Linearna I Nelineana Analiza - Razlike I Pojmovi

GRAĐEVINSKI FAKULTET
Sveučiliste J. J. Strossmayera u Osijeku Slaven Jelić
SADRŢAJ
1. SAŢETAK .............................................................................................................................. 3
2. UVOD .................................................................................................................................... 4
3. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA ANALIZE KONSTRUKCIJA .................................... 5
4. PONAŠANJE MATERIJALA I METODE PRORAČUNA KONSTRUKCIJA .................. 6
4.1. Općenito i metodama proračuna konstrukcija ................................................................. 6
4.2. Metoda dopuštenih naprezanja ........................................................................................ 6
4.3. Metoda graničnih stanja .................................................................................................. 8
4.3.1. Granično stanje nosivosti (GSN) .............................................................................. 8
4.3.2. Granično stanje uporabljivosti (GSU) ...................................................................... 9
5. LINEARNA I NELINEARNA ANALIZA KONSTRUKCIJA .......................................... 11
5.1. Općenito o analizama .................................................................................................... 11
5.2. Razlike izmeĎu linearne i nelinearne analize ................................................................ 11
5.2.1. Geometrijska nelinearnost ...................................................................................... 14
5.2.2. Materijalna nelinearnost ......................................................................................... 14
6. OSNOVNE PRETPOSTAVKE U STATIČKOJ ANALIZI KONSTRUKCIJA................. 15
6.1. Osnovne pretpostavke linearnih statičkih sustava ......................................................... 15
6.1.1. Teorija I. reda ......................................................................................................... 15
6.2. Osnovne pretpostavke nelinearnih statičkih sustava ..................................................... 16
6.2.1. Teorija II. i III. reda ................................................................................................ 16
6.2.2. Nelinearni proračun štapnih konstrukcija .............................................................. 16
6.2.3. Jednadţba ravnoteţe na nedeformiranom štapu ..................................................... 18
7. PRIMJERI LINEARNOG I NELINEARNOG MODELA I VEZA IZMEĐU ISTIH ........ 19
7.1. Beskonačno kruta elastično upeta konzolna greda ........................................................ 19
7.2. Konzolni stup opterećen vertikalnom horizontalnom silom ......................................... 20
7.3. Primjer II – obostrano upeti tlačni štap ......................................................................... 22
8. P- δ ANALIZA ..................................................................................................................... 25
8.1. Općenito o P- δ analizi .................................................................................................. 25
8.1. Primjer proračuna prema p-delta analizi ....................................................................... 25
9. NUMERIČKI PRIMJER ...................................................................................................... 29
9.1. Općenito o numeričkom proračunu u programskom paketu Robot 2014 ..................... 29
9.2. Zadavanje parametara (ulazni podaci) .......................................................................... 29
9.3. Linearna statička analiza, nelinarna statička analiza i P-δ analiza ................................ 33
10. REZULTATI NUMERIČKOG PRORAČUNA ................................................................ 38
10.1. Model 1 - Dijagrami unutarnjih sila ............................................................................ 38
10.1.1. Dijagrami momenata savijanja (M) ...................................................................... 38
1
10.1.2. Dijagrami uzduţnih sila (N) ................................................................................. 39
10.1.3. Dijagrami poprečnih sila (N) ................................................................................ 41
10.2. Model 2 - Dijagrami unutarnjih sila ............................................................................ 42
10.2.1. Dijagrami momenata savijanja (M) ...................................................................... 42
10.2.2. Dijagrami uzduţnih sila (N) ................................................................................. 44
10.2.3. Dijagrami poprečnih sila (T) ................................................................................ 45
10.3. Usporedba rezultata numeričkog proračuna ................................................................ 47
10.4. Interpretacija rezultata ................................................................................................. 48
11. ZAKLJUČAK .................................................................................................................... 49
12. LITERATURA ................................................................................................................... 50
2
1. SAŢETAK
Glavni predmet ovoga rada je nelinearna analiza konstrukcija i P – δ analiza konstrukcija.
Prikazan je kratak povijesni pregled razvoja analize konstrukcija, te su nabrojane i ukratko
opisane metode proračuna konstrukcija. Dana je usporedba izmeĎu nelinearne i linearne
analize konstrukcija. Objašnjene su glavne teorijske pretpostavke na kojima se temelje
navedene analize, te su dani primjeri linearnog i nelinearnog modela i veza izmeĎu istih. Na
kraju radaje obraĎen numerički primjer dva okvira različitih geometrijskih karakteritika te je
nakon usporedbe vrijednosti reznih sila izmeĎu dva modela obavljena interpretacija rezultata i
donesen zaključak. Prilikom statičke analize numeričkog primjera korišten je programski
paket Autodesk Robot Structural Analysis Professional 2014.
ključne riječi: statička analiza, nelinearnost, P – δ, modeliranje.
1. SUMMARY
Main subjects of this work are nonlinear analysis and P – δ analysis of structures. A short
historical overview of the development of structure analysis and briefly described structure
design methods are presented. Comparison between linear and nonlinear analysis of structures
is given. Main theoretical assumptions of above analysis are explained and examples of
nonlinear and linear models, and connection between them, are shown. At the end of the
work, numerical example of two frames with different geometrical characteristics is created
after comparison of force value results between two models, interpretation of results and
conclusion is given. During static analysis of the numerical examples software package
Autodesk Robot Structural Analysis Professional 2014 is used.
key words: static analysis, nonlinearity, P – δ, modeling.
3
2. UVOD
Područje analize konstrukcija svoj početak moţe smjestit tijekom industrijske revolucije na
kraju 19. stoljeća. U to vrijeme, arhitekt i inţenjer koji se bavio analizom konstrukcija su u
osnovi bili jedna te ista osoba znana kao „majstor graditelj“ (eng. master builder). Kako se
tokom vremena znanje o odreĎenim teorijama konstrukcija povećavala, nastala je potreba za
vrstom inţenjera koji će biti specijaliziran za analize konstrukcija. Kompleksnost današnjih
graĎevina zahtjeva veliku kreativnost sa stajališta konstrukterstva kako bi nosivost i
uporabljivost konstrukcije bila osigurana pod djelovanjem opterećenja primjenjenih na
graĎevinu. Proračun konstrukcije dokaz je uporabljivosti i nosivosti konstrukcije pod
djelovanjem propisanog opterećenja tijekom vremena trajanja konstrukcije. To je sustav
diferencijalnih jednadţbi koje opisuju ponašanje konstrukcije pod djelovanjem vanjskih
utjecaja. Postoje tri takve jednadţbe:
1. Diferencijalna jednadţba ravnoteţe, koja se odnosi na vezu vanjskih djelovanja i
unutarnjih sila,
2. Vezu pomaka i deformacija opisuje diferencijalna jednadţba kompatibilnosti,
3. Diferencijalna jednadţba materijala, koja uključuje vezu naprezanja i deformacija.
Proračun konstrukcija moţe biti linearni i nelinearni, budući da svaka od navedenih jednadţbi
moţe biti linearna ili nelinearna. Linearni statički proračun utemeljen je na tri pretpostavke:
pretpostavci o geometrijskoj linearnosti, pretpostavci o materijalnoj linearnosti i pretpostavci
prema kojoj poprečni pesjeci konstruktivnih elemenata ostaju u ravnini i nakon djelovanja
opterećenja. S obzirom na to koje se od tih triju pretpostavki prihvaćaju, postoje i tri teorije:
teorija I. reda, teorija II. reda i teorija III. reda, koje će, zajedno s pretpostavkama, biti opisane
u nastavku rada.
Nelinearni statički proračun napušta prve dvije pretpostavke, o geometrijskoj i materijalnoj

linearnosti. Geometrijski nelinearna analiza potrebna je kod proračuna stabilnosti
konstrukcija, kod konstrukcija s velikim pomacima te kod visećih konstrukcija. Današnji
ubrzan razvoj računalnih programa daje mogućnost upravo takvih, nelinearnih i stvarnih
proračuna, a rezultat takvih proračuna su optimalnije projektirane i dimenzionirane
konstrukcije.
4
3. POVIJESNI PREGLED RAZVOJA ANALIZE KONSTRUKCIJA
Poznavanje georije mehanike materijala i analize konstrukcija iznimno je bitno u današnje
vrijeme ubrzanog razvoja računalnih tehnika za rješavanje jednadţbi koje opisuju navedene
teorije. Razvitak konstrukcijskog inţenjerstva se kroz povijest mijenjao i konstantno
nadopunjava novim teorijskim saznanjima, tehnikama graĎenja te uvoĎenjem novih
graevinskih materijala za što je bitno dobro poznavanje ponašanja materijala i njegovog
modeliranja i analize. Kako bi mogli i znali izabrati konstrukcijski element i njegove
dimenzije, a samim time i projektirali nosivu i stabilnu konstrukciju, iznimno je bitna
prethodna analiza reznih sila, narprezanja i deformacija.
Još prije 2500 godina, u Staroj Grčkoj, utemeljena su osnovna načela statike (Aristotel,
Arhimed). Već tada se koristio konstrukcijski sustav jednostavne grede oslonjene na stupove.
Za vrijeme Rimskog carstva dolazi do uvoĎenja novih konstrukcijskih sustava poput kupola i
lukova, ali i dalje je utrošak materijala bio prevelik, tj. konstrukcije i njihovi elementi su bile
predimenzionirane zbog sigurnosti njihovog korištenja.
Povijesno gledano, zlatnim dobom konstrukterstva se smatra razdoblje izmeĎu 1800. do 1900.
godine, kada je razvijena večina danas poznatih teorija iz područja mehanike materijala i
proračuna konstrukcija. Znanstvenici poput Culmann, Mohra, Castigliana ili Mawwella su
uvelike pripomogli u razvijanju istih. U 20. stoljeću dolazi do novog napretka u razvoju
teorije konstrukcija, ali i do novih analiza konstrukcija kao što su metoda konačnih elemenata,
neelastična (nelinearna) analiza, teorije čvrstoće itd.
Budući da je u procesu inţenjerskog projektiranja, tj. konstrukterstva vrlo bitno prethodno

dizajniranje konstrukcije, bitna je i vrsta analize koja se koristi da bi se izračunale naprezanja
i deformacije u konstruktivnim elementima. Zbog toga će se u slijedećim poglavljima reći
nešt više o modeliranju konstrukcija, metodama proračuna kostrucija te o vrstama analiza
konstrukcija.
Zahvaljujući napretku računalne tehnologije, danas se prilikom projektiranja sve više koristi
nelinearna analiza konstrukcija budući da je proračun uvelike olakšan.
5
4. PONAŠANJE MATERIJALA I METODE PRORAČUNA KONSTRUKCIJA
4.1. Općenito i metodama proračuna konstrukcija
Kako bi se što bolje razumjela razlika i izmeĎu nelinearne i linearne analize konstrukcija,
potrebno je ukratko spomenuti nešto o vrstama proračuna konstrukcija. U nastavku poglavlja
reći će se nešto više o dvije metode koje se koriste kod proračuna konstrukcija, metodi
dopuštenih naprezanja (teorija elastičnosti) i metodi graničnih stanja (teorija
elastoplastičnosti), te će se za svaku metodu dati kratak prikaz korištenih jednadţbi prilikom
proračuna. U ovom poglavlju je bitno uvidjeti razlike i sličnosti dijagrama prikazanih na
slikama 4.1. i 4.2., budući da je kod obje metode proračuna konstrukcija moguće linearno ili
nelinearn ponašanje materijala.
4.2. Metoda dopuštenih naprezanja

Linearna teorija ograničena je na stanje ponašanja u području linearnog dijela zakonitosti
naponsko – deformacijskog dijagrama gdje i dalje vrijedi Hookeov zakon. Metodom
dopuštenih naprezanja se provjerava pouzdanost konstrukcije ukoliko se nalazimo u
elastičnom području ponašanja materijala konstrukcije. Način proračuna čvrstoće pojedinih
dijelova konstrukcija metodom dopuštenih naprezanja odnosno prema teoriji elastičnosto
sastoji se u procjeni čvrstoće materijala u kritičnoj točki ili presjeku konstrukcije. 1 Ova
metoda se temelji na usporedi izračunatih naprezanja sa dopuštenim naprezanjima (ζdop i
ηdop). Usporedba se svodi na odreĎivanje faktora sigurnosti prema jednadţbama:
𝜎𝑚𝑎𝑥 ≤ 𝜎𝑑𝑜𝑝
𝜏𝑚𝑎𝑥 ≤ 𝜏𝑑𝑜𝑝
gdje je:
ζmax = maksimalno normalno naprezanje najćešćemprouzrokovano uzduţnim silama ili
momentima savijanja (kN/m2);
ηmax = maksimalno posmično naprezanje najčešće prouzrokovano poprečnim silama ili
momentima torzije;
ζdop = dopušteno normalno naprezanje;
ηdop = dopušteno posmično naprezanje.
1
Šimić V., 1995, Otpornost materijala II, izdanje I, Sveučilište u Zagrebu
6
Općenito se zahtjevalo da učinci djelovanja (E) budu manji od otpornosti presjeka (R)
elemanata, pri čemu su obje veličine izraţene preko naprezanja u mjerodavnom presjeku: 2
𝑅
𝐸≤
𝛾
gdje je:
E – djelovanje na konstrukciju
R – otpornost presjeka elementa
γ – globalni faktor sigurnosti
Metoda dopuštenih naprezanja je prvi puta ponudila kvantifikacijski kriterij za proračunsko

dokazivanje dostatne otpornosti bilo kojeg poprečnog presjeka elemenata konstrukcije na
djelovanje normalnih i posmičnih naprezanja.3 Prema metodi dopuštenih naprezanja u obzir
uzimamo idealno elastično ponašanje materijala (Slika 4.1.), budući da tzv. granično stanje
konstrukcije nastaje kada se u jednoj točki konstrukcije jave maksimalna dopuštena
naprezanja, dok se ostali dijelovi konstrukcije zanemarivi.
Slika 4.1. Elastično područje ponašanja materijala konstrukcije
Proračun konstrukcije prema metodi dopuštenih naprezanja osigurava čvrstoću i sigurnost

konstrukcije, ali u mnogim slučajevima moţe doći do bespotrebnog utroška materijala zbog
predimenzioniranja konstruktivnih elemenata.
2
Markulak D., 2008., Proračun čeličnih konstrukcija prema EN 1993-1-1, Osijek
3
Markulak D., 2008., Proračun čeličnih konstrukcija prema EN 1993-1-1, Osijek
7
4.3. Metoda graničnih stanja
U praksi je dokazano da prilikom stvaranja lokalnih plastičnih deformacija konstrukcija i
dalje zadovoljava postavljene uvjete upotrebe i za prijelaz u granično stanje potreban je daljnji
porast opterećenja. Imajući u vidu prije navedene neodostatke proračuna konstrukcije po
metodi dopuštenih naprezanja, potrebno je razmotriti granično stanje čitave konstrukcije, tj.
dopušteno opterećenje je potrebno odrediti kao dio ganičnog opterećenja. Takav proračun se
naziva proračun po metodi graničnih stanja s obzirom na nosivost konstrukcije (granično
stanje nosivosti - GSN) ili s obzirom na veličinu deformacija (granično stanje uporabljivosti -
GSU). Osnovnu ulogu u metodi proračuna prema graničnim stanjima ima teorija elasto-
platičnog tijela. Pri analizi plastičnih moramo poznavati materijalna promatranog
konstruktivnog elementa preko granice elastičnosti, te njegovo ponašanje koje takoĎer moţe
biti linearno ili nelinearno (Slika 4.2.)
Slika 4.2. Elasto-plastično područje ponašanja materijala konstrukcije
U nastavku će ukratko biti objašnjena oba granična stanja konstrukcije.
4.3.1. Granično stanje nosivosti (GSN)

Granično stanje nosivosti (GSN) predstavlja stanje koje moţe izazvati rušenje konstrukcije.
Granično stanje sloma moţemo zapisati pomoću jednadţbe:
𝑆𝑑 ≤ 𝑅𝑑
gdje je:
Sd – proračunska vrijednost djelovanja
Rd – proračunska vrijednost nosivosti (svojstva materijala)
8
Stanja koja mogu izazvati rušenje konstrukcije mogu biti gubitak ravnoteţe konsturkcije ili
njezina elementa, gubitak ravnoteţe zbog velikog deformiranja (teorija II. reda) ili
transformacija konstrukcije u mehanizam (stvaranje plastičnih zglobova).
4.3.2. Granično stanje uporabljivosti (GSU)

Granično stanje uporabljivost (GSU) predstavlja stanje u kojem konstrukcija gubi svojstvo
uporabljivosti zbog nastanka prekomjernih deformacija, pukotina ili progiba. Ukoliko je ovo
stanje narušeno, konstrukcija ne gubi nuţno svoju nosivost, tj. granično stanje nosivosti moţe
i dalje biti zadovoljeno, ali budući da prpračun konstrucije prema graničnim stanjima
dokazuje da ni jedno granično stanje nije nezadovoljeno tijekom vijeka njezinog trajanja,
konstrukcija više nije pozdana i ne bi se smijela koristiti. Granično stanje uporabljivosti
moţemo izraziti preko jednadţbe:
𝐸𝑑 ≤ 𝐶𝑑
gdje je:
Ed – proračunska vrijednost djelovanja
Cd – granična računska vrijednost kriterija uporabljivosti (deformacija, vibracija,...)
Iako je kod obje navedene metode proračuna konstrukcija moguće koristiti nelienarnu i
linearnu analizu, radi lakoće proračuna statičkih sustava koristi se pojednostavljeni
idealizirani Prandlov model elastoplastičnog materijala kao dovoljno dobra aproksimacija
ponašanja materijala (Slika 4.3).
Slika 4.3. Prandtlov ζ – ε dijagram4
4
Sigmund V., 2010., Teorija plastičnosti, Predavanja iz kolegija Otpornost materijala II, GraĎevinski f., Osijek
9
Na Slici 4.3. prikazano je ponašanje materijala sa izraţenom granicom tečenja (ζR). Dio
dijagrama ζ– ε iznad granice tečenja se moţe sa dovoljnom točnošću aproksimirati pomoću
horizontalnog pravca. Time smo dobili shematizirani Prandtlov dijagram za idealni plastični
materijal koji se najprije ponaša linearno elastično sve do granice tečenja. Nakon dosezanja
grance tečenja (ζR) deformacije i dalje rastu pri istom naprezanju (ζ = ζR). Prvi slučaj na Slici
4.3. (a) predstavlja materijalnu nelinarnost, dok drugi predstavlja bilinearni model koji se
najčešće koristi prilikom projektiranja čeličnih konstrukcija kod analiza sa računalnim
programima.
10
5. LINEARNA I NELINEARNA ANALIZA KONSTRUKCIJA
5.1. Općenito o analizama
Cilj analize konstrukcija jeste razmatranje odziva (eng. reponse) nosive konstrukcije, odnosno
analiza deformacije i pripadnog naprezanja pri statičkom ili dinamičkom opterećenju. Kako je
već ranije rečeno, materijal nosive konstrukcije moţe biti linearno i nelinearno elastoplastičan
ili elastičan. Kada govorimo o elastičnom materijalu, mislimo na to da se pri ulanjanju
vanjskog opterećenja konstruktivni element vraća u svoj prvobitni poloţaj. Kod plastičnog
materijala proces je drugačiji te će uvijek postojati odreĎeni dio deformacija koje su ostale
nepovratne, tj. trajne.
5.2. Razlike izmeĎu linearne i nelinearne analize

Pojam „krutost“ definira fundamentalnu razliku izmeĎu linearne i nelinearne analize. Krutost
predstavlja otpornost na deformaciju prouzrećenu nekakvim vanjskim ili unutrašnjim
djelovanjima. Matematički ju moţemo definirati jednadţbom:
𝐹
𝑘=
𝑥
gdje je:
F = sila koja uzrokuje deformaciju (N)
x = deformacija (m)
Brojni čimbenici utječu na veličinu krutosti:
 oblik - „I“ profil ima drugačiju krutost od „U“ profila (Slika 5.1.)
Slika 5.1. Poprečni presjeci čeličnih profila različitog oblika5
5
Radić I., 2009., Tablice čeličnih profila, Zavod za materijale i konstrukcije, GraĎevinski fakultet u Osijeku
11
 materijal - ţeljezni profil ima manju krutost od čelinog profila budući da se mješanjem
ţeljeza i ugljika postiţe veća čvrstoća materijala (Slika 5.2.)
Slika 5.2. Prikaz željeznog i čeličnog profila6

 rubni uvjeti - jednostrano upeta greda ima manju krutost od dvostrano upete grede
(Slika 5.3.)
Slika 5.3.Prikaz modela jednostrano upete grede i dvostrano upete grede te odnos krutosti
Pod opterećenjem, u ovom slučaju statičkim opterećenjem, konstrukcija se deformira te se

vrijednost krutosti mijenja zbog jednog ili više nabrojanih razloga iznad. Ukoliko materijal
dosegne granično stanje , svojstva materijala će se promjeniti, te se ovakav pristup koristi
prilikom modeliranja pomoću nelinearne analize konstrukcije. Ukoliko je promjena krutosti
dovoljno mala, ima smisla pretpostaviti da se svojsvta materijala i oblik konstruktivnog
elementa ne mijenja tijekom procesa deformacije. Ova pretpostavka predstavlja
fundamentalni princip linearne analize. (Slika 5.4.).
6
SolidWorks, 2008. Undestanding nonlinear analysis, www.solidworks.com
12
Slika 5.4. Prikaz linearnog odnosa naprezanja i deformacija
Pretpostavka se moţe objasniti na slijedeći način: odnos izmeĎu primjenjenje sile i

deformacije je konstantan i nepromjeniv, deformacija se proporcionaln povećava sa
povećavanjem sile koja je primjenjena na dani statički sustav. Statički sustav kod linearne
analize i linearnog roračunskog modela zadrţava svoju inicijalnu krutost bez obzira na
veličinu deformacije ili zadanog opterećenja, sile ili momenta. Iz navedenoga slijedi temeljna
jednadţba analize konačnih elemenata:
[F] = [K]*[d]
gdje je:
[F] = vektor vanjskih sila
[K] = matrica krutosti
[d] = vektor pomaka
Matrična jednadţba opisuje ponašanje ponašanje analize modela konačnih elemenata (MKE). 7
Matrična jednadţba posjeduje vrlo velik broj linearnih algebarskih jednadţbi. od nekoliko
tisuća do nekoliko milijuna ovisno o velični modela. Matrica krutosti [K] ovisi o geometriji,
svojsvtvima materijala i rubnim uvjetima. Kako je već ranije navedeno, matrica krutosti [K] je
kod linearne analize nepromjenjiva, te se zbog toga jednadţbe rješavaju u jednom koraku.
Kod nelinearne analize se pretpostavlja konstantna promjena krutosti, a samim time i matrice
krutosti, budući da odnos izmeĎu deformacija i pomaka nije konstantno linearan. (Slika 5.5.).
Matrica krutosti zahtjeva konstantno „aţuriranje“ u nelinearnoj statičkoj analizi, stoga je
potreban iterativni postupak rješavanja matrične jednadţbe. Broj iteracija ovisi o vreemenu
potrebnom da se postignu ispravni rezultati.
7
13
Slika 5.5. Prikaz nelinearnog odnosa naprezanja i deformacija
5.2.1. Geometrijska nelinearnost

Ukoliko do promjene krutosti dolazi samo zbog promjene oblika, nelinarno ponašanje je
definirano kao geometrijska nelinearnost. Ovakve promjene u obliku su najćešće vidljive
golim okom. Opće je prihvaćeno da se geometrijska nelinearnost uzima uobzir ukoliko je
deformacija elementa veća od 1/20 veće dimenzije elementa.
5.2.2. Materijalna nelinearnost

Ako do promjene u krutosti dolazi zbog promjene u svojstvima materijala pod djelovanjem
opterećenja, nelinearno ponašanje uzimamo u obzir kao materijalnu nelinearnost. Postoje
dvije vrste deformacija konstruktivnih elemenata: privremene (elastične) deformacije i trajne
(plastične) deformacije. Kod linearne analize koristimo linearni model koji pretpostavlja
proporcionalnu vezu izmeĎu naprezanja i deformacija . To znači da povećavanjem naprezanja
vrijednost deformacije takoĎer raste, a čim uklonimo opterećenje sa konstruktivnog elementa,
deformacija više ne postoji te se element vraća u svoj prvobitni oblik. Ovo pojednostavljenje
ne vrijedi i kod nelinarne analize, budući da kod nelinearne analize u obzir uzimamo i
odreĎeni stupanj trajnih ili nepovratnih deformacija konstruktivnog elemeta. Model koji
koristimo kod nelinearne analize nazivamo elastični idealno-platični model materijala, budući
da se pri odreĎenoj vrijednosti naprezanja pojavljuju nepovratne ili plastične deformacije. 8
8
14
6. OSNOVNE PRETPOSTAVKE U STATIČKOJ ANALIZI KONSTRUKCIJA
6.1. Osnovne pretpostavke linearnih statičkih sustava
6.1.1. Teorija I. reda
Linearni se statički proračun bazira na tri pretpostavke. Prema pretpostavci o geometrijskoj
linearnosti, pomaci konstrukcije dovoljno su mali što znači da je uvjete ravnoteţe dozvoljeno
definirati na nedeformiranoj, početnoj konstrukciji.9 Takav je pristup prihvatljiv za krute
konstrukcije kod kojih su pomaci sustava mali (eng. small displacements problem). Zbog toga
se smije pretpostaviti da sva opterećenja na konstrukciju ne mijenjaju točke i pravac
djelovanja na konstrukciju. Druga je pretpostavka o materijalnoj (fizikalnoj) linearnosti,
odnosno linearno – elastično ponašanje materijala. Kod nje vrijedi Hookeov zakon prema
kojem je veza deformacija i naprezanja linearna (pomaci i unutarnje sile meĎusobno su u
linearnoj vezi). Prema trećoj pretpostavci, poprečni presjeci konstruktivnih elemenata ostaju u
ravnini (okomiti na tangentu na deformiranu teţišnu os) i nakon djelovanja opterećenja.
Sve tri navedene pretpostavke prihvaća teorija I. reda. Prema tome, naziva se još i linearnom
teorijom i pretpostavlja geometrijsku i fizikalnu linearnost. TakoĎer, za nju vrijedi princip
superpozicije utjecaja.10 Taj princip dozvoljava da se konačno stanje konstrukcije dobije
zbrajanjem utjecaja na konstrukciju razdvojenih djelovanja, a naziva se linearnim proračunom
ili proračunom konstrukcije po teoriji I. reda. Dakle, kod takvog se proračuna pretpostavljaju
osnovne idealizacije:
 materijal koji je homogen, izotropan, linearno elastičan;
 linijski nosač kojem je teţišna os referentna linija okomita na ravnine
poprečnih presjeka u svakoj točki i kod kojih su dimenzije poprečnog presjeka
(B, H) znatno manje u odnosu na duljinu štapa L, B, H ≤ 0,2 L;
 pretpostavlja se potpuno točna izvedba konstrukcije, bez početnih imperfekcija
i naprezanja;
 jednadţbe ravnoteţe postavljaju se na nedeformiranom sustavu, na konstrukciji
u zadanom poloţaju prije djelovanja opterećenja;
 pod djelovanjem opterećenja pretpostavljaju se mali pomaci i deformacije
konstrukcije.
9
Čaušević M., 2003., Statika i stabilnost konstrukcija, Sveučilište u Rijeci, Školska knjiga, Zagreb
10
Čaušević M., 2003., Statika i stabilnost konstrukcija, Sveučilište u Rijeci, Školska knjiga, Zagreb
15
Za većinu će konstrukcija takve pretpostavke biti potpuno opravdane. Kad su one ispunjene,
rješenja dobivena linearnom teorijom su potpuno korektna i prihvatljiva. U suprotnom,
linearna teorija neće rezultirati prihvatljivim rješenjima.
6.2. Osnovne pretpostavke nelinearnih statičkih sustava

6.2.1. Teorija II. i III. reda
Ako se ukine prva od gore navedenih pretpostavki dolazi se do teorije II. reda i geometrijski
nelinearnog ponašanja konstrukcije. U tom se slučaju jednadţbe ravnoteţe postavljaju na
deformiranoj konstrukciji. Teorija tečenja II. reda prihvaća pretpostavku o linearno –
elastičnom ponašanju materijala i kod nje se govori o geometrijskom nelinearnom ponašanju
konstrukcije, što znači da i dalje vrijedi teorija elastičnosti ukoliko koristimo teoriju II. reda.
Teorija III. reda napušta sve tri pretpostavke i podrazumijeva proračun konstrukcija uz
geometrijsku i materijalnu nelinearnost, što znači da za teoriju III. reda vrijedi teorija elasto –
plastičnog tijela. Pri analizi plastičnih deformacija moramo poznavati mehaniča svojstva
materijala preko granice elastičnosti i uvjete pod kojima materijal dolazi u plastično stanje.
Za proračun konstrukcija po teoriji II. i III. reda ne vrijedi zakon superpozicije i rješenja
jednadţbi nisu uvijek jedinstvena.
6.2.2. Nelinearni proračun štapnih konstrukcija

Dakle, nelinearni proračun štapnih konstrukcija, središnja tema ovog rada, znači napuštanje
pretpostavke o geometrijskoj (linearna veza opterećenja i unutarnjih sila) odnosno
materijalnoj linearnosti (linearna veza naprezanja i deformacija).11 Nadalje, u tom slučaju,
kada su pomaci konstrukcije veliki (eng. large displacement problem), jednadţbe ravnoteţe
postavljaju se na deformiranom sustavu jer primjena linearnog modela geometrije tada daje
pogrešne rezultate. Pri proračunu vitkih konstrukcija, primjena modela malih pomaka moţe
dovesti do pogrešnih rezultata u pogledu njihove nosivosti i sigurnosti. Slika 6.1. donosi
shematski prikaz prethodno iznesenog teksta.
11
AnĎelić M., 2005., GaĎevna Statika II, Sveučilište u Zagrebu, GraĎevinski fakultet
16
Slika 6.1. Shematski prikaz tipova analiza konstrukcija12
Na Slici 6.2. prikazan je primjer utjecaja odabira modela geometrije na neke rezultate
proračuna konzole.
Slika 6.2. Primjer utjecaja modela geometrije na neke rezultate proračuna konzole
12
AnĎelić M., 2005., GaĎevna Statika II, Sveučilište u Zagrebu, GraĎevinski fakultet
17
Geometrijska nelinearnost pretpostavlja linearni odnos izmeĎu naprezanja i deformacija,
odnosno materijal koji je linearno elastičan, izotropan i homogen, kao i nelinearnu vezu
opterećenja i unutarnjih sila (AnĎelić, pdf-proračun). Diferencijalna jednadţba ravnoteţe
opisuje odnos vanjskih djelovanja i unutarnjih sila, a u slučaju geometrijske nelinearnosti
postavlja se na deformiranom sustavu.
6.2.3. Jednadţba ravnoteţe na nedeformiranom štapu

Na Slici 6.3. prikazan je izdvojeni dio štapa duljine dx s pripadnim opterećenjima u smjeru
uzduţne osi štapa n(x) i okomito na os štapa q(x)
Slika 6.3. Izdvojeni dio konstrukcije
Iz zbroja sila u smjeru tri koordinatne osi, osnovnih jednadţbi ravnoteţe, slijede diferencijalni
odnosi:
dN ( x) dT ( x) dM ( x)
= - n(x), = -q(x), = T(x).
dx dx dx
Iz zadnja dva odnosa moţe se izvesti veza opterećenja i momenta:

d 2 M ( x)
= - q(x).
dx 2
18
7. PRIMJERI LINEARNOG I NELINEARNOG MODELA I VEZA IZMEĐU ISTIH
7.1. Beskonačno kruta elastično upeta konzolna greda
U Tablici 7.1. prikazan je primjer za prikaz razlike stvarnih i lineariziranih pomaka –
beskonačno kruta elastično upeta konzolna greda opterećena koncentriranom silom na
slobodnom kraju. Koeficijent elastične upetosti leţaja označen je sa cM.
Tablica 7.1. Beskonačno kruta elastično upeta konzolna greda opterećena koncentriranom
silom na slobodnom kraju: a.) zadana konstrukcija, b.) nelinearni pomaci, c.) linearni pomaci
a.) zadana konstrukcija
b.) nelinearni pomaci
c.) linearni pomaci
Prema jednadţbama ravnoteţe na deformiranoj konstrukciji, slijede:

 izraz za moment u elastično upetom leţaju
M = K L cosφ ;
 veza kuta zaokreta i momenta u elastično upetom leţaju
19
M KL cos 
M = cMθ , θ= = ;
cM cM
 vertikalni pomak slobodnog kraja
KL cos 
 L = L sin  = L sin
cM
 horizontalni pomak slobodnog kraja
KL cos 
u L = -L (1-cos  )  - L (1-cos ).
cM
Prijelaz s linearne na nelinearnu teoriju moţe se prikazati razvojem trigonometrijskih funkcija
u red u izrazima za moment na elastično upetom leţaju i vertikalni pomak slobodnog kraja:
 2 4 
M = K L cos  = K L 1    ... 
 2! 4! 
 3 5 
 L = L sin  = L     ...
 3! 5! 
Kad se samo linearni članovi uzmu u obzir, slijede linearne veličine:
KL
M=KL ,  L = L =
CM
U linearnoj teoriji dalje slijedi da je horizontalni pomak svih točaka jednak nuli.
7.2. Konzolni stup opterećen vertikalnom horizontalnom silom

Sljedeći primjer je primjer konzolnog stupa opterećenog na vrhu horizontalnom i vertikalnom
silom, a koji će posluţiti za proučavanje potrebe definiranja jednadţbi ravnoteţe na
nedeformiranoj ili deformiranoj konstrukciji (Slika 7.1.).
Slika 7.1. Konzolni stup opterećen horizontalnom i vertikalnom silom.
20
Horizontalni pomak stupa pod djelovanjem horizontalne sile neka bude jednak  L . Do pojave
dodatnog leţajnog momenta M = V  L dolazi zbog djelovanja vertikalne sile V. Leţajni
moment horizontalne sile iznosi M = H L. Zatim, uz prethodno definiranu procjenu veličine
parametara konstrukcije (4.2.9) slijedi:
M V L V  L V 2
   10
M HL H L H
Ako su sile H i V istog reda veličine, doprinos dodatnog momenta M moţe se zanemariti u
odnosu na osnovni leţajni moment M. To znači da se jednadţbe ravnoteţe mogu postaviti na
nedeformiranoj konstrukciji. MeĎutim, u slučaju kad je vertikalna sila znatno veća od
horizontalne, takva zadaća više nije zadaća savijanja već zadaća proračuna stabilnosti
uzduţno opterećenog stupa. To je česta pojava u proračunu konstrukcija; npr. stup nosač
mosta ima značajno veću vertikalnu silu od vlastite teţine i korisnog opterećenja od
horizontalne sile od potresa, vjetra i kočenja. Ako je kod konzolnog stupa prikazanog na
Slici 5 vertikalna sila V značajno veća od horizontalne sile H, dominantno opterećenje stupa
tada je uslijed uzduţne sile. Pod uvjetom da se najprije promatra ponašanje stupa pod
djelovanjem vertikalne sile, za naprezanje i deformaciju mora vrijediti odnos:
V
= F ,
F
 V
=   F.
E EF
Uz definiranje  , pojma vitkosti poprečnog presjeka stupa i duljinu izvijanja Li , moţe se
proučiti zajednički utjecaj uzduţne sile i savijanja. Kod stvarnih se konstrukcija vrijednosti
vitkosti uglavnom kreću u području 30    140 . Uz granicu tečenja  F  10 3 , procjenu
reda veličine parametara 4.2.9 i realnu vrijednost vitkosti 2  2  10 4 , dalje slijedi:

V VL2
 10 3 ,  10 3  2  10 4  20.
EF EI
Za horizontalno opterećenje vrijedi prethodna procjena 4.2.9

HL2
 10  2.
EI
21
Iz navedenog slijedi pribliţan odnos utjecaja uzduţnog i poprečnog opterećenja
VL2 HL2
 10 3 .
EI EI
To znači da je udio u iskorištenju dopuštenih naprezanja i deformacija od uzduţnog

opterećenja značajno veći nego od poprečnog opterećenja. Stvarni je značaj te činjenice
vidljiv u odnosu dodatnog i osnovnog leţajnog momenta uz ograničenje maksimalnog
horizontalnog pomaka,  L , na red veličine 10 2 ,
M V L VL2  L EI
=  2
 10 210 3  10.
M HL EI L HL
U stvarnoj će konstrukciji horizontalni pomak  L biti dodatno povećan zbog M ,

dodatnih momenata, a što ovdje nije uzeto u obzir. Dodatni momenti ( M ) mogu biti
značajno veći u odnosu na osnovni moment M , što dovodi do potrebe postavljanja jednadţbi
ravnoteţe na deformiranoj konstrukciji. Postoje dvije osnovne metode za provedbu praktičnog
proračuna:
1. proračun po geometrijski nelinearnoj teoriji
2. proračun po linearnoj teoriji s dodatnim uzimanjem utjecaja izvijanja
7.3. Primjer II – obostrano upeti tlačni štap

Na Slici 7.2. prikazan je obostrano upeti tlačni štap, H < 0, opterećen jednolikim
kontinuiranim poprečnim opterećenjem q=const.
Slika 7.2. Obostrano upeti tlačni štap jednoliko kontinuirano poprečno opterećen.
Zadatak je odrediti momentni dijagram prema Teoriji II. reda. Najprije, vaţno je istaknuti
kako glasi diferencijalna jednadţba uz uvjete EI  const. , tj. uz krutost štapa na savijanje
koja je konstantna po cijeloj duljini štapa kao i horizontalna sila H u štapu( H  const., n  0 ):
22
H q
 ' ' ' ' ' '  .
EI EI
Koeficijent h, uzdužna karakteristika štapa, definiran je:
H L2 H L2
h , h2  .
EI EI
Navedena diferencijalna jednadţba, uz definiranu uzduţnu karakteristiku štapa moţe se

zapisati u obliku:
h2 q
 ' ' ' ' 2
' '  .
L EI
Rubni uvjeti upetih krajeva su:
(0)  ( L)  0 i  ' (0)   ' ( L)  0 .
Homogeno rješenje za tlačnu horizontalnu silu (H<0) je:
 H  c1  c2  c3 sinh   c4 cosh  L ,
Homogeno rješenje za vlačnu horizontalnu silu:
 H  c1  c2  c3 shh  c4 chh L .
Prema tim rješenjima, slijedi opći oblik rješenja
  c1  c2  c3 sinh   c4 cosh  L 

1 q
2
L 2
2h
i pripadne derivacije, uz dԑ/dx = 1/L,
q
 '  c2  c3 h cosh   c4 h sinh   ,
h2
h2 h2 q
 ' '  c 3 sinh   c4 cosh   2 .
L L Lh
Uz pomoć gore definiranih rubnih uvjeta, uz   0 za x = 0 i   1 za x = L, jednadţbe za
odreĎivanje nepoznatih konstanti su:
   0  0  c1  c 4 L  0
 ' (  0)  0  c 2  c3 h  0
 
   1)   0   c1  c 2  c3 sinh  c 4 cosh 
1 q
L  0
2 h2 
 
q
 ' (  1)  0  c 2  c3 h cosh  c 4 h sinh   0.
h2
23
Nepoznati koeficijenti slijede rješenjem sustava jednadţbi:
q 1  cosh q h
c1   2
  3 ctg ,
2h h sinh 2h 2
q
c2   2 ,
2h
q
c3  3 ,
2h
q 1  cosh q h
c4  2  3 ctg .
2h sinh 2h 2
Momentna jednadţba M   EI' ' u bezdimenzionalnom obliku glasi:

ML
M    L ' '.
EI
Iz toga slijedi konačan izraz za momentnu funkciju u bezdimenzionalnom obliku:
q h h 1  cosh 
M   sinh   cosh   1.
h2 2 2 sinh 
Prethodna se momentna funkcija moţe razviti u red pod h oko 0:
q qh 2
M  (1  6  6 ) 
2
(30 4  60 3  30 2  1)  0(h 4 ).
12 720
Iz navedenog je očito jasno da je linearni dio jednak rješenju prema Teoriji I. reda.
24
8. P- δ ANALIZA
8.1. Općenito o P- δ analizi
P – δ analiza je iterativni postupak proračuna po teoriji II. reda, odnosno to je postupak
proračuna koji predstavlja linearizaciju jednadţbi nelinearne teorije. U sustavu jednadţbi
ravnoteţe uz nepoznate se pomake pojavljuje i nepoznata uzduţna sila (N). Elementi matrice
krutosti iskazani su kao funkcija uzduţne sile. Ako se pretpostavi neka vrijednost uzduţne
sile, matrica krutosti tada postaje neovisna od unutarnjih sila, što uvodi mogućnost proračuna
po linearnoj teoriji, inţenjerskoj metodi pomaka.
Tijekom iterativnog postupka početna se vrijednost uzduţne sile N0 (dobivena linearnim

proračunom) u svakom koraku mijenja do konačne vrijednosti N n, nakon n iteracija. Ako su
pomaci konstrukcije veliki, nakon linearnog proračuna mogu se mijenjati i koordinate
čvorova, uz novi proračun lokalne matrice krutosti štapova, Kik. Uzduţne sile uzimaju se iz
prethodnog koraka proračuna. Konačne sile na krajevima štapa iznose:
f ik = K iklin  K iknelin u  f ik
Dva su koraka proračuna:

1. Provede se linearni proračun i odreĎuju uzduţne sile u svim elementima konstrukcije.
2. Za uzduţne sile dobivene linearnim proračunom odreĎuju se lokalne matrice krutosti
štapova, lokalni vektori upetosti , globalna matrica krutosti i globalni vektor upetosti
kao funkcije uzduţnih sila dobivenih nakon linearnog proračuna.
Nepoznanice su translatorni pomaci i kutevi zaokreta prema inţenjerskoj metodi pomaka. Iz

jednadţbi ravnoteţe čvorova i jednadţbi radova na nepoznatim translatornim pomacima
odrede se vrijednosti nepoznatih pomaka i sila na krajevima štapova (AnĎelić, pdf-proračun).
8.1. Primjer proračuna prema p-delta analizi

Na zadanom okvirnom nosaču prikazanom na Slici 8.1., sa zadanim vrijednostima E = 2x108
kN/m2, I = 25 170cm4, L = 6m, q = 40kN/m’ i K = 1000 kN, odrediti momente u čvorovima.
25
Slika 8.1. Zadani okvirni nosač
Kao što je gore navedeno, u prvom se koraku odreĎuju unutarnje sile linearnim proračunom.
Kut zaokreta θ2 je jednina nepoznanica pa su izrazi za momente na krajevima štapa jednaki:
2 EI
M12 = θ2 = 16780θ2 ,
L
4 EI
M21 = θ2 ,
L
2
4 EI qL
M23 = θ2 + = 33560θ2 + 120 ,
L 12
2
2 EI qL
M32 = θ2 - = 16780θ2 – 120.
L 12
Dalje, iz ravnoteţe čvora 2 slijedi:
M21 + M23 = 0
67120θ2 + 120 = 0 ,
3
θ2 =  ,
1678
M12 = 30 kNm, M21= 60 kNm, M23= 60 kNm, M32= 150 kNm ,
Ns= N21= N12 = 1105kN (tlak)
Ng = N32= N23 = 15kN (tlak).
Slijedi izračun potrebnih pripadnih koeficijenata (kθiθi i kθiθk) u nelinearnoj matrici krutosti i
nelinearne sile upetosti tlačnog štapa prema izrazima
4 EI 2LH
kθiθi = - ,
L 15
26
2 EI LH
kφiφk = + ,
L 30
2
qL qL4 H
M ik = + ,
12 720 EI
2
qL qL4 H
M ik = - - .
12 720 EI
Iz navedenog slijede izrazi za momente na krajevima štapova:
 2 EI LN s 
M12 =    θ2 = (16780 + 221) θ2 = 17001θ2 ,
 L 30 
 4 EI 2 LN s 
M21 =    θ2 = (33560 – 884) θ2 = 32676 θ2 ,
 L 15 
 4 EI 2 LN g   qL2 qL4 N g 
M23 =    θ2 +   =
 12 720 EI 
 L 15   
(33560 – 12) θ2 + 120, 0215 = 33548 θ2 + 120, 0215 ,
 2 EI LN g   qL2 qL4 N g 
M32 =    θ2 -   =
 L 30   12 720 EI



(16780 + 3) θ2 – 120,0215 = 16783 θ2 – 120,0215.
Zatim, iz ravnoteţe čvora 2 dalje slijedi:

M21 + M23 = 0
66224θ2 + 120,0215 = 0
1
 θ2 = - 0,001824  - ,
551,7678
M12= -30, 812 kNm, M21= -59, 221 kNm,
M23= 59, 221 kNm, M32= -150, 438 kNm,
Ns= N21= -N12=1104, 7972 kN (tlak),
Ng = N32 = -N23= 15, 0055 kN (tlak).
Kako bi se uvidjela bliskost rješenja i dovoljnost prethodne iteracije u praktičnom smislu,

provodi se još jedna iteracija. Sada su izrazi za momente na krajevima štapova:
 2 EI LN s 
M12=    θ2 = (16780 + 220, 96)θ2 = 17001, 04 θ2,
 L 30 
27
 4 EI 2 LN s 
M21=    θ2 = (33560 – 883, 84)θ2 = 32676, 16 θ2,
 L 15 
 4 Ei 2 LN g   qL2 qL4 N g 
M23 =    θ2 +   
 12 720 EI 
 L 15   
= (33560 – 12, 0044) θ2 + 120, 02146 = 33547, 9956 θ2 + 120, 02146,
 2 EI LN g   qL2 qL4 N g 
M32 =    θ2 -   
 L 30   12 720 EI 
 
= (16780 + 3, 0011) θ2 – 120, 02146 = 16783, 0011 θ2 – 120, 02146.
Sada iz ravnoteţe čvora dva slijedi:

M21 + M23 = 0
66224,1556θ2 + 120, 02146 = 0
1
 θ2 = - 0, 018124  - ,
551,7693
M12= - 30, 812 kNm, M21= -59, 221 kNm,
M23 = 59, 221 kNm, M32 = -150, 438 kNm,
Ns = N21 = -N12 = 1104, 7972 kN (tlak),
Ng = N32 = -N23 = 15, 0055 kN (tlak).
Kao što je vidljivo, rezultati su jednaki na prikazanu decimalu, što znači da je u navedenom
primjeru zadovoljavajuće nelinearno rješenje dobiveno već nakon prve iteracije.
28
9. NUMERIČKI PRIMJER
9.1. Općenito o numeričkom proračunu u programskom paketu Robot 2014
Metode proučavanja mehanike konstrukcija mogu biti egzaktne ili pribliţne (aproksimativne).
Metoda konačnih elemenata (MKE) je jedna od aproksimativnih metoda proučavanja
mehanike konstrukcija na kojoj počiva osnova programskog paketa korištenog prilikom
izrade numeričkih primjera. Numerički primjeri izraĎeni u sklopu ovoga rada su napravljeni u
programskom paketu Autodesk Robot Structural Anaysis Proffesional 2014 ( U nastavku
poglavlja „Robot 2014“). Usporedba linearne, nelinearne i p-δ analize se takoĎer provela
korištenjem navedenog programskog paketa.
U proteklih par desetljeća, analiza pomoću metode konačnih elemenata (eng. finite element
analysis) je postala praktični alat za projektiranje ne samo u graĎevinarstvu, već i u drugim
iţenjerskim granama poput strojarstva, brodogradnje, elektrotehnike, energetike i sl..
Programski paket Robot 2014 sada dolazi direktno sa sposobnošću modeliranja korištenjem
metodu konačnih elemenata, a projektantni svakodevno koriste navedenu metodu kao
svakodevni alat korišten prilikom riješavanja raznih statičkih i dinamičkih sustava.
Do nedavno, programski paketi korišteni na osobnim računalima su bili u mogućnosti dati

rezultate samo linearnih numeričkih analiza, sa linearnim modeliranjem materijala, koje su
davale prihvaljiva rješenja, budući da su aproksimacije realne konstrukcije bile
interpretabilne. Danas se u inţenjerskoj praksi sve više širi i koristi nelinearna statička analiza
konstrukcija. Iako traţi više razumijevanja o ponašanju konstrukcije od linearne analize,
nelinearna statička analiza daje uvelike realnije rezultate stvarnog ponašanja konstrukcije.
Korisno je znati da prilikom projektiranja konstrukcije u programskom paketu Robot 2014 ne

projektiramo izgled konstrukcije, već ponašanje materijala od kojega je konstrukcija
izgraĎena.
9.2. Zadavanje parametara (ulazni podaci)

Na samom početku, prilikom odabira projekta u izborniku programskog paketa Robot 2014.,
odabiremo projektiranje dvodimenzionalnog okvira kako je prikazano na Slici 9.1. (eng.
Frame 2D Design).
29
Slika 9.1. Odabir projekta u izborniku programskog paketa Robot 2014
Drugi korak predstavlja definiranje glavnih osi koje će sluţiti za crtanje greda i stupova
unaprijed odreĎenog poloţaja. U ovome poglavlju raditi će se usporedba dva modela kojima
su geometrijske i materijalne karakteristike definirane u Tablicama 9.1. i 9.2., a djelovanja
na konstrukciju su definirana u Tablici 9.3. Sustavi su jedan puta statički neodreĎeni u oba
slučaja kako je prikazano na Slici 9.2., budući da su oba oslonca okvira nepomična (čvorovi 1
i 4).
Slika 9.2. Prikaz Okvirnih nosača sa opterećenjem – model 1 i model 2
30
Tablica 9.1. Geometrijske i materijalne karakteristike konstruktivnih elemenata modela 113
Konstruktivni Geometrijska
Poprečni presjek Oznaka Vrijednost
element karakteristika
GREDE
visina presjeka h (mm) 120
širina presjeka b (mm) 64
IPE 120 debljina hrpta tw (mm) 4,4
debljina
tf (mm) 6,3
pojasnice
radijus
r (mm) 7
zaobljenja
STUPOVI
debljina hrpta tw (mm) 6,0

HEB 100
debljina
tf (mm) 10,0
pojasnice
radijus
r (mm) 12
zaobljenja
KVALITETA MATERIJALA S275
13
31
Tablica 9.2. Geometrijske i materijalne karakteristike konstruktivnih elemenata modela 214
Konstruktivni Geometrijska
Poprečni presjek Oznaka Vrijednost
element karakteristika
GREDE
IPE 160 debljina hrpta tw (mm) 5,0
debljina
tf (mm) 7,4
pojasnice
radijus
r (mm) 9
zaobljenja
STUPOVI
debljina hrpta tw (mm) 6,0

HEB 100
debljina
tf (mm) 10,0
pojasnice
radijus
r (mm) 12
zaobljenja
KVALITETA MATERIJALA S275
14
32
Tablica 9.3. Djelovanja na okvirne nosače
Horizontalna kocentrirana
Vertikalne koncentrirane sile
MODEL sila
(čvorovi 2 i 3)
(čvor 2)
1 100 kN 5 kN
2 100 kN 5kN
9.3. Linearna statička analiza, nelinarna statička analiza i P-δ analiza

Nakon što smo zadali geometrijske i materijalne karakteristike porečnog presjeka, kvalitetu
odabranog materijala, dimenzije okvira, te odabrali djelovanja na konstrukciju, u Robotu 2014
moramo zadati propise prema kojima ţelimo proračunati konstrukciju (Slika 9.3.) Kako bi
odabrali propise potrebno je slijediti korake: Tools  Prefeences  Regional settings, te pod
zadnjom stavkom (Regional settings) iz padajućeg izobornika odabrati „Eurocode“.
Slika 9.3. Odabit mjerodavnih propisa
Slijedeći korak je odabit statičke analize konstrukcije. Kako bi odabrali vrstu statičke analize
konstrukcije moramo pratiti slijedeće korake: Analysis  Analysis Types (Slika 9.4.)
33
Slika 9.4. Odabir vrste analize konstrukcije
Ukoliko zadani okvir ţelimo proračunati preko statičke linearne analize, nije potrebno
mjenjati parametre i vrstu analize, te proračun moţe započeti. Potrebno je pritisnuti tipku
„Calculations“ u donjem desnom kutu prozora (Slika 9.4.). Nakon nekoliko sekundi, budući
da zadana konstrukcija nije komplicirana, proračun će biti gotov, te se vrijednosti reznih sila
mogu iščitati iz rezultata proračuna (Results  Forces, Stresses, Deflections).
Ukoliko je potrebna statička nelinearna analiza ili P-δ analiza, postupak postaje malo
zahtjevniji. Nelinearna statička analiza se sastoji od inkrementalnog zadavanja opterećenja. U
proračunu, optrećenja se ne nanose u svojem punom iznosu odjednom, već se postepeno
povećavaju sve do granice ravnoteţe izmeĎu djelovanja i otpornosti konstrukcije. Nelinearno
ponašanje konstrukcije moţe biti rezultat nelinearnosti jednog elementa (geometrijska i
materijalna nelinearnost) ili moţe biti rezultat nelinarnog odziva čitave konstrukcije
(geometrijska nelinearnost).
34
Geometrijska nelinearnost moţe biti izazvana zbog slijedećenih nelinearnih elemenata
konstrukcije:
 tlačnih elemenata
 vlačnih (eng. cable) elemenata
 plastičnosti materijala
 nelinarnih oslonaca (jednostranih oslonaca, zglobova,...)
Odabirom geometrijske nelinearnosti u obzir se uzimaju slijedeći Teorije:

 nelinearna analiza – u obzr uzima Teoriju II. reda, npr. promjenu krutosti elementa
pod utjecajem stanja naprezanja u elementu;
 P – δ analiza – u obzie uzima Teoriju III. reda, npr. dodatna lateralna krutost i
naprezanja uzrokovana zbog deformacija; u obzir se takoĎer uzima dodatni porast sila
u deformiranoj konstrukciji
Nelinearnu ili P – δ analizu u Robotu 2014 moţemo zadati na slijedeći način: Analysis 
Analysis Types  Parameters. Otvori će se prozor kako je prikazano na Slici 9.5.
Slika 9.5. Zadavanje nelinearne analize
Ukoliko označimo polje „Non – linear analysis“ u obzir će se pri proračunu uzeti Teoriju II.
reda i konstrukcija će biti proračunata nelinearnom statičkom analizom. Ukoliko označimo
polje „P – delta analysis“ u obzir će se pri proračunu uzeti Teorija III. reda te će se
konstrukcija takoĎer proračunati nelinearnom statičkom analizom. Valja napomenuti da
označivanjem polja „P – delta analysis“ programski paket Robot 2014 označi i polje „Non –
linear analysis“ zbog činjenice da P – δ analiza uzima u obzir i geometrijsku i materijalnu
nelinearnost.
35
Klikom na polje „Parameters“ sa slike 9.5. ulazimo u novi izbornik u kojem zadajemo
parametre nelinearne statičke analize. Postoje dvije metode za rješavanje slučaja nelinearne
statičke analize, inkrementalna metoda ili metoda „arc length“ (Slika 9.6.).
Slika 9.6. Zadavanje parametara kod nelinearne statičke analize;

inkrementalna metoda
U ovome primjeru korištena je inkrementalna metoda. U inkrementalnoj metodi vektor

opterećenja je podijeljen u „n“ jednakih inkremenata (inkrement = prirast opterećenja), tj.
opterećenje se zadaje postepeno u „n“ koraka. Na konstrukciju se opterećenje zadaje
uzastopno, nakon što je stanje ravnoteţe postignuto za prethodni inkerement opterećenja.
Odziv konstrukcije je moguće pratiti nakon svakog koraka preko naponsko deformacijske
krivulje konstruktivnih elemenata (Slika 9.7.)
36
Slika 9.7. Naponsko – deformacijska krivulja i zadavanje inkrementalnog opterećenja15
Prilikom upotrebe inkrementalne metode zadaje se nekoliko parametara vidljivih na Slici

9.6.:16
 broj inkremenata opterećenja (eng. load increment number) koristimo pri podjeli
opterećenja u manje segmente. Broj inkremenata opterećenja utječe na broj iteracija u
proračunu. Što je veći broj inkremenata, to je veća vjerojatnost da će proračun u
nekom trenutku konvergirati;
 maksimalni broj iteracija (eng. maximum iteration number) u svakom inkrementu
opterećenja je korišten radi kontrole proračuna tijekom jednog inkrementalnog
opterećenja;
 redukcijski broj dopuštene duţine inkrementa (eng. allowable increment length
reduction number) definira koliko puta broj inkremenata opterećenja biva promijenjen
ukoliko se tokom proračuna ne uspije postići konvergencija;
 faktor redukcije duţine inkrementa (eng. increment length reduction factor) je
korištenom za izmjenu potrebnog broja inkremenata opterećenja;
Proračun prema nelinearnoj statičkoj analizi okvira u ovome radu se radio sa već zadanim
vrijednostima gore navedenih parametara (eng. default parameters) na Slici 9.6.
15
http://docs.autodesk.com/RSA/2013/ENU/index.html?url=filesROBOT/GUID-FB3C86D3-0E30-43A6-82D6-
6C50F429FA0D.htm,topicNumber=ROBOTd30e56513, posjećeno 10.09.2014.
16
http://docs.autodesk.com/RSA/2013/ENU/index.html?url=filesROBOT/GUID-FB3C86D3-0E30-43A6-82D6-
37
10. REZULTATI NUMERIČKOG PRORAČUNA
10.1. Model 1 - Dijagrami unutarnjih sila
10.1.1. Dijagrami momenata savijanja (M)
Slika 10.1. Linearna analiza modela 1 – dijagram momenata savijanja
Slika 10.2. Nelinearna analiza modela 1 – dijagram momenata savijanja
38
Slika 10.3. P-δ analiza modela 1 – dijagram momenata savijanja
10.1.2. Dijagrami uzduţnih sila (N)
Slika 10.4. Linearna analiza modela 1 – dijagram uzdužnih sila
39
Slika 10.5. Nelinearna analiza modela 1 – dijagram uzdužnih sila
Slika 10.6. P-δ analiza modela 1 – dijagram uzdužnih sila
40
10.1.3. Dijagrami poprečnih sila (N)
Slika 10.7. Linearna analiza modela 1 – dijagram poprečnih sila
Slika 10.8. Nelinearna analiza modela 1 – dijagram poprečnih sila
41
Slika 10.9. P-δ analiza modela 1 – dijagram poprečnih sila
10.2. Model 2 - Dijagrami unutarnjih sila
10.2.1. Dijagrami momenata savijanja (M)
Slika 10.10. Linearna analiza modela 2 - Dijagram momenata savijanja
42
Slika 10.11. Nelinearna analiza modela 2 – dijagram momenata savijanja
Slika 10.12. P-δ analiza modela 2 – dijagram momenata savijanja
43
10.2.2. Dijagrami uzduţnih sila (N)
Slika 10.13. Linearna analiza modela 2 – dijagram uzdužnih sila
Slika 10.14. Nelinearna analiza modela 2 – dijagram uzdužnih sila
44
Slika 10.15. P-δ analiza modela 2 – dijagram uzdužnih sila
10.2.3. Dijagrami poprečnih sila (T)
Slika 10.16. Linearna analiza modela 2 – dijagram poprečnih sila
45
Slika 10.17. Nelinearna analiza modela 2 – dijagram poprečnih sila
Slika 10.18. P-δ analiza modela 2 – dijagram poprečnih sila
46
10.3. Usporedba rezultata numeričkog proračuna
Tablični prikaz rezultata statičke analize je prikazan u Tablici 10.1. UsporeĎene su vrijednosti
unutarnjih sila (MTN) u čvorovima 2 i 3.
Tablica 10.1. Usporedba rezultata numeričkog proračuna
MODEL 1 MODEL 2
OBLIK
STATIČKE
ANALIZE
ČVOR 2 ČVOR 3 ČVOR 2 ČVOR 3
MOMENTI SAVIJANJA (kNm)
Linearna 4,98 -5,02 5,00 -5,00
Nelinearna 6,62 -6,65 6,16 -6,14
P-δ 6,58 -6,62 6,12 -6,11
UZDUŢNA SILA (kN)
Linearna 95,10 105,10 95,00 105,00
Nelinearna 93,46 106,74 93,85 106,15
P-δ 93,48 106,68 93,87 106,10
POPREČNA SILA (kN)
Linearna -4,90 -5,10 -5,00 -5,00
Nelinearna -6,54 -6,74 -6,15 -6,15
P-δ -6,50 -6,70 -6,12 -6,12
47
10.4. Interpretacija rezultata
Izradom analize u programskom paketu Autodesk Robot Structural Analysis Professional
2014, dobili smo gore prikazane rezultate. Iz rezultata se jasno vidi da linearni model ima
najbolje rasporeĎena opterećenja koja su rezultat geometrijske nepromjenjivosti, te najmanje
maksimalne unutarnje sile, dok je najveće unutarnje sile pokazala nelinearna analiza kao
rezultat promjene oblika i ekscentriciteta. Nelinearna p-δ analiza pokazala je nešto manje
unutarnje sile od obične nelinearne analize, što se da objasniti kao rezultat plastičnih
deformacija, odnosno raspodjele krutosti po konstrukciji. Isto tako p-δ analiza je pokazala
veće unutarnje sile od linearne analize što je posljedica geometrijske deformacije sustava.
Najveći utjecaj odabira analize se odrazio na razliku momenata, što je ciljano postignuto sa
manjom krutosti stupova, odnosno velikim ekscentritetom, koji u umnošku sa relativno
velikom uzduţnom silom daje relativno velik dodatni moment.
48
11. ZAKLJUČAK
Linearnim analizom moţemo tek u odreĎenoj mjeri aproksimirati stvarno nelinearno
ponašanje konstruktivnih elemenata i sustava. Većinom je takav pristup opravdan i
prihvatljiv, ali ekonomski je neisplativ u pogledu iskorištenosti materijala. Upotrebom
rezultata linearne analize moţe doći do predimenzioniranja elemenata, što posljedično znači
utrošak više materijala. Zbog toga se u praksi preporuča korištenje nelinearne statičke analize
konstruktivnih sistema.
U proteklih par desetljeća analiza konstrukcija pomoću metode konačnih elemenata (MKE) je
postala općeprihvatljiva metoda analize koja predstavlja samo jednu od aproksimativnih
metoda proučavanja mehanike konstrukcija. Upravo iz navedenog razloga, MKE se koristi
kao alat za projektiranje u graĎevinskoj struci. Programski paket Robot 2014 sposoban je
modelirati konstrukciju korištenjem metodu konačnih elemenata, a projektantni svakodevno
koriste navedenu metodu kao alat korišten prilikom riješavanja raznih statičkih i dinamičkih
sustava. Upravo zbog sve veće moći programskih paketa za komplicirane proračune, danas je
u inţenjerskoj struci sve više proširena upotreba nelinearne analize konstrukcija. Nelinearna
analiza daje realnije rezultate odziva konstrukcija nego linearna analiza, budući da u obzir
uzima geometrijsku nelinearnost konstruktivnih elemenata. P – δ analiza se takoĎer ubraja u
nelinearnu analizu, s tim da se osim geometrijske nelinearnosti u obzir uzima i materijalna, tj.
fizikalna nelinearnost odabranog konstruktivog sustava.
Priroda ponašanja konstruktivnih sustava je sama po sebi nelinearna, te se predlaţe u što većoj
mjeri korištenje nelienearnih kako statičkih, tako i dinamičkih analiza konstrukcija u svrhu što
konkretnijih i boljih rezultata odziva konstrukcije.
49
12. LITERATURA
1. Šimić V., 1995, Otpornost materijala II, izdanje I, Sveučilište u Zagrebu
2. Markulak D., 2008., Proračun čeličnih konstrukcija prema EN 1993-1-1, Osijek
3. Sigmund V., 2010., Teorija plastičnosti, Predavanja iz kolegija Otpornost materijala
II, GraĎevinski f., Osijek
4. Radić I., 2009., Tablice čeličnih profila, Zavod za materijale i konstrukcije,
GraĎevinski fakultet u Osijeku
5. SolidWorks, 2008. Undestanding nonlinear analysis, www.solidworks.com
6. Čaušević M., 2003., Statika i stabilnost konstrukcija, Sveučilište u Rijeci, Školska
knjiga, Zagreb
7. AnĎelić M., 2005., GaĎevna Statika II, Sveučilište u Zagrebu, GraĎevinski fakultet
8. http://docs.autodesk.com/RSA/2013/ENU/index.html?url=filesROBOT/GUID-
FB3C86D3-0E30-43A6-82D6-
50

Linearna I Nelineana Analiza - Razlike I Pojmovi

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Linearna I Nelineana Analiza - Razlike I Pojmovi

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

GRAĐEVINSKI FAKULTET

Sveučiliste J. J. Strossmayera u Osijeku Slaven Jelić

Nelinearni statički proračun napušta prve dvije pretpostavke, o geometrijskoj i materijalnoj

Budući da je u procesu inţenjerskog projektiranja, tj. konstrukterstva vrlo bitno prethodno

4.2. Metoda dopuštenih naprezanja

Metoda dopuštenih naprezanja je prvi puta ponudila kvantifikacijski kriterij za proračunsko

Slika 4.1. Elastično područje ponašanja materijala konstrukcije

Proračun konstrukcije prema metodi dopuštenih naprezanja osigurava čvrstoću i sigurnost

Slika 4.2. Elasto-plastično područje ponašanja materijala konstrukcije

U nastavku će ukratko biti objašnjena oba granična stanja konstrukcije.

4.3.1. Granično stanje nosivosti (GSN)

4.3.2. Granično stanje uporabljivosti (GSU)

Slika 4.3. Prandtlov ζ – ε dijagram4

5.2. Razlike izmeĎu linearne i nelinearne analize

Slika 5.1. Poprečni presjeci čeličnih profila različitog oblika5

Slika 5.2. Prikaz željeznog i čeličnog profila6

Pod opterećenjem, u ovom slučaju statičkim opterećenjem, konstrukcija se deformira te se

Slika 5.4. Prikaz linearnog odnosa naprezanja i deformacija

Pretpostavka se moţe objasniti na slijedeći način: odnos izmeĎu primjenjenje sile i

Slika 5.5. Prikaz nelinearnog odnosa naprezanja i deformacija

5.2.1. Geometrijska nelinearnost

5.2.2. Materijalna nelinearnost

6.2. Osnovne pretpostavke nelinearnih statičkih sustava

6.2.2. Nelinearni proračun štapnih konstrukcija

Slika 6.1. Shematski prikaz tipova analiza konstrukcija12

6.2.3. Jednadţba ravnoteţe na nedeformiranom štapu

Slika 6.3. Izdvojeni dio konstrukcije

Iz zadnja dva odnosa moţe se izvesti veza opterećenja i momenta:

a.) zadana konstrukcija

b.) nelinearni pomaci

c.) linearni pomaci

Prema jednadţbama ravnoteţe na deformiranoj konstrukciji, slijede:

7.2. Konzolni stup opterećen vertikalnom horizontalnom silom

Slika 7.1. Konzolni stup opterećen horizontalnom i vertikalnom silom.

reda veličine parametara 4.2.9 i realnu vrijednost vitkosti 2  2  10 4 , dalje slijedi:

Za horizontalno opterećenje vrijedi prethodna procjena 4.2.9

To znači da je udio u iskorištenju dopuštenih naprezanja i deformacija od uzduţnog

horizontalnog pomaka,  L , na red veličine 10 2 ,

U stvarnoj će konstrukciji horizontalni pomak  L biti dodatno povećan zbog M ,

7.3. Primjer II – obostrano upeti tlačni štap

Navedena diferencijalna jednadţba, uz definiranu uzduţnu karakteristiku štapa moţe se

  c1  c2  c3 sinh   c4 cosh  L 

Momentna jednadţba M   EI' ' u bezdimenzionalnom obliku glasi:

Tijekom iterativnog postupka početna se vrijednost uzduţne sile N0 (dobivena linearnim

Dva su koraka proračuna:

Nepoznanice su translatorni pomaci i kutevi zaokreta prema inţenjerskoj metodi pomaka. Iz

8.1. Primjer proračuna prema p-delta analizi

Slika 8.1. Zadani okvirni nosač

Zatim, iz ravnoteţe čvora 2 dalje slijedi:

Kako bi se uvidjela bliskost rješenja i dovoljnost prethodne iteracije u praktičnom smislu,

Sada iz ravnoteţe čvora dva slijedi:

Do nedavno, programski paketi korišteni na osobnim računalima su bili u mogućnosti dati

Korisno je znati da prilikom projektiranja konstrukcije u programskom paketu Robot 2014 ne

9.2. Zadavanje parametara (ulazni podaci)

Slika 9.1. Odabir projekta u izborniku programskog paketa Robot 2014

Slika 9.2. Prikaz Okvirnih nosača sa opterećenjem – model 1 i model 2

visina presjeka h (mm) 120

širina presjeka b (mm) 64

IPE 120 debljina hrpta tw (mm) 4,4

visina presjeka h (mm) 100

širina presjeka b (mm) 100

debljina hrpta tw (mm) 6,0

visina presjeka h (mm) 160