Jedinstvo evropske kulture (Uz djelo engleskog tilozofa povijesti Cristophora Dawsona: Viera i Napredak) »Svaka kulturna epoha posjeduje izvjesne, za sebe znaéajne ideje, koje je karakterizuju. Te su ideje isto tako izraz duhovnoga stanja onoga dru&tva, iz kojega proizlaze, kao Sto je i umjetniéhi stil ili socijalne ustanove odnosnoga doba. Ali dok one vladaju, ne spoznaju ljudi jasno njihov narogit i izvoran karakter, jer ih prihvaéaju kao nagela neprijeporno ‘istinita i opéenito valjana. Ne smatraju ih vremenski uvjetovanim idejama nego vjeénim istinama...« Tim rijegima podinje umni engleski naudenjak i plodni pisac Christopher Dawson stvarno razlaganje svoje knjige, koja u originalu nosi naslov: »Progress and Religion« (Napredak i religija). Ideja o napretku upravo je opsjela zapadno-evropsko co- vjeganstvo i njegovu kulturu posljednjih dvaju stoljeéa. Danas bismo veé mogli kazati: proslih dvaju stoljeéa, jer je posljednjih desetak godina ta ideja izgubila svoju éarobau moé. U sirokim poluobrazovanim krugovima ona je doduge joS vrlo ragirena, ali veé ipak pokolebana i izblijedjela sjena onoga, sto je donedavna bila za obrazovane krugove, a osobito za naprednjake i pokre- taée evropskoga kulturnoga Zivota. __ Nitko nema tako svetih razloga za vjeru u napredak éo- yiecanstva, Re i njen kulturni napredak, kao krSéanin. No ideja napretka, koja je prozela dva stoljeéa evropskoga kulturnog Zivota, imala je posebnu znaéajku, koja je stavlja u opreku s kr- Zéanskim pojmom napretka: ona je svjetovni kulturno-socijalni Zivot smatrala kao nesto apsolutno, kao svrhu za sebe, a isto tako i njegov napredak. roz dva stoljeéa ta je ideja gotovo svemoéno vladala evropskim kulturnim zivotom. Danas je njena moé klonula. Ali upravo: stoga vidimo danas, kakvo je znaéenje imala i kakovo znaéenje jos danas ima po svojim plodovima: ideja je zakazala, a 2a sobom je ostavila rasulo kulturno-socijalnih snaga. Hoéemo li Zaliti za njom ili je osuditi? Dawsonova knjiga nikla je — kako misli njezin prevodilac na njemaéki jezik Karlheinz Schmidthis — iz teznje, da razjasni >opseg i dubinu suvremenih kulturnih i soci- jalnih preokreta« (str, X1.), koji su plod sloma ideje o napretku. 65 rZivote 1910/2 5No Dawson to Gini u knjizi, sto prikazuje samu bit kulture, za koju u uvodu originalnoga izdanja veli, da znaéi »postojani socijalni napor«. On hoée prikazati, »da svaka ziva kullurac — kako kaze u tom uvodu — »posjeduje duhovau silu pokretnicu, iz koje crpe energiju« za svoj napor, a vidjet Gemo, da je ta duhovna sila u posljednjem vidu religija. »Pokugao sam« — veli — »prikazati taj bitni odnos izmeciu religije i kulture. Sociolozi su dosada zapuslali ili bagalelizirali socijalne funkeije viere, na- uéni islrazivadi religija usredolocige svoju paznju na psihologijsku ieti¢ku stranu svoje teme. Ako je istina, kako mislim, da svako tarno stvaralaéko drugtvo mora — otvoreno ili prikriveno — imati religiju i da religija u najveéoj mjeri odreduje kulturno oblikovanje loga drustva, onda éitav problem socijalnoga razvitka i socijalnoga preoblikovanja treba iznova istraziti u pogledu toga seligorno faktora.< U predgovoru njematkom prijevodu, str. I Christopher Dawson je to istrazivanje izvrsio! Rezultate je iznio u nekoliko knjiga, od kojih postoje i razliéiti prijevodi. Knjiga »Napredak i religijac pruza na razmjerno malenom pro- storu sintezu ogromnoga materijala. Udivljenja je vrijedno Dawso- novo intuitivno zahvaéanje tipiénih ali karakteristiénih historijskih pojava, No Dawson se ne sluzi samo opseZnim zbirkama materi- jala, nego i mnogim sintetitkim zapaZanjima drugih istrazivaéa, koja uvrstava u svoje preglede, te tako éesto stvara sintezu sinteza brojnih istrazivaca. U zbitom stilu reda pisac oStra opazanja i vanredno obu- hvatne preglede. Stil mu je tako sazet, a znacajne misli slijede tako brzo jedna za drugom, i znadu nas tako brzo duhovno po- vesti na razligna podruéja, da ih se éesto Gita vrlo tesko jednakom paznjom. Obzirom na to odluéio sam, da iskristaliziram, u logiéki rasporedenom pregledu, Dawsonove navelne spoznaje i najznaéaj- nija opazanj vezi s njima, koja nijesu nanizana tako redi, na linearan nadin, Samo éu posljednji dio knjige, na koji je citavo djelo upravljeno, poblize prikazati. Obilno se sluzim odlomeima iz knjige, kao primjerima Dawsonovih jezgrovitih i zornih formula- cija, da éitalac dozna izravno odlutne tvrdnje i razlaganja u — naravno najadekvatnijem — izvornom obliku. Ti su mi se odlomei zbog svoje sazetosti upravo nametali, da ih prenesem u ovaj prikaz. DJELO CITAVOG COVJEKA Dawson pristupa svojem zadatku polazedi od diskusije s ne- kim novijim teorijama o kulturi, izrazenim sa sociloske, histori¢ke i antropoloske strane, na pr. s teorijama Herberta Spencera i Oswalda Spenglera. No ovdje éu se zadrzati samo kod pozitivnih Dawsonovih stavaka, i ako je njegova diskusija nadasve zanimlji- 66va, temeljita i obuhvatna, On postavlja konaéno svoju tezu_na- suprot materijalisti¢kim teorijama s jedne strane, a idealistitkim konstrukcijama, koje u kulturi vide iskljutivo idejnu dijalektiku, ¢ druge strane. I jedne i druge »potpuno razluéuju povijest i pri- rodre nauke, te ne ostavijaju nikakva prostora za rad biologa i antropologa« (str, 38). Znamo, da je takova dioba prirodnih i duhovnih nauka bolest suvremene znanosti, pa je zbog toga ta- koder tako desto vidimo bespomoénu pred problemom odnosa duse i tijela, te isto tako duhovnih i materijalnih komponenata naSega Zivota. Dawson nas naprotiv hoée uvijeriti, da »kultura uistinu nije niti posve fiziéko zbivanje, niti idejna konstrukcija. Ona je zZiva cjelina, od svoga korjenja u tlu i u jednostavnome, instinktivrom Zivotu pastira, ribara i oca obitelji, do svoga cvata u najvisim djelima umjetnika i filozofa, — isto onako kao Sto pojedinac éoviek sjedinjuje u bitnom jedinstvu svoje liGnosti animalnu djelat- nost prehranjivanja i mnozenja s najvigom djelatnogéu razuma i tazbora.« A »preobrazba neke kulture nije naprosto preobrazba Zivolae (str. 38.-39.) u svoj njegovoj Sirini. Da se to uvidi, treba jednakom painjom uoéiti matezijaine podloge kulture i njezin duhovni elemenat, te znadenje jednoga i drugoga za kulturnu cjelinu. Sto se tite prvoga, »korijen je svega kalturnog razvitka neke ljudske zajednice u njenim prvobiinim odnosima prema njenoj okolini i njenoj djelatnosti...« (str. 42.1. U svom razlaganju tih materijalnih podloga svake kulture, Dawson se uvelike oslanja na rezultate istrazivanja Francuza F. Y¥, Le Play-a, koji je o¢ito mnogo utjecao na njega, Dawson ga spaminje, doduse s malo rijeéi, ali toplinom, kao nijednoga od svojih nauénjackih drugova: »Prvo temeljito, objektivao istrazi varia o liudskom Zivotu u njegovom odnosu prema geoxrafickoj okolini i njegovim gospodarskim funkeijama zahvaljujemo éovjeku, koji nic nigta znao o antropologiji i koji je za ranije socioloske teovije imao malo razumijevanja, F. Y. Le Play bio je katolik i konzervativac, koji je ljubio svoju Evropu i htio je povratiti osno- vicama socijalnoga blagostanja...« (str. 46}. »Velikim i_opseznim radom pripravio je Le Play svoie djelo »Les Ouvriers Européens« i razotkrio osnovne sile socijalnoga divota: mjesto, rad i obitelj ili narod. A drugi jedan uéenjak upo- zorio je na to, da te sile odgovaraju biologijskim faktorima: oko- lina, funkcija i organizam. Ako pak tijesna veza éovjeka i kraja, u kom Zivi i od éega Zivi« potraje dosta duga bez prekida, pr izvest ¢e ona ne samo nov Zivotni oblik nego i nov ljudski tip — novu rasu, kao i novu kulturu« (str. 48). Evo kako Dawson — na primjer — prikazuje materijalnu podiogu kultura: »Svakome poljodjelskom tipu, grupi uzgojenih biljka odgovara osobita Ijudska kultura. Maslina, dar Atenin, bila je izvor helenske kulture, kao &to datulja bijaSe Zivotno drvo 67babilonskim narodima. Vinu i maslini Sredozemnoga Mora, kine- skoj rigi i dudu, kokosovu orahu i kolokaziji s otoka Judnoga Mora, kukuruzu i duhanu Srednje Amerike, svima njima odgova- raju oblici drugtvene organizacije i podjele imovine, ideali sretna Zivota, obiéaji rada i karakterni tipovi, kao i sasvim odredeni Zivotni ritam, kome je dalo oblik vjeéno ponavijanje seljatkog godisnjeg toka.« (str. 50.). As druge strane »u nekim sluéajevima, kao onome vikinskih naseobina na Grénlandu, a moZda i onome kulture Maya u Srednjoj Americi, propast neke kulture treba sve- sti izravno na to, da su judi zakazali naprama neprijateljskim Kdimatskim ili geografskim uvjetima okoline.« (str. 53). »No ako okolina i uvjetuje neku kulturu, je ne prouzro- kuje. Nema automatski djelotvorna zakona, koji éovjeka sili, da primjeti moguénosti svoje okoline.« (str. 50). To upuéuje na duhovni elemenat kulture, koji materiju oblikuje, koji kulturu istom ostvaruje i pokreée. DUHOVNA PODLOGA KULTURE Dawson to dokazuje mnogostruko, na primjer time da nema iako siromaine i zaoslale kuliure, a niti tako stare, u kojoj se duhovni elemenat ne bi ogitovao u umjetnosti, u prigama i obi- éajima; time, da iu poéetku Sjudske povijesti nalazimo svjedo- éanstva misaonoga oblikovanja kulture u takovim cinima kao pronalasku vatre, oruda i orugja. A konaéno — »ono, sto odreduje karakteristiéne crte neke kulture... izvire prije svega iz zajednigkog misljenja. ... Page i zajedniéki jezik . .. moze na- stati samo dugim, zajednitkim, duSevnim naporima.« (str. 65.). Nadalie »dva naroda mogu imati zajedniéku geografsku okolinu i isti rasni tip, a ipak po kulturi biti iz temelja razliéiti, ako ne dijele istu duhovnu tradiciju. ...Citave zemlje mogu preci s Ne kulture na drugu, a da s e naéelno ne izmijeni na- rodno bivstvMgnie; s druge je strane — kao u slugaju islama — novo Zivotno dtzanje, koje se porodilo na suhim arapskim viso- ravnima, promijenilo Zivot i drustvene oblike« okoligajik, a i dalekih naroda, od Bosne do Indije i od Perzije do duboko u Afrika, (str. 66) Dawson ujedno prikazuje, da je duhovni elemenat kulture wu posljednjem vidu, u suétini — religijski elemenat. Kultura je sragélanjivanje i stvaranje poretka u materijalnom divotuc (str. 61). No po kojim principima? U biti po religijskim. Veé primitivni éovjek eda svijet kao tajinstvene sile, veée od svojih vlastitih. »A ponajprvi Zivotni uvjet za neki narod, niSta manje vazan negoli hrana i oruzje, jest sticanje duhovnih sposobnosti ili tehnika po kojima moze éovjek doéi u vezu s tim nadljudskim silama i navesti ih na to, da mu budu sklone.« (str. 69.). 68Dawson pobija neke moderne teorije, po kojima je religija sekundarna pojava, a najstariji ovjekov nazor o svijetu neki empi- ritki materijalizam, iz koga se tek razvija vjera u duhove iz predodzbe o viastitoj dusi. Naprotiv je »dublji studij primitivnih kultura pokazao, da je nemoguée izluéiti jedan pojedini vjerski sadriaj ili bar odredene tipove kao izvor i polaznu todku religio- znoga razvoja. Sav je mentalitet primitivaoga covjeka religiozan, a vjera u osobne duhove samo je jedna strana njegova misljenja. Njegova slika o zazbiljnosti ne obuhvaéa samo ono, sto moze vi- djeti i opipati.« (str. 71). Dawson navodi misljenja razliéitih ugenjaka i pisaca o tome, na pr. jednoga koji veli, da je za primi- tivea upravo napor da materijalno misli; te E. Durkheima, koji o primitivaca pise: »Bududi da u nju ukljugige svu zazbiljnost, fiziéki kao i moralni svijet, to su jednako sile, koje pokreéu tijelo kao isile, koje pokrecu dugu shvaéali kao religijske sile.« (str. 69.). Dawson nam ovdje otkriva — na osnovu mnogog materijala — Ginjenicu, koja se mo%e priginjati paradoksnom, kako sim veli, naime, »da je polazna toéka za napredak ljudskoga roda najvisi tip spoznaje — gledanje éistoga bitka!«. (str. 78.).. A ipak je tako: Nerazvijena primitivna religija imade svojim posljednjim predme- tom »nadnaravnu moé iza svijeta, kao veliko, nerazluéeno jedin- stvo« (str. 72.), »more nadnaravne sile«, koje primitivei sami oznacuju na pr. kao »ono Sto je vani«, »ono 3to jest« i sliéno. Napredniji narodi izrazuju svoju spoznaju o toj nadnatavnoj sili éak iu nekim gotovo filozofskim oblicima. Svakako primitivni narodi goje prema toj sili najdublje religiozno éuvstvo. A treba naglasiti, da je toéno luée od prirodne sile; oni nijesu panteisti, »jer je bitno za onu mod, da je s druge strane svijeta i nadnaravna« (str. 78.). A nadalje treba od predo- dZaba, koje se na tu silu odnose, toéno lugiti mitologijske pre- dodzbe, koje svojom Sarolikoséu istupaju svuda na povrsinu i pre- krivaju pravo religiozno mi8ljenje i Euvstvovanje, pa se i mijesaju s religioznim pojmovima, a da sami imaju sasvim drugi izvor. Na fo su upozorili razni istrazivaéi, a i neki primitivni narodi oboje izrigito i strogo luée. Mitologija je po Dawsonu »prostor za prvu vjezbu slobodnoga istrazivalackog razuma i otvara put spekula~ cijic, a znaci i >kritigki elemenat u primitivnom misljenjuc. (str. 77.) Visoki oblik prvotnih religijskih pojmova podsjeéa nas na to, »da — u najmanju ruku sto se duhovitosti tice -— razvoj éo- vjeka né ide toliko od niskoga prema viSem, koliko od neodrede- noga prema odredenome. Umjetnost i pjesnistvo, na pr., ne su- djeluju u kontinuiranom toku razvoja, koji vidimo u materijalnoj kulturi, Niska »kultura moze proizvesti umjetnost, koja je u svojoj vrsti savrSena i koja se ne moze dalje poboljgati« (str. 78.). Pogledu, koji se navikne, da konzekventno promatra razvoj kulture obzirom na religijsku pokretnicu, a da pri tom ne izgubi iz vida materijalne uvjete odnosne kulture, otvaraju se Siroki 69vidici, koji nam gine razumfjivima mnoge pojave i zakone njihova postanka. Naroéito medusobni utjecaji raznih kulturnih struja dobivaju novo osvjetlienje. »Povijest poznaje u istinu dva gibanja; jedno nastaje, kako Spengler pokazuje, iz Zivotnoga procesa, koji se sastoji iz medusobnih utjecaja pojedinoga naroda i geografijske okoline; drugo pak je zajedniéko nekolicini raznih naroda, a sli- jedi iz medusobnoga duhovnog i religijskog utjecaja i sinteza tih uljecaja« (str. 40). Kod opéenitih zakonitosti toga zbivanja, kako ih opisuje Dawson, mora se ponesto zadréati, jer imadu osnovno znaéenje. Znaéenje medusobnih utjecaja raznih kultura ne moze se ni- kada dovolino naglasiti. Bez toga utjecaja »narod, koji se jednom prilagodio svojoj okolini, ustrajao bi tako reci u stanju neprekidne ravnoteze; njegova kultura bila bi onda nepomigan i trajan tip, koji bi se odrao kroz vjekove bez bitne promjene. Stvarno po- stoji tendencija, da se ustali nepromjenljivi kulturni tip, ako neki rarod ostane izoliran u svojoj prirodnoj okolini.« Ali to je rijedak slutaj. »Izuzevii neke izoliane i negostoljubive krajeve, kao stepe Juine Afrike i Australije, arkti&ke predjele i najdublje dubine tropskih praguma, svaki je dio svijeta prozivio stoljetai proces dodiravanja i mijeanja naroda i kultura« (str. 51). Takovi dodiri kao da obnavljaju napetost izmedu duhovnih kulturnih sila i ma- terijalnih uvjeta, koju treba previadati novim kulturnim naporima. Mecusobni utjecaji dviju kultura zbivaju se vrlo éesto na osnovu izmijenjenih materijalnih podloga. »U vedini sluéajeva za- hvaljuje naime nova kultura svoj postanak ne samo novim utjeca- jima, nego tome, da se pojavio nov narod, a stoga je promjena, koja se zbiva, vrlo kompleksan proces medusobnog rasnog i soci- jelnoga prilagodivanja i izjednagivanja« (str. 52.). Dawson opaia, da »ciklus asimilacije i promjena, koji pro- izvodi nova keturuc traje odredeno neko vrijeme, pa da je mogu- ée, da se trajaMjgm rasnoga stapanja kroz odredeni broj genera- cija protumaéi pojava, da pojedini kulturni krugovi zauzimaju tako napadno jednake vremenske razmake. Ako na pr. malobrojni narod podiarmi veéi, ali kulturno slabiji narod, kao da ée period kulturnoga evata, koji iz loga slijedi, trajati dotle, dok se osvaiacki narod potpuno ne prilagodi osvojenome i s njime ne stopi. Na lo inje kultarna stagnacija. Ako pak osvojeni narod posicduje loulturu, oslabit ée njegova kultura ili ée bar doéi do stagna- eije. U tom sluéaju kultura ée ponovno ofivjeti, kad se probudi comaéi kulturni elemenat. »To je podtijetlo onih iznenadnih i siajnih preporoda, kao éto su talijanska renesansa i ona rana arenesansas 6, stoljeéa prije Krista, za koje se egejska kultura probudila na nov Zivot, poslije tamnoga i barbarskoga perioda, koji ie poéeo nakon Sto su se uselili Dorani,« (str. 54). 70Dawson nadalje u cijeloj svojoj knjizi, uvijek opet isti¢e momenat tradicije, bilo cjelokupne tradicije neke kulture, bilo djelomignih tradicija. A naravno da svom snagom ukazuje na to, ds tradicija nije neka posve spiritualna pojava, nego vezana o materijalne uvjete, kao Sto je ljudski duh vezan o svoje tijelo, Neke tradicije pak ostaju ukljuéene u jednoj kulturi, pa i stapa- niem dviju kultura stvaraju se mnoge nove tradicije, odnosno stvaraju se iznova. No kad se radi o najvisim duhovnim vredno- tama, nije tako, »Religija i znanost ne umiru s kulturom, koje su dio. Njih narod predaje narodu, a kod oblikovanja novih kulturnih organizama djeluju oni kao stvaralaéke sile.« (str. 40,). Ali sve Sto jedan narod ili jedna kultura prima od drugih povrsno bilo duhovno ili materijalno, a da to ne postane Zivom éesti njihova Zivota ili razvoja, ne samo da ih ne obogacuje, nego moze postati i kobno za njih. Moze ih otuditi od viastitih njihovih najdubljih dobara, a da im to nigime ne nadoknadi. To naime moze neku cjelovitu, zivu kulturu iznutra rastogiti i rastvoriti, kako se zbilo s istognjackim kulturama nakon njihove povrine helenizacije i s mnogim primitivnim kulturama uslijed dodira s evropskim materijalnim tekovinama. Takova sta se moze zbiti i u nutrinji jedne kulture, kad volja njenih nosilaca zastrani. Dawson upozorava, da treba naégelno razlikovati »ustaljenost i stagnaciju kultura kao kineske i egipat- ske, nakon Sto je zakljugen ciklus oblikovanja i napredovanja tih kultura, te organsko raspadanje neke kulture, kakovo vidimo u slugaju Gréke i Rima. Kineska i egipatska kultura pgezivjela je mnoga stoljeéa, jer su svoje osnove saéuvale nepovrijedenima. Cyrstim i hijerarhiénim poretkom socijalnih odnosa dado’e naj. jednostavnijoj i najnizoj djelatnosti posvetu religije i predanj Klasiéne kulture pak zapustige korjenje svoga Zivota obrativai pre- rano sve svoje snage moéi i bogatstvu.« (sir. 58). Njihovo puéan- stvo napustilo je zemlju, koju je obradivalo i krilo u kojem se bilo obrazovalo gospodarski, eli¢ki i religiozno, pa se sada naselilo a gradove, ostavivsi obradivanje zemlje roblju. No ti su gradovi tako izsubili svaku Zivotnu vezu s krajem u kome stoje. Posljedica je bila, »da ie polagano nestalo onih Zivih, karalsteristignih tipova, u kojima se utjelovio duh ove kulture: ds su usable naslijedene ins ; da se rastvorili snagni i bujno diferencirani Zivotni oblici grada-driave u bezobliéno, kozmorolitsko drustvo, bez kori- jenja u proflosti, bez veza s odredenim krajem.« (str, 57.) Grad je yposiao parazitom; neovisniji o prirodi, ali zato bezuvjetno ovisan Q tome, da se uzdr2i umjetni politicki i gospodarski sistem.« (str. 59}. A napose antikni Rim »postajao je sve vise i vise otimackom arZavom, koja je Zivjela od rata i plijena, te je iscrpljujuéi snage svojih Zrtava iscrpljivala ujedno i svoje vlastite.« Konaéno sjajni carski Rim »nije sluzio vise nikakvoj socijalnoj svrsi, postao je 71svrcha samome sebi.« »Bio je ogroman, beskoristan teret za drzavu, koja se pod tim bremenom konagno sruSila.« (str. 183-4. Takovu unutrasnju slabost neke kulture moze pratiti i inten- zivna znanstvena djelatnost, kako dokazuje helenistiéka znanost, ali je ta djelatnost povrina, nije dio zdrava kulturna Zivota. Glavna je dakle misao Dawsonova djela prikazati da se kultura svuda i uvijek razvija izmedu dvaju polova: materijalnih uvjeta i religijskoga elementa; a tim prikazom dokazati da je oreligija ona velika dinamiéka moé u socijalnom Zivotu, te da su odluéne promjene kulture uvijek skopéane s promjenama religio- znoga vjerovanja i miéljenja.« (str. 201); konaéno dokazavéi to, razotkriti sustinu suvremenih i donedavnih promjena u kulturno- me Zivotu Evrope. Dawsonov dakle prikaz u velikim crtama, ali esto i do mnogih pojedinosti, zahvaéa razvoj cjelokupnoga kul- turnoga Zivota ljudskoga roda. RELIGIOZNI ELEMENAT KULTURE Nije namjera, da poblize razlozim taj veliganstveni prikaz, jer se hou zadrzati kod aktuelnoga njegova posljednjeg djela. Nakon opéenitih odsjeka pisac prikazuje religiozni elemenat kul- ture kao njena pokretaéa u obliku velikih religioznih pojava i pokreta u povijesti. Prikazuje razvoj naravnih religija od primitiv- noga Samanizma do razvitka svecenitkoga staleza; taj prelaz ima veliko kulturno-socijalno znaéenje; prikazuje utjecaj ujedno izgra- denih obrednih sistema na opéu organizaciju, a napose na oblike gospodarstva; prikazuje postanak velikih filozofskih sistema po- Gevsi od treéega vijeka pr. Kr, nakon dalekoseznoga gibanja na- roda, a pod utjecajem nastaloga mijeSanja naroda i kultura, te vanjskih i nutarnjih potresa u njihovu Zivotu, a s druge strane pri- kazuje njihov utjecaj na novo drzanje éovjekovo u svijetu. lu tim su sistemima nastajala previranja, te su se razvijali u razligénim ta Konaéno su dostigli krajnju moguénost razvoja naravne religifW{razeéi najvi8i princip, apsolutnu zazbiljnost iznad svih prirodnih oBlika i promjena. U raznim oblicima formuliran je filozofijsko-religijski zahvat toga apsolutnog principa najpotpunije u Indiji. Taj je proces »u vezi s onom neodredenom svijegéu 0 transcedentnom biéu, koje je — kako smo vidjeli — posljednja osnovica svake primitivne religije.« (str. 107.). Sada kao da je taf stari pojam svijesno u svoj svojoj apsolutnosti, ali i apstraktnosti, zahvaéen te stavljen u opreku s ogranigenom zbiljom. Apsolutni je princip uzrok svega, gospodar svega. No »on je bitno duhovna zazbiljnost, koja nadilazi sve ogranigene oblike bitka. Samo negacijama moze se definirati.« (str. 109). »Atman je Sutnja.« Sve religiozno miiljenje koncentriralo se oko apsolut- noga principa, koji sada tradi i spoznaju »zbog njega samoga, kao najvigega dobra.« Najviéa je sreéa sjediniti se s njime, 72Razumljivo je, da je ta »predodzba o transcedentnoj zazbilj- aosti postala temeljem novoga etitkoga ideala, koji nema vise ni- kakve veze sa socijalnim pravima i duznostima. To je etika apso- lutnoga odricanja, apsolutnoga odvraéanja od svega, bijeg osamlje- aoga osamljenome.« »Kako daleko je to drzanje udaljeno od pri- prostoga primanja dobrih stvari ovoga Zivota, koje vidimo u pri- rodnim religijama i arhaiékoj kulturi osnovanoj na tim religijama!« (str, 110. Najpotpuniji oblik estetskoga ideala, koji u sustini ne trazi nista osim spasenja iz ovoga bolnog svijeta, jest budizam. Analogni religijski pokret, koji se potpuno koncentrira na apsolutnu zazbiljnost, nastao je — osim u Indiji — i u Kini. I on je isao tako daleko, da je nijekao zazbilinost svijeta pojava, pa éak i kauzalni princip. »Izvan principa, Tao, nema niéega.« »Paée sama visa razumska djelatnost filozofa i nauéenjaka gubi svaku vrijednost i svaki smisao pred jedinstvom éistoga bitka, koji sve proddire.« (str. 114.), Naravno da je stoga i etitki ideal bio u tom pokretu analogan indijskome. A »materijalna kultura istoéno- ga svijeta zahvaljuje, da se odrzala, prije svega tome, sto je dalje divjela arhaitka kulturna tradicija.« (116). U grékom svijetu na analognom stupnju religijskoga razvoja, kultura je cvala u svakom pogledu. A ipak Dawson razotkriva da su i tu djelovale iste sile kao u Indiji i na Dalekom istoku. I tu je »fizi¢ko jedinstvo starih jonskih filozofa prirode postepeno zamijenjeno metafiziékim principom éistoga bitka. U Platonovoj filozofiji nala je nauka o transcedentnoj zazibljnosti svoj klasiéni izraz na zapadu.< (118). »No platonska mistika razlikuje se od mistike istoénih religija time, sto je ona mistika razuma, koja prosvijetljenje ne trazi putem askeze i ekstaze, nego putem znan- stvene spoznaje.« (str. 119.). »Ali to gledanje svijeta sub specie aeternitatis bilo je — indijska nauka, da se sve pridinja --- skiono tome, da odvrati ljud- gki duh od svijeta dnevnoga iskustva.« (str. 120,). I zbilja uvijek #4 antiknih naroda nalazimo u vezi s ovim svijetom izrazen fata- lizam. U tom je pogledu osobito znaéajna nauka o kruinom toku svega 2bivanja u vremenu, koja se uvrijezila kod svih naroda Staroga Svijeta od Gréke do Kine. Ta nauka izraz je uvjerenja, da promjene u vremenu nemaju nikakovo znaéenje, Sve se ponavlja, niSta na ovome svijetu nema istaknutoga znaéenja. Aristotel na- gladuje, da Ge se i miiljenja filozofa u indentiénom obliku vjeéno ponavijati. U nigemu dakle nema napretka, jer je svako napredo- vanje ujedno nazadak prema podetnoj tocki. »Nema ni§ta nova ispod sunca.« KULTURNA SNAGA KRSCANSTVA To je konac naravnoga religioznoga razvoja prije kriéanstva i bez njega. A onda je stupilo na popriste povijesti krééanstvo, 73kao oscbita duhovna sila. Njezin osobiti znaéaj otituje se mnogo- struko, a ipak jedinstveno. Kr&éanstvo se pojavilo kao sasvim nova religijska sila, a ipak se oslanjala na didovsku religijsku tradiciju. Osnivanje kr- Séanstva predstavlja se naime kao ispunjenje onoga, na Sto ie Hidovska religijska tradicija bila uperena: dolazak Spasiteljev i njegov Gin otkupljenia. »>Krséanstvo je udilo, da je Isusom dosao u ljudski svijet i prirodu nov princip bozanskoga zivota, koji Eovjetanstvo dize u vidi zivotni red. Krist je glava tako uspostav- Jena éovjeéanstva, Prvorodeni u iznova stvorenom svijetu, a Zivot se Crkve sastoji u sve daljem prosirenju utjelovijenja poste- Penim uvrstavanjem Covjeéanstva u tu visu cjelinu.« (str. 132}. U tako kratkom opisu znaéaja krééanstva implicite je sadr- Zano neizmierno mnogo toga, sto je od poéetka imalo ili pomalo razvilo osobito znaéenje za kulturni zivot. Dawson istite ono, sto je moZda najznaéajnije od toga, a to je, ini se, skupno izrazeno rijegima, da »krSéanin, i samo on, poznaje rjeSenje paradoksa, da vjeénost moze uéi u vrijeme, a ono, Sto je apsolutno, u ono, je ograniéeno, cime Hudski zivot i tjelesni svijet primaju religijsko znaéenje i religijsku vrijednost.« (str. 210.), »Tako se apsolutna i ograniéena, vjeéna i vremenita zazbiljnost,« Bog i svijet vise ne shvaéaju krugovima bitka, koji bi se medusobno iskljudivali ili stajali u medusobnoj opreci.« (str. 132.). Sredignje znaéenje za krééanski kulturni Zivot uopée imade utjelovljenje Sina Bodjega i to, Sto je On postao Glavom prepo- rodenoga Covjecanstva, jer je time znaéenje i dostojanstvo neiz- mjerno podignuto. »Humanitarnost je osobiti posjed naroda, koji je kroz stoljeéa stovao éovjecanstvo Bozje — bez toga i na’ bi humanizam drugaéije izgledao, negoli zbilja izgleda.« (str. 208.). Otuda su razumljivi neprekidni i ogromni nagelni napori krééan- stva u socijalnom pogledu, specifiéna njegova humanitarnost. A i sav ostali krécanski kulturni Zivot i njegova ogitovanja nose na- rotit humanistigki biljeg. S time bi trebalo temeljito isporediti, kako su na pr. pogani antiknoga svijeta_ strane narode smatrali barbarima, odredenima, da im sluze; kakovi su socijalni odnosi drugtvenih slojeva (na pr. u Indiji!}, pa i pojedinaca. Dawson pri- mierice istige asocijalni znaéaj upravo velikih eti¢ko-religijskih sistema. No kr&éanstvom silno je vodignuta vrijednost i materijalne zezbiljnosti, za razliku na pr. od shvacanja metalfiziékih navavnih religija, koje materijalni svijet smatraju priginom. Dawson na pr. navodi, da sv. Grgur Niganin vidi u éovjeku »put, kojim éitav materiialni svijet dolazi do svijesti, da bude produhovljen i sjedi- njen s Bogom.« (str. 135.). Otuda je — mislim — razumljivo zani- manje, koje se razvilo u krs¢anskoj kulturi za sve pojave i doga- daje ovoga svijeta — na pravome mjestu — i za njihovu znan- stvenu i umjetnigku obradbu. Prema Dawsonovu razlaganju gréka 74bi se znanost od krééanske razlikovala po tome, sto joj je po- sljednji cilj bio: udaljiti duh od ovoga svijeta i privesti ga sasvim intelektualnome uZivanju u apstraktnome, transcedentnom svijetu. Qtuda bi pak bilo razumljivo to da gréka prirodna nauka nije tra- Hila u su&tini nikakovu primjenu na praktigni Zivot. Konaéno iz osobitoga teologijskog shvaéanja Zivota i povi- jesti — shvaéanja Zivota svakoga pojedinca tako, da se imade uvijek priblizavati svome nebeskom Ocu; i shvaéanja povijesti éovjeéanstva tako, da éovjecanstvo kao mistigno tijelo Kristovo imade dozrijeti za svoje posljednje odredenje — proizlazi osobita dinamitka sila krSéanstva. Otuda, mislim, moZemo razumjeti aktivn, duh kr8éanske kulture i njezin smisao za povijest, ne samo kao nauku, nego i kao Zivi razvoj. »Toj svijesti, da je ono nesto sasvim svoje vrsti, zahvaljuje kr3éanstvo onu snagu za rasi- tivanje i osvajanje, kojom je revolucioniralo éitav razvitak za- padne kulture.« (str. 133—-134,). Stoga su erkveni oci ranoga kr- Séanskog doba odluéno ustanovili, da nauka o kozmigkom kruz- nom toku, koja protuslovi svakom potizitivnom razvoju povijesti, protuslovi i krséanskoj nauci. Odista se u kr3éanstvu od pogetka ogitovala osobitost njenih sila. Dawson istiée, da »pobjeda Crkve u 4. stoljeéu nije pri- rodni vrhunac toka religijskoga razvoja Staroga svijeta, kako bi nas htjeli uvjeriti toliki moderni istrazivati. Ona je naprotiv silovit prekid toga procesa, éime je zapadnjaéka kultura prisiljena, da prijede iz svoga staroga kolosjeka na nov put, kojim iz vlastitih snaga nikada ne bi proéla. Istina je doduse, da su klasiéna kultura i religija grada-dréave, — s kojom je ta kultura bila spojena, izgubile mnogo Zivotne snage i da nista ne bi bilo moglo zadrzati orijentalizaciju, koja je konaéno osvojila rimski svijet. Ali ta ori- jemtatizacija normalno se zbivala u neproéigéenom obliku, kakav predstavljaju razne gnostiéke i manihejske sekte, ili je dovodila do nepravog helenistickog sinkretizma. Religija cara Julijana i nje- govih novoplatonskih uéitelja sadrzi — kolikogod oni postovali kelensku proglost —— vise istoénih elemenata nego vjera krican- ctaca iz istoénih zemalja. »Oznaka je naime spisa tih otaca usprkos njihova izrazita neprijatelistva prema religijskoj pre- ‘oda poganstva, — previ humanizem, kome nema miesta u spivitualisti¢koj teozofiji Julijaznovoj i Maksimijana Tyranina.« (etx. 137). Crkva se morala boriti protiv istoénjackoga spiritualisti¢kog duha, — koji je u tjelu i materiji vidio zao princip, — u razaim oblicima, na pr. u obliku istoénjaékih hereza. Dawson nam predo- éuje, da i »bizantinska kultura nije samo jednostavan spoj heleni- stiéko-rimske tradicije s krééanstvom. Ona sadrii i treéi elemenat, koji potjeée s istoka, a vrsi odluéni utjecaj na njeno oblikovanje.« Na religiskom podruéju >taj elemenat postaje vidljiv u bizantin- skoj religioznosti s njenom sklonogéu, da zapusti povijesni i dina- 75miki elemenat u krééanskoj predaji, te da se izgubi u teologijskim spekulacijama o biti boZanstvac (str. 136-137.). Tu su se razvila i eksetremna shva¢anja o Bozjoj transdentnosti i potpunoj nedo- kugivosti naravnim razumskim sredstvima. A konaéno i islam, jedina velika religija osnovana poslije kr8éanstva, svjedodi po Dawsonu o istodnjaékom spiritualizmu, kome je strana svaka pomisac na takovu vezu Boga i éovjeka, kakovu poznaje krééanstvo, , »Na rimskom zapadu, usprkos njegovoj nizoj kulturi, bijahu okolnosti_za razvoj izvorne i stvaralatke kré¢anske kulture po- volinije. Ovdje Crkva nije bila uvritena u ukoéeni socijalni i poli- ticki poredak, koji ne bi mogla izmijeniti; usred svijeta kaosa i razaranja bila je upuéena na svoju viastitu snagu.« (str. 138). RAZVOJ ZAPADNO EVROPSKE KULTURE U posljednjim trim poglavljima prikazuje Dawson povjesni razvitak zapadno-evropske kulture od poéetka srednjega vijeka. Od toga se doba zapadno-evropska kultura razvija u narogitom pravcu, koji Dawson — kao uostalom i veéina historika — ozna- éuje njenom sekularizacijom. Taj razvoj shva¢a Dawson kao uéi- nak manje ili vise potpunoga loma prema dotadagnjem toku razvo- ja, a iz toga je razloga posljednji dio knjige zasebna cjelina. Sile, koje su pokrenule sekularizaciju zapadno-evropske kul: ture imadu svoj zacetak u doba renesanse i reformacije. Ostrom. pogledu pisca razotkrivaju se te dvije pojave kao protusmjerna, a ipak istobitna oditovanja velike evropske revolucije duhova, koju. i Dawson — kao i drugi — oznatuju kao »budenje naroda«. U juzno-evropskoj renesansi o@itovao se Siroki, pravi nacionalni pokret koji je tezio povratku latinskoj kulturnoj tradiciji, dignuv&i se protiv barbarskih, »gotskih« natruha, koje su ljudi poéeli osje- éati kao tude i nekulturne, U sjevernoevropskoj pak reformaciji ovitovao se analogni pokret za obnovu onoga, Sto je narodno, sto lei na dnu narodne biti. No stoga taj pokret obratno od juinjaéko- fa, hoée odbaciti latinaske oblike, koji su u toku srednjega vijeka zaodjeli i toboze okovali germansko biée. Zanimljivo je zapazanje, da »dakle nije puki sluéaj, sto religijsko razgranigenje iza reformacije tako togno slijedi stare timske drdavne granice. Na jednoj strani germanske zemlje, koje su legale van rimske drzave, — Skandinavija i sjeverna Njemacka — tvore évrstu gromadu luteranskoga podrugja. Na drugoj je strani ostao latinski svijet, kao cjelina vjeran Rimu, a isto su take. ostale vjerne, u velikoj mjeri germanske provincije, koje su lezale u rimskim drgavnim granicama — Flandrija, Bavarska i austrijske zemlje. Kalvinizam konatno — onaj oblik protestantizma, koji latinskom miéljenju najvise pogoduje — ragirio se na nepravilnom. podrugju, koje lezi oko same granice. On se pojavijuje u Skotskoj 76«Nizozemskoj, u Svicarskoj i na obalama Rajne, kao i na donjem Dunavu, u Madzarskoj i Transilvaniji. Zastupan je i u obim za- padnim kraljevinama, Engleskoj i Francuskoj.« {str 152.-153,]. To je zanimljiv primjer postojanosti duboko ukorjenjenih duhovno-tjelesnih osobitosti dviju narodnih skupina na podrugji- ma, kojih je medusobna granica davno veé promijenila svoje neka- dainje znatenje i davno veé dozivjela prelijevanje valova narodnih seoba. A te su se osobitosti sada probudile na nov Zivot, po- stavijaju¢ci probleme — probleme narodnosti, — koji jo8 i danas stoje u sredi&tu Zivota. . Dawson upozoruje na to, da je »kultura, koja se u ranom srednjem vijeku polagano, uz Zestoke porodajne boli podela stvarati, bila u sasvim osobitom smislu religijska tvorevina, jer nije pocivala na politickom, nego na crkvenom jedinstvu, a »dria- ve su bile slabe, barbarske i rascjepkane«, (str. 141.). A to jedinstvo »presvodivalo je i obuhvatilo niz sasvim razliéitih, stari- jih kulturnih tradicija, kao na pr. latinsku sredozemou kulturu i kultura germanskih plemenskih zajednica sjeverne Evrope. Ta razligitost kulturnih tradicija probila je, kad se probudila narodna Svijest i kad su se potele stvarati odvojene narodne kulture.« {str. 151.). Ali jedinstvo sredovjetne kulture raspalo se jos i u mnogom drugom pogledu, kako éemo vidjeti. Ni renesansa, ni reformacija nijesu bile izravno upravljene protiv religije ili kri¢anske objave. One sto vie — rekao bih kao da po sebi i po svojoj biti, kako je oznaéuje Dawson, niti nemaju znaéaj sekularizacije. DaSto da su u njima lezale opasno- sti, da dode do sekularizacije, koja se u manjoj ili ve¢oj mjeri ¢ ostvarila: na jugu opasnost utjecaja antiknoga materijalizma i hedonizma, a na sjeveru opasnost, da bude zabaéena ne samo iz- vanjska »latingtina«, nego i suStina krSéanstva, Sekularizacija se stvarno — kako proizlazi iz Dawsonova prikaza, premda je on eksplicite ne diferencira tako, — razvila u dva vala. Prvi je bio raskol dugevnoga Zivota, u kome duh religiozne vjere vise nije prozimao svu kulturu. Svjetovnom djelat- nom Zivotu, page zivotu bez obzira na nadnaravne vrednote, stala se pripisivati sve to samostalnija vrijednost. To se osobito odituje u naglasenom odbacivanju redovnitkog religiozno-kontemplativ- noga ideala, kao iskljucivo upravijenoga na drugi svijet. Taj raskol u duSevnom Zivotu oéitovao se u filozofijsko -dualisti¢ékom nazoru o svijetu, Njegov je izvor u juznoevropskoj renesansi, Ondje su teZnje za afirmiranjem svjetovnoga djelatno, Zivota nagle prva upori’ta u bogatim pripadnim spoznajama, ali i smionim dalekoseZnim filozofijskim konstrukcijama, oslonjenim na antiknu znanstvenu tradiciju. Dawson prikazuje, da je srediste tih napora tvorila vjera u matematsku strukturu zazbiljnosti. Ona je velikim renesanskim osnivatima moderne fizikalne i uopée pri- 77rodne nauke bila »duhovna podloga, kao i izvor inspiracije zd titavo njihovo djelo«. »Pitagorska predodzba o svijetu kao na broju osnovanom razumskom poretku, kao matematitkoj harmo- niji, vladala je cijelim znanstvenim razvitkom 16. stoljeéa i vréila odluéan utjecaj na postanak nove fizike i kozmologije.« (str. 157.), No svijet, kojega strukturu matematski mozZemo zahvatiti, — naime materijalni svijet, — nije citava zazbiljnost. Prednjaci pak pokreta onoga doba pretstavljali su ga »kao zatvoreni meha- niéki poredak, kojim vlada posve matematska zakonitost«. (str. 158). Stoga im je on bio kao svijet, koji stoi. pokraj svijeta etigkih i duhovnih vrednota, koji dakle s njima ne tvori nikakav jedinstven, sveobuhvatan poredak. To je onaj dualizam u shva¢a- nju zazbiljnosti, koji je plod prvoga vala evropske kulturne seku- larizacije. U filozofiji ga je izrazio Descartes svojim dualistitkim sistemom. >A tom filozofijskom dualizmu« — razlaze dalje Dawson — sodgovara kulturni dualizam, koji je tako znaéajna crta novoga vremena. Nije bilo vise, kao u srednjem vijeku, jedne jedine kul- turne tradicije, koja je udruZivala sva podruéja zivota u sluzbi jedne zajednitke nauke i jednoga zajednitkoga ideala. Svjetovna kultura renesanse i religijska tradicija reformacije i proturefor- macije nijesu se mogle uskladiti.« (str. 158.). Bilo je u doba renesanse i pokuSaja, da se zazbiljnest shvati jedinstveno, polaze¢i od matematsko-mehanitkoga poretka. No to je znaéilo shvatiti sav duhovni svijet kao subjektivan, te mu poreti i pravu zazbiljnost, ukoliko se Govjeka smatralo »nuzproizvodom toga velikog mehaniékog poretka«, Takav radikalizam dasto nije bio opéenito prihvaéen. Drugi val sekularizacije zapadnjatke kulture podigao se u 18. stoljeéu, iako se pojedini njegovi preteze javijaju od 16. sto- ljeéa, Cudnovato je, da je ta sekularizacija nikla upravo iz tla najzivljega religioznog zbivanja. Moze se naime, kako veli Dawson, »g pravom sumnjati, da li je religija u ljudskim duSama ikada proizvela strastveniji interes, nego u onih stotinu godina,« iz- medu 1560, i 1660. »Ali za razliku od religije srednjega vijeka, religija je vremena iza reformacije bila vise izvor cijepanja i tazraéunavanja, negoli princip socijalnoga jedinstva.« (str. 159.). PERIODA RACIONALIZMA To previranje, koje se oditovalo u gotovo beskrajnim religij- skim ratovima i nemirima, toliko je potresalo evropskim ljud- stvom, da je svijet konatno obuzela éeznja, da sav taj nemir i sva rascjepkanost budu bezobzirno svladani. Istaknuti duhovi, deisti 18. stoljeéa i njihovi uéenici, francuski filozofi »prosvjeti- teljix htjeli su to izvesti time, da su formulirali »razumsku religiju, koja bi mogla biti zajedniéka svim razumnim ijudima«, te koja bi 78ee imala zamijeniti pozitivau religijsku tradiciju, a uspostaviti jedin- stvo evropske kulture. Taj je pothvat bio vrhunac racionalizma, koji se po Dawsonu od renesanse sve viSe razvijao, a imao je neograniéenu vjeru u Sisti ljudski razum_i njegovu autonomnu sposobnost, da éovjeka nepogregivo vodi. Stoga se taj pokret — osobito u Francuskoj — svom Zestinom oborio protiv pozitivne religije, ne videci u njoj drugo nego nepotrebno, paée Stetno, tiransko tutorstvo nad ljud- skim razumom. Ali Dawson svom o&trinom razotkriva jetki paradoks, koji se krije u deistickom pothvatu: »Svi pozitivni elementi nove vjere potjetu iz religijske tradicije kriéanstva.« (str. 162.)! To dokazuje prije svega — vise nego oni mnogi pojedini elementi kr3¢anstva, preuzeti izravno u deizam — ideja napretka, koja je pravi zivotni duh deizma i prosvjetiteljstva. »Ako nova filozolija i nije ostavila mjesta za nadnaravni karakter krééanske eshatologije, a ono ipak nije mogla biti bez krséanskoga teoloskog shvaéanja zivota. Tako je vjera u sposobnost éudorednoga usavréivanja, u neograniteni napredak ljudskoga roda, stupila na mjesto kré¢anske vjere o Zivotu u buduéem kraljevstvu kao cilju svih Iudskih teznja. Ta _ misao ledi u korijenu gitavoga tog filozofijskog pokreta, a bila je jasno formulirana veé dugo prije vremena enciklopedista.« (str. 162.-163.}. Ta nauka postade osnovnom misli novoga doba, koja je vla- dala svime, jer za razliku od deisti¢koga Boga, koji je bio samo blijeda apstrakcija, puki deus ex machina, ta je vjera u napredak zbilja mogla uzbuditi ljudske duge i izazvati pravo riligiozno odusevljenje.« (str. 163-164.). »Paée i materijalisti kao Helvetius i Holbach vjerovali su s deistima u nuzni éudoredni i duhovni napredak, i ako ni&ta u njihovim pretpostavkama ne bi moglo opravdati tu vjeru.« (str. 164). Da ideja o napretku éovjeéanstva izvire iz religijske tradi- cije, vidljivo je i po njihovim vanjskim vezama i po tome, Sto se »aprednjatka« razlaganja odito oslanjaju na prijainje religijske misli: Prvi vjesnici i nosioci nove ideje napretka bijahu sveéenici. U Francuskoj je abbé de St. Pierre »prvi u dugom nizu sveéenika, skeptiénih i éudnih reforama, kakovi su bili Mably, Condillac, Morelly, Raynal i Seiyés.« (str. 163). Englezi »Priestley i Price bili_su nonkonformistiéki svecenici, a rani teoretitari o napretku u Velikoj Britaniji, Turnbull i prije svega David Hartley grade itavu svoju argumentaciju na religijskom temelju.«< (str. 164,). Njematki folozofijski pojam o napretku stajao je doduge pod utjecajem osobito francuskoga prosvjetiteljstva, ali se ipak vrlo razlikovao od analogne francuske ideje, nije naime bio tako apstraktan i racionalistitan, a ni u takovoj opreci prema krSéan- stvu. Naprotiv, njemaéki su filozofi na prelazu iz 18. u 19. stoljeée htjeli ideju o napretku spojiti s krSéanstvom, da3te reformiranim. 79Tu je dakle utjecaj kr8éanskih misli_sasvim otit, na pr. kod essinga,' koji »izgraduje svoju filozofiju povijesti na postepenoj religijskoj objavi, koju izjednaéuje s naukom Tertulijana i Joahima iz Fiore o trim vjekovima krSéanske objave.« (str. 170). Lessin- Sova je pak nauka vanredno jako i daleko djelovala, prije svega na sve velike njematke -idealistitke filozofe, ali i na St. simoni- stiéke socijaliste u Francuskoj, a vjerojatno éak i na Comte-a. Kad je tako sva idealna teznja evropskoga Ijudstva bila progeta idejom napretka, nije cudo, da je u jednom juznjaékom narodu konaéno izbio silovit poku&aj ostvarenja konaénog stupnja u napretku govjeéanstva — francuska revolucija. »Prvai je skepti- cizam obiéno tolerantan. Intolerancija pak i ikonoklazam filozofa 18. stoljeéa, kao i reformatora 16. stoljeéa, izrazi su fanatizma- sektaia novoga evandelja.« (str. 164.). Time se francusko pro- svjetiteljstvo definitivno ogituje kao »posljednja velika zapad- njatka hereza.« . Zanimljivo je, da je ne dugo iza francuske revolucije — kako navodi Dawson — veé njezin povjerenik Lamartine pisao: »Revo- luciju je pripravijalo jedno stoljeée« filozofije prividno skeptigne, au istinu prozete vjerom. Skepticizam 18, stoljeca protezao se samo na vanjske oblike i nadnaravne dogme kr&éanstva; no stra- stveno je prihvatio njegove éudoredne nauke i njegove socijalne namjere.« (str. 168.). Francuska revolucija ni u sustini, ni u prvom redu nije bila ustanak, protiv logeg dréavnog gospodarenja ilk potlagivanja, to — éini se — savremena historiografija uopée ne spoznaje. Revolucija je konaéno, po Dawsonu, izbila pod utjecajem Rousseau-ovim. On je »pokretu dao potrebnu dinamiku religio- znoga uvjerenja i oduSevijenja.« (str. 166.). Premda je revolucija krvavo zastranila i sama i svojim udin- cima pobila neograniéeni optimizam revolucionarnih reformatora i njihovu slijepu vjeru u Ijudsku narav i Ijudski razum, ipak je i u 19. stoljeéu ideja o napretku viadala u »trim glavnim smjerovi- ma evropskoga miiljenja: u racionalistigkom liberalizmu, revo- lucionarnom socijalizmu i transcedentalnom idealizmu. Ona je budila sve oduSevljenje i svu vjeru jedne religije.« (str. 172.). Poli- tiéki i socijalni mislioci 19. stoljeéa »razlikovali su se od svojik prethodnika samo svojim nepovjerenjem prema apstrakinom filo- zofiranju 18, stoljeéa i svojim pokuSajem, da nadu pozitivnu i znanstvenu podlogu za svoje teorije.« (str. 11.). No wu 18. stoljeéu razvio se u Engleskoj jo’ jedan pokret, koji je tekao paralelno s kontinentalnim _prosvjetiteljsko-revolucio- narnim pokretom, a koji je doskora stekao jo’ mnogo veci utjecaj na evropsku, page i cjelokupnu kulturu —: »industrijska revolu- cija.< Dawson razlaze i njene duhovne pokretnice. Taj pokret jednako mnogo kao i prosvjetiteljski pokret za- hvaljuje »staroj religijskoj tradiciji u njenom sekulariziranom, 80