Nikola Banić i Mladen Koić

JASENOVACKI POPIS 0011

0
10 01011
001010
0 0
Lažne žrtve 01 0
.0
000
00
0

00 01 11100 00 10 0
10 0101 .10 0
10 10 0 0 111 01 01
1 0 101 10 10 0 001 00 00Г 0’1110
111 00 00 1 « 101 00 00 ■ 11 0
0 100100 0 V 0 0000 ; ' 1 0 0 00
1 1 0 . 0 ■' • 1 I , 0. 0101
11 01000 00 00 001 1 0 o < 10
0
01 1 00 0 11 1 000 010 0 1 1 10
00 00 , 0 00 1 0 0101 01 1 101
001 0 10= 0 101 0000000 0 01
0 . 0 o i . '.. 0 ■ 01 00 00 oo • -
1 1 1 0 0 .010 01 10 0
00 010 0 01 10- 11 0011 o;
01 10 1000 10 0 001 00 00 1 011 1
0 11111 ' 110 0 11 110 0 11 0
1 0 . 0 0 000 00 1001 1
0010010 1 010 1 .10 00 01 01 0 0
1 100 - 00 01 0 0 001 1 0
101 10001 ' 0 1100110 10
00100 0 0 10000 101111 0011 10 01
011011011010110 010110 10 1 0 01001 00101, 1
0 1 110 00 00 1 01001 11000 0 01
,0110100001 11111 10 1 0 100 1 111 ■ o.. 111
10 011101000 10 000111
0011 0 010 -
1010 101 111
,011 0 11
0000 01 00 '
10 11 ."i 1
1 11 1 1 01
0 TO 1 1 0 0
*
10 110 o. 00 1 .
00 110 0 001 00
01 1 110 0 0 1Q1 10
.010 0 000 1 1 0 00 0
110 10110 00 0 10 001 1
01 0 100 . 1 . 10011 101 .1
001 100 011101 0 10 0 1000 1
10 100. 1001 001001 1 1010 01 1111 10 1
101101010010100 00 10 11 0 00 100 ( 1.
110 01 0 o. ’ Г 0001
1101 1 000 1 1 010000
1 01 0 0 00 1
10110001111100 10001 110
0 10011000111101 010
0 11100100000 0100 0
0 11110000 0 01 01 0 0 1
1 0010 0 001. 1101 1 0101 1
0 100010110111011001001000010111011100010100111111010110 0 0
0100011 01101 0 1 10'001 100 0 10 010001 £ 0111001000001111 ОГ110100 01101111000000 10 0 .
1000 0 101000 10 00 01 ooo101 od 0 1 10001 1001 1 00110000
0 010 11 00 1110 11001101000 110111 00 11000010000111001011110110010 1 o. 1001111000101100100111 101
101 00 01101111101001010 011100100001100001110011111000101111101100111101011000101 1 00111011110011011000110110110
110010000111001011000001111111100011001000000001010010011101100100110111000111000110 0110100101 10101 00100100111 0110
 NAKLADNIK
TKANICA d.o.o.
Zagreb, Velenjska 20
tkanica@hrvatski-fokus.hr

SUNAKLADNIK
GRAFOK d.o.o.
10 361 Sesvetski Kraljevec, Petra Zoranića 3

ZA IZDAVAČA
Marijan Majstorović

UREDNIK
Marijan Majstorović

GRAFIČKO OBLIKOVANJE
Zvonimir Vukoja

LEKTURA
Melita Dujmović

TISAK
KIKA-GRAF d.o.o.

ISBN 978-953-7999-55-1 (Tkanica)

ISBN 978-953-7682-68-2 (Grafok)

CIP zapis je dostupan u računalnome katalogu

Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu
pod brojem 001175516

TKANICA d.o.o.
Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati, fotokopirati ni na bilo koji
drugi način reproducirati bez autorova i nakladnikova pisanog dopuštenja.
 NIKOLA BANIĆ • MLADEN KOIĆ

JASENOVAČKI POPIS
Lažne žrtve

Zagreb, 2023.
Bog ne trpi one koji miruju, a predodređeni su za borbu!
(blaženi Alojzije Stepinac)

Zahvaljujemo svima koji su nam pomogli

u radu na ovoj knjizi.

Posebno zahvaljujemo Ivanu Hrvoiću na moralnoj i finan­

cijskoj potpori. Zahvaljujemo Ivici Marijačiću za sve naše
tekstove koje je objavio u Hrvatskom tjedniku, Romanu
Leljaku, Esther Gitman, Theodoru de Canzianiju Jakišiću
i Marijanu Pinhaku na podacima koje su nam velikodušno
ustupili na korištenje, a Igoru Vukiću na savjetima oko
teksta knjige i općenito na razgovoru o temi.

Zahvaljujemo našim obiteljima na potpori i žrtvi prilikom

pisanja ove knjige.

Zahvaljujemo i Bogu koji je u svojoj providnosti dopustio

da ova knjiga nastane i na neki način posluži u Njegovu
planu.
Sadržaj
UVOD......................................................................................................................... 15

TVORNICA MITOVA............................................................................................. 18
Zašto ova knjiga?................................................................................................. 19
Lažno i dvojbeno................................................................................................. 24
Metode istraživanja............................................................................................. 26
Laži, opsjene i varke........................................................................................... 29
Instant-svjedoci................................................................................................... 34
Opskurni brojevi................................................................................................. 38
Dječje žrtve............................................................................................................ 44
Beogradski logori smrti...................................................................................... 50
Titov ratni logor Slatinski Drenovac veći od Jasenovca........................... 53
Glina kao mali Jasenovac.................................................................................. 55
Propali mitovi o logorima Đakovo i „Danica".......................................... 56
Izokrenuta stvarnost........................................................................................... 62
Koga se ubijalo?................................................................................................... 63
Revolucionarni kalendar i Napoleon na Mjesecu...................................... 65
Lema......................................................................................................................... 66

POZNATI KAO LAŽNE JASENOVAČKE ŽRTVE........................................ 70

Stanko Nick............................................................................................................ 72
Pavao Low/Pavle Levković............................................................................... 74
Ljudevit Tomašić................................................................................................. 75
Tina Morpurgo..................................................................................................... 76
Rešad Bešlagić..................................................................................................... 77
Mirko Breyer.......................................................................................................... 78
Marijan Dragman................................................................................................. 79
Miroslav Juhn........................................................................................................ 80
Strahinja Kićanović............................................................................................. 81
Stojan Ražokrak................................................................................................... 81
Pogreška, namjera ili zavjera........................................................................... 83
STATISTIKA.............................................................................................................. 85
Statistički tragovi ljudske manipulacije....................................................... 86
Histogram godina rođenja........................................................................... 86
Alternativne godine rođenja....................................................................... 92
Usporedba s drugim popisima.................................................................. 94
Arijadnina nit................................................................................................... 99
Mitomatika.............................................................................................................. 101
Ekvilibristika broja ratnih žrtava.................................................................. 101
Stara jasenovačka mitomatika...................................................................... 103
Nova jasenovačka mitomatika..................................................................... 107
Žerjavičev poučak............................................................................................. 111
Duecento.............................................................................................................. 114
Romska mitomatika.......................................................................................... 115
Srpske seobe........................................................................................................ 118
Jasenovački mit u „dobrom" društvu Kominterne..................................... 120
Broj ljudi po deportaciji.................................................................................... 123
Bilježnica Zemaljske komisije......................................................................... 126
Generalski revizionizam................................................................................ 127
Godine smrti....................................................................................................... 128
Hodogram promjena broja jasenovačkih žrtava..................................... 130

IZVORI......................................................................................................................... 133
Komunistički popis žrtava rata......................................................................... 134
Inflacija popisa................................................................................................... 135
Kopanjem do istine.......................................................................................... 136
Brojidba komunističkog popisa žrtava rata............................................ 137
Usporedba komunističkog popisa žrtava rata i mrežnog
jasenovačkog popisa........................................................................................ 140
„Dobričine".......................................................................................................... 144
Tko, što, gdje, kada i kako............................................................................. 145
Nepoznata sudbina i nemoguće vrijeme................................................... 151
U „direktnom teroru" jasenovačkog popisa.......................................... 152
Prihvatilišta za djecu...................................................................................... 153
Beogradsko Sajmište i Jasenovac.................................................................. 155
Pijan izgubljen u popisu.................................................................................... 156
Blizu je Toulouse............................................................................................. 156
Pijan na nepoznatom mjestu....................................................................... 158
Ostali i nepoznati logori............................................................................... 159
Brojke i slova..................................................................................................... 160
Dvije tisuće dvadeset i dvije laži i samo jedna istina............................... 164
Digitalni arhiv Yad Vashema protiv jasenovačkog popisa.................... 196
USHMM u raljama jasenovačkog mita......................................................... 209
Jasenovački photoshop...................................................................................... 216
Fotoalbum nestalih........................................................................................ 217
Fotografije nepoznatih................................................................................. 220
Od Đakova do Treblinke............................................................................. 221
Eretz Izrael....................................................................................................... 223
Identiteti bez pokrića...................................................................................... 224
Efemerni četnici............................................................................................... 225
Projekt „Dotršćina"............................................................................................ 225
Zatvor Lepoglava............................................................................................. 227
Njemački logor Loborgrad........................................................................... 230
Sabirališta.......................................................................................................... 231
Od Knina do Norveške................................................................................. 234
Neutvrđena mjesta pogibije......................................................................... 239
Istina skrivena u napomenama.................................................................. 241
Godine za pamćenje.................................................................................. 243
Stradali u logorima izvan Hrvatske..................................................... 244
Đakovo.......................................................................................................... 245
Gospić, Jadovno i Pag............................................................................... 247
Zaključno o projektu „Dotršćina".............................................................. 248
Arhiv Arolsen protiv jasenovačkog popisa................................................ 250
Jasenovac +++ za povijesno nepismene..................................................... 253
Lagan i Puzavi............................................................................................. 255
Ubijanje istine po abecednom redu............................................................ 257
Namet na istinu.......................................................................................... 262
Priča o dva Milana.......................................................................................... 264
Enigma nestalih iz Narodnih novina............................................................ 267
Abramović/Avramović/Adamović................................................................ 270
 Nestali iz oglasa u Narodnim novinama u usporedbi s podatcima
iz Yad Vashema............................................................................................... 270
Nestali iz Narodnih novina u usporedbi s podatcima iz L64 ............. 273
Nestali iz Nove Gradiške............................................................................. 275
Đuro Demeter................................................................................................... 277
Kutina................................................................................................................ 279
Noćna smjena u kulturi sjećanja.................................................................... 282
Razdoblje u kojem nitko nije bio ubijen................................................... 287
Dopisnica..................................................................................................... 292
Revizionist Ivo protiv jasenovačkog mita................................................... 294
Kalmi Baruh..................................................................................................... 297
Modus nonsens............................................................................................... 301
Teze bez veze............................................................................................... 301
Singeri, Hrvati, katolici............................................................................. 303
Nekromancija................................................................................................... 306
Jasenovački kolaž........................................................................................ 308
Jedan od svih............................................................................................... 311
Revizionist Ivo protiv JNA opančara....................................................... 314
Revizionist Ivo i ponavljanje gradiva....................................................... 316
Revizionist Ivo i poigravanje sudbinom................................................... 318
Revizionist Ivo i igranje slovima................................................................ 321
Urednik protiv autora.................................................................................... 322

NARODI..................................................................................................................... 325
Židovi....................................................................................................................... 326
„Neumoljivi brojevi"...................................................................................... 326
Tri grada........................................................................................................ 332
Neki primjeri proračuna i procjena ratnih i demografskih
gubitaka Židova.......................................................................................... 334
Više mrtvih nego živih............................................................................. 337
Deset tisuća pitanja o jasenovačkim žrtvama........................................ 342
Blam ili Blum............................................................................................... 343
Alat istine..................................................................................................... 344
10.000 pitanja............................................................................................... 345
 Brojevima protiv kulture lažnog sjećanja................................................. 349
Revizionizam iz Yad Vashema.................................................................... 349
Ekstremne razlike...................................................................................... 349
Niski posmrtni bubanj............................................................................. 351
Klupko laži................................................................................................... 352
Mazal tov drugovi...................................................................................... 354
Test(a) istine................................................................................................. 355
Židovski partizani kao lažne jasenovačke žrtve................................... 356
Kaputaši........................................................................................................ 360
Činjenice ili mit............................................................................................... 363
Vlasnici tvrtki............................................................................................... 364
Liječnici u borbi protiv endemskog zaborava................................... 367
Živi ili mrtvi?............................................................................................... 368
Jasenovački Damnatio memoriae.............................................................. 371
Lažograf........................................................................................................ 373
Križevački poučak...................................................................................... 374
Stradali iz Slavonskog Broda....................................................................... 376
Slavonskobrodske žrtve prema SZSJ64 .............................................. 378
Slavonskobrodske žrtve prema Švob................................................... 381
Slavonskobrodske žrtve prema Hrečkovski...................................... 387
Očevi ili kćeri............................................................................................... 393
Splitski Židovi smaknuti u Beogradu....................................................... 395
18 ili 0.............................................................................................................. 398
Put do beogradskih stratišta.................................................................. 399
Splitski Židovi prema Švob.................................................................... 401
Na jasenovačkom popisu i odlazak u inozemstvo znači smrt......... 403
Odlazak u Kaliforniju protumačen kao smrt u Jasenovcu?........... 404
Odlasci u Švicarsku protumačeni kao smrt u Jasenovcu?............. 405
Popis za deportaciju iz Travnika u ožujku 1942. godine.................... 408
Egon i Amerika................................................................................................. 411
Romi......................................................................................................................... 415
Kratki uvod u mendaciologiju o romskim žrtvama............................. 415
Uvod u problematiku.................................................................................... 416
O broju Roma................................................................................................... 420
Siva zona popisa........................................................................................ 422
 Etnomimikrija i prostorni hijatus......................................................... 423
O progonu Roma............................................................................................. 425
Tri faze progona Roma............................................................................. 426
Rasne odredbe............................................................................................. 428
Vremenski hijatus...................................................................................... 431
Znanstvena uvjerljivost podataka o progonu Roma...................... 434
Deportacije Roma............................................................................................. 436
O deportacijama Roma prije svibnja 1942. godine........................... 440
Bajkoviti zemljovid.................................................................................... 446
Proturječni podatci o broju deportiranih Roma............................... 448
Broj žrtava.......................................................................................................... 452
Demografija i broj žrtava......................................................................... 456
Nemogući nadnevci stradanja................................................................ 459
Brojevi komunističkih popisivača......................................................... 460
Hađer.............................................................................................................. 462
Preko Drave................................................................................................. 463
Mitovi i brojke................................................................................................. 464
Jasenovac - „Ciganski logor"....................................................................... 472
Tomasevicheve procjene........................................................................... 474
Ciganski logor............................................................................................. 477
Nestali u Australiji...................................................................................... 483
Jasenovački grobari.................................................................................... 486
Jasenovačka alkemij a...................................................................................... 489
Bijeli cigani - arijevci.................................................................................. 490
U vremenskoj petlji.................................................................................... 491
Zagrebački Romi........................................................................................ 494
O izvorima mita o romskim žrtvama....................................................... 500
Odjeljenje zaštite naroda........................................................................... 501
Problematični identiteti........................................................................... 503
Kerestinac..................................................................................................... 504
Jasenovački imenik.................................................................................... 506
Bogdani 1, 2, 3,............................................................................................ 508
Zrcalna simetrija........................................................................................ 510
Srbi........................................................................................................................... 513
Ratni gubitci Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj............................... 517
„Ostatak nezaklanog naroda".................................................................... 519
Historia barbara............................................................................................... 521
Potpuno jednoličan život............................................................................. 524
Novska kao Bermudski trokut jasenovačkog mita............................... 526
Od šestina do polovine.................................................................................. 526
Srbi s dna kace................................................................................................. 527
Bata i udarna brigada.................................................................................... 528
Direktni teror istine........................................................................................ 528
Ustaše partizani............................................................................................... 530
Jasenovac u polarnome krugu.................................................................... 530
Stratišta od Dachaua do Sajmišta.............................................................. 532
Nova priča, a Gradiška Stara....................................................................... 533
Srbi u jasenovačkoj močvari......................................................................... 534
Deportacije u Srbiju.................................................................................... 535
Imaginarni očevi i nestala djeca.............................................................. 536
Mlaka.............................................................................................................. 538
Jablanac.......................................................................................................... 539
Stratište ili prihvatilište?........................................................................... 540
Srbijanski Komesarijat protiv jasenovačkih komesara.................... 542
Istina je laž................................................................................................... 543
Udane žene djevojačkih prezimena..................................................... 543
Srbi u jasenovačkom mitu i elementarna logika................................... 545
Bipolarni poremećaj.................................................................................. 545
Žrtve izvan Nezavisne Države Hrvatske............................................ 546
Ostsyrmien................................................................................................... 548
Bilokacijsko umiranje u Jasenovcu i prihvatilištu................................. 549
Srpski svetac Vukašin Jasenovački............................................................ 555
Srpski izvori protiv jasenovačkog popisa.............................................. 558
Nesklad između monografija i popisa................................................. 559
Jasenovačke „žrtve" umrle nakon Drugog svjetskog rata.................. 561
PROMJENE................................................................................................................ 563
Zametanje tragova............................................................................................... 565
Na jasenovačkom popisu samo mijena stalna jest................................... 568
Stalno i često..................................................................................................... 570
Nova jasenovačka paradigma......................................................................... 570
Nova paradigma............................................................................................. 571
Balansero............................................................................................................ 573
Tko je i gdje ubijao Hrvate?......................................................................... 574
Od izvora dva putića...................................................................................... 577
Svi u jednom, jedan za sve........................................................................... 578
Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu 25. travnja 2017. godine 579
Što se to novo na jasenovačkom popisu sjaji?............................................ 584
Kvaka 22 na jasenovački način.................................................................... 585
Spašavanje klonova........................................................................................ 587
Nova istina s bratskog orijenta.................................................................. 589
Srijemska fatamorgana.................................................................................. 589
Zamijenjena mjesta rođenja......................................................................... 590
Žrtva s četiri prezimena............................................................................... 591
Jasenovački Adolf Hajtler............................................................................. 592
Fantomska zona jasenovačkog popisa..................................................... 593
Klonovi, blizanci i šibicari............................................................................... 594
Velesila kloniranja.......................................................................................... 596
Blizanci.............................................................................................................. 597
Tri promjene u deset dana............................................................................... 599
Popis kao (ne)znanstvena fantastika......................................................... 600
Mali Morgen..................................................................................................... 601
Inflacija žrtava................................................................................................. 604
Dosljedna nedosljednost.................................................................................... 606
Nevjerodostojno............................................................................................... 609
Nedosljedno..................................................................................................... 612
Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu od 13. ožujka 2019.
godine..................................................................................................................... 614
U godini drobilice............................................................................................... 618
 Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu od 28. ožujka 2019.
godine................................................................................................................ 620
Hlora................................................................................................................... 622
Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu od 7. lipnja 2019.
godine..................................................................................................................... 624
Manjak i višak podataka............................................................................... 625
Anhalzeri............................................................................................................ 627
Bornart................................................................................................................ 630
Jakob Hirschl................................................................................................... 631
Listopadska mitomanija.................................................................................... 634
Strah od istine........................................................................................................ 638
Jedan par klonova.......................................................................................... 638
Dva para klonova............................................................................................. 640
Izjave kao temelj popisa............................................................................... 641
Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu od 13. veljače 2020.
godine..................................................................................................................... 643
Jasenovački ponavljači...................................................................................... 647
Promjena na mrežnom jasenovačkom popisu od 26. siječnja 2021.
godine..................................................................................................................... 651
Promjena na mrežnom jasenovačkom popisu od 7. listopada 2021.
godine..................................................................................................................... 653
Kao po loj trici................................................................................................... 654
Upitnici i izjave................................................................................................. 655
Hrvatice iz‘Konavala ubijene u Jasenovcu nakon rata........................ 656
Promjena na jasenovačkom popisu od 4. ožujka 2022. godine............. 656

PROSVJETLJENJE................................................................................................... 661
Tisuće stranica za stotine žrtava.................................................................... 663
Tko skriva istinu o Jasenovcu?......................................................................... 664
Dragi dnevniče - Logorski dnevnik Đure Schwarza............................... 666
Smrtonosni toaletni papir............................................................................. 668
Đuro Schwarz kao logorski kapo.............................................................. 669
Đuro Schwarz i ostali grobari.................................................................... 672
Mitski Mujo........................................................................................................ 675
Božo Schwarz........................................................................................................ 679
Knojevi iz Jasenovca.......................................................................................... 681
 Knojevci na popisu........................................................................................ 683
TitokraCIA u Jasenovcu............................................................................... 685
Smrtovnice iz Auschwitza.................................................................................. 687
Hrvatska lakovjernost bez granica................................................................ 694
Jasenovački dekret............................................................................................... 697
Groteska................................................................................................................. 700
Za istinu su dovoljna dva svjedoka............................................................ 700
Legenda o Brezovici...................................................................................... 702
Nove jasenovačke žrtve iz 21. stoljeća............................................................ 703
Jasenovački stogodišnjaci.................................................................................. 707
Mala doza istine o Jasenovcu........................................................................... 708
Ministarstvo istine............................................................................................... 712
Djeca u četvrtom desetljeću?....................................................................... 712
Prozor u kaos................................................................................................... 714
Veći od svemira............................................................................................... 716

NA KRAJU................................................................................................................ 718
Proboj do istine..................................................................................................... 719
Fantastična četvorica...................................................................................... 720
Uvertira proboju............................................................................................... 724
Pogled s druge strane.................................................................................... 728
Sat anatomije komunizma............................................................................... 728

OBJAŠNJENJA KRATICA, POJMOVA I ZNAKOVA U TEKSTU........... 737

LITERATURA............................................................................................................ 743
Tiskovine................................................................................................................ 744
Internetski izvori................................................................................................. 757
Neobjavljeni izvori............................................................................................... 791
UVOD
 Zašto je jasenovački popis najveća prijevara nastala u propaloj komu­
nističkoj Jugoslaviji koja se nastavlja i danas? Zato što se na popisu nalaze
tisuće lažnih žrtava. Zato što postoji sustav kojim se u jednom danu 14 tisu­
ća lažnjaka zamijeni istim brojem novih. Taj sustav je naslijeđen od propale
Jugoslavije koja je bila TVORNICA MITOVA. Apologeti jasenovačkog mita
otvoreno priznaju da su godine rođenja jasenovačkih žrtava izmišljene jer
se navodno nisu mogli utvrditi točni podatci. Međutim, nisu problematične
samo godine rođenja već i godine smrti, mjesta rođenja pa čak i imena i pre­
zimena s popisa jasenovačkih žrtava. Znači na popisu se nalaze izmišljene
jasenovačke žrtve. I ne radi se o nekolicini problematičnih jasenovačkih žr­
tava već o desecima tisuća. Neki nikada nisu ni postojali, a dio su oni koji su
preživjeli rat ili oni koji su stradali ili umrli negdje drugdje, a ne u Jasenovcu
ili Staroj Gradiški.
Na jasenovačkom popisu se nalaze čak i POZNATE osobe iz predrat­
nog razdoblja koje si preživjele rat ili su stradale nevezano za Jasenovac. Ta
prijevara se može opisati dvjema riječima - masovno i beskrupulozno. Ma­
sovnost prijevare je takvih razmjera da će se lako prepoznati u STATISTICI.
U knjizi su prikazani rezultati statističke forenzike glede samog popisa, ali
i demografskih podataka. Pri analizama su korišteni uglavnom podatci iz
IZVORA kojima se služe apologeti jasenovačkog mita. Međutim, čak i u tim
izvorima je mnoštvo podataka koji prikazuju logore Jasenovac i Staru Gra­
dišku u potpuno drukčijem svjetlu od onoga iz dugogodišnje jugoslavenske
i srpske propagande. Kad se podatci iz tih izvora koriste po znanstvenim
postavkama, a ne aktivistički, dobije se stvarnija slika stradanja pojedinih
grupa odnosno NARODA u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Posebno
se to odnosi na Zidove, Rome i Srbe. PROMJENE podataka na jasenovač­
kom popisu su konstantne, ali uglavnom jednosmjerne i usmjerene su na
povećanje broja žrtava. Do malog taktičkog smanjivanja broja jasenovačkih
žrtava dolazi tek u zadnje vrijeme pod pritiskom neoborivih dokaza upornih
nezavisnih istraživača. Jasenovački mit je nastao zbog politike i politika će ga
i uništiti nakon što se postigne kritična masa dovoljna za PROSVJETLJENJE,
a nakon toga, NA KRAJU tog procesa prvom lopatom na mjestu navodnih
masovnih grobnica uslijedit će završno urušavanje mita. Premda smo skupi­
li, obradili i pripremili materijale za nekoliko svezaka knjiga o jasenovačkom
popisu ipak smo se odlučili da je ova (za sada) dovoljna. Ne treba pretjerivati
s lijekovima pa ni s onima protiv laži.
 I’m sick and tired of smart guys (Joe Biden)1

1 https://www.youtube.com/watch?v=iDUa8Sz6tW8
TVORNICA MITOVA
Zašto ova knjiga?
Zašto je bilo potrebno napisati ovu knjigu? Zato što se istina mora znati.
Mit o Jasenovcu kao mjestu na kojem su „genocidni Hrvati" planski ubijali
na stotine tisuća ili po trenutnoj, rezervnoj inačici toga mita, desetke tisuća
ljudi, služio je u komunističkoj Jugoslaviji, a i danas služi različitim intere­
snim skupinama, za političko i ekonomsko pokoravanje Hrvata. Apologeti
jasenovačkog mita će fotografijama leševa koji nemaju nikakve veze s Jase­
novcem kreirati prividnu stvarnost, odnosno obmanjivati da se radi o prika­
zu zločina iz Jasenovca.2 Otkriveni će tvrditi da lažne fotografije nisu dokaz
da se zločin nije dogodio. Točno. Međutim, lažne fotografije su dokaz da
nemaju dokaza da se zločin dogodio. Postavlja se pitanje zašto lažne fotogra­
fije iz Jasenovca? Pa zar u Jasenovcu i okolici bar prema jugokomunističkoj
dogmi nema na stotine jama sa stotinama tisuća ubijenih? Trebalo bi biti na
tisuće fotografija i to ne onih gdje su ubijene „logorašice" u salonskim cipe­
lama s visokom petom. Pa nisu valjda svi logoraši završili u Goldsteinovim
fantomskim drobilicama kostiju.
Temelj novog, odnosno rezervnog jasenovačkog mita od 80 do 100 tisu­
ća žrtava je jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine. Tri četvrtine
podataka na „Poimeničnom popisu žrtava Koncentracijskog logora Jaseno­
vac 1941-1945", Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac (JUSP Jasenova-
c),3 izvire iz tog komunističkog uratka, prepunog, kao što će se argumentira­
no pokazati u knjizi, lažnih žrtava, odnosno preživjelih, stradalih na drugim
mjestima, nestalih, ljudi nepoznate sudbine ili potpuno izmišljenih žrtava.
Za apologete jasenovačkog mita dapače ni lažne žrtve s jasenovačkog popisa
nisu dokaz da je popis lažiran, odnosno lažan.4 Težište ove knjige je na tom
„Poimeničnom popisu" koji se može naći na mrežnoj stranici JUSP-a Jaseno­
vac.
Djelatnici te ustanove Jelka Smreka i Đorđe Mihovilović, autori „Poi­
meničnog popisa" krajem 2008. godine u tiskanom su izdanju popisa naveli
75.236 navodnih jasenovačkih žrtava.5 To je oko 16.000 više nego što su ih
popisali komunisti 1964. godine za logore Jasenovac i Stara Gradiška. Pove­

2 http://web.archive.org/web/20210714051038/https://www.americanthinker.com/
blog/2021/07/erasing_the_history_of_the_holocaust.html
3 https://web.archive.Org/web/20201031233258/http://www.jusp-jasenovac.hr/default.
aspx?sid=6284
4 http://archive.is/k77SR
5 http://web.archive.org/web/20160430065634/http://jasenovac-info.com/biblioteka/Jelka-
Smreka.pdf
ćanje broja žrtava se nastavlja i do današnjih dana pa se tako 2021. godine u
popisu na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac nalazilo više od 83.800 navod­
nih jasenovačkih žrtava uz obznanu da popis nije konačan niti potpun i da
postoji mogućnost dopunjavanja podataka.6 Mogućnost brisanja lažnih jase­
novačkih žrtava s popisa se ne spominje premda je taj popis prepun poda­
taka za koje se može pokazati da su apsurdni i kontradiktorni. U različitim
arhiviranim inačicama mrežnog jasenovačkog popisa mogu se naći žrtve ro­
đene od 1814., a ako računamo i podatke iz napomena, onda od 1800. pa do
3968. godine.7 Znači na popisu je navedeno nekoliko žrtava rođenih nakon
Drugog svjetskog rata, ali tu su i ubijeni prije Drugog svjetskog rata.
Danas su apologeti jasenovačkog mita pritisnuti argumentima privre­
meno odustali od 700.000 mrtvih, odnosno od broja koji je bio službeni dr­
žavni broj jasenovačkih žrtava u komunističkoj Jugoslaviji i koji se nije smio
preispitivati ako niste željeli imati problema u životu ili ostati bez njega. Ako
su podatci za taj broj i slične pa i veće bili lažni, ako su svjedoci lagali ili go­
vorili ono što se od njih očekivalo i ako su komunistički popisivači i povjesni­
čari manipulirali podatcima, kako se onda ti podatci i svjedoci mogu uzimati
kao neupitan, znanstveno prihvatljiv dokaz u obrani malo manje (rezervne)
inačice jasenovačkog mita? Naravno nikako, osim ako ih u tomu ne podr­
žavaju određene političke opcije. Razmjeri manipulacija na jasenovačkom
popisu su takvi da je jednom istraživač dr. S. Razum uočio 14.000 klonova
navodnih žrtava.8 Računalna analiza pokazala je koliko su glede te manipu­
lacije brojem jasenovačkih žrtava znanstveno neozbiljni pokušaji opravdanja
i minoriziranja tog događaja.9
Apologeti mita tvrde da se o Jasenovcu sve zna, a kod 96,98 posto žr­
tava s popisa nedostaju podatci o stratištu.10 Na temelju javnih istupa može
se zaključiti da su za apologete mita argumenti revizionistička taktika. U
tomu su nehotice dijelom u pravu jer argumenti i dokazi su temelj revizije
lažne interpretacije povijesti, odnosno onoga za što se može pokazati da je
jugokomunistička i srpska propaganda. Ustraje li netko na svojim tvrdnja­
ma, a za njih nema dokaza, onda je ili nevježa ili negacionist, a ne revizionist.

6 https://archive.is/KQdtr
7 Kalinić & Banić, "Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945." i njegovo nepodu­
daranje s izvorišnim dokumentima, str. 18.-19.
8 https://archive.is/3hKC9
9 Razum & Banić, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015.
godine?, s. 8-9
10 Kalinić & Banić, Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost "Poimeničnog popisa žrtava
KCL Jasenovac 1941.-1945.", s. 10.-11.
Svaki znanstveni odmak od komunističkih shema pokazuje koliko je krhka
konstrukcija mita. Mit o Jasenovcu stvorila je politika, ona ga održava na ži­
votu te će ga politika i uništiti. Bitka za istinu o Jasenovcu presudna je bitka
hibridnog rata protiv Hrvatske.
U zadnja dva desetljeća u Hrvatskoj je objavljeno dvadesetak knjiga o
logoru Jasenovac. Dvije knjige djelo su oca i sina, S. i I. Goldsteina, u ko­
jima se u obrani jasenovačkog mita nekritički recikliraju teze iz vremena
komunizma.11 Nevjerojatno je kako se isti dokazi i svjedoci prema kojima
je u Jasenovcu ubijeno 700 tisuća ljudi bez problema koriste kao dokazi za
nekoliko desetaka tisuća ubijenih. U takvim djelima se jasenovački mit brani
kao da je obiteljsko nasljeđe, a vrhunac je psihološko profiliranje logorskih
„koljača"12 na temelju pseudobiografija nastalih u propagandnim radionica­
ma zloglasne komunističke tajne službe. Knjiga N. Mataušić o Jasenovcu, u
izdanju JUSP-a Jasenovac iz 2003. godine puno je zanimljivija i to ne samo
po dodatku u kojem S. Goldstein pokušava osporiti postojanje poslijeratnog
komunističkog logora Jasenovac, nego i po primarnom sadržaju o ratnom
sabirnom i radnom logoru.13
O knjizi bivšeg jasenovačkog logoraša Millera14 treba reći tek toliko da
je izdana posthumno i to u slikovito rečeno „regionskoj"15 suradnji. Kod po-
sthumnih izdanja, pogotovo kad su objavljena više od desetljeća nakon smrti
autora, uvijek se postavlja pitanje o stvarnom autorstvu. Uz te knjige ima
smisla usput spomenuti i jednu fotomonografiju o Jasenovcu, makar samo
kao ilustraciju da neki u konačnici radije vjeruju mitu nego svojim očima. U
toj monografiji se sa žaljenjem navodi ovo: ,,U Arhivu UN-a za ratne zločine
u New Yorku o logoru nema nikakvih podataka, a u arhivu Međunarodnog
komiteta Crvenog križa u Ženevi nalaze se samo fotografije koje prikazuju
Koncentracioni logor Jasenovac kao radni logor koji ima adekvatnu liječnič­
ku zaštitu i normalnu prehranu."16 Prema dosadašnjem iskustvu dojam je da
kod apologeta mita nikakvi argumenti i dokazi nisu važni.
Većina novih knjiga argumentirano pokazuje Jasenovac različito od na­
čina na koji ga se prikazivalo u publikacijama iz vremena komunističke dik­

11 S. Goldstein, 2016.; I. Goldstein, 2018.

12 http://archive.is/FaJfu
13 Mataušić, 2003.
14 E. Miller, Izabran za umiranje, 2004.
15 Zagreb - Cetinje https://web.archive.Org/web/20201012125431/https://zbl.lzmk.hr/?p=1387
16 Mataušić, 2008., s. 8.
tature.17 Ima toga još, ali neke knjige se unatoč naslovu manje bave logorom
Jasenovac18, a više srpskim propagandnim mamcima koji se lukavo koriste
nazivom Jasenovac za širenje mita o hrvatskoj genocidnosti.
Najveći problem apologeta jasenovačkog mita predstavlja činjenica da
je u brojnim iskapanjima za vrijeme komunističke diktature na području lo­
gora Jasenovac, na lokalitetu Donja Gradina i na području od Jasenovca tri­
desetak kilometara udaljenog logora Stara Gradiška sveukupno u nekoliko
serija iskapanja i uz stotine probnih sondi prema komunističkim izvorima
otkriveno oko tri tisuće leševa. Od toga ih je oko pet šestina otkriveno u
okolici Stare Gradiške19. Podatci o broju žrtava u iskapanjima iz Stare Gra­
diške su vrlo problematični ne samo zbog pogrješki u zbrajanju i navedenim
dimenzijama nekih grobnica, već i zbog načina utvrđivanja broja žrtava u
pojedinim grobnicama koji se samo dijelom temelji na stvarnom broju na­
đenih zemnih ostataka, a dijelom na procjenama s obzirom na pretpostav­
ljene dimenzije grobnica. Zanimljivo je da se tek u dvjestotinjak slučajeva
navodno utvrdilo da se radi o jasenovačkim žrtvama, a sve ostalo se svelo
na nagađanja. U stvari te leševe se brzo zakopalo kao da se nije imalo volje
utvrđivati tko su te žrtve ili se utvrdilo i znalo, ali ta saznanja se možda nisu
uklapala u jasenovački mit. Prema svjedočanstvu rimokatoličkog svećeni­
ka Nikole Solde, zatočenika u poslijeratnom komunističkom logoru u Staroj
Gradiški, on je sudjelovao u iskapanjima koja je vodio dr. Premrou kod Stare
Gradiške 1946. godine. Prema monsinjoru Soldi među iskopanima su bili i
leševi njemačkih vojnika vezanih žicom.20
Ova knjiga revidira jugokomunističku i srpsku propagandu, ali od osta­
lih se razlikuje po metodologiji gdje je težište interesa na poimeničnom popi­
su jasenovačkih žrtava koji su kreirali djelatnici JUSP-a Jasenovac. U zadnjoj

17 Josip Pečarić, Srpski mit o Jasenovcu II.: o Bulajićevoj ideologiji genocida hrvatskih autora,
2000., Josip Pečarić, Serbian myth about Jasenovac, 2001.; Mladen Ivezić, Jasenovac - brojke,
2003.; Josip Jurčević, Nastanak jasenovačkog mita, 2005.; Vladimir Mrkoci i Vladimir Horvat,
Ogoljela laž logora Jasenovac, 2008.; Mladen Ivezić, Titov Jasenovac, 2014.; Vladimir Horvat,
Igor Vukić, Stipo Pilić i Blanka Matković, Jasenovački logori - Istraživanja, 2015.; Tomislav
Vuković, Kako je nastao mit - (o 20.101 ubijenom djetetu u jasenovačkom logoru), 2016.; Ro­
man Leljak, Mit o Jasenovcu, 2018.; Josip Pečarić i Stjepan Razum, Razotkrivena laž Jasenovca,
2018.; Igor Vukić, Radni logor Jasenovac, 2018.; Igor Vukić, Jasenovac iz dana u dan - Krono­
logija, 2019., Stipo Pilić i Blanka Matković, Jasenovac i poslijeratni jasenovački logori, 2021.
18 Kljaković-Šantić, 2016.
19 Kovačić, 2003., s. 505. i 507.
20 https://archive.is/u5DxS ; https://web.archive.org/web/20201030093616/http://safaric-safa-
ric.si/materiali_cro/stefan_ljubica/1998%20HZK%20Stefan%20Jasenovac%201945_1947_48.
pdf
fazi raspada komunističke Jugoslavije neposredno prije početka agresije Ti­
tove Jugoslavenske narodne armije i srpskih paravojski na Hrvatsku proju-
goslavenski elementi iz komunističkih krugova u tadašnjoj SR Hrvatskoj21
su, shvativši kako je mit o stotinama tisuća ubijenih u Jasenovcu preočito
lažan pa time i neodrživ, odlučili kreirati rezervni sa „samo" nekoliko dese­
taka tisuća ubijenih.
Taj se (rezervni) mit temelji na komunističkom popisu žrtava Drugog
svjetskog rata iz 1964. godine. Na tom popisu se unatoč svom trudu i mani­
pulacijama podatcima nalazilo manje od 50 tisuća žrtava iz logora Jasenovac
pa je radi povećanja dodano još oko 10 tisuća navodnih žrtava iz logora Stara
Gradiška. Te brojeve trebalo je znanstveno opravdati pa je tu na scenu stupio
Vladimir Zerjavić predstavljen kao demograf i nezavisni stručnjak. Ukratko,
Žerjavić je u bitnome samo ponovio, štoviše u pojedinim stavkama i povećao
izračune srpskog pročetničkog emigranta Bogoljuba Kočovića i tako je krei­
rana „znanstvena" osnova za novi jasenovački mit.
Čim su objavljeni, na značajne pogrješke u Kočovićevim i kasnije Žer-
javićevim izračunima ukazao je Kazimir Katalinić.22 O tomu će više biti rije­
či u ovoj knjizi, u tekstu „Mitomatika". U narednim godinama taj inicijalni
popis jasenovačkih žrtava se postupno povećavao podatcima iz raznih pre­
težno srpskih pseudoznanstvenih, odnosno propagandnih izvora. Stoga je
prvenstveni cilj ove knjige argumentirano pokazati kako je popis masovna
prijevara i pseudoznanstveni uradak koji se može koristi samo kao politički
propagandni pamflet.
Rezultati multidisciplinarnih analiza pokazuju kako je otprilike sedam
osmina svih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa lažno ili nepouzdano, a
za preostalu osminu trenutno nedostaje podataka za provjeru. Pri istraživa­
nju za knjigu i za usporedbu podataka s mrežnim jasenovačkim popisom
uglavnom su korišteni podatci iz jugokomunističkih, srpskih i židovskih
izvora. U tim izvorima sve piše, samo treba znati i htjeti čitati. Usporedbom
baza podataka i popisa žrtava, ali i popisa preživjelih iz vremena Drugoga
svjetskog rata s „Poimeničnim popisom" s mrežne stranice JUSP-a Jasenovac
može se dokazati kako se na tom popisu koji se u ovoj knjizi uglavnom na­
ziva mrežni jasenovački popis, nalaze desetci tisuća lažnih i problematičnih
žrtava, ali i nestali, zatim oni nepoznatih ratnih sudbina, a poseban kuriozi­
tet popisa su tisuće bezimenih žrtava.

21 Socijalistička Republika Hrvatska, federalna jedinica u okviru Socijalističke Federativne

Republike Jugoslavije
22 Katalinić, 1993.
Lažno i dvojbeno
Koji su kriteriji da se netko ne bi smio nalaziti na mrežnom jasenovač-
kom popisu? To su svi oni za koje postoje podatci da nisu stradali u Jasenov­
cu, uopće se ne zna gdje su stradali ili postoje podatci da su stradali na neko­
liko različitih mjesta. Zatim oni za koje nema podataka da su uopće postojali
ili su im osobni podatci problematični, odnosno znatno se razlikuju ovisno o
izvoru podataka. Detaljnije to izgleda ovako:

LAŽNI

• Preživjeli - svi za koje postoje podatci da su preživjeli rat, a neki su još

bili živi u trenutku pisanja ove knjige.
• Stradali na nekom drugom mjestu - svi za koje postoje podatci da su
stradali na nekom drugom mjestu, a ne u Jasenovcu ili Staroj Gradiški.
• Rođeni nakon raspuštanja logora i nerođeni, odnosno izmišljeni - oni se
mogu podijeliti na rođene nakon 22. travnja 1945. godine uključujući i
one koji još nisu rođeni jer je bilo i takvih slučajeva izmišljanja žrtava te
na sve s mrežnog jasenovačkog popisa za koje ne postoje podatci da su
uopće rođeni.
• Ubijeni izvan razdoblja trajanja logora - to su svi za koje postoje podatci
da su stradali prije uspostave ili nakon raspuštanja logora Jasenovac i
logora Stara Gradiška. Tu spadaju i ubijeni nakon zaposjedanja logora
Jasenovac i Stara Gradiška od strane komunističkih postrojbi te ubijeni
prije početka Drugog svjetskog rata na području nekadašnje Jugoslavije.
• Nestali.
• Nepoznate ratne sudbine.
• Klonovi i dvojnici - višestruki upisi za iste osobe koje se međusobno ra­
zlikuju po broju istih osobnih podataka.
• Navodne žrtve bez izvora podataka - ili s izvorima podataka koji se ne
nalaze na popisu kratica izvora u „Poimeničnom popisu" na mrežnoj
stranici JUSP-a Jasenovac.23
• Bezimeni - žrtve bez imena i/ili prezimena
• Izmišljeni - svi s popisa s izmišljenim imenima i prezimenima (primjer
Drle Indorfer)24.

23 https://archive.is/mlvzl
24 Nakon serije tekstova u kojima se spominje maknut je s popisa 3. veljače 2020.
DVOJBENI
• Navodne žrtve kod kojih je razlika u godini rođenja u popisu i alterna­
tivama u napomenama veća od +/-5. To znači da im nije utvrđen pravi
identitet; Identitet nije utvrđen ni u slučajevima kad je različito ime oca
u popisu i u napomenama. To ne uključuje inačice istog imena. U ovim
slučajevima kod Zidova su korišteni i dodatni kriteriji provjere zbog ne­
kih specifičnosti određivanja identiteta prema određenim društvenim
razlikama kod Aškenazija i Sefarda.
• Svi s popisa bez vitalnih identifikacijskih podataka (ime, prezime, ime
oca, godina rođenja, mjesto rođenja) i sve navodne jasenovačke žrtve kod
kojih su sami autori popisa označili vitalne identifikacijske podatke ne­
pouzdanima.
• Svi s popisa kod kojih je razlika u godini rođenja u popisu i alternativa­
ma u napomenama veća od +/-2, manja od +/-5 i još su neki drugi identi­
fikacijski podatci nepouzdani ili nedostaju.
• Svi s popisa kod kojih su nadimci umjesto osobnog imena ili imena oca.
• U kombinaciji s ostalim problematičnim podatcima korišteni su i dodat­
ni kriteriji kao primjerice ime oca u ХХХО stilu (Đuro, Lazo, Pero, Simo,
-)-25
Vrhunac beskrupuloznosti je kad se na popis stavljaju i Hrvati koje su
1945. godine ili kasnije smaknuli komunisti. Primjerice, Mijo Srnčević je pre­
ma izvoru na koji se pozivaju kreatori mrežnog jasenovačkog popisa ubijen
na Križnom putu.26 Ako je mjesto smrti Jasenovac točno, tada se Srnčević
mora nalaziti na popisu ubijenih, ali u poslijeratnom jugokomunističkom lo­
goru Jasenovac ili kako bi neki eufemistički rekli u „radnoj grupi Jasenovac"
ili u „zavodu za prisilni rad".
Zanimljivo je da su problematični i oni podatci koji se na prvi pogled
čine pouzdanima. Uzmimo za primjer dnevna izvješća o brojnom stanju u
ženskom odjelu Stare Gradiške. Naime, kod A. Miletića se mogu naći prijepi­
si dnevnih izvješća iz Stare Gradiške za 1944. godinu. Primjerice, u razdoblju
od lipnja do prosinca 1944. godine27 prema dnevnim izvješćima iz Stare Gra­
diške sveukupno je 32 umrlih žena i nekoliko djece, a prema digitalnoj ina­
čici komunističkog popisa žrtava rata (L64) koju je pronašao i dao nam na

25 Koić & Banić, Jasenovački popis žrtava - reciklirano komunističko propagandno smeće
koje se pokušava prodavati kao neupitna istina, s. 38.-42.
26 https://archive.is/aDKvo
27 Miletić 3, dok. br. 193., 197., 203., 205., 206., 211. i 212.
uvid istraživač komunističkih zločina Roman Leljak u razdoblju od lipnja
do listopada 1944. godine je u Staroj Gradiški navodno ubijeno 205 žena i 48
djece do 14 godina starosti.
Prema dnevnim izvješćima na kraju rujna 1944. godine u Staroj Gra­
diški bilo je 739 žena. Od toga tri petine su bile katolkinje, a jedna trećina
grčko-istočne, odnosno pravoslavne. Njihov broj se nakon toga stalno sma­
njivao otpuštanjem iz logora ili premještajem u Jasenovac tako da ih je 29.
listopada 1944. godine bilo 183.28 Od toga su tri četvrtine bile katolkinje i
jedna šestina pravoslavke. Židovki je bilo 12, a muslimanki četiri.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) od 29.
listopada 1944. pa do 9. svibnja 1945. godine u Staroj Gradiški je ubijeno 916
ljudi, od toga 303 žene i 148. djece. Prema izvješću od 4. prosinca 1944. go­
dine u Staroj Gradiški je preostalo još 35 žena. Od toga 32 katolkinje, jedna
muslimanka i dvije Židovke.29 Dapače i Miletić navodi da je krajem 1944.
godine u Staroj Gradiški ostalo sveukupno stotinjak zatočenika radi održa­
vanja logorskih prostorija i za potrebe ustaša.30
Međutim, prema L64 u razdoblju od 4. prosinca 1944. do 9. svibnja 1945.
godine u logoru Stara Gradiška su ubijene 294 žene uključujući i djevojčice
i 38 dječaka. Među ubijenima su 222 Srpkinje, premda ih već početkom pro­
sinca 1944. godine nije bilo u Staroj Gradiški. Osim toga prema L64 ubijeno je
29 Židovki više nego što ih je bilo u logoru. Višak ubijenih između dnevnih
izvješća i broja stradalih u Staroj Gradiški prema L64 je i kod Hrvatica, Slo-
venki i muslimanki.
Treba napomenuti da je Stara Gradiška kao logor raspuštena na jesen
1944. godine i ostali su logoraši potrebni za održavanje, a početkom svibnja
1945. godine u Staroj Gradiški su već bile komunističke postrojbe, takozvani
partizani. Taj „mitski" standard prema kojem je uvijek ubijeno nekoliko puta
više žrtava nego što je bilo logoraša tipičan je za komunističku istinu o logo­
rima Jasenovac i Stara Gradiška.

Metode istraživanja
Prilikom istraživanja za ovu knjigu uglavnom su korištene računalne
analize i programi. Više se istraživalo pomoću digitaliziranih nego papir­
natih izvora podataka. Ovdje treba naglasiti i da su još uvijek gotovo svi ti

28 Ibid., dok. br. 206.

29 Ibid., dok. br. 212.
30 Miletić 1, Uvod.
digitalizirani izvori podataka javno dostupni na internetu pa su svi navedeni
podatci lako provjerljivi. Pri istraživanju je pomogao za ovu namjenu poseb­
no razvijen računalni program PATROL (Program automatskog traženja i
razotkrivanja očitih laži), koji omogućuje puno bržu i automatiziranu pre­
tragu i obradu većine ovdje navedenih podataka. Zadnjih nekoliko godina
uz pomoć PATROL-a provođena je i dnevna provjera stanja na mrežnom
jasenovačkom popisu čime su se mogli dobiti zaključci o dinamici promjena,
a sve promjene su zabilježene i arhivirane.
U istraživanjima za ovu knjigu uspoređivani su podatci s „Poimeničnog
popisa" s mrežne stranice JUSP-a Jasenovac s drugim bazama podataka o
stradalima ili preživjelima tijekom Drugog svjetskog rata, o umrlima nakon
rata, o rođenima prije ili tijekom rata te s registrom ratnih i poratnih izbjegli­
ca. Među uspoređivanim bazama podataka su primjerice popisi interniranih
osoba, popisi osoba pokopanih na grobljima, smrtni listovi i javno dostupne
matice umrlih i rođenih. Za usporedbu koristila su se i javno dostupna osob­
na svjedočenja rodbine, prijatelja i poznanika, enciklopedije i biografski lek­
sikoni, mrežne stranice s genealoškim podacima, knjige koje navode sudbine
pojedinih osoba, videozapisi na uslugama kao što je YouTube i drugo. Osob­
ni podatci iz neke od korištenih baza podataka uspoređivali su se s osobnim
podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa. Pod osobnim podacima misli se
na ime, prezime, ime oca, mjesto i godinu rođenja.
U autorskoj interpretaciji neke su baze podataka imale veći faktor težine
od mrežnog jasenovačkog popisa. Primjerice, veći je faktor težine, odnosno
pouzdanosti podatka iz digitalnog arhiva Yad Vashema u zapisima prema
izjavama rodbine iz 1955. godine jer se uglavnom radi o podatcima iz prve
ruke koji su zapisani prije komunističkih popisa jasenovačkih žrtava iz 1956.
ili 1964. godine što znači kako nisu mogli biti kontaminirani upitnim podat­
cima iz komunističkih uradaka.
Ako se podaci za neku osobu nalaze u popisu kao što je „Auschwitz De­
ath Register" (registar umrlih u Auschwitzu, njem. Auschwitz Sterbebucher),
onda ta ista osoba nije mogla biti ubijena u Jasenovcu. Isto se odnosi i na
druge njemačke logore za koje se vodila evidencija stradalih i koji su javno
dostupni na internetu.
U nekim specifičnim slučajevima bila su potrebna dodatna istraživanja
kao primjerice kod sefardskih Zidova. Za točnu identifikaciju u tim slučaje­
vima često je važnije majčino nego očevo ime na što je autorima u osobnoj
komunikaciji ukazala i dr. E. Gitman. Pronađe li se neka osoba s mrežnog
jasenovačkog popisa u drugom izvoru veće pouzdanosti podataka, onda se
radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi ili bar o problematičnom, odnosno nepouz­
danom podatku i takve se osobe ne bi smjele nalaziti na popisu jasenovačkih
žrtava.
Osim usporedbe osobnih podataka korištena je još i metoda usporedbe
nadnevka smrti prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava Dru­
gog svjetskog rata (L64) koja je korištena kao kontrolni izvor podataka. Pri­
mjerice, svi koji su prema tom izvoru upisani kao ubijeni u Jasenovcu prije
20. kolovoza 1941. godine ili nakon 22. travnja 1945. godine, a svakako oni
koji su ubijeni u svibnju 1945. godine su lažne žrtve ratnog logora Jasenovac.
Isto se odnosi primjerice i na ubijene u Staroj Gradiški 1941. i 1945. godine.
Tu je i jedna siva zona jer je primjerice logor Jasenovac u Bačićevoj ciglani us­
postavljen tek sredinom studenoga 1941. godine. Ova metoda je kolokvijalno
nazvana filter nemogućih nadnevaka a temelji se na proturječnosti podataka o
vremenu smrti, nastalih za vrijeme komunističke Jugoslavije. Nešto slično
je i u slučajevima kad su žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa ubijene prije
nego što su se rodile ili oni za koje postoje podatci da su bili živi nakon što
su ih ubili u Jasenovcu.
Kod analize godina rođenja navodnih jasenovačkih žrtava korišten je
TVOR, odnosno matematičko-računalna metoda kojom se usporedilo više
od 7.000 popisa žrtava Drugog svjetskog rata uključujući i stradale u raznim
logorima. Metoda TVOR je matematički formalno dokazana i objavljena u
znanstvenom časopisu iz STEM područja.31 Prema dobivenim rezultatima
i matematički je dokazano da je mrežni popis JUSP-a Jasenovac u osnovi
lažan.
Osim izravnih metoda usporedbe rađene su i različite statističke obra­
de podataka. Statistička analiza godina rođenja pokazala je anomalije koje
nastaju pri manipulaciji tim podatcima pri čemu se ističu razne „okrugle"
godine. Tako je u mrežnom jasenovačkom popisu daleko najčešća godina
rođenja 1900.
Za dublju analizu uz pomoć metoda Monte Carlo i TVOR32 uspoređeni
su podatci iz mrežnog jasenovačkog popisa i drugih popisa ratnih žrtava
u Europi. Rezultat je pokazao kako od svih tih popisa jasenovački podatci
imaju najveći otklon od očekivanih vrijednosti relativno važnih statističkih
svojstava razdiobe godina rođenja. Najbliži su im podatci sovjetske komisije
za žrtve rata. Ista škola - isti rezultati.

31 https://ieeexplore. ieee.org/stamp/stamp .jsp?tp=&arnumber=9306761

32 Banić & Elezović, "TVOR: Finding Discrete Total Variation Outliers Among Histograms",
2021.
 Na popisu se i nakon epizode s 14.000 klonova još uvijek nalazi veliki
broj klonova i dvojnika naslijeđenih velikim dijelom još iz komunističkog
popisa žrtava rata, odnosno iz inačice istog koji je pod kraticom SZSJ64 glav­
ni izvor podataka za mrežni jasenovački popis. Razlika između klonova i
dvojnika je tek u sitnim detaljima koji su kod „dvojnika" promijenjeni pa se
tako stvara dojam da se radi o više osoba. Međutim, u nekim slučajevima
dovoljno je pogledati u napomene mrežnog jasenovačkog popisa. U brojnim
slučajevima kreatori popisa demantiraju sami sebe navodeći da je neka od
žrtava s njihovog popisa stvarno stradala negdje drugdje! Posebno proble­
matični su slučajevi kad se to radi u slučaju samo jednog izvora podataka.
Još jedna indirektna metoda utvrđivanja mogućeg broja jasenovačkih
žrtava bili su demografski izračuni. Primjerice, demografski izračuni za po­
jedina mjesta su pokazali kako je nemoguće da je iz tih mjesta stradalo toliko
ljudi koliko ih se nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu. U nekim slučaje­
vima je stradavalo stanovništvo iz naselja koja i nisu bila na području Neza­
visne Države Hrvatske i ne radi se o pojedinim slučajevima koji bi se mogli
objasniti migracijama, već o likvidacijama svih ili velike većine pripadnika
neke etničke skupine.

Laži, opsjene i varke

Evo nekoliko primjera za ilustraciju raznih slučajeva lažnih i nepouz­
danih podataka. Na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Bećir Tomo-
vić. On je bio zapovjednik kolašinskih četnika i predstavnik Pavla Đurišića,
poznatog četničkog zapovjednika, u pregovorima s hrvatskom vlasti 1945.
godine.33 Tomović je navodno nakon epskog četničkog poraza od Hrvatskih
oružanih snaga na Lijevča polju zarobljen s ostalim četničkim zapovjedni­
cima.34 Prema različitim interpretacijama strijeljani su u Jasenovcu, Staroj
Gradiški ili ubrzo nakon zarobljavanja negdje između Banja Luke i Bosanske
Gradiške. Tomović je jedan od preostalih četničkih zapovjednika na mrež­
nom jasenovačkom popisu. U prijašnjim inačicama na popisu su se nalazili
i ostali kao primjerice ideolog četničkog pokreta Dragiša Vasić ili engleski
agent Zaharije „čiča Branko" Ostojić, ali su maknuti pa su se jednom prili­
kom ponovno pojavili na mrežnom jasenovačkom popisu samo na nekoliko
sati i opet nestali do sljedeće prigode. Za ovu knjigu najzanimljivije je da se u
slučaju Tomovića jedini izvor za jasenovačku žrtvu prema JUSP-u Jasenovac,

33 http://archive.is/ffVGz
34 http://web.archive.Org/web/20180828114416/https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Li-
jev%C4%8Da_polju
ne navodi u popisu kratica.35 Radi se, znači, o fantomskom, neprovjerljivom
izvoru. To je prečesta pojava na mrežnom jasenovačkom popisu. Uzgred,
Bećira Tomovića, inače predratnog člana komunističke partije Jugoslavije36,
nema u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64). Dvojica koji bi mogli odgovarati inicijalom imena te mjestom rođenja
i boravka prije rata stradala su 1941., odnosno 1942. godine izvan područja
Nezavisne Države Hrvatske.
U napomenama često piše da su žrtve stradale ,,u direktnom teroru".
Taj pojam se pojavljuje u komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine i
uglavnom se upotrebljava za opis stradanja civila kod kuće ili izvan borbenih
akcija, ali ne i za stradanje u logorima jer za to postoje drugi pojmovi kao što
je prvenstveno „logor" u rubrici ,,kate[gorija]". U slučajevima kad ima više
izvora podataka, može se raspravljati o njihovoj vjerodostojnosti, ali nema
rasprave u slučajevima kad je naveden samo jedan izvor. Tako se primjerice
u napomenama kod Mihajla Samardžije, Steve Prodana, Save Mišljenovića i
drugih navodi kako su stradali ,,u direkt. teroru". Kod nekih kao primjerice
Jove Đenadije u napomenama piše ,,u dir. teroru", ali radi se o istome.
U svim navedenim slučajevima jedini izvor podataka je komunistički
popis žrtava rata iz 1964. godine, koji se u mrežnom jasenovačkom popisu
nalazi pod kraticom SZSJ64. No, kad se ti podatci provjere na izvoru, u ovom
slučaju u digitalnoj inačici tog komunističkog popisa (L64), ti izvorni podatci
više ne odgovaraju podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa. Zanimljivo
je da je osim Jove Đenadije iz Blagorodovca još jedan Jovo Đenadija s ime­
nom oca u ХХХО stilu također stradao 1942. godine također ,,u direktnom
teroru", ali u Bosanskoj Dubici.
Kod Ranka Pavlovića, Rajka Jokića, Šimuna Klarića i inih se u napo­
menama prema jedinom izvoru podataka SZSJ64 pobliže navodi kako su
stradali, odnosno kod nekih piše da su ubijeni, a kod nekih da su poginuli
,,u NOB". To znači da su poginuli u borbama kao pripadnici komunističke
gerile J. B. Tita. U L64 u dijelu popisanih u Bosni i Hercegovini su dvojica
koji se zovu Rajko Jokić i praktično su vršnjaci (1914., 1915.). Zanimljivo je
da je uz jasenovačkog i drugi Rajko Jokić čiji je otac Niko (također u ХХХО
stilu) i još k tomu prema načinu smrti također stradao u „NOB i savezničkim
vojnim formacijama" u Jajcu. Malo je previše takvih slučajnosti na popisima
jasenovačkih žrtava.

35 https://web.archive.org/web/20201012124618/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6054
36 https://web.archive.Org/web/20170219155300/https://www.antenam.net/index.php/istori-
ja/item/21826-ubistvo-predsednika-opstine-mojkovac-misterija-iz-1929-godine-5
 U inačici L64, u dijelu popisanih u Hrvatskoj, četvorica su ratnih žrtava
koji se zovu Sime ili Simun Klarić i svi su generacijski bliski. Kod trojice su
imena očeva stvarno ili prema podsvijesti komunističkih popisivača prema
imenima apostola ili evanđelista. Bitno je da su djelatnici JUSP-a Jasenovac
pobrkali identitete onih koji su prema L64 stradali „u direktnom teroru" i
one koji su stradali „u NOB", odnosno kao komunistički gerilci. Kod Sime
Iliševića, Proke Jeremića, Nate Jovanovič (1886.), Đure Rađenovića i drugih
u napomenama prema jedinom izvoru podataka piše da su stradali „u za­
tvoru". U svim poimenično navedenim primjerima mjesto smrti ,,u logoru*"
u mrežnom je jasenovačkom popisu označeno zvjezdicom kao nepouzdan
podatak.
Misli li netko da se radi o slučajnim podudarnostima imena i prezime­
na, treba znati da takvih primjera ima na desetke tisuća u komunističkom
popisu žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine. Evo samo jedna us­
poredba. Prema popisu L64 Matija Jurko (1906., Virje, otac Jakob) je prije
rata živio u Zagrebu i navodno je ubijen 24. travnja 1945. godine u Staroj
Gradiški, a Mato Jurkov (1906., Virje, otac Jakob) prije rata također je živio
u Zagrebu i navodno je ubijen 5. svibnja 1945. godine u Staroj Gradiški. Na
mrežnom jasenovačkom popisu je Matija Jurkov navodno ubijen od ustaša
u logoru Stara Gradiška 1945. godine. Ime od jednog, prezime od drugog i
tako nastaje nova istina i novi mit.
Ne treba zaboraviti da je logor Stara Gradiška bio raspušten na jesen
1944. godine pa cijela konstrukcija dodatno pada u vodu pogotovo što se
nadnevci smrti iz popisa L64 odnose i na razdoblje nakon raspuštanja logora
Jasenovac u travnju 1945. godine. Matija Jurko, odnosno Mato Jurkov jedan
je od dvadesetak muškaraca koji su u veljači 1945. godine kao pouzdanici
ustaša radili u noćnoj smjeni na održavanju u tada već raspuštenom logoru
Stara Gradiška. Konkretno, Jurko/Jurkov je radio na održavanju vodovoda.
Ovo može značiti da se radi o ubijenom u Staroj Gradiški, ali od komunistič­
kih partizana. Taj slučaj se detaljnije obrađuje dalje u knjizi.37
Na takav manipulativan način se postiglo da u mrežnom jasenovačkom
popisu ukupan broj žrtava kod kojih se kao izvor navodi SZSJ64 bude za
nekoliko tisuća veći od izvornog broja jasenovačkih žrtava komunističkog
popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine na koji se pozivaju.
Demografski podatci pokazali su se također izuzetno korisnima u ra­
zotkrivanju stvarnog broja lažnih žrtava, pogotovo romskih. Uzmimo za
primjer jedno malo selo nedaleko od Zagreba kao što je Baničevec Rakoveč-

37 Vidi u ovoj knjizi: Noćna smjena u kulturi sjećanja.

ki. Prema mrežnom popisu žrtava Javne ustanove Spomen-područje (JUSP)
Jasenovac u Jasenovcu je ubijeno 60 seljana navodno rođenih u Baničevcu,
od toga 59 Roma i jedan Hrvat. Pri tomu treba naglasiti da je među njima 27
bezimenih muških romskih žrtava, iako se nominalno radi o poimeničnom
popisu. Kod ostalih je romska nacionalnost označena zvjezdicom kao nepo­
uzdan podatak, a u napomenama kod svih piše da su Hrvati. U Baničevcu
Rakovečkom su po zadnjem predratnom popisu živjela 282 stanovnika.38
Selo je imalo stalan pad broja stanovnika između dvaju svjetskih ratova. Me­
đutim, na prvom poslijeratnom popisu 1948. godine bilo je 9 % stanovnika
više nego na zadnjem predratnom popisu i takav je pozitivni trend pora­
sta broja stanovnika zabilježen i na popisu iz 1953. godine. Prema popisu iz
1910. godine u selu je bilo 307 stanovnika i od toga su 292 govorila hrvatski,
po jedan češki i mađarski, a trinaestero je jezično spadalo pod kategoriju
„ostali". U selu su bila 303 rimokatolika i 4 pravoslavca. Znači Cigana, odno­
sno Roma je tada najvjerojatnije moglo biti između 4 i 13. Prema demograf­
skom izračunu do 1941. godine u selu je prirodnim priraštajem moglo biti
najviše dvadesetak Roma. Prema Vojaku većina Roma u Hrvatskoj je bila
stalno naseljena i tek je manji dio vodio nomadski način života.39 Inače se
postavlja pitanje kako bi komunisti dva desetljeća nakon Drugoga svjetskog
rata uspjeli popisati nomade. Pregledom identifikacijskih podataka kod na­
vodnih romskih žrtava iz Baničevca može se opaziti nekoliko „anomalija".
Primjerice, izrazito veći broj muških nego ženskih žrtava. Uz taj nesrazmjer
broja muškaraca i žena ističe se i nedostatak žena koje bi trebale biti majke
navodnih jasenovačkih žrtava. To bi značilo da iz nekog razloga u Jasenovcu
nije ubijen dio Romkinja iz Baničevca, a to nema baš previše smisla ako se
radi o planiranom genocidu. Kad se zbroji najveći pretpostavljeni broj Roma
u selu 1910. godine s brojem žrtava uzimajući u obzir sve one koji su rođeni
u Baničevcu prije 1910. godine, to bi značilo da je prije rata u selu trebalo
biti bar 66 Roma, odnosno otprilike četvrtina stanovništva. Prema mrežnom
jasenovačkom popisu svi bi se trebali preživati Jovanović. Prema L64 tije­
kom rata iz Baničevca su stradala još dva Hrvata, ali i trojica kojima treba
posvetiti malo više pažnje. Naime, radi se o trojici bezimenih žrtava koji su
označeni kao Rom 1, 2 i 3, nepoznate godine rođenja, po nacionalnosti su
„ostalo" (sic!), nisu rođeni u Baničevcu, već u selu Zaža na sjeveru Kosova.
To malo selo će se nekoliko puta spominjati u knjizi. Prema komunističkim
popisima može se zaključiti da su u tom selu od nekoliko kuća živjeli ljudi

38 https://web.archive.Org/web/20200706195953/https://hr. wikipedia.org/wiki/Bani%C4%-
8Devec
39 Vojak, 2004., s. 447.
raznih nacionalnosti s izuzetkom na Kosovu većinskih Albanaca štoviše i
Židovi, ali ne Sefardi što bi bilo za očekivati, već Aškenazi što je kuriozitet za
Kosovo, a pogotovo za naselje takve veličine i ekonomskog potencijala. Još je
zanimljivije da su se sudeći prema komunističkim popisima žrtava rata val­
jda svi negdje baš pred Drugi svjetski rat bili preselili u Hrvatsku i zatim su
prigodno ubijeni u Jasenovcu. Uglavnom, što se tiče Baničevca Rakovičkog,
da je ubijena četvrtina stanovništva, ne bi moglo biti poslijeratnog povećanja
broja stanovnika sela za 9 % u odnosu na predratni popis osim naravno u
slučaju masovnog doseljavanja Hrvata za što nema dokaza. Masovni pokolj
i povećanje broja stanovnika u takvom malom selu mogući su samo u teoriji,
odnosno u jasenovačkom mitu. U knjizi su navedeni i drugi primjeri ovakvih
demografskih „anomalija".
Uza sve naprednije računalne analize i otkrivene lažne žrtve najbolja
metoda utvrđivanja broja lažnih jasenovačkih žrtava je in situ utvrđivanje
broja stvarnih jasenovačkih žrtava. Za to osim kopanja na licu mjesta postoje
razne neinvazivne metode kao što su geofizičke metode istraživanja. Primje­
rice, georadar se povremeno koristi za istraživanje nekih masovnih grobnica
Hrvata ubijenih u Titovu genocidu iz 1945. godine te ubijenih tijekom jugo­
slavenske i srpske agresije na Hrvatsku 1990-ih.
Prema podatcima JUSP-a Donja Gradina iz srpskog „etniciteta" u Bo­
sni i Hercegovini Nikola Nikolić,40 inače nekadašnji pripadnik srpskih te­
rorističkih organizacija, kasnije komunist i bivši jasenovački logoraš, 1947.
godine je na području Donje Gradine navodno našao „248 jasno vidljivih
masovnih grobnica".41 Grobnice su se prema Nikoliću osim brojnošću isti­
cale i dimenzijama 60 do 80 metara duge, 6 metara široke i 4 metra duboke.
Nije poznato kako je Nikolić utvrdio dubinu grobnica. To se osim kopanjem
može izvesti i neinvazivnim geofizičkim metodama. Kako se iz izvora može
zaključiti, radilo se o privatnom pothvatu Nikolića i njegova sina pa možemo
isključiti geofizičke metode. Ako je Nikolić kopao, onda je mogao objaviti što
je našao. Kako nije objavio što je pri kopanju nađeno, vjerojatno nije kopao ili
nije našao što je tražio.
U svakom slučaju ne bi trebao biti problem primjerice pomoću fotogra-
metrije utvrditi mjesta tolikog broja masovnih grobnica ogromnih dimenzi­
ja. Doduše, to je i pokušano 1980-ih, međutim stručnjak za daljinska istraži­
vanja M. Oluić i njegov tim nisu ništa našli. U razgovoru s istraživačem Z.

40 http://archive.vn/RomY3
41 https://web.archive.Org/web/20200706152415/https://www .jusp-donjagradina.org/en/rese-
arch-in-donja-gradina/
Pinterom dr. Oluić je potvrdio da nikakve masovne grobnice u tom području
nisu nađene.42

Instant-svjedoci
Kakvi su svjedoci navodnih masovnih zločina u logorima Jasenovac i
Stara Gradiška, na koje se također poziva mrežni jasenovački popis? S ob­
zirom na raskorak između materijalnih dokaza i izjava o stotinama tisuća
ubijenih, svjedoke se može podijeliti u dvije grupe. U prvoj su jugokomunisti
koji su to radili iz uvjerenja, odnosno za bolji status u partijskoj, odnosno
poslijeratnoj državnoj hijerarhiji ili srpski šovinisti kojima svaka šteta Hrva­
tima predstavlja dobitak, probitak ili osobni užitak. Druga vrsta svjedoka su
oportunisti i konformisti koji su samo željeli preživjeti jer su znali što ih čeka
nakon rata ako bi njihova svjedočenja odstupala od komunističke propagan­
de. U tu grupu potencijalno spadaju oni koji su za vrijeme rata bili povlašteni
logoraši jer komunistima bi ta „povlaštenost" lako mogla biti dovoljna za pi­
sanje posthumnih presuda ,,u ime naroda". Potencijalni kandidati su primje­
rice oni koji su odslužili kaznu, ali su ostali raditi u logoru, zatim povlašteni
logoraši iz radne grupa Kožara43 koji su bili smješteni izvan logorske ograde
u mjestu Jasenovac, potom oni koji su imali privilegije kao što je primjerice
zaseban ured s pripadajućim posilnim i naročito članovi famozne grobarske
grupe ,,D".
Zanimljivo je da je nekolicina povlaštenih logoraša i grobara objavila
knjige prepune opisa monstruoznih scena ubijanja kojima nisu prisustvova­
li, već su o njima čuli od drugih najčešće anonimnih izvora ili od svjedoka
koji su u trenutku objave knjige već bili pokojni. Takvi su logoraši primjerice
Đorđe Miliša, Milko Riffer, Ervin Miller, Egon Berger, Cedomil Huber i Ilija
Jakovljević. Miliši se toliko žurilo da je svoju knjigu u vlastitom izdanju obja­
vio već 1945. godine. Komu je namijenjena ta knjiga može se zaključiti već
na početku na temelju posvete „Našem vođi Titu", a o kakvoj se žurbi radilo
vidi se u Opaski na kraju knjige: „Ovo skromno, najbolnije mi djelo, pisano
na brzinu, pretstavlja dva mjeseca mog neumornog rada..."44
Sličan slučaj je Riffer kojem je dodatna otegotna okolnost bila njemačko
podrijetlo, a svoju je knjigu o Jasenovcu objavio 1946. godine. Neki bi rekli

42 https://web.archive.org/web/20200706154653/https://www.hrvatski-fokus.hr/index.php/
unutarnja-politika/22022-jasenovacke-lazi-iskopavanja-ne-lazu
43 https://web.archive.Org/web/20201012125152/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=5409
44 Miliša, s. 319.
još jedno svjedočenje o paklu Jasenovca. Međutim, Rifferova knjiga Grad mr­
tvih, Jasenovac 1943, dugo je vremena bila skrivena u bespućima komunistič­
ke zbilje.45 Razlog tomu mogli bi biti dijelovi u kojima Riffer opisuje kako je
logorski orkestar svirao kompozicije „Vilhara, Handela i Beethovena", Ada­
movu uvertiru »Si j'etais roi« i moderne šlagere ili kako je dirigent Erih „to­
plim tenorom otpjevao nostalgičnu Tijardovićevu 'Daleko me biser mora'".46
Grad mrtvih je imao i logorskog kompozitora koji je na svom radnom stolu,,
po cijeli dan ispunjavao notni papir instrumentirajući partiture za logorski
orkestar."47 U opise Grada mrtvih ne uklapa se ni dobivanje paketa punih
kolača, voća, cigareta i energetskih napitaka ovomaltina.48 Prema logorskoj
Ižkaznici zatočenik Milko Riffer se u „gradu mrtvih" mogao slobodno kretati
logorom i tvorničkim prostorom do 23 sata.49
Egon Berger, bivši logorski grobar koji je kraj svojih logorskih dana do­
čekao zajedno s Millerom kao povlašteni logoraš u Kožari, objavio je svoju
knjigu 1966. godine nakon što je završen komunistički popis žrtava Drugog
svjetskog rata, odnosno iste godine kad su u Beogradu bili poznati rezul­
tati popisa.50 Knjiga čovjeka koji je cijeli rat proveo u logoru bila bi odličan
prilog uz popis žrtava rata koji je zbog neočekivanih rezultata za komuni­
stičku vrhušku, ostao bunkeriran desetljećima. Millerova knjiga objavljena
je posthumno 2004. godine jer je umro 1991. godine u Izraelu.51 Miller je bio
električar u logoru Stara Gradiška da bi kraj rata dočekao u izdvojenom po­
gonu Kožare izvan logorske ograde Jasenovca pa se naslov knjige Izabran za
umiranje ne čini odgovarajućim.
Komunist Huber u svojoj knjizi52 vjerojatno u nedostatku vlastitih upe­
čatljivih događaja prepričava tuđe priče i to iz anonimnih izvora. Da su mu
logorski dani uglavnom bili jednolično nezanimljivi, svjedoči Huberov na­
vod iz knjige: ,,U logoru se ništa bitnog nije događalo."53 U sličnom tonu je

45 Riffer, Grad mrtvih Jasenovac 1943.

46 Ibid., s. 86., 95. i 144.
47 Ibid., s. 126.
48 Ibid., s. 106.
49 Leljak, s. 300.
50 Žrtve rata 1941. -1945. (Rezultati popisa), 1966.
51 https://web.archive.org/web/20180808140701/http://zbl.lzmk.hr/?p=1387
52 Huber, Bio sam zatočenik logora Jasenovac, 1977.
53 Ibid., s. 49.
i Huberov intervju koji se može naći u kolekciji USHMM-a.54 Tek na kraju
podužeg intervjua u zadnjih petnaestak minuta Huber počinje govoriti o
svojim logorskim danima. Pri dolasku u logor ustaše ih nisu tukli, logoraše
se nije pitalo tko su i što su po nacionalnosti, a u logoru je ilegalno djelovao
komunistički komitet. Štoviše, komunist Bakotić, predratni pirotehničar ju­
goslavenske vojske, u logoru je bio grupnik kemijske grupe. To su sve stvari
teško spojive s logorom smrti u kojem se ljude ubija samo zbog nacionalne
pripadnosti, rase, vjere ili političkih uvjerenja.
Knjiga Ilije Jakovljevića također je objavljena posthumno i to pola stolje­
ća nakon što su ga 1948. godine ubili - komunisti. Da je pristao biti autor knji­
ge 1947. godine, možda bi bio živ u trenutku objave. Đuro Schwarz je unatoč
svom kratkotrajnom boravku prije puštanja iz Jasenovca od grobara postao
grupnik, odnosno „kapo", a na tu logorsku karijeru sigurno se nije blagona­
klono gledalo nakon rata. Schwarzovi dnevnici su djelomično objavljeni u
jednom časopisu također pola stoljeća nakon rata, ali tek nakon Schwarzove
smrti, odnosno preciznije tek nakon smrti njegove udovice.
U ovu grupu svjedoka spada i Đordana Mandić. Ona nije objavila knji­
gu, ali je unatoč tomu vrlo zanimljiva žena. Nije potpuno jasno kada ni gdje
je rođena. Prema podatcima iz logora rođena je 1921. godine u Trstu, roditelji
su joj Vilko i Fani, ali ima i inačica prema kojoj je rođena 1923. godine u Prvić
Luci na otoku Prviću kod Šibenika pa je nakon poslijeratne udaje živjela u
Novom Sadu i onda je odselila u Izrael.55 Nakon rata tu svjedokinju može se
naći pod imenima Giordana Friedlander, odnosno Đordana Friedlender56 ili
kao Jordana Fritlander57, odnosno kao Cijordana Friedlender58. Ovdje su vje­
rojatno propuštene neke od inačica njezina imena. Đordana Mandić se vrlo
loše prikazuje u izvješću bivše logorašice Ljubice Jančić Bube za Centralni
komitet komunističke partije Hrvatske iz siječnja 1944. godine o radu „zajed­
nice" u logoru Stara Gradiška u razdoblju od siječnja 1942. do veljače 1943.
godine.59 Drugarica Buba između tračeva i uzdizanja sebe nauštrb ostalih
logorašica spominje kako su u „zajednicu" primljene i neke „drugarice" koje

54 Oral history interview with Cedomil Huber; Oral History I Accession Number:
1997.A.0387.4 I RG Number: RG-50.468.0004; https://collections.ushmm.org/search/catalog/
im505924 pristupljeno 15. lipnja 2020.
55 https://web.archive.Org/web/20201012125629/http://www.makabijada.com/jasen.htm
56 B. Krizman, s. 475.-476.
57 Popović, s. 31.-32.
58 https://web.archive.org/web/20200823162727/https://en.wikipedia.org/wiki/Stara_Gradi%-
C5%Al ka_concentration_camp
59 Miletic 2, dok. br. 308.
su „više manje" vezane uz (komunistički) pokret. Među inima bile su Đor-
dana Mandić i Anđela Hrg. Ova potonja je poznata po kulinarskim recepti­
ma iz logora.60 Prema riječima Bube Jančić u logoru Stara Gradiška u veljači
1942. godine počela je raditi krojačka radionica, a krojačice su dobivale bolju
hranu i kako kaže Jančić „osilile su se radi toga", a glavnu riječ su vodile Đ.
M. i A. H., odnosno Đordana Mandić i Anđela Hrg. Osim što je radila kao
krojačica i nije voljela dijeliti hranu, Đordana Mandić se u svojim logorskim
danima dopisivala61 i često odlazila zubaru u logorsku stomatološku ordi­
naciju62.
Podatci o odlascima zubaru su vrlo koristan izvor podataka o lažnim
jasenovačkim žrtvama. Osim što pokazuju da su logoraši imali medicinsku
skrb kakva se ne očekuje u navodnom logoru smrti i to skrb kakvu veliki dio
stanovništva izvan logora nije imao, pomoću tih podataka mogu se otkriti
lažne jasenovačke žrtve.63 Primjerice, one za koje piše u mrežnom jasenovač-
kom popisu da su ubijeni 1941. ili 1942. godine, a 1943. su bili kod zubara.
Bez uporabe vremeplova, čarobnog štapića ili bez odnjegovane kulture laž­
nog sjećanja to nije moguće. Vratimo se Đordani Mandić. Njoj je sredinom
1944. godine istekao rok izdržavanja kazne64 koju je služila u Staroj Gradiš­
ki, ali u nepoznatim okolnostima ona je nakon toga radila kao bolničarka u
bolnici u Jasenovcu. Ne u bolnici u samom logoru, već u mjestu Jasenovac.
Tamo je radila do samog raspuštanja logora i nakon toga je zajedno s liječni­
cima i ustašama napustila Jasenovac.
Prema iskazu bivšeg logoraša Jakoba Danona u bolnici u mjestu Jase­
novac 18. svibnja 1945. godine radila su 22 logoraša, a od toga 11 Zidova.65
To nisu bili samo liječnici, već i tehničko osoblje kao primjerice električari.
Među tim osobljem Danon je naveo i Giordanu Mandić. Tih dana pomagali
su u preseljenju bolnice, a prva grupa liječnika s dijelom opreme otišla je iz
logora 22. travnja 1945. godine u selo Lonju. U pratnji liječnika bile su bolni­
čarke Margita Fiirst i Giordana Mandić. Treba napomenuti da se to događa

60 BUJICA 18. 4. 2018. KNJIGA RECEPATA IZ JASENOVCA! Otkrio: Roman Leljak! https://
www.youtube.com/watch?v=cBALG4S_mpY
61 Miletić 1, dok. br. 81.
62 Miletić 3, dok. br. 154., pod brojem 7215. Jordanka Mandić, logoraši koji su bili kod zubara
od 22. lipnja 1942. do 23. srpnja 1943. godine; Miletić 2, dok. br. 273., bilješka 2, među 123 ime­
na logoraša koji su bili kod zubara u razdoblju od lipnja do rujna 1943. je i Jordana Mandić.
63 Miletić 3, dok. br. 154, iz knjige zubne ambulante u Staroj Gradiški je vidljivo kako su neki
u razdoblju od mjesec dana bili preko 20 puta kod zubara.
64 Ibid., dok. br. 192.
65 Ibid., dok. br. 230.
istoga dana kad je bio navodni proboj logoraša. Dan kasnije u Lonji im se
pridružio i Danon s ocem. Nakon četiri dana produžili su za Sisak, a zatim
za Zagreb. Iz Zagreba su zajedno s drugim hrvatskim izbjeglicama krenuli 7.
svibnja vlakom prema Mariboru, ali komunistički partizani su presreli vlak
prije Maribora. Sve izbjeglice iz vlaka završile su u partizanskom logoru, ali
neki kao Danon i Đordana Mandić uspjeli su se izvući. Kako su to uspjeli,
može se shvatiti iz ovih Danonovih riječi: „Iza toga smo dali našima vlastima
da uhapse..."
Za preživjeti dan trebalo je postati instant-partizan i pouzdani svjedok
optužbe. Tko to nije mogao ili htio, taj je imao velike šanse završiti u nekoj
jami kao ostali „ustaše". Za vrijeme rata privilegirani logoraši Jakob Danon
i Đordana Mandić, a pri tomu ona i s već odsluženom kaznom, nakon rata
postaju svjedoci optužbe s pričama o hekatombama žrtava kojima nedostaje
samo nešto, a to su materijalni dokazi u obliku brda leševa. Međutim, ni
nakon nekoliko serija iskapanja i stotina probnih sondiranja, rezultati su ta­
kvi da nema nikakvih materijalnih dokaza za stotine pa ni za desetke tisuća
žrtava u logorima Jasenovac i Stara Gradiška.

Opskurni brojevi
U vrijeme jugokomunističkog diktatora J. B. Tita službeni broj ubijenih
u logoru Jasenovac bio je 700 tisuća. Nevjerojatan broj s obzirom da je pre­
ma službenim podatcima u nekoliko serija iskapanja u Jasenovcu i navodno
glavnom logorskom stratištu u Donjoj Gradini sveukupno nađeno oko 440
leševa, a s neslužbenim podatcima možda dvjestotinjak više.66 Usporedbe
radi samo u jami Jazovki na Žumberku nađeno je više,67 odnosno po naj­
novijim podatcima Ministarstva hrvatskih branitelja dvostruko68 više zaro­
bljenika, ranjenika i časnih sestara iz zagrebačkih bolnica, koje su smaknuli
Titovi antifašisti u ratu i nakon ulaska u Zagreb 1945. godine nego što je
nađeno leševa u Jasenovcu. To pokazuje kakve su relacije između stvarnog
i izmišljenog u pisanoj povijesti Drugog svjetskog rata na području Nezavi­
sne Države Hrvatske. Komunisti su svoje mitove pokušali dokazati popisom
žrtava. Rezultati popisa su unatoč popisivanju svega što se moglo, i to bez
ozbiljnih provjera vjerodostojnosti podataka, bili u ogromnom raskoraku u
odnosu na želje i ciljeve.

66 https://archive.vn/B5Fhm
67 http://archive.is/HKbcO
68 https://archive.vn/yLm87
 Na popisu iz 1964. godine „drugovi" su uspjeli popisati samo sedam
posto od komunističke bajke o 700 tisuća jasenovačkih žrtava, a nije da se
nisu trudili ili da parafraziramo jugokomunističkog diktatora J. B. Tita - pri
tome se nisu držali činjenica kao pijan plota. Sa 700 tisuća žrtava popisom se
spalo na 49 tisuća pa su tomu dodane navodne žrtve iz logora Stara Gradiš­
ka, a u nezavisnoj Hrvatskoj se poimenični popis jasenovačkih žrtava postu­
pno povećava iz raznih neverificiranih izvora pa i propagandnih pamfleta
da bi 2021. godine već skoro bila dosegnuta brojka od 84 tisuće žrtava.
Svaka inačica komunističkog popisa iz 1964. godine ima različite broje­
ve stradalih u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prema Rezultatima popisa iz 1964.
godine u Jasenovcu je bilo 49.874, a u Staroj Gradiški 9.587 žrtava.69 Pre­
ma izdanju popisa žrtava rata Bošnjačkog instituta70 koji se temelji na istom
izvoru, odnosno komunističkom popisu žrtava rata Saveznog zavoda za sta­
tistiku SFRJ u Jasenovcu je stradalo 49.602, a u Staroj Gradiški 9.586 ljudi.71
Primjerice, prema tom izvoru u Jasenovcu je stradao 1.471 Ciganin/Rom, u
Staroj Gradiški niti jedan, a trenutno je na mrežnom jasenovačkom popisu
preko 16 tisuća Roma.
Prema digitalnoj inačici tog istog jugoslavenskog, odnosno komunistič­
kog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) u logoru Jasenovcu je bilo 49.818
žrtava, a u logoru Stara Gradiška 9.227. Tri izdanja prema istom izvorniku
imaju različite podatke. Da apsurd bude veći, u mrežnom popisu JUSP-a
Jasenovac se kod 62.460 žrtava kao izvor navodi SZSJ64,72 odnosno tiskana
inačica komunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godi­
ne. Uzmu li se u obzir podatci kojima je izvor inačica komunističkog popisa
žrtava rata prema Bošnjačkom institutu (BI.64) i to samo podatci koji se ne
navode u SZSJ64, može se pronaći još 46 žrtava više iz nominalno istog izvo­
ra. Sveukupno to je prema stanju od 15. lipnja 2020. godine 62.506 žrtava iz
logora Jasenovac i Stara Gradiška prema podatcima iz komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64).
Na prvi pogled djelatnici JUSP-a Jasenovac su za oko tri do tri i pol
tisuće nadmašili broj izvornih podataka, ali stvarni broj je još veći jer je dio
navodnih žrtava amalgamiran - u brojnim slučajevima od dvoje ili više oči­

69 Žrtve rata 1941 - 1945. (Rezultati popisa), s. 50.

70 Visočak & Sobica.
71 Na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac taj izvor se nalazi pod kraticom BI.64.
72 U to je uračunato i manje od stotinu podataka iz istog izvora, ali koji su djelatnici JUSP-a
Jasenovac pogrješno napisali kao SZTS64, SZSJ63, SZSJ6, SZSJ4, SZSJ, SZSHJ64, SZSDJ65,
SZSDJ64,SZS64,SZJS64, SZJA64,SZJ64, SZAJ64 i SZ6SJ64.
tih klonova, odnosno dvojnika s komunističkog popisa žrtava rata kreirana
je po jedna nova žrtva. Kad se u L64 analiziraju nadnevci smrti, 7.861 žrtva
iz logora Jasenovac ubijena je prije 20. kolovoza 1941. godine, odnosno prije
nego što su uspostavljeni mali logori Bročice kod Novske i Krapje zapadno
od Jasenovca, a koji prethode logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani.
Prema L64 još su 1.643 žrtve s nadnevcima smrti do 15. studenoga 1941.
godine, odnosno do uspostave logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Prema
L64 nakon 22. travnja 1945. godine, odnosno nakon tzv. proboja logoraša u
logoru Jasenovac ubijeno je 580 ljudi. Od toga 110 u travnju, a ostalih 470 u
svibnju. Zanimljivo je da je prema komunističkim popisivačima 15 jaseno-
vačkih žrtava ubijeno nakon formalnog završetka rata u Europi 8. svibnja
1945. godine. Treba napomenuti da je logor Jasenovac nakon 22. travnja 1945.
godine prestao postojati i čuvari i ostalo osoblje su ga napustili, a najkasnije
od početka svibnja 1945. godine u Jasenovcu su već bile postrojbe vojske J. B.
Tita iz Srbije. To znači da sve žrtve nakon raspuštanja logora u travnju 1945.
godine ne mogu biti ustaške, već su to žrtve Titovih partizana ili su njihova
propagandna izmišljotina.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. go­
dine (L64) u Jasenovcu je na dane kada je logor 1944. i naročito 1945. godi­
ne bio bombardiran od neprijateljskog zrakoplovstva stradalo 627 logoraša.
Pretpostavka je da za vrijeme zračnih napada ustaše nisu stigli ubijati logo­
raše pa su te žrtve ili bar veliki dio njih posljedica savezničkih i partizanskih
bombardiranja. Kad se zbroje svi stradali nemogućih i dvojbenih nadnevaka
i oni čiji se nadnevci smrti podudaraju s bombardiranjima logora, to je već
gotovo četvrtina žrtava iz logora Jasenovac prema komunističkim popisima.
Dvojbenih nadnevaka ima još. Primjerice, 15. prosinca 1943. godine od­
lukom poglavnika Ante Pavelića pomilovana je i puštena iz Jasenovca grupa
logoraša,73 a prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata toga
dana su u logoru Jasenovac ubijena 102 logoraša. Nevjerojatno je da se istoga
dana jedna veća grupa pomilovanih pušta na slobodu, a druga velika grupa
se u istim trenutcima ubija. Prema svjedočanstvu bivšeg jasenovačkog logo­
raša Đorđa Miliše pred poslijeratnom komunističkom Komisijom za istraži­
vanje zločina okupatora i njihovih pomagača 1943. godine u Jasenovcu nitko

73 https://web.archive.Org/web/20200915193633/https://www.glas-koncila.hr/jasenovacki-k>-
gor-u-bespucima-povijesnoga-revizionizma-22-isticem-da-je-uprava-logora-jasenovac-vodi-
la-zapisnike/
nije bio ubijen.74 Međutim, prema mrežnom jasenovačkom popisu od 3.897
žrtava iz 1943. godine 3.127 ih je stradalo u Jasenovcu, a ostali u Staroj Gra­
diški ili na drugim mjestima. Od stradalih u Jasenovcu se samo 43 navode
kao umrli, a 2.974 kao ubijeni. Preostalih 110 su nestali i razne kategorije
stradalih.
Evo jedan prikladan primjer klona s komunističkog popisa žrtava rata
koji je spajanjem podataka postao nova jasenovačka žrtva. Prema mrežnom
jasenovačkom popisu Krunoslav Macanović iz Zadra (1907.*, otac Petar) po­
ginuo je baš u tzv. proboju 1945. godine, a prema popisu Bošnjačkog instituta
među stradalima iz Zadra su Krunoslav (Petar) Macanović rođen 1908. go­
dine ubijen od ustaša u logoru Jasenovac 1945. godine, a odmah nakon njega
u popisu slijedi Krunoslav (Petar) Macanović rođen 1907. godine i također
ubijen „od ustaša" u logoru Jasenovac 1945. godine. Jedina razlika u podat­
cima između ove „dvije" jasenovačke žrtve je godina rođenja. Prema L64
razlika je osim godine rođenja i nadnevak smrti jer je Krunoslav Macanović
(1908.) ubijen u Jasenovcu 15. travnja 1945., a Krunoslav Macanović (1907.) je
ubijen 23. travnja 1945. godine. Znači, ako na tren zanemarimo činjenicu da
je prema komunističkim popisivačima kako se čini jedan čovjek ubijen dva
puta u razmaku od tjedan dana, ostaje još jedna dvojba je li ubijen nekoliko
dana prije ili dan nakon tzv. proboja logoraša. U svakom slučaju to nije po­
dudarno s podatkom iz projekta „Dotršćina" koji se navodi u napomenama
jasenovačkog popisa kako je Macanović poginuo pri proboju. Ovo je samo
kratki uvid u kvalitetu i pouzdanost izvornih podataka za mrežni jasenovač-
ki popis.
Prema popisu osoba stradalih u logorima Jasenovac i Stara Gradiška iz
dosjea Ante Pavelića koji se nalazi u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) u
Jasenovcu je bilo 7.133, a u Staroj Gradiški 2.825 žrtava, odnosno sveukupno
9.958 osoba.75 Isti popis iz nikada podignute optužnice zagrebačkog tužitelj­
stva protiv poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića od 10.
ožujka 1956. godine objavio je A. Miletić u svojoj trećoj knjizi o Jasenovcu.76
Međutim, njegov popis (M56) iz nekog je razloga upola kraći i sadrži tek
nešto više od pet tisuća imena (5.193). Prema Dedijeru ih je kod Miletića
tisuću više,77 ali tako je to kad istinu tumači službeni „hagiograf" komuni­

74 https://web.archive.Org/web/20200925195333/https://www.glas-koncila.hr/jasenovacki-k>-
gor-u-bespucima-povijesnoga-revizionizma-18-u-logorskoj-bolnici-lijeceni-i-komunisti/
75 http://croatiarediviva.com/popisi-jasenovackih-zrtava/ pristupljeno 15.06.2020.
76 Miletić 3, Prilog br. 8.
77 Dedijer, s. 415.
stičkog diktatora.78 Preliminarna analiza tog Miletićeva popisa pokazala je
da je najmanje 30 posto imena problematično, a od tih problematičnih polo­
vica su klonovi, odnosno dvojnici. Pri tomu nisu uračunate navodne žrtve za
koje postoje podatci da su stradali negdje drugdje ili da su preživjeli. Osobni
podatci iz Miletićeva popisa poprilično su oskudni pa se s obzirom na broj
istih imena u mrežnom jasenovačkom popisu povećava margina pogrješke.
Ovaj djelomični popis također potvrđuje da se kod jasenovačkog popisa radi
o velikim manipulacijama brojem žrtava. Prema sintetiziranim podatcima
iz popisa navodnih žrtava iz optužnice pripremane protiv Pavelića koji je
objavio Miletić u Jasenovcu je 3.365, a u Staroj Gradiški 1.828 žrtava. Kako
je već gore spomenuto prema popisu osoba stradalih u logorima Jasenovac
i Stara Gradiška iz dosjea Ante Pavelića ukupno je 9.958 stradalih, odnosno
u popisu iz HDA ima 4.765 više stradalih nego ih je objavljeno kod Miletića.
Unatoč tomu u popisu iz HDA u nekim je kategorijama manje stradalih
nego kod Miletića! Primjerice, kod Miletića su u Jasenovcu stradala 592 star­
ca, a u popisu iz HDA ih je 451, odnosno 141 manje. Naročito je velika razlika
za „najsmrtonosniju" 1942. godinu kada je staraca prema HDA 115 manje
nego kod Miletića. Slično je i u slučaju logora Stara Gradiška gdje je u popisu
iz HDA 61 starac manje nego kod Miletića. Velika većina se također odnosi
na razliku iz 1942. godine. U slučaju Stare Gradiške 1941. godine je prema
HDA 68 stradale djece manje nego za istu godinu kod Miletića.
U slučaju Stare Gradiške problematične su i godine smrti iz 1941. i 1945.
godine jer je logor uspostavljen tek početkom veljače 1942., a prestao je s
radom na jesen 1944. godine. Stradalih u Staroj Gradiški 1941. i 1945. godine
je kod Miletića 7 posto, ali u popisu iz HDA tek 2 posto. Opisane promjene
broja žrtava bi mogle značiti da se od početka pa do kraja komunističke dik­
tature manipuliralo podatcima, a to se nastavlja i sve do danas. Sve to poka­
zuje kolika je nepouzdanost komunističkih popisa.
Navedeni brojevi i postotci razlikuju se od podataka s mrežne stranice
JUSP-a Jasenovac. To nije iznenađenje s obzirom na razlike u apsolutnom
broju žrtava između Miletićeva popisa, popisa iz HDA i mrežnog jasenovač­
kog popisa. Primjerice, prema mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac79 šesnaest
je puta više žrtava nego na Miletićevom popisu, odnosno osam puta više
žrtava nego na popisu iz Pavelićeva dosjea z HDA. Prema JUSP-u Jasenovac
samo 1941. godine je navodno ubijeno dvostruko više ljudi nego na Miletiće-

78 https://web.archive.Org/web/20201104082928/https://hr. wikipedia.org/wiki/Vladimir_De-
dijer
79 https://archive.is/KQdtr
vu popisu, ali te godine ih je „ubijeno" i više od ukupnog broja žrtava s gore
spomenutog popisa jasenovačkih žrtava iz HDA.
Kad je početak s poimeničnim popisima jasenovačkih žrtava takav, na­
stavak može samo biti još gori što zorno pokazuju podatci iz mrežnog ja-
senovačkog popisa. Ako se u mrežnom popisu prema stanju od 15. lipnja
2020. godine računaju i oni kod kojih je umjesto godine rođenja neki znak
(*, -), onda je kod 5.324 navodne žrtve godina rođenja nepoznata. U tim se
slučajevima ne zna stvarni identitet i tu je ogroman prostor za manipulaciju
i kreaciju lažnih žrtava. No taj problem je malen u usporedbi s 19.447 navod­
nih žrtava kod kojih su godinu rođenja sami kreatori jasenovačkog popisa
označili kao nepouzdan podatak, a kod 19.221 se u napomenama uz popisne
podatke navodi bar jedna alternativna godina rođenja.
Zapanjujući je podatak da se kod 5.707 navodnih jasenovačkih žrtava u
napomenama navode dvije ili više alternativnih godina rođenja, a u jednom
slučaju ih je - osam. U velikom broju slučajeva ne radi se o malim razlikama
ili o dvojbama jer se u napomenama nalazi i po nekoliko alternativnih godi­
na s razlikama koje su znatno veće od pet godina pa štoviše idu i do nekoliko
desetljeća. Takvih je prema stanju od 15. travnja 2021. bilo 5.581. Primjerice,
Stanko Krivokuća je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođen 1814.* go­
dine, a u napomenama su još tri alternativne godine rođenja (1872., 1917.,
1918.). U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Stanko
Krivokuća je upisan kao dvije žrtve istog očeva imena rođene 1917. i 1918.
Daljnji proturječni doprinos ovom slučaju je nekakva izjava zabilježena kao
izvor u napomenama prema kojoj je Stanko Krivokuća rođen 1872. godine.
Sličnih slučajeva ima na tisuće. U nastavku su navedeni neki. Mirko Jo-
vanović (1822.*, prema napomenama 1899. godine), uz dva različita imena
oca. Mara Goman (1850.*, prema napomenama 1837. i 1882. godine). Vrhu­
nac takvih anomalija je NN žena Neumann rođena 1850.*, odnosno prema
napomenama 1855. godine, ali kao Lenčić Neuman. Iz toga nije jasno je li
joj to prezime ili hipokoristik osobnog imena. Problem je i što je jedna na­
vodno stradala u Staroj Gradiški, a druga u Jasenovcu. U digitalnom arhivu
Yad Vashema nema svjedočenja rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija
o žrtvi prezimena Neumann iz Vinkovaca rođenoj oko 1850. godine uz od­
stupanje od ±5.
Zapanjujuće je kako se kreatori jasenovačkog popisa odnose prema
izvorima podataka. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu je Petar
Milanović (1900., Reka, otac Mijo) ubijen je 1942. godine u Jasenovcu. U na­
pomenama je naveden podatak iz prve Miletićeve knjige o Jasenovcu prema

43
kojem je Milanović „ubijen 10. 3.1941." godine. Nezavisna Država Hrvatska
je proglašena tek mjesec dana kasnije, a logor Jasenovac je uspostavljen tek
nekoliko mjeseci nakon toga.
Kreatori popisa su bez problema suprotno onomu što navode u napo­
menama promijenili godinu smrti, ali niti ti podatci ne odgovaraju izvor­
niku jer se tamo spominje Pero Milanović, željezničar iz Koprivnice koji je
„nestao" oko 10. ožujka 1942. godine.80 Po svemu sudeći, sve se to temelji na
iskazu Đure Medića pred srbijanskim Komesarijatom za izbjeglice i preselje-
nike u Beogradu 10. travnja 1942. godine. Taj Medić je prošao kroz nekoliko
navodnih mjesta masovnih smaknuća kao logor Gospić, stratište Jadovno i
naposljetku je bio u Jasenovcu, „najstrašnijem" od svih logora, i nije ubijen
što bi bilo za očekivati prema (neo)komunističkoj i srpskoj interpretaciji do­
gađaja iz Drugog svjetskog rata, već je deportiran u Srbiju. Izjava da je netko
„nestao" ne mora značiti da je netko bio ubijen, već se logoraši možda više
nisu susretali jer je netko pobjegao, bio pušten, premješten na drugo mje­
sto ili deportiran u drugu državu kao Medić manje od mjesec dana nakon
navodnog nestanka Milanovića. Po toj logici je i Medić nekim logorašima
također „nestao" pa nije ubijen. Takvih primjera je na tisuće u mrežnom ja-
senovačkom popisu.

Dječje žrtve
U ovoj knjizi nema posebnog poglavlja o dječjim žrtvama iz Jasenovca
i Stare Gradiške jer su o tomu vrlo opširno i argumentirano već pisali neki
drugi autori, primjerice T. Vuković81,1. Vukić82 i R. Leljak83. Potrebno je ipak
navesti neke podatke koji dodatno razotkrivaju manipulacije s jasenovačkog
popisa. Apologeti jasenovačkog mita često se pogube u vlastitim propagand­
nim konstrukcijama. Primjerice, premda se zagovara mit o više od 20 tisuća
ubijene djece, apologeti mita bez problema napišu: ,,U sistemu jasenovačkih
logora ubijeno je oko 8.000 d[j]ece."84 Prema stanju od 15. lipnja 2020. godine
na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP)
Jasenovac bilo je 19.947 djece starosti do 14 godina. Međutim, bar trojica mla­
đih od 14 godina ne spadaju pod djecu, već u prividnu stvarnost jer su ubije­
ni prije nego što su rođeni. O Panti Đuričiću, Hermanu Switzeru i Nedjeljku

80 Miletić 1, dok. br. 85.

81 Vuković, 2016.
82 Vukić, 2018.
83 Leljak, 2018.
84 Miletić 3, Tekst ispod slike na stranici 398.
Gajiću i o njihovim negativnim godinama starosti u stilu filmske fantazije o
Benjaminu Buttonu bit će više riječi u knjizi.
Među djecom do 14 godina starosti na mrežnom jasenovačkom popisu
najviše je Srba i to gotovo dvije trećine. Među navodnim srpskim dječjim
žrtvama najviše, odnosno više od dvije petine ih je iz pet općina koje zahva­
ćaju područje Kozare.85 Na ljeto 1942. godine njemačka vojska je u suradnji s
oružanim snagama Nezavisne Države Hrvatske i postrojbama lokalnih srp­
skih četnika provela akciju čišćenja Kozare od komunističkih gerilaca tzv.
partizana. U toj operaciji poginulo je i strijeljano oko 8.000 partizana, a oko
7.000 zarobljenika je upućeno u logor u beogradskom Sajmištu odakle je dio
kasnije prebačen na rad u logore u Njemačkom Reichu.86 Neki od strijeljanih
komunističkih partizana iz te operacije čišćenja terorista nalaze se i na mrež­
nom jasenovačkom popisu kao primjerice Piljo Stanišljević iz Turjaka. On je
strijeljan s još četvero uhićenih partizana početkom kolovoza 1942. godine u
Banjoj Luci.87 Hrvatska vlast skrbila je o 68.500 srpskih izbjeglica, odnosno o
otprilike polovici svih Srba s Kozare.88 Nakon boravka u privremenim prola­
znim logorima desetci tisuća srpskih izbjeglica smješteni su sjeverno od Save
u Bilogori, Moslavini i Požegi.89 Vlast Nezavisne Države Hrvatske je prema
srpskim izbjeglicama s Kozare postupala jednako kao s hrvatskim izbjegli­
cama iz drugih područja i brinula se za njih još u kolovozu 1943. godine.90
Veliki broj djece s Kozare smješten je u Zagrebu u dječjim prihvatilišti­
ma, naročito u Zemaljskom zavodu za gluhonijeme u Ilici 83 kroz koji je sve­
ukupno prošlo 5.612 srpske djece.91 Prema mrežnom jasenovačkom popisu s
područja Kozare je u Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijeno više od 16.000 Srba,
od čega su trećina djeca do 14 godina starosti, odnosno 42 posto je mladež do
18 godina starosti. To bi značilo da je u Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijena
četvrtina svih srpskih izbjeglica s Kozare. To je naravno proturječno podat­
cima o državnoj skrbi i udomljavanju djece, ali i smještaju žena i staraca u
raznim područjima Hrvatske. Štoviše i Miletić, jedan od glavnih apologeta
jasenovačkog mita, priznaje kako se nakon završetka vojne operacije pred­
viđao povratak žena i djece na Kozaru što znači da ih se nije planiralo ubiti.

85 Bosanska Gradiška, Bosanska Dubica, Bosanska Kostajnica, Bosanski Novi i Prijedor.

86 Barić, 2016., s. 59., 61.
87 Ibid., s. 60.
88 Ibid., s. 65., 69.
89 Ibid., s. 81.-83.
90 Ibid., s. 90.
91 Miletić 3, dok. br. 194.
Međutim, iz sigurnosnih razloga povratak je bio zabranjen muškarcima sta­
rijima od 14 godina s izuzetkom nemoćnih i staraca.92 Država koja se brine
o pretežno neprijateljskim izbjeglicama i izjednačava ih sa svojima sigurno
nema plan istrjebljenja u logorima smrti. Zato ne treba čuditi da se na mrež­
nim stranicama kao što je YouTube mogu vidjeti „ubijeni" s Kozare kako
govore o svom životu.
Skrb hrvatske vlasti za izbjeglice s Kozare nije jedini takav slučaj. Već
prije Kozare slično se postupalo i s izbjeglim Srbima s Petrove Gore. Primje­
rice, neke žene, djeca i starci iz okolice Vojnića smješteni su u Irigu u Srije­
mu na istoku Nezavisne Države Hrvatske.93 Prije početka vojne operacije
čišćenja Kozare94 od komunističkih terorista, prema popisima Crvenog križa
samo u Zagrebu zbrinuto je više od 700 uglavnom pravoslavne djece i njiho­
vih majki. Kroz Zagreb je 5. svibnja 1942. godine na putu iz Srbije u Švicar­
sku prošao vlak s 500 srpske djece i nisu ih dočekali „krvožedni" ustaše, već
predstavnici zagrebačkog Crvenog križa. Ta djeca su ponovno prošla kroz
Zagreb na povratku iz Švicarske u Beograd 26. rujna 1942. godine.95
Nakon srpske djece na mrežnom jasenovačkom popisu po broju slijede
romska djeca, premda je to relativan podatak jer je kod 42 posto tih žrtava
nacionalnost od samih kreatora popisa označena zvjezdicom kao nepouz­
dan podatak. O problematičnim podatcima kod navodnih romskih žrtava
bit će više riječi u poglavlju Narodi. Ovdje samo jedna sitnica glede Uštice.
U tom selu je prema navodima JUSP-a Jasenovac od početka svibnja 1942.
godine bio „sabirni logor smrti" za Rome i u njemu su bile smještene romske
obitelji koje nisu mogle biti smještene u logoru Jasenovac u Bačićevoj cigla­
ni.96 U srpnju 1942. godine, odnosno tijekom navodno najvećeg progona i
masovnog ubijanja Roma u selu Uštica smješteno je oko 8.000 izbjeglih Srba
s Kozare.97 To selo na ušću Une u Savu nasuprot Jasenovcu imalo je prije rata
oko tisuću stanovnika98 pa je u selu sigurno vladala gužva i pri tomu bi imali
nekoliko tisuća svjedoka genocida nad Romima. Osim toga prema popisima
Crvenog križa iz Zagreba iz Uštice su početkom lipnja 1942. godine, odno­

92 Antun Miletić, Neke mere i dejstva Vermahta na Kozari 1941-1942. godine, s. 20. https://
web.archive.org/web/20200830164845/http://www.znaci.net/00001/165_12.pdf
93 Miletić 1, dok. br. 134.
94 do 15. lipnja 1942. godine.
95 Miletić 3, dok. br. 241.
96 https://web.archive.Org/web/20200702151346/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=5961
97 Barić, s. 83.
98 https://web.archive.Org/web/20200702152135/https://hr.wikipedia.org/wiki/U%C5%A1tica
sno prije početka operacije na Kozari bar u dva navrata u Njemačku upućeni
pravoslavci s djecom." Kako bi u to vrijeme u Uštici prema komunističkoj
historiografiji trebali biti samo Romi, to bi značilo da su oni upućeni u Nje­
mačku, odnosno te grupe pravoslavaca sigurno nisu ubijene u Jasenovcu.
Također, prije početka operacije na Kozari, odnosno 14. lipnja 1942. godine
iz Maribora u Sloveniji zbog bolesti je vraćeno 466 žena i djece iz transporta
koji je iz Stare Gradiške upućen u Njemačku i svi su smješteni u Zavod za
gluhonijeme u Zagrebu. Dva tjedna kasnije 29. lipnja 1942. godine iz Linza u
Austriji zbog bolesti je vraćeno oko 580 žena s djecom. Također su svi smje­
šteni u Zagrebu na brigu Nezavisne Države Hrvatske.
Prema podatcima Crvenog križa u razdoblju od šest mjeseci od 27. ožuj­
ka 1942. do 29. rujna 1942. godine u Zagrebu je zbrinuto ili je kroz njega
prošlo više od 10.000 uglavnom pravoslavne djece,100 odnosno do 8. siječ­
nja 1943. godine ukupno 13.115.101 Prema izvješću Mihajla Komunickog za
Ministarstvo udružbe, od 25. srpnja 1942. godine u logorima Novska, Prije­
dor, Uštica, Jablanac i Mlaka smješteno je ukupno 24.575 djece, žena i staraca
izbjeglica s Kozare i imali su 5.112 grla stoke sa sobom.102 Primjerice, u tom
trenutku od oko 10.000 srpskih izbjeglica u Mlaki i Jablancu bilo je 5.531
dijete i svi su cijepljeni protiv dizenterije.103 Prema navodima Komunickog
zdravstvena skrb i prehrana u gore navedenim sabirnim logorima za srp­
ske izbjeglice s Kozare su dapače bolje riješeni nego li za hrvatske izbjeglice.
Nadalje, u izvješću Komunickog se navodi kako je 8.000 srpskih izbjeglica iz
Uštice prebačeno u Lipik u zapadnu Slavoniju. Prebačeni su zbog nedostat­
ka odgovarajućeg smještaja. Da se pod nazivom logor u izvješću ne smatraju
mjesta masovnog ubijanja, već nešto sasvim drugo, može se vidjeti u sljede­
ćoj rečenici iz gore navedenog izvješća: „Logor u Bos. Gradiški je malen, a u
jednom njegovom dielu su smješteni pripadnici Državne častne radne služ­
be, koji rade na spremanju žetve do crte odobrene od Njemačkih vojničkih
vlasti, takozvane Sperlinie Ost."
Uz brigu o srpskim istovremeno se hrvatska vlast brine i o tisućama
hrvatskih izbjeglica izbjeglih pred komunističkim partizanima, odnosno
četnicima. Tako je samo u Banjoj Luci bilo oko 7.000 hrvatskih izbjeglica iz

99 Miletić 3, dok. br. 241.

100 Miletić 3, dok. br. 241.
101 Narcisa Lengel-Krizman, Akcija spašavanja kozarske i druge djece iz ustaških logora, s.
88. https://web.archive.Org/web/20170705210635/http://znaci.net/00001/165_17.pdf
102 Miletić 3, dok. br. 85.
103 Barić, 2017., s. 105.
Glamoča, Jajca i okolice Banja Luke i još oko 4.700 izbjeglica iz Ključa koji su
pobjegli nakon što su ga okupirali komunistički gerilci takozvani partiza­
ni.104 To je prema jasenovačkome mitu vrijeme najvećih pokolja djece. Kakav
je to bipolarni genocid u kojem ista država spašava desetke tisuća djece bez
obzira na nacionalnu pripadnost, liječi ih105 i brine se o njima da bi ih onda
poubijala i to prema planu? Pametnome dosta.
Na mrežnom jasenovačkom popisu kod djece su dapače i više nego kod
ostalih problematične godine rođenja i smrti i mjesta smrti. Taj niz proble­
matičnih podataka nastavlja se štoviše i s imenima djece. Primjerice, kad se
s popisa maknu sve navodne dječje žrtve za koje postoje podatci da su la-
žnjaci ili su s dvojbenim i problematičnim imenima, odnosno nadimcima,
prezimenima, godinama rođenja, godinama smrti, mjestima rođenja, svi kod
kojih u napomenama popisa piše kako su nepoznate sudbine, otjerani, stra­
dali u direktnom teroru, ubijeni kod kuće, nestali, navedeni kao oba spola i
ostali sličnih problematičnih podataka, od 19.947 onih kojima je razlika iz­
među godine smrti i godine rođenja do 14 u jasenovačkom popisu ostaju
2.153 potencijalne dječje žrtve koje tek onda treba dalje provjeriti. To je samo
dvjestotinjak djece razlike od podatka na Miletićevu popisu iz pripremane
optužnice protiv Ante Pavelića iz 1956. godine.106 To ne znači da su ti inicijal­
ni podatci točni, ali može značiti da su se ti podatci brižnije kreirali, premda
je i u tom slučaju glede djece s Miletićeva popisa (M56) prema preliminarnoj
analizi najmanje četvrtina podataka problematična, a vjerojatno i znatno više
jer je taj udio kod žena s tog popisa oko trećine, a kod staraca oko dvije pe­
tine. Za točnije rezultate potreban bi bio pristup maticama rođenih i umrlih.
U očitom nedostatku stvarnih dječjih žrtava jasenovački mitomani su na
popis stavljali i one čija je sudbina nepoznata, odnosno nestali i stradali na
drugim mjestima. Primjerice, Mazalta Katan je navodno rođena 1926.* godi­
ne i to su sami kreatori popisa označili zvjezdicom kao nepouzdan podatak.
Treba napomenuti da je taj podatak izuzetno nepouzdan jer se u napome­
nama jasenovačkog popisa navodi podatak iz arhiva Yad Vashema prema
kojem je ista Mazalta Katan rođena 1905. godine, odnosno starija je 21 godi­
nu od podatka iz popisa pa svakako nije dijete. U ovom slučaju ne samo da
nije potvrđen identitet, već se u bazi podataka koja je svojom strukturom i
izvorima podataka svakako uvjerljivija od jugokomunističkih i srbijanskih
popisa uopće ne spominju logori Jasenovac ili Stara Gradiška. Josip Bogović

104 Miletić 3, dok. br. 85.

105 Barić, 2017., s. 70.-71.
106 Miletić 3, prilog br. 8.
je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođen 1944.* i ubijen 1945. godine
u Jasenovcu. Međutim, prema napomenama jasenovačkog popisa rođen je
1942., a nestao je 1945. godine. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Milka
Gajić je rođena 1939., Marinko Gajić 1930., a Pajo Nikolić 1936. godine. Me­
đutim, kod njih se u napomenama navode podatci prema SZSJ64, odnosno
glavnom izvoru podataka za mrežni jasenovački popis prema kojem su sve
troje rođeni 1999. godine, odnosno ne zna im se godina rođenja pa prema
tome niti to da su u trenutku smrti bili djeca. U stvari prema ovim podatcima
se ne zna radi li se uopće o stradalima u ratu.
U slučaju Dragana Svi'tlića prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog
popisa i iz napomena u popisu moguće su najmanje tri sudbine. Prema popi­
su rođen je nepouzdano određene 1944.*, a ubijen 1945. godine u Jasenovcu.
Prema napomenama rođen je 1943. i ubijen iste godine, ali u Staroj Gradiški i
konačno prema trećoj verziji je nestao. Znači pokriveno je nekoliko scenarija
sudbine koja je izgledno nepoznata. Ima primjera kad se mjesto i vrijeme
smrti ne podudaraju s povijesnim slijedom događaja. Dobar primjer za to je
Momčilo Dukić. Osim što mu ne znaju točnu godinu rođenja, kreatori popisa
su kao godinu smrti naveli 1941. u Jasenovcu*, a u napomenama se navodi
da je stradao u zbjegu na Kozari, međutim to je onda moralo biti sredinom
1942. godine. Premda je očito, ipak možda treba ponoviti i naglasiti da Ko­
zara i Jasenovac nisu isto.
Nejasnih identiteta kod navodnih dječjih žrtava ima na tisuće. Primjeri­
ce, Meho Husić je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođen 1943.*, a ubi­
jen u Staroj Gradiški 1944.* godine. Međutim, prema podatcima iz napome­
na rođen je 1937., a stradao je 1943. godine. To nisu sitni tehnički detalji, već
indicije o manipulaciji podatcima, odnosno o kreiranju lažnih žrtava. Kod
Kade Dedić nije jasno je li rođena 1944.* ili 1933. godine, a ista je situacija i
kod Senije Husić (1944.* ili 1934.). Nisu samo godine rođenja i smrti, odno­
sno mjesta smrti problematične, već su to i imena i prezimena navodnih žrta­
va. Tako se Albert Budmann prema napomenama u stvari preziva Fridman,
a Milka Agić se prema napomenama preziva Dragić. Ružica Nikolić (1943.*,
otac Mile) se prema jedinom izvoru podataka navedenom u mrežnom jase­
novačkom popisu zove Anka i rođena je 1941. godine. Ružica i Anka nisu
baš sinonimi. Na kraju vrijedi spomenuti Maju Handler iz Splita s dvojbe­
nom godinom rođenja, ali s nedvojbenom godinom smrti. Prema mrežnom
jasenovačkom popisu Maja Handler je beba ubijena od ustaša 1943. godine
koja je šest desetljeća nakon Drugog svjetskog rata živjela u Izraelu. Kako
se ovakve „žrtve" mogu naći na jasenovačkom popisu? Izgleda da činjenice
nisu važne. Prema jednoj poznatoj novonormalnoj izjavi - „istina je važnija
od činjenica".107 Samo istina je za razliku od činjenica relativna stvar, često
prava rašomonijada.

Beogradski logori smrti

U nedostatku stvarnih žrtava pod logor Jasenovac se stavljaju i navodna
stratišta kao primjerice Feričanci108 udaljeni stotinjak kilometara. Primjerice,
isti princip se ne koristi u slučaju Beograda, glavnog grada Srbije. To je jedin­
stven slučaj u Drugom svjetskom ratu da se u glavnom gradu neke države
nalazi nekoliko logora. Od toga pet beogradskih logora bilo je iste veličine ili
su štoviše bili veći od logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Najpoznatiji i naj­
veći su Sajmište i Banjica, a ostali su Topovske šupe, Milišića ciglana i Ušće.
Tomu treba dodati i dva stratišta - Jajinci u istočnom predgrađu Beograda
i kod sela Jabuka u srpskom dijelu Banata. Prema kriteriju koji se primje­
njuje u slučaju Jasenovca, u žrtve beogradskog sustava logora smrti trebalo
bi ubrojiti i ubijene logoraše iz Sapca i s obližnjeg stratišta Zasavica. Procje­
ne broja ubijenih u beogradskim logorima i stratištima kreću se zavisno od
izvora od oko 100 tisuća do skoro četvrt milijuna.109 110 111112 113 114 115 Zani­
mljivo da se u srpskoj literaturi u stilu ćosićevskog opisa srpskog egzistencijal­
nog laganja za sve okrivljuje Nijemce. Beogradom prometuje dušegupka puna

107 http://archive.is/ldyMP; https://twitter.eom/i/status/1159537956912336896

108 Poljoprivredno dobro na kojem su radili zatočenici.
109 https://web.archive.Org/web/20210221141831/https://hr. wikipedia.org/wiki/Koncen-
tracijski_logori_u_Drugom_svjetskom_ratu_na_teritoriju_Srbije ; https://web.archive.org/
web/20210522192710/https://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_Banjica https://web.archi­
ve. org/web/20210917102852/https://www.savezjos.org/sr/vest/antisemitizam/cas-istorije:-lo-
gor-topovske-supe
110 https://web.archive.Org/web/20201115122609/https://holocaust.rs/logor-u-zrenjaninu/
111 https://web.archive.Org/web/20210301135820/https://holocaust.rs/logor-u-sabcu/
112 https://web.archive.Org/web/20181219074941/https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9C%D
0%B5%Dl%92%Dl%83%D0%BD%D0%B0%Dl%80%D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%B8_%
Dl%80%D0%B0%D0%B4%D0%BD%D0%B8_%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%BE%Dl%80
_%E2%80%9E%D0%91%D0%BE%Dl%80%Dl%81%D0%BA%D0%B8_%Dl%80%Dl%83%D
0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%E2%80%9D
113 https://web.archive.Org/web/20210917111204/https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D07o9B7oD0
%BE%D0%B3%D0%BE%Dl%80_%E2%80%9E%D0%Al%D0%B2%D0%B8%D0%BB%D0%B
0%Dl%807oD0%B0%E2%80%9D_%Dl%83_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%Dl%87%D0%B5%
D07oB2%Dl%83
114 https://web.archive.Org/web/20170818084222/http://pancevo.mojkraj.rs/vesti/drustvo/
item/5778-polozeni-venci-za-spomen-plocu-nekadasnjeg-sabirnog-centra-logora-svilara
115 https://web.archive.org/web/20210918181716/https://bezcenzure.hr/vlad/manipulacije-zr-
tvama-drugog-svjetskog-rata-i-mit-o-jasenovcu-9/
leševa Židova potamanjenih ispušnim plinovima, u predgrađu se odvijaju
masovna strijeljanja, a Srbi pojma nemaju da su drugi na svijetu stekli uvjete
za proglašenje „judenfrei" Srbije. Štoviše kao u nekoj dijaboličnoj komediji
prema jugokomunističkim popisivačima ratnih žrtava ispada da su ustaše
ubijali ljude po beogradskim logorima smrti.
U nedostatku stvarnih jasenovačkih žrtava koje bi brojnošću trebale
pokazati genocidnu narav Hrvata kreatori jasenovačkog popisa, morali su
inspiraciju potražiti i u popisima smaknutih u Srbiji. Primjerice, Marija Ber­
ger iz Koprivnice u Hrvatskoj je na popisu logoraša iz beogradskog Sajmišta
smaknutih na stratištu Jabuka.116 U mrežnom jasenovačkom popisu117 Jav­
ne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac nalazi se Marija Berger iz
Karlovca rođena 1940. godine koju su ustaše navodno ubili 1941. godine u
Jasenovcu. Ime oca te ubijene bebe je Ivan. Pregledom digitalnog arhiva Yad
Vashema nisu nađeni podatci koji bi potvrdili navode iz mrežnog jaseno­
vačkog popisa. Baš suprotno, u digitalnom arhivu Yad Vashema je podatak
iz srbijanskog Spiska žrtava rata118 prema kojem je u Jasenovcu 1941. godine
ubijen Ivan Berger iz Karlovca rođen 1940. godine, a kao ime roditelja se
navodi Marija. U odnosu na mrežni jasenovački popis kao da su zamijenjena
imena žrtve i roditelja. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) u dijelu popisanih u Hrvatskoj nalazi se isti Ivan Berger ubijen sredi­
nom rujna 1941. godine u Jasenovcu. To bi značilo da je ta beba ubijena u lo­
gorima Bročice ili Krapje koji prethode logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani.
Međutim, nije poznato da je u tim logorima bilo novorođenčadi.
U dijelu popisanih za Srbiju nalazi se Ivan Berger iz Novog Sada rođen
1941. godine, ali ubijen u Auschwitzu 1944. godine. Od četiriju imenjakinja,
odnosno od po jedne Mirjam (nepoznata godina rođenja) i Marice (1934.) te
dvije Marije Berger (1910., 1938.) niti jedna nije ubijena u Jasenovcu ili na po­
dručju Nezavisne Države Hrvatske. Nemamo inačicu popisa (SZSJ64) koju
kao izvor navode kustosi JUSP-a Jasenovac, ali prema dostupnim inačica­
ma komunističkog popisa žrtava rata ne postoji žrtva imenom Marija Berger
(1940., Karlovac, Ivan). U digitalnom arhivu Yad Vashema nema izjava rod­
bine, prijatelja ili židovskih organizacija o toj žrtvi s mrežnog jasenovačkog

116 https://kehilalinks.jewishgen.org/Pancevo/holocaust/holocaust_pancevo.pdf pristupljeno

15.06.2020.
117 https://web.archive.Org/web/20200826194847/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=7618
118 Taj popis se u digitalnom muzeju Yad Vashema, odnosno u USHMM pojavljuje pod dva
naslova Spisak žrtava rata 1941 - 1945 : Jevreji. (ID: 32683) https://archive.is/9wNSu i kao Žr­
tve Rata 1941-1945: Jevreji, Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1992.
popisa. Takve potvrde nema niti za Ivana Bergera. Najbolji dio ovog nastav­
ka dijabolične komedije je da se prema oba izvora koji se navode u mrežnom
jasenovačkom popisu žrtva zove Ivan, a roditelj Marija.119 Može li netko tko
se bavi tako odgovornim i osjetljivim poslom biti tako nesposoban? Moguće.
Kako je takva nesposobnost i neznanje učestala pojava na jasenovačkom po­
pisu, slučajnost je, kako se čini, prešla u namjeru, a kako nema odgovornosti
za to, moglo bi se govoriti o zavjeri. I to ne u teoriji.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog
rata iz 1964. godine (L64) u logoru Sajmište je ukupno ubijeno 7.765 logoraša.
Među ubijenima su primjerice i Zidovi iz današnje Hrvatske te Bosne i Her­
cegovine. Prema L64 ubojice iz beogradskog logora Sajmište su uglavnom
Nijemci koji su prema komunističkim popisivačima ubili 7.086, nepoznati
su ubili 222, a ustaše 457 logoraša. Znači u logoru smrti u beogradskom Saj­
mištu ubijali su svi osim Srba. Međutim, unatoč srbijanskim „dobričinama"
stoji činjenica kako je „judenfrei" Srbija proglašena već na ljeto 1942. godine.
Najčešće procjene ubijenih u beogradskom Sajmištu kreću se od 40.000120 do
48.000.121 To bi značilo da je ubijeno pet do šest puta više logoraša nego što
su ih popisali jugokomunisti. To je zanimljivo jer primjerice prema Bajfor-
du122 je na tri lokacije povezane sa Sajmištem sveukupno iskopano 10.340
leševa. Od toga u području Bežanije 70 grobnica s oko 3.600 leševa, na židov­
skom groblju u Zemunu 53 grobnice s oko 6.500 leševa i kod Surčina jedna
grobnica s 240 leševa. Usporedbe radi u Jasenovcu, odnosno u Donjoj Gradi­
ni je nađeno manje od 500123, a u Staroj Gradiški i okolici navodno oko 2.500
leševa. Premda su ti podatci dvojbeni identitetom žrtava, a time i njihovih
ubojica, ipak su znatno manji od podataka o iskapanjima oko beogradskog
Sajmišta. Znači za logor Sajmište su komunisti 1964. godine popisali manje
žrtava nego što ima leševa, a za Jasenovac su popisali stotinjak puta više
žrtava od nađenih leševa, odnosno dvadesetak puta više u slučaju ako ura­
čunamo i nalaze iz okolice Stare Gradiške. Sudeći prema iskapanjima logor
Sajmište je bio bar tri i pol puta smrtonosniji od Jasenovca i Stare Gradiške
zajedno, dapače 20 puta smrtonosniji od logora Jasenovac. Mitologikom ka­
kva se koristi u slučaju Jasenovca moglo bi se reći da je analogno prema broju

119 Komunistički popis žrtava rata (SZSJ64) i knjiga djelatnika komunističkih tajnih službi D.
Lukića.
120 https://web.archive.Org/web/20191218073002/https://sh.wikipedia.org/wiki/Logor_Saj-
mi%C5%Alte
121 http://archive.is/RJy6K
122 Bajford, s. 57.
123 S neslužbenim podatcima sveukupno oko 700.
popisanih u Jasenovcu u tom slučaju u Sajmištu ubijeno 1,7 milijuna ljudi. Ili
obratno, ako kao referentnu točku uzmemo broj pronađenih leševa, tada je u
ratnom Jasenovcu umrlo/ubijeno petstotinjak ljudi. Kad se nema leševa koji­
ma bi se opravdale propagandne priče o stotinama tisuća ubijenih, izmišljaju
se drobilice kostiju. Inače, taj pojam kao da je preuzet iz srpske propagande
u kojoj se njemački logor Mauthausen naziva drobilicom za kosti.124 Osim
već legendarne Goldsteinove fantomske drobilice kostiju nedostatak leševa
u Jasenovcu objašnjava se truljenjem u poplavnoj ravnici Save. Prema svom
smještaju na ušću Save u Dunav truljenje leševa oko Sajmišta bi dapače i po
mitologici trebalo biti bar približno jednako onomu uz Savu kod Jasenovca
pa je u tom slučaju i broj ubijenih u Sajmištu ekvivalentno veći od broja isko­
panih.

Titov ratni logor Slatinski Drenovac veći od Jasenovca

Komunistički diktator Broz poznatiji pod nadimkom Tito i njegova kli­
ka pažljivo su skrivali svoja ratna i poratna zlodjela. Primjerice, na mjestu ši­
roj javnosti nepoznatog partizanskog ratnog logora u Slatinskom Drenovcu
nađeno je više leševa nego u Jasenovcu. U Slatinskom Drenovcu je bilo sre­
dište partizanske, odnosno „antifašističke vlasti" i pripadajući joj logor smr­
ti. Prema istraživaču P. Šoli partizani su u tom logoru na domišljate načine
ubijali Hrvate tako da nisu morali upotrebljavati vatreno oružje.125 Masovna
grobnica s ostacima Hrvata ubijenih u tom komunističkom/antifašističkom
logoru nađena je slučajno 1950-ih godina pokraj pravoslavnog groblja. Ti­
tova antifašistička vojska je ostatke Hrvata katolika prebacila u katakombe
srpske pravoslavne crkve Svetog Spasa.126 To skrivanje hrvatskih žrtava teš­
ko da bi bilo moguće bez suradnje Srpske pravoslavne crkve. Na tom mjestu
pronađene su 464 lubanje i preko 130 vreća zdrobljenih kostiju. Pretpostavlja
se da je tu bilo oko 500 žrtava.
Usporedbe radi u nekoliko serija poslijeratnih iskapanja u logoru Jase­
novac i na navodno glavnom stratištu u Donjoj Gradini prema službenim
podatcima nađeno je manje od 500 leševa. Osim te masovne grobnice sma­
knutih Hrvata otkrivene tek 1998. godine, više od pola stoljeća nakon ko­
munističkih zločina, u okolici ih ima još skrivenih.127 U Slatinski Drenovac

124 https://archive.is/wY8nl
125 http://archive.is/QoIYC
126 http://archive.is/lkPJl
127 http://archive.is/lkPJl
su dovođeni zarobljeni hrvatski vojnici, ali i veliki broj civila. Nakon odre­
đenog vremena provedenog na prisilnom radu, zarobljeni vojnici i civili su
likvidirani, a na njihova mjesta su dovođeni novi.128 U logoru u Slatinskom
Drenovcu ubijeni su i katolički svećenici iz Orahovice, Slatine i Voćina.129
Prema oštećenjima kostiju ubijenih Hrvata može se zaključiti da su ih ko­
munistički partizani prije ubijanja stravično mučili.130 Sve ono što komunisti
i njihovi nasljednici pripisuju logoru Jasenovac, događalo se u skrivenom
Titovom logoru od 1942. do 1946. godine. Zanimljivo je da se u tajnom ko­
munističkom, odnosno antifašističkom ratnom i poratnom logoru Slatinski
Drenovac koincidentno nalaze svi elementi zločina koji se pripisuju logoru
Jasenovac. Primjerice, to je ubijanje na razne domišljate načine, prisilni rad,
mučenja logoraša i zdrobljene kosti. Međutim, glavna je razlika da u slučaju
Slatinskog Drenovca za sve postoje materijalni dokazi, a u slučaju Jasenovca
ima puno priča, a malo ili nimalo materijalnih dokaza. Prema stanju kostiju
iz Slatinskog Drenovca moglo bi se pretpostaviti da su komunisti u svrhu
prikrivanja dokaza o svojim zločinima koristili nekakvu drobilicu kostiju. Za
razliku od evidentnog drobljenja kostiju hrvatskih žrtava iz komunističkog
logora smrti, za jasenovačku drobilicu kostiju - inače epohalno otkriće Ive
Goldsteina - nema nikakvih dokaza. Samo je puka slučajnost ili Božja pro­
vidnost da kosti hrvatskih mučenika smaknutih, zdrobljenih i skrivenih od
strane komunista u katakombama srpske pravoslavne crkve nisu „otkrive­
ne" kao dokaz hrvatskog genocida nad srpskom nejači.
To nije bio jedini komunistički logor u tom području. Naime, u dije­
lu slavonskih planina 40 kilometara istočnije od Slatinskog Drenovca koji je
podno najvišeg vrha Papuka u jugoistočnom dijelu planine Krndije nalazio
se je još jedan komunistički logor kod sela Paučje. U taj logor su komunistički
gerilci dovodili civile i hrvatske ratne zarobljenike s područja između Đako­
va, Požege i Našica. Nakon rata u šumskim jarcima oko Paučja nailazilo se
na ljudske kosti.131 Ta grobišta još uvijek nisu istražena pa nije utvrđen ni
broj žrtava.

128 http://archive.is/Z3h8g
129 http://archive.is/QoIYC
130 http://archive.is/Z3h8g
131 https://archive.is/YUfEG
Glina kao mali Jasenovac
Navodni pokolj Srba u pravoslavnoj crkvi u Glini 1941. godine ima sve
odlike umanjene inačice jasenovačkog mita jer je i rađen po istom obrascu.
Nepouzdani svjedoci, proturječne izjave, selekcija i manipulacija svjedo­
čanstvima, promjenjivi broj žrtava i nadnevaka događaja. Prema digitalnoj
inačici komunističkog, odnosno Saveznog popisa žrtava rata iz 1964. godi­
ne (L64) kod 249 žrtava s popisa navedeno je mjesto smrti „Glina u crkvi",
odnosno „Glina" i kategorija „и crkvi" za događaje u Glini. Trećina žrtava iz
L64 popisana je u Srbiji te Bosni i Hercegovini, premda je samo nekolicina
navodnih žrtava rođena ili živjela izvan Hrvatske. Treba napomenuti da se
kod žrtava iz Gline navode 44 različita nadnevka smrti od kojih su 42 u 1941.
godini u rasponu od 15. travnja do 18. studenog. Primjerice, T. Vuković je
u svojoj nizanki o temi navodnog glinskog pokolja naveo 11 nadnevaka,132
a dva se razlikuju od onih iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava
rata (L64). To znači da glede navodnog pokolja u glinskoj pravoslavnoj cr­
kvi ima bar 46 nadnevaka za događaj koji se prema komunističkoj povijesti
dogodio u jednom danu (slika 1). Od toga je prema L64 u deset generički
kreiranih nadnevaka, a dva se uopće ne odnose na 1941. već na 1943. i 1945.
godinu, stradalo 125 žrtava, odnosno više od polovice.
Prema L64 najveći broj ubijenih u jednom danu u glinskoj pravoslav­
noj crkvi je 51 i to generičkog nadnevka 15. 8. 1941. godine. Prema L64 u
intervalu na kraju srpnja i početkom kolovoza koji se najčešće spominje kao
moguće vrijeme glinskog pokolja počevši od 27’. srpnja do 3. kolovoza 1941.
godine po danima stradalo je od jedne do 32 osobe. Točan nadnevak navod­
nog pokolja u glinskoj pravoslavnoj crkvi nije jasan, ali najčešće se spominju
29. srpnja 1941. godine (11 žrtava) i 3. kolovoza 1941. godine (9 žrtava). U
tom vremenskom intervalu je prema L64 najviše stradalih bilo 2. kolovoza
1941. godine i to ukupno 32. Zbrka s nadnevcima nije slučajna, vjerojatno su
jugokomunistički i srpski propagandisti htjeli navodnim pokoljem u glin­
skoj pravoslavnoj crkvi „pokriti" stvarne masovne pokolje Hrvata od strane
srpskih „ustanika" u istočnoj Lici i zapadnoj Bosni u razdoblju od 27. srpnja
do 10. kolovoza 1941. godine.133
U nizanki o navodnom glinskom pokolju T. Vuković je minuciozno ra­
ščlanio iskaze navodnih svjedoka, naročito „jedinog preživjelog" Ljubana
Jednaka koji je za svaku priliku imao drugu inačicu priče. Kao neki superju-

132 Vuković, 2006., s. 25.

133 http://archive.is/edwYA
nak Jednak je u jednom danu preživio nekoliko neuspješnih pokušaja uboj­
stva, štoviše prema njegovim iskazima već je bio i bačen u jamu s leševima.
Na njega su bacili silovanu i ustrijeljenu, odnosno po drugoj Jednakovoj ver­
ziji zaklanu učiteljicu koja se prije toga predstavila, zatrpavali su ga leševima
Srba ubijenih čekićima, ranjen je iz puške, ali junački je umakao smrti. Svašta
je znao i svjedočio o pokolju, samo je u toj gužvi previdio ili nije ni znao
pa zato niti ne spominje da je baš te noći padala kiša.134- Takvu „sitnicu" bi
svjedok Jednak svakako morao primijetiti dok su ga za noge vukli ulicom do
kamiona ili bar dok je pod gomilom leševa ležao u jami.
Prema različitim izvorima broj žrtava navodnog pokolja u glinskoj pra­
voslavnoj crkvi uglavnom varira između 260 i 1.764135 kako tvrdi srpski lo­
bist Lituchy. To je ipak znatno manje od maksimalističkih 3.000 „poklanih"
prema srpskoj propagandi iz 1942. godine.136
Kad se tako lako u navodnom jednodnevnom pokolju može doći od
nula do nekoliko stotina ili nekoliko tisuća žrtava, tad možemo zamisliti
kako se po istom obrascu za logore Jasenovac i Stara Gradiška mogu kreirati
ne samo desetine, već i stotine tisuća pa štoviše i milijunski broj žrtava. Ako
se za jednodnevni događaj kakav je navodni pokolj u glinskoj pravoslavnoj
crkvi navodi 46 različitih nadnevaka s različitim brojem žrtava, znači da ih
je najmanje 45 lažnih. U najboljem slučaju od cijelog glinskog mita teoretski
je najviše 2 posto istina.-Mit o glinskom pokolju samo je nastavak bajke iz
Valerijanova memoranduma137 da su već 1941. godine poubijani svi Srbi u
kotaru Glina.138

Propali mitovi o logorima Đakovo i „Danica"

U ranijim fazama protuhrvatske propagande mit o Jasenovcu bio je
samo jedan u nizu mitova o logorima smrti diljem Nezavisne Države Hr­
vatske. Od svih tih mitova do danas se održao samo jasenovački mit, a srp­
ski ekstremisti neuspješno pokušavaju oživjeti mit o Jadovnom. Ovdje ćemo
ukratko navesti neke činjenice o logorima Đakovo i Danica u Koprivnici.
Logor Đakovo je u komunističkoj protuhrvatskoj propagandi trebao imati

134 Stanojević, s. 91.

135 http://archive.is/G6YFN
136 Vuković, 2006., s. 25.
137 https://web.archive.Org/web/20200624063859/https://hr.wikipedia.org/wiki/Valerijanov_
memorandum
138 https://web.archive.org/web/20200624064950/https://narod.hr/kultura/24-lipnja-1941-va-
lerijanov-memorandum-koja-su-dva-dokumenta-kreirana-od-spc-i-cetnika-sirila-besra-
mne-lazi-i-genocidne-ideje
istu ulogu mjesta masovnog ubijanja, uglavnom Židova, a sličnu ulogu je
trebao imati logor Danica u Koprivnici samo za Srbe. U oba slučaja od toga
se odustalo vjerojatno zbog previše potencijalnih svjedoka pa je glede Srba
tu ulogu mjesta masovnog ubijanja preuzeo logor u Gospiću, odnosno izo­
lirani lokalitet Jadovno na Velebitu, navodno stratište desetaka tisuća ljudi,
uglavnom Srba. O uvjerljivosti tih tvrdnji može se suditi već na temelju činje­
nice da se komemoracije održavaju na navodno najvećem stratištu Šaranovoj
jami u kojoj uopće nisu nađeni ljudski ostatci.
Dana 8. prosinca 1941. godine uz znanje i dopuštenje Židovskog odsje­
ka Ravnateljstva ustaškog redarstva na inicijativu triju najvećih Židovskih
bogoštovnih općina139 u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj održan je sastanak s
predstavnicima Državnog ravnateljstva za gospodarsku ponovu.140 Židov­
ske bogoštovne općine su bile zadužene za brigu o internircima u Lobor-
gradu. Đakovu i Jasenovcu, a kako su im sredstva bila iscrpljena, tako su
tražili novčanu pomoć od države. U molbi se navode i konkretne brojke iz
kojih se vidi i broj židovskih interniraca u pojedinom logoru. Ovdje se mogu
uočiti neki detalji koji se ne uklapaju u uobičajenu jugokomunističku shemu
o planiranom genocidu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Židovske bogoštov­
ne općine traže „hitnu i neodložnu" financijsku pomoć države u mjesečnim
iznosima potrebnim za uzdržavanje kako ih sami nazivaju interniraca. Pre­
ma podatcima iz te molbe može se zaključiti da je početkom prosinca 1941.
godine u Loborgradu i Đakovu (žene i djeca) i Jasenovcu, (muškarci) inter­
nirano ukupno 3.700 Židova. Sama molba i sve navedeno u njoj suprotni su
onomu što bi se trebalo očekivati od države s genocidnim planom istrjeblje-
nja pojedinih naroda u logorima smrti. Iz navedenog primjera se ne vidi bit­
na razlika između „totalitarne" i „genocidne" Nezavisne Države Hrvatske i
primjerice postupka demokratskih Sjedinjenih Država glede Amerikanaca
japanskog podrijetla tijekom Drugoga svjetskog rata, ali se zato može ra­
zaznati nesklad između povijesne istine o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj te
ratne i poratne jugokomunističke propagande.
Gore navedeni primjer nije izoliran slučaj. Primjerice, hrvatska vlast je
odredila Židovsku bogoštovnu općinu Osijek za preuzimanje skrbi o prehra­
ni, smještaju i organizaciji logora u Đakovu.141 Nadležne službe Nezavisne
Države Hrvatske obavijestile su Židovsku općinu Osijek o vremenu polaska
transporta žena i djece iz Stare Gradiške u Đakovo. Na zamolbu ŽO Osijek

139 Zagrebačka, Sarajevska i Osječka.

140 Miletič 1, dok. br. 37.
141 https://web.archive.org/web/20200618152726/http://jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/bit-
stream/id/2363/MSP0505grinvalddjakovo.pdf, s. 60.
hrvatska vlast je dopustila da predstavnici ŽO Osijek i ŽO Vinkovci dođu u
Okučane s hranom. U Okučanima su se naime žene i djeca iz Stare Gradiške
trebali ukrcati na vlak za Đakovo.
Predstavnik ŽO Vinkovci bio je mladić koji se je zvao Samuel-Leo
Grinvald. Prema mrežnom popisu žrtava Javne ustanove Spomen-područje
(JUSP) Jasenovac Leo Grunwald (1920.*, Vinkovci, otac Josip*) ubijen je od
ustaša 1942. godine u logoru Jasenovac. U napomenama se navodi alterna­
tivno prezime Gunvald prema komunističkom popisu žrtava rata iz 1964.
godine (SZSJ64). Nadalje se u napomenama navodi i alternativno ime Sa­
muel, ali i da je od 1942. godine bio u partizanima i da je PREŽIVIO rat.
Znači, kreatori mrežnog jasenovačkog popisa znaju za podatak prema kojem
je Grunwald preživio rat, ali ne haju za to. Spomenuti predstavnik ŽO Vin­
kovci Samuel-Leo Grunwald/Grinvald rođen je 1920. godine u Babinoj Gre­
di, a živio je u tridesetak kilometara udaljenim Vinkovcima. Preživio je rat i
umro 1995. godine te je pokopan na Židovskom groblju u Beogradu.142 Da
se u ovom slučaju radi o lažnoj žrtvi iz mrežnog jasenovačkog popisa zna­
mo prema braći i sestrama koji se također nalaze na jasenovačkom popisu i
svima je isto ime oca. Znakovito je kako u digitalnom arhivu Yad Vashema
nema zapisa iz kategorije svjedočanstava (Page of Testimony), odnosno za­
pisa rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija koji bi potvrdili da su Leo,
Filip, Jakob, Elza i Vera Grunwald iz Vinkovaca ili Babine Grede stvarno
ubijeni u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. U digitalnom arhivu Yad Vashema
samo za Filipa i Veru se mogu naći podatci da su se nalazili na popisu za
deportaciju vinkovačke policije iz 1942. godine, a za ostale nema ni toga, već
samo komunistički popisi s vrlo različitim osobnim podatcima.
Različiti osobni podatci imali su svrhu kreiranja lažnih žrtava kojima
se u nedostatku stvarnih žrtava povećavao popis. Primjerice, u digitalnom
arhivu Yad Vashema prema srbijanskom Spisku žrtava rata su četvorica Filipa
iz Vinkovaca rođeni 1923., 1926. (dvojica) i 1927. godine. Prezimena su u
inačicama Grunwald, Grunwald, Grinvald i Gunvald, a ubijeni su u tri ra­
zličita dana 1942., odnosno jednom u listopadu 1944. godine. Da se ne radi
o četvorici potvrđuju i podatci glede ŽO Vinkovci iz knjige M. Švob (2004.).
Elza i Vera Grunwald su svaka u dvije inačice, a jedino je Jakob Grunwald u
jednoj. Međutim, kod njega je zanimljivo da je on prema srbijanskom Spisku
žrtava rata ubijen početkom prosinca 1941. godine, odnosno baš u vrijeme
kad njegov brat dočekuje transport iz Stare Gradiške, ali on u sjećanju na to
razdoblje uopće ne spominje da mu je tada ubijen brat.

142 https://web.archive.org/web/20200618152726/http://jevrejskadigitalnabiblioteka.rs/bit-
stream/id/2363/MSP0505grinvalddjakovo.pdf, s. 59.
 Ovakvih slučajeva iz Vinkovaca ima još. Za primjer samo ćemo spo­
menuti Đuru Demetra s mrežnog jasenovačkog popisa. Osim što se navodi
kako je iz Vinkovaca, u šturim osobnim podatcima nema godine rođenja ni
očeva imena, a prema kreatorima mrežnog jasenovačkog popisa „nestao je
od ustaša 1942. godine u logoru Stara Gradiška". Jedini izvor za to je oglas
u Narodnim novinama iz 1946. godine. Međutim, prema podatku iz beograd­
skog arhiva Đuro Demeter (1906.) iz Vinkovaca je tijekom Drugog svjetskog
rata bio zarobljen u Njemačkoj.143
Brojčani podatci o logoru Đakovo pokazuju da se i u tom slučaju poku­
šalo kreirati mitsko mjesto s tisućama ubijenih. Primjerice, prema digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) logor Đako­
vo se kao mjesto smrti navodi u 4.548 slučajeva. Premda je logor trajao od
prosinca 1941. do početka srpnja 1942. godine, u tom su popisu navedeni
nadnevci smrti od 15. travnja 1941. sve do 30. svibnja 1945. godine. Najviše
nadnevaka smrti je do 15. prosinca 1942. godine. Znači da se u službenom
popisu žrtava rata komunističke Jugoslavije nije previše marilo za činjenice,
ali niti za logiku. Naime, u Rezultatima popisa (1966.) Žrtava rata 1941. do
1945. godine u kategoriji ,,U internaciji u logorima Jugoslavije" poimenično
se navodi 12 logora s brojem žrtava u njima, ali među njima nema logora Đa­
kovo, Loborgrad ili Danica (Koprivnica).144 To je zanimljivo jer se primjerice
među izdvojenih dvanaest navode logori kao Hvar s tri žrtve, Bačka Topola
sa 73, Prevlaka sa 107 i vrlo znakovito logor Gradina kod Jasenovca sa 128
žrtava. Donja Gradina, odnosno kako se u komunističkim popisima često
naziva Gradina kod Jasenovca u drugim će propagandnim uradcima postati
stratište sa stotinama tisuća ubijenih.
Zanimljiva je usporedba broja zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashema
o žrtvama iz logora Jasenovac i Đakovo. Prema stanju od 15. lipnja 2020.
godine bila su 17.362 zapisa (dokumenta) u kojima se kao mjesto smrti na­
vodi Jasenovac i 7.680 zapisa u kojima se navodi Đakovo. Znači o židovskim
žrtvama iz Jasenovca ima samo 2,26 puta više podataka nego o žrtvama iz
Đakova. Na mrežnoj stranici El Mundo Sefarad nalazi se poimenični popis
žrtava, odnosno žena i djece umrlih u logoru Đakovo.145 Prema tom popisu
u Đakovu je umrlo i pokopano u pojedinačne grobove na lokalnom židov­
skom groblju 566 žena i djece. Ovdje je važno naglasiti kako se zna red ve­
ličine broja žrtava pa je prostor za eventualne manipulacije brojem žrtava

143 Švob, 2004., s. 566.

144 Žrtve rata 1941.-1945. (Rezultati popisa), s. 47.
145 http://archive.is/dl3iK
bitno smanjen. Znači za 566 stvarnih žrtava ima 7.680 zapisa, odnosno prema
digitalnom arhivu Yad Vashema ti zapisi odgovaraju broju od 7.633 žrtve/
pojedinca. To je 13,5 puta više popisanih od stvarno pokopanih iz Đakova.
Prema kategoriji izvora podataka 4.441 zapis, odnosno tri petine je pre­
ma Spisku žrtava rata, srbijanskoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine. Prema broju pokopanih na groblju u Đakovu Srbi su osam
puta uvećali broj žrtava iz Đakova. Istovremeno ima 2.111 zapisa iz katego­
rije svjedočenja rodbine, prijatelja i židovskih organizacija u kojima se kao
mjesto smrti navodi logor Đakovo. Znači ima oko četiri puta više zapisa iz
ove kategorije nego što ima stvarnih žrtava. Usporedbe radi, za mjesto smrti
Jasenovac od ukupno 17.362 zapisa 10.498 je iz srbijanskog Spiska žrtava rata,
a 4.036 prema izjavama svjedoka (PoT).146
Znakovito da u mrežnom jasenovačkom popisu prema stanju od 15. lip­
nja 2020. godine ima 1.068 više žrtava iz logora Jasenovac nego zapisa iz Spi­
ska žrtava rata. To samo pokazuje koliko su u zadnja tri desetljeća „nabujali"
podatci o židovskim žrtvama, ali i o ostalima, ponajviše romskim i srpskim.
Usporedbom broja zapisa iz digitalnog arhiva Yad Vashema o mjestima smr­
ti Jasenovac i Đakovo s obzirom na međusobne omjere za očekivati bi bilo
da je broj Zidova stradalih u Jasenovcu reda veličine oko tisuću, odnosno
između 850 i 1.300. To je od sedam do deset posto od broja židovskih žrtava
s mrežnog jasenovačkog popisa za logore Jasenovac i Stara Gradiška prema
stanju od 15. lipnja 2020. godine. To je drastična razlika u odnosu na popis,
ali primjerice u digitalnom arhivu Yad Vashema je ne računajući komunistič­
ke i srpske popise, odnosno samo prema svjedočenjima rodbine, prijatelja i
židovskih organizacija (PoT) oko 4.000 zapisa za oko 3.000 osoba kod kojih
se kao mjesto smrti navodi logor Jasenovac. Među tim osobama, koje se na­
vode kao jasenovačke žrtve prema svjedočenjima, nalazi se primjerice i gra­
donačelnik Sarajeva iz vremena Zimske olimpijade 1984. godine pa i takve
slučajeve još treba raščistiti. Znači da je samo prema tom kriteriju najmanje
10.000 židovskih žrtava iz Jasenovca dvojbeno.
Logor Danica u Koprivnici je sudeći prema jugokomunističkoj propa­
gandi po broju žrtava trebao biti u rangu Jasenovca. Sredinom travnja 1944.
godine u propagandnom pamfletu Centralnog komiteta Komunističke par­
tije Hrvatske logor Danica u Koprivnici i logor Jasenovac su primjeri mjesta
masovnih ubojstava pa se tako navodi: „Ustaški konclogori od Koprivnice
do Jasenovca imali su poslužiti i služe kao mjesta za masovno ubijanje građa­
na naše zemlje, koji se po smišljenom planu s tom svrhom šalju u logore."147

146 To je stanje početkom 2021. godine, a krajem ljeta bilo je već petstotinjak žrtava više.
147 Miletić 3, dok. br. 185.
 Godinu dana nakon rata, odnosno 1946. godine komunisti su naveli broj
od 20.000 ubijenih u koprivničkom logoru. Nekoliko mjeseci potom sastavili
su popis s 812 imena. Tijekom protuhrvatske propagandne kampanje u za­
dnjim godinama postojanja komunističke Jugoslavije u tadašnjem tisku se
pisalo o logorskom krematoriju i o 30.000 ubijenih Srba.148 Scenarij kakav
nam je poznat iz Jasenovca. Prema povjesničaru Z. Dizdaru od srpnja 1941.
do rujna 1942. godine Zidovi i Hrvati su bili gotovo jedini logoraši u ko­
privničkom logoru Danica.149 Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine (L64) u razdoblju kad ih u logoru nije ni bilo, ubi­
jeno je 326 Srba. Nakon raspuštanja u rujnu 1942. godine150 u koprivničkom
logoru Danica je prema L64 ubijeno 86 logoraša.
Znanstvenim istraživanjima u zadnja dva desetljeća popis žrtava sveo
se na svega tri potencijalne žrtve, međutim iskapanjima iz 1945. godine na­
đeni su samo ostaci devetorice partizana strijeljanih 1944. godine.151 Znači
za logor u kojem najvjerojatnije nitko od logoraša nije ubijen, komunisti su
tvrdili da ima 30.000 žrtava. Unatoč tomu u digitalnom arhivu Yad Vashe-
ma je prema stanju od 15. lipnja 2020. godine bilo 69 zapisa u kojima se kao
mjesto smrti navodi logor u Koprivnici. Zanimljivo je da su 23 zapisa iz kate­
gorije svjedočenja rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija koji se odnose
na 20 osoba. Taj raskorak između svjedočenja i materijalnih dokaza može
se pripisati dugotrajnoj komunističkoj i srpskoj propagandi, neznanju i/ili
nagađanju.
Još nešto što odudara od jugokomunističke interpretacije ratne „istine".
U dopisu Milana Nedića predsjednika Srpske vlade iz ožujka 1942. godine
navode se logori u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u kojima su zatočeni Srbi pa
se tako primjerice navode logori u Jastrebarskom, Pakracu, Požegi, Lobor-
gradu (žene i djeca), Drnju kod Koprivnice (logor Danica) i u Novoj Gradiš­
ki.152 Znači, nigdje se ne spominju logori Jasenovac ili Stara Gradiška pa je
autor knjige Miletić u opaskama imao potrebu napisati kako se pod Novom
Gradiškom u stvari misli na Staru Gradišku. Iz navedenog bi se moglo za­
ključiti da se do povijesne istine može doći i čitanjem Nedićevih misli.
Danas se logori Đakovo i Danica (Koprivnica) rijetko spominju u protu-
hrvatskoj propagandi. Ima za to nekoliko razloga. Glavni razlog je što su oba

148 Dizdar, s. 72.-73.

149 Ibid., s. 48.
150 Ibid., s. 70.
151 Ibid., s. 73.
152 Miletić 3, dok. br. 47.
logora u sredinama gdje je bilo previše svjedoka pa je svako dalje inzistiranje
na ogromnom broju žrtava propagandistički kontraproduktivno. Glede lo­
gora Đakovo poseban problem za mitomane predstavlja evidencija pokopa
svih umrlih u logoru koju je pedantno vodio đakovački grobar Stjepan Kolb.

Izokrenuta stvarnost
Na jasenovačkom popisa ima slučajeva da se izvori navedeni u popisu
kratica na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac ne koriste kao izvori niti kod
jedne žrtve. Jedan takav primjer je BM-RAT što je kratica za knjigu Milana
Baste Rat je završen sedam dana kasnije. U toj knjizi Basta često spominje Jase­
novac, ali ne u smislu koji bi imao utjecaja na poimenične podatke o žrtvama.
Međutim, kad smo već kod Baste, treba spomenuti jedan detalj koji otkriva
izokrenutu stvarnost komunističke interpretacije povijesti. Basta, koji je vje­
rojatni svjedok pokolja nad Hrvatima153 na kraju i nakon službenog završet­
ka Drugoga svjetskog rata u Europi, te masovne zločine uopće ne spominje.
To prešućivanje istine je razumljivo s obzirom na to da je u vrijeme komu­
nističkog genocida nad Hrvatima Basta bio komesar jedne Titove srbijanske
divizije. U svojoj knjizi Basta često spominje navodne zločine ustaša. Među
spomenutim zločinima koje pripisuje ustašama u knjizi su i „Ustaška zvjer­
stva u selima oko Zagreba".154 Prema Basti ustaše su povlačeći se obroncima
Zagrebačke gore činili posljednje zločine nad Hrvatima u selima nedaleko
Zagreba pa tako između ostalih spominje Gračane i Šestine. U Baštinim opi­
sima tih događaja navode se i imena Hrvata ubijenih od ustaša, a kao motiv
za ta ubojstva „nasumce uhvaćenih mirnih i nedužnih ljudi" u Gračanima
spominje bijes ustaša jer se moraju povlačiti. Međutim, recentna iskapanja
u Gračanima pokazuju svu podlost komunističke propagande. Naime, u
Gračanima je cijeli svibanj 1945. trajalo krvavo orgijanje jugokomunističkih
koljača nad Hrvatima. Komunistički zločin u Gračanima isticao se osim broj-
nošću, jer je ubijeno nekoliko tisuća Hrvata, i izrazitom okrutnošću jer su
stotine žrtava koje su izvršitelji pokolja ostavili porazbacane po šumama i
poljima bile osakaćene. Tek u XXI. stoljeću počelo se s iskapanjima koja su
nekoliko puta prekidana zbog opstrukcije nelustriranih komunističkih poli­
tičara i njihovih nasljednika. Poznate su 24 lokacije masovnih grobišta,155 a
783 žrtve su komunisti ostavili nepokopanima. Kako je već gore navedeno,

153 https://web.archive.org/web/20201015215220/https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_Ble-
iburgu
154 Basta, s. 277.
155 https://archive.vn/6wCwq
ovaj zločin se izdvajao osobitom okrutnošću i morbidnošću čemu su svjedo­
čili razbacani dijelovi tijela, odsječene glave,156 izvađena srca, spolni organi
i grudi žrtava.157 Među ubijenima je dvjestotinjak ranjenika iz obližnjeg voj­
nog lječilišta, ali i 63 maloljetnika od kojih je 16 u trenutku dok su ih Titovi
komunistički partizani masakrirali bilo mlađe od 14 godina.
U desetljećima nakon rata komunisti su objavljivali knjige u kojima su
svoje pokolje pripisivali ustašama, odnosno Hrvatima. Međutim, hrvatska
stvarnost je ovakva - na jednoj strani ima puno komunističkih priča o zloči­
nima ustaša u Jasenovcu za koje pretežno nema materijalnih dokaza, odno­
sno uglavnom nema leševa, a na hrvatskoj strani ima malo priča, ali zato ima
nepreglednih gomila leševa Hrvata koji se nalaze i dan danas desetljećima
nakon komunističkog genocida. Zanimljivo je da se Hrvati zalažu za iska­
panja pa i na području Jasenovca, a (neo)komunisti i ostali apologeti jaseno-
vačkog mita to odbijaju. Postavlja se pitanje zašto, ako je istina na njihovoj
strani.

Koga se ubijalo?
Kod planiranog genocida za očekivati je da se među prvima smaknu
najveći neprijatelji vlasti. U slučaju Nezavisne Države Hrvatske to bi trebali
biti srpski ekstremisti i komunisti. Ako se uzme u obzir i rasni motiv, to
bi trebali biti Zidovi i Romi. Međutim, prema komunističkoj historiografiji
hrvatska vlast u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj radi uglavnom suprotno od
toga. Prema tomu masovno se ubija Židove, a ostavlja se na životu Žido-
ve-komuniste koji će kasnije kao Egon Berger i Ervin Miler biti autori knjiga
o Jasenovcu. Inače, obojica će kraj logora dočekati radeći kao povlašteni za­
točenici u kožari izvan logorske ograde u mjestu Jasenovac. Pa koga onda
ubijaju ustaše? Isti je slučaj s predratnim komunistima etničkim Hrvatima,
ali projugoslavenske, odnosno prosrpske orijentacije kao Jure/Đorđe Miliša
koji je toliko bio proganjan u logorima Nezavisne Države Hrvatske da je
imao svoju kancelariju i posilnog. Pa koga onda ubijaju ustaše!?
Puno je primjera ne samo da je komunistička interpretacija povijesti
pogrješna, već je najčešće potpuno suprotna stvarnosti, pravi altered, image.
Takav primjer su događaji povezani s Dianom Obexer Budisavljević.158 Ona

156 http://web.archive.org/web/20210412181031/https://komunistickizlocini.net/2021/04/ll/
iz-masovnog-grobista-zlodijev-breg-ekshumirano-35-osoba-zrtve-su-bile-strahovito-unaka-
zene-glave-su-bile-odsjecene-ili-raskoljene-sjekirama-foto-s-iskapanja/
157 https://archive.vn/uOUoA
158 https://web.archive.org/web/20200622154020/https://hr.wikipedia.org/wiki/Diana_Budi-
savljevi%C4%87
je prema karikaturalnoj interpretaciji povijesti spasila na tisuće srpske djece
iz ustaških logora smrti, a pri tomu ustaše nisu imali pojma da se to događa.
Ne samo da ustaše nisu imali pojma o spašavanju tisuća djece iz logora smr­
ti, već nisu ni znali da je njezin suprug ugledni zagrebački liječnik dr. Julije
Budisavljević159 Srbin pravoslavac. Julije Budisavljević je zajedno sa supru­
gom Dianom i prijateljem nadbiskupom Alojzijem Stepincem pomagao pri
udomljivanju izbjegličke srpske djece s Kozare. Brat dr. Julija Budisavljevića
bio je Srđan Budisavljević,160 ministar unutarnjih poslova u izbjegličkoj vladi
srpskog kralja Petra Karađorđevića koju je vodio general Dušan Simović.
Unatoč svemu tomu dr. Budisavljević nije imao problema s ustašama tije­
kom rata, ali imao je problema s komunistima kad je nakon rata na montira­
nom političkom procesu protiv nadbiskupa Stepinca htio svjedočiti u njego­
vu korist, ali to mu nije bilo dopušteno. Pa koga onda ubijaju ustaše?
Jedan od glavnih protivnika predratne Banovine Hrvatske, znači pače
i djelomičnog hrvatskog entiteta unutar Jugoslavije, bio je zagrebački mi­
tropolit Srpske pravoslavne crkve Dositej, odnosno Dragutin Vasić. Nakon
proglašenja Nezavisne Države Hrvatske 10. travnja 1941. godine Dragutin
Vasić, odnosno Dositej je završio u zatvoru. Za njega se je založio zagrebački
nadbiskup blaženi Alojzije Stepinac pa je Vasić prebačen u katoličku bolnicu
Sestara milosrdnica, a ubrzo nakon toga u svibnju 1941. godine je deportiran
u Srbiju gdje je umro 1945. godine.161 Znači niti takvog hrvatskog neprijatelja
ustaše nisu ubili, već je protjeran kao persona non grata i umro je nakon ne­
koliko godina u Beogradu pod vlašću komunističkog diktatora J. B. Tita. Pa
koga onda ubijaju ustaše?
Doduše, kasnije će srpska propaganda od Vasića stvarati mučenika ko­
jeg su maltretirale i katoličke časne sestre.162 Prema srpskim izvorima na­
vodno strahovito mučen sredinom 1941. godine u Zagrebu, već u svibnju
sljedeće godine u društvu predstavnika njemačke vojske u Beogradu posje­
ćuje likovnu izložbu,163 a prema srpskoj propagandi nakon dolaska u Srbiju

159 https://web.archive.org/web/20200622154343/https://hr.wikipedia.org/wiki/Julije_Budisa-
vljevi%C4%87
160 https://web.archive. org/web/20200622155516/https://hr. wikipedia. org/wiki/Sr%-
C4%91an_Budisavljevi%C4%87
161 https://web. archive. org/web/20200703123345/https://www.hkv. hr/izdvojeno/komenta-
ri/nenad-piskac/20417-n-piskac-kako-je-minirana-rasprava-o-zrtvama-sustavnoga-silova-
nja-velikosrpskoga-agresora.html
162 https://web.archive.Org/web/20200703120950/https://en.wikipedia.org/wiki/Dositej_Va-
si%C4%87
163 https://web.archive.Org/web/20200703123345/https://www.hkv.hr/izdvojeno/komenta-
ri/nenad-piskac/20417-n-piskac-kako-je-minirana-rasprava-o-zrtvama-sustavnoga-silova-
nja-velikosrpskoga-agresora.html
praktično nije napuštao bolesničku postelju. Kad se analiziraju izvori, vidi se
kako je ne samo u ovom slučaju jedan od glavnih propagatora te protuhrvat-
ske propagande bio notorni Milan Bulajić.l64
Konstantin Košta Mušicki165 rodom iz Slavonskog Broda bio je predrat­
ni pukovnik Kraljevske jugoslavenske vojske i to ne obični, već je taj Srbin
pravoslavac bio osobni ađutant kralja Aleksandra, a kasnije i Petra. Prema
karikaturalnoj srpskoj povijesti ustaše su ga uhitili na početku rata u travnju
1941. godine i osuđen je na smrt, a onda je umjesto pogubljenja strijeljanjem,
maljem ili mitskim srbosjekom „čudesno" pušten u Srbiju. Prema drugim
izvorima Mušicki se u stvari htio pridružiti ustašama,166 ali je odbijen i pro­
tjeran je u Srbiju. Nakon dolaska u Srbiju surađivao je s Nedićem, Ljotićem i
Mihailovićem. Za vrijeme rata je navodno dva puta bio osuđen na smrt, ali
na kraju su ga ubili komunisti nakon rata. Znači, ustaše ne ubijaju ni osob­
nog ađutanta srpskih kraljeva. Pa koga su onda ubijali? Kakav je to plan
sustavnog ubijanja koji se navodno provodio u Jasenovcu ako se sve glavne
neprijatelje ostavlja na životu? Lažan.

Revolucionarni kalendar i Napoleon na Mjesecu

U životu nikada ne znate kamo će vas odvesti životni put, ali uzimajući
u obzir sve prikazano i sve što će se još dodatno prikazati u ovoj knjizi, velike
su šanse da ćete završiti na jasenovačkom popisu. Pri tomu mjesto ili go­
dine ne igraju nikakvu ulogu. Na jasenovačkom popisu potencijalno mogu
biti svi od Napoleona do Neila Armstronga. Primjerice, na popisu se nala­
ze navodne žrtve od Napoleonova suvremenika Stanka Krivokuće rođenog
1814.*167 godine pa do Hermana Switzera rođenog 1969. godine168 u vrijeme
kada je Apolo 11 letio prema Mjesecu. Krepki starac od 130 ljeta ili još nero­
đeno dijete, to je raspon starosti navodnih žrtava na mrežnom jasenovačkom
popisu. Radi li se o šali, satiri, političkom kabaretu ili samo o neznanju i

164 https://web.archive.Org/web/20200703121150/https://en. wikipedia.org/wiki/Milan_Bula-

ji%C4%87
165 https://web.archive.Org/web/20200622151432/https://sr.wikipedia.org/sr-el/%D0%9A%D0
%BE%Dl%81%Dl%82%D0%B0_%D0%9C%Dl%83%Dl%88%D0%B8%Dl%86%D0%BA%D
0%B8
166 https://web.archive.org/web/20200331082957/https://en.wikipedia.org/wiki/Kosta_Mu%-
C5%Alicki
167 http://web.archive.Org/web/20191123165556/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7508472
168 http://web.archive.Org/web/20191123165750/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7570753
šlampavosti, treba pitati autore jasenovačkog popisa kojima je veći problem
je li Switzer ili Svicer po Vuku, nego činjenica da na njihovom popisu piše da
je žrtva rođena 24 godine nakon kraja Drugoga svjetskog rata. Ne samo da
su ustaše ubijali suvremenike Napoleona, već su neki s jasenovačkog popisa
ubijeni i prije nego što su rođeni. To je karikaturalna povijest koja se pokuša­
va podvaliti kao znanstveno neupitna istina.
Karikaturalna povijest nema limita pa se tako ima razloga sumnjati i u
one žrtve koje su prema popisu rođene prije 1945. godine i navodno ubijene
između 1941. i 1945. godine. Dobar primjer za to je Anka Majdak s mrežnog
jasenovačkog popisa. Ta Hrvatica, Zagrepčanka ubijena je od ustaša u Jase­
novcu 1945. godine. Da budemo precizniji prema jednom od izvora podata­
ka komunističkom projektu Dotršćina na kojem je radio poseban znanstve­
ni tim Arhiva Hrvatske u Zagrebu169 ubijena je 30. veljače 1945. godine. Taj
nadnevak je moguć samo po nekom revolucionarnom kalendaru. Primjerice,
prema revolucionarnom jakobinskom kalendaru to bi možda bio Orme Ven-
tose 250. Ionako sve počinje od revolucije, osim laži - ona joj prethodi.

Lema
Računalna analiza podataka pokazala je kako prema stanju do 15. lipnja
2020. godine kod 74.288 navodnih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa,
odnosno kod 88,6 posto, ima podataka koji su lažni, izmišljeni, pogrješni,
proturječni i nepouzdani. Ili pak podatci nedostaju i to pače i oni o izvorima
pa se u tim slučajevima radi o fantomskim žrtvama. Pri analizi su također
korišteni filtari „nemogućih nadnevaka" prema podatcima iz popisa L64, ali
ne i ХХХО filltar170. Kad bi se koristio i taj filtar, to bi bilo još 2.712 poten­
cijalnih žrtava manje. Međutim, kako postoji makar i mala vjerojatnost da
su neki iz kategorije ХХХО možda stvarne osobe, taj filtar nije uzet u obzir
jer se ni približno ne treba spuštati na razinu argumentacije apologeta ja­
senovačkog mita. Na poimeničnom popisu JUSP-a Jasenovac nalaze se na
tisuće bezimenih, nestalih i ljudi nepoznate sudbine. Za neke se ne zna jesu
li muškarci ili žene, a za neke izvori, koje koriste autori popisa, jasno i ned­
vojbeno u napomenama navode da su stradali na nekim drugim mjestima,
,,u direktnom teroru", zatim ,,u NOB", odnosno poginuli su u partizanima
ili su ubijeni u zatvorima. Na popisu žrtava se nalaze oni koji su preživjeli
rat, a neki su tijekom istraživanja za knjigu još uvijek bili živi. Na popisu se
nalaze i potpuno izmišljeni likovi.

169 Grakalić, s. 237.

170 Imena očeva navodnih jasenovačkih žrtava od četiri slova kod kojih je zadnje slovo uvijek
„О".
 Ako je 74.288 lažnih i dvojbenih, to ne znači da su preostalih 9.523 s po­
pisa stvarne žrtve, već samo znači da trenutno nisu nađeni podatci kojima bi
se nedvosmisleno potvrdilo ili opovrglo da se radi o jasenovačkim žrtvama.
Da bi se riješili ti preostali slučajevi ili bar dio njih, potrebno bi bilo imati pri­
stup nekim novim bazama podataka, primjerice maticama rođenih i umrlih.
Za početak barem u Hrvatskoj, premda se najviše slučajeva koji se trenutno
ne mogu provjeriti odnosi na Srbe iz Bosne i Hercegovine. Taj problem bi
se mogao djelomično riješiti uvidom u podatke o boravištima na području
Hrvatske. Nakon Drugoga svjetskog rata u Hrvatsku su se u velikom bro­
ju doseljavali radnici iz istočnih „socijalističkih republika" i komunističkom
režimu podobni i odani kadrovi. Među ovim kategorijama poslijeratnih do­
seljenika bio je i veliki broj Srba iz Bosne i Hercegovine. Za očekivati je da
među njima ima i onih koji se nalaze na popisu jasenovačkih žrtava.
Ima još jedna zanimljiva kategorija, a to su dječje izbjeglice, primjerice s
Kozare. Oni su bili zbrinuti pretežno u Hrvatskoj, brojni su tu ostali i nakon
rata, neki su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, ali dio te djece je završio u
Sloveniji, Srbiji pa i u Bugarskoj. Međutim, za takav izravan pristup podat­
cima velik problem je uredba o zaštiti osobnih podataka. Podatci bi se mogli
pronaći, samo bi trebalo imati pristup, a to je stvar politike, odnosno interesa
i želje za istinom. Ovim se istraživanjima ne utvrđuje broj jasenovačkih žr­
tava, već broj lažnih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu. Broj poime­
nično objavljenih lažnih žrtava već je dovoljan dokaz da je jasenovački popis
masovna prijevara, a broj nepouzdanih, odnosno dvojbenih žrtava pokazuje
koji bi mogao biti red veličine te prijevare.
Od objave podataka o kategorijama lažnih i nepouzdanih, odnosno
dvojbenih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa prošlo je već dosta vre­
mena.171 Od tada su se neke brojke promijenile, broj jasenovačkih žrtava
na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac je oscilirao, ali nije se bitno mijenjao
unatoč brojnim uglavnom kozmetičkim promjenama podataka. Zahvaljujući
novim bazama podataka otvorenima za javnost i boljim algoritmima za pre­
tragu i usporedbu podataka otkrivene su brojne nove lažne i problematične
jasenovačke žrtve. Do sada su u oko 170 objavljenih tekstova o ovoj temi te
uz lažne žrtve objavljene u ovoj knjizi, ukupno poimenično objavljene 8.563
lažne jasenovačke žrtve: oni za koje postoje podatci da su preživjeli rat, da su
stradali negdje drugdje, a ne u Jasenovcu ili Staroj Gradiški i oni koji nikada
nisu postojali i samo su proizvod propagandnih izmišljotina. To je više od
deset posto svih navodnih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa.

171 Banić & Koić, Čak 55.915 žrtava na jasenovačkome popisu je lažno ili nepouzdano, s. 21.
 U tim tekstovima prosječno je godišnje poimenično objavljeno oko 2.000
lažnih jasenovačkih žrtava. Uz poimenično objavljene lažne žrtve u člancima
je argumentirano, ali bez navođenja imena ukazano da još najmanje 54.838
osoba s popisa ne mogu biti jasenovačke žrtve.
Među neobjavljenim lažnjacima je 10.780 osoba koje su prema drugim
izvorima stradale u vrijeme dok to povijesno nije moguće jer primjerice u
trenutku njihove smrti nisu postojali logori Jasenovac ili Stara Gradiška zato
što su prema tim podatcima bili mrtvi prije uspostave ili nakon raspuštanja
tih logora. Tom broju treba dodati klonove, dvojnike i blizance,172 zatim one
koji su prema jasenovačkom popisu u stvari nestali ili im je sudbina nepo­
znata i one bez imena i/ili prezimena.
Posebno su zanimljivi oni kod kojih postoji u mrežnom jasenovačkom
popisu samo jedan izvor podataka i prema tom jedinom izvoru podataka
je mjesto smrti nepoznato kao kod Hedvige Griinker ili je poznato, ali nije
Jasenovac ili Stara Gradiška, već primjerice Auschwitz kao kod Nade Weiss
ili Zemun kao u slučaju Cvije Đurića. U svim navedenim kategorijama od
poimenično objavljenih lažnih do bezimenih je 68.948 osoba s mrežnog jase­
nevačkog popisa. Na popisu su i brojne problematične žrtve s dvojbenim ili
nepouzdanim podatcima ili iz nepouzdanih izvora. Te žrtve su u najvećem
broju podudarne s gore navedenim kategorijama lažnih žrtava, ali prema
stanju u na kraju 2020. godine na popisu je bilo 5.340 problematičnih žrtava
koje se identifikacijskim podatcima ne preklapaju s gore spomenutih 68.948.
Radi se o onima koji su prema nekim izvorima podataka stradali u vrijeme
kad je to teoretski bilo moguće, ali postoje i podatci da nisu mogli stradati tih
dana ili na tom mjestu. Ima i onih koji su „vjerojatno" stradali u Jasenovcu,
a stvarno tko zna gdje. Takav su primjer Juliana Weiss, Lea Spivak, Darko i
Vera Stern kod kojih se u napomenama popisa prema jedinom izvoru poda­
taka navodi „vjerojatno Jasenovac".
Dio tih žrtava je iz nepouzdanih, odnosno problematičnih ili fantom­
skih izvora. Problematični izvori su oni koji su se pokazali nevjerodostojni­
ma zbog velikog broja navodnih jasenovačkih žrtava koje su se u provjerama
pokazale lažnima.173 Fantomski izvori su oni koji su navedeni u napomena­

172 Razlikuju se po stupnju podudarnosti podataka, klonovi su potpuno isti, dvojnici imaju
neku sitnu razliku u podatcima i ne ne postoje u bazama podataka izvan jasenovačkog popi­
sa, a blizanci su isti po svemu osim po spolu i sukladno tomu imaju različitu inačicu osobnog
imena. Neke primjere se može vidjeti u Nikola Banić i M. Koić, Priprema li se novo veliko
povećanje broja lažnih jasenovačkih žrtava?, Hrvatski tjednik, 24. studenoga 2016., s. 43.-47.
173 Kod problematičnih, odnosno nepouzdanih izvora je veliki broj otkrivenih lažnih ili dvoj­
benih žrtava pa se svi podatci iz takvih izvora smatraju problematičnima. U to spadaju razli-
ma, ali ih nema u popisu kratica na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac. Kako
je već gore u tekstu spomenuto, paradoksalno je da ima i obratnih slučajeva,
odnosno u popisu kratica JUSP-a Jasenovac ima i izvora koji se ne navo­
de u napomenama jer nisu navedeni kao izvor niti kod jedne žrtve. Treba
napomenuti da se pojedine kategorije ne mogu jednostavno zbrajati jer su
podatci o nekim žrtvama u više od jedne kategorije, odnosno ista imena su
zajednička u dvije ili više kategorija. Gornji prikaz kategorija je predstavljen
prema faktoru težine pojedinih podataka. Znači poimenično objavljeni la-
žnjaci imaju veću težinu od argumentirano lažnih koji se primjerice odnose
na neko mjesto ili prezime, ali nisu objavljeni poimenično, a nepouzdani,
odnosno problematični ili dvojbeni su kategorija s manjim faktorom težine
od prethodnih jer premda vrlo mala, ipak postoji mogućnost da su neki iz
te kategorije stvarne žrtve. Sveukupno to je 74.288 lažnih i problematičnih
imena s mrežnog jasenovačkog popisa prema stanju na kraju 2020. godine.

Slika 1. Različiti nadnevci navodnog pokolja u glinskoj crkvi (apscisa)

i broj žrtava (ordinata) prema digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine (L64).

čite partizanske monografije ili popisne liste radnih grupa koje nisu bile dovoljno uvjerljive ni
za komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine. Tu spadaju i srpski uradci memorandum­
skog tipa.
POZNATI KAO LAŽNE
JASENOVAČKE ŽRTVE
 U srpnju 2017. godine washingtonski United States Holocaust Memo­
rial Museum (USHMM)174 u digitalnu je zbirku svojih popisa uvrstio i po­
pis žrtava Jasenovca i Stare Gradiške.175 Taj je popis sadržajem bio identičan
mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen područje Jaseno­
vac (JUSP Jasenovac)176 u tom trenutku. Uvrštavanjem tog popisa je u zbirci
USHMM-a odmah nastalo nekoliko proturječja od kojih je možda najzani­
mljivije ono vezano uz Stanka Nicka.177 Nick nije jedina poznata osoba koja
se našla na mrežnom jasenovačkom popisu, premda se ne radi o jasenovač-
koj žrtvi. Zašto su takvi slučajevi važni?
Ako su na popisu poznati iz tog razdoblja i to u broju koji sugerira da se
radi o sustavu, a ne o slučajnosti, koliko je tek onda javnosti nepoznatih? Da
bi se neko ime pojavilo na jasenovačkom popisu, dovoljno je napisati izjavu
da je ta osoba bila ubijena u Jasenovcu kao što je vidljivo na brojnim primje­
rima gdje su takve izjave navedene kao jedini izvor podataka. Navodne rigo-
rozne provjere svake pojedine žrtve su uglavnom predstava za javnost jer da
je tako, poznati se ne bi mogli naći na mrežnom jasenovačkom popisu. Dok
se popis olako povećava, gotovo je nemoguće s njega maknuti lažne žrtve.
Stanko Nick je dobar primjer toga.178
U nastavku su navedeni neki od primjera poznatih osoba za koje se te­
meljem brojnih relevantnih izvora bez dvojbe zna da nisu stradale u Jasenov­
cu ili Staroj Gradiški, a ipak se kao lažne žrtve nalaze na popisu jasenovačkih
žrtava. U navedenim primjerima ima svakakvih slučajeva od poslijeratnih
komunističkih obavještajaca preko umjetničkih duša do političkih naivaca.
Sudbine su im različite, ali nitko od navedenih nije stradao u Jasenovcu ili
Staroj Gradiški. Neki su preživjeli rat pa štoviše i krojili povijest logora u
kojem su navodno ubijeni.

174 https://www.ushmm.org/
175 https://web.archive.org/web/20220215181020/https://www.ushmm.org/online/hsv/sour-
ce_view.php?Source!d=45409
176 Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941. - 1945.
177 http://web.archive.Org/web/20201211063235/https://en.wikipedia.org/wiki/Stanko_Nick
178 Nakon niza tekstova s tom temom Stanko Nick je 13. travnja 2018. godine maknut s mrež­
nog jasenovačkog popisa, ali se i dalje nalazi na popisu USHMM-a.
Stanko Nick
Na jasenovačkom popisu preuzetom u USHMM-ovu digitalnu zbirku
nalazi se i Stanko Nick rođen u Visokom 1935. godine i navodno ubijen od
ustaša u Jasenovcu 1941. godine. Za ove informacije navedena su dva izvora
podataka. Prvi je knjiga „Bili su samo deca: Jasenovac: grobnica 19.432 devojčice i
dečaka", čiji je autor Dragoje Lukić. Drugi izvor je Arhiv Bosne i Hercegovine,
Fond SUBNOR BiH, Popisne liste za žrtve Drugog svjetskog rata s područja
općine Visoko. Upravo drugi izvor kao alternativno mjesto rođenja navodi
Zagreb. Ako se pokušaju potražiti dodatne informacije o ovom Stanku Nic-
ku, na mrežnim stranicama USHMM-a u bazi preživjelih moguće je pronaći
kao što je već spomenuto i podatke o Stanku Nicku rođenom 31. kolovoza
1935. godine u Zagrebu. Kako se navodi, bio je u partizanima, a ove informa­
cije su dobivene na temelju razgovora koji je proveden s njim i koji je trajao
kako piše nešto više od jednog sata.179
Postoji smrtni list koji navodi da je Stanko Nick rođen po ocu Alfre-
du i majci Jelisavi 31. kolovoza 1935. godine umro 24. travnja 2010. godine
u Zagrebu. U vezi s tim postoji smrtni list u kojem se navodi da je Alfred
Nick rođen po ocu Ignacu i majci Klari u Sarajevu 20. svibnja 1902. godine i
umro 28. travnja 1996. godine u Zagrebu. Ovi podaci se dalje mogu iskoristi­
ti u povezivanju javno dostupnih podataka iz baze osoba koje su preživjele
holokaust u Hrvatskoj koju je moguće pretraživati na mrežnim stranicama
Istraživačkog i dokumentacijskog centra CENDO.180 Tamo je moguće vidje­
ti da je osim Stanka Nicka jedan od preživjelih i Alfred Nick rođen 1902.
godine u Sarajevu (otac Ignac) i na temelju prethodnih informacija lako se
može zaključiti da je to otac Stanka Nicka. Uz to se navodi i da je Alfredu
Nicku 1941. godine boravište bilo u Zagrebu, zanimanje mu je 1941. godine
navedeno kao liječnik, a pod opisom zanimanja 1941. godine se navodi samo
Visoko. Iz svega ovoga moguće je mnogo bolje povezati prethodno iznesene
informacije.
Alfred i Jelisava Nick imali su sina Stanka koji je rođen u Zagrebu gdje je
Alfred i boravio. Alfred je bio liječnik i kako se čini, radio je i u Visokom. Vje­
rojatno zato Lukić u svojoj knjizi navodi da je Stanko Nick rođen u Visokom,
ali podaci SUBNOR-a BiH za općinu Visoko jasno navode da je zapravo ro­
đen u Zagrebu pa se na temelju svih očitih postojećih podudaranja slobodno
može reći da Stanko Nick zapravo nije dječja jasenovačka žrtva, a dodatnom

179 https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=5003266
180 http://web.archive.org/web/20171230225716/http://www.prezivjeli.cendo.hr/Person/In-
dex?page=257
pretragom moguće je zaključiti da je Stanko Nick i poznata osoba pa se radi
o navođenju poznate osobe kao lažne jasenovačke žrtve. Dovoljno je otvo­
riti 38. stranicu 68. broja Glasa antifašista181 na kojoj se spominje više osoba
povezanih s antifašističkim pokretom, umrlih 2010. godine. Dio teksta bio­
grafije preuzet iz spomenutog broja Glasa antifašista daje više informacija:
„Dr. Stanko Nick rođen je 1935. u u Zagrebu u uglednoj građanskoj obitelji
intelektualaca. Djed je u vrijeme Austro-Ugarske bio sudac u Krakovu, otac liječnik,
a majka magistra farmacije. Izbijanje Drugog svjetskog rata dočekali su u Zagrebu.
Stankov otac protjeran je iz Zagreba u Visoko u BiH. Pomoću Franjevaca iz tog
mjesta uspio se priključiti NOV. Stanko je s roditeljima cijeli rat proveo u NOV da
bi nakon rata završio gimnaziju i Pravni fakultet u Zagrebu. Doktorirao je, te se
zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova SFRJ u Beogradu. (...) Od 1992. radio je u
Ministarstvu vanjskih poslova Republike Hrvatske, a od 2000. godine bio je savjet­
nik za vanjske poslove predsjednika Republike Hrvatske Stjepana Mesića. (...) Uz to
dr. Nick je objavio više zapaženih studija i članaka u domaćim i stranim časopisima
od kojih se posebno ističu i dvije posljednje knjige »Diplomacija, metode i tehnike« i
»Diplomatski leksikon«. (...) U partizanima je kao dječak do oslobođenja bio s maj­
kom, koja je kao magistra farmacije dala na oslobođenom području i svoj obol, dok
je njegov otac služio kao liječnik, a stariji je brat Natko bio član Pratećeg Titovog
bataljuna i 1944. je poginuo u borbi protiv njemačkog desanta na Drvar."
Osim što se ovim izvadcima još bolje može vidjeti kako je cijela priča
dobro povezana, može se i zaključiti koliko je važna i poznata osoba Stanko
Nick bio. Njegov sprovod održan je 30. travnja 2010. godine na krematoriju
zagrebačkog groblja Mirogoj, a ono što je posebno zanimljivo za cijelu priču
je da se između ostalih od Stanka Nicka oprostio i Andrej Plenković, tada
državni tajnik za europske integracije u Ministarstvu vanjskih poslova Re­
publike Hrvatske, a kasnije i predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Znači
u trenutku pisanja ove knjige (2021.) predsjednik Vlade Republike Hrvatske
Andrej Plenković bio je na posmrtnom ispraćaju navodne dječje jasenovačke
žrtve, a da toga najvjerojatnije uopće nije bio ni svjestan.
Stanko Nick je tek nakon brojnih tekstova u kojima se vrlo argumenti­
rano ukazivalo na taj očiti primjer lažne jasenovačke žrtve uklonjen s mrež­
nog jasenovačkog popisa JUSP-a i to samo zato što je taj slučaj bio politički
izuzetno nezgodan za ekipu iz jasenovačke močvare. Međutim, Stanko Nick
je i dalje u inačici mrežnog jasenovačkog popisa dostupnoj na stranicama
USHMM-a.182 Maknuta je domaća laž, ali ostala je međunarodna.

181 http://web. archive. org/web/20190806170323/http://croatiarediviva. com/wp-content/uplo-

ads/2017/02/Glas_Antifa%C5%Alista.pdf
182 https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?Person!d=7554720
Pavao Low/Pavle Levković
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Pavao Low rođen po ocu Alfredu u
Zagrebu 1910. godine i navodno ubijen „od ustaša" u Jasenovcu neodređene
godine. Kao izvor ovih informacija navodi se knjiga Melite Svob „Zidovi u
Hrvatskoj - židovske zajednice". Osim njega na jasenovačkom popisu se nalazi
i Pavao Law rođen po ocu Alfredu u Zagrebu 1910. godine i navodno ubijen
„od ustaša" u Jasenovcu 1942. godine, a kao izvor ovih informacija navodi
se Popis žrtava Drugog svjetskog rata, Savezni zavod za statistiku Jugosla­
vije iz 1964. godine. Međutim, ako se na mrežnim stranicama Muzeja žrtava
genocida u Beogradu pogleda digitalna inačica tog popisa,183 ne spominje
se Pavao Law, ali je moguće pronaći zapis da je Pavao Lew rođen po ocu
Alfredu u Zagrebu 1910. godine navodno ubijen „od ustaša" u Jasenovcu.
Glavna razlika svih triju navedenih zapisa je drugo slovo prezimena: a, б
ili e. Budući da ova razlika postoji i za očito istu osobu spomenutu na dva
načina u dvjema inačicama istog izvora, može se pretpostaviti da je i Pavao
Low iz knjige Melite Svob zapravo jedna te ista osoba kao i ona spomenuta
u saveznom popisu.
Ovo nije jedini primjer takvog umnažanja žrtava na jasenovačkom po­
pisu. Na suđenju Dinku Sakiću, jednom od zapovjednika logora Jasenovac,
u optužnici se u iskazu svjedoka Tibora Lovrenčića spominje bijeg dvojice
Zidova iz logora Jasenovac u jesen 1943. godine pri čemu je spomenuto da je
jedan od bjegunaca bio nogometaš Lew. Ako se potraže dodatne informacije
o nogometašu Lewu iz tog vremena, može se doći do zanimljivih zaključaka
i otkrića. Na mrežnim stranicama nogometne reprezentacije Srbije184 nalaze
se podaci o Pavlu Lowu, tj. Pavlu Levkoviću, nekadašnjem igraču nogomet­
ne reprezentacije Kraljevine Jugoslavije iz 1930-ih godina. Na toj mrežnoj
stranici nalazi se dosta opširan životopis pa se tako može saznati da je prema
tim podacima Pavao Low/Pavle Levković rođen u Zagrebu 1910. godine, a
umro je 1. siječnja 1986. godine u Dubrovniku. Igrajući za HSK Concordia iz
Zagreba osvojio je dva državna prvenstva, a 1933. godine je tri puta nastupio
za državnu reprezentaciju. Krajem lipnja 1941. godine upućen je u logor Sla­
no na Pagu, a zatim u Jasenovac iz kojega je pobjegao u rujnu 1943. godine.
Ti podaci podudarni su u nekim detaljima s iskazom svjedoka sa suđenja
Dinku Sakiću. Pavao Low je nakon Drugog svjetskog rata promijenio, tj. srbi-
zirao ime i prezime u Pavle Levković. Preselio se u Beograd i kratko vrijeme

183 https://web.archive.org/web/20190806170029/http://www.muzejgenocida.rs/images/Zr-
tvePub/Hrv.pdf
184 https://web.archive.Org/web/20190813184832/http://www.reprezentacija.rs/loew-pavao/
bio je čelnik nogometnog kluba jugokomunističke vojske FK Partizan. Kao
major Jugoslavenske armije radio je u poslijeratnoj „Komisiji za utvrđivanje
zločina okupatora i njihovih pomagača" pa je dodatno zanimljivo da se na
saveznom popisu iz 1964. godine i on spominje kao ubijena žrtva rata. Na
poziciji na kojoj je bio mogao je kontrolirati tko će biti stavljen ili tko se već
nalazi na popisu. Praktički je bio u prilici i sam sebe staviti na popis.

Ljudevit Tomašić
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Ljudevit Tomašić rođen po ocu Iva­
nu u Zagrebu 1900. godine i navodno ubijen „od ustaša" u Staroj Gradiški
1945. godine. Ovi podaci su vrlo slični onima Ljudevita Tomašića, hrvatskog
političara, istaknutog člana HSS-a185 i jednog od sudionika urote Lorković
- Vokić i za kojeg se zna da je rođen u Zagrebu 2. siječnja 1901. godine.186
Ljudevit Tomašić je nakon neuspjeha urote bio uhićen i zatvoren u Lepogla-
vi kao i drugi sudionici urote. Postoji smrtni list koji navodi da je izvjesni
Ljudevit Tomašić rođen po ocu Ivanu i majci Berti u Zagrebu 2. siječnja 1901.
godine umro 16. svibnja 1946. godine. Podudaraju se gotovo svi podaci osim
godine rođenja koja je na jasenovačkom popisu manja za jedan. Jedan od
razloga bi mogao biti taj što je datum 2. siječnja 1901. vrlo blizu 1900. godini,
ovdje se zapravo radi o širem problemu koji će biti opisan u poglavlju o sta­
tistici. Zato se s velikom sigurnošću može pretpostaviti da je Ljudevit Toma­
šić na popisu zapravo političar Ljudevit Tomašić. Što se tiče datuma smrti na
smrtnom listu, treba reći da je upis izvršen na temelju rješenja suda u Zagre­
bu. U ovom slučaju to znači da je datum smrti zapravo i nije poznat jer isti
datum smrti je moguće pronaći na mnogim drugim smrtnim listovima žrta­
va rata za koje su upisi također izvršeni na temelju rješenja sudova. Leksikon
„Tko je tko u NDH: Hrvatska 1941.-1945." navodi da je Ljudevit Tomašić umro
u travnju 1945. godine u Lepoglavi i da su ga ubili ustaše „vjerojatno 24. ili
25. travnja 1945.". Novinar i publicist Vlaho Raić je u članku „Gdje su ubijeni
Ivanko Farolfi i drugovi" izdanom 1950. godine u Slobodnoj riječi u Buenos
Airesu objavio da su Lorković, Vokić, Tomašić, Farolfi i ostali ubijeni kod
Krapine prema osobnom Pavelićevu nalogu. Mjesto smrti znači nije uopće
pouzdano poznato i nigdje osim na jasenovačkom popisu ne navodi se logor
Stara Gradiška. Tu još dodatno treba spomenuti i činjenicu da je logor Stara
Gradiška bio rasformiran na jesen 1944. godine što dodatno čini tvrdnju da

185 Hrvatska seljačka stranka - najača predratna stranka s hrvatskim predznakom u Kraljevi­
ni Jugoslaviji.
186 https://web.archive.Org/web/20201012132323/https://hr. wikipedia.org/wiki/Ljudevit_To-
ma%C5%Ali%C4%87
je Ljudevit Tomašić tamo ubijen 1945. godine blago rečeno jako sumnjivom.
Prema podatku iz popisa Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugo­
slavije Tomašić je ubijen 1945. godine u logoru Stara Gradiška187 koji je bio
raspušten na jesen 1944. godine. Prema podatku iz digitalne inačice komuni­
stičkog popisa žrtava rata (L64) Tomašić je ubijen u Staroj Gradiški 3. svibnja
1945. godine odnosno kad su to mjesto već zauzeli komunisti. Podatci iz
dvije inačice komunističkog popisa žrtava rata otvaraju pitanje tko su stvarni
Tomašićevi ubojice. Zato se može reći da se u ovom slučaju također radi o
lažnoj jasenovačkoj žrtvi. Opet je važno naglasiti da bi to za ovaj konkretni
slučaj zbog iskrivljenja podataka bilo teže otkriti da Ljudevit Tomašić nije
bio poznat i baš zato se u knjizi godine rođenja posebno obrađuju.

Tina Morpurgo
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Tina Morpurgo rođena 1907. godi­
ne u Splitu i navodno ubijena „od ustaša" u Jasenovcu 1944. godine. Ime oca
nije navedeno, a godine rođenja i smrti kao i mjesto smrti su označeni kao
nepouzdani. Kao alternativna godina smrti se navodi 1943., a kao alternativ­
no mjesto smrti se navodi Banjica, koncentracijski logor u Srbiji. Na temelju
svega ovoga može se zaključiti da se ovdje zapravo radi o hrvatskoj slikarici
židovskog podrijetla Tini Morpurgo rođenoj u Splitu 6. ožujka 1907. godi­
ne koja je 1943. godine s obitelji deportirana u srpski logor smrti Banjicu u
Beogradu i ubijena je 1. lipnja 1944. godine na srpskom stratištu Jajincima u
istočnom predgrađu Beograda.188 Njezine slike su 1974. godine bile izložene
u židovskoj zajednici u Beogradu, a 1975. godine i u Židovskom povijesnom
muzeju u Beogradu. Iako jasenovački popis ne navodi ime njezina oca, po­
stoji smrtni list koji spominje Tinu Morpurgo rođenu po ocu Viktoru i majci
Mariji 6. ožujka 1907. godine u Splitu. U digitalnom arhivu Yad Vashema
dostupno je svjedočanstvo njezine sestre koje navodi Jasenovac kao mjesto
smrti, ali su dostupna i svjedočanstva drugih osoba koja se odnose na Tinu
Morpurgo i koja ne spominju Jasenovac. Sto se tiče sestrina svjedočanstva,
ono je iz 1973. godine, čak tri desetljeća nakon Drugog svjetskog rata i ima
smisla spomenuti i da je bila udana za Dejvida Dušana Mladinova za kojeg
se može pronaći podatak da je bio „duboko privržen Beogradu",189 a tijekom
ratnih devedesetih godina prošlog stoljeća, premda je rođen u Hrvatskoj,

187 Visočak & Sobica, s. 1120.

188 https://web.archive.Org/web/20201012132456/https://hr. wikipedia.org/wiki/Tina_Mor-
purgo
189 https://web.archive.Org/web/20201012132655/https://www.danas.rs/kultura/odlazak-pis-
ca-i-prijatelja/
skupljao je pomoć za agresorsku Srbiju. Vrijedi spomenuti da se na stranici
geni.com također navodi da je Tina Morpurgo stradala u Banjici.190 Uglav­
nom, u slučaju Tine Morpurgo opet se radi o poznatoj osobi iz kulturnog ži­
vota koja je usprkos tomu navedena kao lažna jasenovačka žrtva. Slično kao
i u slučaju Stanka Nicka nakon serije tekstova u kojima se spominju lažne
jasenovačke žrtve, među njima i Tina Morpurgo, 13. ožujka 2019. godine na­
pokon je uklonjena s mrežnog jasenovačkog popisa JUSP-a, ali je ipak i dalje
ostala u njegovoj inačici na mrežnim stranicama USHMM-a.191

Rešad Bešlagić
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Rešad Bešlagić rođen po ocu Mura-
gi u Tuzli 1910. godine i navodno ubijenom „od ustaša" u Jasenovcu 1944.
godine. U napomenama se kao alternativno prezime navodi Bešlagić, kao
alternativno ime oca Huraga, kao alternativna godina rođenja 1909., a kao
alternativna godina smrti 1943. i to sve na temelju nekoliko izvora. Zbog
tako mnogo alternativnih podataka ima smisla cijeli slučaj istražiti dublje.
Pregledom enciklopedija i javno dostupnih informacija moguće je zaključiti
da bi se ovdje zapravo moglo raditi o Rešadu Bešlagiću, poznatom bosan-
skohercegovačkom pjevaču sevdalinki192 koji je utjecao na neke od najzna­
čajnijih pjevača sevdaha. Pjevač Rešad Bešlagić je prema nekim podacima
rođen 1912. godine također u Tuzli i budući da je bio vrlo poznat, pozivan je
na gostovanja u sve krajeve tadašnje Jugoslavije. Tuzla se u medijima često
spominjala po tomu što je u njoj rođen i odrastao baš Rešad Bešlagić. Rešad
Bešlagić se nakon stjecanja diplome prava zaposlio u Ministarstvu željeznica,
tijekom Drugog svjetskog rata je bio aktivan član tzv. Narodnooslobodilač-
kog pokreta,193 pred kraj rata je uhićen i ubijen je u Sarajevu u travnju 1945.
godine. Da bi se dodatno pokazalo zašto su navodni logoraš i pjevač vjero­
jatno iste osobe, treba spomenuti da trenutno javno dostupna knjiga Smaila
Čekića „Genocid nad Bošnjacima u Drugom svjetskom ratu" navodi dokument
s osudama od 14. ožujka 1945. godine u kojem se Rešada Bešlagića, „sina
Nurage, rođenog 1909. u Tuzli, činovnika Ravnateljstva hrvatskih državnih
željeznica iz Sarajeva" osuđuje „na 2 godine teške tamnice". Godina rođenja

190 https://web.archive.org/web/20201012133025/https://www.geni.com/people/Celestina-Ti-
na-Morpurgo/6000000016498669136
191 https://web. archive. org/web/20190805172758/https://www.ushmm. org/online/hsv/per-
son_view.php?PersonId=7551186
192 Tip narodne pjesme tipičan za neke dijelove Bosne i Hercegovine.
193 https://web.archive.Org/web/20200102131452/https://hr. wikipedia.org/wiki/Narodnooslo-
bodila%C4%8Dki_pokret
odgovara jednoj od ponuđenih u jasenovačkom popisu, mjesto rođenja je
isto, teška tamnica možda otvara vezu s Jasenovcem, a ime oca je slično obje­
ma ponuđenim varijantama iz jasenovačkog popisa. Štoviše, prva slova M,
N i H su na standardnoj tipkovnici susjedna slova pa se možda radi i o zatip-
cima. Ono što povezuje spomenutog osuđenog Rešada Bešlagića s pjevačem
je veza sa željeznicom. Budući da je pjevač Rešad Bešlagić bio poznat i utje­
cajan u svome području, ovdje se radi o poznatoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Treba dodatno naglasiti da bi zbog iskrivljenosti podataka na jasenovačkom
popisu bilo teže doći do prave istine o sudbini Rešada Bešlagića da nije bio
poznat. Problem iskrivljenosti imena vezanih za poznate osobe kao u slušaju
Rešada Bešlagića otvara pitanje ispravnosti imena vezanih za anonimne oso­
be i jesu li mnoge od navedenih na jasenovačkom popisu uopće i postojale.

Mirko Breyer
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Mirko Breyer rođen 1863. godine i
navodno ubijen „od ustaša" u Staroj Gradiški pri čemu nisu navedeni mjesto
rođenja, ime oca i godina smrti. Kao izvori ovih manjkavih podataka navode
se knjiga Melite Švob „Zidovi u Hrvatskoj - židovske zajednice" i „Popis žrtava
Drugog svjetskog rata" Židovske općine Zagreb. Za dobivanje potpunijih in­
formacija o Mirku Breyeru koje su u skladu s ovdje navedenima dovoljno je
potražiti podatke na internetu, u enciklopedijama, bibliografskim leksikoni­
ma ili člancima kao što je „Križevački nakladnik Mirko Breyer" autora Ivana Pe-
klića. Iz svih tih izvora se za početak može vidjeti da je Mirko Breyer rođen
23. listopada 1863. u Varaždinu. Otac mu se zvao isto Mirko, a bio je poslovni
direktor Križevačke dioničke štedione i kasnije dugogodišnji gradski zastu­
pnik i križevački donačelnik. Sin Mirko bio je, kako se navodi, prvak hrvat­
ske bibliografije, bibliofil, knjižar-nakladnik, antikvar, osnivač prvoga znan­
stvenog antikvarijata u Hrvatskoj. U mladosti ga je trgovačka kuća „Binen-
feld" 1879. godine poslala u britansku trgovačku luku Aden u Jemenu gdje
je ostao tri godine. Već odatle je zagrebačkim muzejima poslao više pošiljaka
starina te etnografskih i prirodoslovnih predmeta. Kasnije je nastavio studij
trgovine u više gradova u Austro-Ugarskoj i Njemačkoj. Nekoliko godina pi­
sao je pjesme u Narodnom listu. U Zagrebu je osnovao nakladnu komisionu
knjižaru „Slavenski znanstveni antikvarijat". Od 1929. do 1940. godine bio
je direktor „Jugoslavenskog nakladnog dioničkog društva Obnova" koje je
pod njegovim vodstvom izdalo između ostaloga i radove Vladimira Nazora,
Antuna Gustava Matoša te djela Fjoroda Mihajloviča Dostojevskog.
Donirao je hrvatske kulturne ustanove i skupljao je knjige za knjižnicu
u kojoj su se nalazile čak i inkunabule. Zagovarao je asimilaciju hrvatskih

78
Židova i prigovarao je hrvatskim cionistima na nedostatku hrvatskog domo­
ljublja. Za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
Mirko Breyer bio je vanjski suradnik Hrvatske enciklopedije, a na kraju rata
je radio kao bibliograf u Hrvatskom nakladnom zavodu. Mirko Breyer je
1941. godine kao mason zaista bio zatvoren u logor Stara Gradiška194 gdje je
između ostaloga napisao pjesmu „U sabirnom logoru", nakon šest mjeseci je
pušten, do kraja rata je još dva puta zatvaran, ali je uspio preživjeti rat te je
umro u Zagrebu 29. prosinca 1946. godine. Na barem jednoj inačici njegova
smrtnog lista mu se kao prezime navodi Brajer, a još jedan podatak koji se
rijetko gdje spominje je da mu se majka zvala Ema. Na temelju svega iznese-
noga vidi se da se radi o poznatoj osobi koja je preživjela rat, ali je usprkos
tomu navedena kao lažna žrtva Stare Gradiške.

Marijan Dragman
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Marijan Dragman rođen po ocu Au­
gustu u Zagrebu 1910. i navodno ubijen „od ustaša" u Jasenovcu 1944. godi­
ne. Godine rođenja i smrti su označene kao nepouzdane, a kao alternative se
nude 1909. i 1945. godina. U javno dostupnom Hrvatskom biografskom lek­
sikonu navodi se da je Marijan Dragman rođen u Zagrebu 24. travnja 1910.
bio hrvatski planinar, fotograf, športaš.195 Položio je temelje hrvatskog alpi­
nizma, bavio se hrvanjem i boksom te je 1935. godine bio prvak Hrvatske u
boksu u poluteškoj kategoriji, a zbog sveukupnog značaja danas i jedna ulica
u Zagrebu nosi njegovo ime. Uhićen je 1945. zbog ilegalne suradnje s parti­
zanskim pokretom. Iako postoji smrtni list koji tvrdi da je Marijan Dragman
rođen po ocu Augustu i majci Mariji u Zagrebu 24. travnja 1910. godine umro
u Jasenovcu između 15. i 20. travnja 1945. godine, Hrvatski biografski leksi­
kon jasno navodi da je nestao u travnju 1945. godine prilikom premještanja
iz kaznionice u Lepoglavi u logor Jasenovac, a i sam interval datuma od 6
dana umjesto navođenja samo jednog nadnevka u smrtnom listu ukazuje
na nesigurnost autora tih podataka. Znači nije sigurno je li uopće stigao u
Jasenovac pa je upitno koliko je pouzdana tvrdnja jasenovačkog popisa da su
ga ustaše tamo ubili, premda nisu pouzdane ni godine rođenja i smrti, iako
se radi o poznatoj osobi. Problem je i što jasenovački popis kao godinu smrti
navodi 1944., iako je Marijan Dragman onda još očito bio živ. Da bi cijela
stvar ipak bila potpuno sigurna, dovoljno je pročitati opširniji članak Vlade
Oštrića „Prilozi za biografiju Marijana Dragmana", objavljen u časopisu „Naše

194 Tko je tko u NDH, s. 48.

195 https://web.archive.org/web/20201014120111/https://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=5309
planine" u broju za ožujak i travanj 1971. godine.196 U tom članku koji je napi­
san za vrijeme Jugoslavije i objavljen u Jugoslaviji mogu se vidjeti svi ovdje
navedeni podaci, a uz to se i izričito navodi da je Marijan Dragman ubijen
s ostalima „još u vagonima" što znači da u Jasenovac nije niti ušao. Sve ove
informacije jasno pokazuju da je i Marijan Dragman, iako poznat, još jedna
lažna jasenovačka žrtva.

Miroslav Juhn
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Miroslav Juhn rođen po ocu Mavri
u Podgoraču 1897. godine i navodno ubijen „od ustaša" u Jasenovcu 1941.
godine. Budući da je Miroslav Juhn bio poznata osoba, više o njemu je mo­
guće pročitati primjerice u Hrvatskom biografskom leksikonu.197 Kao član
zagrebačkog „Makabija" Miroslav Juhn se uspješno bavio mačevanjem. U
Prvom svjetskom ratu bio je zarobljen na istočnom bojištu, a kasnije je sudje­
lovao u boljševičkoj revoluciji u Rusiji. Kako se dalje navodi u Hrvatskom bi­
ografskom leksikonu, „bio je član Jugoslavenske sekcije agitacije i propagande pri
Ruskoj komunističkoj partiji (boljševika) u Moskvi, a vrativši se 1921. u Kraljevinu
SHS, pristupio KPJ". Nadalje, bio je član Hrvatskoga novinarskoga društva,
pisao je u periodicima, objavljivao je različite rasprave, radio je na prijevodu
Lenjinova „Agrarnog pitanja", od 1937. godine razvijao je nakladničku dje­
latnost pri Agitpropu CK KPH, a od 1939. do 1940. godine sudjelovao je u
organizaciji povratka komunističkih dobrovoljaca poraženih u Španjolskom
građanskom ratu. Bio je brat Hinka Juhna koji je kako navodi Hrvatski bio­
grafski leksikon bio „naš prvi školovani keramičar". Prema podacima iz srp­
skog „Spiska žrtava rata" Miroslav Juhn je stradao 1941. godine u Zagrebu,
a prema nekim drugim izvorima stradao je u logoru Jadovno 1941. godine i
taj se podatak danas koristi i u Hrvatskom biografskom leksikonu. Postoji i
smrtni list koji navodi da je Miroslav Juhn rođen po ocu Mavri i majci Adeli
u Podgoraču 15. srpnja 1897. godine umro 31. prosinca 1941. godine, ali iz
opisa načina na koji je upis izvršen vidljivo je da mjesto smrti nije poznato.
Naposljetku treba spomenuti i da se u jugokomunističkom Popisu žrtava
Drugog svjetskog rata Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. go­
dine navodi da je izvjesni Miroslav Juhn rođen po ocu Mavri iz Zagreba
ubijen od ustaša 1941. godine u Jadovnom i ti podaci su vrlo slični onima o
ovdje spomenutom Miroslavu Juhnu. Sveukupno gledano čini se da se vje­

196 https://web.archive.Org/web/20190806170834/https://www.hps.hr/hp-arhiva/197103.pdf
197 https://archive.vn/wip/blEqu
rojatno opet radi o navođenju još jedne poznate osobe kao lažne jasenovačke
žrtve.

Strahinja Kićanović
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Strahinja Kićanović rođen po ocu
Kićanu u Brodcu Gornjem 1900. godine i navodno ubijenom „od ustaša" u
Jasenovcu 1941. godine pri čemu je Jasenovac kao mjesto smrti označen kao
nepouzdan podatak. U napomenama se kao alternativno mjesto smrti navo­
di logor Jadovno, a spominje se i da je Strahinja Kićanović bio trgovac i bo­
rac. Možda Strahinja Kićanović i nije bio šire poznat svojim suvremenicima,
ali danas je šire poznat njegov unuk Boris Tadić, sin njegove kćeri Nevenke i
bivši predsjednik Srbije. Boris Tadić je u jednom razgovoru za medije rekao
sljedeće: „Djed po majci, Strahinja Kićanović, bio je bogati trgovac, zemljo­
posjednik, prvak zemljoradničke stranke u Semberiji i dva puta neuspješni
kandidat za narodnog poslanika u Kraljevini Jugoslaviji; ubili su ga ustaše i
bacili u jamu Jadovno."198
Ovdje još treba spomenuti da je na Popisu žrtava Drugoga svjetskog
rata Saveznoga zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine, koji je dostu­
pan na mrežnim stranicama Muzeja žrtava genocida u Beogradu, Strahinja
Kićanović rođen po ocu Kićanu 1900. godine u Brodcu Donjem naveden čak
dva puta - u prvom slučaju se navodi da je stradao u Jadovnom, a u drugom
slučaju da je stradao u Jasenovcu, odnosno radi se o dvostrukom navođe­
nju iste osobe. Ipak, budući da se svi ovi podaci kao i prošireni citat Borisa
Tadića mogu pronaći u mrežnom popisu žrtava logora Jadovno,199 može se
reći da se ovdje radi o navođenju uvjetno rečeno poznatije osobe kao lažne
jasenovačke žrtve.

Stojan Ražokrak
Na jasenovačkom popisu se nalazi i Stojan Ražokrak rođen po ocu Šimi
u Jablancu 1939. godine i navodno ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1942.
godine. Podatak da je ubijen označen je kao nepouzdan, a u napomenama
se spominje da dva od četiriju izvora navode da je Stojan Ražokrak nestao,
a ne da je ubijen. Uz komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64)
drugi izvor koji navodi da je ubijen je knjiga „Bili su samo deca : Jasenovac :

198 https://web.archive.org/web/20190813191515/http://www.nspm.rs/politicki-leksikon/bo-
ris-tadic-%E2%80%93-psiholog-na-trajnom-radu-u-politici.html?alphabet=l
199 https://web.archive.org/web/20201012133741if_/https://jadovno.com/imenicni-popis/#.
X4RcUnWH7IU
grobnica 19.432 devojčice i dečaka" autora Dragoja Lukića. Od 26. rujna 2012.
godine je u sklopu mrežne usluge YouTube dostupan videozapis u kojem
Stojan Ražokrak govori o svojem životu,200 a osim toga dostupan je i tran-
skript cijelog razgovora u kojem je moguće brže pronaći ciljane informaci­
je.201 Navodi da je rođen 1939. godine, a za vrijeme rata su on i sestre Nedelj-
ka i Jelena oduzeti majci.202 Prvo sjećanje koje ima se odnosi na 16. siječnja
1946. kad ga je kao siroče preuzela Hedviga Markoci koja se od onda nadalje
zajedno s mužem Josipom, krojačkim obrtnikom, brinula o njemu. Živjeli su
u Zagrebu i navodi kako je od novih roditelja primio kvalitetan odgoj. Oni
su mu jasno rekli koja je njegova prošlost i da vrlo vjerojatno negdje ima živu
biološku majku pa je preko Marina Zurla, hrvatskog književnika i publici­
sta, a tada novinara u Areni, bivšem hrvatskom obiteljskom tjedniku, javno­
sti predočio svoju priču i potragu za biološkom majkom i time je nakratko
postao poznat. Biološku majku Stojanku koja je živjela u Rumi je upoznao
1966. godine. Svi spomenuti podaci se podudaraju s onima navodne dječje
jasenovačke žrtve pri čemu samo još nedostaje ime oca. No na jasenovačkom
popisu se nalaze i Nedeljka i Jelena Ražokrak kojima je objema kao otac na­
veden Simo baš kao i Stojanu i koje po godinama rođenja odgovaraju onima
koje Stojan spominje u videozapisu. Već na temelju toga se može zaključiti
da se u slučaju ovih Stojana radi zapravo o istoj osobi. Inače, za Nedeljku
ista Lukićeva knjiga kao i za Stojana navodi da je ubijena, dok knjiga Mile
Dragića „Tragedija sela Mlake i Jablanac u toku II. svjetskog rata 1941-1945" i
knjiga Alojza Buljana i Franje Horvata „Žrtve drugoga svjetskog rata i poraća na
području Novske, Jasenovca i Lipovljana" navode da je nestala. U SZSJ64 i Luki-
ćevoj knjizi uopće se ne navodi Jelena Ražokrak, dok u slučaju Nedeljke isti
izvori kao i u slučaju brata Stojana navode da je nestala pa je upitno zašto se
uopće nalazi na popisu jasenovačkih žrtava. U videozapisu Stojan spominje
da sestre nije nikad uspio pronaći. Sto se dodatno tiče podataka o Stojanu
Ražokraku, za potpunu sigurnost može se spomenuti da postoje dokumenti
prema kojima se Stojan Ražokrak rođen po ocu Šimi i majci Stoji u Jablancu
26. travnja 1939. oženio Ružicom Zličić u Rumi 8. siječnja 1972. godine. Na
temelju svih ovdje iznesenih podataka može se zaključiti da se ovdje opet
radi o navođenju medijski poznate osobe kao lažne jasenovačke žrtve.

200 https://www.youtube.com/watch?v=S51RwT63asO
201 https://web.archive.Org/web/20190806164500/http://www.serbianholocaust.org/Sto-
jan%20Razokrak/stojanr azokrak.html
202 U digitalnoj inačci jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) se uopće ne navode Stojan,
Jelena i Nedeljka Ražokrak.
Pogrješka, namjera ili zavjera
Ovo su samo neki primjeri poznatih koji su nayedeni kao lažne jase-
novačke žrtve, ali ih je jednostavno objasniti i dovoljni su za donošenje ne­
koliko važnih zaključaka o jasenovačkom popisu. Ostali primjeri poznatih
osoba koje su lažne jasenovačke žrtve pokazani su kasnije u knjizi. Očito
je da jasenovački popis sadrži i lažne žrtve, odnosno i one osobe koje su
stradale na nekom drugom mjestu ili su preživjele rat. To znači da mrežni
jasenovački popis nije pouzdan i ovdje treba postaviti pitanje radi li se samo
o slučajnim pogrješkama ili o namjernom preuveličavanju popisa. Kao što će
biti elaborirane dalje u knjizi, izrazita brojnost pogrješaka ili možda namjerno
oblikovanih podataka ostavlja malo prostora za dvojbu u odgovoru na ovo
pitanje. Činjenica je da su navedene osobe poznate čak i danas, a pogotovo
su to bile u predratnom i ratnom razdoblju. Za pretpostaviti je da bi takve
osobe trebale biti lako uočljivije kod sastavljanja popisa i to još posebice ako
je većina popisa pažljivo sastavljana nakon navodno rigoroznih provjera.
Budući da se ove osobe ipak nalaze na popisu, može se pretpostaviti da su
se na njega brojni stavljali po kriteriju neke labave povezanosti s logorima
Jasenovac i Stara Gradiška. Primjerice, ako su neki bili samo kraće vrijeme
tamo zatvoreni i kasnije pušteni kao Mirko Breyer. Budući da je takve ovdje
i još kasnije u knjizi opisane previde teško objasniti na neki drukčiji način,
izgleda da je sve to u cilju postizanja što većeg broja lažnih jasenovačkih žrta­
va. O kojem god da se od ovih slučajeva radi, postaje sve očitije da je jaseno­
vački popis nevjerodostojan. Naime, ako su mnoge poznate osobe popisane
kao lažne jasenovačke žrtve, može se pretpostaviti da to u razmjerno većem
broju vrijedi i za mnoge druge nepoznate iz mrežnog jasenovačkog popisa.
Tako su i neke od navodnih žrtava navedene samo na temelju točnih, ali i iz­
mišljenih podatka da su bile zatvorene u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, ali to
nikako ne može značiti da upućivanje u logor odmah znači i smrt u logoru.
Mnogo primjera takvih lažnih jasenovačkih žrtvi je prikazano u ostatku knji­
ge. Analizama je uočeno da su podaci o nekim osobama na jasenovačkom
popisu sigurno promijenjeni kao što se to moglo vidjeti na primjeru poznatih
osoba. To znači da su godine rođenja često mijenjane, kao mjesta rođenja se
često navode kasnija mjesta prebivališta, kao imena očeva se nude različite
inačice. Štoviše, na primjeru gore spomenutog Pavla Lowa moguće je vidjeti
da se koriste i različite inačice prezimena što dodatno dovodi do toga da su
iste navodne žrtve navedene više puta. Budući da ne mogu sve navedene
inačice biti ispravne, već samo jedna ili nijedna, to jasno i nedvosmisleno
pokazuje da jasenovački popis sadrži i brojne netočne podatke koji strogo
gledano zapravo opisuju nepostojeće osobe. Sve ovo znači da se kod dalj­
njeg traženja lažnih jasenovačkih žrtava MORAJU uzeti u obzir i spomenuta
iskrivljenja podataka jer samo tako je moguće s većom sigurnošću obuhvatiti
što veći broj lažnih žrtava. Kod promjene podataka se još nameću barem
dva dodatna pitanja. Prvo pitanje je radi li se o slučajnim pogrješkama kod
prijepisa i unosa podataka, tj. o nenamjernim tehničkim pogrješkama ili se
radi o namjernim, tj. sustavnim „pogrješkama", a drugo pitanje je u kojoj
su mjeri te pogrješke prisutne u popisu? Malobrojne slučajne pogrješke ne
bi trebale imati jači utjecaj, ali masovniji namjerni zahvati ili izmišljanja po
svojoj prirodi ostavljaju značajnije tragove. Broj „pogrješaka" ukazuje radi
li se o običnoj slučajnoj pogrješci, o namjeri, tj. o zlonamjernim pojedincima
ili o zavjeri, tj. o zločinačkom sustavu. U sljedećim poglavljima pokušat će
se odgovoriti na pitanje postoje li takvi tragovi u jasenovačkom popisu koji
ukazuju na namjeru ili na zavjeru.
STATISTIKA
Statistički tragovi ljudske manipulacije
U prethodnom poglavlju je pokazano kako jasenovački popis nedvo­
smisleno sadrži i pogrješne, iskrivljene, odnosno lažne podatke za predratne
poznate osobe. Broj tih podataka ukazuje da nisu mogli nastati zbog slučaj­
nih pogrješaka kakve se često mogu dogoditi kod unosa i prijepisa podataka,
već kao svjesno iskrivljavanje, tj. uslijed namjerne manipulacije podatcima.
Jedna mogućnost zašto bi se manipuliralo podatcima je nedostatak stvarnih
jasenovačkih žrtava pri čemu se onda konformistički izmišljaju novi ili se,
ako izvorni oblik tih podataka ne potvrđuje da se radi o jasenovačkim žrtva­
ma, mijenjaju detalji.
Vjerojatno je dodatni problem što padom mita bespotrebne postaju ne­
kima vrlo lukrativne sinekure. Druga mogućnost je da se jednostavno iz ra­
zličitih političkih razloga žele sustavno kreirati nove žrtve. U slučaju kad se
iskrivljavanja rade namjerno, zbog obrazaca ljudskog ponašanja često ostaju
tragovi u podacima koje je u određenoj mjeri moguće prepoznati različitim
statističkim metodama. Jedan od primjera navođenja krivih podataka je go­
dina rođenja poznatog predratnog političara Ljudevita Tomašića. Zato u po­
trazi za manipulacijama podatcima ima smisla krenuti od analize godina
rođenja navodnih jasenovačkih žrtava.
U nastavku poglavlja su dani rezultati nekih statističkih testova koji ko­
riste što je moguće manje bilo kakvih pretpostavki i koji za stvarne popula­
cije imaju poznate rezultate.

Histogram godina rođenja

U inačici mrežnog jasenovačkog popisa203 koja se nalazi na mrežnim
stranicama Američkog muzeja holokausta (USHMM) je kod 19.438 navod­
nih žrtava godina rođenja označena kao nepouzdana, a kod njih 5.325 godi­
na rođenja uopće nije navedena što zbrojeno daje 24.763, odnosno oko 30 %
navodnih žrtava. U 575 slučaja nisu navedene ni godina rođenja ni godina
smrti. U 2.950 slučaja su godina rođenja i godina smrti od autora popisa
označene kao nepouzdan podatak (4 %). Kod skoro trećine podataka ključ­
ni identifikacijski podatci su nepouzdani ili nedostaju pa je pitanje kako se
moglo nedvojbeno utvrditi da se radi baš o tim osobama, tj. radi li se uopće
o stvarnim žrtvama ili o stvarnim osobama.
Popis u kojem se nalaze takvi podatci u tolikom broju ne može se sma­
trati vjerodostojnim. Zato se postavlja pitanje jesu li uopće godine označene
kao pouzdane stvarno pouzdane i može li se to provjeriti.

203 Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941. - 1945. Javne ustanove Spomen-područje
Jasenovac.
 Kao što je već prije u knjizi bilo vidljivo, u nekoliko primjera kod pozna­
tih navodnih jasenovačkih žrtava iskrivljeni su podatci o godini rođenja. Kad
se gledaju neki pojedinačni slučajevi za koje ne postoje dodatni usporedivi
podaci iz nekih drugih izvora, teško je reći radi li se o točnoj ili netočnoj go­
dini rođenja. S druge strane moguće je, primjerice, pretpostaviti da Stanko
Krivokuća s jasenovačkog popisa nije rođen 1814. godine kao što se to na­
vodi u podatcima jer bi to značilo da je imao nevjerojatnih 130 godina kad
su ga ustaše navodno ubili u Jasenovcu ili Staroj Gradiški.204 Inače su kod
Krivokuće u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa navedene još četiri
godine rođenja u rasponu od nevjerojatnih 104 godine.
Međutim, za ostale naizgled realnije godine rođenja kod velikog broja
anonimnih navodnih jasenovačkih žrtava nema svrhe osporavati podatke
na individualnoj razini zbog nedostatka usporedivih podataka. Ono što se
ipak može učiniti je sagledati cijeli skup godina rođenja svih navodnih žrta­
va navedenih u jasenovačkom popisu. Ako se iz javno dostupnih podataka
o smrtnim listovima žrtava njemačkog logora Auschwitza koji se odnose na
1942. i 1943. godinu i koji su 1989. godine dani Crvenom križu, uzmu pozna­
te godine rođenja počevši od 1850., dobije se histogram koji prikazuje slika

Slika 2. Broj žrtava Auschwitza po godini rođenja

na temelju podataka iz sovjetskih arhiva.

204 https://web.archive.org/web/20220408165712/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7508472
205 https://web.archive.Org/web/20180128070213/http://cleveland.indymedia.org/
news/2007/03/24627_comment.php
 U histogramu se posebno ističe značajna anomalija od 1915. do 1918. go­
dine koja se odnosi na pad broja rođenih zbog Prvoga svjetskog rata. Druga
manja anomalija je odstupanje broja rođenih 1900. godine u odnosu na su­
sjedne godine. Ako se isti izračun ponovi za godine rođenja iz javno dostu­
pnog popisa žrtava za njemačkog logora Buchenwald, dobije se histogram
koji prikazuje slika З.206

Godina rođenja

Slika 3. Broj žrtava Buchenwalda po godini rođenja.

Histogram je vrlo sličan onom za Auschwitz pa tako i godine Prvog

svjetskog rata imaju iste međusobne odnose. Glavna razlika su djeca koja su
zbog koncepta u Auschwitzu bila brojnija. Isto je s godinama rođenja iz jav­
no dostupnih podataka o zatvorenicima logora Dachau što prikazuje slika
4.207 Slični izgled histograma u smislu demografskog pada broja stanovnika
rođenih za vrijeme Prvoga svjetskog rata te male razlike broja rođenih za
susjedne godine rođenja moguće je vidjeti i u histogramima starosti za nacio­
nalne populacije i to je ono što je za očekivati u onodobnim populacijama.208
209

206 http://totenbuch.buchenwald.de/
207 https://web.archive.Org/web/20201012134757/https://stevemorse.org/dachau/dachau.php
208 Shryock, Siegel & Larmon, 1980.
209 Siegel, Swanson & Shryock, 2004.
 7000

Slika 4. Broj zatvorenika logora Dachau po godini rođenja.

Ako se isti histogram izradi za jasenovački popis i ako se radi veće pre­
glednosti iz obrade izostave sve godine rođenja ranije od 1850., dobije se
raspodjela godina rođenja s histogramom koji prikazuje slika 5. Odmah je
vidljivo da se ova slika od prethodnih razlikuje po mnogim šiljcima i anoma­
lijama u smislu odstupanja broja rođenih u određenim godinama, a postoje
i obrasci višestrukih ponavljanja tih odstupanja. Slika 6 prikazuje označene
samo najočitije anomalije i obrasce koje je lako objasniti. Na slici je vidljivo
da broj ljudi za neke godine rođenja značajno odskače od broja ljudi za su­
sjedne godine rođenja. U tomu prednjače „okrugle" godine koje završavaju
na 0.
Broj godina rođenja

Slika 5. Broj navodnih žrtava Jasenovca po godini rođenja.

Utjecaj Prvog svjetskog rata

Godine koje završavaju na 0
Broj godina rođenja

2000 Godine koje završavaju na 2

Ponavljanje kroz desetljeća

1500

1000

500

0 т__ ^mniuiiiii ni ini , Ш1ШШ11 жиј mu umi џнп

1850. I860. 1870. 1880. 1890. 1900. 1910. 1920. 1930. 1940.
Godina rođenja

Slika 6. Anomalije u broju navodnih žrtava Jasenovca po godini rođenja.

 Tu spada i 1900. godina u kojoj je rođeno najviše navodnih jasenovač-
kih žrtava. Također se jako ističu i godine koje završavaju na 2. Bilo bi teško
pretpostaviti da su ustaše namjerno birali žrtve s tako određenim godinama
rođenja pa je mnogo logičnije zaključiti da podaci o godinama rođenja nisu
ispravni, odnosno da ne odgovaraju nekoj populaciji koja je stvarno postoja­
la s navedenim podacima. Mnogo je izglednije da su godine rođenja namje­
štane i to najčešće kao što se vidi uglavnom zaokruživanjem na „okrugle"
godine rođenja te iz na godine koje završavaju na 2.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu više od 2/3 žrtava s popisa ubi­
jeno je 1942. godine. Ako se ta godina uzme kao referentna, lako se mogu
objasniti na histogramu istaknute godine koje završavaju na 2. To znači da
su anomalije kod navodnih žrtava ubijenih baš u „zaokruženoj" dobi od 10,
20, 30, 40, 50 itd. godina starosti. Primjerice 1942-30 na histogramu godina
rođenja prema mrežnom jasenovačkom popisu daje izrazitu anomaliju 1912.
godine.
Takvo zaokruživanje se možda radilo jer su zaista bile poznate samo
približne godine rođenja, a možda i jer se namjerno htjelo izbjeći pisanje pra­
ve godine rođenja pa se u nedostatku mašte pribjeglo najbližoj „okrugloj"
godini jer bi se tako uvijek mogla opravdati „slučajna" pogrješka. Što god
da je ovdje slučaj, tako zaokružene godine rođenja ne mogu sve biti isprav­
ne pa je jasno da zapravo strogo gledano vrlo mnogo osoba s jasenovačkog
popisa s tako navedenim godinama rođenja nije niti postojalo, odnosno da
su zapravo izmišljene.
Osim spomenutih godina koje završavaju na 0 i na 2 koje se interval-
no ponavljaju u svakom desetljeću, treba spomenuti još jednu pojavu koja
možda nije odmah očita. Počevši od 1870. godine u sljedeća četiri desetljeća
se ponavlja obrazac od četiriju godina. Prva i zadnja godina tog ponavljaju­
ćog obrasca su po broju rođenih uvijek veće od preostale dvije te ih na slici
vizualno gledano ograđuju. Od preostale dvije središnje godine ona ranija
je po broju rođenih uvijek manja. Ovaj obrazac prekidaju tek godine Prvoga
svjetskog rata. Ovakvo ponavljanje u pravilnim ciklusima od baš 10 godina
vrlo teško može biti slučajno i izglednije je da se opet radi ili o nedostatku
mašte ili o nekoj vrsti sustavnog namještanja.
Mnoge od ovih anomalija ne mogu se potpuno objasniti ničim drugim
osim namjernim namještanjem rezultata, dapače niti ako se u obzir uzme
tzv. age heaping.210 Zanimljivo je da se istovrsne anomalije mogu uočiti ako

210 Caselli, Vallin & Wunsch, 2005.

se analiziraju primjerice podatci samo za Srbe, Rome, Židove, Hrvate, i Mu­
slimane,211 a što je možda još zanimljivije, iste anomalije se pojavljuju i kada
se analiziraju podatci s mrežnog jasenovačkog popisa kod kojih se kao izvor
ne navodi komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64).212 Na te­
melju prikazanih rezultata obrade podataka slobodno se može zaključiti da
su godine rođenja masovno namještane ili štoviše i izmišljane i to po istom
ili vrlo sličnom obrascu.

Alternativne godine rođenja

Da bi se iscrpili mogući odgovori u potrazi za rješenjem navedenih pro­
blema oko raspodjele godina rođenja navodnih jasenovačkih žrtava, ima
smisla istražiti alternativne godine rođenja. Naime, za mnoge osobe s jase­
novačkog popisa postoji više izvora koji ih spominju i u nekim slučajevima
su u tim izvorima za istu osobu navedene različite godine rođenja od kojih
su sastavljači popisa na kraju odabrali samo jednu. Alternativne godine ro­
đenja se za pojedine osobe mogu vidjeti u napomenama. Ako se za osobe s
više navedenih godina rođenja izračuna apsolutna razlika početno zadane
godine rođenja i najbliže alternative, dobiju se iznosi promjena godina čiji
histogram prikazuje slika 7.

i najbližoj alternativi iz napomena

Slika 7. Broj promjena godina rođenja po najmanjem iznosu.

211 Banić & Elezović, 2021., s. 1829.-1830.

212 Banić & Koić, Gdje su ostale lažne jasenovačke žrtve?, s. 46.-47.
 Do dvije godine razlike između godina rođenja je kod 46 % slučajeva,
razlika od dvije do pet godina je kod 25 % slučajeva, a razlika veća od pet
godina između navedene godine rođenja i alternativa iz napomena je kod 29
% slučajeva.
Radi postizanja bolje preglednosti iz histograma su izostavljene promje­
ne godina koje su veće od 50 i kojih nema mnogo. Na temelju histograma
moguće je vidjeti da su najčešće promjene za jednu godinu. Kako veličina
promjene raste, njezina učestalost se istovremeno očekivano smanjuje. Ipak,
promjene iznosa 10, 20 i 30 izrazito se ističu u odnosu na susjedne podatke.
To se može protumačiti toliko čestim namještanjem desetice umjesto jedi­
nice godine rođenja u različitim izvorima podataka da to premašuje razi­
nu slučajnosti. „Okrugle brojke" mogu u ovom slučaju biti odraz zamora
kod prevelikog izmišljanja. Znači godine rođenja su toliko nepouzdane da
navodnim jasenovačkim žrtvama godine rođenja odstupaju i po nekoliko
desetljeća pa i više od stoljeća. Još ima smisla analizirati što bi se zadnjim
znamenkama godina rođenja dogodilo kad bi se umjesto navedenih uzele
alternativne godine rođenja iz napomena mrežnog jasenovačkog popisa i to
prikazuje slika 8.

Zadnja znamenka godine rođenja

Slika 8. Broj nastalih i nestalih zadnjih znamenaka godina rođenja

ako se uzmu alternativne.

Budući da sve znamenke nastaju i nestaju u otprilike podjednakom bro­

ju, može se isključiti bilo kakav značajniji utjecaj koji bi preuzimanje alter­
nativnih godina rođenja umjesto onih trenutno odabranih imalo na izgled
početnog histograma godina rođenja navodnih žrtava jasenovačkog popisa
koji prikazuje slika 5. Štoviše, u slučaju da se preuzmu sve promjene, broj
godina koje završavaju na nulu bi se i povećao. Zato se opet može ostati kod
zaključka da su godine masovno namještane.

Usporedba s drugim popisima

Moglo bi se pretpostaviti da se histogrami kao primjerice slika 5 mogu
naći i kod drugih popisa i da kao takvi ne označavaju nešto posebno. Da bi se
to provjerilo, ima smisla pogledati podatke o nekoliko tisuća drugih popisa
koji se također nalaze u digitalnoj zbirci na mrežnim stranicama Američko­
ga muzeja holokausta.213 Svaki histogram koji bi izgledao kao jasenovački
trebao bi imati velike razlike između svojih susjednih vrijednosti pa bi mu
u tom slučaju i suma apsolutnih razlika susjednih vrijednosti trebala bila
velika. Opisana suma odgovara matematičkom pojmu diskretne totalne va­
rijacije pa se može koristiti kao mjera koliko je neki histogram „nazubljen"
slično kao jasenovački.
Što vjernije histogram predstavlja neku stvarnu populaciju iz nekog
vremena i geografskog prostora, to bi njegova „nazubljenost" trebala biti bli­
ža onoj neke ogledne populacije iz istog ili sličnog vremena i geografskog
prostora. U slučaju jasenovačkog popisa postoje barem dva načina kako se
ova usporedba može izvršiti.
Prvi način je da se jasenovački popis usporedi s drugim sličnim popisi­
ma iz tog razdoblja i to uz pretpostavku da većina tih popisa dobro predstav­
lja populaciju ondašnjeg vremena u smislu razdiobe godina rođenja. Drugi
način je da se kao izvor točnih podataka uzme neki od popisa stanovništva
iz ondašnjeg vremena.
U slučaju ovih obaju načina je samu usporedbu godina rođenja jaseno­
vačkog popisa s drugim podacima potrebno izvršiti matematički precizno
definiranim i znanstveno utemeljenim metodama koje u obzir uzimaju po­
trebna statistička svojstva podataka odnosno uzoraka godina rođenja. Bu­
dući da se radi o nešto specifičnijem problemu za koji nisu postojale sasvim
prikladne metode, pokazalo se potrebnim razviti novu metodu.
Jedna upravo takva metoda je razvijena i objavljena je kao znanstveni
rad u prestižnom međunarodnom znanstvenom časopisu IEEE Access214 iz

213 https://www.ushmm.org/online/hsv/source_advance_search.php
214 Banić & Elezović, s. 1807.-1832.
STEM područja215. Da bi spomenuti članak bio prihvaćen za objavu u časopi­
su IEEE Access, morao je proći recenziju više međunarodnih stručnjaka koji
su vrjednovali kvalitetu članka. Sam članak se sastoji od više dijelova.
Prvo se opisuje nova metoda TVOR (engleska kratica za Total Variation
Outlier Recognizer) koja između više skupova podataka kao što su godine
rođenja može prepoznati one skupove podataka koji jako odskaču od osta­
lih.
U drugim dijelu je točnost metode ispitana na podacima za koje se točno
zna odstupaju li i tu je pokazana točnost metode TVOR. Naposljetku je kao
dodatni primjer primjene na podatke iz stvarnog života metoda TVOR pri­
mijenjena na nekoliko tisuća popisa vezanih za žrtve iz Drugoga svjetskog
rata koji.su dostupni na mrežnim stranicama Američkoga muzeja holoka­
usta. Tu se pokazalo da od svih njih uvjerljivo najviše odskače jasenovački
popis.
Za još jednu provjeru ovog rezultata svi spomenuti popisi su dodatno
uspoređeni s podacima ogledne populacije iz istog razdoblja. Kao primjer ta­
kve ogledne populacije koristili su se javno dostupni podaci za Njemačku iz
1939. godine.216 Radi se o vremenski i geografski dovoljno bliskoj populaciji
pogodnoj za usporedbu podataka.
Diskretna totalna varijacija histograma bi trebala rasti s brojem osoba
koje histogram predstavlja pa je primjenom Monte Carlo simulacije na po­
datke o njemačkoj populaciji dobiven model za različite veličine populacija
odnosno broja ljudi na nekom popisu. Ovdje se opet pokazalo da jasenovač­
ki popis uvjerljivo najviše odskače.
Cijeli ovdje spomenuti način usporedbe i sva njegova dublja matema­
tička pozadina i ispravnost su detaljno opisani u prethodno spomenutom
znanstvenom radu objavljenom u časopisu IEEE Access. Slikovitosti radi ima
smisla dodatno prikazati zadnji spomenuti rezultat iz članka u nešto pro-
širenijem obliku. Ako se izračunaju diskretne totalne varijacije za histogra-
me godina rođenja iz triju prethodno spomenuta popisa za Auschwitz, Bu­
chenwald i Dachau kao i za histograme godina rođenja iz preko tisuću onih
popisa iz USHMM-ove digitalne zbirke koji imaju barem 100 osoba među
kojima je i jasenovački te ako ih se usporedi s modelom populacije, dobije se
rezultat koji prikazuje slika 9.

215 STEM je engleska kratica za science, technology, engineering, mathematics odnosno za

znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku.
216 https://www.digizeitschriften.de/dms/toc/?PID=PPN514401303_1939
 Slika 9. Diskretna totalna varijacija histograma godina rođenja osoba s
USHMM-ovih popisa s obzirom na „nazubljenost" histograma godina
rođenja i broj osoba na popisu. Brojke na osima su u logaritamskim
vrijednostima zbog izrazito različitih odnosa između udaljenosti
na pojedinim dijelovima grafičkog prikaza.

Na slici 8 je vidljivo da se diskretna totalna varijacija za većinu popisa

kreće blizu modela predstavljenog crnom linijom. Od svih popisa je jaseno-
vački uvjerljivo najudaljeniji od modela za svoju veličinu što znači da mu po
„nazubljenosti", odnosno po broju anomalija nijedan drugi popis nije blizak
pa zato nema potrebe tražiti ikakvu drugu sličnost. Znači i bez analize po­
jedinih slučajeva osoba na jasenovačkom popisu je već i jednostavnim sta­
tističkim tehnikama vidljivo da su podaci o godinama rođenja na njemu ma­
nipulirani i da kod velike većine drugih popisa nije moguće pronaći slične
značajne razlike između susjednih godina rođenja koje se može opisati i kao
nazubljenosti histograma godina rođenja. To znači da mnogo osoba s tamo
navedenim podacima nikad nije ni postojalo.
Zbog osi s logaritamskim vrijednostima koje sadrži slika 9, netko tko
nije tehničke struke teško može dobiti pravi dojam udaljenosti jasenovačkog
popisa od referentne vrijednosti (pune linije). Za prikaz tih razlika prikladni­
ji je histogram koji prikazuje slika 10 i koji se odnosi na točke koje istaknuto
prikazuje slika 9. Jasenovački popis je toliko udaljen od ostalih popisa da je
praktički usamljen kao neki otok izgubljen u oceanu.
 Slika 10. Razdioba statistički prilagođenih udaljenosti svih gledanih
USHMM-ovih popisa. Komisija označava sovjetsku
Izvanrednu državnu komisiju.

Dodatnom statističkom interpretacijom rezultata koji su dobiveni pri­

mjenom metode TVOR može se jasno reći da je „službeni popis jasenovačkih
žrtava duboko kompromitiran do mjere da ne postoji nikakva vjerojatnost
da je on istinit" i da je kompromitiranost u smislu metoda matematičke sta­
tistike „tolika da dovodi u pitanje sam način nastanka tog popisa".217 Radi
boljeg razumijevanja ovdje opisanih rezultata cijeli slučaj se može dodatno
opisati primjerima iz svakodnevnog života.
Pretpostavimo za početak da se negdje nalazi nekoliko tisuća osoba i
potrebno je zaključiti ima li među njima bolesnih. Jedan od načina kako se
brže posvetiti osobama koje su možda bolesne je da se svima izmjeri tempe­
ratura. Za mjerenje temperature je potreban toplomjer i nije potreban liječnik
da bi ga se koristilo. Nadalje, pretpostavimo da je nakon mjerenja tempera­
ture svake osobe zaključeno da neke imaju značajno višu temperaturu od
ostalih, primjerice nekoliko stupnjeva višu. Nije potrebno neko posebno me­
dicinsko obrazovanje da bi se zaključilo da se najvjerojatnije radi o bolesnim
osobama kojima je potrebna liječnička pomoć. Nakon što se tako korištenjem
termometra prepoznalo osobe koje su vjerojatno bolesne, liječnik može po-

217 Elezović, Ne postoji nikakva vjerojatnost da je jasenovački popis žrtava istinit, s. 22.-23.
kušati utvrditi o kojoj se točno bolesti radi, kako je izliječiti ili kako je do nje
došlo. Slično je i s Jasenovcem.
Metoda TVOR u nekom skupu svakom pripadniku tog skupa mjeri od­
stupanje od ostalih pripadnika i tako prepoznaje one pripadnike koji odstu­
paju najviše i koji nekomu dalje mogu biti zanimljivi. TVOR se tako može
primijeniti i na popise ljudi s godinama rođenja. Ako se prethodni slikoviti
opis mjerenja temperature prenese na takve popise, onda se može reći da je
TVOR slikovito rečeno mjerio temperaturu, odnosno odstupanja tisućama
popisa iz vremena Drugoga svjetskog rata i da slikovito rečeno uvjerljivo
najvišu temperaturu, odnosno najveće odstupanje, ima jasenovački popis.
I laici mogu iz toga zaključiti da je jasenovački popis slikovito rečeno
vjerojatno bolestan (znanstveno problematičan), odnosno da previše toga s
njim nije u redu. Štoviše, laici znaju da visoka temperatura (visoko odstupa­
nje) često može slikovito značiti i smrt (nepravilnost ili lažnost podataka što
je smrt istine) i za to nije potrebno obrazovanje iz medicine (matematike ili
povijesti), već je dovoljno i životno iskustvo. Liječnici (povjesničari) za razli­
ku od laika mogu dijagnosticirati primjerice tumor (skrivene nepravilnosti i
netočnosti), ali u slučaju vrlo visoke temperature (vrlo velikog odstupanja) i
laici mogu prepoznati prisutnost bolesti (problematičnosti oko (ne)točnosti
podataka). Matematika kroz metode TVOR i Monte Carlo jasno i objektivno
pokazuje da jasenovački popis odstupa uvjerljivo najviše od svih ostalih po­
pisa iz Američkoga muzeja holokausta. I tu matematika staje.
Međutim, na matematiku se odmah može nadovezati povijest koja
objašnjavajući povijesnim činjenicama dijelove tog visokog odstupanja u
sveukupnoj kombinaciji jasno pokazuje izrazito masovnu prijevaru mrežnog
jasenovačkog popisa. Već i jednostavnim primjerima se može objasniti zašto
su izrazita odstupanja susjednih godina po broju rođenih kod jasenovačkog
popisa problematična.
Anomalije u histogramu godina rođenja navodnih jasenovačkih žrtava
mogu se dvojako objasniti. Prvi mogući razlog je izrazito bizarno ponašanje
ustaša u odabiru jasenovačkih žrtava, a drugi je da se radi o izrazito po-
grješnim, odnosno izmišljenim podacima. Tako se primjerice činjenica da je
na popisu broj navodnih jasenovačkih žrtava rođenih 1900. godine nekoliko
puta veći od broja rođenih 1899. ili 1901. godine može tumačiti ili tako da
su ustaše iz nekog razloga išli ciljano masovnije ubijati ljude rođene 1900.
godine baš na granici stoljeća ili tako da je većina navedenih godina rođenja
pogrješna odnosno izmišljena što dodatno opisuje (ne)istinitost tvrdnje da je
popis nastao „uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za sva-
98
ku žrtvu ponaosob" kako se navodi na mrežnim stranicama Javne ustanove
Spomen-područje (JUSP) Jasenovac.218 Znači matematički rezultat se može
objasniti poviješću, ali kao što je pokazano na primjeru za 1900. godinu, ta­
kođer je objašnjiv i laičkim svakodnevnim iskustvom vjerojatno zajedničkim
većini dobronamjernih ljudi.
Matematika u kombinaciji s poviješću može dati i dodatno objašnjenje
velike razine nepouzdanosti podataka u jasenovačkom popisu koji su kao ne­
pouzdani označeni od samih kreatora mrežnog jasenovačkog popisa JUSP-u
Jasenovac. Kako god se znači okrene, kombinirane znanstvene discipline ja­
sno pokazuju masovnu jasenovačku prijevaru. U svakom slučaju znanstveni
rezultat TVOR-a je matematičku potvrdu masovnosti jasenovačke prevare
predstavio na međunarodnoj znanstvenoj sceni. Ono što je tu dodatno kori­
sno je da je vrlo lako moguće pozvati se na spomenuti rezultat navođenjem
referencije na sam rad.
Nakon ovog znanstvenog dokaza potvrđenog pozitivnim recenzijama
od međunarodnih stručnjaka i objavljenog u uglednom časopisu iz STEM
područja više nije najvažnije pitanje koliko na mrežnom jasenovačkom po­
pisu JUSP-a Jasenovac ima lažnih žrtava, već kada će se početi raditi stvarni
popis žrtava temeljen na znanstvenim istraživanjima i dokazima, a ne na
propagandnim pamfletima iz doba komunističke diktature ili na rekla-kaza-
la svjedocima „prema narodnom predanju".

Arijadnina nit
Osim što je TVOR znanstvena šaka u oko apologetima jasenovačkog
mita, ono što je još gore za mitomane je to da se pojavio u vrijeme međuna­
rodnog fijaska srpskoga propagandnog filmskog uratka o logoru Jasenovac,
a nakon toga je krenula akcija kontrole štete. Ne znamo je li to slučajnost,
ali Prvoslav Perić,219 od 2021. godine novi poglavar crkve u Srbiji, nakon
matematičkog dokaza da je popis jasenovačkih žrtava lažan imao je potrebu
spominjati da egzaktnoj znanosti kakva je matematika nema mjesta u Jase­
novcu.220
Prema Periću Jasenovac je mjesto koje treba biti temelj „iz kojeg će se širiti
poruke mira". Tom prigodom je citirao Blagoja Popovića da su „ljudi izmislili
oružje da bi postigli mir”. Govoriti o miru, a pozivati se na oružje i na ekstremi­

218 http://web.archive.Org/web/20210706142733/http://www.jusp-jasenovac.hr/default.
aspx?sid=6284.
219 https://archive.is/j8tWg
220 https://archive.is/F4GEF#selection-557.0-557.108
sta Blagoja (Justina) Popovića221 koji je razvijao teološki koncept svetosavlja,
bio protivnik ekumenizma i posebno protivnik konkordata Svete Stolice s
predratnom Jugoslavijom je prijetvorno.
Većina katolika u Jugoslaviji su bili Hrvati i bez konkordata praktično
su bili građani drugog reda. Govor srpskog svećenika u kojem se spominje
slanje poruka mira iz većinski katoličke Hrvatske pozivajući se na Blagoja
Popovića, neprijatelja ekumenizma i Katoličke Crkve i kad se još k tomu
doda dio u kojem se spominje oružje za postizanje mira, to zvuči prijeteći
baš kao u vrijeme pred zadnju srpsku ratnu agresiju na Hrvatsku početkom
1990-ih.
Osim toga srpska propaganda pokušava smanjiti štetu za jasenovački
mit pričama kako se prije rata loše popisivalo, kako su svećenici tek svake
druge godine po selima popisivali novorođene, ponekad i rjeđe ako je bila
jaka zima i tako dalje. Međutim, postavlja se pitanje kako to da demografski
podaci o rođenima u Jugoslaviji prije Drugoga svjetskog rata ne pokazuju
iste anomalije kao na jasenovačkom popisu? Nadalje, bijenalno popisivanje
bi značilo da su svećenici, hodže, rabini i srpski popovi simultano i koordi­
nirano išli popisivati novorođene.
Nikakav popisni kaos odnosno nekakav randomizirani uzorak popi­
sivanja također ne bi rezultirao anomalijama kakve se vide na histogramu
navodnih jasenovačkih žrtava. Takve „avangardne" ideje naslijeđene iz obiju
propalih Jugoslavija mogu se pojmiti još samo u komunizmu, odnosno u
glavi u kojoj je 1+1=11. Zašto bi jaka zima bila prepreka za popisivanje? Zima
ne traje vječno i nakon nje dolazi proljeće i ljeto tako da se ljude može popi­
sati s par mjeseci zaostatka i u polarnom krugu. Po toj zimogroznoj logici bi
Rusija, Kanada, Norveška, Finska i Švedska imale upola manje stanovnika.
U nekim krajevima Jugoslavije je morala biti jako duga zima kad su neki
s mrežnog jasenovačkog popisa rođeni tri desetljeća nakon kraja Drugoga
svjetskog rata. Toliko je valjda trebalo popisivačima da se probiju do njih.
Osim toga nisu sve žrtve s jasenovačkog popisa iz sela u prometno izolira­
nim zabitima, štoviše većina je iz gradova, gradića, općinskih središta ili iz
većih sela uz prometnice gdje je bilo državnih službenika i svećenika.
Primjerice, mjesta rođenja Židova s mrežnog jasenovačkog popisa su
uglavnom gradovi i općinska središta, a slično je i s Muslimanima. Za Rome
se tvrdi da nisu bili popisivani u predratnoj Jugoslaviji pa se postavlja pitanje
kako ih je onda više od 16.000 na jasenovačkom popisu žrtava ako im se nisu
znala imena ni mjesta u kojima su rođeni? Osim toga neka netko od apolo­

221 https://archive.is/OUMpT
geta jasenovačkog mita odgovori kako su popisivači znali godine rođenja
bezimenih žrtava s jasenovačkog popisa? Na kraju gdje su to živjeli Herman
Switzer i Panto Đuričić kad su se popisivači novorođenih do njih uspjeli pro­
biti tek 1969., odnosno 1975. godine? Možda u nekom mitskom labirintu ili
prije labirintu mitova gdje je popisivačima za izlaz bila potrebna Arijadnina
nit. U hrvatskom je mala razlika između riječi mit i nit, a štoviše u grčkom
naizgled i manja.222 Moglo bi se reći da sva nemušta opravdanja jasenovač­
kog mita vise o tankoj niti.

Mitomatika
Ekvilibristika broja ratnih žrtava
Komunisti su sproveli i tijekom studenoga 1964. godine dovršili popis
Žrtve rata 1941-1945.223 Prema tom popisu u ratu je život izgubilo 597.323
stanovnika Jugoslavije. Prema podatcima "Reparacione komisije" pri Vladi
FNRJ u Jugoslaviji je bilo oko 1.708.000 žrtava. Očit je bio nesklad između
komunističkih procjena, tj. brojki kojima su željeli dobiti ratne reparacije od
Njemačke i rezultata popisa žrtava rata koji su bili prisiljeni provesti na nje­
mački zahtjev.
Prema rezultatima proračuna demografskih gubitaka224 po I. Lahu de­
mografski gubitci Jugoslavije bili su 2,1 milijun, prema D. Tasiću 2,428 mili­
juna, a prema D. Vogelniku pače 2,854 milijuna. Neposredni ratni gubitci, tj.
svi stradali, ubijeni i umrli su prema Lahu oko milijun, prema Tasiću 1,4, a
prema Vogelniku 1,8 milijuna.225 Znači jedino je Vogelnik ostao postojano na
partijskoj liniji braneći brojke Titove komunističke "Reparacione komisije".
Usporedbe radi u Rezultatima popisa žrtava rata iz 1966. godine226 navodi
se da su prema proračunu sveučilišta Princeton demografski gubitci Jugosla­
vije bili 1,2 milijuna ljudi. Znači prema američkom sveučilištu demografski
gubitci su bili manji od neposrednih ratnih gubitaka prema komunističkim
stručnjacima s izuzetkom Laha.
Nakon jedino za komuniste neočekivanih rezultata popisa žrtava iz
1964. godine trebalo se opravdati pred svijetom, ali vjerojatno ponajprije

222 pv0o<; [mythos] grč. mit; ultoc; [mitos] grč. nit.

223 Inačice tog popisa se navode u knjizi pod kraticama L64, SZSJ64 i BI.64.
224 Razlika između očekivanog i stvarnog stanja zbog primjerice svih stradalih, umrlih, nesta-
lih i nerođenih zbog ratnih prilika.
225 Žrtve rata 1941.-1945. (Rezultati popisa), http://www.muzejgenocida.rs/images/01zr-
tve%20rata%201941-1945.pdf
226 Ibid.
pred komunističkim diktatorom J. B. Titom pa se na temelju dostupnih po­
dataka može zaključiti da su njegovi stručnjaci pribjegli jedinstvenome rješe­
nju - znanstvenoj disciplini koja će pomiriti nepomirljivo i spojiti nespojivo,
tj. komunističke propagandne mitove i znanstveni pristup. Tako je nastalo
nešto što se može nazvati mitomatikom.
Mitomatika je pseudoznanstveni alat kojim se može opravdati bilo koji
rezultat. Primjerice, u slučaju popisa žrtava Drugog svjetskog rata prvo je
uzeta razlika od 2.067.135 između procijenjenog broja stanovnika za 1948.
godinu i rezultata popisa iz 1948. godine. Zatim je procijenjeno da je Jugosla­
viju napustilo oko 500.000 Nijemaca i oko 100.000 „Jugoslavena" i Talijana.
Tako se došlo do broja od oko 1.467.000. Zatim je od toga oduzet broj umrlih
u zbjegovima te od gladi i bolesti koji je procijenjen na 300.000 do 350.000.
Nakon toga je procijenjeno da popisom nije obuhvaćeno 40.000 Zidova i
Roma pa je i ta brojka oduzeta.
Na kraju kad se više nije imalo što oduzimati sjetili su se „kvislinga". To
su, primjerice, one djevojčice koje su Titovi partizani žive zazidali u Hudoj
Jami i od kojih su ostale samo pletenice ili časne sestre koje su partizani tzv.
antifašisti mučili, ubijali i bacali u jame za vrijeme i neposredno nakon ra­
ta.227 Takvih „kvislinga" je prema Titovim antifašističkim stručnjacima bilo
oko 50.000. Kada se nerealno uvećavajući vlastite, a besramno umanjujući
protivničke žrtve sve to oduzelo, shvatilo se da bi broj neposrednih ratnih
gubitaka u Jugoslaviji trebao biti od 1.016.000 do 1.066.000.228
Znači mitomatičkom ekvilibristikom se došlo do broja iz Lahova izra­
čuna što je možda i bio cilj. Pri tomu se lakonski zaključilo da se u stvari bilo
popisalo samo između 56 i 59 % svih žrtava Drugoga svjetskog rata na po­
dručju Jugoslavije.229 Myers i Cambell sredinom 1950-ih za Jugoslaviju spo­
minju broj od 1.067.000 života izgubljenih od izravnih i neizravnih posljedi­
ca rata.230 Taj broj je gotovo istovjetan korigiranim komunističkim podatcima
iz Rezultata popisa za žrtve rata (1966.). To ukazuje da su tada jugokomunisti
još uvijek dobro pazili do kojih granica mogu ići sa svojim manipulacijama
i podatke su korigirali tako da održe nekakav privid znanstvene ozbiljnosti.
Njihovi mentalni sljednici se ne zamaraju takvim „sitnicama".

227 https://web.archive.org/web/20181021151259/https://narod.hr/kultura/otvoren-postu-
pak-beatifikacije-dobiva-li-hrvatska-7-blazenica-zrtava-partizanskih-zlocina_
228 Žrtve rata 1941.-1945. (Rezultati popisa).
229 http://www.muzejgenocida.rs/images/01zrtve%20rata%201941-1945.pdf
230 Myers & Cambell, s. 23.
 Prema Lahovim podatcima omjer neposrednih ratnih i demografskih
gubitaka je nešto manji od pola (koeficijent 0,476). Kada se taj koeficijent pri­
mijeni na demografske gubitke od 1,2 milijuna do kojih su došli na Princeto-
nu, dobije se oko 572.000 neposrednih ratnih gubitaka, tj. ubijenih, stradalih
i umrlih. To se samo za 4 % razlikuje od broja do kojeg su komunisti došli
svojim popisom iz 1964. godine. Štoviše, po tomu ispada da su komunisti
popisali 4 % previše „svojih" žrtava, a ne kako se iz njihovih tumačenja da
zaključiti 41 % do 44 % premalo.
Vjerojatno shvativši da su ostali proračuni kontraproduktivni, čini se da
su Lahovi izračuni kao najmanje pretjerani u posttitovskoj jugosferi postali
temelj za proračune ili procjene srpskih i jugoslavenskih stručnjaka od kojih
su u hrvatskoj javnosti najpoznatiji B. Kočović i V. Zerjavić.
Kod proračuna broja žrtava u nekadašnjoj Jugoslaviji treba paziti na
vremensko razdoblje jer se često miješaju žrtve od 1941. do 1945. godine sa
žrtvama do popisa iz 1948. godine. Radi se o ogromnoj razlici od nekoli­
ko stotina tisuća ubijenih. Primjerice J. B. Tito i njegovi komunisti „antifaši-
sti" su prema bivšem američkom predsjedniku Harryju Trumanu ubili oko
400.000 ljudi prije nego što su učvrstili svoju vlast.231 Prema izvješću CIA-e iz
1947. godine Titovi eskadroni smrti su poslije rata poubijali 550.000 ljudi.232
Na komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine je 597.000 ubijenih pa
ako je točna američka procjena od 1.067.000 ukupno ubijenih u Jugoslaviji, to
bi značilo da su antife J. B. Tita ubili najmanje 470.000 ljudi.
Međutim, kako je istraživanje na uzorku od preko 5.000 jasenovačkih
žrtava prema podatcima iz 1956. godine pokazalo da se može očekivati da su
prvobitni komunistički popisi žrtava lažni oko 30 %, to bi značilo da je broj
ubijenih od Titovih ubojica možda i oko 650.000. Prosjek tih dvaju brojeva žr­
tava Titovoga komunističkog režima je 560.000 što redom veličine odgovara
podatku CIA-e iz 1947. godine.

Stara jasenovačka mitomatika

Kako se pomoću mitomatike jednostavno može doći do mitskog broja
od 700.000 ubijenih u Jasenovcu? Da bi se to postiglo, samo treba u tisućama
zbrojiti 40+300+360, tj. u slovima ili lokalitetima to znači Krapje i Bročice +
Jablanac + Donja Gradina.

231 http://web.archive.Org/web/20200928232143/https://www.presidency.ucsb.edu/docu-
ments/the-presidents-special-conference-with-editors-business-and-trade-papers-0
232 CIA Information Report No. 127798.
 Sve počinje od dvaju malih kratkotrajnih logora Bročice i Krapje koji su
prethodili logoru Jasenovac (Bačićeva ciglana). Primjerice, u logoru kraj sela
Bročice kod Novske „(...) je bila podignuta jedna-dvije barake, a na ulazu stražara
i dva stražarska tornja."233 Ništa veći nije bio ni logor Krapje u kojem su prema
Miletiću bile „dvije barake podignute kraj sela Krapja na livadama uz rub šume
Gorhja Krndija." U Krapju je najviše moglo biti sveukupno samo 5 baraka.234
Znači svi podatci navode da se radilo o vrlo malim logorima, međutim pre­
ma komunistima tamo je bilo 3.000 logoraša.235
Evo kako su komunisti mogli doći do 40.000 žrtava iz Bročica i Krapja.
Prilikom preseljenja logoraša iz logora Krapje u Jasenovac (Bačićeva ciglana)
sredinom studenoga 1941. godine prema komunističkim izvorima preživjelo
ih je 1.500.236 Po logici to bi značilo da ih je 1.500 umrlo ili ubijeno. Među­
tim, logika je u mitologiji i mitomatici od periferne važnosti u odnosu na
fantomske izvore pa primjerice Miletić navodi da je ,,[p]rema nekim izvorima i
izjavama" u razdoblju trajanja logora Bročice i Krapje od 21. kolovoza do 15.
studenog 1941. godine ubijeno 8.000 do 12.000 logoraša.237 Naravno, taj broj
je bez obzira na veličinu i neutemeljenost bio premali za političke i financij-
sko-reparacijske apetite komunističkog diktatora J. B. Tita i njegove klike pa
se prešlo na višu razinu mitomatike.
Prema jednoj od komunističkih priča na kojima se temelji jasenovački
mit jedan bezimeni logoraš je bio doveden u logor sredinom listopada 1941.
godine i u nekom pismu piše kako je zaveden u logorsku kartoteku pod red­
nim brojem 28221. Od navodnog rednog broja (28.221) tajanstvenog logoraša
koji je slao necenzurirana pisma se oduzimanjem navodnog broja preživjelih
(1.500) došlo do oko 25.500 ubijenih Srba, Židova i komunista.238 Ako ste
uočili matematičku nepreciznost, neka vas to ne brine jer to je bit mitomati­
ke. Kako ni 25.500 nije bilo dosta, tako se u konačnici došlo do broja od oko
40.000 žrtava do prosinca 1941. godine. Taj broj je u svojoj knjizi spomenuo
Egon Berger.239 O uvjerljivosti Bergera kao svjedoka najbolje govori njegova
tvrdnja iz iste knjige prema kojoj je od lipnja do studenog 1942. godine u
Donjoj Gradini ubijeno 250.000 ljudi.

233 Miletić 1, Uvod.

234 Kevo, s. 474.
235 Miletić 1, Uvod.
236 Ibid.
237 Ibid.
238 Ibid.
239 Berger, s. 39.
 Kako pomoću mitomatike doći do broja od oko 40.000 ubijenih u Bro-
čicama i Krapju i stvoriti privid znanstvenog pristupa? Vrlo jednostavno.
Uzme se vremensko trajanje tih dvaju logora od otprilike 86 dana i podijeli
se s 55, tj. s približnim brojem dana do sredine listopada 1941. godine kada je
tajanstveni logoraš i pisac necenzuriranih pisama navodno doveden u logor.
Dobivenim omjerom pomnožimo redni broj tajanstvenog logoraša i tako se
dobije oko 44.000. Od toga broja oduzme se 1.500 navodno preživjelih i do­
bijemo konačni mitomanski saldo mrtvih u Bročicama i Krapju od 42.500, tj.
propagandno pamtljivijih „oko 40.000".
Ovdje treba spomenuti gotovo istovjetni broj žrtava „gospićkog sustava
logora" koje navodi V. Geiger u svojem osvrtu na knjigu (monografiju) I.
Goldsteina o Jasenovcu. Izvor podataka je jedna od fantazmagoričnih priča
u kojima se ustaše povjeravaju i to uglavnom svojim neprijateljima komu­
nistima koliko su ubili ljudi. U ovome slučaju navodno je ustaša Rubinić
,,u povjerenju" rekao Iliji Jakovljeviću da je u Gospić bilo dovedeno 28.700
ljudi, preživjelo je oko 3.500 pa iz toga slijedi da je u tom slučaju ubijeno oko
25.000 ljudi.240 Informacije radi, Jakovljević je preživio ratne logore Nezavi­
sne Države Hrvatske, ali nije Titovo komunističko oslobođenje, a knjiga kojoj
je on navodni autor objavljena je 1999. godine. Znači Jakovljevićeva knjiga je
objavljena više od pola stoljeća nakon Drugoga svjetskog rata i to u vrijeme
drugoga srpskog Memoranduma.241
Bivši logoraš Slavko Dobrila pušten je iz logora Jasenovac 14. srpnja
1944. godine povodom Poglavnikova rođendana242 i u svom iskazu pred Ze­
maljskom komisijom Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih
pomagača od 18. svibnja 1945. godine Dobrila prepričava kako mu je ustaški
poručnik Nemet prije samoubojstva navodno rekao da je u Jablancu ubijeno
oko 300.000 ljudi, većinom žena.243 Ova izjava logoraša Dobrile temelji se na
navodnoj izjavi pokojnog ustaše, s obzirom na okolnosti smrti vjerojatno du­
ševno rastrojenog čovjeka ili na izmišljanju pa možda zato koliko je poznato
u Jablancu nikada nije bilo iskapanja unatoč ogromnom broju potencijalnih
žrtava. U mrežnom jasenovačkom popisu je kod 307 navodnih žrtava na­
vedeno stratište Jablanac, znači tisuću puta manje od izjava komunističkog
svjedoka Dobrile.

240 Geiger, 2019., s. 269.-314.

241 https://web.archive.Org/web/20190601154114/https://hr. wikipedia.org/wiki/Drugi_Me-
morandum_SANU
242 Miletić 3, dok. br. 196.
243 Ibid., dok. br. 224.
 Prema srpskim podatcima u Donjoj Gradini je ubijeno i zakopano više
od 360.000 ljudi.244 Međutim, srpski podatci su vrlo nekonzistentni. Primje­
rice, N. Nikolić je prvo tvrdio da je u Donjoj Gradini 50 masovnih grobnica
da bi kasnije tvrdio da je u Donjoj Gradini „još 115 grobnica",245 a na kraju je
Nikolićev vrhunac bila tvrdnja o 248 „jasno vidljivih grobnica" u Donjoj Gra­
dini.246 U srpskoj interpretaciji povijesti okrugli, pamtljivi broj od 200-injak
grobnica postala je standardna osnova za sve mitomanske interpretacije.
Prema osporenim navodima srbijanskog antropologa Srboljuba Živa-
novića u Jasenovcu i okolici postoji oko 200 grobnica, a u jednoj je nađe­
no 800 "skeleta".247 Kada bi to i bilo točno, izračun bi bio 200x800=160.000.
Znači da mu za potvrdu mita nedostaje još „samo" od 200.000 do 540.000
"skeleta". Međutim, ovaj broj od 160.000 kostura je blizak trenutnoj gornjoj
granici rezervnog mita od oko 130.000 jasenovačkih žrtava koju propagiraju
„umjereni" srpski „istoričari" potpomognuti nekolicinom projugoslaven-
skih odnosno prosrpskih kolega iz Hrvatske uz asistenciju ponekog stranog
stručnjaka.248
Kako zaključuje Žerjavić, potreban broj jama sa po 800 leševa bio bi oko
900, a ekipa antropologa među kojima je bio i Srboljub Zivanović provela je
iskapanja u Donjoj Gradini na 7 mjesta. U 6 su nađeni ljudski ostatci, sveu­
kupno od 284 osobe. To otprilike odgovara broju u Domovinskom ratu od
strane Srba i pripadnika Titove JNA na Ovčari masakriranih hrvatskih ra­
njenika. Pri tomu je velika većina od 197 leševa iz Donje Gradine nađena u
jednoj jami (70 %).249
U prosjeku je na 7 mjesta u Donjoj Gradini nađeno 40 leševa, a medijan
je 8. Kada bi se to pomnožilo s onih famoznih Zivanovićevih 200 jama, to
bi bilo sveukupno između 1.600 i 8.000 potencijalnih leševa. Znači prema
tim projekcijama od 88 do 438 puta manje od starog jasenovačkog mita od

244 https://web.archive.org/web/20181021145830/https://sr. wikipedia.org/wiki/Zorop_

Доња_Градина_
245 https://web.archive.Org/web/20181021145830/https://sr.wikipedia.org/wiki/.Zlorop_
Доња_Градина.
246 https://web.archive.org/web/20200706152415/https://www.jusp-donjagradina.org/en/re-
search-in-donja-gradina/
247 Žerjavić, 1991., uz napomenu da *članak skraćeno donosi rezultate autorova istraživanja
objavljenog u istoimenoj knjizi, s. 102.-103.
248 https://web.archive.org/web/20181021145952/https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/nje-
macki-povjesnicar-i-jedan-od-vodecih-strucnjaka-za-povijest-ndh-ovo-je-prava-istina-o-bro-
ju-ubijenih-u-jasenovcu/7373904/
249 Žerjavić, 1991., s. 103.
700.000 i od 10 do 52 puta manje od trenutnog broja žrtava na mrežnom ja-
senovačkom popisu.
Vjerojatno svjesni da im ni Živanovićev broj grobnica i žrtava u njima
ne ide u prilog, Srbi ignoriraju i mitomatiku i vraćaju se čistoj mitologiji: „(...)
utvrđeno je da su ustaše u mnoge duboko iskopane grobnice često „usađivali" još
žive ili polumrtve ljude, tako što su na 1 kvadratni metar sabijali uspravno po 12 do
15 ljudi."250 Komu nije jasno o čemu se tu radi, neka potraži što je psihijatar
Jovan Rašković mislio o svojim Srbima.

Nova jasenovačka mitomatika

Nakon što je 1990-ih objavljen komunistički popis žrtava iz 1964. godi­
ne, svim apologetima jasenovačkog mita osim Srbima postalo je jasno da je
kontraproduktivno i dalje inzistirati na 700.000 ili više žrtava. Stoga se nakon
smrti jugokomunističkog diktatora prvenstveno u Hrvatskoj moralo prijeći
na rezervnu inačicu mita.
Za to su pretpostavljeno bile potrebne dvije stvari: a) nekakva „znan­
stvena" osnova na kojoj se taj rezervni mit može temeljiti i b) da autor takvog
uratka rođenjem bude Hrvat. Oba uvjeta zadovoljena su 1989. godine kad je
uz pomoć predsjednika Jugoslavenskog viktimološkog društva Zvonimira
Separovića i glavnog urednika izdanja Slavka Goldsteina objavljena knjiga
Vladimira Zerjavića Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu.251
Prema Žerjaviću ukupni demografski gubitci u Jugoslaviji su 2.022.000,
a ratni gubitci su 947.000 u Jugoslaviji i tomu je još pribrojio 80.000 stradalih
u inozemstvu i tako je dobio 1.027.000 stradalih tijekom Drugog svjetskog
rata. Ti brojevi se neznatno razlikuju od Kočovićevih prema kojem su demo­
grafski gubitci 1.985.000, a ratni gubitci 1.014.000. Uglavnom, može se reći
da su podatci Kočovića i Zerjavića samo varijacija na temu koju je još 1950-ih
napisao matematičar Ivo Lah.252
Tako je Zerjavić došao do svojih rezultata koji su „znanstvena" podloga
umanjenom, tj. rezervnom jasenovačkom mitu. Pri tomu je paradoksalno da
je do broja žrtava novog (rezervnog) jasenovačkog mita došao koristeći se
podatcima na kojima se temeljio stari jasenovački mit o 700.000 žrtava. Mož­
da je Zerjavić stvarno puno računao i proučavao partizanske monografije i

250 https://web.archive.Org/web/20181021145830/https://sr.wikipedia.org/wiki/.Zlorop.
Доња_Градина
251 Žerjavić, 1989.
252 Lah, s. 214.-223.
popise, ali oni su se pokazali nepouzdanima i lažnima pa ni njegovi prora­
čuni ne mogu biti točni.
Žerjavić je prvo zaključio da se zbog popisivanja žrtava dvadesetak go­
dina nakon rata, tj. zato što su neki svjedoci umrli, a neki iselili iz Titove
Jugoslavije nije moglo popisati 25 % do 30 % žrtava.253 Nije jasno kojom je
znanstvenom metodom ustvrdio postotak neizvedivosti popisa uslijed pro­
toka vremena, ali to za mitomatiku i nije bitno. Međutim, to znači da je u
svojim izračunima Žerjavić udio nepopisanih gotovo prepolovio.
Uglavnom, to bi značilo da je broj stradalih između 720.000 i 770.000254
pa je Žerjavić to zaokružio na oko 750.000. To je značilo odstupanje odnosno
manjak od 277.000 pa je vjerojatno stoga Žerjavić broju od 750.000 „popi­
sanih" i „nepopisanih" pridodao još 200.000 stradalih kako ih on u jugo­
slavenskom duhu naziva ,„kolaboracionista". Iako je terminologija dijelom
različita, možemo pretpostaviti da je ustvari samo četiri puta povećao broj
već prije u ovom tekstu spomenutih „kvislinga", sada pod novim nazivom
„kolaboracionisti". Znači od vremena komunističkog popisa iz sredine 1960-
ih do Žerjavićeve knjige s kraja 1980-ih promijenila se terminologija, ali i broj
stradalih protivnika komunističkog režima, premda nije jasno što se točno
misli pod pojmovima „kvislinzi" i „kolaboracionisti".
Spadaju li u tih 200.000 kolaboracionista i od Titovih antifašista ubi­
jena trudna Ivanka Novak Skrabec,255 silovana i raskomadana Grozdana
Budak,256 silovana, raskomadana, skuhana na partizanski gulaš i od Titovih
antifašista pojedena Friede Paulitsch257 ili vjerojatno prethodno također silo­
vane pa onda žive zazidane djevojčice iz Hude Jame?
Zanimljivo je kako je Žerjavić došao do broja od 200.000 kolaboraci­
onista. Koristeći se osobnim prikupljanjem podataka obilazio je knjižnice,
institute i arhive gdje je uočio da postoje brojne monografije o poginulim
partizanima i žrtvama rata, zatim je koristio Leksikon NOR-a i arhive Sub-

253 Žerjavić, 1991., s. 102.

254 Uz 25 % do 30 % nepopisanih to znači odstupanje od 257.000 do 307.000 od Žerjavićevog
izračuna ukupnog broja ratnih žrtava u Jugoslaviji, a aritmetička sredina je 282.000.
255 https://web.archive.org/web/20181021150256/https://www.hkv.hr/hrvatski-tjed-
nik/20637-potresno-pismo-trudne-majke-prije-no-sto-su-je-partizani-bacili-u-hudu-jamu .
html
256 https://web.archive.org/web/20181021150640/http://www.index.hr/indexforum/posto-
vi/237094/stravicno-procitajte-sto-su-partizanski-demoni-radili-zagrepcanima-zenama-i-dje-
ci-nakon-oslobodjenja/1
257 https://web.archive.Org/web/20181021150832/https://komunistickizlocini.net/2017/05/17/
slovenski-partizan-na-samrti-djevojku-smo-silovali-ubili-skuhali-gulas-i-pojeli-je/
nora. Nakon proučavanja te komunističke propagandne literature sinula mu
je ideja da sve te podatke „sabere".
Nakon „sabiranja" u Arhivu Hrvatske našao je detaljne popise Zemalj­
ske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača za Hr­
vatsku iz 1948. godine. To je ono povjerenstvo koje je nakon što je navod­
no vidjelo 50-ak leševa u Jasenovcu zaključilo da je tamo poubijano 500 do
600 tisuća ljudi. Znači vrlo neuvjerljivi podatci od kojih se danas bar javno
distancirala većina zagovaratelja jasenovačkog mita. Zerjavić je verificirao
svoje statističke proračune tako da je nekritički zbrojio podatke iz raznih
komunističkih političko-propagandnih pamfleta koji su kao takvi najblaže
rečeno znanstveno upitni.
Uz to, Žerjavić je koristio i ukupan broj žrtava koje je 1946. godine usta­
novila Zemaljska komisija Bosne i Hercegovine te slične podatke iz Srijema,
Bačke i Baranje.258 Prema tim podatcima broj stradalih „kolaboracionista" u
Hrvatskoj je 52.000, u Bosni i Hercegovini 70.000, a za cijelu Jugoslaviju sve­
ukupno 209.000. Znači Zerjavić je dobio potpuno različite rezultate koristeći
se istim podatcima prema kojima su 1960-ih stariji mitomatičari zaključili
da je bilo 50.000 „kvislinga", od 500.000 do 700.000 ubijenih u Jasenovcu i
sveukupno 1.708.000 žrtava. Uglavnom, tako je Zerjavić došao do broja od
950.000 i onda je tome pribrojio 80.000 navodno stradalih u inozemstvu.
Uz preciznije računanje po stavkama to je 1.027.000 žrtava. U odnosu na
taj Zerjavićev proračun broj popisanih žrtava iz 1964. godine iznosi 58 %. To
praktično znači da je Zerjavić jako pazio da ne odstupa od okvira od navod­
no samo 56 % do 59 % popisanih žrtava koje je odredila komunistička partija.
Podatci iz američkih izvora se znatno razlikuju od Žerjavićevih izraču­
na broja ubijenih „kolaboracionista" odnosno od broja uglavnom na kraju i
nakon rata ubijenih civila i zarobljenika. Ti podatci su iz vladinih institucija
i od bivšeg predsjednika tada najmoćnije države na svijetu pa se ne mogu
ignorirati. Prema tajnom izvješću CIA-e iz, kako ga se naziva „komunistič­
kog raja", samo u Zagrebu je ubijeno najmanje 8 do 10 tisuća, a prema nekim
podatcima i 58 tisuća Hrvata.259 Znači prema američkim podatcima samo u
Zagrebu je minimalno ubijeno 16 puta više Hrvata nego što je nađeno leševa
u Jasenovcu i Donjoj Gradini, odnosno samo u Zagrebu je možda ubijeno
više Hrvata nego što ima Srba na mrežnom jasenovačkom popisu.

258 Žerjavić, 1991., s. 97.-98.

259 http://web.archive.Org/web/20170123222005/https://www.cia.gov/library/readingroom/
docs/CIA-RDP80-00809A000500840089-9.pdf
 Što se tiče stradalih u logorima u Jugoslaviji prema komunističkom po­
pisu iz 1964. godine, u svim logorima u tadašnjoj Jugoslaviji sveukupni broj
stradalih je bio 89.851. Primjerice, prema mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac
prema stanju sredinom 2020. godine ima nešto preko 83.800 žrtava iz logora
Jasenovac i Stara Gradiška. Znači danas institucija na hrvatskom državnom
proračunu tvrdi da je samo u Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijeno skoro isti
broj ljudi za koje su komunisti tvrdili da su poubijani u svim logorima u
Jugoslaviji. Primjerice, prema komunističkim popisivačima iz 1964. godine
(L64) u Jasenovcu je stradalo 49.874, u Staroj Gradiški 9.587, a u Gradini kod
Jasenovca 128, tj. sveukupno 59.589.
Kako pomoću mitomatike doći do broja žrtava rezervnog mita o Jase­
novcu od 80.000 do 100.000? Ovdje se može ponoviti priča o komunističkim
monografijama, arhivima, zemaljskim i izvanzemaljskim komisijama, ali
sve se to pomoću mitomatike da koncizno objasniti u nekoliko redaka. Pri­
mjerice, uzme se broj stradalih iz Jasenovca, Gradine kod Jasenovca i Stare
Gradiške prema podatcima komunističkog popisa iz 1964. godine (59.589).
Zatim se uzme proq'ena iste ekipe koja je radila popis da je popisano oko
59 % svih žrtava rata jer taj postotak se da povezati s Lahovim proračuni­
ma. Znači nepopisano je ostalo 41 % žrtava. To se primijeni i na jasenovački
slučaj. Znači pomnoži se 59.589x0,41=24.431 i to se pribroji navodnom broju
jasenovačkih žrtava iz komunističkog popisa, tj. 59.589+24.431=84.020. To je
naravno matematički pogrješno, ali mitomatika je ionako bliska znanosti ko­
liko i patafizika.260
Da ponovimo, broj navodnih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu
JUSP-a Jasenovac sredinom lipnja 2020. je nešto veći od 83.800. Znači pomoću
mitomatike utvrdili smo kako „znanstveno" izračunati donju granicu rezer­
vnog jasenovačkog mita. Da bi došli do Zerjavićeve gornje granice rezervnog
jasenovačkog mita, potrebno je broj navodnih jasenovačkih žrtava prema ko­
munističkom popisu iz 1964. godine podijeliti s brojem prema Jugoslaven­
skom zavodu za statistiku učinkovito popisanim žrtvama. Pojednostavljeno
59.589/0,59=100.998, tj. dobije se oko 100.000 navodnih žrtava. Na ovaj način
se dobije „znanstveno" utemeljena gornja granica rezervnog jasenovačkog
mita. Ta granica je naravno privremena jer mitomatika je nevjerojatno flek­
sibilna metoda za sve prilike i potrebe. Mitomatika ima i svoju vremensku
dimenziju koja ovisi o političkim prilikama, odnosno o ciklusima, događaja,
a prema tomu se mijenjaju i rezultati izračuna, procjena i popisa (slika 14).

260 https://web.archive.Org/web/20210823171934/https://en. wikipedia.org/wiki/'Pataphysics

 Slika 11. Broj žrtava po godini rođenja prema sovjetskoj
Izvanrednoj državnoj komisiji; uočljiva je velika sličnost s anomalijama
godina rođenja kod mrežnog jasenovačkog popisa.

Žerjavićev poučak
S povijesno-političkog gledišta Žerjavićeva knjiga se bitno ne razlikuje
od projekta „Dotršćina".261 Oba uratka su nastala u terminalnoj fazi raspada
posttitovske komunističke diktature kada je partija tražila rezervnu opciju za
preživljavanje. Žerjavićevi proračuni se temelje na dva upitna popisa prove­
dena za vrijeme dviju izrazito protuhrvatskih diktatura - predratne srbijan­
skog kralja Karađorđevića i poratne komunističkog „kralja" J. B. Tita.
Prapočetci stvaranja novoga jasenovačkog mita počinju s prvim lon­
donskim izdanjem Kočovićeve knjige. Nakon objave Kočovićeve knjige Zr-
tve drugog svjetskog rata u Jugoslaviji262 kao odgovor ubrzo su uslijedile dvije
opširne Katalinićeve rasprave na tu temu (1986. i 1988.).263 Tek potom je u
aranžmanu Jugoslavenskoga viktimološkog društva i S. Goldsteina objav­
ljena Žerjavićeva knjiga (1989.). Međutim, kako su muslimani iz Bošnjačkog
instituta nabavili i kasnije objavili do tada skriveni komunistički popis žrta­

261 Projekt "Dotršćina" (1980.-1985. ), HDA, Popisnice s podacima o ubijenim žrtvama faši­
stičkog terora i antifašistima grada Zagreba.
262 Kočović, 1985.
263 Katalinić, 1986., s. 17.-58-; Katalinić, 1988., s 15.-63.
va rata tako su radi kontrole štete i Srbi objavili svoju inačicu tog popisa.264
Također početkom 1990-ih u aranžmanu kadrova iz komunizma u nezavi­
snoj Hrvatskoj objavljena je dopunjena Zerjavićeva knjiga koja je uključila i
njegove proračune žrtava Jasenovca.265
Prema hodogramu izdanja može se zaključiti da je ekipa kojoj je Žer-
javić bio znanstveni smokvin list uvijek bila na repu događaja. Katalinić je
vrlo argumentirano ukazao na probleme s popisima stanovništva kao i na
pogrješke u radovima Kočovića i Zerjavića.266 Zerjavić je naime slijedio istu
metodologiju kao Kočović pa je i krajnji rezultat bio isti uz razlike po pojedi­
nim stavkama. Tako je primjerice kod Zerjavića manji broj stradalih Hrvata,
a veći stradalih Srba nego kod Kočovića.267 Kočović je inače objavljivao svoje
radove u londonskom časopisu sljedbenika četničkog vođe Draže Mihailovi-
ća tako da se baš ne može reći da je bio sklon Hrvatima.268 Međutim, izgleda
da je unatoč svom četničkom pedigreu ipak bio skloniji Hrvatima od Zerja­
vića.
Vremenski razmak između zadnjeg predratnog i prvoga poratnog po­
pisa u Jugoslaviji je bio 17 godina pa je Zerjavić koristio proračune drugih
autora o broju stanovnika neposredno prije i nakon Drugoga svjetskog rata.
U svojoj knjizi iz 1989. godine on spominje uočene nelogičnosti u demograf­
skim proračunima u predratnoj srpskoj i poratnoj komunističkoj Jugoslaviji.
Primjerice, Žerjavić navodi korekcije „pogrešnih" stopa godišnjeg pri­
rasta za tadašnje banovine. Prema tim podatcima može se primjerice izra­
čunati da je za 17 % smanjena stopa godišnjeg prirasta stanovnika Dravske
banovine odnosno Hrvata, a za 21 % povećana je stopa prirasta stanovništva
Beograda odnosno Srba. Međutim, premda se radi o izuzetno velikim odstu­
panjima, Zerjavić ih ne naziva manipulacijama, iako to one svakako jesu jer
dapače i sam onako usput navodi primjer kako je tim proračunima smanjen
broj stanovnika Hrvatske i Slovenije.269
Premda je tim „proračunima" za vrijeme Kraljevine Jugoslavije smanji­
van broj Hrvata i katolika, Zerjavić nije posegnuo primjerice za podatcima iz

264 Spisak žrtava rata 1941.-1945., Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1992.; Jasenovac, Žr­
tve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, Bošnjački institut, Ziirich - Saraje­
vo, 1998.
265 Žerjavić, 1992.
266 Katalinić, 1993.
267 Ibid., s. 87.
268 Ibid., s. 92.
269 Žerjavić, 1991., s. 13.
Općeg sematizma Katoličke crkve u Jugoslaviji270 unatoč tomu što je radi verifi­
kacije podataka navodno imao vremena pregledavati razne jugokomunistič-
ke monografije. S obzirom na to da je društvo koje mu je izdalo knjigu imalo
prefiks jugoslavensko i s obzirom na to da je urednik izdanja bio partizanski
politički komesar, može se shvatiti zašto nije.
Proračun demografskih gubitaka koji se temelji na podatcima iz Op­
ćeg sematizma Katoličke crkve u Jugoslaviji i na tomu temeljen proračun broja
ratnih žrtava uvijek daje veći broj stradalih Hrvata. Primjerice, tako su za
Bosnu i Hercegovinu (BiH) demografski gubitci Hrvata u slučaju korištenja
podataka iz Općeg sematizma Katoličke crkve u Jugoslaviji najmanje za 6 % veći
i na temelju toga se dobiju ratni gubitci Hrvata u BiH koji više odgovaraju
Katalinićevim proračunima.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog
rata iz 1964. godine (L64) za cijelu Jugoslaviju popisano je 81.640 hrvatskih,
44.396 židovskih i 338.157 srpskih žrtava. Prema Žerjaviću (1989.) demograf­
ski gubitci Hrvata u Jugoslaviji su 285.000, Židova oko 70.000, a Srba oko
786.000. Ako na te brojeve demografskih gubitaka primijenimo omjere koji
se za ukupni broj žrtava u Jugoslaviji mogu izračunati iz ekvivalentnih po­
dataka Laha ili Vogelnika, stvarni ratni gubitci Hrvata bi prema tomu trebali
biti između 136 i 180 tisuća.
To znači da su komunisti 1964. godine (L64) poimenično popisali samo
između 45 i 60 posto stradalih Hrvata. To bi istovremeno značilo da je omjer
stvarnih i demografskih gubitaka kod Hrvata ispodprosječan i to znatno u
odnosu na broj iz Lahovih izračuna za cijelu Jugoslaviju. To bi se moglo pro­
tumačiti kako se Hrvate vrlo malo ubijalo tijekom i nakon rata. Prema do
sada otkrivenim mjestima masovnog pokolja odnosno komunističkog geno­
cida nad Hrvatima to svakako ne može biti istina, već baš suprotno.
Najbolji primjer koliko je problematičan odnosno lažan poimenični po­
pis žrtava Drugoga svjetskog rata iz 1964. godine je omjer između popisanih
hrvatskih žrtava iz Bosne i Hercegovine prema L64 (6.072) i Žerjavićeve pro­
cjene demografskih gubitaka (93.000).271 To bi značilo da je razlog velikog
demografskog gubitka Hrvata primjerice iseljavanje, a ne masovno ubijanje.
Vjerojatniji je razlog kako su se u komunističkoj Jugoslaviji ratni gubitci Hr­
vata smanjivali nekoliko puta u odnosu na stvarne. Kada kažemo nekoliko
puta to bi u nekim slučajevima moglo značiti ogromnih 7 do 10 puta manje.

270 https://archive.org/details/opci_sematizam_katolicke_crkve_u_jugoslaviji_
1939-krunoslav_draganovic
271 Žerjavić, 1989., s. 36.
Znači u popisu se neke popisivalo nekoliko puta više od stvarnih žrtava, a
druge nekoliko puta manje. Takav frizirani popis žrtava rata je postao temelj
za mrežni jasenovački popis.

Duecento
Bez obzira na metodologiju koju je koristio Žerjavić, glavni problem
kod njegovih proračuna je (ne)pouzdanost izvora kojima se koristio. Može
ga se opravdati da je koristio tada službene jugoslavenske izvore. Međutim,
ti izvori su potpuno nepouzdani jer i kada se je pokušao stvoriti privid znan­
stvene ozbiljnosti rada, krajnji rezultat je već bio određen prema naputku ko­
munističke partije, a sve između je bilo ugađanje tom cilju. Svako odstupanje
od crvene linije partije vodilo je do crne linije političkog života ili do ravne
linije kardiograma.
Vjerojatno zato je Žerjavić imao potrebu opravdavanja svojih rezultata
koji su dijelom odstupali od partijske dogme pa je drugi dio njegove knjige
Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu posvećen verifikaciji
statističkog izračunavanja. Za verifikaciju je koristio partizanske monogra­
fije i ratne leksikone, evidencije partizanskih subnoraša i slične komunistič­
ke uratke. Uglavnom, vrtio se u krugu komunističkih propagandnih bajki.
Štoviše, u nekim slučajevima je radio i manje korekcije kao primjerice kod
stope prirasta stanovništva pa mu se to može uzeti kao pozitivan, premda
nedovoljan potez. Međutim, nema nikakvog opravdanja kada se nekritički
preuzimaju nelogični podatci. Nelogičnost podataka često ukazuje na ne­
znanje ili na manipulaciju.
Ekstreman slučaj nelogičnih podataka su podatci o broju stradalih Ta­
lijana. Primjerice, prema Žerjaviću su ratni gubitci Talijana na područjima
pripojenim Jugoslaviji iznosili samo 200 stradalih. Znači od oko 130.000 Ta­
lijana koji su za vrijeme rata živjeli u Istri, Rijeci, Zadru i na primorskim i
dalmatinskim otocima tijekom Drugoga svjetskog rata prema Žerjaviću ih je
stradalo slovima - dvjesto!272
To je nevjerojatan podatak već s obzirom na to da su proq'ene broja
stradalih u tzv. savezničkim bombardiranjima Zadra oko 1.000 pa do 4.000
mrtvih.273 Zadar je u to vrijeme bio gotovo u potpunosti potalijančen pa su
i većina žrtava bili Talijani. Znači, već je samo u Zadru višestruko premašen
broj koji navodi Žerjavić, a da još nismo stigli ni do problematike fojbi.274

272 Ibid., s. 27., tablica 12.

273 https://web.archive.Org/web/20181021151451/https://hr. wikipedia.org/wiki/Savezničko_
bombardiranje_Zadra
274 Naziv koji se u Istri koristi za krške jame u koje su za vrijeme rata bacani živi ili ubijeni
ljudi.
 Procjene broja stradalih u fojbama penju se do 6.000, a za oko 650 sma­
knutih od svibnja 1945. godine isključivim krivcima se smatraju Titovi par-
tizani-antifašisti.275 Nisu svi ubijeni od Titovih komunističkih antifašista u
Istri krajem i nakon rata bili Talijani jer su komunisti smaknuli i veliki broj
istarskih Hrvata, a među ostalima zaklali su i blaženog Miroslava Buleši-
ća,276 ali ipak je među infojbiranima bio i veliki broj Talijana.
Žerjavić je tvrdio da je proučavao komunističku literaturu i popise, ali
izgleda poprilično površno jer bi inače našao podatak Subnora NR Hrvatske
iz 1950. godine prema kojem je na području Hrvatske stradao 671 Talijan.277
Prema Žerjaviću u područjima koja su „pripojena" Hrvatskoj i Sloveniji bilo
je 72.000 Talijana. To znači da ih u odnosu na predratno stanje nedostajalo
oko 60.000 pa je nevjerojatno da ih je samo dvjestotinjak stradalo tijekom
rata. U svakom slučaju Zerjavićeva procjena broja stradalih Talijana je netoč­
na, štoviše i neozbiljna.
To otvara još jedno pitanje jer u „pripojenim" područjima nedostaje više
od 60.000 Hrvata. U stvari pitanje se svodi na to koliko ih je uspjelo pobjeći
pred jugokomunističkim „osloboditeljima", a koliko je onih koji nisu uspjeli
pobjeći završilo na dnu krških jama? Nije to jedini Žerjavićev gaf takvog tipa
jer je primjerice njegov proračun demografskih gubitaka u Sloveniji upola
manji od broja stvarnih ratnih gubitaka prema ljubljanskom Institutu za su­
vremenu povijest.278 Ako su podatci slovenskog instituta točni, to bi značilo
da su Zerjavićevi proračuni u ovom slučaju možda i 4 puta manji od realnog
broja žrtava.

Romska mitomatika
Prema izračunu iz Žerjavićeve knjige na području današnje Hrvatske je
1941. godine moglo biti oko 16 tisuća Roma,279 a u Bosni i Hercegovini oko ti­
suću.280 To znači da je prema tim proračunima na većini područja Nezavisne
Države Hrvatske s izuzetkom Srijema moglo biti oko 17 tisuća Roma. Žerja-
vićeva je procjena da ih je oko 10 tisuća stradalo u Jasenovcu, a na mrežnom

275 https://web.archive.org/web/20181021151550/https://hr.wikipedia.org/wiki/Jame_(fojbe)
276 https://web.archive.org/web/20181021151718/https://hr.wikipedia.org/wiki/Miroslav_Bu-
lešić
277 http://web.archive.org/web/20210312132156/https://hrvatskonebo.org/2021/03/12/zlat-
ko-pinter-manipulacije-zrtvama-drugog-svjetskog-rata-i-mit-o-jasenovcu-13-dio/
278 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću? (1), 2016., s. 29.-35.
279 Žerjavić, 1989., s. 39., tablica 19.
280 Ibid., s. 36., tablica 17.
jasenovačkom popisu prema stanju s početka 2020. godine bile su 16.164 na­
vodne romske žrtve, tj. preko 6 tisuća više od Zerjavićeve procjene i samo
nekoliko stotina manje od izračunatog broja Roma u Hrvatskoj i BiH za 1941.
godinu.
Kod Tomasevicha se mogu naći dvije procjene broja Roma u Nezavisnoj
Državi Hrvatskoj. Prema prvoj procjeni na području Jugoslavije 1941. godine
živjelo je oko 79.500 Roma, a otprilike četvrtina od tog broja, tj. nešto manje
od 20.000 u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.281
Vjerojatno je Tomasevichu to bio premali broj u usporedbi s komuni­
stičkim procjenama pa ima i drugu znatno višu procjenu. Prema toj procjeni
1931. godine na području buduće Banovine Hrvatske bilo je 14.830 Roma.
Zatim je potpuno nejasno po kojem kriteriju je „realno pretpostavio" da je
na području Bosne i Hercegovine samo upola manje Roma nego u Hrvatskoj,
premda je prema popisu iz 1931. godine petnaest, a prema Zerjavićevom
izračunu za 1941. godinu sedamnaest puta manje Roma u Bosni i Hercegovi­
ni u odnosu na Hrvatsku. Uglavnom, Tomasevich je tako došao do 22 tisuće
Roma, a onda je taj broj uvećao za prosječni prirast stanovništva Jugoslavije
u tom razdoblju i tako je došao do broja od oko 25.000 Roma, tj. za četvrtinu
više nego u svojoj prvoj procjeni.
Tomasevich spominje navode Jakoba Danona, svjedoka koji je u svom
iskazu također krenuo s 20.000 romskih žrtava da bi se zatim u dodatku
izjave korigirao na 25.000. Zanimljivo je i da je Tomasevicheva knjiga kao i
Žerjavićeva izdana u aranžmanu Goldsteina, ali rezultati su im što se tiče ove
teme vrlo različiti. To se možda može objasniti da su protekla gotovo dva
puna desetljeća između objave tih knjiga, a mitovi samo rastu s vremenom.
Zanimljivo je da je prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrta­
va rata iz 1964. godine (L64) u Hrvatskoj popisano 4.146, a u Bosni i Herce­
govini 245 stradalih Roma. To znači da je omjer romskih žrtava popisanih
u tim dvjema tadašnjim federalnim jedinicama 17:1, tj. identičan je omjeru
broja Roma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini iz 1941. godine prema Zerja-
vićevu izračunu. Znači prema tom popisu je u najvećem dijelu Nezavisne
Države Hrvatske sveukupno stradao 4.391 Rom popisan u dijelovima L64 za
Hrvatsku i BiH, tj. četiri puta manje nego što ih trenutno ima samo na mrež­
nom jasenovačkom popisu. Od toga je u Jasenovcu stradalo 4.068, a u Staroj
Gradiški 85 Roma popisanih u dijelu L64 koji se odnosi na Hrvatsku i BiH.

281 Tomasevich, 2010.; Dodatak: Uništenje jugoslavenskih Roma s. 675.-678. (recenzija Ivo Ba-
nac, za izdavača Ninoslav Pavić i Slavko Goldstein, urednik prof. dr. Ivo Goldstein).
 U ovo nisu uračunati Romi popisani u drugim republikama koji su na­
vodno stradali u tim dvama logorima. Treba naglasiti da je broj Roma na­
vodno stradalih u Jasenovcu do 20. 8. 1941. godine u tada još uvijek nepo­
stojećem logoru prema L64 1.444 ili 36 % svih stradalih Roma iz tog popisa.
Iz ukupnog broja stradalih Roma prema L64, koliko god ti podatci bili točni,
proizlazi da u BiH uz pretpostavku iste stope stradavanja nije živjelo samo
upola manje Roma nego u Hrvatskoj, već 16 ili 17 puta manje. To znači da su
Tomasevichevi proračuni broja romskih žrtava pretjerani, tj. pogrešni.
Prema poslijeratnom popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj i BiH bilo je
847 Roma. Ako se od 17 tisuća Roma, koliko ih je otprilike prema Zerjaviću
trebalo biti 1941. godine na području Nezavisne Države Hrvatske, oduzme
broj popisanih u Hrvatskoj i BiH 1948. godine, dobije se 16.153, a to gotovo
potpuno identično broju Roma koji su se krajem 2018. godine nalazili na
mrežnom jasenovačkom popisu (16.164). To bi značilo da su tijekom Drugo­
ga svjetskog rata baš svi Romi pače i nešto više od toga ubijeni u Jasenovcu,
tj. nitko od Roma nije umro od gladi, bolesti ili prirodnom smrću, nije ubijen
nigdje drugdje od ustaša, nije stradao u partizanima ili od partizana, nije po­
bjegao u Srbiju ili poslan na rad u Njemačku. Uz toliku efikasnost postavlja
se pitanje kako je uopće preživjelo onih 847.
Broj Roma u Hrvatskoj se prema nekim podatcima u razdoblju između
popisa stanovništva 1921. i 1931. godine povećao za oko 8.400, tj. za više od
140 %.282 To nije moguće samo prirodnim prirastom stanovništva, već veli­
kim dijelom i doseljavanjem Roma iz Srbije i Makedonije.283 Proračuni poka­
zuju da bi se moglo raditi o doseljavanju u Hrvatsku koje je reda veličine od
4.000 do možda preko 7.000 Roma.
Zanimljivi su podatci o kretanju broja Roma u Makedoniji i Srbiji prema
Žerjavićevom izračunu za 1948. godinu u usporedbi s popisom stanovništva
iz 1948. godine. Prema popisu u Makedoniji je u usporedbi sa Zerjavićevim
izračunom bilo oko 3 tisuće,284 a u Srbiji štoviše 6 tisuća Roma više.285 Uz to
u rubrici asimilacije u Makedoniji su 3 tisuće, a u Srbiji je 9 tisuća Roma. Zna­
či uz 9 tisuća Roma viška ima još i 12 tisuća asimiliranih, tj. onih koji se na
popisu nisu izjasnili kao Romi. Sveukupno to je oko 21 tisuća što odgovara
jugokomunističkim interpretacijama reda veličine manjka Roma na prvom
poslijeratnom popisu u Hrvatskoj i BiH.

282 Vojak, 2004., s. 447.-476.

283 Koić & Banić, Jasenovac - "Ciganski logor", Nema nikakvih dokaza o masovnoj likvidaciji
Roma u Jasenovcu, s. 38.-47.
284 Žerjavić, 1989., s. 40., tablica 20.
285 Ibid., s. 42., tablica 22.
 To ukazuje na mogućnost da je bar dio Roma iz Nezavisne Države Hr­
vatske preseljen, protjeran ili pobjegao primjerice u Srbiju i Makedoniju, a
to znači da je i to mogao biti razlog zašto nisu registrirani na prvom po­
slijeratnom popisu pučanstva u Hrvatskoj. Broj Roma u Hrvatskoj smanjen
je i komunističkim prekrajanjima granice na štetu Hrvatske i oduzimanjem
najvećeg dijela Srijema koji je nakon rata poklonjen Srbiji. Zemun i okolica
administrativno su pripali Beogradu, a ostatak novostvorenoj tzv. Autono­
mnoj pokrajini Vojvodini u sastavu Srbije. Tako se administrativno smanjio
broj Roma u poslijeratnoj Hrvatskoj.
Manipulacija brojem romskih žrtava je posebna tema. U ovom slučaju
samo ćemo podsjetiti da je prema digitalnoj inačici komunističkog popisa iz
1964. godine (L64), ne računajući Rome koji su prema tom popisu stradali u
Jasenovcu prije otvaranja logora, a prvi navodno već 15. travnja 1941. godi­
ne, sveukupno moglo stradati manje od 17 % romskih žrtava s mrežnog jase-
novačkog popisa odnosno više od trećine iz digitalne inačice komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). To je stanje bez analize podataka
preostalih Roma s popisa.
O broju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj opširnije je pisano u tek­
stu o Romima, a ovdje samo podatak da se na zadnjem prijeratnom popisu
1931. godine u Hrvatskoj kao Cigani izjasnilo 1.336 stanovnika i sve ostalo su
interpretacije uglavnom temeljene na nečijim željama, a ne na činjenicama.286

Srpske seobe
Prema Žerjaviću razlika između Srba doseljenih i odseljenih iz Hrvatske
te Bosne i Hercegovine u Srbiju i obratno je minus 60 tisuća za Hrvatsku i mi­
nus 94 tisuće za Bosnu i Hercegovinu. Sveukupno u minusu oko 154 tisuće,
tj. toliko je više iseljenih od doseljenih Srba.287 Ovi podatci su u potpunom
neskladu s podatcima iz popisa stanovništva Jugoslavije iz 1948. godine.
Primjerice, prema podatcima popisa stanovništva iz 1948. godine iz
Hrvatske je u Srbiju iselilo 116.409, a iz Bosne i Hercegovine 127.718 Srba.
Sveukupno je iseljeno u Srbiju 244.125 Srba. Obratno, iz Srbije se u Hrvatsku
doselilo 14.866, a u Bosnu i Hercegovinu 9.852 Srba.288 Sveukupno 24.718.
Razlika između doseljenih i odseljenih za Hrvatsku te Bosnu i Hercegovinu
je 219.407 Srba. Znači da je s područja nekadašnje Nezavisne Države Hr­

286 Vojak, 2004., s. 466., 468.

287 Žerjavić, 1989., s. 36., tablica 17.; s. 39., tablica 19.
288 Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, s. XXXIV., Tablica 3.
vatske s izuzetkom Srijema nakon rata otetog od Hrvatske iselilo približno
65 tisuća Srba više nego prema Žerjaviću. To znači da je ovom korekcijom
Žerjavićevih izračuna demografski gubitak Srba u Hrvatskoj i Bosni i Her­
cegovini manji za taj broj i bez ratnih migracija iznosi približno 320 tisuća.
Kad bismo primjerice kao osnovu za izračun uzeli Žerjavićeve brojeve
bez podataka o asimilaciji, demografski gubitak bi bio za oko 10 tisuća ma­
nji.289 Treba naglasiti da su ovo korekcije samo na temelju stavke unutarnjih
migracija kod Žerjavića. Kao dodatna korekcija može se uzeti emigracija, tj.
broj Srba iseljenih izvan granica tadašnje Jugoslavije. U te emigrante spada
primjerice pravoslavni pop i četnički vojvoda Momčilo Đujić. Taj broj emi­
granata je za Srbe iz Hrvatske i BiH oko 22 tisuće.290 Posljedično to znači
manjak od oko 298 tisuća Srba na području Nezavisne Države Hrvatske bez
Srijema.
Međutim, u ove korekcije nisu uračunate ratne migracije Srba iz Neza­
visne Države Hrvatske, ratni zarobljenici i radnici na radu u Njemačkoj. Pre­
ma Miletiću to je oko 121 tisuća izbjeglica, deportiranih i preseljenih Srba291
tijekom rata do 15. siječnja 1945. godine, međutim prema Jelić-Butić taj je
broj znatno veći i kreće se od 137 pa do 180 tisuća.292 U Njemačkoj je bilo oko
30.000 Srba ratnih zarobljenika s područja Nezavisne Države Hrvatske i dio
od oko 200.000 radnika koje je na njemački zahtjev morala poslati hrvatska
vlast.293 Dio tih izbjeglica, ratnih zarobljenika i radnika također treba ura­
čunati u demografski gubitak Srba s područja Nezavisne Države Hrvatske.
Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava Drugoga
svjetskog rata iz 1964. godine (L64) u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini po­
pisano je 188.306 srpskih žrtava. Kad bismo potencijalni broj demografskih
gubitaka Srba iz Hrvatske i BiH od 298 tisuća pomnožili s omjerom ratnih i
demografskih gubitaka Jugoslavije prema Vogelniku, dobilo bi se nešto ma­
nje od 190 tisuća žrtava, tj. samo oko tisuću i petsto žrtava više od broja po­
pisanih srpskih žrtava za Hrvatsku i BiH. Znači da je broj popisanih žrtava
od strane jugokomunista 1964. godine bio pažljivo usklađen s proračunima
poslijeratnog Državnog statističkog zavoda kojemu je Adolf (Dolfe) Vogel-

289 Vidi u istoj knjizi: Ratni gubitci Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
290 Žerjavić, 1989., s. 54., tablica 26.
291 Miletić 1, dok. br. 1, bilješka 3.
292 Jelić-Butić, s. 170.
293 Ibid., s. 127.-128.
nik bio prvi direktor.294 Inače, u svojoj knjizi Žerjavić se vrlo kritički osvrnuo
na demografske proračune D. Vogelnika koje je smatrao pretjeranima i ne­
prihvatljivima.295
Kada bismo računali prema Žerjavićevim omjerima ratnih i ukupnih de­
mografskih gubitaka za područje bivše Jugoslavije, stvarni ratni gubitci Srba
iz Hrvatske i BiH bili bi oko 151 tisuće.296 To je oko 37 tisuća manje od bro­
ja srpskih žrtava koje su 1964. godine na području tih dviju jugoslavenskih
teritorijalnih jedinica popisali komunisti. Zanimljivo je da bi to odgovaralo
Katalinićevoj procjeni broja stradalih Srba i Crnogoraca zajedno u BiH.297
Računajući prema Lahovim omjerima ratnih i demografskih gubitaka u
Jugoslaviji stvarni ratni gubitci Srba iz Hrvatske i BiH bili bi nešto manji od
142 tisuće, tj. bili bi za oko 46 i pol tisuća manji od broja koji su komunisti
popisali 1964. godine. Pojednostavljeno, uzimajući u obzir samo stavke mi­
gracije i emigracije može se zaključiti kako su komunisti izmislili najmanje
između četvrtine i trećine srpskih žrtava u Hrvatskoj i BiH.
Veliki stručnjak Žerjavić nije uočio ove „sitne" anomalije. Opravdanje bi
moglo biti previd koji se svakome može dogoditi, ali to je gotovo nemoguće
s obzirom na razmjere ovih razlika. Neznanje može biti opravdanje, ali tada
su svi njegovi proračuni pa i oni glede Jasenovca dvojbeni. To znači da u tom
slučaju pada znanstveno opravdanje rezervnog jasenovačkog mita. Ako nije
previd i neznanje, onda ostaje samo namjera, a tada je sve jasno.

Jasenovački mit u „dobrom" društvu Kominterne

Odmah nakon mrežnog jasenovačkog popisa (slika 5 i slika 6) najveća
odstupanja od trenda Monte Carlo simulacije su za histograme godina ro­
đenja osoba s USHMM-ovih popisa (slika 9) prisutna u slučaju podataka so­
vjetske Izvanredne državne komisije298 (slika 11). Histogram godina rođenja
tog popis je također nazubljen.

294 https://web.archive.Org/web/20200216183953/https://www.slovenska-biografija.si/oseba/
sbi803425/
295 Žerjavić, 1989., s. 20.-23.
296 Ibid., s. 77.
297 Katalinić, 1993., s. 91.
298 https://web.archive.Org/web/20190814191937/https://www.ushmm.org/online/hsv/
source_view.php?Source!d=20781
Slika 12. Postotni udio grupa deportiranih prema broju upućenih u logore
u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj po deportaciji, posebno je izdvojen Jaseno­
vac. Nema pokazatelja o brojnim deportacijama velikih grupa već je najviše
pojedinačnih upućivanja u logor i grupa od nekoliko desetaka ljudi.

Jedan od navodnih ciljeva spomenute komisije bio je i popisivanje i do­

kumentacija sovjetskih žrtava rata.299 No, poznato je da je ta komisija pretje­
rivala do te mjere da je prema jednom njihovom dokumentu korištenom i na
suđenju u Niirnbergu u njemačkom koncentracijskom logoru Sachsenhau­
sen prema svjedoku Faulu Waldmannu, bivšem pripadniku SS-a, navodno
ubijeno 840.000 ljudi, a tijela su navodno uklonjena u pokretnim kremato­
rijima.300 Međutim, povjesničari su značajno revidirali broj žrtava u logoru
Sachsenhausen i danas se zavisno od izvora procjenjuje da je stradalo od
30.000301 do 100.000302 ljudi pa je sasvim jasno o kakvoj se vrsti podataka radi
kod spomenute komisije. Nadalje, ta komisija je između ostaloga poznata i
po prebacivanju krivnje za pokolj Poljaka u Katynskoj šumi303 sa stvarnih
počinitelja sovjetskih, tj. komunističkih eskadrona smrti na Nijemce.304

299 https://web.archive.Org/save/https://en. wikipedia.org/wiki/Extraordinary_State_Com-

mission
300 https://web.archive.Org/web/20190814194356/https://avalon.law.yale.edu/imt/02-19-46.
asp
301 https://web.archive.Org/web/20200420143208/https://en. wikipedia.org/wiki/Sachsenhau-
sen_concentration_camp
302 https://web.archive.org/web/20190814200058/https://www.britannica.com/place/Sachsen-
hausen-concentration-camp-Germany
303 https://web.archive.Org/web/20200419133452/https://en.wikipedia.org/wiki/Katyn_mas-
sacre
304 http://archive.is/SLESm
 Na histogramima godina rođenja žrtava s jasenovačkog popisa i so­
vjetskih podataka uočljiv je isti tip „nazubljenosti" podataka, tj. neobičnih
skokova broja podataka kakvih nema na ostalim prikazanim histogramima.
Očito da se kod ovih dvaju slučaja radi o primjeni slične pseudoznanstvene
metodologije. Treći popis po najvećoj udaljenosti od modela je također još je­
dan sovjetski i također ima značajke „nazubljenosti". Znači tri popisa koji se
ističu na histogramu godina rođenja iz USHMM-a kao da su iz iste komuni­
stičke propagandne škole. Dva su djelo Staljinovih, a jedan, onaj jasenovački,
djelo je Titovih komunista-antifašista. Komunizam je sustav temeljen na laži,
a NKVD, OZNA i UDBA samo su praktički razne kratice za isto: laž i smrt.
U slučaju Jasenovca jugokomunistička komisija je po svojoj misiji i na­
činu rada ekvivalentna Izvanrednoj državnoj komisiji Sovjetskog Saveza jer
je nakon jednodnevnog obilaska logora „nedvojbeno" utvrdila broj od 500
do 600 tisuća žrtava. Nakon razlaza dvojice komunističkih diktatora J. V.
Staljina i J. B. Tita305 jugoslavenski komunisti su pokazali kako u propagandi
mogu nadmašiti i svoje kominternske učitelje i uzore pa je tako broj jaseno-
vačkih žrtava porastao na 700.000. To je i bio službeni broj žrtava iz jaseno­
vačkog mita sve do raspada komunističke Jugoslavije.
Shvativši svu neuvjerljivost i glupost pretjeranog broja jasenovačkih žr­
tava, jugokomunisti u Hrvatskoj pokušavaju spasiti jasenovački mit uzima­
jući kao ishodište komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine. Kako je u
tom poimeničnom popisu bilo „premalo" žrtava Jasenovcu je dodan i broj
žrtava iz logora Stara Gradiška pa se tako krenulo od 60-ak tisuća jaseno­
vačkih žrtava. Kako je i to bilo premalo za apetite i zacrtane ciljeve, dodatni
„dokaz" su pružila dvojica „demografa" i „nezavisnih" stručnjaka. Kako je
B. Kočović bio srpski emigrant blizak četnicima, trebalo je naći i kako bi rekli
komunisti „poštenog" Hrvata i taj je utjelovljen u V. Zerjaviću. Zanimljivo da
je sudeći prema tim procjenama i izračunima „četnik" Kočović bio veći „Hr­
vat" od Zerjavića. Uglavnom, popis žrtava rata koji je bio „dokaz" za 700.000
žrtava sada je postao temelj novog mita.
Broj žrtava toga rezervnog jasenovačkog mita je kroz godine rastao i da­
nas je dosegnuo skoro 84 tisuće, a kako se može shvatiti iz nekih izjava u me­
dijima kreatori mita teže prema priželjkivanijoj šesteroznamenkastoj brojci.
Zamislite svjedoka koji laže 620 tisuća puta, ali nakon što je uhvaćen u laži
za sve što kaže nakon toga tvrdi da je istina. Kako bi rekao jedan nehotični
revizionist jasenovačkog mita - ne bu išlo dečki.

305 https://web.archive.Org/web/20200419064317/https://hr.wikipedia.org/wiki/Rezolucija_
Informbiroa
 Mrežni jasenovački popis nalazi se u „dobrom" društvu popisa koji je
izradila skupina komunističkih propagandista iz propalog Sovjetskog Save­
za poznata po blago rečeno masovnim prijevarama koje su otkrivene i doku­
mentirano opovrgnute. Staljinov i Titov „sojuz" su propali, a tako će biti i s
tada kreiranim mitovima bez obzira na njihovo novo ruho jer ne počivaju na
znanstvenim temeljima.

Broj ljudi po deportaciji

Miletić je autor četiriju knjiga o Jasenovcu. Ustvari se radi o zbornici­
ma dokumenata odnosno uglavnom o prijepisima dokumenata. Prijepisi su
uvijek lošiji od originala i to ne samo iz tehničkih razloga i izgubljenosti u
prijevodu. U svakom slučaju bez obzira na Miletićeve interpretacije povije­
sti obimna dokumentacija prezentirana u tim knjigama pruža istraživačima
zanimljiv uvid u temu. Dokumenti su naravno pažljivo odabrani ne bi li se
dokazalo nedokazivo, ali s obzirom na količinu materijala često su propušte­
ne i neke stvari koje su u potpunoj suprotnosti s autorovom namjerom.
Kad se ti podatci koriste za računalnu obradu, taj uzorak je više nego
dovoljan za relevantne statističke rezultate jer predstavlja 9 % svih žrtava
iz logora Jasenovac prema mrežnom jasenovačkom popisu. U ovom tekstu
analizirani su i obrađeni podatci o deportacijama u logore Jasenovac i Stara
Gradiška.
Prema podatcima o deportacijama iz prvih triju Miletićevih knjiga o Ja­
senovcu306 medijalna veličina grupa deportiranih je 8 do 9 osoba. Najveća
navedena deportacija za koju postoje podatci o ishodištu bez obzira na to
je li broj navodno deportiranih „procjena" ili „okrugli broj" je 2.000.307 Taj
podatak o deportaciji Roma iz Županje je inače vrlo neuvjerljiv i o tomu je
opširniji osvrt u poglavlju Narodi u dijelu o Romima.
U 41 % slučajeva navode se pojedinačna upućivanja u sve logore u Ne­
zavisnoj Državi Hrvatskoj, odnosno kada se gleda samo logor Jasenovac,
pojedinačna upućivanja predstavljaju 39 % svih deportacija kao što se može
vidjeti na slici 12. Deportacije reda veličine od pojedinca do grupe od najviše
20 Ijudi.predstavljaju 67 % svih deportacija u logore, odnosno 70 % depor­
tacija u logor Jasenovac. Grupe deportiranih veće od 500 ljudi predstavljaju
samo 2 % svih deportacija, odnosno oko 4 % deportacija u Jasenovac.

306 Druga knjiga je iz tehničkih razloga samo polovično obrađena.

307 Miletić 1, dok. br. 107.
 Slika 13. Histogram postotnog udjela godina smrti zatočenika u logorima
Jasenovac i Stara Gradiška (sivo) i udjela nepouzdanih podataka o godini
smrti (tamnosivo) prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa.

Glede logora Jasenovac prvi nadnevak neke deportacije u spomenutim

Miletićevim knjigama je 5. rujna 1941. godine. Radi se o uhićenju grupe Srba
komunista iz istočne Hercegovine. Pri tomu se u dokumentu uopće ne spo­
minje logor Jasenovac, već samo upućivanje na prisilan rad, a sve ostalo je
Miletićeva interpretacija.308 U rujnu 1941. godine još nije postojao logor Ja­
senovac u Bačićevoj ciglani, već su najbliži Jasenovcu bili mali logori Bročice
kod Novske i Krapje u istoimenom selu zapadno od Jasenovca.
Prva deportacija iz gore spomenutih triju prvih Miletićeve knjige koja bi
se mogla povezati s Jasenovcem je s početka studenog 1941. godine. Radi se
također o manjoj grupi od sveukupno 15 upućenih u logor.309 Samo prema
imenu i prezimenu dvanaestorica iz te grupe bi se možda mogli nalaziti na
mrežnom jasenovačkom popisu. „Možda" jer je u četiri slučaja različito ime
oca, u jednom je ime oca označeno kao nepouzdan podatak, u tri slučaja je
različito mjesto rođenja, a u tri slučaja je morfološki slično, ali ipak različito
osobno ime. Primjerice, Mile/Milutin ili Božo/Boro.
Od četvorice Židova dvojica prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad
Vashema vjerojatno uopće nisu ratne žrtve jer ne samo da nema svjedočan­
stava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, već su i zapisi iz srbijanskog
Spiska žrtava rata potpuno oprečni podatcima koje je objavio Miletić. Primje-

308 Ibid., dok. br. 20.

309 Miletić 3, dok. br. 26.
rice, Aleksandar Strassberger je prema srbijanskom Spisku žrtava rata ubijen
u logoru Stara Gradiška 15. kolovoza 1941. godine, a prijedlog za upućivanje
u logor petnaestorice komunista je od 3. studenog 1941. godine. Znači prema
tomu je Strassberger ubijen mjesecima prije nego što je uopće predložen za
deportaciju. Osim toga „ubijen" je 1941. u logoru koji je uspostavljen počet­
kom 1942. godine. Autori mrežnog jasenovačkog popisa su izgleda uočili te
nelogičnosti, ali Strassberger nije izbrisan s popisa, već je godina smrti pro­
mijenjena u nepouzdanu 1944.*. Na jasenovačkom popisu se nelogično, od­
nosno lažno ne briše s popisa, već se podatci prilagođavaju zacrtanoj „istini".
Po mrežnom jasenovačkom popisu prema stanju polovicom lipnja 2020.
godine u Jasenovcu je 1942. ubijeno 45.775 ljudi. To je za 17.025, tj. za 60 %
više nego prema L64. Bez obzira na to što se i ne očekuje da se svi dokumenti
o nekoj temi objave u zbornicima, ipak je znakovito da su glede deportacija
kod Miletića pretežno objavljeni dokumenti u kojima se spominju deporti­
rani pojedinci ili male grupe, a uglavnom izostaju primjeri o velikim grupa­
ma. Nema ih ili nikada nisu postojali? Ako su ustaše minuciozno zapisivali
deportacije pojedinaca, znači da je postojao administrativni sustav koji je to
bilježio. U tom slučaju morali bi postojati tragovi i o velikim grupama, ali oni
su vrlo rijetki (slika 12).
Bez velikih grupa deportiranih u Jasenovcu se nije moglo ubiti 700 tisu­
ća ljudi, tj. 100 tisuća prema novom rezervnom jasenovačkom mitu, odnosno
skoro 84 tisuće prema trenutnom stanju na mrežnom jasenovačkom popisu.
Kad smo već kod raznih usporedbi podataka, evo još jedna vrlo znako­
vita. Radi se o usporedbi broja leševa nađenih na lokalitetu Donja Gradina,
navodno najvećem stratištu kod Jasenovca te o broju leševa ubijenih Hrvata
nađenih u jednom partizanskom ratnom logoru. Primjerice, u Donjoj Gradi­
ni310 na suprotnoj obali Save kod Jasenovca je u iskapanjima nađeno manje
leševa nego u Slatinskom Drenovcu, široj javnosti nepoznatom ratnom logo­
ru Titovih komunista odnosno današnjih antifašista.311 Usporedbe radi pre­
ma komunističkim popisivačima u Donjoj Gradini, odnosno u „Gradini kod
Jasenovca"312 ukupno je stradalo 128 ljudi što je otprilike trećina nađenih
leševa. Ovo bi se moglo shvatiti kao da komunistički popisivači indirektno
priznaju da su 2/3 žrtava iz Donje Gradine poslijeratno djelo Titovih komu-
nista-antifašista.
Kad je manjak leševa u Jasenovcu postao takav problem da su priče o
stotinama tisuća ubijenih postale potpuno neuvjerljive nakon pokušaja s Pic-
cilijevim krematorijem, bacanjem leševa u Savu ili okolne bunare, kuhanjem
sapuna i sličnim, međutim, nažalost po kreatore takvih uradaka provjer-

310 Matković, Koić i Banić, 2016., s. 35.

311 http://archive.is/QoIYC; http://archive.is/lkPJl; http://archive.is/Z3h8g 464 lubanje i kosti­
ju za još stotinjak žrtava.
312 Žrtve rata 1941. - 1945. (Rezultati popisa), s. 47.
ljivim i neuvjerljivim propagandnim pričama u igru je ubačena fantomska
drobilica kostiju. Postavši predmet sprdnje, drobilica Ive Goldsteina je ubrzo
potiho netragom nestala.

Bilježnica Zemaljske komisije

Prema navodimaj. Kolanovića, ravnatelja Hrvatskoga državnog arhi­
va, na suđenju Dinku Šakiću u Drugomu svjetskom ratu su prema nekakvoj
bilježnici Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih po­
magača za područje tadašnje tzv. Narodne Republike Hrvatske bile 15.792
žrtve u velikim logorima kao što su Auschwitz, Dachau i Jasenovac.313
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) u dijelu popisanih u Hrvatskoj je 3.109 žrtava iz Auschwitza, 1.631 žrtva
iz Dachaua i 28.177 žrtava iz Jasenovca. Ako se Jasenovcu doda i 5.421 žrtva
iz Stare Gradiške, to je ukupno 33.598 žrtava iz tih dvaju logora. S obzirom
na Kolanovičeve navode kad oduzmemo žrtve iz Auschwitza i Dachaua, to je
22.546 žrtava više od podataka iz famozne komunističke bilježnice.
Možemo pretpostaviti da komunisti u popisu iz 1964. godine nisu baš
pretjerano „nadopunjavali" podatke o žrtvama iz Auschwitza i Dachaua.
Naravno, ne iz ljubavi prema istini, već zato što je jedan od motiva za izradu
popisa bio potraživanje ratne odštete od Njemačke, a to isključuje preočite
manipulacije brojem žrtava u njemačkim logorima. Znači komunisti su svoju
kreativnost vjerojatno morali usmjeriti na onu stranu gdje je to bilo moguće,
tj. prema Hrvatima i logoru Jasenovac. Prema tomu može se zaključiti da bi u
bilježnici Zemaljske komisije iz 1946. godine moglo biti oko 11 tisuća jaseno-
vačkih žrtava iz tzv. NR Hrvatske, a razlika od 22.546 je „nabrijana" bilanca
žrtava do popisa iz 1964. godine.
Nasuprot komunističkim popisivačima je primjerice broj od 18.600 za­
točenika u logoru Jasenovac iz nekomunističkih izvora. Prema različitim
izvorima moglo bi se shvatiti da je to broj logoraša za cijelo razdoblje trajanja
logora ili samo za nejasno definirano razdoblje tijekom trajanja logora Jase­
novac.314 Najstariji nama poznati podatak o tomu spomenut je u razgovoru
Dinka Sakića za novine 2008. godine, kratko prije smrti. Prema Šakiću: „Kroz
Jasenovac je u moje vrijeme prošlo točno 18.600 zatočenika, a velika većina ih je
bila upućena na rad u Njemačku."315 Isti broj spominje V. Geiger316 2013. godi­

313 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a fasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću (1), s. 31.
314 T. Vuković navodi razdoblje od 18. 2. 1942. do 1. 10. 1944. prema knjizi M. Genca Trilogija
zločina (2018.) https://web.archive.Org/web/20200915193633/https://www.glas-koncila.hr/jase-
novacki-logor-u-bespucima-povijesnoga-revizionizma-22-isticem-da-je-uprava-logora-jase-
novac-vodila-zapisnike/
315 https://web.archive.org/web/20191119135344/https://otporas.com/podsjetni-i-vrijed-
no-za-procitati-dinko-sakic-nikada-nikoga-nisam-ubio/
316 Geiger, Numerical indicators of the victims of the jasenovac camp. 1941.-1945., s. 167.
ne pozivajući se na knjigu I. Barbarića317 iz 2010. godine prema kojoj je tih
18.600 ukupan broj registriranih u logoru Jasenovac do 1. svibnja 1945. godi­
ne. Prema knjizi R. Leljaka iz 2018. godine 18.600 je ukupan broj zatočenika
u logoru Jasenovac III, odnosno u Bačićevoj ciglani od njegovog osnivanja
do zatvaranja.318
Znači, postoje dvije krajnosti ovih podataka pri čemu je na jednoj strani
18.600 prošlih kroz logor Jasenovac za cijelo vrijeme ili za najveći dio trajanja
logora, a na drugoj prema komunističkim izvorima 700.000 žrtava tijekom
rata ili po srpskim izvorima i do 1,4 milijuna žrtava. Po mrežnom jasenovač-
kom popisu JUSP-a Jasenovac prema stanju iz lipnja 2020. godine u logoru
Jasenovac je bilo 68.988 žrtava.

Generalski revizionizam
U prilog gore navedenom broju iz nekomunističkih izvora od 18.600
ljudi koji su prošli kroz logor Jasenovac od kojih je većina upućena na rad u
Njemačku idu i poslijeratne izjave dvojice Titovih generala. Prema tim izja­
vama ti generali su u stvari najveći jasenovački revizionisti.
U izdanju Vjesnika od 6. svibnja 1981. godine u tekstu pod naslovom
„Borci jedinstveni u obrani tekovina revolucije" general tzv. JNA Košta Nađ
osvrnuo se na „opasna iskrivljavanja povijesti" istaknuvši da „što se sve može u
nas objaviti kao historijska istina vidio ovih dana u dvije knjige o ustašama." „Oba
autora, doktori i akademici, a vjerojatno i članovi Saveza komunista, pišu - citiram:
'Kroz jasenovački logor prolaze deseci tisuća ljudi, većinom pogubljeni u bezbroj­
nim pokoljima'. Kao da već odavno nije poznato i znanstveno utvrđeno da je u tom
zloglasnom logoru likvidirano oko sedam tisuća, a ne 'deseci tisuća' nevinih ljudi,
djece, staraca i žena", zaključuje Nađ.319
Nađ je to izjavio u novinama u vrijeme komunističke diktature, ali na­
kon smrti diktatora Broza poznatijeg kao Tito. Ta izjava je morala proći sve
provjere prije objave, kako one podobnih novinara, tako i onu dežurnog re­
dakcijskog udbaša i očito nije bilo primjedbi na sadržaj.
Drugi Titov general Jefto Šašić je još radikalniji revizionist. U svojoj knji­
zi M. Ivezić citira Sašića koji, pozivajući se na Statistički zavod Jugoslavije,
navodi kako su u Jasenovcu umrla 262 logoraša, u Staroj Gradiški 141, a

317 Barbarić, s. 100.

318 Leljak, s. 27.
319 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću (4), s. 37.-38.
u svim logorima u Jugoslaviji 2.620 ljudi.320 Taj podatak je iz 1986. godine,
odnosno kao i prethodni Nađev također iz posttitovskog razdoblja raspada
tzv. SFR Jugoslavije. To znači da su u logorima Jasenovac i Stara Gradiška
ukupno umrla 403 logoraša. To je ujedno i najniži broj stradalih u Jasenovcu
prema svim dostupnim izvorima. Ujedno, to je 208 puta manje od broja žrta­
va na mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac odnosno na Poime­
ničnom popisu žrtava KL Jasenovac 1941.-1945. Nadalje, Sašićevih 262 mrtva
u Jasenovcu je 2.672 puta manji broj žrtava od 700.000 što je bio službeni broj
ubijenih u Jasenovcu u komunističkoj Jugoslaviji. To je generalni, odnosno u
ovom slučaju generalski revizionizam jasenovačkog mita.

Godine smrti
Zanimljiv je odnos postotnog udjela godina smrti zatočenika u logorima
Jasenovac i Stara Gradiška i udjela nepouzdanih podataka o godini smrti
prema podatcima iz mrežnoga jasenovačkog popisa (slika 13). Prema tim
podatcima 1942. godine je ubijeno skoro 70 % svih s mrežnog jasenovačkog
popisa i kod tih osoba koje su navodno stradale 1942. godine je kod manje od
5 % 1942. godina označena kao nepouzdan podatak. Nasuprot tomu u godi­
nama kad je navodno bilo najmanje ubijanja, od 1943. do 1945. godine, udio
nepouzdanih podataka je dva do tri puta veći. Puno ubijenih i kao sve se
zna, a kod manjeg broja ubijenih izrazito raste broj nepouzdanih podataka.
Treba naglasiti da su ti podatci označeni kao nepouzdani prema autorima
mrežnoga jasenovačkog popisa.

1945. 1946. 1956. 1964. 1980. 1981. 1985. 1987. 1989. 1991. 1999. 2007. 2017.
1995.
Godina

Slika 14. Kretanje broja jasenovačkih žrtava na popisima sukladno važnim

događajima kao što su smrt komunističkog diktatora i pobjeda u
Domovinskom ratu protiv srpskih i jugoslavenskih agresora.

320 Ivezić, 2014., s. 149.

 Iz histograma se mogu uočiti još dvije nejasnoće. Prvo, zašto bi usta­
še skoro pa prestali ubijati logoraše 1943. godine? Naime, prema mrežnom
jasenovačkom popisu 1943. godine je ubijeno manje od 5 % svih navodnih
žrtava. Sličan trend se nastavlja sve do kraja rata. Kakav je to genocidni plan
od kojeg se tako brzo odustalo? Pa sigurno im nije ponestalo potencijalnih
žrtava.
Drugo pitanje je kako su ustaše uspjeli poubijati oko 13 % žrtava s mrež­
nog jasenovačkog popisa 1941. godine? Naime, logor Jasenovac u Bačićevoj
ciglani je uspostavljen tek sredinom studenoga 1941. godine, a prije njega su
bila dva mala logora Bročice kod Novske i u selu Krapje desetak kilometa­
ra zapadno od Jasenovca uspostavljeni nakon raspuštanja logora u Gospiću
krajem kolovoza 1941. godine. U te logore su prebačeni logoraši iz Gospića.
Logor Stara Gradiška uspostavljen je još kasnije od Jasenovca u veljači 1942.
godine.
Zanimljivo da su podatci o godinama smrti iz projekta „Dotršćina" pot­
puno različiti u odnosu na mrežni jasenovački popis. Prema projektu „Dotr­
šćina" također je najviše stradalih 1942. godine, ali u znatno manjem postot­
ku (36 %). Velike su razlike u podatcima o stradalima između projekta „Do­
tršćina" i mrežnog jasenovačkog popisa za 1941. i 1945. godinu rata. Prema
projektu „Dotršćina" 1941. godine je stradalo 24 %, a 1945. godine skoro 19 %
logoraša. Znači razni komunistički izvori imaju potpuno različite podatke, a
to može značiti nesinkroniziranu manipulaciju brojem žrtava.
Prema stanju na mrežnom jasenovačkom popisu od 15. lipnja 2020. go­
dine u Staroj Gradiški je 1941. i 1945. godine ubijeno ukupno 666 logoraša.
Znači oni su ubijeni u logoru koji još nije uspostavljen ili nakon što je ras­
pušten. Međutim, ti podatci su mijenjani jer je prema digitalnoj inačici ko­
munističkog popisa žrtava rata (L64) takvih 209 više od trenutnog stanja na
mrežnom jasenovačkom popisu. Još je skoro 900 logoraša ubijenih u Staroj
Gradiški 1944. godine nakon raspuštanja logora. To znači da je oko 1.750
ubijenih iz Stare Gradiške lažno temeljem nemogućeg vremena smrti.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu je 10.254 ubijenih u logoru Jase­
novac 1941. godine. Međutim, slično kao i u slučaju Stare Gradiške u L64 ih je
115 više. Znači i u ovom slučaju se je manipuliralo podatcima. Inače, prema
L64 su 7.862 logoraša ubijena prije 20. kolovoza 1941. godine odnosno i prije
uspostave logora Bročice i Krapje, a 580 nakon raspuštanja logora Jasenovac
u Bačićevoj ciglani krajem travnja 1945. godine. To znači da najmanje svaka
osma žrtva s mrežnog jasenovačkog popisa lažna po kriteriju vremena smrti.
Treba naglasiti da su prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
Drugog svjetskog rata (L64) šestorica logoraša ubijena u logoru Jasenovac i
prije 10. travnja 1941. godine odnosno prije proglašenja Nezavisne Države
Hrvatske. To je primjer izrazite nevjerodostojnosti podataka nastalih tijekom
komunističke diktature koji danas nekima služe kao znanstvena osnova za
rezervni jasenovački mit o 100 tisuća ubijenih.

Hodogram promjena broja jasenovačkih žrtava

Jugokomunistička Zemaljska komisija Hrvatske bila je u posjetu logo­
ru Jasenovac 18. svibnja 1945. godine, otprilike tri tjedna nakon raspuštanja
logora. U izvješću se navodi kako su našli gomile leševa, ali sveukupno su
spomenuta 22 leša oko logora. U jednom slučaju se navodi da su našli više
leševa, a spominju se i četiri pougljenjena leša u ruševinama logora pa se
tako neuvjerljivo tvrdi da su našli ukupno pedesetak leševa. Međutim, na te­
melju, kako sami pišu dojma, zaključili su da je u logoru stradalo/pokopano
500 do 600 tisuća ljudi.
Prema D. Kovačiću u Staroj Gradiški je navodno iskopano 2.570 leševa,
s ostalima iskopanima u Donjoj Gradini i Jasenovcu to bi bilo oko tri tisuće
leševa. Od iskopanih leševa samo je neznatan dio identificiran kao da se ko­
munistima žurilo ponovno ih zakopati. Takvi postupci samo su potakli priče
o tomu čije su to žrtve odnosno tko su ubojice - ustaše za vrijeme rata ili
jugokomunisti nakon završetka rata. Ostali brojevi su jasni (slika 14).
Nakon Titove smrti 700.000 jasenovačkih žrtava je prema njegovom
generalu Kosti Nađu u stvari 7.000 žrtava. Nakon nekoliko godina srpski
pročetnički emigrant je toj Nađevoj brojci dodao jednu nulu na kraju i tako
je nastalo 70.000 jasenovačkih žrtava. Koju godinu kasnije Miletić, koji inače
u svojim knjigama o Jasenovcu zastupa teze o stotinama tisuća ubijenih,321
kao da je zbrojio podatke Nada i Kočovića pa je njegov znatno revidirani broj
jasenovačkih žrtava 77.200.
Kako je već gore u tekstu napisano, mitomatika ima i svoju vremensku
dimenziju, odnosno ovisna je o političkoj situaciji. Za vrijeme Tita 700, na­
kon njega 7, pa uz dodatak nule 70 i onda se zbroje postitovske „procjene"
i rezultat je 77. Sve u tisućama. Broj žrtava je neposredno pred srpsku i ju­
goslavensku agresiju na Hrvatsku još dodatno uvećao Žerjavić. To je „znan­
stvena" osnova za novi odnosno rezervni jasenovački mit.
Nakon poraza srpskih i jugokomunističkih agresora u Domovinskom
ratu povjerenstvo Hrvatskoga državnog Sabora koje je djelovalo od 1992. do
1999. godine popisalo je 2.238 žrtava.322

321 Miletić 1, Uvod.

322 https://web.archive.Org/web/20200821185348/https://sh.wikipedia.org/wiki/Logor_Jase-
novac.
 Zgodno je spomenuti da Miletić u jednoj bilješci navodi neke brojeve
jasenovačkih žrtava od, kako ih on naziva, „minizatora". Među tim „mini-
zatorima" je i poznati jugoslavenski komunist Ivan Supek323 koji se poziva
na broj od 50.000 ubijenih prema Statističkom zavodu Jugoslavije. Međutim,
prema Supeku među žrtvama je „najviše Hrvata ljevičara, pa Srba, Cigana i Ži­
dova..." i dodaje kako su svi ostali brojevi „fantastična pretjerivanja", odnosno
ti brojevi su udeseterostručeni iz propagandnih razloga i zbog zahtjeva za
plaćanjem ratne odštete.324 Još jedan poznati komunist V. Kaleb325 također
navodi kako je u logoru Jasenovac od svih logoraša ubijeno najviše Hrvata.326
Prema stanju od 15. lipnja 2020. godine na mrežnom jasenovačkom po­
pisu se nalazi 4.280 Hrvata. Od toga 3.652 navodno ubijena u Jasenovcu i
628 u Staroj Gradiški. Međutim, 3.401 navodna hrvatska žrtva iz Jasenovca
i Stare Gradiške je lažna ili problematična. Žrtve su lažne jer postoje podatci
da su preživjele rat ili su stradale negdje drugdje, a ne u Jasenovcu ili Staroj
Gradiški ili problematične jer primjerice nedostaju ili su nepouzdane odno­
sno nepoznate godine rođenja, godine smrti i mjesto smrti. Tu također spa­
daju i nestali za koje se ne zna gdje su ni jesu li uopće stradali za vrijeme rata.
Sveukupno je na osnovi raznih gore navedenih kriterija problematič­
no 79 % navodnih hrvatskih žrtava iz tih dvaju logora. Znači prema ovim
kriterijima na mrežnom jasenovačkom popisu preostaje najviše oko 879 po­
tencijalnih hrvatskih žrtava iz logora Jasenovac (753) i Stara Gradiška (126),
a prema komunistima Supeku i Kalebu Hrvati su najbrojnije žrtve u logoru.
Zanimljivo je da je prema mrežnom jasenovačkom popisu daleko naj­
više, odnosno više od 2/5 Hrvata ubijeno u logoru Jasenovac 1945. godine.
Neke od njih nisu ubili ustaše što se može vidjeti i na mrežnom jasenovač­
kom popisu kao primjerice kod Mije Srnčevića iz Jasenovcu obližnjeg sela
Krapja kod kojeg u napomenama piše da je stradao 1945. godine na križnom
putu, odnosno u masovnim pokoljima Hrvata od strane jugoslavenskih ko­
munista krajem i nakon završetka Drugoga svjetskog rata.327
Nisu samo prema Supeku i Kalebu Hrvati bili najbrojniji logoraši, već to
primjerice pokazuje analiza imena iz tzv. indeksa paketarnice.328 Prema tom

323 http://web.archive.org/web/20210711091506/https://en.wikipedia.org/wiki/Ivan_Supek
324 Miletić 1, Uvod, bilješka 11.
325 http://web.archive.Org/web/20200922150715/https://www.enciklopedija.hr/Natuknica.
aspx?ID=29883
326 Kaleb, s. 15.
327 https://archive.is/aDKvo
328 Nepotpuni spisak zatočenika sabirnog logora Jasenovac III. prema indeksu paketarnice iz
1944. godine, Zrenjanin, 1966.
popisu primatelja paketa u Jasenovcu su najbrojniji Hrvati (38 %), zatim slije­
de Srbi (32 %) i Zidovi (24 %). Prema usporedbi podataka iz projekta „Dotr­
šćina"329 i mrežnog jasenovačkog popisa u Jasenovcu su najbrojniji bili Žido­
vi (52 %), zatim Hrvati (31 %), a Srba je bilo tek oko 4 %. Podatci iz projekta
Dotršćina se uglavnom odnose na jasenovačke logoraše vezane uz Zagreb.
Na mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac je potpuno druk­
čija situacija jer su daleko najbrojniji među popisanim žrtvama Srbi (58 %),
zatim slijede Romi (19 %), Židovi (16 %) i tek onda Hrvati (5 %). To nisu
samo drastične brojčane razlike u nacionalnoj pripadnosti logoraša i žrtava,
već se tako mijenja i karakter Jasenovca od sabirnog i radnog logora u kojem
su većina logoraša bili Hrvati-komunisti i Židovi u logor smrti za Srbe, Rome
i Židove.
U razdoblju novoga srpskog memoranduma djelatnici JUSP-a Jaseno­
vac koristeći se komunističkim popisima uz dodatak srpskih uradaka kre­
irali su 2007. godine popis sa 72.193 navodne jasenovačke žrtve da bi deset
godina kasnije 2017. godine dogurali do žerjavićevskih 83.837. Upravo je jed­
na od inačica popisa iz 2017. godine s tim brojem navodnih žrtava poslana
i u američku ustanovu United States Holocaust Memorial Museum. Nakon
toga je objavljeno nekoliko knjiga i stotine tekstova u kojima se argumenti­
rano pobija broj žrtava rezervnog jasenovačkog mita i u kojima se poimenič­
no navode tisuće lažnih žrtava s mrežnoga jasenovačkog popisa. Suočeni s
takvim pritiskom na koji nemaju suvislog odgovora, kreatori popisa su iz
taktičkih razloga maknuli nekoliko preočitih lažnih jasenovačkih žrtava tako
da je stanje na popisu sredinom lipnja 2020. godine bilo 83.811 žrtava.
Broj navodnih žrtava na jasenovačkim popisima tek je desetina ili dva-
desetina broja žrtava koje se spominju u različitim procjenama ili izračuni­
ma. Primjerice, izvjesni Bulatović je precizno izračunao da je u Jasenovcu
ubijeno 1.110.929 ljudi. Bivši logoraš Marić se nije zamarao izračunima, već
je odmah na kraju rata znao da je ubijeno 1,4 milijuna ljudi i to uglavnom
Srba. Od 20. kolovoza 1941. do 22. travnja 1945. godine je 1.341 dan pa bi to
značilo da je u prosjeku oko tisuću ubijenih dnevno. Kad bi to bilo točno,
Srbi bi stvarno bili svedeni na slučajnu pojavu na nekadašnjem području
Nezavisne Države Hrvatske i ne bi bilo srpske agresije na Hrvatsku i Bosnu
i Hercegovinu 1990-ih.

329 Popisnice projekta „Dotršćina" (1980.-1985.) s podacima o ubijenim žrtvama fašističkog

terora i antifašistima grada Zagreba.
IZVORI
 Izvori koje koriste kreatori mrežnoga jasenovačkog popisa uglavnom se
mogu podijeliti na one iz doba komunizma i na srpske izvore. Ostali izvori
podataka se malo koriste. Primjerice, podatci iz Yad Vashema koriste se tek
vrlo rijetko i to često za prikriveno citiranje srpskih izvora, a ti izvori su odu­
vijek u skladu sa srpskom politikom kod koje cilj opravdava sredstvo. Sve to
kao da je u stilu izjave srpskog propagandista S. L. Lazića: „Kad bih znao da
ću usrećiti rod i narod svoj (...) ja bih lagao dan i noć, lagao bih kao pas."330 U istra­
živanjima glede ove knjige koristili smo se najvećim dijelom komunističkim,
srpskim i židovskim izvorima, ali i nekim tek odnedavno dostupnima kao
njemačkim arhivom Arolsen. Svi ti izvori obiluju podatcima koji na potpuno
drukčiji način prikazuju povijest logora Jasenovac i Stara Gradiška u odno­
su na onu temeljenu na sofističkim propagandnim uradcima. Takav rezultat
nije iznenađenje za sve one koje prvenstveno vode rezultati istraživanja, a ne
unaprijed postavljeni ciljevi ili dogma.

Komunistički popis žrtava rata

Komunistički popis žrtava Drugoga svjetskog rata iz 1964. godine na­
vodi se kao izvor za većinu navodnih jasenovačkih žrtava u mrežnom popi­
su Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. Primjerice, u inačici
mrežnog jasenovačkog popisa koja je 2017. godine poslana u United States
Holocaust Memorial Museum (USHMM) taj se popis pod kraticom SZSJ64331
navodi kao izvor podataka kod oko 75 % navodnih žrtava s mrežnog jase­
novačkog popisa. Prema rezultatima komunističkog popisa Žrtve rata 1941-
1945. u Jasenovcu, Staroj Gradiški i Gradini kod Jasenovca sveukupno je
stradalo 59.589 ljudi.332 Na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac u strateškom
planu za razdoblje 2016. - 2019. navodi se: „Popis zapravo predstavlja temeljitu
reviziju podataka prikupljenih 1964. g. koje je obradio Savezni zavod za statistiku
SFRJ. U tom se popisu nalaze podaci o 59.188 žrtava ubijenih u sistemu koncen­
tracijskog logora Jasenovac."333 Prema tomu jasenovački kustosi-revizionisti
trebali bi imati bar 401 žrtvu manje od rezultata s istog popisa starog pola
stoljeća.
Međutim, proturječno podatku koji sami navode, u mrežnom jaseno-
vačkom popisu JUSP-a Jasenovac ima 62.460 žrtava kod kojih se kao izvor

330 Artuković, s. 121.

331 SZSJ64 - Popis žrtava Drugog svjetskog rata, Savezni zavod za statistiku Jugoslavije, 1964.
332 Žrtve rata 1941.-1945. (Rezultati popisa), s. 47.
333 http://web.archive.Org/web/20200203072502/http://www.jusp-jasenovac.hr/Uploads/
61/5019/5024/8254/STRATES_KI_PLAN_2016_19.pdf
podataka navodi komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine. Taj izvor je
u mrežnom jasenovačkom popisu označen kraticom SZSJ64. Od djelatnika
JUSP-a Jasenovac ili od nadležnog Ministarstva kulture bilo bi zanimljivo
čuti objašnjenje zašto na mrežnom jasenovačkom popisu ima čak 3.272 više
imena žrtava iz izvora na koji se pozivaju u svom strateškom planu. U ovom
slučaju radi se o ogromnoj razlici većoj od 5 % koja se mora objasniti. U oba
slučaja trebalo bi se raditi o podatcima koji se temelje na istom popisu žrtava
rata iz 1964. godine.
U nastavku će se pokazati da je ta razlika još i veća kad se usporede
podatci iz mrežnog jasenovačkog popisa i digitalne inačice komunističkog
popisa žrtava rata (L64). Isti popis s dva različita rezultata sigurno ne djelu­
je znanstveno, već manipulativno. Sasvim je svejedno radi li se o različitim
inačicama popisa, krivom citiranju ili manipulaciji jer su podatci u velikom
broju proturječni. Ako podatci iz nominalno istog popisa odnosno podatci iz
inačica istog izvora proturječe sami sebi, radi se o ogromnom strukturnom
problemu. To znači da se takvi izvori podataka ne mogu uzimati u obzir kao
pouzdani, već kao obični propagandni pamfleti nastali u doba jugokomu-
nističke diktature. Znači i sastavljači mrežnoga jasenovačkog popisa mora­
ju biti svjesni da u tisućama slučajeva direktno proturječe svojem glavnom
izvoru podataka.

Inflacija popisa
Tri različita podatka o broju žrtava iz nominalno istog izvora komuni­
stičkog popisa žrtava rata iz 1964. godine koji su navedeni u uvodnom dijelu
ovog teksta nisu izuzetak jer primjerice samo u mrežnom jasenovačkom po­
pisu kao izvori podataka koriste se tri inačice komunističkog popisa žrtava
iz 1964. godine.
Najčešći izvor podataka za oko 3/4 svih jasenovačkih žrtava je već spo­
menuti komunistički Popis žrtava Drugog svjetskog rata (SZSJ64). Također se
koristi Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije (BI.64).334 Kao
izvor podataka pozivajući se na digitalni arhiv Yad Vashema prikriveno se
koristi i Spisak žrtava rata 1941-1945.335
Prvi popis (SZSJ64) može se označiti kao jugoslavenska, odnosno ko­
munistička, drugi (BI.64) kao inačica bosanskohercegovačkih muslimana, a
treći (Spisak žrtava rata) je srbijanska inačica popisa žrtava rata iz 1964. go­

334 BI.64 - Jasenovac, Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, Bošnjački
institut, Zurich - Sarajevo, 1998.
335 Spisak žrtava rata 1941.-1945., Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1992.
dine. Te inačice se međusobno razlikuju i to znatno, a morale bi biti iste jer
su utemeljene na istim podatcima, tj. na komunističkom popisu žrtava rata
dovršenom do 1964. godine. Najbolje od svega je da ovo nisu sve inačice te­
meljene na tom komunističkom popisu žrtava iz 1964. godine.
Na mrežnoj stranici srbijanskog Muzeja žrtava genocida također se
može naći popis žrtava iz Jasenovca (MG64) koji se može smatrati novijom
inačicom Spiska žrtava rata iz 1992. godine. Za potrebe ovog istraživanja ko­
ristila se inačica tog popisa s više podataka, primjerice s dodanim mjestom
smrti. Prema tom popisu (L64) poimenično su navedena 60.103 imena na­
vodnih žrtava kod kojih je mjesto smrti Jasenovac, Stara Gradiška i Gradina
kod Jasenovca. Znači da ima najmanje pet različitih popisa na kojima se na­
laze i navodne jasenovačke žrtve i svi ti popisi temeljeni su na podatcima iz
komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine. U gore navedenom primjeru
vidi se da se ti popisi međusobno razlikuju i više od 5 %.

Kopanjem do istine
Kako je već prije navedeno popisi L64 i SZSJ64 su temeljeni na komu­
nističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine. Znači da bi trebali biti identič­
ni, međutim nisu. Popisi SZSJ64 i L64 se glede žrtava iz logora Jasenovac me­
đusobno razlikuju oko 7 %. To je razlika ako se ne uzimaju u obzir nemogući
nadnevci smrti i ako se na bilo koju osobu s komunističkog popisa iz 1964.
godine može pozivati najviše jedna osoba s mrežnog jasenovačkog popisa.
Ti nadnevci su nemogući s obzirom na mjesto i vrijeme.
Popis SZSJ64 kojim se koriste djelatnici JUSP-a Jasenovac u podatcima
za logore Jasenovac i Stara Gradiška razlikuje se za 5 % u broju žrtava od
inačice popisa Žrtve rata 1941-1945. iz 1966. godine koju posjeduje srbijan­
ski Muzej žrtava genocida u Beogradu.336 Takve razlike ukazuju da možda
nije postojao jedan inicijalni popis iz 1964. godine koji je kasnije prerađivan
i dorađivan prema potrebama i ciljevima svojih autora, već da je od samog
početka bilo nekoliko inačica popisa žrtava rata.
Ti popisi su mogli kolati u različitim interesnim krugovima te biti mije­
njani tijekom vremena i možda zato danas postoje takve razlike u popisima
koji nominalno potječu iz istog izvora. Razlozi za više popisa osim komuni­
stičke sklonosti kreiranju kaosa moglo bi biti nezadovoljstvo premalim bro­
jem žrtava koji nije odgovarao propagandnom balonu od 700.000 pa naviše
sve do milijunskog broja navodnih jasenovačkih žrtava. Unatoč trudu broj
popisanih imena bio je nekoliko puta manji od željenog čak i kad se zbroje
podatci o navodnim žrtvama za logore Jasenovac i Stara Gradiška.

336 Žrtve rata 1941.-1945. (Rezultati popisa), s. 47.

 U prvoj fazi do 1964. godine komunisti nisu uspjeli dosegnuti niti 10
% od tih službenih „procjena", tj. svojih propagandnih želja. Danas, osam
desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata, uz korištenje svih mogućih ops­
kurnih publikacija, partizanskih monografija i četničko-memorandumskih
hrestomatija na mrežnom jasenovačkom popisu je prema stanju iz prosinca
2020. bilo 83.810 navodnih žrtava. Do veljače 2023. godine broj se povećao na
83.816. To je tek malo više od desetine željenog, tj. službenog broja u Titovoj
Jugoslaviji. Neka se nitko ne zavarava da će se stati na trenutnom broju jer
namjera apologeta jasenovačkog mita je da se prvo dosegne psihološka gra­
nica od 100.000, a onda je otvoren put povratku na ciljanih 700.000 jer od tog
broja kojim se „dokazuje" hrvatska genocidnost samo se privremeno odusta­
lo iz političkih razloga zbog hrvatske pobjede nad jugoslavenskim i srpskim
agresorima u Domovinskom ratu.

Brojidba komunističkog popisa žrtava rata

Kao što je već gore navedeno, u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata (L64) su 60.103 žrtve. Od toga iz Jasenovca (50.082), Stare Gradiš­
ke (9.454) i sa stratišta Donja Gradina,.tj. kako se navodi u popisu Gradina
kod Jasenovca (567). Prvo što upada u oči je mali broj ubijenih u Donjoj Gra­
dini u odnosu na mitomanski broj od nekoliko stotina tisuća, premda je i to
nekoliko puta povećan broj žrtava iz Donje Gradine u odnosu na podatak iz
Rezultata popisa Žrtve rata 1941 - 1945. prema kojem je u Gradini kod Jase­
novca sveukupno 128 žrtava.337
Prema Egonu Bergeru u Gradini je samo od lipnja do studenoga 1942.
godine ubijeno 250.000 ljudi,338 a prema srpskim „proračunima" u Gradini
je zakopano 360.000 leševa.339 Kad se raščlane podatci iz L64 o navodnim
žrtvama iz Gradine, više je ubijenih „mirne" 1943. (182) nego „najkrvavije"
1942. (167) godine. Prema rubrici „ggsm" iz L64, tj. prema nadnevcima smrti
u (Donjoj) Gradini je do 22. kolovoza 1941. godine ubijeno 110 ljudi. Znači da
su ti ljudi ubijeni u Gradini mjesecima prije nego što je uopće uspostavljen
logor Jasenovac. Štoviše, do navedenog nadnevka u kolovozu 1941. godine
nije još bilo ni malih logora Bročice i Krapje koji su prethodili logoru Jaseno­
vac u Bačićevoj ciglani.

337 Ibid., s. 47.

338 Berger s. 69.
339 https://web.archive.Org/web/20200126154253/https://sr.wikipedia.org/wiki/%D0%9B%D0
%BE%D0%B3%D0%BE%Dl%80_%D0%94%D0%BE%Dl%9A%D0%B0_%D0%93%Dl%80%
D0%B0%D0%B4%D0%B8%D0%BD%D0%B0
 Od 22. kolovoza do 14. studenoga prema L64 ubijeno je još 15 ljudi. To
je nelogično jer zašto bi ustaše dovodili ljude iz desetke kilometara udaljenih
logora Bročice i Krapje pa ih onda prevozili preko najveće hrvatske rijeke
i ujedno najveće pritoke Dunava i tek ih tamo ubili? Prema komunističkoj
propagandi u Bročicama i Krapju su ionako ubijane tisuće, tj. desetci tisuća
ljudi pa nema logike da bi ih se prije smaknuća vodilo kilometrima naokolo
kad ih se moglo ubiti na licu mjesta.
Primjerice, prema Bergeru je do početka prosinca 1941. godine u Jase­
novcu ubijeno 40.000 ljudi od kojih je oko 20.000 pokopano na starom groblju
u logoru Jasenovac, dio je bačen u Savu, a dio je pokopan na drugim mjesti­
ma pa i u samom Krapju „gdje su se vršile masovne likvidacije".340 Kako nisu
poznati podatci ne samo o desetcima tisuća, već ni o desetcima leševa koji
plutaju Savom, pogotovo ne u zimi 1941./42. godine, Bergerovi navodi znače
dvije stvari. Prvo, ako su ustaše pokopale 20 tisuća ljudi na groblju u sklopu
logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani, to znači da je bar toliki broj ubijenih u
otprilike dva tjedna od sredine do kraja studenoga 1941. godine. Drugo, to
bi značilo da je veliki dio od preostalih Bergerovih 20-ak tisuća žrtava ubijen
i pokopan u Krapju. Do danas iskapanja nisu potvrdila te brojeve. Štoviše,
sveukupno je na području Jasenovca službeno nađeno manje od 500 leševa
i to uglavnom na drugoj obali Save u Donjoj Gradini, a ne u samom logoru
ili oko njega. Premda postoje dvojbe čiji su to leševi pa tako i tko su ubojice,
ipak je to premali broj za Bergerovih 40.000 ubijenih u Jasenovcu samo do
prosinca 1941. godine.
Prema L64 do 1. prosinca 1941. godine u Jasenovcu je ubijeno 9.865 lju­
di. Međutim, prema L64 čak 7.862 ih je ubijeno prije uspostave logora Broči­
ce i Krapje. Znači radi se o čistom izmišljanju. Za vrijeme postojanja tih dvaju
malih logora koji prethode Jasenovcu prema L64 ubijena su 1.643 logoraša.
Od uspostave logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani do početka prosinca 1941.
godine prema L64 ubijeno je 360 logoraša. Znači prema komunističkim po-
pisivačima ih je otprilike toliko moglo biti pokopano na starom groblju u
logoru Jasenovac koje spominje Berger. Ako je prema Bergeru kapacitet tog
groblja bio 20.000, a prema komunističkim popisivačima je u tom razdoblju
ubijeno 360, možda će se čak i netko od najgorljivijih apologeta jasenovač-
koga mita zapitati ne kako je to moguće, već - zar se nije moglo bolje lagati?
Prema L64 1941. godine je u Jasenovcu ubijeno 10.369 ljudi, ali prema
nadnevcima iz L64 čak 92 % ih je ubijeno prije uspostave logora Jasenovac
u Bačićevoj ciglani. Prema mrežnom jasenovačkom popisu 1941. godine je
u logoru Jasenovac ubijeno 10.255. Znači čak nešto manje nego prema L64.

340 Berger s. 39.

Međutim, kod 678 je mjesto smrti logor Jasenovac označeno kao nepouzdan
podatak. Kod još 712 je i 1941.* godina označena kao nepouzdan podatak.
Od toga kod njih 116 s nepouzdanom godinom smrti još je i logor Jaseno­
vac označen kao nepouzdan podatak. To znači da je prema mrežnom ja-
senovačkom popisu 8.865 „pouzdano" ubijenih 1941. godine u Jasenovcu.
Uglavnom, kako god računali, kad se oduzmu oni s nemogućim nadnevci-
ma smrti, najveći potencijalni broj jasenovačkih žrtava 1941. godine prema
podatcima iz L64 i mrežnog jasenovačkog popisa je do tisuću. To je 2,5 %
od Bergerovih 40 tisuća. I to su rezultati prije nego se ti podatci usporede s
drugim bazama podataka odnosno prije nego se otkriju "jasenovačke žrtve"
koje su preživjele rat ili su ubijene odnosno umrle na drugim mjestima, a ne
u Jasenovcu ili u Staroj Gradiški.
Prema L64 u Gradini je 1945. godine ubijeno 19 ljudi. Od toga 10 nakon
22. travnja 1945. i tzv. proboja, ali čak ih je 9 ubijeno u svibnju 1945. godine
u vrijeme kad su u logoru Jasenovac već bili Titovi partizani iz Srbije. Prema
nadnevcima u L64 u Staroj Gradiški je 447 žrtava ubijenih 1945. godine kada
je taj logor već davno bio raspušten. Osim na kraju i nakon njega brojne su
dvojbe i o navodnom početku logora Stara Gradiška.
Primjerice, prema L64 Sidonija Abraham rođena 1855. u Vinkovcima,
otac Izak, Hrvatica, katolkinja, ubijena je u Staroj Gradiški već 15. travnja
1941. godine, premda je logor Stara Gradiška uspostavljen tek početkom
1942. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa prema iska­
zu rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija, ali ima dva zapisa iz drugih
izvora. Prema jednom od tih zapisa Sidonija Abraham rođ. Vezlberg, rođena
je 6. srpnja 1854. godine u Pivnicama u Bačkoj koja je trenutno u Srbiji. Otac
joj se zove „Vilhem". U zapisu se navodi i majčino ime, ime pokojnog muža,
čak i adresa u Vinkovcima gdje je stanovala na adresi u Pavelićevoj ulici. U
zapisu iz digitalnog arhiva Yad Vashema se spominje prisilni rad, ali ne da
je Sidonija Abraham ubijena. Izvor tih podataka su policijski kartoni. Drugi
zapis je prema srbijanskom Spisku žrtava rata prema kojem je rođena 1856. u
Vinkovcima, nema očeva imena, a ubijena je u Staroj Gradiški, ali 1942. godi­
ne. Znači tri podatka s trima različitim godinama rođenja, dvama mjestima
rođenja i dvjema godinama smrti. Zanimljivo je da se razlikuju podatci o
rođenju i smrti u dvama popisima koji su nastali na temelju istog izvora iz
1964. godine.
Prema L64 nakon „proboja logoraša"341 u logoru Jasenovac pa do kraja
travnja 1945. ubijeno je 110, a od 1. do 8. svibnja 1945. godine, tj. do službe-

341 22. travnja 1945. godine.

nog kraja Drugog svjetskog rata u Europi ubijeno je 457 logoraša. To nije sve
jer je nakon 8. svibnja 1945. ubijeno još 13 logoraša. Jedan od ubijenih u svib­
nju 1945. godine koji je prema komunističkim popisivačima pripisan usta­
šama je Andrija Svager, on je prema L64 stradao 30. svibnja 1945. godine u
lepoglavskom zatvoru. Znači ni blizu Jasenovcu kako se navodi u mrežnom
jasenovačkom popisu, a osim toga tada su već u tom kraju od Lepoglave
preko Macelja sve do Bleiburga haračili komunistički eskadroni smrti. Znači
580 ljudi je ubijeno u logoru nakon što je taj logor raspušten i napušten od
ustaša, a prema komunističkim popisivačima je najmanje 470 ljudi ubijeno u
vrijeme kad su u Jasenovcu već bili Titovi Srbijanci.
Da ponovimo, od početka svibnja u logoru Jasenovac su bili Titovi par­
tizani i u to vrijeme ubojice su mogli biti samo partizani koje je Tito doveo
iz Srbije. To znači da bi se ubijeni u Jasenovcu tijekom svibnja 1945. godine
morali naći na popisu žrtava Titova poslijeratnog Jasenovca.
Možda su komunistički popisivači nadnevke smrti izmišljali, ali to znači
da se na službenom popisu manipuliralo podatcima ili narodski rečeno - la­
galo. U tom slučaju cijeli komunistički popis žrtava rata pada, a posljedično
pada i mrežni jasenovački popis jer su mu tri četvrtine podataka iz komuni­
stičkog popisa žrtava rata. Uglavnom, kod 10.780 žrtava su nemogući nad­
nevci smrti, a s dvojbenima to je prema tom kriteriju ukupno 13.308 lažnih i
dvojbenih žrtava ili nešto više od 22 % popisanih jasenovačkih žrtava prema
L64. Znači samo na temelju tih kriterija skoro svaki četvrti s mrežnog jaseno-
vačkog popisa kojem je izvor komunistički popis žrtava rata (SZSJ64) mora
se izbrisati s popisa. Baza podataka u kojoj je tako veliki broj problematičnih
i lažnih podatka ne može biti vjerodostojna i ne može se uzimati kao pouz­
dan izvor podataka za sastavljanje popisa jasenovačkih žrtava, već se samo
može koristiti kao kontrolni faktor.

Usporedba komunističkog popisa žrtava rata

i mrežnog jasenovačkog popisa
Jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine koji je glavni izvor
za mrežni jasenovački popis kroz brojne dokaze lažnih žrtava na mrežnom
jasenovačkom popisu prokazan je kao masovna prijevara. Ako je glavni
izvor za za % podataka masovna prijevara, tada ne može biti bolji ni mrežni
jasenovački popis koji se uglavnom na njemu temelji. Međutim, da bi stvar
bila još apsurdnija, kada podatci iz komunističkog popisa žrtava rata nisu po
volji kreatorima mrežnog jasenovačkog popisa, onda se za kreiranje jaseno­
vačkih žrtava koriste drugi izvori i to proturječni njihovu glavnom izvoru.
 Računalnom usporedbom podataka iz digitalne inačice komunističkog
popisa žrtava rata (L64) s podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa Javne
ustanove Spomen-područje Jasenovac za inačicu koja je 2017. godine poslana
u USHMM pomoću usavršenog koda nađene su 2.022 žrtve za koje postoje
podatci da su stradale negdje drugdje, a ne u Jasenovcu, Staroj Gradiški ili
u Gradini. Inačica mrežnog jasenovačkog popisa iz 2017. godine je korištena
zato što je svima dostupna na mrežnim stranicama USHMM-a i zato što su
podaci za svaku pojedinu osobu arhivirani.
Znakovit je podatak iz L64 da su od 2.022 slučaja prema komunističkim
popisivačima ustaše ubojice u 410, tj. u 20 % slučajeva. Znači da je prema ko­
munističkom popisu u preko 80 % slučajeva krivac za smrt navodnih jaseno-
vačkih žrtava netko drugi, a ne ustaše. Ti drugi su u 17 % slučajeva Nijemci, a
čak u 62 % slučajeva počinitelji su nepoznati. Među „nepoznatima" dio otpa­
da na umrle od bolesti, a dio vjerojatno na one koje se nije smjelo imenovati
za vrijeme komunističke diktature jer su bili „narodna" vlast.
Glede Hrvata prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) ustaše su navedeni kao ubojice u 37 % slučajeva, a nepoznati u 49 %.
Glede Zidova ustaše su navedeni kao ubojice u 16 % slučajeva, a nepoznati
ubojice su navedeni u 49 % slučajeva isto kao i u slučaju Hrvata. Glede Srba
ustaše su navedeni kao ubojice u 19 %, a nepoznati u čak 61 % slučajeva. Me­
đutim, broj slučajeva u kojima su kao ubojice navedeni ustaše je dvojben jer
su oni navedeni kao ubojice čak i u srpskom logoru Sajmište kod Beograda.
Stoga je zanimljivo dodatno pogledati slučajeve kod kojih je mrežni ja-
senovački popis proturječan svom glavnom izvoru komunističkom popisu
žrtava Drugog svjetskog rata. Za tu usporedbu je korištena inačica mrež­
nog jasenovačkog popisa poslana u USHMM i digitalna inačica komunistič­
kog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). Popis L64 je vrlo sličan, ali ne i
identičan inačici popisa iz Muzeja žrtava genocida u Beogradu koja je javno
dostupna na odgovarajućim mrežnim stranicama.342 Uspoređivani su ime,
prezime, očevo ime, mjesto i godina rođenja. Promatrani su i slučajevi gdje
je neki od tih podataka potrebnih za podudaranje bio naveden tek u napo­
menama mrežnog jasenovačkog popisa, ali i tamo gdje se moglo vidjeti da se
očito radi o istim osobama. Konkretno se misli na slučajeve gdje su četiri od
navedenih osobnih podataka jednaki, a peti je vrlo sličan. Primjerice, istim su
smatrana imena Blago/Blaško, Gligor/Gligorije, Ilija/Ile, Lunička/Luna, Stje-
pan/Stevan/Stevo, Vasilj/Vaso, Zora/Zorka itd. Slučajevi muških ili ženskih

342 http://web.archive.org/web/20200122205039/http://www.muzejgenocida.rs/2/popis-zrta-
va-rata-1941-1945
inačica istog imena kao što su Bojan/Bojana ili Zdravko/Zdravka su također
uzeti u obzir ako su bili pokriveni u napomenama. Slično se radilo i s prezi­
menima pa su istima smatrani parovi kao što su Abinun/Abinum, Fleischer/
Flajšer, Hochstadter/Hohšteter, Kljajić/Kljaić, Radeka/Radek itd.
Kod četvrtine ovih žrtava u mrežnom jasenovačkom popisu u napo­
menama su navedeni podatci koji potvrđuju da se ne radi o jasenovačkim
žrtvama. Štoviše, u mrežnom jasenovačkom popisu postoje slučajevi u koji­
ma je jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64) naveden
kao jedini izvor podataka, ali L64 za iste te osobe jasno navodi da se ne radi
o jasenovačkim žrtvama pa je tim više nevjerojatno da se te lažne žrtve na­
laze na mrežnom jasenovačkom popisu. U mrežnom jasenovačkom popisu
se iz ove grupe od 2.022 koji prema L64 nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj
Gradiški kod 876 kao jedini ili jedan od izvora navodi SZSJ64. L64 i SZSJ64
su inačice istog jugokomunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata iz
1964. godine, a kao što vidimo iz ovog primjera, pojedini dijelovi se prema
mjestu smrti razlikuju i do 43 %. To je čak i „malo" u usporedbi s podatcima
iz drugih izvora kojih je u predmetnom istraživanju 57 %, a razlikuju se 100
% od podataka iz L64.
Te „nove" izvore za jasenovačke žrtve može se neformalno podijeliti u
tri razdoblja nastanka. Prvi su jugokomunistički izvori do smrti diktatora
J. B. Tita, drugi su izvori od diktatorove smrti do hrvatske pobjede u ratu
protiv jugoslavenskih i srpskih agresora 1995. godine, a treći su izvori nastali
nakon poraza agresora u Domovinskom ratu do danas.
Premda se radi o hiperprodukciji, ipak se većina tih uradaka temelji na
podatcima kreiranima u komunizmu. Međutim, ti podatci su unatoč sve­
mu brojčano ograničeni, a preveliko povećanje broja žrtava „kloniranjem" s
vremenom postaje kontraproduktivno pa je zadnjih nekoliko godina primje­
tan porast broja žrtava temeljenih na nekakvim izjavama.343 Vrlo je upitna
eventualna provjera takvih izjava jer da postoje podatci, već bi se prije znalo
radi li se o potencijalnim jasenovačkim žrtvama. Međutim, baš zbog gotovo
nemoguće provjere to je vrlo zgodan način za povećanje broja jasenovačkih
žrtava. U predmetnoj usporedbi podataka iz L64 i mrežnog jasenovačkog
popisa kod 274 slučajeva odnosno kod svakog sedmog izvor podataka su
izjave nepoznatog autorstva. Problem je što podatci iz tih izjava nisu dostu­
pni svima kao što je slučaj sa svjedočanstvima rodbine i prijatelja u digital­
nom arhivu Yad Vashema.

343 IZ - pisani podaci prikupljeni temeljem izjava članova obitelji i prijatelja stradalih jaseno­
vačkih zatočenika, http://web.archive.Org/web/20200203075701/http://www.jusp-jasenovac.
hr/Default.aspx?sid=6054
 Prema JUSP-a Jasenovac te izjave može napisati skoro svatko jer izja­
ve nisu ograničene samo na članove obitelji, već ih može dati svatko tko se
primjerice proglasi prijateljem navodne žrtve. Za pretpostaviti je da bi se u
tom slučaju moralo provjeriti jesu li „prijatelji" rođeni bar nekoliko godina
prije godine smrti pojedinca iz mrežnog jasenovačkog popisa. To je naravno
nemoguća misija iz više razloga, a osnovni je da su prema dosadašnjem isku­
stvu provjere podataka vrlo upitne kvalitete što se može vidjeti u poglavlju o
promjenama podataka na mrežnom jasenovačkom popisu. Naime, u slučaju
jasenovačkog popisa svaka pa i najosnovnija provjera podataka na znanstve­
nim principima znači tisuće imena manje na popisu jasenovačkih žrtava.
Evo jedan primjer kako se pomoću raznih „izjava" kreiraju lažne žrtve
na mrežnom jasenovačkom popisu, tj. „Poimeničnom popisu žrtava KCL Jase­
novac 1941.-1945." kako ga se naziva u Javnoj ustanovi Spomen-područje Ja­
senovac. U mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se Ljubica Grgur-Kuzma-
nov (1907., Milan) i Emilija Grgur (1927., Lazar), obje iz Dale. Dala je selo u
Banatu na granici s Mađarskom. Prema mrežnom jasenovačkom popis obje
su ubijene 1943. godine u Jasenovcu. Izvor podataka u oba slučaja je nekakva
izjava iz 2006. godine (IZ-5-33/06). Međutim, prema L64 Ljubica Grgur bez
dodatka Kuzmanov (1907., Dala, Milan) i Emilija Grgur (1927., Dala, Laza) su
stradale 1942. godine u neimenovanom njemačkom logoru. Znači u njemač­
kom logoru su stradale godinu dana ranije nego u Jasenovcu. Na mrežnom
jasenovačkom popisu je i Angelina Grgur (1929., Bosanski Petrovac, Lazar). I
ona je prema istoj izjavi kao i u prethodnim dvama slučajevima ubijena u Ja­
senovcu 1943. godine. Prema prezimenu, godini rođenja, imenu oca i istom
izvoru podataka moglo bi se pretpostaviti da su Emilija i Angelina rodbin­
ski povezane, vjerojatno sestre. U komunističkom popisu žrtava rata (L64)
uopće nema Angeline Grgur. Znači izjava IZ-5-33/06 koja se u napomenama
mrežnog jasenovačkog popisa navodi kao jedini izvor podataka za Ljubicu
Grgur-Kuzmanov i za Emiliju i Angelinu Grgur je proturječna podatcima iz
komunističkog popisa žrtava rata i to ne u sitnicama, već u najhitnijim dijelo­
vima. Dvije navodno stradale, ali u Njemačkoj i jedna za koju osim nekakve
izjave nepoznatog autorstva nema dokaza da je uopće stradala u Drugom
svjetskom ratu uz pomoć djelatnika JUSP-a Jasenovac postaju jasenovačke
žrtve. Koliko su uvjerljive te izjave, ali i sam mrežni jasenovački popis vidi
se na gornjem primjeru.
Doduše, nisu ništa bolji ni ostali izvori podataka iz mrežnog jasenovač­
kog popisa. Primjerice, Dane Vlajsević (1895., Božići, Nikola) je ubijen 1942.
godine u Jasenovcu i kod njega se, što je inače rijetka pojava u mrežnom
jasenovačkom popisu, navodi i stratište u ovom slučaju se navode Bročice.
Prvo treba spomenuti da se u napomenama prema SZSJ64 navodi prezime
Vlajčević, a ne Vlajsević. Međutim, u ovom slučaju bitnije od toga je stratište
Bročice. Radi se o lokaciji malog kratkotrajnog logora kod Novske. Taj logor
je prethodio logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani, ali je prestao postojati do
sredine studenoga 1941. godine, a prema digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata (L64) Vlajsević/Vlajčević je ubijen u Bročicama 15. listopa­
da 1942. godine. Nije tu kraj čudima s mrežnog jasenovačkog popisa. Primje­
rice, na popisu se nalazi Jelica Vlajsević (1895., Božići, Nikola) ubijena 1942.
godine u Jasenovcu. Prema podatcima mogla bi biti starija sestra Dane Vlaj-
sevića, pogotovo zato što se i kod nje u napomenama mrežnog jasenovačkog
popisa prema istom izvoru, tj. komunističkom popisu žrtava rata SZSJ64 ta­
kođer navodi prezime Vlajčević. Razlika je u tomu što je prema tom izvoru
Jelica Vlajsević/Vlajčević iz Drežnice kod Ogulina u Hrvatskoj, a nalazi se
u dijelu popisanih iz Bosne i Hercegovine. Međutim, još je zanimljivije da
se prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 otac Jelice
Vlajčević zove Mihajlo, a ne Nikola kako je navedeno u mrežnom jaseno-
vačkom popisu! Nije potrebno naglašavati da Jelice Vlajsević nema na tom
popisu. Nema ni Dane Vlajčevića, već samo Dane Vlajsević koji je ubijen „и
direktnom teroru" od nepoznatog počinitelja sredinom listopada 1942. godine
u Bročicama. Znači Dane Vlajsević je ubijen u Bročicama nevezano za logor
Jasenovac i to oko godinu dana nakon što je rasformiran logor Bročice pa se
ni po toj liniji ne može dovesti u vezu s logorom Jasenovac.

„Dobričine"
U usporedbi mrežnog jasenovačkog popisa i L64, kod čak 62 % odnosno
u 1.254 predmetna slučaja počinitelji odnosno ubojice su prema L64 nepo­
znati. Tu bi se moglo razlikovati nekoliko kategorija. Prva, uzroci smrti ili
počinitelji su stvarno bili nepoznati popisivačima. Druga, radi se o nesta-
lima. Ova kategorija se razlikuje od prethodne po tomu jer nije jasno radi
li se stvarno o ratnim žrtvama ili možda u trenutku popisivanja nije bilo
podataka o njihovoj sudbini. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu
se od predmetnih imena dobivenih usporedbom mrežnog jasenovačkog po­
pisa s L64 u samo 49 slučajeva u napomenama navodi pojam „nepoznato",
a u popisu se u još 122 slučaja navodi da se radi o nestalima. Treća, radi se
o umrlima primjerice od raznih bolesti koje su vladale tijekom rata. Četvrta,
nepoznati ubojice su pripadnici komunističkih postrojbi J. B. Tita.
Međutim, prema L64 komunisti nisu nikoga ubili za vrijeme rata. To bi
moglo značiti da su bili dobričine, ali isto tako da su vojno bili totalni nes-
posobnj akoviči ili najobičniji lažljivci. Primjerice, na dan koji su u komuni­
stičkoj Jugoslaviji slavili kao dan ustanka u Hrvatskoj i BiH, prema L64 nisu
ubijali komunisti ili partizani, već „ustanici". Naziv „ustanici" je u L64 eufe-
144
mizam za Srbe četnike i pokojeg komunista koji su na početku rata masov­
nim pokoljima i progonima preživjelih „očistili" istočnu Liku i jugozapadnu
Bosnu od Hrvata. Primjerice, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava Drugog svjetskog rata (L64) u dijelu popisanih u Hrvatskoj „ustanici"
su ubili samo 9 ljudi, a u BiH 17. Međutim, samo u malom selu Brotnju izme­
đu Srba i Boričevca srpski „ustanici" ubili su 38 Hrvata iz obitelji Ivezić,344 a
puno su veći bili zločini u Boričevcu, Krnjeuši, Drvaru, Bosanskom Grahovu,
Kulen Vakufu i brojnim drugim mjestima.
Usporedbe radi prema L64 čak su i Bugari u Hrvatskoj ubili više lju­
di nego „ustanici", a muslimani su po Hrvatskoj ubijali znatno više nego
četnici. Ta izokrenuta stvarnost vrhunac doseže u dijelu L64 kod popisanih
u Srbiji. Prema komunističkim popisivačima ustaše su u Srbiji poubijali 13
puta više ljudi nego četnici. Prema L64 čak su i Mađari ubili više ljudi u Srbiji
nego četnici. Zato ne treba čuditi da su prema komunističkim popisivačima
u Bosni i Hercegovini ubojice nepoznati u 64 % slučajeva, u Hrvatskoj 66 %,
a u Srbiji čak 74 %. U Sloveniji je isti postotak nepoznatih ubojica kao u Srbiji,
a u Crnoj Gori (93 %) i naročito u Makedoniji (97 %) gdje jedva da se zna tko
je ubijao.
Zanimljivo je da se u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine (L64) područje popisivanja mjesta stradanja, odnosno „re­
gije" dijeli na dva glavna dijela „Teritorije van NDH" i na područja unutar
Nezavisne Države Hrvatske. Iz priloženog se može naslutiti što je bio jedan
od glavnih ciljeva popisa. Tako je to kad popise i povijest pišu „dobričine".

Tko, što, gdje, kada i kako

Prema L64 na nrežnom jasenovačkom popisu se nalaze nestali, ljudi ne­
poznate sudbine, ubijeni od kozaka, četnika, njemački legionari, ubijeni u
Srbiji, poginuli komunistički gerilci, stradali u raznim logorima u Njemačkoj
i Srbiji, umrli od zime i bolesti. Osim toga na popisu su i ubijeni u Jasenovcu
ili Staroj Gradiški dok tih logora još nije ni bilo ili nakon što su raspušteni
i napušteni. Uglavnom, radi se o žrtvama s mrežnog jasenovačkog popisa
koje opovrgava službeni popis žrtava rata komunističke Jugoslavije.
Evo nekih primjera. Zdravko Mandić (1936.*/1935.) iz Gašnice kod Bo­
sanske Gradiške je prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijen od ustaša u
logoru Stara Gradiška 1942. godine. Prema jedinom izvoru ime oca je Đoko,
ali kreatori mrežnog jasenovačkog popisa su iz nekog razloga napisali Stoko.
Razlog bi mogao biti da se na taj način zamaskira podatak iz digitalne inačice

344 Radoš, s. 82.

komunističkog popisa žrtava rata (L64) prema kojem su Zdravka Mandića
(1935.) rodom iz Gašnice 18. lipnja 1944. godine ubili kozaci u susjednom
selu Miloševo Brdo na planini Kozari kod Bosanske Gradiške. Nadalje, Duj-
ko Zivković je prema SZSJ64 nestao, a prema L64 kao mjesto smrti navodi se
Vražja divizija. Nije jasno je li stradao od ili u Vražjoj diviziji pa bi se prema
tomu moglo zaključiti i da se radi o stradalom legionaru pripadniku 369. hr­
vatske divizije, dragovoljačke postrojbe iz sastava Wehrmachta.345 Znači da
se možda na popisu jasenovačkih žrtava nalaze i hrvatski legionari, tj. opće­
nito ustaše u terminologiji jugokomunističke i srpske historiografije. Prema
popisu L64 ubojice Dujka Zivkovića su nepoznati, ali ako se stvarno radi o
legionaru Wehrmachta, veća je vjerojatnost da su ubojice Mirko i Slavko346
nego Jure i Boban.347
Zanimljivo je da su u jednom predmetnom slučaju kao ubojice navede­
ni četnici, tj. prema L64 od četnika je stradao Rado Delić iz Mezegraja kod
Ugljevika. On se na mrežnom jasenovačkom popisu našao prema podatku
iz publikacije objavljene 2000. godine u Banjoj Luci. Kolika je nevjerojatna ta
želja za povećanjem popisa pod svaku cijenu bez obzira na kriterije odnosno
bez obzira na istinu kad se u obzir uzimaju i opskurne memorandumske pu­
blikacije objavljene u od Srba etnički očišćenom dijelu Bosne i Hercegovine.
Zanimljiva su i mjesta smrti navodnih žrtava s mrežnog jasenovačkog
popisa koja se navode u L64 pa je tako primjerice Veljko Radetić stradao u 2.
krajiškoj brigadi, Meho Hamulić u Crnoj Gori, Stevan Gajić (1909.) u zatvoru
u Banji Koviljači, odnosno u Srbiji, a to čak piše i u napomenama mrežnog
jasenovačkog popisa. Gajić je od predmetnih 2.022 slučaja jedan od 156 stra-
dalih u raznim zatvorima.
Od tih stradalih u zatvorima komunisti su u 33 slučaja kao ubojice nave­
li ustaše. Prema L64 Đuro Dragić je stradao 1943. godine u Drvaru, a Devla
Aganović ubijena je od nepoznatih počinitelja sredinom kolovoza 1942. go­
dine u Foči. Zanimljivo je da su baš u to vrijeme četnici naveliko klali po Foči
i okolnim selima istočne Bosne.
Od 2.022 predmetna slučaja iz usporedbe mrežnog jasenovačkog popisa
i L64 najviše ih je stradalo u različitim logorima i prihvatilištima 860 odno­
sno više od dvije petine. Prema L64 ustaše su ubili 161 logoraša. U njemač­
kim logorima u Njemačkoj, Austriji, Poljskoj i Norveškoj stradale su ukupno

345 http://web.archive.Org/web/20200203081052/https://hr. wikipedia.org/wiki/369._hrvat-

ska_%22Vra%C5%BEja%22_divizija
346 Fiktivni likovi iz komunističkih propagandnih stripova, sinonim za tzv. partizane.
347 Dvojica zapovjednika elitne ustaške postrojbe Crne legije.
183 osobe. Kod nekih s mrežnog jasenovačkog popisa to se čak i navodi u
napomenama, ali tek kao dekoracija.
Primjerice, Robert Deutsch-Maceljski (1884., Zagreb, Vilim) kojeg su
prema kreatorima mrežnog jasenovačkog popisa 1942. godine u Jasenovcu
ubili ustaše, premda u napomenama piše Auschwitz. Prema digitalnoj ina­
čici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Robert Macelski (1884., Zagreb,
Vilim) stradao je sredinom srpnja 1943. godine u Auschwitzu, a Robert De­
utsch (1884., Zagreb, Vilim) sredinom prosinca 1942. godine u Jasenovcu.
U L64 vrlo su česti slučajevi pogotovo kod Židova da je ista osoba kao
žrtva navedena dva ili više puta. Najčešći model je kombinacija Židova stra-
dalog u Jasenovcu i Hrvata stradalog negdje drugdje. Desetljeća kasnije ti
podatci se spoje i dobije se „nova" žrtva, a svi takvi dvojbeni spojevi na kraju
završavaju kao jasenovačke žrtve.
U predmetom istraživanju u srpskim logorima stradalo je 163 lažnih ja-
senovačkih žrtava (Sajmište i Banjica u Beogradu, Crveni krst u Nišu i Šabac).
Od toga najviše u beogradskom logoru Sajmište 154. U raznim logorima u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj isključivši logore Jasenovac i Staru Gradišku
stradalo je 335, od toga u više od polovice slučajeva počinitelj je „nepoznat",
odnosno vjerojatno se radi o umrlima.
Prihvatilišta za izbjeglice se navode kao mjesto smrti kod 197 navodnih
žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa. Kod nekih je to čak i navedeno u
napomenama mrežnog jasenovačkog popisa, ali tek kao uzgredan podatak
skriven u gomili drugih informacija. Primjerice, kod Nade Kovačević (1935.,
Jablanica, Đorđija*) se u napomenama osim alternativne godine rođenja
1938. navodi i mjesto smrti Kajzerica. Kajzerica je dio Zagreba južno od rije­
ke Save.
Neki od logora navedenih kao mjesta smrti u L64 su nepoznati i to ne
samo široj javnosti, već vjerojatno i dijelu povjesničara koji se bave Drugim
svjetskim ratom. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi Ste­
vo Savurdić (1883., Strmen, Petar) navodno ubijen 1944. godine od ustaša u
logoru Jasenovac. Međutim, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata (L64) Stevo Savurdić (1883., Strmen, Petar) umro je 15. listopada
1944. godine u logoru Lovča. Lovča je selo na Zrinjskoj gori kod Hrvatske
Kostajnice. Radi se o izoliranom selu usred planine naseljenom pravoslav­
cima pa su logor u tom selu mogli imati samo četnici ili komunisti. Prema
brzojavu348 OZNA-e349 27. kolovoza 1944. godine su ustaše iz Jasenovca te

348 [Miletić 2, dok. br. 336., bilješka br. 3; "telefonska depeša OZNE Hrvatska".
349 https://web.archive.Org/web/20201107190135/https://hr.wikipedia.org/wiki/OZNA.
Čerkezi350 i četnici351 iz Sunje spalili sela Crkveni Bok, Ivanjski Bok i Strmen
i pri tomu je oko tisuću ljudi odvedeno u logor. Stevo Savurdić iz Strmena
je umro u logoru Lovca mjesec i pol nakon tih događaja s kraja kolovoza
1944. godine. To može značiti da logor u koji su prema brzojavu komunistič­
ke tajne policije odnosno sigurnosno-obavještajne službe odvedeni seljaci iz
triju sela ne mora značiti Jasenovac, već se može raditi o drugim logorima
koji i nisu morali biti pod upravom hrvatskih vlasti. Na mrežnom jaseno-
vačkom popisu nalazi se još jedan Stevo Savurdić (1905., Strmen, Petar) koji
je također ubijen od ustaša u logoru Jasenovac 1944. godine. Jedina razlika
s prethodnikom je godina rođenja, a sve ostalo je isto čak i jedini izvor u
oba slučaja. Radi se o knjizi objavljenoj 1997. godine u Beogradu u izdanju
srbijanskog Muzeja žrtava genocida.352 Znači još jedan uradak na temu Ja­
senovca objavljen nakon ratnog poraza agresora u njihovu glavnom gradu.
Inače prema L64 taj Stevo Savurdić (1905.) umro je sredinom kolovoza 1944.
od posljedica logora. Pri tomu logor nije naveden, odnosno sudeći prema
počiniteljima koji su nepoznati, komunistički popisivači nisu znali u kojem je
logoru bio. Nevjerojatno je da komunistički popisivači ne bi naveli Jasenovac
ili bar Staru Gradišku da su imali bilo kakvu indiciju za to. Još je nekoliko
sličnih slučajeva lažnih jasenovačkih žrtava iz Strmena.
Na mrežnom jasenovačkom popisu je Kata Dokman (1897., Strmen, Ni­
kola) ubijena u Jasenovcu od ustaša 1942. godine. Međutim, prema L64 Kata
Dokman (1897., Strmen, Nikola) umrla je u rodnom selu od „posljedica lo­
gora" 15. studenoga 1942. godine. Međutim, u L64 je još jedna Kata Dokman
rođena u susjednom selu Crkveni Bok, tek je godinu mlađa (1898.), a ime
oca je nepoznato. Ona je stradala 15. listopada 1942. godine u Strmenu u „di­
rektnom teroru". Moguće je da se radi o istoj ženi, ali bez obzira na to u oba
slučaja se ne radi o jasenovačkoj žrtvi. Mrežni jasenovački popis koristi isti
izvor kao i u slučaju Steve Savurdića, odnosno knjigu u izdanju srbijanskog
Muzeja žrtava genocida.
U predmetnoj usporedbi još su dva takva slučaja vezana uz selo Strmen.
Đuro Maslovara (1903., Strmen, Jovan) je prema mrežnom jasenovačkom po­
pisu, odnosno njihovom srbijanskom izvoru ubijen od ustaša u Jasenovcu
1942. godine. Međutim, prema L64 Đuro Maslovara (1903., Strmen, Jovan)

350 https://web.archive.org/web/20201107191139/https://hr. wikipedia.org/wiki/15._koza%-

C4%8Dki_konjani%C4%8Dki_korpus_SS-a
351 Srpska "Samozaštita" sa sjedištem u Sunji ustrojena od njemačkog Abwehra, Barić (2018),
s. 394.
352 Stradanje mještana općine Crkveni bok od jasenovačkih ustaša, Jasenovac - sistem ustaš­
kih logora smrti.
je umro u Strmenu sredinom prosinca 1942. godine. Prema mrežnom jase-
novačkom popisu, odnosno njihovom srbijanskom izvoru Matija Radova-
nović (1890., Strmen, Stevan) ubijen je u Jasenovcu od ustaša 1942. godine.
Međutim, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata Matija
Radovanović (1890., Strmen, Stevan) je umro u Strmenu sredinom listopada
1942. godine. Ovdje treba spomenuti još jednu zanimljivost. Naime, u L64
slično kao i u slučaju Kate Dokman koincidentno se nalazi i Marija Radova­
nović. Ova Marija koja se samo za jedno slovo razlikuje od Matije rođena je
u susjednom Crkvenom Boku, nešto je mlađa (1894.) i ime oca je nepoznato.
Ona je ubijena u „direktnom teroru" u Strmenu od nepoznatih počinitelja
istog dana kad je u Strmenu umro Matija Radovanović.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu Božo Veselinović (1912., Golubić
kod Obrovca, Mile*) je ubijen od ustaša 1942. godine u logoru Jasenovac. U
napomenama se prema izvorima navodi da je očevo ime Milo i podatak iz
Narodnih novina da je „otjeran 26.8.1942." Uvidom u podatke iz digitalne ina­
čice komunističkog popisa žrtava rata (L64) postaje jasnije o čemu se tu radi.
Naime, u L64 postoje dvojica koji se zovu Božo Veselinović, rođeni su 1912.
godine u Golubiću, a jedina razlika u identifikacijskim podatcima je ime oca.
U jednom slučaju je to Mile, a u drugom Milo. Božo Veselinović (Mile) je pre­
ma L64 ubijen 26. 8.1942. u Svetoblažju od nepoznatog ubojice. Znači nadne­
vak smrti odgovara podatku iz Narodnih novina daje baš toga dana „otjeran",
a Božo Veselinović (Milo) je za vrijeme rata živio u Svetoblažju, a ubijen je
u Jasenovcu sredinom listopada 1942. Jedan čovjek, nekoliko sudbina, to je
karakteristično za jasenovački popis.
Prema L64 među stradalima su i 154 poginula pripadnika komunističke
gerile, tzv. partizani.353 Oni nisu ubijeni u logoru Jasenovac, već su stradali
na raznim mjestima, primjerice u Kninu kao već u jednom tekstu spominjani
Albert Vladislović.354 Vladislović je prema L64 po nacionalnosti Hrvat, kato­
lik iz Bakra, a prema jasenovačkom popisu Židov. Prema L64 komunistički
gerilac Aron Albahari je poginuo na Igmanu, Simo Miličić na Sutjesci, a Sto­
jan Ka tan na Zelengori odnosno također u operaciji Schwarz na području
Su|eske. Prema nekakvoj izjavi iz 2010. godine Šamija Fejić je jasenovačka
žrtva, međutim, ona je prema L64 poginula 1944. godine kao Titova parti­
zanka. Isti je slučaj i s Vinkom Dorešićem koji je također poginuo u partizani­
ma 1944. godine. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Mihael Lončarević
(1919.*, Plesmo, Josip*) je obješen* 1944. godine u logoru Jasenovac na stra-

353 Kategorija "NOB i savezničke vojne formacije".

354 Banić & Koić, Crvena magla kod Knina, Hrvatski tjednik, s. 45.-47.
tištu Lonja. U napomenama se navodi alternativno osobno ime Mijo. Lon-
čarevićevo rodno mjesto Plesmo je između Jasenovca i Lonje pa nije logično
nekoga iz Plesma voditi prvo u Jasenovac da bi ga se zatim objesilo u Lonji
koja je putem udaljena tridesetak kilometara od logora. Osim toga prema
L64 Mijo Lončarević (1919., Plesmo, Josip) poginuo je sredinom listopada
1944. godine kao pripadnik komunističkh vojnih formacija.
Osim komunističkih gerilaca, tzv. partizana u L64 postoji kategorija
„borba od 6.4. do 7.7.1941." koja predstavlja razdoblje od početka kratko­
trajnog Travanjskog rata u Jugoslaviji355 do dana kad je izvjesni Žika ispred
gostionice na nekom seoskom „vašaru" u Srpskoj provinciji navodno ubio
dvojicu žandara.356 Prema podatcima iz L64 četvorica stradalih u tom raz­
doblju se nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu. Jedan od tih poginu­
lih pripadnika jugoslavenske kraljevske vojske je prema L64 Moric Altarac
(1920., Travnik, Elijas) koji je poginuo kod Bosanskog Samca.
Prema L64 u 280 od 2.022 predmetna slučaja radi se o umrlima. Umrli
su na raznim mjestima, kod nekih se čak pobliže navodi da su umrli od ti-
fusa ili od zime, a kod nekih je u drugim kategorijama dodatak da su umrli
kod kuće. Primjerice, od zime su umrle Milica Beč rođena 1941., umrla je u
Crkvenom Boku 15. studenoga 1942. godine i Mara Đuričić rođena 1943.,
umrla je 8. listopada 1944. godine u Gradcu. Oboje novorođenčadi rođeni su
u Crkvenom Boku, a osim što nisu ubijene u Jasenovcu ili Staroj Gradiški,
zajedničko im je i to da se obje nalaze na popisu imena ubijenih u logorima
Jasenovac i Stara Gradiška u optužnici Javnog tužiteljstva za grad Zagreb iz
1956. godine pripremanoj protiv poglavnika Nezavisne Države Hrvatske dr.
Ante Pavelića.357 Na tom popisu je poimenično navedeno 9.958 navodnih
žrtava.358 U ovoj knjizi359 je već problematiziran taj popis iz kojeg je vidljivo
da su komunisti već tada imali problema pa nisu mogli skupiti niti 10 tisuća
imena bez ponavljanja istih ili bez stavljanja lažnih žrtava na popis. Ako su
jako lagali već kod 10 tisuća, za 50 tisuća su morali lagati puno više, a ta re­
lacija proporcionalno vrijedi i za 84 tisuće.

355 https://web.archive.Org/web/20201026142157/https://hr.wikipedia.org/wiki/Travanjski_
rat
356 https://web.archive.Org/web/20201026135257/https://sh. wikipedia.org/wiki/Dan_ustan-
ka_naroda_Srbije
357 Miletić 3, Prilog br. 8.
358 https://web.archive.org/web/20201107125420/http://croatiarediviva.com/popisi-jaseno-
vackih-zrtava/
359 Opskurni brojevi, poglavlje Tvornica mitova.
Nepoznata sudbina i nemoguće vrijeme
Od 2.022 predmetna slučaja u mrežnom jasenovačkom popisu kod 49
se u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa navodi da je mjesto smrti
nepoznato. Primjerice, kod Smaila Bambića u napomenama se prema SZSJ64
navodi daje mjesto smrti nepoznato, ali očito je prevladao „autoritet" subno-
raša prema kojima je Bambič ubijen 1945. u Jasenovcu*, premda navode pot­
puno različito ime oca i godinu rođenja od SZSJ64. Prema L64 Smail Bambić
je stradao 1944. godine na nepoznatom mjestu od nepoznatih ubojica.
Prema L64 od 2.022 predmetna slučaja kod 122 se u mrežnom jaseno­
vačkom popisu navodi da su nestali tijekom rata, tj. sudbina im je nepoznata.
Primjerice, kod Mirka Astarevića se u mrežnom jasenovačkom popisu navo­
di da je nestao 1941. u Jasenovcu, a prema L64 je ubijen 1942. godine u svom
rodnom selu Osmaci od nepoznatih ubojica.
Nisu samo mjesta smrti problematična, već i vrijeme. Primjerice, kod
332 iz predmetne grupe iz mrežnog jasenovačkog popisa se u L64 navode
nadnevci smrti koji su prije uspostave logora Bročice i Krapje koji prethode
logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Prema tim podatcima o nadnevku smr­
ti, to znači da nisu mogli biti ubijeni u logoru Jasenovac. Još 39 ih je ubijeno
između 22. kolovoza i 15. studenoga 1941. godine. To je razdoblje trajanja
efemernih logora Bročice kod Novske i Krapje iz kojih su zbog poplava logo­
raši prebačeni u novouspostavljeni logor Jasenovac u Bačićevoj ciglani.
Nisu samo problematični nadnevci stradanja prije uspostave logora, već
i oni nakon raspuštanja logora Jasenovac i Stara Gradiška. Primjerice, pre­
ma inačici mrežnog jasenovačkog popisa poslanoj 2017. godine u USHMM
Imbro Ivičar iz sela Drnek u općini Orle je 1945. godine zaklan od ustaša u
logoru Jasenovac. Međutim, prema L64 taj Hrvat katolik je ubijen u svom
rodnom selu 6. svibnja 1945. godine od nepoznatog ubojice. To je sam kraj
rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i komunističke postrojbe su već oko Za­
greba i ako je ubojica za komunističke popisavače nepoznat, to je možda i
zbog toga jer im je bio previše poznat, samo to nisu smjeli napisati. Prema ja­
senovačkom popisu Simo Đaković je ubijen 1945. godine u logoru Stara Gra­
diška premda je taj logor bio raspušten na jesen prethodne godine. Prema
L64 Simo Đaković je ubijen 5. svibnja 1945. godine u zatvoru u Slavonskom
Brodu stotinjak kilometara istočno od Jasenovca od nepoznatih ubojica. U
to vrijeme tim područjem su već ovladali Titovi partizani pa „nepoznati"
ubojice i nisu tako nepoznati.
U nekim slučajevima nadnevci smrti su unutar trajanja logora Jaseno­
vac, ali prema L64 stradali su na drugim mjestima kad je to bilo nemoguće.
Primjerice, Ginica Altarac (1936., Travnik, Avram) je prema subnorašima, tj.
jugokomunističkim ratnim veteranima stradala 1942. godine u Jasenovcu, a
prema L64 tj. prema jugokomunističkim popisivačima ubijena je sredinom
ožujka 1945. godine u logoru Đakovo koji je bio raspušten 1942. godine!

U „direktnom teroru" jasenovačkog popisa

Kod 454 žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa se u L64 navodi da su
stradali „и direktnom teroru" i još 59 je stradalo „kod kuće". Ukupno to je više
od četvrtine predmetnih slučajeva kod kojih ove dvije kategorije potvrđuju
da nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški.
Primjerice, prema mrežnom jaseiiovačkom popisu Franjo Bartolić je
ubijen 1945.* godine u Jasenovcu, a prema L64 ubijen je 1944. godine „и di­
rektnom teroru" od nepoznatih u Luki. Vrhunac kaosa podataka kod Barto-
lića je njegovo navodno prezime Bartoloti prema komunističkom projektu
„Dotršćina" iz 1980-ih. Fahrudin Berberović je prema mrežnom jasenovač-
kom popisu ubijen 1943. godine u Jasenovcu, a prema L64 1944. godine od
nepoznatih ubojica u Bosanskoj Dubici. U ovom slučaju u mrežnom jaseno-
vačkom popisu izvor nije SZSJ64, a u napomenama se prema novim izvori­
ma navode tri potpuno različite godine rođenja.
Stevo Blažević iz Utolice kod Hrvatske Kostajnice je prema mrežnom
jasenovačkom popisu ubijen 1944.* godine u Jasenovcu*. U napomenama su
podatci iz SZSJ64 prema kojima je ubijen „и direktnom teroru" u selu Šaš 1945.
godine. Kreatori popisa su u ovom slučaju odbacili podatke iz svog glavnog
izvora i kao točne uzeli podatke nekakve radne grupe u čiju vjerodostojnost
nisu vjerovali čak ni komunisti koji su radili službeni popis žrtava Drugog
svjetskog rata pa to nisu ni koristili. Prema L64 Stevo Blažević je ubijen 7.
ožujka 1945. godine „и direktnom teroru" u selu Šaš od nepoznatih ubojica.
Blažević je Hrvat iz Utolice, tada većinski naseljene pravoslavnim Srbima,
a ubijen je u susjednom selu također sa srpskom većinom. Postavlja se pi­
tanje tko su ti nepoznati ubojice? Zašto bi ustaše na samome kraju rata u
selu pretežno naseljenom Srbima ubijali baš Hrvate? Odgovor na to pitanje
indirektno daju kreatori jasenovačkog popisa prema kojima je Blažević ubi­
jen godinu prije i to u Jasenovcu. Malo tko bi povjerovao da su Blaževića
ubili ustaše, pogotovo 1945. godine pa su podatci „radne grupe" u koje nisu
vjerovali ni sami komunisti postali vjerodostojnijim izvorom od SZSJ64, no­
minalno glavnog izvora za mrežni jasenovački popis. Inače, za to područje
oko Sunje 1944. godine kad je prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijen
Blažević i još neki Hrvati iz tog kraja koji se također nalaze na jasenovačkom
popisu, Vjekoslav Luburić navodi kako je hrvatsko stanovništvo u tom po­
dručju izloženo „podivljalim partizanima, četnicima, i Kozacima" 360

Prihvatilišta za djecu
Posebno su velike laži na popisu glede djece ubijene u Jasenovcu. Tako
je i u slučaju ove usporedbe podataka iz popisa L64 i mrežnog jasenovačkog
popisa. Od sredine lipnja do sredine srpnja 1942. godine njemačka vojska je
provela akciju protiv komunističke gerile na području Kozare. Učinkovitom
akcijom njemačke vojske partizani su imali veliki broj poginulih, dio gerilaca
je zarobljen, a preostali su pobjegli. Iza njih su ostali zbjegovi civila među
kojima je bilo puno djece. Prema N. Bariću u selu Mlaka bilo je smješteno oko
7.000, a u susjednom Jablancu oko 4.000 civila s područja Kozare.361 Tamo su
zbrinuti, dobili su liječničku pomoć i cijepljeni su.362 Izuzev Mlake i Jablanca
sva druga prihvatilišta su bila prolaznog tipa i izbjeglice s Kozare su nakon
nekog vremena upućivane primjerice u Bilogoru, Moslavinu i Slavoniju.363
Dio djece bio je smješten u Gornjoj Rijeci gdje ih je stotinjak umrlo od tifu-
sa. Preostali su premješteni u Jastrebarsko, a oko 3.000 djece je smješteno u
Sisku.364
U mrežnom jasenovačkom popisu je 368 navodnih žrtava do 14 godina
starosti kod kojih se kao stratište navode Mlaka ili Jablanac. Od toga ih je
96 % s područja Bosanske Gradiške odnosno, ako uračunamo i djecu iz su­
sjednih općina to je 98 % djece s područja Kozare. Ti rezultati su obrađeni u
drugim dijelovima knjige pa nisu uzeti u obzir kod predmetnih 2.022 lažnih
žrtava s jasenovačkog popisa. Unatoč tomu među rezultatima predmetne
usporedbe podataka iz mrežnog jasenovačkog popisa i digitalne inačice ko­
munističkog popisa žrtava rata (L64) od 2.022 navodne jasenovačke žrtve
kod kojih se u L64 navodi neko drugo mjesto smrti, a ne Jasenovac, Stara
Gradiška i Donja Gradina kod čak 409 (20 %) se kao mjesto smrti navode
Gornja Rijeka, Dubrava Noskovačka, Jastrebarsko, Pakrac, Požega, Prijedor,
Sisak, Zagreb i Kozara, odnosno mjesta koja su služila kao prihvatilišta za
izbjeglice s Kozare. U ovim slučajevima se kako je već gore navedeno uglav­
nom radi o rođenima na području Kozare. U ove podatke su uključeni i oni
kod kojih se kao mjesto smrti navodi Kozara.

360 Barić, 2018., s. 396.

361 Barić, 2016., s. 69.
362 Ibid., s. 72.
363 Ibid., s. 81.
364 Ibid., s. 96.
 Kreatori mrežnog jasenovačkog popisa ne mogu se pravdati neznanjem
jer u komunističkom popisu žrtava rata se kod nekih dječjih žrtava koje se
nalaze na popisu navodi da su umrli u dječjim prihvatilištima u Hrvatskoj.
U slučaju predmetne analize kojom je nađeno 2.022 žrtava s mrežnog jase­
novačkog popisa, a koje su prema inačici komunističkom popisu žrtava rata
L64 ubijene/umrle negdje drugdje, kod 47 djece se izrijekom navodi da su
umrla u dječjem prihvatilištu.
Takav je primjerice Đuro Damjanović (1942., Kusonje, Đuro) koji je
umro 1942. godine, a kao mjesto smrti se navodi „dječje prihvatilište". Znači
čak su i neki komunistički popisivači imali određenu granicu u manipulira­
nju podatcima. Međutim, za potrebe svog cilja, a to je povećanje broja žrtava
pod svaku cijenu, kreatori mrežnog jasenovačkog popisa kao izvore koriste
propagandne uratke rađene po obrascu drugog srpskog memoranduma. U
slučaju Đure Damjanovića jedini izvor podataka je uradak Radovana Ratko-
vića Domovi pokraj Pakre: slavonsko selo Kusonje, u izdanju nekakvog Društva
Kusonjčana u Beogradu. Kusonje su u novijoj hrvatskoj povijesti poznate
kao jedno od zlokobnih mjesta u kojima su Srbi tijekom Domovinskog rata
bestijalno ubijali Hrvate. Štoviše, u slučaju Kusonja ta monstruoznost je ta­
kva da su Srbi na jednoj komemoraciji za ubijene Hrvate postavili bombu
koja je ubila još nekoliko ljudi.365
Izgleda da se kreatori popisa ne zamaraju činjenicom da je njihov me­
morandumski izvor u suprotnosti s njihovim glavnim izvorom podataka. Je­
dinstven je slučaj na svijetu da se kao dokaz protiv vlastite države preuzima
propaganda i to od poraženog agresora.
U nekim slučajevima podatci iz mrežnog jasenovačkog popisa djeluju
groteskno kao primjerice kod Stane Božić (193О.*/1936., Petrinja, Adam). Ne
samo da kreatori jasenovačkog popisa nagađaju godinu rođenja i smrti, već
nonšalatno napišu da je umrla od ustaša. Prema L64 Stana Božić je umrla u
Jastrebarskom gdje je također bilo dječje prihvatilište.
Usporedba godina rođenja navedenih u predmetnih 2.022 slučaja iz
mrežnog jasenovačkog popisa i L64 s naglaskom na dječjim žrtvama dala
je zanimljive rezultate. Za očekivati bi bilo da je u tom uzorku broj djece
isti, međutim nije. Primjerice, prema L64 djece do 14 godina je 457, a prema
mrežnom jasenovačkom popisu djece do 14 godina je 447. Rođenih 1930. i
kasnije je 435 prema L64, odnosno 423 prema mrežnom jasenovačkom po­
pisu. Međutim, najveća razlika je među onima bez godine rođenja, odnosno

365 https://web.archive.Org/web/20200125142624/https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_
Kusonjama_8._rujna_1991.
kod L64 se u tom slučaju navodi „9999". Takvih je u L64 17, a u mrežnom
jasenovačkom popisu 163. Znači bez navedene godine rođenja ih je skoro 10
puta više, a pri tomu je veliki udio onih iz kategorije „nestali". To je zbog
novih izvora podataka koji se koriste za povećanje broja jasenovačkih žrtava.
Ustvari u velikom broju se uzimaju podatci poznati iz komunističkog popisa
žrtava rata te se mijenja ili izostavlja godina rođenja premda su ostali podatci
isti i tako se kreiraju nove jasenovačke žrtve. Znači nije samo dvojbeno u ko­
liko se slučaja stvarno radi o djeci, već je dvojbeno i mjesto stradanja.
Primjerice,?Rade Kenjić je rođen 1922.*, alternativno 1935. godine. Znači
velikih 13 godina razlike. Osim toga kod njega je mjesto smrti logor Jaseno­
vac* označeno kao nepouzdan podatak, a u napomenama se navodi alterna­
tivno mjesto smrti Podvolujak kod Zavidovića. Istovjetan podatak o mjestu
smrti kod Zavidovića se nalazi i u L64. Prema mrežnom jasenovačkom po­
pisu Milka Lukić iz Vojskove kod Bosanske Dubice, otac Đokan, rođena je
1905., a ubijena u Jasenovcu 1942. godine. U napomenama je alternativni po­
datak iz Lukićeve knjige prema kojem je Milica Lukić rođena 1932. godine.
Znači, radi se o ogromnih 27 godina razlike. Nije samo to problematično jer
se u L64 navodi da je Milka Lukić (1905., Vojskova, Đokan) ubijena u logoru
Sajmište kod Beograda.

Beogradsko Sajmište i Jasenovac

U ovoj provjeri nađeno je prema podatcima komunističkih popisivača
iz 1964. godine 154 ubijenih u srbijanskom logoru Sajmište kod Beograda
koji se danas nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spo-
men-područje Jasenovac. Prema L64 od ubijenih u Sajmištu 150 su Srbi, jed­
na Hrvatica iz Zagreba, jedan Židov iz Sarajeva i dvojica Muslimana iz sje­
verozapadnog dijela Bosne i Hercegovine. Velika većina Srba su s Kozare ili
Potkozarja u sjeverozapadnom dijelu Bosne i Hercegovine. Desetero su djeca
do 14 godina starosti i još ih je 33 od 15 do 18 godina starosti. Ovi statistički
podatci ukazuju na neke zanimljive stvari.
Prvo, Srbi iz Nezavisne Države Hrvatske, a svakako oni s Kozare, ubija­
ni su u srpskim logorima. Da bi mogli biti ubijeni u srpskim logorima, morali
su biti protjerani ili deportirani s područja Nezavisne Države Hrvatske. To
znači da ih ustaše nisu željeli ubiti pa to otvara brojna pitanja o tomu kakav
je to zločinački režim koji samo povremeno ubija Srbe, povremeno ih zbri­
njava i liječi, a navodno ima plan njihova totalnog uništenja. Nadalje, u srp­
skom logoru Sajmište, inače najvećem na jugoistoku Europe prema službe­
nom komunističkom popisu žrtava rata, ubijana su i djeca. I to srpska. Prema
komunističkom popisu žrtava rata u srpskom logoru Sajmište logoraše su
ubijali Nijemci i ustaše, ali nikada Srbi. Da bi se održao i ojačao jasenovački
mit, izgleda da se moralo administrativno prebacivati žrtve iz mjesta gdje ih
je bilo viška kao u Sajmištu u mjesto gdje ih je nedostajalo. Kod nekih s mrež­
nog jasenovačkog popisa u napomenama se čak i navode podatci iz komu­
nističkog popisa žrtava rata (SZSJ64) prema kojima su stradali u Zemunu.
Primjerice, tako je u slučaju Alekse, Blage, Dušana, Vladimira i Vojna
Lubure iz Krupca kod Sarajeva. Međutim, u svim ovim slučajevima u mrež­
nom jasenovačkom popisu izostavljen je vitalan podatak koji se može naći u
digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) da je mjesto smrti
petorice Lubura „Zemun Sajmište", odnosno srpski i njemački logor u pre­
dratnom beogradskom Sajmištu, a ne pogranični grad Zemun u Nezavisnoj
Državi Hrvatskoj.

Pijan izgubljen u popisu

Broj od 2.022 lažne jasenovačke žrtve dobivene usporedbom podataka
iz mrežnog jasenovačkog popisa i digitalne inačice komunističkog popisa
žrtava rata samo je vrh ledenog brijega jer još su brojniji oni kod kojih je uz
mjesto smrti različit i neki drugi identifikacijski podatak. Za potrebe ovog
teksta ograničilo se samo na slučajeve kod kojih je različito ime oca žrtve u
mrežnom jasenovačkom popisu, ali u napomenama se navodi i očevo ime
identično onome iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava iz 1964.
godine. Znači da se radi o istim podatcima kod kojih je tijekom vremena
promijenjen jedan ili nekoliko vitalnih identifikacijskih podataka. To narav­
no ukazuje na manipulaciju sa ciljem povećanja broja jasenovačkih žrtava.
Ukupno se radi o 31 slučaju, ali s njima je generički povezano još slučajeva
s mrežnog jasenovačkog popisa. Prema značajkama možemo ih podijeliti u
nekoliko grupa prema mjestu smrti navedenome u digitalnoj inačici komu­
nističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64).

Blizu je Toulouse
U grupu opih koji su prema L64 stradali na nekom mjestu nevezano za
logore spada Kata Steković. Ona je prema mrežnom jasenovačkom popisu
stradala 1942. godine u Jasenovcu*, ali prema digitalnoj inačici komunistič­
kog popisa žrtava rata (L64) Kata Steković je stradala u bjelovarskom zatvo­
ru, a isti podatak se nalazi i u napomenama jasenovačkog popisa. Avram
Gaćeša iz Dereze je prema mrežnom jasenovačkom popisu stradao u Staroj
Gradiški, a otac mu se prema nepouzdanom podatku zvao Stanko*, odnosno
prema napomenama Petar. Prema L64 Avram Gaćeša je sin Petra i stradao
je u Derezi od nepoznatih počinitelja. Prema L64 Ana Grnović iz Lovče nije
stradala 1942. godine u Jasenovcu, već 6. svibnja 1942. godine u Lovci. Miloš
Timić iz Srijemske Mitrovice je prema jasenovačkom popisu stradao 1942.
godine u Jasenovcu*, a prema L64 stradao je 15. kolovoza 1942. godine u
Vukovaru.
Četvorica Kukrika, Dragutin, Marko, Milan i Mile iz Mrakodola kod
Hrvatske Kostajnice su prema mrežnom popisu ubijeni 1941. godine u Jase­
novcu na stratištu Donja Gradina, a prema L64 ubijeni su 15. kolovoza 1941.
godine u Mrakodolu. Znači oni su stradali prije uspostave logora Bročice i
Krapje. Tako se umjetno povećavao broj stradalih u Donjoj Gradini s počet­
nih 128 na mitskih 360.000.
Ivan Abaza iz Baćina je prema jasenovačkom popisu ubijen od ustaša
1944. godine na stratištu Dubičke krečane, a prema L64 stradao je 11. siječnja
1944. u Dubici od nepoznatog počinitelja. Drago, Jovo i Savo Livopoljac iz
Košćana kod Donjeg Vakufa su prema mrežnom jasenovačkom popisu 1941.
godine ubijeni od ustaša u Jasenovcu, međutim prema L64 stradali su 2. ko­
lovoza 1941. godine u Bugojnu nedaleko od rodnog mjesta. Kod ove trojice
Livopoljaca s jasenovačkog popisa se kao izvor navodi Pomenik na Srbobranu
izdan 2000. godine u Laktašima kod Banja Luke.
U grupu stradalih na drugim mjestima nevezano za logore spada i Berta
Heinrich. Ona je jedan od posebnih slučajeva s jasenovačkog popisa. Prema
mrežnom jasenovačkom popisu radi se o Židovki rođenoj u Bjelovaru 1886.
godine. Otac joj se zvao Ignatz*, a prema mrežnom jasenovačkom popisu
ubijena je od ustaša u logoru Stara Gradiška 1942. godine. U napomenama
se navodi djevojačko prezime Aschner što asocira na Milivoja Ašnera rodom
iz obližnjeg Daruvara. Inače, prema popisu L64 Berta Heinrich je katolkinja i
Hrvatica rodom iz Bjelovara koja je stradala od nepoznatih počinitelja sredi­
nom lipnja 1941. godine u Zagrebu. Dodatnu sumnju u podatak iz mrežnog
jasenovačkog popisa izaziva iskaz rodbine koji se može naći u digitalnom
arhivu Yad Vashema o Berti Heinrich rodom iz Gradišća u Austriji rođenoj
1896.* godine. Znači otprilike okruglih 10 godina mlađoj od navodne jase-
novačke žrtve. Njezin otac se također zvao Ignatz kao i kod navodne jase-
novačke žrtve. Ona je umrla 1942. godine u Toulouseu, gradu na krajnjem
jugozapadu Francuske blizu granice sa Španjolskom. Međutim, premda je
umrla daleko od Jasenovca, ipak postoji jedna veza s Hrvatskom jer je Berta
Heinrich tijekom rata jedno vrijeme boravila u Rijeci pod talijanskom upra­
vom. Možemo pretpostaviti da su u nedostatku stvarnih žrtava komunisti
morali lažirati podatke koristeći se svim imenima na koja su mogli naići u
raznim kartotekama koje su prikupljali. Premda je udaljenost između Jase­
novca i Toulousea oko 1.250 km, na karti Europe to su samo centimetri, a
centimetri ili kilometri - u mitovima je to ionako nevažno.
Pijan na nepoznatom mjestu
Bogdan Pavlović je višestruko zanimljiv slučaj navodne jasenovačke žr­
tve. U jasenovačkome popisu navedene su dvije godine rođenja, dva mjesta
smrti, točnije jedno mjesto smrti Jasenovac i u napomenama nepoznato, ali
i dva imena oca. Serafijan* što je označeno kao nepouzdan podatak, a u na­
pomenama je navedeno da se otac zvao Pijan. Komentar nije potreban jer uz
ovo „ime" svako drugo objašnjenje je suvišno. Prema L64 Bogdan Pavlović
iz poznatog četničkog gnijezda Vozuće stradao je sredinom 1942. godine „и
direktnom teroru" na nepoznatom mjestu od nepoznatog počinitelja.
Nisim Pardo se navodi kao jedan od kandidata za „kapara Nisima",
navodnu žrtvu Dinka Sakića, čiji identitet je ostao nepoznat, a postojanje
nepotvrđeno.366 Na jasenovačkom popisu Nisim Pardo spada u žrtve s broj­
nim dvojbama. Navodno je rođen 1902.* godine u Sarajevu, otac mu je Jozef
i ubijen je od ustaša 1942. godine u Jasenovcu. Međutim, u napomenama se
navodi da je rođen 1905. i stradao 1944. godine i otac mu se zove Josip. Ra­
zlika Jozef/Josip bi trebala biti samo sitnica, ali u jasenovačkom popisu sitne
razlike su samo početak velikih laži. Primjerice, u srbijanskom Spisku žrtava
rata su dvojica Nisima Parda, obojica rođeni 1902. godine, onom iz Sarajeva
se otac zove Jozef i on je navodno stradao u Jasenovcu. Drugi Nisim Pardo
je iz Zagreba, ali je rođen u Sarajevu i osim što mu se otac zove Josip, nije
stradao u Jasenovcu, već u nepoznatom logoru. Jedini Nisim Pardo za kojeg
postoji nekakav trag rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija u zapisima
digitalnog arhiva Yad Vashema je petnaestak godina stariji i postoji jedna se­
rija zapisa o istoimenom logorašu koji je u Staroj Gradiški primao pakete od
studenoga 1942. do travnja 1943. godine. Prema popisu L64 Nisim Pardo je
rođen u Sarajevu 1902. godine, živio je u Zagrebu i stradao je sredinom lipnja
1941. godine na nepoznatom mjestu od nepoznatih počinitelja i to mjesecima
prije nego što je uspostavljen logor Jasenovac.
Kod Alekse Miloševića u napomenama jasenovačkog popisa se navodi
da su okolnosti smrti nepoznate. Prema L64 Milošević je stradao 20. kolovo­
za 1941. godine ,,u direktnom teroru" na nepoznatom mjestu od nepoznatog
počinitelja.
Mustafa Balić iz Mostara je prema jasenovačkom popisu ubijen od usta­
ša 1945. godine u Jasenovcu. Svi izvori ovih podataka datiraju iz razdoblja
daleko nakon popisa iz 1964. godine. Zanimljivo da je jedan od izvora poda­
taka o ovom muslimanu uradak Jevreji u Mostaru. Prema L64 Mustafa Balić

366 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću? (3), s. 41.
je poginuo kao civil 15. ožujka 1945. godine na nepoznatom mjestu od nepo­
znatih počinitelja. Treba napomenuti da je Mostar u to vrijeme već bio pod
kontrolom jugokomunista pa su ubojice nepoznati možda samo zato jer su i
popis žrtava rata pisali jugokomunisti.

Ostali i nepoznati logori

Prema jasenovačkom popisu Oskar Hecht je Židov rođen 1926.* ili 1925.
godine u Vinkovcima. Kako je nesigurna godina rođenja, tako je nesigurno
i mjesto smrti pa autori popisa navode Staru Gradišku, a u napomenama i
Jasenovac. Prema autorima popisa nesumnjiva je izgleda jedino godina smrti
1941. Međutim, prema L64 Oskar Hecht nije Židov, već je Hrvat, katolik, ro­
đen 1926. godine u Vinkovcima, stradao sredinom 1942. godine u nepozna­
tom logoru. Prema iskazu rodbine u digitalnom arhivu Yad Vashema jedan
Oskar Hecht prema navedenoj starosti od 22 godine rođen između 1919. i
1923. godine bio je logoraš u Jasenovcu, ali ne navodi se da je tamo i stradao.
U srbijanskom Spisku žrtava rata nalazi se Oskar Hecht rođen 1925. godine
u Bebrini kod Slavonskog Broda, a stradao je u Staroj Gradiški 5. prosinca
1944. godine. To bi značilo da je stradao nakon zatvaranja logora Stara Gra­
diška. U ovom slučaju je puno raznih kontradiktornih podataka, nagađanja i
manipulacija podatcima koji bi bili nepotrebni da su komunisti imali sigurne
podatke o stradanju Oskara Hechta u Jasenovcu ili Staroj Gradiški.
Gojko Stanojčić je prema jasenovačkome popisu ubijen od ustaša 1941.
godine, ali navedene su dvije godine rođenja i dva imena oca od kojih je
jedno Jovo. Prema L64 Gojko Stanojčić je stradao 15. kolovoza 1941. godine
u Jadovnom. Znači već s obzirom na navedeni nadnevak smrti nije mogao
stradati u Jasenovcu. Prema komunističkom popisu žrtava iz 1964. godine
i Jovo Stanojčić je stradao u Jadovnom, ali 15. listopada 1942. godine, znači
više od godine dana nakon što je logor Gospić uz koji se povezuje lokalitet
Jadovno bio raspušten. To ukazuje na nevjerojatne manipulacije u popisima
ratnih žrtava iz vremena komunističke Jugoslavije. U ovom slučaju je upitno
ne samo gdje su navedeni stradali, već jesu li uopće žrtve rata i stvarne osobe.
U ovom istraživanju ponovo je iskrsnulo ime Dragana Mautnera iz Za­
greba spominjanog u nekim tekstovima o Jasenovcu, ali nije zgorega pono­
viti neke stvari jer se radi o odličnom primjeru za negiranje teze da se o
Jasenovcu sve zna i da nisu potrebna nova istraživanja, već da treba petrifi-
cirati komunistički mit. Prema mrežnom jasenovačkom popisu kod Dragana
Mautnera (1918., otac Maks) navode se dva osobna imena, dva prezimena i
tri mjesta smrti. Sve to ne treba čuditi s obzirom na to da se na jasenovačko­
me popisu nalaze još dvojica za koje nema potvrde u digitalnom arhivu Yad
Vashema da se radi o stvarnim osobama ili o žrtvama. To su Dragan Mautner
rođen 1912. godine u Pakracu, otac Aleksandar, stradao u Feričancima kraj
Našica. Neka to ne čudi jer se i to poljoprivredno dobro udaljeno stotinjak
kilometara od Jasenovca u nedostatku žrtava također prema komunističkoj
historiografiji računa kao stratište logora Jasenovac. Taj Mautner je navodno
stradao 1942. godine, ali u napomenama se navodi i 1941. godina, a to je godi­
na kada je bio operativan i logor Gospić, tj. Jadovno. Na popisu je i Dragutin
Maltner koji se samo po inačicama imena i prezimena razlikuje od Dragana
Mautnera. „Obojica" su rođeni iste 1912. godine u Pakracu i imaju navedeno
isto ime oca Aleksandar. Navodni Maltner je također stradao 1941. godine.
Znači praktično se radi o malo modificiranim klonovima uz sitne razlike kao
primjerice da je Maltner Hrvat, a „dvojica" Mautnera su Zidovi. Prema L64
Dragan Mautner iz Zagreba je stradao u Jadovnom sredinom lipnja 1941.
godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema može se naći zapis prema kojem
je Dragan Mautner 1941. godine bio zatočen u Koprivnici. U srbijanskom
Spisku žrtava rata su dva Dragana Mautnera, obojica iz Zagreba, ime oca je
Maks u jednom i Makso u drugom slučaju, obojica su stradala 1941. godine,
u jednom slučaju se navodi nepoznati logor, a u drugome Gospić.
Prema jasenovačkom popisu Armin Stein stradao je 1943. godine u lo­
goru Stara Gradiška. Međutim, prema L64 stradao je sredinom 1942. godine
u Đakovu. Potvrdu da je bio u Đakovu može se naći u svjedočanstvu šo-
gorice u digitalnom arhivu Yad Vashema. Prema srbijanskom Spisku žrtava
rata Armin Stein je također stradao u Đakovu 1942. godine. U arhivu Yad
Vashema mogu se naći dva zapisa koji ukazuju da je Stein jedno vrijeme
bio u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Prema jednom zapisu nejasnog
izvora podataka Stein je iz Zagreba deportiran u Jasenovac 4. siječnja 1942.
godine, a prema drugom u rujnu 1942. godine primio je paket u logoru Stara
Gradiška. Prema iskazu sina Hinka iz 1999. godine njegov otac je ubijen u
Staroj Gradiški 9. siječnja 1942. godine. Taj podatak je u koliziji s podatkom
da je Armin Stein primio paket u rujnu iste godine. Židovski odbor koji je
slao pakete logorašima tražio je potvrdu pri preuzimanju tako da su pakete
mogli preuzimati samo živi logoraši. Hinko Stein je svoj iskaz dao u poznim
godinama (rođen je 1913. godine), pola stoljeća nakon rata pa je lako moguće
da su protok vremena i dugotrajna srpska i komunistička propaganda imali
utjecaja na to.

Brojke i slova
Jablanac i Mlaka su dva sela nizvodno od Jasenovca na lijevoj obali
Save. Tijekom rata u njima su logoraši obrađivali zemlju, a 1942. godine u
njima je smješten i dio izbjeglica s Kozare. Prema popisu žrtava rata iz 1964.
godine navodne žrtve iz Jablanca i Mlake navode se zasebno, a ne kao žrtve
iz Jasenovca. Kako je nakon tog popisa postalo jasno da se niti uz sve napore
popisivača nema dovoljno žrtava za apetite komunističke propagande, Ja-
blanac i Mlaka su umjesto poljoprivrednog dobra i mjesta prihvata izbjeglica
postali masovna stratišta. Tako je prema jednoj od tih priča samo u Jablan-
cu ubijeno oko 300.000 ljudi, pretežno žena. Nakon stjecanja nezavisnosti
te jugokomunističke propagandne brojke ne mogu se više tako jednostavno
plasirati u Hrvatskoj, ali u određenim krugovima povjesničara i političara
i dalje se koriste isti izvori podataka samo uz nešto promijenjeni broj. To je
otprilike kao da ste nekoga uhvatili u laži 700 tisuća puta, a on nakon toga
nonšalantno tvrdi da je bar 83.800 puta govorio istinu.
Isti je slučaj i s ostalim lokacijama koje se u nedostatku žrtava nekritič­
ki pripisuju Jasenovcu kao primjerice stotinjak kilometara udaljeno poljo­
privredno dobro u Feričancima kod Našica ili tzv. Dubičke krečane pokraj
Hrvatske Dubice. Koliko su vjerodostojni komunistički i srpski podatci o na­
vodnim žrtvama iz Jablanaca i Mlake može se vidjeti na brojnim primjerima.
Primjerice, Jela Janjetović je prema L64, tj. prema digitalnoj inačici ko­
munističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine stradala u Mlaki, a prema
mrežnom jasenovačkom popisu stradala je u Jablancu. Vlado Mirković i
Vidosava Samardžija su prema L64 stradali u Mlaki, a u mrežnom jaseno­
vačkom popisu navodi se da su stradali u Staroj Gradiški odnosno Majuru.
Dragoja Zrnić ili možda Dragan, jasenovački kustosi nisu sigurni o komu se
uopće radi, prema L64 je stradao u Jablancu, a prema mrežnom jasenovač­
kom popisu u Staroj Gradiški. Ovo su sve primjeri navodnih dječjih žrtava s
Kozare kod kojih se mjesto smrti mijenja s političkim mijenama.
Kod nešto starijih žrtava Kosa Mirić je prema L64 stradala u Jablancu,
ali prema mrežnom jasenovačkom popisu kod nje se navodi stratište Donja
Gradina. Vjerojatno Jablanac ne zvuči tako dramatično kao Gradina, a i tre­
balo je popuniti mitsku kvotu od 360.000 nejači poklane u Donjoj Gradini.
Nikola Šalindrija (19О7.*/1914.) rodom iz Mlake je prema mrežnom jaseno­
vačkom popisu stradao u Staroj Gradiški, a u napomenama se navodi da je
stradao „и direktnom teroru" u Mlaki. Prema L64 je također stradao u Mlaki,
ali prema dva izvora, srpskom i komunističkom, njegova smrt nije povezana
s desetak kilometara udaljenim logorom u Jasenovcu niti s dvadesetak kilo­
metara udaljenim logorom u Staroj Gradiški. Nije upitno samo mjesto njego­
ve smrti, već i samo postojanje. U ovom slučaju navedene su dvije godine ro­
đenja koje se razlikuju za 7, a to je dobar indikator da se radi o kompozitnoj
žrtvi sastavljenoj od nekoliko predložaka. Primjerice, prema L64 su dvojica
Nikola Šalindrija, a prema mrežnom jasenovačkom popisu već trojica i to
nije izolirani slučaj na popisu.
 Nadalje, na mrežnom jasenovačkom popisu su četiri Ane i jedna Anka
Šalindrija. Sve su iz Mlake kod Jasenovca. Kad se njihovi podatci usporede s
popisom L64, onda se vidi kaos mijenjanja podataka. Primjerice, u L64 nema
djevojčice Anke Salindrije (1931.) bez navedenog očeva imena, ali ima dosta
starija Anka (1882.), kći Josipova. Zanimljiv je slučaj Ana Šalindrija (1904.,
otac Andrija), kod nje se u napomenama navode tri izvora podataka i prema
sva tri izvora njezino prezime je Stanivuković, ali unatoč tomu u popisu se
navodi Šalindrija. Razlog tomu mogli bi biti podatci iz L64 prema kojima
su Ana (1904.) i Anka (1907.) Stanivuković stradale istog dana samo s godi­
nom razlike 1942. u Jasenovcu i 1943. u Buchenwaldu. Osim po prezimenu
vrlo im je slična Ana Šalindrija (1905.*) s obzirom na podatke iz napomena i
usporedbom s L64 može se zaključiti kao da je nastala kombinacijom poda­
taka Ane Šalidunje (1905., otac Jovan) i Ane Šalindrije (1908., bez imena oca).
Prema Miletiću ona je desetljeće starija (1897.). Znači može se zaključiti da
je sastavljena od tri osobe. Ana Šalindrija (1878.) je prema jedinom izvoru u
napomenama Šalimdrija pa kao i u slučaju Ane (Anke) Šalindrija (Stanivu­
ković) izvori navode jedno, a jasenovački kustosi drugo. S obzirom na go­
dinu rođenja za samo jednu znamenku razlikuju se još dvije navodne žrtve
iz Mlake, ali rođene su u Paklenici kod Novske. To su Ana Drvenica i Ana
Travica. U oba slučaja su iste godine rođenja i imena očeva, mjesto i godina
smrti, čak se u oba slučaja u napomenama i navodi alternativno prezime
Šalindrija. U L64 uopće nema žrtve iz Hrvatske koja se zove Ana Drvenica,
ali ima doduše ne Ana, već Anka Travica, ali otac joj se ne zove Savo već in­
dikativno Smijo, rođena je tri desetljeća kasnije i nije stradala 1942. godine u
Staroj Gradiški, već sredinom rujna 1944. godine u Jasenovcu. To razdoblje
je detaljno obrađeno u feljtonu o suđenju Dinku Šakiću, međutim ime Ane/
Anke Travice se nigdje ne spominje u kontekstu događaja iz tog razdoblja. U
mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se još jedna Ana Travica iz Paklenice.
Neznatno se razlikuje po godini rođenja (1886.) od svoje jasenovačke dvojni­
ce. U ovom slučaju je glavna razlika godina smrti 1945. i podatak iz napome­
na da je nestala. Ovo možda izgleda kao kaos, ali radi se o vrlo smišljenom
sustavu za povećanje broja žrtava.
O žrtvama iz Jablanca, Mlake i Dubičkih krečana već je detaljno pisano
u Hrvatskom tjedniku367 i drugim tekstovima u knjizi, a ovo je svojevrsni do­
datak. Miljka Dojčinović iz sela Donji Podgradci na Kozari je navodna jase-
novačka žrtva iz Mlake. Ovdje je dovoljno reći da autori popisa ni približno

367 Koić & Banić, "Kako je moguće da je na jasenovačkome popisu više od 1.000 navodnih
žrtava za koje je i u Muzeju genocida u Beogradu navedeno da nisu stradale u Jasenovcu", s.
38.-45.
ne znaju godinu rođenja pa navode 1936/, a u napomenama 1930. godinu.
Sličan je slučaj Milan Trubarac iz Demirovca na Kozari rođen navodno 1932.
godine, samo što se on navodi kao žrtva iz Dubičkih krečana. U jednom od
ostalih tekstova detaljnije je opisano kako su Dubičke krečane služile i kao
mjesto ukopa umrlih izbjeglica s Kozare.
Kod svih navodnih žrtava s jasenovačkog popisa navedenih u ovom
tekstu koje su stradale u Jablancu u popisu L64 navodi se da je počinitelj
nepoznat. To bi uglavnom moglo značiti da nisu ubijeni, već da su umrli.
Prema podatcima iz komunističkog popisa iz 1964. godine žrtve iz Jablanca
možemo podijeliti u dvije grupe. Na one kod kojih piše da su stradali u logo­
ru i na one kod kojih piše da su stradali prilikom deportacije.
U slučaju stradalih prilikom deportacije svi iz ove grupe koje ćemo na­
vesti stradali su sredinom lipnja 1942. godine, tj. generičkog datuma 15. 6.
1942. To su Jovanka, Rosa, Stoj a i Trivuna Kević, Cvijeta Puljarević, Grozda
Dojčinović i Nikodija Prpoš. Žrtve iz Jablanca koje su prema L64 stradale
u nekom logoru su primjerice Miljka Zlojutro rođena 1902. godine, datum
smrti 15. 7.1942. godine i Milka Zlojutro, rođena 1932. godine, datum smrti
15. 6. 1942. godine. Miljka i Milka kao da su nastale u igri brojke i slova. Ime
im se razlikuje u jednom slovu, godina rođenja u jednoj brojci, a datum smrti
samo u brojci mjeseca. Inače, u popisu L64 ima još četiri prezimenjakinje iz
bliskih sela s Kozare s imenima Milica, Milja i Miljka. Kod Grozde Zrnić i
Anđe Babić nadnevak smrti je 15. rujan 1942. godine, a kod Milana Mavića
rođenog 1940. godine nadnevak smrti je 7. studenog 1942. godine.
Razumno je pretpostaviti da ako su ustaše namjeravali likvidirati izbje­
glice s Kozare, to su mogli jednostavno napraviti na licu mjesta na samoj
Kozari ili u obližnjoj Donjoj Gradini, a ne voditi ih preko Save pa onda još de­
setine kilometara daleko do navodnih stratišta. Za to nema suvislog razloga.
Osim toga prema nadnevcima smrti nekih od izbjeglica možemo zaključiti
da su mjesecima boravili u Jablancu. Ako ih se mislilo usmrtiti, to bi se uči­
nilo odmah, a ne bi ih se mjesecima hranilo i brinulo se o njima. Za sposobne
za rad još bi i se i našlo logično objašnjenje da ih se mjesecima drži na životu,
ali ne i za primjerice jednogodišnju ili dvogodišnju djecu. Znači sve ukazuje
da se radilo o izbjeglicama koje su umrle uslijed bolesti i iscrpljenosti, a ne u
sustavnom i planskom ubijanju. Izuzetak su oni koji su preživjeli, a unatoč
tome su završili na jasenovačkom popisu.
Prema navedenim podatcima može se zaključiti da bez obzira je li netko
umro u Francuskoj, jeli netko možda bio u rodu s Milivojem Ašnerom, bez
obzira je li vam otac Pijan ili je možda samo opijen bio autor popisa, svi se
mogu naći na jasenovačkomu popisu. U nedostatku stvarnih žrtava dobro

163
dođu i lokaliteti udaljeni stotine pa i više od tisuću kilometara od Jasenovca,
a kao izvori podataka se koriste čak i opskurni velikosrpski memorandumski
pamfleti objavljeni u etnički očišćenom srpskom dijelu Bosne i Hercegovine.

Dvije tisuće dvadeset i dvije laži i samo jedna istina

Pretragom podataka s mrežnog jasenovačkog popisa odnosno inačice
„Poimeničnog popisa popisa žrtava KL Jasenovac 1941.-1945." koja je po­
slana u USHMM nađene su 2.022 jasenovačke žrtve koje prema digitalnoj
inačici komunističkog Popisa žrtava Drugog svjetskog rata iz 1964. godine
(L64) nisu stradale u logorima Jasenovac ili Stara Gradiška. Najčešći izvori
za ove 2.022 navodne žrtve iz mrežnog jasenovačkog popisa su različite po­
družnice subnoraša (45 %). Iza podataka komunističkih ratnih veterana sli­
jedi SZSJ64, odnosno inačica komunističkog popisa žrtava rata koju koriste
djelatnici JUSP-a Jasenovac (44 %). Nakon toga s 14 % slijede „pisani podatci
prikupljeni temeljem izjava". Te izjave postaju glavni generator povećava­
nja broja žrtava. Kako je već u knjizi spomenuto, u mrežnom jasenovačkom
popisu se kod više od 62 tisuće navodnih žrtava kao izvor navodi SZSJ64
odnosno komunistički popis žrtava rata prema kojem ima oko 59 tisuća žr­
tava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. To je razlika veća od tri tisuće, a s
ovih devetstotinjak to je više od četiri tisuće. Znači da djelatnici JUSP-a Ja­
senovac imaju inačicu popisa žrtava koja se brojem jasenovačkih žrtava i do
oko 7 % razlikuje od podatka s inicijalnog popisa žrtava rata koji spominju
u strateškom planu na svojoj mrežnoj stranici. Otkud im tolike žrtve viška
iz nominalno istog izvora moraju objasniti djelatnici javne ustanove koji su
kreirali mrežni jasenovački popis.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalaze brojne žrtve koje se od
žrtava s drugih popisa žrtava rata razlikuju samo u dvama detaljima. Imaju
inačicu osobnog imena koja se od žrtve istih osobnih podataka koja nije stra­
dala u Jasenovcu razlikuje u nekom detalju osobnog imena, odnosno to su
najčešće takve kombinacije da je samo jedno slovo razlike između muškog i
ženskog imena.
Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu među tim uniseks-žr-
tvama se nalazi Vaskrsija Tripunović (1900.*, Svinjašnica, Marko*) ubijen od
ustaša 1942. u Jasenovcu, a u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) je Vaskrsije Tripunović (1900., Svinjašnica, Marko) stradao 15. ve­
ljače 1942. godine ,,u direktnom teroru" na nepoznatom mjestu od nepozna­
tog počinitelja. Nepoznati ubojica na nepoznatom mjestu u komunističkom
popisu se vrlo često može protumačiti da su to ubijeni od partizana, samo se
to za vrijeme komunističke diktature nije smjelo napisati. Ne znamo je li i u
164
ovom slučaju tako, ali je svakako indikativno da se takve žrtve prema podat­
cima partizanskih subnoraša nađu na popisu jasenovačkih žrtava.
U ovom svojevrsnom jugoslavenskom projektu Gemini ima i složenijih
slučajeva kada su podatci mijenjaju u nekoliko koraka i tako nastaje nekoliko
žrtava različite starosti i spola. Evo jedan složeniji primjer promjene spola u
dva koraka s kreacijom nove lažne jasenovačke žrtve. U prvom koraku je od
dvoje stvarnih žrtava prema komunističkim podatcima stradalih u Auschwi-
tzu kreirana lažna žrtva također s mjestom smrti Auschwitz, a u drugom
koraku je došlo do promjena spola, ali i mjesta smrti u Jasenovac.
Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Miroslava Fre­
und rođena u Vukovaru 1932.* godine. Taj podatak je od samih kreatora
popisa označen kao nepouzdan, a u napomenama je navedena alternativna
1930. godina. Ime oca nije navedeno. Ta lažna jasenovačka žrtva je nasta­
la najvjerojatnije na temelju Miroslava Frenda rođenog u Vukovaru 1930.
godine. U ovom slučaju također je nepoznato ime oca, a osim što je muško
najvažnija razlika je mjesto smrti Auschwitz. Ta žrtva se nalazi u digitalnoj
inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) i u Spisku žrtava rata, od­
nosno srbijanskoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata. Posljedično
taj se podatak preko srbijanske inačice tog popisa našao i u digitalnom ar­
hivu Yad Vashema. Međutim, u tom arhivu nema svjedočanstva rodbine,
prijatelja ili židovskih organizacija kojim bi se potvrdilo da se radi o stvar­
noj žrtvi. U stvari nema dokaza da se uopće radi o stvarnoj osobi. Naime,
na mrežnom jasenovačkom popisu se nalaze Miroslav (1897.) i Mira Freund
(1901.) iz Vukovara. Isti ti su prema digitalnoj (L64) i srbijanskoj {Spisak žrta­
va rata) inačici komunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata stradali
u Auschwitzu. Međutim, kreatori mrežnog jasenovačkog popisa kao izvor
koriste knjigu M. Švob (2004.) koja se oslanja na podatke iz srbijanskih arhiva
(Arhiv Beograd, Obiteljski list). U tablici sa žrtvama holokausta iz Židovske
općine Vukovar nalaze se Mira Frajnd Freund i Miroslav Frajnd Freund kod
kojih se temeljem srbijanskih arhiva kao „Mjesto stradanja" navodi srpanj
1942. godine u Jasenovcu, a kao „Datum stradanja" 1941. (sic!).368 Toliko o
uvjerljivosti tih podataka. Znači na temelju dviju žrtava stradalih najvjero­
jatnije u Auschwitzu kreiran je dječak također stradao u Auschwitzu, a onda
od njega djevojčica stradala u Jasenovcu. Sto je duži lanac laži, teže je otkriti
istinu od koje je sve počelo.
Već je u drugim tekstovima u knjizi obrađena tema kad se za kreiranje
lažnih jasenovačkih žrtava namjerno koriste djevojačka prezimena udanih

368 Švob, 2004., s. 604.

žena. Evo još jedan primjer. Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi
Milka Radojčić (1902.*/1901., Kusonje, ime oca nije navedeno), ubijena od
ustaša 1942. godine u Jasenovcu. U napomenama se navodi da je „udana
Grošar, Grašar". Znači u mrežnom jasenovačkom popisu se namjerno koristi
djevojačko prezime udane žene. Naime, kao što je i za očekivati, u takvim
slučajevima naknadno pronađenih žrtava Milka Grošar (1900., Kusonje, Ma-
tija) se nalazi u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64), ali
mjesto smrti je Sisak pa postaje jasnije zašto se koristi djevojačko prezime
udane žene. Milke Radojčić nema u komunističkom popisu žrtava rata iz
1964. godine jer se izgleda čak ni komunisti nisu upuštali u ovakve nevjeste
izmišljotine. Međutim, protekom vremena kad je svjedoka sve manje, a in­
dustrija kulture lažnog sjećanja sve inventivnija, kreiraju se nove lažne žrtve
na rudimentaran način. U ovom slučaju je zanimljivo da se koincidentno u
L64 nalazi i „blizanac" Mile Radojčić (1902., Kusonje, Laza), isto selo, podu­
darna godina rođenja, samo je stradao 1941. godine u Kusonjama.
Još jedan primjer muško-ženskih blizanaca stradalih na različitim mje­
stima koji na kraju završe na jasenovačkom popisu je i Mileva Maksimović
(1939.) iz sela Liješanj kod Zvornika na granici sa Srbijom. Ovu navodnu
žrtvu komunistički popisivači također nisu zabilježili 1964. godine, ali sub-
noraši, tj. komunistički ratni veterani, ispravili su taj „propust" pa se tako
kod Mileve Maksimović navodi da je nestala 1942. godine u Jasenovcu. Ka­
tegorija nestalih je sama po sebi problematična za takav popis jer implicira
da je u tom slučaju nepoznata sudbina. Osim toga u komunističkom popisu
žrtava rata iz 1964. godine kod žrtava rodom iz sela Liješanj uglavnom se
navodi da su stradali u masovnom pokolju u selu. Tako je primjerice i kod
Mileve Maksimović (1939.) koja je prema L64 stradala u masovnom pokolju
15. travnja 1942. godiine u rodnom Liješnju isto kad i njezin „blizanac" s po­
pisa Milisav Maksimović (1939.). Znači prema komunističkim popisivačima
Mileva Maksimović nije stradala niti blizu Jasenovca. Osim toga ako je u selu
bio masovni pokolj zašto bi ustaše vodili djevojčicu koja jedva da je prohoda­
la do nekoliko stotina kilometara udaljenog Jasenovca i tamo je ubili.
U nastavku je u obliku ime prezime (godina rođenja, mjesto rođenja, očevo
ime) navedeno još 2.016 osoba s mrežnog jasenovačkog popisa, a za koje L64
istovremeno navodi drugo mjesto smrti koje nije ni Jasenovac niti Stara Gra­
diška. Sudeći prema L64 na mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se i žrtve
iz njemačkih logora u Njemačkoj, Austriji, Hrvatskoj, Norveškoj i Poljskoj
kao što su Auschwitz, Buchenwald, Dachau, Loborgrad, Mauthausen i Sach­
senhausen ili žrtve iz srpskih logora Sajmište, Banjica, Šabac i Crveni Krst.
Budući da je inačica L64 nabavljena u Srbiji, nazivi kao što su Auschwitz se
spominju u srbijanskom stilu pisanja iz popisa kao Aušvic. Ostavljeni su svi
nazivi i imena kao u originalu, premda su pogrješno napisani kao primjerice
Bovk (Bović), Vonjić (Vojnić) ili Mathausen (Mauthausen). Takvih primjera
ima još, ali o tomu nešto više možda drugom prilikom jer ovo je ionako da­
leko preko tolerancije slučajnih pogrješaka na popisu. Velikim slovima nave­
dena su mjesta smrti prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64):

2. KRAJIŠKA BRIGADA: Veljko Radetić (Stojan, Jablan, 1919.). ADAŠEVCI:

Živan Pogrmić (Lazar, Adaševci, 1882.). AUŠVIC: Irena Adam (-, Vukovar,
1892.), Ivan Adam (-, Vukovar, 1922.), Elza Angelus (-, Vukovar, 1887.), Juli­
us Angelus (-, Vukovar, 1872.), Marko Angelus (-, Vukovar, 1882.), Ljudevit
Berger (-, Osijek, 1900.), Malvina Fischer (-, Vukovar, 1862.), Ruža Fischer (-,
Vukovar, 1872.), Leopold Gross (-, Vukovar, 1882.), Hinko Hermann (-, Osi­
jek, 1869.), Liza Herzog (-, Vukovar, 1892.), Olga Irvas (-, Vukovar, 1892.),
Jakob Jakobović (-, Vukovar, 1892.), Dragutin Jurković (-, Osijek, 1888.), Irma
Jurković (-, Osijek, 1895.), Ivana Kaiser (-, Vukovar, 1867.), Žiga Katz (-, Osi­
jek, 1916.), Berta Kohn (-, Vukovar, 1877.), Ljudevit Kohn (-, Vukovar, 1882.),
Samuel Kohn (-, Vukovar, 1872.), Irena Kraus (-, Osijek, 1870.), Roza Kraus (-,
Osijek, 1894.), Vlado Kraus (Hugo, Osijek, 1924.), Irma Reinitz (-, Osijek,
1921.), Mišo Roth (-, Vukovar, 1872.), Mirjana Schwarzenberg (Albert, Za­
greb, 1922.), Leo Schon (-, Vukovar, 1897.), Olga Schon (-, Vukovar, 1907.),
Marija Singer (-, Vukovar, 1912.), Samuel Singer (-, Vukovar, 1872.), Marija
Spitzer (-, Vukovar, 1872.), Jakob Stein (-, Osijek, 1877.), Josip Stein (-, Vuko­
var, 1872.), Mariška Stein (-, Vukovar, 1892.), Matilda Velić (-, Vukovar,
1872.), Arnold Weiner (-, Vukovar, 1882.), Riza Weiner (-, Vukovar, 1887.),
Ela Winter (-, Vukovar, 1872.), Hermina Winter (-, Vukovar, 1892.), Anka
Abinun (-, Zagreb, -), Petar Matijaščić (-, Otruševec, -), Vid Matijaščić (-,
Otruševec, -), Izidor Winter (-, Bijeljina, 1912.), Isidor Fuchs (-, Vukovar,
1877.), Blanka-Branka Hochstadter (Josip, Zaprešić, 1919.), Ljerka Ho-
chstadter (Josip, Zaprešić, 1922.), Roza Katz (-, Osijek, 1896.), Nada Weinber­
ger (Mavro, Sunja, 1924.), Đurica-đura Weiss (Maksim, Ruma, 1935.), Robert
Deutsch-Maceljski (Vilim, Zagreb, 1884.), Anka Abinun (-, Zagreb, -), Helga
Adler (Šandor, Slavonski Brod, 1923.), Matilda Albahari (-, Vukovar, 1891.),
Salamon Albahari (-, Vukovar, 1861.), Lea Danon (Bencion, Sarajevo, 1885.),
Viktor Diamant (-, Vukovar, 1896.), Nada Feigenbaum (-, Vukovar, 1877.),
Johana Mandl (-, Vukovar, 1906.), Emil Mozes (-, Vukovar, 1881.), Sarika Mo­
žeš (-, Vukovar, 1891.), Marta Rosenfeld (-, Vukovar, 1893.), Norbert Wein­
berger (-, Vukovar, 1881.), Josip Zeiger (-, Vukovar, 1881.), Erna Atijas (Jako,
Bihać, Frida Bauer (Leopold, Zagreb, 1889.), Ferdo Gleisinger (Lavoslav,
Zagreb, 1933.), Johana Bienenstock (-, Osijek, 1870.), Otto Kasti (-, Osijek,
1892.), Julio Adut (-, Vukovar, 1867.), Marijana Bichler (Dragutin, Osijek,
1912.), Hinko Schonwald (-, Krapina, 1881.), Hinko-Vinko Fischbein (Sala-
mon, Zagreb, 1893.), Ilona-Jelena Fischbein (Izidor, Zagreb, 1906.), Vera Fis­
chbein (Radivoje, Zagreb, 1927.), Nela Fischer (-, Vukovar, 1892.), Ivka-Hana
Gleisinger (Salamon, Daruvar, 1902.), Jakob Kajon (Elias, Sarajevo, 1884.),
Nn Kollin (-, Osijek, -), Gizela Pollak (-, Vukovar, 1897.), Mira Pollak (Ljude­
vit, Vukovar, 1922.), Zlata Schrenger (-, Pakrac, 1903.), Morie Vogel (Her­
man, Banja Luka, 1910.), Zaneta Bresslauer (-, Vukovar, 1867.), Zlatica Epste­
in (-, Daruvar, 1910.), Rozalija Fischhoff (-, Vukovar, 1872.), Ivan Guttmann
(-, Vukovar, 1886.), Bela Haberfeld (-, Vukovar, 1920.), Ignac Kellert (-, Vuko­
var, 1882.), Gizela Neumann (-, Osijek, 1894.), Filip Rosendorn (-, Vukovar,
1902.), Hinko Rosendorn (-, Vukovar, 1892.), Kika Rosendorn (-, Vukovar,
1914.), Hedviga Schlossberger (-, Vukovar, 1902.), Jakob Schnitzler (-, Vuko­
var, 1862.), Nada Schnitzler (-, Vukovar, 1872.), Josip Stern (Marko, Orešac,
1917.). B.GRADIŠKA: Savo Trivalić (Stojan, Gornja Ilova, 1913.). BABINAC:
Jovo Kerkez (Stanko, Babinac, 1880.). BAJINCI: Ignjatije Popović (Mihajlo,
Bajinci, 1888.). BANJA KOVILJAČA: Stevan Gajić (Jovo, Kučić Kula, 1909.).
BANJA LUKA: Pero Babić (Ostoja, Bistrica, 1903.), Janko Janković (Danilo,
Dera, 1903.), Savan Janković (Simo, Dera, 1912.), Bogdan Lazić (Dušan, Malo
Blaško, 1923.), Jura Majstorović (Marko, Banja Luka, 1921.), Jovo Marjanović
(Ostoja, Laminci Dubrave, 1902.), Stanoje Stijaković (Todor, Motike, 1905.),
Niko Bijak (Vaso, Rebrovac, 1900.), Ostoja Dubravac (Nedo, Kokori, 1917.),
Đurađ Miletić (Jovan, Rekavice, 1902.), Mirko Radić (Risto, Ostružnja Donja,
1909.), Vaskrsije Radić (Risto, Ostružnja Donja, 1908.), Vaso Todorović (Ste­
van, Ljubačevo, 1910.), Marko Cosić (Pejo, Rebrovac, 1907.), Mirko Božić
(Jevto, Dragočaj, 1915.), Rafael Poljokan (Leon, Banja Luka, 1881.), Nikola
Mijić (Stevan, Ahmetovci, 1898.), Petar Bursać (Đurađ, Petoševci, 1912.), Mira
Popović (-, Banja Luka, -), Pavle Čeko (Đuran, Ljubačevo, 1917.), Đuran Čeko
(Stevan, Ljubačevo, 1875.), Jovo Čolić (Lazar, Ponir, 1889.), Dmitar Vranješ
(Pejo, Ljubačevo, 1899.). BANJEVIĆI: Luka Simić (Drago, Liješanj, 1938.),
Marica Simić (Ljubo, Liješanj, 1932.), Milan Simić (Drago, Liješanj, 1936.).
BANOVA JARUGA: Milan Antiček (Ivan, Zagreb, 1911.). BATOČINA: Rade
Pantelić (-, Hrtić, 1923.). BAĆIN: Nikola Bosiočić (Stojan, Veliko Dvorište,
1938.), Pava Bosiočić (Stojan, Veliko Dvorište, 1940.). BAČEVIĆI: Vidoje Su­
dar (Pero, Bačevići, 1915.), Stevan Škoro (Jovo, Bačevići, 1890.). BEKTEŽ: Mi­
lan Radovanović (-, Jurkovac, -). BEOGRAD: Jovanka Lukić (-, Miloševo
Brdo, -), Aron Finci (Jahiel, Sarajevo, 1884.), Ljubomir Majkić (-, Murati,
1927.), Jozef Abinun (Jakov, Sarajevo, 1914.). BEOGRAD BANJICA: Avram
Altarac (Mošo, Sarajevo, 1906.), Boro Marković (Jovo, Tršić, -), Relica Filker
(Joško, Mostar, 1927.), Tilda Finci (-, Split, 1915.), Jakov Gaon (Santo, Saraje­
vo, 1910.). BEŠENOVO: Marko Petrović (Panto, Bešenovo, 1912.). BIHAĆ:
Ale Ramić (Suljo, Bihać, 1907.). BIJELJINA: Luka Mijatović (Sekula, Zagoni,
1886.), Marko Blagojević (Blagoje, Zvornik, 1923.), Milan Blagojević (Jovan,
Zvornik, 1920.), Mitar Blagojević (Jovan, Zvornik, 1925.), Kojo Pejić (Jovo,
Zvornik, 1918.), Boško Stojanović (Pero, Zvornik, 1913.). BILEĆA: Mišo Po-
pović (-, Sarajevo, -). BILOGORA: Vladimir Kos (Blaž, Zagreb, 1923.). BILO­
GORSKI ODRED: Glišo Trbojević (-, Velika Peratovica, -). BISTRICA: Milja
Lajić (Dragoje, Bistrica, 1905.), Branko Vučkovac (Đuro, Bistrica, 1890.), Lju-
binko Lajić (Stanoje, Bistrica, 1937.). BJELANOVAC: Ankica Romanić (-, Bje-
lanovac, 1935.), Ljuba Romanić (-, Bjelanovac, -), Mileva Romanić (-, Bjelano-
vac, 1932.), Ilija Vlajković (-, Bjelanovac, 1942.), Ljubica Vlajković (-, Bjelano­
vac, 1937.), Dušan Vujić (-, Bjelanovac, 1937.), Milka Šeatović (-, Bjelanovac,
1891.), Đuja Vujić (-, Bjelanovac, 1897.), Mara Šeatović (-, Bjelanovac, 1910.),
Duka Šeatović (-, Bjelanovac, 1937.), Deko Vujić (-, Bjelanovac, 1875.), Dragić
Vlajković (-, Bjelanovac, 1938.). BJELJENA: Petar Mićanović (Luka, Bogutovo
Selo, 1922.). BJELJINA: Kostadin Bogdanović (Nikola, Priboj, 1920.). BJELO-
VAC: Jovan Mašić (-, Drinjača, 1926.). BJELOVAR: Ljubica Jezdić (Stevan,
Mala Peratovica, 1895.), Ljuban Ratković (Jandrija, Mala Peratovica, 1907.),
Đuro Bašić (-, Živaja, 1905.), Cvijo Rabat (Ostoja, Pobrđani, 1940.), Kata Šte-
ković (Petar, Cremušina, 1919.), Mikailo Blagojević (Stevo, Bjelajci, 1929.).
BLINJSI KUT: Simo Juzbašić (-, Jošavica, 1900.). BOLJANIĆ: Petar Anić
(Luka, Boljanić, 1924.), Lazo Panić (Stanko, Boljanić, 1905.). BOROJEVIĆ BA-
NIJ: Adam Kljajić (Dmitar, Strmen, 1905.). BOROJEVIĆI: Đuro Borojević
(Ćiro, Borojevići, 1898.). BOROVIK: Đuro Pinter (-, Borovik, -), Bosiljka Sta-
nić (-, Borovik, -), Zorka Stanić (-, Borovik, -). BOS GRADIŠKA: Branko Nov-
ković (Rajko, Laktaši, 1914.). BOS-DUBICA: Mirko Samardžija (Stojan, Puca-
ri, 1909.). BOS. ŠAMAC: Moric Altarac (Elijas, Travnik, 1920.). BOSANSKA
DUBICA: Voja Brekić (Jovo, Draksenić, 1885.), Danica Bundalo (Simo, Novo-
selci, 1930.), Draginja Nikolić (Stanko, Pobrđani, 1901.), Milja Premasunac
(Trivun, Komlenac, 1924.), Đuro Radišić (Nikola, Živaja, 1927.), Stana Vukas
(-, Klekovci, 1903.), Mile Zorić (Pero, Gornji Jelovac, 1884.), Mladen Vukić
(Mile, Donja Gradina, 1927.), Slavko Lazić (Jovan, Jasenje, 1920.), Sava Petko-
vić (-, Klekovci, 1907.), Ljubica Bakić (Simo, Vrioci, 1924.), Fahrudin Berbero-
vić (Šaban, Bihać, 1913.), Dobrila Stojnić (Stevan, Dobro Selo, 1913.), Ana
Vlajnić (-, Draksenić, 1926.). BOSANSKA GRADIŠKA: Milan Ećimović (Vaso,
Vrbovljani, 1921.), Pava Jandrić (Boško, Strigova, 1926.), Mileva Kelečević
(Nikola, Seferovci, 1923.), Jefto Prelić (Mile, Miloševo Brdo, 1920.), Draga
Stanojević (Stevo, Donji Bogićevci, 1918.), Ile Vučić (Košta, Čipuljić, 1904.),
Sava Jandrić (Boško, Strigova, 1938.), Anđelko Vučić (Antonije, Čipuljić,
1892.), Živko Šušnjara (Aleksa, Kukulje, 1908.), Mirko Milinović (Pane, Prije­
dor, 1901.), Niko Borić (Košta, Čipuljić, 1903.), Ana Pavlović (-, Donji Bogiće­
vci, 1912.), Vojislav Cvijić (Sretko, Gornji Jelovac, 1928.), Dragica Radić (Ni­
kola, Bačka Topola, 1926.). BOSANSKA KOSTANJICA: Dragan Muharem
(Jovo, Mrakodol, 1939.), Ostoja Muharem (Jovo, Mrakodol, 1934.), Zorka
Muharem (Jovo, Mrakodol, 1941.), Simo Baljak (Mile, Prevršac, 1880.), Pero
Đurić (Nikola, Gornje Vodičevo, 1925.). BOSANSKA GRADIŠKA: Rudolf
Žagrovec (Josip, Sarajevo, 1920.). BOSANSKA KOŠTAJ: Jovo Korosić (Osto­
ja, Prevršac, 1919.), Pero Korosić (Branko, Prevršac, 1922.). BOSANSKI KO-
BAŠ: Stanko Gužvić (Rade, Vlaknica, 1880.), Jovan Knežević (Stevo, Vlakni-
ca, 1904.), Slavko Knežević (Simeun, Vlaknica, 1916.), Milan Mikić (Savo,
Vlaknica, 1903.), Dušan Drinić (Stevo, Vlaknica, 1900.), Savo Ljubojević
(Miko, Vlaknica, 1875.), Božo Smiljanić (Andrija, Brusnik, 1904.), Petar Čolić
(Stevan, Vlaknica, 1889.), Ilija Grumić (Stevo, Brusnik, 1903.), Vladimir Gru-
mić (Stevo, Brusnik, 1899.). BOSANSKI NOVI: Svetozar Gvozden (Lazo, Ma-
slovare, 1908.), Simo Baltić (Tomo, Maslovare, 1900.), Pero Stanković (Stojan,
Sokolište, 1912.), Janko Vujasin (Marko, Sokolište, 1904.), Petar Gradičak
(Mijo, Mokrice, 1922.), Ilija Baltić (Pero, Maslovare, 1901.), Đorđo Stojanović
(Miloš, Kršlje, 1920.). BOSANSKI PETROVAC: Đorđe Pećanac (Đuran, Mile-
tićevo, 1923.). BOSANSKI JANKOVAC: Ilija Zec (Mile, Donja Dolina, 1902.).
BOSNA: Ljubica Dejanović (Marko, Široka Rijeka, 1908.), Anka Dragić (Đuro,
Mracelj, 1938.), Mile Dragić (Đuro, Mracelj, 1936.), Marta Duduković (Miloš,
Mracelj, 1887.), Milka Duduković (Janko, Mracelj, 1939.), Nevenka Duduko­
vić (Janko, Mracelj, 1935.), Sofija Duduković (Janko, Mracelj, 1935.), Bosiljka
Pajić (Dušan, Široka Rijeka, 1935.), Ilija Pajić (Đuro, Široka Rijeka, 1935.), Mi-
livoj Đaković (Stevan, Mracelj, 1924.), Kata Maćešić (Dragić, Mracelj, 1904.),
Ana Mrkšić (Nikola, Široka Rijeka, 1937.), Mirko Eckstein (-, Zagreb, 1930.),
Milica Kotaranin (Milić, Mracelj, 1899.). BOVK KOD KIRINA: Milan Cico
(Teodor, Ostrožin, 1900.). BOĆIN: Ljuba Gajić (Stevan, Komlenac, 1914.), Sta­
na Gajić (-, Komlenac, -). BRDO: Mirko Ristić (Risto, Tršić, -). BRESTAČ: Boža
Jovanović (-, Brestač, -). BREZIK: Cvijetin Goganović (Simo, Sižje, 1923.).
BREZOVE DANE: Simo Spasojević (Mitar, Brezove Dane, 1890.). BRGULE:
Petra Petrović (Dušan, Brgule, 1934.). BROČICE: Dane Vlajsević (Nikola, Bo-
žići, 1895.). BRČKO: Sava Jovičić (Krsto, Buzekara, 1897.), Saveta Stojković
(Uroš, Bosut, 1929.). BUCHENWALD: Marija Balać (Nikola, Mlaka, 1929.),
Sofija Bjelivuk (Ilija, Jagrovac, 1927.), Grozda Mačkić (Stevo, Jasenovac,
1922.), Milivoj Radulović (Nikola, Uštica, 1939.), Stoja Romanić (-, Bjelano-
vac, 1914.), Zivka Vučenović (-, Cenkovo, -), Mara Bobić (Iso, Ličko Petrovo
Selo, 1900.). BUGONJO: Savo Livopoljac (Tomo, Košćani, 1923.), Jovo Livo-
poljac (Luka, Košćani, 1900.), Svatko Kisin (Isak, Novo Selo, 1890.), Drago
Livopoljac (Ile, Košćani, 1898.). BUJAVICA: Mirko Ilić (Teodor, Bujavica,
1885.). BUKVIK: Vaso Pjanić (Nikola, Cerovljani, 1928.). BULOŽANI: Branko
Radić (Simo, Buložani, 1926.). BUNA: Dušan Golo (Risto, Bačevići, 1907.),
Sava Golo (Milisav, Bačevići, 1920.). BUČIĆI: Stojan Simetić (Ostoja, Brišići,
1907.). CEROVLJANI: Mile Ćurić (Nikola, Novoselci, 1874.), Milka Gligić
(Lazo, Pucari, 1886.). CREMUŠINA: Đuro Vidić (-, Cremušina, -). CREMUŠ-
NICA: Đuro Radanović (Simo, Čremušnica, 1923.). CRKVENI BOK: Veno
Tomašek (Franjo, Grbavac, 1927.), Milica Beč (-, Crkveni Bok, 1941.), Stojan
Đuričić (-, Crkveni Bok, 1942.), Janja Turajlić (-, Crkveni Bok, -). CRNA
GORA: Meho Hamulić (Ibro, Čarakovo, 1918.), Milan Svilar (Budo, Pećane,
1924.). DACHAU: Đuja Kordić (Jakov, Donji Cerovljani, 1914.), David Perera
(Mojsije, Sarajevo, 1876.), Bogdan Boksić (-, Bestrma, -), Smiljka Komlenac (-,
Dereza, 1915.), Todor Stjepanović (Simo, Striježevica, 1890.). DALMACIJA:
Erdonja Levi (Sadik, Zenica, 1922.). DAPČEVICA: Mile Tesla (-, Mala Perato-
vica, -). DARUVAR: Rosa Janković (Rade, Bijakovac, 1941.), Slobodanka Mi-
lisavljević (Jovo, Pucari, 1937.), Nikola Slijepčević (-, Gakovo, -). DEMIRO-
VAC: Miloš Danilović (-, Demirovac, 1908.). DEREZA: Marko Džakula (Stan­
ko, Dereza, 1872.), Pajo Džakula (Pavle, Dereza, 1938.), Saveta Džakula
(Dmitar, Dereza, 1920.), Boško Gaćeša (Mile, Dereza, 1939.), Jula Gaćeša
(Matija, Dereza, 1899.), Mara Gaćeša (Mile, Dereza, 1941.), Stojan Gaćeša
(Pavle, Dereza, 1939.), Luka Jovanović (Đuro, Dereza, 1937.), Senija Jovano-
vić (Jakov, Dereza, 1888.), Stana Jovanović (Jovo, Dereza, 1902.), Ljubica
Marković (Marko, Dereza, 1904.), Pela Marković (Marko, Dereza, 1915.), Sta­
na Vukmanović (Stanko, Dereza, 1923.), Stana Anđelić (-, Dereza, 1898.),
Avram Gaćeša (Stanko, Dereza, 1880.), Bosiljka Maletić (Pavle, Dereza, 1941.),
Mile Đurđević (Nikola, Dereza, 1895.), Stojan Džakula (Petar, Dereza, 1941.),
Teja Jovanović (Pane, Dereza, 1878.), Jovanka Jovanović (-, Dereza, 1888.),
Smilja Maletić (Pavle, Dereza, 1937.), Stojan Džakula (Lazo, Dereza, 1907.).
DIVIĆ: Janja Ilić (-, Novo Selo, -). DJAKOVO: Mira Finci (-, Zemun, 1907.).
DOBOJ: Ankica Dasović (Nikola, Švica, 1925.). DOBOŠNICA: Jovo Vuković
(Ilija, Puračić, 1895.). DOBRLJIN: Vid Dakić (Đorđija, Donja Jurkovica, 1927.).
DONJA GRADIŠKA: Milka Bijelić (Stole, Rakovica, 1880.). DONJA SLABI-
NJA: Simo Popović (-, Donja Slabinja, -). DONJE VODIČEVO: Mileva Žunić
(Jandro, Donje Vodičevo, 1912.). DONJI JELOVAC: Dragutin Ćurguz (Milan,
Donji Jelovac, 1938.). DONJI RAKANI: Dragomir Vajagić (Vlado, Donji Ra-
kani, 1927.). DONJI KLAKAR: Sava Grošević (Vaskrsije, Klakar Donji, 1880.),
Pejo Međedović (Jovan, Klakar Donji, 1925.). DORA: Stana Vukomanović (-,
Čenkovo, -). DRINJAČA: Miladin Mirković (Mićan, Tršić, -). DRLJAČA:
Vaso Vučenović (-, Četvrtkovac, 1938.). DRNEK: Imbro Ivičar (Petar, Drnek,
1894.). DRVAR: Đuro Dragić (Mile, Mracelj, 1910.), Milan Golubović (Đorđe,
Kosjerovo, 1902.). DUBICA: Milica Stančević (Nikola, Donji Cerovljani,
1886.), Milja Bakić (-, Vrioci, -), Jagoda Diklić (-, Donji Hrastovac, 1906.), Lje-
posava Diklić (-, Donji Hrastovac, 1926.), Žarko Diklić (-, Donji Hrastovac,
1928.), Đuro Papić (-, Papići, 1933.), Ivan Abaza (Pavao, Baćin, 1924.), Todor
Gajić (Petar, Velika Žuljevica, 1885.), Matija Zaklanac (Živko, Donji Cerovlja­
ni, 1904.), Mićo Svilokos (-, Papići, -), Leposava Bijelić (Vlado, Rakovica,
1930.), Milja Zaklanac (Živko, Donji Cerovljani, 1904.), Marija-Maca Košutić
(Miloš, Slovinci, 1934.), Nada Srbljanin (-, Donji Hrastovac, 1941.), Petar Sr-
bljanin (-, Donji Hrastovac, 1937.), Ljuban Vrlinić (-, Donji Hrastovac, 1896.),
Ankica Srbljanin (-, Donji Hrastovac, 1932.), Branka Srbljanin (-, Donji Hra­
stovac, 1944.), Dušanka Srbljanin (-, Donji Hrastovac, 1934.), Jula Srbljanin (-,
Donji Hrastovac, 1906.), Milja Srbljanin (-, Donji Hrastovac, 1937.), Vladimir
Srbljanin (-, Donji Hrastovac, 1889.). DUBICAHRV.: Ljuba Milković (-, Živa-
ja, -). DUBNICA: Ilija Perić (Ilija, Dubnica, 1885.), Lazar Ivanović (-, Dubnica,
-), Vladan Mališević (-, Dubnica, 1918.). DUBOKA: Aleksa Branežac (-, Dubo­
ka, -). DUBRAVA NOSKOVAČKA: Radojka Bezbradica (Stevo, Rakovica,
1942.), Milan Janković (Mirko, Demirovac, 1942.), Dragica Grgić (-, Rakovica,
1941.), Mile Miljević (-, Rakovica, 1940.). DVOR: Miloš Diklić (-, Donji Hra­
stovac, 1904.), Rade Drageljević (Petar, Matijevići, 1888.). ERDEVIK: Milka
Milašinović (-, Ratkovac, -). FOČA: Devla Aganović (Zulfo, Foča, 1910.). G.
STUB.: Stjepan Jakšić (Josip, Jakšinec, 1915.). GACKO MOSTAR: Marija Mi-
letić (Mićo, Gacko, 1898.). GAKOVO: Stojan Novaković (Mitar, Gakovo,
1922.). GARAŠNICA: Manojlo Milnović (Simo, Verija, 1885.), Pane Milnović
(Manojlo, Verija, 1918.). GAREŠNICA: Stevo Vurin (Nikola, Verija, 1933.).
GAŠNICA: Leposava Danilović (Mićo, Gašnica, 1932.), Anka Vidović (Du­
šan, Gašnica, 1918.). GLAMOČ: Mile Orlić (Rade, Hadžin Potok, 1900.). GLI­
NEN: Emil Domany (-, Tuzla, -). GLINSKO NOVO SELO: Dušan Dabić (Mi­
loš, Komogovina, 1898.). GLOGOVICA: Aleksa Grabovac (Andrija, Glogovi-
ca, I860.). GORADŽE: Panto Vuković (Neđo, Nekopi, 1910.). GORNJA JU-
TROGOŠTA: Anka Petrić (Dušan, Gornji Jelovac, 1941.). GORNJA RIJEKA:
Radosava Zrnić (Milan, Turjak, 1935.), Slavko Zrnić (Dušan, Turjak, 1940.).
GORNJA SLABINJA: Stanko Palija (Đuran, Gornja Slabinja, 1910.). GORNJE
VODIČEVO: Marko Kolundžija (Stojan, Gornje Vodičevo, 1890.), Stojan Đu-
rić (Mićo, Gornje Vodičevo, 1925.), Ljuba Surlan (Ilija, Gornje Vodičevo,
1926.). GORNJI JELOVAC: Mirko Dobrijević (Ilija, Gornji Jelovac, 1898.),
Marko Lukić (Simo, Gornji Jelovac, 1915.), Stevan Macura (Simo, Gornji Jelo­
vac, 1887.), Milan Maletić (Nikola, Gornji Jelovac, 1928.), Kosa Marin (Jovan,
Gornji Jelovac, 1914.), Dušan Vukić (Vaso, Gornji Jelovac, 1907.), Milan Vukić
(Vaso, Gornji Jelovac, 1910.), Stanka Vuletić (Rade, Gornji Jelovac, 1940.),
Mile Zorić (Janko, Gornji Jelovac, 1892.), Mara Šormaz (Petar, Gornji Jelovac,
1898.), Smilja Šormaz (Rade, Gornji Jelovac, 1941.), Rade Mudrinić (Dušan,
Gornji Jelovac, 1938.), Rade Vuletić (Petko, Gornji Jelovac, 1902.), Dragoja
Cvijić (Antonije, Gornji Jelovac, 1890.), Ljubko Cvijić (Jovan, Gornji Jelovac,
1888.). GORNJI PODGRADCI: Mirko Milanović (Živko, Bakinci, 1940.), Mi­
lutin Vujić (Simeun, Gornji Podgradci, 1933.). GORNJI SJENIČAK: Marko
Manojlović (Lazo, Gornji Sjeničak, 1886.), Milić Manojlović (Đurađ, Gornji
Sjeničak, 1893.). GORNJI JAVORANJ: Miladin Cvetojević (-, Javnica, 1900.).
GORNJI LOKANJ: Ljubo Savić (-, Gornji Lokanj, -). GOSPIĆ: Ljubo Šešum
(Ilija, Rastičevo, 1902.), Branko Gačić (Spaso, Jošava, 1905.), Simo Gačić (Pe­
tal, Jošava, 1888.), Đorđe Kapetanović (Đurađ, Jošava, 1893.), Veljko Medan
(Luka, Mostar, 1907.), Petar Vujasin (Luka, Radomirovac, 1887.), Petar Vasi-
Ijević (-, Bosanska Krupa, 1914.), Damjan Đerić (Spasoje, Nevesinje, 1901.),
Proko Balaban (Jovo, Jošava, 1882.), Đorđe Berak (Ilija, Raška Gora, 1905.),
Maksim Ivica (Todo, Donji Vakuf, 1883.), Mihajlo Kisić (Đorđe, Mostar,
1896.), Stevo Balaban (Proko, Jošava, 1918.). GOSTOVIĆ: Stojan Kenjić (Simo,
Podvolujak, 1910.). GRABOVAC: Branko Poropatić (Janko, Grabovac Ban­
ski, 1926.), Janko Poropatić (Ilija, Grabovac Banski, 1890.). GRAC: Mirko Pi-
lipović (Mirko, Donje Vodičevo, 1904.). GRADAC: Mara Đuričić (-, Crkveni
Bok, 1943.). GREĐANI OKUČANSKI: Armin Sandberg (Martin, Slavonski
Brod, 1930.). GRMEČ: Uroš Maksimović (Nikola, Krivaja, 1900.). GROMI-
LE-ŠIPOVO: Nikola Kaurin (Niko, Čifluk, 1870.). GRUBIŠNO POLJE: Filip
Domitrović (Joco, Mala Barna, 1897.), Milan Dražić (-, Grubišno Polje, -).
HAN PESAK: Živko Santrač (Stevo, Risovac, 1920.). HAĐER: Dušan Čupić
(-, Majske Poljane, 1929.). HORVATI: Nikola Mavrović (Josip, Hudi Bitek,
1926.), Nikola Mavrović (Josip, Otočec Zaprudski, 1924.). HRASNICA: Salko
Hadžić (Mehmed, Hrasnica, 1926.). HRVATSKA: Stjepan Pavliško (Imbro,
Zagreb, 1899.). HRVATSKA DUBICA: Anđa Premasunac (-, Komlenac, -),
Dušan Vrebac (-, Komlenac, -), Soka Sopić (Gligo, Donji Cerovljani, 1894.),
Božo Škondrić (Stevo, Božići, 1925.). HRVATSKA KOSTANJICA: Mile Kukri-
ka (Milan, Mrakodol, 1920.). IRIG: Mileva Stojnić (Ilija, Nova Gradiška,
1922.). IVANJSKI BOK: Pavle Bašić (-, Ivanjski Bok, 1865.). IVANKOVO:
Marko Roždijevac (Ilija, Ivankovo, 1917.). IVANOVO SELO: Vladimir Vajić
(Vaso, Stara Krivaja, 1927.). IZ ZATVORA: Salih Jamakosmanović (Mustafa,
Sarajevo, -). JABLANICA: Mirko Savić (Šćepo, Dobrič, 1909.), Dragoljub Po-
pović (Ljuban, Jablanica, 1934.), Marija Popović (Ljuban, Jablanica, 1937.),
Rodoljub Popovic (Ljuban, Jablanica, 1932.). JADOVNO: Miljenko Aleksan­
der (Duro, Zagreb, 1921.), Milan Džabić (Luka, Vinska, 1878.), Ilija Jovanović
(Joco, Triješnica, 1898.), Ivo Kell (Rudolf, Zagreb, 1924.), Sigismund Klu-
gmann (Salamon, Zagreb, 1887.), Dušan Milojčić (Pantelija, Slavonski Kobaš,
1897.), Jakob Montiljo (Juda, Travnik, 1906.), Dimitrije Pantelić (Luka, Bro-
dac Gornji, 1911.), Milivoj Subotić (Nikola, Sušine, 1908.), Stevo Umljenović
(Svetozar, Slavonski Kobaš, 1902.), Ljubomir Čavić (Simo, Travnik, 1890.),
Luka Borota (-, Gornja Rašenica, -), Nikola Bosanac (Pavle/ Katinac, -), Simo
Brković (-, Gornja Rašenica, -), Nikola Jonica (-, Gradačac, 1897.), Đuro Kova­
čević (-, Velika Barna, -), Milenko Marković (-, Pakrac, 1878.), Lazo Mudrić (-,
Pakrac, -), Zaharije Petrović (-, Slavonski Kobaš, 1892.), Ostoja Trivanović (-,
Slavonski Kobaš, -), Vladimir Weiss (Maks, Pribić, 1891.), Leon Weisser (Me-
šulam, Travnik, 1910.), Milan Džabić (Luka, Vinska, 1877.), Rade Ivković
(Luka, Odžak, 1896.), Savo Janković (Simo, Ključ, 1901.), Gojko Stanojčić (Jo­
van, Donji Vakuf, 1900.), Špiro Vujinović (Đuro, Raštani, 1898.), Jefto Panić
(Joco, Slavonski Kobaš, 1897.), Maksim Bakić (Pavle, Sušine, 1904.), Jozef Da-
non (Jehuda-Haim, Sarajevo, 1906.), Stojan Janjić (Sćepan, Goranci, 1913.),
Branko Kerpner (Jakob, Zagreb, 1921.), Damjan Milinović (Ignjatija, Sušine,
1913.), Spasoje Šipovac (Risto, Rast, 1900.), Petar Zlokas (Stanko, Gređani,
1900.), Nedeljko Kovačević (Nikola, Mostar, 1902.), Savo Kovačević (Mile,
Gornja Rašenica, 1912.), Velemir Kovačević (Petar, Mostar, 1919.), Manojlo
Adamović (Savo, Donji Volar, 1900.), Mihailo Lakić (-, Donja Trnova, -), Mi­
hajlo Stanimirović (Stako, Brodac Donji, 1891.), Milivoj Vasiljević (Pero, Mo­
star, 1890.), Stevo Ćurčić (Mile, Podum, 1896.), Branko Čupić (Gavro, Trav­
nik, 1921.), Gligorije Škrpan (Danilo, Slavonski Kobaš, 1902.), Jakob Hirschl
(Mavro, Križevci, 1868.), Oskar Friedmann (Jakob, Tuzla, 1917.), Đuro Kle-
in-Klajić (Ljudevit, Grubišno Polje, 1911.), Josip Neumann (Jakob, Đakovo,
1900.), Leopold Erbsenhaut (Ferbus, Turbe, 1923.), Haim Rosenblatt (Samuel,
Sarajevo, 1921.). JAJCE: Gojko Bužanin (Ile, Gornji Mujdžići, 1914.), Simo
Lončar (Špiro, Gorica, 1920.), Lazar Vojinović (Mile, Gorica, 1900.), Vojislav
Vojinović (Sava, Gorica, 1922.), Cvijan Bužanin (Ile, Gornji Mujdžići, 1906.),
Simo Dobratić (Stojan, Volari, 1885.), Đuro Dobratić (Simo, Volari, 1906.),
Ilija Grahovac (Cvijan, Volari, 1909.), Jovan Jandrić (Vaso, Močioci, 1894.),
Jovo Lončar (Jovo, Gorica, 1911.), Milan Lončar (Lazo, Gorica, 1919.), Zivko
Radoja (Pero, Ćusine, 1908.), Mitar Vojinović (Simo, Gorica, 1893.), Petar Vo­
jinović (Mile, Gorica, 1910.), Sava Vojinović (Simo, Gorica, 1878.), Ljupko
Jandrić (Manojlo, Gorica, 1920.), Miloš Lovrić (Spasoja, Klekovci, -), Krstan
Šolaja (Blagoje, Volari, 1900.). JASENICE: Mehmed Grahović (Redžo, Miljko-
vići, 1900.), Božo Tomić (Savo, Gornja Paklenica, 1901.). JASENJE: Živko Ala-
vuk (Mile, Jasenje, 1939.), Stevo Lazić (Marko, Jasenje, 1892.). JASTREBAR-
SKO: Đuro Brdar (Janko, Luščani, 1938.), Stana Brkić (Rade, Luščani, 1930.),
Danica Cvijić (Stanko, Luščani, 1933.), Pantelija Dakić (Košta, Donja Jurkovi-
ca, 1935.), Rade Gajić (Stanko, Bukovac, 1939.), Evica Janjanin (Luka, Gornja
Bačuga, 1936.), Nada Janjanin (Stevo, Gornja Bačuga, 1937.), Zorka Janjanin
(Nikola, Gornja Bačuga, 1938.), Dušan Jekič (Mirko, Grabovac Banski, 1931.),
Ljuban Kovarbašić (Vujo, Petrinja, 1935.), Ljubica Kozić (Pavle, Luščani,
1933.), Živka Kučuk (Petar, Kijevci, 1933.), Živko Lujić (Petar, Dobrogošće,
1936.), Ljubica Markiš (Božo, Luščani, 1930.), Marija Mirjanić (Trivun, Tur-
jak, 1941.), Vladimir Poluga (Ljuboje, Pakrani, 1934.), Branislava Spasojević
(Dušan, Gornja Jurkovica, 1937.), Dušanka Spasojevič (Luka, Gornja Jurkovi-
ca, 1937.), Dragutin Stamenić (Đuro, Luščani, 1936.), Cvijeta Tulum (Lazo,
Velika Peratovica, 1940.), Rade Turopoljac (Nikola, Petrinja, 1936.), Zdravko
Ugrenovič (Boško, Dragelji, 1933.), Branislava Vukmirović (Nikola, Jaseno­
vac, 1935.), Mladen Vuksan (Đuro, Uštica, 1935.), Latinka Vuletič (Ilija, Jase­
novac, 1933.), Kata Vučičević (Petar, Uštica, 1937.), Mira Zvonar (Cvijo, Tur-
jak, 1939.), Branislava Đurđević (Rade, Kijevci, 1938.), Cvijo Šokčević (Milan,
Turjak, 1937.), Dragica Šokčević (Veljko, Kijevci, 1941.), Lazar Šokčević (Mi­
lan, Turjak, 1937.), Stanko Vujinović (Miloš, Dobrljin, 1934.), Stana Božič
(Adam, Petrinja, 1930.), Košta Dukić (Mijat, Omarska, 1934.), Zora Grubešić
(Uroš, Turjak, 1935.), Mile Kljukovnica (Dragan, Vojišnica, 1933.), Milan
Opačić (Đuro, Luščani, 1937.), Mile Stanojevič (Milan, Grbavci, 1935.), Milo­
rad Zvijerac (Uroš, Bistrica, 1931.), Mara Đurič (Đuro, Pakrani, 1937.), Ilija
Dukić (Teodor, Omarska, 1938.), Marija Janjetović (Miajlo, Donji Podgradci,
1936.), Zorka Vodogaz (Milutin, Jablanica, 1940.), Danica Metlaš (Mihailo,
Jasenovac, 1936.), Dušanka Metlaš (Mihailo, Jasenovac, 1935.), Jelena Panić
(Mihajlo, Trebovljani, 1935.), Dragoljub Savić (Manojlo, Gašnica, 1931.), Mi-
kajlo Ugrenovič (Boško, Dragelji, 1934.), Miodrag Letć (-, Glina, 1938.), Stojan
Đuričič (Milan, Romanovci, 1934.), Ruža Dragorajac (Stevan, Gašnica, 1937.),
Mile Grubješić (Jovan, Luščani, 1936.), David Kanitz-Kanić (Ignac, Đakovo,
1877.), Anđelija Radović (Nikola, Vojišnica, 1934.). JEDINICA NEPOZNA­
TA: Mihael Lončarević (Josip, Plesmo, 1919.). JESENICE: Rudo Moharić (Jo­
sip, Zagreb, 1925.). JESENJE: Vilim Plevnik (-, Tomaševec, 1922.). JOSIPO-
VAC: Stojan Pavlović (-, Branjina, 1915.). JOŠAVICA: Sava Paunović (-, Joša-
vica, 1900.). KAKMUŽ: Cvijetin Stjepanović (Spasoje, Kakmuž, 1880.). KA-
LASIJA MEMIĆI: Božo Lazić (David, Baljkovica, 1900.). KALENDERI: Mi-
kan Borojević (Milan, Kalenderi, 1925.). KALESIJA: Simo Kojić (Obren, Kuli-
na, 1920.), Petar Vuković (Đuro, Zelina, 1885.), Jovan Đuričić (Đorđo, Zelina,
1896.), Timotija Mihajlović (Todor, Zolje, 1900.). KARLOBAG: Mavro Koll-
mann (Rihard, Koprivnica, 1904.). KARLOVAC: Indija Keser (Simo, Keserov
Potok, 1899.), Vladimir Maćešić (Dragić, Kupljensko, 1925.), Jovan Napijalo
(Miloš, Kupljensko, 1899.), Nikola Pajić (Stevan, Vojnić, 1897.), Rade Rebić
(Petar, Gornja Trebinja, 1913.), Branko Vujić (Stanko, Brezova Glava, 1914.),
Đuro Vukobratović (Milić, Kupljensko, 1897.), Dušan Petrović (Tošo, Brezo­
va Glava, 1894.), Stanko Marković (Teodor, Velika Crkvina, 1873.), Dušan
Trkulja (Mihajlo, Brezova Glava, 1908.), Dušan Karapandža (Cvijan, Gornja
Trebinja, 1904.), Cvijan Karapandža (Petar, Gornja Trebinja, 1888.), Stjepan
Mihelinec (Mijo, Samobor, 1920.), Dušan Mihajlović (Josip, Vojnić, 1923.).
KERESTINEC: Matija Dumbović (-, Gušće, 1904.), Vladimir Korsky-Ke-
stenbaum (Robert, Osijek, 1906.). KESEROV POTOK: Đuro Keser (Cvijan,
Keserov Potok, 1892.). KLADUŠA: Rade Ostojić (Jovan, Ostojići, 1912.).
KLAKAR DONJI: Savo Purić (Pejo, Klakar Donji, 1887.), Stevo Međedović
(Jovan, Klakar Donji, 1938.). KLAŠNICE: Petar Smiljanić (-, Jakupovci, 1900.).
KNIN: Albert Vladislović (Viktor, Bakar, 1924.). KOBATOVCI, LAKT: Bosa
Lakić (-, Kobatovci, 1920.). KOD GAGLOVA: Jula Torbica (-, Mala Peratovi-
ca, -). KOD GORJEVCA: Đuro Grbić (Mile, Gorjevac, 1896.). KOD GRADIŠ­
KE: Risto Panić (Gajo, Velika Obarska, 1926.). KOD KUĆE: Jovo Gačić (Simo,
Žitomislići, 1908.), Stanko Gačić (Simo, Žitomislići, 1912.), Đoko Gačić (Pavle,
Žitomislići, 1876.), Branko Puhalo (Mitar, Žitomislići, 1919.), Božo Simić
(Bogdan, Žitomislići, 1896.), Risto Simić (Jovo, Žitomislići, 1904.), Savo Simić
(Spasoje, Žitomislići, 1885.), Dušan Sjeran (Nenad, Žitomislići, 1907.), Vasan
Torbica (Ilija, Ostrožin, 1899.), Anđelko Simić (Dragutin, Žitomislići, 1921.),
Branko Svrdlin (Jovo, Žitomislići, 1905.). KOD SPLITA: Mento Papo (-, Sara­
jevo, -). KOMLENAC: Stevo Gajić (Stevan, Komlenac, 1908.). KOMOGOVI-
NA: Jovan Dabić (-, Komogovina, -), Miloš Dmitrović (Jovan, Komogovina,
1900.). KONJIC: Dobrila Tomašević (Milan, Konjic, 1928.). KOPRIVNICA:
Đuro Blanuša (Gavro, Pakrac, 1896.), Mirko Ešpek (Luka, Osijek, 1896.), Du­
šan Laketić (Lazo, Srijemske Laze, 1914.), Stana Prelić (Mirko, Miloševo
Brdo, 1941.), Miloš Preradović (Aleksa, Miškovci, 1904.), Miloš Tepić (Mile,
Miškovci, 1901.), Ivan Valpotić (Antun, Zagreb, 1917.), Milan Bačanović
(Tošo, Čakovci, 1886.), Đorđe Kitić (Todor, Ljeskovica, 1884.), Nikola Kosijer
(Lazo, Brusnik, 1892.), Mile Cvijanović (Gavro, Miškovci, 1901.), Nikola Vuj-
nović (Simo, Vujnovići, 1898.), Sailo Pašalić (Stanko, Vozuća, 1888.), Pavle-
Pajo Jovanović (-, Šabac, 1911.), Aleksa Manojlović (Đuro, Kula Banjer, 1907.).
KORENITA: Maksim Torlaković (Jovan, Korenita, 1897.). KOSOVSKA MI­
TROVICA: Košta Kljajić (-, Zvornik, -). KOSTANJICA: Dragutin Babić (Spa-
soje, Gornji Podgradci, 1938.), Vukosava Babić (Spasoje, Gornji Podgradci,
1937.), Žarko Dabić (Matija, Komogovina, 1923.), Milan Kukrika (Đurađ,
Mrakodol, 1882.), Mile Stanojčić (-, Pobrđani, -), Ljuban Balaban (Ostoja, Ra-
kovac, 1917.), Dragutin Kukrika (Milan, Mrakodol, 1903.), Marko Kukrika
(Milan, Mrakodol, 1910.), Milovan Šurlan (Jovo, Gornje Vodičevo, 1898.).
KOVIN: Lazo Tomašić (Jovan, Zrinska, 1901.). KOZARA: Sreto Aćimović
(Mile, Međuvođe, 1929.), Zorka Babić (Živko, Rakovica, 1930.), Milan Bera
(Lazo, Mazić, 1923.), Mirko Bera (Lazo, Mazić, 1900.), Pero Bera (Stojan, Ma-
zić, 1903.), Stojan Bera (Stojan, Mazić, 1882.), Vladimir Bera (Jovan, Mazić,
1909.), Rade Berić (Teodor, Lamovita, 1912.), Petar Bosiočić (Dragutin, Pobr­
đani, 1930.), Stevo Bundalo (Mile, Pobrđani, 1907.), Đuro Jakšić (Ostoja, Še-
varlije, 1885.), Dragutin Jančić (Đuro, Donje Vodičevo, 1915.), Milan Kneže­
vić (Dmitar, Kriva Rijeka, 1911.), Ostoja Kos (Stevo, Bačvani, 1925.), Mile
Marić (Stanko, Omarska, 1908.), Obrad Marić (Stanko, Omarska, 1908.), Dra-
ginja Mudrinić (Dmitar, Gornji Jelovac, 1941.), Mirko Mudrinić (Dmitar,
Gornji Jelovac, 1939.), Branko Paspalj (Ostoja, Bistrica, 1926.), Gojko Pauko-
vić (Stevan, Cerovica, 1920.), Stevan Pauković (Ilija, Gero vica, 1895.), Novak
Popović (Božo, Vojskova, 1938.), Ostoja Popović (Milan, Trebovljani, 1903.),
Dragomir Sadžak (Pavle, Gornja Gradina, 1936.), Stanko Sekulić (Pavle, Mra­
kodol, 1896.), Miloš Slijepac (Milan, Donja Slabinja, 1920.), Piljo Stanišljević
(Đuro, Turjak, 1919.), Stojan Stojaković (Janko, Tavija, 1919.), Živko Stojako-
vić (Stojan, Omarska, 1925.), Jela Sumrak (Marjan, Međeđa, 1939.), Milan
Ugrenović (Pero, Petrinja, 1892.), Branko Vuletić (Vasilije, Gornji Jelovac,
1929.), Jovo Ćurčija (Pajo, Prusci, 1892.), Žarko Đurić (Ranko, Prusci, 1923.),
Adem Bajagilović (-, Banja Luka, -), Milan Radić (-, Suvaja, -), Ilija Slijepac (-,
Donja Slabinja, -), Margita Vujatović (-, Pakrac, 1919.), Stanko Šteković (Mile,
Podoška, -), Stanko Gligić (Nikola, Petrinja, 1898.), Vlado Graonić (Petar, Ve­
lika Žuljevica, 1926.), Mlađan Kačavenda (Mile, Jaruge, 1892.), Stole Kneže­
vić (Gligo, Prusci, 1885.), Branko Kojić (Božo, Lamovita, 1925.), Stojan Kostić
(Đuro, Jaruge, 1890.), Branko Lukić (Nikola, Blagaj Rijeka, 1915.), Mile Mati-
jaš (Risto, Gornji Orlovci, 1911.), Cvijo Samac (Vaso, Petrinja, 1901.), Ilija
Stanković (Božo, Svodna, 1910.), Draginja Stijak (Vaso, Petrinja, 1912.), Du­
šan Stijak (Milan, Tavija, 1906.), Simo Stijak (Mićo, Tavija, 1914.), Đuro Zgo-
njanin (Vaso, Velika Žuljevica, 1894.), Gojko Šurlan (Aleksa, Gornje Vodiče­
vo, 1906.), Nikola Marinković (Đuro, Kuljani, 1868.), Rajko Stojaković (Rat­
ko, Omarska, 1924.), Novak Dukić (Tomo, Omarska, 1873.), Vojkan Vučen
(Mile, Donji Jelovac, 1887.), Uroš Pilipović (Mihajlo, Donje Vodičevo, 1925.),
Miloš Reljić (Vlado, Gornji Jelovac, 1929.), Mile Stijak (Mihajlo, Petrinja,
1888.), Cvijo Đurić (Mile, Gornje Vodičevo, 1896.), Milan Stanković (Božo,
Aginci, 1920.), Milan Kostić (Đuro, Jaruge, 1892.), Milovan Malešević (Vaso,
Donji Podgradci, 1912.), Milinko Resan (Janko, Kalenderi, 1915.), Dragoja
Lazarević (Mikan, Lješljani, 1920.), Mihajlo Pelić (Pavle, Kuljani, 1905.), Ra-
doja Tomaš (-, Pobrđani, 1917.), Dragoja Zlokapa (Gligo, Bačvani, 1924.),
Stanko Vujinović (Marko, Dobrljin, 1906.). KOZARA JARUGE: Stevo Tomić
(-, Živaja, 1920.). KOČIĆEVO: Draginja Vasić (Savo, Seferovci, 1928.). KOŠU-
TARICA: Košta Pejić (Vaso, Gornji Podgradci, 1940.). KRAGUJEVAC: Milka
Despotović (-, Beograd, -). KRALJEVO POLJE: Svetozar Pavlović (-, Polom,
1922.). KREČ.DUBICA HR.: Ljubica Milković (-, Živaja, -). KRIVAJA: Đorđo
Marić (Mitar, Podvolujak, 1886.). KRNETE: Veljko Opačić (Dudo, Krnete,
1913.). KRSTINJA: Mila Dragić (Stevan, Mracelj, 1887.). KRUPANJ: Miloš
Stojanović (Todor, Jelanjska, 1908.). KRČEVINE: Đorđo Prnjić (Pero, Volari,
1902.). KUKUJEVAC: Julka Radaković (Teodor, Kukunjevac, 1888.), Jula Ra-
daković (-, Kukunjevac, 1888.), Nikola Milanović (Stevo, Kukunjevac, 1904.).
KUKUNJAC: Đuro Košić (Tešo, Kukunjevac, 1890.). KUKUNJEVAC: Stevan
Dražić (Jovan, Kukunjevac, 1883.), Jelena Grubnić (-, Bair, 1912.), Ljuban
Grubnić (-, Kukunjevac, 1928.), Ostoja Radošević (-, Kukunjevac, 1932.), Lazo
Jovanović (Petar, Kukunjevac, 1886.), Mihajlo Vuletić (Jovo, Kukunjevac,
1914.). KUSONJE: Luka Kulić (Jovan, Kusonje, 1904.), Dragan Radojčić (-,
Kusonje, 1929.), Anica Vezmar (-, Kusonje, 1889.). KUTINA: Nikola Pucarin
(Ilija, Stupovača, 1904.), Marko Čenagdžija (Mirko, Kadin Jelovac, 1920.).
LAKTAŠI: Miloš Delić (-, Laktaši, 1908.), Milan Davidović (Simo, Laktaši,
1909.), Milan Janjoš (Ilija, Glamočani, 1921.). LAMOVITA: Stevan Graho-
vac-Savić (Đurađ, Lamovita, 1898.). LASINJA: Janko Parapatić (Janko, Desni
Štefanki, 1915.), Marko Parapatić (Lovro, Desni Štefanki, 1886.). LEPOGLA-
VA: Đuro Bernfest (Viktor, Petrinja, 1922.), Zvonimir Bišćan (Ivan, Zagreb,
1925.), Ivan Domitrović (Mirko, Ferdinandovac, 1922.), Zvonko Feketić (Ivan,
Zagreb, 1921.), Josip Fočić (Mijo, Zagreb, 1909.), Nikola Futač (Mirko, Za­
greb, 1902.), Petar Grubor (Stevo, Split, 1930.), Ivan Habeić (Stjepan, Mala
Ostrna, 1912.), Ivan Habrić (Andrija, Zagreb, 1917.), Mustafa Hadžiefendić
(Mustafa, Gradačac, 1914.), Marijan Herceg (Janko, Samobor, 1911.), Alojz
Kolar (Stjepan, Zabok, 1913.), Miljenko Kovačević (Ante, Trebinje, 1922.),
Tomo Kuzmec (Mate, Zagreb, 1917.), Josip Maleković (Nikola, Zaprešić,
1914.), Davor Marčić (Lucijan, Zadar, 1921.), Ferdo Matić (Liberat, Pula,
1920.), Nasiha Mehmedbašić (Mahmut, Sarajevo, 1924.), Vitomir Sukić (Jo­
sip, Osijek, 1908.), Stjepan Vavra (Adolf, Banja Luka, 1908.), Ivo Vičan (Stje­
pan, Split, 1906.), Stjepan Šoštar (Dragutin, Klanjec, 1912.), Andrija Švager
(Mijo, Nuštar, 1909.), Kristina Dančević (-, Đakovo, 1899.), Antun Jelančić (-,
Banićevac, 1919.), Josip Kavedžija (-, Slavonski Brod, 1906.), Milan Milić (-,
Slano, 1891.), Stjepan Radenić Zagreb, 1906.), Petar Milić (Stjepan, Slobod-
nica, 1925.), Gustav Pfeiffer (Sigmund, Sisak, 1900.), Muhamed Džudža
(Osman, Mostar, 1908.), Dragica Stanić (Ivan, Zagreb, 1916.), Gabrijel Hess
(Ivan, Đakovo, 1901.), Ružica Hess (Gabrijel, Đakovo, 1920.), Maks Golob
(Franjo, Herceg Novi, 1900.), Nisim Pardo (Šabetaj, Sarajevo, 1896.), Antun
Hajdarović (Đuro, Gardinovec, 1920.), Zvonko Grgić (Marko, Zagreb, 1930.),
Pavao-Ribin Pavlin (Ivan, Prčanj, 1913.), Franjo-čekić Pintar (Đuro, Bukevje,
1910.), Marija Starina (August, Lovran, 1907.), Salih Vojvodić (Ibro, Zenica,
-), Franjo Bedeković (Mirko, Zagreb, 1909.), Ignac Bunčić (Franjo, Žitomir,
1905.), Zvonimir Mežnarić (Josip, Zagreb, 1915.), Dragutin Pijelik (Franjo,
Zagreb, 1924.), Slavko Birač-družić (Juro, Zagreb, 1919.), Ivanka Brachtel
(Rudolf, Glina, 1902.), Julijana Degregori (-, Osijek, 1925.), Milivoj Gavrančić
(Oton, Virovitica, 1905.), Emilija-Milka Kleinhaus (Nikola, Varaždin, 1915.),
Anka Kolar (-, Zagreb, -). LESKOVAC: Stojka Jekić (Mikan, Sreflije, 1925.).
LIJESANJ: Maksim Maksimović (Lazar, Liješanj, 1934.), Radojka Maksimo-
vić (-, Liješanj, 1937.), Ljubinka Simić (Ljubo, Liješanj, 1929.), Stana Maksimo­
vić (-, Liješanj, 1934.). LIJEŠĆE: Uroš Mitrić (Simeun, Liješće, 1903.), Stanoje
Kovačević (-, Liješće, 1896.), Milan Gluvak (Dimitrije, Liješće, 1912.), Marko
Teodosić (Simo, Liješće, 1901.), Branko Žarić (Jovan, Liješće, 1903.), Branko
Dujanić (Ljubosav, Liješće, 1912.). LIKA: Dragica Đaković (Mile, Mracelj,
1900.), Gojko Đaković (Ilija, Mracelj, 1934.), Đuro Đaković (Ilija, Mracelj,
1937.), Elis Danon (Avram, Sarajevo, 1910.), Vaso Kačilović (-, Virje, -). LIKA
GOSPIĆ: Salamon Gaon (Avram, Travnik, 1905.). LIPIK: Mirko Cvetković
(Rade, Bair, 1902.), Stevo Kovačević (Glišo, Lovska, 1920.), Marko Prodano-
vić (Đuro, Bujavica, 1902.), Teodor Valentić (Nikola, Bujavica, 1889.), Milan
Grbić (-, Kusonje, 1910.), Đuro Pribić (Mićo, Demirovac, 1900.), Nikola Mio-
ković (Jovo, Bujavica, 1924.), Teodor Gajić (Đuro, Kukunjevac, 1909.). LIPO-
GLAVA: Alojz Veber (-, Rače, -). LIŠTICA: Pero Radulović (Todor, Trebinje,
1897.). LJEŠLJANI: Petar Vujanović (Stevan, Lješljani, 1876.). LJUBIJA: Ilija
Stojanović (Mile, Ljubija, 1900.). LOBOGRAD: Mia Kolarić-kohn (Leon, Za­
greb, 1927.). LOBOR GRAD: Mila Deutsch (Eugen, Osijek, 1921.), Teodor Po­
llak (Žiga, Bjelovar, 1906.), Irena Spitzer (-, Čakovec, 1900.). LOBORGRAD:
Jakob Kampos (Jozef, Sarajevo, 1931.), Helga Spitzer (Maks, Glina, 1930.).
LOGOR LEPOGLAVA: Franjo Rumbak (Franjo, Krapinske Toplice, 1897.),
Jelena-Helena Visinger (Ivan, Trnovec, 1901.). LOGOR NEPOZNAT NJE­
MAČKA: Sidonija Hirschl (Hinko, Zagreb, 1901.). LOGOR PAG: Milan Beri
(Eugen, Rijeka, 1903.). LOVČA: Stevo Savurdić (Petar, Strmen, 1883.), Ana
Grnović (Adam, Lovča, 1900.), Petar Grnović (Tanasije, Lovča, 1893.), Stojan
Maljković (Ilija, Lovča, 1890.), Ana Rajković (Jovan, Lovča, 1903.), Petar Trni-
nić (Gligo, Lovca, 1897.), Kata Čizmić (Miloš, Lovca, 1937.). LUKA: Franjo
Bartolić (Jakob, Donji Mihaljevec, 1920.). LUKAVAC: Neđo Marković (Jovo,
Tršić, -). M GRĐEVAC: Ignjatija Mujadin (Nikola, Mali Grđevac, 1898.). MA­
GLAJ: Milan Tripić (Tripo, Krsno Polje, 1920.). MAGLJANI: Petar Šipka (Mi­
lan, Kobatovci, 1928.). MAJEVICA: Boro Popović (Vaso, Orahova, 1926.).
MALA PERATOVICA: Jačim Kovačević (Tomo, Mala Peratovica, 1907.).
MALA BARNA: Dušan Domitrović (Nikola, Mala Bama, 1928.). MALI GR­
ĐEVAC: Aleksa Bajević (Milovan, Mali Grđevac, 1878.), Jovo Keserić (Lazo,
Mali Grđevac, 1940.), Lazo Keserić (Jandrija, Mali Grđevac, 1899.), Rade Ke­
serić (Jovo, Mali Grđevac, 1920.), Rade Mileković (Stevan, Mali Grđevac,
1870.), Soka Mileković (Bajo, Mali Grđevac, 1903.), Rade Mujadin (Mile, Mali
Grđevac, 1892.), Jovo Čizmić (Stevo, Mali Grđevac, 1923.), Lazo Rastović (-,
Gornja Kovačica, -), Ljuba Trbojević (-, Mali Grđevac, -), Košta Mileković
(Akso, Mali Grđevac, 1899.), Mile Mujadin (Akso, Mali Grđevac, 1907.), Mil­
ka Belanović (-, Mali Grđevac, -), Mile Belanović (-, Mali Grđevac, -). MALI
GRDJEVAC: Stevo Grubić (Nikola, Mali Grđevac, 1899.). MALO BLAŠKO:
Boško Popović (Risto, Malo Blaško, 1907.). MALO PALANČIŠTE: Anđa Kos
(Petar, Međuvođe, 1886.). MARTINCI: Mirjana Jovelić (Stanko, Martinci,
1928.). MARTINSKA ŠUMA: Ilija Bugarinović (-, Gornja Šušnjara, -). MAT-
HAUSEN: Ljubica Pajić (Mile, Svinica Krstinjska, 1928.), Janja Vujaklija
(Tešo, Strmen, 1889.), Gojko Šinik (Ostoja, Cimiroti, 1924.), Stevo Babić (Ste­
van, Prevršac, 1898.), Muhamed Hodžić (-, Tešanj, -), Milko Ikonić (Jevto,
Čelopek, -), Stanoje Simić (-, Polom, 1900.), Đuro Janjić (Krstivoj, Prevršac,
1901.), Stevo Janković (Spasoje, Boljanić, 1913.), Adam Ognjanović (Doka,
Adaševci, 1920.), Lazar Ognjanović (Doka, Adaševci, 1922.), Branko Vujčić
(Miloš, Adaševci, 1896.). MATIJEVIĆI: Nikola Majkić (-, Matijevići, 1924.).
MAŠIĆ: Ilija Dabić (-, Mašić, -). MEHINO STANJE: Milivoj Uzelac (Milan,
Maljevac, 1939.). MEZGRAJA: Rado Delić (Mijo, Mezgraja, 1894.). MEĐE-
ĐA: Gojko Goga (Milorad, Međeđa, 1940.). MILISAVCI: Luka Sibinčić (Simo,
Milisavci, 1885.). MILOŠEVO BRDO: Zdravko Mandić (Stoko, Gašnica,
1936.). MOSTAR: Nedeljko BukviC(Trifko, Mostar, 1921.), Šamija Fejić (Mu­
hamed, Mostar, 1910.), Tomo Milivojević (Četko, Mostar, 1906.), Špiro Tošić
(Pero, Mostar, 1903.), Albina Veličan (Matija, Sarajevo, 1907.), Šamija Krajina
(Muhamed, Mostar, 1910.), Mirko Ćorluka (Drago, Stolac, 1911.), Ilija Matko-
vić (Šćepan, Bogodol, 1905.), Milenko Ilić (Vaso, Mostar, 1920.), Lazar Gam-
belić (Ilija, Nevesinje, 1908.), Mehmed Omeragić (Avdo, Mostar, 1917.), Vasi-
lije Šparavalo (Žarko, Mostar, 1925.). MOTIKE: Vaskrsije Todić (Simeun, Mo­
tike, 1911.). MRAČAJ: Dragan Torbica (-, Živaja, -). MRČEVCI: Vidosava
Balaban (-, Mrčevci, 1902.). MUDRIKE: Todor Vujinović (Marko, Mudrike,
180
1924.). NA DRVARU: Mihael Papo (Moise, Sarajevo, 1912.). NA IGMANU:
Aron Albahari (Šabetaj, Sarajevo, 1921.), Jakov Levi (Izidor, Sarajevo, 1914.).
NA PUTU ZA LOGOR: Salamon Alkalaj (Mojsije, Travnik, 1903.). NEMAČ-
KA: Bogdan Gavrić (Đuro, Donja Paklenica, 1910.), Živan Krstić (Risto, Ma-
leševci, 1913.), Ljubo Vidović (Pero, Mašići, 1903.), Voislav Đurđević (Jovo,
Kijevci, 1924.), Stojan Cvjetković (Milan, Kućice, 1921.), Nedeljko Lazarević
(Simo, Gornja Paklenica, 1901.), Rajko Borjanović (Milutin, Sovjak, 1940.),
Pavo Lukić (Mile, Jablanica, 1919.), Mikajilo Sorga (Marko, Gornji Jelovac,
1920.), Simo Broćilo (Jovo, Klakar Donji, 1900.). NEMAČKA-STALAG: Jovi­
ca Nalčić (-, Adaševci, -), Risto Sekulić (Tanasije, Ljeljenča, 1907.). NEMAČKI
LOGOR: Josip Capek (Đuro, Zagreb, 1910.), Emil Hirtweil (Adolf, Vinkovci,
1911.), Savo Kaurinović (Ilija, Bukvik Donji, 1907.), Ana Miljatović (Ostoja,
Sevarlije, 1926.), Dušan Petrović (Petar, Svinica Krstinjska, 1923.), Branko
Vranić (Nikola, Lužani, 1925.), Nikola Živanović (Živko, Budimci, 1913.),
Ferdo Berliner (-, Osijek, 1885.), Vlajko Erić (-, Celopek, -), Dušan Lazarević
(Risto, Celopek, -), Stanko Lazarević (Risto, Celopek, -), Đorđo Milošević (Jo­
van, Celopek, -), Bogdan Stojkić (-, Celopek, -), Stojan Zetić (Jovo, Vrbovljani,
-), Nedeljko Sikanović (Marinko, Bakotić, 1892.), Branko Todorović (Đorđo,
Donji Rakovac, 1918.), Vlado Đukić (Đorđe, Han Ploča, 1904.), Emilija Grgur
(Lazar, Dala, 1927.), Zdravko Gvozdenac (Mihajlo, Cimiroti, 1921.), Simo Ša-
šić (Vasilj, Kirin, 1920.), Tereza Hirtweil (-, Vinkovci, 1878.), Jozef Montiljo
(Mošo, Bijeljina, 1912.), Milivoj Savić (Krsto, Veliko Nabrđe, 1902.), Ljubica
Grgur-Kuzmanov (Milan, Dala, 1907.). NEVESINJE: Gavrilo Kovač (Đuro,
Nevesinje, 1896.). NIŠ CRVENI KRST: Berta Albahari (-, Zagreb, 1906.), Ma­
rija Narančić (-, Smrtić, -). NORVEŠKA: Milovan Bilić (Miloš, Brejakovići,
1897.), Vinko Boraš (Petar, Ovčari, 1920.), Miloš Božić (Milan, Ostojićevo,
1895.), Milan Bučan (Petar, Svinica Krstinjska, 1924.), Petar Bućan (Nikola,
Svinica Krstinjska, 1892.), Salem Mahić (Meho, Ljubuški, 1919.), Zdravko Pa-
nić (Cvijan, Vranjak, 1904.), Živko Panić (Cvijan, Vranjak, 1920.), Ratko Pa-
paz (Simo, Gornji Kotorac, 1915.), Đuro Radović (Marko, Ostrožin, 1916.),
Marko Rudan (Stevan, Donji Sjeničak, 1895.), Jevto Stojanović (Simo, Gornji
Lokanj, 1922.), Staniša Tešić (Stojan, Vranjak, 1920.), Sreten Vuković (Jovan,
Jasenovac, 1914.), Milan Đokić (Živan, Velika Obarska, 1900.), Miloš Šormaz
(Nikola, Gornji Jelovac, 1909.), Ivan Dragomanović (-, Komarnica, -), Janko
Savić (-, Vojišnica, 1902.), Jovo Šteković (-, Mali Zdenci, -), Simo Despotović
(Tanasije, Triješnica, 1901.), Lazo Klincov (Nikola, Draksenić, 1896.), Mile
Rudan (Stojan, Donji Sjeničak, 1885.), Miloš Živanović (Rajko, Triješnica,
1915.), Jovo Rajčević (Savo, Jasenovac, 1911.), Zvonimir Krišković (Tomo,
Staro Petrovo Selo, 1918.), Jula Balać (Mile, Mlaka, 1903.). NOVA GRADIŠ-
KA: Milan Nikolić (Savo, Sloboština, 1920.), Albert Papo (Santo, Sarajevo,
1898.), Milan Zuber (Marko, Borovac, 1905.), Jakov Bogojević (-, Jurkovac, -),
Božo Drpić (-, Stojčinovac, -), Ilija Drpić (-, Stojčinovac, -), Ana Kodor (-, Jur­
kovac, -), Milka Milašinović (-, Šeškovci, -), Albert Papo (Santo, Sarajevo,
1898.), Đorđe Drpić (-, Stojčinovac, -), Brana Bujak (Mile, Ljubija, 1930.), Mil­
ka Korica-Lalić (-, Rogoža, 1915.). NOVO SELO: Cvijan Bjelopetrović (Petar,
Gornji Poloj, 1920.), Krsto Ilić (-, Novo Selo, -), Stevo Ilić (-, Novo Selo, -),
Milutin Marković (-, Novo Selo, -), Stana Tomić (-, Novo Selo, -). NOVO
SELO GAREŠ: Ilija Krupljan (Stevan, Velika Bršljanica, 1903.). NOVO VES:
Josip Žmalec (Đuro, Zagreb, 1926.). NOVSKA: Božo Zorić (Nikola, Gornji
Jelovac, 1939.), Mileva Zorić (Nikola, Gornji Jelovac, 1941.), Đuro Zorić (Ni­
kola, Gornji Jelovac, 1924.), Simo Komlenić (-, Novska, 1895.). NOVSKA, BRO-
ČICE: Ana Vukašinović (-, Jasenovac, 1879.). OBOROVO: Vinko Dorešić
(Stjepan, Lonja Ivanička, 1922.). OD STRANE USTAŠA: Ana Grubić (Stojan,
Crkveni Bok, 1902.). OD USTAŠA: Indija Vujanović (Ilija, Donja Čemernica,
1912.). OD VR. DIVIZIJE: Stanoje Strigić (Stjepan, Gornja Paklenica, 1908.).
ODVE.IZ BOLNICE: Dragica Leskovar (Ivan, Zagreb, 1924.). OKRUGLICA:
Slavko Bunjićević (Nikola, Visoko, 1914.), Vito Bakarac (-, Kula Banjer, -).
OKUČANI: Ljubica Živković (Vidoje, Veliko Nabrđe, 1942.), Milica Živković
(Vidoje, Veliko Nabrđe, 1942.), Borislav Krmar (-, Okučani, -), Dušan Mrko-
njić (-, Okučani, -). OLOVO: Danko Stakić (Đorđe, Vukovine, 1901.). OMAR-
SKA: Mira Marić (Stojić, Omarska, 1913.), Danica Stojaković (Stojan, Omar-
ska, 1933.), Marko Stojaković (Stojan, Omarska, 1937.). ORAHOVA: Kosa
Marinković (Lazo, Gašnica, 1930.), Marko Martinović (Đuro, Orahova, 1938.).
ORAHOVICA: Milko Đurić (Luka, Orahovica, 1900.). OSIJEK: Lazo Sablić
(Arso, Cremušina, 1890.), Dušan Vurdelja (Mile, Donja Gata, 1905.), Đorđe
Vuković (Sreten, Erdut, 1892.). OSMACI: Mirko Astarević (Mato, Osmaci,
1890.). OTERAN OD KUĆE: Bjelan Avramović (-, Zelinje, 1910.), Stojan Ra-
dulović (Savo, Prisjeka Donja, 1890.), Mile Kerkez (Luka, Zavolje, 1900.).
OTOČAC: Gertruda Friedfeld (Lavoslav, Zagreb, 1920.), Tereza Friedfeld (-,
Zagreb, 1892.). OZERKOVIĆI: Bogdan Zoranović (Boško, Ozerkovići, 1909.).
OĆENOVIĆI, BRATUNAC: Milojka Stevanović (-, Liješanj, 1941.). P. GORA:
Mile Bajić (Đuro, Donja Brusovača, 1905.). PAG: Klaudija Kraus (Josip, Za­
greb, 1891.), Salamon Levi (David, Sarajevo, 1906.), Morie Levi (Rafael, Sara­
jevo, 1903.). PAKRAC: Milja Pralica (Stevo, Čitluk, 1938.), Gojko Trbojević
(Marko, Pucari, 1939.). PALE: Darinka Nenadić (Vojin, Grkovci, -). PAPUK:
Vilko Mermelstein (Izidor, Našice, -), Petar Filipčuk (Pavao, Lipovljani,
1922.). PAUČJE: Slavka Buletinac (-, Paučje, -), Košta Mihaljević (-, Paučje, -).
PAŠIN POTOK: Milka Kukuruzović (Dragić, Pašin Potok, 1941.). PETRINJA:
Milan Andrijašević (Nikola, Umetić, 1924.), Petar Birač (Stevan, Umetić,
1898.), Damjan Milojević (Stevan, Umetić, 1916.), Dušan Preradović (Stanko,
Umetić, 1920.). PETRINJA BANIJA: Dmitar Lemić (-, Živaja, 1909.). PETRO­
VA GORA: Dragica Dragić (Dušan, Mracelj, 1935.), Danica Kotaranin (Milan,
Mracelj, 1941.), Milorad Čučković (Petar, Staro Selo Topusko, 1926.), Milka
Basara (-, Gornja Brusovača, 1892.). PEČUH MAĐARSKA: Hugo Stern (Da­
vid, Zagreb, 1898.). PLITVIČKA JEZERA: Dragić Duduković (Janko, Mra­
celj, 1941.). PODGRADCI: Murat Bajrić (Mašo, Kozaruša, 1920.). PODMILO-
ČJE: Marko Šarić (Đorđe, Ćusine, 1880.), Spasoja Dakić (Marko, Ćusine,
1908.). PODRAVSKA SLATINA: Milja Bijelić (-, Sjeverovci, -). PODVOLIJAK:
Cvijetin Kenjić (Mihajlo, Podvolujak, 1900.). PODVOLUJAK: Rade Kenjić
(Mitar, Podvolujak, 1922.). POGLAĐEVO BOSNA: Petar Milković (-, Živaja,
1897.). POGLEĐEO BOSNA: Milan Jokić (-, Živaja, 1923.). POLJSKA: Armin
Greif (-, Zagreb, -), Lavoslav Neumann (Aleksandar, Zagreb, 1869.). POSLE-
DICE IZ LOGORA: Kata Dokman (Nikola, Strmen, 1897.). POSLEDICE LO­
GORA: Stevo Savurdić (Petar, Strmen, 1905.). POTOK RAKOV: Mustafa Bje-
lavac (Avdo, Mostar, 1897.). POŽARNICA: Tešo Stojanović (Pero, Kovačica,
1915.). PRAVCU: Jela Petrović (-, Irig, -), Lenka Petrović (-, Irig, -), Milan Jo-
vanović (-, Irig, -), Leposava Petrović (-, Irig, -), Mirjana Petrović (-, Irig, -),
Jovan Jovanović-petrović (-, Irig, -), Sava Jovanović-petrović (-, Irig, -), Tina
Jovanović-petrović (-, Irig, -), Trifun Jovanović-petrović (-, Irig, -). PREKO­
PA, GLINA: Danica Pavlica (Mile, Majske Poljane, 1935.). PRIJEDOR: Branko
Babić (Pero, Vitasovci, 1905.), Mile Kecman (Đoko, Gornji Orlovci, 1910.),
Spasoja Kojić (Stevan, Bistrica, 1895.), Jovan Kukić (Ilija, Bistrica, 1882.),
Košta Kukić (Stojak, Bistrica, 1883.), Ostoja Kukić (Zekan, Bistrica, 1897.),
Rade Kukić (Jovan, Bistrica, 1890.), Svetko Kukić (Mijat, Bistrica, 1902.), Du­
šan Lazarević (Mikan, Lješljani, 1923.), Ilija Mamić (Ostoja, Bistrica, 1913.),
Jovan Mamić (Ostoja, Bistrica, 1914.), Vaskrsija Mamić (Ostoja, Bistrica,
1901.), Risto Miličević (Gavro, Bistrica, 1885.), Radivoj Nikolić (Nikola, Bi­
strica, 1928.), Dušan Ninić (Pejo, Bistrica, 1906.), Pane Ninić (Stojko, Bistrica,
1894.), Gavro Panić (Petar, Trgovište, 1889.), Ilija Panić (Petar, Trgovište,
1881.), Stevo Panić (Jovan, Trgovište, 1921.), Stevo Paspalj (Kostadin, Bistri­
ca, 1926.), Branko Tadić (Jovo, Bistrica, 1912.), Luka Tejić (Marko, Lamovita,
1890.), Dušan Vučkovac (Đuro, Bistrica, 1900.), Ljuban Zorić (Mile, Gornji
Jelovac, 1913.), Vaskrsija Zrnić (Miloš, Bistrica, 1888.), Đurađ Zrnić (Miloš,
Bistrica, 1885.), Vukašin Šarac (Jovo, Svodna, 1923.), Stevo Šobot (Ilija, Gornji
Orlovci, 1910.), Dušan Živković (Simo, Trgovište, 1903.), Milan Babić (Đu­
rađ, Radomirovac, 1925.), Đurađ Babić (Mile, Radomirovac, 1889.), Jovo Dra-
žić (Stojan, Radomirovac, 1913.), Milan Stanković (Jovo, Radomirovac, 1922.),
Marko Tomić (Trivo, Radomirovac, 1886.), Lazar Vujasin (Jovan, Radomiro-
vac, 1922.), Ostoja Ninić (Pajo, Bistrica, 1904.), Milan Knežević (Aleksa, Bi­
strica, 1910.), Jovan Radanović (Trivo, Radomirovac, 1887.), Luka Radanović
(Trivo, Radomirovac, 1892.), Nikola Janković (Trivun, Dera, 1890.), Blagoja
Mudrinić (Stojan, Gornji Jelovac, 1900.), Milja Rodić (Vaso, Košuća, 1920.).
PRNJAVOR: Matija Poropatić (Ivan, Grabovac Banski, 1900.), Dušan Tešić
(Savo, Donja Ilova, 1921.), Radomir Simić (Cvijan, Grabik Ilova, 1921.).
PSUNJ: Draginja Vlajsavljević (Branko, Medari, 1923.). PUCARI: Milka Di-
mić (Petar, Pucari, 1872.), Rosa Misirača (-, Demirovac, -). RAB: Cadik Salom
(Salamon, Sarajevo, 1895.), Gabriel Finci (Jahiel, Sarajevo, 1928.). RADINA
SLAVONIJ: Veljko Babić (Mihajlo, Donja Lepenica, 1900.). RASTOŠNICA:
Lako Đokić (Jovan, Rastošnica, 1921.), Branko Miljanović (Miko, Rastošnica,
1924.). RAVNI GAJ BOSNA: Pero Gojić (-, Živaja, 1918.). RAVNICE: Jovica
Majkić (Dika, Ravnice, 1883.). RAZBOJ: Stojan Kasagić (Lazo, Razboj Ljev-
čanski, 1914.). RAĐENOVCI: Lazar Zastavniković (Glišo, Rajčići, 1934.), Saja
Rađenović (Savo, Rađenovci, 1924.). RELJEVO-RALJOVA: Todor Sokolović
(Đorđe, Sarajevo, 1907.). RILAĆE: Dragoljub Konjević (Petar, Crkveni Bok,
1911.). RIPAČ"ZABORE": Desa Duraković (Marko, Gorjevac, 1926.). RIPOČ-
KI KLANAC: Rajko Crnojević (Đuro, Veliko Krčevo, 1926.). RODŽANIK:
Petar Mirčić (-, Vrbovljani, 1890.). ROGATICA: Ljubo Zarić (Jovo, Prisoje,
1916.). ROMANIJA: Nikola Popović (Vaso, Orahova, 1922.). RUMA: Rade
Dragišić (Pero, Bršadin, 1922.). SA. MOST: Milan Kurjak (Stevan, Podlug, -).
SACHSENHAUSEN: Ljubica Šalindrija (Ostoja, Mlaka, 1927.). SANICA:
Jovo Vučković (Ostoja, Sanica, 1902.), Jovan Petrović (Mile, Sanica, 1896.).
SANSKI MOST: Meho Šljivar (Omer, Sanica Donja, 1893.). SARAJEVO: Ša­
lom Albahari (Salamon, Sarajevo, 1914.), Meho Dedović (Selim, Turovi,
1910.), Nusret Hadžić (Mehmed, Mostar, 1915.), Danilo Krstović (Mitar, Ki-
jevo, 1907.), Branko Miljanović (Filip, Sarajevo, 1923.), Alija Mušić (Hasan,
Ljubuški, 1906.), Borislav Poluga (Todor, Sarajevo, 1921.), Vaso Vitković (Pe­
tar, Trnovo, 1912.), Anđa Knežević (Jozo, Prozor, 1910.), Ljubica Ribaš (Josip,
Mostar, 1926.), Milena Grubanović (Đorđe, Mokro, 1924.), Branko Silađi
(Aco, Sokolac, 1922.), Dušan Petrović (Konstantin, Sarajevo, 1887.), Sadik
Sunagić (Hilmo, Konjic, 1927.), Luka Malenica (Jure, Posušje, 1906.), Alek­
sandar Savić (Radovan, Travnik, 1923.), Drago Savarić (Ferdo, Sarajevo,
1920.), Sead Hromić (Hilmija, Sarajevo, 1896.), Ivan Tvrtković (Aleksandar,
Kreševo, 1906.), Faik Pinjo (Omer, Sarajevo, 1919.), Radoslav Buha (Simo,
Fojnica, 1903.), Mehmed Ferhatović (Bajro, Sarajevo, 1900.), Rade Kovačević
(Aleksa, Novi Grad, 1908.), Dušan Savić (Radovan, Travnik, 1925.), Zorica
Čerkez (Ljubomir, Sarajevo, 1926.), Borislav Šarović (Vaso, Sarajevo, 1915.),
Sulejman Bajraktarević (Ibrahim, Sarajevo, 1919.), Čedomir Savić (Radovan,
Travnik, 1921.), Džemal Tanović (Huso, Gacko, 1913.), Smail Điho (Mehmed,
Ostrožac, 1921.), Osman Đumhur (-, Konjic, -), Dragutin Japec (Ignac, Jakši-
nec, 1920.), Jahiel-Musehaj Kamhi (-, Sarajevo, -), Hasan Nalčadžić (Avdo,
Sarajevo, 1919.). SELO MALEŠIĆ: Blago Lukić (Stevan, Tršić, -). SENJ: Đuro
Knežević (Ilija, Žuta Lokva, 1924.). SINJE: Julika Adribožić (Petar, Svinica,
1882.). SISAK: Golubica Babić (Golub, Gornja Jurkovica, 1938.), Kata Babić
(Nikola, Topolovica, 1895.), Savka Babić (Golub, Gornja Jurkovica, 1941.),
Ana Basarić (Tanasije, Gornja Rašenica, 1941.), Joco Bačić (Dušan, Kosovac,
1938.), Mira Bjelajac (Marko, Gašnica, 1940.), Milan Blesić (Marko, Krnete,
1925.), Stanko Bojadžija (Milan, Dereza, 1936.), Stojan Bojadžija (Milan, De-
reza, 1937.), Nevenka Cvikić (Mirko, Bakinci, 1940.), Smilja Dardić (Branko,
Velika Peratovica, 1940.), Stoja Dragišić (Milan, Trebovljani, 1941.), Draginja
Gligić (Milan, Klekovci, 1919.), Borislav Gojković (Lazo, Gašnica, 1938.),
Vojislav Gojković (Lazo, Gašnica, 1940.), Mirko Grbić (Košta, Rajčići, 1930.),
Janja Ivanović (Duka, Gornji Podgradci, 1936.), Milica Ivanović (Cvijo, Gor­
nja Obrijež, 1935.), Mladen Ivanović (Duka, Gornji Podgradci, 1941.), Bosa
Janković (Rade, Gašnica, 1941.), Mila Korica (Savo, Kukunjevac, 1914.), Save-
ta Košić (Đuro, Kukunjevac, 1897.), Nada Kovačević (Đorđija, Jablanica,
1935.), Grozda Lajić (Pavle, Miloševo Brdo, 1940.), Dragomir Ljepojević
(Savo, Jablanica, 1936.), Ivan Malkoč (Ivan, Novska, 1912.), Luka Mandić
(Dragoljub, Turjak, 1940.), Momčilo Mandić (Stoko, Gašnica, 1933.), Cvijeta
Marković (Pero, Gašnica, 1941.), Drago Pureta (Stoko, Gašnica, 1936.), Stana
Pureta (Proko, Gašnica, 1930.), Dušanka Rajaković (Jovan, Rajčići, 1931.), Mi­
lan Rajaković (Jovan, Rajčići, 1937.), Dušanka Rađenović (Petar, Rađenovci,
1938.), Ignjo Rađenović (Petar, Rađenovci, 1934.), Ljuban Rađenović (Stevo,
Rađenovci, 1935.), Milka Rađenović (Stevo, Rađenovci, 1939.), Nikola Rađe­
nović (Joco, Rađenovci, 1942.), Zorka Rađenović (Milan, Rađenovci, 1931.),
Dragan Rončević (Stojan, Lužani, 1939.), Draginja Samardžija (Dmitar, Tur­
jak, 1935.), Nada Savanović (Savo, Srednja Jurkovica, 1938.), Milorad Savić
(Rajko, Gašnica, 1938.), Smilja Slijepčević (Dušan, Turjak, 1939.), Stoja Sovilj
(Mirko, Gašnica, 1940.), Zagorka Sovilj (Mirko, Gašnica, 1938.), Rosa Spaso-
jević (Dušan, Gornja Jurkovica, 1942.), Darinka Stanišljević (Gligo, Turjak,
1940.), Vidosava Stanišljević (Pavle, Turjak, 1933.), Dragica Suzić (Ilija, Dra-
gelji, 1930.), Mirko Suzić (Ilija, Dragelji, 1934.), Branka Tendžerić (Mile, Gor­
nji Podgradci, 1933.), Radivoj Tendžerić (Mile, Gornji Podgradci, 1936.), Vi­
dosava Tendžerić (Mile, Gornji Podgradci, 1939.), Stevo Tepić (Jovo, Donji
Cerovljani, 1942.), Radosava Timarac (Marjan, Sovjak, 1935.), Jovo Torbica
(Milan, Gornja Rašenica, 1937.), Pela Trbojević (Ilija, Gakovo, 1939.), Pejo Tu-
rudija (Simo, Bistrica, 1907.), Jula Vidić (Stanko, Cremušina, 1893.), Mirko
Vračar (Luka, Gašnica, 1940.), Milja Vukota (Dušan, Trebovljani, 1936.), Desa
Vukotić (Mirko, Miloševo Brdo, 1939.), Dragoja Zrnić (Rade, Grbavci, 1935.),
Kosa Čekić (Tomo, Grbavci, 1935.), Miladin Čikić (Lazo, Gašnica, 1936.), Mi­
loš Đenadija (Dragoje, Mrakodol, 1900.), Mirko Šešum (Milovan, Gašnica,
1929.), Živko Šinik (Mirko, Cimiroti, 1937.), Gojko Šmitran (Lazo, Turjak,
1937.), Jovan Šokčević (Đurađ, Turjak, 1933.), Ruža Šokčević (Uroš, Kijevci,
1940.), Zorka Šokčević (Uroš, Kijevci, 1938.), Rade Šukalo (Jovan, Turjak,
1940.), Omer Ahmetašević (-, Banja Luka, -), Kata Biškupović (-, Bestrma, -),
Branka Ciganović (-, Kukunjevac, 1937.), Milan Kotur (-, Gašnica, 1937.),
Draga Maletić (-, Kukunjevac, 1939.), Pava Parmak (-, Velika Peratovica, -),
Milka Petrović (-, Cremušina, -), Milka Rađenović (Mirko, Rađenovci, 1939.),
Nikola Rađenović (Vaso, Rađenovci, 1941.), Ana Savić (-, Gašnica, 1939.), Sa-
veta Štula (-, Kukunjevac, 1918.), Cveta Kukrika (Miloš, Mrakodol, 1920.),
Ljeposava Čikić (Pero, Gašnica, 1938.), Nikola Bojadžija (Milan, Dereza,
1941.), Kosana Gončin (Đorđije, Sovjak, 1930.), Damjan Lipovac (Petar, Tur­
jak, 1939.), Marica Ljepojević (Savo, Jablanica, 1934.), Marko Ljepojević (Savo,
Jablanica, 1938.), Vidosava Majstorović (Mirko, Gornja Jurkovica, 1935.), Va-
silija Mijić (Simo, Hrgar, 1912.), Stana Milanković (Košta, Božići, 1936.), Vi-
doja Milovanović (Marko, Cerovljani, 1940.), Milan Popović (Stevo, Trebov­
ljani, 1930.), Đuro Popović (Stevo, Trebovljani, 1933.), Ljubica Savić (Boško,
Miloševo Brdo, 1940.), Bojana Simić (Jovo, Dragović, 1931.), Marko Vračar
(Luka, Gašnica, 1934.), Marko Čikić (Pero, Gašnica, 1934.), Mirko Čikić (Pero,
Gašnica, 1934.), Savo Šinik (Risto, Gornji Podgradci, 1924.), Mladen Šobot
(Mile, Jaruge, 1938.), Veselka Šokčević (Tedo, Kijevci, 1930.), Vukosava Šok­
čević (Tedo, Kijevci, 1938.), Stojan Trifunović (Vasilije, Vinska, 1925.), Dragi-
nja Kukavica (Pero, Gornje Vodičevo, 1921.), Milka Kukavica (Pero, Gornje
Vodičevo, 1920.), Mirko Mandić (Stoko, Gašnica, 1930.), Ljuba Kojić (Gavri­
lo, Rajčići, 1938.), Rosa Tomaš (Miloja, Brekinja, 1923.), Savka Tomaš (Miloja,
Brekinja, 1924.), Gojko Đukić (Stevan, Gornje Jame, 1912.), Đuja Zivković
(Ljuboja, Kukunjevac, 1901.), Mira Dević (-, Velika Barna, 1940.), Branko Sa­
vić (Miloš, Rajčići, 1939.), Mileva Jeftenić (Mile, Grbavci, 1938.), Mikajlo Sli-
jepčević (Dušan, Turjak, 1935.), Radovan Vurin (-, Verija, 1942.), Mira Aralica
(Rajko, Gašnica, 1939.), Zora Petrović (Blagoje, Gornja Jurkovica, 1939.),
Vuka Sredojević (Uroš, Sovjak, 1937.), Mihajlo Ciganović (-, Kukunjevac,
1939.), Zdravko Grubešić (Nikola, Trnovac, 1936.), Ljuba Kljaić (-, Velika Bar­
na, 1941.), Draga Kulaš (Đuro, Kukunjevac, 1925.), Mihajlo Majstorović (Mir­
ko, Gornja Jurkovica, 1928.), Niko Milošević (Jakov, Sovjak, 1940.), Duša
Mujadin (-, Mali Grđevac, -), Mihajlo Ristić (Marko, Grbavci, 1909.), Bogdan
Stojnić (Rajko, Turjak, 1934.), Dušan Stojnić (Stanko, Vrbaška, 1936.), Mara
Stojnić (Milutin, Turjak, 1939.), Đorđe Trifunović (Mile, Vinska, 1942.), Petar
Marunić (Janko, Kukunjevac, 1935.), Dragan Sarajlija (-, Batinjani Pakrački,
1938.), Marica Sarajlija (-, Batinjani Pakrački, 1937.), Mihajlo Sarajlija (-, Bati­
njani Pakrački, 1934.), Ljubomir Vukajlović (Petar, Jablan, 1920.), Vaso Raš-
ković (Vaso, Krnete, 1938.), Cvijeta Šukalo (Jovan, Turjak, 1930.). SLABINJA:
Ljuba Božić (-, Slabinja, 1928.). SLAVONSKA POŽEGA: Spasoje Aleksić (Pe­
tar, Lužani Novi, 1914.), Savo Desančić (Nikola, Donji Podgradci, 1938.),
Vaso Desančić (Nikola, Donji Podgradci, 1934.), Milan Galić (Ostoja, Gornja
Jurkovica, 1938.), Jefto Gligić (Milutin, Miloševo Brdo, 1939.), Janja Janjetović
(Stanoje, Donji Podgradci, 1937.), Dušanka Klincov (Stevo, Elezagići, 1932.),
Milenko Klincov (Miloš, Elezagići, 1939.), Nikola Kotur (Stojan, Gašnica,
1940.), Gojko Laloš (Vaso, Gornja Jurkovica, 1935.), Milan Laloš (Vaso, Gor­
nja Jurkovica, 1937.), Mirko Laloš (Milan, Gornja Jurkovica, 1941.), Stevka
Milaković (Dušan, Elezagići, 1938.), Dmitra Ristić (Branko, Miljevići, 1934.),
Božo Subotić (Boro, Vrbaška, 1931.), Jela Subotić (Ostoja, Vrbaška, 1938.),
Miladin Vidović (Tomo, Gašnica, 1933.), Ranko Vidović (Lazar, Gašnica,
1939.), Ilija Živković (Risto, Elezagići, 1900.), Vaso Romić (-, Kruševo, 1872.),
Kosa Desančić (Nikola, Donji Podgradci, 1938.), Mile Milaković (Dušan, Ele­
zagići, 1940.), Stojan Đukić (Milan, Elezagići, 1932.), Dušan Šinik (Stojan, Mi­
loševo Brdo, 1937.), Bosiljka Kukić (Simo, Sunja, 1914.), Milutin Janjetović
(Nikola, Donji Podgradci, 1936.), Radovan Jerinić (Risto, Barica, 1924.), Vida
Laloš (Vlado, Gornja Jurkovica, 1937.), Vuka Laloš (Vlado, Gornja Jurkovica,
1939.), Mira Subotić (Ostoja, Vrbaška, 1937.), Stanoje Samardžija (Miloš, Tur­
jak, 1942.). SLAVONSKI BROD: Šimo Đaković (Franjo, Vrhovina, 1900.).
SLAVSKO POLJE: Miloš Gabrić (-, Slavsko Polje, -). SMEDEREVSKA PA­
LANKA: Miloš Vukojević (-, Visoko, -). SMILJANSKO POLJE: Marija Lema-
ić (Stevo, Smiljan, 1870.). SMREKA: Božo Gudalo (Nikola, Donja Trebeuša,
1920.). SMREKE: Marko Gudalo (Simo, Donja Trebeuša, 1912.), Mićo Gudalo
(Jovo, Donja Trebeuša, 1919.), Pero Gudalo (Pero, Donja Trebeuša, 1890.),
Simo Gudalo (Simo, Donja Trebeuša, 1910.), Pero Kezija (Stanko, Donja Tre­
beuša, 1901.), Simo Kezija (Stanko, Donja Trebeuša, 1910.), Stojan Kezija
(Vaso, Donja Trebeuša, 1907.), Živko Kezija (Janko, Donja Trebeuša, 1920.),
Ilija Poletan (Jovo, Donja Trebeuša, 1907.), Jovo Poletan (Ilija, Donja Trebeu­
ša, 1875.), Ljubo Poletan (Jovo, Donja Trebeuša, 1912.), Mile Poletan (Đuro,
Donja Trebeuša, 1906.), Mićo Poletan (Božo, Donja Trebeuša, 1918.), Stojan
Poletan (Božo, Donja Trebeuša, 1908.), Jovo Tegeltija (Jovo, Donja Trebeuša,
1916.), Nedeljko Đurić (Jovo, Donja Trebeuša, 1913.), Pane Đurić (Jovo, Do­
nja Trebeuša, 1916.), Aleksa Kezija (Đorđe, Donja Trebeuša, 1919.), Đorđija
Tegeltija (Nikola, Donja Trebeuša, 1917.). SMUKE-SLIMENA: Nedeljko Ma-
leš (Cvijo, Gornje Krčevine, 1898.). SOKOLIŠTE: Mirko Stjepanović (Ilija, So-
kolište, 1915.). SONICA: Milan Kuridža (Mile, Prisjeka Donja, 1895.). SPLIT:
Menahem Papo (Moise, Sarajevo, 1915.). SREFLIJE: Jelka Štakić (Blagoje, Sre-
flije, 1918.). SREM: Armando Paparela (Vjekoslav, Split, 1912.). SREMSKA
MITROVICA: Antun Duhač (Josip, Prekopakra, 1908.), Jelena Međeški (-,
Irig, 1909.), Bojana Novaković (Milovan, Neštin, 1887.), Zivojin Jovanović
(Milivoj, Divoš, 1919.), Božidar Bedeničar (-, Zagreb, 1922.), Stefanija-Mila
Mehandžić-stojšić (Jovan, Beška, 1906.). SREMSKA RAČA: Bogdan Obrado-
vić (Panta, Bosut, 1936.). SREMSKA MITROVICA: Branko Marić (Ivan, Viš-
njićevo, 1930.). STAMBOLČIĆ: Mladen Prodanović (Vojislav, Sarajevo,
1928.). STARA: Teodor Srbljanin (-, Donji Hrastovac, 1898.). STARI MAJDAN:
Fevzija Mujić (Fehim, Stari Majdan, 1917.). STAZA: Jovan Dragojević (-, Do­
nji Hrastovac, 1910.). STRELJAN: Ivan Đermanović (Ilija, Rajevo Selo, 1904.).
STRIGOVA: Cvijo Marin (Mikana, Zovik, 1930.), Đorđo Mandić (Stojan, Stri-
gova, 1890.). STRMEN: Petra Arbutina (Ilija, Strmen, 1884.), Stevan Lađević
(Jovan, Strmen, 1895.), Đuro Maslovara (Jovan, Strmen, 1903.), Matija Rado-
vanović (Stevan, Strmen, 1890.), Jelica Lađević (Stevan, Strmen, 1863.), Miloš
Arbutina (-, Strmen, -). STRUG: Ilija Lajić (Milan, Bistrica, 1938.), Branka Zr-
nić (Radovan, Gornji Podgradci, 1930.), Savka Zrnić (Radovan, Gornji Pod-
gradci, 1933.), Mirko Zvijerac (Milan, Bistrica, 1932.), Anka Zvijerac (Milan,
Bistrica, 1938.), Sava Zvijerac (Milan, Bistrica, 1939.). STRUG-SLAVONIJA:
Stoja Mijatović (Mihajlo, Jablanica, 1922.). STRUGE: Mithat Muminović
(Nail, Struge, 1932.). STUPOVAČA: Petar Pucarin (Ilija, Stupovača, 1900.).
SUNJA: Milan Kukavica (-, Crkveni Bok, 1940.). SUNJA SISAK: Milka Rado-
jević (-, Četvrtkovac, 1924.). SUNJE: Simo Adribožić (Ilija, Svinica, 1880.).
SUTJESKA: Jozef Levi (Benjamin, Sarajevo, 1924.), Ibrahim Raljević (Salih,
Mostar, 1918.). SUVAČA BOSNA: Stevo Paprika (-, Živaja, 1920.). SVETO-
BLAŽJE: Božo Veselinović (Mile, Golubić, 1912.). SVINICA: Nikola Adribo­
žić (Ilija, Svinica, 1904.), Vladimir Brkić (Nikola, Svinica Krstinjska, 1925.),
Mara Adribožić (Nikola, Svinica, 1937.), Milja Adribožić (Nikola, Svinica,
1936.), Vukosava Adribožić (Milan, Svinica, 1937.), Stojan Borota (Kuzman,
Veliko Krčevo, 1869.). TOBOLIĆ: Mile Sekulić (-, Tobolić, -). TOPOLOVICA:
Nikola Babić (-, Topolovica, -). TOPUSKO: Slavko Hirschl (-, Zagreb, 1879.).
TRAVNIK: Milan Drmić (Stanko, Čosići, 1920.), Simo Drmić (Mitar, Čosići,
1900.), Danilo Komljenović (Risto, Čosići, 1915.), Aleksa Malić (Simo, Čosići,
1905.), Milan Malić (Đuro, Čosići, 1902.), Risto Malić (Đuro, Čosići, 1905.),
Miloš Vuković (Đorđe, Bugojno, 1900.), Pero Đurić (Mitar, Karaula, 1892.),
Nenad Vaskić (Simo, Čosići, 1920.), Petar Topalović (Jovo, Čosići, 1900.), Ri-
sto Topalović (Jovo, Čosići, 1908.), Nikola Maksimović (Niko, Čosići, 1915.),
Pero Maksimović (Stanko, Čosići, 1905.). TRGOVI: Mika Joka (-, Trgovi, -).
TRNOVA: Branko Milovanović (Ilija, Crnjelovo Gornje, 1923.). TRNOVO:
Nikola Ćurčić (Danilo, Brodac Donji, 1919.). TRNOVO POLJSKA: Milan La-
tinčić (Duka, Krnete, 1913.). TRST: Miloš Pepić (Rade, Mašići, 1923.). TRŠIĆ:
Mićo Simić (Lazo, Tršić, -), Nikola Zekić (Marko, Tršić, -), Krsto Joksimović
(Mihajlo, Tršić, -), Bojo Bojić (Tomo, Tršić, -). TURBE: Mile Lekić (Aleksa,
Jazovac, 1925.). TURJAK: Silvo Mežnarič (-, Metlika, 1913.). TUTNJEVAC:
Cvijetin Blagojević (Pero, Tutnjevac, 1914.), Lazar Gavrić (Gavro, Tutnjevac,
1923.), Stanko Milovanović (Cvijan, Tutnjevac, 1924.). TUZLA: Blagoje Novi-
čić (Savo, Kitovnice, 1909.), Milan Pajkanović (Jovan, Tuzla, 1911.), Đorđo
Gotovac (Stevo, Kitovnice, 1919.), Trivko Novičić (Savo, Kitovnice, 1913.),
Andrija Lebenički (Andrija, Tuzla, 1876.). U BORBAMA-NOV: Halid Lo-
kvančić (Ahmet, Hrasnica, 1922.), Zaim Lokvančić (Ahmet, Hrasnica, 1920.).
U SARAJEVU: Redžo Pandžić (-, Sarajevo, -). U SLAVONIJI: Nikola Grozda-
nić (-, Morović, -). UBIJEN OD STRANE UST: Krsto Marković (Marko, Pre-
dražići, 1906.), Milivoje Marković (Krsto, Predražići, 1923.), Jovo Pejkanović
(Ilija, Predražići, 1909.), Mitar Todorović (Savo, Predražići, 1913.). UBILE
USTAŠE: Jovan Popović (Zarija, Vlasenica, 1894.). USKOCI: Evica Grubišić
(-, Grubišno Polje, 1885.), Ana Šućur (Nikola, Grubišno Polje, 1912.), Dušan
Kalender (Savo, Uskoci, 1927.). USTIKOLINA: Salih Delalić (Ibrahim, Usti-
kolina, 1908.). UTOLICA: Dušan Kovačević (Adam, Lovca, 1913.). VA-
RADŽIN: Ivan Kranjčević (Marko, Rijeka, 1911.), Vladimir Čebašek (-, Zvor-
nik, 1907.), Jovo Šajatović (-, Mala Rijeka, -). VAREŠ: Oskar Holaček (Adolf,
Vareš, 1925.).

VEL. PERATOVICA: Lazo Radaković (-, Gakovo, -). VEL. PISANICA: Tomo
Paravina (Rade, Velika Pisanica, 1903.). VELA LUKA: Leon Romano (Jozef,
Sarajevo, 1908.). VELIKA BARNA NA: Vlajko Divjak (Tomo, Velika Barna,
1929.). VELIKA GRADUSA: Boško Žica (-, Velika Gradusa, 1916.). VEZKO-
SE KEZKOSE: Petar Tomić (Miko, Crnjelovo Donje, 1910.)369. VINKOVCI:
Marko Barišić (Đuro, Vranovci, 1906.), Stevan Utješinović (Dmitar, Novi
Grabovac, 1904.), Marija Paškuljević (Janko, Županja, 1887.), Katica Maleše-

369 Prema nekim srpskim izvorima nije Petar, već Pano Marić (Mićo, Crnjelovo Donje, 1910.)
ubijen 1945. u nekom logoru Vezkose. https://web.archive.org/web/20211018100811/https://
www.makroekonomija.org/nezavisna-drzava-hrvatska/marici-stradali-u-ndh/; ista mrež­
na stranica, ali nije ni Petar niti Pano, već Pero Tomić (Miko, Crnjelovo Donje, 1910.) nestao
1945., nepoznato, Vezkose kezkose. https://web.archive.org/web/20211018101719/https://
www.makroekonomija.org/0-miroslav-zdravkovic/genocid-hrvatske-drzave-nad-srbi-
ma-1941-1945-broj-stradalih-po-prezimenima-i-rodovima/
vić-šunduković Irig, 1901.). VIROVITICA: Milica Kojić (-, Klekovci, 1930.),
Sava Velagić (-, Cremušina, 1914.), Savo Velagić (-, Cremušina, -). VITEZ:
Stjepan Radojčić (Jovica, Boljanić, 1913.). VITLOVSKA,: Košta Balaban (-,
Mrčevci, 1908.). VOJSKOVA: Đuja Đurić (Vaso, Dobrljin, 1911.), Nikola Po-
pović (Marko, Vojskova, 1865.). VOLARI: Đuro Nišić (Vaso, Volari, 1900.),
Jovo Prnjić (Mitar, Volari, 1911.), Mitar Prnjić (Đuro, Volari, 1881.), Milan
Prnjić (Mitar, Volari, 1909.). VONJIC: Ljubica Jagrović (Dušan, Gornja Bruso-
vača, 1934.), Sofija Maćešić (Tomo, Mracelj, 1883.), Mila Bučan (-, Gejkovac,
1940.), Milan Pajić (Milovan, Jagrovac, 1900.). VORIN: Milan Kolundžić (Ste­
van, Stara Krivaja, 1920.). VOZUCA: Simo Petrović (Vaskrsije, Vukovine,
1905.), Stevo Blagojević (Blagoje, Vozuća, 1908.), Savo Jelić (Jovo, Vukovine,
1921.), Miloš Njegomirović (Vaskrsije, Vukovine, 1920.), Branko Pavlović
(Sarafijan, Vozuća, 1898.), Branko Stakić (Jovo, Vukovine, 1924.), Miloš Vra-
čević (Mitar, Vukovine, 1911.), Milovan Smiljić (Mihajlo, Hrge, 1898.), Savo
Petrović (Josip, Vukovine, 1900.). VRAĆA SARAJEVO: Jovo Mihajlović (Ilija,
Sarajevo, 1909.). VRAŽIĆ: Ilija Kalaba (Lazo, Vražić, 1890.). VRAŽJA DIVI­
ZIJA: Dujko Živković (Đuro, Donja Paklenica, 1914.). VRELA DONJA: Vid
Đukić (-, Klakar Gornji, 1938.). VRPOLJE: Damjan Kopanja (Mile, Lubovo,
1917.). VRTLJINOVEC: Nikola Sertić (Ilija, Sinac, -). VUKOVAR: Vera Mrđe-
nov (Dušan, Sremska Mitrovica, 1922.), Miloš Timić (Doka, Sremska Mitro­
vica, 1933.), Verica Vujčić (Branko, Adaševci, 1936.), Zdenko Pollak (Ljude­
vit, Vukovar, 1920.). ZAGORSKA SELA: Rudolf Lončar (-, Razvor, -). ZA­
GREB: Bosiljka Blanuša (Dušan, Kalenderi, 1942.), Milovan Borjanović
(Pavle, Sovjak, 1921.), Savo Brkanac (Duka, Kukunjevac, 1935.), Ana Brkano-
vić (Đuro, Gornja Obrijež, 1939.), Milica Brkić (Petar, Gejkovac, 1938.), Živko
Buletinac (Srban, Paučje, 1940.), Ljuba Dakić (Ilija, Kusonje, 1938.), Ljuban
Dakić (Ilija, Kusonje, 1938.), Petra Dakić (Ilija, Kusonje, 1935.), Đuro Damja-
nović (Đuro, Kusonje, 1942.), Bogdan Gajić (Miloš, Kusonje, 1938.), Pero Ga-
vranović (Simo, Klakar Donji, 1939.), Svetozar Gligić (Luka, Kusonje, 1941.),
Rade Jović (Stanko, Zrinska, 1902.), Milan Lazić (Spasoje, Nova Krivaja,
1940.), Živko Marjanović (Dragić, Maljevac, 1930.), Bosiljka Marković (Mile,
Stara Krivaja, 1940.), Jovanka Mikač (Pero, Klakar Gornji, 1940.), Stana Mikač
(Pero, Klakar Gornji, 1942.), Živko Milijević (Mićo, Pobrđani, 1937.), Neven-
ka Mujadin (Mitar, Mali Grđevac, 1933.), Dušan Novković (Zorka, Laktaši,
1920.), Branko Ostarijaš (Đuro, Dugo Selo, 1909.), Adam Pešut (Vaso, Petri­
nja, 1932.), Zdravko Popović (Mile, Stara Krivaja, 1939.), Stevo Radović (Ni­
kola, Mala Paukova, 1930.), Mileva Reljanović (Savo, Vojskova, 1941.), Petar
Sarapa (Ostoja, Lađevac, 1917.), Đuro Sarošević (Đuro, Ivankovo, 1917.),
Branko Savatović (Jovan, Ostrvica, 1920.), Mustafa Skaka (Uzeir, Sarajevo,
1918.), Đurađ Trkulja (Vid, Vakuf, 1925.), Dušan Ujić (Ilija, Mali Grđevac,
1936.), Milan Ujić (Ilija, Mali Grđevac, 1938.), Uroš Vasiljević (Mitar, Rogolji,
1914.), Nada Vidaković (Zdravko, Jasenovac, 1941.), Dobrila Vidić (Luka,
Brusnica Mala, 1940.), Mara Vukman (Bogdan, Klakar Gornji, 1940.), Ilija Če-
lica (Pero, Novoselci, 1928.), Milica Šašić (Ilija, Međeđa, 1923.), Dragica Božić
(-, Jurkovac, -), Vaso Dražić (-, Paučje, -), Josip Hanžek (-, Karivaroš, 1902.),
Milan Narančić (-, Veliko Nabrđe, 1942.), Milena Vidaković (-, Paučje, -),
Simo Vraneš (Gligorije, Tužević, -), Miladin Vukomanović (-, Čenkovo, -),
Vlajko Živković (-, Čenkovo, -), Dušanka Ujić (Cvjetko, Mali Grđevac, 1939.),
Filip Bajević (Đuro, Mali Grđevac, 1936.), Gojko Brkić (Miloš, Svinica Krstinj-
ska, 1931.), Marica Crnobrnja (Vaso, Stara Krivaja, 1941.), Berta Heinrich
(Ignatz, Bjelovar, 1886.), Živko Tošić (Ostoja, Miloševo Brdo, 1929.), Ljuban
Vidović (Pero, Gunjevci, 1938.), Muhamed Bilalbegović (Ahmet, Sanski
Most, -), Ćiro Dunkić (Paško, Šibenik, 1921.), Ljuba Škorić (Ljuboja, Nova
Krivaja, 1940.), Nada Crnobrnja (Mirko, Stara Krivaja, 1940.), Radmila Rado-
vanović (Marko, Brusnica Mala, 1942.), Josip Fleischer (Josip, Brestovac Da­
ruvarski, 1885.), Jovan Biljanović (Rajko, Bukovica Mala, 1942.), Bosa Damja-
nović (-, Kusonje, 1940.), Jovo Dodoš (Miloš, Hajtić, 1908.), Ruža Radovano-
vić (-, Jurkovac, -), Bosa Đurić (Aleksa, Brusnica Mala, 1941.), Spaso Ljutica
(Jovan, Kalebovac, 1920.), Ljuba Pešut (Đuro, Luščani, 1930.), Milorad Šetkić
(Dmitar, Trebovljani, 1940.), Đuro Banjeglav (Petar, Prokike, 1922.), Tomo
Benaković (-, Gundinci, 1922.), Miroslav Juhn (Mavro, Podgorač, 1897.),
Geza Oblath (Jakob, Vrbovec, 1882.), Žiga Kramer (Ljudevit, Zagreb, 1901.).
ZAJAČA: Stanoje Simić (-, Liješanj, 1919.). ZAKOPA: Đuro Resanović (-, Za­
kopa, -). ZAVIDOVIĆ: Pero Bojanić (Milan, Zavidovići, 1920.). ZAVIDOVI-
ĆI: Bukica Pile (-, Zavidovići, -). ZELENGORA: Stojan Karan (Mitar, Rašćani,
1921.). ZELICE: Stevo Mijatović (-, Drinjača, 1920.). ZELINA: Mitar Gavrić
(Gajo, Zelina, 1880.). ZELINJE: Petko Mijatović (Đoko, Tršić, -), Risto Vuka-
dinović (-, Zelinje, 1916.), Rado-Dobro Gvozdić (-, Zelinje, 1908.). ZEMUN:
Petar Latinović (Jovan, Janjila, 1880.), Milan Ćajić (Marko, Nepravdići, 1919.),
Manojlo Ćajić (Marko, Nepravdići, 1914.). ZEMUN SAJMIŠTE: Pajo Babić
(Jandrija, Bijakovac, 1881.), Stevo Babić (Jovan, Rakovica, 1920.), Dragutin
Bakić (Risto, Aginci, 1912.), Radivoj Barudžija (Nikola, Mlaka, 1908.), Lazo
Bates (Jovo, Petkovac, 1898.), Dušan Berić (Teodor, Lamovita, 1914.), Nikola
Bijelić (Pero, Petrinja, 1880.), Ilija Borić (Marko, Gornji Garevci, 1880.), Dragić
Brkić (Dragić, Radmanovac, 1938.), Ilija Dragišić (Stevo, Gašnica, 1900.), Mi­
loš Gojković (Petar, Gašnica, 1898.), Stanoja Grahovac (Stojko, Lamovita,
1900.), Dušan Grgić (Rade, Gašnica, 1902.), Branko Gvozden (Vaso, Jošava,
1923.), Milan Ivanović (Zdravko, Beograd, 1908.), Mile Jovanić (Marko, Mala
Žuljevica, 1887.), Salamon Kampos (Isak, Sarajevo, 1901.), Mile Katana (Pe­
tar, Miška Glava, 1906.), Dragan Knežević (Mile, Gornje Vodičevo, 1897.),
Nikola Knežević (Đuro, Donje Vodičevo, 1889.), Jovan Kojić (Đurađ, Bistrica,
1895.), Marko Kovačević (Nikola, Sokolište, 1897.), Stanko Kukavica (Ilija,
Gašnica, 1909.), Đoko Kukavica (Milan, Gašnica, 1922.), Oste Lajić (Mlado,
Lamovita, 1927.), Aleksa Lubura (Vukan, Krupac, 1907.), Dušan Lubura
(Marko, Krupac, 1904.), Milka Lukić (Đokan, Vojskova, 1905.), Miloš Lukić
(Mirko, Kalenderi, 1928.), Dušan Mandić (Jovo, Svodna, 1900.), Gojko Marin
(Dušan, Pobrđani, 1899.), Milan Marin (Mile, Pobrđani, 1890.), Petar Marin
(Milan, Pobrđani, 1905.), Lazo Matijaš (Mile, Gornji Orlovci, 1926.), Ahmet
Mehinović (Ibrahim, Blagaj Rijeka, 1920.), Stevo Milanković (Marko, Vlaš-
kovci, 1898.), Simo Milojčić (Jovan, Sreflije, 1880.), Ilija Mirosav (Stanko, Še-
varlije, 1893.), Milan Mutić (Đorđe, Međeđa, 1918.), Miloš Mutić (Đorđe, Me-
đeđa, 1922.), Marija Papić (Kojo, Demirovac, 1940.), Maksim Peleš (Stojan,
Gornji Sjeničak, 1882.), Jovo Pepić (Pero, Donje Vodičevo, 1896.), Lazar Pure-
ta (Jovan, Gašnica, 1906.), Savo Rokić (Vaso, Jasenovac, 1916.), Radojka Seku-
lić (Vaso, Vojskova, 1939.), Mirko Sikima (Aleksa, Vojkovići, 1914.), Dušan
Skrobić (Stanko, Tuključani, 1911.), Ostoja Sovilj (Stoko, Gašnica, 1900.), Žar­
ko Srdić (Jovo, Crna Dolina, 1925.), Ostoja Stojaković (Đuro, Gornja Dragoti-
nja, 1910.), Stojan Tomaš (Jovan, Pobrđani, 1923.), Cvijo Tomić (Mile, Pobr­
đani, 1894.), Petar Vranić (Stanko, Donja Brusovača, 1898.), Stojan Vujasin
(Trivo, Sokolište, 1906.), Milan Vuković (Nikola, Gornje Vodičevo, 1915.),
Stevo Vuletić (Petar, Gornji Jelovac, 1920.), Savo Zec (Jovan, Ušivac, 1889.),
Milan Zorić (Stojan, Gornji Jelovac, 1925.), Jovan Ćurić (Aleksa, Ušivac,
1881.), Stojan Čičić (Dušan, Gornji Jelovac, 1928.), Bogdan Đaković (Obrad,
Vitasovci, 1896.), Božo Đukić (Mile, Klekovci, 1924.), Mile Šarić (Stevan, Gor­
nja Gradina, 1902.), Rade Šormaz (Đorđe, Gornji Jelovac, 1923.), Ana Spanjić
(Mićo, Jablanica, 1926.), Dragan Šurlan (Dušan, Gornje Vodičevo, 1924.), Mi­
loš Šurlan (Vid, Gornje Vodičevo, 1940.), Pero Babić (Stojan, Veliko Palančiš-
te, 1892.), Mile Kukavica (-, Gašnica, 1920.), Miloš Kukavica (Stevan, Gašni­
ca, -), Boško Miljuš (-, Sreflije, 1924.), Branko Vladisavljević (-, Slobodna Vlast,
-), Mile Vuletić (-, Donja Brusovača, 1904.), Savo Anić (Luka, Boljanić, 1922.),
Jovo Babić (Simo, Sokolište, 1892.), Cvijo Berić (Đuro, Lamovita, 1895.), Kr-
stan Berić (Stojan, Lamovita, 1925.), Petar Berić (Nikola, Lamovita, 1896.),
Stojan Berić (Jovica, Lamovita, 1893.), Ostoja Egić (Pero, Brezičani, 1900.),
Gavro Gojić (Rade, Velika Žuljevica, 1900.), Irma Goldberger (Herman, Ulja­
nik, 1891.), Stevan Grahovac (Risto, Lamovita, 1898.), Ljuban Knežević (Dra­
gan, Gornje Vodičevo, 1925.), Nikola Kovačević (Mile, Sokolište, 1900.), Đuro
Kunić (Nikola, Gornja Jutrogošta, 1906.), Živko Kunić (Trivun, Gornja Jutro-
gošta, 1927.), Vladimir Lubura (Jovo, Krupac, 1921.), Nikola Lučić (Milan,
Vojkovići, 1912.), Vlado Lučić (Jefto, Grlica, 1912.), Lazo Mafijaš (Dragan,
Gornji Orlovci, 1930.), Ramo Mehinović (Ahmet, Blagaj Rijeka, 1890.), Mile
Popović (Petar, Poljavnice, 1916.), Milan Prošić (Lazo, Dobrljin, 1904.), Mirko
Rakita (Stanko, Grbavica, 1904.), Mile Saničanin (Simo, Svodna, 1907.), Đor-
đo Sikima (Aleksa, Vojkovići, 1910.), Vasilije Starčević (Vaso, Poljavnice,
1886.), Branko Vasković (Jovo, Vojkovići, 1920.), Dušan Vranešević (Tanasije,
Donje Vodičevo, 1910.), Đurađ Vukmir (Tešo, Vitasovci, 1909.), Rade Čenag-
džija (Dragoja, Kadin Jelovac, 1911.), Cvijo Đurić (Stanko, Gornje Vodičevo,
1924.), Dmitar Đurić (Milan, Gornje Vodičevo, 1905.), Milan Đurić (Mikan,
Gornje Vodičevo, 1890.), Nikola Đurić (Ilija, Gornje Vodičevo, 1890.), Stanko
Đurić (Marko, Gornje Vodičevo, 1899.), Nikola Šormaz (Risto, Gornji Jelo­
vac, 1890.), Stanko Šormaz (Simo, Gornji Jelovac, 1913.), Rade Šurlan (Ilija,
Devetaci, 1899.), Milan Lajić (Andrija, Gornja Jutrogošta, 1910.), Petar Kotur
(Teodor, Uštica, 1888.), Mile Kukić (Jefto, Bistrica, 1890.), Vaskrsija Kukić
(Jefto, Bistrica, 1900.), Ljuban Mikić (Mihajlo, Gornji Jelovac, 1924.), Živko
Kos (Đokan, Božići, 1925.), Rajko Momčilović (Đuro, Jablanica, 1932.), Žarko
Momčilović (Đuro, Jablanica, 1934.), Marko Taborin (Jovan, Svodna, 1891.),
Uroš Vicanović (Jovo, Romanovci, 1892.), Ostoja Grbić (Mihajlo, Marini,
1920.), Ilija Knežević (Ignjatije, Vidovo Selo, 1911.), Ostoja Trkulja (Mikajlo,
Kadin Jelovac, 1911.), Ljubomir Vučkovac (Dragica, Bistrica, 1926.), Vaskrsija
Zrnić (Dragica, Bistrica, 1926.), Stanko Vojnović (Nikola, Velika Žuljevica,
1885.), Duka Banjac (Svetozar, Vojskova, 1919.), Milan Janjuz (Ante, Sključa-
ni, 1895.), Mihajlo Keča (Đurađ, Ševarlije, 1926.), Vojno Lubura (Marko, Kru­
pac, 1908.), Pero Predojević (-, Brezičani, 1900.), Tešo Radić (Jovo, Donje Vo­
dičevo, 1898.), Jovo Jajčanin (Stevo, Gornja Jutrogošta, 1886.), Borislav Kukić
(Vaskrsije, Bistrica, 1926.), Blago Lubura (Ilija, Krupac, 1914.), Đuređ Milano-
vić (Vaso, Međeđa, 1911.), Vasilj Vidić (Milan, Miholjsko, 1914.), Rade Zorić
(Dragoja, Gornji Jelovac, 1929.), Dragica Bjelivuk (Dušan, Gornja Brusovača,
1939.), Dragoja Gojković (Mile, Gašnica, 1910.), Ljuban Jugović (Stevo, Puca-
ri, 1925.), Ljubo Mamić (Milan, Bistrica, 1920.), Svetko Mirosav (Ilija, Ševarli­
je, 1924.), Mihajlo Đurić (Milan, Gornje Vodičevo, 1925.), Mlado Đurđević
(Stanko, Lamovita, 1910.), Ostoja Babić (Milan, Jablanica, 1940.), Miloš Janjić
(Trivun, Gornje Vodičevo, 1885.), Nikola Stojnić (Simo, Pobrđani, 1887.),
Pavle Dmitrašnović (Petar, Petkovac, 1896.), Milan Dugajlić (Đurađ, Gornje
Vodičevo, 1925.), Marko Grahovac-Savić (Miloš, Lamovita, 1925.), Živko Pa-
šajlić (Stevo, Bistrica, 1911.), Radosava Rapajić (-, Klekovci, 1918.). ZENICA:
Duško Mamula (Lazo, Topčić Polje, 1909.), Ilija Mamula (Lazo, Topčić Polje,
1903.), Miloš Mamula (Lazo, Topčić Polje, 1901.), Jozo Primorac (Anto, Bija-
ča, 1890.), Simo Stojanović (Niko, Topčić Polje, 1914.), Željko Jošić (Stipo,
Šurkovac, 1913.), Vojo Dabarčić (-, Kifino Selo, 1913.). ZOLJE: Stanko Ćirko-
vić (-, Zolje, 1910.). ZRIN: Stanko Rudež (Marko, Rudeži, 1863.). ZRINSKA:
Toma Vitanović (Gajo, Zrinska, 1902.). ZVORNIK: Ilija Mlađenović (Jakov,
Drinjača, 1906.), Miloš Marković (-, Novo Selo, -). NA SUTJESCI: Simo Mili-
čić (Nikola, Podosoje, 1923.), Jakov Albahari (Šabetaj, Tešanj, 1872.). ČAPR-
GINCI: Dušan Arbutina (-, Caprginci, -), Đuja Delibašić (-, Caprginci, -).
ČARDAK KOD JAJC: Čedo Savičić (Stevan, Lubovo, 1903.). ČAZMA: Isak
Poljokan (Rafael, Banja Luka, 1911.). ČETVRTKOVAC: Mile Bajić (Stevan,
Četvrtkovac, -). ČIFLUK: Petar Balać (Todo, Čifluk, 1919.), Stevo Balać (Todo,
Čifluk, 1924.). ČITLUK: Milja Mijuk (Ljuban, Čitluk, 1938.), Dosta Serdar
(Dragan, Čitluk, 1933.). ČOVAC: Ostoja Krnjaić (-, Lađevac, 1904.). ČOVIĆI:
Pantelija Kukić (Arsenije, Gorička, 1905.). ĐAKOVO: Klara Abinun (Juda,
Banja Luka, 1897.), Ernica Altarac (Isak, Travnik, 1937.), Ginica Altarac
(Avram, Travnik, 1936.), Isak Altarac (Avram, Travnik, 1934.), Tilda Altarac
(Isak, Travnik, 1908.), Sara Daniti (Mordehaj, Sarajevo, 1899.), Santo Gaon
(Jakob, Sarajevo, 1939.), Šemaja Hazan (Juda, Sarajevo, 1930.), Blanka Kabiljo
(Menahem, Sarajevo, 1930.), Rahela Kabiljo (David, Sarajevo, 1924.), Erna
Kajon (Šimšon, Sarajevo, 1917.), Rifka Kajon (Simšon, Sarajevo, 1919.), Elvira
Kalderon (Elijas, Travnik, 1910.), Erdonja Kunorti (Šabetaj, Sarajevo, 1898.),
Jela Lapčević (Ostoja, Uštica, 1874.), Bea Levi (David, Sarajevo, 1882.), Blan­
ka Levi (Isak, Sarajevo, 1929.), Estera Levi (Ašer, Sarajevo, 1941.), Nehama
Levi (Rafael, Sarajevo, 1933.), Simha Levi (Jakob, Sarajevo, 1920.), Vita Levi
(Izidor, Sarajevo, 1933.), Blanka Maestro (Mošo, Travnik, 1926.), Moric Mae­
stro (Jozef, Sarajevo, 1931.), Rena Maestro (Avram, Sarajevo, 1920.), Blanka
Montiljo (Jakob, Sarajevo, 1904.), Rena Montiljo (Naftali, Sarajevo, 1894.),
Dragan Pajić (Miloš, Vojnić, 1939.), Marko Pajić (Miloš, Vojnić, 1933.), Milka
Pajić (Miloš, Vojnić, 1936.), Laura Papo (Rafael, Sarajevo, 1912.), Rena Papo
(Jakob, Sarajevo, 1937.), Sara Papo (Jakob, Sarajevo, 1909.), Sarina Papo
(Juda, Sarajevo, 1933.), Sara Pesah (Isidor, Derventa, -), Zlata Popović (Isak,
Sarajevo, 1905.), Blanka Romano (Mojsije, Sarajevo, 1900.), Albert Salom
(Sado, Zenica, 1936.), Veljko Sibinčić (Rade, Milisavci, 1941.), Zora Singer
(Eduard, Čazma, 1901.), Sonja Spiegel (Hinko, Zagreb, 1920.), Petra Subotić
(Pane, Milisavci, 1939.), Melita Ungar (Moric, Derventa, 1903.), Regina Šajer
(Adolf, Gacko, 1915.), Rahela Alkalaj (-, Sarajevo, -), Mazalta Altarac (-, Sara­
jevo, 1885.), Moric Altarac (Isak, Travnik, 1939.), Rahela Altarac (-, Sarajevo,
1882.), Mira Jakab (-, Zagreb, 1920.), Lea Levi (-, Sarajevo, 1880.), Regina Levi
(Izidor, Sarajevo, -), Rifka Levi (-, Sarajevo, 1894.), Estera Mačoro (-, Sarajevo,
1890.), Bar Kohba Papo (-, Sarajevo, 1914.), Estera Papo (-, Sarajevo, 1883.),
Simha Papo (Jakob, Sarajevo, -), Jozef Romano (-, Sarajevo, -), Erna Alkalaj
(Moise, Sarajevo, 1904.), Roza Alkalaj-Altarac (-, Sarajevo, -), Sadik Altarac
(Avram, Sarajevo, 1930.), Salamon Baruch (Mojsije, Sarajevo, 1933.), Dona
Koen (Isak, Sarajevo, 1890.), Josef Konforti (Zadik, Travnik, 1912.), Jozefina
Schwamm (Bero, Sarajevo, 1940.), Irena Spitzer (Samuel, Osijek, 1893.), Zora
Hochstadter (Josip, Zagreb, 1910.), Blanka Weisser-Konforti (Mordehaj, Sa­
rajevo, 1910.), Olga Bauer-Fuchs (Leopold, Nova Gradiška, 1883.), Cipora
Adižes (Mojsije, Sarajevo, 1908.), Albert Altarac (Rafael, Sarajevo, 1921.),
Avram Altarac (-, Doboj, 1880.), Estera Altarac (Avram, Žepče, 1892.), Lenka
Atijas (David, Travnik, 1916.), Berta Engel (Jakob, Tuzla, 1883.), Vida Eskena-
zi (Salamon, Sarajevo, 1896.), Rifka Romano (Isak, Sarajevo, 1923.), Blanka
Salom (-, Banja Luka, 1882.), Armin Stein (Karl, Čerević, 1878.), Simha Da-
non-Salom (Jehuda, Sarajevo, 1889.), Rikica Konforti (Ezer, Travnik, 1927.),
Sara Kamhi (Merjam, Sarajevo, 1924.), Sara Ozmo (Haim, Sarajevo, 1903.),
Ermoza Tuvi (Avišalom, Sarajevo, 1898.), Juda Altarac (Salom, Sarajevo,
1912.), Eliša Kabiljo (Benjamin, Sarajevo, 1896.), Flora Kabiljo (Salamon, Sa­
rajevo, 1887.), Luna Kabiljo (Eliša, Sarajevo, 1910.), Hana Konforti (Salamon,
Travnik, 1886.), Sara Levi (Mošo, Sarajevo, 1906.), Hilda Maestro (Mošo,
Travnik, 1930.), Estera Papo (Salamon, Sarajevo, 1924.), Elizabeta Blum (Mi­
hajlo, Sarajevo, 1916.), Sultana Gaon (Naftali, Sarajevo, 1894.), Rahela Kabiljo
(Isak, Sarajevo, 1898.), Luna Kamhi (Moise, Sarajevo, 1899.), Estera Papo (Ja­
kob, Sarajevo, 1904.), Luna Papo (Jakob, Sarajevo, 1926.), Rahela Papo (Ja­
kov, Sarajevo, 1907.), Blanka Salom (Jakob, Jajce, 1898.), Betti Spitzer (Ignaz,
Zagreb, 1913.), Aja Kohn (Duka, Zagreb, 1932.), Itta Salom (Sadik-Sado, Ze­
nica, 1932.), Rezika Konforti (Zadik, Travnik, 1929.), Gracija Abinun (-, Sara­
jevo, 1913.), Gracija Alkalaj (Izodor, Sarajevo, 1927.), Lunčika Alkalaj (-, Sara­
jevo, -), Hanzi Cenover (-, Zagreb, 1922.), Lunčika Levi (Salamon, Sarajevo,
1928.), Sarika Montiljo (Mojsije, Sarajevo, 1914.), Hana Papo (Jozef, Sarajevo,
1930.), Rozika Papo (Zadik, Sarajevo, 1914.), Sarika Papo (Jozef, Sarajevo,
1937.), Ješua Perera (Avram, Sarajevo, 1923.), Regina-Renčika Albahari (Sala­
mon, Sarajevo, 1900.), Elišah Kabiljo (Salamon, Sarajevo, 1903.), Erdonja Ka-
tan (Majer, Sarajevo, 1908.), Sinjora Levi (Avram, Sarajevo, 1925.), Merjam
Papo (Salamon, Sarajevo, 1886.), Salamon Papo (Rafael, Sarajevo, 1895.),
Estera Pesah (Juda, Sarajevo, 1871.), Delisija Trinki (Rafael, Sarajevo, 1919.),
Berta Gaon (Avram, Travnik, 1883.), Safira Salom-Sarafić (-, Banja Luka,
1884.), Rifka Atijas (-, Sarajevo, 1910.), Sinjora Atijas-Kabiljo (-, Sarajevo, -),
Mazaltov Papo (Menahem, Sarajevo, 1915.), Flora Abinun (Mošo, Sarajevo,
1886.), Gracija Albahari-Adroki (-, Sarajevo, 1903.), Debora Baruch (Kalmi,
Sarajevo, 1925.), Marga Deutsch (-, Zagreb, -), Hana Finci-Kabiljo (-, Saraje-
vo, 1890.), Elza Habermann (-, Vinkovci, 1894.), Vida Hausner-Lipa (-, Sara­
jevo, 1923.), Rut Hirschl (Ernest, Sarajevo, 1924.), Katica Hirschler (Ladislav,
Koprivnica, 1881.), Ruža Hirschler (Ladislav, Koprivnica, 1882.), Dana Ho-
chstadter (Josip, Zaprešić, 1911.), Mazalta Kabiljo-Izrael (Benjamin, Sarajevo,
1880.), Rena Kajon (Mojsije, Sarajevo, 1880.), Blanka Kajon-Sumbulović (-,
Sarajevo, 1904.), Solee Kampos (David, Sarajevo, 1907.), Malvina-Hermina
Lowinger-Bruckner (Simon, Sarvaš, 1886.), Sarika Montiljo-Atijas (Juda, Sa­
rajevo, 1898.), Anula Papo-Levi (Isak, Sarajevo, 1911.), Rahela Pesah (Avram,
Sarajevo, 1902.), Hana Pinto-Papo (Isak, Sarajevo, 1885.), Ita Atijas (Salamon,
Travnik, 1933.), Haja Bienenfeld (Salamon, Zagreb, 1932.), Bjanka Papo (Ja­
kob, Sarajevo, 1922.), Buena Romano (Isak, Sarajevo, 1935.). ĐEVANJE: Ra­
dovan Kojić (Neđo, Donje Devanje, 1912.). ĐIMRIJE: Petar Mijatovic (Cvijan,
Suho Polje, 1924.). ŠABAC: Drago Simić (-, Liješanj, 1921.). ŠAMARICA: Ilija
Miočinović (Đuro, Miočinovići, 1897.). ŠAŠ: Stevo Blažević (Mijo, Utolica,
1884.). ŠEOVICA: Stana Grubišić (-, Šeovica, 1913.), Joco Prodanović (-, Šeo-
vica, 1923.), Mara Prodanović (-, Šeovica, 1894.), Ljubica Kovačić (-, Šeovica,
1898.), Ljuba Prodanović (-, Šeovica, 1939.). ŠILJKOVAČA: Dragica Popović
(Đuro, Šiljkovača, 1938.), Milan Popović (Đuro, Šiljkovača, 1932.), Ranka Po­
pović (Đuro, Šiljkovača, 1936.), Simo Krmar (Milivoj, Šiljkovača, 1932.), Đuro
Krmar (Milivoj, Šiljkovača, 1936.). ŠIPOVO: Dušan Malinović (Jovan, Lubo-
vo, 1922.), Anđelko Bajić (Jovo, Bešnjevo, 1905.), Ilija Jakšić (Maksim, Soko-
lac, 1879.), Milan Kalaba (Lazo, Vražić, 1910.), Petar Leto (Mile, Čitluk, 1921.),
Jovan Ošap (Mijat, Sokolac, 1880.), Ile Savičić (Stojan, Lubovo, 1905.), Milo­
van Balać (Todo, Čitluk, 1919.), Pavo Bajić (Manojlo, Bešnjevo, 1905.), Čedo
Bajić (Manojlo, Bešnjevo, 1897.), Nino Kaurin (Nikola, Čitluk, 1912.), Ile Bajić
(Ilija, Bešnjevo, 1888.), Todo Balać (Pero, Čitluk, 1883.), Krsman Ubiparip
(Vaso, Vražić, 1905.), Dušan Kopanja (Pero, Lubovo, 1915.). ŠIPOVO-JAJCE:
Milan Materić (Obrad, Drvar, 1906.). ŠUMA,MALA BARNA: Nikola Ranisa-
vljević (Tanasije, Mala Barna, 1910.). ŠUŠUPARI: Milan Orelj (Dušan, Šaš,
1940.). ŽEPČE: Josip Rausnitz (Ignac, Virovitica, 1879.). ŽIROVAC: Aleksa
Đustebek (-, Brđani Šamarički, 1910.). ŽIVINICE: Ilija Mijatović (Đuro, Olov­
ci, 1921.), Rado Mijatović (Đuro, Olovci, 1920.). ŽUMBERAK: Dragić Usorac
(Petar, Gornja Trebinja, 1921.)

Digitalni arhiv Yad Vashema protiv

jasenovačkog popisa
Mrežni jasenovački popis je prepun pogrješnih podataka i kao takav je
masovna prijevara jer naizgled ne postoji nikakva vidljiva volja kreatora po­
pisa za suštinskim, tj. sustavnim ispravljanjem tih pogrješaka što je već poka­
zano na brojnim konkretnim primjerima. Do koje krajnosti idu „pogrješke" u
jasenovačkom popisu najbolje pokazuje sljedeći primjer.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu najstariji Židov je Gavro Sebe-
stien ili prema napomenama možda i Sebastijan, iz Varaždina, rođen davne
1824. godine. Kao jedini izvor podataka u napomenama se spominje knjiga
Melite Svob „Židovi u Hrvatskoj - židovske zajednice". U toj se knjizi ne
navodi alternativno prezime spomenuto u napomenama, ali ga se kao al­
ternativu navodi za Ignaca Sebestiena. Za Gavru Sebestiena se kao godina
rođenja zaista i navodi 1824., a kao izvor podataka se navodi Arhiv Beograd.
Zanimljivo je da je Arhiv Beograd naveden i kao izvor podataka za na istoj
stranici knjige navedenu Karolu Sebestien koja je tako navodno rođena 1784.
godine, i navodno je stradala u logoru Loborgrad 370 Prema podatcima iz
digitalnog arhiva Yad Vashema Karolina Sebastijan iz Varaždina je supruga
Ignacova, a on je prema Svob rođen 1893., odnosno prema podatcima iz Yad
Vashema rođenje oko 1896. godine. U svakom slučaju kad se rodio, njegova
žena bi u tom trenutku trebala biti poprilično starija od sto godina, a prema
podatcima iz knjige M. Svob u trenutku smrti imala bi skoro 160 godina.
Takvu starost mogu postići neke kornjače, ali takva dob nije poznata za ljude
pa čak ni za one iz pitoreskne Vilcabambe. Gavru Sebestiena rođenog oko
1824. godine se ne spominje u digitalnom arhivu Yad Vashema kao niti ikoga
s takvim prezimenom i takve metuzalemske starosti. To znači da su jaseno-
vački kustosi pronašli žrtve starije od najstarijih iz Yad Vashema, imaju žrtve
za koje u Yad Vashemu nikada nisu čuli, a kako im je krenulo, mogli bi ih
nadmašiti i brojem žrtava. Međutim, u nekakvoj listi Židova iz Varaždina
nepoznatog autorstva, ali nastaloj za vrijeme jugokomunističke diktature,
spominje se Gabro Sebestijan iz Varaždina bez navedene godine rođenja.
Ono što je dodatno posebno zanimljivo je da podaci iz digitalnog arhiva Yad
Vashema često proturječe navodima mrežnog jasenovačkog popisa što znači
da jasno pokazuju da su mnoge navodne jasenovačke žrtve zapravo stradale
na nekom drugom mjestu.
Prema navodima na mrežnoj stranici digitalnog arhiva Yad Vashema
tamo se komemorira oko 4,8 od oko 6 milijuna Židova koliko su njihove
proq'ene broja stradalih za vrijeme holokausta.371 Da se dočaraju podaci do­
stupni u Yad Vashemu, ima smisla opisati one koji su dostupni za primjeri­
ce Sarajevo, ali treba odmah napomenuti da zbog mnoštva opcija pretrage
spomenuti brojevi dijelom mogu varirati. U digitalnom arhivu Yad Vashema

370 Švob, 2004., s. 552.

371 https://archive.ph/sDmFt
su četiri kategorije prema povezanosti s nekim određenim mjestom. Jedna
kategorija je mjesto smrti, a tri ostale su mjesto rođenja, mjesto boravka prije
rata i mjesto boravka za vrijeme rata.
Primjerice, u slučaju Sarajeva prema stanju od 1. ožujka 2020. godine u
digitalnom arhivu Yad Vashema je 12.445 zapisa za osobe rođene u Sarajevu,
14.164 za one koji su živjeli u Sarajevu prije rata i 11.432 zapisa za one koji
su u Sarajevu živjeli za vrijeme rata. Ako se uz te podatke kao kriterij uzme
i Jasenovac kao mjesto smrti, ima 5.308 zapisa za rođene u Sarajevu, 5.659
za one koji su živjeli u gradu prije i 5.230 koji su živjeli u gradu za vrijeme
rata. To ne odgovara broju ubijenih jer se često po nekoliko zapisa odnosi na
istu osobu. Osim toga treba se uzeti u obzir i pouzdanost pojedinih izvora.
Primjerice, podatci iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židov­
skih organizacija (Page of Testimony - PoT), naročito oni koji su prikupljeni
u godinama neposredno nakon rata, pouzdaniji su nego primjerice podatci
iz Spiska žrtava rata, srbijanske inačice komunističkog popisa žrtava rata iz
1964. godine.
Prema gore navedenim podatcima oko 43 % zapisa za rođene u Sara­
jevu, 40 % zapisa za one koji su živjeli u gradu prije rata i 46 % zapisa za
one koji su živjeli u Sarajevu za vrijeme rata odnosi se na jasenovačke žrtve.
Znači na prvi pogled izgleda kao da je skoro polovica svih stradalih Židova
iz Sarajeva ubijena u Jasenovcu. Međutim, oko 70 % svih podataka o jaseno-
vačkim žrtvama je iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Taj propagandni uradak
bi se prema svojim značajkama mogao nazvati raznim epitetima, ali najbolje
o tomu govori broj zapisa iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i
židovskih organizacija u odnosu na broj zapisa kojima je izvor srbijanski
Spisak žrtava rata.
Primjerice, od ukupno 12.445 zapisa za rođene u Sarajevu za čak 8.903
izvor podataka je Spisak žrtava rata. Usporedbe radi svjedočanstava (PoT) su
izvor za 3.077 zapisa. Međutim, kad se uzmu u obzir rođeni u Sarajevu kod
kojih se kao mjesto smrti navodi Jasenovac, onda je od 5.308 zapisa iz ove
kategorije 4.497 iz srbijanskog Spiska žrtava rata i samo 798 prema svjedo­
čanstvima (PoT). Za one koji su prije rata živjeli u Sarajevu, a mjesto smrti je
Jasenovac, 4.512 zapisa je iz Spiska žrtava rata, a 1.111 iz svjedočanstava. Za
Židove koji su za vrijeme rata živjeli u Sarajevu, a kao mjesto smrti se navodi
Jasenovac, od 5.230 zapisa 4.532 je iz Spiska žrtava rata, a 679 iz kategorije svje­
dočanstava. Primjerice, u Spisku žrtava rata, srbijanskoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine, navedeno je 13 % više sarajevskih Židova
ubijenih u Jasenovcu nego u digitalnoj inačici tog popisa (L64). U mrežnom
jasenovačkom popisu se prema stanju sredinom lipnja 2020. godine nalazio
4.291 Židov rođen u Sarajevu. To je koincidentno aritmetička sredina izme­
đu podataka iz srbijanskog Spiska žrtava rata i L64. Kad se promatraju omjeri
između broja zapisa o žrtvama iz Jasenovca prema Spisku žrtava rata u odno­
su na svjedočanstva (PoT) za rođene u Sarajevu, taj omjer je 5,6 naprema 1,
za one koji su prije rata živjeli u Sarajevu 4,1 naprema 1, a za one koji su za
vrijeme rata živjeli u Sarajevu omjer je 6,7 naprema 1. Znači da u srbijanskom
Spisku žrtava rata ima između 4 i 7 puta više žrtava nego prema svjedočan­
stvima rodbine, prijatelja i Židovskih organizacija u digitalnom arhivu Yad
Vashema. Taj omjer je stvarno još i veći jer u Spisku žrtava rata broj zapisa
odgovara broju žrtava, a u slučaju svjedočanstava (PoT) može biti nekoliko
zapisa za istu osobu. To otprilike pokazuje koliko se istine može očekivati od
srpskih i komunističkih izvora.
Apologeti jasenovačkog mita umjesto argumentirane rasprave koju
izbjegavaju uglavnom se bave politiziranjem i propagandom. Međutim,
kako većina nezavisnih istraživača jasenovačkog mita koristi komunističke,
srpske i židovske izvore i to poštujući znanstvene principe, apologeti jase­
novačkog mita nemaju odgovora na to osim neargumentirane buke. Tako
se s područja argumentirane znanstvene rasprave u nedostatku argumenata
prelazi u područje politike gdje argumenti nisu važni, već samo tko ima više
prostora u medijima. Konkretno u ovom tekstu se koriste židovska svjedo­
čanstva i podatci iz digitalnog arhiva Yad Vashema pa se eventualne prituž­
be apologeta jasenovačkog mita trebaju prvenstveno usmjeriti na tu adresu.
Dovoljan broj ovakvih svjedočanstava moguće je pronaći u digitalnom arhi­
vu Yad Vashema koji je javno dostupan na internetu372 gdje je moguće pro­
vjeriti i sve navode koji će se koristiti ovdje u tekstu. Ta je stranica korištena
i za rezultate navedene u ostalim tekstovima ove knjige, ali uvijek vezano za
neku posebnu temu.
U ovom tekstu je prikazan dio rezultata dobiven tako da se u digital­
nom arhivu Yad Vashema jednostavno potraže podatci o osobama koje su
navedene u mrežnom jasenovačkom popisu kao židovske žrtve. Tako se
može provjeriti jesu li te žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa stradale u
Jasenovcu i Staroj Gradiški ili su prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja
i židovskih organizacija zapravo stradale negdje drugdje ili možda uopće
nisu stradale za vrijeme rata. Znači da se tako može vidjeti radi li se možda
o lažnim jasenovačkim žrtvama. Ispada da je takvih lažnih jasenovačkih žr­
tava mnogo.
Ako se gleda podudaranje u imenu, prezimenu, mjestu i godini rođe­
nja, imenu oca ili ako mrežni jasenovački popis ne navodi ime oca ili godinu

372 https://yvng.yadvashem.org/
rođenja, onda se sljedeće 84 osobe istovremeno nalaze i na mrežnom jaseno-
vačkom popisu i u svjedočanstvima dostupnima u digitalnom arhivu Yad
Vashema u kojima se navodi da su te osobe stradale negde drugdje: Gracija
Abinun (-, Sarajevo, 1913.), Salamon Abinun (Aron, Sarajevo, 1893.), Cipora
Adižes (Mojsije, Sarajevo, 1908.), Jakob Albahari (Salamon, Sarajevo, 1912.),
Salamon Albahari (Mojsije, Sarajevo, 1878.), Šalom Albahari (Salamon, Sara­
jevo, 1914.), Erna Alkalaj (Moise, Sarajevo, 1904.), Estera Alkalaj (-, Sarajevo,
1879.), Avram Altarac (-, Sarajevo, 1888.), Jakob Altarac (Menahem, Saraje­
vo, 1893.), Moise Altarac (Isak, Sarajevo, 1892.), Haim Atijas (Avram, Bihać,
1903.), Leon Atijas (-, Sarajevo, 1935.), Sofija Augenfeld (-, Osijek, 1882.), Leon
Bahar (Jakov, Sarajevo, 1903.), Salamon Baruch (David, Sarajevo, 1921.), Vil­
ma Bienenstock (Aron, Osijek, 1902.), Leon Blass (-, Varaždin, 1885.), Regina
Bresslauer (-, Daruvar, 1868.), Zora Bresslauer (-, Zagreb, 1904.), Hanzi Ce-
nover (-, Zagreb, 1922.), Esta Davidović (-, Ilok, 1908.), Gizela Davidović (-,
Ilok, 1913.), Josip Davidović (-, Ilok, I860.), Zlata Deitelbaum (-, Vinkovci,
1907.), Slavko Engel (-, Sarajevo, 1916.), Marko Eskenazi (Mihael, Zagreb,
1938.), Aron Finci (Jahiel, Sarajevo, 1884.), Gabriel Finci (Jahiel, Sarajevo,
1928.), Sadik Finci (Rafael, Sarajevo, 1888.), Berta Fischer (-, Virovitica, 1880.),
Saša Frank (Geza, Zagreb, 1900.), Stanko Fuchs (-, Koprivnica, -), Rena Gaon
(Jakov, Sarajevo, 1878.), Leo Goldner (Oskar, Zagreb, 1920.), Naftali Giins-
berg (David, Bjelovar, 1937.), David Hecht (-, Slavonski Brod, 1882.), Adolf
Herzog (-, Vukovar, 1882.), Laura Hirschfeld (Herman, Zenica, 1908.), Ol-
gica Jelić (-, Zagreb, 1936.), Rozika Kabiljo (Avram, Sarajevo, 1913.), Erna
Kajon (Šimšon, Sarajevo, 1917.), Rifka Kajon (Šimšon, Sarajevo, 1919.), Pa-
lomba Katan (Moise, Sarajevo, 1914.), Bencion Kaveson (Jakob, Sarajevo,
1909.), Marija Klarić (-, Križevci, -), Benjamin Levi (Rafael, Sarajevo, 1931.),
Isak Levi (Juda, Sarajevo, 1922.), Nehama Levi (Rafael, Sarajevo, 1933.), Sara
Levi (Mošo, Sarajevo, 1906.), Jakob Maestro (Salamon, Sarajevo, 1893.), Ja­
kob Mautner (Aleksandar, Pakrac, 1886.), Haim Montiljo (Moise, Sarajevo,
1905.), Isak Montiljo (Moise, Sarajevo, 1901.), Emanuel Mozes (Jakov, Za­
greb, 1902.), David Noškes (Simon, Zagreb, 1872.), Estera Papo (-, Saraje­
vo, 1883.), Jozef Papo (Jakob, Sarajevo, 1921.), Jozef Papo (Moise, Sarajevo,
1928.), Mento Papo (-, Sarajevo, -), Moise Papo (Silvio, Sarajevo, 1923.), Roza
Papo (Jakob, Sarajevo, 1920.), Sida Papo (-, Tuzla, 1899.), Simha Papo (Jakob,
Sarajevo, -), Benjamin Pinto (Moise, Sarajevo, 1905.), Malvina Pollak (-, Đa­
kovo, 1874.), Andrija Ripp (Jakob, Osijek, 1914.), Avram Romano (Mojsije,
Sarajevo, 1894.), Leon Romano (Jozef, Sarajevo, 1908.), Vera Scheyer (-, Kri­
ževci, -), Boris Schultz (Rikard, Zagreb, 1924.), Helena Schwarz (-, Vinkovci,
1904.), Roza Schwarz (-, Vinkovci, 1907.), Gabriel Schahter (-, Zagreb, 1888.),
Samuel Sorger (-, Osijek, 1891.), Farkaš Spitzer (-, Ilok, 1908.), Milan Spitzer
(Edmund, Zagreb, 1893.), Sigmund Stern (-, Ilok, 1892.), Ljudevit Sternfeld
(Josip, Koprivnica, 1884.), Johana Strauss (-, Pakrac, -), Ilonka Weiss (Adolf,
Budimpešta, 1909.), Izidor Winter (-, Bijeljina, 1912.), Gustav Wollner (Mor,
Zagreb, 1886.), Regina Zilzer (-, Vinkovci, 1884.).
U ovom slučaju 41, tj. skoro polovica su lažne jasenovačke žrtve iz Sa­
rajeva. Zanimljivo je da u 34 slučaja, tj. kod 2/5 nije navedeno očevo ime, a
za njih 6 nije navedena godina rođenja. Mjesta gdje su gore navedene oso­
be stradale prema svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema su
Auschwitz, Banjica, Beograd, Bihać, Birkenau, Brindisi u Italiji, Crna Gora,
Čakovec, Đakovo, Gakovo u Srbiji, Ilok, Jadovno, Jajce, Korčula, Livno, Lo-
borgrad, Mladenovac u Srbiji, Njemačka, Olovo, Rab, beogradsko Sajmište,
Sarajevo, Slatina, Split, Treblinka, Valetta na Malti, Valpovo, Vareš, Vela
Luka, Vinkovci, Zagreb, Zemun. Auschwitz, Birkenau i Treblinka su poznati
njemački logori. Međutim, njemački logor je bio i Loborgrad, a beogradsko
Sajmište, tj. ponekad se navodi kao logor u Zemunu, bio je njemački i srpski
logor. Pod talijanskom upravom su bili Korčula, Vela Luka i Rab gdje su
bili logori za Zidove. Split je od početka rata do potkraj rujna 1943. godine
bio pod Talijanima, a zatim kratko pod jugokomunističkom paramilicijom
i onda pod Nijemcima. Čakovec je od početka rata kao i cijelo Međimurje,
Gola i južna Baranja bio pod Mađarima.
Ako se dalje gleda podudaranje u imenu, prezimenu, mjestu rođenja,
imenu oca ili ako mrežni jasenovački popis ne navodi ime oca, a za godinu
rođenja se dopusti maksimalno odstupanje od 5 godina što je često nužno
zbog izrazite netočnosti podataka u mrežnom jasenovačkom popisu, onda
sljedeće 122 osobe čine podudaranja između mrežnog jasenovačkog popisa
i u svjedočanstava dostupnih u digitalnom arhivu Yad Vashema u kojima se
navodi da su te osobe stradale negde drugdje: Aron Abinun (Avram, Saraje­
vo, 1901.), Daniel Abinun (Mošo, Sarajevo, 1938.), Flora Abinun (-, Sarajevo,
1888.), Izrael Abinun (Rafael, Sarajevo, 1931.), Regina Abinun (-, Sarajevo,
1928.), Simha Abinun (Isak, Sarajevo, 1921.), David Adler (-, Senta, 1877.),
Adolf Aksen (-, Sarajevo, 1902.), Erna Albahari (-, Sarajevo, 1909.), Moric Al-
bahari (Salamon, Sarajevo, 1910.), Blanka Altarac (Samuel, Sarajevo, 1887.),
Flora Altarac (Rafael, Sarajevo, 1907.), Greta Altarac (-, Sarajevo, 1926.), Jakob
Altarac (-, Sarajevo, 1898.), Jakob Altarac (Avram, Sarajevo, 1888.), Mazalta
Altarac (-, Sarajevo, 1885.), Moise Altarac (Jakob, Sarajevo, 1882.), Moise Al­
tarac (Jakob, Sarajevo, 1895.), Mojsije Altarac (Jakov, Sarajevo, 1884.), Moj-
sije Altarac (Jakov, Sarajevo, 1911.), Mošo Altarac (Jakob, Sarajevo, 1911.),
Rahela Altarac (-, Sarajevo, 1882.), Safira Altarac (Isak, Zavidovići, 1900.),
Sara Altarac (-, Sarajevo, 1895.), Zlata Altarac (-, Sarajevo, 1931.), Albert Ati-
jas (Rafael, Sarajevo, 1908.), Mordehaj Atijas (Rafael, Sarajevo, 1885.), Sonja
Atijas (-, Sarajevo, 1915.), Mošo Augenstein (Kalman, Sarajevo, 1937.), David
Barabaš (-, Sarajevo, 1933.), Nada Bauer (Ervin, Daruvar, 1920.), Ernestina
Baum (-, Vukovar, 1862.), Franjo Blažić (Gustav, Zagreb, 1905.), Hana Danon
(-, Sarajevo, 1886.), Lea Danon (Bencion, Sarajevo, 1885.), Paula Danon (-,
Sarajevo, 1921.), Šulamit Diamant (David, Vukovar, 1872.), Tea Epstein (-,
Daruvar, 1920.), Bencion Finci (Haim, Sarajevo, 1917.), Daniel Finci (Jahiel,
Sarajevo, 1911.), Klara Finci (Morie, Sarajevo, 1914.), Roza Finci (-, Mostar,
1895.), Sadik Finci (Rafael, Sarajevo, 1890.), David Francos (-, Ilok, 1892.),
Gizela Francos (Herman, Ilok, 1901.), Armin Friedmann (Herman, Zemun,
1872.), David Gaon (Jakob, Sarajevo, 1940.), David Gaon (Jakov, Sarajevo,
1937.), Sara Gaon (-, Derventa, 1905.), Ela Goldschmidt (-, Vukovar, 1872.),
Zelma Grunwald (Jakob, Vinkovci, 1885.), Regina Giinsberg (David, Bjelo­
var, 1935.), Teodor Hary (-, Varaždin, 1911.), Lea Hirschl (Ernest, Sarajevo,
1922.), Franjo Jakob (-, Varaždin, 1912.), Flora Juhn (-, Zagreb, 1884.), Jozef
Kabiljo (Jakov, Žepče, 1925.), Sida Kabiljo (Mihael, Sarajevo, 1888.), Jakob
Katan (Isak, Sarajevo, 1881.), Morie Katan (Leon, Brčko, 1925.), Samuel Katan
(Jakob, Sarajevo, 1881.), Sara Katan (Mošo, Sarajevo, 1902.), Sida Klein (-, Sa­
rajevo, 1914.), David Koen (Jakob, Sarajevo, 1932.), Mordehaj Konforti (Mo­
ise, Sarajevo, 1888.), Moric Konforti (Mordehaj, Sarajevo, 1896.), Sara Kon­
forti (Isak, Travnik, 1872.), Šulamit Kulberg (-, Sarajevo, 1909.), Gizela Lang
(-, Osijek, 1869.), Berta Levi (-, Sarajevo, 1889.), Bukica Levi (David, Saraje­
vo, 1904.), Haim Levi (Rafael, Sarajevo, 1935.), Jakob Levi (Rafael, Sarajevo,
1874.), Luna Levi (Moise, Sarajevo, 1887.), Rifka Levi (-, Sarajevo, 1894.), Ri-
fka Levi (Moise, Sarajevo, 1915.), Sarina Levi (-, Sarajevo, 1917.), Šabetaj Levi
(Haim, Sarajevo, 1922.), Josip Lyon (Šandor, Osijek, 1920.), Estera Maestro (-,
Zavidovići, 1902.), Samuel Mačoro (Jozef, Sarajevo, 1925.), Ernest Messinger
(-, Osijek, 1907.), Mošo Montijas (Haim, Banja Luka, 1909.), Isak Montiljo
(Moise, Sarajevo, 1896.), Salamon Montiljo (Isak, Brčko, 1887.), Mira Neu­
mann (Robert, Zagreb, 1926.), Vera Neumann (Mavro, Osijek, 1918.), Ben­
cion Papo (Avram, Sarajevo, 1901.), Estera Papo (Mojsije, Sarajevo, 1899.),
Hana Papo (Jozef, Sarajevo, 1930.), Jozef Papo (Moise, Sarajevo, 1924.), Jo­
zef Papo (Moise, Sarajevo, 1931.), Bukica Perera (Isak, Brčko, 1884.), Blanka
Pinto (-, Travnik, 1900.), Zdenko Reich (-, Koprivnica, 1925.), Berta Romano
(Mojsije, Sarajevo, 1896.), Blanka Romano (Mojsije, Sarajevo, 1900.), Izrael
Romano (Mojsije, Sarajevo, 1896.), Luna Romano (-, Sarajevo, 1902.), Sala­
mon Romano (Mojsije, Sarajevo, 1876.), Alfred Rosenberg (Samuel, Zagreb,
1907.), Hugo Rosenberg (Samuel, Zagreb, 1902.), Paula Schlesinger (-, Vin­
kovci, 1902.), Paula Schlesinger (Herman, Vinkovci, 1897.), Haim Schwarz
(-, Sarajevo, 1900.), Zlata Schwarz (Eugen, Vinkovci, 1925.), Mariška Stein (-,
Vukovar, 1892.), Nelly Stein (-, Vinkovci, 1917.), Vera Stein (Milan, Vukovar,
1922.), Lazar Stern (-, Ilok, 1911.), Marta Stern (-, Ilok, 1915.), Aleksandar
Strauss (-, Badljevina, 1890.), Isak Trinki (-, Zenica, 1936.), Isak Trinki (Rafael,
Zenica, 1935.), Jakob Trinki (Isak, Sarajevo, 1902.), Simha Trinki (-, Zenica,
1930.), Leontina Vadas (-, Karlovac, 1896.), Jakob Vales (-, Ilok, 1898.), Malvi­
na Wachsler (David, Pakrac, 1912.), Josip Weiss (-, Ilok, 1865.), Mira Weiss
(Samuel, Ludbreg, 1913.), Mavro Winkler (-, Vukovar, 1888.).
U ovom slučaju prema svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashe-
ma čak 70 lažnih jasenovačkih žrtava, tj. oko 3/5 je iz Sarajeva. Kod 48 osoba
iz ove grupe u mrežnom jasenovačkom popisu nije navedeno očevo ime.
Mjesta gdje su navedene osobe stradale prema svjedočanstvima su Auschwi­
tz, Beograd, Bijeljina, Birkenau, Brčko, Dalmacija, Čakovec, Đakovo, Gakovo
u Srbiji, Gospić, Italija, Jadovno, Jajce, Korčula, Kruščica, Lepoglava, Lobor-
grad, Ludbreg, Mađarska, Niš u Srbiji gdje je bio veliki logor Crveni Krst,
Njemačka, Novi Sad u Srbiji, Ogulin, Pag, Prijedor, beogradsko Sajmište, Sa­
rajevo, Srbija (općenito), beogradski logor Topovske Supe, Treblinka, Vilovo
u Srbiji, Vinkovci, Zagreb i Zarkovo u Srbiji danas dio Beograda.
Ako se gleda podudaranje u imenu, prezimenu, mjestu i godini rođenja,
a podudaranje u imenu oca nije moguće provjeriti jer nije navedeno u digital­
nom arhivu Yad Vashema, onda sljedećih 69 osoba čini podudaranja između
mrežnog jasenovačkog popisa i u svjedočanstava dostupnih u digitalnom ar­
hivu Yad Vashema u kojima se navodi da su te osobe stradale negde drugdje:
Benjamin Abinun (Avram, Sarajevo, 1926.), Daniel Abinun (Jahiel, Sarajevo,
1930.), Luna Abinun (David, Sarajevo, 1881.), Moric Abinun (Jakob, Sara­
jevo, 1934.), Regina Abinun (Isak, Sarajevo, 1930.), Salamon Abinun (Isak,
Sarajevo, 1930.), Salamon Abinun (Juda, Sarajevo, 1930.), Julica Adler (Ko-
loman, Pakrac, -), Lea Adler (Hugo, Požega, 1931.), Lola Adler (Ferdinand,
Koprivnica, 1899.), Zlata Adler (Marko, Nova Gradiška, 1907.), Albert Alta-
rac (Rafael, Sarajevo, 1921.), Avram Altarac (Mihael, Sarajevo, 1939.), Avram
Altarac (Salamon, Sarajevo, 1937.), Blanka Altarac (Jakob, Sarajevo, 1931.),
Erdonja Altarac (Mihael, Sarajevo, 1934.), Erna Altarac (Sumbul, Sarajevo,
1908.), Estera Altarac (Avram, Žepče, 1892.), Jozef Altarac (Mojsije, Sarajevo,
1932.), Lenka Altarac (Jozef, Sarajevo, 1904.), Leon Altarac (Salamon, Saraje­
vo, 1936.), Rafael Altarac (Moric, Sarajevo, -), Rahela Altarac (Jakob, Saraje­
vo, 1900.), Rifka Altarac (Salamon, Sarajevo, 1894.), Salamon Altarac (Izrael,
Sarajevo, 1928.), Salamon Altarac (Izrael, Sarajevo, 1930.), Salamon Altarac
(Jakob, Sarajevo, 1929.), Salamon Altarac (Rafael, Sarajevo, 1935.), Sida Al­
tarac (Elijas, Travnik, 1922.), Šarika Altarac (Jakob, Sarajevo, 1932.), David
Atijas (Jakob-juda, Sarajevo, 1923.), David Atijas (Juda, Banja Luka, 1888.),
Jakob Atijas (Mojsije, Sarajevo, 1927.), Mazalta Atijas (Rafael, Sanski Most,
1885.), Rafael Atijas (Avram, Sarajevo, 1941.), Rahela Atijas (Haim-jakob, Sa­
rajevo, 1880.), Salamon Atijas (Rafael, Sarajevo, 1930.), Simba Atijas (Jako,
Bihać, -), Salamon Bahar (Teodor, Sarajevo, 1929.), Aron Bararon (Isak, Bije-
Ijina, 1906.), Loti Baruch (Kalmi, Sarajevo, -), Riza Bienenfeld (Ignac, Požega,
1889.), Regina Brodmann (Miroslav, Zagreb, 1919.), Sara Daniti (Mordehaj,
Sarajevo, 1899.), Nehama Danon (Elias, Sarajevo, 1905.), Josip Epstein (Lud­
vig, Daruvar, 1881.), Klara Finci (Juda, Zenica, 1921.), Viktor Finci (Avram,
Sarajevo, 1917.), Aleksandar Goldberger (Adolf, Zagreb, 1911.), Roza Gross
(Salamon, Prugovac, 1885.), Isak Hochberger (Samuel, Zagreb, 1888.), David
Izrael (Haim, Sarajevo, 1939.), David Izrael (Josip, Sarajevo, 1938.), Luna Ka-
biljo (Elisa, Sarajevo, 1910.), Zdenko Kaiser (Herman, Vinkovci, 1914.), Jozef
Klein (Isidor, Sarajevo, 1940.), Helena Kohn (Ernest, Pakrac, -), Edita Kraus
(Julio, Zagreb, 1930.), Berta Levi (Mošo, Sarajevo, 1911.), Flora Levi (Juda,
Sarajevo, 1910.), Flora Levi (Mojsije, Sarajevo, 1897.), Luna Levi (Avram, Tu­
zla, 1905.), Menahem Levi (Majer, Sarajevo, 1941.), Sara Levi (Jakob, Sara­
jevo, 1895.), David Maestro (Jozef, Sarajevo, 1874.), Jozef Mačoro (Avram,
Sarajevo, 1941.), Alfred Pfeffermann (Izidor, Vukovar, 1898.), Isidor Samoko-
vlija (Haim, Sarajevo, 1890.), Rikard Schultz (Mavro, -, 1899.).
Čak 46 lažnih jasenovačkih žrtava iz ove grupe, tj. oko 2/3 je iz Sarajeva.
Ovdje za 5 osoba u mrežnom jasenovačkom popisu nije navedena godina
rođenja. Mjesta gdje su navedene osobe stradale prema svjedočanstvima su
Auschwitz, beogradski logor Banjica, Čakovec, Đakovo, Jakovo u Srbiji, Ko­
privnica, Loborgrad, Požega, Sarajevo, Valpovo i Zagreb.
Ako se gleda podudaranje u imenu, prezimenu i mjestu rođenja, podu-
daranje u imenu oca nije moguće provjeriti jer nije navedeno u digitalnom
arhivu Yad Vashema, a za godinu rođenja se dopusti maksimalno odstupa­
nje od 5 godina što je često nužno zbog izrazite netočnosti podataka u mrež­
nom jasenovačkom popisu, onda sljedeće 174 osobe čine podudaranja izme­
đu mrežnog jasenovačkog popisa i u svjedočanstava dostupnih u digitalnom
arhivu Yad Vashema u kojima se navodi da su te osobe stradale negde drug­
dje: Albert Abinun (Salamon, Sarajevo, 1922.), Benjamin Abinun (Isak, Sara­
jevo, 1931.), Benjamin Abinun (Izrael, Sarajevo, 1927.), Flora Abinun (Mošo,
Sarajevo, 1886.), Hana Abinun (Daniel, Sarajevo, 1915.), Isak Abinun (Aron,
Sarajevo, 1926.), Isak Abinun (Aron, Sarajevo, 1930.), Isak Abinun (Avram,
Sarajevo, 1926.), Isak Abinun (Benjamin, Sarajevo, 1930.), Isak Abinun (Sa­
lamon, Sarajevo, 1926.), Izidor Abinun (Aron, Sarajevo, 1902.), Klara Abi­
nun (Salamon, Sarajevo, 1920.), Moric Abinun (Isak, Sarajevo, 1938.), Rifka
Abinun (Santo, Sarajevo, 1902.), Roza Abinun (Jakob, Sarajevo, 1899.), Sala-
mon Abinun (Avram, Sarajevo, 1927.), Salamon Abinun (Benjamin, Sarajevo,
1928.), Eda Adler (Ernest, Požega, 1924.), Albert Albahari (Šabetaj, Sarajevo,
1928.), Rafael Albahari (Naftalin, Sarajevo, 1935.), Rahela Albahari (Leon, Sa­
rajevo, 1910.), Tilda Albahari (Rafo, Sarajevo, 1931.), Šabetaj Albahari (Mošo,
Sarajevo, 1929.), Isak Alhalel (Santo, Sarajevo, 1910.), Albert Alkalaj (Mihail,
Sarajevo, 1932.), Isak Alkalaj (Avram, Sarajevo, 1910.), Josip Alkalaj (Sala­
mon, Sarajevo, 1912.), Jozef Alkalaj (Haim, Sarajevo, 1887.), Jozef Alkalaj (Jo­
zef, Sarajevo, 1895.), Jozef Alkalaj (Mordehaj, Sarajevo, 1909.), Jozef Alkalaj
(Samuel, Sarajevo, 1892.), Mošo Alkalaj (Iko, Bijeljina, 1920.), Nada Alkalaj
(Jakob, Sarajevo, 1920.), Vida Alkalaj (Mordehaj, Sarajevo, 1907.), Albert Al-
tarac (Avram, Sarajevo, 1920.), Albert Altarac (Jakob, Sarajevo, 1923.), Al­
bert Altarac (Salamon, Sarajevo, 1922.), Avram Altarac (Benjamin, Sarajevo,
1935.), Avram Altarac (Isak, Sarajevo, 1890.), Avram Altarac (Isak, Sarajevo,
1936.), Avram Altarac (Jakob, Sarajevo, 1882.), Avram Altarac (Jakob, Sara­
jevo, 1940.), Avram Altarac (Jakov, Sarajevo, 1908.), Avram Altarac (Mihael,
Sarajevo, 1884.), Avram Altarac (Moise, Sarajevo, 1942.), Avram Altarac (Sa­
lamon, Sarajevo, 1899.), Avram Altarac (Šalom, Sarajevo, 1922.), Blanka Al­
tarac (Avram, Sarajevo, 1890.), Blanka Altarac (Bencion, Tuzla, 1915.), Daniel
Altarac (Isak, Sarajevo, 1926.), Daniel Altarac (Moise, Sarajevo, 1930.), Da­
niel Altarac (Morie, Sarajevo, 1930.), David Altarac (Avram, Sarajevo, 1913.),
David Altarac (Grašija, Sarajevo, 1925.), David Altarac (Mihailo, Sarajevo,
1893.), Estera Altarac (Leon, Sarajevo, 1920.), Estera Altarac (Salamon, Bije­
ljina, 1898.), Estera Altarac (Samuel, Sarajevo, 1870.), Flora Altarac (Elišan,
Sarajevo, 1894.), Haim Altarac (Rafo, Sarajevo, 1929.), Haim Altarac (Santo,
Sarajevo, 1930.), Jakob Altarac (David, Sarajevo, 1921.), Jakob Altarac (Izrael,
Sarajevo, 1932.), Jakob Altarac (Juda, Sarajevo, 1921.), Jakob Altarac (Mojsi-
je, Sarajevo, 1921.), Jakob Altarac (Mordehaj, Sarajevo, 1924.), Jozef Altarac
(Izidor, Sarajevo, 1929.), Jozef Altarac (Jakob, Sarajevo, 1930.), Klara Altarac
(Santo, Sarajevo, 1935.), Klarica Altarac (Jakob, Sarajevo, 1937.), Leon Altarac
(Salamon, Sarajevo, 1925.), Mordehaj Altarac (Izrael, Sarajevo, 1935.), Mo­
rie Altarac (Izrael, Sarajevo, 1930.), Morie Altarac (Mihailo, Sarajevo, 1898.),
Olga Altarac (Elijas, Sarajevo, 1900.), Rafael Altarac (Izrael, Sarajevo, 1923.),
Rafael Altarac (Jakob, Sarajevo, 1927.), Salamon Altarac (Benjamin, Sarajevo,
1927.), Salamon Altarac (Salom, Sarajevo, 1921.), Sara Altarac (Haim, Saraje­
vo, 1921.), Sarika Altarac (David, Travnik, 1900.), Blanka Atijas (Rafo, Trav­
nik, 1913.), David Atijas (Isak, Sarajevo, 1921.), David Atijas (Jahiel, Sarajevo,
1922.), David Atijas (Jakob, Sarajevo, 1926.), David Atijas (Mošo, Sarajevo,
1922.), Estera Atijas (Juda, Sarajevo, 1880.), Jakica Atijas (Rafael, Sarajevo,
1921.), Jakob Atijas (Haim, Sarajevo, 1932.), Jakob Atijas (Mihael, Sarajevo,
1926.), Luna Atijas (Benjamin, Travnik, 1906.), Minka Atijas (Jakob, Trav­
nik, 1926.), Rafael Atijas (Mošo, Sarajevo, 1864.), Salamon Atijas (Jakob-juda,
Sarajevo, 1925.), Salamon Atijas (Samuel, Sarajevo, 1928.), Hanika Bararon
(Avram, Sarajevo, 1915.), Rifka Baravram (Kamhi, Sarajevo, 1852.), Ester Ba­
ruch (Avram, Sarajevo, 1897.), Paula Baruch (Aron, Sarajevo, 1911.), Rena Ba­
ruch (Mordehaj, Sarajevo, 1865.), Rudolfina Brecher (Morie, Zagreb, 1871.),
Paula Daniti (Jakob, Sarajevo, 1902.), Blanka Danon (Mošo, Zenica, 1892.),
Erna Danon (Jakob, Sarajevo, 1927.), Rahela Danon (Ezra, Sarajevo, 1888.),
Rena Danon (Elijas, Sarajevo, 1903.), Haim Finci (Isak, Sarajevo, 1890.), Sida
Finci (Juda, Zenica, 1915.), Geza Fischbein (Samuel, Zagreb, 1888.), Bela Hei­
mer (Leopold, Varaždin, 1902.), Rahela Jokl (Menahem, Sarajevo, 1873.), Isak
Kabiljo (Haim, Sarajevo, 1936.), Isak Kabiljo (Menahem, Sarajevo, 1933.), Isak
Kabiljo (Moise, Sarajevo, 1936.), Lenka Kabiljo (Josip, Sarajevo, 1904.), Lenka
Kabiljo (Levi, Sarajevo, 1908.), Roza Kabiljo (Leon, Sarajevo, 1895.), Salamon
Kabiljo (Avram, Žepče, 1898.), Sara Kabiljo (Elša, Visoko, 1920.), Sara Kamhi
(Avram, Sarajevo, 1925.), Sara Kamhi (Merjam, Sarajevo, 1924.), Berta Laufer
(Herman, Tuzla, 1900.), Erna Levi (Joško, Travnik, 1920.), Estera Levi (Me­
nahem, Sarajevo, 1888.), Flora Levi (Elijas, Zenica, 1920.), Isak Levi (David,
Sarajevo, 1910.), Isak Levi (Majer, Sarajevo, 1886.), Isak Levi (Majer, Saraje­
vo, 1937.), Isak Levi (Mojsije, Sarajevo, 1891.), Isak Levi (Salamon, Sarajevo,
1908.), Isak Levi (Salamon, Sarajevo, 1938.), Jakob Levi (Avram, Sarajevo,
1907.), Jakob Levi (Jozef, Sarajevo, 1903.), Jakob Levi (Rafael, Sarajevo, 1907.),
Jakob Levi (Sadik, Sarajevo, 1902.), Jakov Levi (Salamon, Sarajevo, 1908.),
Oro Levi (Elazar, Sarajevo, 1874.), Rahela Levi (Avram, Travnik, 1880.), Rena
Levi (Jozef, Sarajevo, 1899.), Rikica Levi (Moše, Sarajevo, 1923.), Sarina Levi
(Izidor, Sarajevo, 1910.), Jozef Mačoro (Jakob, Sarajevo, 1940.), Jozef Mačoro
(Samuel, Sarajevo, 1888.), Šandor Montiljo (Mošo, Zenica, 1900.), Jakob Mu-
safija (Aron, Sarajevo, 1891.), Jakob Musafija (Cevi, Sarajevo, 1893.), Jakob
Musafija (Haim, Sarajevo, 1893.), Jakob Musafija (Rafael, Sarajevo, 1889.),
Berta Papo (Benjamin, Sarajevo, 1912.), Berta Papo (Santo, Sarajevo, 1914.),
Estera Papo (Jakob, Sarajevo, 1904.), Estera Papo (Morie, Sarajevo, 1898.),
Moise Papo (Avram, Sarajevo, 1872.), Moise Papo (Elijas, Sarajevo, 1870.),
Moise Papo (Jakob, Sarajevo, 1878.), Moise Papo (Nisim, Sarajevo, 1869.),
Mojsije Papo (Isak, Sarajevo, 1875.), Rena Papo (Daniel, Sarajevo, 1885.),
Rifka Papo (Simon, Sarajevo, 1902.), Samuel Papo (David, Sarajevo, 1908.),
Sara Papo (Jakob, Sarajevo, 1909.), Sara Papo (Mento, Sarajevo, 1901.), Sim-
ha Papo (Avram, Sarajevo, 1901.), Isak Pardo (Nisim, Zagreb, 1937.), Gracija
Perera (Jozef, Sarajevo, 1890.), Matilda Salamon (David, Sarajevo, 1883.), Ma­
tilda Salom (David, Sarajevo, 1883.), Izidor Samokovlija (Mojsije, Sarajevo,
1886.), Sida Samokovlija (Daniel, Sarajevo, 1890.), Sida Samokovlija (Izidor,
Sarajevo, 1890.), Olga Spitzer (Leopold, Zagreb, 1871.), Sidonija Stein (Gu­
stav, Osijek, 1892.), David Weisser (Mešulam, Travnik, 1913.), Leon Weisser
(Mešulam, Travnik, 1910.).
Mjesta gdje su navedene osobe stradale prema svjedočanstvima su Aus­
chwitz, Beograd, Bijeljina, Brčko, Čakovec, Dachau, Donji Vakuf, Đakovo,
Italija, Lobograd, Mađarska, Pag, Sarajevo, Tuzla, Valjevo u Srbiji, Zagreb i
Zarkovo u Srbiji. Od sveukupno prikazanih 449 lažnih jasenovačkih žrtava
njih 307, tj. više od 2/3 ih je iz Sarajeva. Ovo je dodatna potvrda usporedbe
vjerodostojnosti podataka iz različitih izvora kao što su srbijanski Spisak žrta­
va rata ili SZSJ64 inačica komunističkog popisa žrtava rata koji je glavni izvor
za % podataka za mrežni jasenovački popis JUSP-a Jasenovac.
Svako pojedino svjedočanstvo za primjere navedene gore u tekstu
moguće je pronaći na mrežnoj stranici https://yvng.yadvashem.org/na-
meDetails.html?item!d=BROJ pri čemu je umjesto dijela „BROJ" potrebno
navesti jedan od sljedećih brojeva: 334699, 350779, 362780, 374423, 374936,
383216, 383261, 383302, 383315, 390857, 394679, 401591, 403926, 416352,
416754, 435246, 440904, 442255, 459232, 475147, 479754, 494746, 497255,
501649, 504111, 504211, 504215, 504218, 529460, 529486, 529496, 530488,
530618, 530624, 537073, 539966, 546459, 548169, 548263, 549548, 551837,
552032, 555226, 556426, 557411, 574527, 574543, 574763, 574781, 583826,
594406, 605249, 607622, 609326, 609332, 615829, 621134, 625452, 626878,
629600, 640930, 650924, 650925, 651222, 651272, 651278, 651449, 651627,
651662, 652159, 652166, 652224, 652502, 652509, 654260, 654272, 655103,
655106, 655108, 655112, 655113, 655118, 655156, 655162, 663275, 665603,
667828, 674452, 675007, 682217, 683065, 683243, 684804, 691192, 699343,
704957, 705118, 722858, 724490, 726245, 726250, 726866, 729111, 732782,
736797, 744681, 746976, 748363, 749755, 753302, 753724, 755410, 755517,
755521, 755531, 755555, 755569, 755583, 755614, 755617, 755623, 755645,
755668, 758129, 762514, 764128, 772754, 784416, 787479, 791858, 792425,
792611, 794354, 795588, 801158, 806120, 812302, 819108, 820151, 820804,
824295, 824372, 824721, 826050, 826230, 829653, 829738, 830579, 840758,
840880, 843525, 860985, 868277, 869467, 869486, 870836, 873369, 875649,
887884, 895793, 900357, 902562, 907942, 910629, 912783, 918346, 919204,
929598, 929610, 929905, 929922, 929943, 930021, 930043, 936434, 939146,
944579, 958397, 966512, 971445, 980309, 988166, 1017005, 1031390, 1032808,
1032848, 1035588, 1035591, 1036415, 1036585, 1037992, 1043202, 1054647,
1091164, 1093837, 1098237, 1120167, 1120448, 1169997, 1184466, 1184596,
1191743, 1191763, 1198812, 1228000, 1231064, 1247185, 1247188, 1249505,
1251021, 1256502, 1256510, 1262049, 1262061, 1262065, 1262071, 1262072,
1262073, 1262077, 1262079, 1262093, 1264619, 1266949, 1266957, 1266963,
1266973, 1266980, 1266982, 1266987, 1266992, 1266997, 1267026, 1267411,
1267434, 1267446, 1267471, 1267476, 1267477, 1267494, 1267498, 1268910,
1268921, 1269292, 1269297, 1269309, 1269312, 1269315, 1269317, 1269319,
1269320, 1269321, 1269325, 1269326, 1269328, 1269329, 1269334, 1269335,
1269336, 1269337, 1269338, 1269339, 1269341, 1269374, 1269376, 1269380,
1269381, 1269421, 1269423, 1269451, 1269465, 1269479, 1269495, 1269503,
1269504, 1269511, 1269525, 1269527, 1269531, 1269536, 1269553, 1269555,
1269556, 1269564, 1269567, 1269572, 1269573, 1269574, 1269575, 1269600,
1269602, 1269604, 1269605, 1269606, 1269607, 1269608, 1269609, 1269751,
1270441, 1270442, 1270461, 1270474, 1330403, 1331685, 1331689, 1332631,
1337091, 1342315, 1365272, 1365362, 1365866, 1369631, 1376077, 1376084,
1376337, 1377115, 1382643, 1385224, 1385357, 1398484, 1404901, 1438976,
1440168, 1448355, 1459104, 1460546, 1463315, 1466479, 1466481, 1466493,
1477712, 1477732, 1477745, 1477778, 1477783, 1477785, 1477790, 1477792,
1477793, 1483829, 1486623, 1488262, 1488270, 1493653, 1493952, 1504614,
1507899, 1518027, 1525386, 1529689, 1543907, 1608589, 1631816, 1636127,
1636715, 1638175, 1641057, 1641358, 1653082, 1654679, 1659511, 1659615,
1659619, 1659628, 1659766, 1660145, 1662408, 1663367, 1664202, 1666203,
1668157, 1668521, 1668563, 1668613, 1669508, 1674149, 1681445, 1681528,
1681811, 1681812, 1681909, 1682617, 1695979, 1697084, 1709072, 1709165,
1718130, 1721872, 1730946, 1737079, 1740307, 1744872, 1748798, 1750391,
1764412, 1764430, 1773979, 1778896, 1783349, 1803609, 1822573, 1826827,
1828659, 1845178, 1846937, 1850631, 1859121, 1859708, 1870157, 1870642,
1870707, 1882572, 1885058, 1885128, 1885627, 1886803, 1888992, 1889360,
1890550, 1890643, 1894759, 1899483, 1900529, 1900865, 1900880, 1909905,
1932684, 1933797, 1933918, 1936271, 1937405, 1940991, 1945747, 1946623,
1953813, 1957095, 1964274, 1965830, 1965922, 1965989, 1969809, 1976527,
1976868, 1980525, 1988235, 1989784, 1995948, 2001745, 2005366, 2008551,
2010615, 2010620, 2011515, 2026617, 2033397, 2038806, 2039828, 2039831,
3566316, 3572735, 3579731, 3586962, 3617705, 3624203, 3625019, 3629761,
3630352, 3643254, 3644901, 3891851, 3899077, 3904601, 3912521, 3913858,
3934530, 3962054, 3992603, 3992604, 4011323, 4330842, 4332260, 4428914,
5228098, 5228101, 5228103, 5252142, 5252150, 5328596, 5334155, 5642105,
5650215, 5664864, 5858833, 5866278, 6338619, 6880608, 6880609, 6880610,
6972966, 7171142, 7705282, 9922886,10106949,10106950,10106961,10108575,
10108595,10239570,10507539, 10507552,11417693,11853030.
 Treba reći i da u digitalnom arhivu Yad Vashema postoje i svjedočan­
stva koja su podudarna s mrežnim jasenovačkim popisom da je Jasenovac
mjesto stradavanja, međutim za iste slučajeve postoje i druga koja to opo­
vrgavaju pa se takvi slučajevi trebaju uzeti s oprezom. Primjerice, u digital­
nom arhivu Yad Vashema je za u jednom ranijem poglavlju spomenutu Tinu
Morpurgo dostupno svjedočanstvo njezine sestre koje navodi Jasenovac kao
mjesto smrti, ali su dostupna i svjedočanstva drugih osoba koja se odnose na
Tinu Morpurgo i koja ne spominju Jasenovac. Isto tako je među svjedočan­
stvima moguće pronaći i jedno koje navodi da je izvjesni Emerik Blum rođen
u Sarajevu u starosti od 30 godina stradao u Jasenovcu i osim tog zapisa u
digitalnom arhivu Yad Vashema nema nijednog drugog zapisa koji bi govo­
rio o smrti Emerika Bluma. Međutim, 1941. godine u dobi od 30 godina u
Jasenovac je poslan Emerik Blum koji je nakon rata za vrijeme komunistič­
kog režima bio bosanskohercegovački političar židovskog podrijetla, grado­
načelnik Sarajeva u vrijeme zimske Olimpijade 1984. godine, osnivač i prvi
direktor Energoinvesta, jednog od komunističkih privrednih konglomerata.
On je iz Jasenovca pobjegao 1944. godine i iz ostalog navedenog je očito da
nije stradao u Jasenovcu.
Znači barem dvije poznate osobe su u digitalnom arhivu Yad Vashema
lažno navedene kao žrtve Jasenovca pa se može pretpostaviti da isto vrijedi i
za mnoge druge manje poznate tako da ni svjedočanstva iz Yad Vashema ne
mogu u potpunosti pomoći oko otkrivanja svih lažnih jasenovačkih žrtava.
Ipak, već i sa stotinama ovdje navedenih podudaranja može se jasno
i nedvosmisleno reći da je i digitalni arhiv Yad Vashema pun podataka su­
protnih onima iz mrežnog jasenovačkog popisa. Budući da je USHMM tako­
đer preuzeo mrežni jasenovački popis, ispada da su trenutno Yad Vashem i
USHMM puni oprečnih navoda pa je tako Jasenovac postao i uzrok među­
sobnog nesklada podataka tih dviju institucija.

USHMM u raljama jasenovačkog mita

Ustanova United States Holocaust Memorial Museum (USHMM) je u
SAD-u, kako se navodi na njezinim mrežnim stranicama, „živući spomen na
holokaust",373 U sklopu mrežnih stranica USHMM-a moguće je pronaći broj­
ne podatke o žrtvama holokausta kao i o preživjelim logorašima. Za pretpo­
staviti je da bi ovakva ozbiljna ustanova trebala davati točne podatke o žr­
tvama i tako ostaviti neku vrstu trajne i dostojanstvene uspomene na njih, no

373 https://web.archive.org/web/20220408165656/https://www.ushmm.org/mformation/abo-
ut-the-museum
što pomisliti kad takva ustanova počne koristiti dvojbene i očito proturječne
podatke o žrtvama? Kako primjerice objasniti njezino naizgled neobjašnji­
vo negiranje nekih od žrtava Auschwitza ili izmišljanje i umnažanje lažnih
smrtno stradalih žrtava logora? Treba li se zabrinuti kad postane očito da se
neki od podataka koji se navode odnose na ljude koji uopće nikad nisu niti
postojali? Ukratko, što misliti kad takva ustanova upadne u ralje jasenovač-
kih laži?
Da bi se objasnilo zašto se trebaju postavljati navedena pitanja, treba kre­
nuti od početka. Od kraja 2017. godine je na mrežnim stranicama USHMM-
a374 moguće pronaći „Popis individualnih žrtava koncentracijskog logora
Jasenovac" pri čemu se u opisu spominje kako popis sadrži 83.837 osoba.
Navodi se i da je USHMM taj popis zaprimio u srpnju 2017. godine. Kao
vrsta popisa se navodi popis smrti, a dodana je i poveznica na mrežne stra­
nice JUSP-a Jasenovac. To ukratko znači da je cijeli mrežni jasenovački popis
preseljen i na stranice USHMM-a te da su podaci dostupni na JUSP-ovim
mrežnim stranicama sad dostupni i na mrežnim stranicama USHMM-a. Iako
bi se na prvi pogled moglo protumačiti da se radi o uspješnom širenju (dez)
informacija s dokazano mnogo pogrješaka koje se u mnogim svojim dijelo­
vima mogu okarakterizirati kao masovna prijevara, zapravo se radi o svoje­
vrsnom autogolu jasenovačkih mitomana. Postoji više razloga zašto je tomu
tako.
Što se tiče jasenovačkog popisa dostupnog na JUSP-ovim mrežnim stra­
nicama, zbog njegove je tehničke izvedbe korištenjem javnih usluga arhivi-
ranja moguće zabilježiti samo izgled njegove prve stranice u vremenu kad
je arhiviranje zatraženo. Time se jasno mogu vidjeti sve promjene izvršene
na prvoj stranici, a vidi se i povećanje sveukupnih stranica popisa s prote-
kom vremena. Iako su već i to vrlo korisni podaci, time ipak nije moguće
arhivirati pojedine mrežne stranice za svaku osobu s popisa da ostanu kao
sigurni dokaz lažiranja i masovnih prijevara podataka u političke svrhe. No
sustav prikaza istih ovih podataka uvezenih iz JUSP-a na mrežne stranice
USHMM-a je tehnički drukčije izveden pa je moguće dobiti individualne
poveznice na podatke o svakoj pojedinoj osobi. To automatski znači da je
sadržaj tih poveznica moguće i arhivirati.
Prikladno je spomenuti nekoliko osoba za koje na USHMM-u sad posto­
je proturječne informacije. Jednostavnosti radi ima smisla početi od više puta
spominjanog Stanka Nicka, hrvatskog diplomata i znanca u trenutku pisanja

374 https://web.archive.Org/web/20220215181020/https://www.ushmm.org/online/hsv/sour-
ce_view.php?Source!d=45409
ove knjige predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića koji
mu je bio i na sprovodu 2010. godine. Da je Stanko Nick preživio rat, jasno
se vidi na USHMM-ovoj mrežnoj stranici375 gdje se između ostaloga navodi
i da je nakon rata s njim vođen intervju u duljini od jednog sata, petnaest
minuta i pedeset sekundi. No na USHMM-ovim mrežnim stranicama je mo­
guće pronaći i kontradiktoran podatak da je isti taj Stanko Nick ubijen kao
dijete od ustaša 1941. godine.376 U međuvremenu je nakon serije tekstova o
lažnim jasenovačkim žrtvama u kojima se spominje Stanko Nick maknut s
mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac, ali u USHMM-u moraju biti svjesni u što
su se upustili i u kakvo su vrzino kolo upali jer se Stanko Nick nalazi na njiho­
voj inačici jasenovačkog popisa iz 2017. godine.
Nadalje, sad se može reći da USHMM preuzimanjem podataka od
JUSP-a nesvjesno negira i neke od žrtava Auschwitza. Primjera radi vrijedi
spomenuti Josipa Sterna rođenog po ocu Marku 1917. godine u Orešcu. Na
mrežnim stranicama USHMM-a za Josipa Sterna se jasno navodi da je uhićen
13. kolovoza 1942. godine te da je doveden u Auschwitz 18. kolovoza 1942.
godine.377 Međutim, sad je zahvaljujući podatcima iz JUSP-a na mrežnim
stranicama USHMM-a moguće pronaći i proturječnu informaciju da je ubi­
jen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu.378 To znači da je stigao u Auschwitz
nakon što je prethodne godine ubijen od ustaša u Jasenovcu. Budući da je
ova zadnja informacija dodana kasnije, to je igranje sa zdravim razumom.
Zbog premalog broja stvarnih žrtava koji ne bi mogao opravdati tzv.
procjene, a stvarno propagandističke izmišljotine od najmanje pola milijuna
pa do milijun i četiristo tisuća žrtava, na jasenovački popis se stavljalo svako
ime koje se na neki način moglo povezati s Jasenovcem. USHMM je preuzi­
majući podatke od JUSP-a nekritički preuzeo podatke komunističke propa­
gande koja u nekim trenutcima zbog svoje pretjeranosti prelazi u apsurd i
blamažu.
Tako su primjerice preuzeti podatci o Pavlu L6wu bez navedene godine
smrti.379 U ovom slučaju godina smrti nije navedena zato što je Pavle Low u

375 https://web.archive.Org/web/20220408165710/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=5003266
376 https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7554720
377 https://web.archive.Org/web/20220408165659/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=4891947
378 https://web.archive.Org/web/20170920024144/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7527187
379 https://web.archive.org/web/20211123010037/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7563715
rujnu 1943. godine pobjegao iz Jasenovca i kasnije postao „major" (bojnik)
tzv. JNA pod imenom Pavle Levković. Odmah nakon rata radio je u komu­
nističkoj Komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača.380
Možda je imao čudan smisao za humor kada se njegovo ime našlo na popisu
jasenovačkih žrtava i to dva puta. Drugi put zahvaljujući podatku iz knjige
Melite Švob na JUSP-ovom popisu, a sada i u USHMM-u našao se i kao Pa-
vao Law.381
Sličan je slučaj i sa Stojanom Ražokrakom382 koji se navodi kao dječ­
ja jasenovačka žrtva, premda se na mrežnoj usluzi YouTubea može vidjeti
razgovor s njim u kojem on već u poznim godinama govori o svom životu i
kako ga je udomila jedna hrvatska obitelj. Unatoč tom nepobitnom dokazu i
njegovo se ime i dalje nalazi na jasenovačkom popisu, a sada i u bazi poda­
taka USHMM-a.
Krajem rujna 2017. godine u mrežnom jasenovačkom popisu kod Rose
Mirić383 se navodilo da je rođena 3968. godine, a u USHMM su podatci u
kojima je ta nevjerojatna godina rođenja promijenjena u 1913. godinu. Pri
tomu treba naglasiti da je izvor podataka ostao isti, a radi se o tzv. Subnoru
iz Bosanske Gradiške. Kako je došlo do te fantomske promjene podataka,
može se vidjeti ako se pogledaju podatci kod Kose Mirić384 koja je prema
podatcima preuzetim iz JUSP-a rođena baš te 1913. godine. Iz navedenog se
može zaključiti da je godina rođenja Rose Mirić jednostavno prepisana od
Kose Mirić ili od Rose Marić (1913.) također s mrežnog jasenovačkog popisa.
To znači da se manipulira podatcima o žrtvama bez obzira na izvorišne po­
datke. Indirektno je priznato da su Rosa i Kosa dvojnice, a uz Rosu Marić taj
dvojac prelazi u trojac.
Najvažnije od svega je saznanje da su u JUSP-u ili USHMM-u svjesni
da ovakve gluposti kakva je godina rođenja u dalekoj budućnosti ne mogu
samo tako proći na međunarodnoj sceni i zato su mijenjali podatke jer koji
bi to morao biti bjelosvjetski šarlatan ili institucija koji bi podupirali popis

380 https://web.archive.org/web/20201129190135/http://jadovno.com/arhiva/testi-
mony-of-zlatko-vajler.html
381 https://web.archive.Org/web/20211123010029/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7553674
382 https://web.archive.Org/web/20170919225446/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7546608
383 https://web.archive.Org/web/20170919141208/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7569528
384 https://web.archive.Org/web/20170919141122/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7573746
u kojem se nalazi žrtva koja još nije niti rođena, a i ne će biti još skoro dva
tisućljeća? Jasno je i zašto se takve nebuloze ne mijenjaju u mrežnom jaseno-
vačkom popisu. Vjerojatno postoji strah da bi to dovelo da domino efekta jer
kada bi se popis počeo raditi po znanstvenim kriterijima malo toga bi ostalo
na njemu.
Zanimljivo je da drugi kraj ekstremnih godina rođenja iz jasenovačkog
popisa, onaj kod Laze Kesonje385, nije promijenjen, a prema napomenama
rođen je 1807. godine. Nije promijenjen samo zato što je navedena druga go­
dina rođenja 1884., a 1807. je slabo uočljiva onako skrivena među podatcima
o izvorima. Zanimljivo je da su za razliku od Rose Mirić dvojica navodnih
jasenovačkih žrtava rođenih desetljećima nakon Drugog svjetskog rata Her­
man Switzer386 (1969.) i Panto Đuričić387 (1975.) transferirani u USHMM u
nepromijenjenom obliku. Ljudi rođeni u vrijeme letova na Mjesec ubijeni u
Jasenovcu. Takvi podatci daju potpuno novi smisao povijesti i nisu jedini jer
transferom podataka iz JUSP-a sada su u USHMM-u i neki s jasenovačkog
popisa umrli ili ubijeni i to ne samo prije Drugoga već i prije Prvoga svjet­
skog rata kao primjerice Vida Kovačević388 (+1910.) i Ile Brkić389 (+1914.) uz
napomenu da je Brkić rođen 1918. godine, znači četiri godine nakon što je
ubijen. Višestruka blamaža sada se je zahvaljujući transferu imena žrtava iz
baze podataka JUSP-a probila i na svjetsku scenu.
Još jedan dobar primjer nevjerojatnih podataka je Josip Kramer.390 Kod
njega između ostaloga nije navedena godina smrti, ali niti izvor podataka
tako da u USHMM-u kod svih tih rubrika piše NULL pa čak i kod logora.
Postavlja se pitanje zašto je uopće Josip Kramer na tom popisu?! Kod još
jedanaest žrtava s jasenovačkog popisa uopće nije navedeno u kojem su lo­
goru stradali, a sada su se ti podatci našli i u USHMM-u pa tako ako se u
tražilicu USHMM-a upiše Milka Borojević, Stevo Ćurguz, Josip Grossmann,

385 https://web.archive.org/web/20170919081900/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7544940
386 https://web.archive.Org/web/20191123165750/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7570753
387 https://web.archive.Org/web/20170919024155/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?PersonId=7566044
388 https://web.archive.org/web/20190826134554/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7573624
389 https://web.archive.Org/web/20170918234223/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?PersonId=7574969
390 https://web.archive.Org/web/20170919095248/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7561335
Darinka ili Persa Jovanić, Ana (1912.) ili Simo Pavlović (1882.), Antonija Piha,
Jovo Popović (iz Vrbovljana), Kata Rajković i Teodor Živković (iz Širinaca)
kod logora (Camp) će kod prvo troje s popisa pisati NULL, a kod ostalih te
rubrike ne će biti. Znači navodne jasenovačke žrtve kod kojih se uopće ne
navodi da su stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški.
Evo još nekoliko ekstremnih slučajeva s mrežnog jasenovačkog popisa
koji su završili u USHMM-u. To su Gustav Drle-Indorfer391 nastao premetalj-
kom imena dr. Gustava Leindorfera. Isti doktor se na popisu pojavljuje još
jednom u inačici Gustav Leimdorfer.392 U Hrvatskom tjedniku od 21. rujna
2017. godine u rubrici Aktualno Nastazio Peša dokazuje da njegov otac Stan­
ko Peša393 iz Zatona kod Zadra rođen 1913. godin nije ubijen u Jasenovcu.
Stanko Peša je prema tim informacijama iz domobrana prebjegao u partiza­
ne, ali je kasnije zarobljen i sproveden prvo u Staru Gradišku pa zatim u Jase­
novac od kuda je pobjegao 1945. godine. Prema podatcima koje je USHMM
preuzeo od JUSP-a kod Stanka Peše nije navedeno ime oca, godina rođenja,
nacionalnosti pa čak ni godina smrti, a jedini izvor podataka je fotografija iz
zbirke Spomen područja Jasenovac. O neuvjerljivosti fotografija kao izvora
opširno je pisano u drugim tekstovima knjige, a slučaj Stanka Peše to dodat­
no potvrđuje. Fotografije su u mrežnom jasenovačkom popisu jedini izvor
podataka o žrtvama u još 135 slučajeva (sic!). U još 170 slučajeva uz fotogra­
fije se navodi još jedan izvor, a najčešće je to Subnor.
USHMM je iz mrežnog jasenovačkog popisa u paketu preuzeo i dva
Alfonsa Pollaka, koji se razlikuju samo prema mjestu rođenja. Kod jednoga
to je Slavonski Brod,394 a kod drugog Požega395. Zanimljivo je da se u oba
slučaja navodi isti izvor. Kod obojice je isto ime oca Vilim, ista godina rođe­
nja 1905. i obojica su naravno ubijeni od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. U
oba slučaja navodi se da je „odveden iz SI. Broda", a kod navodne žrtve iz
Slavonskog Broda dodano je „Požega". Najzanimljivije u ovom slučaju da
se u digitalnom arhivu Yad Vashema nalaze tri zapisa na upit za Alfonsa

391 https://web.archive.Org/web/20200203142139/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?PersonId=7563987
392 https://web.archive.Org/web/20170919104632/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7553697
393 https://web.archive.Org/web/20170919192401/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?PersonId=7567930
394 https://web.archive.Org/web/20170919201823/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7565062
395 https://web.archive.org/web/20170919201822/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7565061
Pollaka i sva tri se odnose na istog čovjeka iz Berlina starijeg četiri desetljeća
od dvojice slavonskih klonova. Znači da osim što se u ovom slučaju radi o
klonovima, nema nikakve potvrde da se radi o stvarnoj žrtvi, a ne o komu­
nističkoj propagandi.
Sličan slučaj je Cvija Jerkić u dva izdanja. U oba slučaja ime oca je Jozo, a
godina rođenja 1926. Razlikuju se po tomu što se u jednom slučaju radi o ženi
iz sela prigodnog naziva Blizanci396 kod Čitluka, Hrvatici ubijenoj od ustaša
u Jasenovcu 1944. godine. U drugom slučaju radi se o ženi iz Žitomislića kod
Mostara. Sela Blizanci i Žitomislić nalaze se jedno nasuprot drugom uz obale
Neretve. Prema navedenim podatcima Cvija Jerkić iz Žitomislića također je
ubijena od ustaša u Jasenovcu, ali godinu kasnije 1945. Iz napomena je vid­
ljivo da se u prvobitnoj inačici komunističkog popisa iz 1964. godine Cvija
Jerkić iz Žitomislića navodi kao muškarac, a Cvija Jerkić iz Blizanaca kao
Crnogorka Evija. Još jedna višestruka blamaža na JUSP-ovski način prošire­
na je ovako i na međunarodnu scenu kontaminiravši i USHMM. USHMM je
odjednom postao i umnožitelj navodnih žrtava.
Nadalje, Stana Vukmanović rođena po ocu Luki 1900. godine u Derezi u
mrežnom jasenovačkom popisu pojavljuje se dva puta, a jedina razlika izme­
đu dviju navodnih žrtava su dva različita izvora podataka za ovog klona. Na
mrežnim stranicama USHMM-a se može vidjeti da se radi o potpuno istim
osobnim podatcima.397 Od ostalih čuda tu je Rade Furtula398 kojeg su prema
jednom od dokumenata iz Miletićevih knjiga ubili drugi srpski logoraši, a
ne ustaše.399 Međutim, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) Rade Furtula nije ubijen u Jasenovcu pa niti od drugih logoraša
Srba. Zatim Dušan Keco400 ubijen 1942.*, a kako piše u napomenama „zadnji
put se javio 23.3.1943." Treba navesti i Miju Srnčevića401 i to ne samo zato što
piše da je nestao pa zatim da je ubijen od ustaša 1943.* u logoru Jasenovac*,

396 https://web.archive.org/web/20220408165715/https://www.ushmm.org/onlme/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7511759

397 https://web.archive.org/web/20170920072920/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?PersonId=7522270_https://web.archive.org/web/20170920072917/https://www.
ushmm.org/online/hsv/person_view.php?Person!d=7556740
398 https://web.archive.Org/web/20170919032825/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7562941
399 Miletić 1, dok. br. 97., s. 281.-282.
400 https://web.archive.org/web/20170919081302/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7565357
401 https://web.archive.org/web/20170920020253/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7576304
već zato što kod njega piše „1945., KRIŽNI PUT". Znači postoje podatci da
se radi o Hrvatu smaknutom nakon rata od komunističkih „osloboditelja"
i to možda baš u Jasenovcu. Ovo je samo mali isječak ekstremnih slučajeva
lažnih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa koji su sada promovirani na
svjetsku scenu.
Između originalnih JUSP-ovih podataka i onih koje prikazuje USHMM
postoje još dvije značajne razlike. Prva je da su za nekoliko osoba napomene
u USHMM-u kraće u odnosu na one za iste osobe u JUSP-u. Sve te kraće
napomene duge su točno 255 znakova. Upućeniji računalni stručnjaci među
čitateljima će vjerojatno prepoznati o kojem potencijalno ozbiljnom proble­
mu se ovdje radi. Druga razlika je u navedenim nacionalnostima žrtava. Pri­
mjerice, u JUSP-u se navode Rusini i Ukrajinci, a u USHMM-u se ne navode
Ukrainians već samo Rusyns i Ruthenian. Moglo bi se raspravljati jesu li Ru­
sini i Ruteni isto, ali primjerice Ruteni i Rusini nisu nužno i Ukrajinci jer se ti
pojmovi odnose na stanovništvo iz nekoliko država. Treba vidjeti kako će se
stvari dalje odvijati. Svi navedeni i još tisuće drugih nevjerojatnih u drugim
tekstovima opisanih slučajeva sad su u svjetskom izlogu. Ovaj potez JUSP-a
se može opisati kao znanstveni autogol, a na USHMM-u je da se odluči jesu
li „živući spomen na holokaust" ili JUSP-ova propagandna platforma. Ova­
kav popis na svjetskoj sceni može neko vrijeme opstati samo u zaštićenom
političkom okolišu, ali tada će i najsporijima postati jasno o čemu se tu radi.

Jasenovački photoshop
Mrežni jasenovački popis je nepresušni izvor čuda. U tom popisu se kod
više od 1.100402 navodnih žrtava kao jedan od izvora podataka navodi zbirka
fotografija JUSP-a Jasenovac,403 a kod oko 140 to je i jedini izvor podataka.
Već je u drugim tekstovima ove knjige pisano o znanstvenoj utemeljenosti
fotografije kao izvoru za jasenovački popis. Ukratko, fotografije snimljene
prije Drugoga svjetskog rata ne mogu biti dokaz o stradanju i/ili o mjestu
stradanja. Uz fotografije bi morali biti priloženi podatci o identitetu i o ratnoj
sudbini s navedenim izvorom tih podataka. Bez takvih podataka fotografija
ne može biti izvor za popis žrtava. Osim toga brojne su fotografije za koje se
lažno tvrdi kako prikazuju jasenovačke žrtve.404 U ovom tekstu prikazat će
se brojni primjeri koji pokazuju da se u ovom slučaju radilo po raznim prin­
cipima, a najmanje po znanstvenim.

402 Prema stanju na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac 14.12. 2017.

403 JUSP J745:JSV-inv.br/00 FR - Zbirka fotografija Spomen-područja Jasenovac.
404 Tomislav Vuković, Fotokrivotvorine o jasenovačkome logoru (nizanka u 7 nastavaka),
Glas Koncila, br. 6. do 12., od 8. veljače do 22. ožujka 2009., s. 25.
 Od tih preko 1.100 navodnih žrtava kod kojih se kao jedini ili jedan od
izvora navodi fotografija, prema navedenoj nacionalnosti iznadprosječan je
udio Crnogoraca, Ceha i naročito Muslimana u odnosu na ukupni udio u
mrežnom jasenovačkom popisu. Veliki je i udio Roma (73), a u ovom slu­
čaju kod velike većine je kao drugi izvor uz fotografiju naveden je i Sub-
nor - organizacija komunističkih veterana iz Drugoga svjetskog rata. Prema
podatcima čini se kao da su subnoraši određivali tko je stradao u Jasenovcu
razgledavanjem fotoalbuma kao pravo oko sokolovo. Od navodnih žrtava s
fotografija najbrojniji su Srbi (424), slijede Židovi (332), pa Hrvati (171). Kod
124 navodne žrtve kod kojih je jedan ili jedini izvor fotografija nije navedena
godina rođenja, a kod 376 je godina rođenja od samih autora popisa ozna­
čena kao nepouzdan podatak. Znači sveukupno kod 500 navodnih žrtava,
tj. kod skoro polovice (45 %) nema godine rođenja ili je ona nepouzdana.
Kod 215 navodnih žrtava nije navedeno ime oca. Nedostatak ovih podataka
onemogućava točnu identifikaciju i provjeru. To znači da su sve te navodne
žrtve dvojbene. Uz to kod 81 navodne žrtve nije navedena godina smrti, a
kod njih 204 godina smrti je od autora popisa označena kao nepouzdan po­
datak. Znači kod 285 navodnih žrtava, tj. 26 % nije utvrđeno kada su i jesu li
uopće stradale u Jasenovcu, Staroj Gradiški ili negdje drugdje. Ovo je samo
statistika, a stvarni razmjeri kaosa mogu se vidjeti tek detaljnijim uvidom u
pojedinačne podatke.
Primjerice, kod petorice navodnih žrtava nije navedno očevo ime, godi­
na te mjesto i općina rođenja. Znači skoro pa ništa od vitalnih identifikacij­
skih podataka. Među tom petoricom su trojica Hrvata Dragutin Bocak, Vilko
Vičević i Vjekoslav Hapač. Kod potonje dvojice nije navedena ni godina smr­
ti. Ostala dvojica su Dragutin Braičević kod kojeg nije navedena nacional­
nosti i Židov Friedrich Lobi. Primjerice, u digitalnom arhivu Yad Vashema
od 10 zapisa na upit za Friedricha Lobla niti jedan nema veze s Nezavisnom
Državom Hrvatskom ili Jugoslavijom, ali prema fotografiji iz zbirke JUSP-a
Jasenovac on je ubijen u Jasenovcu 1941. godine. Takav znanstveni podvig
mogu izvesti samo vrhunski stručnjaci s tehnologijom budućnosti ili oni dru­
gi bliži stilu zaključka s jednog poznatog grafita „noću je hladnije nego vani".

Fotoalbum nestalih
Među navodnim žrtvama kojima je jedini ili jedan od izvora podataka
zbirka fotografija može se izdvojiti 10 Židovki iz Sarajeva i jedna iz Zvornika
koje su prema podatcima JUSP Jasenovac nestale, ali se navode kao žrtve iz
logora Stara Gradiška. Većina njih je prema podatcima rodbine, ali i prema
podatcima iz Spiska žrtava rata, a to je srbijanska inačica komunističkog po-
piša žrtava iz 1964. godine (SZSJ64), umrla u Đakovu, a neke u Auschwitzu
ili u logoru Birkenau. Sudeći prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vas-
hema može se zaključiti da neke od njih nisu nikada niti postojale ili da nisu
stradale u ratu.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Eronija Abinun (1916., otac
Josef), godina smrti nije navedena. U digitalnom arhivu Yad Vashema, koje
li ironije, nema baš niti jedne jedine Eronije, ali postoje dva zapisa za Erdonju
Abinun (Sarajevo, 1914. Josef) i u oba zapisa, a jedan je prema Spisku žrtava
rata, navodi se da je mjesto smrti logor Đakovo. Na temelju navedenog može
se zaključiti da su autori jasenovačkog popisa pomno birali izvor podataka.
U ovom slučaju nisu mogli koristiti svoj glavni izvor komunistički popis žr­
tava rata iz 1964. godine jer se u njemu navodi drugo mjesto smrti pa je pre­
ostalo poslužiti se nekakvom fotografijom, tj. bolje reći photoshopom povijesti.
Flora Abinun (1888., ime oca nije navedeno) je prema svjedočanstvu
rodbine, ali i prema srbijanskom Spisku žrtava rata stradala u Đakovu.
Lotika Albahari (1924., Rafo) je samo naizgled složeniji slučaj jer kao da
je nastala spajanjem podataka nekoliko imenjakinja od kojih niti jedna nije
stradala u Staroj Gradiški ili Jasenovcu. U jednom zapisu iz digitalnog arhiva
Yad Vashema nalazi se Lotti Albahari (1922.) čiji su roditelji Rafael i Sida, ali
samo se navodi da se njeno ime pojavljuje u jednom dokumentu bez detalja
o ratnoj sudbini.405 Zatim ima jedan zapis o Loti Albahari iz Sarajeva koja
je tijekom Drugog svjetskog rata bila zatočena u Lepoglavi. U digitalnom
arhivu Yad Vashema je i Loti Albakhari (1922.) iz Tomislavgrada, ali kao
roditelji se navode Yaakov i Zimbula i prema podatcima rodbine stradala je
u Auschwitzu. Samo u srbijanskim i komunističkim izvorima može se naći
Lotika Albahari iz Tešnja, rođena 1930. godine, otac Jakov i ona je prema na­
vedenim podatcima stradala 1941. godine u logoru Đakovo, ali njezino ime
se ne nalazi na popisu žrtava pokopanih na židovskom groblju u Đakovu, a
ne spominje ju ni istraživač Arie Shtern. S obzirom na očevo ime usporediva
je s gore navedenom žrtvom iz Auschwitza.
Erna Alkalaj (1904., Moise*) u napomenama je navedeno alternativno
ime oca Moris.406 Prema iskazu supruga u kojem je priložena i fotografija
Erna Alkalaj je stradala u Jasenovcu, ali prema iskazu brata stradala je u Ga-
kovu u Bačkoj, a prema istraživaču Ariju Shternu stradala je u Đakovu. Čak
i u srbijanskom Spisku žrtava rata je podatak da je Erna Alkalaj stradala u Đa­

405 List of Jews from Zagreb and the surrounding area including their fate and details of the
damage caused to their property.
406 U nekoliko slučajeva postoji ista alteracija imena Moise/Moris tj. Moric.
kovu. Naizgled se čini kao zbrka, ali praktično u tri od četiriju zapisa najbliže
rodbine, istraživača holokausta pa čak i u srbijanskom reizdanju komuni­
stičkog popisa žrtava rata navode se podatci koji upućuju na logor Đakovo.
Za Ninu Alkalaj (1925., Haim) se u digitalnom arhivu Yad Vashema na­
lazi iskaz oca, to je isti onaj Khaim Alkalaj koji se navodi kao suprug gore
spomenute Erne Alkalaj. Prema njegovu iskazu Nina Alkalaj je stradala u
Jasenovcu. Međutim, očev iskaz pobijaju druga dva iskaza. Prema Kalmanu
Altarcu Nina Alkalaj je ubijena, ali mjesto smrti je nepoznato, a prema istra­
živaču Ariju Shternu mjesto smrti je u logoru Đakovo.
Klara Altarac (1935., Santo) je prema mrežnom jasenovačkom popisu
nestala u logoru Stara Gradiška. Kao izvori su navedeni podatci jugokomu-
nističkih subnoraša i jedna fotografija. Koliko je to znanstveno nevažno i po-
grješno, može se vidjeti u digitalnom arhivu Yad Vashema. Tamo su četiri
zapisa iz kategorije svjedočanstava obitelji, prijatelja i židovskih organizacija
za ime Klara Altarac iz Sarajeva, godine rođenja od 1934. do 1936. godine. U
jednom zapisu je mjesto smrti Loborgrad, a u tri je to Đakovo. Znači prema
židovskim izvorima niti jedna Klara Altarac iz Sarajeva, odgovarajućih godi­
na nije „nestala" odnosno nije ubijena u logoru Stara Gradiška.
Olga Altarac (1900., Elijas*) - u digitalnom arhivu Yad Vashema nema
žrtve s identičnim podatcima, ali mogu se razlikovati dvije iz Sarajeva vrlo
sličnih godina rođenja 1896. i 1898., stradale u Đakovu i Loborgradu i jedna
iz Beograda (1903.) za koju se ne navodi gdje je ubijena, ali za vrijeme rata
živjela je u Beogradu i kao opaska u njenom obrascu navedeno je „izdaja".
Prema tomu može se pretpostaviti da je izdana u Beogradu i da je potom
ubijena i to vjerojatno ne daleko od mjesta na kojem je izdana. Nije bez razlo­
ga već sredinom 1942. godine proglašena judenfrei Srbija.407
Sara Bahar (1889., Jozef) s jasenovačkog popisa, a u Spisku žrtava rata
je Sara Bahar rod. Gaon (1898., Sarajevo), stradala je u Đakovu 1942. godi­
ne. Podudarni podatci su u digitalnom arhivu Yad Vashema za istu ženu i
prema Ariju Shternu, tj. prema organizaciji preživjelih Židova iz Jugoslavije
te prema svjedočanstvu brata. Svi ti podatci se razlikuju od navodne jaseno-
vačke foto-žrtve po mjestu smrti i po zamijenjene dvije zadnje znamenke u
godini rođenja (89/98). Rena Gaon (1878., Jakov). U digitalnom arhivu Yad
Vashemu je svjedočanstvo sina prema kojem je stradala u Đakovu, a u srbi­
janskom Spisku žrtava rata se navodi da je mjesto smrti nepoznato.

407 https://web.archive.Org/web/20220321182725/https://hr. wikipedia.org/wiki/Holokaus-

t_u_Nedi%C4%87evoj_Srbiji_
 Navodnoj jasenovačkoj žrtvi Anuli Papo-Levi (1911., Isak) najsličnija po
svemu osim po mjestu smrti je Anula Papo (1911., Sarajevo, Isak) iz Spiska
žrtava rata, stradala u Đakovu 1942. godine. Jedina od nestalih s fotografija
koja nije iz Sarajeva je Zafira Levi (1888., Finci). O njoj nema podataka u digi­
talnom arhivu Yad Vashema. Jedini zapisi za to ime odnose se na jednu ženu
iz Soluna u Grčkoj za koju se navodi da je stradala u Auschwitzu u travnju
1943. ili u logoru Birkenau u ožujku 1943. godine.

Fotografije nepoznatih
Na jasenovačkom popisu nalazi se sedmero navodnih žrtava iz Stare
Gradiške kod kojih se kao jedini izvor podataka navodi zbirka fotografija.
Radi se o četvero djece i trojici muškaraca. Navode im se samo prezimena,
a imena su nepoznata. Nepoznate su im i godine rođenja i smrti te imena
očeva. Znači da praktično nema podataka prema kojima bi se ovih sedmero
bezimenih trebalo nalaziti na poimeničnom popisu jasenovačkih žrtava. U
trima slučajevima se u rubrici za ime oca navode ženska imena. Iz Banja
Luke su NN - dijete i NN - muškarac, oboje Omerbašić te NN - muškarac
Srefić. Iz Zavidovića su dva NN - djeteta Hane Kohen. Iz Ploča je NN - muš­
karac Mikulić, a iz Pakraca je NN - dijete Malvine Wachsler.
U ovom zadnjem slučaju mogu se u digitalnom arhivu Yad Vashema
naći usporedivi podatci. Primjerice, prema svjedočanstvu tete iz 1986. godi­
ne Lea Wachsler/Veksler (1929., Nova Gradiška), kći Juliusa i Malvine, živje­
la je u Pakracu, a stradala je u Đakovu. Prema svjedočanstvu sestrične Lea
Wachsler/Veksler je ubijena, ali mjesto smrti nije navedeno. U skeniranom
originalnom obrascu piše da je deportirana iz Pakraca 24. prosinca 1941. go­
dine i da se nikada nije vratila iz logora. Ne navodi se naziv logora. Prema
svjedočanstvu polubrata Leah Wachsler kod koje su godina i mjesto rođenja
te imena roditelja podudarni s prethodnim primjerima stradala je 1942. u
Jasenovcu u plinskoj komori. Međutim, plinske komore u logoru Jasenovac
ne spominju čak ni jugokomunistička, niti srpska propaganda pa iskaz dje­
luje nevjerodostojno. Tomu treba dodati da se radi o zapisu iz 1999. godine.
Znači više od pola stoljeća nakon Drugog svjetskog rata, ali u ovom slučaju je
važnija relacija da se radi o podatku koji je nastao nakon Domovinskog rata,
a većina takvih iskaza je kontaminirana konstantnom srpskom propagan­
dom. Prema nekakvoj listi Zidova iz Slavonskog Broda ubijenih od 1941. do
1945. godine nepoznatog autorstva, ali kreiranoj u doba jugokomunističke
diktature, Lea Wachsler iz Nove Gradiške, kći Malvine, stradala je u Jase­
novcu, ali 1941. godine, znači godinu ranije nego što navodi polubrat i bila
je stara 17 godina, a to znači oko 5 godina starija nego u ostalim slučajevima.
 Sve liste nastale tijekom vladavine komunističkog režima najblaže reče­
no nisu pouzdane. Dobar primjer u ovom slučaju bio bi podatak iz liste Ži­
dova iz Kukunjevca, Lipika i Pakraca preminulih u holokaustu prema kojoj
postoji Leo Vaksler, rođen 1933. godine, četiri godine mlađi od Lee, živio je
u Pakracu, a majka mu se zvala Molvina. Prema navodima je ubijen, ali ne
navode se okolnosti i mjesto smrti. Samo se u ovoj listi spominje nekakav
Leo Vaksler/Wachsler pa je pretpostavka da se u ovom slučaju radi o zatipku
ili o namjernom kreiranju papirnate žrtve.

Od Đakova do Treblinke
Morie Koen (1910.*, Sarajevo, Rafael) navodno je stradao nepouzdano
određene 1943.* godine u Jasenovcu*, ali i taj podatak je označen kao nepuz-
dan. U napomenama se navodi vrlo različita godina rođenja 1898., ali i druga
godina smrti 1941. Isto tako kao mjesto smrti navodi se Stara Gradiška, ali
poziva se i na podatak iz digitalnog arhiva Yad Vashema prema kojem je
mjesto smrti nepoznato. Takav podatak se nalazi u digitalnom arhivu Yad
Vashema u svjedočanstvu nećakinje Blanke Montilio. U tom svjedočanstvu
se navodi da je Moric Kohen iz Zagreba stradao 1942. godine.
Autori jasenovačkog popisa izuzetno se rijetko pozivaju na podatke iz
Yad Vashema, a i tada to rade selektivno. Postavlja se pitanje zašto iz digital­
nog arhiva Yad Vashema uzeti samo podatak iz zapisa u kojemu nema očeva
imena, mjesta i godine rođenja? Po takvoj logici moglo se uzeti podatak o
Moricu Koenu koji je rođen iste 1910. godine kao navodna jasenovačka žr­
tva. Možda je problem što se u tom slučaju kao mjesto smrti navodi srpski
logor u Sapcu i masakr iz rujna 1941. godine. Ti podatci su iz Spiska žrtava
rata srbijanske inačice jugokomunističkog popisa žrtava iz 1964. godine pa bi
se moglo zaključiti da autori popisa ne vjeruju u svoj glavni izvor podataka.
Kad se pogledaju ostali podatci iz digitalnog arhiva Yad Vashema o žr­
tvama imena Moric Koen uzimajući u obzir samo svjedočanstva rodbine,
ističu se dva zapisa. Prvi je o Moritzu Kohenu/Coenu rođenom 1905. go­
dine u Skoplju, stradalom u Treblinki. Ovdje je zanimljivo da se supruga
stradalog zove Rachel, tj. Rakhel, a to može izgledati kao da je ime supruge
u komunističkim popisima korišteno kao ideja za kreiranje Rafaela imena
oca navodne jasenovačke žrtve. Drugi Moritz Kohen rođen je 1902. godine
u Beogradu, a prema svjedočanstvu nećaka i ubijen je baš u Beogradu 1941.
godine. Znači u digitalnom arhivu Yad Vashema su tri svjedočanstva rodbi­
ne o žrtvama koje imenom i godinama starosti odgovaraju Moricu Koenu s
jasenovačkog popisa, ali niti u jednom slučaju se ne navodi da su stradali u
Jasenovcu ili Staroj Gradiški.
 Lota Rozenbaum (1898., Pakrac), a u napomenama mrežnog jasenovač-
kog popisa navodi se prezime Rasenhaum i Podravska Slatina. U digitalnom
arhivu Yad Vashemu osim nepouzdanih podataka iz srbijanskog Spiska žr­
tava rata ima jedan zapis o Loti Rozenbaum rod. Straus iz Pakraca, ali ona je
rođena 1876. godine. Izvor podataka je lista preminulih Židova iz Pakraca.
Prema toj listi Lota Rozenbaum je bila u logorima Stara Gradiška i Đakovo, a
kao mjesto smrti navodi se Đakovo 1942. godine. Za Beti Cveher (1887., Polj­
ska) u digitalnom arhivu Yad Vashema također postoje podatci da je umrla
u logoru Đakovo.
Slične probleme moguće je vidjeti i na drugim primjerima. U digitalnom
arhivu Yad Vashema nema niti jedna Greta Redlich (1905., Sarajevo, Franc*),
a u arhivu Yad Vashema se nalaze zapisi o jednoj Greti Redlich iz Breslaua u
Njemačkoj, tj. Wroclava u današnjoj Poljskoj i o još jednoj iz geta Theresien-
stadt.
Renik Albahari (1929., Tešanj, Sebetaj), u napomenama se navodi Reni-
kov. Naravno, u digitalnom arhivu Yad Vashema nema ni spomena žrtvi s
takvim imenom ili prezimenom.
Vilko Griinberger (1907., Pakrac), o tom bravaru ima nekoliko zapisa
u Yad Vashemu. Većina je iz komunističkih i srpskih izvora, ali ima i jedan
znakoviti zapis svjedočanstva sestrične koja navodi da je Vilko Griinberger
„bio zatočen u jednom od ovih logora: Jasenovac, Loborgrad, Đakovo". Znači puno
pretpostavki, a malo činjenica.
Kod Franje Kardoša (1891., Zagreb) u napomenama se navodi podatak
Židovske općine Zagreb da je mjesto smrti nepoznato. U digitalnom arhivu
Yad Vashema su dva zapisa o Franji Kardošu iz Spiska žrtava rata. Prema
prvom Franjo Kardoš iz Zagreba, rođen 1890., otac Adolf, ubijen je 1945. go­
dine u nepoznatom logoru. Prema drugom zapisu skoro sve je isto osim što
u ovom slučaju Franjo Kardoš nije iz Zagreba, već iz Opatije i ubijen je 1941.
godine u zagrebačkom logoru. Prema iskazu nećakinje Franjo Kardoš rođen
je u Janoshazi u Slovačkoj, a živio je u Zagrebu. Navodi se da je deportiran
1942. godine, ali nije poznato mjesto deportacije.
Salamon-Buki Kunorti (1895.*, Sarajevo), u napomenama se navode dva
alternativna prezimena Kunfti i Konorti, alternativna godina rođenja ne baš
bliska 1906., a sveukupno se navode tri godine smrti i to nepouzdana 1944.* i
alternativne 1941. i 1942. U digitalnom arhivu Yad Vashema osim iz jugo-ko-
munističkih i srpskih izvora nema prezimena Konorti, Kunorti ili Kunfti.
Pretpostavka je da se radi o slučajno ili namjerno promijenjenom prezimenu
Konfor ti/Konforte.
 Na jasenovačkom popisu nalazi se Salamon Konforti (1914., Sarajevo,
Moise*), a u digitalnom arhivu Yad Vashema je nekoliko zapisa svjedočan­
stava rodbine o imenjaku rođenom u razdoblju od 1913. do 1915. godine
kojem se otac zove Moric/Moris i ne spominje se da je stradao u Jasenovcu.
Štoviše, u jednom iskazu se navodi da je ubijen u Palama kod Sarajeva.

Eretz Izrael
U mrežnom jasenovačkom popisu su i trojica Židova, dvojica iz Sara­
jeva i jedan iz Vlasenice koji su prema fotografijama i subnorašima stradali
u Staroj Gradiški, premda se kod sve trojice ne navodi da su ubijeni, već da
su nestali. Jedan od njih je Jozef Abinun (1936., Aron*), u napomenama je
alternativno očevo ime Solomon. U digitalnom arhivu u Yad Vashemu nema
takve žrtve, ali ima jedan Jozef Abinun koji je živio u Šapcu, odnosno u ne­
posrednoj blizini srpskog logora u kojem su ubijeni brojni Židovi, a prema
iskazu nećaka ubijen je 1941. godine u dobi od 56 godina. Njegov se otac
zvao Aron kao i kod navodne jasenovačke žrtve. U digitalnom arhivu Yad
Vashema je i zapis o Josefu Abinunu starom 35 godina, živio je u Šapcu, a
ubijen je u listopadu 1941. godine u Zasavici, stratištu srpskog logora Šabac.
Premda je velika razlika u starosti, u prethodnim tekstovima su već nave­
deni primjeri iz mrežnog jasenovačkog popisa gdje su navedene razlike od
nekoliko desetljeća kod pojedinih žrtava.
Zanimljivo je da se na jasenovačkom popisu nalazi još jedan Jozef Abi­
nun (1924., Sarajevo, Šalom), u napomenama se navodi alternativno ime Ša-
lam, a to asocira na inačicu imena Salomon koje se navodi kao alternativa
očevu imenu kod gore navedene jasenovačke žrtve. On je navodno stradao
1941.* godine u Jasenovcu. U srbijanskom Spisku žrtava rata je skoro iden­
tičan Jozef Abinun (1924., Sarajevo, Salam) i on je navodno stradao u Jase­
novcu, ali 1942. godine. Kao što je bilo za očekivati, u digitalnom arhivu Yad
Vashema nema potvrde ovih podataka iz srpskih i komunističkih izvora pa
se može pretpostaviti da se radi o „doradi" podataka iz prethodnog slučaja.
Haim Altarac (1930., Sarajevo, Santo) je još jedna žrtva s mrežnog jase­
novačkog popisa za koju ne postoje podatci u digitalnom arhivu Yad Vashe­
ma. Jedini usporedivi zapis je o Khaimu Altarcu (1904., Vlasenica, Shmuel),
ali on je znatno stariji i prema svjedočanstvu nećakinje ubijen je 1942. go­
dine u Vlasenici. Santo Altarac (1902.*, Vlasenica, Haim) - kod njega se u
napomenama navode i dvije alternativne godine rođenja 1900. i 1924., znači
„samo" dvadesetak godina razlike. Takva ogromna razlika u godinama ne bi
se smjela pojaviti u službenim podatcima ustanove na državnom proračunu
koji su navodno rađeni prema znanstvenim principima, ali to u slučaju jase-
novačkog popisa nije izuzetak. U digitalnom arhivu Yad Vashema su četiri
zapisa koji „pokrivaju" godine rođenja navedene u popisu i alternative iz
napomena. Sažeto, to su Shem Tov Szanto Altaratz (1904., Vlasenica, Khaim),
za vrijeme rata bio je u Vlasenici. U svjedočanstvu brata navodi se da je ubi­
jen, ali ne navodi se mjesto smrti. Mlađoj inačici Sante Altarca u digitalnom
arhivu Yad Washema odgovara Santo M. Altarac rođen 1927. godine, živio
je u Sarajevu. Nalazi se na popisu djece koja su tijekom lipnja 1942. godine s
pratnjom trebala otići iz Zagreba preko Turske do današnjeg Izraela.408
Za Morica Lerera (1926., Sarajevo, Zelig), u digitalnom arhivu Yad Vas­
hema je samo jedan zapis na temelju svjedočanstva rodbine, ali radi se o
čovjeku koji nema veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Još dva zapisa
odnose se na istoimeno dijete koje se nalazi na popisu djece koja su u lipnju
1942. godine određena za odlazak iz Zagreba preko Turske do, kako se na­
vodi, Eretz Izraela,409 tj. do područja britanske uprave u Palestini, baš kao što
je već prije navedeno u slučaju Sante Altarca.
O Feliksu Lereru (Sarajevo), u jasenovačkom popisu navodi se vrlo
malo podataka, osim navodnog mjesta rođenja još samo mjesto smrti Stara
Gradiška što nije čudno s obzirom daje izvor podataka fotografija. U digital­
nom arhivu Yad Vashema se nalaze samo dvojica imenjaka i to Felix Lehrer
(1867.) iz Austrije koji je bio u getu Theresienstadt i jedno istoimeno malo
dijete iz Francuske. Selik Lerer (1881., Sarajevo) - u digitalnom arhivu Yad
Vashema je osam zapisa za istoimene žrtve, ali svi su iz Poljske i nisu pove­
zani s Nezavisnom Državom Hrvatskom.
Šimon Lerer (1933., Sarajevo) - od trinaest zapisa u digitalnom arhivu
Yad Vashema o Simonu Lehreru samo jedan je s područja Nezavisne Drža­
ve Hrvatske i to su podatci iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Znači da uopće
nema dokaza da je netko od četvorice Lerera stradao u Jasenovcu. Štoviše,
prema podatcima u slučaju Morica Lerera moglo bi se zaključiti da su Lereri
vjerojatno otputovali prema Turskoj. Na tom putu im se nalazila Judenfrei
Srbija pa možda nisu stigli na planirano odredište.

Identiteti bez pokrića

Kod Draginje Vlajisavljević s jasenovačkog popisa nije problem to što se
ne zna je li navodno stradala 1945.* ili 1943. godine i što se u napomenama
navodi i alternativno prezime Vlaisavljević, već da se kao na tekućoj traci

408 List of children and their escorts who were designated to make aliya to Eretz Israel from
Zagreb via Turkey, June 1942.
409 Zemlja odnosno Država Izrael.
navode i potpuno različita alternativna prezimena Vojsavljević i Milosav-
Ijević. Kod Draginje Borović je slična situacija. U napomenama se navode
alternativna prezimena Makić i dva puta Mačkić i to jednom kao djevojačko
prezime, a drugi puta kao prezime nestale žene. Kod Kate Vujaklije su nave­
dena alternativna prezimena Vujatlija, a prema podatku iz zbirke fotografija
je pretpostavljeno prezime Vujana.
Kod Martina Tautlera se u napomenama navodi Tahtler i Rahtler. Tre­
ba li uopće spominjati da se žrtva imena Martin Tautler/Tahtler/Rahtler ne
nalazi u digitalnom arhivu Yad Vashema? Frane Livić se prema podatcima
s fotografija preziva Plivić. Stevan Kvrgić je sudeći prema napomenama ne­
koliko godina stariji Stevo Gergić i navodi se da je nestao, a prema podatku
s fotografije nije iz okolice Novske, već iz Daruvara. Munira Hadžić (1929.)
iz okolice Zepča je prema napomenama pet godina stariji muškarac Munir
Hadžić (1924.). Ahmet Ljubunčić iz Livna je prema napomenama u stvari iz
Ilidže kod Sarajeva, a čak i subnorovci navode da je stradao u Norveškoj 1941.
godine pa nije mogao biti ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942.* godine.

Efemerni četnici
Na kraju posebno vrijedi spomenuti Srpkinju Dragojlu Batoz (1924.*,
Prijedor, Milan) kod koje se kao izvori navode čak dvije fotografije. Navod­
no je stradala 1944. godine u Staroj Gradiški i već je taj podatak dvojben
s obzirom na ratnu povijest tog logora, ali u napomenama se navodi ime
Dragoja, mjesto C. Dolina i alternativne godine rođenja 1928. i smrti 1942.
Prijestupnog dana 29. veljače 2016. godine na mrežnom jasenovačkom popi­
su pojavilo se na nekoliko sati pa zatim nestalo 719 novih imena jasenovač-
kih žrtava. Uz nekoliko poznatih četnika kao što su Pavle Đurišić, Zaharije
Ostojić, Dragiša Vasić, Petar Baćović, Luka Baletić i Mirko Lalatović na tom
popisu četnika stradalih nakon bitke na Lijevče Polju našlo se je i ime Dra­
goja Batoza rođenog 1928. godine, Srbina iz Crne Doline kod Prijedora čiji se
otac zove Milan, a stradao je u Staroj Gradiški 1942. godine. Usporedite ove
podatke s gore navedenom Dragojlom Batoz i puno toga će vam biti jasno.
To je prava slika jasenovačkog popisa.

Projekt „Dotršćina"
Jedan od izvora podataka za mrežni jasenovački popis su i Popisnice
projekta „Dotršćina" (1980.-1985.) s podacima o „ubijenim žrtvama fašističkog
terora i antifašistima grada Zagreba". Projekt „Dotršćina" nastao je u termi-
nalnoj posttitovskoj fazi jugoslavenske komunističke diktature i služio je za
očuvanje partijskih propagandnih konstrukcija.
 U trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa ove popisnice pod
kraticom DOTRS su navedene kao jedan od izvora podataka za 3.905 osoba.
Kad je laž takvih razmjera kao u slučaju jasenovačkog mita, komunističkim
povjesničarima i njihovim nasljednicima bilo je teško uskladiti mozaik laži
što je dovelo do brojnih proturječnosti u navedenim mjestima smrti kod istih
osoba. Ukratko, postoje značajne razlike između podataka iz projekta „Dotr­
šćina" i nekih drugih izvora. Ovo vrijedi pokazati na konkretnom primjeru.
Primjerice, u tekstu „Jasenovačko omalovažavanje Vukovara"410 jasno
je pokazano da su neke osobe koje su prema popisnicama iz projekta „Dotr­
šćina" navodno stradale u Jasenovcu zapravo umrle nakon rata, neke čak i u
samostalnoj Hrvatskoj. Jedna od takvih je i Nada Sonnenschein koja je umrla
2007. godine u Zagrebu, ali je u projektu „Dotršćina" pozivajući se na Popis
žrtava r. br. 6015. Židovske općine Zagreb bez ikakvih problema jednostavno
navode kao žrtvu Jasenovca.
Projekt „Dotršćina" je pokrenut dva desetljeća nakon što je nastao ko­
munistički Popis žrtava Drugog svjetskog rata Saveznog zavoda za statistiku
Jugoslavije iz 1964. godine pa bi podaci u njemu trebali biti točniji, odnosno
za očekivati bi bilo da su brojne pogrješke ispravljene, a lažne žrtve maknute,
ali iz brojnih primjera se vidi da to nije tako. Komunizam je uvijek isti kako
na početku tako i na svome kraju.
Jedan od redaktora projekta „Dotršćina" je bila N. Lengel-Krizman. Nju
je ovdje važno opet spomenuti jer je jednom prilikom S. Goldstein, od jedne
dnevne tiskovine opisan kao „nesumnjivo najbolji poznavatelj onoga što se
u ustaškom logoru u Jasenovcu događalo za vrijeme Nezavisne Države Hr­
vatske",411 izjavio kako je Igor Vukić kao jedan od autora knjige Jasenovački
logori - istraživanja svakako morao čitati i knjige Narcise Lengel-Krizman pa
bi se moglo pretpostaviti da se isto može očekivati i od „najboljeg poznava­
telja", ali i od djelatnika JUSP Jasenovac jer se i oni bave Jasenovcem na svoj
način. No je li tomu zaista tako ili su ovdje prisutni dvostruki kriteriji?
Krenimo redom. Arhivsko gradivo projekta „Dotršćina" je moguće vi­
djeti u Hrvatskom državnom arhivu, a samu organizaciju projektne doku­
mentacije moguće je pregledati i na mrežnoj stranici arhinet.arhiv.hr.412 Ako
se idu uspoređivati podaci za osobe iz više tamo navedenih stavki projekta

410 Banić & Koić, Jasenovačko omalovažavanje Vukovara, s. 46.-47.

411 http://web.archive.Org/web/20200130072621/https://www.telegram.hr/politika-kriminal/
slavko-goldstein-hasanbegovic-je-intelektualac-i-barem-dijelom-antifasist-ali-on-ne-prihva-
ca-da-je-antifasizam-pobijedio-u-ratu/
412 http://web. archive.org/web/20200130063137/http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?Ite-
m!d=l_106726
„Dotršćina" i mrežnog jasenovačkog popisa, bez problema se može otkriti
veći broj novih lažnih jasenovačkih žrtava.
Primjerice, osobe spomenute u skupini dokumenata „Zagrepčani - re­
volucionari, antifašisti žrtve fašističkog terora poginuli na savezničkim fron-
tovima ili fašističkim logorima izvan Jugoslavije" ne bi trebale biti navođene
kao jasenovačke žrtve već zbog činjenice da su stradale negdje drugdje, a ne
u Jasenovcu. Primjerice, Vera Fiirst rođena po ocu Aladaru 1925. godine u
Zagrebu ne bi smjela biti na jasenovačkom popisu jer „prema jednim izvorima
ubijena je u Lobor-gradu a prema drugima u Jasenovcu ili u Njemačkoj" na što se
čak i JUSP poziva u napomenama. Srbijanski Spisak žrtava rata ima podatak
da je Vera Furst iz Zagreba, rođena 1932. godine, znači sedam godina mlađa,
stradala u neimenovanom logoru u Njemačkoj.

Zatvor Lepoglava
Veliki je broj zatočenika iz zatvora u Lepoglavi koji su prema podatcima
projekta „Dotršćina" stradali ili u Lepoglavi ili tijekom transporta iz Lepo-
glave u Jasenovac, a navode se kao jasenovačke žrtve. Za neke se navode i
druga mjesta stradanja nevezano za Jasenovac.
Prema projektu "Dotršćina" neki s jasenovačkog popisa su stradali u
Lepoglavi. To su Eta Steinberger rođena po ocu Mavri 1925. godine u Za­
grebu koja je prema podacima iz projekta "Dotršćina" „ubijena u samici Kuli
(Lepoglava), a radi prijave agentice-provokatora da je pjevala partizanske pjesme".
Josip Banjšak rođen po ocu Josipu 1928. godine u Zagrebu „ubijen sredinom
travnja 1945. u Lepoglavi" kamo je naposljetku odveden nakon uhićenja kra­
jem 1944. godine. Vinko Uroić rođen po ocu Vinku 1914. godine u Velikoj
Ludini je prema podatcima u jesen 1944. godine odveden u Lepoglavu gdje
je 1945. godine ubijen.
Za neke postoji dvojba jesu li stradali u Lepoglavi ili tijekom transporta.
Takvi su Mile (JUSP navodi Milan, ali spominje i inačicu Mile) Ladišić rođen
1906. godine u Brinju izgledno nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1945. godi­
ne jer sudeći prema komunističkom projektu „Dotršćina" „vjerojatnije je, da
je ubijen ili u Lepoglavi ili tijekom transporta". Ovdje treba naglasiti da je jedini
navedeni izvor za njega na mrežnom jasenovačkom popisu upravo projekt
„Dotršćina". Ivan Lenard rođen po ocu Leonardu 1894. godine u Zagrebu
nije stradao 1945. godine u Jasenovcu, već je prema jednim izvorima stri­
jeljan u Lepoglavi u travnju 1945. godine, a prema drugima „ubijen je sredi­
nom travnja 1945. prilikom transporta zatočenika iz Lepoglave u Jasenovac". Viktor
Topkin rođen po ocu Vasiliju 1905. godine u Zagrebu (projekt „Dotršćina"
navodi da je rođen u „Vladivkavkazu, SSSR", na što se i JUSP poziva, a do­
datno projekt „Dotršćina" navodi i da je živio u Zagrebu na Trešnjevki) nije
ubijen od ustaša 1945. godine u Jasenovcu, već je ili poginuo u Lepoglavi u
ožujku 1945. godine ili je stradao „prilikom transporta zatočenika iz Lepoglave u
Jasenovac sredinom travnja 1945." godine.
Kod stradalih u transportu navedena su različita razdoblja stradanja.
Nikola Habazin rođen po ocu Stjepanu 1919. godine u Zagrebu nije „nestao
od ustaša u logoru Jasenovac" 1945. godine, već je ubijen 1945. godine u Ba­
novoj Jarugi na putu iz Lepoglave u Staru Gradišku. Ne navodi se tko ga je
ubio. Franjo Vrbanec rođen 1911. godine u Kišćenici u Mađarskoj je stradao
„и travnju 1945. prilikom transporta zatvorenika iz Lepoglave za Jasenovac." Prili­
kom "transporta zatočenika iz Lepoglave u Jasenovac" stradao je Franjo Rumbak
rođen po ocu Franji 1897. godine u Krapinskim Toplicama. U dodatku se
navodi nadnevak "15. travnja 1945." godine. Sličan slučaj je Đuro Sarošević
rođen 1917. godine u Ivankovu koji je prema projektu "Dotršćina" stradao
„vjerojatno 15. travnja 1945. prilikom transporta iz Lepoglave za Jasenovac".
Kod nekih piše da su stradali „sredinom travnja 1945. za vrijeme transpor-
tiranja logoraša iz Lepoglave u Jasenovac". Tomo Kuzmec rođen po ocu Mati
1917. godine u Zagrebu nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1945. godine, već
je „ubijen sredinom travnja 1945. prilikom transportiranja zatočenika iz Le­
poglave za Jasenovac". Projekt „Dotršćina" je ovdje naveden kao jedini izvor
podataka i iako uopće ne spominje ubijanje. Ostali primjeri su Josip Antolić
rođen po ocu Vinku u Podskočima (projekt „Dotršćina" navodi Bribir, a i
JUSP se poziva na to), Juraj Jugović rođen po ocu Jurju (projekt „Dotršćina"
ne navodi ime oca) 1918. godine u Gornjoj Dobri, Zvonimir Jurman rođen po
ocu Juri 1925. godine u Zagrebu (u projektu „Dotršćina" se navodi da je bio
„stolar u Drenju, Zagreb"), Stjepan Kablar rođen po ocu Stjepanu 1900. godi­
ne u Zagrebu, Josip Kolednjak rođen po ocu Janku 1907. godine u Veternici,
Slavica Tkalec rođena po ocu Antunu 1905. godine u Zlataru, Viktor Renko
rođen po ocu Zivoradu 1924. godine u Splitu, a projekt „Dotršćina" nave­
den kao jedini izvor podataka te Viktor Rosenwasser rođen po ocu Eduardu
1922. godine u Osijeku.
Kod nekih su precizniji nadnevci smrti. To su Mihovil Kopričanec ro­
đen po ocu Josipu 1902. godine u Molvama „stradao za vrijeme transporta za­
točenika iz Lepoglave za Jasenovac 14. travnja 1945". Sličan slučaj je i Zvonimir
Mežnarić rođen po ocu Josipu 1915. godine u Zagrebu koji je „poginuo 14.
travnja 1945. prilikom transportiranja zatočenika iz Lepoglave za Jasenovac", a Jo­
sip Zamolo rođen po ocu Ivanu 1923. godine u Dobrljinu (projekt „Dotršći­
na" navodi Dobrlin) je strijeljan „и transportu prilikom evakuacije logoraša iz
Lepoglave u Jasenovac 14. travnja 1945." godine.
 Kod nekih piše da su stradali „prilikom transporta logoraša iz Lepoglave u
Jasenovac 14. i 15. travnja 1945." Takvi slučajevi su Ana Šantek rođena po ocu
Stjepanu 1899. godine u Zagrebu i Marija Škaberna rođena po ocu Josipu
1920. godine u Slavonskom Brodu. Kod drugih se precizira da su stradali
"15. travnja za vrijeme transporta zatočenika iz Lepoglave u Jasenovac". Stradali
na taj dan su Robert Kleiner rođen po ocu Rudolfu 1914. godine u Komiži i
Franjo Kostrec rođen po ocu Breku 1920. godine u Jalševcu, a Jakov Kordić
rođen po ocu Mati 1907. godine u Komiži je nestao prilikom transportiranja
iz Lepoglave za Jasenovac 15. travnja 1945. godine. Prema projektu "Dotršći-
na" Stjepan Vavra rođen po ocu Adolfu 1908. godine u Banjoj Luci je ubijen
„16. travnja 1945. prilikom transporta zatvorenika iz Lepoglave za Jasenovac."
Neki nisu stradali u Lepoglavi, Jasenovcu niti prilikom transporta već
su kao Viktor Turk rođen po ocu Stjepanu 1912. godine u Desnoj Martinskoj
Vesi (JUSP navodi Sisak) ubijen u Sisku 1945. godine.
U nastavku slijede podaci za podudaranja kod kojih postoje manja od­
stupanja u godini rođenja, ali nakon što je statistički dokazano da su godine
rođenja u mrežnom jasenovačkom popisu masovno lažirane apologetima ja-
senovačkog mita godine više nisu važne.
Stjepan Bahun rođen po ocu Stjepanu 1906. godine (u projektu „Dotr­
šćina" se navodi 1907.) nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, već
je prema jednim izvorima „zaklan u Lepoglavi 28. rujna 1942. godine i bačen u
bunar", a prema drugima je 6. srpnja 1944. godine otpremljen u Lepoglavu
odakle se obitelji zadnji put javio u proljeće 1945. godine, a „nakon toga mu se
izgubio svaki trag". Emilija Milka Kleinhaus rođena po ocu Nikoli 1915. godi­
ne (projekt „Dotrščina" navodi 1910. na što se i JUSP poziva u napomenama)
u Varaždinu (projekt „Dotršćina" navodi Švicarsku na što se i JUSP poziva
u napomenama) ne bi smjela biti na jasenovačkom popisu jer je „prebačena u
Lepoglavu gdje je ubijena u drugoj polovici 1944." godine što znači da nije mogla
stradati u Jasenovcu 1945. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema
podataka o Emiliji i/ili Milki Kleinhaus. U ovom slučaju je upitno je li Emilija
Kleinhaus Židovka, je li uopće stradala i ako je, od čije ruke. Đuro Telebuh
rođen po ocu Ignacu 1921. godine u Podturenu u Međimurju (projekt „Do­
trščina" navodi da je rođen u Podturlu kod Čakovca) nije ubijen od ustaša u
Jasenovcu 1945. godine, već je stradao u Lepoglavi 1945. godine. Ivan Kum
rođen po ocu Ivanu 1908. godine (projekt „Dotršćina" navodi 1909. godinu)
u Novom Mestu (projekt „Dotršćina" navodi Kočevje) nije ubijen u Jasenov­
cu od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, već je „stradao prilikom transporta zato­
čenika iz Lepoglave za Jasenovac sredinom travnja 1945." godine.
 Iz navedenoga je vidljivo da postoji mnogo lažnih jasenovačkih žrtava
koje su zapravo stradale u Lepoglavi ili na putu, a ima i stradalih u drugim
mjestima nevezano za Jasenovac. Zato ima smisla spomenuti i one dodatne
navodne jasenovačke žrtve kod kojih već i u napomenama jasenovačkog po­
pisa postoji sumnja u Lepoglavu kao mjesto stradavanja. U jasenovačkom
popisu je devet navodnih žrtava kod kojih je jedan od izvora projekt „Dotr­
šćina", a kod kojih se u napomenama navodi da su stradali u zatvoru Lepo-
glava.

Njemački logor Loborgrad

Prema podatcima iz projekta „Dotršćina" dio navodnih jasenovačkih
žrtava povezan je s Loborgradom, s jednim od nekoliko njemačkih logora
na području Nezavisne Države Hrvatske. Flora Bauer rođena 1896. godine u
Zagrebu nije ubijena 1941. godine u Jasenovcu jer se 15. travnja 1942. godi­
ne nalazila u logoru Loborgrad. U digitalnom arhivu Yad Vashema je Flora
Bauer rod. Rosenberg (1898.) iz Varaždina, rođena u Mađarskoj. Prema po­
datcima odvedena je u nepoznati logor, baš kao što se navodi i u napomena­
ma jasenovačkog popisa. Znači da autori popisa znaju sve te dvojbe, ali kako
bi se bez takvih slučajeva povećavao broj žrtava na jasenovačkom popisu?
Mirko Rosenberg rođen po ocu Salamonu 1929. godine u Zagrebu nije
ubijen u Jasenovcu 1941. godine jer čak i svi izvori koji se navode u mrež­
nom jasenovačkom popisu govore suprotno. Naime, prema knjizi Melite
Svob tvrdi se da je ubijen u Auschwitzu, kao drugi izvor se navodi Židovska
općina Zagreb i uz to broj 5526. Međutim, ako se pogleda podatke iz projekta
„Dotršćina", tamo se kao jedan od izvora navodi upravo isto (Židovska op­
ćina Zagreb, Popis žrtava, red. br. 5526), a sam dokument iz projekta „Dotr­
šćina" koji inače navodi još nekoliko izvora pokazuje da je Mirko Rosenberg
1941. godine zajedno s roditeljima Salamonom i Dragom te sestrom Melitom
odveden u sabiralište na Zagrebačkom zboru, zatim u logor Loborgrad, a u
ljetu 1942. godine prebačen je s majkom i sestrom u Auschwitz gdje je iste go­
dine i ubijen. Ovo je dobar primjer kako se kreiraju lažne jasenovačke žrtve.
Margita Schlesinger rođena po ocu Ignacu 1893. godine u Zagrebu (pro­
jekt „Dotršćina" navodi Mađarsku) ne bi smjela biti na jasenovačkom popisu
jer postoje podatci da je „odvedena u logor Loborgrad, a potom u jedan od logora
u Poljskoj, odakle se nije vratila".
Roza Levi rođena 1903. godine (ni JUSP Jasenovac ni projekt "Dotršći­
na" ne navode ime oca) u Zenici (projekt "Dotršćina" navodi da je bila ku­
ćanica iz Zagreba) nije ubijena 1941. godine od ustaša u Jasenovcu, već je
1942. godine „odvedena u logor Loborgrad, odakle je iste godine prebačena u neki
od njemačkih logora (vjerojatno Auschwitz) gdje je ubijena neposredno po dolasku".
 Šarina (projekt „Dotršćina" navodi Sarina) Levi rođena 1899. godine u
Olovu (projekt „Dotršćina" navodi da je bila kućanica iz Zagreba) nije ubi­
jena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, već je uhićena 1941. godine i „od­
vedena u logor Loborgrad odakle je 1942. odvedena u jedan od njemačkih logora
(vjerojatno Auschwitz) gdje je iste godine ubijena".

Sabirališta
Prema podatcima iz projekta „Dotršćina" može se rekonstruirati da su
neki s mrežnog jasenovačkog popisa prije deportacije u njemačke logore
izvan Nezavisne Države Hrvatske prošli kroz skupna sabirališta. Tako se na­
vodi skupno sabiralište u Križanićevoj ulici u Zagrebu, a neki su prošli kroz
sabirne logore kao što su Jasenovac ili Đakovo.
U nastavku slijede neki primjeri. Ljudevit Lausch rođen po ocu Adamu
1867. godine (JUSP nepouzdano navodi 1870. godinu, ali u napomenama se
kao mogućnost također spominje 1867. godina) u Ludbregu (projekt „Dotr­
šćina" navodi Cukovec kraj Ludbrega) nije ubijen u Jasenovcu 1942. godine,
već je u kolovozu 1942. godine uhićen u svom stanu, „odveden na skupno sa­
biralište u Križanićevoj ulici, a potom, nakon nekoliko dana u Auschwitz, odakle se
nije vratio". Povezano s tim slučajem vrijedi spomenuti i Ceciliju Lausch - za
nju JUSP navodi da je rođena nepouzdane 1880. godine u Ludbregu i da je
ubijena 1942. godine u Jasenovcu pri čemu se u napomenama kao alterna­
tivna godina rođenja navodi 1877. U projektu „Dotršćina" se spominje Ceci-
lija Lausch rođena 1877. godine u Ormožu. Ormož je pedesetak kilometara
udaljen od Ludbrega pa bi se moglo posumnjati da se radi o istim osobama,
međutim za poveznicu ključna je njezina sudbina: prema projektu „Dotršći­
na" navodi se da je uhićena u kolovozu 1942. godine, odvedena na skupno
sabiralište u zagrebačkoj Križanićevoj ulici, a potom, nakon nekoliko dana u
Auschwitz, odakle se nije vratila. Budući da je ovo jednako sudbini Ljudevita
Lauscha te da JUSP navodi da su efektivno iz istih mjesta, može se zaključiti
da se kod ovih dviju Cecilija radi o istim osobama što znači da se ni spome­
nuta Cecilija ne bi trebala nalaziti na jasenovačkom popisu.
Mane Beck rođen po ocu Davidu 1890. godine u Zagrebu (u napome­
nama mrežnog jasenovačkog popisa se navodi Dalj - isto kao i u projektu
„Dotršćina") nije ubijen u Jasenovcu 1942. godine jer postoje izvori koji na­
vode nekoliko mogućih mjesta smrti, tj. da je ubijen 1942. godine ili u Staroj
Gradiški ili u Osijeku ili u logoru u Njemačkoj. Ni Mane Beck se ne nalazi
u digitalnom arhivu Yad Vashema, ali ima nekoliko žrtava imenom Marie
Beck. Kad oko nije naviklo na latinicu ili je preslaba dioptrija naočala, lako se
,,ri" zamijeni s „п". Tri su zapisa s imenom Maria Beck, tj. Marija Bek. Prema
iskazu jedne židovske organizacije Maria Beck (1884., Subotica) stradala je u
Auschwitzu. Prema srbijanskom Spisku žrtava rata dva puta se navodi Marija
Bek (1896., Subotica) stradala 1944. godine u Auschwitzu.
Đuro Angelus rođen po ocu Anti 1902. godine u Zagrebu ne može se
navoditi kao ubijen u Jasenovcu jer postoje izvori koji navode da je stradao
u Auschwitzu. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema podataka o Đuri
Angelusu.
Anica Blum rođena po ocu Hinku 1926. godine u Zagrebu ne može se
navoditi kao ubijena u Staroj Gradiški 1942. godine jer postoje podaci da je
ubijena 1942. godine u nekom od logora u Poljskoj, odnosno 1943. godine u
Auschwitzu.
Hinko Blum rođen po ocu Jakovu 1885. godine u Zagrebu je prema op­
tužnici protiv Ante Pavelića ubijen 1941. godine u Jasenovcu što navodi i
mrežni jasenovački popis, ali po drugom izvoru, onom Židovske općine Za­
greb, zajedno sa suprugom Ružom i kćeri Anicom on je 1943. godine odve­
den u Auschwitz.
Ruža Blum rođena 1889. godine u Zagrebu ne može se navoditi kao ubi­
jena u Jasenovcu jer za nju vrijede isti podatci kao i za Hinka i Anicu Blum.
Leo(n) Demajo rođen po ocu Avramu 1875. godine u Zemunu (JUSP ne na­
vodi mjesto rođenja) nije ubijen 1941. godine u Jasenovcu jer je 1943. godine
uhićen i odveden u zatvor na Savskoj cesti u Zagrebu, a postoje podatci da
je kasnije ubijen u nekom njemačkom logoru - zanimljivo je da ovdje u JUSP
Jasenovac kao jedini izvor podataka navode problematične srbijanske „Ро-
pisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od
1941. do 1948. godine u Vojvodini" (AOISV).413
U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa o Leonu Demaju iz Za­
greba rođenom 1874. godine u Beogradu. Prema iskazu kćeri stradao je u ne­
imenovanom logoru, a prema iskazu snahe transportiran je 1943. u Poljsku.
Hermina Deucht rođena po ocu Ignacu 1880. godine u Zagrebu (u napo­
menama mrežnog jasenovačkog popisa se navodi Vid - isto kao i u projektu
„Dotršćina") ne može se navoditi kao ubijena u Jasenovcu 1943. godine jer
postoje podaci da je odvedena u nepoznati logor u Poljskoj. Iskaz iz 1955.
godine koji se može naći u digitalnom arhivu Yad Vashema i kasniji zapis,
tj. prijepis istog pokazuju da je prezime Deucht dvojbeno i da se vjerojatno

413 Problematične su jer kod izuzetno velikog broja navodnih jasenovačkih žrtava u tim popi-
snicama osim imena i prezimena gotovo u pravilu nedostaju ostali identifikacijski podatci, a
za istoimene žrtve postoje podatci da su stradali negdje drugdje ili nema podataka kojima bi
se potvrdilo da su neki s popisnica stvarne osobe.
radi o prezimenu Deutsch, tj. Doich, a i projekt „Dotršćina" kao alternativu
navodi Detsch.
Desanka Fischbein rođena po ocu Radivoju 1928. godine u Zagrebu ne
može se navoditi kao ubijena u Jasenovcu 1943. godine jer je po jednom izvo­
ru ubijena u Auschwitzu 1942. godine. I u ovom slučaju opet se radi o potpu­
no različitim podatcima iz optužnice Anti Paveliču koji su optužujući i onih
„revizionističkih" iz Popisa žrtava Židovske općine Zagreb.
Gertruda Kronfeld rođena po ocu Edvardu (JUSP ne navodi ime oca)
1882. godine u Zagrebu (projekt „Dotršćina" navodi Prag, ali i to da je bila
kućanica u Zagrebu) nije ubijena 1941. godine u Staroj Gradiški, već je 1943.
godine uhićena i naposljetku odvedena u njemački logor Birkenau.
Oskar Miiller rođen po ocu Vilimu 1871. godine u Pakracu nije ubijen
u Jasenovcu 1941. godine jer je uhićen 3. svibnja 1943. godine u Zagrebu i
naposljetku prebačen prema podatcima iz projekta „Dotršćina" vjerojatno u
Auschwitz.
Irma Pollak rođena 1882. godine u Lipiku (projekt „Dotršćina" ne na­
vodi mjesto rođenja) ne može se navoditi kao ubijena u Jasenovcu 1942. go­
dine jer i projekt „Dotršćina" i još jedan drugi izvor naveden i na mrežnom
jasenovačkom popisu kao mjesto deportacije i nestajanja navode Beč, ali i
„nepoznato". Prema srbijanskom Spisku žrtava rata Irma Pollak iz Lipika je
rođena 1871. godine. Žrtve s identičnim podatcima trenutno nema na jaseno­
vačkom popisu, ali na popisu se nalazi Irena Pollak rođena iste 1871. godine,
ali navodno iz Kotoribe. U napomenama se kao jedan od izvora navodi i pro­
jekt „Dotršćina". Prema listi Židova s osječkog područja stradalih 1941.-1945.
Irena Pollak rođena 1882. godine stradala je 1942. godine u neimenovanom
logoru u Poljskoj. Prema srbijanskom Spisku žrtava rata jedna Irma Pollak ro­
đena je 1892. godine, znači točno deset godina je mlađa, živjela je u Osijeku, a
stradala je u Auschwitzu 1942. godine. Prema istom izvoru jedna Irma Pollak
iz Zagreba stradala je 1945. godine u neimenovanom logoru. Ovo su primjeri
kako se od stvarnih žrtava stradalih izvan Hrvatske može kreirati nekoliko
žrtava iz različitih logora već prema potrebi.
Branko Rechnitzer rođen po ocu Josipu 1930. godine u Zagrebu (u na­
pomenama mrežnog jasenovačkog popisa se navodi Dubrava, Vrbovec - isto
kao i u projektu „Dotršćina") nije ubijen u Jasenovcu 1941. godine jer je 1942.
godine uhićen u Zagrebu i 1944. godine ubijen „и jednom od fašističkih logora".
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema podataka o Branku Rechnitzeru ili
o nekom Rechnitzeru rođenom oko 1930. godine koji bi imao neke veze s
Hrvatskom.
 Zdenka Spivak rođena po ocu Rudolfu 1930. godine u Osijeku (projekt
„Dotršćina" ne navodi mjesto rođenja) nije ubijena u Jasenovcu 1941. godine,
već je prema jednom izvoru stradala u Đakovu, a prema drugom u Aus-
chwitzu „što je vjerojatnije", a slično navode i neki drugi izvori spomenuti u
napomenama za Zdenku u mrežnom jasenovačkom popisu. U digitalnom
arhivu Yad Vashema tri su zapisa za osobe s imenom Zdenka Spivak. Prema
popisu Zidova s osječkog područja Zdenka Spivak rođena je 1924. godine, a
stradala je 1942. godine u Jasenovcu. Dva su zapisa prema srbijanskom Spi­
sku žrtava rata. Starija Zdenka Spivak (1926.) iz Zagreba, stradala u Đakovu
1942. godine. Prezimena Spivak nema na javno dostupnom popisu žrtava iz
Đakova javno dostupnom na mrežnoj stranici El Mundo Sefarad.414 Mlađa
Zdenka Spivak (1930.) je iz Osijeka kao i najstarija od tri navedene, a navod­
no je stradala u Jasenovcu u svibnju 1941. godine, znači oko tri mjeseca prije
nego što su uopće uspostavljeni logori Bročice kod Novske i Krapje između
Siska i Jasenovca koji prethode logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Da se
u slučaju dvije Zdenke Spivak iz srbijanskog Spiska žrtava rata radi o jednoj,
može se zaključiti po imenu oca koje je u oba slučaja isto Rudolf.
Nada Weinberger rođena po ocu Mavri 1924. godine u Sunji nije ubijena
1941. godine u Jasenovcu, već 1943. godine u Auschwitzu.
Njezin otac Mavro Wertheimer rođen 1875. godine po ocu Adolfu u Be­
lom Manastiru ne može se navoditi kao ubijen 1942. godine u Jasenovcu, već
postoje podatci da je prebačen u Auschwitz gdje je ubijen neutvrđenog datu­
ma. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa o Mavri Wertheimeru.
Prema jednoj listi ne zna se gdje je bio tijekom rata, a kao sudbina se navodi
da je nestao. Drugi zapis je iz srbijanskog Spiska žrtava rata u kojem se navodi
da je stradao 1942. godine u Jasenovcu.
Vladimir Zdravec rođen po ocu Josipu 1924. godine u Zagrebu nije ubi­
jen u Staroj Gradiški 1942. godine, već je od tamo odveden „и jedan od faši­
stičkih logora u Njemačkoj" gdje je stradao. Žrtve takvog imena i prezimena pa
niti u vjerojatno ispravnijoj inačici Zadravec nema u digitalnom arhivu Yad
Vashema.

Od Knina do Norveške
U nastavku slijede podaci za podudaranja kod kojih je apsolutna razli­
ka u godini rođenja navedenoj u mrežnom jasenovačkom popisu i projektu
„Dotršćina" jednaka jedan. Mavro Marberger rođen po ocu Vilimu u Vin­
kovcima 1878. godine (JUSP nepouzdano navodi 1877.) u Vinkovcima nije

414 https://web.archive.Org/web/20190928165943/http://elmundosefarad. wikidot.com/spi-

sak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo
ubijen u Jasenovcu 1942. godine, već je u kolovozu 1942. godine „odveden u
neki logor и Njemačkoj gdje je stradao krajem iste godine".
Franjo Poche (projekt „Dotršćina" kao prezime navodi Pohe ili Pohej)
rođen po ocu Vilimu u Zagrebu 1911. godine (JUSP navodi 1912.) ne može
se navoditi kao ubijen u Staroj Gradiški 1942. godine, jer je prema projektu
„Dotršćina" ubijen 1941. godine u Jasenovcu ili je odveden na prisilni rad u
Norvešku gdje je umro u logoru 1942. godine. Dodatni problem kod njega je
taj što je u mrežnom jasenovačkom popisu kao jedini izvor podataka nave­
den upravo projekt „Dotršćina". Budući da je za iste osobe u sklopu projekta
„Dotršćina" zaista moguće pronaći različite dokumente, možda je i ovdje
slučaj da su djelatnici JUSP Jasenovac preuzeli samo one koji im se sviđaju.
Primjerice, čak i komunistički odnosno savezni popis iz 1964. godine koji
je dostupan na mrežnim stranicama Muzeja genocida u Beogradu navodi
da je Franjo Poche sa svim ovdje navedenim podacima ubijen od Nijemaca
1942. godine u logoru u Norveškoj, a isto se navodi i u digitalnoj inačici po­
pisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). Niti jedne od navedenih kombinacija
prezimena (Poche/Pohe/Pohej) uz ime u inačici Franjo/Franz/Frank nema u
digitalnom arhivu Yad Vashema pa je upitno je li osoba takva imena bila
ratna žrtva i radi li se uopće o stvarnoj osobi ili samo o komunističkoj fan­
taziji stvorenoj za potrebe uvećanja broja jasenovačkih žrtava. Samuel (pro­
jekt „Dotršćina" navodi Samuilo) Quit rođen 1876. godine (projekt „Dotršći­
na" navodi 1875.) nije ubijen nepoznate godine u Jasenovcu, već je „stradao
u nekom od njemačkih logora". U digitalnom arhivu Yad Vashema je zapis o
Samuelu Quittu rođenom 1875. u Levicama u Slovačkoj, stradao u svibnju
1943. godine u Auschwitzu. Ako se tolerira i apsolutna razlika u godinama
od dva, tu je onda i Olga Slomović rođena po ocu Ignacu (JUSP ne navodi
ime oca) 1897. godine (projekt „Dotršćina" navodi 1895.) u Vinkovcima koja
nije ubijena u Jasenovcu 1942. godine, već je odvedena u logor Dachau gdje
je u kolovozu 1942. godine ubijena. U poglavlju Narodi je detaljnije o slučaju
Slomović.
Na mrežnom popisu žrtava JUSP-a Jasenovac nalazi se Albert Vladislo-
vić rođen ocu Viktoru 1924. godine u Bakru koji je navodno ubijen od ustaša
u Jasenovcu 1943. godine, a izvori za to su komunistički Popis žrtava Drugog
svjetskog rata Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine te
Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije u izdanju Boš­
njačkog instituta. Albert Vladislović nije ubijen u Jasenovcu, već je poginuo u
„borbi za oslobođenje Knina u prosincu 1944." godine kako se navodi u jednom
od dokumenata projekta „Dotršćina". Štoviše, ako se pogleda inačica spo­
menutog komunističkog popisa iz 1964. godine javno dostupna na mrežnim
stranicama beogradskog Muzeja žrtava genocida, može se vidjeti da se za­
pravo i tamo navodi da je Albert Vladislović „poginuo u NOBu, Knin". Znači
još jedan poginuli partizan nalazi se na jasenovačkom popisu. Ako branitelji
jasenovačkog mita misle da je Albert Vladislović izuzetak, kao i obično nisu
u pravu jer se lako može navesti još poneki primjer.
Nikola Slivonja rođen po ocu Blažu 1901. godine u Krapinskim Topli­
cama nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1944. godine, već je kako to u tipično
pompoznom komunističkom stilu navodi dokument projekta „Dotršćina"
umro 5. listopada 1944. godine „od iscrpljenosti i povreda zadobivenih u ustaš­
kim zatvorima i logorima". Iza tih propagandnih redaka koji služe za zama­
gljivanje istine krije se činjenica da je komunist Slivonja umro nakon što je
8. veljače 1944. godine pušten na slobodu iz zatvora u Savskoj cesti. Zbog
svojih različitih predratnih i ratnih aktivnosti Nikola Slivonja je bio toliko
poznat da se za vrijeme Jugoslavije današnja Osnovna škola Krapinske To­
plice zvala Osnovna škola Nikole Slivonje, a Nikolu Slivonju se spominje i
u knjigama kao što su „Zagreb tisuću devetsto četrdeset prve" ili „Hrvatsko
Zagorje u revoluciji". U potonjoj knjizi se štoviše navodi i da je Nikola Slivo­
nja iz Slivonja Jarka koji je inače u sastavu općine Krapinske Toplice poginuo
1945. godine kod Zagreba kao politički radnik NOB-a i vrlo vjerojatno se
tu zapravo misli na istog komunističkog agenta Nikolu Slivonju. Znači još
jedna poznata lažna jasenovačka žrtva za čije je otkrivanje dovoljno čitati
komunističke uratke kao što su knjiga „Hrvatsko Zagorje u revoluciji" ili do­
kumenti projekta Dotršćine. Ako se bez imalo problema poznate osobe lažno
stavlja na jasenovački popis, može se samo zamisliti što se sve radi s relativ­
no nepoznatim osobama kod kojih je ovakve prijevare ipak nešto teže otkriti.
Dragutin Reichert rođen po ocu Emilu 1912. godine u Slavonskom Bro­
du (projekt „Dotršćina" navodi Zagreb, a u napomenama jasenovačkog po­
pisa navodi se i Staza kod Siska) ne bi smio biti na mrežnom jasenovačkom
popisu jer postoje izvori da nije ubijen 1941. godine od ustaša u Jasenovcu,
već 1942. godine u Auschwitzu što i JUSP Jasenovac navodi kao mogućnost,
ali ga ipak ostavlja na popisu.
Josipa Schlesinger rođena 1876. godine u Osijeku ne bi smjela biti na ja­
senovačkom popisu jer postoje izvori da je 1943. godine „odvedena u zatvor na
Savskoj cesti, a potom u Auschwitz, gdje je ubijena". Projekt „Dotršćina" navodi i
da je prema drugom izvoru ubijena u Staroj Gradiški, a budući da je naveden
kao jedini izvor u jasenovačkom popisu, postavlja se pitanje zašto se tamo
onda uopće spominje Jasenovac?
Ernest Lederer (projekt Dotršćina navodi Ernest Ruben) rođen po ocu
Vatroslavu 1917. godine u Zagrebu nije ubijen 1941. godine od ustaša u Ja­
senovcu jer je „и studenom iste godine pušten", potom je nakon odlaska u Hr­
vatsko primorje bio interniran u nekoliko talijanskih, tj. fašističkih logora,
1943. godine odlazi u tzv. NOV, tj. u komunističku gerilu te je na posljetku
prema jednim izvorima poginuo 1945. godine „и bitci za Mošćenicu kod Petri­
nje i sahranjen u Blinji, a prema drugima, početkom svibnja 1945. u borbama kod
Siska". Znači opet isti obrazac kao i u mnogim slučajevima prije - netko je
upućen u Jasenovac i to odmah znači da je tamo i ubijen, iako je više nego
očito da je kasnije pušten iz logora te da je (za mrtvaca) bio vrlo aktivan. Pu­
štanje na slobodu iz ustaških logora ne uklapa se u sliku koju su komunisti
desetljećima stvarali o Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Ovdje kao da projekt
„Dotršćina" namjerno nije naveden kao izvor da bi se prikrila prava istina.
Zanimljivo je da se u napomenama jasenovačkog popisa alternativno navodi
da je Ernest Lederer stradao u Đakovu, premda se njegovo ime ne nalazi na
popisu stradalih u tom logoru.
Nazif Kurtović rođen 1902. godine u Nevesinju ne bi smio biti na popisu
žrtava Jasenovca jer je prema izjavama svjedoka uspio pobjeći iz Jasenovca
nakon čega mu se „zameo trag", a čak i JUSP Jasenovac u svom mrežnom
popisu navodi samo da je nestao.
Izidor Levi rođen po ocu Salamonu 1911. godine u Višegradu nije ubi­
jen 1941. godine od ustaša u Jasenovcu, već je poginuo 24. studenog 1944.
godine prilikom bombardiranja Jasenovca što čak i spomen-područje navodi
pa je očito da ga nisu ubili ustaše. Branko - „Bumbar" Sabljić rođen 1912. go­
dine u Zagrebu ne bi smio biti na jasenovačkom popisu budući da je „prema
jednom izvoru ubijen u zatvoru 23. prosinca 1941." godine.
Ilija Sarapa rođen po ocu Stevanu 1880. godine u Vlahoviću ne bi smio
biti na jasenovačkom popisu jer je „prema jednom izvoru ubijen u Zagrebu
1941."
Elza Weinberger rođena po ocu Hermanu 1882. godine u Karlovcu nije
ubijena 1942. godine od ustaša u Jasenovcu jer je iz Jasenovca „prebačena u
Đakovo, gdje je 13. svibnja 1942. godine umrla". Na popisu stradalih u logoru
Đakovo javno dostupnom na adresi El Mundo Sefarad nalazi se Ela Wein­
berger-Kramer rođena 1882. u Karlovcu, umrla je 13. svibnja 1942. godine.415
Stjepan Tupek rođen po ocu Ivanu 1925. godine u Sesvetama nije ubijen
od ustaša u Staroj Gradiški 1945. godine, već je uhićen „1944. i ubijen 1945. u
ustaškoj policiji".
Salamon Alkalaj rođen po ocu Mojsiju 1903. godine u Travniku nije ubi­
jen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, već je ubijen „па putu za Jasenovac
1941." godine.

415 http://web.archive.Org/web/20200130063304/http://elmundosefarad. wikidot.com/spi-

sak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo
 Branko Kerpner rođen po ocu Jakobu 1921. godine u Zagrebu ne bi smio
biti na jasenovačkom popisu jer je „prema jednom izvoru ubijen u Jadovnom".
Zvonimir Klein rođen po ocu Josipu 1917. godine u Zagrebu nije ubijen
od ustaša u Jasenovcu 1945. godine, već je poginuo 30. ožujka 1945. godine
prilikom bombardiranja Jasenovca što čak i spomen-područje navodi pa je
očito da ga nisu ubili ustaše, već komunistički partizani ili njihovi saveznici.
Zvonko Vancaš rođen po ocu Stjepanu 1924. godine u Zagrebu ne bi
smio biti na jasenovačkom popisu jer je po jednoj verziji „odveden i strijeljan u
jesen 1941. u Novoj Gradiški".
Ivana Kohn rođena 1875. godine (projekt „Dotrščina" navodi 1876. što i
JUSP spominje u napomenama) u Krapini (projekt „Dotršćina" navodi Rat-
kovce u Mađarskoj što i JUSP spominje u napomenama pa je očito da se
misli na istu osobu) nije ubijena od ustaša u Staroj Gradiški 1941. godine ili
u Jasenovcu 1942. godine kako se sve navodi u jasenovačkom popisu, već
je uhićena 1942. godine i umrla je na putu za Staru Gradišku. Prema podat­
cima iz srbijanskog Spiska žrtava rata Ivana Kohn (1875., Zagreb) stradala je
1941. godine u neimenovanom logoru, a Ivana Kohn (1895., Zagreb), koja se
razlikuje samo u jednoj promijenjenoj znamenci u godini rođenja, navodno
je stradala 1942. godine u Đakovu. Jedina odgovarajuća žrtva prema digi­
talnom arhivu Yad Vashema je Ivana Mermershtein djevojačkog prezimena
Kohen, iz Našica, rođena 1880. godine. Ona je prema iskazu najbliže rodbine
stradala u Zagrebu.
Milka Korenica rođena po ocu Vidu 1913. godine (projekt „Dotršćina"
navodi 1914. što i JUSP spominje u napomenama) u Hrašću nije ubijena od
ustaša u Jasenovcu 1945. godine, već je zaklana „и Sisku prilikom povlačenja
ustaša 1945." godine. Poznato je da su partizani poubijali veliki broj Hrvata
u Sisku i okolici.416 Naročito je veliko bilo stratište u šumi Brezovica, a u
komunističkim glasilima su se slike komunističkog pokolja Hrvata iz Siska
iz zadnjih dana rata prikazivale kao ustaški pokolji.417 Ne bi trebalo stoga
čuditi ako je i ovo isti slučaj prebacivanja krivnje s jugokomunista na Hrvate.
Eugen Laufer rođen po ocu Juliju 1902. godine (projekt „Dotršćina" na­
vodi oko 1906.) nije ubijen od ustaša u Jasenovcu, već je „ubijen 1941. u logoru
na Pagu" na što upućuju i napomene u mrežnom jasenovačkom popisu veza­
ne za druge izvore. U digitalnom arhivu Yad Vashema su samo dva zapisa o

416 https://web.archive.Org/web/20190928194403/http://www. tjedno.hr/krvava-komunistic-

ka-vlast-iza-1945-u-sisackom-kraju/
417 https://web.archive.org/web/20180325041543/http://hrvatskonebo.com/2016/04/09/ka-
ko-je-partizanski-masakr-pripisan-ustasama/
Eugenu Lauferu. U oba zapisa radi se o osobama desetak godina starijima od
navodne jasenovačke žrtve. Evzen (Evgen op. a.) Laufer rođen 1887. godine
i Eugen Laufer rođen 1890. godine - u oba slučaja navodi se da su stradali u
Theresienstadtu, a prema usporedivosti podataka vjerojatno se radi o jednoj
osobi. Zanimljivo je da je taj Eugen Laufer iz Češke za vrijeme rata bio ne na
Pagu, već u Pragu.
Milan Rendeli rođen po ocu Samuelu 1892. godine (projekt „Dotrščina"
navodi 1897. godinu što i JUSP Jasenovac spominje u napomenama mrežnog
popisa pozivajući se na druge izvore) u Krnjaku nedaleko od Karlovca (pro­
jekt „Dotrščina" samo navodi da je bio puškar iz Zagreba) nije mogao biti
ubijen od ustaša 1942. godine u Jasenovcu jer je prema podatcima iz projekta
„Dotrščina" „ubijen 1941. u Karlovcu" što uostalom i JUSP navodi u napome­
nama pozivajući se na druge izvore. U digitalnom arhivu Yad Vashema osim
podataka iz komunističkih izvora nema iskaza rodbine ili prijatelja o Milanu
Rendeliju, a zanimljivo da nema ni podataka o njegovoj navodnoj ženi Fani.
Josip Škalec rođen po ocu Josipu 1897. godine (projekt „Dotrščina" na­
vodi 1899.) u Mrzlom Polju nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1944. godine,
već je „ubijen u veljači 1945. u zatvoru na Savskoj cesti".
Lazo Vranješ rođen po ocu Jovanu 1898. godine (projekt „Dotršćina"
navodi oko 1900.) u Cetini nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine,
već je prema projektu „Dotrščina" „ubijen od ustaša u Zagrebu 1942." godine.
Niko Vranješ rođen po ocu Iliji 1924. godine (projekt „Dotrščina" na­
vodi oko 1922.) nije ubijen 1942. godine u Jasenovcu, već je prema projektu
„Dotršćina" „ubijen od ustaša u Zagrebu 1942." godine. Cetina kod Vrlike je
jedno od onih mjesta u Hrvatskoj gdje četnik nije samo zanimanje, već i obi­
teljsko prezime.418

Neutvrđena mjesta pogibije

Još jedan skup dokumenata projekta „Dotršćina" koristan za potrebe
ovog teksta nosi naslov „Antifašisti i žrtve fašističkog terora poginulih 1941-
1945. na neutvrdjenom mjestu". Ako se usporede podaci iz tih dokumenata
s podacima iz mrežnog jasenovačkog popisa, opet je moguće pronaći više
podudaranja.
Petar Goldberger rođen po ocu Moricu (projekt „Dotršćina" navodi Ma-
vro što i JUSP spominje u napomenama na temelju više izvora) 1895. godine
(projekt „Dotršćina" navodi 1899. na što se i JUSP poziva u napomenama) u

418 https://web.archive.org/web/20211014135312/https://actacroatica.com/hr/surname/%-
C4%8Cetnik/
Somboru ne bi smio biti na jasenovačkom popisu jer je prema jednom izvoru
nestao u Njemačkoj na što se i JUSP poziva u napomenama. U digitalnom
arhivu Yad Vashema su četiri zapisa na upit Petar/Peter Goldberger, ali niti
jedan koji bi se odnosio na istoimenu žrtvu iz Hrvatske.
Leo Goldner rođen 1920. godine (projekt „Dotrščina" navodi 1910. na
što se poziva i JUSP u napomenama) u Zagrebu ne bi smio biti na jasenovač­
kom popisu budući da je prema jednom izvoru iz Jasenovca oslobođen od
partizana nakon čega je stupio u tzv. NOV-u „i poginuo u borbi na nepoznatom
mjestu i neutvrđenog datuma". U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva za­
nimljiva zapisa o Leu Goldneru rođenom 1920. godine u Čakovcu. Oba se
temelje na iskazu brata Kamila Goldnera. U originalnom obrascu iz 1955. go­
dine jasno se navodi da je Leo Goldner „odveden i da poslije nisu imali vijesti o
njemu" pa sukladno tomu nije niti navedeno mjesto smrti. U prijepisu tih po­
dataka u novijem upitniku navodi se da je Leo Goldner stradao 1941. godine
u Jasenovcu. Na ovom primjeru se vidi da su noviji podatci pa čak i prijepisi
originalnih zapisa dvojbeni i podložni dugotrajnom utjecaju propagande.
Ljudevit Hirschl rođen po ocu Jakobu 1897. godine u Peterancu ne bi
smio biti na jasenovačkom popisu jer je prema jednom izvoru „prebačen iz
Jasenovca u neki od njemačkih logora, gdje je neutvrđenog datuma ubijen". Nastav­
no na prethodni slučaj i u slučaju Ljudevita, tj. Ludwiga Hirschla u digital­
nom arhivu Yad Vashema je iskaz unuka iz 1995. godine koji navodi smrt u
Jasenovcu 1941. godine. Pretpostavka je da se u iskazu ponavljaju posredna
saznanja kontaminirana dugotrajnom propagandom. Treba napomenuti da
su u jasenovačkom popisu od Ljudevita/Ludwiga Hirschla uspjeli kreirati
dvije žrtve i to Ljudevita Hirschla (1897.*, Peteranec, otac Jakob) i Ludviga
Hirschla (1895., Peteranec, otac Jakob*), „obojica" stradali 1941. godine u Ja­
senovcu.
Edo Hoffman rođen po ocu Ignacu (projekt „Dotrščina" navodi Ignjat
na što se i JUSP poziva u napomenama) 1887. godine u Novoj Gorici (projekt
„Dotrščina" navodi Ujpeštu u Mađarskoj, ali se JUSP ipak poziva na ovaj do­
kument projekta „Dotrščina") ne bi smio biti na jasenovačkom popisu jer je
prema jednom izvoru ubijen u Auschwitzu. Prema srbijanskom Spisku žrtava
rata dvojica Ede Hoffmana živjeli su u Zagrebu, navodno su rođeni 1870. i
1877. godine, kod obojice se navodi isto ime oca Ignac. Stariji je navodno ro­
đen u Novoj Gorici, a mlađi u Zagrebu. Prema srbijanskom Spisku žrtava rata
stariji je stradao u Jasenovcu, a mlađi u neimenovanom logoru. Kao što je
prema prethodnom iskustvu sa sličnim slučajevima i za očekivati, razlikuju
se u sitnim detaljima da bi se moglo tvrditi da se radi o slučajnosti. U napo­
menama jasenovačkog popisa navodi se taj „najstariji" Edo Hoffman unatoč
razlici od čak 17 godina starosti. Takve „sitnice" su očito nebitne kad se radi
o ovom popisu.
David Kamhi rođen po ocu Šabetaju 1921. godine u Zagrebu ne bi smio
biti na jasenovačkom popisu jer „stradao je prema jednom podatku Auschwitzu
1941".
Paula Kappon (ni projekt „Dotršćina" ni JUSP ne navode ime oca) rođe­
na 1905. godine u Slavonskom Brodu (projekt "Dotršćina" navodi Slavonski
Samac na što se poziva i JUSP u napomenama) ne bi smjela biti na jasenovač­
kom popisu jer „prema jednim podacima ubijena je u nekom njemačkom logoru".
Paula Kappon ne nalazi se u digitalnom arhivu Yad Vashema.
Eva Klein rođena po ocu Mihajlu-Mikši 1932. godine u Zagrebu ne bi
smjela biti na jasenovačkom popisu jer je prema jednom izvoru odvedena u
Njemačku i tamo ubijena 1942. godine što i JUSP to spominje u napomena­
ma, a uz to je dokument iz projekta „Dotršćina" koji spominje te informacije
jedini izvor na koji se JUSP poziva u napomenama. Kao i u već gore spo­
menutim slučajevima Spisak žrtava rata srbijanski nasljednik komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine ima dvije Eve Klajn iz Zagreba. Kod jedne
piše godina rođenja (1933.), ne i ime oca, a kod druge piše ime oca Mikša, ali
ne i godina rođenja. Prema sličnom principu kod jedne se navodi da je stra­
dala u Jasenovcu, a kod druge da je stradala u neimenovanom logoru. Za­
nimljivo da u digitalnom arhivu Yad Vashema koincidentno ima zapis o Evi
Klajn, rođenoj iste 1933. godine kao i jasenovačka žrtva, ali iz Novog Sada i
stradaloj u Auschwitzu. Ovo nam pokazuje kako se je kalio popis. Imali su
žrtvu za svaku prigodu i potrebu. U digitalnom arhivu Yad Vashemu nema
iskaza rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije kojima bi se potvrdi­
lo da se radi o stvarnoj istoimenoj žrtvi.
Blanka Ledecki rođena po ocu Emanuelu 1914. godine u Kutini ne bi
smjela biti na jasenovačkom popisu jer je najvjerojatnije ubijena u „jednom
od fašističkih logora" koji bi zbog grupe dokumenata trebao biti neki izvan
Hrvatske. Prema napomenama jasenovačkog popisa nije Blanka, već Branka
i nije Židovka, već Hrvatica. Kako se čini, u jasenovačkom popisu malo toga
je onako kako se prikazuje.

Istina skrivena u napomenama

Čak i bez da se pregledaju svi dokumenati iz projekta „Dotršćina", već
samim pregledom napomena jasenovačkog popisa mogu se naći podatci koji
negiraju navode iz samog popisa i ukazuju na lažne žrtve. Zbog brojnosti
takvih podataka u ovom slučaju uzeti su u obzir samo oni podatci kod kojih
se u napomenama kao jedan od izvora navodi projekt „Dotršćina" i s time
povezane ekstenzije. Podatci iz projekta „Dotršćina" nisu u svim primjerima
suprotni podatcima iz jasenovačkog popisa jer se može primijetiti da se pri
sastavljanju jasenovačkog popisa pazilo da se ne uzimaju u obzir primjeri
koji bi kvarili jugokomunističku dogmu o Jasenovcu. Čini se da se već i na
projektu „Dotršćina" iz sredine 1980-ih dobro pazilo da se ne odstupa od
prevladavajuće jugokomunističke povijesti. Međutim, prema zakonu velikih
brojeva i najbudnijim čuvarima stečevina komunističke revolucije u njezinoj
zadnjoj fazi prije konačnog kraha promakli su neki potpuno različiti podatci
koji diskreditiraju podatke iz jasenovačkog popisa.
Do kojih karikaturalnih razina se može uzvisiti službena jasenovač-
ka „istina" možemo naslutiti na primjeru Matilde Karlo navodno iz Blata
kod Zagreba. Prema napomenama u jasenovačkom popisu Matilda je muš­
ko („Hrvat") i rođena je u selu Sputnik. Na hrvatskom životnom prostoru
nema sela koje se zove Sputnik. Kako se na mrežnoj stranici Javne ustanove
spomen-područje (JUSP) Jasenovac navodi da je popis jasenovačkih žrtava
sačinjen „uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu po­
naosob",419 ne može se raditi o pogrješci.
Međutim, unatoč uspoređivanju i kritičkom preispitivanju svake žrtve, kako
se reklamira na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac, na popisu se nalazi Josip
Kramer, Židov iz Karlovca rođen 1877. godine. I to su svi podatci o njemu.
Nema imena oca, godine smrti ni mjesta stradanja. Ne piše da su ga ubili
ustaše, nema čak niti izvora podataka pa nije jasno zašto se to ime nalazi na
jasenovačkom popisu. Ime Josipa Kramera spominje se na popisu odvjet­
nika židovskog podrijetla iz 1942. godine. Znači ako se neko ime pojavi na
nekom popisu, to je dovoljno da se kreira jasenovačka žrtva. Možda to nije
jasno prema znanstvenim i logičkim kriterijima, ali je jasno prema političkim
kriterijima kreatora popisa. Popis, prema dosadašnjem iskustvu, mora rasti.
Pod svaku cijenu.
Rudolf Ječmenjak je bio član tzv. komunističkih ilegalaca, tj. urbanih
terorističkih grupa, a izgleda da je bio vrijedan za dvojicu bar sudeći po
tomu jer je dva puta stavljen na jasenovački popis i to kao Rudolf Ječme­
njak (Zagreb, 1908., otac Franjo) stradao nenavedene godine u Jasenovcu*
ili Sing-Singu (kolokvijalni naziv za jedan zatvor u Zagrebu) i kao Rudolf
Jačnenjak (Zagreb, 1906., otac Franjo) stradao 1941. godine u Jasenovcu. Još
je troje navodnih jasenovačkih žrtava stradalo u sličnim okolnostima.

419 https://web.archive.org/web/20200130071611/www.jusp-jasenovac.hr/Default .
aspx?sid=6284
 Viktor Werner je prema napomenama jasenovačkog popisa stradao u
zatvoru u Zagrebu, Ivana Schwarz je strijeljana u Zagrebu, a kod Miloša Jed­
naka se navodi da je stradao 1941. godine u Zagrebu ili 1945. godine u Jase­
novcu.
Milan Pavetič je zanimljiv ne samo zato što autori popisa ne znaju je li
stradao 1945.* ili 1943. godine, već mu ne znaju ni prezime jer se u napome­
nama navode prezimena Povelič, Pavetić i Pavelić. Sličan je slučaj navodna
žrtva Milan Strmota za kojeg ne znaju je li rođen u Sibinju u Slavoniji ili u ne
baš tako bliskom Jastrebarskom, a i u ovome slučaju se navode i alternativna
prezimena Stonata, Stunata i Strmata. Ako se ne zna prezime, ne može se
utvrditi niti identitet, a samim time niti nečija sudbina, ali to su uobičajene
„sitnice" u jasenovačkom popisu.
Zaharije Segal s jasenovačkog popisa sudeći prema podatcima rodbine
iz digitalnog arhiva Yad Vashema rođen je u Brest-Litovsku pa to znači da
nije rođen ni u Zagrebu, niti u Jaffi u Palestini kako se navodi u napomena­
ma, a nije niti musliman. Prema iskazu rodbine stradao je u Jugoslaviji, ali ne
precizira se ni vrijeme niti mjesto stradanja.
Pavao Smolčič je prema jasenovačkom popisu stradao 1945. godine, a u
napomenama se navodi dvojba o mjestu smrti Jasenovac ili Sisak. Već je spo­
menuto kako su partizani u Sisku 1945. godine smaknuli veliki broj Hrvata.
Godine za pamćenje

Kod troje navodnih jasenovačkih žrtava kod kojih se kao jedan od izvo­
ra navodi projekt „Dotršćina" u napomenama su navedeni blago rečeno vrlo
diskutabilni nadnevci smrti. Kod Borivoja-Cvikeraša-Filozofa Petreševića
(točno tako piše u jasenovačkom popisu) navodi se da je spaljen između 18.
i 24. travnja 1945. godine. Prema poznatim podatcima tzv. proboj se odigrao
22. travnja 1945. godine pa nije jasno zašto bi bio ubijen i spaljen prije tog
datuma, tj. zašto bi se čekalo još dva dana da ga se ubije i spali nakon tog
datuma, tim više što je logor Jasenovac praktično prestao postojati odmah
nakon tzv. proboja. Da se puno ne filozofira, ako ovaj slučaj možda i nije
svima jasan, sljedeća dva će to sigurno biti.
Prema jasenovačkom popisu Mafija Jurkov i Ljubica Weiss stradali su
22. travnja 1945. godine u Staroj Gradiški. Za one koji nisu detaljno upoznati
s tim dijelom povijesti, logor Stara Gradiška rasformiran je u rujnu 1944. go­
dine i logoraši su prebačeni uglavnom u logor Jasenovac pa nije moguće da
su navedeni stradali u Staroj Gradiški, bar ne od ustaša. Jedina mogućnost
je da su stradali od partizana, ali to onda spada pod drugu temu o parti­
zanskim logorima. U slučaju Ljubice Weiss bilo bi nemoguće i da je stradala
24. travnja 1945. godine u Jasenovcu jer prema komunističkoj interpretaciji
povijesti do proboja logoraša 22. travnja 1945. godine navodno je došlo zbog
toga što su vidjeli da su dan ranije poubijane sve logorašice. Matija Jurkov je
poseban slučaj koji je detaljnije obrađen u knjizi.420
Na kraju vrijedi spomenuti Stjepana Kudeka kojeg su prema jaseno-
vačkom popisu ustaše ubili 1944.* godine, a prema napomenama u popisu
Kudek se „zadnji put javio 23. 3. 1945." godine. Jasenovac je stvarno čudno
mjesto u kojem se javljaju duhovi, prirodni zakoni ne vrijede, vrijeme nema
svoj slijed pa tako ni autori popisa nemaju vremena za elementarnu logiku.
Informacije radi komunistički partizani i njihovi saveznici su iz zrakoplova
bombardirali logor Jasenovac na Veliki petak 30. ožujka 1945. godine i pri
tomu su ubili dio logoraša. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) Stjepan Kudek se nalazi zapisan dva puta. U oba slučaja isto je
ime oca i mjesto rođenja i smrti, a godina rođenja su 1911. i 1910. Premda
je godina smrti ista, u oba slučaja razlikuju se nadnevci smrti 15. svibnja i 5.
listopada 1944. godine. Znači prema službenom popisu žrtava rata komuni­
stičke Jugoslavije „obojica" su ubijena najmanje oko pola godine prije nego
što se Kudek zadnji put javio iz logora.
Projekt „Dotršćina" uglavnom reciklira stare komunističke bajke poku­
šavajući im udahnuti uvjerljivost kroz nekakav privid znanstvenog pristupa.
Znanstveni pristup bajkama rezultira samo znanstvenom fantastikom, a ne
znanstvenim radom. Međutim, čak i takav pun mana projekt „Dotršćina" se
čini uvjerljivijim od jasenovačkog popisa. Ovo svakako nije pohvala projektu
„Dotršćina", već prije pokuda jasenovačkog popisa.
Stradali u logorima izvan Hrvatske

Od 101 navodne jasenovačke žrtve kod koje se kao jedan od izvora po­
dataka navodi projekt „Dotršćina", a u napomenama se navodi neko drugo
mjesto smrti, nalaze se i 23 navodne jasenovačke žrtve kojima se u napome­
nama navodi da su stradale u Auschwitzu. Kod nekih kao npr. Vilmi Hein­
rich se uz Jasenovac i Auschwitz kao mjesto smrti navodi i Karlovac, ali i da
je mjesto smrti nepoznato. Kod Isaka Hochberga se uz Auschwitz kao mjesto
smrti spominje i Poljska. Kod nekih kao primjerice kod Đure Aleksandera
uz Auschwitz se navodi i neprecizno mjesto smrti Njemačka. Od ostalih iz
ove grupe stradalih u Auschwitzu šestero ih se preziva Fischbein. Redom to
su: Aleksandar-Saco, Desanka, Hinko-Vinko, Ilona-Jelena, Melanija i Vera.
Nije jasno čemu služi navođenje nadimaka uz osobna imena. Ilona je Jelena
na mađarskom, a Hinko sigurno nije Vinko. Hinko dolazi od Heinrich pa je

420 Vidi: Laži, opsjene i varke u poglavlju Tvornica mitova.

u tom slučaju vjerojatno da je netko imao problema s vidom, latinicom ili s
elementarnom logikom.
Ostale navodne jasenovačke žrtve, a prema projektu „Dotršćina" stra­
dale u Auschwitzu su: Emanuel Frankl, Ivka-Hana Gleisinger, Frida Hein­
rich, Dari Hendel, Hugo Kohn, Aleksandar Kramer, Mirica-Mira Kuh, Dra-
ginja Nemšić-Lauš, Mavro Schlesinger, Berta Schlesinger-Friedmann, Paula
Schwarz, Božidar Stern, Gizela Ungar i Nada Weinberger.
Još je petnaest navodnih jasenovačkih žrtava kojima je jedan od izvo­
ra projekt „Dotršćina", a kojima se u napomenama navodi da su stradali u
nekom logoru u Njemačkoj ili Poljskoj. Najčešće se ne spominje naziv logo­
ra, ali primjerice kod Josipa Capeka navodi se logor Beosinger, a kod Nade
Kaufmann logor Birkenau. Zanimljiv je slučaj Stevana Galogaže koji spada
u mali postotak jasenovačkih žrtava kod kojih se osim mjesta smrti navo­
di i točno stratište gdje su ubijeni. U ovom slučaju to je „zloglasna" Donja
Gradina. Međutim, u napomenama je podatak iz projekta „Dotršćina" da je
Galogaža stradao u njemačkom logoru Dachau. Znači da je u napomenama
u potpunosti diskreditiran „precizni" znanstveni podatak iz jasenovačkog
popisa. Usput Galogaža je djelatnicima JUSP Jasenovac očito važan kad su
ga posebno istakli na zasebnoj stranici.421 Čak ni u takvim slučajevima nema
znanja ili volje za doći do istine, a laž je sklizak teren.
Ostali iz ove grupe navodnih jasenovačkih žrtava stradalih u Njemačkoj
ili Poljskoj su: Tina Baum, Branko Blauhorn, Ivo Dirnbach, Elli-Elza Eben-
spanger, Jozefina Egri, Zoran Fiirst, Zlatko Grunwald, Imbro Jakopović, Ju­
lio Kraus, Gizela Lowy, Greta i Josip Weiss.
Neki nisu stradali tamo daleko, već puno bliže u Srbiji. Josef Carfati i
Hilda-Katarina Kaiser su prema napomenama jasenovačkog popisa stradali
u beogradskim logorima Topovske šupe i Sajmište.
Đakovo

U jasenovačkom popisu su 23 navodne jasenovačke žrtve kod kojih se

kao jedan od izvora navodi projekt „Dotršćina", a kojima se u napomenama
navodi da su stradale u logoru Đakovo. Niti jedno od tih imena se na nalazi
na popisu žrtava iz Đakova dostupnom na mrežnoj stranici El Mundo Sefa-
rad,422 ali neka od tih imena nalaze se u digitalnom arhivu Yad Vashema kao

421 http://web.archive.org/web/20200130072039/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default .
aspx?sid=5677
422 http://web.archive.Org/web/20200130063304/http://elmundosefarad.wikidot.com/spi-
sak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo
žrtve iz logora Đakovo. Popis žrtava iz logora Đakovo je vrlo precizan jer
postoji zapis lokalnog grobara o pokapanjima i nema baš previše prostora
za beskrajno povećanje žrtava kao u slučaju Jasenovca. U nekoliko sljedećih
primjera pokazat će se da je dio tih žrtava u stvari stradao u nacističkim lo­
gorima u Njemačkoj i Poljskoj, a ne u Hrvatskoj.
Prema jasenovačkom popisu Cipora Adižes (Sarajevo, 1908., otac Moj-
sije) je stradala 1942. godine, ali mjesto smrti Jasenovac je od samih autora
popisa označeno kao nepouzdan podatak. U napomenama se navodi da je
rođena 1905. godine i da je stradala u Đakovu. Ime Cipore Adižes ne nalazi
se na popisu žrtava iz Đakova. U digitalnom arhivu Yad Vashema je iskaz
rođakinje Nurit Mazur koja navodi da je Cipora Adižes (Sarajevo, 1905., otac
Moše) stradala u njemačkom logoru smrti Birkenau. Prema iskazu brata
Shlome Katana njegova sesta Cipora Adižes je za vrijeme rata bila u Skoplju
u kako se navodi južnoj Srbiji. Temeljem tih podataka može se reći da Cipora
Adižes nije bila niti u Jasenovcu ni u Đakovu. Ti podatci kao da su nastali u
komunističkoj tvornici mitova.
Naime, u srbijanskom Spisku žrtava rata koji je u biti samo novija inačica
komunističkog popisa iz 1964. godine nalaze se tri Cipore Adižes. Cipora
Adižes (Sarajevo, 1905.), otac Mojsije, stradala u Đakovu 1942. godine. Zatim
Cipora Adižes (Sarajevo, 1908.). Ime oca je Majs. Ova Cipora Adižes je stra­
dala u Jasenovcu, a autori znaju da je to bilo u travnju 1942. godine. Treća
povezana žrtva nije Cipora, već Dipora Adižes. Ta Dipora je navodno iz Sko-
plja, rođena 1905. godine, a kao ime oca navodi se jedno od najčešćih židov­
skim muških imena David. Prema tim podatcima stradala je u njemačkom
logoru Treblinki i znaju čak i točan datum smrti - 12. travnja 1943. godine.
U travnju je koincidentno stradala i jedna od jasenovačkih Cipora Adižes.
Autori jasenovačkog popisa su od dviju navodnih žrtava iz jasenovačkog
popisa kreirali jednu jednake pouzdanosti misleći kako će tako ubiti dvije
ptice jednim udarcem.423 Ako istraživači nekritički preuzimaju takve podat­
ke, moraju znati da makar i nesvjesno promiču laž kao što je prikazano i u
ovom slučaju.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema navodne jasenovačke žrtve
koja bi odgovarala Anki Abeles iz Sarajeva s jasenovačkog popisa, već je ne­
koliko podataka o Anki Abeles iz Zagreba. Primjerice, Arie Shtern navodi da
je Anka Abeles bila u Đakovu i da je ubijena, ali ne navodi izrijekom da je
ubijena baš u Đakovu. U digitalnom arhivu Yad Vashema je iskaz u kojem
Ljudevit Pecsi, bratić Anke Abeles rod. Mautner, navodi da je stradala u Đa­

423 Cipora - hebrejski ptica.

kovu. Zanimljivo da se u jasenovačkom popisu nalazi Aranka Mautner. Za
A(ra)nku Mautner u digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstva
rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija, a jedini podatci koji se mogu
naći su iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Komunistički popis žrtava rata iz
1964. godine je bio desetljećima skrivan od javnosti što dovoljno govori o
njegovoj pouzdanosti i uvjerljivosti. Unatoč tomu taj popis je izvor podataka
za tri četvrtine svih žrtava s popisa na mrežnoj stranici JUSP Jasenovac.
Adela Frey (Zagreb, 1900., Adolf) prema autorima popisa priznato ne­
pouzdanom podatku navodno je stradala u Jasenovcu, a u napomenama se
navodi Đakovo. Zanimljivo je da je u digitalnom arhivu Yad Vashema po­
datak iz srbijanskog Spiska žrtava rata prema kojem je Adela Fraj iz Sarajeva
stradala u Đakovu 1942. godine, ali nema podataka o nekoj Adeli Frey/Frei/
Fraj stradaloj u Jasenovcu pa je očito da je to novi podatak ili novija kon­
strukcija. U digitalnom arhivu Yad Vashema prema iskazu sestre Adela Frei
(Zagreb, 1897., Avraham) je stradala 1943. godine u Poljskoj.
Zanimljivo je da kad se dublje istraži sudbina navodnih jasenovačkih
žrtava kod kojih se navodi i da su možda stradale u Đakovu, krajnji rezultat
gotovo u pravilu vodi prema mjestu smrti u Poljskoj ili Njemačkoj, a pone­
kad je mjesto smrti nepoznato što je i logično s obzirom na ratni metež Dru­
goga svjetskog rata.
Ostali iz ove grupe navodnih jasenovačkih žrtava za koje postoje po­
datci da su stradali u Đakovu su: Eda, Lea i Livija Adler, Ida Bienefeld, Haja
Bienenfeld, Regina Biller, Josip Braun, Rudolfina Brecher, Elza i Jelka Broder,
Regina Brodmann, Ruža Friedman, Erika Goldstein, Melita Hembach, Sida
Klein, Hana Levi i Ilonka Schwabenitz. Primjerice, za neke od navodnih žr­
tava iz Jasenovca, tj. iz Đakova kao što su Eugen Bruchsteiner i Edita Weisser
nema podataka u digitalnom arhivu Yad Vashema pa je upitno radi li se
uopće o žrtvama, Zidovima i/ili stvarnim osobama.
Gospić, Jadovno i Pag

Petnaestak je navodnih žrtava iz jasenovačkog popisa gdje se kao jedan

od izvora navodi projekt „Dotršćina", a kod kojih se u napomenama iz tog ili
nekog drugog izvora navodi mjesto smrti Gospić, Jadovno ili Pag. Kada kod
nekoga kao u slučaju Tereze Friedfeld (Zagreb, 1892.*) u jasenovačkom po­
pisu pišu četiri različita mjesta smrti (Jasenovac, Stara Gradiška, Gospić i Jaj­
ce), vjerojatnost da ništa od toga nije istina eksponencijalno raste sa svakim
novim navedenim mjestom smrti. U srbijanskom Spisku žrtava rata navodi se
da je Terezija Friedfeld stradala 1944. godine u Jasenovcu i taj podatak je iz
starijeg izvora, tj. iz komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64) preuzet i
u jasenovačkom popisu. Moglo bi se postaviti laičko pitanje što su krvožedni
ustaše čekali do 1944. godine? Odgovor leži u podatku iz digitalnog arhiva
Yad Vashema prema kojem je Terezija Friedfeld do 1943. godine bila u tali­
janskom logoru u Kraljevici. Naravno, nakon kapitulacije Italije 1943. godine
ustaše bi teoretski imali vremena prevesti u Jasenovac logoraše koji nekim
čudom nisu pobjegli iz tog logora nakon talijanske kapitulacije.
Ima jedna misao koja se ponekad pripisuje Winstonu Churchillu, a
za ovu priliku može se parafrazirati da ono što je teoretski moguće, stvarno
je uglavnom neizvedivo. U ovom slučaju je apsolutno neizvedivo jer sudeći
prema podatku iz srbijanskog Spiska žrtava rata Terezija Friedfeld iz Gospića,
rođena 1892. godine, stradala je u studenom 1943. godine kod Otočca u Lici
tijekom borbi vezano uz titoističke i savezničke vojne formacije. Isti podatak
se nalazi i u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64), ali
tamo se sa zatipkom navodi prezime Friedfeld umjesto Friedfeld.
Ostali iz ove grupe navodnih jasenovačkih žrtava stradalih u Gospiću,
Jadovnom, na Pagu, a vjerojatno i na nekim drugim mjestima su Edo Bichler,
Zlatko Blau, Franjo Blažić, Miroslav Brichta, Geza Frank, Walter Gosti, Fedor
Haffner, Julio Kaiser, Zlatko Kardoš, Hinko Kisch, Josip Knjažinski, Nikola
Lang, Aron Salom i bliski rođak ustaše Ive Korskog Vladimir Korsky-Ke-
stenbaum.

Zaključno o projektu „Dotršćina"

Zaključno se može reći da brojni podatci iz projekta „Dotršćina" pobija­
ju podatke iz mrežnog jasenovačkog popisa. Podatci iz projekta „Dotršćina"
selektivno se koriste kao izvor podataka za mrežni jasenovački popis, odno­
sno samo onda kada ti podatci odgovaraju autorima za povećanje popisa, a
zanemaruju se kad su protivni željama i namjerama autora. Gotovo u pravi­
lu većine navodnih židovskih žrtava koji se nalaze u bazi podataka projekta
„Dotršćina" ili nema u digitalnom arhivu Yad Vashema ili je prema tom i
nekim drugim izvorima njihova sudbina potpuno drukčija. Prema tomu ve­
lika je vjerojatnost da dio tih navodnih židovskih žrtava uopće nisu Židovi,
već možda Hrvati, Nijemci ili su neke treće nacionalnosti. To onda naravno
otvara brojna pitanja, a najvažnija su jesu li to stvarne osobe odnosno stvarne
žrtve i ako jesu, tko su njihovi ubojice?
Na projektu „Dotršćina" radio je poseban znanstveni tim Arhiva Hr­
vatske u Zagrebu pa se postavlja pitanje koliko je tu uopće bilo znanosti u
odnosu na politku. Prema podatcima iz projekta „Dotršćina" može se za­
ključiti da je dio navodnih jasenovačkih žrtava samo prošao kroz Jasenovac
i ostala sabirna mjesta tijekom deportacije u logore izvan Nezavisne Države
Hrvatske.
 Na projektu „Dotršćina" mogu se naći podatci koji prikazuju situaciju
tijekom rata potpuno drukčijom od shematizirane jugokomunističke i srpske
propagande. Primjerice, već su na projektu „Dotršćina" za gubilište u Rako­
vom Potoku kod Stupnika (Samobor) utvrdili da su ustaše na tom mjestu u
dvije godine rata ubili manje od sto ljudi odnosno manje od jednog tjedno.
Broj je malen i odudara od komunističke dogme o ustašama koji kolju tisuće
dnevno, međutim najzanimljiviji je detalj da su na to mjestu na strijeljanje
dovođeni ljudi iz logora Kerestinec, zatvora na Savskoj cesti u Zagrebu, ali i
iz udaljenog logora Stara Gradiška.424
Prema mrežnom jasenovačkom popisu (stanje krajem 2020. godine) u
logoru Stara Gradiška ubijeno je 14.810 ljudi, računajući i one kojima je u na­
pomenama navedena Stara Gradiška to je više od 15.200, prema službenim
„procjenama" iz vremena komunističke Jugoslavije u logoru Stara Gradiška
ubijeno je oko 80.000 ljudi,425 a prema projektu „Dotršćina" ustaše ne štede
vrijeme, gorivo i ljude samo da bi neke logoraše odveli na put do 140 kilo­
metara udaljenog stratišta kod Rakovog Potoka. Ukratko, iz „logora smrti"
odvode se ljudi na pogotovo za ratno vrijeme izuzetno dug put da bi se ne­
koga ubilo na drugom mjestu i to ne u tridesetak kilometara udaljenom Jase­
novcu. Pa čemu onda uopće služe „logori smrti" Stara Gradiška i Jasenovac?
Na temelju gore navedenog o projektu „Dotršćina" može se zaključi­
ti kako djelatnici spomen-područja Jasenovac baš i nisu upoznati s radom
Narcise Lengel-Krizman kao što bi na temelju izjava S. Goldsteina vjerojatno
trebali biti ili namjerno prelaze preko tih podataka i usprkos njima inzistiraju
na inačicama prema kojima su žrtve stvarne ili ne stradale u Jasenovcu. Pre­
ma navedenom ispada da su jednostavno nesposobni ili da su neznanstveno
pristrani. Ovaj drugi potencijalni slučaj je posebno zabrinjavajući. Naime,
osim što se okrivljuje Hrvate za zločine koje nisu počinili, istovremeno se
umanjuju žrtve Auschwitza i ostalih njemačkih logora.
Bi li se to moglo tumačiti kao neka vrsta podrške fašizmu ili u ovom
slučaju nacizmu, odnosno narodnom socijalizmu? Naposljetku to i ne bi bilo
čudno jer su komunizam, fašizam i (narodni) socijalizam, odnosno nacional­
socijalizam suštinski srodni Ijevičarski pokreti.
Ponekad se govori da nije važan broj žrtava, već to da su nedužni ljudi
uopće stradali. To bi isto trebalo vrijediti i za ovdje spomenute osobe. Je li
moguće da djelatnicima JUSP-a Jasenovac zapravo i nije stalo do očuvanja
sjećanja i istine, već samo do održanja neznanstvenih i već otprije razotkrive­

424 Grakalić, s. 239.

425 Miletić 1, Uvod.
nih komunističkih dogmi? Ipak, prikazivanjem ovdje i u drugim poglavljima
navedenih lažnih jasenovačkih žrtava barem se može zainteresiranoj javno­
sti pokazati masovnost prijvare na jasenovačkom popisu.

Arhiv Arolsen protiv jasenovačkog popisa

Mrežni popis jasenovačkih žrtava JUSP-a Jasenovac je masovna prije­
vara što svojim javno dostupnim podacima potvrđuju i mnoge međuna­
rodno priznate ustanove kao što su Yad Vashem, United States Holocaust
Memorial Museum itd. Naime, u digitalnim zbirkama tih ustanova postoje
brojni dokazi da mnoge osobe koje mrežni jasenovački popis navodi kao žr­
tve iz Jasenovca ili Stare Gradiške zapravo uopće nisu stradale tamo, već na
drugim mjestima ili su preživjele rat. U svibnju 2019. godine međunarodni
centar za dokumentaciju, informiranje i istraživanje nacističkih progona, pri­
silnog rada i holokausta u nacističkoj Njemačkoj i okupiranim područjima
pod imenom „Arolsen Archives - International Center on Nazi Persecution"
učinio je javno dostupnima oko 13 milijuna dokumenata u elektroničkom
obliku i neki od tih dokumenata su u suprotnosti s navodima iz mrežnog
jasenovačkog popisa za pojedine osobe.426 Tako je dostupnošću ovih poda­
taka dobiven još jedan izvor za traženje lažnih jasenovačkih žrtava. Tema
ovog teksta su podudaranja osobnih podataka preživjelih iz arhiva Arolsen i
mrežnog jasenovačkog popisa JUPS-a Jasenovac.
U mrežnom jasenovačkom popisu navodi se da je Aron Koen rođen po
ocu Haimu u Sarajevu 1936. godine ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. go­
dine. Međutim, među dokumentacijom u arhivu Arolsen postoji dokument
o prijavi za pomoć iz 1949. godine u kojem se spominje i Aron Koen rođen
u Sarajevu 1. listopada 1936. godine te se navodi da je siroče. Znači, ako je
1949. godine bio živ, nije mogao biti ubijen u Jasenovcu 1942. godine što
znači da se radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. Prema dokumentima
iz arhiva Arolsen znamo da je Aron Koen kao siroče 1944. godine bio kod
staratelja u Švicarskoj. U digitalnom arhivu Yad Vashema je zapis o Aronu
Koenu rođenom 1936. godine u Sarajevu čije se ime nalazi na popisu djece
i njihove pratnje koji su određeni za odlazak iz Zagreba za Eretz Israel u
razdoblju od srpnja do listopada 1942. godine baš u vrijeme kad su ih prema
komunističkoj propagandi ustaše klali u Jasenovcu. Od osam zapisa na upit
o Aronu Koenu (Kohenu, Kohnu) iz digitalnog arhiva Yad Vashema čiji su
izvor podataka svjedočanstva rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija

426 https://web.archive.org/web/20210426033431/https://www.timesofisrael.com/german-ho-
locaust-archive-puts-over-13-million-documents-online/
samo dva se odnose na muškarce s područja Nezavisne Države Hrvatske, ali
oni su znatno stariji od Arona Koena koji je prema podatcima iz jasenovač-
kog popisa morao biti predškolskog uzrasta kada je navodno ubijen.
U mrežnom jasenovačkom popisu se također navodi i da je Josip Basch
rođen po ocu Jakovu u Zavidovićima 1910. godine ubijen od ustaša u Jase­
novcu 1942. godine. Međutim, među dokumentima u arhivu Arolsen postoji
dokument o prijavi za pomoć iz 1949. godine u kojem je prijavitelj Josef Bas­
ch rođen po ocu Jakobu u Zavidovićima 25. listopada 1910. godine od 1944.
bio u Švicarskoj s namjerom preseljenja u Izrael. Prema ovom primjeru pot­
punog podudaranja podataka može se zaključiti da je navodna jasenovačka
žrtva Josip, odnosno Josef Basch očito bio živ 1949. godine, opet se radi o
još jednoj lažnoj žrtvi s mrežnog jasenovačkog popisa. Inače, u digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) nalazi se Josip
Baš rođen u Zavidovićima 1910. godine, otac Jakov, po nacionalnosti Hrvat,
katolik. Prema L64 ubijen je sredinom 1942. godine u Jasenovcu. Isti podatci
se nalaze u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa kod Josipa Bascha.
Kako je naveden samo jedan izvor podataka komunistički popis žrtava rata
iz 1964. godine koji se u mrežnom jasenovačkom popisu može naći pod kra­
ticom SZSJ64, jasno je da kreatori popisa mijenjaju izvorne podatke prema
svojim potrebama.
U jasenovačkom popisu nalazi se Bruno Weiss iz Brčkog, rođen 1909.
godine, otac Leopold. Prema tom popisu ubijen je od ustaša 1942. godine u
logoru Jasenovac. Istovjetni podatci nalaze se u digitalnoj inačici komuni­
stičkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). U arhivu Arlosen ima čak
15 dokumenata o Bruni Veisu, tj. Weissu rođenom 1909. godine u Brčkom.
Roditelji su mu Leopold Weiss i Regina Ginzberger - Weiss. Svi vitalni iden­
tifikacijski podatci su podudarni s navodnom žrtvom iz mrežnog jasenovač­
kog popisa Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac. Iz dokumenata u
arhivu Arolsen može se rekonstruirati veliki dio životopisa Brune Weissa od
predratnih godina sve do poratne 1949. godine.
Bruno Weiss je početkom rata s bratom i mlađom sestrom otišao u Italiju
gdje je do kapitulacije Italije 1943. godine bio zatočen u logoru Ferramonti.
Tada je mobiliziran u tzv. Jugoslavensku kraljevsku vojsku i prebačen je na
Maltu gdje je služio kao strojar u trgovačkoj mornarici. Nakon te službe oti­
šao je u Švicarsku i tamo je zatražio vizu za južnu Ameriku. Prvi izbor bila
mu je Argentina budući da je imao rodbinu u Buenos Airesu, ali dobio je
vizu za Urugvaj kamo se preselio sa suprugom i kćeri. U molbi za preseljenje
izrijekom je naveo da se ne želi vratiti u poslijeratnu Jugoslaviju jer se ne sla­
že s novom (komunističkom) vlasti. S obzirom na to da je tijekom rata služio
u jugoslavenskoj, tj. stvarno srpskoj vojsci koja je bila saveznik Britanaca, a
nakon rata se obraćao međunarodnim organizacijama za pomoć pri odlasku
u južnu Ameriku, malo je vjerojatno da komunistička vlast u poratnoj Jugo­
slaviji nije znala da je Bruno Weiss preživio rat. Kad već nisu mogli fizički
ukloniti svog političkog protivnika, jugokomunisti su ga ubili administra­
tivno i svoju laž su prebacili na Hrvate. Kako jednom reče jedna kustosica iz
JUSP-a Jasenovac to su laži koje su zbližavale ljude u Jugoslaviji.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu Melanija Ldwy rođena po ocu
Ferdi u Križevcima 1894. godine navodno je ubijena u Staroj Gradiški 1942.
godine, a u napomenama se uz to navodi i da joj je djevojačko prezime bilo
Hirschl. Međutim, među dokumentima u arhivu Arolsen postoje dokumenti
iz 1949. godine na temelju kojih je vidljivo da je Melaniji Lowy djevojačkog
prezimena Hirschl i rođenoj 17. prosinca 1894. godine u Križevcima dozvo­
ljeno preseljenje u Sjedinjene Američke Države. To znači da se ovdje opet
radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi koja je nakon rata otišla u inozem­
stvo i stvarno nije ubijena od ustaša, već samo virtualno smaknuta od stra­
ne jugokomunista za potrebe njihove protuhrvatske propagande. Kao što je
moguće vidjeti na mrežnoj usluzi geni.com, ona je umrla u Zagrebu 1962.
godine.427
U slučaju Melanije Lowy kreatori jasenovačkog popisa pozivaju se na
nekoliko izvora među kojima je kao prvi navedena knjiga M. Svob, zatim
se još kao izvori navode Židovska općina Zagreb i famozni komunistički
projekt „Dotršćina" iz sredine 1980-ih. Svi ti podatci su u kontradikciji s po­
datkom iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata L64 prema ko­
jem je „Melanija Lowu" (1894., Križevci, otac Ferdo) ubijena sredinom lipnja
1941. godine na nepoznatom mjestu od nepoznatih počinitelja. To je para­
digma jasenovačkog mita - zbog premalog broja žrtava s obzirom na želje i
potrebe određenih krugova žive, tj. preživjele se administrativno „ubije" na­
kon rata, a zatim se „pogrješna" mjesta smrti korigiraju u Jasenovac. Teatar
apsurda se tako nastavlja.
Ovih nekoliko očitih uvodnih primjera služi samo kao dodatni jedno­
stavni podsjetnik kako sve veća dostupnost podataka značajno pridonosi
razotkrivanju lažnih jasenovačkih žrtava i dodatnom pokazivanju kako je
mrežni jasenovački popis masovna prijevara. Na temelju podataka iz Arolse-
na moguće je pokazati još lažnih jasenovačkih žrtava što će se i nadalje činiti.
Zanimljivo je kako podatci iz arhiva koji se prvenstveno bave zločinima na­

427 http://web.archive.org/web/20211010180337/https://www. geni.com/people/Mela-

nia-Lowy/6000000090330643972
cista, tj. narodnih socijalista također razotkrivaju jasenovačke laži što samo
dodatno govori o neznanju i/ili lošoj namjeri samih sastavljača tog popisa.

Jasenovac +++ za povijesno nepismene

Među javno dostupnim dokumentima arhiva Arolsen nalaze se i oni za
Milana Radosavljevića, predratnog seoskog muzikanta rođenog 1918. godi­
ne u Jankovcima kod Vinkovaca, a on je te dokumente potpisivao u godi­
nama nakon Drugoga svjetskog rata.428 Radosavljević je dokumente potpi­
sivao na jedinstven način kao „Milan +++". Razlog tomu je vjerojatno to što
je prema podatcima iz arhiva Arolsen bio „prilično nepismen" i nikada nije
išao u školu.429 Prema dokumentima iz arhiva Arolsen postoje nesukladnosti
u podatcima o predratnom služenju vojnog roka te o sudjelovanju u ratu
do zarobljavanja i upućivanja u njemačke logore. Možda bi se dio tih nesu­
kladnosti mogao pripisati komunikacijskim problemima zbog slabog znanja
njemačkog unatoč desetljeća boravka u Njemačkoj. Radosavljević je bio u
trima logorima na sjeveru Bavarske. Među njima i u logoru za časnike kod
Hammelburga.430 U tom logoru je 1943. godine bilo oko 3.000 srpskih časni­
ka. Taj logor je poznat i po potpunom fijasku operacije koju je iz vjerojatno
obiteljskih razloga naredio general George Patton.431 Milan Radosavljević je
vrlo kratko vrijeme bio i u gestapovskom kažnjeničkom logoru, radio je na
farmama, da bi kraj rata dočekao u Niirnbergu. Nakon rata pomagao je u ku­
hinji američkih postrojbi u Bambergu, a jedno vrijeme je radio u belgijskim
rudnicima ili boravio u izbjegličkim logorima. Zadnji podatci o njemu su iz
1951. godine kada je dobio na raspolaganje stan u Essenu. U Njemačkoj se
oženio, a početkom 1945. godine rodio mu se sin. Izjašnjavao se kao Srbin,
a osim srpskog i slabog njemačkog još je govorio i rumunjski što ukazuje na
svu složenost srpske etnogeneze.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Milan Radosavljević rođen
1918. godine u Novim Jankovcima, otac Ljuboje, navodno ubijen od usta­
ša u Jasenovcu 1942. godine. Kao što je već više puta pokazano, mrežni ja-
senovački popis je masovna prijevara jer sadrži tisuće lažnih žrtava. Milan
Radosavljević je inače često ime, ali ne u Hrvatskoj, već u Srbiji. Primjerice,
jedan Milan Radosavljević bio je 1940-ih guverner Narodne banke Kraljevine

428 https://collections.arolsen-archives.org/en/search/
429 Application for assistance P.C.I.R.O.
430 https://web.archive.Org/web/20190817214053/https://en.wikipedia.org/wiki/Oflag_XIII-B
431 https://web.archive.Org/web/20190817213301/https://en.wikipedia.org/wiki/Task_Force_
Baum
Jugoslavije.432 Taj dr. Milan Radosavljević bio je jedan od potpisnika Apela
srpskom narodu u kolovozu 1941. godine u kojem srpska elita među kojom
su bili brojni srpski pravoslavni biskupi, političari i poznate osobe poziva
Srbe na lojalnost njemačkoj vojnoj upravi, a svaki otpor označavaju antido-
moljubnim i kriminalnim.433
Osim u Srbiji Milan Radosavljević je česta kombinacija imena i prezime­
na i na mrežnom jasenovačkom popisu. U tom popisu su 44 navodne žrtve
koje se zovu Milan Radosavljević. Svi su s područja istočne Hrvatske izme­
đu Županje i Vinkovaca. Osim već navedenog još petorica su po godinama
rođenja (1917., 1919.) vrlo bliski Milanu Radosavljeviću iz Arhiva Arolsen,
a jedan je čak iz istog sela. Identifikacijski podatci kod velikog broja Milana
Radosavljevića s jasenovačkog popisa uglavnom su nepotpuni ili nepouzda­
ni. Primjerice, kod sedmero nedostaje ime oca, kod jedanaestero je ime oca
od kreatora popisa označeno kao nepouzdan podatak, kod troje je umjesto
imena oca žensko ime. Znači, u polovini slučajeva manjkavi su ili nedostaju
vitalni identifikacijski podatci. U 43 slučaja izvor podataka je komunistički
popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64), a u jednom slučaju knjiga bivšeg
djelatnika komunističkih tajnih službi D. Lukića.
Zanimljivo je da u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) ima 37 Milana Radosavljevića, tj. 6 manje nego prema SZSJ64. Razlika
između ta dva izvora bi trebala biti samo u mediju pohrane podatka, a ne i
u samim podatcima. Razlozi ove razlike podataka su višestruki. Dijelom se
već međusobno razlikuju L64 i SZSJ64, a dodatna razlika je nastala kreativ­
nim pristupom interpretacije izvornih podataka od strane kreatora mrežnog
jasenovačkog popisa.
Primjerice, kod Milana Radosavljevića (1936., Štitar, otac Andrija) se
kod tri od četiri izvora navodi da se radi o bezimenom djetetu (NN-dijete).
Prema jednom izvoru je Hrvat, a po drugom Srbin. Krajnji rezultat u jase­
novačkom popisu je da je od nepoznatog djeteta, nepoznate nacionalnosti
nastao još jedan Milan Radosavljević po nacionalnosti Rom. Sličan je slučaj
Milan Radosavljević (1935., Vrbanja, otac Mijo*) kod kojega se također u tri­
ma izvorima navodi da je iz sela Vrbanci kod Karlovaca udaljenog nekoliko
stotina kilometara od Vrbanje. To nije izuzetak jer se u napomenama jase­
novačkog popisa kod petnaestero Radosavljevića navodi da su iz Vrbanaca.

432 https://web.archive.org/web/20190820194710/https://hr.wikipedia.org/wiki/Apel_srp-
skom_narodu
433 https://web. archive.org/web/20190820194834/https://narod.hr/kultura/13-kolovo-
za-1941-apel-srpskom-narodu-cak-545-najuglednijih-srba-pozvalo-na-podrsku-i-neotpor-na-
cistima-u-srbiji
 Prema L64 je 16 Radosavljevića iz Vrbanaca, ali zanimljivo je da se svi
nalaze u dijelu popisa koji se odnosi na Makedoniju, a ne na Hrvatsku. Još
zanimljivije je da ih je 5 Roma i 11 Srba, premda su ista imena roditelja u slu­
čajevima raznih nacionalnosti. Nadalje, Milan Radosavljević (1919., Bošnjaci,
otac Mišo) je prema SZSJ64 glavnom izvoru mrežnog jasenovačkog popisa
iz sela Bošnjace kod Lebana u južnoj Srbiji, a ne iz mjesta Bošnjaci u istočnoj
Hrvatskoj. Takvih je četvero Radosavljeviča na jasenovačkom popisu. Zani­
mljivo je da se u L64 nalazi Milan Radosavljevič iz sela Bošnjane kod Kru-
ševca u Srbiji koji je kao pripadnik komunističke paravojske tzv. partizana
poginuo u listopadu 1941. godine u mjestu Jasirebac (Jastrebac). To bi mogao
biti model za dio Radosavljevića s jasenovačkog popisa i to ne samo za onih
18 Roma* iz Bošnjaka.
O Radosavljevićima s jasenovačkog popisa je već pisano u drugim di­
jelovima ove knjige glede slučaja Ljubice/Ljube Radosavljević.434 Ta kombi­
nacija imena i prezimena je na jasenovačkom popisu čak znatno češća od
kombinacije Milan Radosavljević.
Sveukupno na mrežnom jasenovačkom popisu ima 1.146 Radosavljevi­
ća, a primjerice u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) ih
je 821. To znači da im se u odnosu na glavni izvor podataka broj povećao za
40 %. Nevjerojatan je podatak da je komunistički popis žrtava rata (SZSJ64)
kao izvor naveden kod 961 Radosavljevića. To znači da u inačici SZSJ64 koju
upotrebljavaju djelatnici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac ima 17
% više Radosavljevića nego u digitalnoj inačici istog popisa (L64). Svakako se
ne može u većem broju raditi o ispravkama pogrješno napisanih prezimena
jer primjerice prema napomenama samo je u dva slučaja prezime Raosavlje-
vić promijenjeno u Radosavljević. Kako je to onda moguće? U normalnom
slučaju nikako, međutim u mitovima je dovoljna zaliha „plajvaza" i marljiva
ruka. Tako smo od različitih analfabeta došli do jasenovačkih skribomana.
Lagan i Puzavi

Na kraju mali statistički dodatak za Radosavljeviće s jasenovačkog po­

pisa. Bez imena oca su 302 Radosavljevića, ime oca je od samih kreatora po­
pisa označeno kao nepouzdan podatak kod 109, a žensko ime kao ime oca
je u 11 slučajeva. Tu treba dodati još i slučajeve kad imena očeva nisu uobi­
čajena, već izgledaju kao nadimci, tj. izmišljotine kao primjerice Lagan ili
Riko. U nekim slučajevima je i žensko ime (oca) označeno kao nepouzdano
kao primjerice Senka*/Lenka. Sveukupno ime oca nedostaje ili je problema-

434 Koić & Banić, Kontinuitet promjena i dorađivanja podataka na mrežnome jasenovačkom
popisu, s. 40.-45.
tično kod 40 % svih Radosavljevića. Bez godine rođenja su dva Radosavlje­
vića, a godina rođenja označena je kao nepouzdan podatak kod 209. Godina
rođenja nedostaje ili je nepouzdana u 18 % slučajeva. Prema nacionalnosti
kod Radosavljevića s jasenovačkog popisa dvije su Hrvatice iz Valpova, 992
Roma i 152 Srba. Međutim, kod 538 Roma (54 %) nacionalnost je označena
kao nepouzdan podatak. Mjesto rođenja nije navedeno u 54 slučaja. Svi ti
podatci bez mjesta rođenja su prema istom izvoru srbijanskim popisnicama
istine koji se u jasenovačkom popisu mogu naći pod kraticom AOISV.
Kod osobnih imena žrtava 58 su nalik nadimcima, tj. izmišljotinama, a
ne stvarnim imenima kao primjerice Puzavi ili Pinpa. U 12 slučajeva radi se
o Radosavljevićima bez osobnog imena. Brojni su slučajevi kad se nekoli­
ko navodnih žrtava razlikuje samo po jednom detalju ili po inačicama istog
imena, osobna imena navodnih žrtava ili imena očeva su često u ХХХО stilu,
a godine rođenja razlikuju se ±1 ili su u kombinacijama zamjene zadnjih zna­
menki, s desetljećem pomaka i sličnim numeričkim operacijama opisanim u
prethodnim tekstovima. Takvih potencijalnih kreacija, dvojnika ili klonova
kod Radosavljevića ima bar 575 (50 %).
Primjerice, Mara i Marija, obje su rođene 1930. godine u Novim Jankov-
cima i ubijene u Jasenovcu 1942. godine. Rođene su i ubijene u istom mjestu,
iste godine kao i Milan Radosavljević, glavni lik ovog teksta. Razlikuju se
samo po tomu što je kod jedne navedeno ime oca. Kod nekih se razlikuje
više detalja, ali sve su to varijacije na temu. Primjerice, Stipe (1939.) i Stjepan
(1940.) iz Babine Grede, ime oca nepoznato u oba slučaja. Zatim Ruža (1927.)
i Ruža (1928.) iz Batrovaca kod Sida, u oba slučaja isto ime oca Blagoje.
Kod nekih kao da su kreatori popisa bili u dvojbi koja im je inačica žrtve
draža. Primjerice, Zivka (1914., Podgajci Posavski, otac Đoko) po nacional­
nosti Romkinja* je prema napomenama muškarac Zivko po nacionalnosti Sr­
bin. Romkinja* Draga (1933., Bošnjaci, Marko) je prema napomenama srpski
dječak Drago. Spol i nacionalnost žrtava prema potrebi.
Sveukupno kad se uzmu u obzir nepouzdani i nedostatni identifikacij­
ski podatci, nepouzdani izvori i potencijalni dvojnici, to je 966 Radosavljevi­
ća koji po znanstvenim kriterijima ne bi smjeli biti na jasenovačkom popisu.
Kad se tomu pridodaju i djeca za koju su autori u nekoliko knjiga (T. Vuko-
vić, I. Vukić, R. Leljak) argumentirano pokazali da nisu ubijana u Jasenovcu
ili Staroj Gradiški, to znači da je vjerojatno bar 1.071 Radosavljević viška na
mrežnom jasenovačkom popisu.
Onaj jedan Radosavljević s početka teksta je paradigma za njih 1.071.
U arhivima se skriva istina. Za početak bi hrvatska vlast trebala provjeriti u

256
državnim maticama rodne listove pa neka se vidi jesu li uopće bili rođeni ti
koji su ubijeni prema jasenovačkom popisu.

Ubijanje istine po abecednom redu

U brojnim javno dostupnim dosjeima iz arhiva Arolsen nalaze se i po­
datci o preživjelima s područja Nezavisne Države Hrvatske koji su se iselili
tijekom Drugoga svjetskog rata. Nakon rata nisu se vratili u Titov komuni­
stički raj zvan Jugoslavija, već su živjeli primjerice u Italiji, Švicarskoj, SAD-u
ili Izraelu. Ovom prilikom prikazat ćemo neke detalje o preživjelima s pre­
zimenom Papo koji imaju svoje ekvivalente, tj. imenjake na mrežnom jase­
novačkom popisu. Zanimljivo je da je u većini slučajeva prikazanih u tekstu
isti nadnevak smrti, tj. prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) to je 1. kolovoza 1942. godine u Jasenovcu.
Evo nekoliko primjera preživjelih s prezimenom Papo iz arhiva Arolsen
koji se nalaze i u jasenovačkom popisu. Prema podatcima iz arhiva Arolsen
Moše Papo iz Sarajeva rođen 1925. godine preživio je rat. U mrežnom ja­
senovačkom popisu nalazi se Moise Papo (1925., Sarajevo, ime oca Albert),
stradao u Jasenovcu 1942. godine. U napomenama se kod Moisa Pape na­
vodi alternativno ime „Mric". To je vjerojatno zatipak od primjerice Moric.
Znači može biti i Moise, tj. Mojsije, ali i Moric. To samo pokazuje koliko su
uvjerljivi komunistički podatci o žrtvama rata. Na jasenovačkom popisu je
i vršnjak Mošo Papo iz Sarajeva, navodno je rođen 1925.*, odnosno prema
napomenama alternativno 1921. godine, ime oca Jakob, a godina smrti je
nepouzdana 1941.*, alternativno 1942.
U jasenovačkom popisu su osim već gore spomenutog Moise Papa još
petorica imenjaka rođeni u razdoblju od 1923. do 1928. godine, tj. do tri godi­
ne razlike. To su Moise Papo 1923. (otac Silvio*), zatim imenjaci rođeni 1924.
(Marcel*), 1926. (Isak), 1927. (Eliša*) i 1928. (Jakob). Kod trojice su imena
očeva označena kao nepouzdan podatak.
Koincidentno u Spisku žrtava rata srbijanskoj inačici komunističkog po­
pisa žrtava rata nalazi se Moise Papo rođen 1928. godine, otac Jakob, a od
sarajevskog imenjaka se razlikuje po tomu što je kod njega navedeno da je iz
Novog Pazara i ubijen je u srpskom logoru smrti Sajmište kod Beograda. Kao
i Moise tako i Moše Papo ima nekoliko imenjaka/vršnjaka na jasenovačkom
popisu. Primjerice, Mošo Papo iz Sarajeva rođen je 1927. godine, otac mu je
Avram, ubijen je od ustaša 1942. godine u Jasenovcu. Njegov dvojnik s po­
pisa je Mršo Papo iz Sarajeva, rođen 1927. godine, otac Avram, stradao 1942.
godine u Jasenovcu. Ta „dvojica" se razlikuju samo prema zatipku u imenu
odnosno prema izvoru podataka - subnorašima ili komunističkim popisiva-
čima žrtava rata.
 U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) nalazi se 30
žrtava prezimena Papo s imenima Mojse, Mojsea, Mojsie, Mošo i Moša te
po jedan Mršo, Mric i Mrise. Od njih 33 čak 31 je navodno ubijen istog dana
1. kolovoza 1942. godine u Jasenovcu, a ostala dvojica generički kreiranog
datuma sredinom 1942.
Kao što se već puno puta pokazalo, u digitalnom arhivu Yad Vashema
jako je malo zapisa iz kategorije svjedočanstava koji bi potvrdili jugokomu-
nističke i srpske popise jasenovačkih žrtava pa slijedom tih glavnih izvora ni
podatke s mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac. Sveukupno ima 10 zapisa koji
se odnose na žrtve imena Moise Papo i ostale inačice te kombinacije imena i
prezimena, a koji su rođeni između 1921. i 1928. godine. Sedam zapisa je iz
srbijanskog Spiska žrtava rata kojem je osnova komunistički popis žrtava rata
iz 1964. godine, ali među njima nema nitko rođen 1925. godine. Samo dva
zapisa su iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih orga­
nizacija i oba se odnose na istog mladića, ali ni on nije rođen 1925. godine. U
prvom zapisu prema iskazu bratića spominje se Moše Liko Papo iz Zagreba,
otac Silvio, za rata je bio u Karlovcu, a kao mjesto smrti navodi se Jadovno
1941. godine. U drugom zapisu prema iskazu ujaka Liko Moshe Papo rođen
je 1924. godine u Sarajevu, živio u Karlovcu, otac Silvijo, ubijen je u Jasenov­
cu 1942. godine. Iz ovih dvaju zapisa može se zaključiti da se radi o mladiću
stradalom za vrijeme rata, ali da ni rodbina ne zna mjesto ni vrijeme smrti.
U još jednom zapisu spominje se hrvatski državljanin Moso Papo rođen
u Sarajevu 1927. godine. On je bio na popisu djece i njihove pratnje koji su
bili predviđeni da u lipnju 1942. godine iz Zagreba isele u Eretz Israel. Nema
ostalih identifikacijskih podataka pa ne možemo točno znati radi li se o istoj
osobi koja se nalazi u arhivu Arolsen, ali ovo je vrlo slično situaciji kao kod
Arona Koena koja je opisana u jednom od prethodnih tekstova.
Jedan od preživjelih Židova u arhivu Arolsen je Albert Papo iz Sarajeva
rođen 1897. godine. U mrežnom jasenovačkom popisu su petorica zemljaka,
imenjaka i vršnjaka preživjelog. Nisu rođeni iste godine, ali trojica se razli­
kuju do 2 godine starosti. Prema starosti najbliži je Albert Papo (1898., otac
Santo) navodno ubijen 1941. godine u Staroj Gradiški. Jedini izvor podataka
su subnoraši, tj. jugokomunistički ratni veterani. Drugi Albert Papo (1898.*,
Santo) je prema identifikacijskim podatcima praktično dvojnik prvoga. Na­
vodno je ubijen u istom logoru Stara Gradiška, ali 1942. godine. U napome­
nama se pak navodi da je ubijen u Jasenovcu, a kao godina rođenja navodi
se 1892. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) samo je
jedan Albert Papo rođen 1898. kojem se otac zove Santo. Međutim, kod njega
se kao mjesto smrti navodi Nova Gradiška. U L64 je i jedan Albert Papo ro­
đen 1892. godine, ali njemu je ime oca nepoznato. Ovdje nije jasno na koji su
način kreatori jasenovačkog popisa utvrdili da se unatoč razlici od 6 godina
starosti i nedostatku imena oca radi o istom čovjeku rođenom 1898./1892.
godine. Ne treba posebno naglašavati da za gore spomenuti „dvojac" nema
potvrde u digitalnom arhivu Yad Vashema.
Za još dvojicu sarajevskih Papa s mrežnog jasenovačkog popisa nema
potvrde u zapisima iz kategorije svjedočanstava u digitalnom arhivu Yad
Vashema. Prvi je Albert Papo, sin Salamonov rođen 1874.*, a u napomena­
ma se navodi da je čak 20 godina mlađi, tj. da je rođen 1894. U L64 se nalazi
odgovarajući Albert Papo (1894., Salamon) ubijen u Jasenovcu 1. kolovoza
1942. godine. Drugi je Albert Papo, sin Mojsijev, rođen 1884. godine ubijen u
Jasenovcu* 1941. godine. Prema L64 ubijen je sredinom lipnja 1941. godine,
tj. nekoliko mjeseci prije nego što je uopće uspostavljen logor Jasenovac. To
opet dovoljno govori o uvjerljivosti i pouzdanosti podataka s jasenovačkog
popisa.
Jedan od preživjelih s područja Nezavisne Države Hrvatske iz arhiva
Arolsen je Isidor Papo rođen u Sarajevu 1914. godine. U mrežnom jasenovač-
kom popisu nema žrtve s potpuno istim osobnim podatcima, ali ima nekoli­
ko žrtava za koje nema potvrde o stradanju u Jasenovcu, odnosno o tomu da
se radi o stvarnim žrtvama ili o stvarnim osobama. Po godinama je najbliži
Isidor Papo rođen 1912. godine, ali on je navodno iz Bijeljine. Ime oca Papo*
isto kao prezime izaziva sumnju da se radi o izmišljenim podatcima. Alterna­
tivno ime iz napomena Pape koje je u nekim hrvatskim krajevima istoznačni­
ca za oca samo pojačava sumnju. Alternativno prezime Papić može ukazivati
na promjenu identiteta, ali može značiti da se ne zna pravo prezime ili se
možda radi o manipuliranju podatcima. Prema podatku iz mrežnog jaseno­
vačkog popisa taj Isidor Papo ubijen je 1941. godine u Jasenovcu. Međutim,
u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) navodi se da je
to bilo sredinom lipnja 1941. godine, tj. mjesecima prije nego je uspostavljen
sabirni i radni logor u Jasenovcu.
Kao najbolja ilustracija neuvjerljivosti podataka i nepouzdanosti komu­
nističkih popisa žrtava rata pa tako i jasenovačkih je Papo Papić iz Bijeljine,
rođen 1900. godine, otac nepoznat, odnosno Nn, ubijen od ustaša u Jasenov­
cu 15. lipnja 1941. godine. To bi mogao biti virtualni otac gore navedenog
Isidora Pape/Papića. Ima sve uvjete za to. Iz istog su mjesta, godina rođenja
na prijelazu stoljeća daleko najčešća kod žrtava s jasenovačkog popisa, osob­
no ime koje to nije, a potencijalni otac postao je u 12. godini života i ubijen je
u logoru Jasenovac dok tog logora još nije ni bilo.
Sljedeći prema godini rođenja je Isak Papo iz Sarajeva, rođen 1911.* go­
dine, a prema napomenama 1913. godine. Znači on je najbliži po godini ro­
đenja. Kod njega se navodi ime oca Moise, a u napomenama Mojsija. Ne radi
se samo o dvjema inačicama istog imena kako bi se moglo isprva zaključiti.
Naime, u L64 su dvojica imenjaka iz Sarajeva. Isak rođen 1913. godine, otac
Moise i Isak rođen 1911. godine, otac Mojsia. „Obojica" su ubijeni u Jasenov­
cu 1. kolovoza 1942. godine. Ovo izgleda kao da su kreatori jasenovačkog
popisa uzeli ime oca od mlađeg, a godinu rođenja od starijeg klona iz komu­
nističkog popisa žrtava rata i onda kreirali novu žrtvu.
Na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se još i Isak Papo iz Sarajeva
(1911., David). Prema L64 i on je ubijen 1. kolovoza 1942. godine u Jasenov­
cu. Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi Izidor Papo (1910.*, Avram).
Prema napomenama u mrežnom jasenovačkom popisu alternativna godina
rođenja je 1898. što znači da je stariji čak 12 godina. Slična je situacija s godi­
nom smrti i mjestom smrti. Prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijen je
1945.* godine u Jasenovcu, a alternativno prema napomenama 1941. godine
u Staroj Gradiški, a taj logor je uspostavljen tek 1942. godine. U napome­
nama se još navodi da je poginuo u proboju. To bi značilo da je ubijen 22.
travnja 1945. godine, ali u L64 se navodi da je ubijen 15. travnja 1945. Znači
uglavnom se radi o nagađanjima ili o lošoj koordinaciji različitih verzija žr­
tve kojih prema prikazanim primjerima ima bar osam.
Još je jedan Isak-Haim Papo iz Sarajeva s jasenovačkog popisa, rođen je
1910. godine, otac Jozef i kao što se može pretpostaviti i on je prema L64 ubi­
jen 1. kolovoza 1942. godine u Jasenovcu. U digitalnom arhivu Yad Vashema
samo je jedan zapis iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židov­
skih organizacija prema kojem je Izidor Papo rođen 1911. godine u Sarajevu,
otac Moshe, stradao u mjestu Jasenovce u Slovačkoj.
Među preživjelima u arhivu Arolsen nalazi se Flora Papo iz Sarajeva,
rođena 1932. godine. U mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi Flora Papo
iz Sarajeva, otac Mordo, rođena 1927. godine. Izvor podataka su subnoraši,
tj. Titovi komunistički ratni veterani. Ova Flora je 5 godina starija od one iz
arhiva Arolsen. Međutim, prema dosadašnjem iskustvu godine su relativan
pojam u jasenovačkom popisu. U digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine (L64) su dvije Flore Papo iz Sarajeva koje otprili­
ke odgovaraju prema starosti. Starija je rođena 1927. godine, otac nepoznat,
mjesto smrti logor Đakovo 1. lipnja 1942. godine. Mlađa je rođena 1938. go­
dine, otac Mordehaj i u ovom slučaju je mjesto smrti Đakovo istog dana 1.
lipnja 1942. godine. U L64 nema niti jedne Flore Papo rođene oko 1927. godi­
ne koja je navodno ubijena u Jasenovcu.
Iz priloženog se može zaključiti da je po istom principu kao i u gore opi­
sanom slučaju Isaka Pape uzeta godinu rođenja od jedne, a ime oca od druge
Flore Papo iz komunističkog popisa žrtava rata i tako je kreirana nova jase-
novačka žrtva. Možemo samo zamisliti kako su jasenovački kustosi temeljito
provjerili podatke o toj žrtvi prije nego što su je stavili na popis.
U digitalnom arhivu Yad Vashema su četiri Flore Papo iz Sarajeva zani­
mljive u ovom slučaju. Nema podataka iz kategorije svjedočanstava rodbine
prijatelja ili neke židovske organizacije, tj. nema neovisnog izvora podataka,
već je izvor podataka za sve četiri Spisak žrtava rata, srbijanska inačica komu­
nističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine. To su iste dvije Flore Papo kao i
u L64. Starija rođena 1927., otac Nn, tj. nepoznat i mlađa rođena 1938. godi­
ne, otac Mordehaj. Dvije nove koje se nalaze samo kod srbijanskih popisiva-
ča su Flora Papo rođena 1925. godine, otac Avram i imenjakinja rođena 1923.
godine, otac Samuel. Kod svih četiriju se kao mjesto smrti navodi Đakovo.
Međutim, prema popisu na mrežnoj stranici El Mundo Sefarad jedina Flora
Papo umrla u logoru Đakovo rođena je 1890. godine u Vlasenici.435
Ovo su primjeri „žrtava" iz komunističkih izvora koje su preuzeli Srbi,
a koje ne postoje u drugim izvorima podataka. Izmiješaju se podatci stvarnih
osoba, malo se promijene i tako se umnažaju nepostojeće žrtve. Zatim se u
drugim publikacijama citiraju ovakvi izmišljeni podatci i tako se lažima daje
privid znanstvene utemeljenosti. Nakon toga potrebna je samo dugotrajna i
agresivna propaganda potpomognuta određenom političkom opcijom i tako
se s vremenom kreira mozaik laži od kojeg se sastoji mit.
Kao što se može vidjeti u ranijim inačicama jugokomunističke propa­
gande, logor Đakovo je trebao biti logor smrti ekvivalentan Jasenovcu. Tra­
gove te propale propagande akcije možemo dijelom prepoznati u digitalnom
arhivu Yad Vashema. Primjerice, prema stanju s početka kolovoza 2019. u
digitalnom arhivu Yad Vashema bilo je 7.690 zapisa za Đakovo i samo otpri­
like dvostruko više, tj. 17.359 zapisa za Jasenovac. Zahvaljujući grobaru Stje­
panu Kolbu znaju se imena 566 umrlih i pokopanih iz logora Đakovo. Tako
je marljivi i pedantni grobar spriječio da se i logor Đakovo pretvori u mitsko
mjesto sa stotinama tisuća žrtava. Za „nagradu" Kolb je stradao u jednom od
poslijeratnih jugokomunističkih logora smrti.
Ako se malo poigramo brojevima, možemo uzeti broj umrlih u Đakovu
i pomnožiti ga s omjerom broja zapisa za žrtve iz Jasenovca i Đakova iz digi­
talnog arhiva Yad Vashema koji iznosi oko 2,26 i dobit ćemo 1.279. Taj broj je
oko 10 puta manji od 13.143 židovske žrtve iz mrežnog jasenovačkog popisa
prema stanju od 1. kolovoza 2019. godine.

435 https://web.archive.org/web/20201020092140/http://elmundosefarad.wikidot.com/spi-
sak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo
Namet na istinu

Četvero gore navedenih preživjelih iz arhiva Arolsen imaju sveukupno

20 imenjaka i prezimenjaka na mrežnom jasenovačkom popisu. Nema pot­
puno identičnih jer se većina razlikuje u nekim detaljima ili pak neki podatci
nedostaju. Od tih 20 u digitalnom arhivu Yad Vashema u samo dva slučaja
postoje zapisi iz kategorije svjedočanstava da se radi o stvarnim ratnim žr­
tvama. U jednom slučaju dijelom se razlikuje osobno ime žrtve iz Yad Vas­
hema (Avram Avraham Albert) i mrežnog jasenovačkog popisa (Albert). U
tom slučaju problematična je i godina smrti 1941. jer to ne odgovara podatku
iz drugog zapisa o deportaciji u logor 1942. godine. U slučaju Izidora Pape
(1911.) u zapisu iz kategorije svjedočanstava u digitalnom arhivu Yad Vas­
hema nije naveden izvor podataka. To znači da od 20 žrtava s jasenovačkog
popisa postoje dvije moguće ratne žrtve od kojih je jedan potencijalna jase-
novačka žrtva, ali ni to nije nedvojbeno dokazano.
Uglavnom, u gore navedenih 20 slučajeva kod Papa potencijalno ima
između 0 i 2 jasenovačkih žrtava, tj. od 0 do 10 %. Tako je rezultat u ovom
atomarnom dijelu jasenovačkog popisa podudaran s rezultatom usporedbe
broja zapisa iz digitalnog arhiva Yad Vashema za logore Jasenovac i Đakovo.
Druga stvar koju treba istaknuti je u slučaju Flore Papo. Lažne žrtve
iz logora Đakovo se u nedostatku stvarnih žrtava pretvaraju u jasenovačke
žrtve.
Treća stvar je taj dan 1. kolovoza 1942. godine u kojem je prema L64
ubijeno 358 sarajevskih Papa. To bi se moglo tumačiti kao da su ustaše ubijali
ljude po redoslijedu prezimena u nekakvom ritualnom genocidu.
Znači li to da su ti Pape ubijeni istog dana bili i upućeni u logor istog
dana ili su bili odvojeno dovedeni u Jasenovac pa su boravili tamo dok ih se
ne skupi dovoljan broj s određenim prezimenom? To je nevjerojatno u oba
slučaja tim više što je nekoliko Papa deportiranih u logore od sredine 1941.
bilo živo sredinom 1942 nakon premještaja iz drugih logora. Prije će biti da je
jugokomunističkim popisivačima povremeno ponestajalo mašte.
Nije nam poznato je li pronađen ili publiciran neki popis upućenih u
Jasenovac do 1. kolovoza 1942. godine ili nekoliko takvih popisa na kojima
bi bilo navedeno nekoliko stotina osoba s prezimenom Papo. Primjerice, Mi-
letić je objavio popis zaštitnog redarstva za Banja Luku od 28. srpnja 1942.
godine na kojem je 180 Zidova „predloženih" za neimenovani logor.436 Na

436 Miletić 3, dok. br. 76.

tom popisu zadnji redni broj je 162 pa tih 10 % manje izgleda kao neki ju-
gokomunistički PDV na istinu.
Da sve bude još bizarnije kako i priliči jasenovačkom mitu, Miletićev
popis ima muška imena na dvije stranice od rednog broja 1 do 44 na jednoj
i od 45 do 61 na drugoj stranici. U digitalnom arhivu Yad Vashema također
je ekvivalentan popis Zidova iz Banja Luke od 28. srpnja 1942. koji su depor­
tirani u Jasenovac ili Staru Gradišku, ali na samo jednoj stranici je ukupno
59 muških imena.437 Ne radi se samo o broju, tj. o prijelomu stranice, već je
i redoslijed imena potpuno različit. Znači da radi se o dvije različite inačice
nominalno istog popisa.
Nakon ove male digresije vraćamo se na Miletićev popis „predloženih"
Zidova iz Banja Luke. Na tom popisu je sveukupno 16 osoba s prezimenom
Papa, ako računamo i djecu koja nisu navedena u redoslijedu već kao doda­
tak roditeljima. Od toga većina (12) se ne nalazi na mrežnom jasenovačkom
popisu, tj. nema žrtava s podudarnim ili s približno usporedivim podatcima.
Za preostalih četvero u digitalnom arhivu Yad Vashema nema odgovarajuće
potvrde da se radi o jasenovačkim žrtvama, tj. nema identičnih identifikacij­
skih podataka onima s mrežnog jasenovačkog popisa.
Uglavnom sudeći prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashem
velika većina s popisa „predloženih" za logor nije stradala u Jasenovcu, a
možda i nitko. Štoviše, prema zapisima iz kategorije svjedočanstava rodbine,
prijatelja i židovskih organizacija u nekim slučajevima se kao mjesto depor­
tacije ili smrti navode njemački logori Loborgrad i Auschwitz. U Miletićevoj
knjizi se sugerira da je odredište deportacije Jasenovac, premda se to ne na­
vodi u priloženom prijepisu dokumenta, a ni u popisu iz digitalnog arhiva
Yad Vashema nije jasno koje je odredište.
Mjesta smrti prema svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema
ukazuju da su sabirni logori Jasenovac i Stara Gradiška bili samo usputne
postaje do konačnog odredišta deportacije Zidova iz Banja Luke u njemačke
logore izvan Nezavisne Države Hrvatske. Ono što je bitno za ovu temu je da
čak ni za tih 16 Papa navodno deportiranih krajem srpnja 1942. godine nema
dokaza da su bili ubijeni u Jasenovcu 1. kolovoza 1942. godine kako poka­
zuju podatci jugokomunističkih popisivača. U svakom slučaju neovisno o
tomu radi li se o generički kreiranom nadnevku ili običnoj izmišljotini, nema
dokaza o hekatombi Papa 1. kolovoza 1942. godine kao o djelu ritualnog ge­
nocida u Jasenovcu. Uz malo truda i volje do ovakvih otkrića mogli bi doći i
djelatnici JUSP-a Jasenovac.

437 https://archive.ph/KGAol
Priča o dva Milana
U arhivu Arolsen nalaze se dokumenti o Milanu Lakatošu rođenom
1911. godine u Zagrebu. Radi se o Hrvatu rimokatoliku koji je do 1942. godi­
ne radio na farmi u „Trnavi kod Zagreba". U listopadu 1942. godine otišao je
na rad u Njemačku u Leipzig i Dresden. Nakon rata vratio se u Zagreb gdje
je radio u zračnoj luci sve dok ga 8. lipnja 1948. godine nisu uhitili pripadnici
komunističke tajne policije ili kako se u dokumentu iz arhiva Arolsen na­
vodi „OZNA-UDBA". Doušnici su ga prokazali jer je govorio protiv režima
komunističkog diktatora J. B. Tita. Završio je u komunističkom „kondogoru
Lepoglava", ali je u travnju 1949. godine uspio pobjeći u Njemačku. Zadnji po­
datci iz arhiva Arolsen o Hrvatu Milanu Lakatošu i njegovoj supruzi Njemici
Ursuli su s početka 1950-ih kad su živjeli u Njemačkoj.
U mrežnom jasenovačkom popisu su četiri Milana Lakatoša svi ubije­
ni 1942. godine, ali niti jedan identifikacijskim podatcima u potpunosti ne
odgovara imenjaku iz arhiva Arolsen. Međutim, analiza je pokazala da su i
ta četvorica vrlo dvojbeni kao jasenovačke žrtve. Po podatcima Milanu La­
katošu iz arhiva Arolsen najbliži je Milan Lakatoš (1908., Zagreb, ime oca
nepoznato) po nacionalnoj pripadnosti Rom. Jedini izvor podataka je knjiga
N. Lengel-Krizman iz 2003. godine. Prema tom jedinom izvoru Milan Laka­
toš je iz Resničke Trnave, nekad prigradskog naselja istočno od Zagreba. To
odgovara podatku iz arhiva Arolsen prema kojem je Milan Lakatoš radio na
poljoprivrednom imanju u Trnavi kod Zagreba.
Milana Lakatoša rođenog 1908. godine nema u digitalnoj inačici komu­
nističkog popisa žrtava rata L64 pa je ta žrtva poznata tek iz knjige Len­
gel-Krizman objavljene 2003. godine. Idući prema mlađima sljedeći s jase-
novačkog popisa je Milan Lakatoš (1918., Novo Ciče, Stjepan). Zanimljivo
da se u napomenama prema svim izvorima navodi prezime Lakatuš i na­
cionalnost Hrvat, ali unatoč tomu kreatori jasenovačkog popisa su napisali
prezime Lakatoš i nacionalnost Rom*. Prema dostupnim podatcima jedan
usporedivi imenjak je rođen u Novom Ciču, ali ne 1918. godine pa ni u ovom
slučaju nema potvrde da se radi o stvarnoj jasenovačkoj žrtvi.
Treći po starosti Milan Lakatoš iz mrežnog jasenovačkog popisa (1923.,
Lazina Čička, Stjepan) je vrlo sličan prethodnom slučaju. Prema navedenim
podatcima rođen je u Lazini Čičkoj koja je susjedno selo Novom Čiču. U
napomenama se prema izvorima preziva Lakatuš ili Laketuš, a ne Lakatoš
kako su napisali kreatori popisa i po nacionalnosti je Hrvat. U popisu L64
je samo jedan usporedivi Milan Laketuš i on je po nacionalnosti Hrvat. Kao
i u prethodnom slučaju usprkos podatcima iz izvora u popisu je Lakatoš
po nacionalnosti Rom. Jedan Milan Lakatoš je rođen 1923. godine, ali ne u
Lazini Čičkoj tako da ni u ovom slučaju nema potvrde da se radi o stvarnoj
jasenovačkoj žrtvi.
Četvrti, najmlađi Milan Lakatoš s mrežnog jasenovačkog popisa (1926.,
Zagreb, ime oca nepoznato) je prema napomenama iz Resničke Trnave kao
i najstariji imenjak. Izvori podataka su komunistički projekt Dotrščina i već
spomenuta knjiga N. Lengel-Krizman. Ovaj Milan Lakatoš se ne nalazi u
komunističkom popisu iz 1964. godine, a u dostupnim bazama podataka nije
nađen niti jedan imenjak rođen 1926. godine i da je rodom iz Zagreba. Kao
i u prethodnim slučajevima niti u ovom nema potvrde da se radi o stvarnoj
jasenovačkoj žrtvi. Državne institucije u Hrvatskoj imaju pristup raznim ba­
zama podataka primjerice rođenih ili umrlih i u kratkom roku bi se moglo
provjeriti koliko je uopće navodnih jasenovačkih žrtava uopće stvarno ro­
đeno i gdje su umrli tako bi se velikim dijelom razjasnio bar dio mita koji se
odnosi na podatke iz Hrvatske.
U arhivu Arolsen nalazi se Milan Dabić rođen 1898. godine u Komogo-
vini kod Hrvatske Kostajnice. Prema dokumentima iz arhiva Arolsen Dabić
je od 1937. do 1942. bio prijavljen u Mečenčanima nedaleko od rodne Komo-
govine, ali je u to vrijeme za plaću od 2.600 dinara radio kao prodavač kod A.
D. Minerva u Zagrebu. Od 1942. do 1945. bio je na prisilnom radu u Tiibin-
genu u Njemačkoj gdje je radio za Montana Werk i za to je primao plaću od
130 Reichsmaraka. Prema tomu za „prisilni" rad u Njemačkoj je zarađivao
istu plaću kao i za prethodni posao prodavača u Zagrebu.438
O temi odlaska Srba iz Nezavisne Države Hrvatske na „prisilni" rad u
Njemačku M. Ivezić piše: „Dotle su stotine tisuća srpskih muškaraca cijele Države
jedva čekale otići na rad u Njemačku, da bi izbjegli novačenje u četnike, partizane ili
domobrane. Njih 250.000 bijahu najsretniji državljani NDH jer su im Hrvatska i
Njemačka osigurale miran rad do svršetka Rata te su redovno slali novčanu potporu
svojim obiteljima u Hrvatsku."439
Milan Dabić je od 1945. do 1947. godine bio je predsjednik nekakvog
Jugoslavenskog odbora u Tubingenu, a krajem 1947. godine je podnio molbu
za odlazak u Kanadu ili Argentinu. U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi
se Milan Dabić, sin Stojanov iz Komogovine rođen 1890. godine, tj. alter­
nativno prema napomenama iste 1898. godine kao i Milan Dabić iz Arhiva
Arolsen. Izvori podataka su nekakva izjava iz 2006. godine i popisne liste
nekakve Radne grupe za prikupljanje podataka o palim borcima i žrtvama

438 https://web.archive.org/web/20201002020136/https://en.wikipedia.org/wiki/Reichsmark
439 Ivezić, 2014., s. 150.
fašističkog terora na području općine Hrvatska Kostajnica. Znači radi se o
dva praktično neprovjerljiva izvora podataka. Treba navesti da je „Radna
grupa" djelovala u vrijeme pojačane represije Titovih komunista nad Hrva­
tima neposredno nakon nasilnog slamanja političkog pokreta poznatog kao
Hrvatsko proljeće.440
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 Milan
Dabić, sin Stojanov, rođen 1900. godine u Komogovini, stradao je 1942. godi­
ne od nepoznatih počinitelja u Petrinji. Dabić je često prezime u Komogovi­
ni. Cijelo selo je između dvaju svjetskih ratova imalo petstotinjak stanovnika.
Teoretski je moguće da su u takvom selu iste godine ili s ±2 godine razlike
rođena dvojica ili trojica imenjaka, ali nekonzistencija podataka iz različitih
izvora nastalih u različitim vremenskim razdobljima ukazuje da je to u ovom
slučaju malo vjerojatno.
Primjerice, Miletić kao jasenovačku žrtvu navodi samo jednog Milana
Dabića iz Komogovine, ali starog 14 godina.441 Koliko su pouzdani podatci o
ratnim žrtvama iz doba Titove komunističke Jugoslavije može se vidjeti kod
Miletića na primjeru u kojem se spominje ubojstvo nekoliko Srba „iz Konje-
govine" 1. siječnja 1942. godine među kojima su trojica Dabića Jovan, Simo i
„još jedan Dabić".442 Možda je baš taj „još jedan Dabić" iz nepostojeće Konjego-
vine prema komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine postao Milan
Dabić iz Komogovine ubijen u Petrinji, a po kasnijim izvorima i jasenovačka
žrtva. Zanimljivo je da ekvivalentnog Milana Dabića stradalog u Jasenovcu
nema u sveobuhvatnom komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. i on je
kao jasenovačka žrtva „pronađen" tek pola stoljeća kasnije u XXI. stoljeću.
Sretni nalaznici tada nisu znali da će se nekoliko godina kasnije na internetu
objaviti milijuni dokumenata iz arhiva Arolsen.
Dvojica Milana osim imena imaju bar još dvije zajedničke stvari - kraj
rata su dočekali u Njemačkoj i nisu htjeli živjeti u Titovoj komunističkoj Ju­
goslaviji. Lakatoš je to čak i pokušao, ali je ubrzo završio u Titovu konclogo-
ru. U ovom slučaju komunizam i njegovi pseudoliberalni nasljednici preži­
vjele pretvaraju u ubijene. Lakatoš i Dabić su bili protiv Titove Jugoslavije, a
ustaše su bili protivnici bilo kakve Jugoslavije. To je za apologete jasenovač-
kog mita rječnikom političara win-win situacija jer se potezom pera preživjeli
protivnici Titova režima pretvaraju u žrtve drugih protivnika Titova režima.

440 https://web.archive.org/web/20191226182649/https://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko.
prolje%C4%87e
441 Miletić 3, prilog br. 8 Optužnica javnog tužiteljstva za grad Zagreb...
442 Miletić 1, dok. br. 83.
Komunizam je nastao na laži i održavao se na laži, kad se ljude više nije
moglo dovoljno lagati komunizam je propao. Tako će biti i s jasenovačkim
mitom.

Enigma nestalih iz Narodnih novina

Kao što je već mnogo puta pokazano, mrežni jasenovački popis JUSP-a
Jasenovac je u mnogim svojim dijelovima masovna prijevara jer navodi tisu­
će lažnih jasenovačkih žrtava što je dokazano poimenično za svaku od njih.
Postoji aforizam za prostodušne zvan Hanlonova britva prema kojem se ne
pripisuje zlobi ono što se može objasniti glupošću. Samo što je pretjerana
i prečesta „glupost" vrlo često naznaka zlobe, odnosno paralogizam se od
sofizma razlikuje jedino po namjeri.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se kod 232 nestalih kao izvor poda­
taka navode Narodne novine.443 Uglavnom su kod tih osoba Narodne novine
jedini izvor podataka pa su tako nestali bez stvarnih dokaza na temelju no­
vinskih oglasa pretvoreni u jasenovačke žrtve. Kod čak 162 nestalih iz ove
promatrane grupe iz jasenovačkog popisa nije navedeno ime oca, kod 111
nema godine rođenja, a još u devet slučajeva je godina rođenja označena
kao nepouzdan podatak. Sveukupno su u 182 slučaja, tj. kod 4/5 manjkavi i
nepouzdani identifikacijski podatci. Zanimljivo je da ti podatci nedostaju u
mrežnom jasenovačkom popisu čak i u slučajevima kad se neki od osobnih
podataka navode u Narodnim novinama. To ide do krajnosti pa kod nekih od
ovih nestalih s mrežnog jasenovačkog popisa osim imena i prezimena uopće
nema drugih identifikacijskih podataka.
Zlatko Enigman iz Kutine se nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu
na temelju oglasa iz Narodnih novina broj 113 iz 1946. godine. On je još jedna
od „skrupulozno" popisanih jasenovačkih žrtava koje postoje samo na papi­
ru, ali nikada nisu postojale u stvarnom životu. Prvo treba reći da se u nave­
denom broju Narodnih novina uopće ne spominje Zlatko Enigman, već Zlatko
Engiman. Nadalje, na jasenovačkom popisu se nalaze Oto i Ružica Enigman
iz Kutine. Kako piše u gore citiranim Narodnim novinama, oni su „odvedeni u
logor Jasenovac" 5. 12. 1944. godine. U napomenama jasenovačkog popisa se
navodi da su „otjerani 5.12.1944." godine. Otjerani zvuči dramatičnije nego
odvedeni, ali ovdje se ne radi samo o netočnom citiranju izvora. Najzanimlji­
vije tek slijedi jer već samo jedan red dalje u Narodnim novinama piše da „(...)
su posljednji puta tamo viđeni u veljači 1944." Odvedeni u prosincu, a zadnji
puta viđeni u veljači iste godine. Kako bi rekao jedan skrupulozni stručnjak
za Jasenovac - to ne bu išlo dečki!

443 Službeno glasilo u Hrvatskoj.

 Prema jasenovačkom popisu Enigmani su Židovi, ali nema ih u digi­
talnom arhivu Yad Vashema. Nema ih zato što nikada nisu ni postojali. Uz
malo istraživanja može se otkriti da se u Kutini 1929. godine ocu Otonu i
majci Ružici rodio sin Zlatko Engelman. Zlatko, Otto i Ruža Engelmann ta­
kođer se nalaze na jasenovačkom popisu. Možemo pretpostaviti da su krea­
tori jasenovačkog popisa kako piše na njihovoj mrežnoj stranici „uspoređiva­
njem i kritičkim preispitivanjem podataka za svaku žrtvu ponaosob" spoznali da su
Enigmani i Engelmanni jasenovačke žrtve. Nisu ih u tomu omeli ni podatci
iz knjige M. Svob u kojima se kod Otta Engelmana spominje (logor) Tenju i
da mu je sudbina nepoznata. Ti podatci se navode u napomenama jaseno­
vačkog popisa, ali se očito ne uklapaju u shemu jugokomunističke povijesti.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstava rodbine, pri­
jatelja i židovskih organizacija da su Zlatko, Otto i Ruža Engelmann ubijeni
u Jasenovcu. Prema nekakvoj listi Židova iz Zagreba i okolice Otto, Zlatko
i Johanna Engelmann iz Kutine su bili u logoru Jasenovac, ali ne navodi se
da su ubijeni. Te podatke o Engelmannima iz Kutine navodno je dao njihov
rođak Ljudevit Pollak. Moglo bi se postaviti pitanje kada je dao te podatke
jer je prema listi Židova iz Bjelovara izvjesni Ljudevit Polak, gostioničar iz
Kutine, ubijen 1942. godine u Staroj Gradiški.444
Da podsjetimo, Enigmani (Engelmanni) su prema Narodnim novinama
odvedeni u prosincu 1944. godine. Prema popisu stanovništva u gradu Ku­
tini je 1931. godine bilo 50 Židova, a njihov broj je u cijeloj Židovskoj općini
Kutina bio u opadanju još od 1880. godine.445 Malo je vjerojatno da bi u tako
maloj zajednici bilo više od jednog Ljudevita Pollaka tim više jer se ni taj je­
dan ne spominje među ratnim stradalnicima.446 Kako zdravorazumski obja­
sniti da je svjedok o Engelmannima u Jasenovcu ubijen prije nego što su oni
odvedeni u logor? Toliko o pouzdanosti raznih komunističkih lista i popisa.
Da su Engelmanni ubijeni u Jasenovcu, tvrdi se samo u digitalnoj ina­
čici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) i u Spisku žrtava
rata, srbijanskoj inačici tog popisa. Međutim, prema tim popisima oni nisu
iz grada Kutine u Moslavini, već iz sela Kutovi u Slavoniji. Osim morfološke
sličnosti toponima Kutina i Kutovi vrlo je slično i brojčano kodiranje tih dva­
ju naselja u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64. Brojka
tu, slovo tamo, izvori podataka koji to nisu i beskrajne su mogućnosti kreira­

444 https://archive.ph/LJfpI
445 Švob, 2004., s. 339.
446 Ibid., s. 341.
nja jasenovačkih žrtava. Međutim, sva ta endemska lukavost jugokomunista
ima svoj rok trajanja i kad se razotkrije, samo dovodi do bržeg kraja jaseno-
vačkog mita. Za razliku od nepostojećih Enigmana kutinski Engelmanni su
stvarne osobe, ali njihova sudbina je nepoznata.
Prema Narodnim novinama za poslijeratnog skrbnika nestalim Enigmani-
ma (Engelmannima) bio je postavljen Vojko Sat[t]ler čiji je djed kao istaknuti
pravaš bio zaslužan za osnivanje Nezavisne Države Hrvatske.447 Sattler je u
svibnju 1941. godine nakratko bio poslan na „radnu službu", ali je pušten na
intervenciju Ministarstva unutarnjih poslova kojem je tada na čelu bio An­
drija Artuković.448 Prema svemu sudeći Sattleri iz Kutine su bili blisko pove­
zani možda i rodbinski s Engelmanima pa bi to moglo biti objašnjenje zašto
ih nitko nije dirao sve do nekoliko mjeseci prije kraja Drugog svjetskog rata
u Europi. Tu se otvara pitanje zašto bi ustaše tada skoro na samom kraju rata
imali razloga smaknuti Engelmanne pa bi trebalo uzeti u obzir mogućnost
da su odvedeni na njemački zahtjev.
S obzirom na gore navedene primjere jugokomunističke nepismenosti
moglo bi se pretpostaviti da Enigmani, tj. Engelmanni možda nisu zadnji
puta viđeni u veljači 1944. godine kako piše u Narodnim novinama, već u ve­
ljači 1945. godine. To bi moglo ukazivati da su možda tada upućeni na rad
u Njemačku. Prema Huberu Nijemci su u veljači 1945. godine zatražili od
ustaša nekoliko stotina jasenovačkih zatočenika za rad u Njemačkoj.449
U ovakvim nejasnim slučajevima iz meteža s kraja Drugoga svjetskog
rata u Europi ne treba odbaciti ni mogućnost da su u nestanku Engelmanna
udjela možda imale i nadolazeće jugokomunističke horde. Možda je netko
od drugova komesara mislio kazniti Engelmanne zbog povezanosti sa Sattle-
rima što je komunistima obično bilo dovoljno za proglasiti nekoga narodnim
neprijateljem i pisanjem smrtne presude posthumno. Anđeosko prezime
samo im je moglo biti teret u to vrijeme, a eventualno bogatstvo još i više.
Ovakvi slučajevi traže detaljno istraživanje i kritičko preispitivanje kakvim
se djelatnici JUSP-a Jasenovac ne bave sudeći prema podatcima koje servi­
raju u popisu. Oni uglavnom prelistavaju nepismene oglase i komunističke
propagandne knjige u potrazi za novim žrtvama kojima se održava na živo­
tu jasenovački mit o hrvatskoj genocidnosti.

447 https://web.archive.org/web/20180808142355/https://zbl.lzmk.hr/?p=1955
448 https://web.archive.org/web/20190421105034/https://hr.wikipedia.org/wiki/Vlada_Neza-
visne_Dr%C5%BEave_Hrvatske
449 Huber, s. 66.
Abramović/Avramović/Adamović
Priča o obitelji Engiman, tj. Engelmann nije jedina glede nestalih s ja-
senovačkog popisa prema izvoru iz Narodnih novina. U mrežnom jaseno-
vačkom popisu se navodi da je Dimitrije Abramović 1941. godine nestao od
ustaša u Jasenovcu. Osim toga nema nikakvih drugih podataka o njemu.
Znači ne zna se niti je li ubijen i koja mu je daljnja sudbina, ali se ipak kao
godina smrti navodi 1941. U napomenama se kao izvor podataka navode
Narodne novine broj 18 iz 1951. godine. U tom broju Narodnih novina nigdje
se ne spominje nekakav Dimitrije Abramović. Međutim, na jednom mjestu
pod rubrikom „Proglašenje mrtvima" se spominje izvjesni Dimitrije Adamo-
vić. Prezime Adamović je još u tom oglasu napisano istaknutije, ali niti to nije
pomoglo da ga se pogrješno ne pročita i/ili prepiše.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) od potencijalno sličnih imena nalazi se samo Dimitrije Avramović iz
Jabukovca kod Petrinje, rođen 1927. godine, koji je kao pripadnik Titovih ju-
gokomunističkih partizana poginuo u Pakracu 5. svibnja 1945. godine. Inače,
spomenuti postupak za proglašenjem mrtvog Dimitrija Adamovića je pokre­
nuo kotarski sud u Pakracu. Da to s Dimitrijem Abramovićem ili kako se već
zove nije slučaj, možemo se uvjeriti na primjeru jednog drugog Abramovića
s mrežnog jasenovačkog popisa.
Primjerice, kod Ilije Abramovića ime oca nije navedeno, rođen je 1867.
godine u Starom Selu kod Siska, kao godina smrti navedena je 1942.* koja
je od samih autora popisa označena kao nepouzdan podatak. To je zato što
je prema prvoj od četiriju Miletićevih knjiga o Jasenovcu Ilija Abramović
ubijen 1941. godine, a prema Narodnim novinama iz 1949. godine „otjeran je
9.3.1942." Znači prema jednom izvoru ubijen je prije nego što je „otjeran"
valjda u Jasenovac, a prema drugom izvoru uopće ne piše da je ubijen. Pre­
ma digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Ilija Abramović
rođen 1871. godine iz Starog Sela kod Siska ubijen je od nepoznatih počini­
telja sredinom 1942. godine kod Petrinje. Godina rođenja razlikuje se za 4,
a u jasenovačkom popisu nema očeva imena pa se ne može sa sigurnošću
tvrditi da se radi o istom čovjeku. Međutim, znakovito je da je ovo jedini Ilija
Abramović iz Hrvatske u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine.

Nestali iz oglasa u Narodnim novinama u usporedbi

s podatcima iz Yad Vashema
Petina od 232 nestalih s jasenovačkog popisa kojima su izvor Narodne
novine su Zidovi. Od tih 46 Zidova u digitalnom arhivu Yad Vashema samo

270
za dvojicu postoje svjedočanstva rodbine, prijatelja ili neke židovske organi­
zacije da su stradali u Jasenovcu. To je samo 4 % od svih nestalih Židova s
jasenovačkog popisa za koje su izvor podataka oglasi iz Narodnih novina. Kad
bi to primijenili na svih 232 nestalih prema Narodnim novinama, statistički bi
se moglo očekivati najviše deset jasenovačkih žrtava i 222 lažnjaka.
Od 27 slučaja u kojima se u svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad
Vashema navode mjesta smrti u 10 slučajeva mjesto smrti je Nezavisna Dr­
žava Hrvatskoj, a od toga kako je već gore navedeno logor Jasenovac se na­
vodi u samo u dva slučaja. U 13 slučajeva mjesto smrti je izvan Nezavisne
Države Hrvatske ili u logorima izvan jurisdikcije hrvatske vlasti. Od toga u
9 slučajeva se radi o logorima u Njemačkoj ili Poljskoj, tj. o Auschwitzu, a u
4 slučaja mjesto smrti je njemački logor Loborgrad na području Nezavisne
Države Hrvatske.
Logor Loborgrad je bio u funkciji od rujna 1941. do listopada 1942.
godine. To je bio jedan od logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kojim su
upravljali Nijemci.450 Zapovjednik Loborgrada bio je Karl Heger, a zamjenik
njegov brat Waldemar.451 Obojica su umrli u dubokoj starosti u Austriji de­
setljećima nakon rata. Karl Heger umro je 1996., a Waldemar 2007. godine.
U četirima slučajevima prema svjedočanstvima rodbine u digitalnom
arhivu Yad Vashema mjesto smrti „nestalih" s jasenovačkog popisa je ne­
poznato. Za jedanaestero nestalih u digitalnom arhivu Yad Vashema nema
zapisa iz kategorije svjedočanstava, već samo podatci iz izvora nastalih tije­
kom komunističke diktature ili iz srpskih izvora. Za sedmero nema nikakvih
zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashema. To znači da ima 18 potencijalno
preživjelih za koje u Narodnim novinama postoje poslijeratni oglasi da su ne­
stali. To je oko 2/5 Židova nestalih iz jasenovačkog popisa prema podatcima
iz Narodnih novina.
Primjerice, za Julianu Adelsberg iz Doboja nema nikakvih podataka u
digitalnom arhivu Yad Vashema. To i nije čudno s obzirom na broj podataka
iz mrežnog jasenovačkog popisa koje su kod Julije Adelsberg sami autori
popisa označili kao nepouzdane. Kao nepouzdani označeni su godina rođe­
nja, godina smrti i mjesto smrti Stara Gradiška, a u napomenama se navodi
i alternativno ime Julči Abezberg koja je prema komunističkim subnorašima

450 https://web.archive.Org/web/20190502113931/https://de . wikipedia.org/wiki/KZ_Lobor-

grad
451 https://web.archive.Org/web/20190502114452/https://de.wikipedia.org/wiki/Karl_Heger ;
https://web.archive.Org/web/20190502115344/https://de. wikipedia.org/wiki/Waldemar_He-
ger
ubijena u Jasenovcu 1941. godine. Taj podatak je kontradiktoran drugom po­
datku iz napomena da je uhićena u listopadu 1942. godine u Zagrebu. Znači
ubijena je prije nego što je uhićena. Naknadno je godina smrti „ispravljena"
u 1942.
Za Vatroslava Grossa iz Ludbrega također nema podataka u digitalnom
arhivu Yad Vashema. Jedini usporedivi podatci su za Ignatza Grossa rođe­
nog u Rumunjskoj i ubijenog u Auschwitzu. Vatroslav i Ignatz Gross su iste
starosti, ali zbog nedostatka ostalih usporedivih identifikacijskih podataka
ne može se reći da se radi o istom čovjeku. Za one koji možda ne znaju, Va­
troslav je hrvatsko narodno ime ekvivalentno osobnom imenu Ignac.
Zanimljivo je da kod ostalih za koje u digitalnom arhivu Yad Vashema
nema podataka iz kategorije svjedočanstava (PoT), samo u jednom slučaju
kod Žige Schulhofa iz Morske Sobote, otac Albert, prema podatcima iz jase-
novačkog popisa rođen je 1885. godine. Za Schulhofa se u već spominjanoj
listi Zidova iz Slavonskog Broda navodi da je stradao u Jasenovcu. Taj po­
datak je čak i komunistima bio neuvjerljiv pa ga nema u digitalnoj inačici
komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). U popisu Zidova
koji su bili internirani u logorima u Italiji nalazi se Žiga Schulhof iz Murske
Sobote, rođen 1882. godine.452 Preko Splita je dospio u Italiju gdje je zabilje­
žen u travnju 1943. godine. Znači da je u Italiju došao iz Nezavisne Države
Hrvatske, a ne iz Slovenije u kojoj je rođen.
Kod ostalih se kao mjesto smrti uglavnom navode njemački logori. Kod
već gore spomenutog Armina Greifa mjesto smrti je neimenovani logor u
Poljskoj i nepoznato, kod Davida Levija Auschwitz, kod Ruže Singer Aus­
chwitz ili Đakovo, kod Hedvige Greif prema digitalnoj inačici komunistič­
kog popisa žrtava rata (L64) navodi se nepoznati logor, a prema srbijanskom
Spisku žrtava rata mjesto smrti je nepoznato. Znači da se ne zna je li mjesto
smrti u nekom logoru. U svim slučajevima kad u digitalnom arhivu Yad Vas­
hema nema svjedočanstava, već samo podataka iz komunističkih i srpskih
izvora, tj. nema potvrde da se radi o stvarnim ratnim žrtvama, a ne o jugoko-
munističkoj ili srpskoj propagandi.
Kod „nestalih" za koje u digitalnom arhivu Yad Vashema postoje zapisi
iz kategorije svjedočanstava situacija je ista. Kod Leopolda Rosenberga samo
u listi Židova iz Zagreba kreiranoj u vrijeme jugokomunističke diktature se
nalazi podatak da je stradao u Jasenovcu, ali prema dvama svjedočanstvima
iz digitalnog arhiva Yad Vashema nije, već je vjerojatno stradao u nekom

452 https://web.archive.org/web/20200527220950/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca.
php?page=ll
njemačkom logoru. Zanimljivo je da je čak i prema podatku iz srbijanskog
Spiska žrtava rata Leopold Rosenberg stradao u Auschwitzu.
Prema svjedočanstvu iz digitalnog arhiva Yad Vashema i Paula Rosen­
berg je stradala u Auschwitzu. Ernest Fiirst je prema svjedočanstvu iz di­
gitalnog arhiva Yad Vashema bio zatočen, a prema podatku iz srbijanskog
Spiska žrtava rata umro je na prinudnom radu u Zenici. Za Elzu Griinfeld
postoje svjedočanstva da je stradala u Auschwitzu ili na nepoznatom mjestu.
Za Katicu Hirschfled-Schwarz također se navodi Auschwitz i da je ubijena na
nepoznatom mjestu. Kod Ilonke Weiller se navodi Auschwitz ili nepoznati
logor. Kod Dragutina Lederera se navodi logor u Poljskoj i nepoznato mjesto
smrti, a kod Hermine Lederer je to Đakovo. Đakovo se navodi kao mjesto
smrti i kod Vladimira Reichsmanna.
Marija-Boriška Singer-Pollak iz Požege je prema srbijanskom Spisku žr­
tava rata stradala na nepoznatom mjestu. Prema jednom svjedočanstvu iz
digitalnog arhiva Yad Vashema Borbala Boriška Pollak rod. Singer rođena
1905. godine u Kutini, za vrijeme rata je bila u Požegi, a kao mjesto smrti
navedeno je Đakovo 1942. godine.

Nestali iz Narodnih novina u usporedbi s podatcima iz L64

Usporedbom podataka o nestalima s mrežnog jasenovačkog popisa ko­
jima su izvor Narodne novine i digitalne inačice komunističkog popisa žrtava
rata iz 1964. godine (L64) dobije se 117 istih imena. Evo nekoliko tipičnih pri­
mjera. U mrežnom jasenovačkom popisu je Aleksa Branežac iz sela Duboka
kod Caglina. Ime oca i godina rođenja nisu navedeni. To je uobičajeno za
nestale iz Narodnih novina, pogotovo ako su oglasi za nestale u ratu iz 1951.
godine. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964.
godine (L64) Aleksa Branežac iz Duboke, sin Marka, ubijen je 10. prosinca
1944. godine kod kuće u Dubokoj od strane nepoznatih počinitelja.
Armin Greif s jasenovačkog popisa je iz Zagreba, a nestao je 1941. godi­
ne u Jasenovcu. Međutim, prema L64 jedini Armin Greif rođen je 1869. godi­
ne, otac mu je Martin, a mjesto smrti je nepoznati logor u Poljskoj sredinom
1941. godine. Božo Grabić s mrežnog jasenovačkog popisa rođen je 1901.
godine u Blinjskom Kutu, otac Nikola, a prema L64 stradao je u Norveškoj
u nekom njemačkom logoru. Navodno u Jasenovcu nestali Branko Vladisav-
Ijević iz Slobodne Vlasti je prema L64 ubijen 9. rujna 1942. godine u srpskom
logoru Sajmište kod Beograda.
Jedna od nestalih s jasenovačkog popisa je Elza Roth iz Nove Gradiške i
to je sve od identifikacijskih podataka koji su navedeni. Prema L64 Elza Rot
rođena 1896. godine u Srijemskoj Mitrovici, živjela je u Novoj Gradiški, a kao
mjesto smrti se navodi Auschwitz 1942. godine. Nestali Ivan Dragomanović
iz Komarnice je prema jasenovačkom popisu otjeran 22. siječnja 1942. godine,
a prema L64 stradao je 15. veljače 1942. godine logoru u Norveškoj. Nestala
Margita Vujatović iz Pakraca rođena 1919. godine, prema L64 stradala je kao
jugokomunistička partizanka sredinom svibnja 1942. godine na Kozari.
Prema jasenovačkom popisu 1942. godine nestali Nenad i Predrag Stoj-
ković su iz Popovca kod Voćina. U L64 su Nenad i Predrag Stojković iz Vo-
ćinu obližnje Slatine stradali 1942. godine u Tenji kod Osijeka. Nestali Rade
Malobabić, rođen 1908. godine iz Slavskog Polja kod Gvozda prema L64 od­
govara Radi Malobabiću rođenom 1907. godine u Slavskom Polju ubijenom
u tom selu sredinom svibnja 1942. godine od nepoznatog počinitelja.
Na jasenovačkom popisu je nestali Mijo Radečić iz Prekrižja kod Kraši-
ća, rođen 1920. godine, otac Mato, a u L64 je Mijo Radečić iz Gornjeg Prekri­
žja, rođen 1920. godine, otac Mate, mjesto smrti je zatvor u Novoj Gradiški
sredinom travnja 1945. godine. Prema jasenovačkom popisu Katarina Laj-
pnik iz Slatine „nestala" je 1941. godine u Jasenovcu, a prema L64 Katarina
Lajpnik stradala je sredinom lipnja 1941. godine na prinudnom radu u mje­
stu Dubrava-Sopje. Prema jasenovačkom popisu nestali Vatroslav Lajpnik je
iz Slatine, a prema L64 je umro na prinudnom radu u mjestu Dubrava-Sopje
sredinom lipnja 1941. godine. Nikola Pucarin rođen 1904. godine iz Stupo-
vače kod Kutine je prema L64 ubijen 1942. godine u Kutini od nepoznatog
počinitelja.
Kod nekih je zbog manjkavosti podataka u jasenovačkom popisu teško
nedvojbeno utvrditi radi li se o istim osobama iz popisa L64. Primjerice, Dra­
gutin Lederer rođen je 1892. godine u Bjelovaru, a u L64 je imenjak bez go­
dine rođenja i imena oca koji je navodno ubijen u Jasenovcu sredinom lipnja
1941. godine dok još nije postojao logor Jasenovac. Međutim, prema dvama
svjedočanstvima rođaka iz digitalnog arhiva Yad Vashema nije stradao u Ja­
senovcu, već na nepoznatom mjestu, a prema iskazu sestre deportiran je u
Poljsku.
U jasenovačkom popisu je nestali Franjo Mravunac iz Vinkovaca, bez
imena oca i godine rođenja, a prema L64 Franjo Mravunac iz Osijeka, rođen
1906. godine, otac Jakob, stradao je u Osijeku 1944. godine. Prema jaseno­
vačkom popisu Hedviga Greif iz Zagreba je „nestala" 1941. godine u logo­
ru Jasenovac, a prema L64 Hedviga Greif iz Zagreba, bez navedene godine
rođenja, stradala je 1942. godine u nepoznatom logoru. U slučaju Hedvige
Greif istovjetan podatak o smrti u nepoznatom logoru kao u L64 nalazi se u
srbijanskom Spisku žrtava rata.
 Kod nekih s identičnim imenima i prezimenima kao nestali s jasenovač-
kog popisa ima više mogućnosti prema L64, ali prema niti jednoj nisu strada­
li u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Primjerice, nestali Lazo Bekić je iz Bestrme
kod Sunje, a u L64 su dva imenjaka iz Bestrmi susjedne Kinjačke rođeni 1887.
i 1914. godine. U oba slučaja je zajedničko da su stradali u njemačkom logoru
u Norveškoj. Sličan slučaj je i kod Miljke Crnojević iz Donjeg Hrastovca kod
Sunje nestaloj 1945. godine. Prema L64 su dvije imenjakinje iz susjednog sela
Svinica. Starija rođena 1886. i mlađa rođena 1910., a obje su stradale 1944.
godine. Starija u Gornjim Kukuruzarima, a mlađa u Svinici.
Ima slučajeva istih imena, ali različitog spola. Primjerice, Binja Nikolić
iz Ostrova u istočnoj Slavoniji je Srbin nestao 1941. godine u Jasenovcu. U
L64 je samo jedna Srpkinja istog imena Binja Nikolić iz Ostrovu nedaleke
Trpinje. Osim što više nije muškarac, već žena, stradala je u Jasenovcu, ali
sredinom lipnja 1941. godine, mjesecima prije nego što je uspostavljen logor
Jasenovac.
Treba spomenuti da se kod nekih iz mrežnog jasenovačkog popisa pre­
ma izvoru iz Narodnih novina ne navodi da su nestali, već ubijeni u Jasenovcu
ili Staroj Gradiškoj, ali i za njih postoje podatci prema kojima je to netočno.
Primjerice, Zora Rosenberg rođena 1882. godine u Virovitici prema jaseno-
vačkom popisu ubijena je 1941. godine u logoru Stara Gradiška, a prema
L64 Zora Rosenberg iz Zagreba rođena 1880. godine umrla je 1942. godine u
Đakovu.
Draginja Šiuk rođena je 1906. godine u Gornjem Hrastovcu kod Sunje,
a prema podatku iz Narodnih novina iz 1952. godine, tj. sedam godina nakon
rata, ubijena je u Jasenovcu 1944. godine. U L64 su dvije Draginje Šijuk. Sta­
rija rođena 1882. godine u Gornjim Kukuruzarima, a ubijena je sredinom
travnja 1945. godine u Gornjim Kukuruzarima. U ovom slučaju s obzirom
na vrijeme i mjesto kao potencijalni ubojice u obzir dolaze i komunistički
partizani. Prema L64 mlađa Draginja Šijuk rođena je 1908. godine u Pobrđa-
nima kod Sunje, a ubijena je krajem kolovoza 1944. godine u Kostajničkom
Majuru.

Nestali iz Nove Gradiške

Od nestalih s jasenovačkog popisa prema izvoru iz Narodnih novina re­
lativno najviše je Zidova iz Nove Gradiške i susjednog Cernika. Po svojim
značajkama oni su dobar predložak za sve ostale. Dijelom otežavajući čim­
benik u rasvjetljavanju sudbine ovih „nestalih" je nedostatak nekih identi­
fikacijskih podataka, ali to se u većini slučajeva može riješiti usporedbom s
drugim javnim bazama podataka. Od njih 21 samo je kod troje navedeno ime
oca, a tek u jednom slučaju i godina rođenja. U osam slučajeva u napome­
nama jasenovačkog popisa se navodi da su „otjerani" 26. prosinca 1941. go­
dine. Sukladno podatcima prikupljenim pretežno u digitalnom arhivu Yad
Vashema „nestali" iz Nove Gradiške mogu se podijeliti u četiri neformalne
grupe. Ta grupiranja zasnivaju se na podatcima o njihovoj ratnoj sudbini. U
tri grupe su stradali tijekom Drugog svjetskog rata, a u četvrtoj su oni za koje
nije sigurno jesu li uopče stradali u ratu.
Tri grupe stradalih u ratu mogu se podijeliti na stradale u logorima
Nezavisne Države Hrvatske, zatim na stradale u logorima izvan Nezavisne
Države Hrvatske ili u logorima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kojima nije
upravljala hrvatska vlast te na stradale kojima je nepoznato mjesto smrti.
Treba reći da za sve „nestale" Zidove iz Nove Gradiške i okolice za koje su
izvor Narodne novine nema podataka rodbine, prijatelja ili židovskih organi­
zacija da su stradali u logorima Jasenovac ili Stara Gradiška.
Kao mjesto smrti Šarlote Halasz-Wolheim, Lene Kraus, Alice Neumann
i Gizele Weiss-Spiegel navodi se Đakovo. Relativno najčešće mjesto smrti
„nestalih" iz Nove Gradiške su njemački logori u Njemačkoj ili Poljskoj, ali
i logor u Loborgradu. Logor Loborgrad je bio u funkciji od rujna 1941. do
listopada 1942. godine. Kako je već prije navedeno u knjizi, to je bio jedan od
logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kojim su upravljali Nijemci.453
Stradali u njemačkim logorima su već prije u tekstu spomenuta Elza
Roth, mjesto smrti Auschwitz te Betika Neumann i Karolina Rechnitzer, a
kod obje je mjesto smrti Loborgrad. Kod Josipa Weissa kao mjesto smrti na­
vode se Njemačka i alternativno Nova Gradiška, a kod Ružice Fuchs Lobor­
grad i kao alternativa nepoznato mjesto smrti.
U treću grupu „nestalih" iz Nove Gradiške spadaju oni kojima je ne­
poznato mjesto smrti. Primjerice, kod Vere Mandlović mjesto smrti je ne­
poznato, ali ima pokazatelja da je to bilo u Mađarskoj. Nepoznato je mjesto
smrti i za tri žene iz Nove Gradiške prezimena Kohn. Primjerice, nepoznato
je mjesto smrti za Juliju Pick-Kohn, tj. u skeniranom obrascu se navodi da je
odvedena u (neimenovani) logor i više se nije vratila. Za Bjanku Kohn-Klin-
genberg mjesto smrti je nepoznato, ali postoji indicija da bi to moglo biti
Đakovo, dok za Reginu Kohn nema podataka iz kategorije svjedočanstava
(PoT), već samo jugokomunistički i srpski izvori, ali čak i prema tim izvori­
ma sudbina joj je nepoznata.

453 https://web.archive.Org/web/20190502113931/https://de. wikipedia.org/wiki/KZ_Lobor-

grad
 Nju se već može svrstati u četvrtu grupu, tj. među one za koje u digi­
talnom arhivu Yad Vashema ne postoje podatci iz kategorije svjedočanstava
prema iskazima rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija, već samo po­
datci iz jugokomunističkih ili srpskih izvora. U ovim slučajevima uglavnom
se radi o podatcima iz nekakvih lista Zidova s područja Daruvara, Bjelovara
i Slavonskog Broda. O pouzdanosti tih lista najbolje govori podatak da se na­
vodne žrtve s tih lista uglavnom ne nalaze na komunističkom popisu žrtava
rata iz 1964. godine, ali ni u Spisku žrtava rata, srbijanskoj inačici tog popisa iz
1990-ih. Tako za Bertu Kohn, Mariju Neumann i Leona Rotha u digitalnom
arhivu Yad Vashema nema podataka iz kategorije svjedočanstava.
U ovu kategoriju spadaju i „nestali" za koje uopće ne postoje podat­
ci u digitalnom arhivu Yad Vashema. Primjerice, za Hinka Krausa, Mirjanu
Kraus, Irenu Rechnitzer, Vlatku Rendeli i Branka Schmideka nema nikakvih
podataka u digitalnom arhivu Yad Vashema. Za sve iz ove grupe treba uzeti
u obzir da su možda preživjeli rat.
Ako rodbina nije znala njihovu sudbinu u godinama neposredno na­
kon Drugoga svjetskog rata pa su proglašeni nestalima, kasnije i mrtvima,
ne znači da su stradali u ratu, već su možda bili deportirani izvan Hrvatske
u koju se nisu vratili nakon rata. Već je u drugim tekstovima u knjizi pisa­
no o takvim slučajevima gdje su pojedinci na kraju završavali i na drugim
kontinentima, a proglašavanima su mrtvima ili ubijenima u Jasenovcu. Tur-
bulentno vrijeme u poratnim godinama bilo je obilježeno velikim seobama
stanovništva pa je trebalo vremena da se uspostave prekinuti kontakti. To bi
moglo biti objašnjenje zašto nestalih primjerice iz 1946. ili 1947. godine nema
u digitalnom arhivu Yad Vashema u zapisima rodbine, prijatelja ili židov­
skih organizacija iz 1950-ih godina i kasnije.

Đuro Demeter
Nisu samo nestali iz Narodnih novina upitni, već i mnogi drugi povezani
s njima. U Jasenovcu ili Staroj Gradiški stradali su samo prema jugokomuni-
stičkim ili srpskim izvorima, ali za te podatke nema potvrde iz drugih izvora.
Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu je Đuro Demeter iz Vinkova­
ca, nema godine rođenja ni imena oca. Prema podatcima iz popisa nestao je
1942. godine u Staroj Gradiški. Prema podatcima iz policijskih kartona vin-
kovačkih Zidova Đuro Demeter rođen je 1903. godine u Bezdanu u Bačkoj,
otac Aurel, majka Paula Losic, supruga Margita Angenfeld, stalno boravio
u Vinkovcima, za vrijeme rata bio u (neimenovanom) logoru. U digitalnom
arhivu Yad Vashema nema svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih
organizacija o stradanju Đure Demetra tijekom rata.
 U mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se Greta Demeter iz Vinko­
vaca i Margita Demeter iz Zagreba. Kod Grete Demeter nema imena oca, a
godina rođenja 1915.* je od samih autora popisa označena kao nepouzdan
podatak baš kao i mjesto smrti logor Stara Gradiška*. U napomenama se na­
vodi alternativno osobno ime Margita. To je logično jer su Margita, Margare­
ta i Greta različite inačice istog imena. Kod Margite Demeter s jasenovačkog
popisa nema imena oca ni godine rođenja, a kao mjesto smrti kao i kod Grete
Demeter se navodi Stara Gradiška, ali 1944. godine, tj. dvije godine kasnije
od Grete.
Prema podatcima iz policijskih kartona vinkovačkih Židova Margita
Demeter rod. Angenfeld, rođena 1914. godine u Vinkovcima, roditelji Mavro
i Elvira Bruck, bila je upućena u neimenovani logor. U digitalnom arhivu
Yad Vashema je šest zapisa prema kojima je Greta Demeter tijekom ožujka
i travnja 1943. godine primala pakete u logoru Stara Gradiška. To znači da
Greta Demeter nije mogla biti ubijena 1942. godine u Staroj Gradiški kako se
navodi u mrežnom jasenovačkom popisu. U digitalnom arhivu Yad Vashe­
ma nema svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija o Greti
i Margiti Demetar/Demeter iz Vinkovaca ili Zagreba.
U mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi Petar Demeter, židovski dje­
čak rođen 1937.* godine, tj. alternativno u napomenama Hrvat rođen 1938.
ili 1939. godine u Vinkovcima, a ubijen je 1942. godine u Jasenovcu. Otac
Petra Demetra je Đuro pa je to poveznica s „nestalim" Đurom Demetrom iz
Vinkovaca, a preko njega s Gretom, tj. Margitom Demeter. Sudbinu obitelji
Demeter iz Vinkovaca moglo bi se rekonstruirati na temelju podataka orga­
nizacije preživjelih Židova iz Jugoslavije o Petru Demetru rođenom 1936.
godine u Vinkovcima.
On je za vrijeme rata bio u Somboru u Bačkoj, tj. u sjevernom dijelu Sr­
bije. Prvo je bio deportiran u židovski geto u Baji u južnoj Mađarskoj, a zatim
u Auschwitz. Bajski geto je bio sabirno mjesto za Židove iz Bačke s područja
Apatina, Bačke Palanke, Sombora i Odžaka (Hodsag). Kao nadnevak smrti
Petra Demetra navodi se 26. travnja 1944. godine, ali taj nadnevak je upitan.
Naime, prema nekim izvorima iz Baje je u Auschwitz deportirano oko 8.000
Židova i to u dva transporta 28. svibnja i 18. lipnja 1944. godine.454
U svakom slučaju što se tiče naše teme to znači da Petar Demeter nije
mogao biti ubijen od ustaša 1942. godine u Jasenovcu. Kako je tijekom rata
bio u Somboru u Bačkoj, to ukazuje da su možda i njegovi roditelji Đuro i
Greta bili s njime tamo i/ili kasnije u Bajskom getu, a po analogiji možda su

454 https://web.archive.Org/web/20190712173907/https://www.jewishvirtuallibrary.org/baja

278
i oni bili deportirani u druge njemačke logore. Zaključno u slučaju obitelji
Demeter dvije žrtve s jasenovačkog popisa su klonovi, a za navedene četiri
žrtve prezimena Demeter nema pouzdanih dokaza da su stradali u Jasenov­
cu ili Staroj Gradiški.
Prema podatku udruge preživjelih Židova najmlađi član obitelji je stra­
dao u Auschwitzu, a tijekom rata nije bio u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj,
već u Bačkoj pod mađarskom vlašću, a od 19. ožujka 1944. pod njemačkom
vlašću.455 Usprkos tomu nalazi se na mrežnom jasenovačkom popisu. Za ro­
ditelje nema dokaza da su stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, ali to nije
smetalo kreatore jasenovačkog popisa da ih tamo stave. To je tipična slika
jasenovačkog popisa koji je velikim dijelom sastavljen na temelju neprovje­
renih, pogrješnih i lažnih podataka iz pretežno komunističkih izvora kojima
se „dokazivao" jasenovački mit o 700 tisuća žrtava.

Kutina
Rješavanje enigme nestalih s mrežnog jasenovačkog popisa prema po­
datcima iz Narodnih novina počela je s Engelmannima iz Kutine. Osim Engel-
manna i njihovih klonova Enigmana u tekstu su spomenute još neke navodne
jasenovačke žrtave povezane s Kutinom. To su Marija-Boriška Singer-Pollak
i prema digitalnom arhivu Yad Vashema Borbala Boriška Pollak djevojački
Singer također rođena u Kutini te Nikola Pucarin iz obližnje Stupovače. Me­
đutim, iz Kutine ima još problematičnih žrtava iz jasenovačkog popisa.
U tablici Žrtve Holokausta u Židovskoj općini Kutina prema podatcima
iz Arhiva u Beogradu ukupno je pet žrtava.456 Zora Anhalcer rođena 1910.
godine, otac Sandor, navedena je s dva djevojačka prezimena Feliks i Braun,
ali što je još važnije i s dva „mjesta stradanja". U prvom slučaju je to Jaseno­
vac 1941. godine, a u drugom Dachau između 1941. i 1943. godine. To po­
kazuje razinu uvjerljivosti podataka iz navedenog arhiva u Srbiji. Od ostalih
četvero kod njih troje se kao „mjesto stradanja" navodi Jasenovac. U sva tri
slučaja nedostaje očevo ime. Redom to su Cevi Atijas (1923.), Milan Feliks
(1912.) i Stanko Kreč (1904.).
Na upit za Cevi Atijas u digitalnom arhivu Yad Vashema je 21 zapis.
Od toga 17 zapisa se odnosi na Cevi J. Atijasa koji je primao pakete u Sta­
roj Gradiški od studenoga 1942. do travnja 1943. godine.457 Jedan zapis je iz
nekakve liste progonjenih Židova iz Bjelovara nepoznatog autorstva o Cevi

455 https://web.archive.Org/web/20190712173907/https://www.jewishvirtuallibrary.org/baja
456 Švob, 2004., s. 341.
457 Početkom svibnja 1943. godine nekoliko tisuća ljudi iz Nezavisne Države Hrvatske je upu­
ćeno u njemačke logore.
Atijasu rodom iz Kutine i tri zapisa iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Znači
nema svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija za žrtvu
imena Cevi Atijas stradalu u Drugom svjetskom ratu.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata su „dvojica" i to
Cevi Atias (1924., Sarajevo, Sami) i Cevi Atijas (Samuel, 1922., Sarajevo). Prvi
je prema L64 ubijen generičkog nadnevka 15. lipnja 1944., a drugi 1. kolovo­
za 1942. godine. U mrežnom jasenovačkom popisu je petero navodnih žrtava
koje se zovu Cevi Atijas.
Možemo ih podijeliti u dvije neformalne grupe prema godini starosti
i prema inicijalu očevog imena. U prvu grupu spadaju rođeni 1911. i 1914.
kojima očevo ime počinje s „Ј". U drugoj grupi su rođeni navodno od 1922.*
do 1924. godine. Znači u Staroj Gradiški je bio Cevi Atijas s očevim imenom
koje počinje sa slovom „Ј", a komunisti na službenom popisu imaju dvojicu
kojima ime oca počinje s „Ј", a koji se neznatno razlikuju samo po godini ro­
đenja. Međutim, u mrežnom jasenovačkom popisu su petorica Cevi Atijasa.
Premda kreatorima popisa nije jasno je li možda jedno od njih žena jer
se ц slučaju Cevi Atijasa (1911., Sarajevo, otac Josip) navodi da se radi o Ži­
dovu*, a u napomenama prema jedinom izvoru podataka u ovom slučaju
radi se o Židovki, odnosno o ženi. Prema mrežnom jasenovačkom popisu
Cevi Atijas iz Bihača rođen je nepouzdano određene 1914.* godine, a stra­
dao je u Staroj Gradiški* 1944.* godine. Svi podatci označeni zvjezdicama su
prema autorima popisa nepouzdani. U napomenama navode se alternativni
identifikacijski podatci prema kojima je to ustvari Levi Atijas rođen 1916. i
stradao 1941. godine u Jasenovcu. Ovom Ceviju/Leviju je ime oca Jakob. U
istu grupu spada Cevi Atijas rođen 1911. godine u Sarajevu, stradao 1942. u
Jasenovcu, ime oca Josip. Obojica su prema predlošku Cevija Atijasa koji je
primao pakete u Staroj Gradiški.
Od trojice Cevi Atijasa iz druge neformalne grupe „najstariji" je rođen
od 1922.*, ali u napomenama se navodi i 1924., a važno je naglasiti da mu se
otac zove Samuel kao i dvojnicima iz L64. Kod drugog Cevi Atijasa (1923.) iz
ove grupe nema imena oca, pa čak ni godine smrti, ali on je rođen u Kutini
pa imamo poveznicu s podatkom iz liste progonjenih Židova iz Bjelovara.
Treći Cevi Atijas (1924.) iz ove grupe se razlikuje po imenu oca Eliezer, ali ni
za njega kao niti za druge u digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedo­
čanstava rodbine, prijatelja i li židovskih organizacija da se radi o stvarnoj
žrtvi rata.
Međutim, prema podatcima J. Romana Cevi Atijas zvan Braco (1923.,
Sarajevo, Eliezer)458 poginuo je kao pripadnik komunističkih gerilaca tzv.

458 Romano, s. 324.

partizana 1943. godine na Vučevu za vrijeme operacije Schwarz (Sutjeska).
Dvojica iz ove grupe kao da su nastala na temelju predloška iz liste progonje­
nih Zidova iz Bjelovara. Komunisti su imali takvih lista za razna područja,
ali osnovni problem je da ti podatci nepoznatog autorstva uglavnom nisu
podudarni s drugim nekomunističkim izvorima podataka.
U jasenovačkom popisu je Milan Feliks iz Kutine rođen 1912. godine,
ime oca nije navedeno, mjesto smrti Jasenovac 1941. godine. Jedini izvor po­
dataka je knjiga M. Švob. U digitalnom arhivu Yad Vashema je samo jedan
zapis o Milanu Feliksu koji se temelji na podatcima iz liste Zidova iz Zagre­
ba i okolice prema kojima je star 30 godina, živio je u Valpovu, ubijen je, ali
mjesto smrti nije navedeno. Prema L64 Milan Feliks (1910., Aleksandar) iz
Kutine, Hrvat, katolik, živio je u Donjem Miholjcu gdje je stradao 18. svibnja
1942. godine od nepoznatih ubojica.
Stanko Kreč iz Kutine je također na mrežnom jasenovačkom popisu i to
su jedini podatci koji nisu nepouzdani, tj. za koje ne postoji alternativa u na­
pomenama jasenovačkog popisa. Rođen je navodno nepouzdano određene
1904.* godine, ime oca je Josip*, Židov* ubijen* 1942. godine u Jasenovcu*.
U napomenama se navode alternativne godine rođenja 1900., 1910., smrti
1941., mjesto rođenja Zagreb te podatak da je nestao u Staroj Gradiški. Od
pet zapisa o Stanku Kreču iz digitalnog arhiva Yad Vashema dva su iz ka­
tegorije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija. U oba
zapisa se navodi da je rođen u Kutini, star 36 godina, otac Josip/Yosef, majka
Zlata, živio je u Zagrebu, ubijen je, ali ne navodi se mjesto smrti pa se može
zaključiti da je ono rodbini bilo nepoznato.
Prema listi Židova iz Zagreba i okolice za Stanka Kreča se navodi da je
rođen 1905. godine, živio je u Zagrebu, a bio je logoraš u Staroj Gradiški i/ili
Jasenovcu. Ne navodi se da je ubijen. Dva zapisa iz srbijanskog Spiska žrtava
rata zanimljivi su samo kao primjer za ilustraciju kako se je radio komuni­
stički popis žrtava rata iz 1964. godine. Naime, u Spisku žrtava rata su dvojica
imenjaka. Stariji Stanko Kreč je rođen 1900. godine u Kutini, živio u Zagrebu,
a mlađi je rođen 1910. godine u Zagrebu gdje je i živio. „Obojica" su ubijeni
iste godine u Jasenovcu.
Ti naizgled kaotični podatci imaju svoj izvor u komunističkom popisu
žrtava rata iz 1964. godine. Naime, u digitalnoj inačici tog popisa (L64) nala­
ze se trojica koji se zovu Stanko Kreč. Sva „trojica" su samo inačice jednog.
Zanimljivo je da najsličniji onome iz mrežnog jasenovačkog popisa nije Ži­
dov, već Hrvat i katolik. Sva trojica su prema L64 ubijena u Jasenovcu 1941.
godine, a dvojica čak i prije uspostave logora Bročice i Krapje odnosno mje­
secima prije uspostave logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani.
 Nije jasno na temelju kojih kriterija su kreatori mrežnog jasenovačkog
popisa izabrali koji je „pravi" Stanko Kreč od spomenute trojice jer „izabra­
ni" nije Židov, a još je k tomu je ubijen dok logora Jasenovac nije ni bilo.
Možda je odabran jer je jedini s navedenim imenom oca. Tako se nekritičkim
korištenjem različitih identifikacijskih podataka stvarnih i izmišljenih ljudi
„skrupulozno" umnaža popis žrtava rata, odnosno na temelju toga i jaseno-
vački popis. Zaključno od petero žrtava iz Kutine koje se navode u knjizi M.
Svob za niti jednu nema dokaza da je stradala u Jasenovcu.
Enigma s inačicama prezimenima Enigman, Engiman i Engelmann ili
Abramovič i Adamović nije slučajnost nastala kao odraz nečijih problema
s latiničnim pismom, već kao sustav kreiranja papirnatih žrtava na kojem
počiva jasenovački mit. U ovom slučaju ne pomaže ni aforistična Hanlonova
britva jer bi razina gluposti potrebna da se objasne sve nelogičnosti i netoč­
nosti kod nestalih iz Narodnih novina morala biti enormno velika. Toliko veli­
ka da bi dovela do logičkog paradoksa poznatog kao kvaka 22. Primjerice, to
je kao da zaboravni analfabet na dlanu ima napisane upute za preživljavanje
- udahni, izdahnil

Noćna smjena u kulturi sjećanja

Prema nekim izvorima logor Stara Gradiška osnovan je u veljači 1942.
godine u prostorijama bivše kaznionice i zatvora u istoimenom mjestu uz
rijeku Savu.459 To je podudarno s nekim Miletićevim podatcima jer prema
prve tri njegove knjige o Jasenovcu najstariji nadnevak deportacije u logor
Stara Gradiška je 12. veljače 1942. godine.460 Neki su ranije upućeni u Staru
Gradišku, ali ne u logor, već kako sami navode, u kaznionicu.
Primjerice, prema iskazu Vukašina Žegarca461 pred srbijanskim Kome­
sarijatom za izbjeglice i preseljenike u Beogradu od 10. travnja 1942. godine
on je s grupom srpskih četnika i komunista kao protudržavni element upu­
ćen u kaznionicu u Staroj Gradiški. Već tijekom srpnja 1941. pojedini Srbi iz
te grupe su pušteni iz tog zatvora i prebačeni su u Srbiju. Žegarac je ostao u
zatvoru Stara Gradiška do 24. rujna 1941. godine, a onda je prebačen u logor
Jasenovac. Naime, toga dana je prema Žegarcu u kaznionicu u Staroj Gra­
diški stiglo oko 1.500 do 2.000 Hrvata izbjeglih pred četnicima462 iz Donjeg

459 Mataušić 2008., s. 93.

460 Miletić 3, dok. br. 37.
461 Miletić 1, dok. br. 84.
462 To su oni „ustanici" koji se spominju u tekstu „Dobričine" u ovoj knjizi i koje jugokomu-
nisti slave svake godine.
Lapca i okolice pa je zbog nedovoljno smještajnih kapaciteta dio zatvorenika
prebačen u Jasenovac, a potom su neki kao Zegarac nakon nekoliko mjeseci
prebačeni u Srbiju.
Znači u to vrijeme Stara Gradiška je samo zatvor za najveće neprijatelje
države, a ponekad je služila i kao prihvatni centar za Hrvate koji su uspjeli
izbjeći pred pokoljima četnika/partizana, tj. „ustanika" iz istočne Like i za­
padne Bosne, odnosno od onih koji se danas predstavljaju kao antifašisti.
Na temelju navedenog mala je vjerojatnost da je tijekom 1941. godine bilo
masovnih ubojstava u zatvoru Stara Gradiška. Unatoč tomu na mrežnom
jasenovačkom popisu prema stanju od 15. lipnja 2020. godine ima 1.027 ubi­
jenih 1941. godine u Staroj Gradiški.
Logor Stara Gradiška je bio raspušten sredinom rujna 1944. godine, lo­
goraši su postupno prebacivani u druge logore i u njemu je ostao samo mali
broj logoraša glede održavanja pogona i vitalnih objekata.
Prema dnevnim izvješćima od kraja svibnja do početka prosinca 1944.
godine odnosno u razdoblju od 191 dana u ženskom dijelu logora Stara Gra­
diška umrlih je 35, od toga po 16 rimokatoličke i grčko-istočne vjeroispovi­
jesti.463 Zadnji podatak o umrlima je iz 11. listopada 1944. godine. Međutim,
prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata
(L64) u Staroj Gradiški su u tom razdoblju ubijene 233 žene, od toga 149 Srp­
kinja. Znači jugokomunisti su popisali otprilike 10 puta više ubijenih Srpki­
nja nego što ih je prema logorskim dnevnim izvješćima umrlo.
Brojno stanje u ženskom dijelu Stare Gradiške počinje se smanjivati od
23. rujna 1944. godine. Logorašice su upućivane na druga mjesta uglavnom
u grupama do 15 logorašica. Međutim, u tri navrata radilo se o većim gru­
pama. Primjerice, prema izvješću od 8. listopada 1944. godine 93 žene s po­
ljoprivrednog dobra u Jablancu upućene su u Jasenovac, a tri dana kasnije
iz Stare Gradiške je također u Jasenovac upućena grupa od 302 žene. Zadnji
veći premještaj je zabilježen u izvješću od 9. studenoga 1944. godine kada
je 135 žena prebačeno u Lepoglavu. Nakon toga u Staroj Gradiški je ostalo
tridesetak žena uglavnom katolkinja.
Za muški dio Stare Gradiške nemamo takve podatke, međutim prema
Miletiću je u logoru u tom razdoblju ostalo ukupno stotinjak logoraša i lo­
gorašica.464 To bi značilo otprilike pedesetak logoraša, ali primjerice prema
mrežnom jasenovačkom popisu 1945. godine ubijeno je 240 ljudi, a prema
L64 je ubijenih za 207 više. Kako je na mrežnom jasenovačkom popisu prema

463 Miletić 3, dok. br. 190., 193., 197., 203., 205., 206., 211. i 212.
464 Miletić 1, Uvod.
stanju od 15. lipnja 2020. godine oko 60 % više žrtava iz Stare Gradiške nego
prema L64, znači da je u najmanje 207 slučajeva promijenjena godina smrti
iz neuvjerljive 1945. u neku prethodnu, najčešće u 1944.
U nekim slučajevima kreatori mrežnog jasenovačkog popisa su kao
izvor za žrtve naveli istu stranicu iz treće Miletićeve knjige o Jasenovcu. Me­
đutim, radi se o dokumentu broj 215 iz treće Miletićeve knjige o Jasenovcu
u kojem je naveden raspored noćnog rada u logoru Jasenovac od 15. veljače
1945. godine. To nije dokaz da su ti ljudi ubijeni, već baš suprotno.
Prvo, u rasporedu se spominje Kula, odnosno objekt u Staroj Gradiški,
znači da taj noćni rad nema veze s logorom Jasenovac. Drugo, u mrežnom
jasenovačkom popisu se kao mjesto smrti kod navodnih žrtava s rasporeda
noćnog rada iz Miletićeve knjige navodi Stara Gradiška. Treće, prema podat­
cima iz komunističkog popisa žrtava rata (SZSJ64) koji se kao izvor navodi
u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa Đuro Kostadinović i David
Abinun (1909.*, Sarajevo, Salamon) ubijeni su 1942., a Slavko (Vjekoslav) Ka-
dežabek 1944. godine, a prema Miletićevoj knjizi ti ljudi su radili u noćnoj
smjeni 1945. godine.
Glede Kadežabeka ima jedan zgodan detalj koji pokazuje kako se lako
zaplesti u kaosu vlastitih laži. U mrežnom jasenovačkom popisu izvor po­
dataka za Kadežabeka nije komunistički popis žrtava Drugog svjetskog rata
iz 1964. godine (SZSJ64), nema ga ni u digitalnoj inačici tog popisa (L64), ali
jedan od izvora naveden u napomenama je Popis žrtava zemaljske komisije za
utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača (ZKRZ-P) i prema tom izvoru
je Kadežabek ubijen 1944. godine, premda je bio živ 1945. godine. Taj popis je
prethodio i trebao bi biti osnova za popis iz 1964. godine (SZSJ64), odnosno
za njegovu digitalnu inačicu L64.
To pokazuje da čak ni jugokomunistički popisivači iz 1964. godine koji
su inače popisivali sve i svašta nisu vjerovali svojim partijskim drugovima.
Također, to najbolje pokazuje koliko su pouzdani ti podatci.
Josip Ladanji, odnosno kod Miletića naveden kao Jozo je prema mrež­
nom jasenovačkom popisu ubijen 1944.* godine i to je označeno kao nepouz­
dan podatak, premda se u napomenama navodi čak i mjesec smrti, odnosno
„ubijen svibanj 1944." godine. Međutim, po podatcima koje navode kreatori
mrežnog jasenovačkog popisa i prema izvorima na koje se pozivaju, to nije
tako.
Ovo je tragikomična situacija u kojoj kreatori navode izvore koji ih de­
mantiraju. Autori popisa bi čak bili uvjerljiviji da su u nedostatku dokaza
pribjegli strategiji „kulture sjećanja", odnosno kreiranju mita na pseudo­
znanstveni način.
 Kod Matije Jurkova kojem se u napomenama prema nekoliko izvora
navodi prezime Jurko otišlo se korak dalje. Naime, kod Miletića se u ras­
poredu noćnog rada navodi kako Matija Jurkov radi u vodovodu u Kuli.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu on je ubijen baš u Kuli u sklopu Stare
Gradiške i to sudeći prema podatku iz projekta „Dotršćina" 24. travnja 1945.
godine odnosno dva dana nakon što je bio napušten logor Jasenovac koji
je tridesetak kilometara zapadnije od Stare Gradiške. Međutim, prema L64
Matija Jurko je ubijen 24. travnja 1945. godine, a Mato Jurkov 5. svibnja 1945.
godine. U oba slučaja isti su godina i mjesto rođenja, ime oca, mjesto gdje
su živjeli prije rata i mjesto smrti. Glavna razlika je nadnevak smrti. Prema
jednom je ubijen dva dana nakon proboja u Jasenovcu, odnosno nakon pre­
stanka rada tog logora, a tada već mjesecima nije bilo logora Stara Gradiška.
Prema prvom nadnevku Jurkova su najvjerojatnije ubili komunisti, a prema
drugom nadnevku na tom mjestu su ga mogli ubiti jedino komunisti.
Ukratko, nekomu s izraženom „kulturom sjećanja" starogradiška Kula
se je činila kao dobro mjesto za stratište. Problem je samo što podatci nisu
usklađeni s Miletićevima i onima iz projekta „Dotršćina", čak su međusobno
potpuno oprečni.
U slučaju Šime Marukića u mrežnom jasenovačkom popisu se također
kao izvor koristi kombinacija podatka iz treće Miletićeve knjige koja ne na­
vodi da je ubijen, zatim nekakve izjave iz 2010. godine koju je običnim smrt­
nicima praktično nemoguće provjeriti, a jedan od izvora je čak neka fotogra­
fija te Narodne novine prema kojima nije ubijen u Staroj Gradiški, već u Jase­
novcu. Uglavnom, se radi o dokazima koji to nisu ili čak dokazuju suprotno
od želja kreatora jasenovačkog popisa.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog
rata (L64) Marukić se pojavljuje u dva oblika kao Simo Marukić (1889.) iz
Gornjeg Ervenika, otac Božo, živio u Slavonskom Brodu i kao Simo Maru­
kić (1891.) iz Gornjem Erveniku obližnjeg Kistanja, njegov otac se također
zove Božo i kao što je za očekivati, i on je koincidentno živio u Slavonskom
Brodu. „Obojica" su ubijena u Jasenovcu, ali razlikuju se prema nadnevku
smrti. Simo Marukić je prema L64 ubijen 15. listopada 1944., a Simo Marukić
15. ožujka 1945. godine. Ovaj potonji generički nadnevak iz L64 uglavnom
znači kako se ne zna vrijeme smrti. Znači prema jednom podatku bio je živ
četiri mjeseca nakon što je ubijen, a prema drugom se ne zna kada je ubijen,
odnosno je li uopće ubijen.
U slučaju Stjepana Curića dovoljno je reći da ga čak ni komunistički
popisivači iz 1964. godine ne navode. Jedini izvori mrežnog jasenovačkog
popisa su treća Miletićeva knjiga o Jasenovcu u kojoj se spominje samo u
kontekstu noćnog rada pa to znači da je Curić žrtva u davno raspuštenom
logoru jedino prema nekakvoj izjavi iz 2016. godine nepoznatog autorstva.
Te izjave su velikim dijelom proizvod „kulture sjećanja", odnosno mitološka
zamjena za znanstveno provjerene podatke i dokaze.
Od ukupno 21 radnika iz noćne smjene u Staroj Gradiški osim navede­
nih još u nekoliko slučajeva bi se moglo raditi o navodnim žrtvama s mrež­
nog jasenovačkog popisa, ali podatci se razlikuju u nekim detaljima tako da
se ne može sa sigurnošću tvrditi da se radi baš o istima, a ne o „slučajno­
sti" kakvih uobičajeno ima na mrežnom jasenovačkom popisu ili na drugim
popisima nastalim za vrijeme komunističke diktature. Kakve su to „slučaj­
nosti" kreirali komunisti i njihovi duhovni nasljednici može se vidjeti i na
spomenutom primjeru Sime/Sime Marukića. Međutim, postavlja se pitanje
zašto bi neki iz „noćne smjene" bili ubijeni, a drugi ne.
Neki nisu na popisu jasenovačkih žrtava što ne mora značiti da nisu
ubijeni negdje drugdje, međutim neki su kao Hasan Dolamić sigurno preži­
vjeli rat jer je u tom slučaju poznata njegova poslijeratna aktivnost u komu­
nističkoj partiji.465 Da rekapituliramo. U noćnoj smjeni pri kraju rata u veljači
1945. godine na održavanju i u pogonima Stare Gradiške koja tada nije logor,
već vojno uporište rade najpovjerljiviji ljudi. U ovom slučaju to je vrlo šaroli­
ko društvo u kojem su Hrvati, Cesi, Židovi, Srbi, muslimani i komunisti. Za
neke postoje podatci da su preživjeli, za druge nema podataka da su stradali
tijekom rata, a za treće se kao dokaz da su ubijeni navode izvori u kojima ne
piše da su ubijeni, već baš suprotno, da su bili živi u trenutku kad su prema
mrežnom jasenovačkom popisu ubijeni. Osim toga ako su to ustašama bili
povjerljivi ljudi, to je bio dovoljan razlog da ih komunisti smaknu nakon
rata. Dokazi koji to nisu, istina koja to nije - tako radi noćna smjena u kulturi
lažnog sjećanja.
Analiza je pokazala kako je najmanje 2.391 navodna žrtva s mrežnog
jasenovačkog popisa ubijena u Staroj Gradiški u razdoblju prije uspostave
i nakon početka raspuštanja logora, dio čak i 1945. godine. Prema analizi
dio navodnih žrtava je ubijen u razdoblju raspuštanja logora i premješta­
nja logoraša na druga mjesta kao što su Jasenovac ili Lepoglava. Međutim,
prema dnevnim izvješćima u razdoblju od 15. rujna pa do 4. prosinca 1944.
godine umrle su samo tri žene.466 Logoraši su iz Stare Gradiške organizirano
premještani na druga mjesta pa očito nije bilo namjere za masovna ubojstva.

465 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću? (2), s. 34.
466 Miletić 3, dok. br. 205., 206., 211. i 212.
 Tridesetak žena i dvadesetak muškaraca šarolikog nacionalnog i vjer­
skog sastava za koje postoje podatci da su ostali u Staroj Gradiški radi odr­
žavanja pogona ukazuju da u tom slučaju nije bilo diskriminacije po rasnom,
vjerskom ili političkom kriteriju. To može značiti kako je vjerojatni kriterij
odabira bila stručnost i/ili pouzdanost, a to svakako nisu kriteriji za elimi­
naciju. Međutim, ako su Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bili pouzdani, onda je
velika vjerojatnost da su komunistima bili nepouzdani, a takvih komunisti­
ma nepouzdanih pune su jame po Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.

Razdoblje u kojem nitko nije bio ubijen

Prema iskazu Lazara Orozovića pred srbijanskim Komesarijatom za
izbjeglice i preseljenike za vrijeme njegovog kratkotrajnog boravka u Staroj
Gradiški u prvoj polovini siječnja 1942. godine nitko nije bio ubijen.467 Među­
tim, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) u raz­
doblju od 4. do 15. siječnja 1942. godine u Staroj Gradiški ubijene su 54 osobe.
Na mrežnom jasenovačkom popisu su 52, ali s klonovima i dvojnicima ih je
najmanje 60, a ako bi se računali oni istih imena, istih mjesta smrti i godina
rođenja koje su ±5 i s imenima očeva u ХХХО stilu, onda ih je 78.
U digitalnom arhivu Yad Vashema može se naći svjedočanstvo dalje ro­
đakinje prema kojoj se u jednom od 54 slučaja radi o stradaloj osobi, ali ne
o stradaloj u Staroj Gradiški 1942. godine, već u Jasenovcu 1941. godine. Od
dviju žrtava iz L64 kojih nema na mrežnom jasenovačkom popisu u prvom
slučaju čini se da bi razlog neuvrštavanja na popis mogao biti povezan sa za-
tipkom u prezimenu i imenu oca, a u drugom slučaju se prema L64 u stvari
radi o jugokomunističkom gerilcu poginulom kod Stare Gradiške. Međutim,
kod dvojice uvrštenih na mrežni jasenovački popis također se navodi da su
poginuli. To su Dušan Dragojević (1907.) i Luka Slijepčević (1915.*). Termin
poginuli uglavnom se upotrebljava za stradale u borbama, a ne za ubijene
logoraše. Inače prema L64 moglo bi se zaključiti da je Luka Slijepčević iz
Turjaka poginuo kao pripadnik komunističke paravojske na nekoliko mjesta
u različito vrijeme.
Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa Berta Kraus (1861.*,
Pakrac, Jakob*) može biti Hrvatica ubijena 1941. godine dok još nije bilo lo­
gora u Staroj Gradiški ili Židovka umrla od gladi 18. siječnja 1942. godine,
premda je prema L64 ubijena nekoliko dana ranije. Kod Stanka Neimarevića
se u mrežnom jasenovačkom popisu također navodi da je umro, samo što
kreatori popisa ne znaju je li to bilo 1942.* ili 1944. godine. Međutim, u na­

467 Miletić 1, dok. br. 96.

pomenama se navodi da je mjesto smrti Norveška pa glede toga dvojba o
godini smrti postaje nebitna.
Kod još dvanaestero s mrežnog jasenovačkog popisa se u popisu ili u
napomenama navodi da nisu stradali u Staroj Gradiški, već negdje drugdje,
uglavnom u Jasenovcu, ali i drugdje ili se navodi da su nestali. Kod šesna-
estero iz Uskoka se navodi da su stradali u „direktnom teroru" u rodnom
selu. To znači da se ne radi o logorašima. Kod tridesetero navodnih žrtava
iz ove grupe osim navedenog problematične su i godine smrti, mjesta smrti,
ponekad oba podatka, a kod nekih se razlikuje prezime ili očevo ime od po­
datka iz L64 premda se ti podatci navode u napomenama tako da znamo da
se radi o istim slučajevima.
Primjerice, prema mrežnom jasenovačkom popisu Đuro Borčić (1898.*,
Uskoci, Milan*) stradao je u „direktnom teroru" 1944. godine u selu Uskoci.
Međutim, prema napomenama rođen je 1899. godine, otac mu se zove Mi­
hajlo i stradao je 1942. godine u Staroj Gradiški. Svi ti podatci su podudarni
s podatcima iz L64. U mrežnom jasenovačkom popisu u ovom slučaju je 5
izvora. To su dvije inačice komunističkog popisa žrtava rata (SZSJ64 i BI.64),
zatim nekakav „Popis žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina oku­
patora i njihovih pomagača" (ZKRZ-P), zatim rukopis (sic!) Jelke Smreke,
suatorice mrežnog jasenovačkog popisa, s popisom žrtava iz sela Uskoci i
Upitnik Spomen-područja Jasenovac o žrtvama iz 1944. godine.
Znači ovi izvori su međusobno proturječni jer po jednima je Đuro Bor­
čić ubijen početkom 1942. godine u Staroj Gradiški i to u vrijeme dok tamo
nije bilo tog logora, već je postojao zatvor u kojem tada nitko nije ubijen,
a po drugim podatcima Đuro Borčić različitog očeva imena i godine rođe­
nja ubijen je u rodnom selu, ali 1944. godine. Premda se prema komunistič­
kim izvorima može zaključiti da se radi o dvojici različitih godina rođenja
i mjesta smrti, oni su kreativnošću kreatora mrežnog jasenovačkog popisa
karikaturalno spojeni u jednu jasenovačku žrtvu. To ukazuje da bi kreatori
mrežnog jasenovačkog popisa mogli znati za brojne lažne žrtve, ali to se na
različite načine prikriva.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu Slavko Lazić (1910.*, Kukulje,
Đurađ*) ubijen je 1944.* godine u Jasenovcu na stratištu Donja Gradina. Pre­
ma napomenama koje odgovaraju podatcima iz L64 rođen je 1920. godine
u selu Nožičko, a ubijen 1942. godine u Staroj Gradiški, ali prema podatku
subnoraša on se zove Savo, a otac mu je Duka. Ovo su podatci od kojih se
mogu kreirati najmanje trojica različitih muškaraca i kao u prethodnom pri­
mjeru upitno je koliko ih je uopće stvarnih. Ovo su tipični primjeri s mrežnog
jasenovačkog popisa u kojem je „sve jasno" i „sve se zna".
 U slučaju ubijenih u Staroj Gradiški u prvoj polovici siječnja 1942. go­
dine ima još i „tipičnijih" primjera, a što je „tipičnije" za jasenovački mit od
nepostojećih osoba i lažnih žrtava. Primjerice, prema L64 je 8. siječnja 1942.
godine u „logoru" Stara Gradiška ubijena Hrvatica Lata Heruheisen (1908.,
Varaždin, Dezider). Da se radi o Hrvatici u ovom slučaju navode i oba izvora
podataka u mrežnom jasenovačkom popisu, ali usprkos tomu kreatori popi­
sa su u rubrici „narodnost" napisali da je Židovka. To bi bio manji problem,
međutim veći je problem što se na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi i
dvojnica Lotta Herrenheiser također ubijena 1942. godine, ali u logoru Jase­
novac.
Da ne bi netko pomislio da se radi o zabuni ili slučajnosti, na mrežnom
jasenovačkom popisu se nalazi i Oskar Heruheisen iz Varaždina, ali također
i njegov dvojnik Oskar Herrenheiser, a „obojica" su ubijena 1942. godine u
Jasenovcu.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema niti jedna žrtva s prezimenom
Heruheisen. Ustvari izvan mrežnog jasenovačkog popisa to „prezime" se
može naći još jedino u popisu jedne srpske propagandne platforme koja se
diči nazivom instituta. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima osam zapisa
za prezime Herrenheiser, ali nema Oskara niti Lotte/Late. Prema digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) mjesto smrti Lote Herrenhe­
iser (1908.) je logor Đakovo 1942. godine, a za Oskara Herrenheisera mjesto
smrti je nepoznati logor sredinom lipnja 1941. godine. Znači da prema tim
podatcima nisu mogli stradati u Jasenovcu ili Staroj Gradški ako su sudeći
prema nepostojanju svjedočanstava rodbine prijatelja ili židovskih organiza­
cija u digitalnom arhivu Yad Vashema uopće i stradali.
U mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i njihov sin Rudolf Herren­
heiser (1924., Zagreb, Oskar*) ubijen 1941. godine u Jasenovcu. U digitalnom
arhivu Yad Vashema je jedan zapis o Rudolfu Herenhajzeru (1930., Zagreb,
Oskar) koji je prema podatku iz srbijanskog Spiska žrtava rata ubijen u Jase­
novcu 1941. godine. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) Rudolf Herenhajzer je ubijen u Jasenovcu, ali sredinom lipnja 1941.
godine, odnosno mjesecima prije nego što je uopće uspostavljen taj logor.
Niti u tom slučaju u digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstva
rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija o stradanju Rudolfa Herrenhei­
sera tijekom rata. Usput, prema digitalnom arhivu Yad Vashema neki bliski
rođaci zagrebačke obtelji Herrenheiser su stradali u Theresienstadtu.
Borčići iz sela Uskoci kod Stare Gradške su dobar primjer kako na ja­
senovačkom popisu ništa nije kako se na prvi pogled čini. Prema digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) četvero Borčića iz Uskoka je
ubijeno u Staroj Gradiški 7. siječnja 1942. godine i svi se nalaze na mrežnom
jasenovačkom popisu, premda u L64 ne piše da su ubijeni ,,u logoru", već u
„direktnom teroru". Termin „u direktnom teroru" u komunističkom popisu
žrtava rata označava ubijanje civila nevezano za logore, a u ovom slučaju
vjerojatno služi kao odstupnica u slučaju ako netko radoznalo pita kako su
mogli biti ubijeni u logoru prije njegove uspostave. U svakom slučaju termin
„u direktnom teroru" znači da njihova smrt nema veze s obližnjim zatvorom,
a kasnije logorom Stara Gradiška.
U mrežnom jasenovačkom popisu je ukupno 17 Borčića iz Uskoka. Kod
16 piše da su stradali u „direktnom teroru" u selu Uskoci, međutim s izuzet­
kom kod Jule i Mihajla Borčića stradalih 1942. godine kod svih ostalih se kao
godina smrti navodi 1944. U samo 5 slučajeva kod Ane (1884.*), Đure, Jule,
Mihajla i Nikole (1909.*) kao izvor podataka naveden je komunistički popis
žrtava rata (SZSJ64). Znači da ostale komunistički popisivači nisu popisali, a
inače su u nedostatku stvarnih žrtava popisivali čak i žive kao žrtve.
Osim kod Ane u preostala četiri slučaja ime oca označeno je kao nepo­
uzdan podatak. U po dva slučaja to su Avram* i Milan*, a u napomenama
se u tri slučaja navodi alternativa Mihajlo i kod jednog Avrama* alternativa
je Mile. Znači da identiteti nisu nedvojbeno utvrđeni ili nisu dovoljno vješto
kreirani.
Najčešći izvor podataka za Borčiće iz Uskoka je „Upitnik Spomen-pod-
ručja Jasenovac" za žrtve iz 1944 godine (UP-44), čak i u slučaju Jule i Mihajla
Borčića kod kojih je ostala godina smrti 1942. kao i u L64. Kako je to moguće?
Prema jugokomunističkim popisivačima dio Borčića iz Uskoka je ubijen
u Staroj Gradiški kada to još nije bio logor i kada prema svjedocima nitko nije
bio ubijen. Prema kasnijim izvorima baš svi Borčići iz Uskoka su ubijeni u
„direktnom teroru" u svom rodnom selu i to uglavnom 1944. godine. Ostali
Borčići iz Uskoka s mrežnog jasenovačkog popisa koji su navodno ubijeni u
„direktnom teroru" su Ana (1923.), Danica, Dušan, Ilija, Jelena, Najka, Nasta,
Natalija, Nikola (1916.*) i Stevo.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu može se zaključiti da se u sluča­
ju Uskoka radi o bar dva „direktna terora" u tom malom selu koje je za vrije­
me Drugoga svjetskog rata imalo tristotinjak stanovnika, uglavnom Hrvata
i Srba. Selo Uskoci je imalo stalan pad broja stanovnika od 1880. godine i
blagi porast manji od 3 % na zadnjem predratnom popisu.468 Premda pre­

468 https://web.archive.Org/web/20201021055245/https://bs. wikipedia.org/wiki/Uskoci_(Sta-

ra_Gradi%C5%Alka)
ma podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa nisu ubijeni u logoru Stara
Gradiška, već u Uskocima, upitno je radi li se u nekim slučajevima uopće o
stvarnim žrtvama odnosno stvarnim osobama.
Primjerice, kod „dvojice" Nikola koji su prema mrežnom jasenovačkom
popisu rođeni sa 7 godina razlike se u napomenama navodi ista alternativna
godina rođenja 1912. koja odgovara podatku iz L64 za Nikolu Borčića koji je
prema komunističkom popisu žrtava rata (L64) ubijen 7. siječnja 1942. godi­
ne u Staroj Gradiški u kojoj toga dana prema svjedočanstvu iz srbijanskog
Komesarijata za izbjeglice i preseljenike nitko nije bio ubijen. Taj nadnevak
nije slučajan jer je toga dana bio Božić prema julijanskom kalendaru kojim
se služe neke pravoslavne crkve među kojima je i Srpska pravoslavna crkva.
Prema jugokomunističkoj historiografiji mogao bi se steći dojam da su ustaše
najviše voljeli ubijati baš na katoličke i pravoslavne blagdane ili je to ipak
bila samo komunistička propaganda.
Ovo su ostali koji su prema L64 navodno ubijeni u Staroj Gradiški izme­
đu 4. i 15. siječnja 1942. godine, znači onda kad logor kao takav nije postojao,
a nalaze se na mrežnom jasenovačkom popisu: Stoja Badrić (1882., Glina,
Stojan), Bogdan Blaženović (1923., Rebrovac, Nikola), Đurađ Dabić (1910.*,
Nožičko, Mika), Branko Desančić (1920.*, Kijevci. Mihajlo), Stanko Desančić
(1915., Kijevci, Mihajlo), Milan Dmitrić (1939.*, Uštica, Đuro), Đuja Đuričić
(1882., Hrvatska Dubica, Jovo), Darinka Gak (1940., Bosanska Gradiška, Mi­
lan), Ljubica Grandić (1936., Grbavci, Đuređ*), Blagoje Grkovac (1912., Trebi-
nje, Ilija), Jovanka Gvozdenović (1908., Samobor, Jovan), Rade Jeftić (1907.*,
Cukali, Vid), Živko Kačavenda (1919.*, Batar, Bogdan), Luna Levi (1905.,
Tuzla, Avram), Olga Levi (1925., Sarajevo, Isak), Milan Lukić (1888.*, Berek,
Tane*), Nikola Lukić (1913., Batinjani, Rade), Branko Malešević (1904., No­
žičko, Stojan), Slavko Malidžan (1921., Rogolji, Stojan), Branka Marjanović
(1938., Maljevac, Dragić), Ruža Matavulj (1890., Miloševci, Jakov), Rajko Mi-
hajlović (1898., Nožičko, Tešo), Jakob Milinović (1912., Karlobag, Blaž), Mile-
va Nikoliš (1892., Vrginmost, Petar), Milan Nježić (1900., Nožičko, Mihajlo*),
Jovo Pantelić (1911., Sunja, Stojan), Smilja Popara (1916., Vrginmost, Dragan),
Gojko Popović (1920.*, Romanovci, Đuro*), Leo Schmied (1920., Slavonski
Brod, David), Mirko Šarić (1899., Nožičko, Jovo), Rade Šarić (1920., Nožičko,
Stanko), Vujo Šipka (1938., Strigova, Uroš), Ana Šućur (1911.*, Uskoci, Niko­
la), Ana Šućur (1912.*, Grubišno Polje, Nikola), Kata Šućur (1931.*, Uskoci,
Nikola), Stojan Tendžerić (-, Gornji Podgradci, Đuro), Gligo Trninić (1884.*,
Nova Topola, Petar), Đorđo Vasiljević (1911.*, Rogolji, Simo), Petar Vranić
(1917., Nožičko, Milutin), Niko Vulin (1912., Romanovci, Đurađ*), Stana Živ­
ković (1895.*, Donja Gradina, -).
Dopisnica

Miletić je u svojoj prvoj knjizi o Jasenovcu objavio dopisnicu koju je na­

vodno iz Stare Gradiške poslao Veljko Popović iz Sarajeva.469 Na fotografiji
te dopisnice vidi se nadnevak 3. siječnja 1942. godine, a najvažnija vijest za
zatočenika je potcrtana „Od jučer se nalazimo u logoru u Staroj Gradiški (prije
kazniona)." Taj dio je Miletiću bio vrlo važan jer ga spominje tridesetak stra­
nica dalje u knjizi kao krunski dokaz kad je nastao logor Stara Gradiška.470
Usporedbe radi prema Mataušić logor Stara Gradiška uspostavljen je u ve­
ljači 1942. godine.471
Iz sadržaja dopisnice može se zaključiti da je Popović vjerojatno bio za­
tvoren u Banjoj Luci i da je vjerojatno prebivalištem povezan s Bosanskom
Gradiškom. To je važno jer prema gore spomenutom iskazu Lazara Orozo-
vića 2. ili 3 siječnja 1942. u Jasenovac je dovedena grupa od 80 Srba iz Banja
Luke i svi su ubijeni. Sljedećeg dana dovedena je u Jasenovac grupa od 40
Srba iz Sarajeva i oni su prema Orozoviću također ubijeni na logorskom gro­
blju.
Orozović je s grupom Srba premješten u Staru Gradišku 4. siječnja 1942.
godine, usput spominje da je i toga dana jedna grupa Srba ubijena u Jase­
novcu, ali u detaljiziranom iskazu ne spominje da je još neka grupa Srba tih
dana dovedena u Staru Gradišku. To je proturječno sa sadržajem dopisnice
navodnog Veljka Popovića.
U mrežnom jasenovačkom popisu ne nalazi se Veljko, već Velimir Popo­
vić (1916.*, Srebrenica, Čedomir*) ubijen od ustaša u logoru Stara Gradiška*
1942.* godine. Četiri identifikacijska podatka su od samih kreatora popisa
označeni kao nepouzdani, ali ima ih i više jer se u napomenama uz ime oca,
godinu rođenja, mjesto smrti, godinu smrti navodi i alternativno osobno ime
Veljko, ali i potpuno različito očevo ime Vaso. U napomenama se spominje
da je živio u Bosanskoj Gradiški, ali nigdje se ne navodi Sarajevo kojeg glede
Veljka Popovića spominje Miletić.
Uzroci izrazite razlike među podatcima mogli bi se shvatiti uvidom u
digitalnu inačicu komunističkog popisa žrtava rata (L64) u kojem se nalazi
Velimir Popović (1917., Srebrenica, Vaso) koji je prije rata živio u Bratuncu
na granici sa Srbijom, a ubijen je u Jasenovcu 5. svibnja 1943. godine. Bratu-
nac i Srebrenica su susjedni gradići u istočnoj Bosni. U L64 se nalazi i Veljko

469 Miletić 1, s. 154.

470 Ibid., s. 182., bilješka br. 3.
471 Mataušić, 2008., s. 93.
Popović (1916., Srebrenica, Čedo) koji je prije rata živio u Vlasenici u istočnoj
Bosni udaljenoj tridesetak kilometara od Srebrenice, a ubijen je u Staroj Gra­
diški 15. siječnja 1942. godine. Od te „dvojice" kreatori mrežnog jasenovač-
kog popisa su frankenštajnovski kreirali jednu jasenovačku žrtvu.
Prema podatcima iz L64 ni Velimir niti Veljko Popović nemaju veze s
Bosanskom Gradiškom ili Sarajevom, a Velimir koji se nalazi na mrežnom
jasenovačkom popisu ubijen je u Jasenovcu i to 1943. godine. Moglo bi se
zaključiti da su ga stalno selili iz zatvora u logor pa u kaznionicu koja je
postala logor pa ga vratili u prethodni logor iz kojeg je i došao. Nadalje, na­
vodna Popovićeva dopisnica nije na obrascu, ima stotinjak riječi i poslana je
tri mjeseca prije nego što je uopće dopušteno slati dopisnice.
Prema izvješću Vojislava Prnjatovića srbijanskom Komesarijatu za izbje­
glice i preseljenike zatočenici su od 1. travnja 1942. godine mogli dva puta
mjesečno slati i primati dopisnice „službenog formata" do 20 riječi.472 Najsta­
riji nadnevak slanja dopisnica kod Miletića je 9. travnja 1942. godine473 što je
podudarno s Prnjatovićevim „izvješćem". Međutim, treba imati na umu da
je Prnjatovićevo izvješće od 11. ožujka 1942. godine, a dopisnice su se mogle
slati od 1. travnja, odnosno tri tjedna kasnije. Možda je informacija o tomu
bila objavljena i ranije odnosno prije nego što je Prnjatović pušten iz logora
i deportiran u Srbiju, međutim u istom dokumentu Prnjatović izvješćuje o
događaju koji se dogodio dva tjedna nakon što je napisao svoje izvješće.
To ukazuje kako uvijek treba biti oprezan sa srpskim izvorima jer ni­
kada se ne zna koji je „autentični" dokument u prijepisu izašao iz „Odelka
za prikupljanje dokumenata za istoriju buduću" ili iz ekvivalentnih poslijerat­
nih jugokomunističkih tvornica mitova. Međutim, u ovom slučaju mogao bi
biti točan Prnjatovićev podatak o nadnevku početka slanja dopisnica jer bar
u prve tri Miletićeve knjige nema primjera dopisnica poslanih prije travnja
1942. godine.
Prema nadnevku slanja, prema izgledu dopisnice koja nimalo ne sliči
„službenom formatu" logorskih dopisnica, prema broju riječi koji petero­
struko nadmašuje ograničenje i prema sadržaju koji bi teško prošao cenzuru,
dopisnica navodnog Veljka Popovića je problematična, odnosno mogla bi
biti ilegalna ili lažna. Koincidentno na popisu logoraša koji su pisali dopisni­
ce iz logora Stara Gradiška 9. travnja 1942. godine nalazi se jedan Popović,
ali ne Veljko, već Nedeljko.474

472 Miletić 3, dok. br. 44.

473 Miletić 1, dok. br. 81.
474 Miletić 1, dok. br. 81.
 Uglavnom, cijela priča oko dopisnice je vrlo dvojbena i proturječna po­
datcima Lazara Orozovića i Vojislava Prnjatovića, dvojice svjedoka puštenih
iz logora početkom 1942. godine, a koji su bili u logoru u isto vrijeme kad i
navodni Veljko, odnosno Velimir Popović.
Lazar Orozović je na sve strane vidio ubijanja, ali u razdoblju kada je
u Staroj Gradiški morao biti ubijen Veljko Popović, on izrijekom navodi da
tada nije bilo ubijanja. Osim toga komunisti su popisali dvojicu Popovića ra­
zličitih mjesta i godina smrti koji ni osobnim detaljima ne odgovaraju navod­
nom autoru dopisnice. Znači da je najmanje jedan lažna jasenovačka žrtva, a
prema logici da je prosjek istine i laži također laž, „obojica" su takvi.
Još jedan kuriozitet tipičan za jasenovački mit. Na mrežnom jasenovač-
kom popisu nalazi se Nedeljko Popović, dječak iz okolice Okučana ubijen
u logoru Stara Gradiška 1942. godine. Jedini izvor za te podatke je knjiga
djelatnika komunističkih tajnih službi D. Lukića. Komunistički popisivači
nisu popisali Nedeljka Popovića i to vjerojatno s razlogom. Međutim, kako
je žrtava premalo u odnosu na želje i cilj, izgleda da bi se svako ime koje se
na bilo koji način može povezati s Jasenovcem i Starom Gradiškom kad-tad
moglo naći na jasenovačkom popisu.

Revizionist Ivo protiv jasenovačkog mita

Povjesničar Ivo Goldstein je u nekoliko navrata u razgovorima za me­
dije prije nego što je završio svoju knjigu o Jasenovcu od preko 900 stranica
izjavio da će ta „knjiga biti odgovor na sva pitanja koja se u ovome trenutku o
Jasenovcu postavljaju". Također je rekao kako se o Jasenovcu „istina manje-više
zna"475 To je točno, ali samo uz pojašnjenje da neki znaju više nego što bi
htjeli, a neki manje nego što bi smjeli.
Izgleda da se kustosi u JUSP-u ne slažu s I. Goldsteinom što se tiče po­
znavanja činjenica o Jasenovcu pa mu prkose. Naime, ako se dodatno pogle­
daju spomenuti medijski istupi I. Goldsteina, moguće je vidjeti da je izjavio
kako je ,,[n]ajstariji u proboju u travnju 1945. imao (...) 41 godinu". S druge
strane mrežni jasenovački popis u napomenama za Nikolu Tolnauera476 ro­
đenog po ocu Emanuelu 1898. godine u Veliškovcima navodi da je ubijen u
proboju 22. travnja 1945. godine i očito je imao više od 41 godine: barem 46,
a možda i 47. Tko je u pravu?

475 https://web.archive.Org/web/20191005115832/https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/
poznati-hrvatski-povjesnicar-i-intelektualac-bivsi-hrvatski-veleposlanik-u-parizu-pedes-
et-i-nesto-godina-bio-sam-optimist-vise-nisam/6714501/
476 https://web.archive.Org/web/20191005120228/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7537824
 Inače, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) u
Jasenovcu je 22. travnja 1945. godine ubijeno 28 starijih od 41 godine, među
njima i nekoliko starijih od 70 godina. Doduše, čak su i kreatori mrežnog
jasenovačkog popisa uvidjeli koliko je malo stvarnosti u mitu pa su neke kle­
nove iz te grupacije stopili u jednu osobu. Među tih 28 ima i logorašica koje
su prema komunističkoj interpretaciji povijesti sve bile ubijene dan ranije. To
bi mogao biti razlog zašto su neke od njih izostavljene s mrežnog jasenovač­
kog popisa. Međutim, na mrežnom jasenovačkom popisu se uz spomenutog
Tolnauera nalazi još 11 starijih od 41 godinu koji su prema napomenama
stradali u tzv. proboju. Znači da prema službenom komunističkom popisu
žrtava rata najmanje je 28, a prema mrežnom jasenovačkom popisu 12 stari­
jih od Goldsteinovog „najstarijeg" sudionika tzv. proboja.
U ostalim izjavama I. Goldsteina on između ostaloga naglašava i važ­
nost pojedinih sudbina pa se zato „posebno posvetio baš tim, pojedinačnim sud­
binama" .V7 Toliko im se posvetio da ne zna ni kada su točno rođeni, premda
su ti podatci, primjerice o Nikoli Tolnaueru, javno dostupni. Možda u svjetlu
toga treba spomenuti i javno dostupnu elektroničku inačicu Židovskog bio­
grafskog leksikona478 koja je u trenutku pisanja ove knjige još uvijek u „rad­
noj verziji" i kojoj je glavni urednik upravo spomenuti Goldstein jer upravo
se u njoj pojedinačno navode životopisi brojnih Židova.
Nevjerojatno je koliko je novih lažnih žrtava kao i dodatnih informacija
moguće otkriti na temelju tog leksikona pa se zaista može reći da je I. Gold­
stein pripremio jedan vrlo koristan alat za dodatno prokazivanje mrežnog
jasenovačkog popisa JUSP-a Jasenovac kao masovne prijevare u mnogim
svojim dijelovima. Ispada da je I. Goldstein nehotice postao žestoki revizi-
onist. Još bi mogao doći u sukob s JUSP-om Jasenovac. Zna se, naime, da je
i njegov otac Slavko imao kritičko mišljenje o JUSP-u, ali iz drugih razloga.
Revizionistom se može postati kritičkim čitanjem i uspoređivanjem po­
dataka, a nehotičnim revizionistom se može postati nečitanjem vlastitih ura-
daka i neuspoređivanjem s drugim podatcima o istoj temi.
Židovski biografski leksikon ne samo da je koristan za dodatnu potvr­
du lažnih jasenovačkih žrtava prethodno otkrivenih u drugim izvorima, već
je njime moguće otkriti i nove. Primjera radi, dovoljno je zadržati se na jed­
nom od klasičnih slučajeva lažnih jasenovačkih žrtava - onih koje su stradale
u vjerojatno najpoznatijem od svih logora Auschwitzu.

477 https://web.archive.Org/web/20180808105311/https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/
poznati-hrvatski-povjesnicar-i-intelektualac-bivsi-hrvatski-veleposlanik-u-parizu-pedes-
et-i-nesto-godina-bio-sam-optimist-vise-nisam/6714501/
478 https://web.archive.Org/web/20191005120515/http://zbl.lzmk.hr/
 U leksikonu se tako nalaze i Leon Demajo479, Ljudevit Lausch480, Oskar
Muller481 te Armin Friedmann482, svi su oni stradali u Auschwitzu i svi su
već prije spomenuti u našim tekstovima objavljenima u Hrvatskom tjedniku
i na brojnim mrežnim portalima, međutim, svi se i dalje nalaze na mrežnom
jasenovačkom popisu. Ovdje treba naglasiti da se u svim slučajevima podu­
daraju ime, prezime, očevo ime, mjesto i godina rođenja pri čemu treba u
obzir uzeti i napomene u mrežnom jasenovačkom popisu kao i tekst u lek­
sikonu da bi se vidjeli svi podaci. Podatci iz leksikona su dodatno potvrdili
dosadašnje tekstove o jasenovačkim lažnjacima.
Od novih lažnih žrtava prvi je Velimir Deutsch483 za kojeg se u leksiko­
nu navodi da je rođen u Gyongyosu u Mađarskoj 20. srpnja 1895. godine po
ocu Edi. U Hrvatsku se doselio 1905. godine, djelovao je u Zagrebu gdje je
bio suvlasnik poduzeća „Arbeks" koje se bavilo izvozom drva, a za vrijeme
rata je vjerojatno u kolovozu 1942. ili u svibnju 1943. godine deportiran u
Auschwitz. S druge strane, mrežni jasenovački popis navodi da je Velimir
Deutsch rođen po ocu Edi 1895. godine u Zagrebu, pri čemu se u napomena­
ma navodi „Mađar" što bi odgovaralo navodu u leksikonu, ubijen od ustaša
u Jasenovcu 1942. godine što bi sudeći prema podatcima iz leksikona znači
bila laž.
Dalje slijedi Kurt Feuerstein484 za kojeg leksikon navodi da je rođen u
Grazu u Austriji 26. prosinca 1896. godine i kasnije se doselio u Hrvatsku.
Radio je kao stručnjak u Našičkoj tvornici tanina i paropila d.d. u Zagrebu.
Spominje se i da je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio uhićen i de­
portiran, vjerojatno u Auschwitz, znači ne Jasenovac, a kao godina smrti je
navedena 1943. Naime, na mrežnom Jasenovačkom popisu nalazi se Kurt
Feuerstein rođen po ocu Adolfu 1896. godine navodno u Zagrebu i navodno
ubijen od od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, a u napomenama se dodatno
spominje Graz (točnije Gratz) kao i Njemačka 1943. godine pa je vidljivo da
se u oba slučaja misli na jednu te istu osobu koja je još jedna lažna jasenovač-
ka žrtva.
U leksikonu se nalazi i Makso Frohlich485 za kojeg se navodi da je rođen
po ocu Josipu u Jastrebarskom 28. veljače 1869. godine. Do 1930. godine bio

479 https://web.archive.Org/web/20191005124831/http://zbl. lzmk.hr/?p=3049

480 https://web.archive.Org/web/20180808135515/http://zbl. lzmk.hr/?p=986
481 https://web.archive.Org/web/20191005124853/http://zbl. lzmk.hr/?p=1391
482 https://web.archive.org/web/20191005124903/http://zbl.lzmk.hr/?p=3483
483 https://web.archive.org/web/20191005131022/http://zbl.lzmk.hr/?p=3102
484 https://web.archive.org/web/20191005131203/http://zbl.lzmk.hr/?p=3319
485 https://web.archive.org/web/20191005131615/http://zbl.lzmk.hr/?p=3502
je ravnatelj erarnih pravnih poslova Državnog pravobraniteljstva u Zagrebu.
Početkom svibnja 1943. godine je odveden u raciji i deportiran u Auschwitz
gdje je stradao. Istovremeno se na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi
Maks Frohlich rođen po ocu Josipu 1869. godine u Karlovcu i navodno ubi­
jen od ustaša u Jasenovcu 1943. godine. Budući da su Karlovac i Jastrebarsko
vrlo blizu i da su slični slučajevi vezani za mjesto viđeni već mnogo puta,
opet se radi o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Tragikomično je što netko tvrdi da se o Jasenovcu „manje-više" sve
zna, a uređuje leksikon u kojem pobija sam sebe. Uobičajena obrana neobra­
njivog je da se pogrješke događaju. To nitko ne spori, međutim, u jaseno­
vačkom slučaju se ne radi o tek ponekoj pogrješci pa čak niti o desetinama
i stotinama, već o tisućama. Broj pogrješaka jasno pokazuje kada slučajnost
prelazi u namjeru, a namjera u zavjeru.

Kalmi Baruh
U nedjelju 31. svibnja 2020. godine bila je 75. obljetnica smrti Kalmija
Baruha, pionira jugoslovenske hispanistike i sefardistike te međunarodno
priznatog znanstvenika iz područja židovsko-španjolskog jezika, ali i lažne
jasenovačke žrtve. Kao što je već opisivano, povjesničar I. Goldstein je ured­
ništvom javno dostupne elektroničke inačice Židovskog biografskog leksiko­
na486 nehotice postao revizionist budući da se u njemu nalaze mnogi podaci
koji su u suprotnosti s onima koje navodi mrežni jasenovački popis Javne
ustanove spomen-područje (JUSP) Jasenovac.
Tema ovog teksta je sudbina jednog čovjeka koja dodatno pokazuje ap­
surd mrežnog jasenovačkog popisa. U svojoj knjizi o Jasenovcu I. Goldstein
je naglasio važnost pojedinačnih sudbina i zato se posebno posvetio baš tim,
pojedinačnim sudbinama. Pogledajmo stoga sudbinu pojedinca koja dodat­
no pokazuje apsurd mrežnog jasenovačkog popisa. Židovski biografski lek­
sikon kojemu je I. Goldstein urednik osim za pronalaženje relativno nepo­
znatih lažnih jasenovačkih žrtava može poslužiti i za pronalaženje poznatih
osoba koje su istovremeno lažne jasenovačke žrtve.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se između ostalog navodi i da je Kal­
mi Baruch rođen po ocu Salamonu u Sarajevu 1896. godine ubijen od ustaša
u Jasenovcu 1942. godine i kao jedini izvor podataka za ovo navodno strada­
nje je spomenut komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64) pri
čemu se još dodatno navodi da je tamo prezime navedeno kao Baruh, a ne
Baruch. Međutim, Kalmi Baruch nije bio bilo tko i zato je ova tvrdnja o njego­

486 http://zbl.lzmk.hr/
vu ubojstvu u Jasenovcu (ne)obična laž. Zbog određenih tehničkih razloga
bilo je nešto jednostavnije automatski pronaći spomen na Kalmija Baruha u
Židovskom biografskom leksikonu nego negdje drugdje tako da hvala revi-
zionistu Ivi na tomu. Umjesto da ga se prepričava, evo cijeli tekst o Kalmiju
Baruhu iz Židovskog biografskog leksikona:487

"BARUH, Kalmi, filolog (Višegrad, BiH, 24. XII. 1896 - logor Ber-
gen-Belsen, 1945). Sin trgovca Isaka i Flore. Stručnjak za židovsko-španjolski
jezik i književnost i sefardsku folklornu književnost. Pripadao je drugom na­
raštaju bosansko-hercegovačkih sefardskih intelektualaca, koji se školovao na
eur. sveučilištima. Maturirao u Sarajevu 1916, za I. svj. rata mobiliziran u
austroug. vojsku te dvije godine proveo u rus. zarobljeništvu. Ujesen 1918.
kao izvanredni student upisao je francusku i tal. književnost i jezik na Filozof­
skom fakultetu u Zagrebu, potom studirao u Parizu i Beču, gdje je 1923. dok­
torirao disertacijom o bos. židovsko-španjolskom jeziku. Kao srednjoškolski
profesor radio u Sarajevu, ali bio u stalnom kontaktu sa sefardima u Zagrebu,
a posebice sa svojim profesorom Petrom Skokom, kojeg je opskrbljivao teško
dostupnom literaturom o židovsko-španjolskom idiomu. Bio jedan od prvih
sefardskih intelektualaca, koji je zagovarao snažnije uključivanje Sefarda u
BiH i općenito u cionistički pokret. Po uspostavi NDH deportiran je iz Sa­
rajeva te stradao u logoru Bergen-Belsenu. Njegovi tekstovi objedinjeni su u
knjizi Selected Works on Sephardic and Other Jewish Topics (Beer Ševa
2007)."

Na prvi pogled se čini da se podudaraju samo ime, prezime i godina ro­

đenja, no kako je to često slučaj, ostali podaci poput mjesta rođenja o imena
oca znaju varirati od izvora do izvora pa i ovdje ima smisla istraživati dalje.
Budući da je očito bio poznat, o Kalmiju Baruhu ili Baruchu, ovisno o načinu
pisanja, na Wikipediji postoji članak na deset različitih jezika. U svakom od
njih se kao mjesto rođenja navodi Sarajevo, ali se istovremeno spominje da
je osnovnu školu pohađao u Višegradu što objašnjava zašto bi u leksikonu
Višegrad pogrješno mogao biti naveden kao mjesto rođenja. Svi spomenuti
članci također navode da je rođen 1896. godine, pri čemu sam datum varira
pa se tako spominju i 25. i 26. prosinca.
Mrežna usluga Google Arts & Culture također spominje 26. prosinca,488
u Židovskom biografskom leksikonu se spominje 24. prosinca, ali se na te­

487 https://web.archive.org/web/20191005133258/http://zbl.lzmk.hr/?p=714
488 https://web.archive.Org/web/20180811171130/https://artsandculture.google.com/entity/
m02r3bp5
melju tih sličnosti samo dodatno potvrđuje da se radi o istoj osobi. U leksi­
konu se dodatno spominje da je Kalmi Baruh stradao u njemačkom logoru
Bergen-Belsen, a u člancima na Wikipediji je dodatno moguće saznati i da je
to bilo 31. svibnja 1945. godine.
Strogo gledano može se znači reći da je preživio rat, a više informaci­
ja moguće je pronaći na mrežnim stranicama El Mundo Sefarad489 gdje se
navodi da je bio „bolestan od pjegavca" te da su ga „[njašli (...) još živa ali tako
iznemogla bolešću, patnjama i mućenjima da je za par dana izdahnuo". Na kraju je
„[njjegovo mrtvo tijelo, sa truplima drugih nesretnika koji su istog dana izdahnuli,
bačeno (...) na gomilu".
Za kraj preostaje još vidjeti zašto postoji razlika u očevu imenu koje lek­
sikon navodi kao Isak, a mrežni jasenovački popis kao Salamon. U digital­
nom arhivu Yad Vashema postoji stranica osobnog svjedočanstva o Kalmiju
Baruchu koja navodi da je rođen u Sarajevu, otac i majka su mu bili Salamon
i Flora i da je s 47 godina stradao u logoru Bergen-Belsen, a autor svjedo­
čanstva je nećak Yaakov Baruch Barukh.490 Kalmi Baruh je u vrijeme smrti
imao 48 godina pa se može zaključiti da se radi o istoj osobi, a s podacima iz
leksikona i ostalih izvora se podudara i činjenica o stradanju u logoru Ber­
gen-Belsen.
Dodatno, kao majčino ime se isto kao i u leksikonu navodi Flora pa se
može zaključiti da je osim mjesta i datuma rođenja leksikon pogriješio i ime
oca koje je u ovom slučaju jednako onome navedenom u mrežnom jaseno-
vačkom popisu. Znači slobodno se može reći da je Kalmi Baruh još jedna od
poznatih lažnih jasenovačkih žrtava koja je otkrivena zahvaljujući leksikonu
revizionista Ive usprkos mnogim krivim podacima koji se tamo navode.
Kalmi Baruh naravno nije prva poznata lažna jasenovačka žrtva, već su
prije navođeni mnogi drugi primjeri, a nije ni zadnja koju je moguće otkriti
na temelju leksikona revizionista Ive kao što će biti prikazano u nastavku
knjige. Sto se dodatno tiče Kalmija Baruha, o njemu se 2018. godine dosta
govorilo u Bosni i Hercegovini. Tako je u Muzeju književnosti i pozorišne
umjetnosti Bosne i Hercegovine od 12. travnja do 12. svibnja 2018. godine u
suradnji s počasnim konzulom BiH u Izraelu Aleksandrom Nikolićem bila
organizirana izložba autorice Tamare Sarajlić-Slavnić posvećena Kalmiju Ba-

489 https://web.archive.Org/web/20191005133452/http://elmundosefarad.wikidot.com/dr-kal-
mi-baruh-biografija
490 http://web.archive.org/web/20191005150217/https://namesfs.yadvashem.org/YADVASH-
EM/28031402_253_0301/151.jpg
ruhu pod nazivom „Prošlo i sadašnje - tragovi i ogledala" ili „Kalmi Baruh:
pisac, narod, jezik i grad" uz poruku „Vratite s nama Kalmija Baruha u Sara­
jevo, grad kojem je uvijek pripadao!".491 492
U sklopu izložbe bilo je i predavanje dr. Na'ame Shik s Yad Vashem's
International School for Holocaust Studies o suvremenoj metodologiji o po­
dučavanju o holokaustu s posebnim osvrtom na zemlje tzv. Balkana i razliku
između svjedočanstava i autobiografije preživjelih po oslobođenju i u kasni­
jim desetljećima. Uz sve to Kalmi Baruh je bio i tema emisije „Književnost
BiH: Kalmi Baruh" na prvom programu BHT-a.493 Zanimljivosti radi može
se spomenuti i da su cionist Kalmi Baruh te mason Ivo Andrić494 bili prijate­
lji.495
Znači Kalmi Baruh je jedno dulje vrijeme u BiH slobodno govoreći bio
hit, a istovremeno ga u Hrvatskoj zlorabe za povećavanje mrežnog jaseno-
vačkog popisa i to na temelju nekakvih komunističkih podataka za koji je u
mnogo navrata pokazano da su krajnje upitne kvalitete, a i na ovdje opisa­
nom konkretnom primjeru je opet pokazano da sadrži laži.
Na temelju ovog i nekoliko tisuća prethodno opisanih primjera moglo
bi se reći da se pri sastavljanju mrežnog jasenovačkog popisa išlo principom
tepih-bombardiranja496 gdje se popisalo koga god se moglo pa ako prođe,
prođe. Ako se tako radilo čak i s poznatim osobama, može se samo zami­
sliti što se sve radilo s nepoznatim osobama za koje je teže pronaći izvore
podataka. Što bi primjerice bilo da je Kalmi Baruh bio nepoznat? Ostalo bi i
dalje na mrežnom jasenovačkom popisu kao teško dokaziva laž. I što bi bilo
da revizionist Ivo nije pomogao u otkrivanju ovoga? Možda bi trebalo dulje
vremena da se otkrije zloporabu Kalmija Baruha. Uglavnom, sve što neko­
mu može pasti na pamet glede prijevare kod popisivanja, vjerojatno je već
napravljeno na jasenovačkom popisu.

491 https://web. archive. org/web/20191005134141/https://www. klix.ba/magazin/kultura/vrati-

mo-kalmija-baruha-u-sarajevo-grad-kojem-je-uvijek-pripadao/180411007
492 https://web.archive.Org/web/20191005143717/https://www.oslobodjenje.ba/o2/kultura/
izlozbe/kalmi-baruh-prevelik-za-svoju-sredinu-355392
493 https://web.archive.Org/web/20191005134512/https://mojtv.net/kanal/tv-program/24/
bhtl/2018-07-31/emisija/90485895/knjizevnost-bih-kalmi-baruh
494 https://web.archive.org/web/20191005134714/https://www.vecernji.hr/vijesti/nikada-nije-
presao-na-pravoslavlje-a-zbog-ljubavne-je-afere-izbacen-iz-masonske-loze-1119666
495 https://web.archive.Org/web/20191005134816/https://www.balcanicaucaso.org/bhs/zone/
Bosna-i-Hercegovina/Kalmi-Baruh-Mali-Spinoza-167360
496 http://archive.is/VBDBK
Modus nonsens
U opširnom tekstu pod naslovom „Tek je svaki peti Židov u NDH živ do­
čekao 1945."i97 povjesničar I. Goldstein za jedan portal piše o „genocidu poči­
njenom nad Židovima u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj". Već u samom naslovu
teksta nazire se Goldsteinova znanstvena (ne)preciznost jer je dio Zidova
stradao i 1945. godine. Preciznije, prema podatcima iz digitalne inačice ko­
munističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) kod 2.328 Židova iz
Hrvatske i Bosne i Hercegovine u rubrici „ggsm" navodi se 1945. kao godina
smrti. Znači doživjeli su 1945. godinu, ali je nisu preživjeli kao ni primjerice
stotine tisuća Hrvata498 nakon pokolja Titovih eskadrona smrti krajem i na­
ročito nakon kraja Drugoga svjetskog rata u Europi.
Čak i ako na trenutak zanemarimo ovu pogrješku i tretiramo to kao da je
svaki peti Židov iz Hrvatske i BiH preživio rat, opet su Goldsteinovi navodi
u koliziji s drugim podatcima. Prema Goldsteinu je više od 9.000 preživjelih
Židova s područja tadašnje Nezavisne Države Hrvatske, a prema Žerjaviću
u Hrvatskoj i BiH je 1941. godine trebalo biti oko 34.000 Židova.499 Znači da
je prema tomu preživjelo više od četvrtine, a ne tek petina Židova. Vlasti­
ti podatci su mu u koliziji s interpretacijom. Ako pak Goldstein osporava
Žerjavićeve izračune, onda osporava i njegov rad koji služi kao znanstveni
temelj za rezervni jasenovački mit o 80 do 100 tisuća žrtava. Kad je već i sam
naslov problematičan, bolji ne može biti ni ostatak.
Za potrebe ovog teksta korišteni su podatci iz digitalne inačice komuni­
stičkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64), podatci iz mrežnog jaseno-
vačkog popisa JUSP-a Jasenovac te demografski izračuni Vladimira Žerjavi-
ća. U ovim slučajevima radi se o podatcima iz izvora koje I. Goldstein smatra
neupitnima što je i sam više puta naveo u medijima.500 Pretpostavljamo da
mu ni podatci iz digitalnog arhiva Yad Vashema nisu sporni.
Teze bez veze

Prema Goldsteinu: „Jasenovac je ostao u funkciji puna 44 mjeseca, gotovo do

samoga kraja rata. Tamo je ubijena većina Židova iz sjeverne Hrvatske i Bosne - njih

497 https://web.archive.org/web/20191005141255/https://www.vecemji.hr/vrjesti/tek-je-svaki-
peti-zidov-u-ndh-ziv-docekao-1945-1267577
498 https://web.archive.org/web/20170718160517/http://www.enciklopedija.hr/natuknica.as-
px?ID=34099
499 Žerjavić, 1989., s. 36. i 39.
500 http://web.archive.Org/web/20191005144749/https://www.slobodnaevropa.org/a/
ivo-goldstein-jasenovac-logor-/29198835.html
između 17 i 18 tisuća." Ovo su vrlo zanimljivi podatci jer su se na mrežnom
jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac na dan 4. rujna 2018. godine nalazi­
le 13.143 židovske žrtve. To je čak za 4 do 5 tisuća manje od Goldsteinovih
navoda. Prema podatcima iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava
rata (L64) za Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu u logorima Jasenovac, Stara
Gradiška i na području Gradine kod Jasenovca stradalo je upola manje sveu­
kupno 7.136 Zidova ili kako ih u tom popisu nazivaju Jevreja.
Prema podacima iz digitalnog arhiva Yad Vashema kad se gledaju samo
podatci o žrtvama prema Page of Testimony, tj. u zapisima prema svjedočan­
stvima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija u Jasenovcu i Staroj Gra­
diški potencijalno je stradalo tek nešto više od 3 tisuće Židova.501 Pri tomu
treba naglasiti da se među tim jasenovačkim žrtvama primjerice nalazi i
Emerik Blum,502 sarajevski gradonačelnik iz vremena Zimske olimpijade
1984. godine, tako da je i taj broj podložan daljnjoj reviziji.
Prema popisu L64 ukupno je iz Hrvatske i BiH stradalo 21.246 Židova,
a od Goldsteina navedenih 17 ili 18 tisuća jasenovačkih žrtava je oko 80 %
tog broja. To sugerira da bi on mogao biti upoznat s brojem stradalih Žido­
va prema komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine. Ako je tako,
morao bi biti upoznat i s brojem od oko 7 tisuća Židova koje su komunisti
popisali kao žrtve iz Jasenovca i Stare Gradiške. Kako je od 7 tisuća došao do
17 tisuća židovskih žrtava, neka sam objasni javnosti.
U tekstu je već prije navedeno da je prema Žerjaviću u Hrvatskoj i BiH
1941. godine trebalo biti oko 34.000 Židova. Kako je također već navede­
no, prema podatcima iz L64, uračunamo li dvojbene žrtve, stradalo je 21.246
Židova odnosno prema tome preživjelo ih je oko 13 tisuća, a to je broj koji
odgovara podatku J. Lebel o broju preživjelih Židova u nekadašnjoj Jugosla­
viji odmah nakon rata.503 To znači da ih je u odnosu na Žerjavićev proračun
preživjelo oko 38 %, ili 2/5. Prema istim relacijama iz komunističkog popisa
L64 u Jasenovcu i Staroj Gradiški stradalo je 21 %, tj. otprilike svaki peti Ži­
dov u Hrvatskoj i BiH.
Brojčano prema popisu L64 u Drugom svjetskom ratu stradalo je 9.648
Židova iz BiH. To je oko 80 % svih Židova iz BiH u 1941. godini. Iz Hrvatske
je prema L64 stradalo 11.598 Židova od 22.000 koliko je Žerjavićev izračun za

501 Koić & Banić, Deset tisuća pitanja o jasenovačkim žrtvama, s. 32.-34.
502 https://web.archive.org/web/20180909061735/https:/namesfs.yadvashem.org/YADVASH-
EM/16021821_360_0505/129.jpg
503 https://web.archive.Org/web/20210601210546/https://www.hkv.hr/izdvojeno/komentari/
dvidmarovic/36799-d-vidmarovic-golootocki-martirij-zidovske-spisateljice-zeni-lebl.html
1941. godinu, a to znači da je u Hrvatskoj stradalo tek nešto više od polovice
hrvatskih Zidova, tj. preciznije nešto manje od 53 %. Prema podatcima z digi­
talne inačice komunističkog popisa žrtava rata (L64) iz Hrvatske je preživjelo
oko 10.400, tj. više od 47 % ili skoro polovica svih Zidova. To implicira da su
bosanski sefaradi iznadprosječno stradavali u ratu u odnosu na aškenaze ili
su jugokomunistički popisivači u BiH bili „lake" ruke.
Kad se dodatno analiziraju podatci iz L64 o hrvatskim Židovima, onda
se dobije ovakav rezultat. Od ukupno 11.598 Židova iz Hrvatske stradalih u
Drugom svjetskom ratu 41 % ih je stradalo na području Nezavisne Države
Hrvatske, od toga dio kao pripadnici titoističkih postrojbi, 27 % ih je stra­
dalo izvan Nezavisne Države Hrvatske, najviše u Srbiji i Njemačkoj, ali čak
i u Egiptu, a nepoznato je mjesto stradanja u 31 % slučaja. Znači prema ko­
munističkom popisu žrtava Drugoga svjetskog rata na području Nezavisne
Države Hrvatske sveukupno je stradao 4.741 Židov iz današnje Hrvatske, tj.
21 % ili tek svaki peti. Svi ostali hrvatski Židovi stradali su negdje drugdje/
nepoznato (31 %) ili su preživjeli rat (47 %).
Prema navedenim podatcima iz jugokomunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. hrvatski Židovi su znatno manje stradavali u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj nego primjerice srbijanski Židovi u susjednoj „judenfrei" Srbiji.
Izuzetno visok postotak nepoznatog mjesta stradanja hrvatskih Židova u
komunističkom popisu može se svakako tumačiti, ali za ovu temu je najza­
nimljivija relacija sa Židovima iz BiH kod kojih je nepoznato mjesto smrti u
samo 1,8 % slučajeva, a to je preko 17 puta manje nego u slučaju Hrvatske.
Dva su objašnjenja ovog povijesno-statističkog fenomena. Možda su jugoko­
munistički popisivači u BiH bili spospobniji od onih u Hrvatskoj ili su samo
bolje slijedili crvenu nit.
Singeri, Hrvati, katolici

Kad nekima brojevi ne idu u prilog, onda se okreću pojedinačnim sud­

binama. Pri tomu je stari propagandni obrazac da se koriste najslabiji, a to su
djeca i bolesnici. Tako od I. Goldsteina saznajemo za priču o djevojčici Sofiji
Singer. Jedanaestgodišnja Sofija „(...) nevještim rukopisom, moli da se njezin otac
Leopold (Lavoslav) Singer (1884.), koji je već „30 godina sasvim gluh" i ima srčanu
manu, otpusti sa Zavrtnice (...)". U tekstu se navodi da je Leopoldu Singeru
temeljem usvojene molbe stigla preporuka da se pusti iz sabirnog centra Za­
vrtnica u Zagrebu.
Međutim, nakon toga u jednoj rečenici se od činjenica preko nagađanja
stiže do čiste fikcije koja naposljetku postaje nedvojbeni dokaz nečijeg stra­
danja u Jasenovcu. Od nagađanja „Nije jasno je li Singer uistinu pušten (...)",
preko pretpostavke „(...) čini se daje preporuka stigla prekasno i temeljem
toga do zaključka da je već bio deportiran u Jasenovac." Kod modusa po-
nensa mogu se izvući razni zaključci, ali ovo ih sve nadmašuje i prelazi u
modus nonsens.
Ne znamo ima li autor neka druga saznanja o ovom slučaju, ali iz teksta
nije jasno na temelju čega izvodi zaključak o Singeru: „Iz Jasenovca se nijednom
nije javio pa mu zbog toga nije poslan nijedan paket, što znači da je već u listopadu
ili najkasnije u studenom bio mrtav." Ovdje prestaje svaki dodir sa znanošću i
prelazi se u sferu vidovitog. Ako Singer nije bio interniran u Jasenovcu, jasno
je da se iz njega nije ni mogao javiti. Po istom principu se može pretpostaviti
da je Singer bio deportiran primjerice u Sajmište kod Beograda ili Auschwitz,
a iz ta dva logora smrti baš i nisu stizale poruke.
Prema navedenom moglo bi se zaključiti da Goldstein zna puno više o
ovom slučaju nego jugokomunistički popisivači jer prema L64 Leopold Sin­
ger rođen u Đakovu 1884. godine je Hrvat katolik koji živi u Zagrebu, a stra­
dao je 1945. godine na nepoznatom mjestu od nepoznatih počinitelja.
Jedna stvar je čini se posebno zasmetala Goldsteinu pa je reagirao kako
ne priliči znanstveniku i profesoru na fakultetu. Glede Sofije Singer zasme­
talo ga je: „(...) paradoksalno je daje u „Popisu žrtava Zagreb" pod njezinom naci­
onalnom pripadnošću upisano „Hrvatica" " Nije jasno zašto bi to bilo paradok­
salno ako se obitelj Singer izjasnila kao Hrvati i katolici. Pripadnik nekog
naroda se ne postaje nužno rođenjem, već osjećajem pripadnosti.
Primjerice, od 146 Singera iz Hrvatske koji se nalaze na komunističkom
popisu žrtava rata iz 1964. godine (L64) čak je 57 Hrvata katolika. Znači Hr­
vata Singera je oko dvije petine pa se prema tomu baš i ne radi o paradoksu,
već prije o pravilu. Za one koji ne znaju, jedan od najpoznatijih Hrvata Singe­
ra bio je Vlado, jedan od najviše rangiranih ustaških dužnosnika za vrijeme
Drugoga svjetskog rata. Među njima je i Sofija Singer (1930.) navedena kao
Hrvatica i katolkinja, stradala 1945. godine na nepoznatom mjestu od nepo­
znatih počinitelja. Popis žrtava rata iz 1964. godine su radili komunisti, a ne
ustaše. Bar prof. Goldstein ne bi trebao sumnjati u rezultate jugokomuni-
stičkog popisa žrtava za koji je sam rekao da su žrtve na njemu „skrupulozno
popisane".504
Na popisu stranih Zidova interniranih u Italiji505 tijekom Drugoga svjet­
skog rata nalazi se 2.337 osoba povezanih s Hrvatskom te Bosnom i Her­

504 https://web.archive.org/web/20180827155310/https://www.jutarnji.hr/globus/Glo-
bus-komentari/pise-ivo-goldstein-komisija-za-jasenovac-nova-besmislena-inicijativa-se-
fice-drzave/7321071
505 http://web.archive.Org/web/20191005150427/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca.php
cegovinom. Povezani su rođenjem, državljanstvom, mjestom boravka i na­
cionalnom pripadnošću. Zanimljivo je da su se u rubrici državljanstvo ili
nacionalnost (Nazione o Nazionalita) čak 1.553 internirca, tj. njih 2/3 izjasnilo
kao državljani Hrvatske ili kao Hrvati (Croata/Croato), a ne primjerice kao
državljani Jugoslavije. Među njima su i 22 Hrvata-Židova iz Beograda, a ima
ih i iz Niša, Šapca i drugih mjesta u Srbiji. Među Hrvatima-Židovima je i 11
Singera i „paradoksalno" 6 Goldsteina. Na kraju još nešto o Sofiji Singer.
Prema podatku rođakinje Loni/Line Singer iz digitalnog arhiva Yad Vashe-
ma Sofi Singer, kći Leopolda i Gine, ubijena je u ratu, ali ne navodi se gdje ni
kada. Međutim, zanimljivo je da ona prema iskazu rođakinje ima sedam,506
a ne jedanaest507 godina kako navodi Goldstein.
Supruga Leopolda Singera Eugenija je također zanimljiv slučaj. Prema
Goldsteinu „Majka Eugenija (1895.) uhićena je u Daruvaru 1942. godine te ubije­
na u Staroj Gradiški."
U popisu L64 su dvije Eugenije, Židovka rođena 1886. i Hrvatica katol­
kinja rođena 1895. godine te jedna Evgenija Singer, Židovka rođena 1880.
godine. Sve tri su iz Zagreba. Obje Eugenije su stradale 1945. godine na ne­
poznatom mjestu, a Evgenija (1880.) u Staroj Gradiški 15; lipnja 1942. godine.
Znači jedina Eugenija, tj. Evgenija stradala u Staroj Gradiški prema L64 je
čak 15 godina starija od Goldsteinova navoda, a jedina Eugenija rođena 1895.
je Hrvatica katolkinja i stradala je na nepoznatom mjestu.
Ni podatci iz Yad Vashema ne idu u prilog navodima iz Goldsteino­
va teksta. Primjerice, u digitalnom arhivu Yad Vashema Eugenija Singer508
(1880.) je zabilježena na popisu za deportaciju iz Daruvara od 9. lipnja 1942.
godine. Međutim, radi se o udovici rodom iz Bjelovara koja je živjela u Za­
grebu, a prema djevojačkom prezimenu znamo da se ne radi o majci Sofije
Singer pa to znači da se u slučaju žrtve iz Stare Gradiške ne radi o supruzi
Leopolda Singera iz Zagreba kao što pogrješno zaključuje profesor povijesti
I. Goldstein.
Ista Eugenija Singer (1880.) nalazi se u digitalnom arhivu Yad Vashema
prema podatku iz srbijanskog Spiska žrtava rata,509 propagandnog pamfleta
objavljenog 1992. godine za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku. Prema srbi­

506 http://web.archive.org/web/20191005150641/https://namesfs.yadvashem.org/YADVASH-
EM/11031043_588_3844/93.jpg
507 http://web.archive.org/web/20191005150807/https://namesfs.yadvashem.org/YADVASH-
EM/24020933_372_1476/28.jpg
508 https://archive.ph/WLjFm
509 https://archive.ph/ORerN
janskom Spisku žrtava rata postojala je još jedna Eugenija Singer510 iz Zagreba,
rođena je 1886. godine, a stradala je 1945. u nepoznatom logoru. U digital­
nom arhivu Yad Vashema je zapis o Gini Singer staroj 48 godina, prema rela­
ciji s ostalim navedenim godinama može se zaključiti da je rođena oko 1893.
godine. Ovdje treba dodati da je Gina hipokoristik od Eugenija. U digital­
nom obrascu se navodi da je ubijena 1941. godine. Međutim, u skeniranom
originalu zapisa na kojem se temelji taj digitalni obrazac Gina Singer511 je
„odvedena" 1941. godine, ali ne navodi se kamo niti da je te godine i ubijena.
Iz navedenih primjera može se zaključiti da je vrijeme i mjesto stradanja
obitelji Singer dvojbeno, tj. nepoznato. Prema podatcima iz komunističkog
popisa žrtava rata (inačice L64 i SZSJ64) radi se o hrvatskoj katoličkoj obitelji
stradaloj 1945. godine. Podatci s tog komunističkog popisa glavni su izvor
podataka za mrežni jasenovački popis u kojem se kod 3/4 svih podataka o žr­
tvama navodi izvor SZSJ64. Ne može se javno zagovarati podatke s mrežnog
jasenovačkog popisa JUSP-a Jasenovac, a istovremeno osporavati rezultate
komunističkog popisa žrtava rata koji mu je glavni izvor. To je paradoks.
Ako se pak osporavaju podatci iz komunističkog popisa žrtava rata, auto­
matski se osporavaju i podatci s mrežnog jasenovačkog popisa kojima je to
glavni izvor podataka. I tako na kraju, htjeli to neki ili ne, svi putevi vode u
revizionizam.
Ako je Goldstein htio dokazivati hrvatsku genocidnost, umjesto opšir­
nog novinskog teksta u kojem je jedan od glavnih elemenata krajnje dvoj­
bena priča o hrvatskoj obitelji Singer mogao je jednostavno navesti imena 4
do 5 tisuća Zidova koji se ne nalaze na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac i
tako bi osnažio svoju tvrdnju o 17 do 18 tisuća u Jasenovcu ubijenih Židova.
Puno teksta ne znači da se puno toga pametnog ima za reći. Lijepo je rekao
Boethius - Da si šutio, mislili bi da si filozof. To vrijedi i za profesore s Filozof­
skog fakulteta.

Nekromancija
U Židovskom biografskom leksikonu (ŽBL) koji uređuje I. Goldstein
nalazi se Bertold Bachrach,512 sin Eduardov, za kojeg se između ostaloga
navodi da je rođen u Trebiču u Češkoj 1. svibnja 1878. godine i da je umro u
Zagrebu 8. lipnja 1918. godine. U Hrvatsku je doselio iz Beča 1901. godine i

510 https://archive.ph/pdT2r
511 https://web.archive.org/web/20191005152044/https://namesfs.yadvashem.org/YADVASH-
EM/11031043_588_3844/93.jpg
512 http://web.archive.org/web/20191005152240/http://zbl.lzmk.hr/?p=414
djelovao je kao nadčinovnik Zemaljske banke u BiH. Njegova udovica Sofija
rođ. Poljokan, spominje ga u prijavi svoje imovine hrvatskim vlastima. Bez
obzira što je prema Goldsteinovu leksikonu umro 1918. godine, tj. krajem Pr­
voga svjetskog rata, to sudeći prema mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a
Jasenovac nije spriječilo ustaše da ga 1941. godine ubiju u Jasenovcu, ali ni ta­
lijanske vlasti da ga 1945. godine registriraju na jugu Italije. Krenimo redom
razjasniti detalje ovog slučaja nekromancije.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu Berthold Bachrach, sin Eduar-
dov, rođen 1878. godine u Zagrebu, po nacionalnosti Židov*, alternativno
prema napomenama Hrvat, ubijen je od ustaša 1941. godine u logoru Jase­
novac. Osim godine smrti jedno ,,h" u imenu i Zagreb kao mjesto rođenja, a
ne smrti, jedine su razlike u odnosu na podatke iz Goldsteinova leksikona.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine
(L64) Bertholda Bachracha ubili su ustaše u Jasenovcu 15. lipnja 1941. godine,
znači nekoliko mjeseci prije nego što je uspostavljen logor Jasenovac. Prema
L64 Sofija Bachrach iz Zagreba, rođena 1882. godine, ime oca nije navedeno,
ubijena je također 15. lipnja 1941. godine kao i Berthold Bachrach, ali ne u
Jasenovcu, već u Auschwitzu. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema Sofije
Poljokan, ali ima 24 zapisa na upit o Sofiji Bachrach. Međutim, svi ti zapisi
odnose se na žene iz Njemačke, Nizozemske, Ukrajine, Bjelorusije, Rusije i
Rumunjske i niti jedna nema veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom bilo
rođenjem, boravkom ili smrću. Tu nije kraj čudima u ovom slučaju.
Prema talijanskim podatcima Bertold Bacharach,513 sin Eduardov, ro­
đen 1. svibnja 1878. godine zajedno sa suprugom Sofijom Poljokan514 rođe­
nom 1890. godine (otac Avram), interniran je u Splitu 10. studenoga 1941.
godine, a 1945. godine supružnici su registrirani u mjestu Santa Maria al
Bagno na samoj peti „talijanske čizme" južno od Leccea. Ako ste umrli ili
ubijeni na dva mjesta i naknadno se pojavite na trećem, bar su dva podatka
sumnjiva. U ovom slučaju talijanske vlasti nemaju motiva za laganje ili za
manipulaciju podatcima. Osim toga prema mrežnoj stranici www.geni.com
Berthold Bachrach515 rođen po ocu Eduardu i majci Hermini 1878. godine u
Trebiču u Češkoj, znači isti onaj o kojem se cijelo vrijeme ovdje piše, umro je

513 https://web.archive.Org/web/20191005152815/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca .
php? a=show&sid=8948
514 http://web.archive.Org/web/20191005152726/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca .
php? a=show&sid=8949
515 http://web.archive.Org/web/20191005153910/https://www.geni.com/people/Berthold-Bac
hrach/6000000021646292326
1959. godine, a supruga Sofija516 1973. godine - oboje u Sao Paulu u Brazilu.
Znači tu se opet može vidjeti oholost u izmišljanju povijesti tako da se živi
proglašavaju umrlima tijekom Prvoga ili ubijenima tijekom Drugoga svjet­
skog rata, a stvarno su umrli prirodnom smrću godinama nakon rata.
Prema talijanskim izvorima u Italji su internirani i Ella Bacharach, ro­
đena 1908. godine, kći Bertoldova, njezin suprug Adolf Krauss i njihova kći
Edith. Ella Krauss/Bacharach je internirana od Talijana istog dana kad i nje­
zini roditelj 10. studenoga 1941. godine. Sredinom siječnja 1942. godine Ella
Krauss/Bacharach je s mužem i kćeri registrirana na Korčuli, a 1945. godine
ona je zajedno s obitelji i svojim roditeljiima zabilježena u već spomenutom
mjestu Santa Maria al Bagno.
Mlađa kći Bertholda Bachracha Mizi,517 udana Weiss, rođena 1911. go­
dine, s mužem Josipom518 i s kćeri Mirtom519 bila je internirana u Splitu pa
zatim u nekoliko logora po Italiji od kojih je najpoznatiji Ferramonti u ko­
jem su bili do 10. svibnja 1943. godine do odlaska u Brazil. Nakon završetka
Drugoga svjetskog rata iz Italije su u Brazil odselili i ostali članovi obitelji
Bachrach, Krauss i Weiss. U dubokoj starosti dugo poslije Drugoga svjetskog
rata umrle su kćeri i zetovi, a u trenutku pisanja ovog teksta obje unuke su
još uvijek bile žive, tj. nema podataka da su umrle. Znači da nitko od njih nije
stradao u Drugomu svjetskom ratu, štoviše neke od „žrtava" možda su baš
u vrijeme dok su ih ustaše navodno ubijali u Jasenovcu šetale po Copacabani
ili Ipanemi.
Jasenovački kolaž

Međutim, ako su članovi obitelji Bachrach, Krauss i Weiss iselili u Bra­

zil, to nije garancija da se njihova imena ne će naći na jasenovačkom popi­
su. Ako se potraže ista prezimena (Bachrach, Krauss, Weiss) u kombinaciji
s istim ili sličnim imenima primjerice Mizi/Mici/Marija ili Ella/Eva/Ema itd.,
onda je u mrežnom jasenovačkom popisu devetnaestero žrtava odgovaraju­
ćih kombinacija imena i prezimena. Od toga jedanaestorica su muškaraca s
prezimenom Weiss i osobnim imenima Josip, Joško, Jozef i Jusuf.

516 http://web.archive.org/web/20191005153917/https://www.geni.com/people/Sofia-Bachra
ch/6000000021646196817
517 https://web.archive.Org/web/20191005154822/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca .
php?a=show&sid=2699
518 http://web.archive.Org/web/20191005154717/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca .
php?a=show&sid=2698
519 https://web.archive.Org/web/20191005154926/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca .
php?a=show&sid=8683
 Ne računajući te kombinacije koje će se posebno objasniti kasnije u tek­
stu, od osmero ostalih iz ove grupe u digitalnom arhivu Yad Vashema samo
u tri slučaja ima dokaza da se radi o stvarnim žrtvama rata - to su Mira
Weiss (1913.) te Edita i Eva Kraus. Međutim, niti jedna od njih nije stradala
u Jasenovcu.
Na mrežnom jasenovačkom popisu su tri problematične Mire Weiss.
Najstarija među njima je Mira Weiss (1913., Ludbreg, Samuel), a zanimljivo
je da su dvije identične u popisu L64. Razlikuju se samo po nacionalnosti,
jedna je Hrvatica, a druga Židovka. Kod Hrvatice je nepoznata godina rođe­
nja i stradala je u Loborgradu, a Židovka u Jasenovcu. Ovakve kombinacije
dvojnika različitih nacionalnosti i mjesta smrti iz komunističkog popisa žrta­
va rata su nekoliko puta spominjane u knjizi.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je jedan zapis temeljem iskaza rod­
bine o Miri Weiss rođ. Weinrebe iz Ludbrega, otac Shmuel, rođena je 1918.
godine, a stradala 1941. u Ludbregu. Mira Weiss (1932.*, Ruma, očevo ime
nije navedeno) - u napomenama jasenovačkog popisa navodi se alternativna
godina rođenja 1919. To je ogromna razlika od čak 13 godina.
U popisu L64 Mira Vajs rođena 1932. godine nije iz Rume, već iz Zagre­
ba i otac joj se zove Ladislav. Treća problematična Mira Weiss (1930.*, Ilok,
Jakob*) s jasenovačkog popisa ne nalazi se na komunističkom popisu žrtava
rata iz 1964. godine jer je to novi nalaz prema knjizi nekadašnjeg djelatnika
komunističkih tajnih službi Dragoja Lukića i podataka iz srbijanskih popi-
snica istine (AOISV). U napomenama se navodi alternativna godina rođenja
koja se razlikuje za 5 i alternativno ime Elza. Taj kaos podataka obično uka­
zuje na nedovoljnu usklađenost pri kreiranju papirnatih žrtava.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu temeljem podataka iz druge
Miletićeve knjige o Jasenovcu te prema projektu „Dotršćina" Edita Kraus
(1930., Zagreb, otac Julio) je stradala 1945. godine u Jasenovcu. Međutim,
prema iskazu školske prijateljice iz digitalnog arhiva Yad Vashema ona je
1943. godine obješena u Zagrebu. Prema digitalnoj inačici komunističkog
popisa iz 1964. godine (L64) Edita Kraus (1930., Zagreb, Julio) stradala je 15.
rujna 1943. u Staroj Gradiški, a Edit Kraus iz Zagreba, bez godine rođenja i
imena oca stradala je 15. lipnja 1943. u Auschwitzu.
Može se uočiti da se u različitim izvorima podudara samo godina smrti
1943., naravno ne i u mrežnom jasenovačkom popisu u kojem je to 1945. go­
dina. Četiri različita mjesta smrti ukazuju da se o mjestu smrti samo nagađa
ili manipulira, već prema namjeri autora tih podataka.
Eva Kraus (1920., Osijek, očevo ime nije navedeno), odnosno žrtva s
identičnim identifikacijskim podatcima ne nalazi se u digitalnom arhivu Yad
Vashema, ali zato se mogu naći dva zapisa na temelju iskaza rodbine o Evi
Krausz, tj. o Evi Goldshein djevojački Kraus, rođenoj 1920. godine u Subo-
tici, roditelji Bela i Margit, živjela je u Beogradu, a ubijena je 1941. godine u
srpskom logoru Sajmište.
Znači da u svih 8 slučajeva iz mrežnog jasenovačkog popisa nema po­
tvrde da se radi o stvarnim jasenovačkim žrtvama. To su uz već navedene
Bertholda Bachracha, tri Mire Weiss te Editu i Evu Kraus još dvojica i to
Adolf Kraus (1864.*, Wilhelm, Đakovo) te Adolf Kraus (1874.*, Osijek, očevo
ime nije navedeno) kod kojega se u napomenama kao mjesto smrti navode
logori Tenje i Auschwitz.
U srbijanskom Spisku žrtava rata su uz navodnu jasenovačku žrtvu Ado­
lfa Krausa (1876., Osijek, očevo ime nije navedeno) koji je živio u Slavon­
skom Brodu još četvorica vrlo sličnih Adolfa za koje u digitalnom arhivu
Yad Vashema nema svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organiza­
cija. To su Adolf Kraus (1867., Podravska Slatina, očevo ime nije navedeno)
stradao u Auschwitzu u kolovozu 1942. godine, Adolf Kraus iz Slavonskog
Broda, očevo ime i godina rođenja nisu navedeni, stradao 1945. godine u
nepoznatom logoru, Adolf Kraus (1879., Subotica, očevo ime nije navedeno)
u Auschwitzu stradao 1944. godine i Adolf Krauz (1898., Zagreb, Ignaz) stra­
dao 1945. u nepoznatom logoru.
Ako pretragu istih ili sličnih imena kao kod članova obitelji Bachrach,
Krauss i Weiss proširimo na cijeli komunistički popis žrtava iz 1964. godine,
a ne samo na potencijalne jasenovačke žrtve i usporedimo to s podatcima iz
svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija iz digitalnog ar­
hiva Yad Vashema, znači ne uzimajući u obzir primjerice podatke iz nepouz­
danih izvora izvora kao što je srbijanski Spisak žrtava rata, od 21 mogućnosti
samo u 7 slučajeva može se naći potvrda da se radi o stvarnim žrtvama rata.
Od toga je jedna žena obješena u Zagrebu, jedna stradala u Ludbregu, jedna
umrla od tifusa u Đakovu, dvije žrtve iz Auschwitza, jedna stradala na nepo­
znatom mjestu i Marta Weis.
U digitalnom arhivu Yad Vashema se nalazi jedna lista stradalih Zidova
iz Slavonskog Broda nepoznatog autorstva na kojoj se nalazi i Marta Weis
(1937.*, Slavonski Brod, Natan) stradala u Jasenovcu 1942. godine. Međutim,
u L64 se nalazi Marta Veiss s istim mjestom rođenja i imenom oca, ali kao
godina rođenja navedena je 9999, tj. nepoznata. Ona je stradala 15. 3. 1945.
godine na nepoznatom mjestu. Nadnevak 15. 3. 1945. u L64 obično znači da
autori ne znaju vrijeme smrti.
U L64 se nalaze dva Natana Veisa iz Slavonskog Broda. Židov bez očeva
imena i nepoznate godine rođenja stradao na nepoznatom mjestu 15. 3.1945.

310
i Hrvat (1904., Adolf) stradao 15. srpnja 1941. godine u srbijanskom logoru
Banjica u Beogradu. U digitalnom arhivu Yad Vashema su trojica Natana
Vajsa/Weisa iz Slavonskog Broda. Jedan star 36 godina stradao u Beogradu
u svibnju 1942. godine i drugi star 40 godina stradao u Beogradu, ali 1941.
godine. Oba podatka su s različitih lista židovskih žrtava iz Slavonskog Bro­
da. Treći Natan Veiss je prema srbijanskom Spisku žrtava rata stradao 1945.
godine na nepoznatom mjestu.
Ovdje su samo dvije dvojbe. Radi li se o stvarnoj žrtvi ili ne te je li stra­
dao u nekom od nekoliko srbijanskih logora smrti smještenih u glavnom
gradu Srbije ili se ne zna mjesto smrti. U oba slučaja to posljedično znači da je
veća vjerojatnost da je Marta Weiss ili lažna žrtva vrlo slična istoimenoj žrtvi
iz Baranje koja je stradala u Auschwitzu ili je stradala na istom mjestu kao i
njezin otac. U oba slučaja to znači da se ne radi o jasenovačkoj žrtvi.

Jedan od svih

Na mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se sedmorica Josipa Weissa.

Od najstarijeg prema mlađem uz mjesto rođenja i ime oca slijede Josip Weiss
(1867., Ilok, ime oca nije navedeno), J. W. (1873., Budrovci, Filip), J. W. (1881.,
Slavonski Brod, Salamon), J. W. (1890., Zablatje, Salamon), J. W. (1905., Lipo-
vljani, Đuro), J. W. (1910., Nova Gradiška, Jakob), J. W. (1931., Ilok, ime oca
nije navedeno). Na popisu su još i Josip Markus Weiss (1924., Ilok, Emanuel),
Joško Weiss (1903., Bjelovar, ime oca nije navedeno), Jozef Weiss (1887., Da­
ruvar, Emanuel) i Jusuf Weiss (1902., Osijek, Stjepan).
U napomenama jasenovačkog popisa kod Josipa (1905.) iz Lipovljana
i Josipa (1910.) iz Nove Gradiške navodi se da su nestali, a kod potonjeg
piše i da je otjeran, dok je prema projektu „Dotršćina" stradao u Njemačkoj.
Kod Jusufa Weissa u napomenama piše da je stradao u Gospiću u kolovozu
1941. godine. Treba napomenuti da u digitalnoj inačici popisa iz 1964. go­
dine (L64) nema Weissa s imenom Jusuf, a u napomenama jasenovačkoga
popisa u tom slučaju su dodali ime Jakob.
U jednom popisu 1.189 jasenovačkih logoraša iz 1941. godine koji je ču­
dom svojstvenim za jasenovački mit iskopan 1945. godine, pri čemu se misli
doslovno iskopan iz zemlje u prema jugokomunističkoj historiografiji na­
vodno potpuno uništenom logoru Jasenovac, nalaze se Jusuf Weiss star 38
godina iz Slavonske Orahovice i dva mjesta ispod Jakob Walles star 51 godi­
nu iz Iloka.520 Ovo bi mogli biti predlošci za neke žrtve s mrežnog jasenovač­
kog popisa. Prigodno treba spomenuti da je na mrežnom jasenovačkom po-

520 Miletić 1, dok. br. 48.

pišu Jakob Vales iz Iloka rođen nepouzdano određene 1898.* godine, ubijen
od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. U napomenama se navodi i alternativno
mjesto stradanja Srijemska Mitrovica.
Međutim, u digitalnom arhivu Yad Vashema su zapisi prema kojima je
Vales 1943. godine primao pakete u Staroj Gradiški te zapis prema svjedo­
čanstvu sestrične prema kojem je Jakow Wales iz Iloka rođen 1895. godine
stradao u Auschwitzu. Nemoguće da je netko stradao na tri različita mjesta
i još prima pakete na četvrtom mjesecima nakon što je već ubijen u Jase­
novcu. Ovo je tipičan primjer uvjerljivosti jasenovačkog popisa, ali i primjer
vjerodostojnosti raznih „autentičnih" dokumenata „iskopanih" za vrijeme
komunističke diktature.
Kod trojice Josipa Weissa s mrežnog jasenovačkog popisa u L64 se navo­
di da je mjesto smrti nepoznato. To su Josip iz Budrovaca (1873., Filip), Josip
iz Slavonskog Broda (1881., Salamon) i Josip iz Zablatja (1890., Salamon).
Treba napomenuti da su u L64 u stvari dvojica imenjaka iz Zablatja, rođeni
iste godine, razlikuju se samo u imenu oca Salamon, tj. Sime. Sime se može
shvatiti i kao hipokoristik od Salamon. Ime Sime bi inače više priličilo Zabla-
ću kod Šibenika, mjestu koje asocira na četničke zločine nad Hrvatima, nego
Zablatju kod Legrada. „Obojica" zavičajnih Zablatjana su prema L64 živjeli u
Zagrebu pa je glavna razlika u mjestu smrti, tj. Jasenovac ili nepoznati logor.
U digitalnom arhivu Yad Vashema ima osam zapisa iz kategorije svje­
dočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija zanimljivih za ovaj
slučaj. Tih osam zapisa odnosi se na pet osoba s raznim inačicama imena
Josip i prezimena Weiss.
Prema podatku iz izvora Auschwitz Death Register Josip Markus We­
iss521 (1924.) iz Iloka stradao je u Auschwitzu. U slučaju drugog Josipa We­
issa (1865.) iz Iloka u digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa. Prema
starijem zapisu unuke Shoshane Bekher iz 1957. godine stradao je 1942. u
Auschwitzu, a prema iskazu unuke Ester Gave iz 1995. godine pola stoljeća
nakon kraja rata Weiss (1865.) stradao je 1945. godine u Jasenovcu. Naravno,
uvijek su uvjerljiviji zapisi iz vremena bližih predmetnom događaju. U sva­
kom slučaju ne može se smrtno stradati na dva mjesta.
Od triju preostalih zapisa iz digitalnog arhiva Yad Vashema u kojima se
kod nekog Josipa Weissa navodi mjesto smrti Jasenovac, u jednom slučaju
radi se o iskazu poznanika ili u nekom drugom zapisu iz digitalnog arhiva
Yad Vashema. Tako preostaje samo Jozef Weiss (1887., Daruvar, Emanuel)

521 https://archive.ph/k3fZF
za kojega se u dvama svjedočanstvima navodi da je stradao u Jasenovcu.
Od preostalih iz ove grupe Joška (1903., Bjelovar) i Josipa Weisa (1931., Ilok)
nema u digitalnom arhivu Yad Vashema, a Joška niti u L64. Josip (1931.) se
nalazi u L64, ali nadnevak smrti je 15. 6.1942., a to je više od mjesec dana pri­
je deportacije Zidova iz Iloka. Znači daje vjerojatno samo jedan od 11 Josipa/
Joška/Jozefa/Jusufa Weissa mogao stradati u Jasenovcu.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata nalazi se sveuku­
pno 36 ekvivalentnih kombinacija imena i prezimena kao kod u Brazil iselje­
nih članova obitelji Bachrach, Krauss i Weiss. Međutim, analizom podataka
iz različitih izvora može se naći potvrda o samo dvanaest stvarnih žrtava
rata. Nitko od njih nije povezan sa članovima obitelji Bertholda Bachracha
i njegovih kćeri. Znači u ovom slučaju na komunističkom popisu žrtava iz
1964. godine je trećina stvarnih žrtava, ali mjesta smrti se ne podudaraju
uvijek sa svjedočanstvima rodbine i prijatelja ili s podatcima židovskih orga­
nizacija iz Yad Vashema. To znači da u ovom slučaju za dvije trećine imena
s komunističkog popisa žrtava nema potvrde da se radi o stvarnim žrtvama
rata ili o stvarnim osobama.
U slučaju 19 žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa samo za jednu žrtvu
postoje svjedočanstva rodbine da je stradala u Jasenovcu. Znači da je mrežni
jasenovački popis točan oko 5 %. Revizionistički rečeno komunistički popis
žrtava iz 1964. je u ovom slučaju gore navedenih obitelji netočan 67 %, a
mrežni jasenovački popis je netočan „samo" 95 %. Kako objasniti sve ove
čudne brojeve koji opet pokazuju kako je mrežni jasenovački popis masovna
prijevara u mnogim svojim djelovima? Možda je dovoljno iskoristiti jednu
opisnu rečenicu. Mrežni jasenovački popis je takav da sadrži osobe za koje
navodni stručnjaci za Jasenovac tvrde da su umrle davno prije rata, a zapra­
vo je istina da su umrle godinama nakon rata.
Premda se doimaju potpuno zbrkano i bez ikakve veze sa znanošću,
ovakvi slučajevi nisu uvod u latinoameričku sapunicu, već se samo radi o
loše smišljenim dijelovima mita. Domaći „stručnjaci" za jasenovačku mitolo­
giju, premda se trude, još su šegrti u usporedbi sa svojim srbijanskim kole­
gama. Ipak je Srbija nakon propasti Jugoslavije postala pravi Pijemont mito­
manije i prividne stvarnosti gdje je sasvim normalno da na izbore izađe 104
„odsto"522 stanovništva. U takvom okruženju je normalno i da od 12 živih na
kraju bude popisano 36 mrtvih. Tako se plajvazom523 piše hrvatska povijest.

522 http://web.archive.org/web/20191005160359/https://www.b92.net/izbori2000/komentar/
mmilosevic.phtml
523 http://web.archive.Org/save/https://vukajlija.com/plajvaz
Revizionist Ivo protiv JNA opančara
Jedno od posebnih proturječja podataka iz Židovskog biografskog lek­
sikona s podacima iz mrežnog jasenovačkog popisa se odnosi na takozvane
partizane, pripadnike komunističke paramilicije koja je prethodnica agresor-
ske i u Hrvatskoj po zlu poznate JNA u kojoj su brojni partizani nastavili
služiti nakon Drugoga svjetskog rata.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se navodi da je Andrija Pollak ro­
đen po ocu Beli u Zagrebu ili kako se u napomenama dodatno spominje u
Topolcima 1905. godine navodno ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenov­
cu. Međutim, u gore spomenutom Goldsteinovom leksikonu navodi se da je
Andrija Pollak524 rođen po ocu Beli i majci Alici u Topolcima 29. travnja 1905.
godine prebjegao u južnu Italiju gdje je bio interniran u logoru Ferramonti,
a ,,[u] listopadu 1944. priključio se partizanima djelujući u Odjelu za odjeću
i obuću pri Štabu baze NOVJ u Bariju". Jedan Andrija Pollak525 iz Čakovca,
rođen 1904. godine, otac Samuel, registriran je u Bariju početkom listopada
1944. godine. Iz navedenoga se može zaključiti da Andrija Pollak 1941. godi­
ne nije bio ubijen od ustaša u Jasenovcu te da vjerojatno nije niti naknadno
završio u tom sabirnom i radnom logoru budući da je bio u Italiji.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) nema Andrije Polaka ili Pollaka. Osim nekoliko vrlo dvojbenih Andrija
Poljaka u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava nalazi se Andrija
Polkak iz Zagreba, rođen 1905. godine, sin Bele, ubijen u Jasenovcu 15. 6.
1941. godine. Prezime Polkak se navodi u napomenama mrežnog jaseno­
vačkog popisa kod Andrije Pollaka pa je jasno da se to odnosi na istu osobu
koja je prema „skrupulozno popisanom" komunističkom popisu žrtava rata
ubijena u Jasenovcu mjesecima prije nego što je uopće uspostavljen taj logor.
Ovime se pokazalo da A. Pollak nije ubijen u Jasenovcu, već je bio živ
i brinuo se da drugovi partizani imaju opanke i šajkače talijanskog dizajna.
Usput se naravno samo dodatno dokazala masovnost jasenovačke prijevare.
Drugi slučaj iz Goldsteinova revizionističkog leksikona je Jozef Levi.
Mrežni jasenovački popis navodi da je Jozef Levi rođen po ocu Moši 1924.
godine u Sarajevu navodno ubijen od ustaša 1942. godine u Jasenovcu. Tu
opet uskače revizionist Ivo i u leksikonu koji uređuje navodi se da je Josef Le-

524 http://web.archive.Org/web/20191005160710/http://zbl.lzmk.hr/?p=1624
525 http://web.archive.Org/web/20191006141841/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca .
php?a=view&recid=6575
vi,526 sin Mošin, rođen u Sarajevu 1924. godine, od 1943. godine je bio borac u
Mosorskom partizanskom odredu, a poginuo je 1943. godine u borbi protiv
Nijemaca. Znači nikako nije mogao biti ubijen 1942. godine u Jasenovcu.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. go­
dine (L64) Jozaf Levi (1924., Sarajevo, Moša) ubijen je u Jasenovcu 1. 8.1942.
godine. Prema tom popisu isti dan je ubijeno još 17 sarajevskih Jozefa Levija
od kojih se 16 nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu. Kod nekih su već
dijelom mijenjani podatci u odnosu na izvorne. Uglavnom se radi o promjeni
godine rođenja i u 3 slučaja o promjeni godine smrti koja je „pomaknuta" na
1941., a u jednom slučaju je promijenjeno mjesto rođenja iz Sarajeva u Doboj.
Međutim, podatci iz L64 ostali su zabilježeni u napomenama.
Ako je ovdje jasno pokazano da Jozef Levi (1924., Mošo*) nije stradao u
Jasenovcu, to dovodi u sumnju i sve preostale Levijeve imenjake s jasenovač-
kog popisa koji su navodno stradali 1. kolovoza 1942. godine. Osim izravnih
pripadnika tzv. partizana postoje i drugi članovi te prethodnice zloglasne
JNA koje nehotični revizionist Ivo brani od lažnih informacija o smrti.
Primjerice, prema mrežnom jasenovačkom popisu je Josip Novačić
rođen po ocu Jovanu u Starom Majdanu 1914. godine navodno ubijen od
ustaša u Jasenovcu 1943. godine koja je od samih kreatora popisa označena
kao nepouzdana. Ali leksikon koji uređuje revizionist Ivo navodi da je Josip
Novačić527 rođen 1914. godine u Starom Majdanu i umro početkom 1943. go­
dine u Zagrebu. Naime, ovaj predratni komunist je od 1938. godine radio u,
kako se navodi u leksikonu, „partijskoj tehnici" što god to značilo, ali je kra­
jem 1942. godine otkriven. Nedostaje podudaranje u imenu oca jer ga leksi­
kon ne navodi, ali budući da se sve ostalo podudara i na temelju prethodnih
podudaranja može se s visokom sigurnošću reći da se radi o istoj osobi koja
je znači još jedna lažna jasenovačka žrtva otkrivena zahvaljujući podacima
revizionista Ive. Zanimljivo je da je u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata (L64) i u mrežnom jasenovačkom popisu Josip Novačić hrvatske
nacionalnosti.
Leksikon je osim otkrivanja novih koristan i za dodatnu potvrdu lažnih
jasenovačkih žrtava koje je moguće otkriti i iz drugih izvora. Tako je u tek­
stu vezanom za projekt „Dotršćina" pokazano da Ernest Lederer rođen po
ocu Vatroslavu u Zagrebu 1914. godine nije ubijen od ustaša 1941. godine u
Jasenovcu, već da 1943. godine odlazi u komunističku gerilu u kojoj je pogi­

526 http://web.archive.org/web/20191005161921/http://zbl.lzmk.hr/?p=1056
527 http://web.archive.org/web/20191005162027/http://zbl.lzmk.hr/?p=1478
nuo 1945. godine. Tako i leksikon revizionista Ive navodi da je isti taj Ernest
Lederer528 ubijen u okolici Siska u svibnju 1945. godine.
U tekstu koji se odnosi na smrtne listove pokazano je da Jakob Atijas ro­
đen po ocu Moricu i majci Merjam (čije ime JUSP navodi umjesto imena oca)
u Sarajevu 1920. godine nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, već
je umro 2008. godine u bolnici. Istovremeno leksikon revizionista Ive navodi
da je Jakob Atias,529 sin Morica i Mirjam, rođen u Sarajevu 1920. godine pu­
kovnik u mirovini, ali ne navodi ništa o njegovoj smrti, iako je od nje prošlo
više od 10 godina. Je li tako dugo umjetno održavanje nekoga na životu ma­
kar i virtualnom pretjerano ili ne je nešto o čemu se može dokono diskutirati.

Revizionist Ivo i ponavljanje gradiva

Na drugom mjestu u ovoj knjizi spominje se kako se na mrežnoj stranici
El Mundo Sefarad530 može vidjeti da je jedan od preživjelih Židova iz Zagre­
ba i Marko Graf rođen 1890. godine i da na mrežnom jasenovačkom popisu
postoji izvjesni Marko Graf rođen po ocu Leopoldu u Ivancu 1890. godine
koji je navodno ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu. Na mrežnoj stra­
nici El Mundo Sefarad nisu navedeni ime oca i mjesto rođenja Marka Grafa,
ali svi ostali podatci ukazuju da se radi o gore spomenutom preživjelom
Marku Grafu.
Upravo ovdje upada revizionist Ivo i to sigurno potvrđuje jer u leksiko­
nu kojem je glavni urednik postoji članak o Marku Grafu,531 elektrotehničaru
i novinaru rođenom u Ivancu po ocu Leopoldu i majci Amaliji koji je 1940.
godine prešao na katoličanstvo. Kako se dalje navodi ,,[p]o uspostavi NDH
preuzeo je žid. znak i na nepoznat način preživio II. svj. rat". Znači ovaj članak po­
tvrđuje prethodno nepoznato očevo ime i mjesto rođenja, a uz to još i jasno
navodi da je Marko Graf preživio Drugi svjetski rat.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) Marko Graf (1890., Ivanec, Leopald) je ubijen od ustaša u Jasenovcu
tijekom lipnja 1941. godine, tj. mjesecima prije nego što je uopće uspostavljen
taj logor. Prema tomu, prvi zaključak ponavljanja gradiva je da kad neke in­
formacije nedostaju, ali su indicije jake, revizionist Ivo svakako može pomoći
tako da ih jasno i nedvosmisleno navede rješavajući tako eventualne sumnje.

528 http://web.archive.org/web/20191005162829/http://zbl.lzmk.hr/?p=997
529 http://web.archive.org/web/20180808133442/http://zbl.lzmk.hr/?p=181
530 http://web.archive.Org/web/20191013184833/http://elmundosefarad.wikidot.com/za-
greb-preziveli
531 http://web.archive.org/web/20191005162933/http://zbl.lzmk.hr/?p=91
 Što ako su u mrežnom jasenovačkom popisu navedeni krivi podaci?
Primjerice, u tekstu „Podržava li Ministarstvo kulture fašizam?"532 navodi
se ova rečenica: „Mavro Marberger rođen ocu Vilimu u Vinkovcima 1878. godine
(JUSP nepouzdano navodi 1877.) u Vinkovcima nije ubijen u Jasenovcu 1942. godi­
ne, već je u kolovozu 1942. godine „odveden u neki logor u Njemačkoj gdje je stradao
krajem iste godine'"'. Izgleda da su i projekt „Dotršćina" čiji su se podaci tamo
koristili kao i JUSP Jasenovac pogriješili što se tiče mjesta i godine rođenja jer
revizionist Ivo uređuje leksikon u kojem postoji članak o Mavru Marberge-
ru533 rođenom ocu Vilimu u Lovćencu u Srbiji 1863. godine koji je zavičajnost
stekao u Vinkovcima da bi kasnije došao u Zagreb i koji je kasnije kako se
navodi vjerojatno stradao u nekom od njemačkih logora. Ovdje mrežni jase-
novački popis barem u napomenama navodi 1863. godinu i Njemačku kao
moguće mjesto smrti, a revizionist Ivo to samo još dodatno potvrđuje. Znači
da dodatni zaključak ovog ponavljanja je da revizionist Ivo pomaže i oko
krivih podataka kao što su mjesto i godina rođenja.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) nalazi se je­
dan Mauro Marberger (1863.) stradao 15. lipnja 1942. godine u neimenova­
nom njemačkom logoru i još trojica Mavra Marbergera, u dvama slučajevi­
ma navode se godine rođenja 1870. i 1877., a u trećem slučaju je taj podatak
nepoznat. Sva trojica su prema komunističkom popisu stradali u Jasenovcu
na isti dan 15. lipnja 1942. godine. Ovo je dobar primjer kako se od jednog
preživjelog mogu „skrupulozno" kreirati četiri židovske žrtve od čega tri
jasenovačke. Autori mrežnog jasenovačkog popisa izabrali su i stavili na svoj
popis samo jednog Mavra Marbergera. Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje
autora tog popisa kojim su se kriterijima i metodama koristili pri izboru.
Što ako postoji više inačica istih podataka? Revizionist Ivo pomaže i
tu. Pokažimo to na primjeru nove prethodno neobjavljene lažne jasenovačke
žrtve. Mrežni jasenovački popis navodi da je Rudolf Marić rođen po ocu Da­
vidu u Križevcima 1876. godine ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, a
kao alternativno mjesto rođenja se još navodi Gornja Rijeka.
Ovdje u igru neposredno opet upada revizionist Ivo. Naime, u spo­
menutom leksikonu kojeg uređuje postoji članak prema kojem je Rudolf
Mayer534 alternativnog prezimena Marić rođen po ocu Davidu 1876. godine
u Gornjoj Rijeci zapravo umro 1948. godine što znači da su se navodi mrež­
nog jasenovačkog popisa opet pokazali lažnima. Možda se Rudolfa Marića

532 Banić & Koić, Podržava li Ministarstvo kulture fašizam?, s. 42.-46.

533 http://web.archive.org/web/20191005163936/http://zbl.lzmk.hr/?p=1217
534 http://web.archive.org/web/20191005164102/http://zbl.lzmk.hr/?p=1273
moglo i prije negdje naći da se znalo da je koristio i prezime Mayer, a možda
ga se ne bi niti vidjelo da nije uskočio revizionist Ivo.
Nastanak dvojbe Križevci ili Gornja Rijeka može se vidjeti u digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64). Kako se čini, bilo je premalo
žrtava za jugokomunističke financijske i propagandističke ciljeve pa su na
popis stavili dva Rudolfa Marića rođena 1876. godine, „obojici" se otac zove
David, a razlikuju se prema mjestu rođenja Križevci/Gornja Rijeka i prema
nadnevku smrti u Jasenovcu. Rudolf iz Gornje Rijeke navodno je ubijen 15.
lipnja 1941. godine, tj. prije nego što je uspostavljen logor Jasenovac, a dvoj­
nik iz Križevaca je prema tim podatcima ubijen 15. siječnja 1942. godine.
Komunistima nije bilo dosta žrtava pa su preživjelog za svaki slučaj
„ubili" dvaput. Bilo bi zanimljivo znati na koji način su kreatori mrežnog
jasenovačkog popisa utvrdili koju od dviju lažnih jasenovačkih žrtava staviti
na popis. Zašto godina smrti Rudolfa Marića u mrežnom jasenovačkom po­
pisu nije označena kao dvojbena i zašto u napomenama nema alternativne
godine smrti 1941., to moraju odgovoriti kreatori popisa.
Kao zadnju točku ponavljanja treba opet naglasiti i da je revizionist Ivo
koristan i kod uobičajenih slučajeva gdje nema posebnih nedoumica. Primje­
rice, mrežni jasenovački popis navodi da je Željko Fritz rođen po ocu Josipu
u Zagrebu 1899. godine navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) i Željko Fritz
je ubijen u Jasenovcu u lipnju 1941. godine mjesecima prije uspostave tog
logora. Međutim, revizionist Ivo neposredno preko uređivanja spomenutog
leksikona pobija tu laž jer u leksikonu postoji članak prema kojem je Željko
Fritz535 rođen po ocu Josipu u Zagrebu 1899. godine, bio interniran u tali­
janskim logorima u Kraljevici i na Rabu i na nepoznat način preživio Drugi
svjetski rat te da se preselio u Izrael. Znači da očito nije ubijen u Jasenovcu i u
ovom slučaju kao i u mnogim prethodno pokazanima je revizionist Ivo samo
omogućio pristup podacima koji to nedvosmisleno pokazuju i tako otkrivaju
novu jasenovačku laž.
Postoje još brojne laži koje je moguće razotkriti zahvaljujući nehotičnom
revizionistu Ivi i njegovoj neposrednoj pomoći razotkrivanju masovne prije­
vare u sklopu mrežnog jasenovačkog popisa.

Revizionist Ivo i poigravanje sudbinom

U knjizi su pokazani brojni slučajevi u kojima se kod usporedbe osoba s
mrežnog jasenovačkog popisa s onima u Židovskom biografskom leksikonu

535 http://web.archive.org/web/20180808193856/http://zbl.lzmk.hr/?p=3496
podudaraju ime, prezime, očevo ime, mjesto i godina rođenja odnosno vital­
ni identifikacijski podatci pri čemu se onda na temelju podataka iz leksikona
jasno može pokazati da se radi o lažnim jasenovačkim žrtvama. Međutim,
nehotični revizionist Ivo ne revidira samo jednostavne slučajeve, jer ga va­
ljda refleksno zanimaju i veći nestašluci ekipe iz jasenovačke močvare. To
se može pokazati na jednom jednostavnom primjeru poigravanja s osobnim
imenima i posljedično sa sudbinama.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se navodi da je Leo Grunwald ro­
đen po ocu Josipu 1920. godine u Vinkovcima navodno ubijen od ustaša u Ja­
senovcu 1942. godine. Ime oca i godina rođenja su označeni kao nepouzdani,
a u napomenama se navodi i inačica prezimena Gunvald, zatim se alterna­
tivno navodi 1922. kao godina rođenja pa Samuel kao alternativa osobnom
imenu. Zanimljivo je da se u napomenama navode podatci iz knjige M. Švob
u kojima se spominje sudjelovanje u NOB-u, tj. u komunističkim partiza­
nima pa J. A., pretpostavljeno kratica od Jugoslavenska armija, i najvažniji
podatak da je Leo odnosno Samuel Grunwald preživio rat.
Ne zna se jesu li autori mrežnog jasenovačkog popisa bili zbunjeni kon­
tradiktornim informacijama ili se uopće ne obaziru na podatke koji im ne idu
u prilog kod povećanja broja jasenovačkih žrtava, ali unatoč podatku koji
i sami navode da je Leo Grunwald preživio, on je i dalje na jasenovačkom
popisu.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) nalazi se Leo
Gunvald rođen u Vinkovcima 1922. godine, ime oca nije nepoznato, stradao
u Jasenovcu 15. lipnja 1942. godine. Znači da su još „skrupulozni popisivači"
kako ih je nazvao nehotični revizionist stavili živog čovjeka na komunistički
popis žrtava rata iz 1964. godine.
Međutim, da ova nakupina podataka ne bi zbunjivala jasenovačke ku­
stose i čitatelje, kao deus ех machina upada nehotični revizioniost Ivo i svojim
leksikonom rješava problem. Naime, u leksikonu postoji članak u kojem se
spominje Samuel Leo Grunwald,536 obrtnik rođen u Babinoj Gredi 22. svib­
nja 1920. godine po ocu Josipu i majci Rozi. Od 1930. godine je s obitelji živio
u Vinkovcima, 1942. godine je odveden u Jasenovac, zatim je prebačen u
Staru Gradišku, onda opet u Jasenovac, a 1943. godine je pobjegao, priključio
se partizanima, preživio je rat, a nakon rata je bio pripadnik komunističke
vojske takozvane JNA stacioniran u Srbiji.
U Židovskom biografskom leksikonu se navodi da je Samuel Leo
Grunwald ,,[u]z odobrenje ustaške logorske uprave uspio iz logora izdvojiti 57 dje­

536 http://web.archive.org/web/20180808133433/http://zbl.lzmk.hr/?p=173
ce koje je smjestio sa svojim udomiteljima ii židovskim obiteljima u Vinkovcima kako
bi ih spasio." Premda taj detalj daje potpuno drukčiju sliku o ustašama od one
koju slušamo od 1945. godine, sumnjamo da je uredniku leksikona to bila na­
mjera. Vjerojatno se htjelo dati na važnosti samom Griinwaldu i židovskom
otporu Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a čini se da je najvažniji cilj bio neu­
tralizirati svaku pomisao na ljudskost „strašnih" ustaša odnosno hrvatskih
vlasti koji su vjerojatno sami pustili desetke djece iz internacije.
Ovdje treba spomenuti jedan detalj koji izaziva sumnju u istinitost tog
pothvata pojedinca u ovom slučaju mladog židovskog krojača. Cionistica
Nada Salzberger,537 rod. Grinvald, rođena je 1923. godine u selu Breznica
Našička, prije rata živjela u Osijeku, a nakon rata preselila u Srbiju. Suprug
Vlado je bio pripadnik tzv. JNA stacioniran u Srbiji. Po godinama je vrš­
njakinja Lea Griinwalda. U razgovoru za srbijanske medije vrlo detaljno je
govorila o događajima u Osijeku za vrijeme Drugoga svjetskog rata pa tako
primjerice spominje i aktivnosti židovskih općina iz Osijeka i Vinkovaca te
djelovanje cionističke „Leteće ekipe" u logorima Tenja i Đakovo spominući
usput i brojna imena, ali zanimljivo ne i svog vršnjaka, zemljaka i prezime­
njaka Lea Griinwalda.
Malo je vjerojatno da se s obzirom na podrijetlo i pripadnost komuni­
stičkoj vlasti nisu sreli u Srbiji pa je tim više čudno da uspješno spašavanje
57 židovske djece ako se dogodilo u izvedbi Griinwalda ne bi bilo vrijedno
spomena u razgovoru za medije. Zanimljivo je da se u leksikonu ne navodi
godina smrti Samuela Lea Griinwalda. Iz leksikona se uočava igra imenima,
u stvari sudbinama jer od prethodno spomenutih Samuela i Lea konkatena-
cijom nastaje Samuel Leo. Nadalje, otkriva se i pravo, a ne prikriveno mjesto
rođenja kao što je već pokazano u ponavljanju u jednom od prethodnih čla­
naka, a naposljetku se otkriva i nova lažna jasenovačka žrtva.
Znači u JUSP-u Jasenovac bi samo dovođenje u logor odmah poistovje­
tili s ubijanjem, ali uz pomoć nehotičnog revizionista i njegovog leksikona
znamo da to nije točno. Samuel Leo Grunwald je na temelju navoda iz lek­
sikona spomenut i u doktorskoj disertaciji538 Naiđe Mihai Brandl napisanoj
pod mentorstvom prof. dr. sc. Ive Banca što znači da rad drugog Ive (Gold-
steina) nije bio uzaludan. Naravno, osim svih spomenutih postoje i drugi na­
čini na koje I. Goldstein doprinosi revizionizmu masovne prijevare u sklopu
mrežnog jasenovačkog popisa.

537 https://web.archive.Org/web/20181113080713/http:/www.serbianholocaust.org/Nada%20
Salzberger/nadasalzberger.html
538 http://web.archive.Org/web/20191005164855/http://darhiv.ffzg.unizg.hr/id/eprint/6376/l/
Brandl%20doktorski%20rad%20LEK2.pdf
 Iako se dobro igra imenima i sudbinama, revizionist Ivo ne barata uvi­
jek najbolje s godinama smrti. Tako je primjerice pokazano da za Jakoba Ati-
jasa preminulog 2008. godine i dalje ne spominje ništa o tomu da je umro.
A što je sa Samuelom Leom? Je li i on umro ili čeka priliku pojaviti se kao
modificirana jasenovačka žrtva?

Revizionist Ivo i igranje slovima

Na mrežnom jasenovačkom popisu se navodi da je Marko Kerpner ro­
đen po ocu Ladislavu* 1886.* godine u Ceralijama kod Voćina navodno ubi­
jen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Kao jedan od izvora podataka se
navodi komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine. U digitalnoj inačici
tog popisa (L64) navode se dva Marka Kerpnera rođena u Ceralijama 1886.
godine pri čemu je jednome otac Ladoslav, a drugome Leopald. Taj popis
navodi i trećeg Marka Kerpnera rođenog 1885. godine u Zagrebu po ocu
Mavri i on je kao i prethodna dva Marka Kerpnera također živio u Zagrebu
- upravo nevjerojatno kolike su sličnosti između triju navodno različitih oso­
ba. Takve sličnosti su tipične za jasenovački mit. Zapravo se vrlo vjerojatno
radi o trima različitim inačicama iste osobe.
U digitalnom arhivu Yad Vashema su četiri zapisa na upit za Marka
Kerpnera. Tri su iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Podatci iz srbijanskog Spi­
ska su podudarni s podatcima iz L64. Znači samo je Marko Kerpner (1886.,
Ladoslav) stradao u Jasenovcu 1942. godine, a ostala dvojica su stradali 1945.
u neimenovanim logorima. Prema četvrtom zapisu Marko Kerpner je ubijen
u Jadovnom 1941. godine. Taj podatak je prema nekakvoj listi Zidova ubi­
jenih u Jadovnom. To samo pokazuje kako su se komunisti u nedostatku
stvarnih žrtava morali osloniti na kreativnost. Tako su zbog viših ciljeva i
živi morali završiti na popisima ubijenih. Čak se i u popisu JUSP-a Jasenovac
u napomenama za Marka Kerpnera kombiniraju sve ovdje navedene moguć­
nosti imena oca. Za ime oca Mavro se navodi Židovska općina Zagreb.
Ovdje u igru upada revizionist Ivo koji nehotice u stilu deus ех machina
razrješava sve ove nedoumice. U Židovskom biografskom leksikonu postoji
članak u kojem se spominje Marko Kerpner539 (Markisz Korpner), željeznički
činovnik i upravitelj željezničkih postaja podrijetlom iz mađarske židovske
obitelji rođen po ocu Moritzu (Mavru) u Čeralijama 1885. godine, a umro u
Zagrebu nakon rata 1959. godine. Bio je prešao na katoličanstvo, a za vrijeme
stare Jugoslavije su ga vlasti srpskoga kralja kao simpatizera HSS-a, zna­
či kao prohrvatski orijentiranog, često premještale, tj. šikanirale. Završetak

539 http://web.archive.org/web/20180808134611/http://zbl.lzmk.hr/?p=654
Drugoga svjetskog rata je dočekao u Zagrebu. Za vrijeme rata hrvatska vlast
ga nije dirala, ali nakon rata komunisti su izbacili njega i suprugu iz stana
u Kušlanovoj ulici u centru grada te je premješten u stan u Mlinskoj ulici u
tadašnjem prigradskom selu koje je danas na periferiji Zagreba.
Revizionist Ivo je znači nehotice riješio jednu laž, a ta je da je Marko Ker-
pner stradao u Jasenovcu što očito nije istina budući da je umro u Zagrebu i
to 14 godina nakon rata. Tako je znači otkrivena još jedna lažna jasenovačka
žrtva. Osim toga je revizionist Ivo umjesto današnjeg naziva rodnog mjesta
Ceralije koristio stariji naziv Ceralije koji se koristio prije 2001. godine. Znači,
revizionist Ivo je čak i tu vjerniji originalu od ekipe iz JUSP-a Jasenovac. Uz
to je pokazao da se ne zna poigravati samo rješavanjem jasenovačkih laži
prokazivanjem lažnih jasenovačkih žrtava, već zna i razliku između C i C pa
čak i time prkosi JUSP-u Jasenovac. Svaka C/Cast!

Urednik protiv autora

Urednik leksikona drumom - autor knjige šumom. Tako bi se mogla
opisati histrionska situacija urednika Židovskog biografskog leksikona i au­
tora debele knjige o Jasenovcu - sve u jednoj osobi. Kao u nekakvom stilu
unutarnje borbe u pokušaju samospoznaje podatci iz leksikona demantiraju
jasenovački popis žrtava pa tako i sam jasenovački mit.
U židovskom biografskom leksikonu se spominje Srećko Freundlich,
novinar koji je rođen u Osijeku 1923. godine i umro u Zagrebu 1994. godine.
Tu se između ostaloga spominje i da je, sa suprugom Nedom, otac Maje.
Radi se o Maji Freundlich, hrvatskoj novinarki, esejistici, glumici i političarki
koja je pisala za Vjesnik, Hrvatski obzor, Hrvatsko slovo itd. Bila je i zamje­
nica predsjednika HDZ-a, a 2002. godine je bila kandidatkinja u izboru za
predsjednika HDZ-a. Kao mali podsjetnik na kontinuitet političke stabilno­
sti u Hrvatskoj na tim unutarstranačkim izborima540 ispred nje su bila dva
HDZ-ova „spitzenkandidata", Ivo Sanader kao tijesni pobjednik ispred Ivića
Pašalića.
Srećko Freundlich imao je sestru Veru Stern.541 Muž Vere Stern se zvao
Ernest Stern542 i rođen je 1905. godine u Požegi po ocu Filipu i majci Berti.
Za vrijeme Drugoga svjetskog rata je bio interniran u Italiji, a umro je 1985.

540 http://web.archive.Org/web/20191005222423/https://hr . wikipedia.org/wiki/Maja_Freun-

dlich
541 http://web.archive.org/web/20181006175718/https://www.geni.com/people/Ve-
ra-Stern/6000000020448650348
542 https://web.archive.Org/web/20191005223230/https://www.geni.com/people/Ernesto-En-
zi-Stern/6000000040417222921
godine u Sao Faulu u Brazilu. Međutim, mrežni jasenovački popis navodi da
je Ernest Stern rođen po ocu Filipu 1905. godine u Požegi ubijen od ustaša
u Jasenovcu 1941. godine što je znači očita laž. Nekoliko je izvora na koje se
poziva mrežni jasenovački popis. To su: komunistički popis žrtava rata iz
1964. godine (SZSJ64), knjiga „Povijest požeške židovske zajednice" A. Budaja,
„Popis žrtava Drugog svjetskog rata" Židovske općine Zagreb te knjiga „Ži­
dovi u Hrvatskoj - židovske zajednice, knjiga II" M. Svob. Međutim, u dvama
potonjim izvorima navodi se da je sudbina Ernesta Sterna nepoznata. Takve
„sitnice" očito ne smetaju autorima jasenovačkog popisa. Prema digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) Ernest Stern je
ubijen u Jasenovcu 15. lipnja 1941. godine što je mjesecima prije nego što je
uopće uspostavljen jasenovački logor.
Vratimo se na gore spomenutu Veru Stern. Ona je prema podatcima
dostupnima na mrežnoj usluzi Family Tree & Family History at Geni.com rođe­
na 1922. godine u Vinkovcima od oca Oskara i majke Anne, a umrla je 2012.
godine u Sao Paulu u Brazilu.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se jedna Vera Stern iz Pleter-
nice kod Požege, rođena je 1928. godine, otac joj je Vilim, a ustaše su je ubili
u Jasenovcu* 1942. godine. Zvjezdica kod naziva logora koju su stavili sami
autori popisa znači da se radi o nepouzdanome podatku. Naime, u napome­
nama se navodi samo jedan izvor podataka i to knjiga gore spomenutog A.
Budaja prema kojem je Vera Stern „vjerojatno" stradala u Jasenovcu. Ovaj
nevjerojatan podatak znači da se na jasenovačkom popisu nalaze i oni koji
su VJEROJATNO stradali u Jasenovcu, a primjerice stvarno su umrli nakon
rata u Brazilu.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema podataka rodbine, prijatelja ili
neke židovske organizacije koji bi potvrdili navode iz jasenovačkog popisa.
Međutim, ima jedan zapis čiji je izvor lista Židova iz Slavonskog Broda i oko­
lice ubijenih u razdoblju od 1941. do 1945. godine. U nekoliko prethodnih
tekstova već je kroz primjere ta lista nepoznatog autorstva spomenuta kao
vrlo nepouzdan izvor podataka. Prema tom izvoru Vera Stern543 je iz Pleter-
nice, otac joj je Vilim, ali u trenutku smrti 1942. godine bila je stara 16 godina,
a to znači da je rođena oko 1926. godine pa je nešto starija od podatka iz
mrežnog jasenovačkog popisa. Ta pogrješka bi se mogla pripisati nepažnji,
aljkavosti ili nepreciznosti, međutim u digitalnom arhivu Yad Vashema je i
zapis prema podatcima iz Spiska žrtava rata srbijanskoj inačici komunističkog
popisa žrtava iz 1964. godine prema kojem je Vera Stern rodom iz Vojakov-

543 https://archive.ph/m8z03
ca kod Križevaca, godina rođenja nije navedena, ali navedeno je istovjetno
očevo ime Vilim, a stradala je u Zagrebu 18. ožujka 1943. godine u kako se
navodi „direktnom teroru",544
Slučajnosti, odnosno sličnosti povezane s navodnim jasenovačkim žr­
tvama su toliko česte da prelaze u pravilo. U slučaju Vere Stern ne može se
nedvojbeno reći da se od jedne preživjele kreiralo tri židovske žrtve rata, ali
nema ni dokaza da je neka Vera Stern stradala u Jasenovcu jer „vjerojatno"
nije dokaz, već pretpostavka.
Opet se pokazalo da je jasenovačka masovna prijevara zahvatila makar
i neposredno poznatije osobe iz hrvatskog političkog života. Može se samo
zamisliti kako se je manipuliralo s podatcima potpuno nepoznatih ljudi. Na
kraju bi se moglo reći da Židovski biografski leksikon, kojem je nehotični
revizionist Ivo glavni urednik, premda slučajno, mnogo više doprinosi istini
o Jasenovcu nego njegova knjiga.

Neovisno o tomu radi li se o jugokomunističkim popisima ili o podaci­

ma renomiranih ustanova iz SAD-a, EU-a ili Izraela, mnogi povijesni izvori
izravno prokazuju jasenovački popis kao masovnu prijevaru budući da je u
mnogim svojim dijelovima lažan. Takva podudarnost među nejugoslaven-
skim, odnosno nesrpskim izvorima kao i sama količina podataka dodatno
pokazuje da se izvan svake sumnje može reći da se ne radi o slučajnim po­
grješkama koje se mogu dogoditi, već je u pitanju puno ozbiljniji i dublji pro­
blem navođenja lažnih podataka, a same vrste „pogrješaka" se teško mogu
objasniti nečim što ne bi uključivalo jasnu namjeru povećanja jasenovačkog
popisa do tako pretjerane razine kada se više ne može voditi računa o osnov­
noj kvaliteti makar i lažnih podataka.

544 https://archive.ph/D7Tgv
NARODI
 Poglavlje Narodi je podijeljeno na tri dijela prema tri najviše spominjane
skupine jasenovačkih žrtava Zidovima, Romima i Srbima. Kod ove tri sku­
pine dijelom su različiti načini na koji su se kreirale lažne jasenovačke žrtve.
Primjerice kod Roma je to izuzetno velik broj bezimenih žrtava, kod Zidova
to su stradali tijekom rata nevezano za Jasenovac i Staru Gradišku, a ima i
Zidova koji su preživjeli rat među njima i oni koji su mogli ili jesu utjecali na
popis. Kod Srba su najveća grupa su izbjeglice s Kozare od kojih je dio upu­
ćen na rad u Njemačku, Norvešku ili Srbiju, a većem dijelu, naročito o djeci
se je tijekom rata brinula vlast Nezavise Države Hrvatske.

Židovi
Na mrežnom jasenovačkom popisu je nekoliko puta više židovskih žrta­
va nego što se za to može naći potvrda u svjedočanstvima rodbine prijatelja
ili židovskih organizacija iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Nije samo broj
Zidova stradalih u Jasenovcu ili Staroj Gradiški upitan, već je to i broj Zidova
koji su prije rata živjeli na području koje će za vrijeme rata biti dio Nezavisne
Države Hrvatske. Podatci o predratnom i poratnom broju Židova se znatno
razlikuju. Različiti izvori imaju različite i to uglavnom nekonzistentne i pro­
turječne podatke. U osam desetljeća se nije znalo, htjelo ili smjelo riješiti ove
zavrzlame. U znanstvenom rješavanju ovog problema od pomoći bi trebali
biti „pouzdani" izvori i „neumoljivi" brojevi.

„Neumoljivi brojevi"
Brojevi mogu biti neumoljivi, ali samo kad su dobiveni znanstvenim
metodama, odnosno kad su rezultati mjerljivi, provjerljivi i ponovljivi. Pro­
turječni brojevi istih autora mogu biti „neumoljivi", ali uglavnom za one koji
ih nevješto prikazuju kao neupitnu istinu. Ovdje ćemo se osvrnuti na bro­
jeve koji se odnose na Židove. Prema Žerjavićevim izračunima u Hrvatskoj
je 1941. godine trebalo biti oko 22.000 Židova, a u Bosni i Hercegovini oko
12.000.545 Nadalje, prema Žerjavićevim izračunima porast broja Židova iz­
među 1931. i 1941. godine je sličan u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini i iznosi
oko 9 %. Ako se uzmu precizniji brojevi umjesto zaokruživanja, to onda za
Hrvatsku iznosi oko 7,5 % jer je Žerjavić u stvari na Židove primijenio samo
nešto malo umanjeni prosječni godišnji porast broja stanovnika u Hrvatskoj.
Međutim, prema popisu stanovništva Kraljevine SHS iz 1921. godine prema
zbrojenim podatcima na području „Hrvatske, Slavonije, Međimurja, grada
Kastava i Dalmacije" popisano je 20.876 „izraelićana" (Židova),546 a prema

545 Žerjavić, 1989., s. 36. i 39.

546 https://www.academia.edu/35408352/Popis_stanovni%C5%A1tva_kraljevine_Jugoslavi-
je_1921_pdf pristupljeno 15.1. 2021.
popisu iz 1931. u Hrvatskoj je bilo oko 20.000 Židova,547 odnosno zbrojeno
od Žerjavića po banovinama na koje je za vrijeme srpskog kralja raskomada­
na Hrvatska ukupno 20.457.548
Prema zbrojenim sintetiziranim podatcima iz Švob (2004.) u židovskim
općinama na području Hrvatske549 1931. godine je bio 17.571 Židov.550 Kod
Švob se nesklad brojeva opravdava razlikom između popisnih kotara i ži­
dovskih općina. Međutim, Židovi su uglavnom živjeli u gradovima i sredi­
štima općina tako da bi ta razlika trebala biti zanemarivo mala. Prema zbro­
jenim podatcima po židovskim općinama u Hrvatskoj u razdoblju između
popisa iz 1921. i 1931. godine broj Židova je porastao oko 6 %. Međutim,
prema podatcima iz popisa stanovništva Kraljevine SHS iz 1921. i popisa sta­
novništva Kraljevine Jugoslavije iz 1931. godine broj Židova u Hrvatskoj je
bio manji za 2 %. Prema zbrojenim podatcima iz židovskih općina broj Žido­
va u Hrvatskoj je u razdoblju od 1931. do 1940. godine bio manji za oko 1 %.
Uočljiv je trend pada ili stagnacije broja Židova u Hrvatskoj nakon raspada
Austro-Ugarske i nastanka Kraljevine SHS i kasnije Kraljevine Jugoslavije. U
nerazvijenoj pretežno agrarnoj Jugoslaviji u kojoj je Hrvatska praktično bila
srpska kolonija dio Židova, pogotovo aškenaza, nije vidio svoju perspektivu
i iseljavanje je bilo jedno od rješenja. Primjerice, u desetljeću prije Drugoga
svjetskog rata broj Židova u Zagrebu je stagnirao, a u Osijeku je porastao
za oko 5 % i to vrlo vjerojatno velikim dijelom zbog doseljavanja Židova iz
manjih okolnih gradova kao što su Slavonski Brod, Vinkovci i Vukovar kod
kojih je istovremeno zabilježen pad broja Židova. Međutim, treba naglasiti
da je i Osijek kratko nakon nastanka Kraljevstva SHS, kasnije Kraljevine Ju­
goslavije, između 1921. i 1931. godine imao znatan pad broja Židova. Znači
po poznatim podatcima iz predratnih popisa stanovništva i prema podatci­
ma iz židovskih općina nema suvislog znanstvenog uporišta za Žerjavićev
izračun broja Židova u Hrvatskoj 1941. i 1948. godine.
Prema Žerjavićevom izračunu u Hrvatskoj je 1948. godine trebalo biti
oko 23.000 Židova, a prema popisu iz 1948. ih je bilo oko 2.000. To znači
demografski gubitak od 21.000. Iz toga se iz neznanja ili s namjerom mogu
izvlačiti neutemeljeni zaključci o broju žrtava. Primjerice, neki polupisme­
ni partizanski komesar mogao bi u ulozi poslijeratnog gurua za tumačenje

547 Žerjavić, 1989., s. 39.

548 Ibid., s. 144.
549 Nije uračunata Rijeka koja je bila dio Italije.
550 Uračunati podatci za Dubrovnik, Split i Čakovec koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata
bili izvan hrvatske vlasti, ali ne i za Rijeku.
povijesti koristeći se Žerjavićevim izračunima od navodnog očekivanog
broja Židova u Hrvatskoj 1948. godine (23.000) oduzeti broj popisanih 1948.
(2.000) i broj onih koji su emigrirali iz Hrvatske u razdoblju od 1939 do 1948.
godine (4.000) i tako doći do 17.000 židovskih žrtava iz Hrvatske, odnosno u
konačnici to može postati broj ubijenih Židova u Jasenovcu. Pri tomu se ne
uzima u obzir da je većina preživjelih Židova pobjegla iz Jugoslavije nepo­
sredno poslije rata nakon što su im jugokomunisti opljačkali i oteli imovinu,
a neke su i smaknuli.551 Također se ne uzimaju u obzir unutarnje migracije
jer je dio Židova koji su sudjelovali u novoj komunističkoj vlasti iselio iz Hr­
vatske, primjerice u Srbiju, odnosno velikim dijelom u središte nove vlasti u
Beograd, ali ne uzimaju se u obzir ni poslijeratne promjene granica na štetu
Hrvatske čime je dio Židova administrativnim putem prebačen u druge tzv.
republike ili pokrajine unutar Jugoslavije, odnosno uglavnom u Srbiju. Zani­
mljivo je da Žerjavić u svojim izračunima ne uzima u obzir ni oko 2.000 Žido­
va koji su živjeli u „pripojenim krajevima". To su Židovi iz dijela Hrvatskog
primorja, Dalmacije i Istre koje je još srbijanski kralj Karađorđević nakon
Prvoga svjetskog rata prepustio Talijanima i vjerojatno one koji su živjeli u
Međimurju koje je tijekom rata bilo pod Mađarima.
Prema Žerjaviću iz Hrvatske je 16.000 Židova žrtava rata, odnosno oko
73 % od broja Židova koje su po njegovom izračunu 1941. godini živjeli u Hr­
vatskoj, a iz Bosne i Hercegovine 10.000, odnosno oko 83 %. Usporedbe radi
prema Žerjaviću na području Srbije (bez Autonomne pokrajine Vojvodine i
danas nezavisne države Republike Kosovo) stradalo je 7.000 Židova, odno­
sno 70 % od njegovog izračuna broja Židova u Srbiji 1941. godine. Znači u
„judenfrei" Srbiji je prema Žerjaviću u postotku ubijeno manje Židova nego
u Hrvatskoj. Međutim, zbroj preživjelih iz židovskih općina u Hrvatskoj,
unatoč nepotpunim podatcima iz knjige M. Svob (2004.), je 3.126, odnosno
za skoro 60 % veći nego kod Žerjavića. Kad se za izračune koriste podatci
iz digitalne inačice jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64), potencijalni
udio preživjelih Židova iz Hrvatske je još veći.552 Ako nekoga nema na po­
pisu iz 1948. godine, to ne znači da je ubijen u ratnom razdoblju od 1941. do
1945. godine.
Kako je gore u tekstu spomenuto, prema Žerjaviću je u Srbiji u postot­
cima ubijeno manje Židova nego u Hrvatskoj, međutim neki drugi izvori pa
čak i srpski imaju potpuno drukčije rezultate. Primjerice, kako navodi En­
cyclopedia of the Holocaust, u Srbiji je, uključivši i predratni jugoslavenski dio

551 Karakaš Obradov, s. 396., 401., 402.

552 Vidi poglavlje Izvori/Modus nonsens/Teze bez veze
Banata, ubijeno 14.500 od 16.000 Židova, odnosno prema Tomasevichevoj
knjizi War and Revolution in Yugoslavia u Srbiji je ubijeno 11.000, a u Banatu
3.800 Židova.553 Ukupno je to oko 93 % Židova iz tog područja. Prema J. Su-
botić od 33.500 predratnih Židova u Srbiji ubijeno ih je oko 27.000, odnosno
81 %.554 Prema Subotić skoro svi od 11.000 beogradskih Židova su ubijeni
već ubrzo nakon početka rata. Znači prema tom izvoru samo beogradskih
Židova je ubijeno više nego svih Židova u Srbiji prema Žerjaviću. Prema Jaši
Romanu u Srbiji555 je ubijeno 15.000 do 16.000 Židova.556
Glede Hrvatske podatci o broju Židova također su vrlo različiti i ne-
konzistentni, ali uglavnom ne po smanjivanju, već po uvećavanju. Namjerno
ili iz neznanja, ali takvi podatci se mogu različito tumačiti. Primjerice, Svob
navodi da ima podatke za „oko 11.000 članova Židovske općine u Zagrebu (1941.
godine)".557 Međutim nekoliko stranica dalje u knjizi je grafikon „Broj Židova
u Zagrebu prema popisima stanovništva" i prema tomu je 1940. godine u
Zagrebu bilo 8.712 Židova, odnosno samo 10 više nego na popisu stanov­
ništva iz 1931. godine.558 Nije jasno kakav je to popis iz 1940. godine jer je
zadnji predratni popis stanovništva u Jugoslaviji bio 1931., a prvi poratni
1948. godine. Pretpostavka je da se radi o internom popisu židovskih bogo-
štovnih općina. Samo stranicu dalje u istoj knjizi se navodi da je 1930. godine
u Zagrebu broj „duša" bio 12.000, broj članova općine 2.740, a broj članova
sefardske općine 121.559 Pod „dušama" se podrazumijevaju i članovi obitelji
članova židovske općine. Nekonzistentan je i broj žrtava, odnosno stradalih
zagrebačkih Židova. Prema „popisu" iz 1946. godine u Zagrebu je bilo 2.179
Židova,560 međutim dalje u knjizi se tvrdi da je bilo 1.222 preživjelih.561 Ne
znamo je li se do tog broja došlo minucioznim istraživanjem i popisivanjem,
ali do istog rješenja se može doći i jednostavnim računovodstvom prema po­
datcima koje na istoj stranici svoje knjige navodi Svob.562 Prema Svob „neu­
moljive brojke" pokazuju da je od 10.960 zagrebačkih Židova evidentiranih u

553 http://web.archive.Org/web/20210228154359/https://en. wikipedia.org/wiki/The_HoIo-

caust_in_German-occupied_Serbia
554 Subotić, s. 53.-54.
555 Srbija i Banat bez Bačke, istočnog Srijema i Kosova.
556 Tomasevich, s. 655.
557 Švob, 2004., s. 7.
558 Ibid., s. 11.
559 Ibid., s. 12.
560 Ibid., s. 11.
561 Ibid., s. 160.
562 Ibid., s. 160
bazi podataka koju spominje za njih 6.496 poznato mjesto i/ili vrijeme smrti
uz ogradu da „su potrebne daljnje provjere". Prema istom izvoru, odnosno istoj
bazi podataka samo je 1.222 ili 11 % zagrebačkih Zidova preživjelo. Svob
spominje i podatak da se za 3.244 predratna zagrebačka Zidova ne zna jesu
li stradali ili preživjeli. To je vrlo visokih 30 %. Na temelju ovih podataka
od navodnog predratnog broja zagrebačkih Zidova (10.960) oduzmemo broj
stradalih (6.494) i broj Zidova nepoznate ratne sudbine (3.244) i rezultat je
1.222. To je naizgled potvrda podatka o samo 1.222 preživjelih zagrebačkih
Zidova. Međutim, prema podatcima koje u svojoj knjizi navodi Svob mogu
se dobiti i drukčiji rezultati.
Kako je već gore u tekstu spomenuto, zbroj preživjelih po židovskim
općinama u Hrvatskoj prema podatcima koje navodi Švob je 3.126, ali to
je bez podataka o preživjelima iz Daruvara, Donjeg Miholjca, Koprivnice,
Križevaca, Kutine, Ludbrega, Orahovice, Pakraca, Siska i Rijeke. Zbroju pre­
živjelih iz židovskih općina treba dodati procjenu broja preživjelih u ostalim
židovskim općinama za koje nisu navedeni podatci. Procjena je dobivena na
temelju prosjeka preživjelih za židovske općine za koje su navedeni podatci
u odnosu na njihov udio u predratnom broju Zidova u Hrvatskoj i time se
došlo do broja 279. Izuzetak je Rijeka za koju znamo da se nakon rata vratilo
1.600 Zidova.563 Vjerojatno se neki nisu vratili u Rijeku ili poslijeratnu ko­
munističku Jugoslaviju pa je broj preživjelih i veći. Međutim, većina riječkih
Zidova je pobjegla iz Titove komunističke Jugoslavije do 1946. godine. U
svakom slučaju kad se zbroje ove tri stavke, to je najmanje 5.005 preživjelih
Zidova. Tomu treba dodati i razliku kad su podatci o broju ubijenih u poje­
dinim židovskim bogoštovnim općinama veći od predratnog broja Zidova
u istima. Takvih je po vrlo konzervativnom proračunu najmanje 398. Sveu­
kupno to je 5.403 potencijalno preživjelih Zidova iz Hrvatske odnosno 28 %.
Kad bi se tome pridodali samo zagrebački Zidovi nepoznate ratne sudbine
(3.244), to bi bilo 8.647, odnosno 44 % potencijalno preživjelih hrvatskih Ži­
dova.
Međutim, ako se računa na drugi način tako da se od zbroja predratnog
broja Židova po židovskim općinama oduzme zbroj preživjelih prema židov­
skim općinama u Hrvatskoj, dobije se 6.417. Ako se tomu doda broj povrat­
nika u Rijeku pa razlika kad je broj ubijenih veći od broja predratnih Židova
i broj zagrebačkih Židova nepoznate sudbine, rezultat je 11.659, odnosno 60
% potencijalno preživjelih. Primjerice, u digitalnom arhivu Yad Vashema je
sredinom srpnja 2021. godine bio 9.881 zapis iz srbijanskog Spiska žrtava rata

563 https://archive.is/gfEOZ
(List of murdered Jews from Yugoslavia) o Židovima koji su prije rata živjeli
u Hrvatskoj. Ovdje nisu uračunata područja koja su za vrijeme rata bila dio
Italije ili Mađarske. To znači da je prema Spisku žrtava rata koji je srbijanska
inačica jugokomunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata iz 1964.
godine iz Hrvatske stradalo oko 45 %, odnosno preživjelo je 55 % Židova
od Žerjavićeva izračuna za 1941. godinu u Hrvatskoj.564 To su podatci iz ju-
gokomunističkih izvora nakon srpske „revizije", a ako se pogledaju podatci
iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija (Page
of Testimony), u digitalnom arhivu Yad Vashema je glede Židova koji su pri­
je rata živjeli u Hrvatskoj bilo 5.965 zapisa iz ove kategorije, a to je tek nešto
više od četvrtine broja Židova koji su prema Žerjaviću 1941. godine živjeli u
Hrvatskoj. Treba naglasiti da u ovoj kategoriji može biti nekoliko zapisa za
istu osobu pa to znači da je po ovom kriteriju broj potencijalno preživjelih
Židova iz Hrvatske oko 3/4 i to prije micanja višestrukih upisa. Da ovo nije
isprazno žongliranje brojevima, možemo vidjeti na primjeru podataka iz di­
gitalnog arhiva Yad Vashema o stradalima iz Zagreba, Osijeka i Sarajeva.
To su bila tri grada Nezavisne Države Hrvatske s največim brojem Židova
ili na sljedećem primjeru o zagrebačkim Židovima navodno stradalima u
Jasenovcu.
Broj u Jasenovcu i Staroj Gradiški stradalih zagrebačkih Židova izuzetno
varira zavisno od izvora. U mrežnom jasenovačkom popisu su 1.194 Židova
kod kojih se kao mjesto rođenja navodi Zagreb. Od toga se Jasenovac navodi
kao mjesto smrti u 1.035, a Stara Gradiška u 159 slučajeva. Prema podatci­
ma koje navodi Svob565 u Jasenovcu je stradalo 1.809 zagrebačkih Židova,
odnosno 75 % više. Nasuprot tomu prema digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) u Jasenovcu je stradalo 625 Židova
rođenih u Zagrebu, ali 198 ih je stradalo prije 20. kolovoza 1941. i nakon 22.
travnja 1945. godine, odnosno ne samo prije uspostave i nakon raspuštanja
radnog i sabirnog logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani već i prije uspostave
malih logora Bročice i Krapje. Kad se od broja popisanih oduzmu stradali
u razdoblju kad logora u kojem su navodno ubijeni nije niti bilo, ostaje 427
potencijalnih žrtava i to je uvelike podudarno s podatcima iz digitalnog ar­
hiva Yad Vashema za Židove koji su za vrijeme rata živjeli u Zagrebu, a kao
mjesto smrti im se navodi Jasenovac što se može vidjeti u tekstu Tri grada
u ovoj knjizi. Čak i kad bismo Židovima koji su prema L64 rođeni u Zagre­
bu pribrojili Židove koji su prema L64 prije rata živjeli u Zagrebu, ali nisu

564 Žerjavić, 1989., s. 39.

565 Švob, 2004., s. 17.-159.
u njemu rođeni, a kao mjesto smrti im se navodi Jasenovac u vremenskom
razdoblju kad je logor bio u funkciji broj potencijalnih židovskih žrtava iz
Zagreba bio bi 734.
Tri grada

U trima gradovima Zagrebu, Osijeku i Sarajevu je prije rata zavisno o

izvorima sveukupno živjelo između 23 i 25 tisuća Zidova.566 Znači samo u
ta tri grada živjelo je prema Žerjavićevom izračunu za 1941. godinu između
2/3 i 3/4 svih Zidova iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine.567 Prema svjedočan­
stvima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija u digitalnom arhivu Yad
Vashema iz tih triju gradova je tijekom rata mogla stradati šestina do najviše
petine od predratnog broja Zidova u tim gradovima. Prema istovrsnim po­
datcima kada se promatra mjesto smrti Jasenovac, iz tih triju gradova je tamo
moglo stradati do 5 % predratnog broja Zidova.
U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 8.427 zapisa o Židovima koji
su za vrijeme rata živjeli u Zagrebu. Od toga je kod 5.411, odnosno kod 2/3
izvor podataka srbijanski Spisak žrtava rata (List of murdered Jews from Yu­
goslavia). Kod 2.023 zapisa izvor su svjedočanstva rodbine, prijatelja i ži­
dovskih organizacija. Kod 223 zapisa izvor je popis žrtava zabilježenih u
dokumentima pravednika među narodima (List of Victims Recorded in Ri­
ghteous among the Nations Files). Sveukupno prema „židovskim" izvorima
ima 2.246 zapisa o Židovima koji su za vrijeme rata živjeli u Zagrebu. Od
toga broja 558 zapisa, odnosno četvrtina su ponavljanja, odnosno višestruki
zapisi za iste osobe, bezimeni i preživjeli. Znači prema židovskim izvorima
iz digitalnog arhiva Yad Vashema može biti najviše 1.688 židovskih žrtava
koji su za vrijeme rata živjeli u Zagrebu. To je zavisno od izvora između 15
% i 19 % zagrebačkih Židova iz 1941. godine. Prema tim podatcima stradao
je svaki peti ili šesti Židov koji je tijekom rata živio u Zagrebu. U još 470 za­
pisa nedostaju neki od vitalnih identifikacijskih podataka kao što su godina
rođenja, ime oca ili mjesto rođenja. To znači da u tim slučajevima nije ned­
vojbeno utvrđen identitet pa postoji mogućnost da se radi o žrtvama koje su
već utvrđene ili možda čak i o preživjelima. Kada bi svi iz te kategorije bili
problematični, to bi značilo da bi u tom slučaju prema židovskim izvorima iz
digitalnog arhiva Yad Vashema moglo biti 1.218 židovskih žrtava koje su za
vrijeme rata živjele u Zagrebu. To je zavisno o izvorima svaki sedmi ili svaki
deveti Židov koji je tijekom rata živio u Zagrebu.

566 Ibid., s. 7., 11., 368.; prema Gitman 11.500 sarajevskih Židova.
567 Žerjavić, 1989. s. 36. i 39.
 Kada se u digitalnom arhivu Yad Vashema potraže podatci o Židovima
koji su za vrijeme rata živjeli u Zagrebu, a kod kojih se kao mjesto smrti na­
vodi Jasenovac, dobiju se 492 zapisa o svjedočanstvima rodbine, prijatelja i
židovskih organizacija. Od toga su 63 višestruki upisi i preživjeli. To znači da
prema židovskim izvorima ima najviše 449 Židova koji su tijekom rata živjeli
u Zagrebu, a kao mjesto smrti se navodi Jasenovac. Uz to, još su 94 dvojbena
zapisa, odnosno oni kod kojih nedostaju neki od vitalnih identifikacijskih
podataka. To znači da je potencijalni broj žrtava u slučaju Zagreba jednak ili
manji od 449, a veći ili jednak od 355. To je ovisno o podatcima o njihovom
predratnom broju između 3 % i 5 % Židova u Zagrebu neposredno prije rata.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je 2.395 zapisa o Židovima koji su za
vrijeme rata živjeli u Osijeku. Kod 1.764 zapisa se kao izvor navodi srbijanski
Spisak žrtava rata. Prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja i židovskih or­
ganizacija o Židovima koji su za vrijeme rata živjeli u Osijeku su 472 zapisa.
Od toga je 67 višestrukih upisa pa to znači da je najviše 405 potencijalnih žr­
tava. Dvojbenih zapisa kod kojih nedostaju neki od vitalnih identifikacijskih
podatka je 134. Prema tomu potencijalni broj stradalih Židova koji su za vri­
jeme rata živjeli u Osijeku je prema židovskim izvorima iz digtalnog arhiva
Yad Vashema jednak ili manji od 405 i jednak ili veći od 271. To je između 10
% i 16 % predratnog broja osječkih Židova. Kad se izdvoje podatci u kojima
je kao mjesto smrti naveden Jasenovac, to je ukupno 126 zapisa. Od toga
je 15 višestrukih zapisa i još 47 zapisa u kojima nedostaje neki od vitalnih
identifikacijskih podataka. To znači da je prema židovskim izvorima iz di­
gitalnog arhiva Yad Vashema najviše 111 potencijalnih žrtava, a potencijalni
minimum u ovom slučaju je 64.
Više od 4/5 Židova iz Bosne i Hercegovine je živjelo u Sarajevu, a prema
digitalnom arhivu Yad Vashema sredinom listopada 2021. godine u katego­
riji Victims/individuals bilo je 11.455 zapisa o sarajevskim Židovima. To bi
značilo da su skoro svi sarajevski Židovi ubijeni za vrijeme rata, odnosno da
je samo četrdesetak preživjelih, a to prema svim dostupnim izvorima nije
točno. Najviše žrtava 8.823 je prema srbijanskom Spisku žrtava rata (List of
murdered Jews from Yugoslavia). Prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja
i židovskih organizacija sveukupno je 2.605 zapisa o Židovima koji su za vri­
jeme rata živjeli u Sarajevu. Tomu se može dodati 97 zapisa kojima je izvor
popis žrtava zabilježenih u dokumentima pravednika među narodima pa su
to 2.702 zapisa prema židovskim izvorima. Od toga su 883 zapisa višestruki,
nedostaje ime i/ili prezime ili se radi o preživjelima. Kod još 373 zapisa, ne
računajući ime i prezime, nedostaju neki od ostalih vitalnih identifikacijskih
podataka. To znači da je prema židovskim izvorima iz digitalnog arhiva Yad
Vashema jednako ili manje od 1.819 (16 %), a jednako ili više od 1.446 stra-
dalih Zidova koji su za vrijeme rata živjeli u Sarajevu (13 %). Kad se u kod
svjedočanstava izdvoje podatci u kojima je kao mjesto smrti naveden Jaseno­
vac, to je ukupno 700 zapisa. Od toga je 155 višestrukih zapisa i još 133 zapisa
u kojima nedostaje neki od vitalnih identifikacijskih podataka. To znači da
je prema židovskim izvorima iz digitalnog arhiva Yad Vashema najviše 545
potencijalnih žrtava, a potencijalni minimum u ovom slučaju je 412.
Neki primjeri proračuna i procjena ratnih
i demografskih gubitaka Zidova
Prema zbrojenim podatcima židovskih općina iz knjige M. Švob na po­
dručju današnje Hrvatske su neposredno pred rat živjela 19.354 Zidova,568
569 na prvom poslijeratnom popisu u cijeloj komunističkoj Jugoslaviji 1948.
godine registrirana su 6.853 Zidova,570 a u isto vrijeme bilo je 11.934 čla­
nova židovskih općina.571 Prema Zerjaviću demografski gubitak Zidova u
Hrvatskoj je 21.000,572 u Bosni i Hercegovini 12.000,573 a u cijeloj Jugoslaviji
69.000.574 Iz ovoga se može naslutiti kako je Žerjavić izračunao demografski
gubitak Zidova. Od predratne procjene oduzme se oko 7.000 popisanih na
prvom poslijeratnom popisu i to je zaokruženo tih 70.000. Međutim, ta mate­
matika, u stvari mitomatika, ne odgovara podatcima iz primjerice Hrvatske
i Makedonije pa možemo pretpostaviti kako se tu vjerojatno primijenila ona
poznata izreka jugokomunističkog diktatora J. B. Tita kako se ne treba držati
zakona kao pijan plota. Očito se nije trebalo držati ni osnova matematike.
Ako je prema zbrojenim podatcima u židovskim općinama u Hrvatskoj bez
Rijeke koja je bila pod Italijom pred rat bilo manje od 18.000 Židova i ako je
bilo oko tisuću židovskih izbjeglica, to je znatno manje od procjene demo­
grafskih gubitaka.
Još je drastičniji makedonski primjer popisnih, odnosno demografskih
nelogičnosti u Žerjavićevim izračunima. Prema Žerjaviću demografski gubi­
tak makedonskih Židova je 8.000,575 a prema digitalnoj inačici komunistič­

568 Švob, 2004.

569 Uračunati podatci za Rijeku, ali ne i za Istru, Zadar i otoke koji su bili pod Italijom.
570 Švob, 1998.; https://web.archive.org/web/20200724070358/https://cendo.hr/upload/dok-
8589421901775129043.pdf
571 Švob, 2010., s. 9.
572 Žerjavić, 1989., s. 39.
573 Ibid., s. 36.
574 Ibid., s. 35.-42.
575 Ibid., s. 40.
kog popisa žrtava rata (L64) popisano je 9.030 ubijenih Židova iz Makedoni­
je. Po strukturi podataka demografski gubitci ne mogu biti manji od stvarnih
ratnih gubitaka. Osim toga prema mrežnoj stranici El Mundo Sefarad iz Sko-
plja je preživjelo 314 Židova?76 Objašnjenje ove demografske gimnastike je
vjerojatno u tomu što se kod velike većine makedonskih Židova kao mjesto
smrti navodi neki od njemačkih logora u istočnoj Europi pa bi motiv za to
žongliranje s podatcima mogao biti pokušaj jugoslavenskih komunista da se
Nijemce friziranim podatcima pritisne za ratnu odštetu. U tekstu N. Barac
o izdanju knjige Zidovi iz Makedonije i Holokaust: povijest, teorija i kultura na­
vodi se da je tijekom Drugoga svjetskog rata iz Makedonije deportirano oko
7.000 Židova.577 Prema Barac oni su predstavljali 98 posto ukupne populacije
Židova u Makedoniji. To bi značilo da je preživjelo najviše oko 150 make­
donskih Židova. Iz ovoga slijedi logično pitanje - kako može biti ubijeno oko
2.000 makedonskih Židova više nego što ih je bilo?
Međutim, čini se da bi prema nekim izvorima povijesna istina mogla bit
još bizarnija. Primjerice, prema preslici komunističke tiskovine Glas Slavonije
s početka listopada 1945. godine u tekstu pod naslovom „Pod okupacijom
poginulo je 1,665.000 Jugoslavena"578 prema izjavi predstavnika Jugoslavije
u Londonu velika većina jugoslavenskih Židova je ubijena u beogradskom
logoru Sajmište. Kad se prema podatcima iz teksta od ukupnog predrat­
nog broja jugoslavenskih Židova (70.000) oduzme 50.000 ubijenih u logoru
Sajmište i 6.000 preživjelih i od toga se oduzme broj Židova poginulih kao
pripadnici komunističke gerile tzv. u partizana koji prema Romanu s pod­
ručja Nezavisne Države Hrvatske iznosi nešto više od 800, dobije se broj Ži­
dova na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje
(JUSP) Jasenovac. Iz preslike tog teksta moglo bi se izvući nekoliko zaklju­
čaka. Prvo, više od 70 % predratnih jugoslavenskih Židova je ubijeno od ili
uz pomoć Hitlerovih saveznika „judenfrei" Srba. Time je dr. Živković kao
predstavnik Jugoslavije odmah nakon kraja rata označio beogradski logor
Sajmište kao najveće stratište Židova odmah nakon njemačkih logora na isto­
ku Europe. Drugo, ako je u beogradskom Sajmištu ubijeno 50.000 Židova,
onda se postavlja pitanje je li možda oko devet tisuća makedonskih Židova
koji su prema podatcima iz (digitalne inačice) komunističkog popisa žrtava
rata iz 1964. godine (L64) ubijeni u njemačkim logorima na istoku Europe
(Malkinia ili Treblinka) u stvari ubijeno u tom beogradskom logoru? Ako

576 https://archive.is/wWOkS
577 Barac, s. 44.-45.
578 Glas Slavonije, 6. listopada 1945., broj 148., s. 1.
nisu, to bi onda značilo da je velika većina Židova iz Nezavisne Države Hr­
vatske morala biti ubijena baš u logoru na beogradskom Sajmištu, a ne u
logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Inače bi bilo više ubijenih Židova nego
ih je prije rata živjelo u Jugoslaviji. O takvim anomalijama nešto više u na­
stavku poglavlja. U svakom slučaju jugokomunisti su se iz tko zna kojih sve
razloga razbacivali različitim međusobno protuslovnim brojevima žrtava.
Treće, ovakvi slučajevi indirektno pokazuju da su komunistički podatci, a
posebno popisi žrtava toliko nepouzdani da ih se s pravom može smatrati
lažnima. Četvrto, iz gore navedenog primjera se vidi kako jugokomunistički
propagandisti „odokativno", odnosno krajnje neuvjerljivo dolaze do broja
jasenovačkih žrtava. Peto, jugokomunisti su već 1945. godine imali razrađen
glavni okvir svojih propagandnih laži o broju ratnih žrtava. Naime, do broja
od 1.700.000 žrtava se nije došlo tendencioznom interpretacijom proračuna
ratnih odnosno demografskih gubitaka studenta matematike V. Vučkovića,
već je on bio samo matematički smokvin list za jugokomunističke propa­
gandne laži.
Tragikomično je da se neki povjesničari i danas nekritički služe takvim
podatcima kao nepobitnim istinama. Međutim, kod komunista gotovo da
je pravilo koliko izvora, toliko različitih podataka pa time „skrupulozni po­
pisi", „veliki stručnjaci", „ugledni povjesničari" i „detaljna i sveobuhvatna
istraživanja" na stotinama stranica gube na vjerodostojnosti. To se obično
događa kad rezultati ne vode do cilja, već se prvo postavi (propagandni) cilj
pa se onda prema tomu prilagođavaju rezultati. Primjerice, prema Žerjaviću
je u Bosni i Hercegovini 1948. godine popisano oko 1.000 Židova. Međutim,
podatci koje smo dobili Ijubaznošću povjesničarke dr. E. Gitman579 pokazuju
drukčiju i detaljniju dinamiku kretanja broja bosanskohercegovačkih Židova
nakon Drugog svjetskog rata. Prema Gitman u Sarajevu je neporedno pred
rat bilo oko 11.500 Židova, a u cijeloj Bosni i Hercegovini oko 14.000. Broj
Židova koji su se vratili u Sarajevo od 1945. do 1952. je bio 1.575, a još je
dodatno bilo 880 preživjelih sarajevskih Židova, odnosno sveukupno 2.455.
Prema Gitman 1.600 sarajevskih Židova je odselilo u Izrael. To bi ovisno o
vremenu iseljavanja značilo da između petine do trećine predratnih sarajev­
skih Židova nisu žrtve Drugoga svjetskog rata u Europi. Te podatke indi­
rektno potvrđuju i podatci iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava

579 Esther Gitman, Appendix 2: 'List of Jewish Survivors who returned to Sarajevo after WWII,
1945-1952"; Podatke je prikupilo Židovsko kulturno prosvjetno društvo "Sloboda" Sarajevo.
Podatci se temelje na zapisima koje je priskrbio Danilo Nikolić predsjednik Židovske općine
Sarajevo. Popis sadrži i imena Židova koji su napustili Sarajevo u prosincu 1948. godine, ali ne
sadrži imena Židova koji su otišli u Palestinu između 1940. i 1945. godine.
Drugoga svjetskog rata iz 1964. godine (L64). Prema tom izvoru iz Bosne i
Hercegovine je stradalo 9.648 Zidova, a to je 69 % od broja Zidova u Bosni
i Hercegovini neposredno pred rat prema podatku E. Gitman. Za razliku
od Gitman prema Žerjaviću je iz cijele Bosne i Hercegovine u razdoblju od
1939. do 1948. godine u inozemstvo iselilo samo oko 1.000 Zidova.580 Prema
popisu iz 1948. godine je u Bosni i Hercegovini bilo oko 1.000 Zidova pa
se između podataka dr. Gitman i Žerjavića pojavljuje razlika od najmanje
petstotinjak osoba i to ako se samo gledaju podatci iz Sarajeva bez ostatka
Bosne i Hercegovine. Prema raščlambi podataka iz knjige J. Romana581 više
od 3.000 Zidova iz Nezavisne Države Hrvatske bili su u komunističkim ge­
rilcima tzv. partizanima, od toga 52 % iz Hrvatske, 45 % iz Bosne i Hercego­
vine, većinom iz Sarajeva i 3 % iz istočnog dijela Srijema. U ratu je poginulo
ili umrlo 814 Židova pripadnika komunističke gerile s područja Nezavisne
Države Hrvatske. Od toga 56 % ih je bilo iz današnje Bosne i Hercegovine,
40 % iz Hrvatske i 4 % iz istočnog dijela Srijema. Prema Romanu troje tih
židovskih partizana je ubijeno u Jasenovcu.
Više mrtvih nego živih

Kako je već gore navedeno, prema zbrojenim podatcima židovskih op­

ćina iz knjige M. Švob na području današnje Hrvatske su 1940. godine živjela
19.354 Židova.582 Prema istom izvoru na području Rijeke koje je tada bilo u
sastavu Italije i na području Međimurja koje je za vrijeme rata bilo okuprano
od Mađarske bilo je 2.187 Židova, odnosno na području današnje Hrvatske
koje je bilo u sastavu Nezavisne Države Hrvatske pred rat je živjelo 16.796
Židova. Suprotno tomu ista autorica u drugom tekstu navodi podatak da
je neposredno pred rat u tadašnjoj Jugoslaviji zajedno s izbjeglicama bilo
75.000 Židova, od toga u Hrvatskoj oko 26.000 od kojih su oko 1.000 bile
židovske izbjeglice iz drugih država.583 Prema istom izvoru u prvom posli­
jeratnom popisu stanovništva 1948. godine u Jugoslaviji je registrirano 6.853
Židova, a prema zbrojenim nepotpunim podatcima o broju Židova po židov­
skim općinama u Hrvatskoj 1946. godine je bio 3.126 Židova,584 odnosno sko­
ro polovica svih Židova u tadašnjoj Jugoslaviji s popisa iz 1948. godine. Kad
se od zbroja Židova prema podatcima židovskih općina s područja današnje

580 Žerjavić, 1989., s. 75.

581 Romano, Spisak učesnika u NOR, s. 307.-511.
582 Švob, 2004.
583 https://web.archive.org/web/20200724070358/https://cendo.hr/upload/dok-
8589421901775129043.pdf
584 Švob, 2004.
Hrvatske uključivši i Rijeku za 1940. godinu oduzme zbroj ratnih žrtava pre­
ma židovskim općinama, razlika je 6.980. Stvarno bi to moglo biti i znatno
više iz nekoliko razloga koji su već navedeni gore u tekstu, a jedan od tih je
da se kod četvrtine židovskih općina iz Hrvatske prema Svob navodi više
žrtava nego što je prije rata bilo Zidova.
Evo nekoliko primjera tih anomalija uočenih u podatcima iz knjige M.
Svob (2004.). Primjerice, prema Svob u Čakovcu su 1940. godine bila 404 Ži­
dova, 98 ih se kod Svob navodi kao preživjeli, a ubijeno ih je 423 (sic!). To je
za čak 117 više od teoretskog maksimuma. Treba napomenuti da Čakovec za
vrijeme rata nije bio dio Nezavisne Države Hrvatske. U Vukovaru je bilo 213
Židova, 32 se vode kao preživjeli, a u holokaustu ih je ubijeno 244, odnosno
63 više nego što je to teoretski moguće (sic!). U Iloku je prema Svob bilo 310
Židova, poimenično je navedeno 15 preživjelih, a broj žrtava je 348 (sic!).
Treba napomenuti da se kod šestero iločkih Židova ne navodi Jasenovac kao
mjesto stradanja. To je još dobro jer prema mrežnom jasenovačkom popisu
je 369 židovskih žrtava iz Iloka, a to je 80 više od teoretskog maksimuma u
odnosu na preživjele i na broj Židova neposredno prije rata. Na mrežnom
jasenovačkom popisu su 292 žrtve iz Iloka podudarne s onima iz knjige M.
Svob. To znači da kad se to sve zbroji uzimajući u obzir podudarne, preživje­
le i stradale nevezano s Jasenovcem, to je 136 ubijenih u Jasenovcu više nego
što je to teoretski moguće.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je krajem 2016. godine bilo 267 za­
pisa o žrtvama iz Iloka iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i ži­
dovskih organizacija. Ti zapisi se odnose na 199 različitih osoba. Jasenovac
se kao mjesto smrti navodi kod 21 Iločana i većina tih zapisa su iz 1990-ih ili
kasnije. U 12 slučajeva postoje kontradiktorni zapisi iz kategorije svjedočan­
stava gdje je prema jednima mjesto smrti Jasenovac, a prema drugima neko
drugo mjesto smrti, odnosno nepoznato. Primjerice, u ostalim zapisima iz
kategorije svjedočanstava Auschwitz se kao mjesto smrti navodi kod 65 žr­
tava iz Iloka, Bergen-Belsen kod četiri, Birkenau u jednom slučaju, a još se u
nekoliko zapisa kao mjesto smrti navodi Njemačka ili Poljska. U jednom slu­
čaju se kao mjesto smrti navodi logor Vinkovci. Primjerice, kod Svob se u 341
slučaju kao mjesto stradanja iločkih Židova neodređeno navodi „27.7.1942.
Vinkovci kolovoz 42 Jasenovac".585 U nekoliko slučaja se kao mjesto smrti navo­
di Mađarska ili novosadska racija. U nekim slučajevima kad je mjesto smr­
ti nepoznato u opaskama se navodi kako su ti ljudi za vrijeme rata živjeli
primjerice u Veneciji, odnosno u Italiji ili u nekim mjestima u Mađarskoj.

585 Ibid., s. 285.-300.

Podatci iz digitalnog arhiva Yad Vashema i to ne samo u ovom slučaju najbo­
lje pokazuju koliko je nevjerodostojan mrežni jasenovački popis. Osim toga
neki od iločkih Zidova s mrežnog jasenovačkog popisa (prezimena Funk,
Neuschloss/Mayschloss, Stern, Weber) nisu mogli stradati u Jasenovcu jer se
nalaze na osmrtnicama iz Auschwitza koje su 1945. godine našli pripadnici
sovjetske vojske.
U Splitu su 1940. godine bila 284 Židova, preživjelih povratnika je bilo
175, prema Svob u holokaustu ih je stradalo 133 i još 29 ih je poginulo u
partizanima pa je to 53 više stradalih od teoretskog maksimuma (sic!). U
Daruvaru je 1940. godine bilo 169 Židova,586 a prema podatcima iz knjige M.
Svob kojima je izvor Arhiv Beograd tijekom rata ubijeno je 200 daruvarskih
Židova (sic!).587 U samo jednom slučaju kod Anđele Breslauer (1917., otac
Robert)588 se kao mjesto stradanja navodi „Loborgrad NOB", a u svim osta­
lim slučajevima mjesto smrti je neki logor u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj,
Srbiji ili Njemačkoj. Prema J. Romanu Anđelka (Helena) Breslauer (1917.,
Robert) je kao pripadnica komunističke gerile internirana u Loborgradu,
zbog bolesti je smještena u bolnicu odakle je pobjegla u Hrvatsko primorje
gdje su je Talijani internirali u logoru u Kraljevici, a zatim na Rabu. Nakon
kapitulacije Italije ponovno se priključila komunističkim gerilcima tzv. parti­
zanima gdje je krajem 1943. ranjena i umrla je nakon amputacije noge.589 To
pokazuje koliko su nevjerodostojni podatci iz srpskih arhiva. Prema knjizi
J. Romana 21 Židov s daruvarskog područja bio je pripadnik komunističke
gerile, odnosno partizana. Od toga jedanaestero ih je poginulo, umrlo ili su
ih smaknuli sami komunisti zbog „neprijateljskog djelovanja" kao primjerice
Borisa Brajera 1944. godine.
U Virovitici su 1940. godine bila 204 Židova, 32 su preživjeli povratnici,
a ubijeno ih je 211 (sic!). U Podravskoj Slatini je 1940. bilo 136 Židova, 1946.
godine ih je bilo 8, na popisu je 139 stradalih i nestalih, a ukupno preživjelih
na dva popisa je 34. Prema tomu ima 37 ubijenih više nego što je bilo živih
(sic!).590 U Slavonskom Brodu su 1940. godine bila 423 Židova, pomenično je
navedeno 15 preživjelih, a ubijeno je 415 (sic!). Prema podatcima iz knjige M.
Švob sveukupno kod četvrtine židovskih općina iz Hrvatske ima više ubije­
nih tijekom rata nego što ih je bilo neposredno uoči rata. Opet je u glavnoj

586 Ibid., s. 252.

587 Ibid., s. 262.
588 Ibid., s. 256.
589 Romano, s. 341.
590 Švob, 2004., s. 453.-462.
ulozi generatora žrtava Arhiv Beograd. U navedenim slučajevima su kreato­
ri mita bili neoprezni i toliko su pretjerali s lažima pa su nastali karikaturalni
podatci. Sudeći prema tim slučajevima ni ostali ne mogu biti puno bolji samo
se lukavije manipuliralo podatcima. To je samo vrh ledenog brijega koji se
pojavio zbog neopreznosti odnosno pretjerane želje za ocrnjivanjem Hrvata
čak i preko granica logike.
Kada se usporede podatci o svim židovskim ratnim žrtvama prema
Svob i prostorno odgovarajući podatci iz mrežnog jasenovačkog popisa, re­
zultati su još nevjerojatniji. Naime, prema toj usporedbi u polovici židovskih
općina u Hrvatskoj samo u Jasenovcu i Staroj Gradiški ubijeno je više Židova
nego što h je bilo prije rata. Najekstremniji su slučajevi u Bjelovaru, Vinkov­
cima i Đakovu, a tek je malo manje ekstremna situacija u ostalim područjima
u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Slavoniji. Analiza je pokazala da je problema­
tično bar 43 % podataka o Židovima stradalima u Staroj Gradiški, a posebno
se ističu podatci o stradalima rodom iz Vinkovaca. Znakovit je i omjer broja
stradalih u logoru Jasenovac prema mrežnom jasenovačkom popisu i broj
stradalih u Jasenovcu prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja i židovskih
organizacija iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Za usporedbu su uzete u ob­
zir žrtve iz istog područja odnosno iz istih židovskih (bogoštovnih) općina.
Pri analizi nisu uzete u obzir moguće migracije Židova iz mjesta rođenja
prema većim gradovima jer je analiza pokazala da ne utječu presudno na
rezultate.
Glede kretanja predratnog broja Židova u velikim hrvatskim gradovima
u Zagrebu je broj Židova stagnirao, u Splitu je padao, a u Osijeku je rastao.
Općenito broj Židova je prije rata imao tendenciju pada u polovici židov­
skih općina, a u ostalima je blago rastao ili stagnirao, ali ukupno gledajući
broj Židova u Hrvatskoj je bio u padu. Najekstremniji slučaj razlike između
podataka s mrežnog jasenovačkog popisa i broja žrtava prema svjedočan­
stvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema je Čakovec koji nije bio u sastavu
Nezavisne Države Hrvatske. U tom slučaju je 32 puta više žrtava u mrežnom
jasenovačkom popisu nego što ima žrtava prema svjedočanstvima rodbine,
prijatelja i židovskih organizacija u digitalnom arhivu Yad Vashema. Zatim
slijede Virovitica i Podravska Slatina s 22 puta više pa Ludbreg i Donji Miho-
Ijac sa 16 puta više. Svi ti gradovi se nalaze u sjevernoj Hrvatskoj uz granicu
s Mađarskom u dolini rijeke Drave.
U Iloku na istoku Hrvatske koji je prije rata imao porast broja Židova je
to П puta više. Kod velikih gradova za Osijek je 5,3 puta više žrtava prema
mrežnom jasenovačkom popisu nego prema svjedočanstvima iz digitalnog
arhiva Yad Vashema, u slučaju Splita to je 2,6 puta, a za Zagreb 1,8 puta.
Prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija iz digital­
nog arhiva Yad Vashema u Jasenovcu nije stradao nitko iz Rijeke,591 Sušaka,
Orahovice i Valpova. Ako se gleda broj stradalih u Jasenovcu prema svjedo­
čanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema u odnosu na broj Zidova koji
su prema Svob bili registrirani u židovskim općinama 1940. godine najveći
postotak stradalih u odnosu na predratni broj Zidova je iz Daruvara 17,8 %,
Vinkovaca 17,5 % i Požege 17 %, a primjerice iz Čakovca manje od 0,5 %.
Ako gledamo žrtve iz Jasenovca prema svjedočanstvima rodbine, prija­
telja i židovskih organizacija iz digitalnog arhiva Yad Vashema i usporedi­
mo to s brojem žrtava iz židovskih općina prema Svob bez obzira na mjesto
smrti, razlikuju se dvije grupe podataka. U prvoj su četiri židovske općine
u kojima ima više jasenovačkih žrtava prema svjedočanstvima iz digitalnog
arhiva Yad Vashema nego svih popisanih žrtava iz židovskih općina u Hr­
vatskoj i to bez obzira na mjesto smrti. To su Sisak s 4,8 puta više, Bjelovar
(2,5), Đakovo (1,5) i Kutina (1,4). Objašnjenje za taj paradoks moglo bi biti u
vremenu nastanka tih svjedočanstava. Primjerice, u slučaju Siska 3 svjedo­
čanstva su na starim obrascima s nadnevcima iz druge polovice 1950-ih, još
8 svjedočanstava su prijepisi starih obrazaca s nadnevcima s kraja 1950-ih,
ali u polovici slučajeva uglavnom se radi o svjedočanstvima s nadnevcima
nakon 2000. godine uz nekoliko svjedočanstvava iz druge polovice 1990-ih.
Znači polovica svjedočanstava o jasenovačkim žrtvama iz Siska nastala je pet
ili više desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata. Izuzevši navedene četiri u
svim ostalim židovskim općinama broj jasenovačkih žrtava prema svjedo­
čanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema je najviše 29 % od broja popisa­
nih žrtava iz židovskih općina bez obzira na mjesto smrti.
Kad se u digitalnom arhiv Yad Vashema potraže podatci o Židovima
koji su živjeli na području Hrvatske koje je bilo u sastavu Nezavisne Države
Hrvatske, odnosno bez područja koja su bila pod vlašću Talijana i Mađara,
za kategoriju „živjeli prije rata" ima 1.483 zapisa kojima su izvor svjedo­
čanstva rodbine, prijatelja i židovskih organizacija. Ti zapisi se odnose na
1.220 Židova kod kojih se kao mjesto smrti navodi Jasenovac. Za kategoriju
„živjeli za vrijeme rata" na gore navedenom području su 1.133 zapisa prema
svjedočanstvima koji se odnose na 975 osoba kod kojih se kao mjesto smrti
navodi Jasenovac. To znači da je prema židovskim izvorima iz digitalnog
arhiva Yad Vashema u Jasenovcu moglo stradati 7,3 % Židova koji su prije
rata živjeli na području današnje Hrvatske koje je bilo u sastavu NDH, odno-

591 Pače i prema često kritički spominjanom srbijanskom Spisku žrtava rata samo su tri riječka
Zidova stradala u Jasenovcu.
sno 5,8 % Židova koji su za vrijeme rata živjeli na tom području. Primjerice,
prema mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac u logoru Jasenovac je s istog po­
dručja stradalo 4.768 Židova, odnosno najmanje četiri puta više nego prema
podatcima iz svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija u
digitalnom arhivu Yad Vashema.

Deset tisuća pitanja o jasenovačkim žrtvama

U ovoj knjizi i u do sada objavljenim tekstovima o jasenovačkom popisu
argumentirano je pokazano da se desetci tisuća imena navodnih žrtava ne
bi smjela nalaziti na jasenovačkom popis. U ovom tekstu problematizirat će
se jedna grupa od desetak tisuća jasenovačkih žrtava. Usporedbom broja žr­
tava iz mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac i podatka o žrtvama iz digitalnog
arhiva Yad Vashema moglo bi se zaključiti da su autori jasenovačkog popisa
četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashema, a JUSP Jaseno­
vac bolji od Yad Vashema i ostatka svijeta!
Krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bilo
je 17.329 zapisa na upit za mjesto smrti Jasenovac i 2.067 zapisa na upit za
mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno je to 19.396. zapisa za oba logora.
Ako se ne uzmu u obzir zapisi kojima su izvor podatci iz raznih srpskih
i jugokomunističkih pamfleta, popisa i lista, tj. kad se uzmu u obzir samo
svjedočanstva kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih organi­
zacija, krajem siječnja 2018. godine u digitalnom arhivu Yad Vashema bio
je 4.061 zapis, odnosno bilo je toliko digitalnih obrazaca na upit za mjesto
smrti Jasenovac i 423 kod kojih je mjesto smrti Stara Gradiška. Sveukupno je
za ta dva logora bilo 4.484 zapisa kojima su izvor podataka Page of Testimony.
Broj zapisa uvijek je veći od broja potencijalnih ratnih žrtava jer može biti i
po nekoliko zapisa koji se odnose na istu žrtvu. Osim toga neki zapisi nisu o
stradalima, već se u njima navodi da je netko bio logoraš i primao pakete ili
da je bio na prisilnom radu i slično. U 44 slučaja u zapisima nije bilo imena ili
prezimena pa ti zapisi zbog nemogućnosti provjere ili usporedbe nisu uzeti
u obzir. Broj višestrukih zapisa za istu žrtvu, tj. redundanata u digitalnom
arhivu Yad Vashema za logor Jasenovac u promatranom razdoblju je 969, a
za Staru Gradišku 87, tj. 1.056 za oba logora. Još je 135 višestrukih zapisa za
žrtve kod kojih se kao mjesto smrti navode oba logora. Kad se broj od 4.484
zapisa umanji za 1.235 višestrukih i neprovjerljivih zapisa, dobije se 3.249
potencijalnih žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška. Ovo je okvirni broj
jer teško je točno usporediti sve zapise zbog njihove različite kvalitete poda­
taka.
Neki zapisi su vrlo oskudni identifikacijiskim podatcima, a dodatni pro­
blem mogu biti pogrješke u digitalnim obrascima. Primjerice, zatipci nastali

342
tijekom prijepisa obrazaca iz pisanog oblika u digitalni format te prijevodi
s različitih jezika pri čemu je dodatni problem kod translacije iz različitih
alfabeta. Takve se grješke akumuliraju i otežavaju pretragu. Uz to jedan od
manjih problema kod usporedbe podataka su alteracije imena primjerice Pe­
tar - Pinkas, Regina - Rivka, Resa - Roza - Reizl, Tereza - Reizl, Slomo - Mirko,
Gina - Yenta - Jeanette ili prezimena Adler - Abler, a veći problem za automa-
tiziranu pretragu su potpuno različita višestruka imena kod nekih žrtava
primjerice Irena Rivka Eidel Khaia ili Elza Yehudit. Ta imena u različitim zapisi­
ma tj. prema različitim izvorima mogu biti pojedinačna ili u različitim kom­
binacijama. To se može riješiti pomoću imena roditelja, supružnika i tomu
sličnog, naravno, samo u slučajevima kada su ti podatci navedeni u obrascu.
Kako je već prije navedeno, nakon što se makne višak i identifikacijski
manjkavi podatci, u digitalnom arhivu Yad Vashema ostaje oko 3.249 poten­
cijalnih žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. To još uvijek nije konačni
broj jer se još moraju verificirati svi preostali zapisi, a među njima ima i onih
kojima tamo nije mjesto. Primjerice, kad se tih 3.249 zapisa usporedi s imeni­
ma židovskih žrtava u do sada publiciranim tekstovima za koje je pokazano
da ne bi smjeli biti na jasenovačkom popisu i kad se makne podudarne, osta­
je 3.146 potencijalnih žrtava. To je otprilike najveći mogući broj potencijalnih
žrtava za logore Jasenovac i Stara Gradiška prema podatcima svjedočansta­
va rodbine, prijatelja i židovskih organizacija (PoT) iz digitalnog arhiva Yad
Vashema. Naravno, može se ići još dalje pa ako se usporede navedeni po­
datci sa zapisima iz digitalnog arhiva Yad Vashema, primjerice sa žrtvama
iz logora Đakovo kojima su izvor iskazi rodbine, prijatelja i židovskih orga­
nizacija, može se naći stotinjak zajedničkih žrtava, a tako se može napraviti
i s ostalim mjestima smrti kao što su Auschwitz pa srpski logori Sajmište,
Banjica, Topovske šupe, Sabac, Crveni krst itd.
Blam ili Blum

Digitalni arhiv Yad Vashema je ogromna baza podataka u kojoj ima

iskaza o pojedinačnim žrtvama, ali i raznih popisa žrtava. Izvori tih podata­
ka su različiti, a vjerodostojnost podataka ovisi o samim izvorima, tj. o auto­
rima tih podataka. Primjerice, uvjerljiviji su iskazi bliske rodbine iz 1950-ih
dok su sjećanja još bila svježa, a svjedoci vremena još bili vitalni nego iskazi
poznanika iz 1990-ih ili kasnijih godina koji nisu iz prve ruke i mogu biti
kontaminirani utjecajem dugodišnje propagande. Ekstreman primjer nepo­
uzdanih podataka je često spominjani Spisak žrtava rata što je jasno pokazano
na više mjesta u ovoj knjizi. To je srbijanska inačica komunističkog popisa
žrtava iz 1964. godine (SZSJ64) objavljena tijekom Domovinskog rata, odno­
sno tijekom srpske agresije na Hrvatsku. Takav uradak može poslužiti samo
kao kontrolni izvor podataka ili dokaz pomoću negacije.
Dobar primjer kako se dodatnom provjerom podataka može još smanjiti
broj potencijalnih jasenovačkih žrtava u digitalnom arhivu Yad Vashema je
Emerik Blum. Prema jednom zapisu iz Yad Vashema u Jasenovcu je ubijen
Emerik Blum, star 30 godina, rodom iz Sarajeva. Kao izvor podataka navodi
se Community Yugoslavia, ali iz toga nije jasno radi li se o nekoj židovskoj
općini ili o nekom udruženju preživjelih Zidova s područja nekadašnje Ju­
goslavije. Prema navedenoj starosti od 30 godina možemo pretpostaviti da je
taj Emerik Blum rođen vjerojatno između 1911. i 1915. godine, a to odgovara
Emeriku Blumu iz Sarajeva rođenom 1911. godine. On je bio gradonačelnik
Sarajeva nakon Drugoga svjetskog rata sve do svoje smrti 1984. godine. Blum
je 1941. godine interniran u logor Jasenovac gdje je taj po struci inženjer elek­
trotehnike kao povlašteni logoraš slobodnjak592 bio zadužen za održavanje
logorske električne centrale sve do svog bijega iz logora 1944. godine.593 U
digitalnom arhivu Yad Yashema je još jedan zapis u kojem se spominje inže­
njer Emerih Blum, ali kao logoraš koji je u ožujku 1943. godine u logoru Stara
Gradiška dobio paket od Židovske općine Zagreb. Važno je spomenuti i da
je Blum bio osnivač i direktor sarajevskog Energoinvesta. Ta tvrtka izdala je
jednu monografiju s imenima navodnih jasenovačkih žrtava. Kakva je vjero­
dostojnost tih podataka najbolje svjedoči to da su djelatnici JUSP Jasenovac
u zadnjoj reviziji s popisa maknuli neka imena kojima je izvor podataka bila
baš ta gore spomenuta tvornička monografija. O tomu je opširnije pisano u
drugim tekstovima u ovoj knjizi.
Alat istine

Bez obzira na svoju nesavršenost digitalni arhiv Yad Vashema je moćan

alat za istraživanje istine jer omogućuje istraživačima usporedbu i provje­
ru podataka, a sve ostalo ovisi samo o njihovoj sposobnosti. Primjerice, u
mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se i osobe opisane u nastavku. Sarika
Heršković rođena 1923. godine, iz Vinkovaca, otac Izidor, prema podatcima
iz knjiga M. Svob i A. Miletića stradala je 1942. godine u Jasenovcu. Sara
Beck rođena 1922. godine, također iz Vinkovaca, očevo ime nije navedeno,
prema podatcima iz komunističkog popisa iz 1964. godine (SZSJ64) i knjige
M. Svob je i ona stradala 1942. godine u Jasenovcu. Treća je Sara Heršković,

592 https://collections.ushmm.org/search/catalog/im505924
593 https://web.archive.Org/web/20201114211041/https://bs.wikipedia.org/wiki/Emerik_Blum
rođena 1922., iz Debeljače u općini Kovačica u južnom Banatu, otac Izidor,
a prema SZSJ64 stradala je 1942. godine u Staroj Gradiški. Kao što to obično
biva u jasenovačkom popisu, slučajnosti ne postoje i vrag se uvijek krije u
detalju, a tako je i u ovim slučajevima. U digitalnom arhivu Yad Vashema
je prijepis iskaza ujaka prema kojem je Sara Lea Heršković, roditelji Izidor
i Tereza, rođena 1922. godine u Debeljači, sa stalnim boravkom u Vinkovci­
ma stradala u Staroj Gradiški 1942. godine. Prema drugom zapisu temelje­
nom na popisu Zidova određenih za deportaciju Sara Beck rod. Heršković,
rođena 1922. godine, sa stalnim boravkom u Vinkovcima, roditelji Izidor i
Terezija, poslana je na prinudni rad. U svim navedenim slučajevima uočljive
su podudarnosti imena i prezimena ne samo žrtava, već i njihovih roditelja,
a isti je slučaj s godinama i mjestima rođenja, tj. stalnog boravka. Znači tri
navodne jasenovačke žrtve mogu se svesti na jednu, a sve ostalo spada pod
kreativnost i imaginaciju autora popisa. Tri su izvora ovih podataka, najveći
izvor je očekivano SZSJ64, te knjige M. Svob i A. Miletića, a to pokazuje da je
blago rečeno upitna ne samo vjerodostojnost tih izvora, već i autora popisa.
Kada bi se s popisa maknula sva imena žrtava prema tim trima navedenim
izvorima, od popisa bi malo toga preostalo.
10.000 pitanja

Prema gore prikazanim podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema

prema kategoriji izvora Page of Testimony može biti najviše oko 3.000 židov­
skih žrtava u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Prema stanju krajem siječnja 2018.
godine u mrežnom jasenovačkom popisu bilo je 13.147 židovskih žrtava u
tim dvama logorima međusobno udaljenima tridesetak kilometara zračne
linije koje autori popisa tretiraju kao jedan logor uz objašnjenje da se radi
o istom sustavu logora. Vjerojatniji razlog je da se unatoč svim pregnućima
radnog naroda i narodnosti propale komunističke tvorevine tzv. SFRJ i njihovih
duhovnih nasljednika nikako nije uspjelo sastaviti popis od željenih 700.000
žrtava iz Jasenovca. Ako se nije uspjelo sastaviti taj popis prema zadanom
cilju, ipak se uspjelo postići da u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac ima
četiri puta više židovskih žrtava nego što se to može zaključiti na temelju
referentnih podataka prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja i židovskih
organizacija iz Yad Vashema. To bi se moglo tumačiti kao da su stručnjaci iz
JUSP-a Jasenovac četiri puta sposobniji od djelatnika i suradnika Yad Vashe­
ma pa im u tom slučaju sigurno ne će biti problem objasniti kako to da oni
imaju oko 10.000 više židovskih žrtava na popisu nego što je to moguće pre­
ma podatcima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji se mogu naći
u digitalnom arhivu Yad Vashema.
Brojevima protiv kulture lažnog sjećanja
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) u rubrici
„ggsm" navedeni su nadnevci smrti. Od pet najčešćih nadnevaka smrti četiri
su 15. lipanj neke od ratnih godina. To su uglavnom generički nadnevci koji
znače da autori ne znaju vrijeme stradanja. Drugi svjetski rat u Europi je za­
vršio 8. svibnja 1945. pa je to razlog da u L64 među nadnevcima nema 15. 6.
1945., ali zato postoji njegova zamjena 15. 3.1945. Redoslijedom od najvećeg
broja stradalih prema nižem najčešći nadnevci smrti u L64 su 15. 6.1942. (4,3
%), 15. 3.1945. (4,0 %), 15. 6.1944. (3,5 %), 15. 6.1943. (3,5 %) i 15. 6.1941. (3,1
%). Prema L64 u tih pet nadnevaka sveukupno je stradalo/umrlo/poginulo
18,31 % svih s tog popisa. Znači prema jugokomunističkim popisivačima je
skoro petina ratnih žrtava stradala ili umrla u pet dana.
Kad se izdvoje primjerice samo pet najčešćih nadnevaka smrti za Žido­
ve iz L64, rezultati se dijelom razlikuju. Primjerice, najčešći nadnevak smrti
Židova u cijeloj Jugoslaviji prema L64 je 12. 4. 1943. Toga dana je prema ju­
gokomunističkim popisivačima ubijena petina (19,9 %) svih židovskih ratnih
žrtava iz Jugoslavije. Taj nadnevak je uglavnom povezan s deportacijama iz
Makednoije u logore Treblinka i Malkinija i nema bitnog značaja za događaje
u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Primjerice, toga dana je prema L64 za dio
popisanih u Hrvatskoj stradalo 25 osoba. Od toga troje Hrvata, jedna Slo­
venka, a ostalo su prema komunističkim popisivačima Srbi. Sedmero ih je
stradalo u logorima, ali samo jedan navodno u Jasenovcu, a ostali u beograd­
skim logorima Sajmište i Banjica. Kod stradale Slovenke navedeno je mjesto
smrti u Auschwitzu, a kod jednog od Hrvata u neimenovanom mađarskom
logoru. Zanimljivo je izdvojiti Vladu Rusmirovića. On je prema L64 naveden
kao dvojica s istovjetnim osobnim podatcima, a u „oba" slučaja ubijen je u
logoru Sajmište. U tim dvama slučajevima različiti su, ali znakoviti nadnevci
smrti 12. 4. 1943. i 15. 6. 1944. Znači da se u komunističkim popisima izmiš­
ljalo događaje i žrtve. Nakon 12. 4. 1943. kod Židova iz L64 prema učestalo­
sti slijede tri generička datuma sredinom godine 15. 6.1944., 15. 6. 1942. i 15.
6.1941., a zatim slijede 1. 6. 1942., 15. 3. 1945., 1. 8. 1942. i 15. 6. 1943.
Kad se izdvoje samo Židovi koji su prema L64 stradali u Jasenovcu,
među prvih pet najčešćih nadnevaka smrti su redom od najčešćeg 1. 8.1942.
sa čak 34,2 % pa zatim 15. 6.1942. (15,7 %), 15. 6.1941. (13,6 %). Ta tri nadnev­
ka izrazito odskaču, a iza njih slijede 1. 7. 1942. (3,2 %) i 15. 3. 1945. (2,5 %).
Kad se zbroje žrtve prema nadnevcima koji su prije uspostave logora Bročice
i Krapje od travnja do sredine kolovoza 1941. godine koji prethode logoru
Jasenovac i nadnevci ubijenih iz svibnja 1945. godine, to je 16,5 % židovskih
žrtava koje su prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz
1964. godine (L64) ubijene od ustaša u logoru koji tada nije postojao. Znači
da je prema službenim podatcima komunističke Jugoslavije najmanje svaki
šesti Židov s popisa ratnih žrtava ubijen u Jasenovcu kad to nije bilo moguće,
bar ne na tom mjestu. Još je 2,5 % Židova ubijeno za vrijeme trajanja logora
Bročice i Krapje koji prethode logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani. To znači
da je skoro petina Židova ubijena prije uspostave sabirnog i radnog logora u
Bačićevoj ciglani
Prema komunističkoj historiografiji 1942. je bila godina s najviše žrtava,
a u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) te godine je u
logoru Jasenovac stradalo oko 3/5 svih žrtava. Čak 35 % nadnevaka smrti iz
1942. godine je 15. dan u mjesecu. To nisu stvarni, već su generički kreirani
nadnevci smrti. Zanimljivo je da je prema L64 u jasenovačkoj „godini smr­
ti" 15 dana u kojima nema smrtnih slučajeva. Druga krajnost prema L64 su
izrazite anomalije, odnosno nadprosječan broj smrtnih slučajeva na pojedine
dane pa su uz već spomenuti 15. to još i 10., 20. i 30. dan u mjesecu. Ukupno
je tih dana 1942. godine u Jasenovcu stradalo 68 % svih žrtava. Slična anoma­
lija je i za 1943. godinu s više od trećine stradalih u lipnju i to zbog navodno
920 ubijenih 15.06.1943. Pretpostavka je da bi taj generički nadnevak u stvari
trebalo shvatiti kao „sredinu rata". Usporedbe radi u dva dana prije i dva
dana nakon 15.06.1943. godine prema L64 su ukupno tri smrtna slučaja. Ta
anomalija iz lipnja 1943. godine je odličan primjer privida koji nastaju kao
posljedica pretjerivanja s generičkim nadnevcima smrti, odnosno s izmišlja-
njem vremena smrti. Nadalje, ta anomalija proturiječi čak i navodima apo­
logeta jasenovačkog mita prema kojima je razdoblje od jeseni 1942. pa do
kraja 1943. godine „(...) nešto što se zove mirna godina (...)".594 O masovnom
ubijanja Židova u Jasenovcu 1. kolovoza 1942. godine detaljnije je pisano u
drugim tekstovima. Prema nadnevcima iz L64 može se zaključiti da su Ti­
tovi popisivači upisivali nemoguće nadnevke smrti prije uspostave i nakon
raspuštanja logora Jasenovac i generičke, odnosno izmišljene nadnevke u
oko 3/4 slučajeva. To znači da je čak 3/4 nemogućih i nepouzdanih podataka
o navodno stradalima u Jasenovcu. To ne može biti samo nemar i neznanje,
već to ukazuje kako su ogromni razmjeri manipulacije podatcima u svrhu
umjetnog povećanja broja žrtava.
U mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje
(JUSP) Jasenovac su prema stanju iz sredine lipnja 2020. godine 13.143 ži­
dovskih žrtava iz logora Jasenovac i Stara Gradiška. U stvari 11.556 židov­
skih žrtava iz Jasenovca, 1.585 iz Stare Gradiške i dvojica Josipa Grossmann

594 https://web.archive.org/web/20200503124742/https://www.slobodnaevropa.org/a/
ivo-goldstein-jasenovac-logor-/29198835.html
i Kramer kod kojih ne piše mjesto smrti. Štoviše, kod Kramera osim imena
i prezimena, navedena je nacionalnost i godina i mjesto rođenja i niti jedan
drugi podatak pa čak ni izvor ovih nekoliko navedenih podataka. Očito se
Grossmann i Kramer ne bi smjeli nalaziti na mrežnom jasenovačkom popisu,
ali to samo pokazuje kakav je to popis. Prema digitalnoj inačici komunistič­
kog popisa žrtava rata (L64) ima 9.361 židovska žrtva iz logora Jasenovac
i Stara Gradiška. To je 3.782 židovskih žrtava manje u odnosu na stanje na
mrežnom jasenovačkom popisu iz sredine lipnja 2020. godine, odnosno do
danas je popis glede Zidova povećan za 37 % u odnosu na komunistički po­
pis žrtava rata iz 1964. godine. U slučaju logora Stara Gradiška povećanje
broja židovskih žrtava je još veće i iznosi 61 %.
Nadalje, kod 778 židovskih žrtava u mrežnom jasenovačkom popisu je
mjesto smrti logor Jasenovac* od samih kreatora popisa označeno kao nepo­
uzdan podatak. Logor Stara Gradiška* označen je kao nepouzdan podatak u
441 slučaju. Kreatori popisa indirektno priznaju da za više od 9 % židovskih
žrtava s mrežog jasenovačkog popisa ne znaju gdje su stradali ili postoje
oprečni podatci o tomu. Nadnevci smrti iz popisa L64 koji se nalaze u rubrici
„ggsm" pokazuju da je u slučaju Jasenovca 8.441, tj. čak 17 % navodnih žrta­
va ubijeno prije uspostave logora Bročice i Krapje i nakon raspuštanja logora
Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Od toga je 999 Zidova. Još 1.643 navodne žrtve
iz Jasenovca su navodno ubijene prije uspostave logora Jasenovac u Bačiće­
voj ciglani za vrijeme dok su bili operativni mali logori Bročice kod Novske
i Krapje uzvodno od Jasenovca. U tom razdoblju je prema L64 navodno ubi­
jeno 158 Zidova.
U slučaju Stare Gradiške od 428 logoraša koji su prema L64 ubijeni prije
uspostave logora Stara Gradiška 146 su Zidovi. Još 1.319 logoraša, tj. 14 % je
ubijeno nakon što je logor raspušten na jesen 1944. godine. Od toga ih je 447
navodno ubijeno 1945. godine, a među njima je 45 Židova. Zanimljivo je da
je u svibnju 1945. godine u Staroj Gradiški ubijeno 19 Židova. To znači da su
se nadnevci smrti u službenom jugoslavenskom popisu žrtava rata izmišljali
ili su ubojice Titovi komunisti, a ne ustaše. Prema izvješćima o brojnom sta­
nju u logoru krajem 1944. godine moglo je biti nekoliko umrlih, a ne preko
tisuću ubijenih. Prema L64 krajem 1944. godine ubijeno je 9 Židova. To znači
da je prema L64 u Jasenovcu i Staroj Gradiški u vrijeme kad ti logori još nisu
uspostavljeni ili kad su već bili raspušteni ubijeno 9 % Židova s mrežnog
jasenovačkog popisa odnosno, 13 % Židova kod kojih se u L64 kao mjesto
smrti navode logori Jasenovac ili Stara Gradiška.
Primjerice, u svibnju 1945. godine kada su područjem Stare Gradiške
već ovladali Titovi partizani prema L64 ubijeno je 77 ljudi. Dvije sestre Hr-

348
vatice Milka i Katica Rokić ubijene su 9. svibnja 1945. godine, tj. dan nakon
završetka Drugoga svjetskog rata u Europi. Toga dana ih sigurno nisu mo­
gli ubiti ustaše, premda to piše u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata. Prema L64 54 Židova je ubijeno nakon raspuštanja logora Stara
Gradiška. Čak 45 ih je navodno ubijeno 1945. godine, a od toga 19 u svibnju
1945. godine. Tada su ih mogli ubiti samo jugokomunisti ili se radi o lažnim
žrtvama. Iz ovoga je razvidno da su jugokomunistički popisi žrtava rata far­
sa. Inačica tog popisa koju koriste kustosi JUSP-a Jasenovac pod kraticom
SZSJ64 je izvor podataka za % svih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa.
Ako je glavni izvor farsa, svi podatci temeljeni na takvom izvoru mogu po­
služiti samo kao informacija za usporedbu, a ne kao znanstveno prihvatljivi
dokaz.

Revizionizam iz Yad Vashema

U mrežnom jasenovačkom popisu je 2.816 židovskih žrtava iz logora Ja­
senovac (24 %) kod kojih je godina rođenja od samih autora popisa označena
kao nepouzdan podatak. Zanimljivo je da se od toga u samo 88 slučajeva kao
izvor podataka navodi Yad Vashem, odnosno, kako se to spominje na mrež­
nim stranicama JUSP-a Jasenovac, „imenik žrtava holokausta izrađen prema svje­
dočenjima datim Yad Vashemu". Znači samo u 3 % slučajeva kao izvor se koristi
vjerojatno najopsežnija baza podataka o stradalim Židovima. Međutim, još
je nevjerojatniji podatak da u čak 58 slučajeva (66 %) citirani podatci iz Yad
Vashema ne samo da ne potvrđuju, već u potpunosti opovrgavaju podatke iz
mrežnog jasenovačkog popisa. Tako se primjerice u napomenama jasenovač­
kog popisa kod 12 navodnih žrtava navode podatci iz Yad Vashema prema
kojima su stradali u njemačkim logorima, pretežno u Auschwitzu i Treblinki.
U 4 slučaja žrtve su stradale u srpskim logorima smrti i to tri u Beogradu te
jedan u Nišu. U 13 slučajeva se kao mjesto smrti navode neki drugi logori u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj kao primjerice Đakovo, Lepoglava, Pag i Gos­
pić, a ne Jasenovac ili Stara Gradiška. U ostalih 29 slučajeva navodi se da je
mjesto smrti nepoznato ili Yugoslavia, tj. Jugoslavija.

Ekstremne razlike
Kod 32 slučaja iz gore spomenute izdvojene grupe od 88 navodnih žr­
tava razlika u navedenoj godini rođenja i alternativnoj godini iz napomena
u jasenovačkom popisu je veća od 5. U digitalnom arhivu Yad Vashema ±5
godina je najveća moguća razlika koja se može izabrati u naprednoj tražilici.
Jasno je i zašto. Do dvije godine razlike je tolerirajuća pogrješka zbog mo­
gućih razlika u navedenoj starosti, tj. u godini rođenja, a pet godina razlike
je grješka koja može nastati primjerice zbog nepreciznih podataka rodbine
ili prijatelja koji nisu školski kolege. U svakom slučaju ako se uzme u obzir
zaokruživanje podataka i nepreciznost kod određivanja starosti, pogrješka
nikako ne bi smjela biti veća od 10 godina. Međutim, među 88 slučajeva iz
ove grupe takvih je 17, a kod 7 slučajeva ta pogrješka je čak 20 ili više godina.
Rekorderi su Danko Salom (1927.*/1990.) sa 63 godine razlike u navedenim
godinama rođenja i Josip Dreissiger (189О.*/1999.) s ekstremnih 109 godina
razlike. Čak i da se u ovim slučajevima radi o zatipcima, pretpostavljene al­
ternative (1890., 1899.) su također prevelike za toleriranje.
Premda ekstremni, to nisu jedini takvi slučajevi u jasenovačkom popisu.
U slučaju Danka Saloma navedene godine na prvi pogled izgledaju kao go­
dine rođenja i (prirodne) smrti, a u slučaju Josipa Dreissigera razlika je takva
da se vjerojatno radi o previdu kod pretjeranog komunističkog petljanja s
podatcima pri kreiranju novih žrtava. Ostali iznad 20 godina razlike starosti
između podataka u popisu i iz napomena su Salamon Baruch (1933.*/1903.)
koji bi mogao biti malo dijete ili sredovječni muškarac u istoj osobi, Mazal-
ta Katan (1926.*/1905.), vrlo mlada djevojka ili sredovječna žena pa Rahela
Danon (1888.*/1910.) kao starica ili mlada žena, Valter Spiegel (1924.*/1904.),
mladić na pragu punoljetnosti ili sredovječni muškarac i Daniel Salom
(1868.*/1888.). Već se u napomenama kod nekih od gore navedenih vidi da
nisu stradali u Jasenovcu. Primjerice, prema podatcima iz napomena koje se
pozivaju na izvor iz Yad Vashema Valter Spiegel nije rođen u Zemunu, već
u Senti u Bačkoj i stradao je u Auschwitzu, Rahela Danon u Đakovu, kod
Daniela Saloma navodi se Jugoslavija i Čehoslovačka, a mjesto smrti Josipa
Dreissigera i Mazalte Katan je nepoznato. Znači zbog ogromne razlike u go­
dinama rođenja gore navedeni nisu mogli biti točno identificirani, a podatci
iz napomena pokazuju različita mjesta smrti. Ovi primjeri pokazuju da su se
bez obzira na podatke na jasenovački popis stavljala imena samo zato da se
umjetno poveća broj žrtava.
Nakratko ćemo se vratiti na Daniela i Danka Saloma. U jasenovačkom
popisu su osmorica Daniela Saloma. Sedmorica su iz Sarajeva, a jedan iz Tu­
zle. U digitalnom arhivu Yad Vashema prema stanju od 30. studenog 2017.
godine ima 28 zapisa na upit o Danielu Salomu, a osam ih je na temelju
iskaza rodbine, prijatelja i židovskih organizacija (29 %). Samo u jednom slu­
čaju se s obzirom na godinu i mjesto rođenja potvrđuje podatak iz mrežnog
jasenovačkog popisa (4 %).595 U drugim slučajevima, primjerice u gore na­
vedenom slučaju Danka Saloma (1927.*), u napomenama mrežnog jaseno­
vačkog popisa se navode dva izvora. Jedan izvor je knjiga Dragoja Lukića,

595 Daniel Salom, 1900., Sarajevo.

djelatnika komunističkih tajnih službi sa specijalizacijom za povijest, a drugi
izvor su podatci iz Yad Vashema prema kojima se navode dvije godine 1942.
i 1990. (sic!). Prema stanju u digitalnom arhivu Yad Vashema od 30. studenog
2017. ni u jednom zapisu rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije
ne spominje se Danko/Daniel/Dan Salom rođen 1927. godine. Prema godi­
ni rođenja najbliži su Danko (Daniel/Dan) Salom rođen 1917. u Travniku,
mjesto smrti nepoznato i Daniel (Braco) Salom rođen 1923. godine, također
iz Travnika, koji je živio u Sarajevu. U skeniranom originalnom obrascu na
španjolskom kod njega piše da je poginuo na planini Mosor kod Splita u
borbi protiv nacista. Apsolutno nije jasno koje to onda podatke iz Yad Vas­
hema citiraju stručnjaci iz JUSP-a Jasenovac u svojem popisu. Tako se kreira
prividna stvarnost, a ne stvarni popis žrtava.
Niski posmrtni bubanj

Ako pogledamo neke pojedinačne slučajeve iz ove grupe kod kojih se

u napomenama navodi drugo mjesto smrti nevezano uz Jasenovac ili Staru
Gradišku, to izgleda ovako. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Adolf
Herzog iz Vukovara rođen je 1882.* godine, a u napomenama je alternativna
godina rođenja iz Yad Vashema prema kojoj je 12 godina stariji. U digitalnom
arhivu Yad Vashema je čak 5 zapisa o Adolfu Herzogu iz Vukovara. Tri su
prema svjedočanstvima rodbine. Prema svjedočanstvima sestre i nećakinje
stradao je u Auschwitzu, a prema drugom svjedočanstvu nećakinje stradao
je u Mađarskoj. Auschwitz se kao mjesto smrti navodi i u jednoj listi stradalih
Zidova s osječkog područja te u srbijanskom Spisku žrtava rata, tj. srbijanskoj
inačici komunističkog popisa žrtava iz 1964. godine (SZSJ64). Tada je vrlo
mala vjerojatnost da se isti podatak ne nalazi i u nekoj od inačica komuni­
stičkog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata kao što je primjerice SZSJ64,
glavni izvor podataka koji koriste autori mrežnog jasenovačkog popisa pa se
postavlja pitanje po kojim se kriterijima Adolf Herzog nalazi na jasenovač­
kom popisu.
Bela Kraus s jasenovačkog popisa rođen je 1877.* godine u Daruvaru,
a prema podatku iz napomena mlađi je 15 godina, tj. rođen je 1892. godine
i nije stradao u Jasenovcu, već u Auschwitzu. Zanimljivo je da jedini poda­
tak iz digitalnog arhiva Yad Vashema koji odgovara po godini rođenja je za
Belu Krausa iz Pančeva u Banatu i on je prema podatcima sestrične stradao
u Auschwitzu. Isto tako je zanimljivo da se u digitalnom arhivu Yad Vashe-
mu na dvije liste nalazi Bela Kraus iz Daruvara rođen 1870. godine. Prema
jednoj listi predviđen je za deportaciju, ali ne navodi se odredište, a prema
drugoj zabilježen je u nekakvom popisu iz 1942. godine u Daruvaru. Osim
tih podataka nema potvrde da je Bela Kraus rođen 1870-ih stradao u nekom
logoru. Logično je pitanje kako se i zašto onda Bela Kraus našao na jaseno-
vačkom popisu? U ovom slučaju odgovor vjerojatno leži u činjenici da su
prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema trojica istoimenih žrtava
svi rođeni 1894./1895. godine ubijeni u srpskim logorima smrti. Navode se
beogradski logori Sajmište, Banjica i Topovske šupe. U prethodnim teksto­
vima već su navedeni primjeri žrtava iz judenfrei Srbije koji su završili na
jasenovačkom popisu.
Izgleda da suradnja starih antifa suradnika četnika i partizana nikada
nije bila prekinuta. To potvrđuje i slučaj Berte Albahari iz Zagreba rođene
1906.* godine. Osim još dvije alternativne godine rođenja i da je navodno Hr­
vat, tj. muškarac, u napomenama jasenovačkog popisa je naveden i podatak
iz digitalnog arhiva Yad Vashema prema kojem je stradala u Nišu, tj. navodi
se mjesto Bubanj-Niš. Među nekoliko zapisa u digitalnog arhiva Yad Vashe­
ma o Berti Albahari iz Niša nigdje se ne spominje Zagreb, a u skeniranom
originalnom iskazu iz 1955. godine piše „Niš streljana na bubanj".596 Bubanj
u ovom slučaju nije glazbeni instrument, već se radi o tomu da su mjesto
gdje su ubijali druge Srbi u svom stilu pretvorili u mjesto gdje su oni žrtve
ubijanja drugih. Inače, prema nekim drugim zapisima iz Yad Vashema Berta
Albahari je ubijena u logoru Sajmište u Beogradu. U srbijanskom Spisku žrta­
va rata tu dvojbu su riješili u stilu Aleksandrova rješavanja gordijskog čvora
tako da imaju dvije istoimene žrtve stradale u Nišu i u Zemunu, ali čak ni oni
u ovom slučaju nisu išli tako daleko da kreiraju još jednu jasenovačku žrtvu.
U stvari nisu ni morali kad u Hrvatskoj postoje oni koji taj posao obavljaju
umjesto njih.
Klupko laži

U jasenovačkom popisu nalazi se Rena Levi iz Sarajeva, rođena 1899.*

godine, otac Jozef, stradala od ustaša* 1942.* godine u Jasenovcu*. Osim
mjesta rođenja i očeva imena svi ostali vitalni podaci su od samih autora
popisa označeni zvjezdicama kao nepouzdani. U napomenama se navode
dva izvora podataka. Osim najčešćeg izvora komunističkog popisa iz 1964.
godine (SZSJ64) navode se i podatci iz Yad Vashema s dvjema alternativnim
godinama rođenja 1885. i 1895., alternativnim mjestom rođenja Visoko, a kao
mjesta smrti navode se Jugoslavija, Treblinka i nepoznato mjesto. Provjerom
u digitalnom arhivu Yad Vashema nađena je Reina Levi (1885.) stradala 1943.
godine u Treblinki, ali kod nje se navodi da je živjela u Bitolju u Makedoniji.
Prema iskazu sestre Rena Levi rođena 1895. godine, iz Visokog, sa stalnim

596 https://archive.is/g7A9u_
boravkom u Sarajevu stradala je na nepoznatom mjestu, ali ime oca razlikuje
se od navodne jasenovačke žrtve. Opet se postavlja pitanje koje to podatke iz
Yad Vashema i po kojim kriterijima citiraju u jasenovačkom popisu? U Yad
Vashemu je samo jedna Rena Levi rođena 1899. godine, otac Jozef i stradala
u Jasenovcu, a to je podatak iz Spiska žrtava rata, srbijanskog ekvivalenta ko­
munističkom popisu žrtava iz 1964. godine. Koincidentno su u digitalnom
arhivu Yad Vashema još dvije Rene Levi čiji se očevi zovu Jozef. Prva je Reina
Levi s grčkog otoka Rodosa u istočnom Sredozemlju. Kod nje nije navedena
godina rođenja. Međutim, u arhivu Yad Vashema je i Reina Juliette Levy, ro­
đena 1899. godina, otac Joseph. Znači sve isto kao i kod navodne jasenovačke
žrtve samo što se radi o ženi s jugozapada Francuske stradaloj u Auschwitzu
1944. godine. Slučajnosti se događaju, ali ne u tako velikom broju kao u jase­
novačkom popisu.
Nije drukčija situacija ni kod ostalih komunističkih i srpskih popisa. Pri­
mjerice, u digitalnom arhivu Yad Vashema je prema srbijanskom Spisku žrta­
va rata čak 19 sarajevskih Rena Levi rođenih 1883. (dvije), 1884., 1885., 1889.,
1897., 1898., 1900., 1902., 1905., 1906., 1907., 1908., 1910., 1912., 1914., 1931.,
1933. i 1937. godine kod kojih se kao mjesto smrti navodi logor Đakovo, a na
popisu žrtava iz logora Đakovo nalazi se samo Rena Levi - Altarac, rođena
1880. godine.597 Taj podatak se navodi i u digitalnom arhivu Yad Vashema.
Znači u srbijanskom Spisku žrtava rata nastalom na temelju komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine je 19 lažnih žrtava, a frapantna je činjenica
da vjerojatno stvarnu žrtvu nisu stavili na popis. Koje zaključke možemo
izvući iz toga?
Autore jugokomunističkih i srpskih popisa žrtava istina očito ne zanima
niti je traže. Apsurdno je da nisu u stanju naći niti stvarnu žrtvu. Tragiko­
mično je kad se kao imena očeva navode čak i prezimena Papo i Montiljo.
Pretpostavka je da ta (prez)imena nisu baš nasumično izabrana i da je inspi­
racija nađena u djevojačkim prezimenima. Primjerice, u srbijanskom Spisku
žrtava rata navodi se Rena Levi Montiljo, rođena 1914. godine kao i navodna
žrtva iz Đakova, ali u ovom slučaju se kao mjesto smrti navode Križevci. U
digitalnom arhivu Yad Vashemu se nalazi zapis o Reni Levi rođ. Papo staroj
42 godine. Ona bi mogla otprilike odgovarati po godini rođenja onoj s jase-
novačkog popisa, osim što kod nje nije poznato mjesto i godina smrti. Prema
gore navedenom može se zaključiti da prema podatcima rodbine, prijatelja
ili židovskih organizacija nema Rene Levi stradale u Jasenovcu.

597 http://web.archive.org/web/20200209100812/http://elmundosefarad.wikidot.com/spi-
sak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo
 U jasenovačkom popisu je i Roderik Levi iz Zemuna, rođen 1910.* godi­
ne, ubijen od ustaša* 1943.* godine u Jasenovcu*. Kao i u slučaju Rene Levi
i kod Roderika Levija su osim mjesta rođenja i očeva imena svi ostali vital­
ni podaci od samih autora popisa označeni zvjezdicama kao nepouzdani.
U napomenama se citira podatak iz Yad Vashema prema kojem je Roderik
Levi stradao u beogradskom logoru Topovske šupe. U digitalnom arhivu
Yad Vashema se stvarno nalazi i podatak o Roderihu Leviju stradalom u be­
ogradskom logoru Topovske šupe, starom 32 godine, što znači da je vjero­
jatno rođen 1909.* ili 1910.* godine. Pitanje zašto se Roderik Levi nalazi na
jasenovačkom popisu može se uputiti u JUSP Jasenovac, ali prema dosadaš­
njem iskustvu onih koji su im postavljali pitanja, ne trebaju očekivati jasan
odgovor, ako uopće i bude odgovora.
Mazal tov drugovi

U jasenovačkom popisu su dvije Mazalte Katan, obje iz Sarajeva bez

navedenih godina smrti. Starija, već prije spomenuta, navodno je rođena
1926.* godine, ali taj podatak je označen kao nepouzdan i u napomenama se
kreatori popisa pozivaju na podatke iz digitalnog arhiva Yad Vashema pre­
ma kojima je rođena 1905. godine, a mjesto smrti je nepoznato. Znači prema
citiranom podatku iz digitalnog arhiva Yad Vashema ne radi se o mladoj
djevojci, već o sredovječnoj ženi. Druga Mazalta Katan je navodno točno 10
godina mlađa, tj. rođena je 1936. godine. Zanimljivo je da očevo ime Salamon
kod starije Mazalte Katan nije označeno kao nepouzdano, premda se u na­
pomenama navodi alternativno ime Sado, a isto ime se navodi i kod mlađe
Mazalte Katan.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa na temelju iskaza rod­
bine, prijatelja ili neke židovske organizacije o Mazalti Katan rođenoj 1926.
godine, već dva zapisa na temelju iskaza rodbine o ženi rođenoj 1905. godi­
ne i u oba se navodi da je mjesto smrti Đakovo, a u zapisu jedne židovske
organizacije može se naći Mazalta Katan rođena 1908. godine i stradala u
Loborgradu. Ne navodi se očevo ime pa se ne može sa sigurnošću znati radi
li se o istoj ženi.
U srbijanskom Spisku žrtava rata nalazi se Mazalta Katan rođena 1903.
godine i njezin otac se zove Salamon i ona je navodno stradala u Đakovu
1942. godine. Međutim, u tom srbijanskom popisu nalazi se još jedna Mazal­
ta Katan rođena 1903. godine koja je stradala u Đakovu, ali kao očevo ime
navodi se Moise. Komunistički i srpski popisi imaju cijelu paletu žrtava kre­
iranih za svaku priliku. Zanimljivo je da se u srbijanskom Spisku žrtava rata
očevo ime kod mlađe Mazalte Katan (1936.) navodi u inačici Zadik, a kod
imenjakinje kod koje nije navedena godina rođenja to je Tzadok Sado. Obje
su navodno stradale 1945. godine u Jasenovcu. Tu se već može lako uočiti o
kakvom se mozaiku laži ovdje radi. Čini se da su neke od navedenih nasta­
le na temelju Mazalte Katan iz Sarajeva čiji se otac prema podacima bliske
rodbine zove Tzadik, ali ona je u trenutku smrti u Auschwitzu bila stara 62
godine.
Red istine pa nekoliko redova laži i tako se kreiraju tisuće papirnatih
žrtava, kao u gore navedenim slučajevima kada se od starice i sredovječne
žene kreiraju djevojčice stradale u Jasenovcu. To je srpski i jugokomunistički
recept za dječje žrtve pa stoga ne začuđuje da su na jasenovačkom popisu
četvrtina žrtava djeca.
Test(a) istine

U jasenovačkom popisu nalazi se Lujza Ozerović-Nahman. Navodno je

rođena nepouzdano određene 1897.* godine u Osijeku, a ubijena je također
nepouzdano određene 1943.* godine. U napomenama se navodi de je rođe­
na 1900. godine u Beogradu, a citira se i podatak iz digitalnog arhiva Yad
Vashema prema kojem se dotična zove Luiza Testa, rođena 1887. godine u
Beogradu, a stradala 1942. godine. Već taj uvodni kaos daje za naslutiti da se
radi o fantomskoj zoni jasenovačkog popisa. U digitalnom arhivu Yad Vas­
hema je samo jedna Lujza Ozerović bez dodatka Nahman i to iz Beograda
koja je navodno živjela u Osijeku. Podatak je to iz srbijanskog Spisak žrtava
rata izdanog 1992. godine tijekom srpske agresije na Hrvatsku.
O Luizi Testi je 5 zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashema, a citiranom
podatku iz napomena mrežnog jasenovačkog popisa odgovara Luiza Testa
iz Beograda, stara 55 godina. Prema godini smrti 1942. može se izračunati
da je najvjerojatnije rođena 1887.* godine kao i u napomenama jasenovačkog
popisa. Međutim, autori mrežnog jasenovačkog popisa nisu citirali dio koji
se odnosi na mjesto smrti, a to je logor beogradsko Sajmište. U drugom za­
pisu o Luizi Testi rod. Sajovics iz Beograda, iste starosti kao i u prethodnom
slučaju u digitalnom obrascu navodi se mjesto smrti Jasenovac. Međutim,
u skeniranom originalnom obrascu jasno piše na srpskom da je Luiza Testa
ubijena „april ili maj 1942 u Beogradu (Sajmište)".598 U interesu samog Yad
Vashema je da se ovakve pogrješke promptno isprave. Tri preostala zapisa
odnose se na Luizu Testu rođenu u Bitolju 1903. godine u kako se navodi
južnoj Srbiji. Ona je deportirana 1943. godine, a kao mjesta smrti navode se
logori Malkinia, odnosno Treblinka. Zanimljiva je analogija između godine

598 https://archive.is/I3n99
smrti Luize Teste iz Bitolja i godine smrti navodne jasenovačke žrtve Lujze
Ozerović-N ahman.
U jasenovačkom popisu su ekstremne razlike u godinama rođenja, tj. u
vitalnim identifikacijskim podatcima, a u takvim slučajevima kad ista žrtva
može istovremeno biti i dijete i starac, nemoguća je jednoznačna identifika­
cija. Prema gore navedenim primjerima praktično svatko rođen na području
Europe i to ne samo oni rođeni prije 1945. godine su potencijalni kandidati
za jasenovačku žrtvu. Znači da identifikacijski podatci te vrijeme i mjesto
smrti ne igraju nikakvu ulogu pa ispada da je Jasenovac interface za sve zlo­
čine svijeta.

Židovski partizani kao lažne jasenovačke žrtve

Masovnu prijevaru na mrežnom jasenovačkom popisu moguće-je poka­
zati usporedbom mrežnog jasenovačkog popisa i velikog broja drugih izvo­
ra koji sadrže imena i ostale identifikacijske podatke usporedive s onima
navodnih jasenovačkih žrtava. Pogodni izvori mogu biti čak i knjige iz raz­
doblja komunističke Jugoslavije kao što je to pokazano u ovoj knjizi. Jedna
od tih knjiga je i „Jevreji Jugoslavije -1941-1945. žrtve genocida i učesnici Narod­
no oslobodilačkog rata" koju je napisao Jaša Romano, pripadnik jugoslavenske
komunističke gerile tzv. partizana. Naime, u poglavlju knjige pod naslovom
„Spisak učesnika u NOR" navodi se poimenično preko 4500 židovskih partiza­
na pri čemu su dani i različiti podaci o njima koji uključuju i njihove sudbine.
S obzirom na dosadašnja iskustva vjerojatno nije teško zaključiti da se među
stradalim židovskim partizanima nalaze i brojne navodne žrtve s mrežnog
jasenovačkog popisa za koje se korištenjem Romanove knjige jasno može
pokazati da su zapravo lažne.
Krenimo od židovskih partizana i tzv. ilegalaca599 koji su poginuli tije­
kom rata, a njihova smrt nema veze s logorima Jasenovac i Stara Gradiška.
Jedan dio ih je poginuo kao tzv. partizani u okolici rodnog im grada Sarajeva,
a neki su pak uhićeni u samom gradu kao teroristi. Primjerice, Isak Abinun
(1913., Salamon) je poginuo u borbi s hrvatskim oružanim snagama 1941.
godine na planini Romaniji. Mordehaj Abinun (1915., Isak) drugog imena
Markus, predratni komunist, poginuo je 1943. godine u Nišićima kod Ili-
jaša. Salom Albahari (1914., Salamon), predratni član komunističke partije,
aktivno je sudjelovao u pripremi oružanog ustanka, a nakon što ga je bio
prokazao jedan Srbin, strijeljan je 1941. godine u Vracama, danas predgrađu
Sarajeva. Ašer Danon (1917., Salamon), predratni komunist koji je sudjelovao

599 Naziv koji se u Titovoj Jugoslaviji koristio za urbane komunističke teroriste.

u pripremi i provedbi oružanog ustanka, osuđen je i strijeljan 1941. godine u
Vracama. Jakob/Jakov Danon (1922., Avram) poginuo je kod Srednjeg neda­
leko od Sarajeva 1942. godine u borbi sa četnicima. Jozef Levi (1924., Benja­
min) poginuo je u borbi s Nijemcima na Romaniji 1942. godine.
Prema mjestu pogibije izuzetak je njegov vršnjak i imenjak Jozef Levi
(1924., Mošo), također je rođen u Sarajevu, ali živio je u Splitu. Ovaj Jozef
Levi je prema Romanu bio pripadnik udarnih grupa, odnosno komunistič­
kih urbanih terorista pa ga je talijanska fašistička uprava u Splitu u odsut­
nosti osudila na 20 godina zatvora. Nakon kapitulacije Italije priključio se
komunističkoj paramiliciji tzv. partizanima i ubrzo je poginuo u borbi s Ni­
jemcima. Prema mrežnom jasenovačkom popisu svi navedeni ubijeni su od
ustaša u logoru Jasenovac 1942. godine. Isidor/Izidor Finci (1918., Avram)
je još jedan sarajevski Židov koji je živio u Splitu. On je u židovskoj vjerskoj
školi u Sarajevu postao komunistički simpatizer. U Splitu je od početka rata
bio aktivan u komunističkoj gerili. Talijani su ga uhitili i osudili na 20 godi­
na zatvora. Zatvorsku kaznu služio je u Italiji. Prema Romanu postoje dvije
verzije njegove smrti. Prema prvoj ga je zatvorska uprava umorila glađu, a
prema drugoj je 1943. godine od Nijemaca odveden u Auschwitz i tamo je
ubijen. Menahem Papo (1915., Moise) rođen u Sarajevu, živio u Splitu, od
1936. bio pripadnik ekstremno Ijevičarskih internacionalnih brigada u Špa­
njolskoj. Nakon poraza komunista i anarhista vratio se u Split, ali je 1941. go­
dine uhičen od Talijana i osuđen. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine po­
stao je zapovjednik komunističkog zatvora u Splitu, a onda pred dolaskom
njemačke vojske bježi iz grada zajedno s ostalim partizanima, ali upada u
zasjedu i tom prilikom je poginuo.
Još neki Židovi poginuli u tzv. partizanima su Aron Albahari (1921., Še-
betaj) koji je poginuo na nepoznatom mjestu 1944. godine kao pripadnik tzv.
partizana s Banovine. Mordehaj Albahari (1923., Isak) poginuo je u Blagaju
za vrijeme bitke za Kupres 1942. godine kada su partizani teško poraženi od
malobrojnije hrvatske vojske predvođene jednom bojnom Crne legije.600 Cevi
Atijas rođen (1924., Eliezer) poginuo je na Vučevu 1943. godine u njemačkoj
operaciji Schwarz, odnosno u operaciji protiv komunističkih partizana u po­
dručju Sutjeske. Nisim Baruh (1915., Juda) poginuo je kod Paklareva 1943.
godine. Emil Domany/Domanji (1921., Herman) zvan Cigo, rodom iz Tuzle,
za vrijeme rata bio je u talijanskim logorima u Kraljevici i na otoku Rabu, a
nakon kapitulacije Italije pridružio se tzv. partizanima i poginuo je 1944. go­

600 https://web.archive.org/web/20200906173708/https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_za_Ku-
pres_1942.
 dine prilikom njemačke operacije Konjićev skok (Unternehmen Rosselspru-
ng) koja je u jugokomunističkoj terminologiji poznata kao desant na Drvar.
Rafael Gaon (1920., Salamon) poginuo je kod Gračanice 1942. godine. Isak
Levi (1922., Avram) poginuo je kod Bihaća 1945. godine. Lidija Mayer (-, Jo­
sip), učenica, poginula je u Magašima u južnoj Srbiji 1944. godine. Isak Ozmo
(1914., Hajim) poginuo je na Sutjesci 1943. godine. Ernest Lederer (1917., Va-
troslav) iz Zagreba nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, već je
prema Romanu poginuo u borbi s Nijemcima kod Siska početkom svibnja
1945. godine. Jozef Romano (1916., Salamon) je nakon ranjavanja ubijen pri­
likom četničkog napada na bolnicu 1944. godine. Leon Romano (1900., Jozef)
iz Sarajeva je tijekom rata konfiniran u Veloj Luci na otoku Korčuli gdje se
bavio terorizmom, odnosno sudjelovao u diverzijama i sabotažama. Talijani
su ga uhvatili i strijeljali u Veloj Luci 1943. godine. Livija Kadelburg (1923.,
Tobijas) iz Vinkovaca bila je simpatizerka komunista od gimnazijskih dana.
Od početka rata sudjelovala je u sabotažama i diverzijama. Uhićena je i strije­
ljana 1941. godine. Većina gore navedenih je prema mrežnom jasenovačkom
popisu ubijena u Jasenovcu 1942. godine. David Papo (1919., Avram) zvan
Popaj prema Romanu kao pripadnik Kalinovičkog partizanskog odreda po­
ginuo je u borbi sa četnicima na Rogoju kod Trnova 1942. godine, a prema
mrežnom jasenovačkom popisu iste godine je ubijen u Jasenovcu.
Inače, glede tog Kalinovičkog partizanskog odreda ima jedna zanimlji­
va epizoda koja se tiče sarajevskih Zidova koji su se htjeli priključiti tom
navodno komunističkom odredu, odnosno u stvarnosti prema sastavu pre­
težno srpskoj paravojski. Ukratko, ti židovski „kaputaši" kako su ih posprd­
no nazivali Srbi bili su prisiljeni napustiti „odred", kako to u duhu jugoko-
munističkog „bratstva i jedinstva" ublaženo opisuje Romano, zbog četničkih
elemenata koji su se uvukli u odred. Prije će biti da je u odredu bila četnička
većina koja nije dopuštala „kaputašima" da se uvuku u odred. Usput, u oko­
lici Kalinovika rođen je „oficir" agresorske Titove JNA i srpskih paravojski
u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ratni zločinac Ratko Mladić.601 Uglavnom,
borba Kalinovičkog partizanskog odreda i četnika zvuči kao oksimoron i ne
bi čudilo da je David Papo odnosno drug Popaj stradao od četnika, ali iz
svog odreda. Prema J. Romanu Bencijon/Bencion Kaveson (1909., Jakob) iz
Sarajeva je 1944. godine nakon što je upućen u Italiju na liječenje zbog depre­
sivnog stanja u bolnici u Tarantu izvršio samoubojstvo. O Bencionu Kave-
sonu je već opširnije pisano u drugim tekstovima i mjesto njegove smrti nije
jednoznačno, već se spominju lokacije između južne Italije i Malte.

601 https://archive.is/2v7RS
 Neki od židovskih partizana su stradali u logorima, ali u njemačkom
Reichu kao primjerice Albert Altarac (1921., Rafael) iz Sarajeva koji je 1942.
godine zarobljen od Nijemaca i kasnije je ubijen u njemačkom logoru Dac­
hau. Jozef Atijas rođen (1896., Bencion) je 1944. godine zarobljen od Nijema­
ca i odveden u Auschwitz gdje je i ubijen. Jakob Maestro (1893., Salamon) nije
ubijen od ustaša 1941. godine u Jasenovcu, već je 1944. godine zarobljen od
Nijemaca i također odveden u logor Auschwitz gdje je ubijen.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalaze i preživjeli Židovi-parti-
zani i oni za koje ne postoje podatci da su stradali tijekom rata. Većina ži­
dovskih partizana koji se nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu, a koji
su u stvarnosti preživjeli rat, ušla je u komunističke partizane 1943. godine
nakon kapitulacije Italije, odnosno nakon prestanka rada talijanskog logora
na otoku Rabu. Takvi su primjerice Mordehaj Albahari (1907., Jakob) iz Sa­
rajeva, Izidor Altarac (1910., Jakov) iz Zenice, Moric Altarac (1915., Haim) iz
Sarajeva, Sadik Altarac (1922., Jakov) iz Zenice, Jahiel Finci (1909., Salamon/
Šalom) iz Sarajeva, Avram Levi (1914., Haim) iz Sarajeva, Avram Papo (1887.,
Jozef) iz Sarajeva. Isak Kabiljo (1914., Avram) nije ubijen od ustaša u Jasenov­
cu 1942. godine jer je pristupio komunističkim partizanima u Srijemu 1943.
godine.
Za neke znamo da nisu ubijeni u Jasenovcu jer su dobili partizanske
spomenice nakon rata ili su bili u logorima u Italiji do 1943. godine, a onda
otišli u tzv. partizane i nema podataka da su stradali, dok su neki krajem
rata otišli na liječenje u Italiju. Evo nekih primjera. Albert Altarac (1922., Sa­
lamon) nije ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, već je preživio rat i
bio je nositelj partizanske spomenice 1941. Josip/Jozef Finci (1926., Rafael) je
1944. pristupio komunističkim partizanima pa nije mogao biti ubijen 1942.
godine u Jasenovcu. Andrija Polak/Pollak (1905., Bela) nije ubijen od usta­
ša u Jasenovcu 1941. godine jer je nakon oslobođenja iz talijanskog logora
Ferramonti stupio u tzv. partizane 1944. godine. Dita Lederer (1922., Mavro)
rođena je u Križevcima (odnosno Svetom Ivanu Zabnom kraj Križevaca) nije
ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine jer je 1944. godine bila ranje­
na i prebačena je na liječenje u Bari u Italiji. Samuel Kamhi (1919., Jozef) iz
Sarajeva je preživio rat kao pripadnik komunističkih partizana. Aco Danon
rođen u Sarajevu je bio u logoru Jasenovac, ali nije ubijen niti je poginuo, već
je pobjegao prilikom tzv. proboja krajem travnja 1945. godine i pristupio je
komunističkim partizanima J. B. Tita.
Na temelju ovdje iznesenih podataka moguće je vidjeti da su i židov­
ski partizani uvjerljiv dokaz protiv jasenovačke masovne prijevare. Naime,
kreatori mrežnog jasenovačkog popisa kao da žele neke od njih pretvoriti u
zombije koji su prema popisu opet bili ubijeni u Jasenovcu nakon što su već
prethodno smrtno stradali negdje drugdje, ali kao da se zbog nekog „višeg"
cilja želi i zanijekati činjenicu da su mnogi od njih poginuli u borbama pa i
preživjeli rat da bi na kraju osim partizanskih spomenica dobili i spomen
na jasenovačkom popisu. Naposljetku je vjerojatno zanimljivo spomenuti
kako spomenuta Romanova knjiga za pojedine gore spomenute osobe ima
više identifikacijskih podataka o pojedincima nego što to ima mrežni jase-
novački popis, primjerice navodi ime oca i godinu rođenja dok u mrežnom
jasenovačkom popisu tih podataka često nema. U svakom slučaju opet se i
spomenutim kratkim ratnim životopisima židovskih partizana može jasno
pokazati kako je mrežni jasenovački popis masovna prijevara.

Kaputaši
U knjizi J. Romana spominju se 24 sarajevska Židova „kaputaša" koje
su Srbi otjerali iz Kalinovičkog partizanskog odreda. Kod Romana se navodi
kako su nakon protjerivanja od strane kalinovičkih četnika-partizana, od­
nosno „četnozana" petorica „kaputaša" stradala u Jasenovcu. Međutim, za
te podatke nema potvrde u svjedočanstivma članova obitelji, prijatelja ili ži­
dovskih organizacija iz digitalnog arhiva Yad Vashema pa čak niti u digital­
noj inačici komunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata (L64). Ipak,
u slučaju Salamona Abinuna (1916., Daniel) navodi se generički nadnevak
1. kolovoza 1942. godine i logor Jasenovac. U tekstu Brojevima protiv kulture
lažnog sjećanja u ovoj knjizi opširnije se piše o nadnevcima smrti Židova u Ja­
senovcu i baš je taj 1. kolovoza 1942. godine daleko najčešći nadnevak smrti
za Židove.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstva obitelji, prijate­
lja ili židovskih organizacija o smrti gore navedenog Salamona Abinuna u
logorima Jasenovac ili Stara Gradiška. Zanimljivo je da se čak ni na mrežnom
jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac ne nalaze svi prema Romanu u Jase­
novcu stradali „kaputaši". Kod dvaju „kaputaša" koji se nalaze u mrežnom
jasenovačkom popisu Zadika Romana (1921., Avram) i Jozefa Papa (1908.,
Leon) Romanova knjiga je i jedini izvor podataka. Međutim, glede Jozefa
Pape u digitalnom arhivu Yad Vashema ima jedno zanimljivo svjedočanstvo
člana obitelji prema kojem je Jozef Papo (1908., Lešo) stradao u rodnom Brč­
kom 10. prosinca 1941. godine. Ne znamo je li možda neobično ime oca Lešo
nastalo u prijevodu na hebrejski ili zatipcima od Leon, ali u svakom slučaju
to je jedini zapis iz digitalnog arhiva Yad Vashema koji imenom i godinom
rođenja odgovara navodnoj jasenovačkoj žrtvi.
Kod Jozefa Wassersteina (1922., -) u napomenama mrežnog jasenovač-
kog popisa jedini izvor podatka je nekakva fotografija. To opetovano poka-

360
zuje kakvi se sve nepouzdani izvori koriste za kreiranje jasenovačkog po­
pisa. Međutim, ima još jedan detalj koji značajno mijenja percepciju ovog
slučaja. Naime, prema Romanu „kaputaše" stradale u Jasenovcu uhitili su
ustaše, međutim među preživjelim sarajevskim židovskim partizanima je i
„kaputašica" Klara Mačoro, a njezina priča je potpuno drukčija jer ju je uhi­
tio Gestapo nakon čega je odvedena u logor. Međutim, ona je odvedena u
logor Banjicu koji se ne nalazi na području Nezavisne Države Hrvatske, već
u glavnom gradu susjedne Srbije. Klara Mačoro je uspjela pobjeći pa se tako
zna za njezinu sudbinu. To otvara pitanje jesu li možda i ostali od protjera­
nih „kaputaša" za koje se navodi da su stradali u Jasenovcu također odve­
deni u Srbiju, ali možda nisu imali sreće pobjeći kao Klara Mačoro i ako su
bili smaknuti u nekom od nekoliko beogradskih logora smrti, nisu ni mogli
ispričati svoju priču, a komunistima je ionako bilo važnije od Jasenovca pod
svaku cijenu stvoriti mit sa stotinama tisuća ubijenih nego istražiti i zabilje­
žiti stvarne ratne sudbine.
Druga grupa su četvorica „kaputaša" koji su prema Romanu poginuli u
borbama kao pripadnici komunističkih partizana, ali se ipak nalaze na mrež­
nom jasenovačkom popisu. Kod njih možemo zapaziti dvije zanimljivosti.
Prvo, svi su prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64)
ubijeni u Jasenovcu generičkih nadnevaka 1. srpnja 1942. i 1. kolovoza 1942.
godine. Drugo, u dvama slučajevima kod Arona Albaharija (1921., Sabetaj*)
i Jozefa Guttmana (1909., Fridrih) u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata (L64) radi se o klonovima. Primjerice, prema L64 Aron Albahari
(1921.) iz Sarajeva se navodi dva puta kao da su dvojica uz dvije razlike. Tako
je jednom ime oca Sabetaj, a drugom Šabetaj. Druga razlika je nadnevak i
mjesto smrti. U jednom slučaju to je 1. kolovoza 1942. godine u Jasenovcu,
a u drugom to je 15. listopada 1942. godine u tzv. partizanima na Igmanu u
istočnoj Bosni. Niti jedna od ovih inačica ne odgovara podatku iz Romanove
knjige prema kojem je Aron Albahari poginuo na nepoznatom mjestu najvje­
rojatnije na Banovini ili u zapadnoj Bosni gdje je djelovala 7. Banijska divizija
čiji je bio pripadnik. U digitalnom arhivu Yad Vashema je svjedočanstvo ro­
đaka prema kojem je Aron Albahari poginuo u partizanima.
U slučaju Jozefa Guttmana/Gutmana koji se u L64 pojavljuje dva puta
skoro svi podatci su isti pa i ime oca, jedino je različita godina rođenja 1908.,
odnosno 1909. Prema L64 „mlađi" klon je ubijen u Jasenovcu generičkog
nadnevka 1. kolovoza 1942., a „stariji" klon je ubijen od nepoznatog počini­
telja također generičkog nadnevka 15. lipnja 1943. godine u Palama istočno
od Sarajeva. Prema Romanu Jozef Gutman je poginuo 1943. godine u borbi
s Nijemcima na Banovini također kao pripadnik 7. Banijske divizije. Iz ne­
kog razloga Jozef Demajo nema dvojnika, ali se od stvarnog imenjaka (1921.)
poginulog u partizanima 1944. godine na rijeci Limu u borbi sa četnicima
osim po mjestu smrti neznatno razlikuje i godinom rođenja (1920.). Isak Levi
(1922., Avram) je prema Romanu poginuo 1945. godine kod Bihaća. Prema
L64 su trojica koja se zovu Isak Levi i čiji je otac Avram, a rođeni su 1920.,
1922. i 1924. godine i svi su ubijeni u Jasenovcu istog dana 1. kolovoza 1942.
godine. Kreatori mrežnog jasenovačkog popisa vjerojatno su uočili tu već
legendarnu skrupuloznost komunističkih popisivača pa su od te trojice kre­
irali jednu kompozitnu jasenovačku žrtvu rođenu 1922. godine kod koje se
u napomenama navode i ostale dvije godine rođenja (1920., 1924.). Iz nekog
razloga, a to bi možda mogla biti i nadoknada gubitka dviju lažnih jaseno-
vačkih žrtvava, na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se i Izidor Levi
(1922.*, Avram), on je prema podatku kojeg su sami kreatori popisa označili
nepouzdanim ubijen 1941.* godine. Međutim, u napomenama se nalaze al­
ternativne godina rođenja 1917. i smrti 1942.
Treću grupu predstavljaju oni koji se nalaze na mrežnom jasenovačkom
popisu, a prema Romanu su preživjeli rat. Jedan od tih je prema Romanu
Aron Kabiljo (1912., Jakov), odnosno prema mrežnom jasenovačkom popisu
rođen 1910. godine. Prema L64 taj Aron Kabiljo je stradao 15. listopada 1941.
godine u Jasenovcu. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstva
rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija da je Aron Kabiljo rođen 1910.
ili 1912. stradao u logorima Jasenovac ili Stara Gradiška. Prema Romanu
kod preživjelog „kaputaša" Haima Levija (1919.) se od očeva imena navodi
samo inicijal I pa je time otežana točna usporedba. Međutim, na mrežnom
jasenovačkom popisu se nalazi Haim Levi (1918., Isak) ubijen 1942. godine,
odnosno prema L64 ubijen je također 1. kolovoza 1942. godine. Ne treba po­
sebno naglašavati da za ovu žrtvu s mrežnog jasenovačkog popisa također
nema potvrde u digitalnom arhivu Yad Vashema u svjedočanstvima obitelji,
prijatelja ili židovskih organizacija. Prema Romanu je Josip Kabiljo (1923., -)
preživio rat. Na mrežnom jasenovačkom popisu po godini rođenja naizgled
najbliži je Jozef Kabiljo (1925.*, Jakov) rođen u Žepču. Kod njega je važan
alternativni podatak iz napomena prema kojem je rođen 1902. godine, od­
nosno prema tomu je čak 22 godine stariji. Posljedično radi se o potpuno
drugom čovjeku. Međutim, ni tu nije kraj čudima jer se na mrežnom jaseno­
vačkom popisu nalazi i Jozef Kabiljo (1902.*, Jako*) također iz Žepča, a kod
njega u napomenama piše da je rođen 1926. godine, odnosno da je 24 godine
mlađi. Znači dva put isti slučaj, samo su zamijenjene godine rođenja u popi­
su i alternativna u napomenama. U digitalnom arhivu Yad Vashema je jedno
svjedočanstvo prema kojem je Jozef Kabiljo (1924., Jakov) odveden u logor
„Jadovno-Gospić". Međutim, prema tom svjedočanstvu, odveden je 1942.
godine kad je to povijesno nemoguće što navodi na zaključak da rodbina
nema pouzdana saznanja o sudbini tog Jozefa Kabilja.
Kalinovički partizanski odred je imao pet bojni, a u proljeće 1942. godi­
ne je brojem pripadnika spao na veličinu jednog voda.602 Većina ih je prešla u
četnike. Toliko o Romanovoj bajci da su Zidovi protjerani iz postrojbe jer su
se „četnički elementi uvukli u odred". Stvarnost je suprotna komunističkim
bajkama. Uglavnom, tako su srpski partizani samo krvavocrvene pentagra-
me na šubarama zamijenili četničkim kokardama. Znakovlje je promijenje­
no, a sve drugo je ostalo isto pod dva znaka. To su najbolje osjetili Hrvati i
muslimani iz tog kraja. Usred rata u tom kraju je rođen Ratko Mladić i nije
slučajno da je taj ratni zločinac tijekom jugoslavenske i srpske agresije na
Hrvatsku petokraku na šajkači Titove JNA zamijenio srpskom kokardom.
Njegov krvavi ratni put možemo pratiti po leševima civila od Kijeva i Ska-
brnje u Hrvatskoj sve do Srebrenice u Bosni i Hercegovini. U stvari Židovski
„kaputaši" su u odnosu na ostale koji su imali posla sa srpskim četnicima/
partizanima još i relativno dobro prošli.

Činjenice ili mit

Za očekivati je da će u ratu pripadnici visoke i više srednje klase kao što
su vlasnici tvrtki i liječnici proći bolje od većine ostalog pučanstva. Razlozi
tomu su novac i pogotovo društveno-političke veze uspostavljene prije ili ti­
jekom rata. Primjerice, prema podatcima koje je prikupila dr. Esther Gitman
moglo bi se zaključiti da je rat preživjelo između 2/3 i 5/6 židovskih vlasnika
tvrtki u Hrvatskoj. Sudeći prema podatcima o židovskim liječnicima posla­
nima iz Hrvatske u Bosnu i Hercegovinu zbog liječenja endemskog sifilisa,
situacija je tek nešto malo lošija nego kod vlasnika tvrtki jer bi se prema do­
stupnim podatcima moglo zaključiti da ih je preživjelo između 3/5 i 3/4. Me­
đutim, Gitman navodi i primjere zalaganja Hrvata za Židove koji financijski
ili društveno ne pripadaju u bolje stojeće slojeve društva.603 Ako primjerice
u Zagrebu svi djelatnici u nekoj firmi potpišu peticiju, za puštanje kolege
Židova ili u nekom selu u istočnoj Hrvatskoj glave obitelji iz cijelog mjesta
potpišu peticiju za Židovku vlasnicu male seoske trgovine, to znači da nema
razlike u ponašanju Hrvata u gradu ili na selu, u središtu države ili u pro­
vinciji. Znači postojala je društveno, ali i prostorno široko rasprostranjena

602 https://archive.is/FiBlm
603 https://web.archive.Org/web/20200605061416/http://www.croatia.org/crown/artic-
les/10083/l/Dr-Esther-Gitman-Croatians-saved-thousands-of-Jews.html
ljudskost. Ako se na sličan ili isti način ponašaju obični mali ljudi, ali i vod­
stvo rimokatoličke crkve, ministri u vladi, visokopozicionirani ustaše pa čak
i šefovi nadzorne službe, kako se može objasniti navodni genocidni plan koji
se prema Zidovima provodi u logoru Jasenovac? Ako se na tom mitskom
mjestu u nekoliko serija iskapanja nije našlo više od nekoliko stotina leševa,
onda nešto nije u redu s jasenovačkim mitom. Glavno je pitanje vjerujemo li
svojim očima ili desetljećima protuhrvatske propagande?
Vlasnici tvrtki
Popis 523 Židova vlasnika raznih tvrtki s područja Nezavisne Države
Hrvatske604 i njihova sudbina tijekom Drugoga svjetskog rata dobiveni su
Ijubaznošću dr. Esther Gitman.605 Tijekom rata stradalo ih je 81, preživjelo
128. Kod ostalih 314, odnosno kod velike većine su podatci označeni kao
upitni ili nepouzdani. U 192 slučaja se ništa ne zna o ratnoj sudbini, za 112
se pretpostavlja da su umrli tijekom rata, za 10 da su preživjeli. Pri tomu ima
slučajeva kad su kod istih osoba navedene obje mogućnosti, tj. preživjeli i
stradali. Prema ovim podatcima za šestinu postoje podatci da su stradali
tijekom rata, a za četvrtinu se zna da su preživjeli rat. Svi ostali, a to je 3/5,
većinom spadaju u sivu zonu nepouzdanih podataka gdje su moguće razne
interpretacije.
Prema analizi otprilike petina vlasnika tvrtki s popisa bila je upućena
u logore, ali dio ih je kasnije pušten, a neki su i pobjegli iz logora. U logore
pod upravom Nezavisne Države Hrvatske upućeno ih je 89, odnosno šesti­
na. Najviše ih je upućeno u Jasenovac (67). To znači da je u Jasenovac upućen
svaki osmi Židov vlasnik tvrtke. Za 33, odnosno za polovicu upućenih u Ja­
senovac nema jasnih podataka što im se dogodilo jer je samo navedena neka
ratna godina, ali ne i što to znači ili im se sudbina pretpostavlja u stilu „vje­
rojatno", ""izgledno", „moguće" itd. Ima slučajeva gdje je netko odveden u
Jasenovac, ali se isto tako navodi da je mjesto i vrijeme smrti nepoznato kao
primjerice kod vlasnika Industrokemike Mojsija Ehrenfreunda. Ne treba po­
sebno naglašavati da je unatoč tomu dotični prema mrežnom jasenovačkom
popisu ubijen 1941. godine, a u napomenama piše podatak iz komunističkog
popisa žrtava rata (SZSJ64) da je ubijen 1942. godine. Znači i u mrežnom ja­
senovačkom popisu se samo nagađa o mjestu i vremenu smrti.

604 Točnije bi bilo reći 522 jer je Ljuba Beri navedena kao vlasnica dvije tvrtke.
605 Podatci dobiveni u osobnoj korespondenciji od dr. Esther Gitman, izvor: Hrvatski državni
arhiv, Ministarstvo državne riznice, Ponova, Odjel za upravljanje državnom imovinom, Fi­
nancijski odsjek, Zagreb 1941.-1945.
 Četvorica su prema tim podatcima pušteni iz Jasenovca, a primjerice
za jednog od njih intervenirala je Ustaška nadzorna služba (UNS). To je ot­
prilike kao da u Hitlerovoj narodno-socijalističkoj Njemačkoj Gestapo traži
da se neki Židov pusti iz Auschwitza, da u komunističkom SSSR-u NKVD
traži puštanje Staljinovih suparnika iz Gulaga ili da nakon rata pripadnici
Titove OZNE ili KNOJ-a pošalju takvu „depešu" svome ""maršalu". Izgleda
da ono što je moguće kod „zlih" ustaša nemoguće kod nacionalnih socijali­
sta i anacionalnih komunista. Nije to samo tipično za diktature jer teško je
zamisliti da OSS tijekom rata primjerice nakon bitke za Bataan traži puštanje
Niseja iz američkih logora.
Samo kod 17 upućenih u Jasenovac se decidirano navodi da su ubijeni,
a kod još 13 da su umrli u logoru. To znači da za 30 od 523 postoje podatci
da su stradali u Jasenovcu. To je nešto manje od 6 % svih Židova vlasnika
tvrtki, tj. kompanija iz HDA prema podatcima koje je pronašla E. Gitman.606
Od ostalih logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj najviše se navodi Gospić ili
lokacije „Jadvino" ili „Jadovo",607 Pag, Slano i logor Karlobag. Doduše, ovaj
potonji s upitnikom. Od ukupno osam žrtava koje su upućene u logor Gos­
pić, kod dvojice se izrijekom navodi da su ubijeni, jedan je umro, s jednim je
izgubljen kontakt, a kod četvorice podatci nisu jasni. Kod dvojice iz Đakova
jedan je pušten iz logora, a drugi slučaj je nejasan. Kod ostalih podataka
razvidno je da je vlasnik RIS-a, tvornice gumene robe, Aleksander Pollak
umro od tifusa u Feričancima kod Našica. To je bilo poljoprivredno dobro
za zatočenike. Aleksandar Pollak (Virje, 1894., Herman) se također nalazi na
mrežnom jasenovačkom popisu, premda je od Jasenovca do Feričanaca sto­
tinjak kilometara zračne udaljenosti, tj. oko 150 kilometara puta.
Od ostalih s popisa židovskih vlasnika kompanija desetero je upuće­
no u Auschwitz, među njima i Oskar Muler koji je uhićen 1943. godine. U
mrežnom jasenovačkom popisu su dvojica njegovih imenjaka. Mlađi Oskar
Miller je iz Nove Gradiške rođen 1913.* ili prema napomenama 1911. godi­
ne, a ubijen je 1945. ili prema napomenama krajem 1941. godine. Ne zna se
točna godina rođenja, a potencijalna godina smrti može biti na početku ili
na kraju rata. U ovom i sličnim slučajevima to znači da se ništa ne zna. Kod
starijeg Miilera je također sve puno različitih podataka. Taj Oskar Miiller
je iz Pakraca, rođen je 1871. godine, a ostali vitalni podatci su od kreatora
popisa označeni zvjezdicama kao nepouzdani pa se tako navodi da je ubijen
od ustaša* u Jasenovcu* 1941.* godine. Prema napomenama ubijen je 1943.
godine u Auschwitzu ili 1941. godine u Jasenovcu, a prema Židovskoj općini

606 Izvor su podatci E. Gitman prikupljeni iz HDA.

607 Pretpostavka je da se radi o lokaciji Jadovno.
Zagreb mjesto smrti je nepoznato. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva
zapisa koji se odnose na Oskara Milera iz Nove Gradiške. Jednom zapisu je
izvor lista stradalih Zidova sa slavonskobrodskog područja. Taj izvor se je
već u nekoliko slučajeva pokazao kao potpuno nepouzdan. Drugom zapisu
je izvor Spisak žrtava rata, srbijanska inačica komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine. Od ostalih 23 zapisa iz digitalnog arhiva Yad Vashema za
kombinaciju Oskar Muller608 i izvedenice samo u dva se spominju imenjaci
približne starosti. Međutim, jedan rođen 1912. godine je iz Francuske, a dru­
gi rođen 1877. godine je iz Mađarske i nemaju nikakve veze s Nezavisnom
Državom Hrvatskom ili s Jugoslavijom. Jedina veza s Oskarom Mulerom s
popisa židovskih vlasnika je potencijalno isto mjesto smrti logor Auschwitz.
Šestero s popisa židovskih vlasnika tvrtki upućeno je u Njemačku ili
neki njemački logor osim Auschwitza, sedmero u nepoznate logore, po jedan
je umro/ubijen u Mađarskoj, Ukrajini ili Slovačkoj, a jedan je zarobljen i ubi­
jen 1944. godine kraj Otočca u Lici. Dezso Kornhauser je umro 1944. ili 1945.
u neutralnoj Švicarskoj. Dvojica s liste židovskih vlasnika tvrtki su stradala
prilikom savezničkih bombardiranja logora Jasenovac. Jedan od njih Alfred
Kraus (Osijek, 1906., Pinkas) se nalazi u mrežnom jasenovačkom popisu. Kod
njega se navode podatci koji su od samih kreatora popisa označeni kao nepo­
uzdani pa tako piše da je poginuo* 1945. od ustaša*, a u napomenama da je
ubijen prilikom bombardiranja logora 5. travnja 1945. godine, tj. prema Na­
rodnim novinama ubijen je 23. ožujka 1945. godine. Ako je poginuo u zračnim
napadima na jasenovački logor, onda ga svakako nisu mogli ubiti ustaše, već
netko od tzv. saveznika ili od pripadnika Titove komunističke paramilicije u
Jugoslaviji. Ovako se samo od strane djelatnika JUSP-a Jasenovac krivotvori
povijest. Zanimljivo je da podatci u 31 slučaju sugeriraju da se radi o Žido­
vima koji su preživjeli rat, a u još 15 slučajeva se iz podataka može zaključiti
da se također radi o ljudima koji su možda preživjeli rat ili nisu ubijeni od
Hrvata. Primjerice, Robert Ebenspanger je 1943. godine pobjegao u partiza­
ne ili Tonka Kraus koja je prema popisu 1944. bila u partizanima. Prema J.
Romanu partizanku Tonku Kraus ubili su četnici, odnosno Srbi 1944. godine
prilikom napada na bolnicu u Šekovićima u istočnoj Bosni.609
Primjerice, kod nekih vlasnika tvrtki se navodi „izuzeti od svih mjera koja
se provode prema nearijevcima".610 U 28 slučaja piše kako se ne zna sudbina, a

608 Prema stanju od 3. prosinca 2019.

609 Romano, 1980., Spisak učesnika u NOR.
610 U Hrvatskoj je više od 500 menadžera ili vlasnika tvrtki bilo izuzeto od mjera. U Zagrebu
je prije rata oko 4.000 Zidova prešlo na kršćanstvo, a još oko 1.000 je bilo u braku s kršćanima
od toga kod njih 8 je navedeno kako se radi o ljudima koji su prešli na ka­
toličanstvo već prije ili na početku rata. Time bi bili izuzeti od deportacija.
Kod još 31 slučaja se navodi da su prešli na katoličanstvo ili su bili u braku s
arijevcima. Samo u jednom slučaju navedeno sugerira da se radi o žrtvi rata,
ali su mjesto i vrijeme smrti nepoznati. Znači među vlasnicima tvrtki četrde­
setak je rimokatolika. Samo u slučaju Milana Barana se navodi da je nakon
rata konvertirao na židovstvo. Gore u tekstu je naveden slučaj kada UNS
intervenira za jednog Zidova vlasnika tvrtke. To nije bio izoliran slučaj jer se
u popisu Zidova vlasnika tvrtki navodi još 10 sličnih slučajeva kada hrvat­
ske institucije interveniraju za Zidove. Primjerice, u slučaju inženjera Ungera
intervenirao je osobno Eugen Kvaternik, a u drugim slučajevima za Žido­
ve interveniraju Ravnatelj ustaškog redarstva, pa njegov zamjenik, Župsko
redarstvo iz Broda na Savi (Slavonski Brod), Ministarstvo državne riznice,
ravnatelj za Ponovu, za Izidora Roznera iz Banja Luke intervenira banjolučki
župnik, a za vlasnike tvornice konca Unitas zahtjev je uputilo Ministarstvo
hrvatskog domobranstva.
Liječnici u borbi protiv endemskog zaborava

U sklopu istraživanja E. Gitman je u HDA-u našla podatke o sudbini ži­

dovskih liječnika tijekom Drugoga svjetskog rata.611 Ljubaznošću dr. Gitman
dobili smo podatke o sudbini nekih židovskih liječnika za vrijeme Drugoga
svjetskog rata. U tim podatcima nalazi se 321 zapis o 199 osoba. Neka imena
se višestruko pojavljuju pa tako primjerice za 80 liječnika ima 201 zapis. Sve­
ukupno se radi o 187 židovskih liječnika. U 12 slučajeva se radi o podatcima
o članovima njihovih obitelji puštenih iz zatočeništva. U tzv. partizane je ti­
jekom rata prešlo 87 liječnika, nešto manje od polovice, a većina ostalih je do
kraja ostala u službi Nezavisne Države Hrvatske.
Prema podatcima J. Romana612 prvi liječnici su prešli u partizane 1942.
godine. Te godine u partizane je prešla četvrtina židovskih liječnika. Sljedeće
godine nakon što se ratna sreća u ratu okrenula protiv Hitlerove Njemačke i
u godini kapitulacije Italije u partizane je prešla polovica židovskih liječnika
od svih koji su prema podatcima E. Gitman prešli u partizane. Sljedeće 1944.
godine prešla ih je petina, a 1945. na samom kraju rata prešla je desetina od
ukupnog broja prebjega. Znači da je prema podatcima iz HDA manje od po­

pa su prema zakonu bili izuzeti od svih mjera. Esther Gitman, When Courage Prevailed: The
Rescue and Survival of Jews in the Independent State of Croatia 1941-1945, Paragon House,
2011., s. 27., 69.-70.
611 Gitman, 2009., 76.-91.
612 Romano, 1980.
lovice židovskih liječnika prešlo u partizane, a od tog broja tri četvrtine ih je
prešlo u partizane kad je postalo razvidno da će Hitlerova Njemačka, a time
i vazalna Nezavisna Država Hrvatska izgubiti rat.
U ratu je prema podatcima E. Gitman poginulo, ubijeno ili umrlo 47
židovskih liječnika, za još 2 postoje podatci da su umrli, ubijeni ili poginuli
tijekom rata, ali ti podatci su dvojbeni. Rat je preživjelo 108 židovskih liječ­
nika. Za još trojicu se smatra da su preživjeli, ali podatci nisu sigurni. Za 27
nema podataka, tj. njihova je sudbina nepoznata. Otprilike tri petine ih je
preživjelo, četvrtina su stradali, a za sedminu liječnika je nepoznata sudbi­
na. Iz podataka se može zaključiti da je veliki dio židovskih liječnika u tzv.
partizanima stradao na dva načina. Jedni su iskusili svu ratnu „genijalnost"
komunističkog vođe J. B. Tita posebno tijekom njemačkih operacija na Nere­
tvi (Fall Weiss') i Sutjesci. (Schwarz).
Uglavnom, komunistički „maršal" je bježeći glavom bez obzira sa svo­
jom svitom beskrupulozno ostavljao ranjenike i liječnike na milost i nemilost
neprijatelju. Drugi dio židovskih liječnika poubijali su četnici, odnosno Srbi.
Ukratko, u ovom slučaju su Zidovi žrtve, Srbi egezkutori, jugokomunisti la-
žljivci, a Hrvati dežurni krivci - pravo bratstvo i jedinstvo na jugoslavenski
način.
Živi ili mrtvi?

U nekoliko slučajeva kod istih liječnika u različitim listama su proturječ­

ni podatci pa tako ima kombinacija da je sudbina nekih liječnika nepoznata,
a alternativno se navodi da su stradali ili preživjeli. Najekstremnija je kom­
binacija kada za istog liječnika postoje podatci da je stradao i preživio. Tu se
posebno ističe Miroslav Deutsch kod kojega se podatci toliko razlikuju kao
da se radi o dvojici ili čak više imenjaka, svi iz Zagreba. Tako je primjerice
prema jednoj listi dr. Miroslav Deutsch/Dajč 1942. godine ubijen od ustaša ili
je 1943. poginuo u partizanima. Prema drugoj dr. Miroslav Deutsch je umro
od tifusa u partizanima 1944. godine. Prema trećem podatku uhićen je 1945.
godine u Budimpešti i ubijen na obali Dunava. Međutim, prema četvrtom
podatku dr. Josip Steiner je sreo dr. Miroslava Deutscha/Duića nakon rata.
Gitman kod trojice navodi da su stradali u Jasenovcu. To su Ladislav
Bodnar ubijen 1941. godine, Marko Bauer umro od tifusa 1942. godine i
Bruno Bluhweiss kod kojega je dvojba oko mjesta smrti Jadovno ili Jaseno­
vac. U ovom potonjem slučaju samo spomenuta dvojba dovoljno ukazuje
na nepouzdanost izvora i nagađanje, a tomu dodatno pridonosi i činjenica
da se koristio i prezimenom Belin. Marko Bauer (1893., Osijek, otac Julio) je
prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijen*, odnosno alternativno pre­
ma napomenama umro od tifusa 1942. godine. Izvori podataka su knjiga
M. Švob613 iz 2004. godine, Židovska općina Zagreb, knjiga Nikole Nikolića,
pripadnika predratne srpske terorističke organizacije, a kasnije komunista i
komunistički projekt Dotrščina iz sredine 1980-ih. Međutim, suprotno tomu
prema najstarijem izvoru digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine (L64) Marko Bauer (1893., Osijek, Julio) je stradao sredinom
lipnja 1941. godine u nepoznatom logoru. Prema tom vremenu smrti logori
Jasenovac i Stara Gradiška u ovom slučaju ne mogu doći u obzir. U svojoj
knjizi J. Romano navodi kako je Bauer 1943. godine bio u tzv. partizanima,
1944. godine je obolio i upućen je na liječenje u Italiju, a nakon toga se vratio
natrag u partizane. Romano ne navodi je li ubijen, umro ili poginuo pa se
može zaključiti da je preživio rat. U digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi
se samo podatak da se Bauer nalazi na popisu židovskih liječnika poslanih
iz Zagreba u Bosnu i Hercegovinu glede suzbijanja endemskog sifilisa. Znači
da nema podataka o Bauerovom stradanju tijekom rata što potvrđuje podat­
ke iz Romanove knjige.
Prema različitim izvorima sedmorica liječnika koji su poslani u BiH na
suzbijanje endemskog sifilisa su navodno stradali u Jasenovcu. Neki od te
sedmorice se nalaze i na mrežnom jasenovačkom popisu unatoč tomu što
postoje podatci da su poginuli, ubijeni ili unrli na drugim mjestima. Pri tomu
je poseban slučaj Mirko Fodor (1902.*, Subotica, otac Ljudevit) koji se nala­
zi na popisu u dvjema inačicama: u hrvatskoj inačici kao Mirko Fodor, ali
i mađarskoj kombinaciji imena i prezimena kao Imre Fodor (1902., mjesto
rođenja nije navedeno, otac Lajoš). Za one koji možda ne znaju hrvatsko ime
Mirko je isto što i mađarsko Imre, a Ljudevit je Lajoš. Glavna razlika između
Mirka/Imrea je u izvorima podataka, tj. u godini smrti 1941. ili 1943. Glav­
no pitanje za ekipu iz jasenovačke močvare je kako jedan čovjek može biti
ubijen u razmaku od dvije godine i to na različitim mjestima? Jedini zvor
podataka za Imrea Fodora su srbijanske „popisnice istine" (AOISV) pa se
na ovom primjeru vidi perfidni transgranični mehanizam povećanja broja
jasenovačkih žrtava. Prema srbijanskom Spisku žrtava rata Imre Fodor (1906.)
iz Bačke stradao je u Auschwitzu 1944. godine, a taj podatak se može naći i
na popisu novosadskih Židova koji su umrli tijekom rata. Razlika u godina­
ma bi u normalnoj situaciji sugerirala da se radi o dva čovjeka, međutim u
jasenovačkom popisu takve razlike u godinama rođenja nisu izuzetak, već
pravilo u što se svatko može uvjeriti uvidom u napomene jasenovačkog po­
pisa. Inače, oba navedena izvora su zbog raznih iskustvenih razloga vrlo

613 Treba naglasiti da se glede stradalih Švob u svojoj knjizi uvelike oslanja na podatke iz
srbijanskih arhiva.
problematična. U digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi se Imre Fodor iz
Beograda koji je prema iskazu sestrične ubijen u tomu gradu 1944. godine.
Zbog manjkavih podataka ne može se sa sigurnošću tvrditi da se u ovim
slučajevima radi o istom čovjeku, ali simptomatično muškarac istog imena
i prezimena pojavljuje se samo u jednom ili samo u drugom izvoru tako da
nema jasnih podataka koji bi potvrdili da se radi o dvojici imenjaka. Ovaj
slučaj se može tumačiti i kako su Srbi ubili Fodora pa su onda jugoslavenski
komunisti u popisu žrtava rata iz 1964. godine to pripisali Nijemcima da bi
nekoliko desetljeća kasnije isti zločin Srbijanci pripisali Hrvatima. Primjer
kulture sjećanja prema potrebi. Narodski rečeno to se zove laganje.
Ustaše su u Bosnu i Hercegovinu u stvari uglavnom u Bosnu slali liječ­
nike Zidove različitih specijalnosti pa tako i ginekologe, dermatologe, bak­
teriologe, urologe i venerologe, ali bilo je i okulista, zubara, fizioterapeuta,
psihijatara, rendgenologa, čak i plastičnih kirurga. Očito je bilo važno samo
imati neku medicinsku naobrazbu kako bi se opravdalo slanje židovskih
liječnika iz hrvatskih gradova u njemačkoj okupacijskoj zoni u bosansku
provinciju. Tako im se svjesno ili nesvjesno omogućio prijelaz u talijansku
okupacijsku zonu i/ili prelazak u tzv. partizane. Bez obzira je li se radilo o
promišljenoj taktici ili o jednostavnom principu u stilu brigo moja pređi na
drugoga, taj potez hrvatske vlasti, tj. ustaša omogućio je preživljavanje tri če­
tvrtine židovskih liječnika poslanih u Bosnu pod šifrom „suzbijanja endem­
skog sifilisa". Da nije bilo komunističkog ratnog „genija" J. B. Tita, vjerojatno
bi ih preživjelo i puno više.
Esther Gitman navodi dva podataka za dr. Ota Franka. Prema jednom
je preživio rat i živio u Hrvatskoj početkom 1950-ih, a prema drugom sud­
bina mu je nejasna. Kod J. Romana se spominje samo dr. Oto Frenkl rođen
u Budimpešti. On je 1943. godine poslan na prisilni rad u srbijanski rudnik
u Boru, a 1944. godine je oslobođen od partizana. Nema podataka o smrti
tijekom rata pa to ukazuje da je vjerojatno preživio rat. Ne može se sa sigur­
nošću reći radi li se u ovim dvama slučajevima o istom liječniku ili samo o
nevjerojatnoj koincidenciji, ali svakako se radi o pojedincu ili dvojcu koji je
preživio rat.
Bela Milhofer liječnik iz Bjelovara, supruga Greta Polak, sudbina mu je
nepoznata. U digitalnom arhivu Yad Vashema je jedan Milhofer iz Bjelovara
muškarac nepoznatog osobnog imena koji je živio u Zagrebu, a određen je
za deportaciju 22. lipnja 1943. godine. Osim toga u digitalnom arhivu Yad
Vashema nema podataka o Beli Milhoferu. Jedan od liječnika čija je sudbina
nejasna i kojeg spominje Gitman naveden je samo prezimenom Nahmias.
Usporedbom s podatcima J. Romana moglo bi se raditi o dr. Rafaelu Nahmi-
jašu bakteriologu iz Osijeka koji je preživio rat. Još neki iz ove grupe su Ma-
vro Gross koji je umro 1945. godine u Kiseljaku, David Frajnd [Freund] u
Auschwitzu, Mordehai Papo ubijen je u Novoj Gradiški, ali prema drugom
podatku iz knjige J. Romana stupio je u partizane 1941. godine i poginuo.
Osim ovog dvojbenog slučaja svi ostali iz ove grupe stradalih bili su tijekom
rata u partizanima. Simon Gruner (Griner) je zbog bolesti upućen u Bari u
južnoj Italiji, ali tamo je 1944. godine u depresiji izvršio samoubojstvo.

Jasenovački Damnatio memoriae

U proljeće 2019. godine u jednom od medija u Hrvatskoj spominjalo se
predratnog zagrebačkog glazbenika, skladatelja, glazbenog kritičara i publi­
cista Žigu Hirschlera glede njegove navodne smrti u Jasenovcu.
U mrežnom popisu Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac nalazi
se jedan Žiga Hirschler kojem je mjesto rođenja jedini identifikacijski po­
datak koji autori popisa nisu označili kao nepouzdan jer su kao nepouzda­
ni označeni ime oca Mavro*, godina rođenja 1894.* i nacionalnost Židov*.
Premda prezime nije označeno kao nepouzdan podatak, u napomenama se
navodi prezime Hiršler i to prema izvoru „SZSJ4" koji ne postoji u kratica­
ma mrežnog jasenovačkog popisa. U napomenama jasenovačkog popisa kod
Žige Hirschlera navode se još tri alternativne godine rođenja i to 1891., 1893.
i 1895. godina. Također se navode i dva alternativna očeva imena Mauro i
Mario. Zanimljivo je da premda mjesto rođenja nije označeno kao nepozdan
podatak, u napomenama se navode alternativna mjesta rođenja Virovitica,
ali i Trnovitica. Ako se ti podaci usporede s onima iz Židovskog biografskog
leksikona, moglo bi se reći da su oni koji su točni označeni kao nepouzda­
ni, a oni koji su označeni kao pouzdani su zapravo netočni. U Židovskom
leksikonu koji uređuje I. Goldstein se navodi da je Žiga Hirschler rođen u
Trnovitici kraj Bjelovara 21. ožujka 1894. godine, da mu se otac zvao Mavro
te da je stradao u Jasenovcu 1941. godine.614 Nadalje, dodatnom provjerom
moguće je pronaći smrtni list samo za jednog Žigu Hirschlera koji je rođen
po cu Mauru i majci Rozaliji u Trnovitici 21. ožujka 1894. godine i umro 31.
prosinca 1941. godine. Ovdje je važno zapamtiti ime majke za nešto kasnije.
Svi izvori koji kao mjesto rođenja navode Trnoviticu ne obaziru se na činje­
nicu da u okolici Bjelovara nema sela tog naziva, već se nešto jugoistočnije
desetak kilometara od Garešnice nalaze tri sela Velika, Mala i Gornja Trno­
vitica. Znači ne jedno, već tri sela. Autorima raznih leksikona i kreatorima
jasenovačkog popisa točnost, tj. pouzdanost podataka koje objavljuju očito

614 https://web.archive.org/web/20180930231426/http://zbl.lzmk.hr/?p=396
nije primarna. Apologetima jasenovačkog mita glavni je cilj povećanje broja
žrtava i pri tomu uopće nema veze što će se time pogaziti sjećanje na stvarne
žrtve, a u ovom slučaju na poznatog stanovnika iz predratnog života Zagre­
ba i zlorabiti njegovo ime i postojanje kako bi se izmislili nepostojeći zločini.
Problem s „velikim" stručnjacima za Jasenovac je što se uvijek spotaknu na
sitne detalje, a vrag se uvijek skriva u detalju. Ako kreatori jasenovačkog
popisa nisu u stanju točno odrediti gdje je i kada netko rođen ili kako mu se
zovu roditelji, kako im se može vjerovati da su točno odredili mjesto i godi­
nu smrti?
Krenimo redom s detaljnijim objašnjenjem. Za početak vrijedi pogledati
što o Žigi Hirschleru kažu drugi izvori. U digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) su čak četiri imenjaka koji jedva da
se međusobno razlikuju. Prvi je Žiga Hirschler rođen 1894. godine u Viro­
vitici, otac Mavro, Židov. Živio je u Zagrebu, ubijen u Jasenovcu sredinom
lipnja 1941. godine, tj. puno prije nego nego što je uspostavljen logor Jaseno­
vac. Drugi je Žiga Hiršler (1895., Čakovec, Mauro, Hrvat, katolik), živio je u
Zagrebu, ubijen od nepoznatih počinitelja u nepoznatom logoru sredinom
1942. godine. Treći je Žiga Hiršler (1891., Zagreb, ime oca nepoznato, Hrvat,
katolik), živio je u Zagrebu, ubijen 15. listopada 1941. godine u Jasenovcu.
Četvrti je Sigmund Hirsehl (1887., Zagreb, ime oca nepoznato, Židov), živio
u Zagrebu kao i ostala „četvorica". Ubijen je sredinom 1942. godine od nepo­
znatih počinitelja u nepoznatom logoru. U digitalnom arhivu Yad Vashema
su tri zapisa na upit za Žigu Hirschlera. Jedini zapis prema kojem je Žiga
Hirschler (1894., Virovitica, Mavro) ubijen u Jasenovcu 1941. godine je pre­
ma Spisku žrtava rata, srbijanskoj inačici komunističkog popisa žrtava rata. U
drugom zapisu iz digitalnog arhiva Yad Vashema navodi se podatak prema
kojem je Žiga Hirschler 12. rujna 1941. godine dobio dopuštenje za boravak
u Zagrebu.615
Prema svjedočanstvu rodbine Zigmund Hirschler rođenje 1890. godine
u Koprivnici, otac Moritz, majka Roza što je vrlo slično Rozaliji spomenutoj
na početku ovog teksta, po zanimanju violinist sa stalnim boravkom u Za­
grebu. Nadalje, za one koji ne znaju, Moritz je vrlo često korištena alternativa
imenu Mavro. Ubijen je tijekom rata, ali rodbina ne zna kada ni gdje se to
dogodilo.616 Ako ne zna rodbina ili židovske organizacije, znaju drugovi ko­
munisti. Znaju toliko više od drugih da od jedne ratne žrtve kojoj se ne zna
mjesto ni vrijeme stradanja mogu kreirati čak četiri žrtve. Neki od te „četvo-

615 https://archive.ph/ITZrZ
616 https://archive.ph/obelK
rice" ubijeni su u Jasenovcu i prije nego što je taj logor uopće uspostavljen, ali
i prije nego što je hrvatska vlast Žigi Hirschleru odobrila boravak u Zagrebu.
Onda se od četiri žrtve kreira jedna i tako na mrežnom jasenovačkom popisu
nastane „nedvojbena" žrtva. Znači izgleda da je bolje imati što više makar
i lažnih i izmišljenih žrtava, nego očuvati sjećanje na nedvojbeno poznatu
osobu. Tako se damnatio memoriae u jasenovačkom mitu pretvara u farsičnu
izvedenicu dementia memoriae. To je današnji Jasenovac.
Lažograf
Za Olgu Šlomović (1897., Vinkovci)617 s mrežnog jasenovačkog popisa
postoje podatci da je stradala u kolovozu 1942. godine u njemačkom logoru
Dachau. Osim Olge Šlomović na mrežnom jasenovačkom popisu su još dvije
bezimene žene iz Vinkovaca s prezimenom Šlomović. Kod NN-žene Šlomo­
vić (1896.) u napomenama piše da je Olgina sestra, a kod NN-žene Šlomo­
vić bez navedene godine rođenja u napomenama piše da je Olgina majka.
Kako kaže stara narodna mudrost - kad nemaš mozga, to nije tvoj problem, već
tuđi. Naime, otac Olge Šlomović se zvao Vilim Pollak, a majka Ernestina je
djevojačkog prezimena Miller. Ti podatci se mogu bez problema naći u digi­
talnom arhivu Yad Vashema.618 Osim toga u knjizi M. Švob se u podatcima
za Židovsku općinu Vinkovci nakon Olge Šlomović navodi redom „Šlomović
Olgina majka" i „Šlomović Olgina sestra".619 Kreatori jasenovačkog popisa su
to oštroumno pretvorili u tri Šlomovićke. Olga Pollak je promijenila prezi­
me nakon udaje za Ignaca Šlomovića, a njezina sestra Elvira nakon udaje za
Eugena Kohna. Pojednostavljeno objašnjenje: sestre Pollak su nakon udaje
postale Olga Šlomović i Elvira Kohn, a njihova majka je nakon udaje postala
Ernestina Pollak. Inače i Ernestina Pollak iz Vinkovaca (1874.) se također na­
lazi na jasenovačkom popisu. Uglavnom, ne postoje tri Šlomovićke iz Vinko­
vaca u kombinaciji majka i dvije kćeri, to je čista fikcija, odnosno mutna imi­
tacija stvarnosti. Doduše, u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
Drugoga svjetskog rata (L64) nalaze se tri Olge Šlomović iz Vinkovaca koje
su također posljedični proizvod manjka stvarnih jasenovačkih žrtava i viška
imaginacije komunističkih popisivača. Prema tom popisu tri Olge Šlomović
rođene su 1895., 1896. i 1897. godine. Međutim, kod „najstarije" se navodi
ime oca Ignac što odgovara imenu muža stvarne Olge Šlomović. Ta Olga
Šlomović je prema L64 ubijena u logoru Dachau 15. kolovoza 1942. godine.
Ostale dvije su ubijene istoga dana 15. lipnja 1942. godine u dvama različitim

617 Banić & Koić, Podržava li Miniistarstvo kulture fašizam? Hrvatski tjednik, s. 42.-46.
618 https://archive.ph/ajUOn
619 Švob, 2004., s. 580.
logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Svi ovi nadnevci su generički, znači
okvirni ili narodski rečeno izmišljeni i to u službenom popisu žrtava jedne
države. Ukratko, Jugoslavija je bila zemlja laži.
Križevački poučak

Križevci su odličan primjer kako se na mrežnom jasenovačkom popisu

nalaze manipulirani, odnosno lažni podatci. U mrežnom jasenovačkom po­
pisu je 75 navodnih židovskih žrtava iz Križevaca. Vitalni identifikacijski po­
datci o tim navodnim žrtvama su uglavnom nepouzdani ili ih nema. Dvojici
muškaraca je nepoznato osobno ime, jednoj ženi nepoznato je prezime, u 47
slučajeva nepoznato je ime oca navodne žrtve, a u još 5 slučajeva ti podatci
su od kreatora popisa označeni kao nepouzdani. Godina rođenja nepoznata
je u 41 slučaju, a u još 5 je označena kao nepouzdan podatak. Kod sedmero u
napomenama piše da su Hrvati. Mjesto stradanja odnosno logor označen je
kao nepouzdan podatak u 5 slučajeva. Kod troje navodnih žrtava iz Križeva­
ca se u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa navode podatci iz knjige
M. Švob (2004.) da je mjesto smrti nepoznato.
Popis stradalih križevačkih Židova u toj knjizi se temelji na podatcima
s liste dr. R. Weiss-Maleček iz Arhiva Beograd.620 Međutim, Adela Goldsch-
mit, Ruben Hirschl i Richard Schonbaum621 se ne nalaze na popisu žrtava
židovske općine iz Križevaca u knjizi M. Svob. Nije to jedini „biser" kreatora
mrežnog jasenovačkog popisa. Na mrežnom jasenovačkom popisu među ži­
dovskim žrtvama iz Križevaca nalazi se Marija Breyer (1908., Jašo) kod koje
su navedena dva izvora podataka. To su knjiga M. Švob u kojoj nema Ma­
rije Breyer žrtve iz Križevaca, a drugi izvor je Popis žrtava Drugog svjetskog
rata Židovske općine Zagreb prema kojem je mjesto smrti Đakovo. Znači niti
prema jednom izvoru se ne radi o žrtvi iz Jasenovca ili eventualno iz Stare
Gradiške. Međutim, takve „sitnice" kreatore popisa očito ne zanimaju.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je podatak iz Spiska žrtava rata sr­
bijanske inačice komunističkog popisa žrtava Drugog svjetskog rata prema
kojem je Marija Brajer (1908., Jakob) iz Križevaca stradala u Lepoglavi 1945.
godine. Znači čak niti prema takvom izvoru ne radi se o jasenovačkoj žrtvi.
Tako je to kad je „kultura sjećanja" jača od činjenica. Tu nije kraj čudima s
mrežnog jasenovačkog popisa jer od 75 židovskih žrtava iz Križevaca samo
36 je bar dijelom podudarno s podatcima iz knjige M. Švob, ali u napomena­
ma ta knjiga se kao izvor navodi u 19 slučaja.

620 Ibid., s. 333.-338.

621 Prema digitalnom arhivu Yad Vashema Schonbaum je 1943. godine bio u talijanskom lo­
goru i nema podatka da je ubijen tijekom rata. Prema Švob (2004.) mjesto smrti je nepoznato.
 U knjizi M. Švob je 98 žrtava iz Križevaca stradalih tijekom Drugoga
svjetskog rata i samo u tri slučaja se kao mjesto stradanja navodi logor Jase­
novac. U ostalim slučajevima kao mjesto stradanja logor Buchenwald se na­
vodi 4 puta, a po jednom Loborgrad i nepoznati logor. U dva slučaja u rubrici
za mjesto stradanja piše nepoznato. U druga dva slučaja piše da su odvedeni,
ali ne i kamo s time da bi se bar jedan od tih slučajeva mogao povezati s Lo-
borgradom. Ono što je znakovito da je rubrika za mjesto stradanja prazna u
čak 85 slučajeva. Znači 75 žrtava prema mrežnom jasenovačkom popisu, 98
prema knjizi M. Švob i 36 usporedivih žrtava na oba popisa. U Križevcima je
1940. godine bilo 119 Zidova,622 znači trebao bi biti 21 preživjeli.
Prema pučkoškolskoj matematici ako zbrojimo podatke iz mrežnog ja-
senovačkog popisa i knjige M. Švob uzimajući pri tomu u obzir zajedničke
podatke, to je ukupno 137 potencijalnih žrtava iz Križevaca, a uz 21 preživje­
log to znači da je u Križevcima ubijeno 39 Židova više od m.ogućeg, odnosno
trećina više nego što ih je bilo 1940. godine. Od 36 usporedivih s mrežnog
jasenovačkog popisa koji se nalaze i u knjizi M. Švob kod troje je kao mjesto
stradanja naveden Jasenovac, a u ostalim slučajevima je ta rubrika prazna ili
je mjesto smrti nepoznato. Za potrebe mita praznine se uvijek mogu ispuniti
prema željama. Uglavnom, od 75 žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa sve
se svodi na tri potencijalne jasenovačke žrtve.
Nisu Križevci jedini, takvih pa i drastičnijih „Križevaca" ima po cijelom
nekadašnjem području Nezavisne Države Hrvatske. Prema odluci u Pred­
metu Drasinover Rudolf i dr. od 28. ožujka 1942. godine u logore Jasenovac
i Stara Gradiška trebala je biti upućena grupa Židova iz Župske redarstvene
oblasti u Travniku.623 U popisu koji je objavio Miletić nalazi se imenom i
prezimenom 86 Židova. Nema podataka o mjestu rođenja tako da se kao
okvirna lokacijska odrednica može uzeti Travnik i okolica. Ta „okolica" je u
istraživanju glede ovog slučaja široko tumačena tako da su u obzir uzeta i
udaljenija mjesta u današnjoj Bosni i Hercegovini. Usporedbom podataka s
gore navedenog popisa i raznih drugih izvora podataka kao što je primjerice
digitalni arhiv Yad Vashem od 86 deportiranih iz Travnika u ovom istraživa­
nju se pokazalo da postoje dokazi za najviše dvije potencijalne jasenovačke
žrtve premda u jednom slučaju nije jasno radi li se stvarno o istom čovjeku s
popisa za deportaciju iz Travnika ili samo o njegovom godinu starijem ime­
njaku iz Sarajeva.

622 Švob, 2004., s. 330.

623 Miletić 1, dok. br. 76.
Stradali iz Slavonskog Broda
Osim mjesta smrti u zapisima iz digitalnog arhiva Yad Vashema mogu
se razlikovati još tri životne lokacije. To su mjesto rođenja, mjesto boravka
prije i mjesto boravka tijekom Drugoga svjetskog rata. Prema podatcima iz
digitalnog arhiva Yad Vashema početkom ožujka 2020. godine bilo je 549
zapisa o rođenima u Slavonskom Brodu, 1.063 zapisa o onima koji su živjeli
prije rata i 530 zapisa o onima koji su živjeli tijekom rata u Slavonskom Bro­
du. Zapisi o rođenima i onima koji su živjeli tijekom rata u Slavonskom Bro­
du su podudarni, dok je dvostruko više podataka o onima koji su živjeli prije
rata u tom gradu. Zapisa o stradalim Zidovima koji su u gradu živjeli prije
rata je znatno više nego što je po zadnjem predratnom popisu stanovništva
bilo Zidova u Slavonskom Brodu.624
Svi zapisi o jasenovačkim žrtvama iz Slavonskog Broda u digitalnom
arhivu Yad Vashema odnose se na 345 različitih osoba. To bi značilo da je
tijekom rata stradala skoro polovica Židova koji su rođeni ili su u nekom
razdoblju svog života živjeli u Slavonskom Brodu. Kad se izdvoje zapisi o
Zidovima iz Slavonskog Broda, ali ograničeni samo na one kod kojih se kao
mjesto smrti navodi Jasenovac, podatci su ovakvi. Ima 102 zapisa o navod­
nim jasenovačkim žrtvama rođenima u Slavonskom Brodu, ali samo 28 za­
pisa iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija.
Tih 28 zapisa odnosi se na 28 različitih osoba. Za stradale u Jasenovcu koji su
prije rata živjeli u Slavonskom Brodu ima 481 zapis. Prema izvorima podata­
ka najviše zapisa u ovoj grupi čak 366 je prema različitim listama navodnih
žrtava sastavljenih po regionalnom principu tijekom jugokomunističke dik­
tature. Nakon tih lista po brojnosti slijedi srbijanski Spisak žrtava rata sa 74
zapisa. Najmanje je zapisa iz kategorije svjedočanstava sveukupno 41, ali 15
ih je s manjkavim identifikacijskim podatcima kao što su npr. ime, prezime
ili godina rođenja ili se radi o nekoliko zapisa za istu osobu. To znači da su u
ovoj grupi realno zapisi o 26 različitih osoba.
O židovskim žrtvama koje su za vrijeme rata živjele u Slavonskom Bro­
du, a kao mjesto smrti se navodi Jasenovac ima 114 zapisa. Od toga 31 iz
kategorije svjedočanstava, ali 10 je s manjkavim identifikacijskim podatcima
tako da se realno radi o 21 različitoj osobi. Kad se usporede podatci iz kate­
gorije svjedočanstava o rođenima u Slavonskom Brodu, onima koji su živjeli
u tom gradu prije rata i onima koji su živjeli tijekom rata, to su sveukupno
53 različite kombinacije imena i prezimena, ali 13 ih je s manjkavim identifi­

624 https://web.archive.Org/web/20200228142654/https://hr.wikipedia.org/wiki/%C5%BDido-
vi_u_Hrvatskoj
kacijskim podatcima. Ovi podatci znače da je najvjerojatnije za očekivati iz­
među 21 i najviše 53 Zidova iz Slavonskog Broda koji bi mogli biti jasenovač-
ke žrtve. Međutim, sredinom lipnja 2020. godine u mrežnom jasenovačkom
popisu bilo je 197 židovskih žrtava iz Slavonskog Broda. To je od 4 do 10
puta više nego što bi se moglo zaključiti prema podatcima iz svjedočanstava
rodbine, prijatelja i židovskih organizacija iz digitalnog arhiva Yad Vashema.
Primjerice, kod Josipa Grossmanna (1885., Slavonski Brod, ime oca ne­
poznato) s mrežnog jasenovačkog popisa uopće se ne navodi mjesto strada­
nja, logor ni stratište, a navodi se godina smrti 1942. Znači uopće ne piše da
je Grossmann stradao u logorima Jasenovac ili Stara Gradiška, a nalazi se na
popisu jasenovačkih žrtava. Josip Grosman iz Slavonskog Broda nalazi se u
digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64). Ime oca nije nave­
deno, ali ni godina rođenja, tj. navedena je 9999 što znači da je taj podatak ne­
poznat. Kao nadnevak smrti navodi se generički nadnevak 15. ožujak 1945.
godine na nepoznatom mjestu. U mrežnom jasenovačkom popisu navodi se
samo jedan izvor podataka i to komunistički popis žrtava rata, tj. inačica tog
popisa pod kraticom SZSJ64.625 Prema ovomu se može zaključiti da se L64 i
SZSJ64 razlikuju u godini rođenja, godini smrti i mjestu smrti. Kako je mogu­
će da se dvije inačice popisa žrtava rata L64 i SZSJ64 koje se temelje na istom
izvoru komunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine toliko razlikuju? Iz
ovoga je jasno zašto u mrežnom jasenovačkom popisu nije navedeno mjesto
stradanja.
Kod 197 Židova iz Slavonskog Broda koji se navode kao žrtve na mrež­
nom jasenovačkom popisu kod dvojice nema godine rođenja, kod 83 je godi­
na rođenja označena kao nepouzdan podatak, imena oca nema u 68 slučaja,
a ime oca je označeno kao nepouzdan podatak u 31 slučaju. Od 197 slučajeva
preostaju 45 u kojima ne nedostaju ili nisu označeni kao nepouzdani vitalni
identifikacijski podaci. Međutim, ti se podatci također mogu reducirati jer
se primjerice kod Mavre Adlera u napomenama navodi [Bosanska?] Dubi-
ca. Pretpostavka je da se radi o alternativnom mjestu smrti. Osim toga kod
Eduške Hendl, Artura Bernarda i Vere Dorner se iz nekog razloga ne navodi
godina smrti. Od 45 slučajeva koji imaju sve vitalne identifikacijske podatke
kod 11 je prvi ili jedini izvor podataka komunistički popis žrtava rata koji ko­
riste djelatnici JUSP-a Jasenovac pod kraticom SZSJ64, kod 16 je to knjiga M.
Švob,626 a kod 18 knjiga S. Hrečkovski627 o tzv. narodno-oslobodilačkoj borbi

625 Popis žrtava Drugog svjetskog rata, Savezni zavod za statistiku Jugoslavije, 1964.
626 Švob, 2004.
627 Hrečkovski, 1982.
i socijalističkoj revoluciji u području Slavonskog Broda. Dubinska analiza
ovih podataka dala je vrlo zanimljive rezultate koji pokazuju koliko je istina
udaljena od mrežnog jasenovačkog popisa.
Slavonskobrodske žrtve prema SZSJ64

Glede podataka o jedanaestero navodnih jasenovačkih žrtava iz Sla­

vonskog Broda kojima je izvor SZSJ64, a imaju sve vitalne identifikacijske
podatke o njima u digitalnom arhivu Yad Vashema, nema niti jedan zapis
prema svjedočanstvu rodbine, prijatelja ili neke od židovskih organizacija.
Kod Hermana Špana i Aleksandra Šajera jedini zapisi su prema srbijanskom
Spisku žrtava rata. Prema tom izvoru je primjerice Herman Špan ubijen u Ja­
senovcu u rujnu 1941. godine, premda tada još nije bilo logora Jasenovac u
Bačićevoj ciglani, već samo dva mala logora Bročice kod Novske i Krapje
zapadno od Jasenovca.
Na upit za Reginu Singer su četiri zapisa. Dva zapisa su prema srbijan­
skom Spisku žrtava rata. Naizgled se radi o dvjema osobama. Prvi zapis je o
Regini Singer rođenoj 1887. godine u Osijeku, tu je živjela prije i za vrijeme
rata, a stradala je u kolovozu 1942. godine u Auschwitzu. Drugi zapis je o
Regini Singer rođenoj u Slavonskom Brodu, navodi se ime oca Abraham,
stalno je živjela u SSSR-u, a za vrijeme rata je bila u Osijeku. Ona je navodno
ubijena 1942. godine u Staroj Gradiški. Prema listi Židova iz Osijeka ubijenih
1941. - 1945. Regina Singer stara 55 godina koja je živjela u Osijeku ubijena
je u nekom logoru u Poljskoj. Četvrti zapis je o Regini Singer rođenoj 1881.
godine u Odesi u današnjoj Ukrajini, živjela je u Osijeku, navodi se čak i
adresa stanovanja. Taj zapis se temelji na popisu stanovnika. Znači u sva
četiri zapisa se radi o ženi istog imena i prezimena koja ima veze s Osijekom
i s područjem nekadašnje Carske Rusije i SSSR-a. U dva zapisa se kao mje­
sto smrti navodi logor u Poljskoj, tj. Auschwitz koji je također u današnjoj
Poljskoj. Sve ukazuje da se vjerojatno radi o jednoj ženi stradaloj u nekom
od logora u Njemačkom Reichu. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva
zapisa za Reginu Abrahamson, ali iz Lodza u Poljskoj i ona nema nikakve
veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Kako se u ovom slučaju u napo­
menama navode još dva alternativna prezimena Abraham i Abramović, te
su kombinacije isto uzete u obzir. Jedini zapis iz kategorije svjedočanstava
je za Reginu Abraham djevojački Hofmann rođenu 1886. godine u Pečuhu u
Mađarskoj. Ona je živjela u Novom Sadu u današnjoj Srbiji i ubijena je u Aus­
chwitzu. Prema podatku iz kartoteke ustaške policije u Vinkovcima Regina
Abraham rođena 1883. godine u Brodu na Savi, tj. u Slavonskom Brodu, otac
Makso, majka Amalija rođ. Veis, suprug David trebala je biti poslana na pri­
silni rad. U zapisu se ne navodi odredište i ne piše da je ubijena. Još dva zapi­
sa su prema srbijanskom Spisku žrtava rata. Prema prvom je Regina Abraham
rođena 1882. godine u Vinkovcima gdje je boravila prije i za vrijeme rata tako
da nema veze sa Slavonskim Brodom. Ona je prema podatku iz srbijanskog
propagandnog uratka Spisak žrtava rata ubijena 1942. godine u Staroj Gra­
diški. Drugi zapis iz Spiska žrtava rata je o Regini Abraham rođenoj u Zagreb
gdje je i stalno živjela, a ubijena je 1941. godine u nepoznatom logoru. Prema
digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) također nema Re­
gine Abrahamson ili Abramović, već tri Regine Abraham. Prva rođena 1888.
godine u Slavonskom Brodu nije Židovka, već Hrvatica i navodno je ubijena
u Staroj Gradiški, ali 1941. godine, a taj logor je uspostavljen 1942. godine.
Ostale „dvije" su Židovke. Prva je iz Zagreba, nema godine rođenja i imena
oca i ona je prema tim podatcima ubijena u nepoznatom logoru sredinom
lipnja 1941. godine. Druga je rođena 1882. u Vinkovcima ona je kao i imenja­
kinja iz Slavonskog Broda također ubijena u Staroj Gradiški, ali 1942. Znači
nema Regine Abrahamson, a za Regine Abraham osim iz komunističkih i
srpskih izvora nema neovisnih, tj. pouzdanih svjedočanstava iz nekog dru­
gog izvora da su ubijene ili umrle. U stvari nije jasno jesu li uopće postojale
te Regine Abraham.
Margita Blau je već u startu dvojben podatak jer se prema jedinom izvo­
ru u mrežnom jasenovačkom popisu preziva Blauh, a ostalo je kreacija kre­
atora popisa. U digitalnom arhivu Yad Vashema je jedna Margita Blau rođe­
na 1921. godine kao i navodna jasenovačka žrtva, ali ona je prema fondaciji
Beate Klarsfeld bila u logoru Stutthof kod Danziga, tj. današnjeg Gdanjska
na sjeveru Poljske i nema veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom. U di­
gitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa iz kategorije svjedočanstava za
Oskara Eichorna, već samo zapis prema srbijanskom Spisku žrtava rata da
je ubijen u Jasenovcu 16. rujna 1941. godine. To bi značilo da je morao biti
ubijen u logoru Bročice ili Krapje. U digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata (L64) nema Oskara Eichorna, bar ne pod tom inačicom imena i
prezimena. U napomenama mrežnog jasenovačkog popisa je podatak iz Na­
rodnih novina prema kojem je on „otjeran 16.9.1941." Nije navedeno kamo je
otjeran i na temelju čega se je zaključilo da je ubijen.
Ivan Feuerbach se ne nalazi u digitalnom arhivu Yad Vashema. To i ne
čudi zato što je jedini izvor u mrežnom jasenovačkom popisu SZSJ64 i pre­
ma tom izvoru radi se o Hrvatu s prezimenom Fajerbok, a ne Feuerbach.
To je još jedan kreativan doprinos kreatora jasenovačkog popisa temeljen
na imaginaciji, a ne na izvorima. U ovom slučaju u mrežnom jasenovačkom
popisu postoji samo jedan izvor podataka pa nije jasno što je tu autorima
popisa bilo nejasno. Još je nejasnije kako su riješili dvojbu između dvojice
klonova iz komunističkog popisa žrtava rata. Pretpostavljeno je da bi se taj
podatak morao nalaziti i u inačici tog popisa koji oni koriste kao izvor za %
svih jasenovačkih žrtava. Naime, u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata (L64) nalazi se Ivan Fojerbah iz Slavonskog Broda, rođen 1893.,
po nacionalnosti Hrvat, otac mu se zvao Pavao, ubijen je u Jasenovcu 14. ve­
ljače 1942. godine. Drugi dio ove priče o komunističkim fabulatorima je Ivan
Fajerbok, također Hrvat iz Slavonskog Broda, rođen iste 1893. godine, ubijen
istog dana 14. veljače 1942. godine, ali prema jugokomunističkim popisivači-
ma njegov se otac zove Johan. Njega su prema nekom svom skrupuloznom
kriteriju izabrali kao žrtvu za mrežni jasenovački popis. Nije pitanje zašto
ovaj, a ne onaj, već zašto nisu „obojica" ako je izvor podataka pouzdan ili
nijedan ako je izvor nepouzdan. Odgovor se nameće sam po sebi. Ako se
ova farsa nastavi, samo je pitanje vremena kad će na jasenovačkom popisu
osvanuti i trenutno odbačeni Ivan Fajerbah.
Ignac Hess se ne nalazi u digitalnom arhivu Yad Vashema, a najsličniji
mu je Ignatz Haas/Hes, doduše desetak godina stariji i još k tomu iz neka­
dašnje Cehoslovačke. On nema veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom, a
njegovo mjesto smrti je nepoznato. Prema digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata L64 Ignac Hess je Hrvat ubijen 5. veljače 1942. godine u Ja­
senovcu. U ovom slučaju također je samo jedan izvor podataka prema kojem
se radi o Hrvatu, ali kreatori jasenovačkog popisa su usprkos tomu odlučili
da se radi o Židovu i to o žrtvi za koju ne znaju ni židovske organizacije.
U mrežnom jasenovačkom popisu je Ivo Davidović (1918., Armin) iz
Slavonskog Brocja ubijen u Jasenovcu 1942. godine. Po nacionalnosti je Ži­
dov, premda se u jedinom izvoru podataka navodi da je Hrvat. Prema L64
Ivo Davidović je također Hrvat. U digitalnom arhivu Yad Vashema je 5 zapi­
sa na upit za Ivu Davidovića. Tri zapisa se odnose na Ivu Davidovića rođe­
nog 1918. godine koji se nalazi na listi djece i njihove pratnje koji su bili pred­
viđeni za preseljenje iz Zagreba u Eretz Israel preko Turske. Ti zapisi su za
razdoblje od lipnja 1942. do ožujka 1943. godine, a primjerice prema L64 Ivo
Davidović je ubijen u Jasenovcu 15. lipnja 1942. godine. Ostala dva zapisa su
iz kategorije svjedočanstava. U prvom se navodi Juraj Ivan Davidović rođen
1919. godine iz Prešova u današnjoj Slovačkoj i on nema veze s Nezavisnom
Državom Hrvatskom ni s bivšom Jugoslavijom. U drugom zapisu se navodi
Ivitza Davidović star 17 godina koji je živio u Beogradu u „judenfrei" Srbiji.
On je ubijen ne nepoznatom mjestu. S obzirom na to da je živio u Beogradu
u kojem je bilo nekoliko logora smrti, malo je vjerojatno da je to „nepoznato"
mjesto udaljeno od Beograda.
 U digitalnom arhivu Yad Vashema je samo jedan zapis za Etelku Švarc i
to iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Etelke Svarc/Schwarz nema ni u digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64). Otilije Weiss iz Slavonskog
Brda (1917., otac David) nema u digitalnom arhivu Yad Vashema, a u L64 je
jedna Otilija Weis (1914., otac Jakob), Hrvatica iz Gornje Bebrine. Ona je pre­
ma L64 ubijena u Jasenovcu u kolovozu 1942. godine. Zanimljivo je kako se
Hrvatica, transformirala, tj. pomladila, promijenila vjeru i oca. Znači od jeda­
naestero navodnih žrtava iz Slavonskog Broda s naizgled najkompletnijim
identifikacijskim podatcima kojima je izvor SZSJ64 niti za jednog se ne može
naći potvrda iz neovisnih izvora u drugima bazama podataka da je stradao
u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, odnosno to znači da nema potvrde iz izvora
koji nisu srpski i jugoslavenski. Toliko o istini iz jugokomunističkog izvora
SZSJ64 i pridruženih mu srpskih izvora.
Slavonskobrodske žrtve prema Svob

Od 197 navodnih židovskih žrtava iz Slavonskog Broda prema mrež­

nom jasenovačkom popisu kod čak 93 se kao jedan od izvora navodi knji­
ga M. Svob, a kod 36 je to i jedini izvor podataka. Zanimljiv je način kojim
se kreatori mrežnog jasenovačkog popisa koriste pri odabiru podobnih, tj.
izbjegavanju njima nezgodnih podataka. Prema podatcima iz knjige M. Svob
kako ih navode u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa nepoznato je
mjesto smrti za Brunu Bauma, Julija Grossa, Kerslera Hendla, Zoru (Zelmu)
Hercog, Huga Mahlera, Gizu Kapper, Ernu Kapper, Katicu Kornhauser, Ali-
su Pollak, Armina Sandberga, Mavru Schwarza, Aleksandera Sonnabenda,
Belu Steina, Filipa Steina i Vilija Weissbergera. Unatoč tomu svi se i dalje
nalaze na jasenovačkom popisu.
Nije to samo slučaj s podatcima M. Švob, već i s drugim autorima pa je
u slučaju Zidova iz Slavonskog Broda prema drugim izvorima nepoznato
mjesto smrti za Maksa Singera, a za Helgu Adler se u napomenama navodi
da je nestala. Poseban slučaj je Vili Weissberger (1938.), alternativno prema
napomenama Veisberg. Ovo je odličan, premda zastrašujući primjer kako se
manipulira podatcima u mrežnom jasenovačkom popisu. Naime autorima
popisa nije bilo dovoljno što je prema nekim izvorima koje i sami navode
nepoznato mjesto smrti Vilija Weissbergera/Veisberga niti to što očito samo
nagađaju identitet, već su na popis dodali i njegova klona Vilija Weinbergera
(1938.). U stvari tu je teško reći tko je čiji klon. Međutim, tu samo može biti
dvojba radi li se o namjeri ili su djelatnici javne ustanove na državnom pro­
računu stvarno tako nesposobni. Naime, kod navodnog Vilija Weinbergera
se navodi samo jedan izvor podataka u kojem piše prezime Veisberger. Da
ponovimo za ekipu skrupuloznih apologeta jasenovačkog mita - u napome­
nama se navodi samo jedan izvor podataka u kojem je drukčije prezime! Što­
više, to prezime je podudarno s prezimenom drugog imenjaka i vršnjaka za
kojega jedan od njihovih glavnih izvora podataka navodi da je mjesto smrti
nepoznato. Ovo možda nije u rangu mitske „drobilice kostiju", ali je također
vrlo maštovito.
Vera Kornhauser je suprotan slučaj jer kod nje uz jedno nepoznato ima
previše poznatih mjesta smrti pa se tako navodi Stara Gradiška, Đakovo i
naravno treća opcija nepoznatog mjesta smrti.
Osim nepoznatih mjesta smrti prema M. Švob neka mjesta smrti su po­
znata, ali nisu Jasenovac ili Stara Gradiška, već primjerice Auschwitz kao
kod Eugenije Bernfest i Olge Adler. Kod potonje su navedena dva izvora
podataka i prema oba je mjesto smrti Auschwitz. Prema projektu Dotršćina
kod Dragutina Reicherta se navodi dvojba o mjestu smrti Jasenovac ili Aus­
chwitz. U slučaju Ele Kolar-Kohn, Franjke Kuhn, Berte Schillinger, Elizabe-
te-Beške Spitzer i Margite Spitzer prema M. Švob mjesto smrti je Đakovo.
Isto je u slučaju Samuela i Vlade Deutscha koji su prema inačici komunistič­
kog popisa žrtava rata koji je objavio Bošnjački institut (BI.64) umrli u Đa­
kovu.628 Zanimljivo je da se kod Samuela Deutscha navode tri izvora poda­
taka i prema nijednom se ne preziva Deutsch, već Dajč, Dojč i Deutseh. Kod
Vlade Deutscha su dva izvora u kojima se navode prezimena Dajč i Dojč. Da
rekapituliramo: u mrežnom jasenovačkom popisu koriste izvore podataka
prema kojima žrtve nisu stradale u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, autori popi­
sa to znaju, odnosno sudeći po izvorima koje navode bar bi morali znati, ali
usprkos tomu ignoriraju te podatke jer im se ne uklapaju u zadanu shemu.
U stvari uzimaju samo podatke koji im odgovaraju, premda je očito da su ti
podatci problematični i u suprotnosti s izvorima koje sami citiraju.
Analiza podataka o 16 Židova navodnih jasenovačkih žrtava iz Slavon­
skog Broda kod kojih se navode svi vitalni identifikacijski podatci, a jedini ili
jedan od izvora im je knjiga M. Švob, dala je vrlo znakovite rezultate. Prema
mrežnom jasenovačkom popisu skoro svi su ubijeni u Jasenovcu 1942. godi­
ne, a suprotno tomu prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) jedanaestero ih je ubijeno 15. ožujka 1945. godine u nepoznatom
logoru. Dvoje ih je ubijeno u Jasenovcu mjesecima prije nego što je uopće us­
postavljen taj logor. Jedan je ubijen u logoru Pag koji je u navedeno vrijeme
smrti već odavno bio raspušten, petero ih uopće nije na komunističkom po-

628 Jasenovac, Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, Bošnjački institut,
Zurich - Sarajevo, Beograd, 1998.
pišu žrtava rata. Neki jesu na tom popisu, ali troje ih je promijenjenih imena,
u dva slučaja došlo je do promjene spola, a u jednom slučaju je žrtva iz mrež­
nog jasenovačkog popisa zamijenila mjesta sa svojim ocem i to dvaput. Ako
se pažljivom čitatelju čini da je zbroj ovih mogućnosti veći od 16, potpuno
je u pravu. To je zato što je u komunističkom popisu žrtava rata po nekoliko
klonova istih osoba.
Nadnevak 15. ožujak 1945. godine koji se u L64 navodi u rubrici „ggsm"
je dvostruko znakovit. Prvo, zato što je tog dana logor Jasenovac bio bom­
bardiran od tzv. saveznika i tom prigodom je ubijen dio logoraša. Drugo, u
popisu L64 to je nadnevak koji znači da autori samo nagađaju o vremenu
smrti, premda bi točnije bilo reći da izmišljaju. Prema L64 tog dana su na ne­
poznatom mjestu od nepoznatog počinitelja stradali Mavre Adler, Ivica Gol­
dberger, Marko Bernfest, Bruno Dorner i Filip Frank. Prema napomenama
mrežnog jasenovačkog popisa Mavro Adler je stradao u [Bosanskoj?] Dubici.
Nadalje, prema mrežnom jasenovačkom popisu Hugo Spitzer (1911., Lavo-
slav) stradao je u Jadovnom, a ne u Jasenovcu, a prema L64 Hugo Spitzer iz
Slavonskog Broda, nepoznate godine rođenja i očeva imena stradao je na ne­
poznatom mjestu 15. ožujka 1945. godine. Međutim, u L64 koincidentno se
nalazi još jedan Hugo Spitzer, navodno iz Zagreba i dosta stariji, rođen 1876.
godine, ali s imenom oca Leopold koje je samo druga inačica imena Lavo-
slav. On je također stradao 15. ožujka 1945. godine na nepoznatom mjestu.
U mrežnom jasenovačkom popisu je Stevan-Vilim Silberstein (1872.,
Aleksandar) navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1943.* godine, tj. alterna­
tivno prema napomenama 1942. godine. Moglo bi se reći da su u popisu L64
podvojeni podatci. Naime, u L64 je Vilim Silberstein (1872., Aleksandar), ali
ne iz Slavonskog Broda, već iz Zagreba i on je stradao 15. ožujka 1945. godi­
ne na nepoznatom mjestu od nepoznatih počinitelja. U L64 se koincidentno
nalazi i Stevan Silberstein iz Đurđenovca (1911., Artur), Hrvat i katolik. Kao
što je za očekivati, on je također stradao 15. ožujka 1945. godine na nepozna­
tom mjestu. Branko Stein (1940., Artur) s mrežnog jasenovačkog popisa ne
nalazi se u L64, ali zato se nalaze dvije Blanke Stein, obje iz Slavonskog Bro­
da. Kod obje nije navedena godina rođenja, a kod jedne ni ime oca. Međutim,
kod druge je ime oca Artur baš kao i kod Branka Steina. Ne treba posebno
naglašavati da su obje stradale 15. ožujka 1945. godine.
Geza Klein (1897., Josip) rođen u Slavonskom Brodu nije u popisu L64,
ali zato se na tom popisu nalazi Geza Klein, žena iz Slavonskog Broda, go­
dina rođenja i ime oca nepoznati, stradala na nepoznatom mjestu 15. ožujka
1945. godine. Da stvar bude još zanimljivija, u L64 je i Giza Klein ubijena u
logoru Đakovo. Prema mrežnoj stranici El Mundo Sefarad osoba tog ime­
na nije umrla u logoru Đakovo.629 Egon Kohn (1934., Vili) je prema knjizi
M. Svob ubijen 1942. godine u Jasenovcu, međutim, prema L64 Egen Kohn
iz Slavonskog Broda, godina rođenja nepoznata, otac Vilko, stradao je na
nepoznatom mjestu 15. ožujka 1945. godine. U L64 se nalazi i jedan Egon
Kohn iz Zagreba (1921., Makso), Hrvat, katolik, stradao 15. lipnja 1941. godi­
ne u nepoznatom logoru. Slična kombinacija podataka je i kod Vilija Kobna
(1902., Jakob). On je prema knjizi M. Svob ubijen u Jasenovcu 1942. godine,
ali prema L64 Vili Kohn iz Slavonskog Broda, godina rođenja nepoznata,
otac Jakob stradao je 15. ožujka 1945. godine na nepoznatom mjestu. U L64
postoji i Vilim Kohn iz Zagreba (1909., Marko), Hrvat, katolik, ubijen u ne­
poznatom logoru 15. lipnja 1941. godine. Inače, u popisima je česta zamjena
imena Marko/Makso. Dvije ovakve kombinacije su ipak previše nevjerojatne
za slučajnost.
Prema knjizi M. Švob dvojica Artura Adlera, stariji rođen 1900. godine,
otac Žiga i mlađi rođen 1916. godine, ime oca nije navedeno, ubijeni su u
Jasenovcu 1942. godine. U L64 su također dvojica imenjaka iz Slavonskog
Broda koji se razlikuju u samo jednom detalju. Kod jednoga je ime oca Žigo,
a kod drugoga je nepoznato. U L64 su godine rođenja u oba slučaja nepo­
znate (9999), a stradali su na nepoznatom mjestu 15. ožujka 1945. godine.
Međutim, u L64 su još dvojica imenjaka. Obojica su stradali na mjestima na
kojima to nije bilo moguće prema navedenim nadnevcima smrti. Artur Adler
(1911., Feliks) je ubijen 15. lipnja 1942. u logoru na Pagu, tj. godinu nakon
raspuštanja tog logora. Mlađi Artur Adler (1930., Feliks), ime oca je isto kao i
u prethodnom slučaju, ubijen je 15. lipnja 1941. godine u Jasenovcu mjeseci­
ma prije uspostave tog logora.
Jakob Schwarz (1894., Moritz/Moric) s mrežnog jasenovačkog popisa
ubijen je 1944. godine u Jasenovcu, a u L64 se nalazi Jakob Schwarz iz Sla­
vonskog Broda (1902., Mauro), Hrvat, katolik ubijen 15. lipnja 1941. godine
u tada još nepostojećem logoru Jasenovac. Treba napomenuti da su Moritz i
Mauro česte alternative u popisima, a godine rođenja su posebna priča de­
taljno obrađena u dijelu o statistici. Osim toga podatci iz digitalnog arhiva
Yad Vashema ukazuju da se najvjerojatnije radi o papirnatoj žrtvi.
Hinko Bergmann (1922., Marko), Rudolf Fuchs (1887., Hinko) i Šandor
Lorschy (1908., Marko) se ne nalaze u digitalnoj inačici komunističkog po­
pisa žrtava rata L64. Međutim, umjesto Sandora Lorschyja čiji je otac Marko
u L64 se nalaze dvojica imenom Marko kojima se očevi zovu Aleksandar

629 https://web.archive.org/web/20200308175528/http://elmundosefarad.wikidot.com/spi-
sak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo
i Šandor. Za one koji možda ne znaju, Šandor je mađarska inačica imena
Aleksandar. Tako je prema L64 Marko Lorschy (čita se Lorši) iz Slavonskog
Broda (1908., Šandor), Hrvat, katolik, stradao 15. lipnja 1942. godine na ne­
poznatom mjestu, a Marko Lorši iz Slavonskog Broda (1908., Aleksandar),
Hrvat, katolik, ubijen 15. studenoga 1942. godine u Jasenovcu. Izuzetno rijet­
ka kombinacija imena i prezimena nije spriječila jugokomunističke popisiva-
če da pokažu višak mašte i manjak istinoljubivosti.
Provjera podataka o šesnaestorici navodnih jasenovačkih žrtava s naj-
kompletnijim identifikacijskim podatcima i još nekih drugih prema knjizi
M. Švob u digitalnom arhivu Yad Vashema pokazala je da nema niti jedan
zapis iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija
za Jakoba Schwarza povezanog na bilo koji način s Nezavisnom Državom
Hrvatskom. Ista je situacija glede Stevana-Vilima Silbersteina. Vilima Silber-
steina nema u digitalnom arhivu Yad Vashema, a jedan Stefan Silberstein je
iz Poljske i nema veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom. Nema niti jedan
zapis iz kategorije svjedočanstava za Hinka Bergmanna iz Nezavisne Države
Hrvatske. Branka Steina i Šandora Lorschyja uopće nema u digitalnom arhi­
vu Yad Vashema, a Vili Kohn iz Subotice je prema srbijanskom Spisku žrtava
rata stradao 1943. godine u nepoznatom logoru. Zanimljivo da je iste 1943.
godine u Ukrajini stradao Willy Wolf Kahan iz Slovačke.
U digitalnom arhivu Yad Vashema čak i podatci iz notornog srbijanskog
Spiska žrtava rata potvrđuju da su na mrežnom jasenovačkom popisu lažne
žrtve iz Slavonskog Broda. Prvo slijede oni kojima se ne zna mjesto smrti.
Prema Spisku žrtava rata Mavre Adler i Filip Frank su stradali 1945. godine
u nepoznatom logoru. Za Marka Bernfesta su dva zapisa. Prema prvom je
stradao 1945. godine u nepoznatom logoru, a prema drugom 1941. godine u
Jasenovcu. Bruno Dorner je prema jednom zapisu iz Spiska žrtava rata stradao
1945. godine u nepoznatom logoru, a prema drugom sredinom siječnja 1942.
godine u Jasenovcu. U ovim primjerima se vidi kako se kreira nekoliko žrta­
va za svaku prigodu. Prema Spisku žrtava rata Ivica Goldberger (Makso) stra­
dao je 1945. godine u nepoznatom logoru, a prema listi Zidova iz Slavonskog
Broda otac Ivice Goldbergera se zove Marko. Prema Spisku žrtava rata Geza
Klein iz Slavonskog Broda ubijen je 1945. godine u nepoznatom logoru. Za
istog čovjeka postoje dva proturječna podatka iz listi Zidova iz Slavonskog
Broda. Prema jednoj listi Geza Klein je stradao u Jasenovcu 1944. godine,
ali prema drugoj listi Židova iz Slavonskog Broda stradao je u travnju 1945.
godine u Lepoglavi. U svim navedenim slučajevima nema zapisa temeljenog
na svjedočanstvima rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija. Za Egona
Kohna (1934., Vili) s mrežnog jasenovačkog popisa u digitalnom arhivu Yad
Vashema ima zapis iz Spiska žrtava rata prema kojem je ubijen u Jasenovcu
1942. godine pa zapis prema listi Zidova iz Slavonskog Broda u kojem se
navodi da je ubijen u Jasenovcu, ali 1943. godine. Treći zapis je i najvažniji
jer je iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija
(PoT). Prema tom zapisu Egon Kohen Kochn je prije rata živio u Mostaru, za
vrijeme rata u Slavonskom Brodu, a mjesto smrti je nepoznato. U digitalnom
arhivu Yad Vashema na upit za Huga Spitzera ima nekoliko zapisa, ali niti
jedan prema svjedočanstvima. Mogu se razlikovati jedan Hugo Spitzer iz
Karlovca rođen u Bijeljini i još jedan ili možda dvojica iz Slavonije. Prema
podatcima iz dva zapisa karlovački Hugo Spitzer je bio logoraš u Jadovnom,
ali je pobjegao. Prema dva zapisa Hugo Spitzer rođen 1899. iz Čađavice, tj.
iz Donjeg Miholjca stradao je u Auschwitzu. Praktično njegov vršnjak Hugo
Spitzer rođen 1897. godine iz Velike Kopanice je prema srbijanskom Spisku
žrtava rata stradao u Jasenovcu 1942. godine, a prema listi Zidova iz Slavon­
skog Broda to je navodno bilo 1943. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashe­
ma nema svjedočanstava rodbine kojima bi se ti podatci potvrdili.
Potencijalne žrtve. Slijede dva slučaja u kojima bi se moglo raditi o stvar­
nim jasenovačkim žrtvama. Rudolfa Fuchsa nema u digitalnoj inačici komu­
nističkog popisa žrtava rata L64, ali prema srbijanskoj inačici tog popisa iz
1992. godine, tj. prema Spisku žrtava rata, on je rođen 1899. godine u Vinkov­
cima gdje je i živio, otac mu se zvao Hajnrih, a ubijen je u Jasenovcu generič­
ki kreiranog nadnevka 15. 6.1942. Prema zapisu iz kategorije svjedočanstava
Rudolf Fuchs (1889., Heinrich) ubijen je u Jasenovcu, ali 1943. godine. Zapis
je prema iskazu unuke iz 2001. godine. Znači iskaz je od osobe koja je to
vjerojatno čula od nekoga i stoga nema neposredna iskustva glede toga, a
taj iskaz je još k tomu nastao preko pola stoljeća nakon Drugoga svjetskog
rata. U takvim slučajevima se može očekivati da su podatci kontaminirani
utjecajem dugogodišnje propagande. Već je gore u tekstu spomenut Artur
Adler (1900.) koji je prema svjedočanstvu iz digitalnog arhiva Yad Vashema
rodom iz Brna u Moravskoj, tj. u današnjoj Češkoj i prema Shoshani Gabor
koja je u digitalnom obrascu Yad Vashema navedena kao sin, ali vjerojatno
se radi o kćeri, ubijen je u Jasenovcu 1942. godine. U svakom slučaju od iz­
dvojene grupe Zidova iz Slavonskog Broda s mrežnog jasenovačkog popisa s
najkompletnijim podatcima kojima je izvor knjiga M. Svob u najviše dva slu­
čaja se radi o potencijalnim jasenovačkim žrtvama, premda i kod tih dvaju
slučaja ima drugih izvora s podatcima koji su potpuno različiti. Za konačan
zaključak u takvim slučajevima potrebna je detaljnija analiza.
Slavonskobrodske žrtve prema Hrečkovski
U sličnom stilu kao i kad je izvor podataka knjiga M. Švob, od kreatora
mrežnog jasenovačkog popisa ignoriraju se „nepodobni" podatci iz knjige S.
Hrečkovski koja je kao izvor podataka navedena kod 75 Zidova iz Slavon­
skog Broda. Primjerice, prema tom izvoru mjesto smrti Ivana Petrića-Stei-
nera je Koprivnica. Znači drugo mjesto vrlo daleko od Jasenovca. I ne samo
to - u napomenama se navodi alternativna godina rođenja koja se za čak
24 razlikuje od godine navedene u popisu. Kad se promatra 18 slučajeva
koji imaju sve vitalne identifikacijske podatke kojima je izvor knjiga S. Hreč­
kovski iz vremena jugokomunističke diktature, rezultati analize su suštinski
podudarni s analizom izabranih podataka kojima su izvor komunistički po­
pis SZSJ64 i knjiga M. Švob, tj. ostala dva glavna izvora za stradale Zidove
s područja Slavonskog Broda. Rezultati analize se mogu podijeliti u četiri
grupe. Prva grupa su oni za koje nema podataka iz relevantnih izvora kao
što je primjerice digitalni arhiv Yad Vashema da se radi o ratnim žrtvama, a u
nekim slučajevima je upitno radi li se uopće o stvarnim osobama ili o papir­
natim kreacijama. Druga grupa su oni za koje postoje podatci iz relevantnih
izvora da su stradali na nekom drugom mjestu, a ne u Jasenovcu ili u Staroj
Gradiški. Treća grupa su oni kod kojih je mjesto smrti nepoznato. Četvrta
i ujedno najmanja grupa su potencijalne jasenovačke žrtve, tj. oni za koje
postoje podatci iz izvora koji nisu srpski ili jugokomunistički prema kojima
bi se moglo zaključiti da se radi o jasenovačkim žrtvama. Takvih je od 18
izdvojenih s najkompletnijim identifikacijskim podatcima prema podatcima
iz knjige S. Hrečkovski dvoje, točnije dvije.
Neznani. U mrežnom jasenovačkom popisu je Artur Bernard (1893., Ar­
nold) ubijen od ustaša u Jasenovcu, ali ne navodi se godina smrti. Jedini
izvor podataka je knjiga S. Hrečkovski. Artura Bernarda nema u digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata L64, a nekog s istom kombinacijom
imena i prezimena nema niti u digitalnom arhivu Yad Vashema. Prema tom
izvoru ima nekoliko imenjaka uglavnom iz Mađarske koji su stradali uglav­
nom u njemačkim logorima kao što je Mauthausen. Adele Hendl (1922., Jo­
sip) također nema u L64 ni u digitalnom arhivu Yad Vashema. Za razliku od
jasenovačkog popisa, u L64 i digitalnom arhivu Yad Vashema nema Adele
(1887.), Josipa (1920.), Olge (1924.) i Renate (1922.), svi prezimena Sandel,
kojima se otac zove Aleksandar i da su iz Slavonskog Broda. Primjerice, u
digitalnom arhivu Yad Vashema ima jedna Adely Sandel (1916.), ali iz Polj­
ske i 12 zapisa za ime Josip Sandel, ali u niti jednom slučaju nema poveznice
s Nezavisnom Državom Hrvatskom ili s nekadašnjom Jugoslavijom. Renate
Sandel uopće nema u digitalnom arhivu Yad Vashema, a ima jedan zapis za
Olgu Zandel iz Lenjingrada (danas Sankt Petersburg) u Rusiji koja se nalazi
na popisu evakuiranih iz grada. Francike Sandberg (1907., Jakob) nema u
L64 ili u digitalnom arhivu Yad Vashema i uz to su upitni vitalni identifi­
kacijski podatci. Naime, prema jednom izvoru u napomenama ta navodna
žrtva iz logora Stara Gradiška se preziva Sanberg. Možda bi se moglo raditi
o Fani Sandberg, ali u tom slučaju se godina rođenja, očevo ime, godina i
mjesto smrti znači vitalni identifikacijski podatci i sudbina znatno razlikuju
ovisno o izvoru podataka. Leon Weiss (1910., Jakob) je prema mrežnom jase-
novačkom popisu stradao 1943. godine u Jasenovcu. Prema digitalnoj inačici
komunističkog popisa žrtava rata L64 Leo Veiss iz Slavonskog Broda, ime
oca Jakša, godina rođenja nepoznata ubijen je 15. ožujka 1945. godine u ne­
poznatom logoru. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstva za
ovog Leona Weissa iz Slavonskog Broda. Prema godini rođenja najsličniji je
Leon Weiss (1909.) rodom iz Ade u današnjoj Srbiji, ime oca Moshe, stradao
u Auschwitzu 1944. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema su i podatci
s triju lista koje su sastavljene u vrijeme komunističke diktature u Jugosla­
viji. Prema tim listama mjesto smrti Leona Weissa je Đakovo ili Jasenovac.
Znači obično nagađanje, ako ne i izmišljanje, a kako u digitalnom arhivu Yad
Vashema nema svjedočanstva, u ovom slučaju upitno je radi li se o stvarnoj
ratnoj žrtvi. Sličan je slučaj Katica Weiss (1878., Josip) s mrežnog jasenovač-
kog popisa. U digitalnom arhivu Yad Vashema je samo jedno svjedočanstvo
za Katarinu Glesinger rod. Weiss iz Varaždina koja je 1942. godine deporti­
rana u sabirni logor Kotoriba. Kotoriba je u Međimurju i cijeli rat je bila pod
Mađarima tako da taj događaj teško može imati veze s postupcima hrvatskih
vlasti. U digitalnom arhivu Yad Vashema su 4 zapisa za Katicu Weiss koji­
ma su izvor jugokomunističke liste stradalih, tj. progonjenih i jedan zapis
prema srbijanskom Spisku žrtava rata, ali ti podatci mogu poslužiti samo za
usporedbu, a svakako ne za nepobitno utvrđivanje istine. U digitalnoj inačici
komunističkog popisa žrtava rata (L64) su četiri Kate, Katice ili Katuške Vajs
iz Hrvatske, ali niti jedna iz Slavonskog Broda. Ni po starosti ne odgova­
raju navodnoj jasenovačkoj žrtvi, a osim toga tri su stradale u Auschwitzu,
a jedna u nepoznatom logoru. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Ada
Weissberg (1898., Samuel) ili prema napomenama Veisberg je navodno 1942.
godine stradala u Jasenovcu. Prema L64 Ada Veissberg iz Slavonskog Broda,
bez godine rođenja i očeva imena, stradala je na nepoznatom mjestu 15. ožuj­
ka 1945. godine što znači da je i vrijeme smrti nepoznato. U stvari u ovom
slučaju sve je bilo nepoznato komunističkim popisivačima ili je sve bilo po­
znato, ali moralo se nešto napisati. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema
zapisa iz kategorije svjedočanstava o Adi Weissberg, već samo jedan zapis
prema jugokomunističkoj listi progonjenih iz Slavonskog Broda i jedan zapis
iz srbijanskog Spiska žrtava rata.
Druga mjesto stradanja. Roza Asodi (1900., Josip) je u mrežnom jaseno-
vačkom popisu prema jedinom izvoru knjizi S. Hrečkovski ubijena u Jase­
novcu 1945. godine. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) Roza Asodi iz Slavonskog Broda rođena je 1885. godine, a ubijena
je 1943. godine u Jasenovcu. Znači znatno se razlikuje godina rođenja, ali i
godina smrti. Prema godini rođenja u L64 najsličnija je Ruža Asodi iz Subo-
tice, rođena 1898., ime oca nije navedeno, mjesto smrti je Auschwitz 1944.
godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 13 zapisa na upit za „Roza
Asodi", ali samo jedan iz Spiska žrtava rata je za ženu s područja nekadašnje
Jugoslavije i to je baš gore navedena Ruža Asodi iz Subotice ubijena u Aus-
chwitzu 1944. godine. Za Rozu Baum (1882., Jozef) s mrežnog jasenovačkog
popisa piše da je rođena u Slavonskom Brodu, premda je ona prema jedinom
izvoru podataka rođena u Mađarskoj. U digitalnom arhivu Yad Vashema je
zapis prema popisu židovskih logoraša koji su preminuli i pokopani u Đa­
kovu. Kao nadnevak smrti Rože Baum navodi se 19. travnja 1942. godine.630
Popis je napravljen prema bilješkama đakovačkog grobara Stjepana Kolba i
može se nači na mrežnoj stranici El Mundo Sefarad.
U mrežnom jasenovačkom popisu je Josip Polaček (1890., Mijo) koji je
prema knjizi S. Hrečkovski rođen u Mađarskoj. U L64 je Josip Polaček (1875.,
Rudolf), Hrvat i katolik, ubijen od nepoznatih sredinom lipnja 1941. godine.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je Josip Polaček (1881.), rođen u Tordi
u Rumunjskoj, živio je u Somboru u današnjoj Srbiji. Ubijen je u Auschwi-
tzu 1944. godine. Zapis je prema podatcima Udruge preživjelih Zidova iz
Jugoslavije. Znači nema potvrde podatka iz mrežnog jasenovačkog popisa.
Jedna mala digresija koja nema direktne veze sa Slavonskim Brodom, ali ima
s prezimenom Polaček. Naime, u mrežnom jasenovačkom popisu se nalaze
Hedviga (1920.), Olga (1888.), Milenko (1926.) i Rudi Polaček (1914.). Kod
svih nedostaju ime oca i mjesto rođenja što i ne čudi s obzirom na to da
je jedini izvor tih šturih podataka AOISV, tj. srbijanske popisnice istine.631
Prema svjedočanstvu bratiča dostupnom u digitalnom arhivu Yad Vashema
Hedwig Hedi Polaček stara 21 godinu, rodom iz Rume, otac Shmuel/Sami,
majka Olga rođ. Valtman umrla je u Đakovu. Prema svjedočanstvu neča-

630 Baux Roza 1875. Brod n/s https://web.archive.org/web/20200308175528/http://elmundo-

sefarad.wikidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo
631 Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941. do
1948. godine u Vojvodini, Skupština Vojvodine i VANU, Novi Sad, 2008.
kinje je mjesto smrti za Hedvig Hedi Polček nepoznato. Znači da nitko od
rodbine ne navodi Jasenovac kao mjesto smrti. Ruma, premda nominalno
na području Nezavisne Države Hrvatske, bila je velikim dijelom nastanjena
Nijemcima, tj. Folksdojčerima i tijekom rata pod njemačkom vojnom upra­
vom Ostsyrmien. Prema svjedočanstvu rođakinje je Olga Polaček iz Rume
stradala 1941. godine u nepoznatom logoru. Treba napomenuti da je logor
u beogradskom Sajmištu bio daleko najbliži Rumi pa je velika vjerojatnost
da bi to mogao biti taj nepoznati logor. Prema svjedočanstvu drugog rođaka
Olga Polaček je umrla u Đakovu. Milenka Polačeka uopće nema u digital­
nom arhivu Yad Vashema. Dvojbe o tomu jesu li Polačekovi umrli u Đako­
vu ili ubijeni u nepoznatom logoru mogli bi razjasniti zapisi glede Rudija
Polačeka. Prema svjedočanstvu bratića iz digitalnog arhiva Yad Vashema
Rudi Polaček iz Rume, otac Shmuel, majka Olga rođ. Valtman ubijen je u
Jasenovcu. Iskaz je iz 1986. godine. Već je gore u tekstu nekoliko puta iska­
zana sumnja u svjedočanstva nastala desetljećima nakon Drugoga svjetskog
rata, a u ovom slučaju postoji i dokaz da su te sumnje uvelike opravdane i
da se svi takvi podatci trebaju uzimati s rezervom. Naime u digitalnom ar­
hivu Yad Vashema je zapis prema kojem je Rudolf Polaček (1914.) iz Rume,
otac Shmuel, majka Olga rođ. Weltmann ubijen u Auschwitzu 2. listopada
1942. godine. Izvor tih podataka je Auschwitz Death Registers iz Državnog
muzeja Auschwitz-Birkenau (Item ID 5396329). Na temelju ovih podataka
možemo naslutiti zašto u srpskim popisnicama istine nema mjesta rođenja.
Sto je manje podataka, to je veća mogućnost muljanja ili opravdavanja laži.
Ako je jedan Polaček iz Rume stradao u Auschwitzu, to ukazuje da je velika
vjerojatnost da su i ostali deportirani u njemačke logore.
Nepoznato. Vera Dorner (1907., Vilko) s mrežnog jasenovačkog popisa
je prema jedinom izvoru knjizi S. Hrečkovski ubijena u Staroj Gradiški, ali
godina smrti nije navedena. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata nema Vere Dorner. U digitalnom arhivu Yad Vashema su tri zapisa glede
Vere Dorner. Prema istraživaču A. Shternu Vera Dorner iz Slavonskog Bro­
da, ali znatno mlađa od podatka S. Hrečkovski, rođena 1920. godine, umrla
je u Đakovu. Prema svjedočanstvu rođakinje Vera Dorner djevojački Kenig,
stara 25 godina, rođena je u Beogradu. Za vrijeme rata bila je u Slavonskom
Brodu. Prema tom svjedočanstvu mjesto smrti je također Slavonski Brod
1941. godine. Nadalje, prema podatcima s liste Zidova iz Slavonskog Broda
koji su preminuli u raznim logorima smrti Vera Dorner stara 22 godine iz
Slavonskog Broda deportirana je logor Jasenovac, a zatim u Njemačku gdje
je ubijena 1942. godine. Još jedna iz grupe stradalih na nepoznatom mjestu je
Terezija Weiss (1909., Jakob) s mrežnog jasenovačkog popisa. U popisu L64
Terezia Veiss iz Slavonskog Broda bez godine rođenja i očeva imena ubijena
je 15. ožujka 1945. godine u nepoznatom logoru. U digitalnom arhivu Yad
Vashema je zapis iz srbijanskog Spiska žrtava rata prema kojem je Tereza Vajs
(1905., Jakob) iz Zemuna, za vrijeme rata je bila u Slavonskom Brodu, a mje­
sto smrti je logor Đakovo 1945. godine. Isto ime oca, godina rođenja se malo
razlikuje, taman dovoljno za kreirati još jednu ustašku žrtvu. Međutim, ov­
dje je napravljen previd jer je logor Đakovo bio raspušten sredinom 1942. go­
dine. U srbijanskom Spisku žrtava rata je još jedna Terezia Veiss iz Slavonskog
Broda koja odgovara gore navedenim podatcima iz popisa L64, tj. navodi
se smrt u nepoznatom logoru 1945. godine. Samuel Weissberg (1933., Leib),
tj. prema napomenama Veisberg je prema mrežnom jasenovačkom popisu
ubijen u Jasenovcu 1942. godine. Prema L64 Samuel Veissberg iz Slavon­
skog Broda, otac Leib, nepoznata godina rođenja, ubijen je na nepoznatom
mjestu 15. ožujka 1945. godine. Taj nadnevak u L64 uglavnom znači da je i
vrijeme smrti nepoznato. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa
iz tzv. jugosfere. Po jedan iz srbijanskog Spiska žrtava rata i iz liste stradalih/
progonjenih Zidova iz Slavonskog Broda iz doba jugokomunističke dikta­
ture. Međutim, u digitalnom arhivu Yad Vashema su i dva zapisa temeljna
na svjedočanstvima rođaka prema kojima je Shmuel Weisberg rođen 1930.
godine, otac Arjeh Arie Leib, majka Adela djevojački Taubes, živio je u Bro­
du na Savi, tj. u Slavonskom Brodu, a ubijen je 1944. godine na nepoznatom
mjestu. U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se i Leib Weissberg (1893.*,
Seide) iz Slavonskog Broda. Prema L64 Leib Veisberg iz Slavonskog Broda
bez godine rođenja i očeva imena, stradao 15. ožujka 1945. godine na nepo­
znatom mjestu. Prema svjedočanstvu rođaka iz digitalnog arhiva Yad Vas­
hema rabin Arjeh Leib Weissberg rođen 1898. godine u Poljskoj, otac Saadia,
oženjen za Adu rod. Taubes, živio je u Brodu na Savi, tj. u Slavonskom Brodu
ubijen je na nepoznatom mjestu i u nepoznato vrijeme.
Potencijalne žrtve. U mrežnom jasenovačkom popisu je Eduška Hendl
(1923., Maks), stradala u Staroj Gradiški, ali nije navedena godina smrti. U
napomenama se navodi samo jedan izvor podatka prema kojem je prezime
Hendel, a ne Hendl. Očito da se kreatori jasenovačkog popisa ne zamaraju
previše podatcima iz izvora koje koriste. U digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata L64 nalaze se Edita Hendl i Eduška Hendel. Obje su iz Sla­
vonskog Broda. Ime oca kod Edite Hendl je Mane, a kod Eduške Hendel je
Mano. Znači radi se o inačicama istog imena. Kod Edite Hendl nije navedena
godina rođenja, a kod Eduške Hendel je 1923. Glavna razlika je u mjestu i
nadnevku smrti. Edita Hendl je ubijena 15. ožujka 1945. godine u nepozna­
tom logoru, a Eduška Hendel 15. travnja 1942. u Jasenovcu. U digitalnom ar-
hivu Yad Vashema su četiri zapisa koja se mogu povezati s Editom Hendl, tj.
Eduškom Hendel. Dva zapisa iz srbijanskog Spiska žrtava rata se razlikuju od
podataka iz L64 u nekoliko nebitnih detalja tipičnih za komunističke i srpske
popise ratnih žrtava. Međutim, iz zapisa o Eduški Hendel znamo da je ime
oca Mane/Mano u stvari od Emanuel. Međutim, u zapisu prema listi progo­
njenih Zidova iz Slavonskog Broda ime oca je Mavro. Za Edušku Hendel ima
i jedan zapis iz kategorije svjedočanstava prema kojem je stradala 1942. godi­
ne u Staroj Gradiški. Taj zapis je prema iskazu sestrične s adresom u jednom
zagrebačkom staračkom domu iz 1999. godine. U skeniranom obrascu se kao
godina smrti prvo navodi „1992" pa zatim „1942!" što ukazuje da je protok
vremena neumoljiv za sve pa tako i za svjedoke. Prema tom zapisu Eduška
Hendel je stara 14 godina, a prema ostalim zapisima stara je između 25 i 28
godina. Prema istom imenu majke Berta možemo pretpostaviti da se radi o
jednoj ženi, tj. djevojčici. Koincidentno u digitalnom arhivu Yad Vashema
je zapis kojem je izvor fondacija Beate Klarsfeld o Edit Kiss Handel rođenoj
1929. godine u Budimpešti koja je bila logorašica u logoru Stutthof kod Dan-
ziga, tj. današnjeg Gdanjska u Poljskoj. Po starosti odgovara jasenovačkoj
žrtvi iz zapisa prema svjedočanstvu. Eugenija-Zanjička Ridnik (1910., Lev) s
mrežnog jasenovačkog popisa se prema napomenama zove Zenajka i rođe­
na je u Rusiji, a ne u Slavonskom Brodu. U digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata nema Eugenije-Zanjičke, tj. Ženajke več samo jedna Jenu
Ridnik iz Slavonskog Broda s vrlo oskudnim identifikacijskim podatcima jer
nedostaje godina rođenja i očevo ime. Navodno je ubijena 15. ožujka 1945.
godine na nepoznatom mjestu. Prema svjedočanstvu brata Eugenia Ridnik
djevojački Moshkevich rođena je 1900. godine u Harkovu u današnjoj Ukra­
jini, otac Lev, živjela je u Slavonskom Brodu. Starija je jedno desetljeće od
Eugenije-Zanjičke Ridnik s mrežnog jasenovačkog popisa. Prema svjedočan­
stvu brata danom u Limi 2000. godine ubijena je u Jasenovcu 1944. godine.
Prema listi Zidova iz Slavonskog Broda ubijenih u raznim logorima smrti
Jeni Ridnik je također rođena 1900. godine, živjela je u Slavonskom Brodu,
ubijena je u Jasenovcu, ali 1942. godine. Koincidentno se u digitalnom arhivu
Yad Vashema nalazi i Yevgeniya Ridnik, iz Rusije rođena 1891., otac Ivlei,
koja je živjela u Moskvi, a 1942. godine je evakuirana u Gorki. Premda u slu­
čaju Eduške Hendl/Hendel i Eugenije-Zanjičke, tj. Ženajke Ridnik ima neko­
liko dvojbi, ovo su za razliku od ostalih ipak potencijalne jasenovačke žrtve.
Na uzorku s najkompletnijim podatcima oko četvrtine svih Židova iz
Slavonskog Broda navodno stradalih prema mrežnom jasenovačkom popisu
samo u četiri slučaja se radi o potencijalnim jasenovačkim žrtvama, premda i
u tim slučajevima ima dosta dvojbi. Primjerice, čak u četiri slučaja radi se ra­
zličitom spolu žrtve, tj. zamijenjeni su žene i muškarci istih imena. U svakom
slučaju to znači da je od onih čiji su podatci naizgled najuvjerljiviji tek svaki
jedanaesti moguća jasenovačka žrtva. I to nije prosjek za sve jer je istih četve­
ro potencijalnih žrtava za ukupno 70 provjerenih imena navodnih žrtava iz
Slavonskog Broda, a to je manje od 6 %, tj. tek svaki osamnaesti. Preneseno
na mrežni jasenovački popis taj uzorak bi uz pretpostavku sličnih razdioba
značio da je za očekivati između 750 i 1.200 židovskih žrtava, a trenutno ih
ima preko 13 tisuća.
Očevi ili kćeri

Treba spomenuti još jednu malu nadopunu ili bolje reći usputnu stran­
puticu glavnom dijelu o navodnim židovskim žrtvama iz Slavonskog Broda
koja vrlo znakovito pokazuje kako su znanstveno neprihvatljivi podatci koji
se prikazuju kao apsolutna i neupitna istina o Jasenovcu. Gore u tekstu je
navedeno kako se otac Leiba Weissberga (1893.) iz Slavonskog Broda prema
mrežnom jasenovačkom popisu zove Seide, a prema svjedočanstvu iz digi­
talnog arhiva Yad Vashema otac Leiba Weissberga (1898.) se zove Saadia. U
digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64), a taj popis je izvor
za % podataka za jasenovačke žrtve, nalazi se Sadia Veisberg iz Slavonskog
Broda, Židovka kojoj se ne zna godina rođenja, ali otac joj se zove Leib. U
L64 kao da su zamijenjeni neki podatci. Znači prema svjedočanstvu rođaka
u digitalnom arhivu Yad Vashema OTAC Leiba Wissberga se zove SAADIA,
a prema komunističkim popisivačima KĆI Leiba Weissberga se zove SADIA.
Jedno „А" manje i od oca nastaje kći. To je otprilike shema unakrsnih refe-
rencija skrupulozno popisane „istine" na kojoj se gradi mit. I tu nije kraj ove
priče, već tek kraj početka, a početak kraja tek slijedi. Naime, u mrežnom
jasenovačkom popisu nalazi se Sidonija Weissberger (1884., Josip) iz Zagre­
ba, navodno ubijena u Staroj Gradiški 1942. godine. U napomenama jase-
novačkog popisa navode se dva izvora podataka i to knjiga M. Svob prema
kojoj je navedeno prezime Amsmerg rod. Weiss, a prema projektu Dotršćina
navedeno je prezime Weissauslberger. Kako su iz ovih podataka kreatori ja-
senovačkog popisa složili Sidoniju Weissberger, možda samo oni znaju, a ni
to nije sigurno. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) u
dijelu popisanih u Hrvatskoj nalazi se Sidonija Amslberg (1864.) iz Drnja kod
Koprivnice koja je prije rata živjela u Zagrebu, a rođena je 20 godina prije
navodne Sidonije Weissberger. Na prvi pogled to izgleda ogromnih 20 godi­
na razlike, ali stvarno se radi o maloj razlici u jednoj znamenci, tj. u zamjeni
izgledom sličnih znamenki 6 i 8. Ta Sidonija Amslberg je također ubijena u
Staroj Gradiški generički kreiranog nadnevka sredinom 1942. godine. Kako
je navodna Sidonija Weissberger prema napomenama jasenovačkog popisa
navedena s inačicom prezimena Amsmerg i djevojačkim Weiss, istražena je
i ta mogućnost. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64)
je ukupno 7 različitih Sidonija, tj. Sida Weiss. Zanimljivo je da se kod nekih
navodi da su muškarci. Dva slučaja navedene kombinacije imena i prezime­
na su u dijelu popisanih u Hrvatskoj, a četiri u Bosni i Hercegovini i to čak i
oni iz Hrvatske za koje nema podataka da su imali veze s BiH. Osim toga još
jedna Sidonija Vajs iz Subotice je popisana u Srbiji, ali kod nje se kao mjesto
smrti navodi Auschwitz. U L64 među popisanima u Hrvatskoj nalazi se Sido­
nija Weiss (1875.), Hrvatica, katolkinja iz obližnjeg Legrada koja je živjela u
Zagrebu gdje je i ubijena početkom 1942. godine od nepoznatog počinitelja.
Treba napomenuti da je Legrad blizu Drnja iz kojega je navodno Sidonija
Amslberg. Druga iz L64 za Hrvatsku je Sida Weiss koja je zanimljiva kao
poveznica sa Slavonskim Brodom. Prema L64 ona je rođena u Slavonskom
Brodu, ali jugokomunistički popisivači nisu znali ime oca kao ni mjesto niti
vrijeme smrti. U L64 kao popisana u Bosni i Hercegovini je Sida Vajs (1926.,
Sandor) iz Slavonskog Broda, stradala u Đakovu u kako se navodi „direk­
tnom teroru" što uglavnom znači da nije stradala u logoru. Kako kod Side
Weiss iz Slavonskog Broda popisane u Hrvatskoj prigodno nema imena oca
i godine rođenja, ne možemo biti sigurni da se radi o istoj ženi iz Slavonskog
Broda koja je popisana-i u BiH. Još jedna Sida Vajs (1907., ime oca nepoznato)
iz Sčitarjeva kod Zagreba, živjela je u Zagrebu, a iz nekog razloga i ona je kao
i prethodnica popisana u Bosni i Hercegovini. Treći je Sido Vajs (1921., Oton),
Židov iz Gradačca u BiH, živio je u Zenici, a navodno je ubijen u Jasenovcu
baš na Silvestrovo 1941. godine. Četvrti je Sidoni Weis (1910., Katan), Židov
iz Sarajeva ubijen u Jasenovcu generički kreiranog nadnevka sredinom 1942.
godine. Znači u BiH su popisane dvije žene iz Hrvatske koje nemaju veze s
BiH i dva imenjaka muškarca. Prema podatcima iz srbijanskog Spiska žrtava
rata u digitalnom arhivu Yad Vashema Sidonia Sido Vajs (1921., Oton ) i Si­
doni Weis (1910., Katan) su žene. Treba napomenuti da je Spisak žrtava rata
srbijanska inačica komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine i trebala
bi biti identična digitalnoj inačici tog popisa (L64). Očito je da nije. Još jedna
napomena glede navodnog očeva imena Katan. To ime na hebrejskom znači
„mali"632 i uglavnom se radi o židovskom prezimenu ili o dijelu nekih nazi­
va.633 Možemo pretpostaviti da se u nekim slučajevima radi i o nadimku, ali

632 https://web.archive.Org/web/20200306174321/https://en.wikipedia.org/wiki/Katan
633 https://web.archive.Org/web/20200306174032/https://www.hebrewsurnames.com/KA-
TAN
teško da se radi o osobnom imenu. Muško/žensko, ime oca koje to baš i nije,
sve je to prividna stvarnost uobičajena za jasenovački mit.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se Sida Weiss (1907., ime oca
nepoznato) iz Ščitarjeva kod Velike Gorice, u napomenama je prezime Vajs.
Zatim Sida Weiss (1921., Oton) iz Gradačca u Bosni i Hercegovini, tj. prema
napomenama Sido Vajs. Treći je muškarac Sidonija Weiss (1918., Katan) iz
Sarajeva. Znači Sidoni je iz L64 je u mrežnom jasenovačkom popisu postao
Sidonija, tj. muškarac s inačicom imena koje ostavlja malo sumnji da se radi o
ženskom imenu. Da bi sve bilo još zanimljivije, pobrinuli su se u srbijanskom
Spisku žrtava rata prema kojem je Sidonia Sido Vajs jedna žena i još k tomu
ubijena 1941. godine, tj. godinu prije od svoja „dva" imenjaka iz L64. Zani­
mljivo je da u digitalnom arhivu Yad Vashema nema niti jedno svjedočanstvo
rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija o gore navedenima Sidonijama/
Sidama Weiss. U slučaju Side Wiss/Vajs iz Slavonskog Broda u digitalnom
arhivu Yad Vashema su glede toga tri znakovita zapisa iz srbijanskog Spiska
žrtava rata. Prvi je o Sidi Vajs rođenoj 1926. godine u Slavonskom Brodu, otac
Aleksander, ubijena u Đakovu u „direktnom teroru" 1942. godine, drugi o
Sidi Vajs, rođenoj 1930. godine u Slavonskom Brodu kojoj se otac također
zove Aleksander, ubijena je u logoru Đakovo 1942. godine i kao treći je zapis
o Sidi Veiss iz Slavonskog Broda ubijenoj 1945. godine na nepoznatom mje­
stu. Niti jedna Sida ili Sidonija Weiss/Vajs se ne nalazi na popisu umrlih iz
logora Đakovo. Tri zapisa, jedna žena nepoznate sudbine.
U ovom slučaju može se reći da za Sidoniju Weissberger (1884., Josip),
Sidu Weiss (1907., ime oca nepoznato), Sidu Weiss (1921., Oton) i „muškarca"
Sidoniju Weiss (1918., Katan) s mrežnog jasenovačkog popisa nema potvrde
da su jasenovačke žrtve. Štoviše, za neke nema vjerodostojnih podataka koji
bi pokazivali da su stvarne žrtve rata, a ne samo papirnati likovi iz komuni­
stičke propagande. Osim toga na temelju pronađenih podataka moglo bi se
zaključiti da su Sadia Weisberg i Sidonija Weissberger isto, tj. izgleda kao da
su utemeljeni na predlošku oca Arija Leiba Weissberga i da se niti u jednoj
inačici ne radi o jasenovačkoj žrtvi.

Splitski Židovi smaknuti u Beogradu

U naslovu jednog od priloga u trećoj Miletićevoj knjizi o Jasenovcu spo­
minje se koncentracioni logor „Jasenovac - Sajmište".634 Logor tog naziva

634 Miletić 3, Poglavlje 6, Prilozi, br. 2, Popis 121 Židova koje su Nijemci i ustaše odveli u kon­
centracioni logor Jasenovac - Sajmište u listopadu 1943. i ožujku 1944. iz Splita. Kod Miletića
pogrješno piše "marta 1943." umjesto 1944.
nije nikada postojao. Usporedbe radi to je otprilike kao da se navode žrtve iz
koncentracionog logora Dachau - Rižama635. Logor „Jasenovac - Sajmište"
je samo još jedna od propagandnih smicalica vezanih uz jasenovački mit.
Smisao takvih propagandnih uradaka je podjela krivice po principu jugoko-
munističkog bratstva i jedinstva. Srbi ubijaju hrvatske Zidove po Beogradu,
a ustaše odnosno Hrvati su krivci. Sabirni i radni logor Jasenovac636 i Židov­
ski logor Sajmište637 u predgrađu Beograda međusobno su udaljeni stotine
kilometara. To nije jedina razlika. Logor Jasenovac je tijekom rata bio pod
upravom Nezavisne Države Hrvatske, a logorom na beogradskom Sajmi­
štu upravljali su i koristili ga Srbi i Nijemci. Osim toga logor Sajmište je bio
veći i tamo je nađeno nekoliko puta više žrtava nego u Jasenovcu. Tako je to
gledajući činjenice. Međutim, oslanjajući se samo na popise žrtava nastale u
jugokomunističkom režimu logor Jasenovac je nekoliko (desetaka) puta veći.
To je moguće iz nekoliko razloga, a za ovu temu je najvažniji da su logoraši
deportirani u beogradski logor Sajmište u jugokomunističkom popisu žrtava
Drugoga svjetskog rata iz 1964. godine navedeni kao jasenovačke žrtve. Po­
sljedično, danas se te žrtve iz srbijanskog i njemačkog logora Sajmište nalaze
na mrežnom jasenovačkom popisu.
Od 121 osobe s popisa za nepostojeći koncentracijski logor „Jaseno-
vac-Sajmište" iz treće Miletićeve knjige o Jasenovcu kod prvih 108 se navodi
da su deportirani u Zemun, odnosno logor Sajmište 12. listopada 1943. go­
dine. Kod Isaka Hajona (1874., Split, Josef) se u napomenama navodi kako
je umro u Splitu od posljedica batinanja, a kod preostalih od broja 109. do
121. je u tipično nepreciznom stilu kod nekolicine kao odredište naveden
Jasenovac (različiti nadnevci). Od splitskih Židova deportiranih u listopadu
1943. godine u beogradski logor Sajmište na mrežnom jasenovačkom popisu
ih je 44. Od toga se dvoje pojavljuju dva puta kao jasenovačke žrtve, a Viktor/
Haim Finci tri puta. Kriteriji usporedbe su bili ime, prezime, godina rođenja,
mjesto rođenja, kombinacija vremena i mjesta smrti (Stara Gradiška 1943.,
Jasenovac 1944.), navođenje Splita ili Zemuna u napomenama.
Ima primjera kod kojih se može tvrditi da nisu svi podatci identični,
međutim za sve takve slučajeve postoje objašnjenja. Primjerice, na popisu
deportiranih splitskih Židova je Kalmi Alkalaj, ime oca Vito, a u mrežnom

633 Logor Risiera di San Sabba u Trstu na sjeveru Italije.

636 https://web.archive.Org/web/20200524135635/https://hr. wikipedia.org/wiki/Sabirni_lo-
gorjasenovac
637 https://web.archive.Org/web/20200524135344/https://sh.wikipedia.org/wiki/Logor_Saj-
mi%C5%Alte
jasenovačkom popisu je Kalmi Alkalaj čiji se otac zove Haim. Međutim, Vito,
odnosno Viktor je osobno ime koje su Zidovi koristili kao zamjenu za he­
brejsko ime Haim. To se može vidjeti i na primjeru Haima (Viktora) Finzija
(1917.) s popisa deportiranih splitskih Zidova. Kod nekih slučajeva je razli­
ka u godini rođenja. Primjerice, Roza Altarac (1885., Tešanj, Menahem), a u
mrežnom jasenovačkom popisu je Roza Altarac (1891.*, Tešanj, ime oca nije
navedeno). Međutim, kao mjesto smrti se navodi logor Stara Gradiška 1943.
godine, odnosno u napomenama Jasenovac 1944. godine. Nadalje, u napo­
menama se navodi i Split. Osim tih 37 još je najmanje petero navodnih žrtava
iz mrežnog jasenovačkog popisa koji se prema nekim kriterijima razlikuju,
ali za njih nema potvrde u digitalnom arhivu Yad Vashema u zapisima iz
kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija da se
radi o ratnim žrtvama iz Jasenovca ili Stare Gradiške. Znači oko 2/5 Zidova
koje su njemački narodni socijalisti iz Splita nakon kapitulacije Italije 1943.
godine deportirali u beogradski logor Sajmište nalazi se na mrežnom jaseno­
vačkom popisu.
Iz grupe splitskih Zidova deportiranih u listopadu 1943. godine u beo­
gradski logor Sajmište na mrežnom jasenovačkom popisu se nalaze: Kalmi
Alkalaj (1911., Haim), Roza Altarac (1891.*, bez imena oca), Salamon Elazar
(1894., Menahem), Mordehaj* Elazar (1900., Mošo) iz Gračanice, Sida Elazar
(1924.*, Baruh), Berta Gaon (1927., Isak*), Olga Gaon-Morpurgo (1895., ime
oca nije navedeno), Ana Hajon (1887., ime oca nije navedeno), Regina Hajon
(1923.*, ime oca nije navedeno), Estera Hajon (1884., ime oca nije navedeno)
iz Višegrada, Debora Katan (1932.*, Salomon*), Moise Katan (1940., ime oca
nije navedeno), David Levi (1875.*, Kalmi), Sara Levi (1892., ime oca nije na­
vedeno) iz Kladnja, Salamon Maestro (1909., Elisa*), Bella Montiljo (1886.*,
ime oca nije navedeno), Elvira Morpurgo (1901.*, ime oca nije navedeno),
Elda Montiljo (1894., ime oca nije navedeno), Alice Montiljo (1908.*, ime oca
nije navedeno), Irma Montiljo (1925.*, Srečko), Tilda Musafija (1902., ime oca
nije navedeno) iz Travnika, David Papo (1887., ime oca nije navedeno), Da­
vid Papo (1882., Jakob), Sida Papo (1899.*, ime oca nije navedeno) iz Tuzle,
Jakov Papo (1928., ime oca nije navedeno), Moric Papo (1882., David), Berta
Papo (1900., David) iz Banja Luke, Rebeka Papo (1890., ime oca nije navede­
no), Rebeka Papo (1895., ime oca nije navedeno), Klara Papo (1940., Leon*),
Silvio Papo (1943., Leon*), Estera Papo (1899.*, ime oca nije navedeno), Ra-
šel Papo (1938.*, Leon*), David Perera (1876. Mojsije*), Jozef Salom (1893,
Avram), Mirko Schaeffer (ime oca i godina rođenja nisu navedeni), Ettel Sc­
haeffer (1905., ime oca nije navedeno), Erna Schwarz (1895.*, Josip), Mirjam
Schwarz (1922., ime oca nije navedeno), Nada Schwarz (1927., Lavoslav),
Nada Schwarz (1929.*, Leopold), Viktor Finci (1917., Avram), Haim Finci
(1905., Avram), Haim Finci (1912., Avram). Zanimljivo je da se u mrežnom
jasenovačkom popisu kao godine smrti najčešće navodi dvojba Jasenovac
1944. ili Stara Gradiška 1943., međutim ima i „ubijenih" 1941. godine, prema
L64 neki čak i prije uspostave logora Jasenovac, ali i ubijenih 1942. i 1945.
godine. Znači godine smrti raspodijeljene su na sve ratne godine od 1941. do
1945. Međutim, najopskurniji su podatci o splitskim Zidovima ubijenima u
Jasenovcu 1941. i 1942. godine prije nego će ih Nijemci deportirati u srpske
logore smrti. Neki nisu na popisu 121 deportiranih splitskih Zidova iz treće
Miletićeve knjige o Jasenovcu, ali nalaze se na nekim drugim popisima split­
skih Zidova deportiranih u beogradske logore kao primjerice u slučaju Ester
Hajon.638 Ona je u mrežnom jasenovačkom popisu kao Estera Hajon (1884.,
ime oca nije navedeno) rođena u Višegradu.
18 ili 0
Ima i složenijih slučajeva odnosno splitskih Židova koje su u Srbiji
poubijali Nijemci ili vjerojatnije njihovi saveznici Srbi, a s promijenjenim
identifikacijskim podatcima se nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu.
Dokazivanje takvih slučajeva zahtijeva sveobuhvatniju analizu. Primjerice,
Salamon Abinun (1909., Sarajevo, Albert) se nalazi na popisu 121 deportira­
nog splitskog Zidova iz treće Miletićeve knjige o Jasenovcu. Istovjetnog Sala-
mona Abinuna nema na mrežnom jasenovačkom popisu, ali na tom popisu
je 11 imenjaka. Kod petorice se kao ime oca navodi Avram. Česta zamjena za
Avrama/Abrahama je Albert. Jedan Salamon Abinun od oca Avram a s mrež­
nog jasenovačkog popisa rođen je 1909. godine kao i deportirani imenjak
iz Splita. Za ovaj slučaj je zanimljiv još jedan Salamon Abinun s mrežnog
jasenovačkog popisa kojem se otac zove Aren, a u napomenama se kao mje­
sto smrti navodi Zemun što odgovara beogradskom logoru Sajmište. U tom
slučaju ima petljanja s godinom smrti jer se u popisu navodi 1941.* označena
kao nepouzdan podatak i alternativno 1942. Razlog tomu bi mogao biti po­
datak iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata prema kojem je
taj Salamon Abinun prema L64 ubijen u lipnju 1941. godine, odnosno prije
uspostave logora Jasenovac.
U digitalnom arhivu Yad Vashema su 53 zapisa na upit za Salamona
Abinuna, od toga 23 ih je iz srbijanskog Spiska žrtava rata, 21 iz raznih lista
progonjenih, a samo je 9 zapisa iz kategorije svjedočanstava rodbine, pri­
jatelja i židovskih organizacija. Tih 9 svjedočanstava odnosi se na 5 osoba.

638 https://archive.ph/MLUqp
Kod trojice se kao mjesto smrti navode Đakovo, Sarajevo i beogradski logor
Sajmište. To je onaj gore spomenuti Salomon Abinun sin Aronov kojeg su
„skrupulozni" jugokomunistički popisivači pretvorili u jasenovačku žrtvu,
a jednakovrijedni kreatori mrežnog jasenovačkog popisa su tu izmišljotinu
stavili na popis. Od preostale dvojice Salamona Abinuna prema svjedočan­
stvima jedan (1898. ili 1900.) ubijen je u Jasenovcu 1944. godine. Međutim,
upitna je pouzdanost tog podatka jer se navodi da je ubijen u plinskoj ko­
mori kojih nije bilo u logoru Jasenovac, ali bilo ih je u beogradskim duše-
gupkama.639 U mrežnom jasenovačkom popisu kod ekvivalentnog Salamona
Abinuna navode se tri različite godine rođenja i smrti, a to ukazuje na puko
nagađanje i da uopće nije nepobitno utvrđen identitet žrtve, a time ni okol­
nosti smrti. Za drugog Shlomu Salamona Abinuna u digitalnoj inačici komu­
nističkog popisa žrtava rata nema istovjetnog ekvivalenta, već samo jedan
5 godina mlađi imenjak. To bi stvarno bio egzemplar da komunisti koji su
kao jasenovačke žrtve popisivali i žive ne bi popisali stvarnu žrtvu. Znači od
18 Salamona Abinuna s mrežnog jasenovačkog popisa mogla bi biti najviše
dvojica stradalih u Jasenovcu, a velika je vjerojatnost da nije niti jedan.
Put do beogradskih stratišta

Na popisu deportiranih splitskih Židova je osmero članova šire obitelji

Morpurgo. Petero ih se je nalazilo na mrežnom jasenovačkom popisu, ali 13.
ožujka 2019. godine s popisa su maknute hrvatska slikarica Tina Morpurgo i
njezina majka Marija.640 Na popisu su ostale Olga Gaon rod. Morpurgo kao
Olga Gaon-Morpurgo i dvije Elvire Morpurgo, obje bez navedenog imena
oca. Starija (1901.) koja se nalazi i na popisu u Srbiju deportiranih splitskih
Židova i mlađa (1934.) za koju su izvor podataka knjige M. Svob i D. Luki-
ća. nekadašnjeg djelatnika komunističkih tajnih službi. U digitalnom arhivu
Yad Vashema nema ni traga djevojčici koja se zove Elvira Morpurgo. Štoviše,
od 4 zapisa na upit za Elviru Morpurgo samo jedan je iz kategorije svjedo­
čanstava i odnosi se na ženu rođenu 1878. godine u talijanskoj Goriziji koja je
stradala 1944. godine u Auschwitzu.
Premda su komunisti kreirali nekoliko popisa splitskih Židova kojima
su navedena različita mjesta smrti, najčešće u Hrvatskoj ipak ima dovoljno
podataka iz različitih izvora koji ukazuju da su splitski Židovi skupno od­

639 https://web.archive.Org/web/20200525070440/https://sh. wikipedia.org/wiki/Du%C5%A-

legupka
640 https://web.archive.org/web/20200524161233/https://narod.hr/hrvatska/banic-i-koic-pro-
m)ene-na-mreznom-jasenovackom-popisu-od-13-ozujka-tri-zrtve-su-izbrisane-a-dvije-doda-
ne
vedeni u Srbiju i većina, a možda i svi su tamo i poubijani. Primjerice, u Ži­
dovskom biografskom leksikonu je dio koji se odnosi na Viktora Morpurga,
oca gore spomenute Tine Morpurgo. Prema podatcima iz leksikona Viktor
Morpurgo je sa suprugom Marijom, kćeri Tinom i ostalim splitskim Žido­
vima odveden „(...) 14. X. 1943. brodom „Bakar" u Metković, a potom u logor
na Starom sajmištu u Beogradu."641 Prema židovskom leksikonu kojeg uređu­
je I. Goldstein Viktor Morpurgo je ubijen u beogradskom logoru Banjica ili
možda u Theresienstadtu, a njegova kći Tina je smaknuta na beogradskom
stratištu Jajinci. Najvažnije od svega je da ovi podatci pokazuju da su splitski
Židovi odvedeni kao grupa, a ruta deportacije od Splita do beogradskih lo­
gora i stratišta bila je udaljena stotine kilometara od logora Jasenovac i Stara
Gradiška.
Kako je već gore u tekstu navedeno, od splitskih Židova kod kojih se na­
vodi da su deportirani u Zemun, odnosno u beogradski logor Sajmište kod
njih 30 se kao jedan od izvora podataka navodi knjiga M. Svob,642 a kod 24
knjiga D. Kečkemeta.643 U pet slučajeva nema drugih izvora podataka osim
navedenih knjiga D. Kečkemeta iz 1971. i M. Svob iz 2004. godine. U digital­
nom arhivu Yad Vashema nema zapisa iz kategorije svjedočanstava koji bi
potvrdili te podatke iz spomenutih knjiga. Zanimljivo je da je na Kečkemeto-
voj knjizi surađivao Josip, sin Viktora Morpurga koji je u rujnu 1943. nakon
kapitulacije Italije iz Splita otišao u komunističku paramiliciju poznatu pod
nazivom partizani. Izgleda da na istinitost i točnost podataka o sudbini split­
skih Židova smaknutih po beogradskim logorima i stratištima nije doprinio
čak niti višegodišnji boravak J. Morpurga u srbijanskom Beogradu.
Većina podataka o navodno u Jasenovcu stradalim splitskim Židovima
je direktno ili indirektno iz istog izvora, odnosno iz srbijanskih arhiva u Beo­
gradu. Međutim, izvor je ponekad zakamufliran pa se primjerice u mrežnom
jasenovačkom popisu kao izvor navodi knjiga M. Svob, a podatci u toj knjizi
se velikim dijelom temelje na podatcima iz beogradskih arhiva. Zanimljivo
je da se čak ni tada kreatori mrežnog jasenovačkog popisa ne zamaraju pre­
više točnim navodima iz citiranih izvora. Primjerice, u mrežnom jasenovač­
kom popisu se nalaze Tereza Dicker i NN-dijete Dicker. Prema napomenama
mrežnog jasenovačkog popisa može se zaključiti kako je NN-dijete Dicker
kći Tereze Dicker. Međutim, u napomenama se navodi prezime Diker. To
možda zvuči kao pretjerano inzistiranje na detaljima, no osim što ne poštuju

641 https://web.archive.org/web/20201123202721/https://zbl.lzmk.hr/?p=1363
642 Švob, 2004.
643 Kečkemet, 1971.
izvore koje navode kreatori mrežnog jasenovačkog popisa, ne provjeravaju
podatke pa stoga nisu samo detalji pogrješni, već cjelina. Naime, u Miletiće-
vom popisu se ta Splićanka navodi kao Therese Ginsburg rod. Dicker. Prema
svjedočanstvu bratića u digitalnom arhivu Yad Vashema Terez Diker (1918.,
Split, otac David, majka Fani) stradala je 1943. godine u Auschwitzu, a za
kćer Ninu nema podataka iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili
židovskih organizacija.
Splitski Zidovi prema Svob
Prema Švob su 1940. godine u Splitu bila 284 Židova, a preživjelo ih je
oko 150.644 To smisleno dijelom proturječi podatcima iz iste knjige prema
kojima su 133 splitska Židova žrtve holokausta,645 a još ih je 29 poginulo kao
pripadnici Titove komunističke paramilicije tzv. partizana.646 Međutim, da
nešto nije u redu s tim podatcima, može se vidjeti prema broju od 175 poi­
menično navedenih preživjelih povratnika u Židovskoj općini Split.647 Osim
ovih brojeva koje više spadaju pod mitomatiku nego matematiku detalji o
pojedinim žrtvama se znatno razlikuju od podataka iz ostalih izvora.
Primjerice, među žrtvama holokausta iz Židovske općine Split ne navo­
di se Irma Aitarac [Altarac] koja se nalazi na popisu za Beograd deportiranih
splitskih Židova iz treće Miletićeve knjige o Jasenovcu, ali nema je niti na
popisu preživjelih-povratnika. Nadalje, kako je već gore u tekstu navede­
no, prema Židovskom biografskom leksikonu Viktor Morpurgo je zajedno
sa suprugom Marijom i kćeri Tinom deportiran 14. listopada 1943. u beo­
gradski logor Sajmište,648 međutim Viktor Morpurgo je prema Svob depor­
tiran 14. listopada u drugi beogradski logor Banjicu, a supruga Marija i kći
Tina 11. ožujka 1944. godine u Jasenovac.649 Lista stradalih u holokaustu iz
knjige M. Svob je „sačinjena prema podatcima iz knjige Duško Kečkemet, Zidovi
u povijesti Splita i prema bazi podataka Jevrejskog arhiva u Beogradu".650 Na toj
listi se pod rednim brojevima od 63. do 65. nalaze Alfred, Klara i njihova
kćer Maja Handler. Umjesto mjesta smrti navodi se kako im se imena nalaze

644 Švob, 2004., s. 529.

645 Ibid., s. 530.-532.
646 Ibid., s. 533.
647 Ibid., s. 534.-537.
648 https://web.archive.org/web/20201123202721/https://zbl.lzmk.hr/?p=1363
649 Švob, 2004., s. 532.
650 Ibid., s. 532.
„Na spomen ploči u hramu''.651 Očiti su nedostatci takvog „kriterija". Ime Maje
Handler koja je preživjela rat ne nalazi se na popisu Preživjelih-povratnika u
Židovskoj općini Split možda iz razloga što se nakon rata više nije vratila u
Split. Međutim, takav pristup problematici ne daje realnu sliku poginulih,
ubijenih, umrlih i preživjelih. Primjerice, u već spomenutom popisa splitskih
Židova iz treće Miletićeve knjige o Jasenovcu Alfred, Klara i Maja Handler
nalaze se pod rednim brojevima 114 do 116, odnosno među onima koji su
prema tom popisu 11. ožujka 1944. godine upućeni u logor Jasenovac. Na
mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje Jaseno­
vac nalaze se Klara i Maja Handler. Prema tim podatcima ubijene su 1943.
godine u logoru Stara Gradiška. Znači ubijene su prije nego što su uopće
upućene u logor. Kao što je već gore navedeno, Maja Handler je preživjela
rat, a 2002. godine je živjela u Izraelu i prema njezinim svjedočanstvima iz
digitalnog arhiva Yad Vashema njezina majka Klara je ubijena u jednom od
beogradskih logora smrti. Znači majku joj nisu ubili ustaše, odnosno Hrvati,
već najvjerojatnije Srbi. Otac Alfred se ne nalazi na mrežnom jasenovačkom
popisu. Prema talijanskoj bazi podataka o židovskim izbjeglicama u Italiji
Alfredo Haendler rođen u Petrovgradu (predratni naziv za današnji Zrenja-
nin u Srbiji) prebjegao je iz Splita, a 16. rujna 1944. godine zabilježen u Bariju
u južnoj Italiji.652 Alfred Handler se na njegovu nesreću poslije rata vratio u
Titovu komunističku Jugoslaviju i prema svjedočanstvu kćeri Maje ubijen je
11. srpnja 1945. godine u rodnom Zrenjaninu.653 To ubojstvo se dogodilo dva
mjeseca nakon završetka Drugoga svjetskog rata u Europi i još k tomu u srp­
skom dijelu Banata pa su ga tamo mogli ubiti samo Titovi srpski antifašisti.
Ovi podatci najbolje pokazuju vjerodostojnost različitih popisa žrtava rata
nastalih za vrijeme komunističke Jugoslavije, a to što se neka imena nalaze
na nekoj spomen ploči ne znači da su ubijeni u Jasenovcu ili da su uopće
ubijeni za vrijeme rata.
Nadalje, na popisu splitskih Židova deportiranih u beogradski logor
Sajmište 12. listopada 1943. godine koji je objavio Miletić pod rednim broje­
vima 32 i 33 nalaze se već prije u tekstu spomenuta Therese Ginsburg rođ.
Dicker i njezina kći Nina. Kod Svob se na popisu stradalih u holokaustu
pod rednim brojem 21 nalazi Tereza Diker, a pod 19 Diker (kćer).654 U oba
slučaja se pod mjesto stradanja navodi 11. ožujak 1943. godine u Jasenovcu.

651 Ibid., s. 531.

652 https://web.archive.Org/web/20200527220950/http://www.annapizzuti.it/database/ricerca .
php?page=ll
653 https://archive.ph/wPgbE
654 Švob, 2004., s. 530.
Osim različitog mjesta različit je i nadnevak smrti. Taj nadnevak je povijesno,
odnosno politički praktično nemoguć jer je u to vrijeme Split još bio pod ta­
lijanskom okupacijom. Italija nije vraćala niti Zidove prebjegle iz njemačke
okupacijske zone u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pa je još manja vjerojatnost
da bi predavali „svoje" Židove. Ne samo to, već ima primjera da su hrvatske
vlasti pustile na slobodu Židove koji su bili talijanski državljani. Primjerice,
Nada Feuereisen-Jelinek je za vrijeme rata bila internirana u Gospiću pa je
zatim preko Karlobaga upućena na otok Pag gdje je prvo bila u Metajni, a
zatim u Slanoj. Iz Slane su je vratili u Gospić pa je zatim preko Zagreba upu­
ćena u Kruščicu u središnjoj Bosni da bi u kolovozu 1942. godine bila pušte­
na iz transporta za Auschwitz kao talijanska državljanka.655 Nakon puštanja
prešla je u talijansku okupacijsku zonu u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a
zatim je otišla u Italiju gdje je živjela do smrti 1993. godine. Ukratko, prošla
je kroz najmanje četiri logora u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i na kraju su
je hrvatske vlasti pustile s obrazloženjem da je talijanska državljanka. Ovaj
slučaj najbolje opisuje kakav je bio navodni genocidni plan hrvatske vlasti.
Podatci iz knjige M. Švob se ne razlikuju samo u odnosu na Miletićeve, već i
na ostale podatke iz njezine knjige jer je većina nadnevaka koji se odnose na
navodno stradale u Jasenovcu 11. ožujak, ali 1944. godine.
Tako je to kad se nekritički koriste podatci koji su prošli kroz jugokomu-
nističke filtre, naročito one beogradske. Kod nekritičkog preuzimanja dvoj­
benih podataka stvarna dvojba je samo radi li se o svjesnom ili nesvjesnom
sudjelovanju u protuhrvatskoj propagandi.

Na jasenovačkom popisu i odlazak u inozemstvo znači smrt

U mrežnom jasenovačkom popisu za tisuće navodnih žrtava nedostaju
neki ključni podatci ili postoji više nepouzdanih i kontradiktornih podataka
što može dovesti do različitih problema kod pokušaja jednoznačne identi­
fikacije pojedinih osoba. Primjera radi za početak vrijedi spomenuti slučaj
Josipa Sterna (1917., Marko) u Orešcu, koji je navodno ubijen 1941. godine
u Jasenovcu, a kao prvi izvor podataka u mrežnom jasenovačkom popisu je
komunistički popis žrtava Drugoga svjetskog rata (SZSJ64). Međutim, među
registracijskim obrascima zatvorenika logora Auschwitz spominje se Josip
Stern također rođen 1917. u Orešcu kojem je ime oca Markus. Očigledno je
da se radi o istoj osobi pri čemu na obrascu iz Auschwitza piše da je Josip
Stern u Auschwitz stigao 1942. godine što znači da nije ubijen 1941. godine u
Jasenovcu kako to navodi mrežni popis. Više o spomenutom obrascu mogu­

655 https://web.archive.Org/web/20180808193359/https://zbl.lzmk.hr/?p=3318
će je pročitati na mrežnim stranicima USHMM-a.656 U ovom slučaju pogrješ­
ka na jasenovačkom popisu je očita - postoji podudaranje u pet podataka na
oba popisa.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi Salamon Romano (1909.,
Nisim) iz Sarajeva. Kreatori popisa su godinu rođenja označili zvjezdicom
što znači da je podatak nepouzdan, a u napomenama se navodi alternativna
godina rođenja 1901. Zanimljivo je da se Salamon Romano rođen u 1901. go­
dine u Sarajevu kojem je ime oca Nisim nalazi i na popisu preživjelih Židova
iz Zagreba657 koji je sastavila dr. Esther Gitman.658
Kod Isaka Kabilja (1890.*, Avram) iz Sarajeva, koji je prema nepouzda­
nom podatku ubijen u Jasenovcu 1941.* godine, u napomenama se u dva
izvora navodi da je rođen 1912. godine. Uzme li se to u obzir, tada na gore
spomenutom popisu preživjelih postoji podudaranje s Isakom Kabiljom ro­
đenim 1912. godine u Sarajevu čije je svjedočanstvo preuzeto u Izraelu. Iako
se radi o podudaranju četiriju podataka, potencijalni problem ovdje je što
nije spomenuto ime oca. Naime, u već korištenom popisu Židova koji su
1948. godine iz Sarajeva otišli u Izrael se također nalazi Isak Kabiljo rođen
1912. godine u Sarajevu kojem se kao ime oca navodi Josef dok mrežni jase-
novački popis kao ime oca navodi Avram. Budući da prvi popis ne navodi
ime oca, ne može se sa sigurnošću reći radi li se o Isaku Kabilju koji je 1948.
godine napustio Sarajevo, o Isaku Kabilju koji je naveden na jasenovačkom
popisu ili možda o nekom trećem. Međutim, kako u različitim popisima uk­
ljučujući i jasenovački mrežni popis postoji više slučajeva osoba koje imaju
isto ime, prezime, mjesto i godinu rođenja, ali različito ime oca, slučaj Isaka
Kabilja vrijedi spomenuti kao primjer tipične zbrke u jasenovačkom mrež­
nom popisu. Takve stvari se mogu riješiti provjerom u drugim relevantnim
bazama podataka. Za Židove je to svakako digitalni arhiv Yad Vashema, a u
tom arhivu nema svjedočanstva rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija
o Isaku Kabilju stradalom u Jasenovcu ili Staroj Gradiški koji je rođen 1890.
ili 1912. godine ili mu se otac zove Josip, Jozef ili Avram.
Odlazak u Kaliforniju protumačen kao smrt u Jasenovcu?

Kod Jozefa Alkalaja koji je prema jasenovačkom mrežnom popisu rođen

1921.* godine u Sarajevu u napomenama se spominje 1920. kao alternativna

656 http://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php7PersonIcM891947
657 http://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/
658 Američka povjesničarka rođena u Sarajevu koja se bavi sudbinama Židova na području
nekadašnje Jugoslavije.
godina rođenja. Tada postoji potencijalno podudaranje s preživjelim Joze-
fom Alkalajem659 za kojeg se na mrežnoj stranici USHMM-a može vidjeti da
je rođen 1920. godine u Jugoslaviji i da je njegovo svjedočanstvo preuzeto u
Kaliforniji u SAD-u. U ovom slučaju odlazak u Kaliforniju je prema jugoko-
munističkim popisivačima isto što i smrt u Jasenovcu. Naime, sudeći prema
svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema vjerojatno su za kreiranje
ove lažne jasenovačke žrtve dijelom upotrijebljeni podatci imenjaka i vršnja­
ka koji je bio zatočen u Loborgradu.
Na popisu se primjerice nalazi Vera Armuth za koju se navodi da je
rođena u Zagrebu. Ne navodi se godina rođenja, ali se navodi da je 1943.
ubijena u Jasenovcu. Međutim, na popisu preživjelih Sharit Ha-Platah660 iz
USHMM-a koji je sastavila židovska zajednica u Bavarskoj također se nala­
zi Vera Armuth rođena u Zagrebu pri čemu se ovdje navodi i da je rođena
1909. godine te da je zadnja poznata lokacija Kaunitz.661 Prema digitalnom
arhivu Yad Vashema Vera Armuth rođena 1909. u Zagrebu, mađarska dr­
žavljanka dovedena u Auschwitz i radila je u tvornici Eisen- und Metallwer-
ke u Lippstadtu. Na mjestu Eisen- und Metallwerke GmbH od srpnja 1944.
godine nalazio se je KZ AuEenlager Lippstadt.662 To je podudarno podatku
iz digitalnog arhiva Yad Vashema da je Vera Armuth deportirana 31. srpnja
1944. godine. Već po tomu je razvidno da je Vera Armuth bila živa sredinom
1944. godine pa nije mogla biti ubijena od ustaša u Jasenovcu 1943. godi­
ne. Inače, Lippstadt se nalazi svega nekoliko kilometara južnije od Kaunitza.
Znači prema podatcima iz dviju relevantnih i javno dostupne baze podata­
ka razvidno je da Vera Armuth nije jasenovačka žrtva. Toliko o tomu kako
djelatnici Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac provjeravaju podatke.
U ovom slučaju je odsustvo zbog boravka na prinudnom radu u Njemačkoj
protumačeno kao smrt. Prema gore navedenim slučajevima može se zaklju­
čiti da to nije slučajnost.
Odlasci u Švicarsku protumačeni kao smrt u Jasenovcu?

Na nekoiko mjesta u knjizi spominju se članovi obitelji Weinrebe: Vilim,

Ivka i Dana Weinrebe. Njih troje su u trenutnoj inačici popisa navedeni kao
žrtve usprkos tomu što se na temelju postojećih i javno dostupnih podataka

659 https://web.archive.org/web/20220408165703/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=4963255
660 https://web.archive.org/web/20200903203957/https://www.ushmm.org/online/hsv/sour-
ce_view.php?Source!d=30321
661 Gradić između Paderborna i Bielefelda na sjeveru Njemačke.
662 https://archive.is/jMWO3
može pokazati da nisu uopće stradali u Jasenovcu. Donekle sličan slučaj kao
gore spomenuti Jozef Alkalaj je i Dana Weinrebe rođena u Zagrebu i navod­
no ubijena 1944. godine u Jasenovcu. Nju je osim na jasenovačkom popisu
moguće pronaći i na popisu židovskih dolazaka u Švicarsku i jednom od
popisa preživjelih Zidova s podatcima dostupnima na stranicama USHMM-
a.663 Prema tim podatcima ona je rođena 1930. godine u Zagrebu i stigla je u
Švicarsku 1943. godine. Prema tom podatku za pretpostaviti je da niti Dana
Weinrebe nije ubijena u Jasenovcu. Dana Weinrebe rođena je 14. prosinca
1930. godine kao kći Mirka i Ivke rođene Lausch. S majkom Ivkom je za vri­
jeme rata preko Sušaka otišla u talijansku okupacijsku zonu u Crikvenicu, a
kasnije su internirane u logor na otoku Rabu. Nakon kapitulacije Italije otišle
su u Švicarsku. Mirko Weinrebe vratio se nakon rata iz njemačkog logora
gdje je bio kao ratni zarobljenik i otputovao je u Italiju gdje su ga čekale žena
Ivka i kći Dana i iz Italije je cijela obitelj otputovala u Palestinu. Dio ovih
podataka moguće je pronaći i na mrežnoj stranici koju uređuje Anna Pizzuti
i koja se bavi tematikom stranih Zidova interniranih u Italiji za vrijeme Dru­
goga svjetskog rata pri čemu se najveći tamo dostupan popis s detaljnim in­
formacijama može javno pregledavati.664 Prema raznim izvorima podataka
znamo da je Dana Weinrebe preživjela rat, odselila u Izrael, udala se i umrla
1973. godine kao Dana Meron (Mautner).665 To znači da su jugoslavenski ko­
munistički popisivači odsustvo zbog odlaska u Švicarsku tumačili kao smrt.
Gore je već spomenut Vilim Weinrebe koji se nalazi na trenutnoj inačici
mrežnog jasenovačkog popisa, ali i na popisu preživjelih Židova iz Zagre­
ba koji je sastavila dr. Gitman. Na temelju podataka dostupnih na strani­
ci https://www.ancestry.com/search/ može se vidjeti da je Vilim Weinrebe
brodom Sobieski isplovio iz Cannesa u Francuskoj i 26. svibnja 1947. godine
doplovio u New York. Ta stranica pokazuje da je na istom brodu bila i Miro­
slava Weinrebe za koju piše da je rođena 1890. godine u Vinici. Na mrežnom
jasenovačkom popisu se također nalazi jedna Miroslava Weinrebe za koju
nisu poznati ime oca, godina rođenja i godina smrti, ali se ipak navodi da
je rođena u Zagrebu i ubijena u Jasenovcu. Budući da nedostaje nekoliko
ključnih podataka, ima smisla sumnjati i u vjerodostojnost mjesta rođenja
jer ne bi bilo prvi put da je ono pogrješno napisano. Dodatno, na jednoj od

663 https://web.archive.org/web/20220408165710/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=5547651
664 https://web.archive.Org/web/20220121102122/http://www.annapizzuti.it/public/dbcom-
pleto.pdf
665 https://archive.is/3Fusm
mrežnih inačica popisa preživjelih iz Zagreba dostupnoj na stranici moguće
je vidjeti da se spominje Miroslav Weinrebe uz naznaku da je rođeno prezi­
me Kohn.666 Budući da se na ostatku popisa to navodi za ženske osobe, može
se pretpostaviti da se radi o zatipku i da je trebalo pisati Miroslava. Miroslav
Weinrebe se također može naći i na popisu preživjelih Zidova Pinkas HaNi-
tzolim uz naznaku da se radi o čovjeku podrijetlom iz Jugoslavije koji se je
vratio u Zagreb. Sve su to pokazatelji da je vjerojatno i Miroslava Weinrebe
pogrješno stavljena na mrežni popis jasenovačkih žrtava.
Za kraj treba spomenuti i slučaj Julija Lauscha, oca Ivke i djeda Dane
Weinrebe. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Julio Lausch rođen je 1867.
godine u Bjelovaru, kao godina smrti navedena je 1943., a ime oca nije nave­
deno. Za Julija Lauscha se zna da je bio vlasnik ciglane u Bjelovaru koja je u
ratu nacionalizirana i nekoliko puta ponuđena na prodaju tijekom 1942.667 i
1943.668 godine. Otac mu je bio Adam Lausch rođen 1839. godine koji je iz
Mađarske doselio u Cukovec kod Ludbrega 1867. godine sa svojom četve­
ročlanom obitelji.669 Obitelj Lausch je u Cukovcu imala krčmu.670 Julio Laus­
ch i njegova žena Franziska Kohn rodom iz Subotice imali su kći Ivku. Ivka
Lausch udala se za Mirka Weinrebea te su imali kćer Danu. Obitelji Lausch
i Weinrebe su preko Sušaka otišle u Italiju. Prvo su boravili u Kraljevici, a
zatim su internirani na otok Rab.671 Nakon kapitulacije Italije dio obitelji je
otišao s komunističkom paramilicijom tzv. partizanima, a dio je preko Italije
namjeravao ući u Švicarsku. U talijanskim popisima nalazi se podatak da je
Julius Lausch, sin Adama, rođen 20. kolovoza 1865. u Čakovcu što je pogrješ­
ka jer je iz drugih prethodno spomenutih dokumenata vidljivo da je obitelj
podrijetlom iz Čukovca. Dodatno se navodi da je umro u Sondriu na granici
Italije i Švicarske 10. kolovoza 1943. godine. Kao članovi obitelji navedeni su
kćer Giovanna Lausch, supruga Francesca Kohn i rođak Ignazio Kohn. Kao
nazočni članovi obitelji Giovanne Lausch navedeni su kćer Dana Weinrebe,
majka Francesca Kohn i kao nenazočan djed Adamo Lausch.672 U arhivima

666 https://web.archive.org/web/20191013184833/http://elmundosefarad.wikidot.com/za-
greb-preziveli
667 http://library.foi.hr/sp/pdf/90/1942/070.pdf
668 http://library.foi.hr/sp/pdf/90/1943/098.pdf
669 https://web.archive.org/web/20201022205350/http://povijest.net/doseljavanje-zido-
va-u-ludbreski-kraj/
670 Dretar, s. 205.
671 https://web.archive.Org/web/20121210185033/http://digitalassets.ushmm.org/photoarchi-
ves/detail.aspx?id=1162443
672 www.annapizzuti.it/database/rubrica.php
se također može naći da je Giovanna Lausch stigla u Italiju istog dana kad
i Julius Lausch, a kao muž se zabunom navodi Ivko Weinrebe, njezino ime
nakon udaje. Točnost navoda može se provjeriti preko podataka o Dani We­
inrebe uz koju su u Sondriu bili djed Julius Lausch, baka Francesca Kohn i
majka Giovanna Lausch.673 Ivka Weinrebe (Lausch) je umrla u Izraelu nakon
rata pa to znači da je ustaše nisu ubili u Jasenovcu.

Popis za deportaciju iz Travnika u ožujku 1942. godine

Prema odluci u Predmetu Drasinover Rudolf i dr. od 28. ožujka 1942.
godine u logore Jasenovac i Stara Gradiška trebala je biti upućena grupa Ži­
dova iz Župske redarstvene oblasti u Travniku.674 U popisu koji je objavio
Miletić nalazi se 86 imena i prezimena, a osim izuzetka u jednom slučaju
kod ostalih su navedene i godine rođenja. Nema podataka o mjestu rođenja
tako da se kao okvirna lokacijska odrednica može uzeti Travnik i okolica.
Ta „okolica" je u istraživanju glede ovog slučaja široko tumačena tako da su
u obzir uzeta i udaljena mjesta kao primjerice Sarajevo, Brčko, Bijeljina ili
Bihać. Podatci s predmetnog popisa Židova predviđenih za deportaciju iz
Travnika uspoređeni su s mrežnim jasenovačkim popisom.
Na mrežnom jasenovačkom popisu je sedmero Židova rođenih u Trav­
niku s istim imenima i prezimenima kao na popisu za deportaciju, međutim
godina smrti u većini slučajeva je 1941., a kad je navedena 1942.*, to je ozna­
čeno zvjezdicom kao nepouzdan podatak i u napomenama je navedena dru­
ga godina koja logički ne odgovara deportaciji iz kraja ožujka 1942. godine.
Nemoguće je biti ubijen u logoru prije nego što se dođe u taj logor, a ako su
upućeni u logor s namjerom da ih se odmah usmrti, upitno je zašto bi se na
taj čin čekalo praktično do kraja rata. Uglavnom, od 86 kombinacija imena
i prezimena s popisa 14 ih se ne nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu.
To je stanje ako se ne uzimaju u obzir razlike osobnih imena Ana/Anči-
ka, Ljudevit/Ladislav, Misim/Nisim, Rahela/Rašela, Sinora/Senjora, Suzana/
Žuža ili prezimena Močoro/Mačoro, Erenfreint/Ehrenfreund itd. Prema us­
poredbi podataka s popisa za deportaciju iz ožujka 1942. godine i mrežnog
jasenovačkog popisa 60 osoba se ne nalazi na mrežnom jasenovačkom popi­
su. Tu se može razlikovati nekoliko kategorija. Primjerice, kako je već gore
navedeno najmanje 14 kombinacija imena uopće nema na popisu, a kod onih
kombinacija koje jesu na popisu godina rođenja je veća od ±2 (63 %), a najče­
šće je veća od ±5 godina (48 %) i/ili još uz to je godina smrti prije deportacije.

673 www.annapizzuti.it/database/rubrica.php
674 Miletić 1, dok. br. 76.
 Sedam je naizgled graničnih slučajeva, tj. odgovarajuća je kombinacija
imena i prezimena, godina rođenja je do ±2, ali problematična je godina smr­
ti. U četiri slučaja godina smrti je 1942.*, ali od samih autora označena kao
nepouzdan podatak, a u napomenama je kao godina smrti navedena 1941. U
ostalim slučajevima alternativne godine smrti su nakon 1942. Ovi podatci su
dodatno uspoređeni s podatcima iz digitalne inačice komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine (L64) i ta usporedba je pokazala da su te osobe
stradale na drugom mjestu ili u vrijeme kada nisu mogle biti ubijene u Jase­
novcu ili Staroj Gradiški.
Usporedbom podataka s popisa za deportaciju i mrežnog jasenovačkog
popisa 19 je osoba s podudarnim imenom, prezimenom i godinom rođenja.
Nitko od njih nije iz Travnika ili bliže okolice, već uglavnom iz Sarajeva.
Međutim, bitno je da je kod sedmero vrijeme smrti prije deportacije iz ožuj­
ka 1942. godine. Znači prema ovoj usporedbi ostaje 12 potencijalnih jaseno-
vačkih žrtava od 86 deportiranih. Nadalje, uspoređeni su podatci s popisa
za deportaciju iz Travnika s podatcima iz digitalne inačice komunističkog
popisa žrtava rata (L64). Prema toj usporedbi u 73 slučaja se ne može raditi
o jasenovačkim žrtvama jer tih imena nema u L64, razlike u godini rođenja
su prevelike, stradali su prije deportacije ili su stradali na nekom drugom
mjestu.
Primjerice, čak u 25 slučajeva se kao mjesto smrti navodi Đakovo. To
ne treba čuditi jer u vrijeme nastanka komunističkog popisa žrtava rata nije
samo Jasenovac trebao postati mjesto genocida, već se to pokušavalo i s dru­
gim logorima u Koprivnici, Gospiću (Jadovno) i Đakovu. Logor Danica u
Koprivnici je u gradu pa je bilo previše svjedoka koji bi mogli posvjedočiti
da nije bilo masovnih ubojstava u tom logoru, slično je i s logorom u Đakovu
uz dodatak da je tamo lokalni grobar Stjepan Kolb pedantno bilježio sva po­
kapanja umrlih u toj internaciji. Znači jugokomunističkim i srpskim propa­
gandistima ostali su na raspolaganju samo logor Jasenovac kojem je dodan i
logor Stara Gradiška i uz to Jadovno na Velebitu. Jadovno je na krškom tere­
nu i osim krških jama nema baš drugih mjesta za pokapanje desetaka tisuća
leševa. Međutim, kako u krškim jamama nema nalaza za masovne zločine od
strane ustaša, ostao je samo logor Jasenovac i pridružena mu Stara Gradiška.
Od preostalih 13 slučajeva usporedbe popisa deportiranih iz Travnika i
digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata (L64) 8 ih je dvojbenih, a
u 5 slučajeva su potencijalne jasenovačke žrtve. Međusobnom usporedbom
podataka iz mrežnog jasenovačkog popisa i L64 ostala su ukupno 4 dvojbe­
na slučaja i 4 potencijalne žrtve prema tim dvama popisima. Podatci za tih
8 dvojbenih i potencijalnih jasenovačkih žrtava provjereni su u digitalnom
arhivu Yad Vashema. Od 4 dvojbena slučaja za 3 nema zapisa iz kategorije
svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija, a u slučaju Sare
Konforti ima dva zapisa koji se međusobno razlikuju za 3 u godini rođenja,
ali u oba se kao mjesto smrti navodi Đakovo. Od 4 slučaja koji su potenci­
jalne jasenovačke žrtve prema mrežnom jasenovačkom popisu i digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) samo u jednom slučaju se u
zapisu iz kategorije svjedočanstava iz digitalnog arhiva Yad Vashema kao
mjesto smrti navodi Jasenovac.
Na popisu za deportaciju iz Travnika 1942. godine je Isak Papo rođen
1897. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa iz katego­
rije svjedočanstava u kojima se spominje Isak Papo iz Visokog rođen 1896.
godine. On je prema iskazima rodbine tijekom rata stradao na nepoznatom
mjestu. Prema trećem zapisu iz kategorije svjedočanstava Isak Papo je rođen
1896. u Sarajevu. Međutim, od imenjaka i vršnjaka iz obližnjeg Visokog se
razlikuje po imenima roditelja. Ovaj Isak Papo iz Sarajeva je prema iskazu
brata stradao u Jasenovcu. U ovom slučaju se ne navodi godina smrti tako da
ne možemo znati radi li se o istom čovjeku koji je na popisu za deportaciju iz
Travnika u ožujku 1942. godine.
U ostala tri slučaja potencijalnih jasenovačkih žrtava u svjedočanstvima
iz digitalnog arhiva Yad Vashema za Elzu Konforti (1896.) se navode dva
mjesta smrti Nova Gradiška i Đakovo, Mošo Levi (1892.) iz Splita je stra­
dao u Auschwitzu, a za Emicu Močoro/Mačoro (1916.) nema svjedočanstava
rodbine prijatelja ili židovskih organizacija. Srbijanski Spisak žrtava rata ima
dvije imenjakinje rođene iste godine od kojih je jedna stradala u Jasenovcu, a
druga u Đakovu. Zbog same prirode tog popisa na više mjesta su objašnjenje
„papirnate" žrtve za svaku priliku i te podatke treba spomenuti samo radi
općeg uvida u propagandu koja prati jasenovački mit.
U mrežnom jasenovačkom popisu od 19 navodnih žrtava koje imenom,
prezimenom i godinom rođenja odgovaraju podatcima iz Miletićeva popi­
sa za derpotaciju iz Travnika 1942. godine. Međutim, samo u dva slučaja
kod Alberta Izraela i Isaka Pape u digitalnom arhivu Yad Vashema postoje
odgovarajući zapisi iz kategorije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židov­
skih organizacija u kojima se kao mjesto smrti navodi Jasenovac. Kod ostalih
11 slučajeva u digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa s istoimenim
osobama iste godine rođenja, ali ni podatci iz drugih izvora ne samo da ne
potvrđuju da se radi o jasenovačkim žrtvama, već štoviše uglavnom ukazuju
na to da se ne radi o jasenovačkim žrtvama. Međutim, ima i dvojbenih slu­
čajeva.
Primjerice, tri Erne Atijas (1923., 1925., nepoznata godina rođenja) s
mrežnog jasenovačkog popisa razlikuju se u nekim identifkacijskim podatci-

410
ma od podataka iz dvaju zapisa (dvije različite žene, obje rođene 1922.) pre­
ma svjedočanstvima rodbine iz digitalnog arhiva Yad Vashema. Prema svje­
dočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vashema nepoznato je mjesto smrti
Erne Atijas iz Bihaća, premda su za razliku od mrežnog jasenovačkog popisa
poznati podatci o imenu oca i godini rođenja. Kod Erne Atijas iz Sanskog
Mosta, starije od imenjakinje iz mrežnog jasenovačkog popisa, rodbina je u
svjedočanstvu iz 1980. godine navela dva potencijalna mjesta smrti i to Staru
Gradišku i Jasenovac. Za Ernu Atijas iz Sanskom Mostu susjednog Prijedora
nema podataka u digitalnom arhivu Yad Vashema. Od triju Erna Atijas iz
mrežnog jasenovačkog popisa za najmanje dvije tamo nije mjesto.
Sveukupno od 86 deportiranih iz Travnika u ovom istraživanju se poka­
zalo da postoje dokazi za najviše dvije potencijalne žrtve premda u jednom
slučaju nije jasno radi li se stvarno o istom čovjeku s popisa za deportaciju iz
Travnika ili samo o njegovom godinu starijem imenjaku iz Sarajeva. Uglav­
nom, dubinska istraživanja sudbina pojedinaca i povezanih grupa pokazuju
da se za podatke s mrežnog jasenovačkog popisa može očekivati točnost od
najviše 5 do 10 % ako se rezultati ekstrapoliraju.

Egon i Amerika
O braći Ottu i Hugu Bergeru umrlima u Jasenovcu već je pisano u dru­
gim tekstovima u knjizi. Izgleda da su o njima apologeti jasenovačkog mita
vodili posebnu brigu pa se obojica nalaze po dvaput na mrežnom popisu
JUSP-a Jasenovac, možda zato što se radi o braći Egona Bergera koji je autor
knjige „44 mjeseca u Jasenovcu" o svom boravku u Jasenovcu. Egon Berger je
kao predratni komunist bio interniran u Jasenovcu. U logoru je proveo skoro
cijeli rat. U početku je navodno radio kao grobar, a kasnije je kao privilegira­
ni logoraš boravio u izdvojenom objektu kožare u samom gradiću Jasenovcu
izvan logorske ograde. Znači Berger je preživio rat u navodnom logoru smr­
ti u kojem su prema njegovim svjedočenjima ubijane stotine tisuća ljudi.675
Ustaše ga nisu ubili čak ni kad je bio teško bolestan od tifusa, već su ga liječili
u logorskoj bolnici.
Prema Bergeru su na tzv. graniku676 bdržavana natjecanja u klanju u
kojima su na jesen 1944. godine poklani desetci tisuća ljudi.677 Usporedbe
radi na mrežnom jasenovačkom popisu se samo kod dvojice navodi da su
ubijeni na graniku. Međutim i ta dvojica su dvojbena. Primjerice, kod Huga

675 Berger, s. 24.

676 Rampa za utovar robe na obali rijeke Save.
677 Berger, s. 40.
Grabera navode se tri mjesta rođenja u Hrvatskoj i Sloveniji te po dvije go­
dine rođenja i smrti. Dio tih podataka preuzet je iz komunističkog popisa
žrtava rata. U digitalnoj inačici tog popisa iz 1964. godine (L64) nalaze se dva
Huga Grabera. Jedan je Hrvat, a drugi Židov, razlika u godinama rođenja je
okruglih 10 i ti podatci se mogu naći u napomenama mrežnog jasenovačkog
popisa. „Obojica" su stradali u Jasenovcu, ali različitih godina koje odgova­
raju podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa. Autori jasenovačkog popi­
sa nonšalantno su kreirali jednu židovsku žrtvu od dviju iz svoga glavnog
izvora podataka. Tako su nesvjesno obezvrijedili svoj glavni izvor podataka
i pokazali da se tim podatcima ne može vjerovati. Usput, Hugo Graber se
samo za jedan samoglasnik razlikuje od premetaljke imena Egonova brata
Huga Bergera.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa o Hugu Graberu na
temelju svjedočanstava rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije, već
samo jedan podatak iz Spiska žrtava rata, srbijanske inačice komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine. Znači da nema potvrde da je Hugo Graber
ratna žrtva pa tako ni jasenovačka. Drugi logoraš navodno ubijen na graniku
je Spasoje Jevremović. Za razliku od Grabera kod kojeg ima i previše razli­
čitih podataka, kod Jevremovića se sve svodi samo na to da je ubijen 1944.
godine na graniku. Nema godine ni mjesta rođenja kao niti očeva imena. U
L64 je 88 Jevremovića, ali nitko od njih nije stradao u Jasenovcu pa čak ni
trojica navodno ubijenih 1944. godine. Ne treba posebno naglašavati da se
niti jedan od Jevremovića iz L64 ne zove Spasoje.
Jedini izvor podataka o Spasoju Jevremoviću iz mrežnog jasenovačkog
popisa je knjiga Nikole Nikolića. Nikolić je kao član srpske terorističke or­
ganizacije Mlada Bosna678 bio osuđen nakon atentata u Sarajevu na austro­
ugarskog prijestolonasljednika i nadvojvodu Franju Ferdinanda i njegovu
trudnu suprugu Sofiju.679 Tijekom Drugog svjetskog rata Nikolić je kao ko­
munistički jatak nekoliko mjeseci bio u Jasenovcu, ali ubrzo je razmijenjen za
zarobljene Nijemce.680 Organizirao je međunarodne izložbe o zločinima za
vrijeme Drugoga svjetskog rata, a na temelju podataka o Spasoju Jevremovi­
ću možemo prosuditi kakva je mogla biti vjerodostojnost prikazanog na tim

678 https://web.archive.org/web/20190325160955/https://hr.wikipedia.org/wiki/Mlada_Bosna
679 https://web.archive.Org/web/20190325161031/https://hr.wikipedia.org/wiki/Sarajevski_
atentat
680 https://web.archive.org/web/20190325160905/https://sr.wikipedia.org/wiki/%D
0%9D%D0%B8%D0%B A%D0%BEo/oD0%BB%D0%B0_%D0%9D%D0o/oB8%D0%-
BA%D0%BE%D0%BB%D0%B8%Dlo/o9B_(%Dl%80%D0%B5o/oD0o/oB2%D0%BE%D0%BB%D
l%83%Dl%86%D0%B8%D0%BE%D0%BD%D0%B0%Dl%80)
izložbama. Nikolić je baš kao i Berger bio dio komunističkog propagandnog
aparata.
Koliko ima pretjerivanja u razbacivanju s brojem žrtava možemo vidjeti
na dvama primjerima iz logora Bročice i Krapje koji prethode logoru Jase­
novac u Bačićevoj ciglani. Prema Miletićevu opisu na mjestu logora Bročice
podignuta je „(...) jedna-dvije barake a na ulazu stražara i dva stražarska tornja,
(,..)".681 Znači radi se o vrlo malom logoru s jednom ili dvije barake za logo­
raše. Međutim, prema Bergeru je iz logora Bročice u logor Krapje poslano
1.600 logoraša od čega je 1.500 ubijeno putem,682 a u Bročicama je ostalo još
1.900 logoraša. To bi značilo da je u logoru s jednom ili dvije barake bilo
3.500 logoraša, tj. najmanje oko 1.750 logoraša po baraki. Prema tomu to bi
morale biti barake veličine današnjih športskih dvorana jer inače ne bi bilo
dovoljno prostora ni da su svi spavali stoječki na kat.
Logoraš Relja Milanović pušten je iz Jasenovca u Srbiju i 30. travnja 1942.
godine dao je iskaz pred srbijanskim Komesarijatom za izbjeglice i preselje-
nike u Beogradu. U tom iskazu Milanović navodi da je prilikom preseljenja
iz logora Bročice bilo oko 450 Srba i oko 500 Židova.683 Dvadesetak godina
kasnije u Bergerovoj knjizi broj logoraša iz Bročica se otprilike učetverostru­
čio. Prema tomu možemo steći dojam koji je ritam povećanja jasenovačkog
mita u nekom vremenskom razdoblju.
Prema Egonu Bergeru na Gradini je u samo šest mjeseci od lipnja do
studenog 1942. godine poubijano preko 250.000 ljudi.684 Danas su čak i do­
maći apologeti jasenovačkog mita pritisnuti argumentima bar privremeno
odustali od takvih tvrdnji. Sam Egon Berger je najbolja negacija njegovih
tvrdnji o Jasenovcu jer bi po logici „jugo-historičara" kao uhićeni komunist
i još k tomu Židov u strašnom logoru smrti trebao biti smaknut i prije nego
što bi stigao do logorskih vrata. Međutim, ne samo da nije bio ubijen, već je
kraj logora dočekao kao jedan od privilegiranih zatočenika smještenih izvan
logora u samom mjestu Jasenovac.
U izvješću tzv. Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina oku­
patora i njihovih pomagača o zločinima u logoru Jasenovac Egon Berger je
poslije rata kao namještenik Propagandnog odjela komande grada Zagreba
spomenut pod rednim brojem 5 od samo 62 probrana svjedoka na temelju
čijih priča je zaključeno da je u logoru Jasenovac ubijeno „oko 500-600.000"

681 Miletić 1, Uvod.

682 Berger, s. 19.
683 Miletić 1, dok. br. 97.
684 Berger, s. 69.
ljudi.685 Jedan od svjedoka ustaških zločina koji se spominje u tom tekstu je i
Otto Berger.686 Osim brata Egona Bergera nema podataka o nekom drugom,
tj. prema jasenovačkom popisu trećem istoimenom preživjelom logorašu pa
se pod pretpostavkom da se radi o istom postavlja pitanje kada i kako je Otto
Berger mogao svjedočiti nakon rata ako je prema Bergerovoj knjizi bio mrtav
početkom 1942. godine.687
Prema potrebi kod jugokomunista izgleda i mrtvi mogu progovoriti.
Inače, prema mrežnom jasenovačkom popisu izgleda da Egonova braća Otto
i Hugo nisu ubijeni samo jednom, već dvaput - bar sudeći po tomu da su
dvaput upisani kao jasenovačke žrtve. Kod tih „četiriju" žrtava vrhunac ju-
gokomunističke lukavosti je promjena očeva imena iz Leopold u hrvatsku
inačicu Ljudevit. Tako je primjerice Hugo Berger Ljudevitov ubijen 1942., a
Hugo Berger Leopoldov 1944. godine.
Četvrti od braće Berger Leon također je bio u Jasenovcu, a prema knji­
zi Egona Bergera jednog dana je otišao na željeznički kolodvor u Jasenov­
cu istovarivati krumpir i ,,[o]dande je nestao."688 To je naravno bilo dovoljno
autorima mrežnog jasenovačkog popisa da se temeljem podataka iz knjige
M. Svob i Židovske općine Zagreb Leon Berger rođen 1910. godine u Novoj
Gradiški, otac Leopold, nađe na mrežnom jasenovačkom popisu kao žrtava
iz 1941. godine. Da to nije točno, pokazano je već u članku u Hrvatskom tjed­
niku u svibnju 2018. godine.689 Naime, prema L64 spomenuti Leon Berger je
navodno ubijen u nepoznatom logoru sredinom lipnja 1941. godine, odno­
sno u vrijeme dok Jasenovac još nije postojao.
Međutim, ono što u članku nije bilo istaknuto je tvrdnja da je Leon Berger
ubijen u nepoznatom logoru također laž. Naime, na mrežnoj stranici www.
geni.com postoji zapis da je Leon Stanley Berger rođen 1910. godine, sin Le-
opolda i Johane, brat Erne Colten te Otta, Huga i Egona Bergera pobjegao
ne samo iz jasenovačkog logora, već i iz Titova poslijeratnog komunističkog
„raja". Radije je izabrao biti taksist u New Yorku nego živjeti u komunistič­

685 Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača - Zlo­
čini u logoru Jasenovac, Spomen-područje Jasenovac, Banja Luka, 1980., s. 81.
686 https://web.archive.org/web/20190325192442/https://archive.org/stream/Zlocini_u_logo-
ru_JasenovacZjasenovac_djvu.txt
687 Berger, s. 52.
688 Berger, s. 24.
689 Banić & Koić, Sirovi podatci za fino tumačenje (Evo dokaza da je Javna ustanova SP Jase­
novac lažirala čak i jugoslavenski popis žrtava iz 1964. koji joj služi kao izvor), s. 38.-45.
koj diktaturi. Leon Berger umro je u Tennesseeju 1966. godine.690 Simbolično,
umro je iste godine kada je objavljena knjiga njegova brata Egona o Jasenov­
cu. Godine 2017. u SAD-u je objavljeno i englesko izdanje Bergerove knjige u
prijevodu Anamarije Škaro. Na kraju tog izdanja se za razliku od hrvatskog
opisuje kako je Leon Berger preko Splita pobjegao u Italiju te što se sve dalje
s njim događalo691 pa se na ovom primjeru opet vidi kako kustosi u JUSP-u
Jasenovac ili ne znaju pratiti literaturu ili je prate selektivno pa namjerno i
dalje ostavljaju lažne žrtve na mrežnom jasenovačkom popisu.
Slučaj udvostručivanja jasenovačkih žrtava nije specifičan i ograničen
samo na rodbinu Egona Bergera, djelatnika poslijeratnih komunističkih
službi. Prema jednom drugom slučaju možemo zaključiti da je to bila ra­
širena praksa. Gotovo isti obrazac je i u slučaju majora tzv. JNA Pavla Lev-
kovića, također nekadašnjeg jasenovačkog logoraša koji je nakon rata bio
povezan s prikupljanjem podataka o stradalim logorašima. Njegov slučaj je
još ekstremniji jer se njegovo ime dva puta nalazi na popisu jasenovačkih
žrtava kao Pavao Low i Pavao Law, tj. u inačicama prezimena prije nego što
ga je promjenom srbizirao u Levković. O tom slučaju već je pisano u tekstu
objavljenom u Hrvatskom tjedniku od 12. listopada 2017. godine pod naslo­
vom Komunistički autogol: Američki muzej holokausta u raljama jasenovačkog mita
koji je sprdnja sa zdravim razumom. U nedostatku stvarnih žrtava komunisti su
morali udvostručavati žrtve pa čak i one koje to nisu. Očito ih nije zanimala
istina. Osim toga po onoj staroj nije važna kvaliteta jer - dvaput je dvaput.

Romi
Kratki uvod u mendaciologiju o romskim žrtvama
Na početku samo nekoliko kratkih napomena o sadržaju poglavlja za
lakše razumijevanje i praćenje ove teme. U Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
nije bilo toliko Roma koliko se tvrdi. Predratni broj Roma temelji se na ne­
znanstvenim interpretacijama i nije podudaran s rezultatima popisa stanov­
ništva. Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64)
veliki broj Roma je ubijen u Jasenovcu prije uspostave tog logora. Prema
istom izvoru je većina Roma (više od 3/5) stradala u Jasenovcu prije početka

690 https://web.archive.Org/web/20181008141330/https://www.geni.com/people/Leon-Ber-
ger/6000000007423406416
691 https://web.archive.Org/web/20190405064651/https://books.google.hr/books?id=Be-7DgA
AQBAJ&pg=PT70&dq=44+months+in+jasenovac+leon+berger&hl=hr&sa=X&ved=0ahUKEwj-
boaOQrbjhAhWB26QKHd-2DKAQ6AEIKTAA#v=onepage&q=44%20months%20in%20jase-
novac%201eon%20berger&f=false
deportacija krajem svibnja 1942. godine. Dio logora u Jasenovcu tzv. IIIC,
odnosno „Ciganski" logor zauzimao je površinu od 400 četvornih metara
znači bio je namijenjen za vrlo mali broj logoraša i nije imao vrata. Brojni su
primjeri da Romi nisu ubijani odmah po dolasku u logor Jasenovac. Neki su
prema komunističkim podatcima mjesecima boravili u logoru. Neki Romi
su slani na rad na poljoprivredna dobra kao Feričanci ili u njemački Reich.
U brojnim mjestima Nezavisne Države Hrvatske izrazit je nesklad između
broja deportiranih u odnosu na stradale. Nesklad je još izraženiji s obzirom
na predratni broj Roma u odnosu na broj stradalih u Jasenovcu iz istih mje­
sta. Kad se sagledaju svi gore navedeni dijelovi predmetne mendaciologije,
postaje jasnije da romske žrtve istih imena i prezimena, istih ili neznatno
različitih godina starosti iz istih ili susjednih mjesta nisu slučajnost, već ato-
marni dijelovi velike laži.

Uvod u problematiku
Prema komunističkom popisu žrtava Drugoga svjetskog rata iz 1964.
godine u Jasenovcu je stradao 1.471 Rom. Zanimljivo je da taj podatak od­
govara izračunu broja Roma temeljem prirodnog prirasta ako se kao osnova
uzme broj osoba koje su se u Hrvatskoj izjasnile kao Cigani na zadnjem pre­
dratnom popisu. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64)
broj Roma je povećan za oko 3 tisuće u odnosu na tiskanu inačicu i tako se
došlo do 4.365 romskih žrtava. To otprilike odgovara starijim interpretacija­
ma predratnog broja Roma na području Hrvatske. Onda se netko dosjetio da
jednostavno treba povećati predratni broj popisanih Cigana, odnosno Roma
i tako je stvorena osnova za trenutni broj romskih žrtava na mrežnom jase-
novačkom popisu. U međuvremenu je od gore spomenutog komunističkog
popisa žrtava rata broj Roma navodno ubijenih u Jasenovcu narastao je 11
puta. Tu se vjerojatno ne misli stati i to iz vrlo jednostavnog razloga jer je tu
najlakše manipulirati podatcima, odnosno lagati. Podatci o broju popisanih
na zadnjem predratnom popisu koji su se izjasnilli kao Cigani jedva prelaze
tisuću ljudi, a podatci po naseljima iz kojih je najveći broj romskih žrtava i
izračuni prirodnog prirasta stanovništva također su u suprotnosti s brojem
romskih žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu. Uglavnom, sve dosa­
dašnje „istine" temelje se na jugokomunističkim propagandnim lažima i na
površnim interpretacijama kojima je ta komunistička propaganda poslužila
kao nekakav „znanstveni" temelj. U tekstu koji slijedi prikazani su rezultati
multidisciplinarne analize romskih žrtava iz Jasenovca.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Komi­
sija za popis žrtava rata komunističke Jugoslavije je do 1964. godine popisala
oko četiri tisuće romskih žrtava navodno stradalih u logoru Jasenovac. Do
danas je taj broj računajući i bezimene romske žrtve s mrežnoga jasenovač-
kog popisa narastao na više od 16 tisuća. Sudeći prema dosadašnjoj agendi
kreatora popisa taj će broj vjerojatno rasti do donje granice komunističke
dogme od 25 tisuća ubijenih Roma pa čak možda i do granice od 40 tisuća
romskih žrtava. Ti brojevi nemaju nikakvog znanstvenog uporišta u doku­
mentima, demografskim podatcima ili u iskapanjima na području logora
Jasenovac i Stara Gradiška. Čak i neki apologeti jasenovačkog mita navode
znatno manji broj romskih žrtava od onih na mrežnom jasenovačkom popi­
su. Primjerice, prema N. Lengel-Krizman je oko pet i pol tisuća poimenično
i tri tisuće bezimenih, a V. Žerjavić procjenjuje da ih je u Jasenovcu stradalo
oko 10 tisuća.692
Na popisu iz 1948. godine u Srbiji je bilo 6.000 Roma više od očekivanog
na temelju izračuna.693 Vezano za to Zerjavić navodi sljedeće: „Višak Roma
mogao bi se, eventualno, objasniti i prebjegom iz Hrvatske, ali ta mogućnost ovdje
nije uzeta u obzir. "694 Međutim, tri godine kasnije Zerjavić je to ipak uzeo u
obzir pa je tomu prilagodio broj Roma stradalih u Jasenovcu. Prema njego­
vom izračunu u Hrvatskoj je 1941. trebalo biti oko 16.000 Roma, u Bosni i
Hercegovini oko 1.000. Na prvom poslijeratnom popisu u Hrvatskoj i BiH
bilo je oko 1.000 Roma. Iz navedenoga je razvidno na kakvim je temeljima
nastala „procjena" od 10.000 Roma stradalih u Jasenovcu.
Prema podatku iz Srbije koja se 1997. godine još uvijek skrivala iza na­
ziva Jugoslavije u Jasenovcu je bilo manje od šest tisuća romskih žrtava. Broj
od 25 tisuća i više romskih žrtava samo u Jasenovcu znatno premašuje broj
Roma na području cijele Nezavisne Države Hrvatske. Znači u svrhu neka­
kvog koliko-toliko suvislog znanstvenog opravdanja takvog broja romskih
žrtava, apologeti jasenovačkog mita moraju pokazati da je broj Roma bio
jednak ili veći od broja žrtava. U tu svrhu služe razne kvaziznanstvene inter­
pretacije predratnog broja Roma koje se opravdavaju metodologijom popisa,
etnomimikrijom i sličnim tezama. Logično objašnjenje za enormno povećani
broj Roma u Hrvatskoj nakon Prvoga svjetskog rata bar prema interpretaci­
jama popisa ne može biti etnomimikrija, već manipulacija rezultatima popi­
sa ili plansko doseljavanje iz Srbije. Primjerice, za porast broja Roma od oko
7.500 prema interpretacijama rezultata predratnih popisa nema uporišta u
prirodnom prirastu, a velika većina tog porasta je na područjima gdje prije
toga nije bilo Roma pa nije ni moglo biti etnomimikrije. Zanimljivo je da je

692 Geiger, Brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac, 1941.-1945., s. 230.

693 Žerjavić, 1989., s. 42.
694 Ibid., s. 43.
istog reda veličine, tj. oko 6.500 broj deportiranih Roma koji se može naći u
digitalnim publikacijama. Premda se je na zadnjem predratnom popisu iz
1931. godine samo nešto više od tisuću ljudi u Hrvatskoj izjasnilo kao Cigani,
prema nekim interpretacijama taj se broj povećava na više od 14 tisuća. U
kombinaciji s brojem Roma popisanih na prvom poslijeratnom popisu 1948.
godine kad ih je u Hrvatskoj zabilježeno 405 izvode se zaključci o genocidu
nad tisućama Roma.
Kako je prema jugokomunističkoj povijesti samo u Jasenovcu ubijeno
deset puta više Cigana, tj. Roma iz Hrvatske nego što ih je zabilježeno na
predratnom popisu, moralo se naći nekakvo pseudoznanstvene objašnjenje
za takvu nelogičnu situaciju. U nekim interpretacijama se ide toliko daleko
da se i „ostali" s popisa računaju kao Romi, premda bi prema znanstvenoj
logici u tom slučaju trebalo uzeti u obzir da su brojni „ostali" u Hrvatskoj
vjerojatno nastali uglavnom na štetu Hrvata uslijed načina popisivanja kao
instrumenta velikosrpske politike. Primjerice, prema Općem šematizmu Ka­
toličke crkve u Jugoslaviji je 1937. godine bilo 10,3 % više katolika nego na
popisu 1931. godine.695 Prema tomu porast broja katolika u Jugoslaviji je u
desetljeću pred rat trebao biti najmanje 17,1 %. To je znatno veći porast od
onih stopa prirasta koje se koriste za proračune broja Hrvata i ostalih kato­
lika do 1941. godine, odnosno do prvoga poslijeratnog popisa 1948. godine.
Kod deportiranih Roma mogu se primjerice razlikovati kriminalci, pro­
sjaci, potencijalno društveno problematični bez imovine i zanimanja, poten­
cijalni jataci i simpatizeri komunista te Cigani-Srbijanci doseljavani nakon
1918. godine radi promjene etničke slike Hrvatske. S druge strane, u brojnim
dokumentima se navode primjeri Bijelih cigana - arijevaca koji su bili pripad­
nici Hrvatskih oružanih snaga, tj. ustaše i domobrani, zatim Romi zaposleni
u strateški važnim objektima i ustanovama kao u zrakoplovnim bazama i na
željeznici. Situacija nije tako crno-bijela kako je tumače jugoslavenska komu­
nistička historiografija i njezini sljednici. Čak se i prema navodima M. Bula-
jića, bivšeg direktora srbijanskog Muzeja žrtava genocida, može zaključiti
kako hrvatske vlasti nisu ubijale ilegalne romske nomade, već su ih vraćali
preko granice u Srbiju.
Podatci o deportacijama izrazito su nepodudarni s podatcima o broju
romskih žrtava iz pojedinih područja. Primjerice, manje ubijenih nego de­
portiranih s istog područja moglo bi se objasniti na razne načine, ali više
ubijenih u logorima nego deportiranih u njih ukazuje na manipulacije s bro­
jem žrtava. Međutim, usporedbe demografskih podataka i broja romskih

695 Draganović, 1959.

žrtava u slučaju kad je više ubijenih nego što ih je bilo u pojedinim područ­
jima mogu se suvislo objasniti jedino manipulacijama s brojem žrtava. Pre­
ma tom kriteriju dvojbeno je 86 % romskih žrtava s mrežnog jasenovačkog
popisa. Kad se usporede podatci iz digitalne inačice komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine (L64), skoro polovica Roma je prema navedenim
nadnevcima smrti u rubrici „ggsm" ubijena u Jasenovcu kada to nije bilo
moguće uglavnom zato što tada još nije bilo logora u Jasenovcu pa čak ni
logora u obližnjim Bročicama i Krapju. Štoviše, prema L64 čak 3/5 Roma je
ubijeno u Jasenovcu prije nego što su počele deportacije Roma u 1942. go­
dini. Zanimljivo je da prema mrežnom jasenovačkom popisu kod 2 do 3 %
stradalih Hrvata, Zidova, Srba pa i muslimana nije navedena godina smrti,
tj. ona je nepoznata, a kod Roma je to u promilima. Sve se navodno zna, a
sve manjkavosti i nesukladnosti podataka o romskim žrtvama opravdavaju
se nedostatkom dokumenata. Međutim, ne nedostaje dokumenata koji poka­
zuju da su Romi bili smješteni u dijelu logora na površini od 400 kvadratnih
metara pa to jasno ukazuje koliko ih je moglo biti u logoru. Ne nedostaje
ni pokazatelja prema kojima navedena „imena" stradalih Roma nisu prava
imena, već u najboljem slučaju nadimci ili samo izmišljotine koje pokazuju
čudan smisao za humor jugokomunističkih popisivača. Neki od opskurnijih
primjera su Aseksandar, Brenka, Gujo ili Balavica. Svu razinu manipulacije
imenima i žrtvama može se vidjeti na primjeru muških žrtava imenom Jalža
što je hipokoristik od Elizabeta. Broj takvih pogrješaka ukazuje da se ne radi
o slučajnosti. U Jugoslaviji je popis žrtava rata bio desetljećima skrivan sve
do pada komunizma, a računalo se da stranci ne će znati da se radi o izmi­
šljenim imenima.
Osim već navedenih primjera problematična su i mjesta rođenja navod­
nih žrtava. Uz već spomenute demografske nelogičnosti u pojedinim naselji­
ma problematični su i sami nazivi nekih mjesta. Naime, kod nekih žrtava se
navode nepostojeća mjesta rođenja. Nazivi mjesta rođenja su bitni jer ako se
ne zna točno iz kojeg su mjesta žrtve rođenjem ili boravkom, kako se točno
zna tko su? To znači da nije bilo nikakve provjere podataka pa samim time
niti pojedinačne provjere podataka o navodnim žrtvama. Još jedan veliki
problem su navodne žrtve s područja koja nisu bila pod kontrolom hrvatske
vlasti kao što su Međimurje, Gola i Baranja. Ako nije bilo hrvatske vlasti,
postavlja se pitanje kako su Romi s tog područja mogli biti deportirani u Ja­
senovac? U nekim slučajevima broj romskih žrtava je čak i veći nego što ih je
u tim područjima bilo prije rata. Sve te pseudoznanstvene akrobacije rađene
su jer se očito broj stvarnih romskih žrtava ne podudara sa željama kreato­
ra popisa pa se paradoksalno na poimeničnom popisu nalazi čak oko 2.500
bezimenih romskih žrtava. Izvori podataka o romskim žrtvama su također
uvelike dvojbeni. Svjedočanstva povlaštenih jasenovačkih logoraša svakako
nisu najvjerodostojniji mogući izvori pogotovo ako neki nisu bili u istom
logoru ili u isto vrijeme kad su bile deportacije Roma. Još su manje uvjerljivi
podatci djelatnika komunističkih propagandnih odjela ili knjige objavljene
pola stoljeća nakon što su navodnog autora ubili jugokomunisti. Kod ostalih
izvora često se radi o prepisivanju podataka iz nekoliko inačica komunistič­
kog popisa žrtava rata pripremljenog u velikoj mjeri radi dobivanja ratnih
reparacija od Njemačke. Njemačka nije priznala komunistički broj žrtava
zbog očitog pretjerivanja. Zbog nesklada između činjenica i jugokomunistič-
ke propagande desetljećima je i popis žrtava rata bio skrivan u nedostupnim
jugoslavenskim arhivima. Apologeti mita su prisiljeni na prepisivanje ju-
gokomunističkih podataka jer svako znanstveno istraživanje izvan te sheme
dovodi do rušenja cijele konstrukcije jasenovačkog mita.

O broju Roma
Predratni broj Roma na području Hrvatske je predmet različitih inter­
pretacija koje znatno variraju pa čak i u različitim tekstovima istih autora.
Prema Vojaku (2004.) je 1921. godine na području Hrvatske, Slavonije, Me­
đimurja, na Krku i u Kastvu bilo 5.911 Roma.696 Kad se ti podatci svedu na
područje kasnije nastale Savske banovine, 1921. godine je na tom području
bilo je 4.611 Roma, a na području današnje Hrvatske 1921. godine bilo je
4.805 Roma.697 Prema istom autoru 1931. godine je na području Savske bano­
vine bilo 14.284 Roma, a na području današnje Hrvatske 14.314 Roma.698 To
je povećanje broja Roma u jednom desetljeću od skoro 2 i pol puta, a za to je
potreban prosječan porast od oko 10 % godišnje. To u predratnoj Jugoslaviji
nije bilo moguće postići prirodnim prirastom, već masovnim useljavanjem
ili manipulacijom brojem Roma. Da se ne radi o egzaktnim podacima, već o
različitim interpretacijama pa čak i u slučaju istih autora, može se vidjeti na
sljedećem primjeru. Prema Vojakovim podatcima iz 2018. godine o Popisima
Roma 1880. - 1948. na području Hrvatske 1921. godine bio je 12.241 Rom.699
Premda se ti podatci ne odnose na potpuno isto područje, ipak je prevelika
i neobjašnjiva razlika u odnosu na podatke istog autora iz 2004. godine pre­
ma kojima je u Hrvatskoj ovisno o području promatranja moglo biti između

696 Vojak, 2004., s. 458.

697 Ibid., s. 460., 472.
698 Ibid., s. 459., 472.
699 Vojak, Priručnik, 2018., s. 33.
4.805 i 5.911 Roma. Nejasno je gdje je u međuvremenu nastala ta fantom­
ska razlika od 6.300 do skoro 7.500 Roma viška u odnosu na starije podat­
ke. Kakva je to metodologija kojom se udvostručuje broj Roma u Hrvatskoj
na popisu stanovništva za 1921. godinu? U ovom slučaju etnomimikrija ne
može biti opravdanje. Nešto blaži slučaj je popis iz 1931. godine gdje se za
Hrvatsku, tj. za Savsku banovinu navodi podatak o 14.284 Roma.700 Kada se
zbroje pojedinačni podatci o broju Roma po kotarevima u Hrvatskoj, dobije
se zbroj od 14.514.701 Stvaran broj je nešto manji jer je primjerice od 190 Roma
iz Iloka veliki dio u selima koja su nakon rata oteta Hrvatskoj i pripojena Sr­
biji. Prema zbroju Roma po kotarevima na području današnje Bosne i Herce­
govine je 1931. godine bilo 1.150, a u istočnom Srijemu koji je nakon Drugog
svjetskog rata otela Srbija bilo je 1.590 do najviše 1.780 Roma ako uračunamo
potencijalni broj Roma iz nekih sela kod Iloka koja su pripojena Srbiji. Sve­
deno na područje Nezavisne Države Hrvatske 1931. godine bilo je uzimajući
u obzir interpretacije iz gore navedenih izvora sveukupno 17.524 Roma. To
otprilike odgovara Zerjavićevim izračunima prema kojem je 1941. godine u
Hrvatskoj bilo oko 16.000, a u Bosni i Hercegovini oko 1.000 Roma.702
Naizgled zbunjujuća šuma različitih brojeva uvelike je uvjetovana stal­
nim promjenama teritorijalnog uređenja, tj. posezanjem za hrvatskim terito­
rijem u dvije za Hrvate političkim sustavom naizgled različite, ali suštinski
jednako zločinačke države zvane Jugoslavija. Situacija je puno jasnija kad
se promatraju samo činjenice, a ne fantazmagorične interpretacije kreira­
ne sukladno nečijim željama i planovima. Problem predratnog broja Roma
uvelike je nastao iz pokušaja objašnjenja jugokomunističke i srpske procjene
broja stradalih Roma tijekom Drugoga svetskog rata na području Nezavisne
Države Hrvatske. Broj Roma 1941. godine u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
čak i prema Zerjavićevim izračunima je bio ispod 20.000, a procjene broja
romskih žrtava u komunističkoj i srpskoj historiografiji samo za logor Jase­
novac su od 25.000 do 100.000.703 Znači čak i prema najnižim „procjenama"
broj ubijenih Roma samo na tom jednom mjestu, tj. u logoru Jasenovac veći
je od ukupnog broja Roma koji su tada živjeli na cijelom području Nezavisne
Države Hrvatske, a najveći navedeni broj romskih žrtava iz Jasenovaca veći
je od ukupnog broja Roma koji su tada živjeli na području cijele Jugoslavije.

700 Vojak, 2004., s. 464; Vojak, Priručnik, 2018., s. 33.

701 Vojak, 2004., s. 38.
702 Žerjavić, 1989., s. 36. i 39.
703 Koić & Banić, Jasenovac - "Ciganski logor" (Nema nikakvih dokaza o masovnoj likvidaciji
Roma u Jasenovcu), s. 38.-46.
Iz toga je razvidno da su sve te „procjene" samo propagandističke brojke bez
uporišta u činjenicama.
Siva zona popisa

Podatke u kojima je više ubijenih nego što je bilo živih ne može obra­
niti niti cijela vojska spin-doktora. Ako nema dovoljno Roma za željeni broj
žrtava, mora ih se kreirati. Za to je pogodna siva zona popisa, a to su svi
nedefinirani kao primjerice „nepoznati" i „ostali". Primjerice, tako Biondich
pozivajući se na Slobodana D. Miloševića (to nije onaj na kojeg ste vjerojatno
prvo pomislili) navodi da je u popisu iz 1931. godine bilo oko 70.000 osoba u
kategoriji „ostali i nepoznato", a kod vjere „bez konfesije" i smatra da je većina
Roma u toj kategoriji. Oko 31.000 takvih živjelo je na području Nezavisne
Države Hrvatske, tj. 20.528 u Hrvatskoj i 11.272 u Bosni i Hercegovini.704 To
bi po takvim interpretacijama značilo da je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
sveukupno moglo biti čak oko 56.000 Roma. Međutim, prema drugim po­
datcima Romi su se konfesionalno izjašnjavali kao i većina stanovništva na
području na komu su živjeli pa se tako oko 69 % Roma u Hrvatskoj izjasnilo
kao rimokatolici, a oko 30 % kao pravoslavci.705 Prema tvrdnjama Vojaka u
Hrvatskoj se samo trećina Roma izjasnila kao pripadnici ciganske narodno­
sti.706 Po toj bubble boy logici za Hrvatsku i BiH bi broj Roma 1941. godine
trebao biti oko 51.000, a za istočni Srijem oko 6.000 pa je to podudarno s ide­
jama Slobodana D. Miloševića. Ako je Roma na prvom poslijeratnom popisu
iz 1948. godine u Hrvatskoj (405) te BiH (442) bilo manje od 1.000, jasno je
kakvi se megalomanski brojevi romskih žrtava mogu iz toga izvući. To je
krajnost tog mita, ako se kod mitova uopće može govoriti o krajnostima, jer
se mitovi prilagođavaju vremenu i situaciji. Međutim, za znanstveni pristup
je bitno kako se stvarno izjašnjavalo stanovništvo koje neki različitim me­
todologijama pretvaraju u Rome. Primjerice, prema Vojakovoj interpretaciji
popisa stanovništva iz 1931. godine na području Savske banovine bila su
14.284 Roma, ali stvarno se kao pripadnicima ciganske narodnosti, tj. kao Ci­
gani ili prema danas prevladavajućoj terminologiji Romi izjasnilo samo 1.336
osoba.707 Većina tih koje se u interpretacijama označava kao Romi izjasnila
se pripadnicima jugoslavenske narodnosti (12.486), a dio kao Mađari (20),
Rumunji (351) i Turci (88). U svakom slučaju očito je da baš i ne vrijedi jed­
nadžba 16 tisuća predratnih Roma iz Hrvatske plus tisuću predratnih Roma

704 ilošević, s. 239.

705 Vojak, 2004., s. 463.
706 Ibid., s. 447.
707 Ibid, s. 466., 468.
iz BiH minus poslijeratnih 405 Roma iz Hrvatske i 442 iz BiH jednako 16.153
što je podudarno s brojem od 16.164 Roma ubijenih uglavnom u logoru Ja­
senovac i nešto u logoru Stara Gradiška prema mrežnom popisu JUSP-a Ja­
senovac prema stanju s kraja siječnja 2020. godine. Po toj logici mjesto smrti
baš svih Roma iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine je logor Jasenovac uz malu
pripomoć logora Stara Gradiška. To bi značilo da niti jedan Rom iz Hrvatske
i BiH tijekom Drugoga svjetskog rata nije stradao ili umro na nekom drugom
mjestu. Za ovakvu savršenu jednadžbu potrebna je potpuna sinkronizacija
rađanja i umiranja ili samo bujna mašta.
Zanimljivi se rezultati dobiju kad se promotri kretanje broja Roma u
Hrvatskoj u jednom dužem razdoblju prije i nakon Drugoga svjetskog rata.
Broj Roma na popisima stanovništva ostao je gotovo isti, tj. bilo je oko 1.300
Roma na tri od pet popisa stanovništva u razdoblju od 1931. do 1971. godi­
ne. U stvari u tom razdoblju od 40 godina broj Roma od popisa do popisa
ciklički se mijenjao za oko 900 bez obzira je li rat ili mir (1.336 / 405 1 1.261
I 313 / 1.257).708 Iz navedenih podataka mogu se pretpostaviti dvije stvari.
Prvo, ako se 1931. nisu izjašnjavali kao Cigani, tj. Romi, već drukčije, uglav­
nom kao pripadnici neke nespecificirane „jugoslavenske narodnosti", a kako
uz to većina autora navodi nisku nacionalnu svijest i asimilaciju, zašto bi
se isto stanovništvo izjašnjavalo kao Romi na popisu iz 1948. godine? Kako
je već prije navedeno, većina „Roma" su bili rimokatolici pa je vjerojatno
da se dio onih 12.486 iz kategorije neke od „jugoslavenskih narodnosti" na
kasnijim popisma izjašnjavao primjerice kao Hrvati, a pravoslavci kao Srbi.
Vjerojatno se tako nakon rata izjasnio i dio od onih predratnih 1.336 pripad­
nika „ciganske narodnosti" tim više što je prije rata velika većina njih (85 %)
živjela na rubnom području Hrvatske prema Srbiji/09 Primjerice, bez dubljeg
ulaženja u etnogenezu Karavlaha, tj. radi li se o Romima ili ne i o podrijetlu
nekih prezimena, treba navesti da Hrvati s prezimenom Karavlah žive u Po­
žegi, Virovitici i Orahovici u Slavoniji te u dijelu Srijema koji je trenutno u
Vojvodini.710
Etnomimikrija i prostorni hijatus

Kao jedno od glavnih opravdanja za različite podatke o broju Roma če­

sto se navodi etnomimikrija. To je vrlo zgodno opravdanje, ali upitne vjero­

708 https://web.archive.org/web/20190313072741/https://en.wikipedia.org/wiki/Demographi-
cs_of_Croatia; Vojak 2004., s. 466.
709 Vojak, 2004., s. 466.
710 https://web.archive.org/web/20190313073301/https://actacroatica.com/hr/surname/Kara-
vlah/
dostojnosti. Pripadnost nekom narodu ili etničkoj grupi nije nužno uvjetova­
na rođenjem, već i nekim drugim razlozima kao primjerice osjećajem pripad­
nosti, tj. načinom života. Prema duck testu to ide otprilike ovako - zvalks like a
duck, quacks like a duck, it's a duck.711
Demografski podatci s početka XX. stoljeća iz istočne Slavonije ukazuju
da se u brojnim slučajevima ne radi o etnomimikriji, već o kasnijim manipu­
lacijama u svrhu povećanja broja jasenovačkih žrtava. Primjerice, 1910. godi­
ne je broj Roma u Markušici s obzirom na jezik i vjersku pripadnost mogao
biti oko 116, u Novim i Starim Jankovcima 270, a u Tordincima 22.712 Među­
tim, prema Miletiću iz Markušice je u Jasenovac navodno deportirano 254, iz
Novih i Starih Jankovaca 864, a iz Tordinaca 52 Roma.713 Prema proračunu
prirodnog prirasta za ta sela iz Markušice je u Jasenovac deportirano oko 90
Roma više nego što ih je trebalo biti, iz Tordinaca dvadesetak više, a iz Novih
i Starih Jankovaca skoro 500 više nego što bi ih bilo prema prirodnom prira­
stu. Znači samo iz tih četiriju sela je navodno deportirano čak oko 600 Roma
više nego što bi ih po demografskom proračunu trebalo biti. Ta čudna razli­
ka između deportiranih i mogućih može se objasniti na dva načina: velikim
doseljavanjem Roma u Hrvatsku u razdoblju između dvaju svjetskih ratova
ili jugokomunističkim manipulacijama popisima žrtava rata. Demografski
proračuni su provjerljivi, a jugokomunistički popisi baš i nisu pa je razvidno
gdje prvo treba tražiti uzroke nesklada u brojčanim podatcima i izračunima.
Nije takav slučaj samo u navedenim primjerima jer takvih čudnih pri­
mjera ima i u drugim područjima Hrvatske. Dobar primjer je područje Hr­
vatske između Osijeka, Đakova i Županje na istoku Hrvatske do Koprivnice
i Zagreba na zapadu. Na tom području Banske Hrvatske 1910. godine go­
tovo da i nije bilo Roma.714 Međutim, u istom području prema Vojakovoj
interpretaciji podataka iz popisa 1931. godine bilo je oko 5.500 Roma. Kad se
promatraju podatci o povećanju broja Roma za cijelu Hrvatsku, povećanje
njihova broja koji je bez uporišta u prirodnom prirastu iz 1931. godine veći
je za 7.500 u odnosu na podatke iz 1910. godine. Može se postaviti pitanje
kakva je to etnomimikrija kod koje se s otprilike 0 Roma u dva desetljeća
svijest toliko promijeni da se dođe do 5.500. U ostalim krajevima gdje je bilo

711 https://web.archive.org/web/20190313073408/https://en. wikipedia.org/wiki/Duck_test

712 https://web.archive.Org/web/20190313073501/https://bs.wikipedia.org/wiki/Markusica
https://web.archive.Org/web/20190313073643/https://bs.wikipedia.org/wiki/StariJankovci
https://web.archive.Org/web/20190313073750/https://bs.wikipedia.org/wiki/NoviJankovci
https://web.archive.Org/web/20190313073948/https://bs.wikipedia.org/wiki/Tordinci
713 Miletić 1, dok. br. 101.
714 Vojak, Priručnik, 2018., s. 33.
Roma, to povećanje je oko 2.000 pa to znači da je tamo morala biti znatno
slabija ta ista naglo pobuđena svijest o iskazivanju romskog podrijetla. U
nekim područjima kao da je navodna etnomimikrija ostala jednako jaka kao
i prije. Primjerice, područje Kutine je prema podatcima Vojakove interpre­
tacije popisa stanovništva iz 1910. godine u kategoriji od 11 do 50 Roma, a
prema interpretaciji podataka popisa stanovništva za 1931. godinu bilo ih je
24. Znači može se zaključiti da je eventualno povećanje broja Roma na po­
dručju Kutine uvjetovano prirodnim prirastom, a ne probuđenom svijesti o
podrijetlu. Za razliku od Kutine u susjednom području Garešnice broj Roma
je praktično od ništa skočio na preko 400.
Zanimljivo je da je apsolutno najveći porast broja Roma u razdoblju iz­
među 1910. i 1931. godine u Slatini gdje je od praktično nula povećan na
preko 800. Nadalje, među značajnim su porasti broja Roma u Virovitici, Bje­
lovaru, Grubišnom Polju, već spomenutoj Garešnici, Pisarovini, Karlovcu i
Ogulinu. Znači prema prostornom rasporedu znakovit je porast broja Roma
u području uz „velikosrpsku granicu" Virovitica - Karlovac - Karlobag.
Premda manji u apsolutnim iznosima, ista obilježja ima i porast broja Roma
u ličkom području (Brinje, Otočac, Gospić i Gračac), tj. u dijelu „velikosrpske
granice" prema Karlobagu. Ta pojava ukazuje da se možda dijelom radi o
planskom naseljavanju radi promjene etničke strukture stanovništva duž za­
mišljene granice „velike Srbije". To je nešto slično kao što se Hrvatsku plan­
ski naseljavalo tzv. „soluncima" ili „solunašima".715 Te velikosrpske doselje­
nike je hrvatska vlast počela vraćati u Srbiju već sredinom 1941. godine.716
Za pretpostaviti je da bi se isto tako postupilo i prema iz Srbije doseljenim
Romima.

O progonu Roma
U tekstu O broju Roma pokazano je kako se manipulira predratnim bro­
jem Roma pa se na temelju dvojbenih interpretacija o njihovu broju prije i na­
kon rata dolazi do broja romskih žrtava koji je u nekim slučajevima veći od
broja živih početkom rata. Osim manipulacija brojem romskih žrtava zbog
demografije koja im ne ide u prilog, apologeti jasenovačkog mita, tj. onog
dijela koji se odnosi na Rome imaju još nekoliko velikih problema u doka­
zivanju svojih teza. Jedan od glavnih problema je da nema dokaza protuci-
ganske propagandne kampanje. U stvari Romi se jedva spominju u medijima

715 https://web.archive.org/web/20190313074038/https://narod.hr/hrvatska/tko-solunasi-do-
seljeni-srbi-digli-oruzanu-pobunu-oko-vukovara
716 Škiljan, 2012., s. 1.-34.; www.doiserbia.nb.rs/img/doi/0038-982X/2012/0038-982X1202001S.pdf
tijekom rata, a u rasnim odredbama spominju se u samo jednoj rečenici. Kad
se negdje, premda rijetko, i spominju, radi se o relokaciji, preseljenju ili ise­
ljavanju, a ne o uništenju. Koliko je poznato, Romi su u Jasenovcu bili smje­
šteni u 400 kvadratnih metara dijela logora koji se zvao IIIC i u obližnjem
selu Uštica, a dio Roma bio je smješten i u selu Donja Gradina. U Jasenovcu
i okolici uglavnom u Donjoj Gradini bila su brojna iskapanja i sondiranja na
stotinama mjesta, a koliko je do sada poznato, sveukupno je u službenim
iskapanjima nađeno manje od 500 leševa i navodno još dvjestotinjak u ne­
službenima. Znači nema materijalnih dokaza o masovnom stradanju logora­
ša u Jasenovcu pa tako ni Roma. Unatoč tomu neki su čak detaljno razradili
tri faze progona Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Problem kod te tri
faze je u tomu što nema nedvojbenih dokaza o četvrtoj fazi - uništenju. O
tomu će više biti riječi dalje u tekstu.
Tri faze progona Roma

Prema Vojaku „(...) anticiganistička politika hrvatskih vlasti imala je svoj vr­
hunac za vrijeme Drugog svjetskog rata, (...)" 717 Problem s tim navodom mogla
bi biti činjenica da stoljećima prije do travnja 1941. godine nije bilo hrvatske
vlasti pa „anticiganistička politika" na hrvatskom životnom prostoru nije
mogla biti hrvatska. Do kraja Prvoga svjetskog rata mogla je biti austrijska
ili mađarska, a između dvaju svjetskih ratova srpska. Nakon 10. travnja us­
postavljena hrvatska vlast je bila između čekića i nakovnja, tj. između dvaju
„saveznika" koji su nametali svoje interese pa tako i u rasnoj politici. Prema
istom autoru prva faza progona Roma je donošenje „rasnih i drugih zakona".
Donošenje rasnih odredbi bilo je 30. travnja 1941. godine. Druga faza bi bila
„kada su ustaške vlasti promišljale o mogućnostima kolonizacije Roma", a s time
je povezano i „popisivanje svih Roma u NDH, što se provelo u ljeto 1941."718 To
je netočno jer su primjerice neki Romi popisani tek u studenome 1941. go­
dine.719 Upitno je jesu li uopće svi i popisani. Početak te druge faze bi bio 3.
srpnja 1941. godine kad je objavljena odredba o popisivanju Roma.720 Treća
faza bila je u „kasno proljeće i ljeto 1942., a radilo se o deportiranju svih Roma"
u logor Jasenovac. Prema Vojaku „većina Roma je u tom logoru mučena i ubi­
jena."™ Prema Zerjaviću u ratu je stradalo oko 15 tisuća hrvatskih Roma,
a u Jasenovcu je prema istom autoru stradalo oko 10 tisuća Roma iz cijele

717 Vojak, Zbornik, 2018., s. 245.

718 Ibid., s. 245.
719 Miletić 3, dok. br. 21.
720 Vojak, Zbornik, 2018., s. 257.
721 Ibid., s. 245.
Nezavisne Države Hrvatske.722 Uglavnom, prema Žerjavićevim podatcima
moglo bi se zaključiti da u Jasenovcu nije stradalo od 6 do 8 tisuća723 Roma
s područja Nezavisne Države Hrvatske. To je u kontradikciji s Vojakovim
navodima da su svi Romi iz Nezavisne Države Hrvatske deportirani u Jase­
novac gdje je „većina (...) ubijena". Ako pak netko od apologeta jasenovačkog
mita osporava Žerjavića, onda osporava i cijeli rezervni jasenovački mit o 80
do 100 tisuća ubijenih u Jasenovcu jer su Žerjavićevi izračuni znanstveni te­
melj tog mita. Ako su ti Romi ubijeni negdje drugdje, apologeti jasenovačkog
mita bi trebali reći gdje jer ne radi se o nekolicini, već o tisućama. Možda bi
se tada prekinula ova nehotična batrahomiomahija između apologeta jaseno­
vačkog mita.
Glede ukupnog broja romskih žrtava u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj
nevezano za logor Jasenovac uglavnom se spominje 9 događaja u kojima su
tijekom rata ubijani Romi. Sveukupno se glede tih događaja brojčano navodi
318 navodnih romskih žrtava stradalih od 29. srpnja 1941. do 15. srpnja 1944.
godine, tj. u razdoblju od 1.082 dana.724 To znači da su prema tim podatci­
ma tijekom rata neovisno o događajima u Jasenovcu prosječno stradala dva
Roma tjedno. Po intenzitetu to svakako nije ni približno slično genocidu.
Bar se to tako ne karakterizira kad se radi o hrvatskim žrtvama u Drugo­
mu svjetskom ratu i Domovinskom ratu. Usporedbe radi pripadnici Titove
JNA i njihovi saveznici srpski „dobrovoljci" su nakon okupacije Vukovara u
samo jednom danu na stratištu Ovčara smaknuli ekvivalentan broj hrvatskih
žrtava za koji bi ustašama kao u slučaju Roma bilo potrebno oko tisuću dana.
Samo u logoru smrti u Veleprometu u Domovinskom ratu nakon okupacije
grada od strane jugoslavenske i srpske soldateske ubijeno je i „nestalo" oko
2.000 Vukovaraca.725 To je u rangu broja žrtava pa čak i nešto više nego što ih
primjerice navodi Leljak za ratni logor Jasenovac.726 Od tih devet gore spo­
menutih događaja čak ih je šest u kojima se navode ubojstva Roma u okolici
Karlovca. U nekoliko slučajeva izvori podataka o tim događajima povezani
su s notornim Đurom Zatezalom poznatim po megalomanskom broju žrtava
iz Jadovnog tako da treba biti skeptičan prema pouzdanosti takvih poda­

722 Geiger, 2013., s. 226., 230.

723 Uračunati Romi s područaja istočnog Srijema.
724 Vojak, Zbornik, 2018., s. 259.-260.
725 https://web. archive. org/web/20190221184041/https://narod.hr/kultura/20-stude-
nog-1991-velepromet-vukovar-pakao-na-zemlji-i-mjesto-smrti-za-800-ljudi_
726 Leljak, s. 27.
taka.727 Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964.
(L64) na području današnje Hrvatske je od ustaša stradalo 4.108 Roma, a od
toga 3.973 u Jasenovcu i 33 u Staroj Gradiški. To znači da su prema komu­
nističkim popisivačima izvan logora mogla stradati 102 hrvatska Roma, tj.
trećina od broja koji se najčešće može naći u publikacijama iz doba Titovoga
komunističkog režima.
Čitatelja bi mogao zbuniti podatak da je prema L64 samo u logoru Jase­
novac stradalo 4.365 Roma, ali tako je to kad popise rade komunisti - ništa
nije realno. U svakom slučaju većina navodnih ubojstava Roma izvan logora
u Nezavisne Države Hrvatske je ograničena na relativno malo područje u
okolici strateški važnog grada Karlovca, a primjerice u slučaju Donje Bučice
kod Gline navodi se da su u tom događaju stradala 3 Hrvata, 19 Srba i 11
Roma. To znači da Romi nisu bili primarni cilj, već usputne žrtve. U nedo­
statku dokaza za zločine nad Romima ide se toliko daleko da se kao doka­
zi strahota moraju navoditi događaji gdje su ustaše u nekom selu Romima
navodno ošišali kosu.728 Nakon što su vojne snage na čelu s Amerikancima
oslobodile Francusku od Nijemaca, bijesna rulja je ošišala na „nulericu" de­
setke tisuća Francuskinja zbog navodne, uglavnom „horizontalne" surad­
nje s njemačkim vojnicima.729 Ljude se šiša na „nulericu" iz raznih razloga
kao što su ponižavanje ili kao higijenska mjera protiv širenja nekih bolesti.
Uglavnom su u većoj životnoj opasnosti oni kojima je ostala kosa na glavi
kao hrvatske djevojčice žive zazidane od Titovih antifašista u Hudoj Jami od
kojih su uglavnom ostale samo pletenice. Znači takvo šišanje može biti odraz
bijesa ili mudrosti, ali gotovo u pravilu ne i pokazatelj ubilačkih namjera,
osim kako bi prigodno rekli u frančezarijama kod nemoćnika u pameti.730
Rasne odredbe

U odredbama o rasnoj pripadnosti od 30. travnja 1941. godine Romima

je posvećena točka 4. od samo jedne rečenice prema kojoj je „(...) Ciganin (...)
osoba koja potječe od dvaju ili više predaka drugog koljena, koji su Cigani po rasi."731

727 https://web.archive.org/web/20190221185316/http://jadovno.com/arhiva/djuro-zate-
zalo-jadovno-kompleks-ustaskih-logora-1941-2/articles/djuro-zatezalo-jadovno-kom-
pleks-ustaskih-logora-1941-2.html
728 Vojak, Zbornik, 2018., 260.
729 https://web.archive.org/web/2019022U94121/https://fr.wikipedia.org/wiki/Femmes_ton-
dues
730 https://web.archive.org/web/20190221200619/https://hr.wikipedia.org/wiki/Frančezarije
731 Miletić 3, dok. br. 2.
Primjerice, Židovima je samo u točki 3. posvećeno deset puta više riječi. Pri
tomu u rasnim odredbama ima čak i pro futura odredbi kao u točki 4. 2. d) da
su Židovi i „nezakonita djeca sa Židovom u smislu 1., a rode se poslije 31. siječnja
1942." Židovi se u odredbama o rasnoj pripadnosti izrijekom spominju 13
puta u 2 točke, a Romi, tj. Cigani dvaput i to samo u točki 4. Međutim, sve
odredbe o rasnoj pripadnosti relativizirane su točkom 6. „Osobama, koje su
se prije 10. travnja 1941. iskazale zaslužnima za Hrvatski narod, (...), kao i njiho­
vim bračnim drugovima,(...) i potomcima iz takvog braka, (...) može poglavar države
izvan propisa ove naredbe priznati sva prava, koja pripadaju osobama arijskog po(d)
rijetla." Znači arijevsko pravo moglo se je naknadno steći po nekim osnova­
ma kao primjerice u slučaju 21 Roma iz Viteza. U tom slučaju ustaški tabor
iz Viteza predlaže da se iz Jasenovca pusti 21 Rom zatočen u proljeće 1942.
godine jer im je naknadno priznato arijevsko pravo.732
Međutim, tvrdi se da su osim rasnim odredbama Romi bili diskrimi­
nirani i drugim zakonima Nezavisne Države Hrvatske pa su tako bili „(...)
isključeni iz rada u državnim službama ili im je bilo uskraćeno pravo javiti se na na­
tječaj za takve poslove (npr. u željeznici), (,..)"733 Međutim, postoje podatci koji
pobijaju da se to i provodilo. Primjerice, kod Miletića se može naći popis 299
Roma iz Rajlovca kod Sarajeva.734 Zaboravimo na tren da se na tom popisu
stvarno nalazi 290 osoba, a ne 299 jer je za ovaj slučaj bitan sadržaj opaski
u tom popisu. Kod jednog od popisanih Roma u opaskama se navodi da je
„radnik u želj. Radioni". Premda je neprecizna, ta opaska ukazuje da se mož­
da baš radi o radniku iz željezničke radionice. Osim toga u istom popisu su
trojica Roma koji prema opaskama mjesecima nakon uspostave Nezavisne
Države Hrvatske rade u vojno-tehničkom zavodu u Rajlovcu. Znači da su
radili u vojnoj zrakoplovnoj bazi kod Sarajeva, a to je u svakoj vojsci objekt
visoke sigurnosti. Tijekom rata Rajlovac je bio hrvatska, ali i njemačka vojna
zrakoplovna baza pa je nevjerojatno da bi u takvom objektu radili nepro­
vjereni ljudi.735 Još jedan s popisa rajlovačkih Roma je bio pripadnik Hrvat­
ske vojske. To nisu jedini primjeri jer je i u drugim područjima bilo Roma
pripadnika Hrvatske vojske pa su tako poznati primjeri Roma iz Dervente
u „domobranstvu ili drugim oružanim postrojbama" Nezavisne Države Hrvat­

732 Ibid., dok. br. 180.

733 Vojak, Zbornik, 2018., s. 254.
734 Miletić 3, dok. br. 21.
735 https://web.archive.Org/web/20190221202300/https://de.wikipedia.org/wiki/Feldlager
Rajlovac
ske,736 zatim Roma ustaša iz Nove Gradiške737 ili ličkih Roma ustaša iz logo­
ra Jasenovac.738
Prema kod Miletića navedenim dijelovima prepiske u razdoblju od 16.
do 20. svibnja 1942. godine predstavnici hrvatske vlasti neposredno prije po­
četka deportacija Roma objašnjavaju: „Pod imenom „cigani" mogu se smatrati
samo cigani nomadi, bez stalnog boravišta i zanimanja, bez imetka naročito nepo­
kretnog uobće bez stalne pripadnosti ljudske zajednice. Stoga se evakuacija može
odnositi samo na cigane-nomade. (Arhiv VII a. NDH, k. 191, reg. br. 1/3)".739 Iz
tog objašnjenja hrvatske vlasti mogu se iščitati dvije stvari. Prvo, pojam „ci­
gani" se ne odnosi na sve Rome, več je reduciran samo na određenu grupu
s društvenog ruba. Drugo, u prepisci se spominje evakuacija, a ne ubijanje
Roma. Kako je bar dio te prepiske označen kao tajna, malo je vjerojatno da je
evakuacija korištena kao eufemizam za uništenje.740
Znakovit je gotovo potpuni izostanak propagandnih tekstova o Romi­
ma u tadašnjem tisku. Biondich navodi samo dva kratka novinska teksta
od kojih je jedan od 14. lipnja 1942. godine iz Hrvatskog naroda prema kojem
vlast rješava cigansko pitanje.741 U rasnim odredbama je jedna rečenica, a u
tiskovinama samo dva gore spomenuta kratka teksta u kojima se spominju
Romi. To ukazuje da su Romi za hrvatsku vlast mali problem kojem se ne
posvećuje posebna pažnja, osim kad ih na to podsjete „saveznici". Nema do­
kumenata koji bi ukazivali da se planiralo masovno uništenje Roma pa tako
čak i notorni Bulajić navodi da se namjeravalo skitalačke Rome koji su ušli
u Hrvatsku od početka rata protjerati preko granice.742 Znači ne eliminirati,
već vratiti preko granice otkuda su i došli baš kao što to i danas radi hrvatska
policija s ilegalnim migrantima.
Koliko se ozbiljno mislilo provoditi rasne odredbe donesene pod nje­
mačkim pritiskom, dobro se vidi kod Mataušić koja se poziva na Nadu Ki-
sić-Kolanović gdje se citira jedan od najviših ustaških dužnosnika „da ti za­

736 Miletić 3, dok. br. 144.

737 Škiljan, 2009., s. 46.
738 Ispovest: Josip Erlih jasenovački svedok https://www.scribd.com/doc/54090899/Josip-Er-
lih-Jasenovacki-Svjedok ; Miletić 3 dok. br. 232., Brošura "Jasenovački logor" u izdanju pro­
pagandnog odsjeka AVNOJ-a od kraja 1942. o zločinima ustaša u Jasenovcu, Iskaz Dušana
Ćuluma.
739 Miletić 1, dok. br. 102.
740 Ibid., dok. br. 102., J. S. broj 1580/tajno
741 Biondich, s. 37.; https://web.archive.Org//web/20220225214514/http://romagenocide.com.
ua/data/files/bibliography/Biondich.pdf
742 Ibid., s. 35. iz Bulajić, Ustaški zločini genocida, s. 84.
koni „nisu bili tako dalekosežni" jer bi udarili na elementarni obiteljski identitet
ustaških glavešina čije su supruge bile židovskog i polužidovskog porijekla (Pavelić,
Kvaternik, Budak, Žanić, Oršanić, Perčević i dr)."745 U takvim slučajevima kao
zaštita moglo se nekoga proglasiti počasnim Arijevcem i time bi bio izuzet
od progona. To su znale i njemačke obavještajne službe pa je tako SS-Na-
chrichtendienst izvjestila generala Kaltenbrunnera o razlozima zašto ustaše
ne provode radikalne mjere protiv Židova.744 Kad se vidi da se uz Židove i
Rome kao nearijci navode Arapi, Armenci, Perzijanci, Crnci, Tatari, Malajci i
Kalmiki, očito je da su rasne odredbe i upute što idu uz to prepisane iz nekog
stranog dokumenta.745 U vrijeme pisanja ove knjige čak ni uz svu ilegalnu
imigraciju broj Arapa i Perzijanaca, tj. Iranaca i Afganistanaca u Hrvatskoj
nije značajan. Teško da bi se u današnjoj Hrvatskoj našlo više od nekoliko
Armenaca, Tatara i Malajca, a za vrijeme rata teško da ih je uopće bilo. Me­
đutim, da se Hrvate pita za Kalmike, rijetko tko bi znao o komu se tu uopće
radi. Sto se tiče crnaca, Jimmy Lyggett, crnac iz SAD-a, bio je izbornik bok-
sačke reprezentacije Nezavisne Države Hrvatske za vrijeme rata.746 Lyggett
je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj bio izuzetno popularan i nikada nije imao
problema s vlastima, ali se pred sam kraj rata kao uvjereni antikomunist
odlučio vratiti u SAD.
Vremenski hijatus

Rasne odredbe su donesene 30. travnja 1941. godine, a popisivanje Roma

počelo je nakon dva mjeseca 3. srpnja 1941. godine i oteglo se mjesecima.
Znači da se nije žurilo s popisivanjem. Sustavne deportacije Roma počele su
tek nakon godinu dana u drugoj polovici svibnja 1942. godine. Ovaj veliki
vremenski razmak između donošenja rasnih odredbi, popisivanja Roma i
njiihove deportacije je već otprije poznat, ali gura ga se pod tepih jer se ne
uklapa u jugokomunističke i velikosrpske sheme o hrvatskoj genocidnosti.
Primjerice, dok Vojak tvrdi da „ustaške vlasti nisu dugo čekale s rješavanjem
onoga što se u javnosti nazivalo „ciganskim pitanjem.""747, Biondich je uočio tu
vremensku anomaliju i naveo je tri razloga kojima je pokušao objasniti taj
vremenski hijatus. Prvi, hrvatske vlasti su bile zauzete Srbima i Židovima pa

743 Mataušić, 2018., s. 233.

744 https://web.archive.org/web/20190219145614/https://narod.hr/kultura/30-travnja-1941-n-
dh-donijela-rasne-odredbe-protiv-zidova-i-roma
745 Vojak, Zbornik, 2018., s. 254.
746 https://web.archive.org/web/20190313130732/https://hr.wikipedia.org/wiki/Jimmy_Lyg-
gett
747 Vojak, Zbornik, 2018., s. 254.
nisu imali vremena za Rome. Drugi, vlasti nisu proganjale Rome jer su izbje­
gavale sukobe s muslimanima u Bosni i Hercegovini. Treći, kad su u proljeće
1942. godine počele masovnije deportacije Zidova dijelom u hrvatske logore,
a dijelom u Auschwitz, hrvatske vlasti su mogle zaključiti da se deportacije
prošire i na Rome.
Ono što se može odmah uočiti je da su prvi i treći razlog međusobno
proturječni. U oba slučaja radi se o tomu jesu li ili nisu hrvatske vlasti ima­
le dovoljno kapaciteta za istovremeni progon Srba, Zidova i Roma. Sudeći
prema mrežnom jasenovačkom popisu jesu pa nije bilo razloga za godinu
dana odgađanja početka progona. Ako nisu, onda to znači da nešto ozbiljno
nije u redu s jasenovačkim popisom, ali to ionako već znamo. Drugi razlog je
ograničen samo na Rome muslimane iz Bosne i Hercegovine pa se taj razlog
ne može odnositi na većinu Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Osim toga
prema mrežnom jasenovačkom popisu samo u Jasenovcu je ubijena većina
predratnih Roma iz BiH, tj. više od 900 ubijenih od oko 1300 koliko ih je
prema izračunu moglo biti 1941. godine. Ako je prema tim podatcima samo
u Jasenovcu ubijena velika većina Roma iz BiH, to bi značilo da se ustaše
nisu bojali muslimanske reakcije na represiju prema Romima muslimanima.
Osim toga Cigani-muslimani su smatrani Bijelim Ciganima i imali su arijska
prava. S takvim stavovima bili su upoznate lokalne vlasti prije početka de­
portacija Roma krajem svibnja 1942. godine.748
Sva tri objašnjenja vremenskog hijatusa u progonu Roma nude neuvjer­
ljiva, paušalna pa čak i proturječna objašnjenja. To je stoga što se u bubble
boy stilu razlozi traže isključivo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i njezinim
vlastima, a namjerno ili iz neznanja se izbjegava širi geopolitički kontekst ta­
dašnjeg vremena. Naime, u samom mjestu Jasenovac je baš od svibnja 1942.
pa do kraja te godine u vrijeme najmasovnijeg odvođenja zatočenika na rad
u Njemačku djelovalo predstavništvo njemačkih vojnih vlasti.749 To ukazuje
kako je početak masovnih deportacija velikim dijelom povezan s njemačkim
potrebama za radnom snagom. Kako navodi Mataušić „(...) iako su Italija i
Njemačka priznale NDH kao suverenu državu, u većini njemačkih i talijanskih do­
kumenata kada se govori o NDH, govori se o „okupacijskoj zoni", „okupacijskim
snagama.""75° Tako zaključuje da je Nezavisna Država Hrvatska isprva bila
njemačko-talijanski, a kasnije njemački protektorat. U takvim okolnostima
hrvatska vlast morala je ispunjavati želje dominantnih „saveznika" baš kao

748 Miletić 1, dok. br. 102.

749 Mataušić, 2008., s. 8.
750 Ibid., s. 225.
što to i u današnje vrijeme čine demokratski izabrane vlasti u Hrvatskoj. Nje­
mački zahtjevi izvršavali su se tijekom rata u kratkom roku. Primjerice, 4.
lipnja 1941. godine u njemačkom poslanstvu u Zagrebu održan je sastanak
na kojem je s hrvatske strane nazočio Slavko Kvaternik. Tema sastanka je bilo
iseljavanje Slovenaca iz Štajerske u Hrvatsku te Srba iz Hrvatske u Srbiju.751
Nakon samo tri dana 7. lipnja 1941. godine uslijedio je proglas vojskovođe
Slavka Kvaternika da se svi Srbijanci doseljeni u,Hrvatsku nakon 1. siječnja
1900. godine i njihovi potomci moraju prijaviti nadležnim vlastima.752 Taj
trodnevni standard od „prijateljskog savjeta stranih sila" do početka izvrše­
nja tuđih želja održao se u Hrvatskoj kako se čini i do današnjih dana. Manje
od mjesec dana kasnije u dijelovima Nezavisne Države Hrvatske pozivaju
se i „Cigani Srbijanci" da se prijave u redarstvo.753 Može se pretpostaviti da
je razlog tom selektivnom pozivu bio isti, tj. relokacija doseljenih srbijanskih
Roma natrag u Srbiju.
Deportacije logoraša iz Jasenovca i Stare Gradiške u Njemačku koje su
se provodile na proljeće i ljeto 1942. godine754 sinkrone su s događajima u
njemačkim logorima na istoku Europe kao što su Auschwitz, Majdanek i Tre­
blinka.755 Tom prilikom u Njemačku su deportirani i Romi. U tekstu Jaseno­
vac - „Ciganski logor" objavljenom u Hrvatskom tjedniku opisana je sudbina
Romkinje Boje Rađenović koja je u srpnju 1942. godine zarobljena u zbjegu
na Kozari, dovedena u Jasenovac i zatim upućena na rad u Njemačku iz
koje se vratila nakon rata.756 Prema dokumentima iz arhiva Arolsen neki od
deportiranih u Njemačku, a među njima i Romi nisu se ni vraćali nakon rata
u Titovu komunističku Jugoslaviju, nego su ostali živjeti u Njemačkoj ili su
iselili u treće zemlje. Međutim, dio njih se čak nalazi na popisima ratnih žr­
tava pa tako i jasenovačkih.

751 Škiljan, 2012.

752 Miletić, 3, dok. br. 3.
753 Vojak, Zbornik, 2018., s. 257.
754 Miletić 1, dok. br. 116., 117., 146., 175.
755 https://web.archive.Org/web/20190221140751/https://en.wikipedia.org/wiki/Auschwitz_
concentration_camp
https://web.archive.Org/web/20190221141054/http://www.majdanek.eu/en/history/general_
information/1
https://web.archive.Org/web/20190221140544/https://en . wikipedia.org/wiki/Treblinka_exter-
mination_camp
756 Koić & Banić, Jasenovac - "Ciganski logor" (Nema nikakvih dokaza o masovnoj likvidaciji
Roma u Jasenovcu), s. 38.-47.
 Primjer kako se rješava problem sa ciljanom grupom stanovništva hr­
vatska vlast je mogla vidjeti i dobiti inspiraciju za to u Sjedinjenim Američ­
kim Državama. Tamo su američke savezne vlasti krajem veljače 1942. godine
deportirale u logore Amerikance japanskog podrijetla koje su opravdano ili
ne smatrale potencijalnom nacionalnom prijetnjom.737 Nešto slično po ideji,
ali naravno ne i po opsegu provela je hrvatska vlast nekoliko mjeseci iza
Amerikanaca 2. lipnja 1942. godine kad je oko 400 Roma iz pograničnog gra­
da Zemuna transportirano u Jasenovac „(...) jer prieti opasnost da se priključe
pobunjenicima."758 Znači isti princip internacije koji su koristile američke vla­
sti u slučaju Amerikanaca japanskog podrijetla upotrebljavala je i hrvatska
vlast u slučaju Roma. To pokazuje koliko je u ratu relativna razlika između
stare demokracije i novog režima. Osim toga ako se zemunske Rome htjelo
ubiti, to se moglo jednostavnije učiniti u nekom od obližnjih logora, a najbliži
je bio na beogradskom Sajmištu.
Znanstvena uvjerljivost podataka o progonu Roma

Znanstveno su zanimljivi gotovo fascinantni svjedoci koji provedu

samo 13 dana u Jasenovcu kao navodno Zorko Golub, a znaju sve o boravku
Roma u logoru pa su tako čak uočili intervale smrti prema kojima „za deset
dana svaki umre."759 Još je zanimljivije da je taj podatak prema Miri Kolar -
Dimitrijević Sjećanje veterinara Zorka Goluba na trinaest dana boravka u logoru
Jasenovac 1942. godine. Međutim, prema istoj autorici Zorko Golub je bio u
logoru Jasenovac od svibnja do 12. rujna 1942. godine.760 Znači prema tim
podatcima u logoru nije bio samo dva tjedna, već oko četiri mjeseca. To je
vrlo velika razlika u podatcima istog autora. U cijeloj stvari možda je ipak
najzanimljiviji podatak da je Zorko Golub bio član Agitpropa komunističke
partije. Znači bio je jugokomunistički propagandist. Tako je Golubove svje­
dočenje o logoru Jasenovac znanstveno uvjerljivo otprilike kao kad o srpskoj
agresiji na Hrvatsku u Domovinskom ratu govori neki srbijanski spin-dok-
tor. Slično je kad se nekritički preuzimaju podatci iz srpskih izvora o do­
gađajima tijekom Drugoga svjetskog rata u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.
Uzmimo jednostavan primjer predratnog broja Roma u Križevcima. Prema
Vojaku 1931. godine u okolici Križevaca je bilo 249, a u gradu 42, tj. sveuku-

757 https://web.archive.Org/web/20190313130943/https://en.wikipedia.org/wiki/Timeline_of
World_War_II_(1942)
758 Miletić 1, dok. br. 104.
759 Vojak, Zbornik, 2018., s. 266.
760 Kolar-Dimitrijević, 1979.
pno 291 Rom.761 Prema izračunu temeljenom na tim podatcima 1941. godine
u Križevcima i okolici je prema prirodnom prirastu moglo biti od 315 do 330
Roma. Biondich se poziva na podatke iz srpskih izvora prema kojima je u
Križevcima bilo 450 Roma.762 Tako se samo u jednom slučaju dobije najmanje
120 romskih ratnih žrtava viška iz srbijanskih „tvornica istine".
Neki autori koji se bave temom Roma u Drugom svjetskom ratu nekri­
tički preuzimaju podatke iz raznih knjiga i publikacija bez njihove valori­
zacije. Dobar primjer je citiranje podataka o Romima u Jasenovcu iz knjiga
bivših logoraša Đorđa Miliše, Milka Riffera i Ilije Jakovljeviča. Đorđe Miliša
se u prvoj fazi svog života zvao Jure, a onda je sukladno svojim političkim
opredjeljenjima promijenio ime u srpsku inačicu Đorđe. Logor Jasenovac je
opisivao kao mučilište i pakao. Taj pakao je za njega bio tako strašan da je u
njemu od logorske uprave dobio ured u kojem je pisao roman, a pritom je
imao i vlastitog slugu.763 Tako je valjda izgledalo suptilno ustaško mučenje
u logoru smrti. Milišina knjiga o Jasenovcu u vlastitom izdanju objavljena
je več 1945. godine. Njegovo pisanje i brzina kojom je izdana knjiga može
se objasniti željom za preživljavanjem u strahu da nakon rata ne bude po
kratkom postupku smaknut kao kolaboracionist. Osim toga tko Milišu sma­
tra vjerodostojnim svjedokom vremena, prihvaća i zagovara njegove teze.
Primjerice, Miliša za broj jasenovačkih žrtava tvrdi da je puno veći od za vri­
jeme komunističke Jugoslavije službenih 700.000.764 Milko Riffer je napisao
knjigu o svojem boravku u logoru Jasenovac 1943. godine koja je objavljena
1946. godine. U knjizi opisuje kako je dobivao pakete u kojima je osim ko­
lača i ostalih slastica bilo čak i Ovomaltina, švicarskog energetskog napitka
od ječmenog slada, obranog mlijeka i kakaa.765 Kod Leljaka se može vidjeti
preslika iskaznice od 6. veljače 1943. godine za zatočenika Milka Riffera „(...)
kojemu se dozvoljava slobodno kretanje u logoru (...)" do 23 sata.766 Znači radi se
o kratkotrajnom povlaštenom jasenovačkom logorašu koji je bio u logoru
mjesecima nakon što su u njega dovođeni Romi pa nije mogao biti svjedok
događaja, već samo fabulator.767 Ilija Jakovljević je 13. listopada 1941. godi­
ne upućen u logor Stara Gradiška, a iz logora je pušten 23. prosinca 1942.

761 Vojak, Priručnik, 2018., s. 38.

762 Biondich s. 35., preuzeto iz S. D. Milošević (1982), s. 240.
763 Miliša, s. 222.
764 Ibid., s. 281.
765 Riffer, s. 106.
766 Leljak, s. 300.
767 Radoš, s. 164.
godine.768 Znači da je bio u logoru tijekom deportacija Roma, samo nije bio
u istom logoru s njima. Jakovljevića su nakon rata 1948. godine ubili Titovi
komunisti. Knjiga Kondogor na Savi u kojoj je Jakovljević potpisan kao autor
objavljena je 1999. godine pola stoljeća nakon što su ga ubili komunisti. Prvo
bi trebalo utvrditi je li Jakovljević stvarno autor te knjige pa se tek onda po­
zivati na sadržaj.
Nadalje, u nedostatku argumenata za teze o progonu Roma u Nezavi­
snoj Državi Hrvatskoj kao dokazi se infantilno koriste predratni problemi
lokalnih vlasti s Romima iz 1936. i 1937. godine.769 To je otprilike uvjerljivo
kao da se koristi atentat na srbijanskog kralja u Marseilleu 1934. godine kao
dokaz za početak progona Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.770 U istom
je stilu prikazivanje Hrvata u negativnom svjetlu navođenjem peticije hrvat­
skih seljaka iz 1941. godine protiv lokalnih Roma u kojem seljaci izražavaju
opravdan strah od širenja bedrenice.771 Znači u tom slučaju seljaci nisu na­
silni prema Romima, već problem pokušavaju riješiti na demokratski način
- peticijom. Za one koji možda ne znaju bedrenica je poznata i kao antraks pa
je time jasna zabrinutost seljaka. Probajte se u SAD-u poigravati s antraksom
čak i u obliku satire i vrlo ste blizu odlasku na državni trošak u egzotični re­
sort Gitmo. Očito za neke „velike" znanstvenike Hrvati bi između antraksa i
razuma trebali birati po abecednom redu.

Deportacije Roma
Prema usmenoj obavijesti Ravnatelja za javni red i sigurnost od 19. svib­
nja 1942. godine „(...) Župske redarstvene oblasti dobile su nalog da pokupe sve
cigane sa područja sviju kotareva i da ih predaju kotarskim oblastima, koje će sa
Ciganima postupiti prema izdanom nalogu."772 U potpisu obavijesti naveden
je tadašnji zapovjednik oružništva Nezavisne Države Hrvatske general Mi­
lan Mizler. Zanimljivo je da neki izvori Mizlera svrstavaju u visoke časni­
ke Nezavisne Države Hrvatske koji su bili židovskog podrijetla.773 Znači ta
usmena obavijest od 19. svibnja 1942. godine uglavnom se smatra početkom

768 https://web.archive.org/web/20190222124243/https://hr.wikipedia.org/wiki/llijajakovlje-
vić_(hrvatski_knj iževnik)
769 Vojak, Zbornik, 2018., s. 255.
770 https://web.archive.Org/web/20190221211338/https://hr.wikipedia.org/wiki/Atentat_u_
Marseilleu
771 Vojak, Zbornik, 2018., s. 256.
772 Miletić 1, dok. br. 101.
773 https://web.archive.Org/web/20200429152239/http://www.hkz-kkv.ch/odgovor_ognjenu_
krausu.php
organizirane deportacije Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Na taj dan
se zadnjih godina u Hrvatskoj održavaju konferencije o stradanju Roma u
Drugom svjetskom ratu. Prema dosadašnjim saznanjima na tim konferenci­
jama se nikada nije pokušalo argumentirano raspravljati o prijeporima glede
broja jasenovačkih žrtava. Nezgodna pitanja se izbjegavaju i ignoriraju. Tako
se pokušava umjetno na životu održati modificirani jugokomunistički mit o
Jasenovcu.
Napravljena je analiza podataka o deportacijama u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj tijekom Drugoga svjetskog rata. Analizom su obuhvaćeni podat­
ci o deportacijama samo unutar Nezavisne Države Hrvatske i to uglavnom
oni koji se mogu naći objavljeni u digitalnom obliku. Time nisu obuhvaćeni
svi takvi podatci o deportacijama unutar Nezavisne Države Hrvatske, ali u
svakom slučaju obuhvaćeno je dovoljno podataka za relevantnu statističku
obradu. Pri analizi su u obzir uzeti samo oni podatci kod kojih je poznato
ishodište bez obzira je li poznato i odredište, međutim nisu uzeti u obzir oni
kod kojih se jasno navodi da su deportirani iz Nezavisne Države Hrvatske u
neku drugu državu. U obzir nisu uzeti podatci u kojima se spominju depor­
tacije, ali bez broja deportiranih. Tom pretragom je sveukupno obuhvaćeno
nešto više od 17.000 deportiranih tijekom rata. Radi se o raznim nacional­
nostima, a posebno su analizirani Romi. Među podatcima ima skoro 4.000
deportiranih raznih nacionalnosti kojima se zna ishodište, ali ne i odredište
deportacije. Premda je odredište deportacije nepoznato, tj. nije navedeno,
ipak su i ti podatci uzeti u obzir. Tijekom prikupljanja podataka došlo je i do
preklapanja istih događaja, tj. deportacija iz istih mjesta, ali prema različitim
izvorima. U takvim slučajevima u obzir su glede utvrđivanja ukupnog broja
deportiranih uzimani u obzir maksimalni podatci. Usporedbe radi u svojoj
knjizi Nastanak jasenovačkog mita povjesničar Josip Jurčević citira podatak iz
komunističkog lista „Naprijed" prema kojem je iz većeg dijela današnje Hr­
vatske u logore Nezavisne Države Hrvatske i izvan nje odvedeno približno
21.000 osoba.774 Moglo bi se reći da je ovom pretragom digitalnih podata­
ka obuhvaćeno preko 82 % od broja odvedenih prema komunističkom listu
„Naprijed".
Maksimalni broj deportiranih Roma prema tim podatcima je oko 6.500.
Međutim, podatci za ista naselja znatno variraju zavisno od izvora podataka
tako da bi ih moglo biti i upola manje, tj. oko 3.200. Broj Roma navodno de­

https://web. archive. org/web/20200429152426/https://portal.bramteljski-forum.com/blog/no-

vosti/srpski-zlocini-i-lazi-zidovi-u-nezavisnoj-drzavi-hrvatskoj
774 Jurčević, 1998., s. 46.-47.
portiranih u Jasenovac prema pregledanim izvorima se kreće od oko 3.000
do 4.000. Prema analiziranim podatcima u digitalnom obliku najveći broj
ljudi svih nacionalnosti deportiranih u Jasenovac je oko 9.000. To znači da
bi udio Roma među deportiranima u Jasenovac u tim relacijama bio skoro
polovica (44 %). Udio Roma među svim deportiranima bez obzira zna li se
ishodište i odredište je skoro 38 % ako se uzmu u obzir podaci iz prvih triju
Miletićevih knjiga. To je u kontradikciji s tvrdnjama da nema podataka o
stradanju Roma jer se ti podatci navodno nisu bilježili. Udio Roma na mrež­
nom jasenovačkom popisu je prema stanju iz ožujka 2019. godine oko 19 %.
Ako Romi nisu bili registrirani pri deportacijama, postavlja se pitanje kako ih
je onda tako visok postotak naveden u publikacijama u kojima se navode de­
portirani? Ova anomalija ukazuje na mogućnost značajne, ali nesinkronizira-
ne manipulacije tim podatcima. U analiziranim publikacijama je poimenično
navedeno oko 700 deportiranih Roma, tj. samo desetina brojčano navedenih
u deportacijama, a u slučaju Jasenovca to je između četvrtine i šestine Roma
navodno deportiranih u taj logor. Treba naglasiti da se značajan broj depor­
tiranih s navedenim imenom i prezimenom ne nalazi na popisu jasenovačkih
žrtava.
Deportacije iz „treće faze" progona Roma po Vojaku bile su od druge
polovice svibnja 1942. godine pa do neodređenih nadnevaka sredinom iste
godine. Međutim, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine (L64) neki Romi su ubijeni u Jasenovcu već sredinom travnja
1941. godine. To je mjesecima prije nego što je uspostavljen logor Jaseno­
vac. Jugokomunistička i „regijonska" historiografija svrstava pod jasenovač-
ki logor i dva mala kratkotrajna logora Bročice i Krapje smještena desetak
kilometara sjeverno i zapadno od Jasenovca. Ti logori postojali su od kraja
kolovoza 1941. do sredine studenoga iste godine nakon čega je uspostavljen
logor Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Prema L64 u Jasenovcu je ubijeno 4.365
Roma, a to je nešto više nego što je u publikacijama zabilježeno deportiranih.
Moglo bi se reći da analizom nisu obuhvaćene svi podatci ili da ima doku­
menata ove tematike koji nisu objavljeni. To sve može biti točno, ali jugoko-
munisti su do popisivanja žrtava rata imali dvadesetak godina vremena za
popis, obradu i provjeru podataka.
Na neuvjerljivost komunističkih popisa ukazuje i podatak da je u L64
oko 1.500 Roma koji su navodno ubijeni u Jasenovcu do 20. kolovoza 1941.
godine, znači u vrijeme dok još nisu bili u funkciji čak ni logori Bročice i Kra­
pje koji prethode Jasenovcu. Prema L64 prije navodno masovnih deportacija
iz druge polovice svibnja 1942. godine u Jasenovcu je stradao 2.701 Rom, tj.
62 %. To bi značilo da su masovnije bile deportacije prije navodno masov­
nih deportacija u sklopu kako to naziva Vojak „treće faze" progona Roma
sredinom 1942. godine. Time se dovodi u pitanje vjerodostojnost „faza" pro­
gona Roma. Za deportacije od svibnja 1942. godine postoje dokumenti koji
potvrđuju te događaje, ali to uglavnom izostaje za prethodno razdoblje. Tu
se postavlja pitanje na temelju čega su onda komunisti popisali više rom­
skih žrtava iz Jasenovca prije masovnih deportacija u taj logor? Znači prema
ranim komunističkim radovima više je žrtava iz vremena za koje nema do­
kaza nego za vrijeme za koje ima dokaza. To je naravno paradoksalna, ali
uglavnom uobičajena situacija kad se radi o jasenovačkom mitu. Ako je i bilo
nekih drugih deportacija Roma u Jasenovac prije svibnja 1942. godine, sva­
kako ih nije moglo biti u tolikom broju jer bi to proturječilo cijeloj koncepciji
o stradanju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. To bi značilo da je prema
L64 najviše oko 1.700 potencijalnih romskih žrtava u logoru Jasenovac, tj.
otprilike desetina današnjeg broja s mrežnog jasenovačkog popisa. Trebalo
bi biti jasno i najsporijima da je nemoguće nekoga ubiti na mjestu na kojem
nije bio pa tako ni Romi nisu mogli biti ubijeni u Jasenovcu prije nego što su
u njega upućeni. To znači da je po ovim kriterijima oko tri petine podataka
o stradanju Roma iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata u
Jasenovcu dijelom ili u potpunosti dvojbeno. Uz tako visok postotak blago
rečeno nepouzdanih podataka ni ostali se ne mogu smatrati pouzdanima.
Prema podatcima iz L64 u razdoblju od prvih zabilježenih deportacija u
svibnju 1942. godine pa do kraja te godine u Jasenovcu je ubijen 1.341. Rom,
a to bi prema jasenovačkom mitu trebalo biti razdoblje u kojem je ubijena ve­
lika većina Roma. S vremenom se mit „ispeglao" pa je prema stanju u ožujku
2019. godine na mrežnom jasenovačkom popisu 1941. godine ubijen 2.261
Rom, a 1942. godine je prema istom popisu ubijeno 12.830 Roma. Iz navede­
nog se vidi da je tijekom vremena nekoliko puta povećan broj Roma ubijenih
1942. godine. Znači prema tim podatcima s mrežnog jasenovačkog popisa
1942. godine je ubijeno oko 80 % svih Roma stradalih u Jasenovcu. Sve to je
proturječno podatcima iz digitalne inačice komunističkog popisa žrtava rata
(L64). Prema kojem je 1942. godine u Jasenovcu ubijeno 2.289, tj. 52 % Roma
s tog popisa, ali više od trećine ih je „ubijeno" prije početka masovnih depor­
tacija u svibnju. Znači da je prema L64 nakon početka masovnih deportacija
u drugoj polovici svibnja 1942. godine ubijeno oko 30 % Roma pa iz toga
proizlazi da masovne deportacije ne znače da su svi deportirani ubijeni.
Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa moglo bi se zaklju­
čiti da je 1941. godine u Jasenovac deportiran najmanje 2.261 Rom, ali nema
podataka koji bi potvrđivali deportacije tako velikog broja Roma te godine.
Problem s Romima navodno ubijenima 1942. godine prema mrežnom jase-
novačkom popisu je još veći jer je njihov broj trostruko veći od ukupnog
broja u Jasenovcu ubijenih Roma kroz cijeli rat prema digitalnoj inačici ko­
munističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). To bi značilo da su
komunisti popisali samo oko četvrtine romskih žrtava, a prema brojnim pri­
mjerima znamo da su na taj popis kojim se trebalo opravdati traženje ratnih
reparacija od Njemačke u svrhu povećanja broja žrtava stavljalo čak i žive.
Naravno, niti broj deportiranih 1942. godine ne potvrđuje broj žrtava te go­
dine s mrežnog jasenovačkog popisa. Prema komunističkom popisu žrtava
rata iz 1964. godine koji je u mrežnom jasenovačkom popisu označen krati­
com SZSJ64, to je izvor podataka za 14.042 Roma na mrežnom jasenovačkom
popisu uz uvjet da primjerice računamo i kratice kao SZSK64 ili SZTS64.
O deportacijama Roma prije svibnja 1942. godine

Vojak navodi pet deportacija Roma u logor Jasenovac koje su se do­

godile prije svibnja 1942. godine, odnosno prije „treće", tj. pretpostavljeno
glavne faze progona Roma. Dvije su čak navodno iz 1941. godine. Po jedna
iz Slavonskog Broda kod koje se samo navodi godina 1941. i iz Bačevca u op­
ćini Gradina „ujesen 1941."775 Tri su deportacije iz 1942. godine u kojima se
navodi mjesec kada su se dogodile. Prema redoslijedu događanja u siječnju
1942. godine bila je deportacija Roma iz naselja Parapatići kod sela Poni-
kvari u današnjoj općini Topusko. Zatim u veljači deportacija uz Garešnice
te u travnju deportacija iz Pisarovine. Uz ovih pet navedenih u obzir se još
može uzeti i deportacija iz Križevaca za koju se navodi neprecizna vremen­
ska odrednica „početak 1942." godine.776
Provjerom podataka o vremenu smrti (ggsm) romskih žrtava iz gore
navedenih mjesta u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz
1964. godine (L64) nisu se mogli naći podatci kojima bi se potvrdila priča
o deportacijama Roma u navedeno vrijeme. Štoviše, vremena smrti iz L64
derogiraju priču o deportacijama u navedenim razdobljima. U nekim sluča­
jevima navodne žrtve su ubijene u Jasenovcu prije nego što je taj logor uopće
i postojao, a u drugim slučajevima žrtve bi morale biti u logoru od nekoliko
mjeseci pa do godine dana, a to također odudara od dirigirane jugokomuni-
stičke povijesti da su Romi promptno ubijani u Jasenovcu. Nadalje, prema
L64 iz analiziranih mjesta uglavnom se radi o dječjim žrtvama, a znakovit

775 Vojak, Priručnik, 2018., s. 61.

776 Ibid., s. 61.
je izostanak roditelja navodno ubijene romske djece. Analiza je pokazala da
primjerice nema prostorno-vremenske pravilnosti u deportacijama na po­
dručju između Pisarovine i Topuskog. To znači da nema dokaza o sustav­
nim deportacijama, a to odstupa od dogme o planiranom progonu Roma.
Velika je razlika prema kategoriji nacionalnosti izneđu podataka u L64 i
mrežnog jasenovačkog popisa. U nekim slučajevima može se u napomena­
ma naći alternativna nacionalnost, uglavnom hrvatska. To ukazuje da se nije
radilo o ciljanoj deportaciji Roma. Moguća je i drukčija interpretacija, tj. da
se radi o nesinkroniziranoj jugokomunističkoj propagandi koja se nekritički
preuzima kao neupitna istina. Osim toga velika je razlika u broju stradalih u
Jasenovcu prema L64 i trenutnog stanja u mrežnom jasenovačkom popisu.
Iz mjesta koja se navode kao ishodišna za deportacije prije svibnja 1942.
godine prema L64 sveukupno su 102 romske žrtave iz logora u Jasenovcu, a
prema trenutnom stanju na mrežnom jasenovačkom popisu ih je četiri puta
više, tj. 394. U slučaju prezimena Parapatić s mrežnog jasenovačkog popisa
može se naći bar pet različitih povezanih inačica tog prezimena. Prema digi­
talnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) u Jase­
novcu je ubijeno 56 Roma s prezimenom Poropatić. Znači u starijim inačica­
ma komunističkih popisa koristilo se prezime Poropatić, a inačica Parapatić
se uglavnom pojavila kasnije. Oni su iz raznih mjesta u Hrvatskoj, ali uglav­
nom iz naselja koncentriranih u Pokuplju. Od tih 56 Poropatića 31 je ubijen
1941. godine, znači prije deportacije u siječnju 1942. godine. Međutim, zna­
kovito da ih je čak 14 ubijeno u Jasenovcu prije nego što je uopće uspostav­
ljen taj logor. Broj stradalih Poropatića, tj. po novom Parapatića u mrežnom
jasenovačkom popisu narastao je na 81. Kod 69 se kao izvor podataka navodi
SZSJ64. Znači u mrežnom jasenovačkom popisu je 25 više Parapatića negu
Poropatića u L64, tj. 13 više po nominalno istom ili ekvivalentnom izvoru
SZSJ64. Popis L64 je digitalna inačica komunističkog popisa žrtava rata, a
popis pod kraticom SZSJ64 je glavni izvor podataka za mrežni jasenovački
popis. U „normalnom" svijetu SZSJ64 i L64 bi trebali biti identični, ali očito je
da nisu jer komunizam je bio sve samo ne normalan. Općenito znanstveno su
dvojbeni svi izvori u kojima se nekritički preuzimaju podatci jugokomuni-
stčkih fabulatora. Primjerice, kod Parapatića s mrežnog jasenovačkog popisa
se u 39 slučajeva u napomenama navodi alternativno prezime Poropatić, u
29 Paropetić, u 10 Karapatić, a u jednom Paradatić. Jedna od inačica gotovo
je identična hrvatskom prezimenu Karabatić. Varijacije prezimena Parapatić,
Paropetić i Poropatić su toliko slične da se površnim pregledom lako mogu
previdjeti. Pojednostavljeno kod tih triju slučajeva dolazi do promjene 2, 4. i
6. slova prezimena u kombinacijama A_A_A, A_O_E te O_O_A. Sveukupno
79 alternativnih prezimena u odnosu na 81 žrtvu je najbolji pokazatelj vjero­
dostojnosti ovih podataka.
Možemo pretpostaviti neke razloge zašto su kreatori popisa jasenovač-
kih žrtava Poropatiće zamijenili Parapatićima. Naime, prema mrežnoj stra­
nici actacroatica.com svi Poropatići u Hrvatskoj su Hrvati,777 a Parapatići u
Hrvatskoj su gotovo u potpunosti Hrvati, ali premda vrlo rijetko i Romi iz
okolice Daruvara u zapadnoj Slavoniji.778 Parapatići žive u 9 hrvatskih župa­
nija, 12 gradova i 14 manjih naselja, a najviše u Desnim Štefankima kod La-
sinje. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) od 11
Parapatića iz Desnih Stefanki troje ih je ubijeno u Jasenovcu sredinom lipnja
1941. godine, tj. mjesecima prije uspostave tog logora, a ostali u isto vrijeme
u obližnjoj Lasinji. Inače, kod svih Parapatića iz Desnih Stefanki u L64 se kao
nacionalnost navodi „ostali".
U nastavku slijede neki detalji analize o deportacijama Roma prije svib­
nja 1942. godine. Na mrežnom jasenovačkom popisu su 34 Roma iz Slavon­
skog Broda. Manje od trećine tih žrtava je prema komunističkom popisu
žrtava rata (SZSJ64), a izvor podataka za većinu tih žrtava je prema jednoj
knjizi o partizanima i „socijalističkoj revoluciji" objavljenoj u zadnjem deset­
ljeću komunističke diktature.779 Kod svih stradalih se navodi da su ubijeni u
Jasenovcu 1942. godine, a navodno su deportirani 1941. godine. Zanimljivo
je da je izvor za 12 žrtava komunistički popis žrtava rata (SZSJ64), a u digital­
noj inačici istog popisa (L64) je samo jedan Rom iz Slavonskog Broda Stevo
Nikolić rođen 1930. godine, otac Sandor, i on je stradao u Jasenovcu 26. kolo­
voza 1942. godine. Znači po tomu bio je mjesecima u Jasenovcu, možda čak i
godinu, a prema tim podatcima ubijen je čak nekoliko mjeseci nakon početka
masovnih deportacija Roma sredinom 1942. godine. Tako dugi boravak u
Jasenovcu odudara od dogme da su Romi ubijani odmah pa su čak navodno
u nekim slučajevima direktno dovođeni na stratišta bez ulaska u logor. Osim
toga prema proturječnom podatku iz SZSJ64 Stevo Nikolić (1930., otac Šan-
dor) nije Rom, već Srbin. U svakom slučaju pitanje je što bi dijete od 12 go­
dina mjesecima radilo u logoru smrti? Jedna žrtva i to iz 1942. godine prema
L64 derogira navode o deportaciji Roma iz Slavonskog Broda 1941. godine.
Međutim, 12 žrtava iz istog mjesta prema SZSJ64 od kojih neki prema napo­
menama i nisu Romi još su problematičniji jer su i prema ovom izvoru sve

777 https://web.archive.org/web/20190306183830/https://actacroatica.com/hr/surname/Poro-
patić/
778 https://web.archive.org/web/20190306183952/https://actacroatica.com/hr/surname/Para-
patić/
779 Hrečkovski, 1982.
žrtve iz 1942. godine. To još više derogira navode o deportaciji 1941. godine.
S druge strane, ako svi deportirani nisu Romi, to se ne uklapa u ciljane de­
portacije Roma. Uglavnom, uspoređivanje i analiza, a ne puko prepisivanje i
nabrajanje podataka iz jugokomunističkih popisa i knjiga i odmah se ukažu
nelogičnosti kao što je prikazano u ovom slučaju.
Na mrežnom jasenovačkom popisu je osmero Roma iz Bačevca, svi s
prezimenom Stevanović. U digitalnoj inačici popisa žrtava rata (L64) je pe­
tero romske djece Roma iz Bačevca s prezimenom Stefanović. Svi su ubijeni
u Jasenovcu sredinom lipnja 1941. godine. Znači ubijeni su u Jasenovcu mje­
secima prije nego što je uspostavljen taj logor, ali također i prije deportacija
„ujesen 1941." kako navodi Vojak. Koincidentno u popisu L64 je baš osmero
Roma s prezimenom Stefanović iz obližnje Borove kod Suhopolja. Inače, u
različitim izvorima ovo prezime je navedeno u nekoliko inačica kao Steva­
nović, Stefanović i Stefanović. Znači da u tim slučajevima nije utvrđen iden­
titet navodnih žrtava. Inače u mrežnom jasenovačkom popisu je samo dvoje
Roma iz Borove kod Suhopolja. Prema mrežnom jasenovačkom popisu iz
Gaćišta kod Suhopolja stradalo je dvoje Roma, a prema digitalnoj inačici ko­
munističkog popisa žrtava (L64) čak 31, ali osim četvero Đurđevića svi ostali
su bezimeni. Svi su stradali sredinom lipnja 1941. godine u Jasenovcu. Znači
i ova grupa Roma je stradala u logoru kojeg tada nije bilo. Zanimljivo je da su
prema mrežnom jasenovačkom popisu svi iz navedenih mjesta stradali 1942.
godine. Prema mrežnom jasenovačkom popisu kod osamnaestero stradalih
Roma iz Gradine, Borova, Gaćišta i Orešca se u napomenama navodi da su
iz Bačevca. Izvor podataka za te Rome u mrežnom jasenovačkom popisu je
knjiga N. Lengel-Krizman.780 Previše bi trebalo za objasniti sve kontradiktor­
nosti u podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa, ali samo primjera radi
Mile Stevanović je rođen 1910., alternativno 1884. godine, tj. čak je 26 godina
stariji i nije iz Orešca kod Suhopolja, već iz Bačevca kod Gradine. Od takvih
podataka se mogu kreirati četiri različite osobe pa je jasno koja je razina po­
uzdanosti takvih podataka.
U mrežnom jasenovačkom popisu iz sela Ponikvari stradala su 33 Pa-
rapatića. Kod svih se u napomenama kao izvor navodi komunistički popis
žrtava iz 1964. godine (SZSJ64). Prema digitalnoj inačici istog popisa (L64) iz
sela Ponikvari u Jasenovcu je stradalo 13 Roma s prezimenom Poropatić. Ra­
zlika između dvaju popisa je čak 20. Prema L64 i u ovom slučaju svi stradali
su djeca, a u prema SZSJ64 ima i odraslih. Razlog tomu može biti što u L64
neki nisu navedeni kao Romi, već kao Hrvati ili ostali. Usput, godine rođenja
u slučaju Roma iz Ponikavara su vrlo relativan podatak jer su (pre)velike

780 Lengel Krizman, 2003.

razlike u navedenim godinama rođenja i alternativama iz napomena. Nisu
samo godine rođenja problematične, već su i ostali podatci nekonzistentni.
Primjerice, Romkinja Janja Parapatić rođena je 1902.* godine, a prema
alternativama iz napomena ona je Hrvatica rođena 1915. godine. Marko Pa­
rapatić rođen 1915.* godine, alternativno 1920. i 1921., ali uopće nije iz Po-
nikvara, već iz Novog Sela Lasinjskog. Jela Parapatić 1915.* godine, alterna­
tivno je Jela Paropetić rođena 1899. godine. Zatim „blizanci" Ivan Parapetić
rođen 1920.* godine i Ivo Parapetić, rođen 1922.* godine. U oba slučaja je isto
ime očevo ime Marko. U napomenama se kod „obojice" navode alternativne
godine rođenja 1906. i 1910. Od 33 navodne žrtve iz Ponikvara kod čak 31 je
dvojba jesu li Hrvati ili Romi, tj. u starijim podatcima bili su Hrvati, a potom
su postali Romi. Svi Parapatići iz Ponikvara s mrežnog jasenovačkog popisa
stradali su 1942. godine, a prema L64 svih trinaestero Roma s tog popisa
stradali su sredinom kolovoza 1942. godine. To znači da su u Jasenovcu bili
oko sedam mjeseci prije nego što su navodno ubijeni, a to proturječi komu­
nističkoj dogmi o promptnom ubijanju Roma u Jasenovcu.
Član jugokomunističkog agitpropa i kratkotrajni jasenovački logoraš Z.
Golub je rekao da je svaki Rom u Jasenovcu umro unutar deset dana, a ovi
su živjeli mjesecima i navodno su ubijeni tek nekoliko mjeseci nakon depor­
tacija koje su počele sredinom 1942. godine u vrijeme kada je prema jaseno-
vačkom mitu ubijeno najviše Roma.
U mrežnom jasenovačkom popisu je 75 romskih žrtava iz općine Ga-
rešnica. Od toga je u 51 slučaju izvor podataka komunistički popis žrtava
rata iz 1964. godine (SZSJ64). Prema digitalnoj inačici istog popisa (L64) je 37
romskih žrtava s područja općine Garešnica. Znači da je 14 navodnih rom­
skih žrtava razlike između dvaju bar nominalno istih popisa. Svih 37 iz L64
su djeca do 14 godina starosti, a čak devetnaestero su bezimeni. U stvari
navedena su prezimena, ali ne i osobna imena. Među navodno ubijenom
romskom djecom prema L64 ima i stradalih prije uspostave logora Jasenovac
u Bačićevoj ciglani.
Na mrežnom jasenovačkom popisu je 46 romskih žrtava iz općine Pisa-
rovina. Od toga 19 iz Dvoranaca, 17 iz Bratine, 7 iz Pisarovine, 2 iz Jamnice
Pisarovinske te 1 iz Donje Kupčine. Usporedbe radi prema L64 je sveuku­
pno 11 Roma jasenovačkih žrtava iz te općine, ali nitko iz same Pisarovi­
ne, Bratine ili Jamnice Pisarovinske. Prema L64 najviše romskih žrtava je iz
Dvoranaca i to njih 10. U mrežnom jasenovačkom popisu kod nekih je u
napomenama umjesto Parapatić navedeno prezime Karapatić. Zanimljivo je
da je prema L64 šestero iz Dvoranaca ubijeno u Jasenovcu 16. kolovoza 1942.
godine, a četvero 20. srpnja 1942. godine u Staroj Gradiški. To bi značilo da je
nakon deportacije u travnju 1942. godine mala grupa Roma iz istog sela raz­
dvojena i poslana u različite logore pa tek nakon nekoliko mjeseci ubijena.
To zvuči kao previše kompliciranja i neefikasno je ako se htjelo ubiti što više
Roma. Velika razlika između podataka o stradalim Romima iz Pisarovine iz
mrežnog jasenovačkog popisa (46) i L64 (11) ne znači da nema još stradalih
iz tih mjesta u opčini Pisarovina, ali neki su navedeni kao Hrvati ili ostali. To
nije samo razlika u nacionalnosti, već i suštinska razlika jer to vjerojatno zna­
či da tijekom komunističkog popisivanja žrtava početkom 1960-ih nije bilo
spoznaja o deportacijama Roma prije svibnja 1942. godine. Još je jedan čudan
detalj u deportacijama. Primjerice, deportacija iz Ponikvara kod Topuskog
navodno je bila u siječnju 1942. godine, a iz Pisarovine u travnju iste godine.
Međutim, prema L64 sredinom lipnja 1941. godine ustaše su u Lasinji, koja
se nalazi između Pisarovine i Ponikvara, navodno ubili 14 romske djece iz
lasinjskih sela Desni Stefanki (6) i Desno Sredičko (8) dok su 16 romske djece
iz Lasinje ubili u Jasenovcu sredinom prosinca 1941. godine.
To bi značilo da ustaše ubijaju nasumično i bez ikakvog reda što nije u
skladu s navodno sustavnim ubijanjem Roma. Kako nas poučava jugoko-
munistička interpretacija povijesti, bez sustava, tj. genocidnog plana ne bi
se mogli u Jasenovcu ubiti skoro svi Romi iz Nezavisne Države Hrvatske.
Nadalje, prema mrežnom jasenovačkom popisu ima 29 Roma Parapatića iz
Donjih Stefanki, ali nema niti jednog iz Donjeg Sredičkog. Znači uopće nema
konzistentnosti podataka. Najjednostavniji odgovor zašto je tomu tako je da
se radi o kolopletu nesinkroniziranih jugokomunističkih i srpskih propa­
gandnih konstrukcija.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu je 181 romska žrtva iz općine
Križevci. Troje ih je stradalo 1943. i 1944. godine. Od stradalih 1942. godine
21 je iz samog grada, a najviše romskih žrtava je iz sela Cubinec i to njih 159.
Od toga je čak 90 romskih muškaraca i žena iz Cubinca kojima se ne zna ime.
Kod ostalih s imenom i prezimenom nedostaju neki drugi vitalni identifika­
cijski podatci pa se tako neki ne mogu međusobno razlikovati. Primjerice,
„dvojica" iz Cubinca se zovu Piso Nikolić, svi podatci su isti, osim što je
kod jednog navedeno ime oca. Piso u najboljem slučaju može biti nadimak,
premda je i to upitno, ali teško da se radi o stvarnom imenu. Prema L64 pete­
ro je stradalih Roma iz Križevaca, ali niti jedan Rom iz Cubinca. Od pet stra­
dalih iz Križevaca svi su djeca do 14 godina starosti. Četvero ih je stradalo u
Jasenovcu mjesecima prije nego što su uspostavljeni logori Bročice i Krapje
koji su prethodili logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani, a još jedno romsko
dijete je navodno stradalo sredinom listopada u vrijeme malih logora Bročice
i Krapje.
 Prema L64 u Jasenovcu je prije 19. svibnja 1942. godine ubijen 2.701
Rom. Ako bismo te podatke uzeli kao točne, to bi značilo da je prije svibnja
1942. godine moralo biti deportirano u Jasenovac još oko dvije i pol tisuće
Roma iz drugih mjesta. Međutim, prema L64 čak je 1.495 Roma ubijeno prije
nego što su uspostavljeni logori Bročice i Krapje, a još 298 prije uspostave
logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Znači da je prema L64 oko 55 % Roma
stradalo u Jasenovcu dok nije bilo ni naznaka tog logora, a još preko 10 % u
vrijeme logora Bročice i Krapje u kojima se nigdje ne spominju Romi pa ako
je možda poneki i bio, sigurno ih nije bilo nekoliko stotina.
Bajkoviti zemljovid

Svi koji se bave Romima ili jasenovačkim logorom, a pogotovo oni na

državnom proračunu ponajprije bi trebali provjeriti podatke nastale tijekom
jugokomunističke diktature ili one koji se preuzimaju iz srpskih propagand­
nih pamfleta pa tek nakon toga krenuti s interpretacijama i zaključcima. Pri­
mjerice, kako netko može biti deportiran iz Gudinaca, a onda se vodi kao
jasenovačka žrtva iz Gundulinaca? Odgovor je nikako jer niti jedno od ta dva
mjesta ne postoji ni u današnjoj Hrvatskoj, niti na nekadašnjem području Ne­
zavisne Države Hrvatske. Naravno, uvijek se to može naknadno pretvoriti u
žrtve iz Gundinaca koji su stvarno mjesto u Hrvatskoj za razliku od ostalih
mjesta iz bajkovitog zemljovida.
Ako su netočni podatci o mjestima, koliko točni mogu biti podatci o
pojedinim žrtvama? Još je gore to što se takvi kvaziznanstveni podatci mogu
naći i u školskim priručnicima ili na popisu žrtava koji sponzorira država
Hrvatska.781 Primjerice, u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine (L64) nema stradalih hrvatskih Roma iz Gundinaca pa ni
iz izmišljenih Gudinaca ili Gundulinaca. Unatoč tomu u mrežnom jaseno-
vačkom popisu su 22 Roma iz Gundinaca svi s prezimenom Nikolić. Kod
šestero se kao izvor podataka navodi komunistički popis žrtava rata iz 1964.
godine (SZSJ64) što je u kontradikciji s digitalnim podatcima iz istog popisa
(L64). Od tih šestero prema SZSJ64 četvero su bezimena djeca. Kod troje se
kao ime oca navodi žensko ime Roza*, a u jednom slučaju otac je Slavko*.
Zanimljivo je da i Roza i Slavko imaju bezimeno dijete rođeno 1940. godine
pa bi se moglo pomisliti da se radi o istom djetetu. Od ostalo dvoje kojima
je izvor podataka SZSJ64 Cede Nikolića Roma stradalog u Jasenovcu uopće
nema u L64, ali zato umjesto jedne ima 5 Branki i jedna Brankica Nikolić, sve
djevojčice Romkinje. Od toga osim jedne sve ostale su ubijene u Jasenovcu

781 Vojak, Priručnik, 2018., s. 63.; Acković, 1994.

prije deportacije iz Gu(n)dinaca koja je bila 1943. godine.782 Jedina ubijena
1943. godine je iz Gundincima daleke Tenje kod Osijeka. Jedna od navodno
ubijenih u Jasenovcu prije deportacije približno odgovara godinom rođenja,
ali prema L64 je iz Hrastja. Znači da nema potvrde da je netko iz navodne
deportacije Roma iz Gundinaca stradao u Jasenovcu.
Izvor podataka za većinu navodnih romskih žrtava iz Gundinaca su S.
Hrečkovski783 te D. Acković kod kojega se spominju nepostojeći Gundulinci.
Dvije žrtve iz Gundinaca se zovu Stana Nikolić, a međusobno se uglavnom
razlikuju po nedostatku nekih podataka i po navedenoj godini smrti. Tako
je jedna Stana Nikolić rođena 1900., bez imena oca stradala 1943. godine, a
druga također bez imena oca, ali i bez godine rođenja stradala je u Jasenovcu
1942. godine, tj. godinu prije deportacije.
Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa četvero Roma iz
Gundinaca stradalo je u Jasenovcu 1942. godine. Prema Vojaku je iz u Hr­
vatskoj nepostojećih „Gudinaca" 1943. godine u Jasenovac deportirano 35
Roma.784 Ne znamo radi li se o istima, ali ako se radi, onda nisu mogli biti
ubijeni u Jasenovcu 1942. godine. Fantomski Gudinci se pojavljuju još na
popisu koji je 1956. godine bio sastavljen glede priprema za optužnicu pro­
tiv poglavnika Ante Pavelića koja nikada nije realizirana.785 Naravno, netko
bi mogao tvrditi da je bilo nekoliko deportacija Roma iz Gundinaca, ali za
to nema logike, a sudeći prema dosadašnjim spoznajama ni argumenata. U
šest slučajeva se kod navodnih žrtava kao ime oca navodi nadimak Pepo, a u
napomenama se navodi alternativno ime Tanasija (sic!). Inače, na mrežnom
jasenovačkom popisu se nalazi jedan Rom imenom Pepo Nikolić i prema
godini rođenja bi mogao biti otac šestero romske djece iz Gundinaca. Ro­
đen je u Sušinama kod Đurđenovca. Znači ne baš blizu Gundincima, ali u
napomenama se navodi da je rođen u Gundincima kod Slavonskog Broda,
tj. alternativno u nepostojećim Gundulincima. Dva Tanasija i jedan Tanasije
Nikolić također se nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu, a navodno su
iz Otoka, Bošnjaka i Drenovaca, mjesta nešto istočnije od Gundinaca prema
Vinovcima i Županji. U digitalnoj inačici popisa žrtava rata (L64) samo je
jedan Rom imenom Tanasije Nikolić i to iz Bošnjaka.
Na mrežnom jasenovačkom popisu su 24 Roma s prezimenima Jova-
nović i Sokolović iz sela Polići kod Krapine. Navodno su ubijeni u Jasenov­

782 Vojak, Priručnik, 2018., s. 63.

783 Hrečkovski, 1982.
784 Vojak, Priručnik, 2018., s. 63.
785 https://web.archive.Org/web/20190111211414/http://croatiarediviva.com/wp-content/
uploads/2017/03/POPIS-Jasenovac.pdf
cu 1941. godine. Problem je da selo takvog imena ne postoji blizu Krapine,
ali ni na području Hrvatskog Zagorja. Najsličnije prema nazivu i lokaciji bi
moglo biti selo Dolići.786 Nadalje, u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava (L64) iz nepostojećeg sela Polici je petero romske djece, svi prezimena
Jovanović i prema rubrici „ggsm" ubijeni su u Jasenovcu 4. kolovoza 1941.
godine. To znači da su ubijeni ne samo prije nego što je uspostavljen logor
Jasenovac, već i prije uspostave dvaju logora koji su mu prethodili - Bročice
i Krapje. Znači ni mjesto niti vrijeme nisu istiniti, a niti broj žrtava ne odgo­
vara današnjem stanju. Iz nepostojećeg sela deportirani su u tada nepostojeći
logor. Ta nekonzistentnost podataka je tipična za jasenovački mit. Čim se
krene s unakrsnom provjerom, cijela konstrukcija se počinje rušiti.
Proturječni podatci o broju deportiranih Roma

Od maksimalnog broja od oko 6.500 Roma deportiranih u logore prema

dostupnim podatcima u digitalnom obliku kod velike većine, tj. kod 6.333
mogu se usporediti podatci deportacija iz pojedinih mjesta s onima strada-
lih s mrežnog jasenovačkog popisa. Međutim, to ne znači da se radi o bi-
jekciji. Pojednostavnjeno, radi se o neskladu podataka između deportiranih
u Jasenovac i ubijenih u Jasenovcu prema mrežnom jasenovačkom popisu.
U ovom slučaju zanimaju nas dvije anomalije. Prva, u slučaju kad je više
deportiranih iz nekih mjesta prema raznim izvorima nego ubijenih prema
mrežnom jasenovačkom popisu. Druga, obrnut slučaj kada je više ubijenih
iz pojedinih mjesta nego deportiranih. Primjerice, ima 2.288 slučajeva kad
je manje ubijenih nego deportiranih. Prema jasenovačkom mitu skoro svi
Romi iz Nezavisne Države Hrvatske su ubijeni u Jasenovcu, a prema ovim
podatcima iz nekih mjesta je čak 36 % više deportiranih nego ubijenih. To
znači da je toliko potencijalno preživjelih ili možda ubijenih negdje drugdje,
ali tada se postavlja pitanje gdje su ubijeni ti Romi. Naime, prema jasenovač-
koj mitologiji osim manjih izuzetaka Romi su ubijani gotovo isključivo baš
u Jasenovcu, a to „dokazuje" i mrežni jasenovački popis JUSP-a Jasenovac.
U obratnom slučaju iz drugih mjesta su 1.444 ubijena Roma više nego što ih
je deportirano, tj. 23 %. Sveukupno ove dvije anomalije se pojavljuju u 59 %
slučajeva. Racionalno objašnjenje ovih anomalija je da se tijekom vremena
značajno i nedovoljno sinkronizirano manipuliralo podatcima o deportacija­
ma i stradanju Roma u Jasenovcu.

786 Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodarstava 31. ožujka

1991., Stanovništvo prema narodnosti po naseljima, s. 118.
 Najbolji primjeri i najveće razlike su za Vukovar i Vinkovce. Primjerice,
prema Vojaku iz Vukovara je deportirano 1.605, a iz Vinkovaca 1.154 Ro­
ma.787 Međutim, također kod Vojaka je podatak prema kojem je 1931. godine
u Vukovaru i okolici bilo 770 Roma pa prirodnim prirastom nije bilo moguće
u jednom desetljeću doseći broj od preko 1.600 Roma. U mrežnom jaseno-
vačkom popisu je 651 romska žrtva iz Vukovara i 1.987 iz Vinkovaca. Znači
u slučaju Vukovara je 954 manje ubijenih nego deportiranih, a za Vinkovce
je 833 više ubijenih nego deportiranih. Kao da je netko zamijenio podatke
za Vukovar i Vinkovce. Nekonzistencija podataka nije ništa čudno jer pri­
mjerice kod Miletića se navodi broj deportiranih Roma iz Cerića, Markušice,
Novih i Starih Jankovaca, Ostrova, Privlake i Tordinaca, sve mjesta oko Vin­
kovaca i zbroj deportiranih Roma je 1.307.788
Prema interpretaciji rezultata popisa iz 1931. godine u Vinkovcima i
okolici bilo je 597 Roma pa ih je početkom rata bez intenzivnog doseljavanja
iz Srbije moglo biti manje od 700, a navodno ih je deportirano više od tisuću.
Znači u Vinkovcima je dvostruko više deportiranih i trostruko više ubijenih
od predratnog broja Roma. Može se zaključiti - koliko izvora, toliko različi­
tih podataka. To najbolje pokazuje vjerodostojnost podataka na kojima se
gradi jasenovački mit. U slučaju vinkovačkih Roma neki su na mrežnom ja-
senovačkom popisu pretvoreni u Srbe, ali takvih je iz svih navedenih naselja
kod Vinkovaca ukupno 121 pa čak ni to ne objašnjava nesklad u podatcima.
Lucidno objašnjenje apologeta mita u rangu legendarne drobilice kostiju bi
moglo biti da su Romi živjeli na nejasno utvrđenoj granici između Vukovara
i Vinkovaca ili su se stalno selili podudarno potrebama kreatora mita, a oni
koji se nisu selili, možda su imali povremene napade etnomimikrije.
U nekim slučajevima osim velikog nesklada između broja deportiranih
Roma i broja ubijenih u Jasenovcu ima i velikih razlika u samom broju na­
vodno deportiranih u Jasenovac. Primjerice, u logor Jasenovac je deportirano
167 Roma iz sela Adaševci i 115 iz Jamene.789 Sveukupno su iz ta dva sela u
općini Šid deportirana 282 Roma. Problem je što je prema popisu iz 1931. go­
dine u općini Šid ukupno bilo 138 Roma.790 Možemo procijeniti da ih je 1941.
godine u Šidu prema prirodnom prirastu bez doseljavanja iz Srbije moglo
biti oko 155 pa se postavlja pitanje kako ih je moglo biti deportirano skoro
dvostruko više? Nisu to jedini problematični podatci glede deportacija iz op­

787 Vojak, Zbornik, 2018., s. 262.

788 Miletić 1, dok. br. 101.
789 Miletić 3, prilozi br. 15. i 16.
790 Vojak, Priručnik, 2018., s. 38.
ćine Šid. Primjerice, Miletić u svojoj prvoj knjizi o Jasenovcu navodi „Tako je
utvrđeno daje iz Adaševaca otjerano u Jasenovac 271, (,..)"791, a u trećoj Miletiće-
voj knjizi je popis od „156 lica imenom i prezimenom i 167 bezimenih Roma iz sela
Adaševci koji su odvedeni u koncentracioni logor Jasenovac".792 Znači u jednom
slučaju je za isto selo „utvrđeno" 271, a u drugom je popis s 323. To je vrlo
velikih 52 razlike. Razliku u broju bi neki veliki stručnjak mogao objasniti
semantikom jer jedni su „otjerani", a drugi su „odvedeni". Prema mrežnom
jasenovačkom popisu iz Adaševaca je u Jasenovcu stradalo 70 Roma i 109
Srba, a iz Jamene je navodno stradalo 236 Srba, ali nema stradalih Roma.
Glede deportiranih Roma iz Jamene kod Miletića se u 9 slučajeva čak mogu
naći podatci gdje su živjeli nakon Drugoga svjetskog rata.793 Brojevima koje
navodi Miletić demantira sam sebe da se od deportiranih iz Srijema „па neki
način spasilo tek l%."79i
Prema Miletiću glede deportacije iz Županje 5. lipnja 1942. godine na­
vodi se: „(...) cigani su prepraćeni u 83 vagona, a moglo ih je biti preko 2000." U
mrežnom jasenovačkom popisu je 1.871 Rom iz Županje. Naizgled su podat­
ci logični, ali analiza je ukazala na brojne nelogičnosti u ovoj priči. Primjerice,
prema Vojaku u Županji je 1931. godine bilo 1.287 Roma.795 Prema procjeni
prirodnog priraštaja bez masovnog doseljavanja 1941. godine moglo je biti
najviše oko 1.450 Roma. To znači da ih je deportirano 550, tj. 38 % više nego
što ih je moglo biti u Županji, a u Jasenovcu ih je ubijeno oko 420 više nego
ih što ih je moglo biti. Kad bi čak uzeli i kao točan broj od 2.000 deportira­
nih, problem je navedeni broj vagona kojima su deportirani. U prosjeku to
bi značilo da su u svakom vagonu bila 24 Roma kao da su se vozili u prvom
razredu Orijent Ekspresa, a ne u transportu za sabirni logor. Uobičajeni broj
pri transportima u logore u Nezavisne Države Hrvatske koje se može izvu­
ći iz raznih izvora su od 60 do 100 deportiranih po transportnom vagonu.
U županjskom slučaju je transport s otprilike četvrtinom broja logoraša po
vagonu od očekivanog. U istom dokumentu kod Miletića se navode detalji s
te deportacije pa tako saznajemo: „(...) od 500 cigana umakao je samo jedan, a u
Bošnjacima od 418 cigana, umakao je također samo jedan ciganin. U obćini Drenov-
ci za vrieme kupljenja cigana nestala su 4 odrasla cigana, ali su isti danas uhićeni,

791 Miletić 1, Uvod.

792 Miletić 3, Prilog br. 16.
793 Ibid., Prilog br. 15.
794 Miletić 1, Uvod.
795 Vojak, Priručnik, 2018., s. 38.
 796 To znači da se u detaljima spominje ukupno 920 Roma za deporta­
ciju što je manje od polovice navodno deportiranih. Zanimljivo je da je isti
dan kad je bila deportacija iz Županje zabilježen prolazak transporta Roma
od devet vagona prema Jasenovcu.797 Prema iskazu jasenovačkog logoraša
Dušana Culuma o deportacijama Roma u Jasenovac 1942. godine možemo
znati broj vagona koji su dnevno stizali u logor: „Otpočelo je masovno dovođe­
nje Cigana. Dnevno je stizalo po 6 — 12 vagona."798 Prema iskazu jasenovačkog
logoraša 83 vagona su očito pretjerivanje. U ovom slučaju možemo vjerovati
Ćulumu jer je bio sklon pretjerivanju, ali sigurno ne bi umanjivao broj vago­
na, već je veća vjerojatnost da bi ih povećavao. Primjerice, Culum je tvrdio da
je u Jasenovcu ubijeno 80.000 do 100.000 Roma, tj. više nego ih je u to vrijeme
živjelo na cijelom području nekadašnje Jugoslavije. Znači 5. lipnja 1942. go­
dine najvjerojatnije je mogao biti samo jedan transport Roma od 9 vagona za
Jasenovac. To znači da je tog dana iz Županje za Jasenovac moglo biti depor­
tirano najviše oko 900 Roma, a to odgovara podatcima iz detalja županjskog
transporta od 920 spomenutih. U proturječnom dodatku dokumentu Miletić
navodi da su za transport Roma iz Županje zatražena tri vlaka jer se navod­
no u kotaru nalazi oko 2.600 Roma. To je dvostruko više od proračuna broja
Roma za 1941. godinu.
Nelogičnost podataka o deportaciji Roma iz Županje izaziva sumnju u
vjerodostojnost, tj. u stvarno autorstvo takvih podataka. Prema navedenom
može se zaključiti koliko je dvojbenih i proturječnih podataka o deportaci­
jama Roma. Ipak, podatak o tri vlaka bez obzira na njegovu vjerodostojnost
ukazuje da je u svakom takvom vlaku u prosjeku moglo biti oko 900 ljudi.
Međutim, to je samo teoretski jer prema Rezultatima popisa Saveznog zavoda
za statistiku iz 1966. godine iz Županje je ,,u internaciji", tj. u logorima stra­
dalo sveukupno 1.187 stanovnika.799 Znači u raznim logorima u Europi tije­
kom Drugoga svjetskog rata je po jugokomunističkim popisivačima stradalo
manje stanovnika općine Županja različitih nacionalnosti nego što se tvrdi
da je stradalo županjskih Roma u logoru Jasenovac. Prema istom izvoru iz
Valpova je u internaciji, tj. u raznim logorima i to ne samo u Nezavisnoj Dr­
žavi Hrvatskoj stradalo 262 stanovnika općine Valpovo, a prema mrežnom
jasenovačkom popisu ima 372 žrtve iz općine Valpovo od čega su 345 Romi.

796 Miletić 1, dok. br. 107.

797 Ibid., dok. br. 108.
798 Ibid., dok. br. 232. Iskaz Dušana Ćuluma u Brošuri "Jasenovački logor" u izdanju AV-
NOJ-a s kraja 1942. godine,
799 Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa), s. 41.
 Drastično različiti podatci za isto područje najbolje pokazuju kolika je
uvjerljivost raznih prijepisa dokumenata kojima su komunisti dokazivali
svoje teze o hrvatskoj genocidnosti. Za zapitati se je li netko od povjesničara
iz Hrvatske ikada vidio originale ili pokušao provjeriti autentičnost tih do­
kumenata ili sadržaja prijepisa? Umjesto provjere autentičnosti dokumenata
iz raznih jugokomunističkih i velikosrpskih izvora „istoričari" u Hrvatskoj
se bave mrljama na prijelomima fotografija. Mrlje u nedostatku argumenata
uz pomoć medija postaju krunski dokaz hrvatske genocidnosti. Tako se po­
vijest svodi na Rorschachov test mrlja.

Broj žrtava
Broj romskih žrtava tijekom Drugog svjetskog rata, a posebno broj
Roma stradalih u logoru Jasenovac je vrlo dinamična tema. Dinamična bar
sukladno brzini promjena, tj. porasta broja romskih žrtava tijekom vremena.
Jedan pregled promjena broja Roma stradalih u Jasenovcu dao je V. Gei­
ger.800 Kao što je gore u tekstu navedeno u digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata (L64) u Jasenovcu je ubijeno 4.365 Roma. Međutim, u ina­
čici tog popisa u izdanju Bošnjačkog instituta bilo je popisano 1.471 cigan­
skih, odnosno romskih žrtava.801 Razlika u broju ubijenih Roma u Jasenovcu
je prema nominalno istim izvorima podataka najmanje 10 tisuća pa to znači
da se znatno manipuliralo podatcima. Naime, u mrežnom jasenovačkom po­
pisu su prema stanju s početka 2020. godine 14.042 romske žrtve kod kojih
se kao izvor navodi SZSJ64, tj. inačica komunističkog popisa žrtava rata koju
koriste jasenovački kustosi.
Kada se preračunaju godine starosti ubijenih Roma prema L64, rezul­
tati su blago je rečeno čudni. Naime, čak je 1.379 bezimenih i bez godine
rođenja, tj. rubrici za godinu rođenja naveden je broj 9999. To je trećina svih
Roma iz komunističkog popisa žrtava rata. Djece do 14 godina je 2.978, ali
od 1.379 Roma s nepoznatom godinom rođenja, kod 85 se u L64 umjesto
imena navodi „Rom dete", a umjesto prezimena neki redni broj. Znači da je
djece 3.063, odnosno 70 %. Starijih od toga je ukupno osmero (sic!). Od toga
četvero od 15 do 18 godina i četvero starijih od toga. Među tih osmero troje
je bezimenih, ali usprkos tomu zna im se godina rođenja. Zanimljivo je da
je prema L64 svih osmero ubijeno do sredine listopada 1941. godine, tj. prije
nego što je uopće uspostavljen logor Jasenovac u Bačićevoj ciglani. Među
tih osmero starijih od 14 godina nalaze se i Rom 0, Romkinja 3 i Romkinja
4, svi iz Pitomače, ime oca nepoznato. Međutim, unatoč tomu što se ne zna

800 Geiger, Brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac, 1941.-1945., 2013.

801 Visočak & Sobica, 1998.
tko su ni čiji su, „skrupulozni" i skromno je reći genijalni jugokomunistički
popisivači su ipak saznali godine rođenja. Nije samo to fascinantno, već u
tu kategoriju spada i podatak da su sve troje ubijeni u Jasenovcu mjeseci­
ma prije nego što su uspostavljeni logori Bočice i Krapje. Nije poznato da je
u tim malim kratkotrajnim logorima uopće bilo Roma. Sve troje su prema
L64 ubijeni sredinom lipnja 1941. godine, odnosno pola godine prije nego
što je uspostavljen logor Jasenovac u Bačićevoj ciglani i godinu dana prije
nego su počele deportacije Roma. Samo 68 bezimenih i bez godine rođenja
nije ubijeno prije početka deportacija u svibnju 1942. godine. To znači da je
prema L64 čak 95 % bezimenih Roma bez godine rođenja ubijeno prije nego
što su počele deportacije. Osim toga skoro polovica djece do 14 godina je
prema L64 također ubijena prije početka svibanjskih deportacija. Uglavnom,
prema komunističkim popisivačima od u Jasenovcu ubijenih Roma 30 % su
nepoznati, 70 % su djeca, a odraslih ima u razini statističke pogrješke. Osim
toga skoro svi nepoznati i polovica djece ubijeni su u logoru Jasenovac i prije
nego što su u njega uopće trebali biti deportirani. Iz ovoga je jasno kako su
se radili popisi jasenovačkih žrtava.
Treba navesti i da u L64 ima 5.506 navodnih jasenovačkih žrtava kod
kojih se u rubrici „паго" (narod/narodnost) navodi „ostalo". Kod „ostalih"
je kao i kod Roma izuzetno veliki udio žrtava bez poznate godine rođenja
1.375, tj. četvrtina. Međutim, ostali podatci su potpuno suprotni onima kod
Roma. Primjerice, kod „ostalih" samo je šestero djece do 14 godina, od 15 do
18 godina starosti ih je 460, a starijih od 18 je 3.665, tj. dvije trećine. Izgleda
da 1964. godine još nisu bile usavršene neke postavke jasenovačkog mita,
pogotovo onog dijela koji se odnosi na Rome. Prema imenima i prezimenima
s mrežnog jasenovačkog popisa veliki dio tih „ostalih" s popisa žrtava rata iz
1964. godine je kasnije pretvoren u Rome. Međutim, 2.906 tih ostalih, tj. više
od polovice je ubijeno prije početka navodno masovnih deportacija Roma
krajem svibnja 1942. godine. Prema L64 oko 90 % „ostalih" je ubijeno u Ja­
senovcu 1941. i 1942. godine, svega po stotinjak 1943. i 1944. godine, a 299 je
ubijeno 1945. godine. Nije objašnjiv taj porast ubijanja „ostalih" 1945. godine,
ali njih 13 je ubijeno nakon tzv. proboja, tj. nakon prestanka rada logora, a
od toga devetero je ubijeno u svibnju 1945. godine. Tada su u logoru već bili
Titovi partizani iz Srbije pa ako je bilo ubijanja Roma u svibnju, to su mogli
učiniti samo ti Titovi Srbijanci. Kad bi recimo 90 % tih „ostalih" bili Romi,
opet bi ih preko polovice bilo ubijeno prije svibanjskih deportacija 1942. go­
dine. Ako su Romi masovnije ubijani prije masovnih deportacija, tada je to
dokaz za masovnu prijevaru s brojem romskih žrtava. Osim toga čak i kad
bi se zanemarili nadnevci smrti i prema digitalnoj inačici komunističkog po-
piša žrtava rata L64 zbrojili svi Romi i većina „ostalih", opet nedostaje oko
5.600 „Roma" za dosegnuti broj od 14 tisuća Roma s mrežnog jasenovačkog
popisa kojima je izvor SZSJ64, tj. druga inačica istog komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine.
Prema napomenama iz mrežnog jasenovačkog popisa znamo da je dio
Roma nastao od Hrvata i Srba, a prema nekim analizama čak i od Židova.
Kaos podataka glede romskih žrtava iz Jasenovca nije slučajan. To pokazuje
da je mit o Romima nastao tek kasnije, vjerojatno nakon popisa žrtava rata
iz 1964. godine kad je postalo jasno da broj popisanih niti približno ne će
odgovarati komunističkim propagandnim „procjenama" o nekoliko stotina
tisuća ubijenih. Romske žrtve su bile idealne za povećanje broja žrtava. Pri­
govori na takve rezultate se uvijek mogu relativizirati socijalnom distancom
između Roma i ostalog stanovništva. U takvom slučaju se demografske ne­
logičnosti mogu opravdavati manjkavim popisima stanovništva, etnomimi-
krijom, migracijama i sličnim stvarima.
U svim kasnijim podatcima broj romskih žrtava iz logora Jasenovac ra­
ste još rapidnije. Pri tomu se mogu razlikovati dva paralelna trenda rasta
broja romskih žrtava - jugokomunistički i srpski. Jugokomunistički trend
rasta broja romskih žrtava je dominantan u Hrvatskoj. Od srpskog trenda
se razlikuje po tomu što pokušava stvoriti neki privid znanstvene ozbiljno­
sti, a cilj mu je dostići prvobitni jugokomunistički propagandni broj od 20
do 25 tisuća romskih žrtava iz Jasenovca. Minimalan broj romskih žrtava iz
Jasenovca te jugokomunističke struje je 10.000 Roma stradalih u Jasenovcu
temeljena na Žerjavićevom izračunu iz 1980-ih.802
Zanimljivo je da je 1997. godine Savezni zavod za statistiku tada već
propale Jugoslavije svedene uglavnom na Srbiju revidirao i praktično pre­
polovio taj Žerjavićev izračun objavom podatka o 5.836 romskih žrtava iz
Jasenovca.803 Nekoliko godina kasnije Žerjavićev izračun broja romskih žr­
tava je opet indirektno revidiran od strane N. Lengel-Krizman prema kojoj
je „(...) 5.611 hrvatskih Roma, a uključujući imenom neidentificirane procjenjuje
da je mogući skupni broj 8570 hrvatskih Roma koji su izgubili život tijekom Dru­
goga svjetskog rata, znatnim dijelom u Jasenovcu."8^ Znači Lengel-Krizman je u
knjizi Genocid nad Romima (2003.) uspjela skupiti manje od šest tisuća imena
navodnih romskih žrtava pa je još pola od toga procijenila. To su sve romske
žrtve iz Hrvatske stradale tijekom Drugoga svjetskog rata, znači ne samo

802 Geiger, Brojidbeni pokazatelji, s. 230.

803 Ibid., s. 226., 241.
804 Ibid., s. 226.-227.
oni iz Jasenovca i opet nije došla ni blizu Žerjaviću ili kreatorima mrežnog
jasenovačkog popisa. Nikoga od apologeta jasenovačkog mita ne brine takva
ogromna razlika u rezultatima. Znači prema Lengel-Krizman je broj romskih
žrtava iz Jasenovca upola manji od broja s mrežnog jasenovačkog popisa, a
broj neidentificiranih žrtava je za oko 500 veći nego na mrežnom jasenovač-
kom popisu.
Unatoč proturječnim podatcima od strane JUSP-a Jasenovac nastavilo
se s uzlaznim trendom broja žrtava pa je tako 2007. godine prema podatci­
ma te ustanove na hrvatskom državnom proračunu bilo 14.750, a 2013. već
16.173 romske žrtve.805 Prema stanju iz ožujka 2019. godine na mrežnom
jasenovačkom popisu je bilo 16.164 Roma. Zadnjih pet godina taj broj se sta­
bilizirao, ali vjerojatno ponajviše zbog stalnog neovisnog nadziranja stanja
na mrežnom jasenovačkom popisu u stvarnom vremenu čime je znatno ote­
žano neargumentirano „pumpanje" popisa. Za razliku od jugokomunistič-
kog trenda kojem je cilj 25 tisuća romskih žrtava, srpskom je to tek početak, a
cilj je 80 do 100 tisuća, tj. broj žrtava poznat iz iskaza D. Culuma još iz 1942.
godine. Primjerice, A. Miletić, inače podrijetlom Hrvat, zastupa brojku od
oko 26 tisuća romskih žrtava iz Jasenovca, a S. Zivanović broj od 80 tisuća
romskih žrtava.806
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. go­
dine (L64) na cijelom području bivše Jugoslavije stradala su ukupno 4.724
Roma. Prema podatcima iz L64 u 98 % slučajeva ubojice Roma su ustaše pa
čak i u srpskim logorima smrti kao što je beogradsko Sajmište. To pokazuje
koliko je taj popis rađen pristrano i na štetu Hrvata. U Jasenovcu je prema
L64 ubijeno 4.365 Roma. Uz 88 Roma prema L64 ubijenih u logoru Stara Gra­
diška to je sveukupno 4.453 Roma navodno ubijenih u tim dvama logorima.
To je oko četvrtine od trenutnog broja navodno u Jasenovcu ubijenih Roma
prema mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac. Međutim, to bi
značilo da na području nekadašnje Jugoslavije u Drugom svjetskom ratu
samo 271 Rom nije stradao u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a prema mrežnom
jasenovačkom popisu u usporedbi sa Zerjavićevim izračunima tek bi dvade­
setak Roma iz Nezavisne Države Hrvatske izbjeglo smrt u tim dvama logo­
rima. To je neznanstvena fantastika. Od te 4.453 romske žrtve iz Jasenovca i
Stare Gradiške prema L64 trećina je neidentificirana, tj. nedostaje im ime i/ili
prezime. U međuvremenu se broj bezimenih romskih žrtava povećao za više
od 70 %, ali sveukupni broj romskih žrtava iz Jasenovca je u odnosu na popis
L64 učetverostručen na mrežnom jasenovačkom popisu.

805 Ibid., s. 226., 241.

806 Ibid., s. 241.
 Komunisti su 1956. godine pripremali optužnicu protiv Ante Paveli-
ća, poglavnika Nezavisne Države Hrvatske.807 U prilogu nikada podignute
optužnice protiv Pavelića nalazi se i popis žrtava iz logora Jasenovac i Stara
Gradiška. U dosjeu Ante Pavelića u Hrvatskom državnom arhivu (HDA) na­
lazi se popis na kojem su 7.133 žrtve iz Jasenovca808 i 2.825 žrtava iz logora
Stara Gradiška.809 Sveukupno se radi o 9.958 žrtava iz tih dvaju logora. Pre­
ma jugokomunističkoj komisiji za popis žrtava rata iz 1964. godine u Jase­
novcu i Staroj Gradiški ukupno je bilo 59.188 žrtava. Znači broj žrtava je u
osam godina narastao šest puta. U slučaju Roma situacija je još drastičnija.
Analizom imena, prezimena, dobi i mjesta i usporedbom istih podataka s
mrežnim jasenovačkim popisom moglo bi se zaključiti da se na popisu iz
HDA nalazi nešto manje od 1.800 Roma. Zanimljivo je da u 48 slučajeva u
rubrici „zanimanje" piše „Ciganka" pa u tim slučajevima imamo nekakvu
potvrdu da se vjerojatno radi o Ciganima ili Romima. U više od polovice
tih slučajeva radi se o „Cigankama" iz Slatine. Ovo znači da je u razdoblju
od pretpostavljeno 1956. do 1964. godine broj romskih žrtava narastao dva i
pol puta, tj. povećao se za oko 2.700 novih žrtava. U razdoblju od nastanka
popisa jasenovačkih žrtava iz dosjea Ante Pavelića iz HDA do trenutnog sta­
nja na mrežnom jasenovačkom popisu početkom 2020. godine broj romskih
žrtava povećan je otprilike devet puta. Premda su se očito trudili, kreatori
mrežnog jasenovačkog popisa ipak znatno zaostaju za Srbijancima koji su u
slučaju D. Culuma ili S. Zivanovića već dosegli šesteroznamenkasti broj ili
su mu nadomak.
Demografija i broj žrtava

Usporedbom izračuna broja Roma za pojedina naselja 1941. godine s po­

datcima iz mrežnog jasenovačkog popisa uočene su znakovite anomalije koje
dovode u sumnju broj stradalih-Roma u Jasenovcu. Kao osnovu za izračun
broja Roma 1941. godine korišteni su podaci interpretacije broja Roma 1931.
godine i interpretacije broja Roma u Hrvatskoj od 1880. do 1948. godine.810
Na temelju tih podataka može se dobiti prosječan porast broja Roma prije
rata i izračunati broj Roma u pojedinim područjima, tj. kotarima i gradovi­

807 Miletić 3, Prilog br. 8.

808 https://web.archive.Org/web/20190111211414/http://croatiarediviva.com/wp-content/
uploads/2017/03/POPIS-Jasenovac.pdf
809 https://web.archive.Org/web/20200118224142/http://croatiarediviva.com/wp-content/
uploads/2017/03/POPIS-Stara-Gradi%C5%Alka.pdf
810 Vojak, Priručnik, 2018., s. 38. (Karta. Romi u popisu stanovništva 31. III. 1931.); s. 33. (Gra­
fikon. Popisi Roma, 1880.-1948.).
ma 1941. godine. Nakon toga uspoređeni su podatci izračuna broja Roma za
1941. godinu i podatci s mrežnog jasenovačkog popisa. Pri tomu su uočene
i analizirane dvije vrste anomalija. Prva, kada je manje ubijenih iz pojedinih
područja nego što ih je na mrežnom jasenovačkom popisu. To sugerira da
dio Roma iz pojedinih naselja nije bio ubijen u Jasenovcu. Zbrojeno, radi se o
8.172 takva slučaja, tj. 45 % od izračunatog broja Roma u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj za 1941. godinu. Znači prema tomu moglo bi se zaključiti da skoro
polovica Roma iz pojedinih naselja nije bila ubijena u Jasenovcu. Druga vrsta
anomalija su slučajevi kada je prema mrežnom jasenovačkom popisu ubije­
no znatno više Roma iz pojedinih područja nego što ih je tamo moglo živjeti
1941. godine. Za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu te istočni Srijem koji je sada
pod Srbijom ima 5.695 takvih slučaja, tj. 31 % od izračunatog broja Roma u
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj za 1941. godinu. Znači prema ovom postupku
sveukupno je dvojbeno 76 % podataka o romskim žrtvama iz Jasenovca s
obzirom na izračunati broj Roma za 1941. godinu. Međutim, usporedbe radi
taj skupni broj anomalija je reda veličine 86 % od trenutnog broja romskih
žrtava na mrežnom jasenovačkom popisu. Pojednostavnjeno to znači da je
po tim kriterijima 7/8 podataka o romskim žrtvama s tog popisa dvojbeno.
Naravno u stilu bubble boy logike moglo bi se reći da su Romi znatno migrira­
li unutar Hrvatske, ali prema istraživačima koji se bave Romima u Hrvatskoj
većina Roma je bila stalno naseljena i tek je manji dio vodio nomadski način
života.811 Ako većina Roma nisu bili nomadi, to može značiti da se uvelike
manipuliralo podatcima o romskim žrtvama iz Jasenovca.
U analizi po nekim elementima znatno odskaču rezultati s područja da­
našnje Bosne i Hercegovine. Zbroj anomalija u tom slučaju je čak 149 %. Pre­
ma tim podatcima 61 % je manje stradalih u Jasenovcu iz pojedinih mjesta
nego što ih je prema izračunu živjelo u njima 1941. godine. S druge strane
čak je 88 % više ubijenih nego što ih je živjelo u pojedinim mjestima. To znači
da se podatci o ubijenima u Jasenovcu uglavnom ne podudaraju s demograf­
skim podatcima od prije početka rata. To je moguće ako su Romi u BiH vo­
dili intenzivan nomadski način života ili ako se znatno manipuliralo podat­
cima o broju žrtava. Evo nekoliko tipičnih primjera. U Bosanskoj Gradiški su
1931. godine živjela 84 Roma. Znači da ih je 1941. godine prema prirodnom
prirastu moglo biti stotinjak. Međutim, prema mrežnom jasenovačkom po­
pisu iz općine Bosanska Gradiška je 697 romskih žrtava. Znači ubijeno je bar
sedam puta više Roma nego što ih je bilo prije rata. Usput, radi se o Romima
muslimanima, a oni bi spadali u Bijele cigane, tj. Arijevce pa samim time ne

811 Vojak, 2004., s. 447.

bi bili proganjani po rasnoj osnovi. Drukčiji primjer je Zvornik, pogranični
grad prema Srbiji u kojem je 1931. živio 191 Rom. Prema izračunu 1941. go­
dine u Zvorniku je prema prirodnom prirastu moglo biti između 205 i 215
Roma, a prema mrežnom jasenovačkom popisu niti jedan nije ubijen. Prema
poratnom popisu stanovništva iz 1948. godine u Zvorniku je bilo 59 Roma.812
Nema podataka da su ubijeni u Jasenovcu pa manji poslijeratni broj Roma u
Zvorniku treba tražiti u nekim drugim razlozima. Primjerice, Srbija je odmah
preko Drine, a partizani i četnici su bili po okolnim šumama. Treči primjer je
i najintrigantniji premda na prvi pogled najlogičniji. U Zepču je 1931. godine
živjelo 58 Roma, a u Jasenovcu ih je ubijeno 57. U Prnjavoru su 1931. godine
živjela 134 Roma, a na mrežnom jasenovačkom popisu ih je 131. U ovim pri­
mjerima je čudna nevjerojatna podudarnost između broja Roma sa zadnjeg
predratnog popisa stanovništva i broja ubijenih u Jasenovcu. Ovako izgleda
kao da je u Zepču i Prnjavoru vrijeme stalo Гcijelo desetljeće nitko od Roma
nije umro ili rođen, doselio ili odselio već kao da su svi cijelo desetljeće samo
čekali da ih ustaše tijekom rata odvedu u Jasenovac. U ovim slučajevima
komunistički popisivači i nisu morali raditi ništa drugo, već samo prepisati
podatke iz predratnog popisa stanovništva. Možemo pretpostaviti da su baš
to u nekim slučajevima i napravili.
Slična magična demografija može se uočiti i na nivou cijele Bosne i Her­
cegovine jer kad se ima posla s mitovima čuda vrebaju na svakom koraku.
Pri tomu su neki rezultati toliko savršeni da u usporedbi s njima i zlatni rez
izgleda kao kaos. Primjerice, u BiH je prema zbroju podataka iz Vojakove
interpretacije popisa stanovništva 1931. godine bilo 1.150 Roma.813 Prema
prvom poslijeratnom popisu iz 1948. godine bilo ih je 442. Prema mrežnom
jasenovačkom popisu iz BiH su u Jasenovcu ubijena 942 Roma. Prema pro­
cjeni broja Roma za 1948. godinu trebalo ih je biti oko 1.400. Kad od te pro­
cjene oduzmemo broj navodno ubijenih u Jasenovcu, dobije se broj koji se
tek neznatno razlikuje od broja popisanih Roma u BiH 1948. godine. Prema
tomu može se zaključiti da je u tom slučaju demografski gubitak Roma iz
BiH jednak broju Roma ubijenih u Jasenovcu. Savršeno! Osim što to znači
da su demografski gubitci začudno jednaki stvarnim ratnim gubitcima. To
istovremeno znači da nitko od Roma u razdoblju od 17 godina nije umro pri­
rodnom smrću, nije ubijen tijekom rata osim u Jasenovcu i da nitko od Roma
nije iselio, primjerice u susjednu slobodarsku i antifašističku Srbiju ili bio
poslan na prinudni rad u Njemačku. Ovo nesavršenstvo u savršenom obli­

812 Vojak, Priručnik, 2018., s. 77.

813 Ibid., s. 38.
kovanju povijesti moglo bi se objasniti na dva načina. Prvo, Romi su zgodi-
mice mijenjali nacionalnost u slučajno savršenoj sinkroniziranosti sa željama
i potrebama jugokomunističkih demografa. Drugo, velike su manipulacije
brojem romskih žrtava pa se čak i demografija koristila za povećanje broja
jasenovačkih žrtava.
Nemogući nadnevci stradanja

U Jasenovcu su prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava

rata (L64) do 20. kolovoza 1941. godine ubijena 1.495 Roma od 4.365 koji su
prema tom popisu žrtve iz logora Jasenovac. Treba napomenuti da su logori
Bročice i Krapje uspostavljeni nakon navedenog datuma, a logor Jasenovac
u Bačićevoj ciglani uspostavljen je tek sredinom studenoga 1941. godine. U
razdoblju od 20. kolovoza do 15. studenog 1941. godine prema L64 ima još
298 Roma navodno ubijenih u Jasenovcu. To znači da bi ti Romi morali biti
ubijeni u logorima Bročice i Krapje, a nije poznato da su i Romi deportirani
u te male logore, bar ne u nekom značajnijem broju. To znači da je po ovim
kriterijima dvojbeno oko 1.800 romskih žrtava (40 %) iz logora Jasenovac
prema podatcima iz L64. Ako uzmemo u obzir i druge dvojbene žrtve pre­
ma mjestima rođenja i stanovanja te prema godini smrti, taj broj dvojbenih
romskih žrtava se penje do 2.080. Broj romskih žrtava iz logora Jasenovac je
prema L64 sveukupno 4.365 što znači da je po ovim kriterijima dvojbeno oko
48 %, tj. skoro polovica svih Roma navodnih jasenovačkih žrtava iz digitalne
inačice komunističkog popisa žrtava rata (L64). Međutim, u razdoblju od
početka rata do 20. svibnja 1942. godine, tj. prije početka deportacije pre­
ma L64 stradao je 2.701 Rom ili 62 %. Znači po službenom komunističkom
popisu žrtava rata iz 1964. godine više Roma je stradalo u Jasenovcu prije
početka masovnih deportacija! Ovo je naravno suprotno jugokomunističkoj
propagandnoj dogmi i događa se kad razne laži nisu dobro sinkronizirane.
I to su samo podatci bez dubinske analize pojedinačnih slučajeva. Primje­
rice, prema L64 trojica romskih dječaka su stradala 22. 4. 1945. godine, tj.
tijekom tzv. proboja logoraša. Prema dosadašnjim tumačenjima srpske, ju­
goslavenske i neojugoslavenske historiografije skoro svi Romi su ubijeni u
Jasenovcu u kratkom razdoblju od proljeća do ljeta 1942. godine, a 1945. su
ustaše prema komunističkim interpretacijama poubijali samo grupu ličkih
Roma-ustaša koji su navodno bili grobari i ubojice ostalih zatočenika. Stoga
je po toj interpretaciji nevjerojatno da bi neki Romi bili živi do samog kraja
logora. Međutim, prema L64 u Jasenovcu su 1945. godine ubijena 22 Roma,
ali ne radi se o ličkim Romima-ustašama. Primjerice, među ubijenima 1945.
godine u Jasenovcu je Dragan Mijatović, dijete rođeno 1935. godine, otac Ne-
deljko. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Dragan Mijatovic je Srbin iz
Divoša u istočnom Srijemu, a zanimljivo je da kod njega uopće nije navedena
godina smrti.
Na popisu L64 je petero stradalih Roma registriranih u dijelu koji se od­
nosi na podatke iz daleke Makedonije te jedan iz Slovenije i baš svi su ubijeni
od ustaša u Jasenovcu. Nije jasno kako i po kojem su se kriteriju uopće našli
među žrtvama iz Slovenije i Makedonije. Primjerice, petero „makedonskih"
Roma Radosavljevića su prema L64 iz sela Vrbanci, ali iz istog sela je i je­
danaestero Srba Radosavljevića. Selo Vrbanci je kod Karlovca u Hrvatskoj
pa nije jasno kako se našlo u makedonskoj kvoti jasenovačkih žrtava. Samo
glede Roma u svim navedenim slučajevima radi se o djeci. Branko, Bosa i
Danica, ime oca Nikola te Milan i Sreto, ime oca Mijo su prema L64 ubijeni
15. kolovoza 1941. godine u Jasenovcu. Znači ubijeni su ne samo prije nego
što je nastao logor Jasenovac u Bačićevoj ciglani, već i prije uspostave dvaju
kratkotrajnih malih logora Bročice kod Novske i Krapje desetak kilometara
uzvodno od Jasenovca. U mrežnom jasenovačkom popisu tih petero Rado­
savljevića više nisu iz Vrbanaca, već iz nekoliko stotina kilometara udaljene
Vrbanje u istočnoj Slavoniji i-više nisu ubijeni prije nastanka logora Jaseno­
vac, već 1942. godine. Kakve veze imaju Karlovac ili Slavonija i Makedonija
znaju samo autori popisa. Zanimljivo je da se na mrežnom jasenovačkom po­
pisu uključivši i spomenutu petorku nalazi 66 njihovih imenjaka i uglavnom
vršnjaka. Kao da je inicijalna ideja umnožena 13 puta.
Brojevi komunističkih popisivača

Navodne romske žrtve najbolji su primjer da u mrežnom jasenovačkom

popisu previše toga nije kako se pokušava prikazati. Ako je na „poimenič­
nom" popisu žrtava prema stanju od 15. lipnja 2020. godine 2.485 bezimenih
Roma, nije za očekivati da će podatci o drugim romskim žrtvama biti uvjer­
ljiviji. Predratni broj Roma na području Nezavisne Države Hrvatske, osobni
podatci navodnih žrtava i vrijeme smrti glavni su problemi glede stvarnog
broja romskih žrtava u Jasenovcu. Unatoč čestim opravdanjima iz nekih kru­
gova kako je malo podataka o stradanju Roma, to nije točno. Samo treba htje­
ti i znati tražiti. Međutim, podatci se u određenim krugovima uvelike igno­
riraju jer pokazuju sliku koja ne odgovara apologetima jasenovačkog mita.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) veli­
ka većina Roma, odnosno oko tri petine (62 %) ubijena je u Jasenovcu prije
19. svibnja 1942. godine, odnosno prije masovnih deportacija. Nije to jedi­
na kontradikcija koja se može naći u podatcima komunističkih popisivača u
koje da parafraziramo neke povjesničare ne bi trebalo sumnjati jer su žrtve
„(...) skrupulozno popisane (...)",814 odnosno smatraju kako je taj popis „sustav­
no rađen i jugoslavenska država je stala iza njega (...)".815 Usput, „jugoslavenska
država" je stajala i iza broja od 700 tisuća ubijenih u Jasenovcu. Po takvoj
logici valjda bismo trebali bespogovorno prihvatiti i takve brojeve jer su i oni
„sustavno rađeni". Lažno i sa zlom namjerom, ali ipak sustavno. Još je za­
nimljivije da je prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz
1964. godine (L64) odnosno prema popisu rađenom u sustavu u kojem se je
sustavno lagalo više od trećine Roma ubijeno prije nego što su uspostavljeni
logori Bročice i Krapje koji prethode logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani.
Prema L64 prvi Rom je ubijen u Jasenovcu već sredinom travnja 1941. godi­
ne. Znači prema „skrupuloznim" jugokomunističkim popisivačima ubijen
je više od godine dana prije početka masovnih deportacija i mjesecima prije
uspostave logora u kojem je navodno ubijen. Jesu li takve teme i pitanja na
rasporedu konferencija o Jasenovcu? Ne samo da nisu, već podatci pokazuju
da se nezgodne i po apologete jasenovačkog mita nepovoljne činjenice po­
kušavaju prikriti.
Primjerice, Ivan Nikolić (1929., Pleso, Stjepan) je prema L64 ubijen u
Jasenovcu sredinom svibnja 1941. godine, mjesecima prije uspostave tog lo­
gora. No prema mrežnom jasenovačkom popisu taj Ivan Nikolić je ubijen u
Jasenovcu godinu kasnije, odnosno 1942.* godine. Međutim, u napomenama
je pet izvora podataka prema kojima je Nikolićeva godina smrti 1941. Među
tim izvorima su dvije inačice komunističkog popisa žrtava rata (SZSJ64 i
BI.64), komunistički projekt Dotršćina i knjiga djelatnika komunističkih taj­
nih službi D. Lukića. Sve „sustavno rađeni" podatci koje su kreatori mrež­
nog jasenovačkog popisa „skrupulozno" promijenili. Nadalje, prema L64
više od polovice jasenovačkih žrtava (54 %) kod kojih se kao nacionalnost
navodi „ostalo" također je stradalo prije 19. svibnja 1942. godine tako da
ni to ne može pomoći u povećanju broja romskih žrtava. Primjerice, prema
L64 u razdoblju od 19. svibnja do 31. prosinca 1942. godine u Jasenovcu je
stradalo manje od 1.500 Roma i oko 2.000 onih iz kategorije „ostalo". Prema
imenima i prezimenima možemo pretpostaviti da veliki dio „ostalih" nisu
Romi. To su brojevi prema komunističkim popisivačima koje se nikako ne
uklapaju čak ni u arhitekturu novog, odnosno rezervnog jasenovačkog mita,
a bile su prikupljene za potvrdu starog mita o 700 tisuća ubijenih.

814 https://web.archive.Org/web/20180827155310/https://www.jutarnji.hr/globus/Globus-ko-
mentari/pise-ivo-goldstein-komisija-za-jasenovac-nova-besmislena-inicijativa-sefice-drza-
ve/7321071
815 https://web.archive.org/web/20200501093450/https://direktno.hr/direkt/povjesnicar-ja-
reb-o-vucicu-i-jasenovcu-tipicno-srpsko-pretjerivanje-i-napuhavanje-demantiraju-ga-i-u-sa-
moj-srbiji-192049/
Hađer

Kao primjer dvojbenog mjesta rođenja i nadnevaka smrti možemo uze­

ti 17 navodnih romskih žrtava iz sela Hađer kod Gline koje se nalaze na
mrežnom jasenovačkom popisu. Preciznije, Bara Ivanišević (1903., otac Pe­
tar) je prema popisu rođena u Prekopi kod Gline, ali u napomenama piše
„Hadžer", a kod Jane Sajnović (1909.*, Mare) piše kako je iz Male Soline. Tre­
ba napomenuti da se kod Bare Ivanišević u dva od ukupno tri izvora podata­
ka navodi muško ime Bora, a kod Jane Sajnović je naveden samo jedan izvor
podataka prema kojem je ona iz Hađera i rođena je 1900. godine. To znači da
kreatori mrežnog jasenovačkog popisa mijenjaju podatke kako im odgovara
bez obzira na izvore. Nije to sve, prema digitalnoj inačici komunističkog po­
pisa žrtava rata (L64) ne postoji Bora Ivanišević iz Prekope, već samo Bara.
Kod Jane Sajnović u L64 nije navedeno ime oca pa čak niti žensko ime Mare
koje se zagonetno pojavljuje u mrežnom jasenovačkom popisu unatoč tomu
što je naveden samo jedan izvor podataka, odnosno komunistički popis žr­
tava rata i to inačica koju koriste djelatnici Javne ustanove Spomen-područje
Jasenovac pod kraticom SZSJ64. U mrežnom jasenovačkom popisu je još jed­
na Bara Ivanišević iz Hađera te i u tom slučaju postoje nejasnoće oko imena
oca jer se u popisu navodi Mate, a u napomenama je navedeno žensko ime
Marta. Ukratko, programirani kaos u kojem se svaka otkrivena laž može op­
ravdavati pogrješkom ili slučajnošću. Premda su u mrežnom jasenovačkom
popisu sve Romi, prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) Petar Ivanišević je Hrvat, većina ostalih iz Hađera po nacionalnosti
spadaju pod „ostalo", a samo ih je šestero romske nacionalnosti. Prema L64
svi su ubijeni u Jasenovcu 15. svibnja 1942. godine, odnosno prije obavijesti
o početku deportacije Roma.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) je među na­
vodnim jasenovačkim žrtvama više od 5.500 „ostalih" koji su kasnije zbog
premalog broja romskih žrtava uglavnom pretvoreni u Rome. U bildanju
broja romskih žrtava pretjerivalo se u takvoj mjeri da je sudeći prema na­
pomenama iz mrežnog jasenovačkog popisa dio Roma nastao ne samo od
Hrvata ili Srba, već čak i od Zidova. Umjesto rasprave o tomu koje su naci­
onalnosti „ostali", treba pogledati predratne popise stanovništva za Hađer.
Hađer je 1910. godine imao 272 stanovnika. Od toga 271 po vjeri rimokatolik,
a svima je materinski jezik bio hrvatski i jedan je bio pravoslavac govornik
srpskog jezika.816 Od 1910. godine broj stanovnika Hađera bio je u stalnom
padu sve do prvog poratnog popisa stanovništva. Roma nije bilo na popisu

816 https://web.archive.Org/web/20200428163601/https://bs.wikipedia.org/wiki/Ha%C4%91er
1910. godine, a s obzirom na stalan pad broja stanovnika vjerojatno ni kasnije
pa nije jasno kako su se na mrežnom jasenovačkom popisu našli navodni
Romi iz Hađera i to još ubijeni u Jasenovcu čak i prije početka deportacija.

Preko Drave

Međimurje, Gola i Baranja, tri hrvatska područja sjeverno od rijeke

Drave, bila su pod mađarskom okupacijom tijekom Drugog svjetskog rata.
Znači da u tim područjima nije bilo hrvatske vlasti pa Romi nisu mogli biti
deportirani u hrvatske logore, posebno ne u Jasenovac i samim time niti nisu
mogli biti likvidirani. Bar ne u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Prema prvom
poslijeratnom popisu stanovništva iz 1948. godine glede Roma mogu se uo­
čiti dvije krajnosti u područjima koja su tijekom rata bila izvan hrvatske kon­
trole. Prema popisu iz 1948. godine na krajnjem sjeverozapadu Hrvatske u
Međimurju uopće nije bilo Roma, a na krajnjem sjeveroistoku u Baranji (Beli
Manastir) ih je bilo 264, tj. 2/3 svih Roma popisanih na području Hrvatske.817
Prema zadnjem prijeratnom popisu u Međimurju (Čakovec i Prelog) bila su
233 Roma, a 1941. godine bi ih prema izračunu prirodnog prirasta moglo
biti oko 260. U mrežnom jasenovačkom popisu nema Roma iz Međimurja.
Znači nisu ubijeni u Jasenovcu, nema podataka da su ubijeni negdje drug­
dje u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, a ipak ih nema na poslijeratnom popi­
su stanovništva. Doduše, u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata iz 1964. godine (L64) su dvije Romkinje iz Svetog Martina na Muri. Kod
jugokomunista je naziv tog mjesta pisan bez pridjeva „Sveti" iz ideoloških
razloga, tj. iz mržnje prema Katoličkoj Crkvi. Prema L64 dvije romske djevoj­
čice iz Svetog Martina na Muri sestre Anka i Ljuba Đurđević ubijene su od
ustaša u Jasenovcu sredinom lipnja 1941. godine, tj. u vrijeme kada još nije
uspostavljen logor Jasenovac.
Za razliku od međimurskih Roma baranjski su velika većina na popisu
iz 1948. godine. Međutim, za razliku od međimurskih na mrežnom jaseno­
vačkom popisu ima romskih žrtava iz Baranje. Primjerice, šestero ih je iz
Darde, a 25 iz općine Jagodnjak, od toga 24 iz Bolmana. Sveukupno to je 31
baranjski Rom ubijen u Jasenovcu. Od toga 29 ih je ubijeno 1942. godine, a
po jedan 1943. i 1944. godine. Jedan od ubijenih rođen je 1940. godine pa to
ukazuje da je bar dio Roma neposredno pred rat živio u Baranji. Stoga je
nejasno kako su se našli u Jasenovcu s obzirom da većina Roma u Hrvatskoj
nisu bili nomadi.

817 Vojak, Priručnik, 2018., s. 76.

 Za Golu, treće prekodravsko područje, situacija je s obzirom na broj jase-
novačkih žrtava poprilično različita jer se na mrežnom jasenovačkom popisu
nalazi 321 bezimena romska žrtva iz sela Novačke i petero Roma iz Ždale. To
je sveukupno 326 romskih žrtava ubijenih u Jasenovcu 1942. godine. Prema
L64 iz Novačke je 317 bezimenih romskih žrtava, a svi su ubijeni sredinom
travnja 1942. godine, tj. oko mjesec dana prije deportacija Roma koje su po­
čele u svibnju 1942. godine. Bezimene žrtve iz Novačke su u L64 označene
prema spolu i brojem. Primjerice, muške žrtve označene su kao „Rom" i red­
nim brojevima od 1 do 122, a ženske kao „Romkinja" i rednim brojevima od
46 do 240. Uočljiva je praznina u rednim brojevima od 1 do 45. Bez obzira na
razloge, to znači da u budućnosti možemo očekivati još najmanje 45 novih
romskih žrtava. U Novačkoj je 1910. godine bilo 1.340 stanovnika, od toga
233 kod kojih se kao jezik navodi „ostali". Kad bi svi ti govornici „ostalih" je­
zika bili Romi, prema prirodnom prirastu bi ih prema silaznom trendu broja
stanovnika tipičnim za cijelo naselje moglo biti oko 180, a prema uzlaznom
trendu koji odgovara prosječnom predratnom porastu broja Roma u Hrvat­
skoj moglo bi ih biti oko 290. To je još uvijek znatno manje nego što na mrež­
nom jasenovačkom popisu ima bezimenih romskih žrtava iz tog kraja.818 U
stvari broj žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa najsličniji je izračunu broja
Roma u Novačkoj prema prirodnom prirastu za 1948. godinu (315). To je u
slučaju ako se računa uzlazni trend na temelju prosječnog predratnog pora­
sta broja Roma u Hrvatskoj i gotovo je identičan podatku o broju stradalih
Roma iz Novačke prema L64. Ta visoka podudarnost broja žrtava i demo­
grafskih gubitaka je indicija mogućeg usklađivanja broja žrtava s izračunom
demografskih trendova. Cijela ta epizoda s nekoliko stotina romskih žrtava
s područja općine Gola je prema slijedu povijesnih događaja nevjerojatna.
Prema izvješću od 1. svibnja 1941. godine petorica ustaša su prebjegli iz Gole
koju su okupirali Mađari i pridodani su straži u logoru Danica u Koprivni­
ci.819 Znači već na samom početku rata nema više ustaša u Goli pa nije jasno
kako su ustaše mogli poubijati 326 Roma s tog područja.

Mitovi i brojke
Prema navodu A. Miletića o Romima u Jasenovcu: „vrlo malo je eviden­
tiranih Cigana — samo nekoliko stotina (..,)".820 Za one koji možda ne znaju,
Miletić je bivši „oficir" tzv. JNA, odnosno komunističke vojske u Jugoslaviji.
U komunističkom režimu godinama je pisao knjige o Jasenovcu, a s time je

818 https://web.archive.org/web/20190313131511/https://bs.wikipedia.org/wiki/Novačka
819 Dizdar, s. 50.
820 Miletić 3, Pogovor.
nastavio u Srbiji i nakon raspada Jugoslavije, znači da sigurno nije „revi-
zionist", već baš suprotno. Da bi se opravdao nesrazmjer između poznatih
poimeničnih podataka o Romima upućenima u Jasenovac i broja navodnih
žrtava, tvrdi se da Romi nisu popisivani. U prethodnim tekstovima u ovom
poglavlju pokazano je da to nije točno. Postoje i popisi Roma deportiranih u
Jasenovac, samo što ih je na tim popisima premalo za održavanje na životu
jugokomunističkih i srpskih mitova o hrvatskoj genocidnosti.821
Vladimir Žerjavić se također ne bi mogu nazvati revizionistom. Prema
njegovim pretjeranim izračunima temeljenima na komunističkoj literaturi i
bajkovitim partizanskim monografijama u Jasenovcu je stradalo oko 85.000
osoba, od toga oko 10.000 Roma.822 Žerjavić je često citiran od lijevih medija
kao neporecivi autoritet. Čini se da je za neke neporeciv samo do trenutka
kad treba povećati broj žrtava. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popi­
su ima skoro 84.000 žrtava navodno stradalih u Jasenovcu i Staroj Gradiški
s tendencijom rasta. Za usporedbu prema komunističkom popisu iz 1964.
godine u Jugoslaviji je u svim logorima stradalo ukupno 89.851, a od toga je
ubijeno 86.436.823 Komunistički popisivači su zbog ratnih reparacija sigurno
popisali sve što su mogli pa i ono što nisu trebali, a popisali su samo oko
5.000 više stradalih logoraša za cijelu Jugoslaviju od primjerice Žerjavićeve
procjene za Jasenovac i dok je u mrežnom jasenovačkom popisu već dosti­
gnuta Žerjavićeva procjena, uskoro bi mogao biti dostignut i komunistički
broj logorskih žrtava za cijelu Jugoslaviju. Još mali napor tvoraca jasenovač-
kog popisa i jugokomunistički popisivači bi mogli postati revizionisti. Sto se
tiče žrtava, još je drastičniji slučaj s Romima.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu krajem siječnja 2020. godine na
mrežnom jasenovačkom popisu bile su 16.164 navodne žrtve kod kojih se
navodi romska nacionalnost ili preko 6.000 više nego primjerice kod Žerja-
vića. Tako su autori jasenovačkog popisa za više od 60 % revidirali Žerjavi-
ća. Kako je to napravljeno, može se vidjeti iz sljedećih podataka. Primjerice,
2.485 romskih žrtava nema navedeno ime ili prezime, 1.557 nema ni ime niti
prezime, a njih čak 1.553 nema nikakvih podataka osim navodnog mjesta
rođenja. Kod 2.910 navodnih žrtava nije navedena godina rođenja, a kod još
2.048 navodnih žrtava autori popisa su godinu rođenja označili kao nepouz­
dan podatak.

821 Koić & Banić, Jasenovačka alkemija, s. 42.-49.

822 Žerjavić, 1993.; https://web.archive.Org/web/20220214150501/http://www.hic.hr/books/
manipulations/manipulations.pdf
823 Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa).
 Koliko su nepouzdani ti podatci može se vidjeti primjerice kod Dragana
Hudorovića, navodno je rođen 1920.* godine, a u napomenama se navodi
alternativna godina rođenja 1934. Kod Milke Nikolić navodno rođene 1915.*
godine u napomenama se navodi alternativna godina rođenja 1897. U jase-
novačkom popisu mali je korak od vršnjaka do unuka, djedova i baka. Znači
da u skoro 5.000 slučajeva godine rođenja nema ili se radi o najobičnijem
nagađanju ili možda izmišljanju. Kod 6.206 navodne žrtve nije navedeno ime
oca. Kod 460 navodnih romskih žrtava godina smrti nije upisana ili se navo­
di da se radi o nepouzdanom podatku. Znači radi se o pretpostavkama ili
izmišljanju godina smrti. Sveukupno kod 8.449 romskih žrtava su nepotpuni
identifikacijski podatci, a to znači da se po navednim kriterijima preko polo­
vice romskih žrtava bazira na pretpostavkama i željama, a ne na znanstveno
prihvatljivim podatcima.
Evo nekoliko primjera. Na popisu su trojica muškaraca iz Feričanaca ne­
poznatog imena, svi prezimena Stevanović, u napomenama se navodi prezi­
me Stefanović, kod sve trojice se navodi isto i vrlo čudno očevo ime Pisar. Tu
je i primjer dvoje djece s prezimena Stevanović iz Cerne. Ne zna im se ime,
ni ime oca, ali navedene su godine rođenja 1932. i 1933. Kako se došlo do tih
podataka? Ako Romi nisu popisivani, na koji način se saznalo kada je rođeno
dvoje djece iz Cerne nepoznatih imena i nepoznatih roditelja i kako se uopće
utvrdilo da su baš iz Cerne, da se prezivaju Stevanović i da su odvedeni i
ubijeni u Jasenovcu? Isti je slučaj s dvoje djece iz Klinča Sela, navodno pre­
zimena Sokolović, nepoznatih imena, ali navedene su im godine rođenja. To
sliči na slučaj hrvatskog časnika koji je nakon Domovinskog rata osuđen zato
što je neutvrđenog dana na neutvrđenom mjestu na neutvrđen način ubio
nepoznatu ženu. Princip je isti - postavi se cilj, primjerice potrebno je neko­
liko tisuća dječjih žrtava, a onda se posao odrađuje bez obzira na činjenice.
U Hrvatskom tjedniku od 14. lipnja 2017. u rubrici Pisma čitatelja objavlje­
no je pismo Darka Đurđevića iz Križevaca koji je opisao sudbinu svog djeda
Đure koji je kao Rom bio odveden u Jasenovac, a zatim u okolicu Graza u Au­
striju gdje je radio i nakon rata se vratio kući. Zanimljivo je da Darko Đurđe-
vić navodi da su njegovi pretci bili jedina romska obitelj u selu Cubincu kraj
Križevaca. Prema mrežnom jasenovačkom popisu iz Cubinca je 159 romskih
žrtava. Od toga je 129 s prezimenom Đurđević i 30 s prezimenom Nikolić.
Međutim, samo kod 44 % Đurđevića i 47 % Nikolića se uz prezime navodi i
ime, a kod ostalih, sveukupno 55 % uz prezime se navodi NN-muškarac ili
NN-žena. Nevjerojatno je da u malom selu s oko 300 stanovnika kakav je bio
Cubinec za vrijeme rata, u kojem se svi znaju i u kojem je navodno polovica
stanovništva poubijana, jugokomunistički istražitelji od preostalih seljaka ne
mogu saznati bar imena kad već nisu mogli saznati godine rođenja kod 90 %
navodnih žrtava. Ako su točni navodi iz pisma Darka Đurđevića, postavlja
se pitanje otkud tolike silne romske žrtve na jasenovačkome popisu iz sela u
kojem je živjela samo jedna romska obitelj. Koliko god bila brojna, obitelj Đu-
rđević sigurno nije imala 129 članova. Selo Cubinec je na popisu prije Dru­
goga svjetskog rata imalo 318 stanovnika, a na prvom poslijeratnom popisu
1948. godine u selu je živjelo 357 stanovnika, tj. 39 više. Znači demografski
podatci ne pokazuju da je pola sela poubijano u ratu.
Nije to jedini takav slučaj. U nekim tekstovima u knjizi spomenuto je
selo Pavličani koje je dobar primjer nelogičnosti podataka o osobama bez
imena i prezimena s jasenovačkog popisa. Na jasenovačkom popisu je 139
Roma iz Pavličana kod Čazme kojima se ne navodi ime i prezime. To bi zna­
čilo da je ubijeno oko 90 % predratnog stanovništva sela, a na prvom po­
slijeratnom popisu bilo je 40 % stanovnika više nego prije rata, a stvarno
10 puta više kad bi se samo računali navodno preživjeli, tj. oni koji nisu na
jasenovačkom popisu.824
Još drastičniji je primjer iz sela Babinac u općini Ivanska. Prema mrež­
nom jasenovačkom popisu iz Babinca su 332 bezimene romske žrtve, bez
imena oca i godine rođenja. Znači nema nikakvih identifikacijskih podataka.
Prema popisu stanovništva 1931. godine u Babincu je živjelo 257, a 1948.
godine popisano je 265 stanovnika, tj. 8 više.825 To je i najveći zabilježeni broj
stanovnika u tom selu, a to znači da je prema autorima jasenovačkog popisa
u Jasenovcu ubijeno više Roma nego što je selo Babinac ikada imalo stanov­
nika. Bilo bi zanimljivo čuti objašnjenje ovog fenomena.
U selu Hudi Bitek blizu Zagreba je prema jasenovačkom popisu strada­
lo 25 Roma. Selo je 1931. godine imalo 135, a 1948. godine 171 stanovnika.826
To je 36 stanovnika više, tj. +27 % unatoč tomu što je navodno ubijena skoro
petina predratnog stanovništva i to samo Romi, kao da ostali iz sela nisu
stradavali ili umirali za vrijeme rata. Zanimljivo da je broj stanovnika u selu
pao za 10 tek na drugom poslijeratnom popisu iz 1953. godine. Znači u vri­
jeme kad se „stabilizirala" Titova jugokomunistička vlast, pao je broj Hrvata.
Prema jasenovačkom popisu je sto romskih žrtava iz sela Gradišće kod
Generalskog Stola. Prema popisu stanovništva 1931. godine u Gradišću je

824 Matković, Koić & Banić, Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Ša-
kiću? (1), s. 31.-39.
825 https://web.archive.Org/web/20190313134532/https://hr.wikipedia.org/wiki/Babinac_
(Ivanska)
826 https://web.archive.Org/web/20190313134628/https://hr.wikipedia.org/wiki/Hudi_Bitek
živjelo 165, a nakon rata 1948. godine živjelo je 185 stanovnika, tj. 20 više
(+12 %).827 Demografski gubitak bi mogao biti oko 20 stanovnika, tako da
nije jasno otkuda čak 100 romskih žrtava iz tog malog sela. To bi značilo da
je poubijano preko 60 % predratnog stanovništva, a da se unatoč tomu broj
stanovnika povećao.
Još drastičniji je primjer sela Novačka u općini Gola na granici s Mađar­
skom. Prema mrežnom jasenovačkom popisu iz tog sela je ubijen čak 321
Rom. Kod ovog sela je znakovito da ima stalni pad broja stanovnika od po­
pisa iz 1910. godine. Znači pad broja stanovnika bilježi se konstantno već od
razdoblja prije Prvoga svjetskog rata. Primjerice, za razdoblje između popisa
1921. i 1931. godine pad broja stanovnika bio je oko 4 %, a između popisa
1931. i 1948. godine pad je bio oko 11 %, tj. 123 stanovnika manje, ali u raz­
doblju od 17, a ne 10 godina.828 Kad se to svede na desetljeće, pad broja sta­
novnika bio bi oko 6 % i tek je neznatno veći od onoga u predratno vrijeme.
Ovo je još jedan primjer nevjerojatnih podataka iz jasenovačkog popisa koji
su u neskladu s demografskim podatcima. U ovom slučaju izgleda kao da je
netko pad broja stanovnika 123 premetnuo u broj romskih žrtava 321.
Prema jasenovačkom popisu iz Novih Jankovaca kod Vinkovaca strada­
lo je čak 810 Roma i 9 Srpkinja sve s prezimenom Petrović. Prema popisu sta­
novništva 1931. godine bilo je 1.093, a 1948. godine 648 stanovnika u Novim
Jankovcima, znači 445 manje.829 Ako se uzme aritmetička sredina prijeratnog
porasta stanovnika sela (6,8 %) i poslijeratni porast između popisa 1953. i
1961. godine (19,4 %) i to se sve svede na iste vremenske intervale, dobije se
vrlo veliki prosjek prirodnog prirasta od 15,5 % za 10 godina. To je vjerojat­
no posljedica poslijeratnog doseljavanja, ali čak i s takvim brojevima koji su
pretjerani u odnosu na stvarno kretanje broja stanovnika sela do početka rata
demografski gubitak stanovništva na popisu iz 1948. godine je mogao biti
oko 750 stanovnika, a to je za 8 % manje od broja navodno stradalih Roma.
Međutim, na popisu iz 1910. godine u Novim Jankovcima830 pravoslavaca je
bilo manje od polovice, a nešto manje od četvrtine seljana su bili pravoslavci
čiji se jezik vodio pod „ostali". Ti „ostali" pravoslavci bi mogli biti Romi.

827 https://web.archive.org/web/20190313134732/https://hr.wikipedia.org/wiki/Gradi%-
C5%Al%C4%87e_(Generalski_Stol)
828 https://web.archive.org/web/20190316194216/https://hr.wikipedia.org/wiki/Novačka
829 https://web.archive.Org/web/20190316194335/https://hr. wikipedia.org/wiki/NoviJankov-
ci
830 https://web.archive.org/web/20190313073750/https://bs.wikipedia.org/wiki/NoviJankov-
ci
Kad bi čak i sve one koji su govorili mađarski uračunali kao Rome, opet bi u
Novim Jankovcima temeljem prirodnog prirasta 1941. godine moglo biti oko
400 Roma. Kad bi svi „ostali" i „Mađari" bili poubijani, opet bi to bilo tek
oko 50 % od broja Roma iz Novih Jankovaca navodno stradalih u Jasenovcu
prema mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. Prema popisu iz 1991. godine u
Novim Jankovcima Hrvati su bili izrazita većina od preko 3/4 stanovništva,
Srbi manje od petine, a u selu je tada živjelo i dvadesetak Mađara. Romi nisu
zabilježeni na popisu. Za pretpostaviti je da su osim Roma i 9 Srpkinja tije­
kom rata stradavali/umirali i ostali seljani pa su tim nevjerojatniji podatci iz
jasenovačkog popisa. Treba napomenuti da je u Novim i Starim Jankovcima
prije rata živjelo nekoliko stotina Nijemaca, a nakon rata Titovi komunisti su
ih ubijanjem i progonom sveli na slučajnu pojavu. Znači demografski podat­
ci su u opreci s podatcima o broju romskih žrtava iz Novih Jankovaca.
Ovo su samo neki od brojnih primjera iz raznih krajeva Hrvatske. U
rezultatima komunističkog popisa žrtava rata navodi se nekoliko procjena
raznih autora o demografskim i neposrednim ratnim gubitcima u Jugosla­
viji. Omjer neposrednih ratnih gubitaka i demografskih gubitaka kreće se
od 0,476 kod I. Laha do 0,631 kod D. Vogelnika.831 Ako primjerice na prora­
čunate demografske gubitke iz Novih Jankovaca primijenimo maksimalni i
izgledno pretjerani omjer neposrednih ratnih i demografskih gubitaka, pre­
ma Vogelniku to bi značilo da su neposredni ratni gubitci sela oko 470 i to
znatno odudara od navodno 819 žrtava samo u Jasenovcu.
Prema nesustavno obrađenim statističkim podacima iz popisa 1931. go­
dine objavljenim za vrijeme rata u Beču u Jugoslaviji su živjela 70.424 Roma.
Da bi dobio broj Roma u 1941. godini, J. Tomasevich je povećao broj Roma iz
1931. godine za prosječno povećanje ukupnog broja stanovnika u Jugoslaviji
1930-ih, tj. za 12,7 %. Tako je došao do podatka da je 1941. godine u Jugo­
slaviji živjelo oko 79.500 Roma.832 Prema Tomasevichu „više od četvrtine"
Roma živjelo je na području koje odgovara Nezavisnoj Državi Hrvatskoj,
znači oko 20.000. Kako mu se to pod utjecajem jugokomunističke literature
valjda činilo premalo, Tomasevich spominje još jedan postupak za izračuna­
vanje broja Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj prema kojem je u državi
živjelo oko 25.000 Roma. Prema Tomasevichu od toga broja oko 2/3 bilo je
na području današnje Hrvatske i u istočnom Srijemu koji su nakon rata Tito
i komunisti oduzeli Hrvatskoj i poklonili Srbiji, a oko 1/3 u današnjoj Bosni
i Hercegovini.

831 Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa).

832 Tomasevich, s. 675.-678.
 Ako na isti način kao i Tomasevich za 1941. godinu izračunamo podatke
o broju Roma 1948. godine, dobije se rezultat od oko 86.700. Prema popisu
iz 1948. godine bilo je 72.736 Roma u Jugoslaviji, znači oko 2.350 više nego
prije rata. Kad od očekivanog oduzmemo stvarno stanje iz 1948. godine, do­
bije se demografski gubitak Roma u cijeloj Jugoslaviji od oko 13.950, a to je
za 2.221 manje nego što je navodno ubijeno Roma samo u Jasenovcu. Ako
se primjerice uzme prirast od 14 % u desetljeću, demografski gubitak Roma
je oko 14.500, znači opet je znatno manji od navodnog ukupnog broja rom­
skih žrtava samo u Jasenovcu. Kad bismo primijenili gore spomenuti omjer
neposrednih ratnih žrtava i demografskih gubitaka koji se mogu dobiti iz
Vogelnikovih podataka, proizlazi da je u cijeloj Jugoslaviji moglo stradati
oko 9.000 Roma, a prema Lahu to bi ispalo znatno manje od 7.000. Da netko
u šali zbroji te podatke, dobio bi manje od trenutnog broja stradalih Roma
prema mrežnom jasenovačkom popisu. Procjene broja Roma stradalih u Sr­
biji tijekom Drugoga svjetskog rata vrlo su varijabilne i kreću se u političkim
motiviranim ekstremima od 1.000 do 20.000. Nešto precizniji je M. Pisari koji
navodi broj Roma strijeljanih u odmazdama u Beogradu i još nekoliko dru­
gih srbijanskih gradova.833 Zbroj tih strijeljanih romskih talaca je 1.770, a to
sigurno nisu svi Romi stradali u Srbiji. Romi su stradavali i umirali i na Ko­
sovu, u Makedoniji, Banatu, Bačkoj, Baranji i Međimurju, a to su sve područ­
ja koja su bila izvan Nezavisne Države Hrvatske.
Prema popisu iz 1948. godine u Hrvatskoj je bilo 405, a u Bosni i Herce­
govini 442 Roma.834 Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa ubi­
jeno je oko 14.000 Roma kod kojih je navedeno da su rođeni u Hrvatskoj. To
bi značilo da je demografski gubitak Roma za cijelu bivšu Jugoslaviju otprili­
ke jednak ili čak i malo manji nego broj Roma iz Hrvatske navodno ubijenih
u Jasenovcu. U taj broj nisu uključeni Romi iz Bosne i Hercegovine pa bi se
prema tomu moglo zaključiti da je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj ubijeno
više Roma nego što su njihovi demografski gubitci za cijelu Jugoslaviju. Da
ponovimo, prema komunističkom Popisu žrtava rata demografski gubitci
su otprilike dvostruko veći od broja naposrednih žrtava rata.835 Primjerice,
Z. Despot navodi da je prema podatcima Komisije za sakupljanje podataka
o žrtvama NOR-a Republičkog odbora SUBNOR-a Hrvatske iz 1950. godine

833 Pisari, s. 33.

834 https://web.archive.Org/web/20190313134012/https://sh.wikipedia.org/wiki/Popis_sta-
novni%C5%Altva_1948._u_FNRJ_
835 Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa).
život izgubio 5.341 Rom.836 Možemo zamisliti kako su „subnoraši" pedan­
tno popisivali žrtve, ali čak i takvi popisali su 2,6 puta manje romskih žrtava
nego što trenutno ima Roma iz Hrvatske u jasenovačkom popisu.
U jasenovačkom popisu je i oko 900 romskih žrtava navodno rođenih
u Bosni i Hercegovini. To znači da je oko 90 % hrvatskih Roma ubijeno u
Jasenovcu, a samo oko 10 % Roma iz Bosne i Hercegovine, stvarno samo iz
Bosne jer se ne navode Romi rođeni u Hercegovini. To bi značilo da je oko
7.000 Roma iz Bosne i Hercegovine ubijeno negdje drugdje, a ne u Jasenovcu.
Cime bi se mogao opravdati ovakav drastičan nesrazmjer u postupanju pre­
ma hrvatskim i bosanskim Romima? Jesu li bosanski Romi masovno ubijani
negdje drugdje i ako jesu, gdje?
U nekim tekstovima u knjizi pokazano je nekoliko primjera da su u ve­
likom broju bosanski Romi, odnosno tzv. „bijeli cigani" bili tretirani kao i
arijevci i nisu potpadali pod rasne zakone, čak su i neki čija je rodbina do­
kazala da su „bijeli cigani" bili na popisima za puštanje iz logora.837 Objaš­
njenje za ovaj misterij s „nestašnim" brojevima čini se prilično jednostavno.
Pretpostavka je da se dio bosanskih Roma na popisu poslije rata izjasnio
kao Muslimani, a znamo i da se dio bosansko-hercegovačkih Muslimana na
popisu poslije rata izjasnio kao Srbi pa je to vjerojatno učinio i dio Roma. Isti
princip se može pretpostaviti i za Rome iz Hrvatske, naročito za one doselje­
ne u Hrvatsku tijekom vladavine srbijanskog kralja u predratnoj Jugoslaviji.
Pretpostavka je da se dio njih izjasnio kao Srbi. Dio Roma koji su živjeli u
istočnom dijelu Srijema, koji je nakon rata od Tita i komunista oduzet Hrvat­
skoj i predan Srbiji, više nisu bili zabilježeni na popisima u Hrvatskoj pa je
i komunističkim prekrajanjem granica administrativno došlo do smanjenja
broja Roma u Hrvatskoj.
U rezultatima popisa Saveznog zavoda za statistiku SFR Jugoslavije na­
lazi se dio sa žrtvama prema kombiniranim kategorijama narodnosti i načina
pogibije. Navedene narodnosti su Hrvati, Crnogorci, Makedonci, Muslimani
(u etničkom smislu), Slovenci, Srbi, Židovi („Jevreji"), Albanci („Siptari"),
Mađari, Slovaci i ono što nas glede ove teme najviše zanima „Ostale i ne­
poznate narodnosti".838 To je rubrika u kojoj se primjerice mogu očekivati
ubijeni Nijemci, Talijani, Ukrajinci, Rusini, Rusi, Rumunji i Cigani, tj. Romi.

836 https://web.archive.org/web/20190313134123/https://blog.vecernji.hr/zvonimir-despot/
ljudski-gubici-hrvatske-u-drugom-svjetskom-ratu-koje-su-prouzrocili-okupatori-i-njiho-
vi-pomagaci-brojidbeni-pokazatelji-procjene-izracuni-popisi-1028
837 Koić & Banić, Jasenovačka alkemija, s. 42.-49.
838 Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa), s. 16.-22.
Prema kategoriji ,,u internaciji", tj. u logorima za „Ostale i nepoznate narod­
nosti" iz Hrvatske su 8.804 ubijena, a iz BiH 255, sveukupno 9.059. Čak i kad
bi se uračunali „poginuli", „umrli" i „nestali" u internaciji, tj. u logorima to
bi ukupno bilo 8.831 mrtav iz Hrvatske i 265 iz BiH. Sveukupno to bi bilo
9.096 za „Ostale i nepoznate narodnosti", ali ne samo za Jasenovac ili Staru
Gradišku, već i za ostale logore kao što su primjerice i srpski logori Sajmište,
Banjica, Topovske Supe, Crveni Krst, Sabac itd. Čak i u slučaju da su komu­
nistički popisivači realno popisivali žrtve, a brojni dokazi pokazuju da nisu
i u slučaju da su baš svi stradali „Ostali i nepoznate narodnosti" u stvari
Romi, a znamo da je to nerealno jer se na mrežnom jasenovačkom popisu
nalaze i neki od navedenih pod „ostali", opet je to za 7 tisuća manje od tre­
nutnog broja Roma na mrežnom jasenovačkom popisu.
Sve gore navedeno ukazuje da je izrazito pretjeran broj romskih žrtava
u Jasenovcu. Autori čiji su podatci korišteni u ovom tekstu, Miletić, Žerjavić,
komunistički popisivači, Titovi subnorovci, Lah, Vogelnik, pa ni Tomasevi-
ch u izdanju čije knjige u Hrvatskoj su sudjelovali Goldsteini, sigurno se ne
mogu nazvati revizionistima, a ipak njihovi podatci pokazuju sav apsurd ja-
senovačkog popisa. Kao i puno puta do sada pokazalo se da su mitovi neot­
porni na znanstvena istraživanja i proračune i da ih na životu može održati
samo politička transfuzija.

Jasenovac - „Ciganski logor"

Prema izvješću jugokomunističke Zemaljske komisije Hrvatske za utvr­
đivanje zločina okupatora i njihovih pomagača o zločinima u logoru Jase­
novac ustaše su: „Primjenjujući u Hrvatskoj rasističku teoriju o čistoći rase i na­
cije, odlučili su da istrijebe sve Srbe, Židove, Cigane; odlučili su da istovremeno
likvidiraju i sve Hrvate, koji su ma na bilo koji način ispoljili svoje protufašističko
raspoloženje".839 Prema tom izvoru u Jasenovac su radi likvidacije preseljeni
„(...) svi Cigani sa područja ,,NDH", (...)". Dalje se navode detalji i preciziraju
se broj deportiranih Roma od ožujka do kraja 1942. godine. Navodi se da su
ustaše: „pokupili po cijeloj tzv. NDH sve Cigane i Ciganke, na broju oko 40.000 te
ih dopremili u Jasenovac". Nedvojbeno se navodi: „Tako su ustaše likvidirali kroz
nekoliko mjeseci sve Cigane i Ciganke, mlado i staro". Nakon što se tvrdi da su
svi ubijeni lakonski se navodi da se spasilo: „ (...) vrlo malo Cigana (...)". Nije
navedeno koliko je to malo, ali kasnije se objašnjava da niti oni nisu preživjeli
jer: „(...) ustaše su ih početkom 1945. sve pobili, (...)". Prema zapisniku iska­

839 https://web.archive.Org/web/20190313135911/http://www.krajinaforce.com/dokumenti/
zlocini_u_logoru_jasenovac.html
za Jakoba Danona, jednog od agilnijih svjedoka o događajima u Jasenovcu,
danog ubrzo nakon kraja Drugoga svjetskog rata pred jugokomunističkom
Zemaljskom komisijom spominje se: „Ukupno likvidirani 20.000 Cigana", a
zatim se u nadopuni izjave malo dalje u istom tekstu s više detalja navodi
za 5.000 do 10.000, tj. za 25 % do 50 % uvećan broj žrtava navodno stradalih
u samo dva mjeseca: „(...) u junu i julu iste godine pobijeni oko 25.000—30.000
Cigana".840 Jefto Sašić u Predgovoru prve Miletićeve knjige o Jasenovcu citi­
ra visokopozicioniranog komunističkog agitpropovca M. Ivekovića:841 „Ne
znam koliko je u Jasenovcu u svemu pobijeno Cigana. Dok sam ja tamo bio (M. I. do
početka rujna 1942) najmanje 30.000".842 Dakle 30 do 40 tisuća je gotovo stan­
dardni broj romskih žrtava prema komunističkim interpretacijama odnosno
propagandi i to je broj koji znatno nadmašuje procijenjeni broj Roma u Neza­
visnoj Državi Hrvatskoj. U Milišinoj knjizi izdanoj već 1945. godine precizno
se navodi: „(...) 40.000 Cigana i Ciganki našlo je u paklu Jasenovcu svoju smrt."843
U Bergerovoj knjizi izdanoj dvadesetak godina nakon rata navodi se još veći
broj od „Cetrdesetipethiljada cigana (...) stradalih u Jasenovcu".844 Apsolutni
maksimum broja romskih žrtava u Jasenovcu navodi se u iskazu Dušana
Ćuluma prema kojem: „Računa se da je pobijeno 80—100.000 Cigana".845 To 4
do 5 puta premašuje najviše procjene broja Roma koji su živjeli na području
Nezavisne Države Hrvatske početkom rata i znatno je viša od ukupnog broja
Roma na području cijele predratne Jugoslavije. Prema nekim procjenama u
Drugom svjetskom ratu stradalo je između 220.000 i 500.000 Roma846 pa kad
bi se ozbiljno shvaćale komunističke procjene broja stradalih to bi značilo da
je svaki drugi ili bar svaki peti Rom na svijetu ubijen od ustaša. To pokazuje
koliko su realne komunističke procjene broja romskih žrtava iz Jasenovca.
Josip Erlih, još jedan česti svjedok o događajima u Jasenovcu, navodi da:
„Godine ‘44. u logoru više nije bilo živih Cigana."847 To je u suprotnosti s gore

840 Zapisnik sastavljen u kancelariji Komisije za utvrđivanje zločina okupatora i nijihovih po­
magača u Zagrebu dne 26. svibnja 1945. na osnovu izjave Jakoba Danona o ustaškim zločini­
ma u koncentracijskom logoru Jasenovac
https://web.archive.Org/web/20190313140111/http://elmundosefarad. wikidot.com/zapi-
snik-od-26-maja-1945-sacinjen-u-zemaljskoj-komisiji-za-u
841 Miletić 1, dok. br. 94, bilješka br. 8; dok. br. 184, bilješka br. 5.
842 Ibid., 1986. iz Predgovora Jefte Sašića.
843 Miliša, s. 142.
844 Berger, s. 67.
845 Miletić 1, dok. br. 232., Iskaz Dušana Ćuluma.
846 https://web.archive.Org/web/20190313140227/https://en.wikipedia.org/wiki/Porajmos
847 Ispovest: Josip Erlih, Jasenovački svedok.
navedenim izvješćem Zemaljske komisije prema kojem je dio Roma ubijen
početkom 1945. godine. U mrežnom jasenovačkom popisu je oko 700 navod­
no romskih žrtava kod kojih se kao godina smrti navodi 1944. i oko 50 kod
kojih se kao godina smrti navodi 1945. U tekstu Jasenovac nije mit autor Ivo
Banac navodi da je: „Metodom osobne identifikacije dosad je utvrđeno da su samo
u jasenovačkom logorskom kompleksu (...)" ubijeno „(...) 7.745 Roma, (...)".848 Nije
jasno što se u ovom slučaju točno misli pod metodom osobne identifikacije
jer nije poznato da su izvršena neka iskapanja i sustavna istraživanja kojima
bi se utvrdio identitet navedenog broja zemnih ostataka romskih žrtava, a
sastavljanje popisa žrtava bez znanstvene verifikacije teško bi se moglo na­
zvati metodom osobne identifikacije.
Tomasevicheve procjene

Osim literature iz doba propale komunističke Jugoslavije u kojoj je poli­

tička propaganda bila važnija od znanstveno utvrđene istine i slične propa­
gandne literature memorandumskog tipa iz susjedne agresorske Srbije, u ne­
zavisnoj Hrvatskoj tema Roma u Drugom svjetskom ratu obrađivana je tek
rijetko i fragmentarno. Pri tomu, ne ulazeći u njihove motive, autori najčešće
nekritički preuzimaju podatke iz literature izdane za vrijeme jugokomuni-
stičke diktature. Prema Tomasevichu u Srbiji, Makedoniji, Banatu, Bačkoj i
Baranji je 1921. godine živjelo 34.919 Roma.849 Prema nesustavno obrađenim
statističkim podacima iz popisa 1931. godine objavljenim za vrijeme rata u
Beču u Jugoslaviji su živjela 70.424 Roma. Da bi dobio broj Roma u 1941.
godini, Tomasevich je povećao broj Roma iz 1931. za prosječno povećanje
ukupnog broja stanovnika u Jugoslaviji 1930-ih, tj. za 12,7 %. Tako je došao
do podatka da je 1941. godine u Jugoslaviji živjelo oko 79.500 Roma. Prema
Tomasevichu „više od četvrtine" Roma živjelo je na području koje odgovara
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Četvrtina navedenog broja koja bi otprilike
odgovarala broju Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. godine bila bi
19.875, tj. oko 20.000.
Tomasevich spominje još jedan postupak za izračunavanje broja Roma
u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Navodi da je Mladen Lorković, kasniji mi­
nistar u vladi Nezavisne Države Hrvatske 1939. godine „upotrijebio je ugrubo
definirane podatke iz popisa stanovništva iz 1931. godine da bi izračunao kako je
1931. godine na području koje je 1939. godine uključeno u Banovinu Hrvatsku,

848 https://web.archive.org/web/20170324010356/http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/3801/svi-
jet/jasenovac-nije-mit
849 Tomasevich, s. 675.-678.
ukupno bilo 14.830 Roma". Tomasevich je zatim „realno pretpostavio" da je na
preostalom području Bosne i Hercegovine bilo „otprilike upola manje Roma"
i na taj način je došao do broja od 22.200 Roma na području Nezavisne Dr­
žave Hrvatske 1931. godine. Tomu je dodao porast od 12,7 % i tako dobio
broj Roma u 1941. godini koji prema njemu iznosi oko 25.000. Kad se to sve
preciznije izračuna bez zaokruživanja, dobije se 25.070, a to je po ovom dru­
gom proračunu za 5.195 ili čak 26 % Roma više nego u prvoj varijanti. Takva
velika odstupanja od ±25 do 30 % navodi i Zerjavić u svojim proračunima.
Prema Vojaku u Hrvatskoj je 1921. godine živjelo 5.911, a 1931. godine
14.284 Roma.850 Ako pretpostavimo da je postotni udio Roma koji su živjeli
na području koje odgovara Nezavisnoj Državi Hrvatskoj u odnosu na uku­
pni broj Roma u Jugoslaviji bio 1921. i 1931. godine približno isti kao i 1941.
godine, tj. prema Tomasevichu oko četvrtine, tada je 1921. godine na po­
dručju buduće Nezavisne Države Hrvatske prema ovim podatcima trebalo
biti oko 11.600, a 1931. godine oko 17.600 Roma. Kad se ti podaci usporede
s Vojakovim i nivelira ih se na istu razinu, tj. na područje Nezavisne Države
Hrvatske tako da dodamo 50 % vrijednosti prema procjeni Tomasevicha da
je u Bosni i Hercegovini bilo otprilike pola manje Roma nego u Hrvatskoj,
rezultati pokazuju da je 1921. godine bilo premalo, a 1931. godine previše
Roma. U prijevodu to znači da je moralo doći do utjecaja nekog vanjskog
faktora, a u ovom slučaju jedno od objašnjenja je da se dijelom radi o migra­
cijama, tj. o doseljavanju Roma u Hrvatsku iz istočnih dijelova predratne Ju­
goslavije. Druga je mogućnost da se manipuliralo predratnim brojem Roma.
O tim pitanjima je detaljnije već pisano gore u tekstu O broju Roma.
Prema Vojakovom podatku o broju Roma u Hrvatskoj 1931. godine us­
poredbom s Lorkovićevim proračunom proizlazi da je u Banovini Hrvatskoj
1939. godine, znači nakon 8 godina i na većem području, živjelo samo 546
Roma više nego u Hrvatskoj 1931. godine. Ako na Vojakove podatke o broju
Roma iz popisa 1921. i 1931. godine upotrijebimo principe Tomasevichevih
proračuna, tada je na području Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine
moglo živjeti otprilike 24.147 Roma. To je za oko 1.000 manje od Tomasevi-
cheve procjene. Naravno, „gola statistika" ne uzima u obzir stvarni život u
koji spadaju i migracije stanovništva, ali i manipulacije brojem stanovnika u
političke svrhe. To se može vidjeti iz razlike broja Roma u Hrvatskoj na po­
pisima 1921. i 1931. godine. Prema tim podacima, odnosno interpretacijama
broj Roma se između navedenih popisa povećao za 8.373, a to je čak 142 %
u 10 godina. Do takvog enormnog povećanja broja Roma u Hrvatskoj nije

850 Vojak, 2004., s. 447.-476.

moglo doći samo prirodnim prirastom, već i na neki drugi način, primjerice
doseljavanjem iz Srbije i ostalih dijelova tadašnje Jugoslavije. Proračuni po­
kazuju da bi se moglo raditi o migracijama reda veličine od 4.000 do preko
7.500. Logično je za očekivati da bi se dio tih pretpostavljenih doseljenika
tijekom rata vratio u područje iz kojeg su doselili, a to znači većinom u Srbiju
ili Makedoniju. Uz to dio pravoslavaca je tijekom rata deportiran u Srbiju.
U knjizi o suđenju Artukoviću navodi se da je do sredine srpnja 1941.
iz Hrvatske protjerano u Srbiju 80.000 do 85.000 Srba.851 Može se pretposta­
viti da je među deportiranima bilo i Roma koji su se možda predstavljali
kao Srbi. Tomasevich točno zaključuje da je broj od 40.000 Roma stradalih
u Jasenovcu nemoguć u odnosu na njegovu proq'enu od 25.000 Roma u Ne­
zavisnoj Državi Hrvatskoj 1941. godine, ali smatra: „Puno su realističnije pro­
cjene Jakoba Danona, bivšeg zatočenika u logoru Jasenovac, brijača koji je i u logoru
obavljao taj posao te preživio rat. Prema Danonovu mišljenju, u Jasenovcu je ubijeno
oko 20.000 Roma".852 Tomasevich je potpuno nekritički preuzeo Danonovo
„mišljenje" o broju romskih žrtava. Možda su te „proq'ene" naizgled reali­
stičnije i to samo zato jer se uklapaju u njegove procjene, ali Jakob Danon je u
zapisniku danom tzv. Zemaljskoj komisiji iz kojeg potječe i „puno realističnija
procjena", tj. „mišljenje" o 20.000 u Jasenovcu ubijenih Roma, kako je već prije
navedeno, samo koju stranicu dalje naveo i da: „su u lipnju i srpnju iste godine
pobijeni oko 25.000—30.000 Cigana" 855 To znači da je tijekom samo dva mjese­
ca 1942. godine ubijeno više Roma ili kako ih Danon naziva Cigana nego što
ih je živjelo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. O neuvjerljivosti i nepouzdano­
sti Jakoba Danona kao svjedoka već je pisano,854 a još o toj temi može se naći
u nastavku teksta.
Stječe se dojam da je cijela Tomasevicheva konstrukcija broja romskih
žrtava temeljena na procjeni broja od oko 25.000 Roma u Nezavisnoj Državi
Hrvatskoj 1941. godine za koju je pokazano da može jako varirati i od broja
od 847 Roma u Hrvatskoj i BiH na popisu iz 1948. godine.855 Iz toga se ne­
hajno ili zlonamjerno može izvući zaključak da je u Nezavisnoj Državi Hr­
vatskoj ubijeno oko 97 % Roma. Pri tomu uopće nisu uzete u obzir „sitnice"

851 Popović, s. 62.; Radi se o navodnom citatu njemačkog generala Edmunda Gleise von Hor-
stenaua.
852 Tomasevich, s. 675.-678.
853 https://web.archive.Org/web/20190313140111/http://elmundosefarad. wikidot.com/zapi-
snik-od-26-maja-1945-sacinjen-u-zemaljskoj-komisiji-za-u
854 Matković, Koić & Banić, Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Ša-
kiću? (2.-4.).
855 Tomasevich, s. 675.-678.
kao što su unutarnje migracije u razdoblju između dvaju popisa, emigracija,
drukčije izjašnjavanje o nacionalnoj pripadnosti, poslijeratne promjene gra­
nica na štetu Hrvatske u komunističkoj Jugoslaviji i znanstveno neutemelje­
ne interpretacije predratnog broja Roma u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini.
Ipak, u prilog Tomasevichu može se reći da je on umro 1994. godine,856 a
njegova knjiga War and Revolution in Yugoslavia, 1941-1945: Occupation and
Collaboration izdana je posthumno 2001. godine. U ovom tekstu korišteni su
podaci iz hrvatskog izdanja iz 2010. godine objavljenog čak 16 godina od au­
torove smrti (recenzija Ivo Banac, za izdavača Ninoslav Pavić i Slavko Gold­
stein, urednik Ivo Goldstein). Sapienti sat. Stječe se dojam da domaći i stra­
ni autori preuzimaju podatke iz jugokomunističke literature, primjerice u
Tomasevichevom slučaju Danonove procjene romskih žrtava, kao neupitne
činjenice, premda se blago rečeno radi o vrlo neuvjerljivim i diskutabilnim
podacima. Posljedica je da se onda površne procjene pretvaraju u neupitne
znanstvene istine o kojima možemo čitati i na Wikipediji.857
Ciganski logor

Prema skoro svim gore navedeniim podatcima, a to se ne odnosi samo

na knjige i svjedočanstva pojedinaca, već i na službeno izvješće jugokomuni­
stičke Zemaljske komisije, znači na službeni dokument jednog bar naizgled
ozbiljnog tijela, ubijeno je više Roma nego što ih je živjelo u Nezavisnoj Dr­
žavi Hrvatskoj. Da nešto nije u redu s navedenim brojevima, može se vidjeti
iz knjige jasenovačkog logoraša Milka Riffera iz 1946. godine prema opisu
tzv. Ciganskog logora: „»Ciganski logor« bio je mali odvojak, separee logora III C,
velik kojih 400 kvadratnih metara, odvojen bodljikavom žicom. Ulaz u taj logor nije
imao vrata. Tamo su nekada logorovali Cigani, (...)".858 Iz Rifferova opisa vidi se
da se radi o relativno malom prostoru, primjerice 20x20 metara. Prema iz­
vješću komunističke Zemaljske komisije u dijelu u kojem se spominje logor
IIIC navodi se da su tamo: „(...) u prvo vrijeme boravili samo Cigani, koji su ovdje
razapeli svoje šatore, ili su ležali pod vedrim nebom (...)".859 Postavlja se pitanje
koliko je moglo stati romskih logoraša na takav ograničeni prostor dijelom
ispunjen šatorima? Sigurno se ne radi o tisućama, već vjerojatno o nekoliko

856 https://web.archive.org/web/20190313140620/https://hr.wikipedia.org/wiki/Iozo_Tomaše-
vic
857 https://web.archive.Org/web/20190313143025/https://hr.wikipedia.org/wiki/Holokaust_
u_NDH
858 Riffer, s. 38.
859 https://web.archive.Org/web/20190313135911/http://www.krajinaforce.com/dokumenti/
zlocini_u_logoru_jasenovac.html
stotina. Ako je točan podatak o 400 kvadratnih metara, to bi moglo značiti
da je tamo boravilo možda dvjestotinjak logoraša. U ekstremnom slučaju
možda bi ih moglo biti najviše četiristotinjak. Treba napomenuti da se kao
„ciganski logor" spominje i ograđeni dio sela Uštica gdje su u nekim srpskim
kućama bili smješteni Romi.860
U izvješću jugokomunističke Zemaljske komisije spominje se izuzetno
veliki broj navodnih žrtava, a onda se navodi: „Zatočenici su često vidjeli kako
se prema Savi kreću iz logora III-C velike grupe ljudi i žena, u kojima je moglo biti
500-800 osoba, pa spominju naročito one grupe, koje su pošle u smrt na Gradinu 17.
VIII1942., 29. VIII. 1942. i 18. X. 1942. (.,.)".861 Prema tomu iz dijela logora u
kojem je moglo biti dvjestotinjak do najviše možda četiristotinjak logoraša
izlazile su i dvostruko veće grupe. Taj fenomen nije diplopia, već uobičajena
jugokomunistička propagandna laž. Iz izvješća jugokomunističke Savezne
komisije saznajemo da se navedeni podaci temelje na iskazima 9 svjedoka
koji su „često vidjeli", a ipak sveukupno se spominju samo 3 navodno likvi­
dirane grupe u kojima je moglo biti ukupno između 1500 i 2400 logoraša. To
ukazuje da se u ovom slučaju broj navedenih i procijenjenih žrtava u svjedo­
čenjima razlikuje minimalno za puno više od 10 puta.
Koliko dokaza stvarno ima, tj. koliki bi mogao biti stvarni zabilježeni
broj žrtava, nehotice se otkriva u Pogovoru na samom kraju treće Miletićeve
knjige o Jasenovcu. Prema Miletiću: „vrlo malo je evidentiranih Cigana — samo
nekoliko stotina (...)"862 i tako indirektno priznaje da nema dokaza za ubojstva
peteroznamenkastog broja Roma, već možda za nekoliko stotina. Komuni­
stima je očito bilo premalo ako je ubijeno „samo" nekoliko stotina ljudi. U
nedostatku dokaza o zločinima preostaje samo dogma pa tako Miletić uvje­
rava: „(...), a zna se da su svi sa područja NDH likvidirani u Jasenovcu, a to nije
mali broj od 20 do 40.000".863 Nevjerojatna je ta lakoća procjene s pogrješkom
od „samo" ±20.000 žrtava, tj. sa stopostotnom pogrješkom. Slične vrlo ra­
stezljive procjene, samo nešto manje u apsolutnim iznosima, postoje i kod
Riffera: „možda deset, a možda i dvadeset hiljada".864 Takvim relativiziranjem
broja stradalih gubi se pijetet prema žrtvi ili stotinama njih i otkriva se da

860 https://web.archive.org/web/20200916201859/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=5961
861 https://web.archive.Org/web/20190313135911/http://www.krajinaforce.com/dokumenti/
zlocini_u_logoru_jasenovac.html
862 Miletić 3, Pogovor.
863 Ibid.
864 Riffer, s. 154.
pravi motiv nije istina i pravda, već politička propaganda, a iza toga uvijek
stoji neka korist koja posljedično mora biti na štetu nekog drugog.
Prema Žerjaviću izravni ratni gubitak Roma u Jugoslaviji je 18.000,865
a „и Jasenovcu i drugim ustaškim stratištima stradalo (...) 10 tisuća Roma".866
Znači prema tomu broj stradalih Roma u Jasenovcu morao bi biti manji od
10.000, a prema stanju iz ožujka 2019. godine u rubrici narodnost u mrežnom
jasenovačkom popisu ima 16.164 Roma i to ne računajući one kod kojih se to
navodi u napomenama. To je preko 60 % više od Zerjavićeve procjene za sve
logore i stratišta u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj i 90 % od njegove procjene
izravnog ratnog gubitka Roma na području cijele Jugoslavije. Ako se tomu
dodaju Romi stradali na području Nezavisne Države Hrvatske izvan logora
Jasenovac, ispada da su skoro svi Romi s područja nekadašnje Jugoslavije
stradali u Hrvatskoj. Srbija je imala najveći broj Roma pa ispada da tamo
niti jedan nije stradao. Međutim, M. Pisari navodi nekoliko procjena broja
Roma stradalih u Srbiji tijekom Drugoga svjetskog rata. Prema jednoj radi
se o 12.000 stradalih Roma, tj. o petini ukupne romske populacije u Srbiji,
prema drugoj procjeni stradalo je 16.000 Roma ili više od četvrtine. Prema
trećoj vrlo širokoj procjeni stradalo je između 1.000 i 10.000 do 20.000 Ro­
ma.867 U toj trećoj procjeni sadržane su i dvije druge procjene. Ne može se
reći jesu li te procjene točne, ali sigurno je veliki dio Roma stradao i u Srbiji.
Pisari također navodi da su Romi strijeljani u Topoli, Deliblatu, Zasavici,
tj. stratištu logora Šabac, beogradskim stratištima u Jajincima i Rakovici i u
Jabuci kod Pančeva.868 Navode se i broj u odmazdama strijeljanih Roma u
Beogradu (1.000), Leskovcu (300), Kragujevcu (250), Šapcu (150), Kruševcu
(70).869 Zbrojeno sveukupno se radi o 1.770 strijeljanih Roma samo u navede­
nim gradovima.
Oko 2.500 romskih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa nema nave­
deno ime i/ili prezime. To je više od 15 % svih navodnih romskih žrtava iz
jasenovačkog popisa. Pri tomu otprilike kod 2/3 nije navedeno niti ime ni
prezime. Kod više od 4.500 Romkinja (27 %) i više od 5.000 Roma (31 %), tj.
kod ukupno skoro 10.000 (58 %) Roma* nacionalna pripadnost označena je
od autora popisa kao nepouzdan podatak (*). U napomenama se vidi da se

865 Žerjavić, 1989., tablica 11., s. 98.; Žerjavić, 1991., s. 83.-106.

866 https://web.archive.Org/web/20190317135444/https://hr. wikipedia.org/wiki/Sabirni_lo-
gorjasenovac
867 Pisari, s. 33.
868 Ibid., s. 64.-68.
869 Ibid., s. 67.
velikim dijelom radi o „bivšim" Hrvatima, Srbima i manjim dijelom Musli­
manima. Primjerice, u jasenovačkom popisu se od 2013. povećao broj Roma
za više od 3.000, a istovremeno se smanjio broj Hrvata za više od 2000. To je
dobar primjer neznanstvenog pristupa.
Već spominjano selo Pavličani kod Čazme je dobar primjer nelogičnosti
podataka o osobama bez imena i prezimena koji se nalaze na jasenovačkom
popisu. Na jasenovačkom popisu je 139 Roma iz Pavličana kojima se ne na­
vodi ime i prezime. To bi značilo da je ubijeno oko 90 % predratnog stanoviš-
tva sela, no na prvom poslijeratnom popisu bilo je 40 % stanovnika više nego
prije rata, a stvarno 10 puta više kad se samo računaju navodno preživjeli, tj.
oni koji nisu na jasenovačkom popisu.870 Postoje dva moguća objašnjenja tog
paradoksa. Intenzivno naseljavanje Hrvata u to moslavačko selo ili netočni
podaci u jasenovačkom popisu. Postavlja se pitanje na koji način je utvrđen
broj od baš 139 stradalih muškaraca, žena i djece iz grupacije koja je uglav­
nom bila isključena iz glavnih društvenih tijekova. Nije to jedini slučaj iz
Moslavine. Primjerice, u popisu se nalazi 20 muškaraca iz Velikog Trojstva
s prezimenom Đorđević. Svi su bez navedenog imena, tj. navodi se samo
NN-muškarac i prezime. U tri kilometra udaljenim Prokljuvanima ima 12
takvih NN-muškaraca s prezimenom Đorđević, u susjednom Bjelovaru 24.
Ovdje se ne postavlja suvišno pitanje je li možda netko provjerio da se u ova
tri slučaja ne radi o istim ljudima, već je glavno pitanje kako je uopće utvr­
đen broj stradalih i mjesto rođenja NN-muškaraca kad je prema Miletiću u
Jasenovcu evidentirano samo nekoliko stotina Roma, a u trenutnom popisu
se navodi čak 2.500 NN romskih žrtava?
Romi Đorđevići su inače zanimljivi jer se kod njih petero iz okolice Nove
Rače u napomenama navodi da su Zidovi. U jasenovačkom popisu je sve
moguće. Primjerice, svi Romi Đorđevići s popisa su podskup svih Đurđe-
vića s jasenovačkog popisa. Preciznije, svi Đorđevići s popisa imaju bar jed­
nog ekvivalentnog imenjaka Đurđevića. To može značiti da su svi Đorđevići
samo preslika Đurđevića, tj. da se neke navodne žrtve ponavljaju dva puta
pod raznim, ali vrlo sličnim prezimenima. Naravno ima nekoliko izuzetaka
kada se imena djelomice razlikuju, primjerice Cvetko/Cveta, Dušan/Duško,
Gajo/Georgije (ista godina rođenja).
Nisu to jedini dvojbeni i manjkavi podaci. Kod 6.206 (38 %) Roma nije
navedeno ime oca, kod 2.910 (18 %) nije navedena godina rođenja, a preklop
tih dviju grupa je 2.495 (15 %). Ovdje se može uočiti velika podudarnost u

870 Matković, Koić & Banić, Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Ša-
kiću? (1), s. 31.-39.
broju romskih žrtava izdvojene grupe bez imena i prezimena i broja romskih
žrtava grupe kod kojih nije navedeno ime oca i godina rođenja. Kao da se i
u ovom slučaju dva puta ponavljaju isti podaci. Zanimljivo je da se u samo
92 slučaja navodi lokacija stratišta. Još je zanimljivije da se radi o 45 žrtava iz
1942. godine i 47 žrtava iz 1944. godine. Znači to se može tumačiti tako da se
više zna o žrtvama iz 1944. godine kada je prema podacima iz mrežnog ja-
senovačkog popisa navodno stradalo oko 4 % Roma nego o žrtvama iz 1942.
godine kada je navodno stradalo čak oko 80 % Roma, a primjerice o žrtvama
iz 1941. godine (14 %) ne zna^se lokacija niti jednog stratišta. Glede žrtava iz
1942. godine navedena su 4 člana obitelji Filipović s vrlo šturim identifika­
cijskim podatcima o čijem stradanju se zna uglavnom iz jedne priče u knjizi
Milka Riffera.871 Priča je dvojbena ne samo sadržajno, već i činjenično jer Ri-
fferova knjiga bi trebala autentično opisivati događaje jedino iz 1943. godine
kojima je on tijekom boravka u logoru mogao svjedočiti, a sve ostalo su u
najboljem prepričavanja logorskih legendi.
U pedesetak slučajeva je kao prvi ili jedini izvor navedena zbirka fo­
tografija. Da bi fotografija bila dokaz da je netko ubijen u Jasenovcu, nije
dovoljno priložiti obiteljsku fotografiju iz mirnodopskih vremena, već bi na
njoj primjerice morali biti snimljeni leševi ubijenih s prepoznatljivim licima,
a uz to bi bio potreban i neki dokaz da su fotografije snimljene u Jasenovcu.
Jesu li zadovoljeni ti minimalni uvjeti? Teško je to reći bez uvida u fotodo-
kumentaciju, ali može se pretpostaviti da je mala vjerojatnost da jesu i da se
većina dokaza vjerojatno bazira na neupitnoj nepogrješivosti „stručnjaka" iz
u napomenama navedenih raznih SUBNOR-a.
Slične su kvalitete i uvjerljivosti izvori temeljeni na srbijanskim popisni-
cama iz doba novog memoranduma (AOISV). U slučaju kad je AOISV jedini
izvor svega u nekoliko slučajeva piše mjesto/općina rođenja, a tek u nešto
više slučajeva ime oca, premda ta imena više sliče na nadimke (Jole, Joca,
Miša, Triva) ili se ne zna radi li se o muškom ili ženskom imenu (Đukica), a u
nekim slučajevima možemo pretpostaviti da je umjesto očeva imena upisano
žensko ime (Draga). Kod većine iz ove izdvojene grupe utvrđena je godina
rođenja i to bez oznake nepouzdanosti. Bilo bi zanimljivo saznati kako se
može precizno utvrditi godina rođenja ako se ne zna ime oca i mjesto ro­
đenja, a prema Miletiću ukupno je popisano nekoliko stotina Roma. Veća je
vjerojatnost da se zna mjesto od godine rođenja koju točno mogu znati rodi­
telji, djedovi i bake i osim njih rijetko netko izvan tog kruga. Starost se može
znati otprilike unutar kruga osoba iste generacije. S protokom vremena ta se

871 Riffer, s. 153.-158.

saznanja gube i zanemariva je vjerojatnost da bi neki svjedok pola stoljeća
nakon rata točno znao takve podatke. I tako nekoliko stotina puta.
Zanimljivo je da se samo 39 puta kao izvor navode Narodne novine iz
razdoblja neposredno nakon rata, a taj se izvor još nekoliko puta spominje i
u napomenama. Još je zanimljivije da se u 2/3 slučajeva navodi da se radi o
nestalima, a ne ubijenima, a u jednom slučaju navodi se da je osoba otjera­
na. Ukupno se u popisu i napomenama u 56 slučajeva navodi da se radi o
nestalima. Nestalima se ne zna sudbina pa se tako ne može niti specificirati
točno mjesto stradanja. Prema popisu iz 1964. godine (Spisak žrtava rata 1941-
1945. Ustaški logor Jasenovac) bio je 1.471 Rom stradao u Jasenovcu i Staroj
Gradiški.872 Zanimljivo je da taj podatak odgovara izračunu prirodnog pri­
rasta broja osoba koje su se u Hrvatskoj na predratnom popisu izjasnile kao
Cigani. Znači varalo se u okvirima mogućeg sve dok netko nije došao na
ideju da je za povećanje broja žrtava potrebno povećati predratni broj Roma.
U mrežnom jasenovačkom popisu prije promjena u travnju 2017. godine kod
13.999 žrtava označenih kao Romi je jedini ili jedan od izvora popis iz 1964.
godine (SZSJ64). SZSJ64 se kao jedini izvor navodio u 5.771 slučaju. Očit je
nesklad između podataka navedenih u Wikipediji i podataka iz mrežnog
jasenovačkog popisa. To nisu sitne razlike, već se radi i do 10 puta većem
broju. Osim toga broj žrtava prema izvoru SZSJ64 veći je za oko 900 od uku­
pnog broja romskih žrtava iz 2013. godine. Već je u nekoliko tekstova u knji­
zi ukazano na ovakve nesukladnosti između navođenja izvora u mrežnom
jasenovačkom popisu i izvornih podataka. Odgovorni iz JUSP-a Jasenovac
moraju objasniti te nepodudarnosti.
Svi proračuni i suhoparne statistike teško mogu odražavati pravo broj­
no stanje i sve uzroke promjene broja Roma na nekom području. Dobar pri­
mjer za to može se vidjeti na primjeru promjene broja Roma u Vojvodini.873
U razdoblju između predratnog popisa 1931. godine i poratnog popisa 1948.
godine došlo je do minimalnog pada broja Roma u Vojvodini za 424, tj. za
oko 5 %. U jasenovačkom popisu su 992 Roma iz srijemskih općina koje su
komunisti nakon rata poklonili Srbiji, dvoje ih je iz Bačke, a još 149 ih je nepo­
znatog mjesta rođenja, ali u popisu se nalaze prema izvoru AOISV što znači
da su s područja Srijema ili Vojvodine. To znači da je stradalo oko 13 % do 15
% srijemskih Roma u odnosu na zadnji predratni popis stanovništva odno­
sno, 11 % do 13 % od procijenjenog broj srijemskih Roma iz 1941. godine. I to

872 Geiger, 2020., s. 557.

873 Kovacevic, Ivkov & Djurdjev, Graphic 1. Changes in the number of Roma population in
Vojvodina, as per Censuses from 1931-2002.
su samo oni koji su navodno stradali u Jasenovcu. Očit je veliki nesklad u po­
datcima s poratnog popisa i broja navodno stradalih srijemskih Roma samo
u Jasenovcu. U razdoblju između poslijeratnih popisa 1953. i 1961. godine
došlo je do drastičnog pada broja Roma u Vojvodini u apsolutnom iznosu od
8.213. To je smanjenje za više od 70 %.874 Nasuprot tomu u razdoblju između
popisa 1971. i 1981. godine došlo je do enormnog povećanja broja Roma za
čak 11.933 (+154 %). To je povećanje veće za 7.485 u odnosu na povećanje iz­
među popisa 1961. i 1971. godine. Znači na jednoj strani je nagli pad (-8.000),
a zatim nakon jednog desetljeća kasnije taj je pad anuliran skokovitim po­
rastom u gotovo istom iznosu (+7.500). Te dvije anomalije mogu se objasniti
tako da se u jednom razdoblju većina Roma iz nekog razloga izjašnjavala
u nekoj drugoj nacionalnoj kategoriji ili su možda popisivači umjesto Rom
upisivali neku drugu nacionalnost. Nije teško pretpostaviti koju. Na popisu
1981. godine ponovno su se počeli izjašnjavati kao Romi ili se u stvari samo
promijenila popisna politika glede nacionalne pripadnosti. Znači nije došlo
do genocida nad Romima u Vojvodini sredinom 1950-ih, već razloge treba
tražiti u političkim prilikama odnosno popisnim kriterijima tijekom komu­
nističkog režima u bivšoj Jugoslaviji.
Nestali u Australiji

U trećoj Miletićevoj knjizi o Jasenovcu priložen je popis od 115 Roma

iz sela Jemene u Srijemu koji su 1942. godine odvedeni u logor Jasenovac.
Kod devetero Roma detaljnije se navode dodatni identifikacijski podaci, a
najvažniji zajednički podatak je da su svi preživjeli rat.875 Od tih devetero
njih petero se preziva Rađenović. Radi se o jednoj ženi i četvero djece. Žena
je Boja Rađenović rođena 1903. u selu Beke u općini Dvor na Banovini. U
srpnju 1942. godine zarobljena je na Kozari u sjeverozapadnoj Bosni, dove­
dena u Jasenovac, a zatim poslana na rad u Njemačku. Nakon rata živjela
je u Rumi u istočnom Srijemu. Njezina djeca su rođena u Dobrljinu selu uz
rijeku Unu u općini Bosanski Novi. Dvor i Bosanski Novi su susjedne općine
uz Unu. Djeca su: Bosiljka Rađenović udana Sakotić (1933.), Ljubica Rađe­
nović udana Kerežić, (1931.), Dragan Rađenović (1935.) i Dušan Rađenović
(1937.). Kod sve četvero djece navodi se da su u srpnju 1942. godine s Kozare
dovedena u Jasenovac i da su „dodijeljena" domobranskoj obitelji iz okoli­
ce Bjelovara, a kod Bosiljke i Ljubice se specificira da se radi o selu Narta.
Kod prvo troje djece navodi se da u trenutku prikupljanja podataka nakon
Drugoga svjetskog rata žive u Rumi baš kao i Boja Rađenović, a kod Dušana

874 Chain index 28.7.

875 Miletić 3, Prilog 15.
Rađenovića navodi se da živi u Australiji. Iz tih navedenih podataka može
se zaključiti da se vjerojatno radi o rođacima. Najvjerojatnije je majka rođena
kod Dvora na Uni. Možemo pretpostaviti da su između 1937. i 1941. godine
preselili iz Bosanskog Novog u selo Jamena u Srijemu i da su u ljeto 1942. go­
dine bili na Kozari, tj. da su se vjerojatno početkom rata vratili u rodni kraj,
zatim su s Kozare odvedeni u Jasenovac i potom su djeca predana na skrb
obitelji pripadnika hrvatske vojske iz Moslavine. To znači da nisu svi Romi
upućeni u Jasenovac tamo i ubijeni. Dio Roma je upućen na rad u Njemačku
i dio ih se vratio, a to može značiti da ni tamo nisu sustavno ubijani prema
rasnoj pripadnosti.
Sudeći po ovom slučaju hrvatske vlasti su se prema romskoj djeci po­
našale kao i prema ostaloj djeci i pokušavali su im pomoći dajući ih na skrb
obiteljima u Hrvatskoj. U ovom konkretnom slučaju radi se o obitelji čiji su
neki članovi bili pripadnici hrvatske vojske, a uzeli su na skrb četvero malih
Roma i svi su zahvaljujući njihovoj brizi preživjeli rat. To značajno odudara
od povijesnih postulata jugokomunističke historiografije kojom je još i danas
kontaminirana hrvatska povijest. Iz podataka možemo vidjeti da se veliko­
srpska politika prije Drugoga svjetskog rata nastavlja i s dolaskom jugoko-
munista na vlast 1945. godine. Naime, može se uočiti kolonizacija Srijema
od srbijanskoj vlasti podobnog stanovništva čime se ostvarila prevlast nad
Hrvatima i oteo Srijem za vrijeme Titova komunističkog režima. Kako se vidi
iz podataka obitelj pravoslavnih Roma doseljena je u zapadni Srijem nepo­
sredno prije Drugoga svjetskog rata, a zatim nakon rata u Rumu u istočnom
Srijemu. U Rumu je nakon Drugoga svjetskog rata doselila i obitelj Stojana
Ražokraka, već spominjane lažne dječje žrtve iz Jasenovca. Njegova priča iz
2012. godine dostupna je na mrežnoj usluzi YouTubea.876 Može se pretposta­
viti da se u slučaju Rume u velikom broju slučajeva vjerojatno radi o uselja­
vanju u kuće protjernih Nijemaca.
Iz Dvora na Uni je i Milan Borojević. On je prema navedenim podacima
rođen 1928. godine u selu Ljubna u općini Dvor. U podatcima se navodi da je
„otjeran" u listopadu 1942. godine, a pušten u veljači 1943. godine. Znači bio
je u Jasenovcu manje od 5 mjeseci prije nego što je pušten. Ana Grujić rođena
je 1937. godine u Gornjem Međuvođu u općini Bosanska Dubica, „otjerana"
je u Jasenovac u srpnju 1942. godine, a puštena je u travnju 1943. godine na­
kon 10 mjeseci. Kako se radi o tada malom djetetu, a ne navodi se da je dana
nekoj obitelji na skrb, moglo bi se pretpostaviti da je s njom pušten i neki član
obitelji. U balkanskim inačicama Wikipedije navodi se da je do masovnog

876 https://www.youtube.com/watch?v=S51RwT63asO
uhićenja Srba i Roma iz Jamene došlo u dva navrata 9. i 17. rujna 1942. go­
dine i tu se u nedovoljno jasnom kontekstu spominje i 115 odvedenih Roma
koji „su svi pobijeni u logoru Jasenovac".877 To je u suprotnosti s navodima iz
priloga u Miletićevoj knjizi gdje se uglavnom navodi srpanj 1942. godine, a u
jednom slučaju listopad 1942. godine. Svakako je netočan podatak da su svi
„pobijeni" jer se navodi bar devetero koji to nisu, a za ostale nema detaljnijih
podataka, već samo da su odvedeni u Jasenovac, a iz priloženog se može
vidjeti da odvedeni ne znači da su poubijani. Kod Milana Borojevića i Ane
Grujić navodi se da su u trenutku prikupljanja podataka živjeli u Nikincima
u istočnom Srijemu. Nikinci su bili jedno od sela u Srijemu s vrlo brojnim
hrvatskim stanovništvom pa se može pretpostaviti da se i u ovom slučaju
radi o sustavnom mijenjanju etničke slike Srijema započete u vrijeme srpske
Kraljevine Jugoslavije, a nastavljene u jugokomunističkom režimu. Priča ima
i svoj uobičajeni nastavak u jasenovačkom popisu jer se tamo nalazi većina
navedenih imena preživjelih iz Jamene. Kao mjesto rođenja navode se uglav­
nom Dvor i obližnje općine. Međutim, godine rođenja su dijelom različite, ali
su u velikom broju slučajeva ostale generacijski bliske. Neka osobna imena
ostala su ista, primjerice Dušan i Boja. Ljubice imaju i alteraciju Ljuba. Osim
Milana ima i mogućih alteracija Mile/Milanko/Milinko. Umjesto Dragana na
popisu su Dragoljubi. Umjesto Ane Grujić ima Ana Gruičić, a dvojba je i za
Anastaziju Gruičić. Kod obje se navodi da su nestale. To „nestajanje" je jedan
od glavnih zajedničkih elemenata kod navedene grupe. Možemo pretposta­
viti i kamo su mogli nestati. U Rumu, Nikince i Australiju.
Prema podatcima iz jasenovačkog popisa Boja Rađenović je tri godine
starija od „imenjakinje", također je rođena u općini Dvor, ali u pretežno hr­
vatskom selu Zamlača. U napomenama piše da je otjerana. Prema gore na­
vedenim podatcima bar u ovim slučajevima može se zaključiti da „otjeran"
ne znači ubijen, već prije odveden na rad u Njemačku i taj podatak nije bio
nepoznat. U popisu iz 1956. godine878 bila je samo jedna Bosiljka Rađenović,
a u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa su tri. Od tri Ljube Ra­
đenović iz popisa iz 1956. godine danas su četiri, ali primjerice sve godine
rođenja trojke iz 1956. godine i današnje četvorke su različite. Usporedbom
podataka iz 1956. godine i kasnijih može se vidjeti kako je sve relativno u
jasenovačkom popisu pa su tako i imena, prezimena, godine i mjesta rođenja
podložni promjenama, a svi „nestali" i „otjerani" naći će se prije ili poslije na

877 https://web.archive.Org/web/20190313150702/https://sh . wikipedia.org/wiki/Hronologi-

ja_ustaških_zločina_1942.
878 Miletić 3, Prilog, broj 8
popisu ubijenih ako je suditi prema dosadašnjim iskustvima. Temeljem na­
vedenih međustanja raznih lista i popisa može se nazrijeti da je taj prividni
kaos proizvod jednog sustava.
Jasenovački grobari

U jugokomunističkoj literaturi mogu se naći podaci o grupi navodno

ličkih Roma u ustaškim uniformama koji su radili kao grobari zamjenivši ži­
dovske grobare tzv. grupu D. Prema tim navodima lički Romi ubijali su zato­
čenike zajedno s ustašama i na kraju su i sami poubijani. Kao i obično kontra­
diktorni su podaci o vremenskom razdoblju djelovanja i brojnosti te grupe.
Prema Josipu Erlihu 1943. godine u Jasenovac je dovedeno oko 200 Roma iz
Perušića u Lici.879 Prema već spominjanom „grobaru" Egonu Bergeru do­
vedena je jedna grupa ličkih Roma seljaka. Dobili su kuće u selu Gradini s
druge strane Save nasuprot Jasenovcu gdje su se nastanili s obiteljima, radili
su godinu dana prije nego su poubijani.880 To je glede vremenskog razdoblja
kontradiktorno Erlihovu iskazu. U izvješću jugokomunističke Zemaljske ko­
misije puno su opširniji o ovoj epizodi iz Jasenovca. Prema tom izvoru lički
Romi „pomagali" su ustašama na Gradini i u Uštici, ali nisu za to dovedeni
u Jasenovac, već su radili na nasipu, a ustaše su ih izabrali da budu grobari
i krvnici.881 U ovoj inačici priče ima bizarnih pa i fantazmagoričnih detalja
prema kojima su žrtvama prvo vadili zlatne zube pa su tek onda nakon va­
đenja zuba morali sami skočiti u jamu, a u toj jami već sigurno punoj krvi,
leševa i umirućih su ih čekali ustaše i Romi-ustaše i onda ih ubijali udarcem
malja ili nožem. Međutim, u iskapanjima nakon rata kraj ljudskih ostataka
nađeni su zlatnici,882 a u lubanjama zlatni zubi883 pa to ukazuje na neke dru­
ge žrtve - Hrvate. Prema gore spomenutoj inačici priče ti Romi grobari su
poubijani početkom 1945. godine. Prema D. Ćulumu u Gradini je bilo „pet­
naestak ličkih Cigana, katolika",884 a ne 200 kako je tvrdio Erlih. U svim pričama
navodi se da su poubijani od strane ustaša zato što su bili nezgodni svjedoci
zločina. U toj konstrukciji se zaboravlja da bi oni prema tim istim navodima
od strane Titovih jugokomunista prvenstveno bili smatrani zločincima i ma­

879 Ispovest: Josip Erlih jasenovački svedok.

880 Berger, s. 67.
881 https://web.archive.Org/web/20190313135911/http://www.krajinaforce.com/dokumenti/
zlocini_u_logoru_jasenovac.html
882 https://web.archive.Org/web/20201030093616/http://safaric-safaric.si/materiali_cro/
stefan_ljubica/l 998%20HZK%20Stefan%20Jasenovac%201945_1947_48.pdf
883 Matković, 2021., s. 32.
884 Miletić 1, dok. br. 232. Iskaz Dušana Ćuluma.
sovnim ubojicama. Ako su nosili ustaške uniforme to je bio dovoljan razlog
da ih bez suđenja maljem, sjekirom ili metkom u potiljak smaknu pripadnici
komunističkih eskadrona smrti kao što je primjerice bio KNOJ. Znači motivi
ustaša da njihove navodne suradnike u zločinima ubiju čine se puno manje
vjerojatnim od komunističkih tim više jer na kraju rata ustaše nisu poubijali
ostale svjedoke pa zašto bi baš poubijali samo svoje pomagače.
U navodima jugokomunističke Zemaljske komisije spominje se ogro­
man broj od 40.000 romskih žrtava, a može se zaključiti da je velika većina
ubijena 1942. godine i to od ožujka do kraja godine. O uvjerljivosti takvih
podataka možemo suditi na temelju iskaza nekih od bivših logoraša. U Ber-
gerovoj knjizi navodi se da je 1942. godine ubijeno „nekoliko stotina hiljada
nedužnih jadnika" ili stranicu dalje preciznije navodi sljedeće: „Od lipnja do
studenoga poginulo je u Gradini preko dvijestotine i pedeset tisuća ljudi."885 Narav­
no, u ovom slučaju se ne radi samo o Romima, već o svim logorašima, ali broj
je strašan. To bi značilo da je cijeli grad veličine današnjeg Splita ili tadašnjeg
Zagreba poubijan u nekoliko mjeseci. Do sada nikakva iskapanja nisu po­
tvrdila ove navode, a i trenutno stanje ukupnog broja navodnih žrtava na
mrežnom jasenovačkom popisu je bar tri puta manje za sve godine trajanja
logora Jasenovac od navedenog Bergerova broja žrtava za razdoblje od pola
godine. Prema izvješću tzv. Zemaljske komisije iz 1946. godine o zločinima u
logoru Jasenovac navodi se da su „preslušana" 62 svjedoka. Odmah pri vrhu
na rednom broju 5 navodi se „Berger Egon, komanda grada Zagreba, namješte­
nik Propodjela" 886 O Bergeru bi se moglo puno toga reći jer je bio jedan od
najvažnijih svjedoka. U izvješću jugokomunističke Zemaljske komisije spo­
minje ga se čak 8 puta kao svjedoka strašnih zločina. Njegovi opisi navodnih
ustaških zločina maestralan su prikaz što sve može ljudski um. Inače, Berger
je bio predratni komunist i Židov, znači i po političkoj i rasnoj osnovi trebao
je sukladno njegovim opisima situacije u logoru biti smaknut na neki strašan
način čim je zakoračio u Jasenovac. Umjesto toga on je proživio 44 mjeseca i
na kraju i nije bio u logoru Jasenovac u Bačićevoj ciglani, već kao povlašteni
logoraš u tvornici za preradu kože i izradu kožne galanterije u mjestu Jase­
novac odakle je 1945. godine pobjegao s ostalima. Zanimljivo je da je na po­
četku svog boravka u logoru od prosinca 1941. godine Berger radio kao gro­
bar.887 Prema izvješću jugokomunističke Zemaljske komisije Berger je jedini

885 Berger, s. 68.-69.

886 https://web.archive.org/web/20170906124433/http://genocid.info/index.php/2013-04-28-
21-05-37/2013-05-02-09-03-15/izvjestaj-zemaljske-komisijel946
887 https://web.archive.Org/web/20190313135911/http://www.krajinaforce.com/dokumenti/
zlocini_u_logoru_jasenovac.html
preživjeli od 80 grobara i prema tomu jedini svjedok zločina.888 To svakako
nije točno jer su u ovoj knjizi spomenuti primjeri još nekoliko preživjelih ja-
senovačkih grobara. Prema tom „jedinom svjedoku" samo kod sela Košuta-
rica pokopano je 50.000 ustaških žrtava. Jedan drugi važni svjedok Jakob Da-
non, također Židov, u svom iskazu pred Zemaljskom komisijom spomenuo
je zvjerstva o kojima mu je pričao „zatočenik grobar Dudica prezimenom Barar"
koji je primjerice radio s „još osmoricom grobara" iz grupe D i „svi su kasnije
likvidirani, da nebi mogli kasnije o tome govoriti"?889 Prema iskazu Gabriela Win-
tera on je nazočio kad su ustaše vodili kolone Roma, tj. kako on navodi „Ci­
gana" u selo Ušticu i tamo ih ubijali. Za ovu temu najzanimljiviji je ovaj detalj
iz iskaza: „Pred njima je išao Dudo Bararon, tuzlak Jevrej, raskopčanog kaputa da
mu se vidi revolver. On je pored Danona bio najistaknutiji član tzv. »D« grupe koja
je kopala jame za mrtve, a i sama ubijala zajedno sa ustašama i snimala žrtve. »D«
grupu sačinjavali su sami zatočenici”.89° Iz tog iskaza može se zaključiti nekoli­
ko stvari: a) da nisu likvidirani baš svi grobari; b) da su i zatočenici grobari
ubijali ostale logoraše; c) da je grobar Židov bio naoružan, očito kao ustaša­
ma povjerljiva osoba; d) da je Jakob Danon poznavao Dudu Bararona ili kako
se tamo navodi prezime u formi Barar; e) da je neki Danon891 bio jedan od
„najistaknutijih" grobara, a kako su se poznavali Barar(on) i Jakob Danon,
razložno je pretpostaviti da bi se moglo raditi baš o njemu; f) Jakob Danon892
je imao razloga skrivati što je stvarno radio u logoru; g) postavlja se pitanje
stvarnog broja grobara, 80 ili 8, a to nije trivijalno pitanje jer iz njega proizlazi
i opseg posla, a time indirektno i broj mrtvih i red veličine zločina. Tomu se
treba dodati da je kako je gore navedeno i Egon Berger navodno bio grobar,
Đuro Schwarz također pa to znači da su svi grobari za koje se zna ime i pre­
zime bili Židovi, a Berger nije jedini preživjeli jasenovački grobar. Bergerova
svjedočanstva i opisi strašnih zločina i primjerice vađenja zlatnih zuba žrtva­
ma time dobivaju sasvim nove, osobne dimenzije. Ako su preživjeli grobari

888 https://web.archive.org/web/20190313135911/http://www.krajinaforce.com/dokumenti/
zlocini_u_logoru_jasenovac.html
889 Miletić 3, dok. br. 230.
890 Miletić 1, dok. br. 232. Brošura "Jasenovački logor" u izdanju propagandnog odsjeka AV-
NOJ-a od kraja 1942. o zločinima ustaša u koncetracionom logoru Jasenovac.
891 Premda u svjedočanstvima uglavnom naveden samo prezimenom prema raznim iskazi­
ma u obzir dolaze imena Jakob i Haim.
892 Jedan Jakob Danon je iz logora Jasenovac otišao s ustašama 1945. godine. Zarobili su ga
partizani kod Maribora, a drugi Jakob Danon navodno je pobjegao iz logora. Razne su priče o
sudbini Danona vođe grupe židovskih grobara. Detaljniji identitet mu je nejasan, ali navodno
je pobjegao i po nekim inačicama priče pridružio se partizanima. Međutim, nema njegova
svjedočanstva što otvara dodatna pitanja.
Berger, Danon ili Schwarz stvarno sudjelovali u ubijanju logoraša, onda je
razumljivo i njihovo ponašanje nakon rata. Vrijednost njihova života u ko­
munizmu mjerila se brojem ustaških zločina i žrtava kojima su „svjedočili".
Iz navedenoga se može nazrijeti kako je svjedočenjem „pouzdanih svjedoka"
grobara od kojih su neki kasnije postali namještenici komunističkih odjela
za propagandu kreiran jasenovački mit. Čini se da bi jasenovački grobari na
kraju mogli postati i grobari jasenovačkog mita.
Može se reći da su podaci iz komunističke literature vrlo dvojbeni i
moraju se znanstveno verificirati, a ne nekritički preuzimati kao znanstvene
istine. Glavni svjedoci imaju svoje mračne tajne i upitno je što su oni vidjeli
tijekom rata, a što su morali ili htjeli reći nakon rata. O stradanju Roma se
malo zna jer se i malo istraživalo, a uglavnom prepisivalo od komunističkih
„Propodjela". U tekstu su predstavljeni podaci preuzeti iz komunističkih
izvora koji pokazuju potpuno drugu sliku o stradanju Roma u Jasenovcu.
Pogotovo je to izraženo kroz smanjenu perspektivu od 400 kvadrata. Kroz
tu skučenu perspektivu može se vidjeti da nisu „svi" Romi poubijani u Jase­
novcu, neki su bili na radu u Njemačkoj, a neki su preselili, ali ne down under
u grad mrtvih kako bi rekao Riffer, već primjerice Down Under u Australiju.

Jasenovačka alkemija
Broj jasenovačkih žrtava oduvijek je bio prijeporan. Za vrijeme jugoko-
munističkog režima se bez ikakve znanstvene podloge i dokaza licitiralo
brojem jasenovačkih žrtava, odnosno lagalo se do nevjerojatnih razmjera. To
naročito dolazi do izražaja kad se radi o romskim žrtvama. Usporedbom po­
dataka iz teksta Ive Banca „Jasenovac nije mit" iz 2007. godine i preglednih
podataka o broju žrtvama po kategorijama s mrežne stranice JUSP-a Jaseno­
vac mogu se dobiti vrlo zanimljivi rezultati. Treba napomenuti da primjerice
Banac navodi da su ukupno 80.002 žrtve,893 a zbroj navedenih po nacional­
nim kategorija je 80.947, tj. za 945 više od ukupnog broja. To pokazuje koliko
su neuvjerljivi podatci o broju žrtava. Ukupni broj žrtava naveden u tablici
na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac je 83.145,894 ali već prije promjena u
veljači 2017. godine taj broj je već bio 83.747, a od tada je do travnja 2017.
narastao na 83.837, da bi potom pao na 83.813 tj. na stanje kakvo je bilo i
dvije godine kasnije u ožujku 2019. godine, a narednih godina se broj i dalje
neprestano mijenjao. Iz usporedbe je vidljivo da je broj žrtava u navedenom

893 https://web.archive.org/web/20170324010356/http://www.svjetlorijeci.ba/clanak/3801/svi-
jet/jasenovac-nije-mit
894 https://web.archive.Org/web/20201031233258/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6284
razdoblju povećan za 3.143 prema međustanju, tj. 3.808 prema stanju na kra­
ju 2020. godine. Pri tomu istovremeno je broj Roma više nego udvostručen
(+8.428), broj Hrvata smanjen je za trećinu (-2.064), a znatno je smanjen broj
ostalih nacionalnosti (-6.328). Broj Srba neznatno je smanjen (-52). Povećanje
broja Roma jednako je zbroju smanjenja broja Hrvata i ostalih nacionalnosti.
Razlika je zanemarivih 0,4 %. To znači da je veliki dio Hrvata i ostalih naci­
onalnosti administrativnom alkemijom pretvoren u Rome. Iz ovog primjera
vidi se da su sve kategorije pa tako i „narodnost" u jasenovačkom popisu
vrlo promjenjive - već prema potrebi. To ukazuje na pojavu koja se može
opisati teleološkim pojmom analogije urara, tj. na inteligentni dizajn, prem­
da bi u ovom slučaju bilo prigodnije reći da se radi o neinteligentnom dizaj­
nu kod kojeg se jedni podaci alkemičarski pretvaraju u druge.
Bijeli cigani - arijevci

Iz dostupnih dokumenata vidljivo je da se pojam „Cigan" nije odnosio

na sve Rome već samo na Rome bez stalnog boravka, imovine i zanimanja.
Primjerice, u prvoj Miletićevoj knjizi o Jasenovcu navodi se nadopuna Zapo-
viedi o postupku sa Ciganima iz svibnja 1942. godine.895 U priloženom tekstu u
odgovoru na upit kotarske oblasti u Konjicu objašnjava se tko se ima smatra­
ti Ciganom. „Predlaže se predmet s molbom za uputstva, da li se dotični mogu sma­
trati u smislu odnosnih propisa kao cigani. Ovijem se izvješćuje da se dotični među
ovdašnjim svijetom nazivaju „Ciganima" ali se kao takvi nigdje službeno nevode.
Isti su po vjeri Muslimani i poznato je, da su uvijek na izborima kako državnim tako
i na samoupravnim glasali sa ostalim Muslimanima-Hrvatima za hrvatske intere­
se i stvari. Imadu stalna boravišta i mnogi od njih posjeduju kuće, zemlju i ostale
nekretnine i radom se bave kalajdžijskim zanatom." Iz Velike župe Hum stigao
je prema Miletiću ovaj odgovor:: „Pod imenom „cigani" mogu se smatrati samo
cigani nomadi, bez stalnog boravišta i zanimanja, bez imetka naročito nepokretnog
uobće bez stalne pripadnosti ljudske zajednice. Stoga se evakuacija može odnositi
samo na cigane-nomade.” (Arhiv VII a. NDH, k. 191, reg. br. 1/3).
U objašnjenju Ministarstva unutarnjih poslova Nezavisne Države Hr­
vatske o rasnoj pripadnosti cigana piše: „ Određuje se, da se u tako zvane bijele
cigane Muslimane nema dirati, jer se isti imadu smatrati arijevcima, stoga se na
iste ne smiju primjenjivati nikakve mjere već određene ili koje će se odrediti protiv
cigana. Tako zvani bijeli cigani, svi su pripadnici islama, izvršavaju točno vjerske
obrede, žene se i udavaju sa ostalim Muslimanima Hrvatima, imadu svoje kuće, a
u glavnom su obrtnici, pa se stoga imadu prema odredbi g. Poglavnika smatrati

895 Miletić 1, dok. br. 102.

arijevcima." (Arhiv VII, a. NDH, k. 200-b, reg. br. 23/1).". Da se ne radi o izoli­
ranom slučaju, potvrđuje i sadržaj Naloga Ustaške nadzorne službe župskoj
redarstvenoj oblasti Sarajevo iz lipnja 1942. godine o prikrivanju Roma u
kojem se ponovo ističe: „(...) da se nalog ovoga ureda broj 24789/42. ne odnosi na
Cigane muslimanske vjere, te Cigane koji imaju stalno boravište i pristojno građan­
sko zanimanje."8* Istu distinkciju među „Ciganima" može se naći u dopisu
logora u Derventi: „(...) izvješćuje se naslov, da je, kako je to već i prijie jednom
prilikom naglašeno, ovaj logor stao na stajalište, da bi cigane s područja kotara, ma
koje oni vjere bili, trebalo odstraniti u radne sabirne logore. Odmah se napominje,
da to ne vriedi za sve osobe ciganskog poriekla, jer ima obitelji, čiji su članovi u do­
mobranstvu ili drugim oružanim postrojbama. Inače, obćenito, cigani su i naslovu
dobro poznati kao vrlo nesiguran elemenat, nacionalno neopredieljen, sviet sklon
ljenčarenju ii lakom načinu života, pa odatle odan švercu."897
Iz priloženog se može vidjeti da u logore nisu upućivani svi Romi, već
samo Romi-nomadi bez stalnog prebivališta i kriminalci. I danas u tzv. li­
beralnom društvu postoje sankcije ako nemate osobnu iskaznicu, tj. stalno
prebivalište, a zbog skitnje se također može završiti u zatvoru.898 To znači da
se u takvim slučajevima radilo više o društveno-socijalnom i sigurnosnom
nego o rasnom motivu za internaciju.
U vremenskoj petlji

Na prijedlog ustaškog tabora u Vitezu u ožujku 1944. godine traži se po­

milovanje za 23 logoraša iz Jasenovca.899 Predloženi za pomilovanje mogu se
generalno podijeliti u tri grupe. U najvećoj su Romi kojima je priznato arijev­
sko pravo: „Svi upisati od tekućeg broja 1. do zaključno 21. su zatočeni u proljeće
1942. godine pošto su se smatrali Ciganima, dok je kasnije njihovim ostalim priznato
arievsko pravo te se u buduće smatraju muslimani te kao takvi služe i vojsku. (...)".
U prijedlogu pomilovanja navode se imena 21 logoraša s prezimenima Dža-
fić, Fafulović, Mehić, Musić i Halilović. Jedan s krivotvorenom/nevrijedećom
propusnicom za kojeg se iskazuje samilost koja je prema jugokomunističkoj
historiografiji nepojmljiva ustašama: „(...) uhićen sa propusnicom koja je na­

896 Ibid., dok. br. 111.

897 Miletić 3, dok. br. 144.
898 Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira NN 5/90, 30/90, 47/90, 29/94, član 11. Tko
se odaje skitnji ili prosjačenju kaznit će se za prekršaj novčanom kaznom u protuvrijednosti
domaće valute od 50 do 200 DEM ili kaznom zatvora do 30 dana, https://web.archive.org/
web/20170624033714/https://www.zakon.hr/z/279/Zakon-o-prekr%C5%Alajima-protiv-jav-
nog-reda-i-mira
899 Miletić 3, dok. br. 180.
vodno jednom korišćena, dok o njemu sve Hrvatske Vlasti u mjestu imaju najbolje
podatke o ponašanju, isti je pored toga bolestan i nesposoban za teže poslove". Ovo
opetovano pokazuje da su netočni navodi iz jugokomunističkih publikacija
da su u logorima ubijani svi bolesni i nemoćni. Najčudniji je slučaj u kojem
se traži puštanje na slobodu majke jednog četnika koja je bila u kontaktu
sa sinom pripadnikom srpske paravojske smrtnih neprijatelja Hrvata: „(...)
majka Božina koji seje odmetnuo u 1941. godini u četnike, za kojeg se danas ništa ne
čuje te je kod nje pronađemo nekih stvari koje su po prilici mogle poticati iz Četničkih
redova. Ista je žena penzionerka jer joj je davno umrli muž bio drž. Službenik".
Od 23 predložena za pomilovanje iz 1944. godine svi se nalaze na jase-
novačkom popisu kao žrtve iz 1942. godine osim Pere Tadi-Barašića. Na ja-
senovačkom popisu nalazi se i jedan Božo Todorović (1920.), ali ne iz Viteza,
već iz Teslića. On imenom i prezimenom odgovara sinu u popisu za pomi­
lovanje navedene Jele Todorovi[ć]. U ovom slučaju bez detaljnih istraživanja
ne može se tvrditi da se radi o četniku za kojeg se 1944. godine nije znalo gdje
se nalazi, ali ovo spada u konstantu jasenovačkih slučajnosti.
Najviše promjena ima kod navodnih žrtava prezimena Mehić. Neki su
umnoženi kao primjerice Bajro Mehić (1909., Omer). To ime se na jaseno-
vačkom popisu pojavljuje kao Bajro Mehić (1909.*, Omer), navodno stradao
1942. godine, u napomenama je alternativna godina rođenja 1918. prema
podatku iz komunističkog popisa iz 1964. godine i kao Bajro Mehić (1914.,
Salko) imenjak iz istog sela, ali navodno stradao 1941. godine. Prema L64
Bajro Mehić (Omer) rođen je 1918., a drugi Bajro Mehić (Salko) 1914. kao i
u mrežnom jasenovačkom popisu samo što je on ubijen sredinom kolovoza
1941. godine kada još nije bilo logora Jasenovac pa čak ni malih logora Broči-
ce i Krapje koji su mu prethodili. Na popisu za pomilovanje je Ahmet Musić
(1918., Alaga). Na jasenovačkom popisu kao žrtva je Ahmet Musić (1918.*,
Alaga), međutim u napomenama je alternativno prezime Husić i godina ro­
đenja 1922. Navodne jasenovačke žrtve Ahmeta Musića nema u popisu L64,
ali zato ima Ahmet Husić (1922., Alaga). Ahmet Mehić (1922., bez imena oca)
iz Krušćice kod Viteza ne spominje se na popisu za pomilovanje, ali nalazi
se na jasenovačkom popisu i pretpostavka je da bi se moglo raditi o Ahmetu
Musiću kojem je prezime promijenjeno u Mehić. Na jasenovačkom popisu
je i Adem Husić (1926.*, Suljo), Rom iz okolice Bosanske Gradiške, ali kod
njega u napomenama piše da je rođen 1916. godine. Osim toga navodi se da
je Hrvat i Musliman, da je stradao 1944.* godine, ali i 1941. i 1945. godine, a
kao mjesto smrti se navode i Stara Gradiška* i Jasenovac. Prema L64 Adem
Husić je ubijen 15. 3.1945. godine. To je dvoznačan nadnevak zato jer je tog
dana logor Jasenovac bio bombardiran, a u L64 je to generički datum koji
može značiti da se ne zna vrijeme smrti. Tolika količina različitih podataka
obično je indikator manipulacije podatcima.
Planika Džafić (oko 1882., Ibro) nalazi se na jasenovačkom popisu kao
Planika Džafić (1884., Ibrahim), no vjerojatno i kao Plana Džafić (1890.,
Huso), ali iz Bijelog Bučja u susjednoj općini Travnik. U L64 nema Planike,
već je tamo samo jedna Plana Džafić (1890, Huso). Još je nekoliko Džafića kod
kojih se navodi da su iz Krušćice kod Viteza i iz Bijelog Bučja kod Travnika.
Primjerice, na popisu za pomilovanje su Ramiza Džafić (1936., Mustafa) i
njezina neimenovana sestra rođena 1940. godine, a u jasenovačkom popisu
se osim Ramize (1936., Mustafa) kod koje u napomenama piše da je iz Bije­
log Bučja kod Travnika i NN-djeteta Džafić (1940., Mustafa) nalazi i Hasiba
Džafić (1940., Mustafa) iz Bijelog Bučja. Pretpostavka je da se radi o istom
djetetu dva puta upisanom na jasenovački popis kao žrtva iz 1942. godine,
premda se nalazi na popisu za puštanje iz logora iz 1944. godine. Kod Tahira
Halilovića s popisa za pomilovanje se u napomenama jasenovačkog popisa
navodi da je žena imenom Tahira. Tahir, a ni Tahira Halilović se ne nalaze u
L64 među popisanima iz Bosne i Hercegovine. Četnička majka Jela Todorovi
(oko 1875.) iz Tolovića se u jasenovačkom popisu vjerojatno nalazi kao Jela
Todorović (1892., Pero) iz Tolovića, stradala navodno 1942. godine u Staroj
Gradiški, a u napomenama se navodi prezime „Todorovi". Koincidentno u
jasenovačkom popisu je još jedna Jela Todorović (1912/, bez imena oca) na­
vodno iz Pakraca, također stradala 1942. godine u Staroj Gradiški.
Naravno, ne može se znati jesu li svi ili neki navedeni na popisu za po­
milovanje bili živi 1944. godine, međutim netko je morao tražiti pomilovanje
za njih. Vjerojatno se aktivno angažirala i rodbina jer se u gore citiranom
dopisu jasno navodi „da je njihovim ostalim priznato arievsko pravo", a teme­
ljem toga i njima, tj. interniranima. Znači za pretpostaviti je da je rodbina
imala i neke kontakte s navedenima. Postojala je mogućnost slanja paketa u
logore i dopisnica u logor, ali i iz logora. To znači da bi rodbina ili nadležni
iz općine Vitez od 1942. do 1944. godine mogli saznati tko je od navedenih na
popisu živ, stoga je mala vjerojatnost da su baš svi stradali u Jasenovcu i to
iste godine kad su tamo i upućeni. Još je manja vjerojatnost da su neki drugi
i to baš istog imena i prezimena kao oni s prijedloga za pomilovanje ubijeni
u Jasenovcu 1942. godine.
Prema L64 većina „imenjaka" je ubijena sredinom travnja 1942. godine.
To je još nevjerojatnije jer je deportacija Roma počela tek krajem svibnja 1942.
godine. Moguće je da su to sve znali jugokomunistički popisivači jer u L64
većina „imenjaka" nisu navedeni kao Romi, već kao Muslimani ili ostali. Kao
Romi iz BiH vjerojatno bi bili deportirani najranije u svibnju 1942. godine,
a ako su bili Hrvati-muslimani, tada nije bilo rasnog razloga za deportaciju
pa tako ni razlog za intervenciju ustaškog tabora iz Viteza. Znakovito je da
se u dopisu ustaškog tabora u Vitezu kao olakšavajuća okolnost kod jednog
od predloženih za pomilovanje navodi da je bolestan i nesposoban za teže
poslove. To implicira da je navedeni u to vrijeme, tj. 1944. godine bio živ, sva­
kako da nije ubijen 1942. godine i da je bio na prinudnom radu, tj. u radnom
logoru. Također to znači da bolesni u Jasenovcu nisu odmah smaknuti kako
poučava jugokomunistička historiografija.
Zanimljiva je jedna pravilnost glede jasenovačkog popisa. Primjerice,
ako se neka imena nalaze na popisu krojača iz 1942. godine, bit će navedeni
kao žrtve iz 1942. godine. Isti je slučaj i s popisima za pomilovanja. Takva
pravilnost je naravno sumnjiva. Još je sumnjivije ako je netko dobivao pakete
1944. godine, a navodno je stradao godinama prije toga. Takve vremenske
petlje su dobar indikator manipulacije podatcima. Svi ovi podaci su iz ko­
munističkih knjiga koje su trebale dati optužujuće dokaze za stotine tisuća
žrtava u logoru Jasenovac. Ako su ovo optužujući dokazi, kako li su tek mo­
rali izgledati oslobađajući?
Zagrebački Romi

U prvoj Miletićevoj knjizi o Jasenovcu nalazi se dopis Kriminalnog od­

sjeka Redarstvene oblasti za grad Zagreb od 28. svibnja 1942. godine s po­
pisom 69 Roma iz okolice Zagreba upućenih u sabirni i radni logor Jaseno­
vac.900 Ako se radi o kriminalnom odsjeku, to ukazuje da su mogući glavni
motivi za slanje u Jasenovac kriminalne aktivnosti, a ne politka ili rasa. Iz
podataka je vidljivo da se radi isključivo o muškarcima. Nema žena, prem­
da je na popisu čak 42 oženjenih. Taj podatak dodatno pokazuje da u ovom
slučaju motiv za slanje u internaciju nije bila rasa, već prije kriminal ili neki
drugi sigurnosni razlog. Velika većina je između 18 i 50 godina starosti (70
%). Prosjek starosti je 33 godine. To znači da se radi muškarcima koji su po­
tencijalno najbolja radna snaga. Treba se reći da se taj dopis tek mora znan­
stveno verificirati jer na tom dopisu je 14 parova istih imena i prezimena i
istih ili vrlo sličnih godina rođenja. To znači da je 40 % svih imena iz dopisa
dvojbeno. Možda se radi o koincidenciji, ali moralo bi se provjeriti radi li se
o vjerodostojnom ili možda fabriciranom dokumentu. U ovom istraživanju
to nije rađeno, već je napravljena usporedba imena i prezimena iz dopisa i
podataka s jasenovačkog popisa.
Prema toj analizi 69 imena iz dopisa o upućivanju zagrebačkih Roma u
Jasenovac ima čak 922 ekvivalentna imena i prezimena samo među Romima

900 Miletić 1, dok. br. 103.

u jasenovačkom popisu. To je oko 6 % svih Roma s jasenovačkog popisa. Kod
trećine ekvivalentnih slučajeva su znakovita odstupanja.901 Godine rođenja
također značajno odstupaju od trenda i to prema dizajnerskom modelu.902
To implicira potencijalnu značajnu manipulaciju podatcima. Nekoliko ime­
na iz dopisa nije na jasenovačkom popisu. To znači da ili su podaci toliko
izmijenjeni da se ne može sa sigurnošću utvrditi podudarnost podataka ili
to znači da nisu svi ubijeni u Jasenovcu. U oba slučaja i dopis i jasenovački
popis su dvojbeni.
U dopisu se navodi Ivan Kovačević (1901., Sveta Klara), a u mrežnom ja­
senovačkom popisu najsličniji mu je Ivan Kovačević (1897.*, Otočec Zaprud-
ski kod Zagreba) kod kojeg se u napomenama navodi alternativna godina
rođenja 1902. i Sveta Klara. Kao izvor tih podataka navodi se komunistički
popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64). U mrežnom jasenovačkom popisu
nalazi se i Ivan Kovačević (1904.*, Kerestinec kod Svete Nedelje), a u napo­
menama se navodi mjesto Klara (kod Zagreba), godina rođenja 1902. i godi­
na smrti 1941. Klara kod Zagreba je Sveta Klara bez svetačkog dijela u nazivu
koji su maknuli komunisti. Izvor tih podataka su knjiga N. Lengel-Krizman
i projekt Dotršćina. Lengel-Krizman je autorica knjige o genocidu nad Ro­
mima i recenzentica Miletićevih knjiga o Jasenovcu, a projekt Dotršćina je
jugokomunistički projekt iz 1980-ih. U slučaju Ivana Kovačevića razvidno je
da se kao žrtva dva puta navodi ista osoba, a u jednom slučaju žrtva je prema
„respektabilnim" izvorima stradala i godinu prije nego je upućena u logor.
Nije tu kraj. U jasenovačkom popisu nalazi se još jedan Rom Ivan Kovačević
rođen 1909. godine, navodno iz okolice Jastrebarskog. Sličnost podataka iza­
ziva sumnju da se u sva tri slučaja radi o istoj navodnoj žrtvi.
Prema dopisu Antun Lakatoš (1905., Zagreb) nema u potpunosti po­
dudarnog ekvialenta u jasenovačkom popisu, ali u popisu postoje dva vrlo
slična imenjaka. Prema podacima nisu iz Zagreba, već iz Lazine Čičke kod
Velike Gorice. Znači i u tom slučaju se radi o neposrednoj blizini Zagreba.
Kod obojice je navedeno isto ime oca Stjepan. Razlika je jedino u navede­
nim godinama rođenja 1906.*, tj. prema napomenama 1918., a kod drugog je
navedeno da je rođen 1918. godine. Razlike u podacima ove dvije navodne
žrtve proizlaze iz različitih izvora podataka. Nije to sve, ali nema smisla na­
voditi sve nesukladnosti u podatcima, ipak treba spomenuti da u jasenovač­
kom popisu postoji i Antonija Lakatoš (1920., Novo Čiče kod Velike Gorice).
Prema imenu oca (Stjepan) mogla bi biti sestra Antuna Lakatoša ili samo nje­
gov ženski klon, a Antun Lakatoš je također klon jednog drugog Antuna La-

901 Koić & Banić, Jasenovačka alkemija, s. 42.-49., histogram A i B.

902 Ibid., histogram C i D.
katoša. Ovdje bi se bilo najlakše pozvati na jedan „znanstveni" tekst u kojem
se „dokazuje" kako je Ante u Hrvatskoj tipično nacionalističko ime i ima iste
konotacije kao Adolf u Njemačkoj.903 Kod Branka i Đure Lakatoša iz dopisa i
s jasenovačkog popisa navedeni podatci su slični, ali u napomenama se kod
obojice navodi podatak Resnička Trnava, koji se u dopisu navodi kod nekih
drugih, ali ne i kod njih. U dopisu se nalazi Janko Lakatoš (1911., Resnička
Trnava), a u jasenovačkom popisu najbliži je Janko Lakatoš (19O5.*/alterna-
tivno 1907. i 1912.) iz Zagreba, a u napomenama se navodi Resnička Trnava.
Naravno, na popisu postoji još jedan Janko Lakatoš (1915., Novo Čiče kod
Velike Gorice) i očekivano kao i kod Antuna Lakatoša i ovdje postoji ženska
inačica žrtve u formi Jana Lakatoš iz Lazine Čičke kod Velike Gorice.
Iste stvari i nesukladnosti ponavljaju se i kod Josipa, Joška, Milana, Pe­
tra i tri Stjepana Lakatoša te kod Branka i Milana Malekovića. Nema smisla
navoditi sve detalje, ali principi su isti kao i kod navedenih. Inače u tekstu
Priča o dva Milana u ovoj knjizi opširnije se piše o sudbini Milana Lakato­
ša iz Resničke Trnave koji je kraj rata dočekao u Njemačkoj. Sličnih Milana
prepun je jasenovački popis. Kod Miletića se navodi jedan Milan Lakatoš iz
Resničke Trnave koji je 1942. godine bio star 16 godina.904 Dokument iz Mi-
letićeve knjige je u stvari prijepis popisa 69 Roma iz okolice Zagreba pa bi za
potvrdu istinitosti tih podataka trebalo imati uvid u original koji se navodno
nalazi u Beogradu. Inače, u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) nalazi se samo jedan Milan Lakatuš rođen 1918. godine.
Glede Milana, neki od 38 jasenovačkih ekvivalenata Milana Šajnovića
iz dopisa su i četvorica Mile Sajinovića. Moglo bi se reći da se radi o dva
dvostruko isprepletena para. Po dvojica su istih godina rođenja 1928. i 1930.
godine, ali u oba slučaja ne iz istog sela, već iz Skakavca i Cerovca Tušilo-
vačkog, dvaju bliskih sela kod Karlovca. Imena očeva kod dvojice rođenih
1928. godine se uglavnom razlikuju na razini padeža Baro/Bara pri čemu se
u drugom slučaju radi o prividu ženskog imena. Kod dvojice rođenih 1930.
godine imena očeva su Janko i Mara. U drugom slučaju se također umjesto
očeva navodi žensko ime s asocijacijom Bara/Mara. Kad se pogledaju parovi
prema lokaciji, navodne žrtve iz Cerovca Tušilovačkog su prema napome­
nama Srbi, a oni iz Skakavca Hrvati. Glavna razlika u ova četiri slučaja su
izvori podataka. Razlike između ovih navodnih četiriju slučajeva su takve
da se može zaključiti da ih suštinski i nema i da se radi o jednom izvornom
podatku, a i njegova valjanost je upitna.

903 Jurajda & Kovač.

904 Miletić 1, dok. br. 103.
 Kod najbrojnijih Nikolića iz dopisa situacija je još složenija. Kako je Ni­
kolic često prezime, tako ima i više imenjaka i imenjakinja u jasenovačkom
popisu. Više imenjaka znači i više čudnih podataka u jasenovačkom popisu.
Da navedemo samo neke izabrane iz kategorije romske narodnosti. Uz četiri
Aleksa i jednog Aleksandra (u napomenama je naveden kao Aleksa) nalazi
se i jedan Aseksandar (sic!) vrlo slične godine rođenja kao i Aleksandar. Taj
podatak je vjerojatno jasenovačkim kustosima vjerodostojan. Kod dvojice
Aleksa rođenih 1927. i 1928. godine ne navodi se ime oca, a bitna je razlika
da je jedno navodno žensko, a drugo muško. Uz brojne navodne jasenovačke
žrtve imena Branko i Branka nalaze se i dvije Brenke. Ove „dvije" Brenke
Nikolić rođene su 1914. i 1915. godine. Dvije Branke Nikolić su bez godine
rođenja i imena oca, a jedina razlika je da je jedna navodno iz Zagreba, a dru­
ga navodno iz sela Odra kod Zagreba. Kod dvojice Branka Nikolića isto je
ime oca Stevo i mjesto rođenja Tovarnik, a jedina neznatna razlika je godina
rođenja 1939. i 1941. Sličan slučaj su Joso i Josip Nikolić, ne navodi im se ime
oca, a rođeni su 1897. i 1898. godine, samo je jedan navodno iz Zagreba, a
drugi iz obližnje Odre. Podatci za obje navodne žrtve su iz po tri ista izvora.
To su jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine, jugokomunistički
projekt Dotršćina iz 1980-ih i knjiga N. Lengel-Krizman iz 2003. godine. Po
navedenom se može zaključiti da se diskutabilne i umnožene žrtve samo
prepisuju. U dopisu su navedena četvorica imenom Đuro Nikolić. Samo je­
dan ima sličnog ekvivalenta u jasenovačkom popisu, ali taj manjak kvalite­
te nadoknađen je kvantitetom pa u jasenovačkom popisu ima 60 različitih
Roma imenom i prezimenom Đuro Nikolić i još 14 Đurana, Đorđa, Đurđi i
Đurđijana. Po troje ih je navodno stradalo 1941. i 1943. godine, a svi ostali
navodno 1942. godine. Među gomilom Đura ima ih koji se razlikuju manje
od blizanaca. Primjerice, dvojica su s ovim podatcima: Đuro Nikolić, sino­
vi Đure, rođeni 1898.*, Romi iz Donjeg Miholjca stradali u Jasenovcu 1942.
godine. Jedina razlika je da je u jednom slučaju navedeno selo Golinci, a u
drugom Radikovci. Radi se o selima međusobno udaljenim oko 4 kilometra.
Jedan od zanimljivih parova su Stevica i Stevka Nikolić, oboje rođeni 1938.
godine, iz Babine Grede, oboje bez navedenog imena oca. Zbog nepotpunih
podataka ne može se tvrditi radi li se recimo o klonovima ili blizancima.
Međutim, čini se kao da .je vladala prava epidemija blizanaca. Isti slučaj su
„dvojica" navodnih romskih žrtava imenom Tomo Nikolić iz Cubinca kod
Križevaca. Uglavnom, sve je isto, osim što kod jednog nema imena oca, a
kod drugog se navodi ime Banjo. Dvije Zlatice Nikolić iz Tenje kod Osijeka
naizgled se razlikuju samo u godini rođenja 1924.* i 1927.*, ali kod „starije"
se u napomenama navodi i alternativna godina rođenja 1927. godine, a kod
obje se navodi i da su Srpkinje. Znači da među njima nema nikakve bitne
razlike. U jasenovačkom popisu kao imenjaci Pere Nikolića iz dopisa nalaze
se zanimljivi parovi Pero i Petar Nikolić, obojici je otac Mlado, iz Seljana su
kod Vrbanje, a razlika je da je jedan rođen 1933., a drugi 1934. godine. Kod
Pere i Pere Nikolića iz Bošnjaka čiji se otac, tj. očevi također zovu Pero nema
čak niti takvih sitnih razlika u godini rođenja jer su obojica rođeni 1938. go­
dine. Jedina razlika u ovom slučaju su dijelom različiti izvori podataka. To
su tipični klonovi kakvih još ima u jasenovačkom popisu čak i nakon micanja
14.000 takvih slučajeva.
Kod dvojice Nikola Nikolića otac se zove Miško, rođeni su 1901. i 1903.*
godine, ali u napomenama se navodi 1901. godina pa je jedina razlika da je
jedan iz Zagreba, a drugi iz Feričanaca. Međutim, u ovom slučaju moglo bi
se raditi i o nečem puno važnijem. Kod Nikole Nikolića navodno iz Feri­
čanaca u napomenama se navodi i Tenja. U Tenji kod Osijeka je bio sabirni
logor, a u Feričancima je bilo kažnjeničko poljoprivredno dobro pa bi se u
ovom slučaju moglo raditi ne o mjestima rođenja, već o mjestima boravka za
vrijeme Drugoga svjetskog rata. To opet implicira da Romi iz Zagreba nakon
upućivanja u Jasenovac nisu promptno smaknuti, već su bili upućeni na rad
u druge logore. Kad se pogledaju imena očeva navodnih žrtava s jasenovač-
kog popisa ekvivalentnih imenima Roma deportiranim iz Zagreba kao što su
primjerice Jeca, Mećo ili Pican*, prve asocijacije na ova „imena" su dvojake,
ali zbog pristojnosti nisu za javnu objavu.
U prve tri Miletićeve knjige o Jasenovcu sveukupno se poimenično na­
vodi manje od 400 Roma te oko 3.700 brojčano. Od poimenično navedenih
Roma njih 69 su muškarci upućeni u Jasenovac od Kriminalnog odsjeka Re­
darstva.905 Na zamolbi ustaškog tabora iz Viteza za puštanjem iz logora poi­
menično je naveden 21 Rom kojem je priznato arijevsko pravo.906 U „Popisu
299 Roma iz općine Rajlovac" koje je prema Miletiću kotarsko poglavarstvo
predvidjelo za logor Jasenovac sporne su dvije stvari: podatci i zaključak.907
Prvo, na popisu je stvarno 290 osoba. Drugo, nigdje se ne spominje logor
Jasenovac, već je dokument nazvan „Spisak cigana", a među popisanima ima
djelatnika državnih službi Nezavisne Države Hrvatske pa čak i pripadnika
hrvatskih oružanih snaga. Prema Romima navedenim brojčano u prve tri
Miletićeve knjige o Jasenovcu većina je iz Srijema. Među njima je primjerice
400 Roma iz Zemuna koje se planiralo poslati u Jasenovac da se ne pridruže
pobunjenicima. Ako se htjelo likvidirati tih 400 Roma, to se moglo jednostav­

905 Ibid., dok. br. 103.

906 Miletić 3, dok. br. 180.
907 Ibid., dok. br. 21.
nije izvesti slanjem u svega nekoliko kilometara udaljeni logor smrti Sajmi­
šte, a ne organiziranjem transporta u nekoliko stotina kilometara udaljeni
Jasenovac. Kao razlog da ih se uputi u logor navedena je bojazan da se žele
priključiti pobunjenicima pa bi motiv za slanje u daleki Jasenovac mogla biti
želja da ih se internira što dalje od ugroženog područja. To je isti princip koji
je u Drugom svjetskom ratu koristila demokratska američka vlast za Ameri­
kance japanskog podrijetla. Oni su američkoj vlasti bili nepouzdan element i
silom su otjerani iz svojih domova i internirani u logore.908
U tekstu „О deportaciji Roma" opširnije je pisano o dvojbama glede
stvarnog broja deportiranih Roma iz Županje, Vukovara i Vinkovaca tako da
je vrlo dvojbeno i 3.700 brojčano navednih kod Miletića. Malo je vjerojatno
da ima podataka o Romima upućenim u Jasenovac koji bi potvrđivali depor­
taciju oko 16 tisuća Roma, jer i sam Miletić navodi: „vrlo malo je evidentiranih
Cigana — samo nekoliko stotina (...)" 909 To je vjerojatno iz razloga jer ih u Jase­
novac i nije bilo deportirano koliko se navodi ubijenih u komunističkoj histo­
riografiji. Ostali izvori kao što je Lukićeva910 knjiga uglavnom samo prepisu­
ju iz drugih izvora, ponajviše iz notorno nepouzdanog jugokomunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine. Jedini novi izvor za nekoliko stotina ime­
na navodnih romskih žrtava je knjiga N. Lengel-Krizman.911 O uvjerljivosti
tih i takvih podataka bit će više riječi u prigodnom tekstu u ovoj knjizi. U
ovom tekstu je pokazano kako se i pomilovani mogu naći na popisu žrtava
te kako se od nekoliko desetaka imena može kreirati nekoliko stotina imena
žrtava. U komunizmu je sve relativno pa tako i istina. Da bi istina postala
relativna, sve mora postati relativno pa tako i slijed događaja, tj. vrijeme. U
komunističkom mentalnom sklopu sasvim je normalno da netko pomilovan
1944. godine može biti mrtav već 1942. godine. Kad bi to bilo moguće, to
bi značilo da je vlast koja daje pomilovanja već davno mrtvima nespretna i
nesposobna pa kao takva sigurno nije sposobna sustavno poubijati desetke
ili stotine tisuća ljudi. Drugo i jednostavnije objašnjenje za vremenske petlje
je da su komunistički alkemičari izmišljali žrtve, a ti neprovjereni podaci se
nekritički koriste i danas.
Iako je u ovom kao i u više prethodnih tekstova navedeno puno za­
brinjavajućih nepravilnosti u odnosu na stvarne podatke, činjenica koja je

908 https://web.archive.org/web/20190313153846/https://en.wikipedia.org/wiki/Internment
ofJapanese_Americans
909 Miletić 3, Pogovor.
910 Lukić, 2000.
911 Lengel-Krizman, 2003.
možda zanimljivija od samih nepravilnosti je ta da se spomenute nepravil­
nosti moglo relativno lako prepoznati. To samo opet pokazuje već više puta
dokazanu i u forenzici korištenu činjenicu da u ljudskom ponašanju nema
slučajnosti te da se svako fabriciranje ili analogija urara može prepoznati po
pravilnosti.

O izvorima mita o romskim žrtvama

Jasenovački mit je kao mozaik sastavljen od nekoliko manjih mitova.
Takvi su primjerice mit o preko 20.000 ubijene djece ili mit o nerealno veli­
kom broju stradalih Roma. Taj mit je u opreci s rezultatima iz komunističkog
popisa žrtava rata prema kojima je u internaciji iz Hrvatske stradalo 3.839, a
iz BiH 1.818 đaka, tj. djece starosti od otprilike sedam godina i starije.912 Sve­
ukupno to je 5.657 stradale djece starosti od sedam godina pa naviše. Prema
tomu za zadovoljenje komunističke mitologije bilo bi potrebno da su ustaše
u Jasenovcu ubili oko 15 tisuća djece mlađe od 7 godina. Prema stanju s kraja
svibnja 2017. godine na mrežnom jasenovačkom popisu bilo je 11.334 djece
do 7 godina starosti pa u tom dijelu mita o ubijenoj djeci očit nesklad između
podataka iz komunističkog popisa žrtava rata i mrežnog jasenovačkog po­
pisa. U ovom slučaju glavni je problem što je komunistički popis žrtava rata
glavni izvor podataka za 3/4 žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa. Prema
mrežnom jasenovačkom popisu ubijeno je 8.870 djece starosti od 7 do 14
godine. To je 3.213 više od đaka s komunističkog popisa žrtava rata s time
da je tamo prema starosti znatno šira kategorija koja obuhvaća i starije od 14
godina. Na mrežnom jasenovačkom popisu je sredinom 2017. godine bilo
sveukupno 19.947 djece do 14 godina starosti pa očito da osim atomarnih
dijelova ne funkcionira niti glavni dio mita o preko 20 tisuća ubijene djece.
U jednom od tekstova s tom tematikom u knjizi pokazano je da broj
romskih žrtava iz jasenovačkog popisa znatno nadmašuje čak i Žerjavićeve
procjene broja stradalih Roma913 te da su se rasni zakoni odnosili samo na dio
Roma, a ne i na primjerice tzv. Bijele cigane.914 Osim brojnih publikacija izda­
nih za vrijeme jugokomunističke diktature u nezavisnoj Hrvatskoj malo se
autora bavilo romskim žrtvama. Kao jedan od značajnijih izvora za romske
žrtve jasenovački popis koristi podatke iz knjige Narcise Lengel-Krizman iz
2003. godine u izdanju JUSP-a Jasenovac.915 Dragoje Lukić nije kreator mita

912 Žrtve rata 1941-1945. (Rezultati popisa), s. 24.

913 Koić & Banić, Jasenovac - "Ciganski logor", s. 38.-47.
914 Koić & Banić, Jasenovačka alkemija, s. 42.-49.
915 Lengel-Krizman, 2003.
o 20.000 ubijene djece, ali njegov uradak iz 2000. godine je pokušaj da se
prema smjernicama koje se pripisuju tzv. drugom srpskom memorandumu
stvori privid znanstvene utemeljenosti tog mita.916 Podaci Lengel-Krizman i
Lukića dijelom se preklapaju i usporedivi su u odnosu na romske žrtve, ali
sa značajnim razlikama koje su pokazane u ovom poglavlju.
Odjeljenje zaštite naroda

Narcisa Lengel-Krizman i Dragoje Lukić osim po svojim djelima pozna­

ti su i kao recenzenti Miletićevih knjiga o Jasenovcu. Opis Dragoja Lukića
(1927.-2005.) može se svesti na dvije riječi: OZNA i UDBA. Lukić je rodom s
Kozare, nakon rata radio je u „Upravi državne bezbjednosti" poznatijoj kao
UDBA, odnosno „Saveznom sekretarijatu za unutrašnje poslove",917 a zavr­
šio je i školu „Odjeljenja zaštite naroda" tzv. OZNA.918 Za nevježe OZNA je
prethodnica UDBE koja je nastala njezinim preustrojom 1946. godine. OZNA
je bila zloglasna komunistička tajna policija u čijem je djelokrugu rada osim
pojedinačnih i masovnih likvidacija bilo i prikupljanje i „obrada" podata­
ka.919 Kolika je znanstvena neuvjerljivost podataka prikupljenih i obrađenih
od djelatnika ozloglašenih tajnih službi komunističkog režima nije potrebno
objašnjavati. Jedino u državi koja još uvijek pati od dječjih bolesti takvi po­
daci se nekritički preuzimaju i uvažavaju. Podaci o nekim žrtvama iz jaseno-
vačkog popisa pokazuju nevjerojatne „slučajnosti", a vjerojatno samo indici­
raju razinu dijaboličnosti cijelog popisa. Zanimljivo je da se u jasenovačkom
popisu koincidentno nalazi Dragoljub Lukić, rođen 1929. godine, oko dvije
godine mlađi od Dragoja Lukića. Nadalje, zanimljivo je i to da se Dragoljub
Lukić nalazi na popisu stradale djece u knjizi Dragoja Lukića. Rodna sela
navodne dječje žrtve Dragoljuba i autora knjige Dragoja Lukića - Jablanica i
Miloševo Brdo - međusobno su udaljena manje od 4 km. Možda se radi o još
jednoj nevjerojatnoj slučajnosti kakvih je i previše na jasenovačkom popisu,
ali ne bi to bilo prvi puta da se imena djelatnika komunističkih tajnih službi
koji su i sami sudjelovali u kreiranju jasenovačkog popisa nađu na popisu
jasenovačkih žrtava. U jednom od prethodnih tekstova naveden je slučaj Pa­
vla Lbwa, bjegunca iz jasenovačkog logora, kasnije „majora" i pripadnika
komunističkih tajnih službi koji se na jasenovačkom popisu nalazi dvaput
kao Pavao Law i Pavao Lbw. Gotovo je nemoguće da to nije bilo namjerno u

916 Lukić, 2000.

917 https://web.archive.Org/web/20191226062652/https://hr.wikipedia.org/wiki/UDBA
918 https://web.archive.Org/web/20190313155255/https://www.zapadnisrbi.com/zasluzni-sr-
bi/49-zasluzni-srbi-publicisti-zaduzbinari/360-dragoje-lukic
919 https://web.archive.Org/web/20190313155350/https://hr.wikipedia.org/wiki/OZNA
svrhu umjetnog povećanja broja žrtava. Osim „komšije" Dragoljuba u jase-
novačkom popisu je i imenjak Dragoja Lukić. On je također s Kozare kao i
kao udbaš Dragoje Lukić, ali navodi se daje iz susjedne općine Prijedor. Dra­
goja je navodno rođen 1907. godine i okruglih je 20 godina stariji od djelatni­
ka UDBE Dragoja, tj. kao da su promijenjena predzadnja znamenka iz 2 u 0.
Narcisa Lengel-Krizman (1934.-2008.), supruga Bogdana Krizmana
(1913.-1994.) je koincidentno neposredno nakon uspostave nezavisne Hr­
vatske 1991. godine samoinicijativno otišla u prijevremenu mirovinu da bi
mogla nastaviti sa svojim projektima.920 Bogdan Krizman je prije Drugo­
ga svjetskog rata bio službenik u Ministarstvu vanjskih poslova Kraljevine
Jugoslavije.921 Nastavio je obiteljsku tradiciju službe srpskom kralju jer je i
njegov otac Hinko bio ministar u nekoliko vlada Kraljevine SHS.922 Nakon
Drugoga svjetskog rata Bogdan Krizman bio je u Ministarstvu vanjskih po­
slova komunističke Jugoslavije u Beogradu, a kasnije u diplomatskoj službi
u inozemstvu.923 Znači samo je iz službe srpskom kralju prešao u službu kod
komunističkog diktatora. Tako su i četnici na kraju Drugoga svjetskog rata
samo zamijenili bizantinske kokarde komunističkim pentagramom, a na to
ih je pozivao čak i srpski kralj u izbjeglištvu.924 Bogdan Krizman poznat je
kao autor serije od nekoliko knjiga s tematikom o Anti Paveliću, ustašama i
Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pri čemu je imao veliku pomoć svoje žene Nar­
cise Lengel-Krizman. Te su knjige navodno rađene uglavnom na temelju do­
kumentacije jugokomunističke milicije, odnosno Sekretarijata za unutarnje
poslove do koje je Krizman imao pristup.925 Znači radi se o dokumentaciji
istog onog sekretarijata za koji je radio i D. Lukić. Knjige su izdane 1980-ih
u vrijeme poplave raznih publikacija koje su trebale prokazivati zločinačku
narav Hrvata kao politički alibi za kasniji konačni obračun srpskih i jugoko-
munističkih agresora s „ustašama" odnosno s Hrvatima.
Knjiga N. Lengel-Krizman jedini je izvor podataka za 844 navodne rom­
ske žrtve s jasenovačkog popisa.926 To je 5,2 % svih navodnih romskih žrtava
iz mrežnog jasenovačkog popisa. Velika većina tih podataka je već na prvi
pogled identifikacijski manjkava i dvojbena i to zavisno od kriterija od 58 %

920 Kolar-Dimitrijević, s. 674.-675.

921 Strecha, s. 397.-398.
922 https://web.archive.Org/web/20190313155612/https://sr. wikipedia.org/wiki/Богдан
Кризман
923 Strecha s. 397.-398.
924 Cohen, 1996., XXIII (Preface)
925 Kolar-Dimitrijević, s. 674.-675.
926 Lengel-Krizman, 2003.
do 67 %. To znači da je i prema najstrožijim kriterijima više od 3 % romskih
žrtava lažno ili nepouzdano. Primjerice, čak kod 384 navodne žrtve nije na­
vedeno ime oca (45,5 %). Međutim, to ne znači da se očevo ime navodi kod
ostalih 460 navodnih žrtava. Kod 40 slučajeva na mjestu imena oca nalaze
se ženska imena. Nevjerojatno je da su očevi bili nepoznati u tolikom broju
slučajeva. Znači da su u preko 50 % podataka kojima je jedini izvor knjiga
N. Lengel-Krizman znanstveno nedostatni identifikacijski podatci. Najčešće
se navodi ime Mara pa Julka. Primjerice, Julka se navodi kao ime roditelja
šestero bezimene zagrebačke djece kod kojih nije navedena godina rođenja.
Isto tako moglo bi se raditi ne o šest, već samo o jednoj žrtvi, a s obzirom na
manjkavost podataka i to je upitno. Tako se neznanstveno uvećava popis
žrtava. Čak oko 40 % imena očeva se sastoje od samo četiriju slova. Uvijek
su sumnjiva ХХХО imena kao Mato, Tomo i Savo, ali ne mogu se generalno
problematizirati. Međutim, muška „imena" kao Kato, Mećo, Paco nalikuju
nadimcima i tu se otvara prostor manipulacijama. Ima još diskutabilnih ime­
na koja sliče na nadimke kao primjerice Miculja i Pinter. Većina imena očeva
završava na „О" (52,2 %), a oko jedne četvrtine (23 %) su tzv. ХХХО imena
kao primjerice PUCO. Uz sve to kod još 52 navodno dječje žrtve kojima je
izvor knjiga N. Lengel-Krizman nije navedeno njihovo osobno ime, a kod
većine ni godina rođenja. Kod većine tih slučajeva navodi se isto ime oca
za troje do šestero takve bezimene djece iz istog mjesta kao što je pokazano
primjerom gore u tekstu kod Julke, navodne majke šestero djece. To sve uka­
zuje da je vrlo diskutabilna vjerodostojnost nekih od najvažnijih identifika­
cijskih podataka u knjizi N. Lengel-Krizman.
Problematični identiteti

Osim dvojbene nacionalne pripadnosti i problematičnih nadnevaka

smrti kod navodnih romskih žrtava su vrlo problematični identifikacijski po­
datci. Evo nekoliko primjera problematičnih identiteta žrtava s prezimenom
Radosavljević. Božo Radosavljević (1905.) je prema mrežnom jasenovačkom
popisu Rom iz Vrbanje, a prema napomenama on je u stvari Srpkinja ime­
nom Bosa. Dana Radosavljević (1911., otac Mita) je Romkinja* iz Cerne. Me­
đutim, prema komunističkom popisu žrtava rata (SZSJ64) to je bezimena
(NN) žena. Kako su kreatori mrežnog jasenovačkog popisa utvrdili identitet
te bezimene odnosno nepoznate žene? Prema srbijanskim popisnicama isti­
ne radi se o Srpkinji i to ne samo jednoj jer u popisu se koincidentno nalazi
još jedna Dana Radosavljević bez imena oca i mjesta rođenja, navodno rođe­
na 1917. godine. Ta godina je u pisanom obliku morfološki slična 1911. Dra-
ginja Radosavljević (1916., Dušan) je prema mrežnom jasenovačkom popisu
Romkinja* iz sela Bošnjaci u Slavoniji odnosno u istočnom dijelu Hrvatske, a
prema napomenama je Srpkinja iz sela Bošnjace kod Lebana u južnoj Srbiji.
Ovdje treba spomenuti još i Martanku Radosavljević (1872., bez imena oca),
Romkinju iz Stitara koje je prema mrežnom jasenovačkom popisu „nestala od
ustaša" u Jasenovcu. U napomenama je naveden samo jedan izvor podata­
ka Narodne novine iz 1947. godine prema kojima je Martanka Radosavljević
„otjerana 2.7.1942." Znači prema tom izvoru joj je sudbina nepoznata. Zani­
mljivo je da se Martanka ne nalazi u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata iz 1964. godine (L64) u dijelu popisanih u Hrvatskoj.
Znakovit je primjer manipuliranja podatcima u slučaju Mitre Poropatić
(1873., Lazo) navodno stradale u logoru Stara Gradiška 1942. godine koja
se prema napomenama preziva Paripavić. To alternativno prezime sliči na
prezime Paripović. Kako je i za očekivati, u jasenovačkom popisu se koinci-
dentno nalazi i Mitra Paripović (1880., ime oca nije navedeno), imenjakinja
i vršnjakinja koja je također stradala u logoru Stara Gradiška 1942. godine.
Takve „slučajnosti" su tipične za mrežni jasenovački popis. Na mrežnom ja­
senovačkom popisu se nalaze Anton, Leon, Lojza i Starko Hudurović, na­
vodni Romi* iz Mrkoplja. U napomenama su navedena dva izvora podataka
komunističkog popisa žrtava rata (SZSJ64) i inačica istog popisa u izdanju
Bošnjačkog instituta (BI.64). Prema oba izvora sva četvorica su Hrvati i pre-
zivaju se Mudorović. Znači i u ovom slučaju kreatori popisa bez ikakvog
temelja revidiraju izvore koje koriste.
Kerestinac

U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Janko Kerestinac (1932.,

otac Stjepan), navodno Hrvat iz sela Kerestinec kod Svete Nedelje između
Zagreba i Samobora. Prema navodima iz popisa on je kao desetogodišnji
dječak ubijen od ustaša u Jasenovcu. Čak četiri različita izvora ovog podatka
navedena su u napomenama jasenovačkog popisa. Prema starosti izdanja to
su jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64), jugokomuni-
stički projekt Dotršćina iz 1980-ih, treća knjiga „oficira" tzv. JNA A. Miletića
o Jasenovcu i knjiga udbaša D. Lukića o 19.432 stradale djece u Jasenovcu.
Prva tri navedena izvora su iz vremena jugokomunističkog režima, a Luki-
ćev uradak je zajedničko izdanje srbijanskog Muzeja žrtava genocida iz Be­
ograda i Banja Luke.
Prezime Kerestinac iz mjesta Kerestinec prema dostupnim podacima ne
postoji. Prezimena Kerestinac ili Kerestinec nema čak ni u mjestu Kerestinec,
a nije ga bilo niti prema starijim zapisima.927 Žrtve s prezimenom Kerestinac/

927 https://web.archive.org/web/20190313160159/https://actacroatica.com/hr/location/keresti-
пес/
Kerestinec nema ni u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64.
To znači da ili autori imaju neke većini nepoznate i drugima nedostupne
izvore podataka ili da se, što je vjerojatnije, radi o još jednoj izmišljenoj žrtvi
iz jasenovačkog popisa. Ako se u mrežnom jasenovačkom popisu pogleda
pod mjesto Kerestinec počinje se nazirati rješenje ovog misterija. Primjerice,
u jasenovačkom popisu se nalazi Janko Kovačević (1936.*, otac Stjepan) po
nacionalnosti Rom*, ali u napomenama piše da je Hrvat i rođen 1932. godine.
I on je kao dijete ubijen od ustaša u Jasenovcu. U L64 je jedan Janko Kovače­
vić rođen 1931. godine, ali on je ubijen u logoru Jasenovac u vrijeme kad još
taj logor nije ni postojao.
Prema navedenim podacima u slučaju Janka Kerestinca razvidno je da
se radi o istoj osobi koja se u jasenovačkom popisu navodi s dva različita pre­
zimena. Čak tri izvora ovih podataka su ista kod Janka Kovačevića i Janka
Kerestinca. To su jugokomunistički popis žrtava rata (SZSJ64), jugokomuni-
stički projekt Dotršćina i Lukićeva knjiga. Jugokomunistički popis žrtava je
izvor za oko tri četvrtine svih podataka o žrtvama s mrežnog jasenovačkog
popisa, a Lukićeva knjiga je jedan od „znanstvenih" temelja mita o preko
dvadeset tisuća ubijene djece u Jasenovcu. Projekt Dotršćina iz prve polovine
1980-ih i danas se pokušava predstaviti kao znanstveno relevantan, ali očito
nije takav čak niti za podatke o žrtvama iz Zagreba i okolice. Još su dva Roma
imenom i prezimenom Janko Kovačević rodom iz Kerestinca navodno ubije­
na od ustaša u Jasenovcu 1942. godine. Mlađi od te dvojice navodno je rođen
1921.* godine, ali ta je godina označena kao nepouzdana, a u napomenama
piše alternativna godina rođenja 1918. iz projekta Dotršćina. I kod njega je
autor ovog podatka u dvojbi radi li se o Romu* ili Hrvatu. Izvori podataka
su jugokomunistički popis žrtava rata (SZSJ64) i projekt Dotršćina. Ime oca
u ovom slučaju je Mato. To je jedno od tipičnih tzv. ХХХО imena u jaseno­
vačkom popisu. Zanimljivo je da je od sedmorice Janka Kovačevića iz L64
navodno ubijenih u Jasenovcu kod petorice ime oca u ХХХО obliku, a kod
jednoga je otac nepoznat. Toliko o identifikacijskoj neuvjerljivosti podataka.
U L64 nema niti jedan Janko Kovačević rođen 1918. godine, a jedini Jan­
ko Kovačević čiji se otac zove Mato je ubijen u Jasenovcu 1942. godine, ali
prije nego što su počele deportacije Roma krajem svibnja 1942. godine. Puno
stariji Janko Kovačević rođen je navodno 1887. godine, a kao ime oca navodi
se Jure, kratko i jezgrovito ime od četiri slova. I taj Rom je prema navodima
iz popisa koji se temelje na projektu Dotršćina ubijen od ustaša u Jasenovcu
1942. godine. Janka Kovačevića s približno istim identifikacijskim podatcima
nema u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64), ali tamo se
nalazi Janko Kovačević rođen morfološki vrlo slične 1881. godine, ime oca
nepoznato. On nije Rom, već Hrvat i nije rođen u Kerestincu, već u petna­
estak kilometara udaljenom Jastrebarskom. Iz priloženog je jasno koliko su
uvjerljivi podaci o žrtvama iz Kerestinca ili s prezimenom Kerestinac.
Već je puno puta pokazano da je jugokomunistički odnosno tzv. savezni
popis iz 1964. godine (SZSJ64) godine najobičnija komunistička farsa. Uz to
je već je nekoliko puta pokazano i to da je znanstvena pouzdanost podataka
iz projekta Dotršćina istovjetna kao i kod jugokomunističkog, tj. saveznog
popisa žrtava rata. Ovaj gaf s Jankom Kerestincem nije izuzetak, već paradi­
gma komunističke uporabe kvazi znanosti u kreiranju prividne stvarnosti.
O znanstvenoj pouzdanosti uradaka pojedinih udbaša smiješno je govori­
ti. Kako objasniti ovakav gaf kustosa JUSP Jasenovac? Naime, na njihovoj
mrežnoj stranici se navodi:,, (...) u Poimeničnom popisu žrtava KCL Jasenovac
Spomen područja Jasenovac, uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem podataka
za svaku žrtvu ponaosob, sačinjen je popis djece, muškaraca i žena ubijenih u KCL
Jasenovac."928
Ova priča s Kerestincem podsjeća na jednu epizodu sa suđenja Andriji
Artukoviću, nekadašnjem ministru u vladi Nezavisne Države Hrvatske kada
je „krunski" svjedok Bajro Avdić, inače po nekim obaviještenim izvorima na­
vodno stari udbaš,929 znao svakakve detalje o životu i djelu Andrije Artuko-
vića, čak i detalje o nekakvoj bitki između ustaša i partizana kod Samobora
za koju nitko drugi nije čuo te o smještaju većeg broja zarobljenih partizana
u navodni logor u obližnjem Kerestincu, jedino na pitanje branitelja nije znao
objasniti gdje se nalazi Kerestinec. Tako i jugokomunistički popisivači znaju
sve o Janku Kerestincu, osim da nije stvaran.
Jasenovački imenik

Već je gore navedeno da su vrlo zanimljiva imena romskih žrtava iz

jasenovačkog popisa. Primjerice, kao muška imena navedena su Bane, Bano,
Bandar, Beča, Bibo, Bobo, Coco, Cibulan, Gujo, Majo, Migić, Paco, Puco, Pin­
ter, Piso, Raco, Šeća, Tejo i Žurka, a svakako treba posebno naglasiti bez-
vremensko Prpoš. Ženska imena ne odstupaju od trenda koncizne egzotike.
Tako između ostalih navode se Beba, Bina, Coga, Dila, Gela, Ganula, Piša,
Polga, Purija, Špila, Suma, Teća, Terka i šećer dolazi na kraju Šećerka i Ban­
dera, premda ni one ne mogu dostići konzistenciju jedne Balavice. Treba za­
držati ozbiljnost u tom teatru apsurda kad je već nisu imali autori popisa.

928 https://web.archive.org/web/20200223150635/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6284
929 https://web.archive.org/web/20190313161011/https://www.dnevno.hr/vijesti/hrvatska/an-
to-nobilo-strucnjak-za-montirane-politicke-procese-91426/
Na stranu što se sve može pomisliti čitajući ta imena, ali činjenično većina
imena je vrlo kratka, svega četiri do pet slova. U najboljem slučaju većina
nalikuje na nadimke s time da neki kao da nisu iz ovog dijela svemira. Ako
ostavimo na stranu svu tu egzotiku, onda imena, tj. nadimci od četiri slova
kao primjerice Beba, Bibo, Bobo pružaju mogućnost kreiranja velikog broja
varijacija kod navodnih žrtava istog prezimena.
Osim Guje i Balavice evo još primjera fantazmagoričnih imena navodnih
romskih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa. Hrvatima je jasno o čemu se
tu radi, ali stranci uglavnom ne mogu shvatiti takav „humor" jugokomuni-
stičkih popisivača. Možda bi im bilo jasnije ako bismo naveli potencijalne
engleske ekvivalente kao primjerice Adder ili Booger jer se tako obično zovu
samo humoristični likovi iz filmova i televizijskih serija, a ne stvarni ljudi.
Nadimci ili što god već to jesu naročito su česti kod navodnih romskih žr­
tava. Pri tomu su neka imena, tj. nadimci navedeni kod navodno muških
i ženskih žrtava. Gore u tekstu je već kao primjer navedena Beba. Beba je
hrvatski naziv za muško ili žensko novorođenče, ali čim bebe prohodaju,
to će biti tek ženski nadimak - osim u mrežnom jasenovačkom popisu. U
mrežnom jasenovačkom popisu je Beba Familić, Rom iz Molovina kod Sida,
a imenjakinja Beba Jovanović je Romkinja iz Orahovice dok je još jedna Beba
Jovanović Romkinja iz Privlake. Na mrežnom jasenovačkom popisu se nala­
zi i jedna Bebica Familić za koju se ne zna ni mjesto rođenja. To ne bi trebalo
biti iznenađenje jer su jedini izvor podataka za Bebicu srbijanske popisnice
istine (AOISV). Oksimoron srpske istine možda je najbolje opisao guru „mo­
dernog srpskog nacionalizma" Dobrica Ćosić - Laž je vid srpskog domoljublja
i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno.930
Evo još nekih primjera osobnih imena koja to nisu. Branzula Jovanović
iz nepostojećeg sela Polići kod Krapine, zatim dvije klonirane Brenke Jova­
nović iz Moslavine pa Bujdoš Jovanović komu je ime u stvari hrvatsko pre­
zime iz Slavonije, zatim Burkaž Jovanović čiji se otac zove Zlato. Na popisu
se nalaze i dvije Guče Jovanović iz Markušice pa Liga i Lika. Za one koji ne
znaju, Liga je žensko, a Lika muško - bar na jasenovačkome popisu. Za­
nimljiv slijed imena kod Jovanovića završit ćemo s Jepi Jovanović. Ako se
politički nekorektno pitate kojeg je Jepi spola, korektan nepolitički odgovor
je muškog.
Zanimljiva „imena" su i kod Roma s prezimenom Nikolić. Primjerice,
muška „imena" Čačar i Cukura. Cukura valjda dolazi od turcizma za rupu.

930 https://web.archive.org/web/20200428202713/https://hr.wikipedia.org/wiki/Dobrica_%-
C4%86osi%C4%87
Zatim također muška imena Dime, Funkaš, Gadžo, Kešo i Liloš. Ovo potonje
se čak može naći kao nadimak baš kao što su to u najboljem slučaju i neka
unisex „imena" kod Roma Nikolića s mrežnog jasenovačkog popisa. Primje­
rice, Gaga, Keka čak šest puta i Kika četiri puta. Pisar Radulović iz Vinkova­
ca i imenjak iz obližnjih Komletinaca imaju očeve istog imena Nikola, a vrlo
su bliski i godinom rođenja pa je velika vjerojatnost da se radi o dvojnicima
iz iste radionice. Na popisu su još dvojica Pisara Nikolić i Stevanović. Koin-
cidentno Nikolići i Stevanovići imaju svoje ekvivalente kojima je „ime" Piso.
U dva slučaja kod Nikolića i u jednom kod Stevanovića. Ti Nikolići su iz
sela Cubinca. O slučaju navodnih romskih žrtava iz tog sela je već opširnije
pisano u ovom poglavlju.
Slijed zanimljivih „imena" kod Nikolića završit ćemo s Polka i Popek,
a ovaj dio s osobnim imenima koja to nisu završit ćemo sa „snajkom", dva
„starca" i s jednim „imenom" koje kao da je plod lascivnog humora jugoko-
munističkih popisivača ratnih žrtava. Na popisu je Snaja Šajinović ili možda
Sajnović jer autori popisa nisu sigurni u prezime, ali sasvim im je normalno
da je nekomu osobno ime snaha. Stari Stevanović je prema mrežnom jaseno-
vačkom popisu Rom ubijen 1942. ili možda 1941. godine. Njegov imenjak je
već gore u tekstu spominjani Starko Hudurović, odnosno prema napomena­
ma Mudorović. Za kraj dijela o navodnim osobnim imenima romskih žrtava
simbolično dolazi Kitulja Mitrović.
Nisu samo osobna imena romskih žrtava nevjerojatna, već i imena
njihovih očeva. Primjerice, otac Rade Mitovića se zove Brčo, a otac Milana
Ninkovića je Caka. Otac Marice i Blagoja Nikolića je Funkaž, a Laze, Luke
i Zivka Jovanovića je Zizo. Za kraj otac Save, Jelice, Perke i Reze Nikolić se
zove Nema, odnosno vjerojatnije je da nema imena. Iz nekog neshvatljivog
razloga na komemoracijama se nikada ne čitaju ova imena, a sigurno bi ih
svi s pažnjom slušali.
Bogdani 1, 2, 3, ...

Bogdan je često prezime, pogotovo među Romima u sjevernoj Hrvat­

skoj. U jasenovačkom mrežnom popisu su 443 navodne žrtve s prezimenom
Bogdan. Prema navedenoj nacionalnosti Roma je 439, dvojica Hrvata i dvoje
Srba. Navodni Srbin ima hrvatsko ime Jozo, a Srpkinja je iz Baranje koja je
tijekom Drugoga svjetskog rata bila u mađarskoj vlasti. Znači sve vrlo pro­
blematični podaci. Kakva je kvaliteta i vjerodostojnost podataka o Romima
može se dobro vidjeti na primjeru dviju Jalži Bogdan iz Lijepe Grede kod
Ferdinandovca. Prema navedenim podacima rođene su 1926. i 1938. godine.
Kod starije nije navedeno ime oca. Glavna razlika je u izvorima podataka. U
oba slučaja to je jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine, ali kod
starije je to inačica koju je objavio Bošnjački institut iz Ziiricha (BI64), a kod
mlađe je to inačica koja je izvor za tri četvrtine svih podataka u jasenovač-
kom popisu (SZSJ64). U napomenama kod Jalže (1926., BI64) navodi se ime
Jolža. To je važno jer se u jasenovačkom popisu nalazi i Jolža Bogdan (1926.),
također Romkinja iz Lijepe Grede i kod nje se ne navodi ime oca, ali u napo­
menama se navodi ime Josip. U kajkavskom je Josip često u obliku Joža. Ova
navodna žrtva ima nekoliko izvora podataka, pri čemu su navedene i obje
spomenute inačice komunističkog popisa iz 1964. godine. Osim dviju žen­
skih Jalži u jasenovačkom popisu nalaze se i dvojica muških Jalža Bogdana. I
ne samo to već su iste i vrlo slične godine rođenja 1923. i 1938. kao i kod žen­
skih imenjakinja. Osim po spolu razlikuju se i prema lokaciji mjesta rođenja.
To u ovim slučajevima nije Podravina, već Narta kod Bjelovara i Popovec
Kalnički. Znači prema potrebi se možda mogu mijenjati spol i imena u Josip,
Joža, Jolža, Jalža. Inače, Jalža je kajkavska inačica ženskog imena Elizabeta.
U ovom tekstu ograničit ćemo se samo na jedan mali dio Bogdana, tj. na
tridesetak Roma s prezimenom Bogdan kod kojih se kao jedini izvor navodi
knjiga N. Lengel-Krizman i na neke njihove ekvivalentne imenjake iz drugih
izvora. Neki od Bogdana su potpuno identični, a jedina razlika među njima
je da se u napomenama uz imena navode redni brojevi. Primjerice, navodna
žrtva Đuro Bogdan iz Narte blizu Bjelovara navodi se u jasenovačkom popi­
su tri puta, nema imena oca ili godine rođenja, a u napomenama se navodi
Đurol, Đuro2 i Đuro3. To nije izuzetak samo kod prezimena Bogdan. Pri­
mjerice, isti je slučaj kod dvojice Đure Đurđevića iz Cubinca kod Križevaca.
Kod obojice se navodi ime oca Stevo, sve je isto samo u napomenama piše
Đurol i Đuro2. Postoji i treći Đuro Đurđević iz Cubinca, samo kod njega je
navedeno drugo ime oca, tako je izbjegnuto da se u napomenama još jednom
navede i Đuro3.
Uz 18 Kata i Katica Bogdan, a neke se međusobno razlikuju samo u sit­
nim detaljima, nalaze se i dvije Kate Bogdan iz Donje Bazije kod Čađavice.
Može ih se razlikovati samo prema brojevima u napomenama, tj. kao Kata2 i
Kata3. Izostanak oblika Katal može se objasniti tako što je na popisu i ekvi­
valentna Kata Bogdan iz susjednog Starina kod Čađavice. Glavna razlika je
da se u ovom slučaju navodi drugi izvor podataka, tj. knjiga udbaša Lukića.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 kod sve tri Kate
Bogdan, tj. Katel, Kate2 i Kate3 je nepoznato ime oca i godina rođenja, ali
najvažnije je da su sve tri ubijene od ustaša u Jasenovcu u vrijeme prije us­
postave tog logora. U L64 ima 30 Kata i Katica Bogdan ubijenih u Jasenovcu
u dijelu popisanih u Hrvatskoj, ali 14 ih je ubijeno prije uspostave logora
Jasenovac. Od toga jedna čak u svibnju 1941. godine. Dvije su ubijene u raz­
doblju dok nije bilo logora Jasenovac u Bačićevoj ciglani, već samo dva mala
kratkotrajna logora Bročice kod Novske i Krapje uz rijeku Savu uzvodno od
Jasenovca. Još jedna Kata Bogdan je navodno ubijena prije početka deporta­
cije Roma krajem svibnja 1942. godine. Znači bez dublje analize nemogući su
ili dvojbeni nadnevci smrti za više od polovice navodnih jasenovačkih žrtava
koje se zovu Kata, tj. Katica Bogdan.
Isti slučaj je i s kombinacijom imena i prezimena Stefan Bogdan. Prema
podacima iz knjige N. Lengel-Krizman i komunističkog popisa iz 1964. godi­
ne Stefan Bogdan iz Narte rođen je 1938. godine. Na jasenovačkom popisu su
još četvorica Stefana Bogdana iz Narte, ali ne navodi im se godina rođenja.
Razlikuju se samo prema podacima iz napomena Štefanl, Štefan2, Štefan3 i
Stefan4. Međutim, u L64 su sveukupno šestorica tako da trenutno na mrež­
nom jasenovačkom popisu nedostaju Stefan5 i Stefan6. Inače sva „šestorica"
su ubijena od ustaša u vrijeme prije uspostave logora Jasenovac. U L64 u
dijelu popisanih u Hrvatskoj ima još 7 Stefana Bogdana ubijenih u Jasenovcu
od kojih su petorica ubijena prije deportacija, a dvojica od tih i prije nastan­
ka logora. Uz to u L64 je i jedan Stefan Bogdan i trojica Steva, svi ubijeni u
logoru Jasenovac prije uspostave tog logora. U L64 je i 10 Stjepana Bogdana.
Jedan je ubijen prije uspostave logora, drugi prije početka deportacije Roma,
ali najvažnije je da se radi o romskoj djeci do 6 godina starosti.
U knjigama T. Vukovića, I. Vukića i R. Leljaka argumentirano je poka­
zano da djeca nisu bila ubijana u logoru Jasenovac pa je nepotrebno ovdje
to posebno dokazivati. U ostalih 5 slučajeva Stjepana Bogdana iz L64 radi se
o navodnim žrtvama čija je nacionalna pripadnost „ostalo", a svi su ili bez
imena oca ili je umjesto muškog navedeno žensko ime. Znači da su identifi­
kacijski podatci vrlo oskudni, tj. nedovoljni za nedvojbenu identifikaciju. U
mrežnom jasenovačkom popisu je 12 Stefana Bogdana i svi su bez brojčanih
dodataka uz ime, a tu je i jedan Stefan i 10 Stjepana. Zanimljiv je porast u
odnosu na L64 onih koji se zovu Stevo ili Steva. Takvih je 8, a dvojica su
popisana u Srbiji i BiH, ali tu su još uvijek četvorica više nego u L64 u dijelu
popisanih u Hrvatskoj.
Zrcalna simetrija

Usporedbom podataka kojima je izvor knjiga N. Lengel-Krizman s

ostalim ekvivalentnim imenima s jasenovačkog popisa uočena je zanimljiva
pravilnost. Ista imena i prezimena istih ili vrlo bliskih godina rođenja kao
u zrcalnoj simetriji pojavljuju se u dvama susjednim područjima koja dijeli
Bilogora. To su Podravina i sjeverni dio Moslavine oko Bjelovara. Primjerice,
Ana Bogdan (1922.) iz Podravskih Sesveta, kao ime oca navodi se žensko
ime Mare, po godinama rođenja bliska joj je Ana Bogdan (1925.) iz Kolare-
va Sela blizu Bjelovara, ime oca Andro. Treća kojoj je izvor također knjiga
N. Lengel-Krizman je Anka Bogdan (1926.) iz Velike Pisanice blizu Bjelo­
vara. Premda međusobno vrlo slične, dvije Ane i Anka mogle bi biti samo
puka koincidencija. Međutim, tu kao i obično počinju već poznate jaseno-
vačke „slučajnosti". Na jasenovačkom popisu nalazi se i Ana Bogdan (1922.)
kod koje se također umjesto oca navodi žensko ime Mara. Znači u svemu je
identična kao jedna od žrtava koje je „otkrila" N. Lengel-Krizman, uz jednu
razliku da navodno nije iz Podravskih Sesveta, već nešto istočnije iz Sopja.
Još su dvije Ane Bogdan iz Sopja u jasenovačkom popisu, prema godinama
rođenja desetljeće mlađa i starija (1914., 1936.) od navodne suseljanke. Ana
Bogdan (1925.) iz Kolareva Sela koju je otkrila N. Lengel-Krizman, a čiji se
otac navodno zove Andro ima svoj ekvivalent u Ani Bogdan (1936.) iz Lijepe
Grede kod Ferdinandovca jer se i njezin otac navodno zvao Andrija. U jase­
novačkom popisu ima još bar četiri takva sumnjiva slučaja s Anama Bogdan.
Andro Bogdan koji se prema N. Lengel-Krizman navodi kao otac Ane
Bogdan također se nalazi u jasenovačkom popisu. Prema tom izvoru Andro
Bogdan (1892.) je iz Kolareva Sela kod Bjelovara. Još je jedan Andro Bogdan
u jasenovačkom popisu, prema navedenim podacima znatno mlađi (1934.,
Podravske Sesvete), ne navodi se ime oca, već žensko ime Ana, znači vrlo
vjerojatno se radi o alteraciji imena otac-kći i majka-sin. U napomenama se
navodi da je iz Sesveta Požeških, a ne iz Podravskih Sesveta. To ukazuje
na potencijalnu manipulaciju podacima ili na nesposobnost i neznanje. Vrlo
sličan imenom i godinom rođenja je Andrija Bogdan (1898.) iz već navedene
Lijepe Grede kod Ferdinandovca. I kod njega se kao ni kod Andre Bogdana
iz Kolareva Sela ne navodi ime oca. To nije sve - u jasenovačkom popisu su
još dvojica Andrija Bogdana, bez godine rođenja i imena oca, obojica su iz
Donje Bazije u općini Čađavica. U jasenovačkom popisu se ta dva klona iz
SZSJ64 razlikuju samo po podatku u napomenama Andrijal i Andrija2.
Imenjakinje Elizabeta (1906., Kolarevo Selo), Erža (1924., Velika Pisani­
ca) i Jalža (1938., Narta) Bogdan imaju svaka svoje ekvivalente u jasenovač­
kom popisu. To su Elizabeta (1920., Sopje, SZSJ64) i Jalža (1938., Lijepa Greda
kod Ferdinandovca). Kod Erže Bogdan (1924.) kod koje se kao ime oca navo­
di Marko je situacija malo složenija jer ekvivalent je Jalža (1923.), ime oca je
Mato, navodno je rodom iz Popovca Kalničkog, a najveća razlika je kao što je
već gore navedeno da je Jalža prema jasenovačkom popisu Rom, tj. muško.
Prema istom principu su na popisu Anton Bogdan (1934., Kolarevo Selo kod
Bjelovara) i ekvivalentni Antun Bogdan (1920.) iz Sopja. Naizgled velika ra­
zlika u godini rođenja nije neuobičajena u jasenovačkom popisu, pogotovo
ako je jedan od izvora komunistički popis iz 1964. godine (SZSJ64).
Model se ponavlja i kod Bare Bogdan (1919., Velika Pisanica), tj. kod
ekvivalentne Bare Bogdan (1920., Sopje). U ovom slučaju kod istoimene žrtve
iz Sopja praktično iste starosti umjesto imena oca navedeno je četveroslovno
žensko ime Kata, a navodna mjesta rođenja su u standardnoj alteraciji Podra­
vina i okolica Bjelovara. Barica Bogdan (1939., Narta) ima svoj ekvivalent u
Barici Bogdan (1937., Stružec kod Popovače). U drugom slučaju izvor poda­
taka je osim već standardnog SZSJ64 i knjiga spominjanog djelatnika jugoko-
munističkih tajnih službi D. Lukića. Po istom principu Evica Bogdan (1920.,
Velika Pisanica) i Eva (1938., Narta) imaju svoje ekvivalente Evu (1920., Reka
kod Koprivnice), a za drugi slučaj ekvivalent je također Eva Bogdan (1942.,
Sopje) prema podacima iz SZSJ64 i Lukićeve knjige. Znači razlika u lokaciji
uglavnom ovisi o izvoru podataka. Kod Lengel-Krizman to je prvenstveno
Podravina, a kod komunističkog popisa i Lukića pretežno Moslavina.
Marko Bogdan (1902., Narta), nema imena oca, a ekvivalent je Marko
Bogdan (1903., Gornje Predrijevo kod Sopja), na mjestu imena oca navodi se
žensko ime Terezija. Mara Bogdan (1939., Kolarevo Selo kod Bjelovara), otac
Andro i ekvivalent Marica Bogdan (1939, Lijepa Greda kod Ferdinandovca),
otac Andrija. Iako bi se moglo tvrditi da se radi o koincidencijama, vidljivo je
da su „koincidencije" kao i u prethodnim primjerima nastale samo zbog ra­
zličitih izvora podataka i da se vjerojatno radi o dupliranju. Drugo je pitanje
radi li se uopće o žrtvama, a ne samo o klonovima. Primjerice, dvije su Mare
Bogdan iz općine Čađavica. Razlika je kao i u već spomenutom slučaju Kate
Bogdan da je jedna navodno iz sela Starin, a druga iz Donje Bazije, tj. kod
jedne je navedena godina rođenja, ali ne i ime oca, a kod druge je obratno. U
oba slučaja izvor je SZSJ64, ali ima po još jedan izvor u svakom slučaju. To su
već više puta spomenute knjige Lengel-Krizman i Lukića.
Isti slučajevi su kod nekoliko Joška, Josipa, Joža, Joza svi s prezimenom
Bogdan. Tu je minimalno 15 navodnih žrtava koji imaju sve odlike papirna­
tih žrtava. Kod Ivana i Ivi Bogdana „samo" je troje navodnih žrtava koje po
znanstvenim kriterijima ne spadaju na popis. Tereza Bogdan (1912., Velika
Pisanica) ima ekvivalent u navodnoj žrtvi Tereziji Bogdan (1911, Lijepa Gre­
da Ferdinanovac), ali ima još tri Terezije Bogdan iz Lijepe Grede kod Ferdi­
nandovca. Sličan slučaj je Vladimir Bogdan (1911., Narta kod Bjelovara), a u
jasenovačkom popisu je i Vlado Bogdan (1936., Lijepa Greda kod Ferdinan­
dovca). I u ovom slučaju su ista imena samo s različitim godinama rođenja
prema različitim izvorima. Više puta spominjani lokalitet Lijepa Greda, tj.
ispravno i izvorno kajkavski Lepa Greda je naselje na obali Drave u sklopu
Ferdinandovca. Donje Bazije koje se također često spominju navode se i kao
rodno mjesto Balavice Bogdan. Zanimljivo je da prema L64 Balavica Bogdan
nije Romkinja, već Srpkinja. Znači svi podatci su promjenjivi prema potrebi.
Ovo su samo primjeri za jedno prezime, a takvih primjera se može naći i kod
većine ostalih navodnih romskih žrtava.
Primjer Bogdana je samo vrh ledenog brijega, kod ostalih prezimena
nije ništa bolje, baš suprotno. Veliki je broj primjera gdje su samo dijakritič­
ki znakovi razlika između navodnih žrtava kojima je izvor Lengel-Krizman
s jedne strane i sinkronizirani podatci iz komunističkog popisa žrtava rata
(SZSJ64) te od Lukića i Miletićevih knjiga. Primjerice, Simo/Simo Tomašević,
Šeća/Seća Tomašević, svi iz Vrpolja i istih godina rođenja kod imenjaka. Kod
nekih je razlika samo navodno mjesto rođenja kao primjerice kod Branka
Nikolića iz Odre kod Zagreba i iz Račinovaca u općini Drenovci istočno od
Županje. Kod obojice se ne navodi ime oca, rođeni su iste 1904. godine, ista
nacionalnost, godina i mjesto smrti. Kod navodno dviju Branki Nikolić razli­
ka je još i manja jer je jedna iz Odre, a druga iz Zagreba. Zanimljiv je „par"
Tošo Jovanović iz Forkuševaca i Farkaševca. Sve ostalo je isto, naravno osim
izvora podataka. U nekim slučajevima se samo vrtimo oko nekih lokacija.
Primjerice, Terka Nikolić postoji u dva izdanja. Jedna je iz Bizovca zapadno
od Osijeka, a druga iz Tenje južno od Osijeka.
U ovom tekstu je navedeno preko 100 različitih slučajeva navodnih žr­
tava, veliki dio i poimenično, koje se ne bi smjele nalaziti na jasenovačkom
popisu. Princip kombinacije imena s brojčanim dodatkom i prezimena vje­
rojatno je nastao u kombinaciji nedostatka ideja kreatora popisa i bahatosti
svojstvenoj komunističkoj propagandi. U toj bahatosti išlo se tako daleko
da se u nekim slučajevima nisu stavljale čak niti male razlike u podacima
kod navodnih žrtava s popisa, već se jednostavno uz ime napisao redni broj.
Bandera, Šećerka, Guja, Balavica. Čudna imena, čudni podaci. Hrvatska kao
jedina zemlja zrcalne simetrije stanovništva na svijetu. Sve to ne treba čuditi
kad se zna da su podatke o žrtvama za vrijeme zločinačkog Titova jugoko-
munističkog režima po zadatku prikupljale i obrađivale i osobe koje su bile
pripadnici zloglasnih komunističkih tajnih službi, nekadašnji diplomati srp­
skog kralja, kasnije odani sljedbenici komunističkog diktatora J. B. Tita.

Srbi
Broj žrtava iz sabirnih i radnih logora Jasenovac i Stara Gradiška u ko­
munističkoj Jugoslaviji se nije utvrđivao na temelju dokaza i činjenica, već
uglavnom na temelju priča bez pokrića što znači uglavnom da se nije istra-
513
živalo, već licitiralo i to uvijek naviše. Najniže procjene, doduše vrlo rijetke,
bile su o bezbrojnim desetinama tisuća, ali uglavnom se sve svodilo na stotine
tisuća žrtava, a često se spominjalo i više od milijun žrtava. Primjerice, ju-
gokomunističko povjerenstvo, odnosno njihova Zemaljska komisija koja je u
svibnju 1945. godine bila u obilasku Jasenovca je na temelju tog kratkog po­
sjeta zaključila da je bilo 500 do 600 tisuća žrtava. Nakon toga službeni broj
jasenovačkih žrtava u Titovoj komunističkoj Jugoslaviji je bio 700 tisuća, ali
to se povećavalo razdvajanjem na 700 tisuća žrtava iz logora Jasenovac i oko
80 tisuća iz logora Stara Gradiška.931 Bez materijalnih dokaza komunisti su
se pozivali na navodne izjave njemačkih zapovjednika i zarobljenih ustaša.
Po tim „procjenama" već početkom 1942. godine je u Nezavisnoj Državi Hr­
vatskoj ubijeno 200 do 700 tisuća Srba. To je uglavnom reciklirani broj žrta­
va iz srpske propagandne kuhinje koju je detaljno u svom kapitalnom djelu
Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad Hrvatima: projekt „Homogena
Srbija" 1941. (2017.) opisao i raskrinkao povjesničar Stjepan Lozo.
Praktično sve procjene jasenovačkih žrtava iz vremena komunističke
Jugoslavije svode se na izraze „ро pričanju", „čulo se", „zna se" i to gotovo
u pravilu iz nekog nepoznatog i neprovjerljivog izvora. Primjerice Miletić
„precizno" navodi kako je likvidirano „par stotina tisuća ljudi" ili u namjerno
višeznačnim konstrukcijama „nestalo je 350 tisuća Srba" gdje bi pojam nestali
trebalo sugerirati da su ubijeni jer netko „smatra tu brojku točnom".932 Vjero­
jatno svjestan kako je sve to neuvjerljivo, Miletić, jedan od glavnih apologeta
jasenovačkog mita, neodređeno zaključuje: „broj ukupno ubijenih s područja
tzv. NDH po raznim izvorima može se zasad procijeniti samo na više stotina tisuća,
jer od svibnja 1945. nisu vršena neka značajnija znanstvena istraživanja i ako je bilo
pokušaja, rezultati su ipak polovični" 933 Znači ovo nije proqena samo za logor
Jasenovac, već za sve žrtve s područja Nezavisne Države Hrvatske, ali luka­
vo upakirana da se može tako shvatiti. Ipak, Miletić priznaje da nakon rata
nije bilo znanstvenih istraživanja broja žrtava, a ako ih nije bilo nakon rata,
sigurno ih nije bilo ni za vrijeme rata. Možda su podatci o ratnim žrtvama
znanstveno istraženi već prije rata u srbijanskom „Odelku za prikupljanje do­
kumenata za istoriju buduću"?3i
Ako se odmaknemo od komunističkih i srpskih propagandnih bajki, či­
njenično u svim dosadašnjim iskapanjima u Jasenovcu i navodno glavnom

931 Miletić 1, Uvod.

932 Ibid.
933 Ibid.
934 Boban, s. 216.
stratištu tog logora Donjoj Gradini nađeno je manje od 500 leševa, a u okolici
30-ak kilometara udaljenog logora Stara Gradiška navodno oko 2.500. Treba
napomenuti da većina leševa nije identificirana, a način na koji je identifi­
cirano dvjestotinjak žrtava i kako se utvrđivao broj žrtava je posebna priča
koja baš i nema previše veze sa strukom. U Staroj Gradiški je bio zatvor još iz
vremena Austro-Ugarske monarhije i predratne Jugoslavije pa ne bi začudilo
ni da je dio leševa iz tog razdoblja. Uglavnom, broj leševa iz Jasenovca je izu­
zetno malen u odnosu ne samo na „procjene", već i na Poimenični popis žrtava
KL Jasenovac 1941.-1945. koji se nalazi mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac.
Sva opravdanja o razlozima zašto nema desetaka odnosno stotina tisuća
leševa na mjestu navodnog genocida postaju smiješna kad se samo s jednog
mjesta iz jedne jame Jazovke iskopa dvostruko više leševa Hrvata koje su
smaknuli Titovi komunisti-antifašisti tijekom i neposredno nakon rata nego
što je nađeno u Jasenovcu. Na svakoj lokaciji gdje su Titovi egzekutori izvr­
šili masovne zločine prvenstveno nad Hrvatima, ali i nad drugim narodima
iz nekadašnje Jugoslavije, odnosno tamo gdje se je uz sve opstrukcije ipak
počelo s iskapanjima, nađeno je na stotine pa i na tisuće žrtava. Titovi antife
su u jame bacali eksploziv, zalijevali žrtve vapnom, a leševi se i dalje nalaze.
Od kakvog su to materijala sazdani Hrvati kad se i dan danas njihovi zemni
ostaci nalaze u masovnim grobištima za razliku od "krhkih kostiju" navod­
nih jasenovačkih žrtava? Istovremeno za Jasenovac se moraju smišljati fanta­
stična opravdanja zašto stvarnost ne prati propagandne bajke.935 Treba znati
da koliko je do sada poznato iza Titovih eskadrona smrti samo u Hrvatskoj,
Sloveniji i Bosni i Hercegovini ostalo oko 1.500 masovnih grobišta.936 Zna­
či ima više masovnih grobišta Hrvata koje su ubili jugoslavenski komunisti
na kraju i nakon rata nego što je u Jasenovcu nađeno leševa. Po broju polja
smrti Slovenija se može smatrati europskim ekvivalentom Kambodže. To su
činjenice koje ukazuju na genocid nad Hrvatima i temelje se na materijalnim
dokazima, a ne uglavnom na pričama, procjenama i agresivnoj propagandi
kao što je slučaj s Jasenovcem.
Prema stanju od 15. lipnja 2020. godine na mrežnom jasenovačkom po­
pisu se nalazilo 48.219 navodnih srpskih žrtava. To je skoro 58 % svih žrtava
prema trenutnom stanju popisa, ali samo oko 7 % od mitskih 700.000. Prema

935 Koić & Banić, Volatilna povijest - slučaj Goldstein, Znanstveni harakiri jednoga istoričara,
s. 46.-50.
936 http://croatiarediviva.com/2017/05/02/nadopunjena-verzija-prikaza-grobista-hrvat-
skog-kriznog-puta/ Pristupljeno 27. srpnja 2020. na dan kad se u Srbu slavi pečenje katoličkih
svećenika na ražnju i kuhanje Hrvata u kotlovima za celulozu.
statističkim podatcima Bošnjačkog instituta u Jasenovcu je stradalo 26.170., a
u Staroj Gradiški 7.774, Srba odnosno zbrojeno za ta dva logora 33.944.937 To
je statistika prema jednoj od inačica jugokomunističkog popisa žrtava Dru­
goga svjetskog rata iz 1964. godine. Treba naglasiti kako su u Bošnjačkom
institutu također uočili brojne manipulacije podatcima ponajprije glede na­
cionalnosti žrtava. Posebno je naglašeno kako su navodne žrtve hrvatskih,
židovskih i muslimanskih imena često navedene kao Srbi ili kao nepoznate
nacionalnosti.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. go­
dine (L64), odnosno na istom izvoru podataka na kojem se temelji i popis
Bošnjačkog instituta rezultati se razlikuju za oko tisuću. Naime, prema L64
kao mjesto smrti logor Jasenovac se navodi kod 24.422 Srba, a logor Stara
Gradiška kod 7.538 Srba. Sveukupno ta dva logora se kao mjesto smrti navo­
de kod 32.960 Srba. Međutim, prema L64 najmanje 3.859 Srba (12 %) je ubi­
jeno u danima kad to povijesno nije bilo moguće, odnosno prije uspostave ili
nakon raspuštanja tih dvaju logora. Kako je već gore navedeno u mrežnom
jasenovačkom popisu je 48.219 Srba navodno ubijenih u Jasenovcu ili Staroj
Gradiški. To je povećanje od skoro 50 % u odnosu na L64. Od toga broja kod
36.522 Srba se kao logor navodi Jasenovac, a kod 11.589 logor Stara Gradiška.
Ako je netko primijetio da postoji razlika od osmero žrtava, to je zato
jer kod njih u mrežnom jasenovačkom popisu nije naveden logor u kojem su
stradali. Znači ti Srbi se nalaze na jasenovačkom popisu, premda su mogli
stradati svagdje ili možda nigdje. Zanimljivo je da su kod čak 7.849 Srba,
odnosno kod šestine u rubrikama logor ili stratište vitalni identifikacijski po­
datci od samih kreatora popisa označeni zvjezdicom kao nepouzdani.
Analizom podataka s mrežnog jasenovačkog popisa mogu se dobiti vrlo
zanimljivi rezultati koji pokazuju kako se vjerojatno teškom mukom došlo i
do ove rezervne inačice jasenovačkog mita. Podatci o srpskim žrtvama su
vrlo manjkavi jer nedostaje više od 10 % svih podataka, tj. u rubrikama je de­
setina praznih polja, a još u skoro 5 % slučajeva podatci su od samih autora
popisa označeni kao nepouzdani. Pri tomu su iz analize izuzeti podatci o na­
cionalnosti jer je to bio glavni kriterij za izdvajanje osnovne grupe podataka.
Međutim, u 733 slučaja podatak o nacionalnosti označen je od samih autora
popisa kao nepouzdan. Stvarna pouzdanost podataka o nacionalnosti može
se procijeniti na primjeru Đure Kalembera, Srbina iz Korenice u Lici, odno­
sno prema napomenama radi se o Židovu iz Srijemske Mitrovice, a dalje u
tekstu bit će prikazani i neki drastičniji primjeri kao primjerice Joco Gluva-

937 Visočak & Sobica, Predgovor.

ković alias Jovan Gertler. Iz navedenog se može nazrijeti kako je broj Srba
stradalih u Jasenovcu dvojben, problematičan, pretjeran, odnosno lažan.
Kad se s mrežnog jasenovačkog popisa maknu svi koji su preživjeli rat,
stradali negdje drugdje nevezano uz Jasenovac ili Staru Gradišku, nestali,
nepoznate sudbine, ubijeni u vrijeme kad još nije bilo navedenih logora od­
nosno nakon njihovog raspuštanja, pa zatim svi bezimeni s „pomeničnog
popisa", zatim oni s nepouzdanim podatcima na popisu prema početnom
stanju od 15. lipnja 2020. godine, onda ostaje oko 6.500 Srba. To ne znači da
je to broj ubijenih Srba, već su to oni s mrežnog jasenovačkog popisa za koje
trenutno nema drugih podataka koji bi potvrdili ili opovrgli da se radi o
jasenovačkim žrtvama. Za dalju analizu potrebno je primjerice imati pristup
maticama rođenih i/ili umrlih.
Groteskno zvuče parole kako su „(...) uspoređivanjem i kritičkim preispi­
tivanjem za svaku žrtvu ponaosob«, kustosi JUSP Jasenovac, Jelka Smreka i Đorđe
Mihovilović"938 kreirali poimenični popis jasenovačkih žrtava. To je popis na
kojem se nalaze tisuće bezimenih žrtava ili rođenih nakon rata i umrlih prije
rata. Uspoređivanjem i kritičkim preispitivanjem moglo se otkriti kako se
na „poimeničnom popisu" nalaze ljudi koji su nakon rata živjeli u SAD-u,
Brazilu, Izraelu, Italiji, Francuskoj, Njemačkoj, u obližnjoj Srbiji ili čak i u Hr­
vatskoj. Na jasenovačkom popisu su najmanje trojica preživjelih pripadnika
zloglasnog KNOJ-a,939 odnosno Titovih eskadrona smrti od kojih je najma­
nje jedan kasnije sudjelovao u izradi popisa jasenovačkih žrtava. Famozni
Panto Đuričić je prema JUSP-u Jasenovac rođen 1975., a ubijen je u logoru
Jasenovac 1942. godine (sic!). Od tri izvora podataka dva su srpski propa­
gandistički izvori napravljeni na postavkama velikosrpskih memoranduma,
a treći izvor su veterani jugokomunističke gerile. Uz još malo uspoređivanja
podatka iz različitih izvora može se naći još na tisuće lažnih jasenovačkih
žrtava. Do takvih rezultata možda nije lako doći i za to treba znanja i pr­
venstveno volje, međutim kad se toga nema, rezultat je „poimenični popis"
kakav je sada.

Ratni gubitci Srba u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj

Prema Žerjaviću demografski gubitci Srba iz Hrvatske i Bosne i Herce­
govine su 385 tisuća.940 Ako se kod Zerjavića gleda samo razlika podataka

938 Mataušić, 2008., s. 6.

939 https://web.archive.Org/web/20200728125527/https://en.wikipedia.org/wiki/People%27s.
Defence_Corps_of_Yugoslavia
940 Žerjavić, 1989., s 36., 39.
iz 1931. i 1948. godine bez migracija i asimilacija, ona za Srbe iz Hrvatske
i Bosne i Hercegovine iznosi 464 tisuće. Prema Žerjaviću iz Hrvatske i Bo­
sne i Hercegovine je nakon rata u Srbiju, odnosno uglavnom u Vojvodinu
kolonizirane 134 tisuće Srba,941 a neovisno o kolonizaciji migriralo je još 20
tisuća Srba.942 Znači s većeg dijela područja Nezavisne Države Hrvatske je
prema Žerjaviću nakon rata samo u Srbiju otišlo 154 tisuće Srba. Prema tomu
je demografski gubitak Srba iz Nezavisne Države Hrvatske bez Srijema ne
računajući asimilacije oko 310 tisuća. Ovaj podatak temeljen na Žerjaviće-
vim izračunima se za manje od 10 tisuća razlikuje od izračuna dobivenog
na temelju podataka popisa stanovništva iz 1948. godine.943 Temeljem tih
310 tisuća prema omjerima stvarnih ratnih gubitaka i demografskih gubitaka
kod Laha i Vogelnika za Jugoslaviju944 za očekivati je kako bi stvarni ratni
gubitci Srba s područja Nezavisne Države Hrvatske mogli biti između 150 i
200 tisuća. Osim toga kao dodatnu korekciju treba uzeti emigraciju, tj. broj
Srba s područja Hrvatske i BiH iseljenih izvan granica tadašnje Jugoslavije
koji iznosi oko 22 tisuće.945 Treba uzeti u obzir i da je prema Miletiću za vri­
jeme rata do 15. siječnja 1945. godine u Srbiju iz Nezavisne Države Hrvatske
izbjeglo, deportirano ili preseljeno 121 tisuća Srba.946 Međutim, Jelić-Butić
navodi i znatno veći broj od najmanje 137 tisuća prema njemačkim podat­
cima, a računajući neprijavljene oko 180 tisuća.947 Za pretpostaviti je da se
jedan dio tih Srba nije vratio ne samo do popisa iz 1948. godine, već uopće jer
su primjerice ili u međuvremenu umrli ili su se naselili u Srbiji, odnosno neg­
dje drugdje. Osim toga u Njemačkoj je krajem 1941. godine bilo oko 30.000
ratnih zarobljenika Srba iz Nezavisne Države Hrvatske, a Srba je bilo i među
oko 200.000 radnika koje je hrvatska vlast morala poslati u Njemačku.948 To
znači da je potencijalni broj Srba iz Nezavisne Države Hrvatske koji su umrli,
poginuli ili ubijeni tijekom rata još puno manji, možda čak i ispod 100 tisuća.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu moglo bi se zaključiti da je ot­
prilike svaki drugi stradali Srbin iz Nezavisne Države Hrvatske ubijen u Ja­

941 Ibid., s. 31.

942 Ibid., s. 30.
943 Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine, Knjiga VI, Stanovništvo
po rodnom kraju, 1955., s. XXXIV, Tabela 3.
944 Žrtve rata 1941 -1945. (Rezultati popisa), s. 6.
945 Žerjavić, 1989., s. 54., tablica 26.
946 Miletić 1, dok. s. 49., br. 1, bilješka br. 3, dok. br. 39., s. 108., bilješka br. 2.
947 Jelić- Butić, s. 170.
948 Ibid., s. 127.-128.
senovcu ili Staroj Gradiški, a ako jasenovački popis nastavi još rasti, ne samo
da će svi Srbi stradali tijekom rata biti ubijeni u Jasenovcu, već i više od toga.
Još malo demografskih podataka koji ukazuju na stanje tijekom i nakon rata
u Srbiji pripojenim područjima pod nazivom Vojvodina. Prema podatcima
mađarskog popisa iz Bačke 1941. godine kombiniranog s podatcima iz Bana­
ta i Srijema u tom području na kojem su Titovi komunisti kreirali pokrajinu
Vojvodinu u sastavu Srbije bilo je 577 tisuća govornika srpskog jezika, a na
poratnom popisu iz 1948. godine bilo je 841 tisuća Srba, odnosno 264 tisuće
više.949 U razdoblju od 1941. do 1948. godine smanjio se broj Mađara, a broj
Nijemaca bio je samo desetina broja iz 1941. Najviše zahvaljujući kolonizaciji
Srba i dijelom Crnogoraca povećanje broj poslijeratnih stanovnika Vojvodi­
ne, premda je znatno smanjen broj Mađara i Nijemaca.
Još jedna zanimljivost. U razdoblju „mađarske okupacije" broj Hrvata
se je povećao za 27 % unatoč tomu što ih se dio od 1945. do 1948. iz Vojvo­
dine preselio u Hrvatsku.950 Međutim, u razdoblju nakon jugoslavenskog
„oslobođenja" u samo pet mirnodopskih godina između popisa 1948. i 1953.
za vrijeme komunističkog „bratstva i jedinstva" broj Hrvata u Vojvodini je
smanjen za oko 5 %.

„Ostatak nezaklanog naroda"

Broj Srba u Jugoslaviji je u samo 5 godina između popisa 1948. i 1953.
godine porastao za 518.706, odnosno za 7,9 %.951 U desetljeću to bi bio oče­
kivani rast od izuzetno visokih 15,8 %, a to je nemoguće za prirodni prirast
ako bi se radilo o „ostatku zaklanog naroda" kako Srbe nazivaju njihovi pro­
pagandisti.952 Hrvatska i Bosna i Hercegovina bile su dio Nezavisne Države
Hrvatske. U Bosni i Hercegovini se broj Srba između popisa 1948. i 1953.
godine povećao za 128.256, odnosno za čak 11,3 % što bi unutar jednog de­
setljeća rezultiralo očekivanim povećanjem od 22,6 %. Primjerice, prema Zer-
javiću izračunata stopa prirasta stanovništva u Vrbaskoj banovini, odnosno
u zapadnom bijelu Bosne i Hercegovine pretežno nastanjenom Srbima u raz­
doblju od 1931. do 1939. godine je 1,85 % godišnje.953 To bi značilo porast od
20,1 % u desetljeću prije Drugoga svjetskog rata. Međutim, Žerjavić sam sebi

949 https://web.archive.Org/web/20200723042139/https://sh. wikipedia.org/wiki/Demografi-

ja_Vojvodine#Popis_stanovni%C5%Altva_1941._godine
950 Žerjavić, 1989., s. 30.
951 Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Nacionalni sastav stanovnštva
SFR Jugoslavije, Podaci po opštinama, Knjiga II, s. 11.-13.
952 Jurić, s. 232.
953 Žerjavić, 1989., s. 15.
proturječi podatcima izračunavanja broja stanovnika Jugoslavije u razdoblju
od 1931. do 1941. godine prema kojem je rast broja stanovnika u hrvatskom
dijelu Vrbaske banovine 19,2 %, a u zapadnobosanskom dijelu 19,8 %.954 U
svakom slučaju nemoguće je da prirodni prirast broja Srba nakon rata bude
čak i viši nego prije. Svakako to ne bi bilo moguće nakon navodnog genoci­
da. U Hrvatskoj je između 1948. i 1953. godine broj Srba povećan za 44.616
ili 6,2 %. Istovremeno se broj Srba u Srbiji u kojoj nisu „ostatak nezaklanog
naroda" povećao za 6,8 %.
Usporedbe radi broj Hrvata u Bosni i Hercegovini se u razdoblju od
1948. do 1953. godine povećao 6,5 %, a u Hrvatskoj samo 4,8 %. Znači u Hr­
vatskoj se nakon Drugoga svjetskog rata „ostatak nezaklanog naroda" pove­
ćao u znatno većem postotku nego postotak Hrvata. Još je drastičnij primjer
Vojvodine gdje je broj Hrvata u predmetnom razdoblju od 5 godina smanjen
za 4,6 %. Da bi se imala realna slika o povećanju broja Srba između popisa
1948. i 1953. godine, za usporedbu treba uzeti povećanje broja Albanaca na
Kosovu u istom razdoblju. Naime, Albanci su se isticali po vrlo visokom
natalitetu u bivšoj Jugoslaviji. Prema Zerjaviću na Kosovu je između 1931. i
1941. godine porast broja stanovnika bio 23 %.955 Pri tomu su etnički Albanci
imali znatno viši natalitet nego Srbi, ali porast broja etničkih Albanaca na
Kosovu je između 1948. i 1953. godine bio samo 5,3 %, odnosno znatno ma­
nje od porasta broja „ostataka nezaklanog naroda" u Hrvatskoj.
Moguće objašnjenje za enormno povećanje broja Srba u Bosni i Herce­
govini i velikog povećanja u Hrvatskoj ne može biti prirodni prirast jer to
automatski negira tezu o Srbima kao najvećim ratnim žrtvama. Primjerice,
Cvetković navodi sljedeće: „Djeca u ukupnom stradanju srpskih civila sudjeluju
s 20.687 žrtava (23,9 posto). Reproduktivni dio srpskog stanovništva, od 15 godina
do 44 godine starosti, sudjeluje s 38.046 ili 44 posto u broju stradalih."956 Znači u
godinama nakon rata trebala je nedostajati većina reporoduktivnog dijela
Srba u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Kako im je onda porast u postotcima
na popisu iz 1953. godine veći nego kod Hrvata - pa čak i od kosovskih Al­
banaca? Podatci iz prvih poslijeratnih popisa stanovništva kakvi god bili po­
kazuju potpuno drukčiju situaciju u odnosu na onu koja se može zaključiti
na temelju inačica ili „revizija" komunističkog popisa Žrtve rata 1941.-1945.
iz 1964. godine. Drugo objašnjenje moglo bi biti doseljavanje Srba iz dru­
gih područja komunističke Jugoslavije, ali pitanje je iz kojih kad je u cijeloj

954 Ibid., s. 16.

955 Ibid., s. 17.
956 Cvetković, s. 67.
Jugoslaviji povećan broj Srba, a Srbi su prema jugokomunističkoj i srpskoj
historiografiji bili najveće žrtve rata. Treće objašnjenje je asimilacija drugih
naroda u Srbe, ali tko se je to asimilirao u Srbe i to u velikom broju? Hrvati
u Bosni i Hercegovini sigurno nisu. Prema Zerjaviću kao Srbi se izjasnio dio
bosanskohercegovačkih muslimana, ali ne u tolikom broju da bi se objasni­
lo povećanje broja Srba.. Osim toga to se dogodilo do popisa 1948. godine.
Prema Žerjavićevim podatcima može se zaključiti da se oko 72 tisuće bosan­
skohercegovačkih muslimana do popisa iz 1948. godine asimiliralo u Srbe.957
Na popisu iz 1953. godine broj Muslimana u Bosni i Hercegovini povećao
se za 103.457 u odnosu na prethodni popis stanovništva.958 To je povećanje
od čak 11,9 % u razdoblju od 5 godina pa se vjerojatno dio muslimana „asi­
miliranih" u Srbe izjasnio kao Muslimani. Postavlja se pitanje je li se 1948.
godine dio muslimana stvarno izjasnio kao Srbi ili su ih kao takve upisali
popisivači bez njihova znanja. U svakom slučaju ako se dio muslimana na
popisu iz 1953. godine nije više izjašnjavao kao Srbi, to bi značilo da je po­
većanje broja Srba na tom popisu realno veće od iskazanih 11,3 %. Četvrto i
najvjerojatnije objašnjenje je da se manipuliralo popisima stanovništva i to ne
samo onima iz 1948. i 1953. godine, već i predratnim popisima nakon Prvoga
svjetskog rata. Osim toga dovoljno je pogledati izrazito povećanje broja Srba
u Hrvatskoj na popisu 1991. godine u odnosu na popis iz 1981. To povećanje
se tek djelomično može objasniti smanjenjem broja tzv. Jugoslavena. Popis
iz 1991. godine je važan jer je te godine počela agresija Srba i Jugoslavena na
Hrvatsku pa su manipulacije brojem stanovnika imale svoju ulogu u propa­
gandnoj pripremi agresije.
To nas dovodi do poznate misli da je pero moćnije od mača. Uglavnom,
sve podatke napisane za vrijeme komunističke Jugoslavije treba uzeti s re­
zervom.

Historia barbara
Srbi se uvijek prikazuju kao žrtve i očekivalo bi se da iskreno suosjećaju
s drugima u nevolji, međutim čini se da su takva očekivanja ipak pretjerana.
Poznata je srpska „ljubav" prema svim susjedima, prvenstveno Hrvatima i
Albancima, ali ne zaostaje ni ona prema Zidovima. Dobar primjer srpskih
simpatija prema Zidovima su podatci iz zapisnika temeljem iskaza trinaesto-
rice Srba pred srbijanskim Komesarijatom za izbjeglice i preseljenike u Beo­

957 Žerjavić, s. 36.

958 Popis stanovništva 1971., s. 11.-13.
gradu od 15. travnja 1942. godine.959 Ti Srbi su bili internirani u nekoliko „lo­
gora smrti" u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj pa su pušteni i upućeni u Srbiju.
Među tom trinaestoricom su neki od glavnih srpskih svjedoka o Jasenovcu
kao Drago Hadži-Čolaković, Vojislav Prnjatović i Vukašin Žegarac. Prnja-
tović se inače nalazi na popisu jasenovačkih žrtava pod svojim imenom, a
Žegarac je u srpskim bajkama o Jasenovcu postao predložak za srpskog sve­
ca Vukašina Jasenovačkog. Ukratko, prema zapisniku Srbi se žale kako su
u odnosu na njih Židovi u logoru Gospić i u preseljenju nakon njegovog
rasformiranja imali bolji smještaj, slobodno su se kretali, dobro su se hranili,
imali su svoju kuhinju, a Srbi su dobivali njihove otpatke.
U sabirnom i radnom logoru Jasenovac prema svjedočanstvu trinaesto-
rice Srba Židovi su držali cjelokupnu internu upravu logora. Osim toga šef
interne uprave, njegov zamjenik, šef ekonomije, šef pisarne i šefovi svih ra­
dionica u logorskoj tvornici bili su Židovi baš kao i svi „slobodnjaci". Ti slo­
bodnjaci su smjeli napuštati logor, stanovali su zajedno s obiteljima u mjestu
Jasenovac, bili su plaćeni za svoj rad, čak su mogli bez pratnje ići u Zagreb.
Zanimljivo je zapažanje trinaestorice Srba o odnosu ustaša prema židovskim
logorašima. Prema zapisniku: „Opće povjerenje, koje ustaše ukazuju prema Je-
vrejima, kada im povjeravaju i takve funkcije i suviše je očigledno". Ovo se može
svakako tumačiti primjerice kao zavist ili samo kao opis stvarnog stanja u
logoru uz srpski dodatak kako to Židovi rade „(...) često i na štetu nas Srba."
Takvih dijelova iz zapisnika u kojima se Židovi prikazuju kao povlašte­
ni pa i kolaboracionisti ima još: „Mnogi su vršili žalosnu ulogu denuncijanata i
provokatora prema nama Srbima. Bilo je i takvih Jevreja koji su pomagali ustašama u
njihovim mnogobrojnim zlodjelima protiv Srba." Svi oni koji pokušavaju primje­
re srpskog antisemtizma prikazati kao izolirane slučajeve trebaju znati da je
samo nekoliko mjeseci nakon iskaza trinaestorice Srba pred srbijanskim Ko­
mesarijatom za preseljenike i izbjeglice slavodobitno proglašena „judenfrei"
Srbija. Inače, ima jedna zanimljiva epizoda iz 2002. godine kada se srpski po­
vjesničar Milan Bulajić javno ispričavao Židovima jer je u svojoj knjizi Ustaški
zločini genocida koristio lažne odnosno frizirane izjave Srba, bivših jasenovač­
kih logoraša, u kojima oni optužuju Židove za ubojstva Srba u Jasenovcu.960
Tu se postavlja pitanje jesu li iskazi iz srbijanskog Komesarijata za izbjeglice i
preseljenike lažni samo u dijelu o Židovima i njihovim zločinima ili o svemu
što se događalo u logoru Jasenovac.

959 Miletić 3, dok. br. 52.

960 https://web.archive.Org/web/20200901125236/http://www.jasenovac.org/news_read.
php?nID=33
 Iskazi Srba puštenih iz „logora smrti" otvaraju još jedno pitanje, a to je
tko su stvarni ubojice u nekim slučajevima. U komunističkoj i srpskoj histo­
riografiji nema dvojbe, ubojice su uvijek ustaše pa i kad se radi o bolesnim
i iznemoglim izbjeglicama s Kozare koji su prije toga komunističkim geril­
cima poslužili kao živi štit. Međutim, neuvjerljivi su i nelogični podatci da
su ustaše ubijali svoje doušnike i suradnike među logorašima, a ostavljali na
životu primjerice komunističke teroriste. Primjerice, u svom iskazu Mirko
Pajkić spominje kako su Zidovi imali bliske veze s ustašama i da su često
tukli Srbe, a pri tomu posebno izdvaja Hermana Spillera, osječkog Zidova
koji ga je nekoliko puta pretukao.961 Na mrežnom jasenovačkom popisu na­
laze se dvojica imenjaka koji odgovaraju Pajkićevu iskazu. To su Hermann
Spiller (1883.*, Zagreb, Josip), prema jasenovačkom popisu ubijen od ustaša
1941. godine u Jasenovcu i Herman Spiller (1914.*, Vinkovci, Viktor*), prema
podatcima iz jasenovačkog popisa ubijen 1942.* godine također u Jasenovcu.
Podatci sa zvjezdicama su od samih kreatora popisa označeni kao nepouz­
dani, a dvostruko „п" u imenu zagrebačkog Spillera je podatak s popisa.
Međutim, da nije sve tako jednostavno, može se vidjeti u napomenama pre­
ma kojima se zagrebački Hermann Spiller u stvari preziva Spiegel, a vinko-
vački koji bi po godini i mjestu rođenja više odgovarao Pajkićevu iskazu o
židovskom batinašu je prema napomenama mrežnog jasenovačkog popisa
zapravo Hermina Spiegler, odnosno žena i to drukčijeg prezimena, ubijena
1941. godine.
Provjera tih podataka u digitalnom arhivu Yad Vashema pokazala je da
je prema svjedočanstvu sestre Herman Spieler (1885., Tarnopol, Yosef) koji je
živio u Zagrebu, ali je rođen u tadašnjoj Poljskoj, danas u zapadnoj Ukrajini
stradao u Zagrebu 1942. godine. Drugi, odnosno vinkovački Herman Spi­
ller s mrežnog jasenovačkog popisa je prema srbijanskom Spisku žrtava rata
stradao u Jasenovcu 1941. godine. Prema tomu stradao je prije nego što je
„pretučeni" Pajkić pušten iz logora. Prema jednoj listi Zidova iz Zagreba i
okolice nastaloj u komunističkoj Jugoslaviji koja se poziva na navodnu izja­
vu Piroške Levi, tete Hermana Spillera, on je u nepoznato vrijeme ubijen u
Jasenovcu, ali uz opasku da je surađivao s ustašama. Postavlja se pitanje tko
je ubio Spillera? Srbi su očito imali motiva za to, a ustaše ne jer im je Spiller
bio koristan. Tko je najvjerojatnije ubio Spillera može se zaključiti iz pisma
Centralnog komiteta komunističke partije za Novu Gradišku „povjereniš­
tvu" Centralnog komiteta komunističke partije za sjevernu Hrvatsku u ko­
jem se Spillera spominje kao „krvavog kapitalistu Židova".962

961 Miletić 1, dok. br. 89.

962 Miletić 2, dok. br. 349.
 Prema podatcima Srbi su se u logoru i međusobno ubijali, premda se to
kasnije pokušavalo prikazati u drukčijem svjetlu. Primjerice, na mrežnom ja-
senovačkom popisu se nalazi sarajevski Srbin Rade Furtula ubijen od ustaša*
1941. godine u kratkotrajnom logoru Krapje koji je postojao prije logora Ja­
senovac. Prema podatku iz napomena mrežnog jasenovačkog popisa kojima
je izvor prva Miletićeva knjiga o Jasenovcu „(...) ustaše su prislilili logoraše da
ga sami ubiju kako bi izbjegli likvidaciju ostalih zatočenika". Zanimljivo je da se
Rade Furtula iz Sarajeva ne nalazi u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata. Doduše, među popisanima u Srbiji nalazi se Radisav Furtula koji
je prema tim podatcima ubijen od ustaša 21. studenoga 1941. godine u svom
rodnom selu kod Goražda u istočnoj Bosni. Međutim, Relja Milanović jedan
od Srba puštenih početkom 1942. godine iz logora Jasenovac je pred srbi­
janskim Komesarijatom za izbjeglice i preseljenike ispričao priču o ubojstvu
logoraša Furtule.963 Ukratko, taj Furtula je navodno pokušao pobjeći, ali nije
došao dalje od klozeta u koji se je sakrio. Na ispitivanju je priznao pokušaj
bijega, a Srbe je „spopala strava" jer su „znali" što ih čeka pa tako Milanović
tvrdi da ih je trebalo biti zaklano sto, dvjesto, a „možda i svi". Tu tek počinje ta
fantastična priča prema kojoj ustaše iz nekog razloga ne ubiju Furtulu, već ga
„iznimno" predaju Srbima da ga oni ubiju ili će svi biti poklani. Uglavnom, u
toj bizarnoj priči nakon dugotrajnog savjetovanja dogovorili su se da će svi
Srbi sudjelovati u tom ubojstvu i to tako da dok idu obavljati nuždu svako od
njih palicom ili sjekirom, koju valjda imaju svi u logoru smrti ako im zatreba
pri odlasku na nužnik, mlatne Furtulu. I bi tako. „Stisnuta srca i zubi" svaki je
od njih „da bi spasio sebe i sve ostale" sudjelovao u ritualnom ubijanju Furtule.
Ta priča inače nevjerojatno podsjeća na lapot, srpski običaj ritualnog ubijanja
starih i nemoćnih.964 Međutim, Srbi su iz nekog razloga zakazali u kolektiv­
nom ritualnom ubojstvu pa je Furtulu na kraju sjekirom zatukao baš Relja
Milanović. Uglavnom, ako je priča istinita, ubojice su Srbi, a ne ustaše kako
piše u popisu. Prava historia barbara ili hrvatski rečeno čudna priča.

Potpuno jednoličan život

U zapisnicima iz srbijanskog Komesarijata za izbjeglice i preseljenike
ima podataka koji daju potpuno drukčiju sliku o životu Srba u sabirnom
i radnom logoru Jasenovac. Dušan Ratković se nije htio odazvati pozivu u
Hrvatsku vojsku pa se mjesecima skrivao dok ga nisu našli i poslali u logor

963 Miletić 1, dok. br. 97.

964 https://web.archive.Org/web/20201017072822/https://www.enciklopedija.hr/natuknica.
aspx?id=35438
Jasenovac sredinom listopada 1943. godine.965 Po dolasku u logor dobio je
pokrivače, šalice i pribor za jelo kao što bi to dobio i u običnom zatvoru. U
njegovoj baraci u logoru je bilo puno starih zatočenika što proturječi dogmi
da su logoraši masovno ubijani i stalno dovođeni novi. Ubrzo nakon dolaska
u logor Ratković je zbog bolesti završio u logorskoj bolnici u kojoj je boravio
čak dva mjeseca. To također proturječi nekim svjedocima koji su tvrdili da se
bolesnike ubijalo. Osim toga evo kako je Ratković opisao svoj život u „logoru
smrti": ,,Z« to vrijeme nisam ništa doživio, što bi bilo vrijedno napomenuti, jer je
život tekao potpuno jednoličan." Kao i mnogi drugi svjedoci ni Ratković nije
vidio ubijanja, ali su mu pričali o tomu.
U knjizi Cedomila Hubera sličan primjer možemo naći i za logor Stara
Gradiška: „Prolazila je i zima s početka 1944. godine. U logoru se ništa bitnog nije
događalo. Režim je bio kao i prije nove godine."966 Vjerojatno su i njega jednolič­
no nezanimljivi logorski dani natjerali da u nedostatku vlastitih upečatljivih
doživljaja prepričava tuđe priče i logorske legende. Međutim, zanimljivo da
je prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) tijekom
zime 1944. godine967 u vrijeme kada se prema bivšem logorašu Huberu ni­
šta nije događalo navodno ubijeno 95 logoraša u Staroj Gradiški. Svjedok
Huber ništa od toga ne spominje. Još jedan detalj je važan u ovom slučaju.
Naime, 23. rujna 1944. godine većina muških logoraša premještena je iz Stare
Gradiške u Jasenovac i pri tomu je prema Huberu, sudioniku tog događaja,
putem stradalo desetak logoraša968, a ne kao prema J. Finciju 200. Osim toga
Huber uopće ne spominje 400 Srba koji su navodno odvojeni prije polaska i
poubijani u tzv. kuli.969 Logoraši su pješice došli iz Stare Gradiške putem uz
rijeku Savu do Jasenovca i pri tomu su neokrznuti prošli kroz dva navodno
masovna stratišta Mlaku i Jablanac.
To čini neuvjerljivom cijelu komunističku konstrukciju da su ustaše ubi­
jali logoraše da bi prikrili navodne masovne zločine u logorima Jasenovac i
Stara Gradiška. Ovom prilikom moglo se poubijati sve logoraše i nitko ne
bi znao što se dogodilo, međutim osim nekolicine svi ostali su stigli živi na
odredište. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64)
toga dana je u Staroj Gradiški ubijeno 24 logoraša, od toga 5 muškaraca i 19
žena.

965 Miletić 3, dok. br. 315.

966 Huber, s. 49.
967 U razdoblju od 3. siječnja do 20. ožujka 1944.
968 Huber, s. 56.-57.
969 Jakov Finci, Od Stare Gradiške do Jasenovca putem ubijeno 200 zatočenika, Riječi koje
nisu zaklane IV., Spomen-područje Jasenovac, knjiga 22., 1983., s. 85.-86.
Novska kao Bermudski trokut jasenovačkog mita
Od 2.100 Srba s jasenovačkog popisa kod kojih se navodi podatak da
su nestali, skoro šestina je s područja Novske. Kakvi su to podatci, može se
vidjeti na primjeru Ljubice Vukašinović (1924.) kod koje se u napomenama
navode tri izvora podataka i prema sva tri izvora ona se preziva Velisavljević
(sic!). To znači da autori jasenovačkog popisa modificiraju podatke prema
svojim potrebama bez obzira na izvorne podatke. U ovom slučaju prema jed­
nom od izvora čak se i navodi drugo mjesto smrti - zatvor u Novoj Gradiški,
ali izgleda da je za neke komunistička propaganda jača od činjenica. Sličan
je primjer kod Mirka (1937.) i Ljubice (1936.) Paravil kod kojih se u napome­
nama navodi samo jedan izvor podataka prema kojem se prezivaju Paraula.
Bit kategorije nestalih je neznanje o nečijoj sudbini pa se takvi ne smiju
nalaziti na poimeničnom popisu jasenovačkih žrtava. Ako se kod nekih na­
vodnih jasenovačkih žrtava navodi više od jednog prezimena ili ako je pre­
ma izvorima različito prezime od navedenog u popisu, znači da nije utvrđen
identitet žrtve ako se u tom slučaju uopće radi o žrtvi. Nadalje, ako su takvi
primjeri izrazitiji za neko područje, to ukazuje na načine manipulacije sudi­
onika u prikupljanju, provjeri, objavljivanju, odnosno radi se o izmišljanju
podataka. To samo potvrđuje da primjeri manipulacije izvornim podatcima
nisu slučajni i nenamjerni, već dobrim dijelom ukorijenjena praksa autora
jasenovačkog popisa.

Od šestina do polovine
Veliki broj analiziranih podataka o Srbima s jasenovačkog popisa su ne­
poznati ili nepouzdani. Neki podatci su manje bitni za identifikaciju žrtava
od drugih pa njihov nedostatak ili nepouzdanost manje utječe na ukupnu
pouzdanost podataka s popisa. Međutim, vrlo je problematično kada nedo­
staju ili su nepouzdani neki vitalni identifikacijski podatci. Primjerice, prema
stanju popisa početkom veljače 2018. godine kod 7.539 navodnih žrtava nije
bilo navedeno očevo ime, u 116 slučaja navedeno je žensko ime kao očevo, a
kod još 4.888 slučaja očevo ime bilo je označeno kao nepouzdan podatak. To
je više od četvrtine ovih vitalnih podataka koji u ovom slučaju nedostaju ili
su nepouzdani.
Međutim, u krivu su oni koji misle da su ostali podatci bar nešto bolji.
Primjerice, prema jasenovačkom popisu neki očevi žrtava imaju unikatna
„srpska" imena Zelenko, Pirit, Slak, Striko, Špica, Šuntro i Šiljo. Ovakva „du­
hovitost" u nadjevanju imena papirnatim žrtvama možda može neopaže-
no proći kod stranaca, ali svima koji govore ili razumiju hrvatski, jasno je o
čemu se tu radi i kakav je morao biti mentalni sklop kreatora popisa.
 Slično je i s podatcima o godini rođenja. Bez navedene godine rođenja je
1.422 navodnih srpskih žrtava, a isti podatak je označen kako nepouzdan u
12.903 slučaja. Sveukupno to je 14.325 navodnih srpskih žrtava bez podata­
ka o godini rođenja ili s nepouzdanim podatcima (30 %). Uz ime i prezime,
očevo ime, godina i mjesto rođenja su vitalni identifikacijski podatci. U jase-
novačkom popisu veliki broj tih podataka nedostaje ili su označeni kao ne­
pouzdani. U slučaju navodnih srpskih žrtava oko 17 % ih nema bar jedan od
vitalnih identifikacijskih podataka. Kod velikog broja navodnih žrtava bar
jedan od vitalnih podataka je od samih autora popisa označen kao nepouz­
dan. Ako se tomu dodaju i navodne žrtve kod kojih je navedeno da su nestali
i oni kod kojih je logor u kojem su stradali označen kao nepouzdan podatak
ili je navedeno da su otjerani, stradali u direktnom teroru ili na nekom dru­
gom mjestu, to je još oko 38 % svih Srba s popisa. Sveukupno kod oko 55 %
navodnih srpskih žrtava nedostaju vitalni identifikacijski podatci i podatci
o logoru, tj. o mjestu stradanja ili su takvi podatci označeni kao nepouzdani
ili su kontradiktorni.
Znači više od pola podataka o Srbima stradalim u Jasenovcu i Staroj
Gradiški je dvojbeno. Mnogo toga nedostaje, a na kraju ispada kao da ima i
viška. Stječe se dojam kao da je popis sastavljan po dogovoru iz poučne priče
o tri polovice - „Pola meni, pola tebi, a pola Bagi".

Srbi s dna kace

Podatci o nacionalnosti u jasenovačkom popisu su vrlo dvojbeni i pod­
ložni promjenama već prema potrebi povećanja broja žrtava pojedinih naci­
onalnosti. U nedostatku stvarnih jasenovačkih žrtava nije samo mineral pirit
postao ime Srbina ubijenog u Jasenovcu, ima tu i pravih hrvatskih imena
koja su u velikoj nuždi kreatora popisa postala imena ubijene srpske nejači.
Kakva je uvjerljivost tih podataka, može se vidjeti kod ovih „Srba" s jaseno-
vačkog popisa: Ivan Pacina iz okolice Čaglina kod Požege, Franjo Crvenko iz
Tuzle, Franjo Pačar iz Bjelovara i Vjekoslav Lučić iz Zepča. Kod sve četvorice
se kao ime oca navodi za Srbe netipično ime Franjo. U prividnoj stvarnosti
jasenovačkog mita ustaše ubijaju Srbe koji se zovu Franjo, a u stvarnosti u Sr­
biji je Franjo „ustaško" ime koje da bi opstali kao nepodobno moraju mijenja­
ti poznati športaši i političari. Dobar primjer za to je vaterpolist po rođenju
Franjo Udovičić koji je izgleda morao promijeniti ime u sveslavenske unisex
ime Vanja.970 Nadalje na jasenovačkom popisu otac „Srpkinje" hrvatskog
imena i prezimena Stefice Selak ima hrvatsko ime Stjepan, a na popisu ima

970 http://archive.is/f3sl3
Srba s tipičnim hrvatskim katoličkim imenima Antun, Florijan, Imbro, Jozo,
Jure, Karlo, Krešo, Mate, Rudolf, Stipe, Sime, Tin, Valent. Na jasenovačkom
popisu ima i pravoslavnih Srba s imenima njihovih turskih gospodara kao
primjerice Mehmed. Pravoslavni Srbi s katoličkim i muslimanskim imenima
su malo vjerojatni. Slučajnosti su moguće, no ako su prečeste, pitanje je radi
li se o slučajnostima. Doduše, u mitovima je skoro sve moguće osim istine.

Bata i udarna brigada

Bilo bi zanimljivo znati kako je u 32 slučaja gdje nedostaju očevo ime,
godina i mjesto rođenja utvrđeno da se radi o žrtvama ili o stvarnim osoba­
ma. Čuda tu tek počinju jer unatoč tome što nedostaju baš svi vitalni iden­
tifikacijski podatci, kod petero iz te grupe (16 %) točno je određeno stratište
na kojem su ubijeni, premda je stratište navedeno tek kod oko 4 % svih Srba
s popisa. To znači da se bolje može odrediti točno mjesto smrti kada se ne
zna o komu se radi. Takva znanstvena inverzija moguća je u mašti, ali ne i u
stvarnosti. Bilo bi pretjerano navoditi sva 32 imena i prezimena, ali kao ilu­
straciju dovoljno je spomenuti Milenka Popovića kod kojega se u napomena­
ma navodi da se radi o komesaru 1. proleterske brigade iz Srbije. Zanimljiv
je taj jasenovački jin ijang. Autori su bez problema pronašli i na popis stavili
ljude bez ikakvih identifikacijskih podataka, a za komesara brigade i to još
proleterske nisu uspjeli saznati ništa osim imena i prezimena pa čak ni točnu
godinu stradanja. Od petero kod kojih je navedeno stratište, spomenut ćemo
samo Batu Veselića, a kako uz taj nadimak i prezime nije navedeno mjesto
rođenja, ne možemo znati je li to kandidat za irealnog Batu Beogradskog971
spomenutog u jednom od prijašnjih tekstova.

Direktni teror istine

Još jedan veliki problem u popisu pojavljuje se kod „načina smrti" jer
se u 1.287 slučajeva navodi nestao/nestala, a u još dodatnih 813 slučaja to
se navodi u napomenama jasenovačkog popisa. Sveukupno kod 2.100 Srba
navodi se da su nestali ili da im je sudbina nepoznata. Primjerice, jedan od
„nestalih" je Dimitrije Abramović kod kojeg nije navedeno očevo ime, go­
dina i mjesto rođenja. Jedini izvor ovih identifikacijski nedostatnih poda­
taka su Narodne novine iz 1951. godine. Međutim, kako je već u poglavlju
Izvori elaborirane u Narodnim novinama se spominje Dimitrije Adamović, a
ne Abramović. Po kojim se kriterijima ovakvi nestali nalaze na popisu osim
da popune broj? Uz to je kod još 1.205 navodnih srpskih žrtava način smrti

971 Koić & Banić, Jasenovačkoj sprdnji nema kraja (O izvorima jasenovačkih mitova), s. 42.-48.
označen kao nepouzdan podatak. Kod dijela nestalih navode se alternativna
mjesta smrti primjerice Kozara, Zemun, ali i NOB, tj. stradali u komunistič­
koj paramiliciji tzv. partizanima. Primjerice, kod Stevana Grahovca se navo­
di da su ga ustaše ubili 1942.* godine u Jasenovcu*, ali u napomenama piše
da je poginuo u NOB-u 1943. godine.
U napomenama jasenovačkog popisa se kod 39 srpskih žrtava navodi
da su strijeljani, a kod 14 se navodi i mjesto strijeljanja. Četvero je strijeljano
u Banjoj Luci, isto toliko i u Zemunu, dvoje u Vukovaru, a ostali širom Ne­
zavisne Države Hrvatske i svi se unatoč tomu nalaze na jasenovačkom po­
pisu. Kod 39 srpskih žrtava u napomenama se kao alternativno mjesto smrti
navodi zatvor, a u 18 slučajeva se specificira koji zatvor pa je tako četiri puta
naveden zatvor u Sipovu, po tri puta Bjelovar, Osijek i Bosanska Kostajnica,
dva puta Banja Luka, a jednom Kozara, Nova Gradiška i Zenica.
U napomenama kod 110 srpskih žrtava navodi se da su otjerani. Kod
većine nije objašnjeno kamo su otjerani, ali primjerice kod Jovana Počuče
piše Jadovno, kod jedne grupe Prebilovci kod Čapljine, a primjerice kod Jan­
ka Čuturila Došen Dabar na Velebitu. Kod 96 srpskih žrtava navodi se da su
stradali u „direktnom teroru". To je prema mjestu stradanja vrlo heterogena
grupa. Samo kod 22 žrtve se u napomenama uz sintagmu o stradanju ,,u di­
rektnom teroru" navodi Jasenovac, Stara Gradiška ili Mlaka kod Jasenovca.
U sedam slučajeva se uz smrt ,,u direktnom teroru" navodi da su nestali, kod
troje piše „nepoznato", a u jednom slučaju se kao ubojice navode Nijemci. U
32 slučaja se navodi mjesto stradanja koje nema veze s Jasenovcem ili Starom
Gradiškom. Najčešće se radi o Malom Grđevcu kod Grubišnog Polja te o
mjestima blizu Siska, tj. u okolici Petrinje i Sunje, zatim u Gorskom Kotaru ili
o mjestima u zapadnom dijelu Bosne gdje je bila jača aktivnost komunističke
gerile.
Kod više od 900 srpskih žrtava u napomenama se navodi neko drugo
mjesto smrti, a najčešće su to logori. Često se navode mjesta izvan Hrvatske,
primjerice Auschwitz ili samo države Njemačka i Norveška. Od stranih lo­
gora najčešće se navodi Zemun, tj. logor Sajmište 245 puta. Od mjesta u Ne­
zavisnoj Državi Hrvatskoj najčešće se navodi Sisak 262 puta, zatim Jadovno
i Gospić zajedno 158 puta te Kozara 80 puta. Stradanje u NOB-u se navodi 4
puta, a stradanje tijekom deportacija 11 puta.
Iz priloženih primjera se vidi da se na popis stavljalo i veliki broj onih
čija smrt nema nikakve veze s Jasenovcem i Starom Gradiškom. I to su sve
podatci uzeti iz samog popisa bez dodatnih provjera ostalih izvora, a to uka­
zuje da toga mora biti puno više.
Ustaše partizani
U rubrici „stradao/la" u popisu uglavnom piše „od ustaša", ali u 120
slučajeva ne piše ništa, a kao uzrok smrti uglavnom je ,,umro/la". Među­
tim, kod primjerice Sime Trivića u napomenama se navodi da je stradao u
Zemunu pa to znači da nije mogao stradati u Jasenovcu ili Staroj Gradiški.
Kod 19 navodnih žrtava s jasenovačkog popisa podatak da su stradali od
ustaša* označen je zvjezdicom kao nepouzdan, a u napomenama piše da su
stradali od Nijemaca, kao partizani ili od partizana. Primjerice, prema napo­
menama su od Nijemaca stradali Mile Cavić, Vlado Đukić, Rado Mijatović,
Ljuban Milić i Ana Romčević. Kod nekih se u napomenama popisa može
vidjeti da su stradali u njemačkim logorima. Primjerice, Ljuba Vlaisavljević
stradala je od teške povrjede na prisilnom radu u Njemačkoj, Đuja Kordić
u logoru Dachau, Đuro Janjić u logoru Mauthausen, Stevo Babić također u
Mauthausenu (pogrješno se navodi Mathausen), Ljuba Romčević u Linzu.
Prema napomenama Đuro Goronja i Dušan Glušac stradali su od Nijemaca
u Zemunu, ali to bi moglo značiti i da su stradali od Srba u logoru Sajmište.
Mile Orlić iz okolice Cazina stradao je ,,u direktnom teroru" kod Glamoča.
S obzirom na međusobnu udaljenost tih mjesta može se pretpostaviti da se
radi o poginulom partizanu ili četniku. Kod Milovana Gvozdenovića nema
sumnje da se radi o stradalom partizanu jer u napomenama izrijekom piše
„poginuo u NOB". Najzanimljiviji je Pero Zekanović kod kojeg piše „ubijen
od partizana".
Znači autori su u očitom nedostatku stvarnih srpskih žrtava na popis
stavljali stradale u njemačkim i srpskim logorima, poginule partizane, ali
i one koje su ubili partizani. Izgleda kao da su u njemačkim i srpskim lo­
gorima ustaše bili hiperaktivni, a prema potrebi i partizani postaju ustaše.
Znači u shvaćanju povijesti jugoslavenskih antifa i partizanski zločini posta­
ju ustaški, tj. hrvatski. Očiti manjak stvarnih žrtava vjerojatno je primorao
sastavljače popisa da na popis trpaju i poginule partizane pa čak i njihove
žrtve. To daje potpuno novi smisao onoj srpskoj izreci o „skupljanju s koca i
konopca".

Jasenovac u polarnome krugu

U rubrici „logor" u 4.162 slučaja su Stara Gradiška i Jasenovac označeni
kao nepouzdan podatak. U napomenama se kod velikog broja može vidjeti
da se radi o nestalima. Kod nekih kao kod primjerice Danice Trivunčić osim
što se navodi da su nestali, navedena je i država nestanka, npr. Norveška
ili je samo navedeno Norveška kao kod Stanka Neimarevića i Alekse Kan-
dića. Kod nekih, primjerice Duje Vučković, u napomenama piše Njemačka.
Kod Bože Mićanovića se u napomenama navodi Jadovno, a kod Bože Đukića
(Stjepana) Gospić. Kod Ilije Kojića navodi se Jastrebarsko, isto je i kod Jovana
Munižabe uz dodatak „umro". Aleksandar-Aco Golo iz okolice Mostara ima
u napomenama navedeno da mu je sudbina nepoznata. Ako mu je sudbina
nepoznata nevjerojatno je da se nalazi na popisu. Kod nekih se navodi da su
stradali na Kozari kao Anđa Kos i Bosiljka Čolić ili preciznije „u zbjegu na
Kozari" kao primjerice Đuja Stijak. Kod Eve Pušić navodi se „strijeljana u
Vukovaru". Kod Joke Zorić, Jovanke Golić i Jovanke Jokić se u napomenama
navodi Sisak kao mjesto smrti, a primjerice kod Jovana Ugrenovića i Jovana
Vukovića u napomenama se navodi Zemun. Kod Alekse Gajića piše da je
umro u Zemunu. Znači bez obzira na okolnosti tog „umiranja" nije mogao
biti ubijen u Jasenovcu.
Kod „Srbina" Ivana Barišića iz Stoca piše „Rakitna, poginuo". Nije na­
vedeno očevo ime, ali ne bi bilo iznenađujuće da se u ovom slučaju radi o
nekom starom „srpskom" imenu kao primjerice Ante. Naime, na mrežnom
jasenovačkom popisu je još jedan Ivan Barišić čiji se otac zove Ante, vršnjak
svog „srpskog" imenjaka iz Stoca. Štoviše, Ivan Barišić je iz Posušja, a za
one koji ne znaju, Rakitno se nalazi kod Posušja. To bi značilo da je „Srbin"
Ivan Barišić poginuo nedaleko od rodne kuće Hrvata Ivana Barišića ili da je
tamo rođen i to u etnički čisto hrvatskom kraju. Usput, u oba slučaja kreatori
mrežnog jasenovačkog popisa navode nekoliko različitih mjesta smrti. Inače,
prema izvorima „obojica" su stradala 1944. godine, ali je to kod Hrvata Ivana
Barišića promijenjeno u nepouzdano određenu 1945. godinu, premda nije
jasno prema kojem izvoru. Kod „obojice" su u popisu ili u napomenama isti
dvojbeni podatci mjestu stradanja: Jasenovac ili Stara Gradiška. Ivan Barišić
(Antin) iz Posušja je prema nekim izvorima poginuo u američkom bombar­
diranju Jasenovca.972 Sve ukazuje da se ne radi o Hrvatu i Srbinu istog imena
već samo o Hrvatu koji je stradao u nejasnim okolnostima tijekom Drugoga
svjetskog rata, a onda se od njega kreira u Jasenovcu ili Staroj Gradiški ubi­
jeni Srbin.
Povrh svega u osam slučajeva se kod navodnih žrtava uopće ne navodi
u kojem su logoru stradali. To su Ana Pavlović, Milko Borojević, Persa Jo-
vanić, Drinka Jovanić, Jovo Popović, Teodor Živković, Stevo Curguz i Simo
Pavlović. Kod zadnje dvojice nije navedena ni godina smrti, a samo u jed­
nom slučaju je navedeno očevo ime. Autori popisa uopće se nisu zamara­
li navođenjem takvih sitnica kao što je logor u kojem su stradali. Može se
postaviti pitanje radi li se tu o ignoranciji, neznanju ili o prikrivanju istine?
Ovih osmero se po nikakvim kriterijima osim političko-propagandnim ne

972 Karamatić, s. 33.

mogu naći na jasenovačkom popisu. Znači na popisu se nalazi 4.170 navod­
nih žrtava nepoznate sudbine, nestalih, stradalih u zbjegu na Kozari, strada-
lih stotinama pa i tisućama kilometara daleko od Jasenovca od obala Dunava
do polarnog kruga i sve je to stavljeno na jasenovački popis.

Stratišta od Dachaua do Sajmišta

U rubrici „stratište" upisan je samo 2.021 podatak, tj. samo kod 4 % svih
srpskih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa navodi se stratište na kojem
su navodno ubijeni. Primjerice, prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog
popisa na vjerojatno najpoznatijem stratištu iz jasenovačkog mita Donjoj
Gradini ubijene su 434 osobe, a od toga je 327 Srba. To je više od tisuću puta
manje Srba od broja iz srpskih propagandnih pamfleta.973 Međutim, kod 153
navodne srpske žrtve ti podatci su označeni kao nepouzdani. Znači autori
popisa su skoro polovicu podataka o srpskim žrtvama navodno stradalima
u Donjoj Gradini sami označili kao nepouzdane. To naravno ne znači da je
kod preostalih 174 Srba pouzdano utvrđeno stratište jer je taj broj još uvijek
za trećinu veći od podatka iz komunističkog popisa žrtava rata. Prema rezul­
tatima komunističkog popisa Žrtve rata 1941-1945. u Gradini kod Jasenovca
bilo je sveukupno 128 žrtava, od toga 5 umrlih i jedan nestali.974
Kao ilustracija uvjerljivosti podataka s mrežnog jasenovačkog popisa
dobar primjer je Đuro Vujčić kod kojeg su navedene tri različite godine ro­
đenja (1884.*, 1877. i 1895.) s najvećim razmakom od 18 godina, dvije godine
smrti, ali i dva različita mjesta smrti Jasenovac, tj. stratište Donja Gradina i
alternativno Stara Gradiška. Treba dodati da je prema podatku iz napomena
stradao u Staroj Gradiški 1945. godine. Znači da je stradao 1945. godine u
logoru koji je bio rasformiran na jesen 1944. godine.
U brojnim slučajevima se uz stratište Donja Gradina u napomenama
navodi da su stradali u Zemunu. Premda nije precizirano, to uglavnom znači
logor u beogradskom Sajmištu. Takvi podatci se navode kod Dušana, Mihaj­
la i Milana Vukovića, svi iz sela Gornje Vodičevo. Zemun se navodi i kod
Mirka Bundala, Milutina Đurića, Rade Janjića, Dragana Kolundžije, Stanka
Kovačevića, Dušana Vraneševića te Marka i Ilije Miljuša. Prema napome­
nama na Kozari, a ne u Donjoj Gradini stradali su: Pero Blanuša, Dragutin
Jančić, Dragan Janjić, Uroš Pilipović, Cvijo Samac, Simo Samac, Mile Stijak,
Milorad Stijak i Gojko Surlan. Prema napomenama u Pakracu su stradali

973 „Prema nekim procjenama, više od 360.000 ljudi, uglavnom Srba, ubijeno je i pokopa­
no u Gradini." http://web.archive.Org/web/20200118170514/https://www.rtrs.tv/vijesti/vijest .
php?id=19284
974 Žrtve rata 1914 -1945. (Rezultati popisa), s. 47., 50.
Danica, Draginja, Ljuban, Miljka, Radojka i Vida Janjić. U logoru Dachau
stradao je Stevan Galogaža, a u Jadovnom Milan Kajmaković.
Podatci o žrtvama s dvaju ili više mjesta smrti za istu žrtvu mogli su biti
uvjerljivi u totalitarnom komunističkom sustavu kad je za drukčije mišljenje
ako se imalo sreće slijedila zatvorska tortura, a inače se moglo dobiti sjeki­
rom u glavu ili metkom u potiljak. Međutim, u demokraciji se, ma kakva god
ona bila, ovakvi podatci odbacuju kao neznanstveno smeće.

Nova priča, a Gradiška Stara

Prema Huberu u rujnu 1944. godine u logor Stara Gradiška su stigli
njemački tenkovi, posada je utrostručena i Stara Gradiška prestaje biti logor
i postaje utvrda.975 Prema Miletiću raspuštanje logora Stara Gradiška počinje
već od početka jeseni 1944. godine.976 Zatočenici se transportiraju u Jaseno­
vac i Lepoglavu, a u samom logoru Stara Gradiška ostala je manja grupa
logoraša radi održavanja. Nekoliko stotina muških logoraša je 23. rujna 1944.
godine pješice putem uz Savu stiglo u Jasenovac, a prema Huberu, jednom
od sudionika, putem je stradalo nekoliko logoraša.977 U jasenovačkom popi­
su je 240 navodno stradalih 1945. godine u logoru Stara Gradiška, a od toga
su polovina Srbi. Prema starosti 41 žrtva je maloljetnik, a među njima je 26
djece do 14 godina starosti. Od 121 navodne srpske žrtve čak je 58 žena i 29
maloljetnika. Već ti podatci su u potpunom neskladu s Miletićevim navo­
dima. Još je zanimljivije da su kod Srba 22 navodne žrtve iz tog razdoblja
djeca do 14 godina starosti, a među njima je polovica predškolske dobi. Djeca
svakako nisu bila zadržana u Staroj Gradiški zbog održavanja pa je ta priča
vrlo neuvjerljiva.
U napomenama se kod Milana i Dragutina Savića te kod Đorđa i Du-
šanke Rađenović navodi da su nestali. Kod Jelene Sekulić navode se dvije
alternativne godine smrti i sukladno tomu dva načina smrti, a kod Save Iva-
novića osim alternativne godine smrti navodi se i da je poginuo*, ali zani­
mljivo da je on jedan od rijetkih kod kojega ne piše da je stradao od ustaša.
Trogodišnja žrtva Radojka Pucar je navodno iz sela Glušci kod Metkovića.
Do kapitulacije Italije 1943. godine Metković i okolica bili su u Drugoj tali­
janskoj okupacijskoj zoni.978 U toj zoni talijanski fašisti su imali svu vlast. Da

975 Huber, s. 54.

976 Miletić 1, Uvod.
977 Huber, s. 56.-57.
978 http://web.archive.org/web/20200118170718/https://hr.wikipedia.org/wiki/Rimski_ugo-
vori_(1941.)
su ustaše nakon kapitulacije Italije htjele ubiti nekoga iz okolice Metkovića,
sigurno ga ne bi transportirali stotine kilometara sve do Jasenovca ili Stare
Gradiške. Komunistički partizani su pokazali kako se u takvim slučajevima
efikasno može iskoristiti blizina mora i krških jama za uklanjanje tragova
zločina. Trogodišnjaci su i Momir Nikić i Mirjana Minić, a zatim prema stari­
jima slijede Milinko Bosiočić, Mira Aleksić, Milka Toljagić, Ostoja Todorovič
i Miloš Aleksić, svi predškolskog uzrasta. Zatim po starosti slijede: Mirko
Toljagić, Koviljka Bosiočić, Danica Sekulić, Nada Jovanović, Vukosava Obra-
dović. Vlado Sladojević i Mara Sladojević.
U grupi do 18 godina po starosti ističe se Petar Grubor iz Splita za ko­
jega je u knjizi pokazano da se radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi, ali ni ostali
ne djeluju uvjerljivije. Nije bolja situacija ni kod navodno odraslih žrtava.
Primjerice, Milica Meljin je strijeljana 1945. godine u Staroj Gradiški, a pre­
ma napomenama ubijena je u Marincima 1944. godine. Marinci su mjesto
između Vukovara i Vinkovaca, a 1944. godine u Srijemu su se vodile žestoke
borbe. Stojan Buhač iz Jablanca kod Jasenovca je nestao, a dvojba oko očeva
imena Andrija*/Jovan ukazuje da se malo zna, a puno nagađa.
Najbolji pokazatelj vjerodostojnosti podataka o 121 srpskoj žrtvi iz Stare
Gradiške 1945. godine je Jelena Avramović-Perić iz Iriga u istočnom Srijemu.
U napomenama popisa kod nje piše da je „strijeljana u Tomićevoj akciji 1942."
godine. U ovom slučaju radi se o operaciji čišćenja istočnog Srijema od ko­
munističkih diverzanata koju je 1942. godine vodio Viktor Tomić. Znači da
su se i stradali u akciji čišćenja terorista stavljali na jasenovački popis. Popu­
njavanje popisa navodnim žrtvama iz cijele Nezavisne Države Hrvatske pa
čak i iz onih dijelova koji de facto nisu bili u dosegu hrvatskih vlasti pokazuje
da je cijeli popis na vrlo klimavim temeljima. Sa sedamsto tisuća spali su na
osamdesetak, a ni taj broj ne može izdržati prosudbu temeljenu na činjeni­
cama.
Prema navedenim primjerima vidi se koliko je šuplja priča o desecima,
tj. o stotinama tisuća ubijenih Srba u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Osim toga
da je to istina, teško bi bilo naći živog Srbina na 100 km od Jasenovca.

Srbi u jasenovačkoj močvari

Na jasenovačkom popisu nalazi se 1.180 navodnih srpskih žrtava iz
mjesta Jasenovac i okolnih sela Mlaka, Jablanac, Uštica i Trebež. To bi značilo
da je u logorima Jasenovac i Stara Gradiška poubijano oko trećine svih Srba
iz Jasenovca i okolnih sela. Prema jasenovačkom popisu 549 tih navodnih
žrtava su djeca do 14 godina starosti, a još je 37 maloljetnika do 18 godina
starosti. Sveukupno to je 586 mlađih od 18 godina, tj. tek nešto malo manje
od polovice svih žrtava. Međutim, analiza podataka iz jasenovačkog popisa
pokazuje drukčije stanje. Kod 166 navodnih žrtava u popisu se kao način
smrti navodi da su nestali, a kod još 197 isto se navodi skriveno u napome­
nama popisa. To znači da je prema samim autorima popisa čak 363 nestalih,
tj. skoro trećina svih navodnih srpskih žrtava iz okolice Jasenovca stavljena
na popis ubijenih u logorima Jasenovac i Stara Gradiška. Najveći broj nesta­
lih je iz samog Jasenovca 151 i iz Jablanca 101. U oba slučaja to znači da je
preko 2/3 svih navodnih žrtava iz ta dva naselja nestalo, tj. da im se ne zna
sudbina. Kasnije u tekstu još će biti riječi o tomu kamo su i kako nestali Srbi
iz Jasenovca i okolice. Kod još 90 ostalih žrtava autori popisa su način smrti
označili kao nepouzdan podatak, a kod 17 navodnih žrtava navodi se neko
drugo mjesto smrti, najčešće Zemun (srpski i njemački logor Sajmište) i Nor­
veška. To znači da je prema podatcima iz samog popisa kod 470, tj. 40 % svih
srpskih žrtava iz Jasenovca i okolice način smrti nepouzdan podatak ili se
radi o nestalima, tj. nije im poznata sudbina.
Deportacije u Srbiju

Početkom svibnja 1942. godine muškarci iz Jasenovca i Uštice interni­

rani su u logoru Jasenovac, a žene i djeca prebačeni su u Staru Gradišku.
Muškarci su već sredinom svibnja prebačeni u srpski logor Sajmište kod Ze­
muna, a nakon toga u Beograd.979 Vjerojatni povod za internaciju i kasnije za
deportaciju u Srbiju bili su tadašnji napadi Srba na Hrvate. Primjerice, Srbi
su 9. travnja 1942. uoči proslave godišnjice proglašenja Nezavisne Države
Hrvatske zapalili hrvatsko selo Jošik kod Bosanske Dubice.980 Zanimljivo je
da su svi za taj zločin uhićeni Srbi kasnije pušteni kućama što u potpunosti
odudara od postavki jugokomunističke historiografije o planiranom istrje-
bljenju Srba.
Prema iskazima iz srbijanskog Komesarijata za izbjeglice i preseljenike
može se zaključiti da su početkom svibnja 1942. godine bila bar dva tran­
sporta Srba iz Jasenovca i okolice za logor Sajmište, a zatim preko Beograda
za Njemačku. U prvom transportu oko 700, a u drugom oko 600 Srba, od
toga oko 220 koji nisu iz Jasenovca i Uštice.981 Broj Srba deportiranih iz Ja­
senovca i okolice u Srbiju koincidentno se podudara s brojem Srba navodno
stradalih u logoru Jasenovac koji su iz mjesta Jasenovac i okolnih gore na­
vedenih sela. Odlazaka i bježanja iz Jasenovca u Srbiju bilo je i prije navede­

979 Miletić 1, dok. br. 110.

980 Ibid., dok. br. 119.
981 Miletić, 2, dok. br. 119.
nih deportacija u Srbiju. Primjerice, Olga Prpić navodno osumnjičena da je
srpska špijunka pobjegla je početkom ožujka 1942. godine i s propusnicom
na tuđe ime nakon tri dana stigla u Beograd.982 Nedugo nakon nje također u
ožujku 1942. godine u Beograd je iz Jasenovca stigao Đuro Ilinčić (66), otac
šestero djece i njegova žena Marija (61).983 Početkom travnja 1942. godine
Srbi iz Jablanca su prebjegli preko Save u sjeverozapadnu Bosnu.984 To znači
da je veliki broj Srba iz Jasenovca i okolice deportiran ili pobjegao u Srbiju, a
stanovnici Jablanca pobjegli su u sjeverozapadnu Bosnu. Prema navedenom
otprilike trećina Srba iz Jasenovca i okolice je deportirana ili pobjegla, a gore
u tekstu je navedeno da je prema jasenovačkom popisu trećina ubijena. To
je zanimljiva analogija s izvorno srpskom propagandnom krilaticom prema
kojoj su ustaše navodno planirali trećinu Srba poubijati, trećinu protjerati, a
trećinu pokatoličiti.
Imaginarni očevi i nestala djeca
U slučaju Srba iz Jasenovca i okolnih sela posebno su analizirane rela­
cije navodnih dječjih žrtava i imena njihovih očeva. Izdvojeno je 250 imena
i prezimena koja se navode kao očevi djece navodno stradale u logorima
Jasenovac i Stara Gradiška. Kada se ta imena očeva usporede s imenima pu­
noljetnih muškaraca iz Jasenovca i okolnih sela koja se nalaze na mrežnom
jasenovačkom popisu, dobije se samo 36 podudarnih rezultata, tj. potencijal­
nih očeva dječjih žrtava (14 %). To bi značilo da je tek samo svaki sedmi od
potencijalnih očeva stradao u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a da su ostali, tj.
njih 214 stradali negdje drugdje ili uopće nisu stradali. Analiza potencijalnih
rodbinskih relacija za Mlaku, selo s najvećim brojem imena na jasenovačkom
popisu pokazala je još drastičnije rezultate.
Kad se na mrežnom jasenovačkom popisu usporede detalji imena očeva
navodnih dječjih žrtava i ista imena punoljetnih muškaraca iz Mlake, dobije
se samo 16 podudarnih imena. To je samo 11 % imena potencijalnih očeva
dječjih žrtava s jasenovačkog popisa rodom iz Mlake. Kad se usporedi sta­
rost tih potencijalnih očeva u odnosu na djecu, mogu se uočiti dva detalja.
Čak šestorica potencijalnih očeva postali su roditelji u tridesetima i četrdese­
tima pa to ne ide u prilog tezi o visokom prirodnom prirastu Srba iz Mlake.
Drugi detalj je da su u dva slučaja potencijalni očevi stariji od 70 godina, a
sveukupno petero „njihove" djece je u prosjeku oko 5 godina starosti. Takvu
vitalnost, tj. virilnost je malo pretjerano za očekivati u toj dobi pa ili se radi o

982 Miletić, 3, dok. br. 41.

983 Ibid., dok. br. 45.
984 http://web.archive.Org/web/20200118152530/https://sh. wikipedia.org/wiki/Stradanje_sta-
novnika_sela_Mlaka_iJ ablanac
slučajnoj podudarnosti imena ili o izmišljenim podatcima. Ako se radi o slu­
čajnoj podudarnosti imena, to znači da čak 127 potencijalnih očeva iz Mlake
nije stradalo u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Postavlja se pitanje o čemu se
tu radi. Jesu li stradali negdje drugdje, preživjeli rat ili se radi o izmišljanju
žrtava?
Pogrješan bi bio zaključak da su očeve deportirali ili ubijali negdje drug­
dje, a djecu u Jasenovcu ili Staroj Gradiški jer se kod 120 djece i maloljetnika
navodi da su nestali. Primjerice, jedan od nestalih je i Stojan Ražokrak rodom
iz Jablanca o kojem je već pisano jer se na mrežnoj usluzi YouTubea može
naći kako on u poznim godinama priča o tomu da su ga kao dijete u ratu
odgojili Hrvati,985 a javno je dostupan i transkript njegova izlaganja.986 Znači
da je bar dio nestalih preživio rat, a unatoč tomu se nalaze na jasenovačkom
popisu. U 17 slučajeva kod žrtava se navodi alternativno mjesto stradanja.
Kod djece to je najčešće Jastrebarsko (Vladimir Mostarac, Jovan Munižaba,
Ljubica Rokić, Petar Vukelić i Latinka Vuletić), zatim Koprivnica (Milka Đu-
ričić), Sisak (Ana Vukota) i Zagreb (Jovan Ružičić). Međutim, kod troje djece
u napomenama jasenovačkog popisa navodi se da su stradali u Norveškoj
(Stevo Petrović i Danica Trivunčić) i Njemačkoj (Ranka Krlić). Kod šestorice
odraslih u napomenama također se navodi mjesto smrti izvan Hrvatske. U
dva slučaja kod Ilije Samardžije i Jovana Trivunčića radi se o Norveškoj, a u
četiri slučaja navodi se Zemun, tj. srpski logor Sajmište. To su Đuro Cukalac,
Lazar Linjak te dvojica šezdesetogodišnjaka Mihailo (64) i Ostoja Vojnović
(66). To znači da se izvan Hrvatske nisu deportirali samo mlađi i sposobniji
za teži rad već i djeca i starci. Usput Đuro Ćukalac je vrlo izgledni kandidat
za klona već u drugim tekstovima spominjanog Đoke Čakovca. To bi značilo
da su se žrtve iz srpskog logora Sajmište administrativno prebacivale u Jase­
novac i još k tomu uz male modifikacije čak i umnažale.
Prema usporedbi podataka s mrežnog jasenovačkog popisa i digitalne
inačice komunističkog popisa žrtava rata (L64) može se izdvojiti 8 navodnih
žrtava iz Stare Gradiške i 5 iz Jasenovca rođenih u selima Jasenovac, Mlaka
i Uštica. Među njima većina su djeca do 14 godina starosti. Prema L64 u nje­
mačkim logorima stradalo ih je petero. Od toga Grozda Mačkić, Marija Balać
i Milivoj Radulović u Buchenwaldu. Prvo dvoje su prema napomenama iz
jasenovačkog popisa nestali. Ljubica Salindrija stradala je u Sachsenhausenu,
a Sreten Vuković u Norveškoj. Radivoj Barudžija i Savo Rokić stradali su u

985 https://www.youtube.com/watch?v=S51RwT63asO
986 https://web.archive.Org/web/20190806164500/http:/www.serbianholocaust.org/Stojan%20
Razokrak/stojanrazokrak.html
srpskom logoru Sajmište. Prema L64 Jela Lapčević stradala je u Đakovu, a
djeca Latinka Vuletić, Mladen Vuksan i Branislava Vukmirović umrli su u
Jastrebarskom, Nada Vidaković u Zagrebu, a Jovan Savanović u Mlaki i to
čak indirektno potvrđuju i sami autori jasenovačkog popisa s napomenom
da je stradao kako se navodi ,,u direktnom teroru".
Mlaka

Prema jasenovačkom popisu najviše srpskih žrtava iz okolice Jasenovca

je iz sela Mlaka, ali to nije podudarno s popisima stanovništva prije i nakon
Drugoga svjetskog rata. Da bi se opravdao broj od čak 626 žrtava samo u
logorima Jasenovac i Stara Gradiška, broj stanovnika sela tijekom rata prika­
zuje se znatno većim nego na zadnjem predratnom popisu iz 1931. godine.
To se uglavnom opravdava izuzetno visokim prirodnim prirastom, premda
nema potvrde za takve tvrdnje. Prema nekim podatcima u Mlaki kod Ja­
senovca bilo je 1940. godine 157 kućanstava.987 Prema istom izvoru koji se
poziva na nekakvo istraživanje lokalnog anketnog odbora u selu Mlaka bilo
je tijekom rata 286 stradalih do 14 godina starosti. Međutim, na mrežnom
jasenovačkom popisu iz Mlake je 376 djece starosti do 14 godina. Znači čak
90 stradale djece više i to samo u logorima Jasenovac i Stara Gradiška.
Prema srpskim izvorima možemo izdvojiti dva detalja. Prvo da je u selu
Mlaka navodno bio vrlo visok natalitet i drugo da je većina seljana poubija­
na, a da su pri tomu naročito stradala djeca. Kad se raščlane podatci o dječ­
jim žrtvama do 14 godina starosti i nakon što se ekstrahiraju podatci o očevi­
ma tih dječjih žrtava, dobije se 141 ime oca. To bi značilo da su stradala djeca
u čak 90 % kućanstava iz Mlake. U prosjeku je svaki od potencijalnih očeva
žrtava iz Mlake s jasenovačkog popisa imao 2,42 djece, a medijan je 2. Prema
tim podatcima prirodni prirast nije bio ništa posebno za ono vrijeme. Kada
se pogledaju podatci s popisa stanovništva za selo Mlaka u razdoblju od
1857. do 1910. godine, uočljive su vrlo velike oscilacije broja stanovnika.988 U
razdoblju od 53 godine stanovništvo sela se povećalo samo za 23 %. Najveći
porast u nekom desetljeću između popisa prije Prvog svjetskog rata bio je
13,5 %, a odmah u idućem desetljeću slijedio je veliki pad broja stanovnika
od 10 %. Na zadnjem prijeratnom popisu 1931. godine bilo je 70 stanovnika
manje nego na popisu iz 1910. godine, a na istom popisu iz 1931. godine bilo

987 http://web.archive.org/web/20200118171217/https://sh.wikipedia.org/wiki/Stradanje_sta-
no vnika_sela_Mlaka_i_[ ablanac
988 http://web.archive.Org/web/20200118171232/https://hr.wikipedia.org/wiki/Mlaka_(Jase-
novac)
je točno 60 stanovnika više nego 1869. godine. To je prosječno povećanje u
tom razdoblju od jednog stanovnika na godinu. Po toj logici 1941. godine bi
bilo za očekivati oko 1120 stanovnika u selu.
Prema srpskim izvorima 162 Srbina iz Mlake su deportirana u logore u
nacističkoj Norveškoj i tamo ih je navodno stradalo 117 989 Prema istim izvo­
rima rat je preživjelo samo 145 Srba iz Mlake. Kako se došlo do broja 145?
Ima nekoliko načina, a jedan je da se od 162 deportirana u Norvešku može
oduzeti 117 navodno stradalih i tome dodati okruglih 100. Prema popisu
stanovništva iz 1948. godine u selu je službeno popisan 231 stanovnik, pet
godina kasnije 307, a prema popisu iz 1961. godine bilo je 526, tj. čak 127 %
više stanovnika nego 1948. godine To se ne može objasniti samo prirodnim
prirastom, već primjerice doseljavanjem, tj. povratkom stanovništva depor­
tiranog u Srbiju tijekom rata. Kad bi se uzele u obzir neprovjerene srpske
tvrdnje da je u Mlaki 1942. godine bilo više od 1.200 stanovnika i kada bi
se od toga broja oduzeli stradali u Norveškoj te oni iz jasenovačkog popisa
kod kojih se navodi alternativno mjesto smrti, zatim procjene umrlih pri­
rodnom smrću od 1945. do 1961. godine, unutarnje migracije stanovništva
i pedesetak Hrvata koji su u selu živjeli prije rata, dolazi se do oko 500 po­
tencijalnih žrtava rata. Na jasenovačkom popisu se kod 81 navodne žrtve
iz Mlake navodi da su nestali. Tomu još treba pribrojiti stradale u Srbiji, u
komunističkim gerilcima, četnicima ili one koji se nisu vratili u rodno selo.
To znači da bi po ovomu proračunu potencijalni broj jasenovačkih žrtava iz
Mlake bio znatno manji od 400, a koliko manji, to bi se moglo sigurnije znati
tek nakon nekih budućih znanstvenih istraživanja ove teme. Navodno se u
okolici sela nalaze dvije masovne grobnice990 pa bi bilo zanimljivo znati za­
što jugokomunisti za vrijeme svoje vlasti nisu pokušali s iskapanjima. Za to
nikad nije kasno, osim ako se neki pribojavaju da možda krunice i gumbi s
vojnih odora nisu istrunuli.
Jablanac

U jasenovačkom popisu je 146 navodnih žrtava iz Jablanca. Međutim,

prema nekim podatcima seljaci iz Jablanca su se 5. travnja 1942. „kolektivno
iselili", tj. pobjegli preko Save u zapadnu Bosnu.991 Ako su se kolektivno
iselili, onda je nevjerojatno da je oko trećine stanovnika sela ubijeno u lo­

989 http://web.archive.org/web/20200118171217/https://sh.wikipedia.org/wiki/Stradanje_sta-
no vnika_sela_Mlaka_i_J ablanac
990 Mataušić, 2008., s. 99.
991 http://web. archive. org/web/20200118171217/https://sh.wikipedia. org/wiki/Stradanje_sta-
no vnika_sela_Mlaka_i_J ablanac
goru. Kako se istraživalo i kakvi su sve podatci na jasenovačkom popisu
glede Jablanca, može se vidjeti na primjeru Mihaila Čanka (u napomenama
se navodi alternativno ime Mile) kod kojega se ne zna ni točna godina rođe­
nja 1914.*/1917., ali niti smrti pa se nagađa 1942.*/1943. Međutim, u napo­
menama je najzanimljivije da se u nejasnom kontekstu navodi Jablanac kod
Senja i 1943. godina. Nije jasno radi li se možda o mjestu rođenja ili smrti, ali
svakako se radi o mjestu Jablanac na jadranskoj obali udaljenom skoro 200
kilometara zračne crte od Jablanca na obali rijeke Save. Možda ne treba biti
sitničav jer obala je obala, a savske vode u konačnici uvijek završe u moru,
makar u Crnom.
Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) u
logoru Jasenovac je stradalo 30 seljaka iz Jablanca Jasenovačkog. Prema tom
izvoru svi su stradali najmanje nekoliko mjeseci nakon što se cijelo selo iselilo
u zapadnu Bosnu, a neki od njih čak i u razdoblju od 1943. do 1945. godine.
Prema iskazu Slavka Dobrile u Jablancu je „likvidirano oko 300.000
ljudi, većinom žena".992 Za usporedbu predratni Zagreb je imao manje od
300.000 stanovnika. To znači da bi se u okolici sela Jablanac bez problema
mogli naći dokazi za masovne zločine, pogotovo nad ženama. Zanimljivo je
da komuniste to navodno mega-stratište nije baš zanimalo. Zašto bi ih i zani­
malo kad se i bez toga na jasenovačkom popisu nalaze navodne ženske žrtve
kao primjerice Milan Radulović iz Uštice kod Jasenovca koji je prema jase­
novačkom popisu Srpkinja, a otac „joj" se zove Nada? Ovakvi ridikulozni
podatci u genderističkom stilu su najbolja ilustracija znanstvene neuvjerlji­
vosti jasenovačkog popisa. Inače, prema trojici Srba iz Uštice kod Jasenovca
koji su početkom 1944. godine dali iskaz pred srbijanskim Komesarijatom za
izbjeglice i preseljenike u Beogradu njima se hvalio jedan ustaški vodnik da
je u Jablancu „svojom rukom poklao" najmanje 2.500 ljudi.993 Znači ustaša se
hvali trojici Srba da je poklao 2.500 Srba. Vrlo bizarno. Prema jasenovačkom
mitu prije bi bilo za očekivati da se nekomu drugomu hvali da ih je poklao
2.503.
Stratište ili prihvatilište?

Ljubica Subotić rodom iz Jablanca je 11. lipnja 1945. godine u Zagrebu

dala iskaz pred jugokomunističkom Zemaljskom komisijom za utvrđivanje
ratnih zločina okupatora i njihovih pomagača.994 U trenutku davanja iskaza

992 Miletić 3, dok. br. 224.

993 Miletić 2, dok. br. 310.
994 Miletić 3, dok. br. 237.
maloljetna srpska pravoslavka Ljubica Subotić stanovala je u Zagrebu kod
časnih sestara u katoličkom samostanu Sestara Kćeri Božje ljubavi. Prema
njezinu iskazu majka Anka i sestra Milka su odvedene na rad u Njemačku,
a nije znala sudbinu oca Nikole i braće Ostoje, Save i Stevice. Na mrežnom
jasenovačkom popisu s prezimenom Subotić su dvije Ane i četiri Anke od
kojih se u dva slučaja radi o klonovima koji sudeći prema digitalnoj inačici
komunističkog popisa žrtava rata (L64) nisu stradali u logorima Jasenovac
ili Stara Gradiška. U mrežnom jasenovačkom popisu su dvije Milice Subotić
i 10 Milki Subotić, ali niti jednoj se otac ne zove Nikola. Na mrežnom jaseno­
vačkom popisu su dvojica Nikola od kojih je mlađi navodno rođen 1941., a
stariji 1889. godine. Izvor podataka za tog starijeg Nikolu Subotića su komu­
nistički subnoraši jer inače žrtve istih osobnih podataka nema u digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64). U L64 od četvorice Nikola
trojica ne odgovaraju godinama, a četvrti rođen 1903. godine nije stradao
u logoru. Na mrežnom jasenovačkom popisu su dvojica Ostoja od kojih je
jedan rođen 1919.* godine iz Jablanca, otac mu se zove Nikola, a navodno je
stradao 1943. godine u Staroj Gradiški.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) u dijelu popisanih u Hrvatskoj nema Anke, Milke, Ostoje ni Save (Ni-
kolinog) Subotića. Međutim, u dijelu L64 kod popisanih u Bosni i Herece-
govini nalazi se Ostoja Subotić (1919.) iz Jablanca Jasenovačkog kojem se
otac zove Nikola. On je prema L64 nestao 1942. godine i to sudeći prema
kategoriji ,,NOB i savezničke vojne formacije" najvjerojatnije kao pripadnik
komunističke gerile tzv. partizana. U mrežnom jasenovačkom popisu su tri
žene imenom Sava Subotić i tri muškarca koji se zovu Savo Subotić. Među
tom trojicom je Savo Subotić (1921.) iz Jablanca, otac Nikola, navodno stra­
dao 1943. godine u logoru Stara Gradiška. Jedini izvor podataka je knjiga995
koju su uoči agresije Srba i Jugoslavena na Hrvatsku objavili subnoraši iz
Mlake i Spomen-područje Jasenovac. Prema L64 u dijelu popisanih u Bosni
i Hercegovini Savo Subotić (1921., Jablanac Jasenovački, Nikola) nestao je
1942. godine kao pripadnik komunističke gerile. Knjige koje su služile kao
propagandna priprema u agresiji na Hrvatsku ne mogu se uzimati kao vje­
rodostojan izvor podataka, već samo kao kontrolni faktor u kolopletu jase-
novačkih laži i dezinformacija.
U mrežnom jasenovačkom popisu ne nalazi se Stevo Subotić kojem se
otac zove Nikola, a to je za razliku od slučaja Ostoje i Save Subotića logično
jer je i on prema L64 nestao 1942. godine kao pripadnik komunističke gerile.

995 Dragić, 1989.

Znači prema službenom popisu žrtava rata komunističke Jugoslavije nema
dokaza da je netko iz obitelji Ljubice Subotić stradao u logorima Jasenovac ili
Stara Gradiška. U iskazu Ljubice Subotić je još jedan zanimljiv pokazatelj je
li Jablanac bio stratište ili prihvatilište. Prema zapisniku Zemaljske komisije
Subotić je čula da su u ispražnjeni Jablanac naseljene muslimanske izbjeglice
iz Bosne. Očito je to bilo privremeno rješenje jer su početkom ljeta iste godi­
ne u Jablancu smještene srpske izbjeglice s Kozare. To znači da su Jablanac
i susjedna Mlaka u ratu služili kao prihvatni centri za izbjeglice bez obzira
na nacionalnu pripadnost. Istovremeno ogromno stratište i prihvatilište za
izbjeglice raznih naroda nije baš uvjerljivo.
Srbijanski Komesarijat protiv jasenovačkih komesara

Prema zapisniku iskaza devetnaestorice mještana Jasenovca i susjednog

sela Uštice iz 1942. godine pred srbijanskim Komesarijatom za izbjeglice i
preseljenike u Beogradu navodi se da su ustaše 1941. godine uhitili Gojka
Božičića iz Jasenovca, odveli ga u polje Bročke Jesenine i tamo ga ubili.996
Znači da njegova smrt nema veze s jasenovački logorom. Međutim, prema
jasenovačkom popisu Gojko Božičić ubijen je u logoru Jasenovac, a kao stra­
tište se navodi zatvor. Moglo bi se arbitrirati komu više vjerovati, četnicima
ili partizanima. Jedni i drugi su „antifašisti", ali podatci im se toliko razli­
kuju da Gojku Božičiću nema mjesta na jasenovačkom popisu. Prema istom
zapisniku Mojsije Poznanović je odveden u listopadu 1941. godine i istog
dana ubijen, a prema napomenama iz jasenovačkog popisa on je „otjeran
8.9.1941". Znači vremenska razlika u podatcima je oko mjesec dana, ali pre­
ma iskazu u srbijanskom Komesarijatu njegova smrt nema veze s logorom
Jasenovac. Mirko Poznanović s jasenovačkog popisa rođen je 1912. godine
u Uštici kod Jasenovca, otac Mojsije, a navodno je obješen* 1944. godine u
Jasenovcu. U napomenama se navodi da je 10 godina mlađi, tj. da je rođen
1922. godine. U već prije spomenutom zapisniku iz srbijanskog Komesarijata
spominje se i Mojsijev sin Mirko. On je bio priveden zajedno s ocem, a zatim
je odveden u logor Krapje u kojem je bio tri mjeseca i onda je pušten. Ako je
pušten 1941. godine, nije baš jasno zašto bi ga ustaše ubili, objesili ili što već
tek tri godine kasnije (osim ako se nije pridružio četničkim ili komunističkim
teroristima). Ne može se sa sigurnošću tvrditi, ali kao da je netko godinu
puštanja iz logora 1941. godine pretvorio u morfološki sličnu godinu smrti
1944. U istom iskazu navodi se da je u Jasenovcu kod kuće ubijen Gavro
Borojević, sin Jovana. U jasenovačkom popisu nalazi se Gavro Borojević, sin
Jovana, ali navodno iz okolice Prijedora. Zanimljivo je da se u napomenama

996 Miletić 1, dok. br. 110.

navodi da je stradao u Zemunu, tj. u logoru Sajmište. Koincidentno u jaseno-
vačkom popisu nalazi se 11 navodnih žrtava čija imena odgovaraju imenima
članova obitelji Jovana Borojeviča iz Jasenovca. Stječe se dojam kao da su se
koristila sva raspoloživa imena ne bi li se umjetno povećao popis.
Istina je laž

Baš kao i u Orwellovu Ministarstvu istine i u komunizmu istina je laž,

a laž je istina. Prema tomu malo istine je velika laž. Ukratko, mini-istina je
maksi-laž. U zapisniku iskaza Đure Ilinčića pred srbijanskim komesarijatom
za izbjeglice i preseljenike u Beogradu iz ožujka 1942. godine navode se neka
imena Srba iz mjesta Jasenovac koji su u siječnju 1942. godine otjerani u logor
Stara Gradiška.997 Među spomenutima su primjerice Savka Sestanović stara
80 godina i Mara Radulović za koju nije navedena starost. Na jasenovačkom
popisu nalazi se Mara Radulović iz Jasenovca stradala u logoru Jasenovac,
ali 1941. godine, znači godinu prije nego što je otjerana u Staru Gradišku.
U napomenama se bez dodatnih objašnjenja navodi i alternativno prezi­
me Košić. Slučaj Savke Sestanović spada u jasenovačku zonu sumraka gdje
vrijeme, mjesto i zdrav razum nisu važni. Naime, na jasenovačkom popisu
nalazi se Jelisaveta Krnjaić iz Jasenovcu susjednog sela Uštice. Navodno je
rođena 1867.* godine i otac joj se navodno zove Nikola*, a stradala je navod­
no u Staroj Gradiški. Navodno zato jer su sva tri podatka od autora popisa
označena kao nepouzdani. Međutim, u napomenama piše da se radi o Sav-
ki Sestanović rođenoj 1870. godine. Možda bi se moglo reći da je Savka od
milja Jelisaveta, ali u napomenama se kod Savke Sestanović navodi potpu­
no drugo ime oca Ivan, a ne Nikola. S obzirom na vrlo visoku životnu dob
Jelisavete Kranjajić/Savke Sestanović, malo je vjerojatno da je u razdoblju
između davanja iskaza u Beogradu i navodnog ubojstva u bilo kojoj kombi­
naciji preudajom došlo do promjene prezimena. Ovakva čuda na popisu ne
mogu se opravdati bezazlenim pogrješkama ili blaženim neznanjem. Kako
je od Savke Sestanović nastala jasenovačka žrtva Jelisaveta Krnjajić moraju
odgovoriti autori popisa.
Udane žene djevojačkih prezimena

Na jasenovačkom popisu brojni su slučajevi problematičnih identiteta

kod navodnih ženskih žrtava. Primjerice, u nekim slučajevima navedena su
njihova djevojačka prezimena, a tek se eventualno u napomenama mogu vi­
djeti njihova prezimena nakon udaje. Dodatan problem je umnažanje žrtava

997 Miletić 3, dok. br. 45.

tako da su istovremeno na popisu kombinacije istog imena i djevojačog pre­
zimena, ali i s prezimenom nakon udaje. U drugim slučajevima alternativna
imena i prezimena iz napomena potpuno su različita od onih navedenih u
popisu. Samo glede Jasenovca i okolnih sela takvih slučajeva problematičnih
identiteta ima 255 od sveukupno 706 navodnih ženskih žrtava.
U samo četiri slučaja se prema napomenama može zaključiti da se radi o
promjeni prezimena zbog udaje. Međutim, samo kod Anđelije Stanivuković
u napomenama piše „rod. Čanak". U tri slučaja kod žrtava u popisu se na­
vode djevojačka prezimena, a u napomenama se navode prezimena nakon
udaje. Primjerice, kod Milke Borović piše da je udana Kotur, kod Ane Mikić
udana Radulović, a kod Milice Božičić udana Jakovljević. Znači u popisu
se ne navode prezimena kakva moraju biti u dokumentima, već djevojačka
prezimena. To je vrlo čudan i na prvi pogled nelogičan postupak. Međutim,
ima logike i za takve naizgled nelogične postupke. Razlog za ovakvu čudnu
i na prvi pogled nelogičnu konstrukciju moglo bi biti to što za sve tri gore
navedene žrtve u jasenovačkom popisu postoje istoimene žrtve. Primjerice,
na popisu se nalaze Milica Jakovljević iz Ratkovca kod Nove Gradiške. Ime
oca i godina rođenja nisu navedeni. Zatim Milka Kotur iz Sovjaka kod Bo­
sanske Gradiške. Ime oca nije navedeno. Čak su tri ekvivalenta za Anu Mikić
udanu Radulović koja je prema popisu nestala 1942. godine u logoru Stara
Gradiška. To su Anka Radulović iz okolice Podgorača. Ime oca nije navede­
no. Zatim Anka Radulović rođena 1887. godine iz Kupljenskog kod Vojnića,
otac Marko, stradala 1942. godine u logoru Stara Gradiška. Treća je Anka
Radulović, isto ime oca, mjesto rođenja, mjesto smrti i godina smrti kao kod
prethodne, a jedina bitna razlika je u godini rođenja.
Ovo su samo primjeri koji se mogu povezati s navodnim žrtvama iz
mjesta Jasenovac i iz okolnih sela, ali brojni su slični primjeri na jasenovač­
kom popisu vezani za druga mjesta. Prema navedenim slučajevima ovo bi
mogla biti jedna od metoda za umnažanje broja žrtava na popisu. Ovakvi
slučajevi mogli bi se opravdavati već legendarno prečestim slučajnostima
iz jasenovačkog popisa, međutim, kako objasniti da je Angelina Bobsija pre­
ma napomenama popisa u stvari Angelika Novotni? Isti slučaj je kod Marije
Kovačević koja je prema napomenama u stvari Gospava Ljubišić. Osim toga
nije iz Jasenovca, već iz Novske i prema napomenama ona je nestala, znači
da joj se ne zna sudbina. Danica Stanić je prema napomenama u stvari Ja­
goda, a pretpostavljeni otac nije Ilija, već Saja. Kao da je neki popisivački
doktor Frankenstein sastavljao podatke. Nadalje, kod Magdalene Bačić se u
napomenama prema sva četiri izvora navodi da se radi o Mandi Kelić. Ako je
prema svim izvorima Manda Kelić, iz čije mašte je izronila Magdalena Bačić?
Sudeći prema ovim primjerima velki dio popisa može se svesti na stih čudni
ljudi čudnog imena.

Srbi u jasenovačkom mitu i elementarna logika

Elementarna logika ima malo dodirnih točaka s podatcima iz jaseno-
vačkog popisa jer da ima, na popisu ne bi bilo žrtava s nekoliko identiteta
i skoro istovremeno stradalih na više lokacija. Slučajnosti bi bile izuzetak,
a ne pravilo. Navodne žrtve iz područja izvan Nezavisne Države Hrvatske
sigurno bi bježale iz nje, a prema jasenovačkom popisu ispada kao da su
žrtve same hrlile u Jasenovac. Prema popisu može se zaključiti da su ustaše
dovodili žrtve iz mjesta udaljenih stotinama kilometara samo da bih ih ubili
u Jasenovcu, kao da ih nisu mogli ubiti na licu mjesta ili pokraj neke jame
ili žive zazidati u rudniku kao što su radili Titovi partizani. Prema jugoko-
munističkoj povijesti ispada da ustaše nisu neproduktivno gubili vrijeme na
transport, danas bi se raspravljalo ne o desecima ili stotinama tisuća žrtava,
već bi se licitiralo milijunima. Uostalom, neke od srpskih procjena već su
debelo premašile broj od milijun žrtava. U svemu tomu problem je da broj
zemnih ostataka u svim dosadašnjim iskapanjima iznosi 0,2 do 0,4 % od tih
procjena, tj. oko 3 % od broja imena na jasenovačkom popisu.
Kako bi se umno reklo, iskoristit ćemo proturječje kao pokretač dijalek­
tičkog napretka da ne bude kao do sada pa ako popis ne odgovara logici,
tim gore po logiku. Kad smo već kod Hegela, slijedi kolaž - teza, antiteza i
sinteza.
Bipolarni poremećaj

Vrlo je zanimljiv slučaj Joce Gluvakovića (1893.*), Srbina navodno stra-

dalog u Donjoj Gradini* 1943.* godine. Podatci o stratištu i godini rođenja i
smrti označeni su od autora mrežnog jasenovačkog popisa kao nepouzdani.
Prema napomenama mrežnog jasenovačkog popisa Joco Gluvaković u stvari
je Jovan Gertler ili Glater, Židov iz Velikog Nabrđa kod Đakova, rođen 1872.
godine, stradao 1942. godine. Treba napomenuti da se na jasenovačkom po­
pisu nalazi i Ivan Gartner rođen 1876. godine, Židov iz Đakova, alternativno
prema napomenama iz Osijeka, a kod dvoje Gartnera iz Osijeka navodi se i
alternativno prezime Gertler. Na temelju podudarnosti navedenih podataka
moglo bi se zaključiti da su Joco Gluvaković i Ivan Gartner klonovi. U digi­
talnom arhivu Yad Vashema nalaze se Jovan Gertler i Ivan Gartner, obojica
su živjeli u Zagrebu i stradali su u Jasenovcu, ali jedini podatci o toj „dvoji­
ci" su iz Spiska žrtava rata, srbijanske inačice komunističkog popisa žrtava iz
1964. godine, tako da nema potvrde iz nepristranih izvora da se radi o stvar­
nim žrtvama. Međutim, u Yad Vashemu se koincidentno nalazi Ivica Gertner
iz Krnjače u Srbiji, ubijen u logoru Sajmište pa se može pretpostaviti da bi to
mogao biti predložak za neke jasenovačke žrtve.
Područje Ozrena između Doboja i Tuzle poznato je kao četničko upo­
rište. Bosansko Petrovo Selo ili sukladno prema naputcima novog srpskog
memoranduma Petrovo je područje na sjevernoj strani Ozrena. Na mrežnom
jasenovačkom popisu nalazi se 318 Srba s tog područja. Analiza je pokazala
da se na popisu nalaze minimalno 662 žrtve ekvivalentnih imena i prezime­
na s navodnim žrtvama s područja Bosanskog Petrovog Sela. Kao i u broj­
nim drugim slučajevima to bi se bez obzira na brojnost podudaranja moglo
proglasiti pukom slučajnošću, međutim, u nekim slučajevima podudarnosti
u podatcima su takve da prelaze u razumnu sumnju da se radi o manipulira­
nju podatcima. Primjerice, na jasenovačkom popisu je Mihajlo Polugić rođen
nepouzdano određene 1915.* godine iz Sočkovca kod Bosanskog Petrova
Sela, tj. Petrova prema memorandumskoj terminologiji koja se upotreblja­
va u mrežnom jasenovačkom popisu. Prema popisu ubijen je također ne­
pouzdano određene 1942.* godine u Jasenovcu. U napomenama se navode
alternativne godine rođenja (1907.) i smrti (1945.). Već razlika u godinama
ukazuje da se radi o nagađanju ili o manipulaciji podatcima. Međutim, u na­
pomenama se navodi i „Gračanica, G. Lohinja" i to bez da je mjesto rođenja
označeno kao nepouzdan podatak. U ekstremnom slučaju i to bi se moglo
tumačiti kao slučajna podudarnost, međutim, u jasenovačkom popisu nalazi
se još jedan Mihajlo Polugić i to baš iz Gračanice gdje je rođen 1942. i ubijen
iste godine u Jasenovcu. Podudarnosti imena, prezimena i lokacije (Grača­
nica) daju potpuno drugi smisao jasenovačkim „slučajnostima". Prema na­
vedenom moglo bi se posumnjati da su jasenovačke „slučajnosti" neka vrsta
bipolarnog poremećaja u poimanju svijeta. Ne čudi da se istina iz takvog
„slučajnog" poimanja svijeta u stvarnosti pokaže kao laž.
Žrtve izvan Nezavisne Države Hrvatske

U jasenovačkom popisu je oko 500 Srba koji su iz Srbije, Crne Gore te

iz područja koja su za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila pod talijanskom i
mađarskom okupacijom ili pod njemačkom vojnom upravom kao npr. Ost-
syrmien. S tog potonjeg područja u jasenovačkom popisu je 315 navodnih žr­
tava. Sto se tiče područja istočnog Srijema pod njemačkom vojnom upravom
tzv. Ostsyrmien, treba obratiti pažnju na vremenski okvir. Istočni dio Srije­
ma je nominalno bio dijelom Nezavisne Države Hrvatske, ali ga je iz vlastitih
sigurnosnih i strateških razloga Treći Reich držao pod svojom upravom.998

998 http://web.archive.org/web/20200114035752/https://hr.wikipedia.org/wiki/Nezavisna_
Dr%C5%BEava_Hrvatska
Nijemci su hrvatskoj vlasti tek krajem 1941. godine pod određenim uvjetima
dopustili djelovanje na krajnjem istoku Srijema.999 Logor Jasenovac, tj. Bači-
ćeva ciglana počeo je s radom sredinom studenoga 1941. godine. To znači da
je 1941. godine bilo oko mjesec dana vremena da se nekoga dovede iz oko
300 km udaljenog dijela Srijema u Jasenovac i tu usmrti, a logor smrti Sajmi­
šte u sklopu okupacijskog područja Ostsyrmien1000 bio je udaljen od neko­
liko stotina metara do najviše tridesetak kilometara od većine mjesta u tom
području. Ako se mislilo poubijati te ljude, to se moglo učiniti u obližnjem
logoru Sajmište ili eventualno u Hrvatskoj Mitrovici ili u njemačkom logoru
u Vinkovcima, a ne u dalekim logorima kao što su Stara Gradiška ili Jase­
novac. Međutim, prema dopisu Ministarstva vanjskih poslova Nezavisne
Države Hrvatske od 27. studenog 1941. godine u svezi iseljavanja Srba iz
Hrvatske u Srbiju, a koji su se zatekli u logorima u trenutku prekida daljnjih
transporta, može se steći potpuno drukčija slika o tadašnjim događanjima. U
tom dopisu navodi se da je trebalo biti iseljeno 3.000 Srba, ali da je preseljeno
samo 500, a ostali su pušteni kućama.1001 To ukazuje da je namjera bila riješiti
se nepouzdanih Srba preseljenjem u Srbiju, a ne dovođenjem Srba iz Srijema
u Jasenovac da bi ih se likvidiralo. Treba ponovno napomenuti da je u Srbiju
tijekom rata deportirano između 120.0001002 i 180.000 Srba.1003
Zanimljivo je da je među Srbijancima s jasenovačkog popisa tek dio njih
iz Beograda, a ostali su iz srbijanske provincije, primjerice iz Aranđelovca,
Čačka, Despotovca, Knjaževca, Obrenovca, Ljiga, Bajine Bašte i Crne Trave.
Velikim dijelom radi se o mjestima s juga Srbije. Primjerice, Crna Trava se
nalazi u južnoj Srbiji na bugarskoj granici. Treba imati na umu da su Titovi
partizani imali strašne gubitke na srijemskoj fronti, a pogotovo postrojbe iz
južne Srbije. Zanimljivo je da su među jasenovačkim žrtvama i Srbi iz Bora
u kojem je bio radni logor te Beograda, Niša i Sapca u kojima su bili logori
smrti. Usput, kao jedna od šest žrtava iz Sapca navodi se Aleksandar Lolić
navodno stradao 1945. godine kod kojega u napomenama popisa piše da
se radi o zarobljenom partizanu. Među stradalim Srbima iz Crne Gore je
Darko Keić rodom iz Pljevlja. Međutim, u Crnoj Gori nema prezimena Keić/
Kejić.1004 Naravno, u teatru apsurda uvijek se može reći da je bio jedan i baš
njega ubiše ustaše.

999 Jelić-Butić, s. 85.-86.

1000 http://web.archive.Org/web/20200118172011/https://de.wikipedia.org/wiki/Zemun
1001 Miletić 2, dok. br. 30.
1002 Ibid., dok. br. 1.
1ооз _ Butić, s. 170.
1004 http://web.archive.Org/web/20200118171850/http://www.montenegro.org.au/K.html
Ostsyrmien

Zanimljivo da je od 315 jasenovačkih žrtava iz istočnog Srijema, tj. Ost-

syrmiena njih čak 106 navodno ubijeno 1944. godine, a njih 20 1945. godine.
U Srijemu su se tijekom 1944. i 1945. godine vodile teške borbe s desetcima
tisuća poginulih. Ako se nekoga mislilo ubiti, ne bi ga se vodilo stotine kilo­
metara do Jasenovca, već bi se to do jeseni 1944. godine moglo bez suvišnog
i dugotrajnog transporta učiniti u srpskom logoru Sajmište, a nakon toga na
licu mjesta bilo gdje u Srijemu. Objašnjenje prema kojem su te navodne žr­
tve već prije dovedene u logor negira jugokomunističko-srpski prikaz logora
Jasenovac kao logora smrti, tj. stratišta u koji su ljudi dovođeni samo zato
da bi bili likvidirani. Ako je to tako, zašto bi netko godinama držao logoraše
na životu? Da su imena žrtava iz istočnog Srijema skupljena po znanstveno
upitnim kriterijima, pokazuju primjeri iz samog popisa kod žrtava za koje ni
sami autori popisa nisu sigurni jesu li stradale 1945.* ili 1944. godine. Osim
godina smrti problematična su i mjesta smrti. Primjerice, prema napomena­
ma kod Smilje Kostić navodi se da je stradala u Njemačkoj, a kod Radinke
Vujić mjesto smrti ,,u logoru*" označeno je kao nepouzdan podatak, a u na­
pomenama piše da se radi o zarobljenoj partizanki.
Na jasenovačkom popisu ima žrtava koje nominalno nisu iz Srijema,
već iz drugih dijelova Hrvatske, ali kao da su nastale na temelju predloška
žrtava koje su smaknuli Titovi partizani. Primjerice, na jasenovačkom po­
pisu nalazi se Lazo Paunović iz okolice Bjelovara kod kojeg se navode čak
tri različite godine rođenja (1881.*, 1880., 1867.) i smrti (1941., 1942., 1944.),
a koincidentno se na popisu stradalih od partizana u Srijemu nalazi Lazar
Paunković (1890.) strijeljan od partizana 1944. godine pod optužbom da je
„kolaborant/agent".1005 Sličan slučaj je kod Stevana Radakovića s jasenovač-
kog popisa rođenog 1916. godine u okolici Hrvatske Kostajnice, a navodno
ubijenog u Jasenovcu 1944. godine. Tim podatcima izvor su nekakve popi­
sne liste Radne grupe za prikupljanje podataka o palim borcima i žrtvama
fašističkog terora na području općine Hrvatska Kostajnica. Ovaj poprilično
opskurni izvor podataka nastao nedugo nakon tzv. hrvatskog proljeća pojavio
se na mrežnom jasenovačkom popisu tek 2017. godine. Koincidentno jedan
Stevan Radaković, Hrvat iz Sida u Srijemu, po zanimanju kovač strijeljan je
od partizana kao ratni zločinac u Novom Sadu 2. siječnja 1945. godine.1006

1005 https://web.archive.Org/web/20220408123912/http://www.otvorenaknjiga.komisijal944.
mpravde.gov.rs/cr/okrug/07/80497/7092.htm
1006 https://web.archive.Org/web/20220408124206/http://www.otvorenaknjiga.komisijal944.
mpravde.gov.rs/cr/okrug/07/80497/34956.htm
Bilokacijsko umiranje u Jasenovcu i prihvatilištu
Izvor podataka koji JUSP Jasenovac navodi za većinu navodnih žrta­
va u mrežnom jasenovačkom popisu je Popis žrtava Drugoga svjetskog rata
Saveznoga zavoda za statistiku komunističke Jugoslavije iz 1964. godine
(SZSJ64). Jednu njegovu inačicu moguće je pronaći na mrežnim stranicama
Muzeja žrtava genocida u Beogradu (MG64). Kao što je već rečeno u pret­
hodnim člancima i kao što je već na primjerima iz drugih izvora pokazano,
JUSP Jasenovac iz nekog razloga kao žrtve Jasenovca navodi i ljude za koje
komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine jasno navodi da nisu stradale
u Jasenovcu. U mrežnom jasenovačkom popisu je pravilo da ako se prema
nekom drugom izvoru radi o jasenovačkoj žrtvi, tada se odbacuju ili igno­
riraju podatci iz njihova glavnog izvora komunističkog popisa žrtava rata
(SZSJ64). Međutim, kad se u nekom drugom izvoru navodi da osoba nije
stradala u Jasenovcu, a primjerice prema komunističkom popisu žrtava rata
se navodi suprotno, JUSP Jasenovac tu osobu i dalje navodi kao žrtvu. Očito
postoje dvostruki kriteriji. Povećanje popisa može, smanjenje nikako ili samo
onda kad im dalje držanje na popisu nekih žrtava nanosi ogromnu štetu. Mi­
sli se na štetu prvenstveno hinjenom znanstvenom pristupu koji za javnost
kroz egzemplarne primjere postaje razvidno pseudoznanstveni, a temeljem
toga stvara se za kreatore mrežnog jasenovačkog popisa opasna šteta zbog
mogućnosti gubitka političke potpore bez koje ne bi niti bilo jasenovačkog
popisa u obliku u kakvom je sada.
Primjerice, samo iz gore navedenih razloga su s popisa maknuti diplo­
mat Stanko Nick koji je preživio rat i splitska slikarica Tina Morpurgo ubije­
na u Srbiji. Nadalje, postoje i slučajevi kad je komunistički popis žrtava rata
(SZSJ64) naveden kao jedini izvor, međutim ti navodi iz mrežnog jasenovač­
kog popisa ne odgovaraju podatcima iz navedenog izvora pa se, kako se čini,
radi o (ne)običnoj falsifikaciji izvornih podataka. Zbog važnosti ovakve više
nego očite vrste prijevare, spomenutoj falsifikaciji je na kraju teksta posebno
posvećen manji odlomak. Od brojnih novih lažnih ili u svakom slučaju dvoj­
benih žrtava koje je moguće pronaći analizom ovakvih slučajeva, u ovom
će tekstu tema biti neke od navodnih dječjih jasenovačkih žrtava. O tomu je
jednim dijelom još u srpnju 2016. godine u pismu Hrvatskom tjedniku pisao
Davor Glasnović, ali bez navođenja izvora podataka.
Postoji više djece za koju se u inačici komunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine iz srbijanskog Muzeja genocida (MG64) navodi da su umr­
la u zagrebačkim prihvatilištima, ali ih se ipak na mrežnom jasenovačkom
popisu navodi kao jasenovačke žrtve. Ljuba Dragić, rođena 1938., otac Rade,
mjesto rođenja Gornja Gradina u općini Bosanska Dubica. Bosiljka Marković
(1940., Mile, Stara Krivaja). Nevenka Mujadin (1933., Mi tar, Mali Grđevac).
Zdravko Popovic (1939., Mile, Stara Krivaja). Dušan Ujić (1936., Ilija, Mali
Grđevac). Milan Ujić (1938., Ilija, Mali Grđevac). Ljuban Vidović (1938., Pero,
Gunjevci) - kod njega u napomenama piše *Rogatica, Cavčići. Čavčići su
muslimansko selo blizu Drine u istočnoj Bosni kod Zepe. Vidosava Misimo-
vić (1932.*, Stojan*, Jablanica) - u napomenama jasenovačkog popisa navodi
se mjesto rođenja Sovjak kao i u „izvorniku". Sovjak i Jablanica su susjedna
sela. Zivko Buletinac (1940., Srban, Paučje). Podatak iz izvornog komunistič­
kog popisa žrtava rata iz 1964. godine „pojačan" je izjavom iz 2008. godine.
To dosta govori o pouzdanosti tih izjava.
Ova djeca umrla u prihvatilištima u Zagrebu na jasenovačkom popisu
navode se kao žrtve iz Stare Gradiške: Nikola Alavuk (1940., Milan, Hum
Većinski), Bosiljka Blanuša (1942., Dušan, Kalenderi), Milenko Blesić (1937.,
Marko, Cimiroti), Đuro Bosanac (1938., Stevo, Lađevac), Ana Brkanović
(1939., Đuro, G. Obrijež). Savo Brkanac (1935.*, Duka, Kukunjevac). Milica
Brkić (1938., Petar, Gejkovac), Marica Crnobrnja (1941., Vaso*/Veso, Stara Kri­
vaja), Zivko Marjanović (1930., Dragić, Maljevac), Adam Pešut (1942., Vaso,
Petrinja). Stevo Radović (1930., Nikola, Mala Paukova), Mileva Reljanović
(1941., Savo, Vojskova). Ovo nisu jedini slučajevi lažnih dječjih jasenovačkih
žrtava koji se mogu prikazati obradom spomenutih izvora podataka, ali su
najjednostavniji za navesti u smislu da se potpuno podudaraju svi podaci.
Za četvero male djece iz okolice Bosanskog Broda u inačici komunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine (MG64) navodi se da su umrli u prihvatili­
štima u Zagrebu. To su: Bosa Đurić (1941., Aleksa, Brusnica Mala), Simeuna
Jakovljević (1940., Tomo, Klakar Donji). Ljubica Vasilić (1939., Andrija, Kla-
kar Donji) i Mara Vukman (1940., Bogdan, Klakar Gornji). Svi se nalaze na
jasenovačkom popisu i godina smrti je označena kao nepouzdana, ali unatoč
tomu u napomenama je naveden navodno točan datum kad su ubijeni u Ja­
senovcu. To je 22. rujna 1942. godine prema podacima preuzetim iz knjige
izdane u Srbiji 2005. godine.1007
Osim prihvatilišta u Zagrebu postoje i druga mjesta gdje su umirale na­
vodne dječje jasenovačke žrtve i u nastavku slijede neki primjeri. Bosiljka
Samardžija (1937., Savo, Samardžije) je prema izvorniku na koji se pozivaju
autori jasenovačkog popisa, tj. prema komunističkom popisu iz 1964. go­
dine (SZSJ64) umrla u logoru u Sisku, a rođena je u Samardžijama koje su
susjedne selu Turjak. Zanimljivo je da se u napomenama navode još dva al­
ternativna mjesta smrti Novska i Mlaka što ukazuje da se radi o nagađanju

1007 Pantić, 2005.

ili o manipulaciji podacima. Nada Kovačević (1935., Đorđija, Jablanica kod
Bosanske Gradiške) je prema jasenovačkom popisu stradala 1942. godine u
Staroj Gradiški, a prema podacima iz inačice komunističkog popisa iz 1964.
godine (MG64) umrla je u logoru Sisak. U napomenama mrežnog jaseno-
vačkog popisa navodi se vrlo zanimljiv podatak o pretpostavljenom mjestu
smrti „Kajzerica". Kajzerica je gradska četvrt u južnom dijelu Zagreba kod
velesajma i hipodroma. Tamo je nekada bilo vojno vježbalište, a za vrijeme
Drugoga svjetskog rata i mjesto za prihvat izbjeglica pa tako i onih s Kozare.
U navedenim primjerima vidi se da su čak i izbjeglice poslane u druge kra­
jeve Hrvatske pa i u Zagreb stavljene na jasenovački popis. Vjerojatno autori
nisu znali gdje je Kajzerica i da se radi o dijelu Zagreba ili ih nije bilo briga
za istinu.
Nisu to jedini kozarački deportirci koji su se našli na jasenovačkom po­
pisu. Brat i sestra Dragutin Babić (1938., Spasoje, G. Podgradci) i Vukosa-
va Babić (1937., Spasoje, G. Podgradci) prema podacima iz komunističkog
popisa iz 1964. godine na koje se pozivaju autori jasenovačkog popisa nisu
stradali u Jasenovcu, već pri deportaciji u Kostajnici. Noskovačka Dubrava
je selo uz Dravu na granici s Mađarskom, nalazi se u općini Čađavica sjever­
no od Slatine.1008 Tijekom Drugoga svjetskog rata u selu je živjelo oko 200
stanovnika. Selo je udaljeno skoro 100 km zračne linije od Jasenovca. U selu
žive Hrvati i Srbi, potonjih je nešto više. To znači da su se izbjeglice s Koza­
re smještale i u hrvatskim selima s pretežno srpskim stanovništvom. Slične
primjere se može naći i u požeškom kraju u Sloboštini, susjednim Perencima
itd. Umrli tijekom deportacije u Noskovačku Dubravu, a navedeni kao ubi­
jeni u Jasenovcu 1942. godine su: Milan Janković (1942., Mirko, Demirovac
kod Bosanske Dubice), Radojka Bezbradica (1942., Stevo, Rakovica kod Bo­
sanske Dubice), Ranko Priča (1942., Nedeljko*, Orahova kod Bosanske Gra­
diške) - u napomenama jasenovačkog popisa navodi se alternativno žensko
ime oca (roditelja) Nevenka.
Prema inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (MG64)
ovo su osobe koje su stradale pri deportaciji u Požegu, a navode se kao žr­
tve u mrežnom jasenovačkom popisu: Kosa Bakić (1938., Nikola, Gašnica/Bi-
strica), Milka Bakić (1936., Nikola, Gašnica/Bistrica), Janja Janjetović (1937.,
Stanoje, D. Podgradci), Milan Galić (1938., Ostoja, G. Jurkovica), Milenko
Klincov (1939., Miloš, Elezagići), Dušanka Klincov (1932., Stevo, Elezagići).
Stevka Milaković (1938., Dušan, Elezagići) - kod nje i u napomenama jase-

1008 https://web.archive.Org/web/20190317202029/https://hr. wikipedia.org/wiki/Noskovač-

ka_Dubrava
novačkog popisa piše da je stradala u ,,S. Požegi". To znači da autori popisa
znaju za ove podatke, ali očito imaju svoje motive za povećanje jasenovač-
kog popisa. Dalje su to: Nikola Kotur (1940., Stojan, Gašnica), Ranko Vidović
(1939., Lazar, Gašnica), Miladin Vidović (1933., Tomo, Gašnica), Mirko Laloš
(1941., Milan, G. Jurkovica), Vaso Laloš (1935., Gojko, G. Jurkovica), Milan
Laloš (1937., Vaso, G. Jurkovica). Za Savu Desančića (1938., Nikola, G. Pod-
gradci) u jasenovačkom popisu su kao mjesto rođenja navedeni D. Podgrad-
ci, a slično vrijedi i za Vašu Desančića (1934., Nikola, G. Podgradci) kojem su
u jasenovačkom popisu također navedeni D. Podgradci kao i kod prethod­
nika, ali u napomenama su osim alternativnog podatka o mjestu stradanja u
Požegi još i dvije različite godine rođenja. Tu treba spomenuti i Dmitru Ri-
stić (1934., Branko, Miljevići) za koju komunistički popis žrtava rata iz 1964.
godine navodi da je stradala prilikom deportacije, a ne u Jasenovcu ili Staroj
Gradiški.
U mrežnom jasenovačkom popisu se kao žrtva navodi Radovan Jerinić
(1924.*). Izvor podatka je inačica komunističkog popisa žrtava rata iz 1964.
(SZSJ64). U napomenama se navodi alterantivna godina rođenja 1920. i mje­
sto smrti Slavonska Požega. Potvrdu za te podatke iz napomena mrežnog
jasenovačkog popisa može se naći u digitalnoj inačici komunističkog popisa
žrtava rata (L64) prema kojoj je Rade Jerinić ubijen u Slavonskoj Požegi 24.
kolovoza 1941. godine odnosno u vrijeme kad su tek prvi logoraši počeli sti­
zati u male efemerne logore Bročice i Krapje i kad još nije bilo logora Jaseno­
vac u Bačićevoj ciglani. Jela Subotić (1938., Ostoja, Vrbaška) u napomenama
ima navedeno alternativno mjesto smrti Sloboština i za pretpostaviti je da se
ne radi o gradskoj četvrti u južnom dijelu Zagreba, već o istoimenom selu
zapadno od Požege tada pretežno naseljenom Srbima.
Prema srpskim podacima u srpnju 1942. godine na požeško područje su
u 155 vagona dovedene izbjeglice s Kozare.1009 Može se procijeniti da bi se u
tom slučaju moglo raditi o oko 10.000 ljudi. Prema istom izvoru bojnik Lubu-
rić je naredio da se s izbjeglicama ima oštro postupati pa se zatim pojašnjava
da to u stvari znači da im se ne smiju „(...) davati propusnice za kretanje, izuzev
onih koji su se prijavili za rad u Njemačkoj".1010 Prema srpskim tvrdnjama u selu
Sloboština kod Požege 16. kolovoza 1942. godine ubijeno je 1.368 izbjeglica s
Kozare. Te podatke navodno je utvrdila nekakva jugokomunistička „komisija

1009 https://web.archive.org/web/20190317202412/http://jadovno.com/arhiva/ostala-stratish-
ta/articles/slobostina-16-08-1942-mucenistvo-srpske-nejaci-sa-kozare.html
1010 https://web.archive.org/web/20190317202412/http://jadovno.com/arhiva/ostala-stratish-
ta/articles/slobostina-16-08-1942-mucenistvo-srpske-nejaci-sa-kozare.html
Vrhovnog suda Hrvatske u drugoj polovini 1946."1Ш Prema sličnim izvorima
radi se o 1.165 izbjeglica i 203 srpska seljaka iz sela kod Požege.1012
U te podatke se može s pravom sumnjati jer su slična komunistička po­
vjerenstva „utvrdila" razne stvari pa i da je u Jasenovcu ubijeno oko 700.000
uglavnom Srba. Međutim, jedan podatak o 62 strijeljana partizana 16. kolo­
voza 1942. godine u Sloboštini je indikativan za cijeli slučaj.1013 Naime, na­
vodno je od sredine srpnja 1942. dolaskom partizana iz „Bosanske krajine"
intenzivirana je partizanska aktivnost u požeškom kraju. Tako se navodi da
su partizanske postrojbe do sredine kolovoza 1942. godine „oslobodile oko 210
sela na Psunju, Papuku i Krndiji, (...) i gotovo onemogućile sav promet između
Pakraca, Slavonske Požege i Našica."1014 Prema tim podacima partizani su 11.
i 12. kolovoza 1942. godine održali savjetovanje vojnih i partijskih rukovo­
dilaca, a nakon savjetovanja 16. kolovoza 1942. godine reorganiziran je Prvi
slavonski NOP odred u Prvi i Drugi slavonski partizanski odred.1015 Znači
po tim podacima paradoksalno, dok navodno ustaše „kolju" srpsku "nejač"
u tisućama i strijeljaju desetke partizana, njihovi vojni i partijski rukovodioci
sastanče, reorganiziraju odred, hvale se kako su oslobodili čak preko 200 sela
i da drže pod kontrolom sjeverni i zapadni dio požeške kotline i to baš onaj
kraj u kojem se navodno događa pokolj. To je tipičan komunistički karikatu-
ralni prikaz povijesti.
Postavlja se pitanje zašto je ubijeno „samo" 1.165, tj. 1.368 izbjeglica s
Kozare ako ih je dovedeno možda i oko 10.000? Zašto bi ih dovodili čak do
Požege da bi ih se tu ubilo kad su u neposrednom susjedstvu Kozare prema
komunističkim podacima postojali „logori smrti" Jasenovac i Stara Gradiš­
ka? U stvari da se htjelo, najednostavnije je bilo ostaviti ih da pomru od gladi
i bolesti u šumama Kozare ili ih tamo poubijati, a ne brinuti se o njima. Cijela
ta konstrukcija se ruši čim se počnu postavljati jednostavna pitanja: tko, što,
gdje, kada i kako?
Pod pretpostavkom da u cijelom tekstu neke važne stvari možda nisu
dovoljno istaknute, itekako ima smisla pojasniti kako i zašto nekomu jasno

1011 https://web. archive. org/web/20190317202603/http://jadovno.com/slobostina-stra-

tiste-1368-srba-izbjeglih-s-kozare/?lng=lat
1012 https://web.archive.org/web/20190317202737/https://sh.wikipedia.org/wiki/Hronologi-
ja_ustaških_zločina_1942. #kolovoz 1942.
1013 https://web.archive.org/web/20190317202603/http://jadovno.com/slobostina-stra-
tiste-1368-srba-izbjeglih-s-kozare/?lng=lat
1014 https://web.archive.Org/web/20190317202842/https://sh.wikipedia.org/wiki/Narodnc>-
oslobodilačka_borba_u_Slavoniji
1015 https://web.archive.Org/web/20190317202842/https://sh.wikipedia.org/wiki/Narodno-
oslobodilačka_borba_u_Slavoniji
 pokazati da se u JUSP-u Jasenovac vjerojatno falsificiraju povijesni doku­
menti. Pogledajmo opet spomenute Milenka Blesića, Bosiljku Blanušu i Ada­
ma Pešuta. Što je njima zajedničko? Za početak to da im je u mrežnom jase-
novačkom popisu kao jedini izvor podataka o smrti u Jasenovcu naveden
jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64). Znači ništa više,
nikakva dodatna knjiga, ništa čime bi se proširio potencijalni manevarski
prostor za navođenje drugih mogućnosti, samo spomenuti popis. Međutim,
ako se ide pogledati iste te osobe s istim imenom, prezimenom, imenom oca,
godinom i mjestom rođenja u inačici tog istog komunističkog popisa žrtava
rata iz 1964. godine (MG64) dostupnoj na mrežnim stranicama Muzeja žrta­
va genocida u Beogradu, jasno se vidi da piše upravo suprotno, a to je da su
umrli u dječjem prihvatilištu u Zagrebu.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) uopće nema
Milenka Blesića, za Bosiljku Blanušu piše da je umrla u dječjem prihvatilištu
u Zagrebu 15. svibnja 1943. godine, a Adam Pešut je umro u dječjem prihva­
tilištu u Zagrebu 29. svibnja 1942. godine. Zanimljivo je da je on prema L64
rođen 1932. godine. Ne može se raditi o nekom imenjaku jer je isto mjesto
rođenja i očevo ime. Znači još jednom: u izvorima piše jedno, a JUSP Jase­
novac navodi da piše drugo. Ako ovo nije laž, što je onda? Ako ovo nije fal­
sificiranje, kako drukčije to objasniti? Srbijanski Muzej žrtava genocida ima
jasenovački popis s više žrtava nego JUSP Jasenovac pa je nevjerojatno da se
ova djeca ne bi nalazila na tom popisu. Osim toga i prema digitalnoj inačici
popisa žrtava rata (L64) navedena djeca nisu stradala u Jasenovcu, a Blesić se
na tom popisu i ne navodi kao ratna žrtva.
U Blesićevu slučaju je jedna složenija priča s nekoliko Milana Blesića i
Milana Blešića, a jedan od njih Milan Blesić (1925., Marko, Krnete) nalazi se
na mrežnom jasenovačkom popisu. Izvor tih podataka je jugokomunistički
subnor iz Laktaša. Međutim, prema L64 mjesto smrti tog Milana Blesića je
Sisak. Na više mjesta dostupan je podatak da su prema popisu iz 1964. go­
dine u Jasenovcu stradale 49.602 osobe, a u Staroj Gradiški 9.586 osoba. To
je sveukupno 59.188 osoba. Ipak, broj osoba za koje se popis iz 1964. godine
(SZSJ64) navodi kao izvor podataka na mrežnom jasenovačkom popisu je
značajno veći od toga - za Jasenovac i za Staru Gradišku zajedno daje 62.460
žrtava. Jedan od odgovora zašto je tomu tako, odnosno odakle se pojavilo
preko 3.000 dodatnih žrtava je da se u nekim slučajevima jednostavno falsi­
ficiralo ili izmišljalo navedeni izvor podataka što je u ovom članku zapravo i
očito pokazano na konkretnim primjerima.
Ovako se može nastavljati još dugo jer samo materijala koji pokazuje
oprečnosti mrežnog jasenovačkog popisa i saveznog popisa iz 1964. godine

554
ima i previše, a kamoli dok se u obzir uzmu i ostale otkrivene, a još neobjav­
ljene pogrješke. Ukratko, opet treba ponoviti da je mrežni jasenovački popis
u mnogim svojim dijelovima zaista masovna prijevara s tisućama poimenič­
nih objavljenih lažnih žrtava.

Srpski svetac Vukašin Jasenovački

Na jasenovačkom popisu ima 258 navodnih jasenovačkih žrtava iz
istočne Hercegovine, a među njima i jedan srpski svetac. Istočna Hercego­
vina je veći dio rata bila izvan hrvatske kontrole, uglavnom pod talijanskom
okupacijom do kraja 1943. godine, a kasnije velikim dijelom pod četnicima
i jugokomunističkim partizanima. Prema srpskim izvorima većina Srba s
područja Stoca, Ljubinja, Neuma i Čapljine poubijana je i bačena u obližnje
jame. Prema tomu nije jasno tko bi uopće preostao za Jasenovac i zašto bi
se neke uopće vodilo na dugi put kad ih se moglo ubiti zajedno s ostalima.
Primjerice, kao mjesta srpskih stradanja često se spominju sela Klepci i Prebi-
lovci. Prema srpskim izvorima iz Prebilovaca navodno je 820 Srba poubijano
i bačeno u dvije jame, a preživjelih iz sela je bilo oko 170.1016 Međutim, ne
spominje se da je bar dio njih stradao u Jasenovcu, a na mrežnom jasenovač­
kom popisu su 72 navodne žrtve iz sela Prebilovci i Klepci.
Glede navodnih srpskih žrtava iz Hercegovine, tj. iz Mostara treba na­
pomenuti da kod 16 imena u napomenama piše da se ne vode kao žrtve faši­
stičkog terora iz Mostara. Postavlja se pitanje zašto su onda na jasenovačkom
popisu? Primjerice, kod Jovana Tuce to je riješeno tako da je napisano da je iz
Bugojna, a u napomenama još valjda za svaki slučaj piše da je iz Sarajeva. To
znači da se ne zna stvarni identitet navodne žrtve ili se manipulira podatci­
ma u svrhu opravdavanja dvojbenih podataka. Međutim, prema jednom od
navedenih izvora njegova je sudbina nepoznata. Nepoznata sudbina navodi
se i kod Božidara Karana iz Mostara. Po toj nevjerojatnoj logici svi koji nisu
„žrtve fašističkog terora" i/ili su nepoznate sudbine mogu se naći na jase­
novačkom popisu. Prema takvom potpunom izostanku kriterija to znači da
se prema potrebi svi mogu naći na popisu i to ako ne kao žrtve fašističkog
terora, onda bar kao žrtve terora protuhrvatske propagande.
Paradigma svih srpskih žrtava iz jasenovačkog mita mogao bi biti Spa-
soje Mandrapa, tj. svetac Vukašin. O tom izmišljenom liku s nekoliko imena
(Vukašin, Spasoje), prezimena (Toholj, Mandrapa), mjesta rođenja (Klepci,
Lokve, Prebilovci), godina smrti (1942. i 1943.) opširno su pisali Ivo Rendić

1016 http://web.archive.org/web/20200118203420/http://www.intermagazin.rs/zlocin-u-pre-
bilovcima-je-jedan-od-najsramnijih-dogadaja-u-ljudskoj-istoriji-ali-posto-su-zrtve-sr-
bi-sve-se-brzo-zaboravilo/
Miočević1017 i Mladen Ivezić.1018 Ista priča kao i u slučaju Vukašina koristi se
i u drugim slučajevima primjerice u beogradskoj Politici iz 1991. godine tije­
kom srpske agresije na Hrvatsku u propagandnom uratku o nekom Vasiliju
Vitkoviću koji izgovara iste riječi kao i Vukašin „Radite vi, djeco svoj posao".1019
Međutim, ima toga još. U mrežnom popisu taj jasenovački svetac našao
se u dva izdanja kao Vukašin Mandrapa i kao Spasoje Mandrapa. Prema
jasenovačkom popisu Spasoje Mandrapa ili kako piše u napomenama Tan-
draka je industrijalac, rođen 1888. godine u Sarajevu, stradao je 1941. godine
i to sudeći prema navedenim podatcima u dva logora, tj. u logorima Kra-
pje i Bročice. Inače starac Vukašin kako ga se naziva u srpskoj propagandi je
prema tim istim srpskim izvorima mlađi cijelo desetljeće, tj. rođen je 1898.
godine. Znači da je u trenutku smrti bio star između 42 i najviše 45 godina
pa ga se baš ne može nazvati starcem.1020 Ista godina rođenja navodi se i u
napomenama jasenovačkog popisa kod Spasoja Mandrape (Jove). Međutim,
zanimljivo je da se Spasoje Mandrapa navodi i kao žrtva iz Jadovnog.1021
Prema srbijanskoj digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) u Bosni i Hercegovini nema žrtve koja se zove Vukašin Mandrapa/Tan-
draka, ali ima Spaso i Spasoje Mandrapa. Prema L64 iz Bosne i Hercegovine
su stradali Spaso Mandrapa iz Gabele, rođen 1918. godine, otac Miloš, stra­
dao 26. lipnja 1941. godine od nepoznatog počinitelja u Strugi kod Čapljine
i Spasoje Mandrapa iz Sjekosa, rođen 1902. godine, otac Đuro, stradao dva
tjedna kasnije od svog imenjaka 15. srpnja 1941. godine također od nepozna­
tog počinitelja u Dračevu kod Čapljine. Taj je prema godini rođenja i lokaciji
najbliži navodnoj jasenovačkoj žrtvi, samo što nije stradao u Jasenovcu i nisu
ga ubili ustaše, tj. čak su i komunisti naveli da je počinitelj nepoznat.
Enigmu kako je Spasoje postao Vukašin ili obratno možemo riješiti po­
moću izvoda iz zapisnika u srbijanskom Komesarijatu za preseljenike i izbje­
glice od 10. travnja 1942. godine u kojem Vukašin Zegarac svjedoči o svom
boravku u logoru: „Kraj mene je ležao Spasoje Mandrapa, činovnik financijske
direkcije iz Sarajeva i on je ostao mrtav, jer su ga noću premlatili."1022 U ovoj ina­

1017 https://web.archive. org/web/20200118152838/https://www.hkv.hr/hrvatski-tjed-

nik/20958-sveti-novomucenik-vukasin-jasenovacki-izmisljeni-je-lik-srpske-pravoslavne-cr-
kve.html
1018 Ivezić, 2014., s. 128.-140.
1019 Ibid., s. 135.
1020 http://archive.is/ltIF7
1021 http://web.archive.org/web/20200118173036/https://narod.hr/kultura/nikola-banic-m-ko-
ic-jasenovacki-kaleidoskop
1022 Miletić 1, dok. br. 84
čici priče Spasoje je činovnik i prije smrti nije stigao izustiti riječi koje bi se
pamtile. Uglavnom, tako je pripovjedač Vukašin (Zegarac) u kombinaciji s
navodnom jasenovačkom žrtvom Mandrapom uz pomoć bujne mašte pro­
pagandista istočnih hrvatskih susjeda postao predložak za glavni lik svetog
starca Vukašina.
U popisu L64 nalazi se nekoliko zanimljivih istoimenih parova s prezi­
menom Mandrapa. Te parove možemo podijeliti u dvije grupe. U prvoj su
stradali 28. lipnja 1941. godine u Čeljevu kod Čapljine, a u drugoj su stradali
dva tjedna kasnije, tj. 15. srpnja 1941. godine u Čapljini. U prvoj grupi su
Anđelko (1908.) i Dušan (1910.), obojici je otac Luka, a tu je još i Luka (1878.),
otac Jovo. U drugoj grupi su Anđelko (1910.) i Dušan (1913.), obojici se tako­
đer otac zove Luka kao i identičnom dvojcu iz prethodne grupe, a da koinci­
dencija bude veća, istog dana na istom mjestu stradao je i Luka (1880.), otac
Jovan. Znači dvije nevjerojatno podudarne grupe navodnih žrtava koje se u
bitnome razlikuju samo po dva bliska mjesta smrti u razmaku od dva tjed­
na. Treba naglasiti da su prema komunističkim, tj. srbijanskim podatcima u
svim navedenim slučajevima počinitelji nepoznati. Nije čudno da su jugoko-
munisti u Bosni i Hercegovini na takav način popisali 103.392 stradalih Srba,
tj. čak 69 % svih popisanih žrtava u Bosni i Hercegovini. Osim različitog
imena oca i malo veće razlike u godinama u ovu paradigmu spadaju i gore
spomenuti Spaso i Spasoje Mandrapa od kojih će bar jedan, ali u dva izdanja
kao Spasoje i Vukašin, kasnije završiti na jasenovačkom popisu.
Prema svim poznatim pričama srpski svetac Vukašin Jasenovački stra­
davao je u razdoblju od 1941. do 1943. godine na bar pet mjesta: u Jadovnom,
Bročicama, Krapju, Jasenovcu i u Donjoj Gradini, a možda i u Strugi i Drače-
vu kod Čapljine. I tako je to „ubijanje" trajalo bar tri godine. Pri tome mu nije
pomoglo ni to što je stalno „mijenjao" ime, prezime i mjesto rođenja.
Prema trenutnoj srpskoj inačici jasenovačke mitologije Vukašin je stra­
dao kada su četvorica ustaša organizirali natjecanje u klanju 4.000 nejači u
logoru koji je prema komunistima imao 3.000 logoraša, a prema međuna­
rodnim komisijama i do tri puta manje. Uglavnom, pijani zli ustaša nakon
što je čas posla zaklao 1.100 srpske nejači, tj. praktično cijeli logor Jasenovac,
namjerio se na smirenog starca iz stotinama kilometara udaljene istočne Her­
cegovine. U uvertiri te fabule Vukašinu su naravno ustaše poklali sve ukuća­
ne, a jedino njega su odveli u Jasenovac.1023 Prema toj zanimljivoj priči koja
puno govori o stanju uma u istočnom susjedstvu, ustaša mu je odrezao oba

1023 http://web.archive.org/web/20200118173522/https://www.novosti.rs/dodatni_sadrzaj/
clanci.H9.html:414525-Zver-umoma-od-klanja
uha i nos, a kad mu je zaprijetio da će mu izvaditi srce, skromni starac-indu-
strijalac s nekoliko identiteta mu je rekao - samo ti dijete radi svoj posao. Nakon
takvih muka nije čudno da je postao svetac Srpske pravoslavne crkve. To je
da se čovjek rasplače nad strašnom sudbinom, osim ako ne naiđe na tekst o
jednom poljskom svećeniku i mučeniku iz Drugoga svjetskog rata kojeg su
proganjali Staljinovi komunisti-antifašisti i Hitlerovi nacionalsocijalisti. Bla­
ženi Jozef Innocenty Guz je umro mučeničkom smrću u njemačkom logoru.
Zadnje riječi kojima se obratio prijatelju su bile - Ja sad odlazim Bezgrešnoj, a
ti ostaj i radi što moraš.W2i
Nevjerojatna je sličnost okolnosti stradanja i zadnjih riječi mučenika ri­
mokatoličke crkve blaženog Innocentyja i srpskog sveca Vukašina. Kao da
je Srbima ponestalo mašte pa su posegnuli za mučenicima iz omraženog im
Vatikana. U srpskim bajkama kratak je put od starca do industrijalca, a čini
se najkraći do sveca. Najbolje je ovog srpskog sveca kao „neidentifikovanog
Vukašina" nenamjerno opisao notorni Milan Bulajić.1025 Koliko još na jase-
novačkom popisu ima takvih neidentificiranih srpskih svetaca, može se na­
slutiti iz ove priče. Kako je rekao Dobrica Cosić - u Srbiji svaka laž na kraju
postane istina. Na predstavljanju knjige o kako se navodi „Svetom Vukašinu
Klepačkom" autor tvrdi: „Roman je zasnovan na autentičnim dokumentima i svje­
dočanstvima koji su bili osnova za Crkvenu kanonizaciju Vukašina Mandrape."1026
1027 Na sličnim „autentičnim" dokumentima je nastao i jasenovački mit.

Srpski izvori protiv jasenovačkog popisa

Na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac se među izvorima podata­
ka za jasenovački popis navode četiri Miletićeve knjige o logoru Jasenovac.
U uvodnom dijelu prve Miletićeve knjige navode se razni brojevi navodno
stradalih u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Uvijek su to stotine tisuća pa i više od
milijuna, ali Miletić ističe broj od 700 tisuća jasenovačkih žrtava kao najčešće
spominjan. Taj broj je bio dogma za vrijeme jugokomunističkog režima. Ta
jugokomunistička dogma je ujedno i početni broj srpske mitologije o Jase­
novcu. Podatci iz Miletićevih knjiga su jedan od temelja za mrežni jasenovač-

1024 http://web.archive.Org/web/20200118173609/https://pl.wikipedia.org/wiki/J%C3%B3zef_
Innocenty_Guz
1025 http://web.archive.org/web/20200118173215/http://www.politika. rs/sr/clanak/361763/Po-
gledi/Milan-Bulajic-je-imao-i-drugu-stranu
1026 https://web.archive.Org/web/20200728141835/https://www.sremskenovine.co.rs/2017/05/
predstavljena-knjiga-u-svetom-vukasinu-klepackom/
1027 https://web.archive.org/web/20200728142620/https://jadovno.com/predstavljena-knji-
ga-posvecena-vukasinu-mandrapi/#.XyAlnxKH7IU
ki popis JUSP-a Jasenovac. Usprkos što su temelj popisa, podatci iz tih knjiga
ujedno ga i potkopavaju. Naime, na mrežnom jasenovačkom popisu navodi
se da je Vojo Prnjatović rođen nepoznatom ocu nepoznate godine u Sarajevu
navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine i kao izvor podataka
za to se navodi 314. stranica prve Miletićeve knjige o Jasenovcu te knjiga D.
Colakovića „Jasenovac". Na 314. stranici spomenute Miletićeve knjige se u
sklopu dokumenta broj 116 koji predstavlja zapisnik pred srbijanskim Ko­
mesarijatom za izbjeglice i preseljenike u Beogradu od 12. lipnja 1942. godine
o izjavi Sime Đurkovića glede njegova boravka u Jasenovcu navodi se sljede­
će: „Dana 24. prosinca na katolički Badnjak došao je transport Srba interniraca iz
Sarajeva, njih oko 60, među njima Prnjatović Vojo, Erić Vojo i Ružić Đorđe, svi iz
Sarajeva. Ova partija pri ulazu sretno je prošla. Međutim, drugog siječnja pobijeni
su iz ove partije manje više svi odnosno zaklani u barakama." Nešto dalje se opet
navodi sljedeće: „Tada je stradala i pomenuta grupa Srba iz Sarajeva, koja je stigla
u logor 24. prosinca 1941. godine, a u kojoj je bio i Prnjatović Vojo, Erić Vojo i
Ružić Đorđe, svi iz Sarajeva, dok se drugih po imenu više ne sećam." Ovo je sastav­
ljačima mrežnog jasenovačkog popisa očito bila dovoljna potvrda da se u
jasenovačkom popisu navede Vojislav Prnjatović s 1942. kao godinom smrti.
Međutim, u istoj Miletićevoj knjizi se od 207. do 212. stranice navo­
di izvod iz zapisnika prema svjedočanstvu koje je 9. travnja 1942. godine
pred srbijanskim Komesarijatom za izbjeglice i preseljenike u Beogradu dao
Vojislav Prnjatović, Srbin iz Sarajeva koji je u logor došao 24. prosinca. To
očito znači da je Prnjatović nakon protjerivanja iz Nezavisne Države Hrvat­
ske bio živ u Srbiji. Znači podatci se tendenciozno tumače na temelju toga se
onda kreira lažna jasenovačka žrtva. Namjere djelatnika JUSP-a Jasenovac su
jasno navedene već u prvoj rečenici Poimeničnog popisa žrtava KL Jaseno­
vac 1941. -1945. prema kojoj njihov popis „nije konačan niti potpun".1028 Znači
može se očekivati samo povećanje broja navodnih jasenovačkih žrtava i to
bez obzira na činjenice.
Nesklad između monografija i popisa

Od brojnih izvora koji se su navedeni kao prilog mrežnom jasenovač­

kom popisu spominje se i monografija „Bosanskodubičko područje u NOR-u
i socijalističkoj revoluciji 1941-1945" D. Samardžije. Ta se knjiga u trenutnoj
inačici jasenovačkog mrežnog popisa u napomenama navodi kao jedan od
izvora podataka za čak 5.525 osoba što je preko 6 % cijelog popisa, odnosno
više od 11 % Srba s popisa. Za potrebe ovog teksta koristit će se samo popis

1028 https://web.archive.org/web/20201031233258/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6284
„Žrtava ustaškog zločina genocida u selu Međeđa" dostupan na arhiviranoj
mrežnoj stranici znaci.net1029 za koju su podaci preuzeti iz navedene knji­
ge. Iako se kao mjesto smrti za mnoge od spomenutih osoba na tom popisu
navodi Jasenovac, postoji značajan broj onih za koje se navode neka druga
mjesta. To ipak nije spriječilo djelatnike JUSP-a Jasenovac i prethodne sastav­
ljače popisa da upravo neke od tih osoba navedu kao žrtve iz Jasenovca i to
usprkos suprotnim činjenicama u knjizi koju, kako navode, koriste kao izvor
informacija.
Ako se gleda podudaranje u imenu, prezimenu, mjestu i godini rođenja
te imenu oca, onda se na mrežnom jasenovačkom popisu i u spomenutom
popisu stradalih iz Međeđe nalaze Božo Galonja i Đuređ Milanović pri čemu
arhivirana mrežna stranica preuzeta iz spomenute Samardžijine knjige na­
vodi da su stradali u Zemunu. Za Lepu Sormaz se na mrežnom jasenovač­
kom popisu ne navodi ime oca, ali se ona u imenu, prezimenu i godini ro­
đenja podudara s Lepom Sormaz s popisa stradalih iz Međeđe prema kojem
je stradala u Lipiku. Na mrežnom jasenovačkom popisu joj je kao mjesto
rođenja naveden Draksenić, ali kako se radi o mjestu koje je susjedno Me-
đeđi, može se govoriti o još jednoj „pogrješci" na mrežnom jasenovačkom
popisu. Za Milana Jankovića rođenog 1935. godine i stradalog na Kozari se
na popisu stradalih iz Međeđe ne navodi ime oca, ali postoji nevjerojatna
sličnost s Milanom Jankovićem rođenim 1935. u Demirovcima, također mje­
stu blizu Međeđe, koji se navodi na mrežnom jasenovačkom popisu pa je to
vjerojatno još jedna „pogrješka" na mrežnom jasenovačkom popisu. Nijedan
od ovih dvaju popisa ne navodi ime oca za Jovanku Petrović, ali budući da se
slažu oko godine i mjesta rođenja te činjenice da popis stradalih iz Međeđe
navodi da je stradala u Zemunu, opet se može govoriti o novoj „pogrješci"
na mrežnom jasenovačkom popisu. Jedan dvojben slučaj je Milan Krnjajić za
kojeg se oba popisa slažu oko godine rođenja, praktički i oko mjesta rođenja
(Međeđa i Draksenić su susjedna sela), ali je ime oca različito.
Ako se gledaju podudaranja u imenu, prezimenu, imenu oca, mjestu
rođenja uključujući i bliska mjesta, ali se dozvole i male razlike u godinama
rođenja, na oba popisa se također nalaze i Mara Janković, Marija Mataru-
ga, Dušan Radović i Lazo Radović. Nadalje, za neke osobe za koje mrežni
jasenovački popis ne navodi ime oca postoje slične osobe s popisa strada­
lih iz Međeđe u smislu podudaranja u imenu, prezimenu i mjestu rođenja
uključujući i bliska mjesta te opet uz prisutnost manjih razlika u godinama
rođenja pri čemu se za te osobe s popisa stradalih iz Međeđe također navodi

1029 http://web.archive.org/web/20200122094035/http://znaci.net/temp/Medjedja.html
da nisu stradale u Jasenovcu. To su Milutin Ćuvrk, Jovo Dodik, Rosa Dodik,
Milan Goga, Simo Goga, Ljuban Janković, Miloš Janković, Milan Komadina,
Milovan Komadina, Veselinka Komadina, Đuro Radujko i Stoja Ružičić.
Pokazani primjeri samo dodatno ilustriraju nestručnost i/ili namjerno
uvećavanje popisa jasenovačkih žrtava od strane djelatnika JUSP-a Jaseno­
vac. Apsurdno je da se to čini za osobe za koje se protuslovni podaci nalaze
upravo u knjigama koje bi djelatnici na temelju podataka na mrežnim stra­
nicama JUSP-a Jasenovac zapravo trebali koristiti kao kontrolne izvore za
podatke navedene u popisu. Ispada da uopće nije bitno što u knjigama piše
o osobama koje se tamu spominju, već da je jedino važno iskoristiti bilo koje
dostupne podatke kako bi se na pseudoznanstveni način povećavalo jaseno-
vački popis. Istražuju li djelatnici uopće išta ili samo prepisuju i nadopisuju?

Jasenovačke „žrtve" umrle nakon Drugoga svjetskog rata

Za kraj ovog dijela još nekoliko primjera navodnih jasenovačkih žrtava
umrlih nakon Drugoga svjetskog rata. Tako se na mrežnom jasenovačkom
popisu navodi da je Marko Gagić rođen po ocu Dušanu 1932. godine u Ze-
lengradu ubijen od ustaša 1943. godine u Staroj Gradiški pri čemu je jedan
od izvora i Lukićeva knjiga. U jednom od tekstova ove knjige detaljnije je pi­
sano o Dragoju Lukiću, djelatniku Udbe s profesionalnim afinitetom prema
povijesti. Međutim, usprkos Lukićevom trudu postoji smrtni list koji navodi
kako je Marko Gagić rođen po ocu Dušanu i majci Vasiliji 16. srpnja 1932.
godine u Gornjim Biljanama, koje su od Zelengrada udaljene nekoliko ki­
lometara zračne crte, zapravo umro 14. siječnja 2012. godine i ti se podaci
temelje na podacima iz matice umrlih općine Batajnica u Srbiji. Dotični je
kako se čini prije ili poslije odselio u Srbiju i netko je taj odlazak iz Hrvatske
iskoristio za kreiranje još jedne lažne jasenovačke žrtve.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu Đuro Grubić rođen po ocu Stevi
1934. godine u Brđanima Kosi navodno je ubijen od ustaša 1942. godine u
Jasenovcu. Međutim, postoji smrtni list prema kojem je Đuro Grubić rođen
po ocu Stevi i majci Ani 1934. godine u Blinjskom Kutu, koji je od Brđana
Kose udaljen tek koji kilometar, zapravo umro 2000. godine i ti se podaci te­
melje na podacima iz matične knjige umrlih općine Kragujevac u Srbiji. Opet
se zbog blizine mjesta rođenja vrlo vjerojatno radi o istoj osobi, odnosno o
novoj lažnoj dječjoj jasenovačkoj žrtvi i to opet na temelju podataka iz Srbije.
Prema iskustvu s jasenovačkim popisom i raznim čitankama može se očeki­
vati da će se za nekoliko godina na isti način možda tvrditi i da su svi koji su
nakon operacije Oluja pobjegli s oslobođenog područja Hrvatske tamo dale­
ko u Srbiju zapravo ubijeni od strane Hrvata tj. ustaša? Da je Hrvatska kojim
slučajem izgubila u Domovinskom ratu, već bi takve bajke postale službena
i neupitna istina. Vjerojatno čak ne bi trebalo niti ustrojiti nekakvo povjeren­
stvo za bolju prošlost.
Nove lažne dječje jasenovačke žrtve ne treba tražiti samo u susjednoj
Srbiji - podaci o njima se mogu pronaći i u Hrvatskoj. Primjerice, mrežni
jasenovački popis navodi da je Rade Mihajlović rođen po ocu Boži 1936. go­
dine u Virovitici ubijen od ustaša u Jasenovcu, ali se ne navodi koje godine.
Čini se da je ta nenavedena godina smrti jedan od rijetkih točnih podataka u
ovom slučaju. Vezano uz to treba reći da postoji smrtni list prema kojem je
Rade Mihajlović rođen po ocu Boži i majci Mariji 18. kolovoza 1936. godine u
Zlebini, koja se do teritorijalne reorganizacije u Hrvatskoj nalazila u sastavu
stare općine Virovitica, zapravo umro 24. studenog 2006. godine.1030 Slično
tomu prema jasenovačkom popisu Ljubica Bajić rođena je po ocu Petru 1929.
godine u Četvrtkovcu kod Sunje navodno ubijena od ustaša 1942. godine u
Staroj Gradiški, iako postoji smrtni list prema kojem je Ljubica Bajić rođena
po ocu Petru i majci Sofiji 6. veljače 1929. godine u Četvrtkovcu zapravo
umrla 12. prosinca 1947. godine.
Za sam kraj ima smisla završiti s jednim starcem da se ne bi zaboravi­
lo da se mnoge laži u jasenovačkom popisu odnose na sve starosne skupi­
ne. Prema mrežnom jasenovačkom popisu je Rade Duraković rođen po ocu
Lazaru 1878. godine u Gajinama u općini Donji Lapac navodno ubijen od
ustaša 1942. godine u Jasenovcu, ali postoji smrtni list koji navodi da je Rade
Duraković rođen po ocu Lazaru i majci Milici u Lapcu 23. travnja 1878. godi­
ne zapravo umro 22. srpnja 1946. godine, tj. nakon Drugoga svjetskog rata.
Tako se može i dalje, ali i ovo je dovoljno za ilustraciju.

1030 Banić & Koić, Sudac Gideon u borbi s istinom?, s. 38.-39.

PROMJENE
 U mrežnom jasenovačkom popisu kao u Preradovićevoj pjesmi stalna
samo vječna mijena jest. Broj navodnih jasenovačkih žrtava je od Drugo­
ga svjetskog rata rastao, ali povremeno, premda rijetko i padao sukladno
s političkim događanjima u komunističkoj Jugoslaviji, a to neznanstveno
propagandističke vrludanje nastavlja se i danas u nezavisnoj Hrvatskoj. U
bizarnim izjavama u stilu nekadašnjih jugokomunističkih komesara stalne
promjene popisa proglašavaju se izrazom dosljednosti. Međutim, dosljedna
je samo želja za neprestanim povećanjem broja žrtava na jasenovačkom po­
pisu bez obzira na vjerodostojnost podataka. Stoga je izuzetno važno bilježiti
i arhivirati promjene koje se događaju na mrežnom jasenovačkom popisu jer
se tako može razotkriti modus operandi apologeta jasenovačkog mita.
U primjerima nekoliko desetaka promjena koje su se dogodile na mrež­
nom jasenovačkom popisu u razdoblju od 2016. do 2022. godine može se
vidjeti broj promjena, kvaliteta podataka (slika 15), ali i taktika i strategija
apologeta jasenovačkog mita i kreatora jasenovačkog popisa. Više od % pro­
mjena na mrežnom jasenovačkom popisu događa se početkom kalendarske
godine i traje do svibnja, a intenzivira se uoči 22. travnja odnosno do godiš­
nje komemoracije u Jasenovcu.

Slika 15. Broj navodnih žrtava u različitim inačicama mrežnog

jasenovačkog popisa od kraja 2015. pa do proljeća 2021. godine.

U razdoblju od šest godina do 2022. registrirana je i arhivirana 41 pro­

mjena podataka na mrežnom jasenovačkom popisu u kojima su mijenjani
podatci kod nekoliko tisuća navodnih žrtava. U tom razdoblju stotine novih
„žrtava" su stavljene na popis. U to nije uračunata epizoda s 14.000 nestalih
i ponovno nastalih žrtava s popisa. To je posebna priča.
 U ovom poglavlju detaljnije su opisane neke od tih promjena. Kroz de­
taljnu provjeru tih promjena moguće je dobiti puno jasniju sliku o tomu kako
nastaju nove i kako su nastajale stare jasenovačke žrtve, kako se baratalo i
još uvijek barata podacima starih i postojećih žrtava s popisa, koliko je ku­
stosima JUSP-a Jasenovac jednostavno stvoriti nove žrtve samo promjenom
osnovnih podataka i novim tumačenjem starih izvora itd.
Osim što podataka o lažnim žrtvama ima napretek svugdje oko nas,
sam mrežni jasenovački popis također je pun anomalija koje je teško suvislo
objasniti nekim drugim razlozima osim manipulacijom podatcima i kreira­
njem lažnih žrtava. Tako su primjerice godine rođenja s okruglim završeci­
ma, recimo one djeljive s deset, bitno učestalije od ostalih godina rođenja. To
bi značilo da je svakih 10 godina u Austro-Ugarskoj i kasnije nakon Prvoga
svjetskog rata bio pravi mali baby-boom ili su ustaše jako pazili da odaberu
baš žrtve određene starosti. Vjerojatnost za to nije na razini ppm, već ppb1031
pa je vjerojatnije da je netko besramno i bez ikakvih ozbiljnijih pokušaja za­
metanja tragova namještao, zamućivao te čak i izmišljao podatke o navod­
nim žrtvama?

Zametanje tragova
Kod mitova je važno nakon same laži stvoriti privid da se radi o isti­
nitom podatku. To se može učiniti simuliranjem znanstvene utemeljenosti
podataka. Najčešće se to radi ponavljanjem laži sve dok se ne zaboravi što je
istina. To je u stručnoj literaturi poznato pod imenom učinak prividne istine
(engl. illusory truth effect).1032 Što je veći kaos, to se bolje zametnu tragovi.
Kad je riječ o zametanju tragova, dobro je podsjetiti na događaj od 29.
veljače 2016. godine kad se na kratko na mrežnom jasenovačkom popisu po­
javilo 719 dodatnih žrtava koje su nakon nekoliko sati uklonjene. Možemo
pretpostaviti da je bar jedan od razloga za brzo micanje tog dodatka s popisa
bila činjenica što se tom promjenom na mrežnom jasenovačkom popisu naš­
li visokopozicionirani četnički zapovjednici i političari stradali ili zarobljeni
1945. godine nakon velike pobjede Hrvatskih oružanih snaga Nezavisne Dr­
žave Hrvatske protiv tzv. Jugoslavenske vojske u otadžbini, odnosno srpskih
četnika na Lijevče Polju u sjeverozapadnom dijelu današnje Bosne i Herce­
govine.1033

1031 Parts Per Million; Parts Per Billion.

1032 http://web.archive.Org/web/20200118094804/https://en.wikipedia.org/wiki/Illusory_
truth_effect
1033 https://web.archive.org/web/20180828114416/https://hr.wikipedia.org/wiki/Bitka_na_Li-
jev%C4%8Da_polju
 Od ostalih zanimljivosti iz te promjene zanimljiva je žrtva logora Buc­
henwald Cezar Kabiljo koji je dugo vremena bio i na mrežnom jasenovač-
kom popisu gdje se pojavio kao Cezara Kabiljo - znači kao žena, a u istom
ženskom obliku se nalazi i u tiskanoj inačici jasenovačkog popisa iz 2007.
godine. Doduše, ne samo da se išlo izmišljati nove podatke, već se išlo umna­
žati postojeće pa su tako neke osobe jednostavno višestruko navedene na po­
pisu s praktički nepromijenjenim podacima ili s nekim razlikama u pisanju
pojedinih imena i prezimena - sve opet samo da bi se povećao broj navodnih
žrtava.
Teško je povjerovati da su djelatnici javne ustanove toliko nesposobni
da i sami ne mogu uvidjeti o čemu se radi. Grješke nisu pojedinačne, znači
nisu slučajne, a slabo je opravdanje ako su frizirani podaci samo neznanjem/
nepažnjom preuzeti. Ispada da su najviši dometi ekipe koja kreira jasenovač-
ki popis i njime upravlja kad se ime Fric promijeni u Fritz, a prezime Bau-
mel u Bauml ili kad se Adolfu Rosenbergu valjda nepoćudno njemačko ime
promijeni u pravovjerno, na području propale Jugoslavije uglavnom srpsko
Aleksandar-Aco.
Jesu li u Javnoj ustanovi Spomen-području (JUSP-u) Jasenovac hrvatska,
srpska, židovska i ostala imena danas samo potrošna roba? Postoje naznake
da je to zaista tako. Jedan očiti primjer se dogodio nakon intervjua S. Gold-
steina u kojem on govori kako je na popisu jasenovačkih žrtava i Aleksandar
Aco Rosenberg, suprug njegove tete.1034 Međutim, u trenutku davanja inter­
vjua koji je objavljen 21. ožujka 2016. godine to nije bio slučaj. Ta očita neisti­
na postala je problem, međutim djelatnici JUSP-a Jasenovac taj su problem
„riješili" tako da se, kao što je već pisano u Hrvatskom tjedniku,1035 Adolfa
Rosenberga rođenog 1886. godine u Vinkovcima jednostavno 6. travnja 2016.
godine preimenovalo u Aleksandra Acu Rosenberga. Zar je Adolf potrošna
roba da ga se koristi i miče kako nekomu padne na pamet? Je li njegov život
bio manje vrijedan od života drugih? Postoji li možda netrpeljivost prema
njegovu imenu? Ili se možda radilo o izmišljenoj osobi? Kako god bilo, da
se naslutiti da JUSP-u Jasenovac nije zapravo toliko stalo do samih žrtava.
Sto se tiče ostatka obitelji S. Goldsteina, tu je još zanimljivih stvari o kojima
detaljnije u drugim dijelovima ove knjige.
Izgleda da je za stavljanje na popis dovoljno samo prepisati i malo do­
raditi postojeće uglavnom neverificirane podatke o pojedinim žrtvama koji

1034 https://web.archive.org/web/20210211062925/https://www.portalnovosti.com/zloina-
ka-svojstva-ustake-ndh
1035 Koić, Slavko Goldstein - tragika, mitomanija i laž, s. 45.-48.
zapravo možda uopće nisu žrtve iz Jasenovca. Daleko najbolji primjer za to
bilo je opisivanje slučaja Pavla Lowa koji je naveden dva puta pri čemu mu
je drugi put prezime izmijenjeno u Law, ali su svi ostali podaci isti. Osim
očitog umnažanja glavni problem je taj što je Pavao Low bio predratni nogo­
metni reprezentativac, pobjegao je iz Jasenovca u partizane, a kasnije je i sam
sudjelovao u popisivanju i kreiranju žrtava rata. Znači sam popisivač je na
mrežnom jasenovačkom popisu umnožen.
Diskutabilni i neuvjerljivi su čak i podaci koji se odnose na rodbinu
jednog prema dijelu tiska „nesumnjivo najboljeg poznavatelja" događanja u
logoru Jasenovac. Ako se nisu mogli ili htjeli provjeriti i znanstveno verifici­
rati takvi podaci, što se može očekivati od ostalih? Kako je jednom prilikom
napisano, kriteriji za stavljanje na popis žrtava su takvi da se može očekivati
da na popisu budu Crvenkapica i vuk.
Ako bi netko pomislio da je primjerice traženje smrtnih listova i slič­
nih informacija potencijalno teži posao, treba reći da postoje i jednostavniji
načini pronalaženja podataka o lažnim jasenovačkim žrtvama. Primjerice,
virtualnom šetnjom po židovskom dijelu groblja na zagrebačkom Mirogo-
ju moguće je pronaći dovoljno podataka na nadgrobnim spomenicima na
temelju kojih se vidi da ima Židova koji su navodno ubijeni u Jasenovcu, a
zapravo su umrli mnogo godina nakon rata te su uredno pokopani na grad­
skom groblju.
Čovjek bi se zapitao kako su takve stvari moguće? Ispada da bi odgovor
trebalo tražiti u vladajućim strukturama u Hrvatskoj koje možda već dulje
vrijeme imaju nekakvu korist od jasenovačke masovne prijevare. I zaista -
ako se pogledaju ne tako davni povijesni događaji, jedan koji itekako upada
u oči je suđenje Dinku Šakiću. Bez ulaska u širu priču oko cijelog slučaja, do­
voljno je reći da su na sudu kao dokazi korišteni i materijali koje koristi JUSP
Jasenovac i da se samo pokazala sva njihova međusobna oprečnost. Ukratko:
ili presuda Dinku Šakiću ruši jasenovački popis ili jasenovački popis ruši
presudu Dinku Šakiću.1036
Tragove djelovanja nekih osoba koje su bile istaknute vezano za proces
oko Dinka Šakića moguće je vidjeti i desetljećima unatrag kao što je bilo po­
kazano na slučaju optužnice po kojoj se Ante Pavelić optužuje za stradanja
seljaka u selu Cerju Jesenjskom, ali ako se proanaliziraju podaci, opet se pro­
nalaze mnoge proturječnosti, sumnjive smrti i nevjerojatne priče u režiji ju-

1036 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću?, (1.-4.).
gokomunističkog represivnog aparata.1037 Jasenovačka farsa je tako raširena
da je čak i predsjednik Vlade Republike Hrvatske desetljećima nakon Dru­
goga svjetskog rata bio na pogrebu navodne dječje jasenovačke žrtve Stanka
Nicka. Ne radi se o komediji, već o pretvaranju stvarnosti u farsu. Odete
nekomu na pogreb, a nemate pojma da su ga ubili ustaše prije 70 godina u
Jasenovcu.
Naposljetku, kao što je prikazano u nekoliko tekstova, izgleda da je ko­
munistički popis žrtava Drugoga svjetskog rata iz 1964. godine, koji služi
kao glavni izvor za mrežni jasenovački popis, također korišten selektivno
te da je u brojnim slučajevima čak i krivo navođen. Naime, za mnoge na­
vodne žrtve na mrežnom jasenovačkom popisu za koje je jugokomunistički
popis žrtava rata iz 1964. godine naveden kao jedini izvor je na inačici tog
popisa javno dostupnoj na mrežnim stranicama Muzeja žrtava genocida u
Beogradu moguće vidjeti da taj popis za njih zapravo uopće ne navodi da su
stradale u Jasenovcu. Isto vrijedi i za digitalnu inačicu jugokomunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64). Ako to nije očito lažiranje, što je
onda? Totalna nesposobnost za posao kojim se bavite?
Ukratko, zadnjih nekoliko godina se ukazivalo na brojne nepravilnosti
u mrežnom jasenovačkom popisu i pokazalo se kako je uz znanstveno ute­
meljena istraživanja teško skrivati takvu masovnu prijevaru i ne ostaviti tra­
gove lažiranja. Uz to je jedan od dodatnih razloga lakog otkrivanja prijevare
je i jugokomunistička nesposobnost i bahatost u kojoj su vjerojatno mislili da
ne će biti potrebe previše se truditi oko manipulacija. Možda je trenutno veći
problem što vladajućim strukturama kako se čini odgovara da ova jaseno­
vačka prijevara opstaje na životu, ali prije ili poslije će svi uključeni u nju biti
zapamćeni u povijesti kao branitelji laži.

Na jasenovačkom popisu samo mijena stalna jest

Da su stalne promjene podataka u mrežnom jasenovačkom popisu kon­
stantne, svjedoče i izmjene koje su se na njemu dogodile 18. kolovoza 2016.
godine.
S popisa su uklonjeni Branko i Dušan Stapar te Milan Tonković. Bran­
ko Stapar je uklonjen vjerojatno zato da se ne bi netko zapitao je li to klon
Branka Stupara. Adamu i Draginji Stapar i Adolfu Pesahu su navedena ime­
na očeva Petar, Maksim i Jozef koja su dosad bila nepoznata. Inače, prema
digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) Adam Stapar je
ubijen 1942. godine, ali ne u Jasenovcu, već u (Bosanskoj) Kostajnici od nepo­

1037 Koić, Matković, Banić & R.M., Optužnica protiv Ante Pavelića, s. 32.-39.
znatih počinitelja, a Draginje Stapar uopće nema među žrtvama popisanima
u Hrvatskoj.
Adolfu Pesahu je dotadašnja godina smrti 1942. promijenjena u 1944.*
uz oznaku da se radi o nepouzdanom podatku. Eugenu Hochbergeru je mje­
sto rođenja iz Drenovca Banskog promijenjeno u Slatinski Drenovac. Ta dva
mjesta su međusobno udaljena oko 120 kilometara. Aleksandru Platužiću
koji se u napomenama jasenovačkog popisa naziva Aco ime je promijenjeno
u Aleksandar Sandor, Ivanu Kasalcu prezime u Kosalec, a Antunu Handiću
u Handžić.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata L64 Kosalec/
Kasalec je stradao 15. ožujka 1945. godine. Ovo je iz dva razloga znakovit
nadnevak. Prvo, zato što je to u popisu L64 uglavnom generički nadnevak,
odnosno najčešće je napisan tek pro forme radi jer kreatori popisa nisu znali
kada je netko stradao. Drugo, zato što su baš toga dana tzv. saveznici iz zra­
koplova bombardirali logor Jasenovac pri čemu je stradao dio logoraša.
Prema L64 Antun Handić, tj. nakon promjena Handžić je ubijen u Ja­
senovcu 10. svibnja 1945. godine. To je nadnevak nakon završetka rata u
Europi, a već od početka svibnja 1945. godine u Jasenovcu su bili pripadnici
oružanih snaga J. B. Tita pridošli iz Srbije pa ako je Handić/Handžić tada
ubijen, onda to nema veze s ustašama, već sa Srbijancima pod zapovjedniš­
tvom komunističkog diktatora i spada na popis žrtava poslijeratnog Titova
Jasenovca. Usput, prema mrežnom jasenovačkom popisu ime oca Antuna
Handića/Handžića (1925.) je Franjo, a na popisu L64 nalazi se Franjo Handić
(1894.) stradao 1944. godine u njemačkom logoru Neuengamme. To otvara
brojna pitanja ne samo glede ovog slučaja Handić/Handžić, već općenito kao
što je primjerice pouzdanost pojedinih podataka i njihovih izvora s poseb­
nim naglaskom na mrežni jasenovački popis.
Na mrežni jasenovački popis su kao nove osobe dodani Đorđe Stefa-
nović za kojeg ne piše da je ubijen, već da je nestao i to 1944. godine kad su
između ostaloga prema srbijanskom povjesničaru Koljaninu u beogradske
logore iz Nezavisne Države Hrvatske slani Srbi, Zidovi pa čak i Hrvati. Sto
je možda još važnije, osim Đorđa Stefanovića na mrežni jasenovački popis
dodan je i Friedrich Schulbaum. Naime, Schulbaumu je kao jedan od izvora
podataka naveden i Yad Vashem čime se može naslutiti da i jasenovački ku­
stosi znaju koristiti njegov digitalni arhiv i da im nije nepoznat, ali ipak ne
ispravljaju pogrješke na koje on ukazuje.
Za razliku od Friedricha Schulbauma imena Adolfa Pesaha i Eugena
Hochbergera ne nalaze se u digitalnom arhivu Yad Vashema pa se po tomu
može zaključiti daje ili baza podataka JUSP-a mnogo detaljnija od digitalnog
arhiva Yad Vashema ili da se pogrješke u mrežnom jasenovačkom popisu ne
žele ispravljati. U digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi se jedan Adolf Pe-
sak. To je podatak preuzet iz Spiska žrtava rata srbijanske inačice jugokomu-
nističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine. Sve to je u tipičnom stilu jase-
novačkog mita - vrlo slično, a suštinski potpuno različito. U svakom slučaju
p(ij)esak nije židovski blagdan, premda to možda slično zvuči na ekavskoj
inačici jezika koji se govori u području između Hrvatske i Bugarske.

Stalno i često
Kod manipulacija s jasenovačkim popisom stalno samo vječna mijena
jest i u skladu s tim sljedeća promjena se dogodila niti mjesec dana kasnije.
Naime, 7. rujna 2016. godine na mrežni jasenovački popis su dodani Jelena
Hasura (1929., Rajić, otac Dušan) i Tomo Stjepanović (1900., Bijeljina, Milko)
te su izvršene manje promjene na podacima o drugim navodnim žrtvama. U
L64 među osmero Hasura popisanih u Hrvatskoj nema Jelene, ali ima Ljubi­
ca (1928., Rajić, Dušan). Prema tim podatcima moglo bi se pretpostaviti da se
radi o sestrama iz istog sela kod Novske. U svakom slučaju nevjerojatno je da
bi jedna bila popisana, a druga ne. Tome Stjepanovića iz Janje kod Bijeljine
nema na popisu L64 među popisanima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, ali
ima jedan Tomo Stjepanović (1890.) iz Lopara između Bijeljine i Tuzle. On je
prema L64 ubijen u rodnom mjestu iste 1944. godine kad je njegov imenjak
navodno ubijen u Jasenovcu.

Nova jasenovačka paradigma

Nakon iznenadnog odlaska ravnateljice N. Jovičić novim ravnateljem
JUSP-a Jasenovac imenovan je dotadašnji kustos i v.d. ravnatelja I. Pejaković
i dužnost je preuzeo 1. travnja 2017. godine. Teško da bi se našao bolji nadne­
vak za preuzimanje takve dužnosti od tzv. „prvog aprila". Nova-stara ekipa
već je bila krenula s promjenama. Ne sa suštinskim promjenama u načinu
rada, već s promjenama podataka u mrežnom jasenovačkom popisu. Te pro­
mjene sudeći prema prvim potezima ne mogu se označiti kao poboljšanje.
Naime, u utorak 28. ožujka 2017. godine dogodila se značajna promjena
mrežnog jasenovačkog popisa tako da u prethodnoj inačici postoji 567 zapisa
kojih nema u novoj, a u novoj inačici ima 654 zapisa kojih nema u prethod­
noj. To znači da se popis relativno povećao za 87 novih navodnih žrtava.
Uz spomenute nove žrtve brojnim postojećim žrtvama s popisa mijenjani
su podaci koji uključuju napomene, ime, prezime, godine rođenja i smrti.
Novim promjenama u mrežnom jasenovačkom popisu Jovani su postali Jo-
vice. Mace su postale Marije, godine rođenja su se mijenjale za cijela desetlje­
ća, događale su se zanimljive selidbe prilikom rađanja djece, mijenjale su se
okolnosti i mjesta smrti, neki ljudi su nestajali, neki nastajali, bilo je svega i
svačega samo ne bitnih kvalitativnih promjena. Detaljni popis i analizu ovih
promjena moguće je vrlo lako i relativno brzo učiniti uz malo pisanja pro­
gramskog koda, ali zbog stotina uključenih zapisa rezultati su toliko opširni
da će se u nastavku teksta opisati samo neki odabrani primjeri.
Ciljevi novog ravnatelja su vjerojatno visoko postavljeni jer je u spome­
nutim promjenama palo nekoliko rekorda i to čini se svjetskih. Novi svjetski
rekorder je Lazo Kesonja. Nomen est omen. Lazar je sasvim primjereno ime
za nekoga te starosti, a sudeći prema novom izvoru navedenom u napome­
nama ustaše su ga ubili kad je imao 135 godina. Prema podacima u mrežnom
jasenovačkom popisu prije najnovijih promjena Lazo Kesonja rođen je 1884.
godine u Hrvatskoj Dubici, ime oca Simo. Nakon najnovijih promjena godi­
na rođenja je označena kao nepouzdana, a u napomenama se navodi alterna­
tivna godina rođenja 1807. Davno je to bilo. Te godine je Napoleon pobijedio
Ruse u bitci kod Friedlanda.
U stvari vjerojatno je srušeno nekoliko svjetskih rekorda pa tako i najsta­
rija godina rođenja nekog zatočenika u Drugomu svjetskom ratu. Primjerice,
u Yad Vashemu je najstarija godina koju je moguće naći u izborniku digital­
nog arhiva 1825., a JUSP Jasenovac ih je nadmašio za 18 godina. Vjerojatno je
Lazo Kesonja sa 135 godina i najstariji zatočenik ikad. Osim toga postavljen
je i svjetski rekord u razlici godine rođenja između zatočenika Jasenovca. Taj
rekord iznosi 2.161 godinu. Samo dva tisućljeća razlike. Kako je to moguće?
Pa ovim promjenama s jasenovačkog popisa nisu maknuti oni rođeni nakon
Drugoga svjetskog rata 1969. i 1975., a jedna žrtva koja će tek biti rođena
3968. godine, a naknadno je nakon serije tekstova o toj temi objavljenih u Hr­
vatskom tjedniku maknuta s popisa 2018. godine. Ti podaci se očito smatraju
vjerodostojnima. Možemo zamisliti kakav je to nemar ili se možda samo radi
o specifičnom mentalnom sklopu koji stoji iza takvog stava.

Nova paradigma
Ako netko razmišlja o razlozima stavljanja takvog egzemplara u popis,
tj. milenijskog gafa kakav je godina rođenja Laze Kesonje, logičnim se čine
dva moguća razloga. Jedan je prikrivanje. Primjerice, u jasenovačkom popisu
se osim Laze Kesonje rođenog 1884. godine iz Hrvatske Dubice nalazi i Lazo
Kesonja rođen navodno 1882. godine u Hrvatskoj Dubici. Obojica su navod­
no stradali iste 1942. u Jasenovcu. Osim neznatne razlike u godini rođenja
jedina razlika su različita imena očeva, ali u oba slučaja radi se o tipičnim
ХХХО imenima Simo i Jovo. Ukratko, radi se o vrlo diskutabilnim podaci­
ma. Označavanjem godine rođenja Laze Kesonje Siminog kao nepouzdane
kreatori popisa stvaraju si prividan alibi korištenjem više izvora. Jedini pro­
blem je što je navedena alternativna godina 1807. previše ekstremna čak i za
političku satiru. Drugi problem je dvojbena uvjerljivost i pouzdanost izvora.
Radi se navodno o nekakvim popisnim listama „Radne grupe" iz 1973. godi­
ne koja je vjerojatno prikupljala podatke u razdoblju brojnih akcija sveobu­
hvatnog „discipliniranja" Hrvata nakon sloma hrvatskog proljeća, ali čak ni
jugokomunisti nisu te podatke uzimali za ozbiljno.
Znači drugi razlog treba tražiti u samim motivima uvođenja novog
izvora podataka. U seriji članaka u Hrvatskom tjedniku pokazano je kako se
navodi iz jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64),
koji je glavni izvor podatka za mrežni jasenovački popis, izuzetno nepouz­
dani. Uz to, pokazano je kako se SZSJ64 navodi kao izvor, premda u dostu­
pnim inačicama tog popisa nema citiranih podataka. Kao jedan od razloga
navedeno je da se podaci preuzimaju i iz srpske inačice jugokomunističkog
popisa žrtava rata tzv. „Spisak žrtava rata". Radi se o uratku objavljenom ti­
jekom srpske agresije na Hrvatsku u ranoj fazi Domovinskog rata pa čak ni
danas tijekom puzajuće jugorenesanse u nekim krugovima u Hrvatskoj nije
uputno taj pamflet navoditi kao izvor podataka o jasenovačkim žrtvama.
U istom smislu su proskribirani i alternativni izvori podataka iz memo­
randumske kuhinje koji se koriste u kreiranju jasenovačkog popisa. Vjerojat­
no je trebalo naći neki novi izvor i tako su se pojavile popisne liste „Radne
grupe" (POP-HK). Novim promjenama POP-HK je kao jedini ili jedan od
izvora naveden za 613 zapisa pri čemu je kod njih 444 istovremeno nave­
den i komunistički savezni popis iz 1964. godine (SZSJ64). Tako su „oprani"
podaci iz proskribiranog izvora. Uz to skoro 3/4 svih novih žrtava koje su
uvrštene na popis u ovim zadnjim promjenama našlo se na popisu temeljem
tog novog izvora POP-HK.
Dobar primjer o čemu se tu radi i kako se to radi pomoću izvora kakav
je POP-HK je Đuro Pauković, tj. Đuro Pantelić. U jasenovačkom popisu je
Đuro Pantelić, (1939., Donji Cerovljani, otac Vaso), stradao u Staroj Gradiški
1942. godine. Kao izvori se navode jugokomunistički popis žrtava rata iz
1964. godine (SZSJ64) i Lukićeva knjiga, a njima je nakon najnovijih promje­
na pridodan novi izvor POP-HK. Najzanimljivije je da se u napomenama
kod Đure Pantelića navodi drugo prezime Pauković. Na temelju podataka
iz POP-HK u jasenovačkom popisu se pojavila nova žrtva Đuro Pauković.
Svi ostali podaci kod te nove žrtve su identični podacima „stare" žrtve Đure
Pantelića/Paukovića. Na ovaj način je „opran" stari podatak iz proskribira­
nih izvora i „elegantno" je dodana nova klonirana žrtva.
 Taj novi izvor (POP-HK) „pojačao" je i podatke u oko 90 zapisa koji su
se temeljili uglavnom na nekakvim izjavama za koje baš nije jasno na koji na­
čin se u JUSP-u Jasenovac provjerava njihova točnost, tj. istinitost. Novi izvor
POP-HK pojavio se i kod preko 180 zapisa koji su se temeljili i na Lukićevoj
knjizi. To jasno pokazuje čemu primarno služi novi izvor podataka. Ničemu
drugom nego cementiranju dosadašnjih podataka i unošenju novih upitne
vjerodostojnosti.
Pojavom ovakvih praktično neprovjerljivih izvora otvara se prostor za
beskrajnu produkciju novih žrtava. Ne treba imati iluzija da će se stati na ne­
koj određenoj cifri. Razvojem ovakvog sustava novih izvora uskoro možemo
očekivati „jubilarnu" 100.000 žrtvu, a onda niti povratak na stari bratstvo-je-
dinstveni broj od 700.000 nije više nedostižan.

Balansero
Na jasenovačkom popisu nalazi se Andrija Rogošić, jedan od zanimlji­
vijih slučajeva s jasenovačkog popisa. U monografiji Dugopoljski žrtvoslov1038
navode se podaci Komisije za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava Drugoga
svjetskog rata (1991.-2002.) prema kojima su Rogošića 1945. godine iz Zagre­
ba odveli komunisti i ubili ga. Unatoč tim podacima Rogošić se i dalje nalazi
na popisu jasenovačkih žrtava. Prema starim podacima prije promjena od
28. ožujka 2017. godine u jasenovačkom popisu kao jedini izvor podataka
o Rogošiću bio je projekt „Dotršćina" iz 1980-ih. Nakon zadnjih promjena
većina ključnih podataka o ubojicama, godini i mjestu smrti označena je od
kreatora popisa kao nepouzdana. U napomenama su navedena dva nova
izvora podataka. Jedan od tih izvora je izjava iz 2017. godine prema kojoj je
Rogošić nestao 1943. godine, a sudbina mu je nepoznata. Drugi izvor je gore
spomenuti Dugopoljski žrtvoslov.
Na prvi pogled moglo bi se reći da se počinju uvažavati različiti argu­
menti. Međutim, to se čini samo kao taktički potez tako da se može tvrditi da
se koriste izvori autora s različitog političkog spektra. Moglo bi se reći da se
radi o nekoj vrsti pokušaja privremenog političkog balansiranja, a stvarno se
radi samo o prividu i običnom potezu za kontrolu štete. To je kao da tvrdite
da ima i jednih i drugih samo jednih je milijun, a od „drugih" je samo jedan.
To nije balansirani pristup, već manipulacija i jasno svrstavanje. I u ovom
slučaju podaci su tako izabrani i predstavljeni da se bez poznavanja izvor­
nog rada ne može shvatiti o čemu se zapravo radi. Osim toga stječe se dojam
da podaci iz izjave koja se spominje kao novi izvor podataka samo služe za

1038 Matković & Dukić, 2011.

razvodnjavanje i time za indirektnu potvrdu starih podataka iz primarnog
izvora projekta „Dotršćina".
U tekstu Jasenovačko omalovažavanje Vukovara navodi se dvadesetak ime­
na navodnih jasenovačkih žrtava koje nisu stradale u Jasenovcu ili su umrle
nakon Drugoga svjetskog rata, a kod većeg broja tih navodnih žrtava kao
izvor se navodi baš jugokomunistički projekt „Dotršćina".1039 To znači da
su podaci iz projekta „Dotršćina" vrlo diskutabilni. Novom paradigmom u
ovom slučaju uvođenjem novih izvora kao što su „izjave" pokušavaju se u
nedostatku uvjerljivih i provjerljivih izvora „oprati" podaci iz izvora disku­
tabilne vjerodostojnosti kao što je taj projekt „Dotršćina" nastao u zadnjoj
fazi vladavine jugokomunističkog režima. Međutim, jasno je da se snaga
argumenata ne može ignorirati u nedogled. Prema navedenom možemo za­
ključiti da su autori popisa iz taktičkih razloga citirali podatke iz izvora koje
su do sada potpuno ignorirali. Međutim, ne radi se o nikakvom napretku
jer način na koji su podaci predstavljeni je u stvari negacija samih navoda iz
citiranog izvora.

Tko je i gdje ubijao Hrvate?

U podacima o Hrvatima navodnim žrtvama iz Jasenovca kako novih
tako i onih kod kojih su 28. ožujka promijenjeni neki podaci, zamjetan je
veći broj promjena godine smrti, tako da postoje alternativne godine smrti za
skoro polovicu hrvatskih žrtava. Prema starijim podacima prije predmetne
promjene više od polovice tih „promijenjenih" Hrvata stradalo je 1945., znači
zadnje godine rata. To naravno otvara pitanje tko je stvarno poubijao te Hr­
vate. Primjerice, nakon predmetne promjene upola manje Hrvata je stradalo
1945. godine. Uglavnom je godina smrti promijenjena u 1944. ili još i neku
raniju ratnu godinu. Prije predmetne promjene podataka više od 3/4 Hrvata
stradalo je 1944. ili 1945. godine, a nakon promjena taj udio je pao na oko 2/3.
Nema smisla navoditi sve primjere neuvjerljivosti podataka, ali neki su
stvarno za rubriku Vjerovali ili ne. Teško je i ponekad nezahvalno određiva­
ti nacionalnu pripadnost na temelju imena. Zato je teško tvrditi da možda
neki Anto ili Ante čiji se otac zove Stjepan stvarno nije bio Srbin, premda to
više spada u teoretsku mogućnost, ali možemo se zapitati je li to neka satira
kad se navodi da je Srbin bio zatočenik Antun Starčević. Bez obzira na sve u
takvom slučaju s povijesnom asocijacijom na oca domovine1040 postavlja se

1039 Banić & Koić, Jasenovačko omalovažavanje Vukovara, s. 46.-47.

1040 https://web.archive.Org/web/20210924000124/https://www.enciklopedija.hr/natuknica.
aspx?ID=57830
pitanje uvjerljivosti izvornih podataka i može se s pravom sumnjati u namje­
re autora.
Navedeni Srbin Antun Starčević je navodno iz Lica kod Fužina u Gor­
skom kotaru. Ime oca nije navedeno. Kod njega je novi izvor podataka neka
izjava iz 2016. godine. Još jedan neprovjerljiv ili u najboljem slučaju teško
provjerljiv izvor. Ako recimo postavljate pitanja u JUSP-u Jasenovac na koja
oni ne znaju ili ne mogu suvislo odgovoriti, uvijek vam mogu uskratiti od­
govor uz političke kvalifikacije da veličate Nezavisnu Državu Hrvatsku
i ustaštvo kao što se početkom 2017. godine dogodilo Hrvatskom tjedniku,
najčitanijem tjednom listu u Hrvatskoj, kad je tadašnjem v.d. ravnatelja Ivi
Pejakoviću poslano nekoliko pitanja o radu te javne ustanove financirane
novcem iz državnog proračuna.
U jasenovačkom popisu je još jedan Antun Starčević. Kod njega također
nije navedeno ime oca, ali niti godina rođenja, ni godina smrti. Kao i imenjak
i on je navodno stradao u Staroj Gradiški. U stvari kod njega se navodi da
je nestao. Znači sudbina mu je nepoznata pa nije jasno koje je znanstveno
opravdanje da se nestali ili nepoznate sudbine nalaze na jasenovačkom po­
pisu. Za razliku od imenjaka iz Liča ovaj Antun Starčević je Hrvat iz Bilog
Briga u Slavoniji. Kao što se može zaključiti iz navedenog, podatci su toliko
manjkavi da se jednostavnom usporedbom ne može sa sigurnošću provjeriti
radi li se o istoj osobi koja se dva puta navodi u jasenovačkom popisu ili se
radi o još jednoj od niza nevjerojatnih koincidencija.
Međutim, na popisu se nalazi i Tomo Starčević iz Liča kod Fužina na­
vodno stradao 1945. godine u Jasenovcu. Otac mu se zvao Grga. Grga Star­
čević se također nalazi na jasenovačkom popisu i rodom je iz Bilog Briga u
Slavoniji. On je također nestao kao i njegov sugrađanin Antun Starčević. Na
ovaj način se kao u cirkularnoj referenci može pokazati da su dva Antuna
Starčevića iz jasenovačkog popisa najvjerojatnije ista osoba. Time se dovodi
u sumnju vjerodostojnost različitih izjava o navodnim žrtvama. Zanimljivo
je da se i u ovom slučaju dijelom radi o Hrvatima stradalima 1945. godine,
tj. na kraju rata ili im se ne navodi godina smrti, a to ponovno otvara brojna
pitanja o njihovoj stvarnoj sudbini.
Kod dvojice nestalih Starčevića kao izvor podataka navode se Narodne
novine iz 1947. godine. U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava
rata L64 u Hrvatskoj je popisan samo jedan Anton Starčević iz Pirovišta, sela
susjednog Liču. On je prema L64 ubijen 1945. godine, ali u nepoznatom lo­
goru. U L64 je također samo jedan Grga Starčević iz Liča koji je ubijen 1942.
godine u nepoznatom njemačkom logoru u Norveškoj.
 Neki drugi novi/promijenjeni podaci su po svojoj strukturi i vremen­
skom slijedu nelogični. Ne znači da se nisu mogli dogoditi jer život piše čud­
ne priče, ali više su mogući u teoriji, a za takve slučajeve je Churchill mudro
zaključio kako stvarno „nisu mogući". U takve slučajeve spada Bogoslav
Mutavdžić iz Hrvatske Dubice navodno ubijen u Jasenovcu 1945. godine.
U napomenama se navodi da je iz Zagreba i da je „uhapšen 22.3.1945." Kad
bi to bilo tako, radilo bi se o samom kraju rata i ako ga se mislilo ubiti, to se
moglo puno lakše obaviti primjerice na Dotršćini ili u Gračanima kao što su
nakon rata radili partizani.
Ako je Mutavdžić uhićen u Hrvatskoj Dubici, onda je prema prevlada­
vajućim komunističkim interpretacijama bilo logičnije da ga se primjerice
ubije u tzv. „Dubičkim krečanama" kao što se primjerice navodi kod Mate
Lončara. Kod njega se u napomenama navodi da je „otjeran 26.3.1945." Otje­
ran ne znači ubijen. Nadnevak koji se navodi u njegovom slučaju je takav
da je recimo mogao stradati u Jasenovcu tijekom bombardiranja logora od
savezničkog zrakoplovstva ili partizanske avijacije. Međutim, ako je stvarno
stradao u „Dubičkim krečanama", postavlja se pitanje zašto bi ga netko uop­
će vodio iz Hrvatske Dubice u logor Jasenovac i onda natrag u „krečane" ili
iz Zagreba preko Jasenovca zaobilazno u „krečane", a odmah preko Save je
Gradina?
Jedan od daljnjih zgodnih primjera spomenutih promjena od 28. ožuj­
ka je Magdalena/Gina Radivojević. U staroj inačici popisa spominje se da je
Magdalena Radivojević rođena 1905. godine po nepoznatom ocu u Hrvat­
skoj Dubici ubijena od ustaša 1942. godine u Jasenovcu, ali u novoj inačici ta
ista Magdalena se zove Gina, otac joj je Stevo, rođena je 1904. godine i ustaše
su je ubili u Staroj Gradiški. U napomenama se i dalje navode stari podaci, ali
se navodi novi izvor podataka POP-HK. Također nije jasno na temelju kojih
podataka ili saznanja su autori zaključili da je već spomenuta Magdalena
Radivojević u stvari Gina Radivojević i da je stradala u Staroj Gradišci, a ne
u Jasenovcu? Da je nekadašnja Magdalena sadašnja Gina, znamo po identi­
fikacijskim podacima i po navodu u napomenama jasenovačkog popisa. I u
ovom slučaju je do promjene podataka došlo prema novom famoznom izvo­
ru POP-HK, ali tada bi u tom izvoru morali biti podaci koji povezuju dvije
naizgled potpuno različite žrtve.
Primjerice, kod Kate Zaklanac i Kate Banadinović se navodi da su nesta­
le. Unatoč tomu one se nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu. Kod obje
su navedene dvije alternativne godine smrti. Tako se kod Kate Banadinović
iz Gornjeg Bjelovca navodi se da je stradala 1945. godine, alternativno u na­
pomenama 1942. godine. Prema nekim saznanjima o Banadinovićima čini
se krajnje nevjerojatno da se radi o ustaškoj žrtvi iz 1945. godine. U ovom
slučaju vjerojatnija bi bila verzija u kojoj „osloboditelji" iz srbijanskih divizija
s „lijepim kapama partizankama" na glavi imaju glavnu ulogu.

Od izvora dva putića

Primjerice, novim izvorom podataka nije riješen kaos oko prezimena
Bodilović koje se u popisu i napomenama pojavljuje u inačicama Badlović,
Bodlović, Budlović. Nije jasno na temelju kojih izvora se navode podaci. Pri­
mjerice, kod Seke Bodilović jedini navedeni izvor podataka je izjava iz 2010.
godine (IZ*BODLOVIĆ=6-12/10) prema kojoj je prezime žrtve Bodlović, a
ne Bodilović. To znači da se netočno citiraju izvori ili da se podaci mijenjaju
neovisno o izvorima.
Nije to jedini primjer s navedenom kombinacijom prezimena. U popisu
se nalaze još tri Milke Bodlović sve približnih godina starosti, neke od tih
Srpkinja su iz istog sela gdje je broj Srba malen i gdje su su Hrvati velika
većina. Zanimljiv je detalj da je treća imenjakinja potpuno iste godine ro­
đenja samo iz drugog sela. Kao izvor podataka za tu treću koincidenciju je
naveden Popis žrtava Zemaljske komisije za utvrđivanje zločina okupatora i
njihovih pomagača. To je ono jugokomunističko povjerenstvo koje je utvrdi­
lo da je u Jasenovcu poubijano 700.000 pretežno Srba.
Zatim ima žrtava koje se razlikuju samo u tomu da se kod imenjakinja
navodi malo različito prezime Grubor, odnosno Gruber, a u napomenama
kod nekih znamo da se Gruberi mogu pojaviti i kao Grubori. Kod nekoli­
ko žrtava u napomenama se navodi da su stradali u „direktnom teroru".
To prema sličnim slučajevima iz L64 uglavnom znači da njihova smrt nema
veze s logorom Jasenovac.
Tipičan primjer je jedan od nekoliko Adirbožića. Kod Sime Adirbožića
se navode dva izvora podataka jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964.
godine (SZSJ64) i novi izvor POP-HK. Kad se pogledaju ti podaci, to je kao
da se ne radi o istoj osobi, već o nekom primjerice kao Dr. Jekyll i Mr. Нау-
de. Dvije godine rođenja 1880.*/1869., dvije godine smrti 1942.*/1945. i dva
mjesta smrti logor Jasenovac/ u direktnom teroru u Sunji. U svakom slučaju
novim promjenama i novim izvorima nije riješena niti jedna dvojba s popisa,
samo su dodane nove.
Osim gore navedenih primjera promjena podataka ima i nekih jedno­
stavnijih, ali vrlo važnih za razotkrivanje nepouzdanosti ili možda i lažiranja
povijesnih izvora. Primjerice, u staroj inačici popisa se nalazio Đuro Vuča-
nin rođen po ocu Laži 1903. godine u Donjim Cerovljanima koji je kako se
navodi ubijen od ustaša 1942. godine u Jasenovcu, a jedini navedeni izvor
podataka za ovaj zapis je komunistički Popis žrtava Drugog svjetskog rata
Saveznog zavoda za statistiku Jugoslavije iz 1964. godine (SZSJ64). U novoj
inačici mrežnog jasenovačkog popisa Đuro se više ne preziva Vučanin, već
Unčanin, a kao izvor se i dalje navodi isti jugokomunistički „savezni popis"
pri čemu se i dalje napominje da tamo kao prezime piše Vučanin, a za novo
navođenje prezimena Unčanin se ne navodi nikakav novi izvor podataka.
Štoviše, ako se pogleda i kako se čini „uređena" inačica saveznog popisa iz
1964. godine dostupna na mrežnim stranicama Muzeja žrtava genocida u
Beogradu, tamo se spomenuti Đuro još uvijek preziva Vučanin, a isto prezi­
me se navodi u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata L64.
Što bi onda ovo novo prezime trebalo značiti? I koje je točno pokriće za takvu
promjenu? Slučajna pogrješka, friziranje podataka ili nešto treće? Inače, u
jasenovačkom popisu ima još jedna alteracija prezimena Unčanin/Mučanin,
ali kod te grupe čak ni to nije najmanji problem.

Svi u jednom, jedan za sve

Prije gore spominjanih promjena u mrežnom jasenovačkom popisu na­
lazili su se Antun Stepic (1907., Laška Vas, otac Antun,) stradao 1942. godine
u Staroj Gradiški, zatim Anton Štepic (1906., Maribor, Anton) stradao 1943.
godine u Jasenovcu, potom Mirko Štepic (1906., Šmarje pri Jelšah, Anton)
nestao u Jasenovcu 1942. godine. U napomenama se navodi ime Milko Stepic
i da je stradao u nekom zatvoru. Četvrti je Milko Stepić iz Zagreba (nije na­
vedena godina rođenja ni ime oca), po nacionalnosti Slovenac, stradao 1942.
godine u Jasenovcu. U ovom slučaju izvor podataka je projekt „Dotršćina".
Iz navedenih podataka moglo bi se zaključiti da su neki od navedenih
braća ili da se radi o dva para klonova. Cijela dilema riješena je tako da su
s popisa nakon najnovijih promjena nestala trojica od četvorice navedenih.
Preciznije, od navedene četvorice nastao je Mirko Štepic iz Šmarja pri Jelšah.
Znači trojica su prividno nestala s popisa, a stvarno se od četvorice kreirala
jedna nova žrtva. To bi nekomu možda moglo izgledati kao mali pozitivni
pomak u načinu rada kreatora popisa. Međutim, samo se radi o micanju oči­
glednog da bi se bar nešto sačuvalo.
U napomenama kod Mirka Štepica može se vidjeti da se tamo nalazi
veliki dio podataka i od preostale trojice, ali uz izostanak nekih važnih na­
pomena kao npr. one o stradanju u zatvoru što logično predmnijeva da nije
stradao u logoru. Na temelju podataka ne može se bez ranije pohranjenih
inačica jasenovačkog popisa naslutiti da je danas jedna žrtva amalgam četvo­
rice lažnjaka. Ovo je primjer jasenovačke tautologije. Od četiriju laži ne može
nastati jedna istina. Vjerojatno se i u ovom slučaju radi samo o taktičkom po­
vlačenju. Iz iskustva se može reći da se odbačeni podaci ponovno prigodno
pojavljuju.
Na ovom primjeru se vidi da mjesto rođenja/smrti i godina smrti nisu
konstante, već vrlo promjenjive kategorije u jasenovačkom popisu. Isto tako
čini se da se nestali ili stradali u nekom zatvoru mogu bez problema poja­
viti na popisu ili nestati s njega, sve u cilju povećanja broja žrtava. Umjesto
znanstvenog pristupa problematici žrtava općenito, a posebno onih iz logora
iz JUSP-a Jasenovac, ponovno se na popis stavljaju u najmanju ruku vrlo
dvojbeni podaci.

Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu

25. travnja 2017. godine
Manje od mjesec dana nakon prethodne, 25. travnja 2017. godine dogo­
dila se nova promjena podataka na mrežnom jasenovačkom popisu.1041 Kod
89 zapisa o osobama iz prethodne inačice podaci su mijenjani ili uklonjeni,
a u novoj inačici mrežnog popisa postoji 92 zapisa o osobama u promijenje­
nom obliku što pojednostavljeno znači da je ukupni broj navodnih jaseno-
vačkih žrtava porastao za tri.
Koliko je znanje apologeta jasenovačkog mita o žrtvama, vidi se i na
primjeru Mile Boškovića. Nije jasno koje mu je pravo ime, Milo ili Miladin, a
prema najnovijim promjenama u jasenovačkom popisu Bošković više nije iz
okolice Nikšića, već iz osamdesetak kilometara udaljenog sela između Bara i
Cetinja. Bošković je prema nekoliko izvora stradao u Jasenovcu i to 1944. go­
dine. Bio je jedan od vođa tajne komunističke organizacije u logoru Jaseno­
vac koja je planirala oružanu pobunu i preuzimanje logora. Plan je otkriven
i komunistički urotnici su smaknuti.
Zanimljivo je da su u navodnom logoru smrti logoraši imali vremena,
volje i mogućnosti organizirati oružano zauzimanje logora. U drugim logo­
rima smrti takvi pokušaji nisu poznati. Po motivu urotnika čak niti događaji
u Sobiboru nisu usporedivi. Nešto slično ne može se ni zamisliti u srbijan­
skim logorima, primjerice u Banjici ili Sajmištu. Možda su tamo logoraši bili
uglavnom mrtvi-hladni nakon kratke vožnje beogradskim ulicama u tzv.
dušegupki. To je prepoznala i njemačka vojna uprava pa je primjerice split­
ske Židove radije slala na duži put u Beograd u sigurne ruke svojih srpskih
saveznika nego u „zloglasni" Jasenovac.

1041 Banić & Koić, Pravo pitanje je komu u Hrvatskoj odgovara održavanje ovakvih laži i
označavanje Hrvata kao zločinaca, s. 42.-47.
 Tu je možda dobro opet podsjetiti na Tinu Morpurgo, hrvatsku slikaricu
iz Splita koja je stradala u Banjici logoru usred glavnog grada Srbije. Usprkos
tomu ona je na mrežnom jasenovačkom popisu sve do 2019. godine bila laž­
no navedena kao jasenovačka žrtva. S jasenovačkog popisa je maknuta tek
nakon spominjanja njezina slučaja u nekoliko tekstova objavljenih u Hrvat­
skom tjedniku i na mrežnim portalima, ali ona se još uvijek lažno navodi kao
jasenovačka žrtva u inačici tog popisa koja je 2017. godine poslana u američ­
ki Američki muzej holokausta (United States Holocaust Memorial Museum).
Nakon promjena od 25. travnja 2017. godine osam je potpuno novih
žrtava i sve su iz Crne Gore i Boke kotorske. Zemljopisno su raspoređene
od jadranske obale pa do Durmitora na sjeveru. Boka kotorska je tijekom
Drugoga svjetskog rata bila pod talijanskom vlašću, a Crna Gora pod talijan­
skom okupacijom i tamo nije bilo ustaša. Kao što je napisano u tekstu Nova
jasenovačka paradigma,1042 sve ove nove žrtve haračenja ustaša po Crnoj Gori
i Boki Kotorskoj imaju isti izvor podataka. Radi se o nekakvoj Spomenici cr­
nogorskim antifašistima iz 2001. godine koja se donedavno nije spominjala
kao izvor podataka o jasenovačkim žrtvama što se može provjeriti i na inter-
netskim arhivima mrežnih stranica.
Nakon Bokelja i Crnogoraca najveća promjena je kod navodnih žrtava
iz Srijema. Većina promjena temelji se na uratku Miloša Lukića Putenima slo­
bode; Naselja opštine Beočin u ratu i revoluciji iz 1987. godine. Promjene poda­
taka kod navodnih jasenovačkih žrtava iz Križevaca i okolice su na temelju
kratkog pregleda Rade Milosavljevića Križevci u NOB i revoluciji iz 1982. go­
dine, a primjerice navodne žrtve iz Okučana kod Nove Gradiške u Hrvatskoj
na temelju podataka komunističkih subnoraša iz Bosanske Gradiške. Znači
uglavnom srpski izvori iz doba jugokomunističke diktature, ali koji ni tada
nisu smatrani za relevantne izvore podataka o jasemovačkim žrtvama.
Nekih dosadašnjih navodnih žrtava naizgled više nema u popisu, ali
radi se samo o taktičkim promjenama jer maknuti su samo dvojnici, a ostali
su dvojbeni. Primjerice, s popisa je maknuta navodna Sarajka Ljubica Đurić
(bez imena oca i godine rođenja). Ona se inače nalazila na jasenovačkom
popisu na temelju podataka iz uratka Radovana Trivunčića i Ane Požar pod
naslovom Riječi koje nisu zaklane 4, u izdanju Spomen-područja Jasenovac iz
1983. godine. Ljubica je maknuta, bar na neko vrijeme, ali ostala je njezi­
na dvojnica Ljuba Đurić (1902., otac Vladimir*, alternativno u napomenama
Vladislav) i njezin „blizanac" Ljubo Đurić (1902.*, alternativno ime Ljuba,
otac Vladislav, alternativno u napomenama Vladimir). Isti je slučaj s Đorđem

1042 Koić & Banić, Nova jasenovačka paradigma, s. 44.-49.

Jovilićem. On je maknut, ali ostao je njegov dvojnik Đorđe Jovičić. Maknuta
je Stojanka Jovilić, a pojavila se Stojanka Jovičić. Nestala je Vukica Lichen-
stein, ali ostala je malo promijenjena Bukica Lichtenstein-Baruch, premda
bi kod nje jedina ispravna promjena bila da je maknuta s popisa. O tomu
detaljnije dalje u tekstu.
Novim promjenama Vukica Lichenstein odnosno Lichterstein je ma­
knuta s popisa, a njezina dvojnica Bukica Lichtenstein-Baruch je ostala s ne­
što malo modificiranim podatcima u napomenama. U napomenama je osim
alternativnog prezimena Lihništajn dodano i Licherstein, a vidljivi su i spo­
menuti alternativni oblici imena Vukica/Bukica. Sve te promjene i nekoliko
u detaljima različitih prezimena temelje se na jugokomunističkom popisu iz
1964. godine (SZSJ64) i na izjavi iz 2009. godine.
U digitalnom arhivu Yad Vashema se na upit za Bukicu Lichtenstein
može naći 5 zapisa. Sve su vrlo sličnih godina, ali u dva slučaja se radi o že­
nama iz Poljske i Makedonije. Njihova sudbina nije povezana s Hrvatskom.
Ostala tri zapisa su međusobno povezana. U jednom se spominje deportacija
Bukice Lihtenštajn (1895.) koja je živjela u Banjoj Luci u Staru Gradišku i to
se bazira na dokumentima iz bivše komunističke Jugoslavije. U druga dva
zapisa navodi se da je Bukica Barukh (1894.) iz Travnika umrla u Đakovu.
Taj podatak se bazira na iskazu Arija Shterna, istraživača i člana iste židov­
ske općine kao Bukica Barukh. Prema trećem zapisu Bukica Baruh stara 50
godina umrla je od tifusa u logoru Đakovo 1941./42. Znači da postoje vrlo
relevantni dokazi da nije stradala u Jasenovcu.
Za Leopolda Deutscha (1889.*/1883., Susek, Žiga) s mrežnog jaseno-
vačkog popisa u digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa iz kategorije
svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji bi odgovarali.
U zapisu prema listi Židova deportiranih iz Iloka 21. srpnja 1942. godine
spominje se Leopold Deutsch (1883.). Treba napomenuti da je selo Susek
pripadalo gradu Iloku, a danas se zahvaljujući jugokomunističkom komada­
nju Hrvatske nalazi u Srbiji. Međutim, u ovom slučaju je najvažnije da ako je
Deutsch bio deportiran sredinom 1942. godine, znači nije mogao biti ubijen
1941. godine u Jasenovcu. Kreatori jasenovačkog popisu su ovaj problem ri­
ješili tako što su zanemarili podatke iz svojih glavnih izvora odnosno komu­
nističkog popisa žrtava rata (SZSJ64) i srbijanskih popisnica istine (AOISV) i
kao godinu smrti u Jasenovcu naveli godinu deportacije iz Iloka.
Kad u digitalnom arhivu Yad Vashema potražimo Leopolda Deutscha
kojem je otac Žiga, mogu se naći dva zapisa iz kategorije svjedočanstava.
Oba zapisa su za Poldija Deuchta/Deutscha starog 50 godina rođenog u Fer-
dinandovcu kod Đurđevca. Znači bio je rođen između 1891. i 1895. godine.
Izvor tih podataka je rođakinja Zora Israel. Ako malo proširimo temu o Le-
opoldu Deutschu, treba reći da se na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi
i Josef-Leopold Deutsch (1871.*/1881., Ludbreg, ime oca nije navedeno) kod
kojega je najveći dio podataka označen zvjezdicom kao nepouzdan pa tako i
godina smrti 1942.*/1941. Ludbreg je inače oko 50 kilometara udaljen od Fer-
dinandovca. Međutim, na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Josip
Deutsch (1895.*/1888., Đurđevac, Sigmunđ*/Šimun). Inače, Žiga je u sjever­
noj Hrvatskoj hipokoristik od Sigmund.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je svjedočanstvo Zore Israel o Josifu
(Iosif, Yosef) Deutschu (Deucht, Deutch, Doikht) iz Ferdinandovca, star 60
godina, prema tomu rođen je otprilike između 1881. i 1885. godine. Njemu
se otac zove Žiga. Znači da u digitalnom arhivu nema zapisa iz kategorije
svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organizacija koji bi potvrdili
da je uopće postojao neki Josef-Leopold Deutsch i da to u stvari nije složeno
od imena dvojice braće Deutsch, a nema ni potvrde podataka da su Leopold
Deutsch iz Suseka i Josip Deutsch (1895.*) iz Đurđevca stradali u Jasenovcu.
Inače, gore spomenuti slučaj deportacije iz Iloka je vrlo zanimljiv i o
Iloku se može naći više podataka u drugim dijelovima knjige. Ovdje samo
toliko da u mrežnom jasenovačkom popisu ima više ubijenih Židova iz Iloka
nego što ih je bilo živih do rata. Osim toga u digitalnom arhivu Yad Vashema
prema svjedočanstvima rodbine, prijatelja i židovskih organizacija u velikoj
većini slučajeva se kao mjesto smrti iločkih Židova navodi neki od njemačkih
logora, pretežno Auschwitz ili Mađarska, a Jasenovac se spominje u manje
od 8 % zapisa iz kategorije svjedočanstava.
Avram Demajo (1905., Menahem) iz Beograda navodno je poginuo u
proboju 1945. godine. Jedan od izvora navedenih u jasenovačkom popisu je
Subnor iz Visokog. Kao novi izvor navodi se Na ratištima i stratištima; Pro­
svjetni radnici poginuli u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945, knjiga I u izda­
nju Društva za izučavanje naprednog učiteljstva Jugoslavije izdano u Beo­
gradu 1985. godine. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata u
71 slučaju se kao nadnevak smrti u Jasenovcu navodi 22. travanj 1945. godi­
ne, ali među njima nije Avram Demajo.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstva rodbine, prija­
telja ili židovskih organizacija o Avramu Demaju, već samo jedan zapis iz sr­
bijanskog Spiska žrtava rata prema kojem je Avram Demajo (1905.) iz Visokog
kod Sarajeva, po zanimanju učitelj, stradao u rujnu 1941. godine u neimeno­
vanom logoru. Drugi zapis je podatak da je Avram Demajo 1942. godine u
Staroj Gradiški primio paket od židovske općine. U tzv. Indeksu paketarnice
pod rednim brojem 578. nalazi se Avram Demajo, otac Menahem koji je pri­
mio paket 1944. godine. Ovaj zapis se temelji na dokumentu objavljenom za
vrijeme jugokomunističkog režima.
Kao što se može zaključiti prema navedenom, nije jasno je li Avram De­
majo stradao na početku ili na kraju rata, a nema pouzdanih dokaza da je
uopće stradao. Kako u Yad Vashemu nema potvrde od rodbine, prijatelja ili
neke židovske organizacije trebalo bi tek utvrditi radi li se uopće o stvarnoj
žrtvi.
Kod braće Vilima i Armina Lichtenthala dodan je novi izvor i to izja­
va iz 2017. godine, ali ostali su stari alternativni podatci preuzeti iz srpskih
izvora kao primjerice da se otac ne zove Mavro, već Marko. Treba navesti da
u napomenama kod Vilima piše da je stradao na Papuku, a kod Armina da
je stradao u kolovozu 1941. godine u Gospiću, a alternativno da je stradao u
rujnu 1941. godine u Jasenovcu, tj. da je spaljen u ciglani 1943. godine. Spa­
ljivanja leševa u ciglani se prema podatcima iiz srbijanskog Komesarijata za
preseljenike i izbjeglice spominju za razdoblje veljača - svibanj 1942. godine.
Znači u ovom slučaju se radi o nagađanju.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je zapis temeljen na istraživanjima
Anite Goldshmit prema kojima je Vilhelm Lichtenthal (1909.) iz Osijeka (Es-
seg), otac Mavro, deportiran u logor u lipnju 1941. godine. Ne navodi se ime
logora, ali deportiran je prije nego što su uspostavljeni logori u Jasenovcu
i Staroj Gradiški. Prema drugom zapisu Vilim Lichtental je zabilježen kao
krojač u Jasenovcu 1942.-1943. godine. Prema jednoj listi stradalih osječkih
Židova stradao je 1942. godine, ali ne navodi se mjesto smrti. Prema drugoj
listi stradalih osječkih Židova Vili Lichtenthal stradao je u Jasenovcu 1941.
godine. Znači opet ima puno nagađanja.
Vilijev brat Armin Lichtenthal je prema listi stradalih osječkih Židova
stradao 1942. godine, ali ne navodi se mjesto smrti. Prema već spomenutoj
istraživačici Aniti Goldshmit on je ubijen, ali također se ne navodi mjesto
smrti. Nadalje, prema listi osječkih Židova glede njihove sudbine i štete na
njihovoj imovini do 1945. godine Armin Lichtenthal je bio u Staroj Gradiški i
Jasenovcu, a kao mjesto smrti navodi se logor Feričanci. Feričanci su bili po­
ljoprivredno dobro na koje su upućivani zatočenici i nalazi se podno Papuka
stotinjak kilometara od Jasenovca. Gore je naveden podatak iz napomena
jasenovačkog popisa prema kojem je i Vilim Lichtenthal stradao na Papuku.
To bi moglo značiti da su oba brata Lichtenthal stradali kod Feričanaca, a ne
u Jasenovcu. Osim ako se ne računa da je cijela Hrvatska Jasenovac.
 Premda ove promjene u jasenovačkom popisu nisu samo benigno lar-
purlartističke, već se suštinski mogu opisati kao pokušaj face liftinga star­
ca nezadovoljnog svojim sadašnjim izgledom koji bi se rado pomladio za
četrdesetak godina i bar mentalno vratio u davno prohujalo vrijeme. To je
naravno nemoguća misija, a svi takvi pokušaji na kraju izgledaju groteskno.
U slučaju novih promjena u jasenovačkome popisu face lifting je primje­
rice već spomenuta promjena Branka i Miše Stupara u Branka-Mišu Stupara.
U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) nema Miše
Stupara, ali na tom popisu su dvojica Branka Stupara čiji se otac zove Milan
ili Mile kao i kod novokreirane jasenovačke žrtve Branka-Miše. Dvojbeno
je radi li se uopće o dvojici jer su im identifikacijski podatci sumnjivo (pre)
slični. Branko Stupar iz Vodenice kod Bosanskog Petrovca, ime oca Milan,
godina rođenja nepoznata, stradao kod Tomislavgrada i Branko Stupar iz
Skakavca također kod Bosanskog Petrovca, rođen 1922. godine, otac Mile,
stradao kod Kolašina u Crnoj Gori. Skakavac i Vodenica su susjedna sela,
imena oba oca su inačice istog imena, kod jednoga nema godine rođenja pa
ne možemo biti potpuno sigurni radi li se o istom čovjeku, ali bitno je da se
niti u jednom slučaju ne radi o jasenovačkoj žrtvi.
Slične promjene kao i kod Branka-Miše Stupara su i kod Smiljana Han-
žeka koji je postao Smiljan-Braco Hanžek, a vrhunac svega je promjena kod
Zvonimira Ranogajca koji je ovim promjenama postao Zvonimir-Skretničar
Ranogajec. To ima smisla kao primjerice Jozef-Bravar Broz ili Aca-Abadžija
Ranković. Stil bitan za partijske drugove i njihov konspirativan rad, ali ne i
za normalan svijet.

Što se to novo na jasenovačkom popisu sjaji?

Početkom 2018. godine zabilježene su dvije promjene podataka na
mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. Veća promjena dogodila se 4. siječnja,
a manja 12. siječnja 2018. godine. U prvoj, većoj promjeni popisa upisane su
četiri nove žrtve, sedam dosadašnjih je maknuto s popisa, a promjene poda­
taka zabilježene su kod njih 220. Zanimljivo je da se kod novih žrtava kao
izvor navode podatci iz Yad Vashema. Na temelju toga površno bi se moglo
zaključiti da se nešto pozitivno događa i da se lažnjaci brišu s popisa. To bi
bila zabluda jer vuk samo dlaku mijenja.
U promijenjenim podatcima ima svega: na popisu su se pojavili novi la­
žnjaci, maknuti su neuvjerljivi klonovi da bi se ostavile njihove naoko uvjer­
ljivije inačice, mijenjana su prezimena i mjesta rođenja ili su tamo gdje ih
nema upisivana, a sve to uglavnom bez novih izvora podataka. Najveći broj
promjena je kod onih podataka kojima su jedini ili jedan od izvora srbijanske
Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u periodu od 1941.
do 1948. godine u Vojvodini (AOISV). Radi se o uratku iz 2008. godine koji ima
sva obilježja propagandnih postavki novoga velikosrpskog memoranduma.
Moglo bi se reći da je ovim promjenama došlo do faznog pomaka pa se
podatci iz proskribiranih komunističkih izvora zamjenjuju memorandum­
skim, tj. velikosrpskim izvorima. Struktura podataka iz srbijanskih „popi-
snica istine" je takva da se mogu svakako tumačiti, a po svojoj izvedbi cijela
operacija više sliči na epizodu grotesknog humora Letećeg cirkusa Montyja
Pythona. Naravno, svaka propagandna ludost se uz pomoć medija može
pokušati pretvoriti u duboko promišljenu akciju za zaštitu istine i kulture
sjećanja. To je onaj gore spomenuti učinak prividne istine.
Kod manje promjene popisa od 12. siječnja 2018. promijenjeni su podat­
ci kod Mirka Kisića „umrlog* od ustaša" 1944. godine koji je postao Marko
Kisić „strijeljan od ustaša" nepouzdano određene 1942.* godine. Strijeljani
Marko (1942.) zamijenio je umrlog Mirka (1944.), a u napomenama se kod
istog još nalazi i umrli Mišo (1943.). Znači totalna zbrka u podatcima. Uz tri
stara izvora iz komunističkog doba dodana je nekakva izjava iz 2017. godine
(IZ=3-30/17). Te izjave su s obzirom na dosadašnje iskustvo s JUSP-om Jase­
novac teško provjerljive, a stvarno za većinu zainteresiranih i neprovjerljive.
Tomu valjda i služe.
Prilikom promjene od 12. siječnja na popisu se više ne nalazi Nurudin
Gackić. Kod njega su bila dva izvora podataka - sarajevski subnoraši i tvor­
nička monografija Energoinvesta o kojoj će biti više riječi u drugom tekstu
knjige. Znači sve znanstveno „jaki" izvori. Kako su autori popisa ovom pri­
likom ugasili Nurudina - svjetlo vjere, tako će jednom morati ugasiti i cijeli
popis koji će se onda morati pisati ispočetka na znanstvenim principima.

Kvaka 22 na jasenovački način

Sljedeće promjene na jasenovačkom popisu su se dogodile 4. siječnja
2018. i tada su dodane četiri nove žrtve. Kao da su kustosi JUSP-a Jasenovac
pažljivo čitali tekstove iz Hrvatskog tjednika o jasenovačkom popisu pa su i
oni počeli citirati podatke iz Yad Vashema, ali naravno na svoj jedinstven
način dajući novi smisao pojmu kvaka 22. Naime, radi se o citiranju izabranih
izvora iz Yad Vashema, ali tako da se prikriveno citiraju srpski propagandni
pamfleti iz doba Domovinskog rata koji su velikim dijelom reizdanja starih
jugokomunističkih uradaka.
Jedan od četvorice novih na jasenovačkom popisu je Jahiel Abinun
(1906., Sarajevo, David). U napomenama autori popisa navode tri izvora -
komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64), isti popis u izdanju
Bošnjačkog instituta iz Zuricha (BI.64), a kao treći izvor navodi se Yad Vas-
hem. U stvari radi se o zapisu o Jahijelu Abinunu kojem je izvor srbijanska
inačica jugokomunističkog popisa iz 1964. godine, tj. Spisak žrtava rata (List
of murdered Jews from Yugoslavia). Znači ta tri izvora su u stvari tri izdanja
jednog nepouzdanog i desetljećima bunkeriranog jugokomunističkog urat-
ka. Tako se stvara privid brojnosti i različitosti izvora podataka, a stvarno se
cijelo vrijeme vrte isti podatci iz jugokomunističkog popisa u stvari propa­
gandnog pamfleta.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je još jedan zapis za Jahiela Abinuna
(1906., Sarajevo, Danijel) stradalog u Auschwitzu. Izvor tih podataka je Aws-
chwitz Death Registers. Razlika u očevu imenu Danijel/David je zamjena koja
se može uočiti i u nekim drugim slučajevima na jasenovačkom popisu. Nai­
me, slučaj takve zamjene je primjerice i kod Leona Pape kojem je očevo ime
iz David u ovim izmjenama popisa promijenjeno u Danijel, a slične alteracije
mogu se naći i kod drugih žrtava s jasenovačkog popisa, primjerice kod Bar
Kohbe Papa i alteracija Abrahama i Avrama o čemu je opširnije pisano u
drugim tekstovima u knjizi.
Novi na jasenovačkom popisu je i Ernest Eisler rođen 1885. godine iz
Velikog Pašijana kod Garešnice. Autori popisa navode dva izvora podataka
- jugokomunistički popis SZSJ64 i Yad Vashem. Prema vrijednosti polja Item
ID u digitalnom arhivu Yad Vashema spomenutoj u napomenama vidi se da
se autori popisa pozivaju na podatke kojima je izvor srbijanski Spisak žrtava
rata, znači posredno se opet citira SZSJ64 baš kao i u gore spomenutom slu­
čaju Jahiela Abinuna.
Zanimljivo je da se u digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi i zapis o
Ernestu Eisleru temeljen na svjedočanstva njegove kćeri, a prema kojem je
on stradao u Jadovnom. Očito da autori jasenovačkog popisa više preferira­
ju srpske propagandne pamflete izdane tijekom agresije na Hrvatsku nego
podatke najbliže rodbine. Osim svjedočanstva kćeri u Yad Vashemu ima još
podataka prema kojima je Ernest Eisler bio zatočen u Jadovnom, ali to nima­
lo ne utječe na kreatore mrežnog jasenovačkog popisa.
Novi na jasenovačkom popisu je i Josef Alhalel (1867.). Autori popisa
navode ista dva izvora podataka kao u prethodnom slučaju, tj. jugokomuni­
stički popis žrtava rata SZSJ64 i Yad Vashem. Prema navedenoj vrijednosti
polja Item ID taj podatak u digitalnom arhivu Yad Vashema o Josefu Ahalelu
stradalom 1942. godine u Jasenovcu kao i u prethodnim slučajevima preuzet
je iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Znači osim što je to jedini podatak, on se
ne odnosi na prezime Alhalel, već na Ahalel. Za upit o Josefu Alhalelu u Yad
Vashemu svi zapisi se odnose na dvoje djece, a ne na postarijeg muškarca.
Prema tri zapisa rodbine i istraživača Arija Shterna mjesto smrti to dvoje
djece je nepoznato ili logor Đakovo.
Jedini od četvorice novih koji bi prema jednom zapisu u digitalnom ar­
hivu Yad Vashemu stvarno mogao biti jasenovačka žrtva je rabin Samuel
Abraham. Zapis iz digitalnog arhiva Yad Vashema je iz 1955. godine, pun je
detalja, ali skenirani original i digitalni obrazac se jednim dijelom razlikuju.
Primjerice, podatke nije dao sin Leon Abraham, već Leon Abinun i u ske-
niranom obrascu navodi se da je stradao „1941?", ali uz dodatak upitnika.
Uglavnom, može se reći da se od četiri nove žrtve tri mogu odmah maknuti
s popisa.

Spašavanje klonova
Kako je već spomenuto, autori jasenovačkog popisa su u sklopu spome­
nutih promjena izbrisali s popisa 7 lažnjaka. Međutim, to je vrlo relativno,
a evo i zašto. U stvari s popisa su maknuti samo Borislav Nenadović i Alojz
Rebić.
Kod izbrisanog lažnjaka Borislava Nenadovića navodila su se čak tri
izvora podataka. To je već legendarno nepouzdani komunistički popis žr­
tava rata SZSJ64, zatim knjiga djelatnika komunističkih tajni službi D. Luki-
ća te knjiga R. Ratkovića o selu Kusonje koju je u Beogradu 2004. godine
objavilo nekakvo društvo Srba iz Kusonja. Treba napomenuti da su Kusonje
poznate iz Domovinskog rata po pokolju zarobljenih hrvatskih vojnika koji
su vezani žicom, masakrirani i onda od strane Srba bačeni na smetlište te
zakopani kraj stoke i smeća.1043
Sudeći prema ovom slučaju, autori popisa znaju da se u tri gore nave­
dena izvora nalaze lažni podatci i unatoč tomu ne brišu s popisa sve koji se
nalaze na njemu prema tim izvorima. Ne brišu se zato što bi popis bio kraći
za oko tri četvrtine i od mita ne bi ostalo ništa.
Kod izbrisanog lažnjaka Alojza Rebića bio je naveden samo jedan izvor
podataka. Radi se o monografiji tvrtke Energoinvest. Ta tvornička monogra­
fija navedena je kao izvor kod nekoliko navodnih žrtava s jasenovačkog po­
pisa. Kao i u prethodnom slučaju ako je izvor nepouzdan, s popisa se moraju
izbrisati sve žrtve iz takvog izvora. Inače, Alojz Rebić je bio godinu dana na

1043 https://web.archive.org/web/20201020172220/https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u.
Kusonjama_8._rujna_1991.
prisilnom radu u logoru Stara Gradiška u razdoblju od 18. studenog 1941.
do 18. prosinca 1942.1044 U siječnju 1943. godine Ravnateljstvo državnih že­
ljeznica uputilo je molbu sarajevskom UNS-u da se Rebiću odobri povratak
u službu. U nedostatku stvarnih jasenovačkih žrtava komunisti su na popisu
„ubijali" i puštene.
U ostalih 5 slučajeva radi se o žrtvovanju pijuna da se odgodi neizbježni
šah mat. Slučaj Roberta Predanića (1899., Sarajevo) je složeniji od prethod­
no navedenih. U inačici popisa prije spomenutih promjena nalazila su se
dva Roberta Predanića, tj. dva klona koji su se razlikovali samo po tomu što
je kod jednoga navedeno očevo ime. U novoj inačici jasenovačkog popisa
nakon promjena ostao je samo jedan Robert Predanić, premda je kod njega
vjerodostojnost jednaka onoj izbrisanoga. U preostala četiri slučaja također
su izbrisane lošije inačice klonovskih parova, ali za razliku od Predanića po­
datci izbrisanih i preostalih klonova spojeni su u novu modificiranu žrtvu
što se može vidjeti u napomenama.
Izbrisana su braća Albert i Gabor Ofner, prema podatcima iz knjige M.
Svob obojica su iz Karlovca i ubijeni su 1941. godine, a ostali su modificirani
Albert i Gabrijel Haffner iz Sente, ubijeni 1942. godine i dijelom različitih go­
dina rođenja. Kod Alberta Haffnera ponavlja se slučaj citiranja izvora iz Yad
Vashema, tj. prikrivenog citiranja srbijanskoga memorandumskog pamfleta
Spiska žrtava rata, samo što se u Spisku žrtava rata Albert preziva Affner i nije
stradao u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški.
Još jedan par klonova su izbrisani Mitar Čavčar, rođen 1906. godine, iz
Foče, otac Gojko, stradao 1941. godine i modificirani Milan Čančar, rođen
1905. godine, iz Sarajeva, otac Vlado, stradao 1942. godine. Prema podatcima
radi se o dvije potpuno različite osobe, ali nakon promjena od navedenog
dvojca različitih imena, prezimena i mjesta rođenja nastao je jedan novi Mi­
lan Čančar. Zanimljivo da je izvor podataka za Mitra Čavčara fotografija iz
zbirke JUSP-a Jasenovac, pa to još jednom pokazuje kakva je to znanstvena
besmislica, a izvor kod Milana Čančara je već prije spomenuta nepouzdana
tvornička monografija Energoinvesta.
Na isti način kao i u prethodnim slučajevima Lazo Kamerić (1899., Osi­
jek, otac Stojan) je izbrisan s popisa, a njegov klon Lazo Kanurić (1890., Veli­
ko Nabrđe kod Đakova) ostao je na popisu u izmijenjenom izdanju. Naime,
u podatke je dodano ime Kamerićeva navodnog oca Stojana.

1044 Miletić 2, dok. br. 235.

Nova istina s bratskog orijenta
Kod oko 220 navodnih žrtava promijenjeni su neki podatci. Najčešće se
dodalo ili mijenjalo mjesto i općina rođenja, ali ima i promjena prezimena pa
i nacionalnosti. Pri tomu su izvori podataka osim u nekoliko izuzetaka ostali
isti. U većini ovih slučajeva zajedničko je da su im jedini ili jedan od izvora
podataka tzv. srbijanske popisnice istine (AOISV). U inačici jasenovačkog
popisa prije spomenutih promjena kod 1.770 navodnih žrtava nije bilo nave­
deno mjesto rođenja, a od toga broja čak 1.759, tj. 99,4 %, znači gotovo svi su
prema srbijanskim popisnicama istine (AOISV). O srpskom poimanju istine,
odnosno laži sve je rekao guru srpskog memoranduma Dobrica Cosić.
Nakon novih promjena za 159 se smanjio broj navodnih žrtava kod
kojih nije navedeno mjesto rođenja. Sve te promjene bile su kod navodnih
žrtava kojima je izvor podataka AOISV, tj. srbijanske popisnice istine. Tu
se postavlja nekoliko pitanja. Primjerice, ako su izvori ostali isti, otkuda su
onda izvučeni novi podatci? Ako su ti podatci postojali i prije, zašto već nisu
bili upisani? Ako su postojali, zašto se sada nadopunjuje samo manje od 10
% manjkavih podataka iz AOISV-a? Ako ti podatci nisu prije postojali, znači
li to da su u međuvremenu nakon višestrukih upozorenja u seriji tekstova
o jasenovačkom popisu iz obližnje Srbije stigli neki novi podatci? Ako je to
tako, onda je to moralo biti jasno naznačeno. Ovako se stvara neugodan do­
jam mutnih poslova.

Srijemska fatamorgana
U prethodno spomenutim promjenama ima nevjerojatnih primjera. Pri­
mjerice, kod Milana Skorića promijenjeno je mjesto rođenja iz Novog Ci-
katova, sela u općini Glogovac na Kosovu, u Vrdnik kod Iriga u istočnom
Srijemu. Jednako neuvjerljiv je i slučaj Velinke Petrović. Kod nje je promije­
njeno mjesto rođenja iz sela Putinci kod Rume u selo Popinci kod Pećinaca.
U napomenama se navode tri izvora podataka i u sva tri slučaja kod svakog
izvora piše Putinci. Izvori su ostali isti kao i u prethodnoj verziji pa bi bilo
zanimljivo čuti objašnjenje na temelju kojih podataka se mijenjalo Putinci u
Popinci.
Umjesto što su dodavali i mijenjali podatke bez novih izvora, tj. novih
saznanja, autori popisa mogli su od svojih srpskih suradnika zatražiti da im
pošalju podatke iz rodnih listova za dvije Milice Zivanović. Tada bi se moglo
vidjeti radi li se o jednoj, dvije ili o nijednoj jasenovačkoj žrtvi. Prema podat­
cima iz jasenovačkog popisa kod jedne Milice Zivanović se godina rođenja
1900.* i alternativna 1870. iz napomena razlikuju za čak 30 godina, a godina
rođenja druge Milice Zivanović je 1891., znači unutar tog intervala. Prema
novim podatcima iz istog su kraja pa je velika vjerojatnost da se radi o klonu.
Dodatni razlog za sumnju u ove podatke je mjesto rođenja Milice Zivanović
(1900.*). U prijašnjoj inačici popisa to je bilo selo Ugrinovci kod Gornjeg Mi-
lanovca u Srbiji, a sada je to promijenjeno u Šimanovce u istočnom Srijemu.
Inače, Šimanovcima susjedno selo u Srijemu se zove Ugrinovci. To ukazuje
na manipulacije identifikacijskim podatcima navodnih jasenovačkih žrtava.
U mrežnom jasenovačkom popisu kod navodne žrtve Manusa Pimu-
sa dodano je mjesto rođenja Stara Pazova, premda je izvor podataka ostao
isti, tj. srbijanske popisnice istine. Ne treba posebno naglašavati da Manusa
Pimusa nema u digitalnom arhivu Yad Vashema. Na jasenovačkom popisu
se nalazi i žena bez osobnog imena s prezimenom Pimus (NN-žena Pimus)
kod koje u napomenama piše da je „žena Manusa". Oba podatka o navodnim
supružnicima Pimus su iz srbijanskih popisnica istine. U digitalnom arhivu
Yad Vashemu su samo dva zapisa s prezimenom Pimus za dvije žene evaku­
irane iz Rusije i Bjelorusije. One naravno nemaju nikakve veze s Nezavisnom
Državom Hrvatskom, Jasenovcem ili s Jugoslavijom pa je time dovedena u
pitanje još jedna jasenovačka žrtva. Kako izgledaju ostali podatci iz ove gru­
pe navodnih jasenovačkih žrtava kada se malo detaljnije provjere.
Srola Goldenberg (1933., Neštin) je prema AOISV-u stradao u Jasenovcu
1942. godine, a prema drugom srbijanskom izvoru Spisku žrtava rata stradao
je 11. lipnja 1942. godine u Vinkovcima. Nadalje, Bela Berger, žena iz Stare
Pazove, rođena je 1900. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva
zapisa za muškarca i ženu iz Zagreba rođene 1895. i 1896. godine i nisu stra­
dali u Jasenovcu i Staroj Gradiški te uopće nema podataka da su stradali u
nekom logoru, premda je žena bila u talijanskom logoru u Kraljevici. U srbi­
janskom Spisku žrtava rata su dvije imenjakinje stradale 1941. i 1945. godine u
neimenovanim logorima, a to obično znači da se radi o papirnatim žrtvama.
Od 512 rezultata u digitalnom arhivu Yad Vashema nema niti jedna bar pri­
bližno odgovarajuća Roza Berger, a takav je slučaj i kod Eugena, Ladislava i
Zlate Berner, Olge Freund itd. Tako se može nastaviti, ali i ovo je dovoljno za
ilustraciju. Upisivanje mjesta rođenja kod nepostojećih žrtava nije doprinos
istini.

Zamijenjena mjesta rođenja

Kod nekih navodnih žrtava su mjesta rođenja zamijenjena novima, a
osim u nekoliko slučajeva nisu navedeni novi izvori podataka. Prema tomu
možemo pretpostaviti da se arbitrarno promijenio faktor težine pojedi­
nih izvora. U ovoj grupi promjena podataka dva su dominantna izvora i
to jugokomunistički popis žrtava rata (SZSJ64) i srbijanske popisnice istine
(AOISV). U ovim najnovijim zamjenama podataka srbijanski AOISV dobio
je prednost pred jugokomunističkim SZSJ64. Zanimljivo bi bilo znati kojim
kriterijima su se u toj arbitraži vodili kreatori promjena.
Evo nekoliko ilustrativnih primjera. Kod Josipa Zeigera (1881.*/1882.)
u novoj verziji promijenjeno je mjesto rođenja iz Vukovar u Grabovo kod
Beočina u istočnom Srijemu. Izvori su ostali nepromijenjeni. U ovom sluča­
ju osim sveprisutnih srbijanskih popisnica istine AOISV izvor je i knjiga M.
Svob. Zanimljivo je da u ovom slučaju nema podataka iz jugokomunističkog
popisa žrtava rata (SZSJ64) ili prikrivenog citiranja srbijanskog Spiska žrtava
rata. Razlog tomu je poprilično jasan. Naime, prema Spisku žrtava rata Josip
Zeiger (1882.) iz Vukovara je stradao u Auschwitzu. Isto se navodi u jednoj
listi stradalih Zidova iz Osijeka. Znači nije trebalo mijenjati mjesto rođenja,
već mjesto smrti, ali tada bi se popis smanjio, a nije lako naći ili kreirati nove
žrtve.
Još jedan dobar primjer je Puža Ađubel rođena 1916. godine iz Dvora
stradala u Jasenovcu 1943. godine, a nakon promjena postala je Ruža Ađubel
rođena 1901.* u Zagrebu stradala u Staroj Gradiški 1942.* godine. U napo­
menama se vidi da bi se moglo raditi u mjestu Dvor, ali ne o hrvatskome
gradiću na Uni, već o mjestu u Slovačkoj. Kao izvor navode se dvije inačice
komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64, BI.64), a autori se
prividno pozivaju i na podatke iz Yad Vashema, a stvarno prikriveno citiraju
dva podatka iz srbijanskog Spiska žrtava rata. To su zapisi o Puzi Adjubel i
Ruzi Ađubel za koje u digitalnom arhivu Yad Vashemu nema svjedočanstava
rodbine ili židovskih organizacija, već samo dva različita u biti toliko pro­
turječna zapisa iz srpskih izvora tako da se nikako ne može raditi o istoj ženi,
osim kad se radi o papirnatoj žrtvi za potrebe jasenovačkog mita.

Žrtva s četiri prezimena

U ovim promjenama Efrem Lovtim (1892.-1942.) postao je Efrem Lotvim
i dodano je mjesto rođenja Srijemski Karlovci. U digitalnom arhivu Yad Vas­
hema uopće nema žrtve s prezimenom Lotvim/Lovtin/Lovtim, ali ima žrtava
s prezimenom Lotvin. Većina je s područja nekadašnjeg SSSR-a. Prema srbi­
janskom Spisku žrtava rata troje Lotvina su s područja nekadašnje Jugoslavije.
To su Efrem Lotvin rođen 1888. godine u Beogradu, stalno nastanjen u
SSSR-u, za vrijeme rata navodno bio u Srijemskim Karlovcima i stradao u
Jasenovcu 1943. godine. Ratne sudbine mogu biti čudne pa premda je vrlo
malo vjerojatno, ali ne i nemoguće da je netko rođen u Beogradu odselio u
komunistički SSSR pa za vrijeme rata baš iz SSSR-a otišao u neprijateljsku
Nezavisnu Državu Hrvatsku, a ne primjerice u svoju „otadžbinu" Srbiju. Ta­
kav scenarij uglavnom je moguć u slučajevima kad se glava iz nekog razloga
slabo koristi, ako se radi o špijunu na zadatku ili ako se radi o fiktivnom liku
iz propagandne bajke o jasenovačkom mitu.
U srbijanskom Spisku žrtava rata je i Elza Lotvin (1892., Novi Sad) koja je
živjela u Beogradu i u tom gradu je ubijena 1942. godine. Treća iz Spiska žr­
tava rata je Ružica Lotvin, rođena 1919. godine u Maradiku u Srijemu, a otac
joj se zvao Efraim. Također je živjela u Beogradu i kao gore spomenuta Elza
Lotvin ubijena je 1942. godine u glavnome gradu „judenfrei" Srbije.
Ako bismo na trenutak povjerovali u podatke iz srbijanskog Spiska žr­
tava rata, to bi značilo da se vjerojatno radi o bračnom paru s jednom kćeri,
ali u tom slučaju je malo vjerojatno da svi nisu bili u Beogradu, tj. u Srbiji
tijekom Drugoga svjetskog rata, a tada je velika vjerojatnost da su tamo i
stradali. Kako nema podataka rodbine prijatelja ili neke židovske organi­
zacije o Lotvinima, upitno je radi li se uopće o stvarnim žrtvama. Prezime
koje se pojavljuje u četirima različitim inačicama, naizgled filmski životopis i
činjenica da se u ovom slučaju kao izvor ne spominje jugokomunistički popis
žrtava rata iz 1964. godine ukazuje da se vjerojatno radi o još jednoj podvali
iz hrvatskoga istočnog susjedstva koja se pojavljuje na jasenovačkom popisu
Ijubaznošću požrtvovnog osoblja hrvatske institucije čija egzistencija ovisi o
kunama prikupljenima u državni proračun.

Jasenovački Adolf Haj tier

Stjepan Pfeiffer je jedan od najboljih primjera kako se manipulira podat­
cima. Prema prethodnoj inačici jasenovačkog popisa Stjepan Pfeiffer je bio
Židov, a sada se taj podatak ne spominje čak ni u napomenama gdje su na­
vedena tri izvora podataka o njemu. Dva izvora su različite inačice jugoko-
munističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine i prema tim izvorima radi se
o Hrvatu, to znači da bi prema trećem izvoru morao biti Židov. Međutim,
nakon novih promjena u napomenama su ostali isti izvori, a unatoč tome je
Pfeiffer od Židova postao Nijemac. Sudeći prema ovom slučaj izgleda da u
jasenovačkom popisu izvori služe samo kao dekor da se stvori nekakav pri­
vid da se popis radi po znanstvenim principima.
Osim tri nacionalnosti kod Pfeiffera se navode i dva mjesta rođenja i to
Donji Miholjac, ali i tome gradu daleka Banova Jaruga kod Kutine. U digi­
talnom arhivu Yad Vashema je samo jedan Steven Feifer iz Poljske koji nema
nikakve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom i Jasenovcem. Kaotični po­
datci i još uz to da je neki Hrvat ili Nijemac stradao 1945. godine u Jasenovcu
obično je dobar indikator da bi se moglo raditi ili o izmišljenoj žrtvi ili o žrtvi
koju su ubili komunisti na kraju ili nakon Drugoga svjetskog rata.
 Kod Adolfa Heislera, još jednoga s dvojbom Židov ili Nijemac, dodan je
podatak da je iz Stare Pazove, ali u napomenama je ostao samo jedan izvor
podataka srbijanske popisnice istine (AOISV). Prema kaosu koji se navodi
Heisler bi mogao biti i Hajsler, Hajzler ali i potpuno različitog prezimena
Hojgler ili Hajtler što je vrlo slično prezimenu njegova puno poznatijeg au­
strijskog imenjaka. U digitalnom arhivu Yad Vashema je 13 zapisa na upit za
Adolfa Heislera i niti jedan nema veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom
ili Jasenovcem. Navedena imena bilo bi smislenije potražiti među stotinama
tisuća nemilosrdno ubijenih na samome kraju i nakon Drugoga svjetskog
rata od jugokomunista pod vodstvom J. B. Tita. U ovom slučaju primjerice u
logoru Knićanin/Rudolfsgnad u današnjoj Srbiji.1045

Fantomska zona jasenovačkog popisa

Uz promijenjene podatke uglavnom se navode stari izvori pa nije ja­
sno kako se došlo do novih podataka iz tih starih nepromijenjenih izvora.
Međutim, kod nekih su navedeni novi izvori. Osim tzv. izjava koje imaju u
JUSP-u Jasenovac i koje su praktično za većinu zaineresiranih neprovjerljive,
ima još nekoliko novih izvora. Ti dodatni izvori za koje u trenutku pisanja
ove knjige nema objašnjenja u kraticama jasenovačkog popisa su: KOM-MS,
MVŽFT, GEN-KA, IAGNS. Kako nema objašnjenja tih kratica, možemo samo
nagađati primjerice je li KOM-MS možda kratica za Komunistički manifest.
Uglavnom, ti fantomski izvori su dodani uz srbijanske popisnice istine (AO­
ISV) koje su glavni izvor ovih najnovijih promjena u jasenovačkom popisu.
Primjerice, kod Žarka Brzulje se navode čak četiri takva nova izvora. Za­
što su bila potrebna čak četiri nova izvora? Pa vjerojatno jer je u prethodnoj
inačici popisa Žarko Brzulja bio Srbin iz Matulja kraj Opatije, znači iz tadaš­
nje fašističke Italije, a prema novim podatcima on je iz sela Velika Remeta
kod Iriga u Istočnom Srijemu. Sličan je slučaj Doka Čakovec s dva nova fan­
tomska izvora uz AOISV kod kojeg nije bilo mjesta rođenja, a sada je nave­
den Novi Sad. Srbin koji se zove Čakovec iz Novog Sada i ubijen u Jasenovcu
prema fantomskim izvorima - to je fantomska zona jasenovačkog popisa.
U tu zonu spada i već u ovoj knjizi spomenuta Rosa Mirić, jedna od
najnevjerojatnijih žrtava s jasenovačkog popisa koja je prema staroj inačici
bila rođena 3968. godine o čemu je pisano već nekoliko puta. Autori jaseno­
vačkog popisa su nakon toga vjerojatno zbog za njih izuzetno neugodnog
slučaja promijenili tu nevjerojatnu godinu rođenja iz daleke budućnosti u
1913. godinu, a da pri tomu nije dodan novi izvor podataka. Osim toga sada

1045 https://web.archive.org/web/20200112183418/https://hr.wikipedia.org/wiki/Logor
Kni%C4%87anin_(Rudolfsgnad)
je godina rođenja Rose Mirić ista kao i kod njezinih klonova Kose Mirić i
Rose Marić. To je bilo očekivano jer su iste promjene kod Rose Mirić naprav­
ljene u podatcima koji su iz JUSP-a Jasenovac sredinom 2017. godine poslani
u Američki muzej holokausta (United States Holocaust Memorial Museum).
Ovdje je dodatno važno spomenuti još jednu stvar. Budući da su neki
podaci u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa promijenjeni, a u
USHMM-u su ostali isti kao i kod prvog slanja, znači li to da JUSP Jasenovac
o lažnim podatcima sa svog popisa nije obavijestio USHMM i tako ih dovodi
u nezgodnu situaciju?
Zaključno se može reći da su spomenute izmjene podataka u popisu
takve da je za same autore bolje da ih nije bilo jer ovako samo još više poka­
zuju svoje pravo lice. Od četiriju novih žrtava za tri postoje relevantni podat­
ci temeljem kojih se može zaključiti da se ne radi o jasenovačkim žrtvama.
Sedmorka izbrisana s popisa može se shvatiti samo kao taktički potez žrtvo­
vanja nekoliko figura odnosno klonova i to onih lošijih da bi se tako omo­
gućio ostanak boljih kopija na popisu. Kod dvjestotinjak navodnih žrtava
promijenjeni podatci mogu se označiti kao kozmetički zahvat jer uopće ne
zadiru u srž problema. Nije smisao pretakati iz šupljeg u prazno podatke iz
jugokomunističkih i srpskih pamfleta, a sve zbog očuvanja statusa quo broja
žrtava na popisu. Revizija podataka znači njihovo kritičko preispitivanje, a
to uključuje i provjeru izvornih podataka. Ako već autori popisa surađuju s
institucijama iz Srbije, neka zatraže uvid u originalne rezultate popisa žrtava
rata i uvid u rodne i smrtne listove, a sve ostalo je samo opsjena.

Klonovi, blizanci i šibicari

Dana 15. ožujka 2018. godine djelatnici JUSP-a Jasenovac promijenili su
podatke kod 20 osoba s mrežnog jasenovačkog popisa. U novoj inačici popi­
sa je 19 žrtava manje nego prije promjena. Ne radi se o napretku u radu ekipe
iz jasenovačke močvare, već prije o tomu da su snagom brojnih argumenata
bili prisiljeni na taktički uzmak. U 19 slučaja stopljeni su podatci 38 navod­
nih žrtava, tj. klonovskih parova, a kako su se uglavnom razlikovali prema
navedenim izvorima u napomenama, tako se stvara privid da su neke žrtve
maknute s popisa. U stvari radi se o micanju očiglednih klonova tako da bi
ostali mogli opstati na popisu.
U tri slučaja podatci kod šestero navodnih žrtava, odnosno kod triju
klonovskih parova Milana Lendića, Miloša Ninkovića i Rajka Stankovića svi
podatci su bili potpuno isti čak i u napomenama. To su potencijalni ostatci
poznate epizode kad je 14.000 lažnjaka izbrisano s popisa, a ukupan broj
žrtava na jasenovačkom popisu ostao je isti.1046 Kod ostalih 16 slučajeva
spajanje klonovskih parova vidljivo je u napomenama uglavnom kroz nove
izvore podataka. Međutim, u žurbi su pri takvom frankenštajnskom spaja­
nju podataka prenesene i neke pogrješke „izbrisanih" kao primjerice kod
Bare Đurđević, navodne Romkinje koja je prema napomenama „Hrvtica".
Od dviju Anki Samardžija, jedna u statusu nestala, a druga ubijena spa­
janjem podataka nastala je jedna prema napomenama u popisu nestala Anka
Samardžija. Kod spajanja podataka od dviju Mara Vukotić u jednu nije bilo
takvih problema jer je kod obje pisalo da su nestale, a sada to piše samo kod
jedne. Pitanje je zašto se i ta jedna nestala još uvijek nalazi na popisu. Od
Josipa Kastelića iz Velike Češnice i Josipa Kostelića iz Zagreba nastao je Josip
Kastelić kojemu je u napomenama dodano da je ubijen generičkog nadnevka
15. lipnja 1942. godine. Ovakvim larpurlartističkim načinom prepravljanja
podataka na popisu praktično se održava status quo.
Primjerice, s popisa je nestala jedna Mara Bogdan od nekada četiriju
imenjakinja iz istog sela, ali na popisu se nalazi još 37 Mara, Marica i Marija
Bogdan, a tri su rođene unutar razlike od godinu dana. Čak 7 ih je bez imena
oca, a kod 8 je kao ime oca navedeno žensko ime, pet ih je bez godine rođenja
ili je ona označena kao nepouzdan podatak.
Još je drastičniji primjer Jozo Nikolić. Jedan više nije na popisu, ali na
popisu ih ima 44, a od toga su četvorica vršnjaka s istim imenom oca Đuro
kao i kod „izbrisanog". Čak 18 nema navedeno ime oca, a kod dvojice je
umjesto očevog imena navedeno žensko ime, kod osmorice nije navedena
godina rođenja, a kod devetorice je godina rođenja označena kao nepouzdan
podatak. Osim toga na popisu su još 52 Nikolića s različitim inačicama ime­
na Josip, kao primjerice Joso, Joško, Jole itd. Čak 27 ih je unutar ±10 godina
razlike u starosti.
Kod drugih nestalih s popisa je to tek malo manje drastično, ali primje­
rice nakon što je „izbrisan" jedan Salomon Papo, ostalo ih je još 29, od toga
su petorica s istim imenom oca. To je nevjerojatno s obzirom na podatke
iz digitalnog arhiva Yad Vashema u kojem su sveukupno 22 svjedočanstva
rodbine, prijatelja i židovskih organizacija za žrtve imenom Salomon Papo.
Ta svjedočanstva se odnose na najviše 19 različitih muškaraca. Međutim, ima
samo 11 svjedočanstava za 8 Salomona Papa kod kojih se u nekom kontekstu
navodi mjesto Jasenovac. To nisu sve potencijalne jasenovačke žrtve s tim
imenom jer u nekoliko slučajeva postoje kontradiktorna svjedočanstva. U

1046 Kalinić & Banić, Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost "Poimeničnog popisa žrta­
va KCL Jasenovac 1941.-1945.", s. 10.-11.
svakom slučaju svjedočanstva iz digitalnog arhiva Yad Vashema ne potvr­
đuju podatke o 29 ubijenih Salomona Papa s mrežnog jasenovačkog popisa.
Inače, kad bi se iz predmetne inačice popisa uklonili svi klonovi jednaki
u svim podacima pa i napomenama, popis bi odmah bio manji za 1.726 na­
vodnih žrtava. Sve ovo bi se moglo pokušati opravdavati floskulama kako se
radi o slučajnim podudarnostima. To je teoretski moguće, ali bilo je osamde­
setak godina vremena za pribaviti primjerice rodne ili smrtne listove navod­
nih žrtava ili popise iz Auschwitza, Banjice, Sajmišta, Topovskih šupa, Sapca
i ostalih logora smrti i sve to detaljno usporediti. Čega se boje apologeti jase­
novačkog mita, možda istine?
Osim spomenutih 19 slučajeva spajanja podataka u jednom slučaju kod
Ignaca Golubića nije došlo do „brisanja", već je u napomenama kao novi
izvor podataka dodana nekakva izjava iz 2018. godine. To bi valjda trebalo
dati dodatnu dozu uvjerljivosti tim podatcima. Prema jedinom izvoru prije
ovih promjena Ignac Golubić se preživao Gulubić. Znači da su autori jaseno­
vačkog popisa prema vlastitim potrebama mijenjali prezime navodne žrtve
bez obzira na izvorne podatke iz svoga glavnog izvora podataka jugoko-
munističkog popisa žrtava iz 1964. godine (SZSJ64). To znači da im podatci
malo znače pa čak i ako dolaze iz glavnog generatora podataka za njihov
popis. Međutim, time sami derogiraju SZSJ64 kao relevantan izvor podataka
i indirektno priznaju da se ne radi o generatoru podataka, već o fabulatoru
mita.

Velesila kloniranja
Tko kaže da propala komunistička Jugoslavija nije bila tehnološki na­
predna? Dok su druge znanstvene velesile o tomu mogle samo maštati, u
Jugoslaviji se naveliko kloniralo, doduše samo u virtualnom svijetu u kojem
se komunistička ideologija najbolje snalazi.
Primjerice, na jasenovačkom popisu nalazi se Malči Rajčević, rođena
1909. godine u Celju, po nacionalnosti Slovenka, ime oca nije navedeno,
ubijena od ustaša 1945. godine u logoru Jasenovac. Malči je hipokoristik od
Amalija. Na popisu se nalazi i Amalija Rajčević-Čubaković rođena 1909. go­
dine u Celju, po nacionalnosti Hrvatica, strijeljana od ustaša u logoru Jaseno­
vac. Ime oca i godina smrti nisu navedeni, ali prema podatku iz napomena
može se pretpostaviti da je stradala 1942. godine. Međutim, fascinantno je
da se u napomenama kod Amalije Rajčević-Čubaković navodi i djevojačko
prezime Marn.
U jasenovačkom popisu ima dovoljno lako uočljivih klonova, tj. dvoj­
nika tako da se primjerice briše samo jedan na dan godinama bi bilo posla.

596
Kad je već s popisa „nestao" jedan Jozo Nikolić od stotinjak imenjaka, onda
je istom prilikom mogao „nestati" i bar jedan Marko Nikolić (otac Branko,
1938., Bošnjaci), a jedina razlika je da se kod jednog iz ovog klonovskog para
navode još dva izvora podataka među kojima je i knjiga Dragoja Lukića, dje­
latnika komunističkih tajnih službi s afinitetom za „popravljanje" povijesti.
Od ostalih tu su još primjerice trojica Davida Atijasa iz Sarajeva, svi si­
novi Avrama rođeni 1901.*, 1904. i 1905. godine. U digitalnom arhivu Yad
Vashema nema podataka rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije o
ovim žrtvama s jasenovačkog popisa. Isti je slučaj s dva Isaka Atijasa (1917.,
1920.) ili s dva Izidora Atijasa (1905., 1910.). Sva četvorica su iz Sarajeva,
kod jednoga nema očeva imena, ali kod ostale trojice navodi se isto ime oca
Mošo, tj. Mojsije. Jedini podatci u digitalnom arhivu Yad Vashema o ovim
navodnim žrtvama su iz Spiska žrtava rata, srbijanske inačice komunističkog
popisa iz 1964. godine.
Naravno, čim je mala razlika u podatcima bez obzira na to što nema
potvrde da se radi o stvarnim osobama, sve bi se moglo pravdati slučajno­
šću, ali kako opravdati da su na popisu Albert Papo rođen 1898. godine,
iz Sarajeva, otac Santo i Albert Papo rođen 1898.* godine, iz Sarajeva, otac
Santo? Osim što je kod „jednog" godina rođenja označena kao nepouzdan
podatak, a glavna razlika su izvori podataka navedeni u napomenama. Kod
dva Alfonsa Pollaka (1905., otac Vilim) izvor podataka je isti, a glavna razlika
je mjesto rođenja Požega, odnosno Slavonski Brod. Od dva Jakoba Altarca iz
Zagreba, kod obojice je isto ime oca (Izidor), godina rođenja (1923.) i mjesto
rođenja (Zagreb), a razlikuju se uglavnom po tomu što je prema različitim
izvorima „jedan" ubijen 1941., a „drugi" 1942. godine.
Slični primjeri su kod parova, odnosno kod dvije Ane Babić (Mile, 1890.),
dvije Mare Babić (Mile, 1881.), dva Milutina Babića (Ostoja, 1928.), dva Mir­
ka Babića (Miloš, 1934.) i tako dalje abecednim redom još skoro dvije tisuće
puta. Ovo je dovoljno za ilustraciju koliko ima klonovskih parova i nema ih
smisla sve ovdje navoditi. Spomenut ćemo samo još dva Arona Funka (Mar­
ko, 1931., Ilok) i to zato što je jedan među 19 lažnjaka koje su sami autori
popisa maknuli u zadnjoj promjeni.

Blizanci
Ako su jugokomunisti bili velesila barem u virtualnom kloniranju, pre­
ma njihovim povjesničarima ustaše su vjerojatno bili svjetski prvaci u ubija­
nju blizanaca. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu je bar 50 parova
„blizanaca". Da se radi o „blizancima" može se zaključiti prema istoj godini
rođenja i istom očevom imenu. Nisu to bilo kakvi blizanci. Uglavnom se radi
o muško-ženskim parovima istih imena u muškoj i ženskoj inačici.
 Primjerice, muško-ženski blizanci su Dragan i Dragica Babić, godina
rođenja 1940., otac Milan. Zatim Dragan i Dragica Bajić (1942.), Draga i Dra­
gan Dajić (1929.), Ljuba i Ljuban Dakić (1938.), Dragica i Dragutin Đurđe-
vić (1938.), Radosava i Radovan Džakula (1935.), Kadir i Kadira Halilović
(1936.), Dragica i Drago Ilišević (1939.), Branko i Branka Kovarbašić (1935.)
oboje se navode kao nestali, Stojan i Stojanka Milošević (1940.), Branka i
Branko Nikolić (1939.), Zlata i Zlato Nikolić (1930.), Draga i Dragutin Ostojić
(1932.), Slavka i Slavko Puhalo (1937.), Marta i Martin Spitzler (1929.), Draga
i Dragan Šajinović (1930.), Stana i Stanko Šiljak (1921.), Stana i Stanko Tru-
barac (1938.).
U navedenim slučajevima uočljivo je da se uglavnom radi o djeci i mla­
deži. Ima i čisto muških blizanaca ekvivalentnih imena kao da roditelji nisu
imali mašte pri davanju imena svojim „blizancima". Tako se na popisu mogu
naći djeca Mile i Mileta Radosavljević (1936.), Stanko i Stanoja Adžić (1936.),
Milorad i Miloš Petrović (1936.), Dragoljub i Dragomir Zlojutro (1939.).
Ako neko još uvijek vjeruje u slučajnosti na jasenovačkom popisu, za­
nimljiv primjer su blizanke Cvija i Cvija Jerkić (otac Jozo, 1926.). Jedna iz
sela prigodnog naziva Blizanci kod Čitluka, a druga iz susjednog Žitomislića
kod Mostara. Kod njih su zanimljivi podatci u napomenama. Prema njima
Hrvatica Cvija iz Blizanaca je u stvari Crnogorka Evija, a Hrvatica Cvija iz
Žitomislića je u stvari Hrvat, tj. muško. Osim što su iste, a toliko različite Cvi­
ja i Cvija su stradale različitih godina, ali uvijek u Jasenovcu. Sličnih imena i
sudbine, ali znatno stariji (1903.) su Cvijeta i Cvijo Vukota.
Na kraju treba spomenuti Salomeu i Salomonu Griiner rođene 1891.
godine, otac Jakob. Salomona je rođena u Poljskoj, a Salomea je rođena u
Sarajevu, ali u napomenama se također navodi Poljska. Salomone Griiner
nema u digitalnom arhivu Yad Vashema, ali ima jedan zapis o Salomei Gri­
ner rođenoj 1887. godine, otac Jakob sa stalnim boravkom u SSSR-u. Izvor
ovih podataka je srbijanski Spisak žrtava rata. Negdje na putu iz mašte do
papira Poljska je postala Sovjetski Savez, a Salomea se postarala za nekoliko
godina. U digitalnom arhivu Yad Vashemu nema svjedočanstva rodbine ili
židovskih organizacija o Salomei Griiner.
Naposljetku, vrijedi podsjetiti i da je s jasenovačkog popisa 2015. godine
uklonjen Cezar Kabiljo nakon što je objavljeno da je stradao u Buchnwaldu
pri čemu je on u tiskanoj inačici popisa iz 2007. godine nije bio naveden kao
Cezar, već Cezara, a ta ženska inačica se još jednom kasnije kratko pojavila i
nestala na mrežnom popisu.1047

1047 Banić, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, s. 14.-15.

 S popisa je u promjeni od 28. ožujka nestalo 19 klonova, a ako se uraču­
naju i svi drugi načini kloniranja opisani u prethodnim tekstovima, to znači
da je s popisa nestalo manje od 1 % preostalih klonova na popisu. Žrtvovan
je jedva jedan lažnjak da bi ih opstalo 99. Pod novim ravnateljem je u petak
13. travnja 2018. godine konačno došlo i do jednog uzmaka. Tom prigodom
je s popisa nakon što je spomenut u nekoliko tekstova maknut Stanko Nick,
lažna jasenovačka žrtva kojem je na sprovodu 2010. godine bio buduči pred­
sjednik Hrvatske vlade Andrej Plenković. Godinama se komemoriralo čovje­
ka kojeg su vjerojatno mogli sresti u Jasenovcu na komemoraciji. Stanko Nick
je samo vrh sante leda prema kojoj neumitno plovi jasenovački TitoNick.

Tri promjene u deset dana

Kontinuitet stalnih promjena i dorađivanja podataka o žrtvama na
mrežnom jasenovačkom popisu nastavio se krajem travnja i početkom svib­
nja 2018. godine i pod novim ravnateljem JUSP-a Jasenovac. U roku od dese­
tak dana dogodile su se čak tri promjene podataka na mrežnom jasenovač­
kom popisu. Dvije promjene popisa bile su „prvomajske", a treća je uslijedila
neposredno uoči tzv. Dana Europe.
Do prve promjene podataka na popisu došlo je 30. travnja 2018. godine
prigodno uoči tzv. praznika rada. S popisa su nestale dvije lažne žrtve Mir­
ko Savić (Šćepo) i Mirko Zelenika, Hrvat iz Širokog Brijega u Hercegovini.
Prema podatcima iz digitalne inačice jugokomunističkog popisa žrtava rata
iz 1964. godine (L64) Mirko Savić stradao je 15. kolovoza 1941. godine kod
Jablanice u Hercegovini, tj. prije nego što je uopće uspostavljen logor Jaseno­
vac u Bačićevoj ciglani pa čak i prije nastanka dvaju prethodnih logora u tom
kraju Bročice i Krapje.
Inače, ime Mirka Savića objavljeno je u jednom od tekstova o lažnim
jasenovačkim žrtvama u Hrvatskom tjedniku od 19. travnja 2018. godine pa
je ovo, slučajno ili ne, jedno od najbržih micanja lažne žrtve s jasenovačkog
popisa. Kao i u proteklim slučajevima radi se samo o taktičkim uzmacima
žrtvujući sitno za spas cjeline. Bit će još toga, ali i povećanja popisa prije
konačnog kraha te koncepcije. Prema procjenama djelatnika JUSP Jasenovac
u logoru je oko 100.000, a oni su s dosadašnjih oko 83.800 tek došli do donje
granice famoznog Žerjavićeva izračuna.
U više od 170 tekstova u Hrvatskom tjedniku je od 2015. godine poime­
nično objavljeno nekoliko tisuća navodnih žrtava za koje postoje podatci iz
relevantnih izvora da nisu stradali u Jasenovcu i Staroj Gradiški. Bezimene
žrtve koje se nalaze na poimeničnom popisu mogu se opisati kao oksimoron,
ali i za ovu situaciju nekim vjerojatno i primjerenijim narodskim izrazima.
Uglavnom, to znači da se ne radi o slučajnim pogrješkama i kao što će se vi­
djeti dalje u tekstu, ne radi se samo o naivnom preuzimanju lažnih podataka
iz drugih izvora.
Uz dvojicu izbrisanih lažnjaka registrirane su promjene kod još četvero
navodnih hrvatskih žrtava. Uz Hrvaticu Jagodu Cvetko ubijenu u čak tri go­
dine rata 1942., 1944. ili 1945. naoko sitna promjena izvršena je kod još trojice
hercegovačkih Hrvata s područja Širokog Brijega Ivana Kneževića, Franje
Rotima i Ilije Sliškovića navodno ubijenih od ustaša 1945. godine, tj. iste one
godine kada su partizani masakrirali franjevce i veliki broj ostalih Hrvata iz
Širokog Brijega. Kod sve trojice u napomenama se pojavio novi izvor poda­
taka, nekakva izjava iz 2018. godine. Međutim, niti nakon tog novog izvora
nije razjašnjeno zašto je primjerice čak 13 godina razlike između navedenih
godina rođenja kod Franje Rotima kao da su ga sastavili od dvojice. Uglav­
nom, u ovom slučaju jedan je širokobriješki Hrvat izbrisan da bi trojica ostala
na popisu. Potvrda da se radi o lažnim jasenovačkim žrtvama može se vidjeti
kod I. Karamatića prema kojem širokobriješki Hrvati Knezović, Rotim, Sliš-
ković i Zelenika nisu stradali u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, a Mirko Savić
se uopće ne nalazi na popisu tzv. Zemaljske komisije Hrvatske niti na popisu
žrtava u knjizi Otkopana istina Širokog Brijega iz II. svjetskog rata i poraća™9’
Kako se očajnički pokušavaju „ušminkati" podatci najbolje se vidi u
promjenama većine glavnih identifikacijskih podataka kod Jagode Cvetko.
Autori mrežnog jasenovačkog popisa su Jagodi Cvetko tijekom ove operacije
promijenili ime oca, godinu rođenja, mjesto i godinu smrti. Znači imaju pot­
puno redizajniranu jasenovačku žrtvu. Primjerice, nakon najnovijih promje­
na moguće je prema istom izvoru, u ovom slučaju to je SZSJ64, imati dvije
različite godine rođenja. Kao da nije dovoljno da u slučaju Jagode Cvetko
imaju sveukupno čak četiri različite godine rođenja i tri različite godine smr­
ti. Kako mjesto rođenja Sveti Ivan Zelina nije označeno kao nepouzdan po­
datak, to bi moglo značiti da kao mjesto smrti uz Jasenovac i sada po novome
Staru Gradišku* u obzir dolaze i Sesvete te Travnik. Ako se nastavi ovim
tempom, za očekivati je još toponima s jugoistoka Europe. Ako je netko po­
mislio da je Jagoda Cvetko rekorderka po broju mjesta smrti u jasenovačkom
popisu, prevario se jer ima i još drastičnijih slučajeva.

Popis kao (ne)znanstvena fantastika

Dana 3. svibnja 2018. godine dogodila se druga promjena u mrežnom
jasenovačkom popisu pod novim ravnateljem. Na isti način kao i gore spo­
menuta Jagoda Cvetko u potpunosti je redizajnirana Angelilna Herbstsom-
mer, Židovka iz Slavonskog Broda, otac Duka, navodno stradala u Jasenov-

1048 Karamatić, s. 32.-35.

cu 1945. godine. Nakon redizajna na jasenovačkom popisu se nalazi Angeli­
na Herbstsommer, Srpkinja iz Osijeka, otac Đuro. U napomenama se navo­
di novi izvor podataka, nekakva izjava iz 2018. godine. Na temelju takvih
izvora došlo je do promjene osobnog imena, očeva imena, općine rođenja,
mjesta rođenja i nacionalnosti. U mrežnom jasenovačkom popisu jedino je
Jasenovac konstanta.
Prema popisu L64 Srpkinja Angelilna Herbstsomer, otac Duka, stradala
je sredinom siječnja 1945. godine, međutim ima i podataka da je stradala tri
mjeseca kasnije, ali i podataka na temelju kojih se može zaključiti da su ne­
poznate okolnosti smrti. Iz priloženog se može zaključiti da se nacionalnost
žrtava mijenja prema određenim potrebama. Primjerice, na popisu žrtava
rata L64 je Ferdo Herbstsomer, Hrvat, katolik stradao 1945. godine kao pri­
padnik komunističkih paramilitarnih postrojbi tzv. partizana. Nije stradao
od ustaša, već od Nijemaca, a kao mjesto smrti navodi se „Visoko drvo". Su­
deći po velikom slovu na početku moglo bi se raditi o nekom lokalitetu, ali i
o običnom visokom drvetu.
Razlog, točnije 10.000 razloga zašto je Židovka Angelilna postala Srp­
kinja Angelina, možda se nalazi u činjenici da u digitalnom arhivu Yad Vas-
hema prema svjedočanstvima rodbine prijatelja i židovskih organizacija ima
oko 10.000 manje židovskih žrtava iz Jasenovca i Stare Gradiške nego prema
mrežnom jasenovačkom popisu. Angelilna, tj. Angelina Herbstsommer se ne
nalazi u digitalnom arhivu Yad Vashema.
Jedan podatak nije problem, ali kada se to ponovi tisućama puta, onda
je vjerodostojnost popisa u potpunosti kompromitirana. Kada bi se izbrisa­
lo 10.000 lažnjaka, automatski bi se srušio cijeli popis i uništila bi se cijela
konstrukcija mita. Prema nekim od navedenih primjera može se zaključiti
da će se pomoću nekakvih novih izvora podataka uglavnom izjava nepo­
znatog autorstva pokušati redizajnirati dio žrtava. Tako i Židovi postaju Srbi
s njemačkim prezimenima kao da su u Jasenovac stigli posebnom linijom
Orijent Ekspresa direktno iz Bamberga. Tamo ima najviše Herbstsommera.
Ako Angelilne, tj. Angeline Herbstsommer nema u digitalnom arhivu Yad
Vashemu, ima Angelike Herbstsommer na Facebooku. Da ne bi bilo zabune
u redovima apologeta jasenovačkog mita, ni ona nije ubijena u Jasenovcu.

Mali Morgen
Dana 8. svibnja 2018. godine došlo je do trećeg nastavka najnovijih pro­
mjena na mrežnom jasenovačkom popisu pod novim ravnateljem. Radi se o
17 naizgled manjih zahvata.
 Kod Vilima Gazde promijenjeno je mjesto rođenja pa po novome više
nije rođen u Novoj Gradiški, već u nekom selu kod Zlina u Češkoj i nije stra­
dao 1944., već 1945.* godine. Do promjene je došlo temeljen nekakve izjave iz
2018. godine. To je već druga izjava u nekoliko godina kojom se prepravljaju
podatci, a sveukupno četvrti izvor podataka i to najbolje govori o pouzda­
nosti istih.
U 16 slučajeva promjene se odnose na navodne srpske žrtve iz Velikog
Nabrđa, a kod njih trinaestero je mjesto rođenja promijenjeno iz Velikog u
Malo Nabrđe. Te promjene su temeljene uglavnom na jednom tekstu V. Gei-
gera i P. Sole. Geiger i Sola su naveli izvore podataka o navodnim jasenovač-
kim žrtvama iz sela Malo i Veliko Nabrđe te Majar u općini Levanjska Varoš.
Međutim, njihovi zaključci ne potvrđuju podatke iz mrežnog jasenovačkog
popisa. Štoviše, u nekim slučajevima su potpuno suprotni. Prema Geigeru i
Šoli u ovom slučaju ,,[d]okumenti i vjerodostojni izvorni pisani pokazatelji ili ne
postoje ili su manjkavi."1049 Prema navedenom može se zaključiti da je veći­
na podataka vezanih uz Veliko i Malo Nabrđe zapravo prepisivanje iz istih
izvora koji se ponavljaju, a većina tih izvornih podataka je nastala na temelju
usmenog iskaza rodbine i sumještana, suvremenika događaja koji nemaju
potvrdu u izvorima, premda autori ne osporavaju da su mogući.
Počnimo od našeg starog znanca iz prethodnih tekstova o lažnjacima
Laze Kanurića. Zastupnik srpskih radikala, danas bismo rekli šešeljevac
Lazo Kanurić je već spominjan u kontekstu lažne jasenovačke žrtve Laze Ka-
merića. Nema smisla sve to ponavljati, a osim toga Geiger i Šola su to obradi­
li navodeći u ovom slučaju prema raznim izvorima tri prezimena, tri godine
rođenja, tri mjesta rođenja, dvije godine smrti i tri mjesta smrti.
Kao moguće mjesto smrti uz Jasenovac još navode i zatvor u Osijeku
1941. godine te da je zaklan pred kućom također 1941. godine. Očito da nije
jednoznačno utvrđeno gdje je stradao taj srpski ekstremist, ali ako je ubijen
1941. godine u osječkom zatvoru ili pred svojom kućom svakako, nije mogao
biti još jednom ubijen u Jasenovcu.
Sličan je slučaj Milovan Petrović, otac Savo i to su uglavnom jedini kon­
stantni podatci. Prema napomenama jasenovačkog popisa Petrović uopće
nije rođen u Hrvatskoj, već kod Peći na Kosovu i nije stradao 1942.*, već 1944.
godine. Dvije navedene godine rođenja 1913.* i ona iz napomena 1903. razli­
kuju se čak za 10. Međutim, prema Geigeru i Šoli situacija je još kaotičnija pa
navode čak 5 različitih godina rođenja između 1903. i 1925. s najvećom razli­
kom od čak 22 godine. Jasno je kolika je vjerojatnost da postoje dva Milovana

1049 Geiger & Šola, s. 298.

Petrovića kojima se otac zove Savo i rođeni su u selu Nabrđu bilo da se radi o
Malom, Velikom ili samo Nabrdju na Kosovu. Uz sve to Geiger i Sola navode
da je jedan Milovan Petrovic, rođen 1925. godine, stradao u partizanima, a
otac mu se također zove-Savo.
U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) samo
među popisanima u Hrvatskoj mogu se naći tri Milovana Petrovića kojima
se otac zove Savo, svi su stradali u Jasenovcu, a razlikuju se prema godini ro­
đenja (1903., 1905., 1913.) i nadnevku smrti s time da je najstariji stradao 26.
prosinca 1944. godine, a ostala „dvojica" istog dana 6. srpnja 1942. godine.
Autori mrežnoga jasenovačkog popisa toliko su zadovoljni podatcima o
Ljubi Radosavljević da su u ovim promjenama samo naveli novi izvor poda­
taka bez ikakvih drugih zahvata, a mogli su. Primjerice, Geiger i Sola navode
tri moguća mjesta rođenja. Međutim, to je možda i najmanji problem u ovom
slučaju jer kombinacije imena i prezimena Ljuba i Ljubica Radosavljević spa­
daju u najbrojnije kombinacije na jasenovačkom popisu, a više o tomu u po­
sebnom dijelu teksta posvećenom ovom problemu.
O Šimi Stanivukoviću (1903., Malo Nabrđe, Košta) dovoljno je reći da ga
čak ni đakovački subnoraši ne spominju u svojim popisima žrtava. Za Milo-
rada Stojakovića mogu se naći tri različite godine rođenja od 1894. do 1904.,
ali i podatak da se preziva Stojković i da je iz Srijema.
Kod Rade Stojakovića je uz dvojbu o godini rođenja (193О.*/1937.) pro­
blematično i prezime jer se u napomenama jasenovačkog popisa navodi i
Stojanović. Koincidentno u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žr­
tava rata (L64) navode se primjerice i dvojica Roma istog imena i neznatno
različitog prezimena. Obojica su navodno stradali u Jasenovcu istog dana
6. travnja 1942. godine. Stariji Rade Stojković rođen je 1930., a mlađi 1934.
godine pa su i po tim podatcima vrlo slični navodnoj jasenovačkoj žrtvi iz
Velikog Nabrđa.
Podatci su promijenjeni i kod 10 navodnih žrtava s prezimenom Uzelac.
Za Božu Uzelca Geiger i Šola navode da je dvojbeno je li riječ o jednome ili
dvojici, a kod Ilije Uzelca je problematično radi li se o jednome, dvojici ili čak
trojici. Inače, na popisu žrtava rata iz Hrvatske su čak desetorica koji se zovu
Ilija Uzelac, a četvorica su rođeni unutar dvije godine razmaka.
U slučaju gore navedenih navodnih žrtava iz općine Levanjska Varoš
može se primijetiti da su to gotovo u pravilu oni čija se kombinacija imena i
prezimena na digitalnoj inačici popisa žrtava rata (L64) nalazi samo jedan­
put, znači nema nekoliko upisa istoimenih žrtava, za njih uglavnom postoji
nekakva potvrda da se radi o stvarnim osobama, premda nije sigurno mjesto
stradanja, a za ostale ne postoji potvrda da se uopće radi o jasenovačkim
žrtvama ili o stvarnim osobama.
Premda stvarna osoba, a ne propagandni konstrukt, Milica Uzelac nije
jasenovačka žrtva. Geiger i Sola navode nekoliko primjera podataka prema
kojima je Milica Uzelac rođena 1941. godine, iz Malog Nabrđa, otac Milenko,
stradala kod kuće. Znači zna se da nije stradala u Jasenovcu i zna se očevo
ime. Međutim, unatoč tomu na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi Mi­
lica Uzelac rođena 1941. godine, ali ime oca nije navedeno. Na temelju gore
navedenog možemo pretpostaviti i zašto. Zanimljivo je da čak i notorni Mi­
lan Bulajić navodi inicijale očeva imena u ovom slučaju. Znači, čak je i Bulajić
imao toliko znanstvenog poštenja pa je naveo bar jedno slovo, a jasenovački
kustosi ni to. Ovakve podatke i promjene istih je za očekivati u susjednomu
Malom Morgenu, ali ne i od javne ustanove u nezavisnoj Hrvatskoj.

Inflacija žrtava
Zanimljivi su rezultati eksperimenta s porastom broja žrtava istog ime­
na i prezimena od 1956. godine do danas. Kao primjer uzeta je kombina­
cija imena i prezimena Ljube Radosavljević (1869., Majar, Tešo), jedne od
navodnih žrtava čiji su podatci na mrežnom jasenovačkom popisu dijelom
promijenjeni 8. svibnja 2018. godine. Kao kontrolni faktor uzeta je Ljubica
Radosavljević, slična kombinacija imena i prezimena s jasenovačkog popisa.
Uspoređeni su podatci iz triju poimeničnih popisa jasenovačkih žrtava.
Najstariji je popis žrtava iz 1956. godine kao dio optužnice protiv po­
glavnika Nezavisne Države Hrvatske dr. Ante Pavelića objavljen kod Mi-
letića. Zatim po starosti slijedi digitalna inačica jugokomunističkog popisa
žrtava rata (L64). Na kraju su podatci prema stanju mrežnoga jasenovačkog
popisa JUSP-a Jasenovac od 10. svibnja 2018. godine (JUSP).
Na prvom popisu iz 1956. godine nema Ljube Radosavljević iz Majara
kod Levanjske Varoši, već samo dvije djevojčice iz dvaju susjednih sela Cve-
Iferije kod Županje. Razlike između tih dviju navodnih žrtava su tako male
da bi se moglo posumnjati da se radi o istoj djevojčici.
U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) nala­
zi se već 12 Ljuba Radosavljević i niti jedna nije identična onim dvjema iz
prethodnog popisa. Tek na ovom popisu se pojavljuje i Ljuba Radosavljević
(1869., Majar, Tešo) iz spomenutih promjena jasenovačkog popisa. Znači u
ovoj inačici dvije Ljube s prethodnog popisa su nestale, a 12 novih je nastalo
u razdoblju od 8 godina.
Prema stanju na mrežnom jasenovačkom popisu kakvo je bilo nakon za­
dnje promjene (10. svibnja 2018.) ima već 18 Ljubi Radosavljević. Zanimljivo

604
je da ih je čak 16 prema istom izvoru popisu iz 1964. godine u inačici koju
koriste autori mrežnog jasenovačkog popisa označenoj kao SZSJ64. To znači
da su od 6 „novih" čak 4 prema podatcima iz SZSJ64. To je nevjerojatan po­
datak jer bi podatci iz SZSJ64 morali biti identični podatcima iz L64 budući
da se radi o istom izvoru podataka, tj. o jugokomunističkom popisu žrtava
Drugog svjetskog rata iz 1964. godine. Prema prikazanom primjeru očito je
da nisu.
Kod kontrolnog faktora na popisu iz 1956. godine nalazi se 5 Ljubica Ra-
dosavljević od kojih su dvije istih godina rođenja kao i Ljube, a mlađa je čak
i iz istog sela. Uglavnom se radi o navodnim žrtvama iz triju susjednih sela
Bošnjaci, Vrbanja i Otok pa se i u ovom slučaju zbog vrlo malih razlika u po­
datcima može pretpostaviti da se dijelom radi o kreiranju papirnatih žrtava.
Na popisu iz 1964. godine (L64) je već 35 Ljubica Radosavljević, od toga
33 potpuno nove u odnosu na prethodni popis. Znači da su u ovom slučaju
3 s prethodnog popisa privremeno netragom nestale. Prema stanju na mrež­
nom jasenovačkom popisu 10. svibnja 2018. godine bilo je čak 47 Ljubica
Radosavljević, a 46 ih je prema SZSJ64 (slika 16). Znači da je u tom trenutku
bilo čak 11 Ljubica Radosavljević više prema inačici popisa iz 1964. godine
na koju se pozivaju autori mrežnog jasenovačkog popisa nego što ih ima
prema digitalnoj inačici tog istog popisa (L64). U ovom slučaju stanje se nije
promijenilo do trenutka pisanja teksta za knjigu. Otkuda se pojavio taj fan­
tomski višak žrtava prema popisu iz 1964. godine? Na to pitanje morali bi
odgovoriti jasenovački kustosi.

Godina izvora

Slika 16. Broj osoba s imenom Ljuba i Ljubica Radosavljević

u popisima navodnih jasenovačkih žrtava iz različitih godina.
 U svrhu očuvanja jasenovačkog mita njegovi apologeti tvrde da se o
tomu ionako sve zna pa nova istraživanja prema njima vjerojatno nisu niti
potrebna. Za tu jeftinu propagandu nitko ne mari pa čak ni sami apologeti
jasenovačkog mita. Tako je JUSP Jasenovac 7. kolovoza 2018. godine dodao
dvije nove žrtve i još 13 promjena podataka kod postojećih žrtava.
Nove žrtve na popisu su Marko Vujanić, rođen po ocu Jurju 1887. godi­
ne u Samaričkim Brđanima, i navodno strijeljan od ustaša u Jasenovcu 1944.
godine, te Sreten Kulić, rođen po ocu Tomi 1941. godine u Malim Bastajima,
ali se godina i način smrti ne navode, a za obojicu su izvor informacija neka­
kve izjave. Osobni podatci promijenjeni su za Katu Kulić koja više nije rođe­
na u Velikim nego u Malim Bastajima i dodano je ime oca Stojan.
U većini ostalih slučajeva u napomenama su dodane nekakve izjave iz
2018. godine kao novi izvor podataka. Poseban je slučaj promjena podataka
kod Teje Kulića. Promjena se svela na to da je na kraju teksta u napomena­
ma maknuta točka-zarez (;). Pretpostavka je da su jasenovački kustosi htjeli
upisati novi izvor, ali vjerojatno ih je nešto omelo u tomu. Izjave su kao novi
izvor podataka dodane u napomenama i kod Branka Dokića te kod još deset
Mrkobrada.

Dosljedna nedosljednost
Prije izvjesnog vremena je jedna djelatnica JUSP-a Jasenovac izjavila da
su stalne izmjene u popisu izraz dosljednosti, a ne nedosljednosti popisa. Ta
izjava kao da je od izgubljenih u vremenu preuzeta sa zadnjeg kongresa ko­
munističke partije Jugoslavije prije njezina konačnog kraha. U stilu te bizar­
ne izjave su i promjene koje su se 13. lipnja 2018. godine dogodile na mrež­
nom jasenovačkom popisu. Tom prilikom promijenjeni su podatci kod samo
triju navodnih žrtava, a bilo je dovoljno razloga da se popis argumentirano
skrati. Naravno, to bi ipak bilo pretjerano za očekivati od ekipe stručnjaka
koja je poslije desetljeća rada s popisom tek nakon višestrukih ponavljanja
detaljno argumentiranih dokaza s istoga maknula lažnu dječju žrtvu Stanka
Nicka. Ne bi čudilo ni da su ga sreli na nekoj od jasenovačkih komemora­
cija. Izgleda da glavni cilj nije istinitost i točnost podataka na popisu, već
podudarnost s podatcima iz srbijanskog Muzeja žrtava genocida, a za njima
trenutno zaostaju za nekoliko tisuća žrtava.
Od cijele plejade navodnih žrtava koje se zovu Vaso Đurić, a očevi im
uglavnom spadaju u ХХХО, tj. zovu se Đuro, Lazo, Pero itd., do promjene je
došlo kod Vase Đurića čiji se otac ne zove Pero, već Petar. Ne treba cjepidla­
čiti jer ima i težih slučajeva. Primjerice, u starijim podatcima nema niti jed-
nog Vase kojemu je otac Đuro, već samo jedan Đuđa, ali to je valjda zvučalo
preneozbiljno pa je Đuđa netragom nestao. Prema staroj inačici temeljenoj na
podatcima subnoraša Vaso Đurić (Petrov) je stradao 1942. godine u Jasenov­
cu, a po novome je godini smrti i mjestu smrti Jasenovcu dodana zvjezdica
koja znači da se radi o nepouzdanim podatcima. Naime, prema novom izvo­
ru, nekakvoj izjavi iz 2018. godine, Vaso Đurić (Petra) uopće nije stradao u
Jasenovcu 1942. godine, već u Austriji 1945. godine. Međutim, to se očito nije
dojmilo ekipe iz JUSP-a Jasenovac jer izgleda da je logor Jasenovac svugdje
oko nas pa čak i u Austriji.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa iz 1964. godine koja se
može naći u Srbiji (L64) na popisu žrtava iz Bosne i Hercegovine ima samo
jedan Vaso Đurić, sin Petra, točno 10 godina stariji od navodne jasenovačke
žrtve. On je stradao 12. travnja 1942. godine u srpskom logoru smrti Sajmi­
šte. U jugokomunističkim podatcima se Srbi amnestiraju od tog zločina jer u
L64 piše da su ga u Sajmištu ubili Nijemci.
Na brojnim drugim mjestima u knjizi već su pokazani primjeri poslije­
ratnog „transfera" žrtava iz srpskog Sajmišta u Jasenovac pa ni ovo ne treba
čuditi. Zanimljivo je da apologeti jasenovačkog mita odgovornost za nevje­
rodostojnost komunističkih popisa prebacuju na tzv. boračke organizacije, tj.
na subnoraše koji su te popise radili potpuno nespremni, ali uz djetinjasto
opravdanje da je to bilo bez zle namjere. Sedamsto tisuća puta bez zle namje­
re pretjerano je čak i za subnoraše.
Opskurno i neuvjerljivo djeluje opravdanje da je jugokomunistički po­
pis iz 1964. godine (SZSJ64) nevjerodostojan i da tih lažnjaka na mrežnom
jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac više nema.1050 Međutim, kod čak %
svih žrtava s tog popisa kao izvor podataka navodi se baš taj prema I. Gold-
steinu nevjerodostojni komunistički popis žrtava iz 1964. godine.1051 Da bi
stvar bila još bizarnija, na mrežnom jasenovačkom popisu ima oko 62 tisuće
navodnih žrtava kojima se kao izvor navodi SZSJ64, a prema izvornim ko­
munističkim podatcima iz 1964. godine trebalo bi biti oko 59 tisuća žrtava u
Jasenovcu, Staroj Gradiški i Donjoj Gradini. Osim toga na mrežnom jaseno­
vačkom popisu nalaze se i tisuće žrtava kod kojih su jedini ili jedan od izvora
baš podatci subnoraša. Znači da bi se sve te žrtve moralo maknuti s popisa.

1050 http://web.archive.org/web/20201018143027/https://narod.hr/hrvatska/video-dr-goldste-
in-u-nu2-izrekao-teske-rijeci-govoreci-o-jasenovcu-kako-ce-hrt-reagirati
1051 https://web.archive.org/web/20220106111128/https://narod.hr/hrvatska/video-dr-gold-
stein-u-nu2-izrekao-teske-rijeci-govoreci-o-jasenovcu-kako-ce-hrt-reagirati
 Kad smo već kod Vase Đurića, treba spomenuti da su na popisu i dvoje
jasenovačkih blizanaca Vasilija i Vasilije Đurić iz sela Dubnica kod Kalesije.
Svi podatci su im isti, u oba slučaja nedostaje ime oca, kasnije će se vidjeti što
bi tomu mogao biti razlog. Jedina razlika je spolna, tj. u jednom slučaju piše
Srpkinja, a u drugom Srbin.
Prema popisu L64 na popisu žrtava iz Bosne i Hercegovine samo je je­
dan Vasilija Đurić i to muško. Koincidentno i on je baš iz sela Dubnica, otac
mu se zove Petko. Stradao je 15. rujna 1944. godine u Gornjem Rahiću kod
Brčkog ,,u direktnom teroru" od nepoznatog počinitelja. Može se uočiti da
se Petko vrlo lako može pretvoriti u Pero pa u Petar, tj. u navodne očeve
ostalih imenjaka Vase Đurića s jasenovačkog popisa. U ovom slučaju čak se
ni komunisti nisu usudili od Vasilija Đurića stradalog kod Brčkog napraviti
jasenovačku žrtvu, a na mrežnom jasenovačkom popisu su čak dvije.
Inače izvor podataka za dvojnike Vasiliju i Vasilija Đurića je nekakav po­
pis ubijenih u Jasenovcu s „područja Središnje i Podmajevice, Jasenovac - sistem
hrvatskih ustaških logora genocida" izdan u Banjoj Luci 2000. godine. S obzirom
na službene srpske stavove o 700 tisuća pa i više ubijenih u Jasenovcu, jasno
je o kakvom se popisu radi. To su „znanstveni" podatci na kojima jasenovač-
ki kustosi temelje svoj popis. Međutim, to ne bi trebalo biti iznenađenje jer
u seriji nevjerojatnih izjava ekipe iz JUSP-a Jasenovac je i ona nedavna da je
lažni broj od 500 do 700 tisuća žrtava „zapravo zbližavala ljude".1052 Prema
tomu valjda najveće laži najbolje zbližavaju ljude.
Niccold Machiavelli djeluje kao naivni dječarac u usporedbi s ovakvim
stavovima djelatnika javne ustanove. Komunizam je sustav temeljen na laži­
ma, to je jasno. Nije jasno misle li u bar nominalno hrvatskoj javnoj ustanovi
da broj od 500 do 700 tisuća jasenovačkih žrtava nije laž. Komunisti su za
cijelu Jugoslaviju službeno popisali 597.323 ratne žrtve, a osoblje javne usta­
nove javno govori da je u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj stradalo 700 tisuća
ljudi koji su zbog simbolike smješteni u Jasenovac.1053 Ogromna jugokomu-
nistička laž se opravdava pretvaranjem u nekakvu simboliku. Iz ovoga pro­
izlazi da je laž simbol komunizma. Laž jest osnova komunizma, međutim to
ne znači da tako mora biti i u demokraciji.
Neznanje, ignorancija ili ono što eufemistički sami nazivaju simbolikom,
na to se otprilike svodi rad velikih stručnjaka kojima je mala čak i srbijanska
„diskrepancija" od 50 tisuća žrtava viška u odnosu na 80 tisuća jasenovačkih

1052 https://web.archive.Org/web/20180610152012/https://www.portalnovosti.com/andria-
na-bencic-negatore-jasenovca-treba-kazniti
1053 Ibid.
žrtava s njihova popisa. To je otprilike kao da je svejedno je li netko visok 180
ili 280 cm. Inače, kad se već hvale suradnjom sa srbijanskom institucijama,
mogli su se raspitati koliko je stvarno popisano žrtava Drugoga svjetskog
rata primjerice na području Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) u
Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini ukupno je stradalo 331.860 ljudi, odnosno
upola manje od navoda djelatnika iz JUSP-a Jasenovac. Od toga prema ru­
brici „ubica" od ustaša je u te dvije federalne jedinice propale Jugoslavije
sveukupno ubijeno 85.770 ljudi. Prema stanju na mrežnom jasenovačkom
popisu sredinom lipnja 2018. godine bilo je 83.811 navodnih žrtava. To znači
da su ustaše ubili samo oko 2 % svih svojih navodnih žrtava izvan Jasenovca
i Stare Gradiške ili da su podatci s popisa velikim dijelom reciklirano jugoko-
munističko propagandno smeće koje se pokušava prodavati kao neupitna
istina.
Drugi s mrežnog jasenovačkog popisa kod kojeg je došlo do promjene
podataka je Božidar Škorić (1910., otac Jovo) stradao u Jasenovcu 1942. godi­
ne. Temeljem nekakve izjave iz 2018. godine promijenjeno je ime iz Božidar
u produženu inačicu Božidar-Petar, godina rođenja u 1903.* i godina smrti
u 1944.*. Oba ova podatka označena su kao nepouzdani. U digitalnoj inačici
popisa žrtava rata L64 među podatcima za Hrvatsku nalazi se Božidar Škorić
(1910., Jovo) ekvivalentan starijoj inačici navodne jasenovačke žrtve.
Međutim, zanimljivo je da se na istom popisu nalazi i Pero Škorić (1910.,
Jovo). Koincidentno s istim glavnim identifikacijskim podatcima. Taj Pero je
iz Vrkašića u Lici, točnije prema popisu radi se o ženi (sic!), umro/la je 12.
travnja 1943. godine u partizanima. Da ne bi ostalo samo na tomu, u popisu
L64 nalazi se i Božo Škorić (1904.) iz Vrkašiću nedalekog sela Nebljusi u Lici.
On je također umro u partizanima mjesec dana nakon Pere, a koincidentno
njegov otac se zove Petar. Znači u ovom slučaju imamo poveznicu imena
Božo/Božidar i Pero/Petar. Bez dodatnih informacija teško je tvrditi da se
radi o tri žrtve nastale od jednog umrlog partizana, ali ima puno razloga za
sumnju. Jedini za kojega se moglo ustanoviti da se radi o stvarnoj osobi je
Božidar Škorić, otac Jovo, a rođen je 1902. godine, ali prema dostupnim po­
datcima može se zaključiti da se ne znaju ni vrijeme ni mjesto smrti.

Nevjerodostojno
Treća promjena podataka na jasenovačkom popisu bila je kod Marije
Kovačić iz Zagreba. Radi se o dodavanju novog izvora podataka nekakvoj
izjavi iz tekuće 2018. godine koja nije utjecala na promjenu podataka pa tako
osim dvojbe o mjestu rođenja nije razriješeno ni je li Marija Kovačić ubijena
1944.* ili 1945. godine, odnosno je li uopće ubijena u Jasenovcu. Znači radi se
o nekoj vrsti kozmetičke promjene.
U popisu s nešto više od 5 tisuća navodnih jasenovačkih žrtava koji je u
jednoj od svojih knjiga objavio Miletić može se naći Micika Kovačić stara 28
godina iz Perjavice, stradala u Jasenovcu 1945. godine.1054 Perjavica je danas
dio Zagreba u brdovitom dijelu grada iznad Vrapča. Imena s tog Miletićeva
popisa su navodno bila prilog optužnici protiv Ante Pavelića iz 1956. godine.
Međutim, u popisu iz Hrvatskoga državnog arhiva (HDA), koji je bio prilog
nikad podignutoj optužnici protiv Pavelića, nalazi se dvostruko više imena,
skoro 10 tisuća, ali među njima nema Marice Kovačić.1055 Jedina usporediva
je Mara Alavuković rod. Kovačić, ali ona je prema podatcima u trenutku
smrti 1942. godine imala 47 godina i rodom je iz Čaglića u zapadnoj Slavo­
niji.
Znači u dva popisa koji se odnose na istu stvar i po toj logici bi trebali
biti isti nalaze se različiti podatci. Ako je originalan popis iz HDA, tada je
problematičan upola kraći Miletićev popis. Naravno, vrijedi i obratno. Veća
je vjerojatnost da je Miletićev popis problematičan jer je objavljen 1987. godi­
ne. Prema tomu moglo bi se pretpostaviti da nije originalno iz 1956. godine,
već da je nastao kasnije možda baš u posttitovsko vrijeme srpskih jogurt-re-
volucija. Međutim, sudeći prema nekim podatcima iz popisa koji se nalazi
u HDA, može se sumnjati u vjerodostojnost i tih podataka. Primjerice, na
popisu žrtava iz Stare Gradiške nalazi se M. Alavuković, stara 6 mjeseci iz
Kovačevca.1056 Jasna je asocijacija na gore spomenutu Maru Alavuković rođ.
Kovačić. U digitalnoj inačici popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) Marija
Alavuković iz Kovačevca Čagličkog rođena je 1880. godine. Znači da je u
trenutku smrti 1942. godine bila stara oko 62 godine.
Zanimljivo je da se M. ili Marija Alavuković iz Kovačevca u razdoblju
od 8 godina između popisa za optužnicu protiv Pavelića 1956. godine i sve­
obuhvatnog komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine postarala za
više od 61 godinu. Takvi vremenski skokovi ili petlje u kojima kao da vrijeme
ne teče specifičnost su podataka vezanih uz jasenovački mit.
Na Miletićevu popisu s podatcima navodno iz 1956. godine, a stvarno
možda iz 1980-ih osim Micike Kovačić nalazi se i Marica Kovačević, stara 12

1054 Miletić 3, Prilog broj 8 optužnica javnog tužiteljstva za grad Zagreb protiv poglavnika
Ante Pavelića iz 1956. godine.
1055 http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Jasenovac.pdf
1056 http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Stara-Gradiška.pdf
godina iz Rakovog Potoka, navodno stradala u Jasenovcu 1942. godine. Uz
to se na Miletićevom popisu nalazi ne jedna, već pet Mara i jedna Marica s
prezimenom Kovačević. U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrta­
va rata (L64) su četiri Marije i Marice Kovačić te 21 Marija, Mara i Marica Ko­
vačević. Znači već samo osam godina kasnije može se primijetiti „inflacija"
jasenovačkih žrtava za potrebe reparacijskog popisa.
Sredinom lipnja 2018. godine su se na mrežnom jasenovačkom popisu
JUSP-a Jasenovac nalazile četiri Marije i Marice Kovačić te 29 Marija, Mara i
Marica Kovačević. Kako je već navedeno u L64 ima ukupno 25 Marija, Mara,
Marica Kovačić i Kovačević, a u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog po­
pisa ima 27 navodnih žrtava s tim kombinacijama imena i prezimena kojima
je izvor komunistički popis iz 1964. godine (SZSJ64). Znači da su dvije iz
SZSJ64 viška. Kako je to moguće? Znači li to da je bilo nekoliko inačica popi­
sa iz 1964. godine ili samo jedan popis, ali koji je naknadno da parafraziramo
jasenovačke kustose „dosljedno" dorađivan? Ako je bio jedan popis žrtava,
postavlja se pitanje je li bio dorađivan prije ili nakon što je došao do autora
popisa? Alternativno, priznaju li ovime jasenovački kustosi možda klonira­
nje žrtava? Teško je točno reći koje su to dvije Marije/Mare/Marice viška na­
stale između popisa iz 1964. godine i kreiranja mrežnog jasenovačkog popisa
zato što je većina starih podataka bar djelomično promijenjena.
Kada se usporede svi podatci u ovom slučaju, onda su na mrežnom
jasenovačkom popisu kod samo 6 od 33 navodne žrtve ostali isti podatci kao
i na popisu iz 1964. godine (L64). Znači da je u ovom slučaju više od 80 %
žrtava redizajnirano ili kreirano. Primjerice, dvije klonirane Mare Kovačević
iz Kerestinca rođene 1887. godine. Razlikuju se u dva detalja. Kod jedne je
navedeno ime oca Josip, kod druge nema očeva imena. Druga razlika je izvor
podataka - u slučaju Mare Kovačević bez očeva imena izvor je knjiga N. Len-
gel Krizman, a u drugom slučaju su to SZSJ64 i komunistički projekt Dotršći-
na. To ukazuje na dupliranje žrtava nekritičkim preuzimanjem podataka iz
različitih izvora. Zanimljivo je da je u L64 Mara Kovačević iz Kerestinca, kći
Josipova, ali rođena 1918. godine, tj. tridesetak godina mlađa.
Zanimljiv je i primjer još dviju Mara Kovačević s mrežnog jasenovačkog
popisa. Obje su rođene 1910. godine, bez imena oca, samo što je kod jed­
ne kao mjesto rođenja naveden Otočec Zaprudski, a kod druge Hudi Bitek.
Na popisu žrtava iz 1964. godine je Mara Kovačević, rođena 1910. godine iz
Otočca Zaprudskog, ali ona je prema navedenim podatcima ubijena u logoru
Jasenovcu 15. lipnja 1941. godine odnosno nekoliko mjeseci prije nego što je
uopće uspostavljen taj logor.
Nedosljedno
Kada se usporede podatci s popisa iz različitih razdoblja promjene su
vrlo značajne. To znači da se vrlo marljivo radilo na dosljednoj nedosljedno­
sti, odnosno na stalnom uštimavanju podataka o navodnim žrtvama. Primje­
rice, analiza Kalinića i Banića iz 2015. godine je pokazala da se svega 7.045
nepromijenjenih unosa pojavljuje u mrežnom jasenovačkom popisu tijekom
pet analiziranih godina (2011.-2015.), odnosno da ostali unosi nisu stalni u
ovom petogodišnjem razdoblju.1057 To je ta dosljednost u nedosljednosti ja-
senovačkog popisa. Sve se zna, ali ipak se stalno mijenja. U razdoblju od
samo pet godina praktično je skoro u potpunosti promijenjen cijeli popis pa
nije čudo da novorođenčad postane baka ili obratno, a nadnevci i imena se
mijenjaju kao na tekućoj traci.
Primjerice, u popisu L64 kod čak 9 jasenovačkih žrtava imenom Mari-
ja/Mara/Marica i s prezimenom Kovačić i Kovačević navedeni su nadnevci
smrti prije nego što je uopće počeo s radom ne samo logor Jasenovac, već i
dva prethodna mala logora Krapje i Bročice. Kod Marije Kovačić iz Zagreba,
rođene 1916. godine, otac Ante, tj. kod navodne žrtve kod koje su izvršene
zadnje promjene podataka prešlo se u drugu krajnost jer se na mrežnom
jasenovačkom popisu u L64 navodi nadnevak smrti 22. travnja 1945. godine.
To je također nevjerodostojan podatak jer je prema komunističkoj historio­
grafiji do tzv. proboja logoraša iz Jasenovca došlo baš tog 22. travnja 1945.
godine, a kao glavni razlog proboja navodi se da su ustaše prije tog nadnev­
ka poubijali sve logorašice.
Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata nakon 21.
travnja 1945. godine poubijane su 193 žene od čega je najviše Hrvatica i to
njih 95. To znači da je tada morala biti ubijena i Marija Kovačić. Prema L64
Marija Kovačić (1916.) iz Zagreba ubijena je 22. travnja 1945. godine na dan
tzv. proboja kad je po komunističkoj povijesti već morala biti mrtva. Stoga
ne čudi da su u mrežnom jasenovačkom popisu mijenjali godinu smrti iz
1945. u 1944. Te godine je primjerice u partizanima stradala Mara Kovač ro­
đena iste 1916. godine kao Marija Kovačić pa se tako ima zgodan presedan i
opravdanje za eventualnu zabunu. Tim više jer se u komunističkom popisu
žrtava rata nalaze primjerice tri Marije Kovač iz Zagreba, kod sve tri se navo­
di isto ime oca Tomo, a razlike su samo u bliskim godinama rođenja (1909.,
1910., 1913.) i nadnevku smrti (15. 6. 1944., 7. 7. 1944., 15. 2. 1945.). Sve tri su
stradale od nepoznatih počinitelja.

1057 Kalinić & Banić, Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost "Poimeničnog popisa žrta­
va rata KCL Jasenovac 1941.-1945.", s. 10.-11.
 Osim što veliki broj navodnih žrtava iz predmetne grupe prema starijim
podatcima iz L64 ima nemoguće nadnevke smrti, kod skoro polovice nema
navedenog očeva imena, a kod nekih ni godine rođenja. U mrežnom jaseno-
vačkom popisu svi su ti podatci „ispeglani" tako da samo u jednom slučaju
nema godine rođenja. Međutim, kad se podatci iz starijih popisa usporede
s trenutnim podatcima u istim slučajevima, vidi se koliko su ti podatci na­
knadno dorađivani.
Primjerice, Mara Kovačević iz Mlake prema podatku s popisa iz 1956.
godine iz HDA ima 60 godina, godina smrti je 1942. Znači da je rođena ot­
prilike 1882. godine. Međutim, na mrežnom jasenovačkom popisu nije Mara,
već Marija Kovačević iz Mlake rođena 1888. godine. Nova žrtva u dva pote­
za. Kada se usporedi godina rođenja gore spomenute Marije Kovačić (1916.),
na popisu su još dvije Mare Kovačević s istom godinom rođenja i obje su
stradale u Jasenovcu prije kolovoza 1941. godine, odnosno u vrijeme kada
još uopće nije postojao logor Jasenovac.
Ne ćemo navoditi sve bizarne koincidencije u podatcima jer ih ima pre­
više, ali primjerice na popisu L64 nalazi se jedna Marija Kovačić iz Sarajeva
koja je živjela u okolici Zagreba i stradala je krajem svibnja 1945. godine na
nepoznatom mjestu od nepoznatih počinitelja. Prema nadnevku smrti samo
je teoretski moguće da su je ubili ustaše, ali kakve sad veze imaju Sarajevo
i Zagreb? Pa recimo u digitalnoj inačici popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) šifra za Sarajevo je 1999999, a za Zagreb 3999999 odnosno samo jedna
znamenka razlike. Ta sitnica svakako nije nikakva prepreka za imaginaciju
kreatora jasenovačkog popisa.
Na mrežnom jasenovačkom popisu čak 14 Marija/Mara/Marica Kova-
čić/Kovačević je bez imena oca, a kod dvije je ime oca označeno kao nepouz­
dan podatak. U četiri slučaja se kao ime oca Mare/Marija Kovačević navodi
Jure, u dva slučaja se radi o alteraciji Miko/Mićo, a u još 6 slučajeva imena
očeva također spadaju u ХХХО. Imena očeva daju drugu dimenziju osobnim
podatcima pa ih je moguće falsificirati samo u totalitarnim društvima, od­
nosno u diktaturi ili u demokraturi. Međutim, u demokraciji gdje je moguća
provjera podataka, to je dvosjekli mač za kreatore virtualne stvarnosti. U
takvim slučajevima kreatori radije ostave prazna mjesta nego što se upuštaju
ići na skliski teren. To očito znaju i „stručnjaci".
Motivi srbijanskog Muzeja žrtava genocida su jasni i oni se mogu razu­
mjeti. Ta institucija radi u interesu svoje države i iste politike od nastanka
Srbije u XIX. stoljeću. Srpska politika i propaganda se uglavnom razlikuju
po taktici, ali strategija je uvijek ista. Nema bitne razlike između Micićeva
barbarogenija1058 ili prividnog Mitrinovićeva1059 paneuropeizma. Motivi no­
minalno hrvatskih institucija koje sudjeluju u toj propagandi nisu toliko bitni
koliko je bitna šteta koju rade.

Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu

od 13. ožujka 2019. godine
Nova serija promjena na mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac dogodila
se 13. ožujka 2019. godine. Ovo je u zadnjih nekoliko godina zahvaljujući
PATROL-u bila 30. jubilarna zabilježena i u potpunosti arhivirana promje­
na na tom popisu. Ovom prilikom zabilježena je promjena podataka kod 21
osobe s popisa. U većini slučajeva dodani su novi izvori podataka, uglavnom
nekakve izjave. Neke od tih izjava u potpunosti se razlikuju od starih izjava
koje su korištene kao izvori podataka kao primjerice kod nove inačice Bran-
ke Rajković. Izjave su i jedini izvor podataka za dvije nove jasenovačke žrtve.
U ovoj seriji novih izvora najzanimljivija je izjava IZ=5-2/19 koja se na­
vodi kao novi izvor podataka kod trojice Samuela Kleina koji nisu među­
sobno povezani. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 590 zapisa koji se
odnose na žrtve iz nekoliko država kojima je zajedničko da se zovu Samuel
Klein. Da u Yad Vashemu imaju pamet kreatora jasenovačkog popisa, sve bi
to mogli ingeniozno riješiti jednom izjavom.
Prema mrežnom jasenovačkom popisu trojica s dodanim izjavama su
Samuel Klein (1889., Vinkovci, bez imena oca), navodno ubijen 1942. godine
u Jasenovcu, zatim Samuel Klein (1878., Popovača, Moric), navodno ubijen
1941. godine u Jasenovcu i naposljetku Samuel Klein (nema godine rođenja,
Lekenik, Samuel*), navodno ubijen u Jasenovcu 1941. godine. Provjera tih
podataka dala je rezultate opisane u nastavku.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi se podatak s liste progonjenih
prema kojem je Samuel Slavko Klein rođen u Brčkom 9. kolovoza 1889. go­
dine, živio u Vinkovcima, otac Lavoslav, majka Ruža Weis, supruga Josipa
Kozjak, ubijen u nepoznatom logoru. Znači za razliku od podataka iz mrež­
nog jasenovačkog popisa, vrlo su detaljni osobni podatci, ali ne zna se mjesto
smrti. U jasenovačkom popisu osim imena i prezimena ne znaju druge iden­
tifikacijske podatke, ali znaju da je stradao u Jasenovcu.
Za Samuela Kleina iz Popovače ima pet različitih zapisa, a samo se kod
svjedočanstava Zore ili Lore Israel navodi da je stradao u Jasenovcu, ali svi

1058 https://web.archive.org/web/20150602022618/https://sh.wikipedia.org/wiki/Barbarogenij
1059 https://web.archive.Org/web/20210322175343/https:/en. wikipedia.org/wiki/Dimitrije_Mi-
trinovi%C4%87
ostali podatci iz tog izvora su vrlo šturi i neprecizni. Prema tom zapisu Sa­
muel Klein je iz Zagreba i bio je star oko 60 godina kad je umro. U ostalim
svjedočanstvima rodbine i prijatelja navodi se da je rođen u Popovači, godi­
ne rođenja variraju od 1878. do 1884., ali kod većine se navodi da je inženjer
(građevinarstva), supruga mu je Olga Deutsch/Doich i živio je u Zagrebu. U
zapisima prema svjedočanstvima raznih rođaka ne navodi se godina i mjesto
smrti. Doduše u jednom skeniranom zapisu prema Veri Strassberg navodno
je ubijen 1941. godine, ali to je označeno upitnikom. Prema podatku iz srbi­
janskog Spiska žrtava rata Samuel Klein je ubijen 1945. godine u nepoznatom
logoru. Znači da se ne zna njegova sudbina.
Treći Samuel Klein rodom iz Lekenika, po zanimanju geometar, prema
dvama svjedočanstvima rodbine je živio u Zagrebu, za vrijeme rata je bio u
Varaždinu. U tim zapisima samo se navodi da je ubijen, ali ne i mjesto smrti.
Znači za niti jednog od trojice Samuela Kleina nema nepobitnih dokaza da
su stradali u Jasenovcu.
Izjava je dodana i kod Elijasa Perere (Sarajevo, 1895., Avram) pa je to
sada u tom slučaju već treći izvor uz komunistički popis žrtava rata iz 1964.
godine (SZSJ64) i uz podatke subnoraša. Na njihovu žalost u digitalnom
arhivu Yad Vashema nema podataka iz kategorije svjedočanstava koji bi to
potvrdili. Prema godini rođenja odgovara samo Elijas Prere iz Soluna u Grč­
koj kod kojega je kao mjesto smrti naveden Auschwitz. Tri su zapisa prema
svjedočanstvima rodbine za Elijasa Pereru iz Sarajeva. Međutim, različite su
godine smrti od 1888. do 1892., a u svim tim slučajevima je ime oca Isak, a
ne Avram kako se navodi u mrežnom jasenovačkom popisu. Kreatori popisa
bi umjesto raznih izjava mogli koristiti podatke iz izvora kao što je Yad Vas-
hem. Na njihovu žalost podatci iz tog arhiva uglavnom se znatno razlikuju
od podataka s mrežnog jasenovačkog popisa.
Na popisu nakon spomenutih promjena više nisu Marija i Tina Morpur­
go iz Splita o kojima ima više informacija u drugim tekstovima u ovoj knjizi.
Ubijene su u Beogradu u Srbiji kao i brojni drugi hrvatski Zidovi koje su Ni­
jemci nakon kapitulacije Italije deportirali u zemlju svojih vjernih saveznika
Srba. Kreatori jasenovačkog popisa spoznali su to tek 75 godina nakon što su
majka i kći ubijene u Srbiji. Usprkos tomu što je konačno izbrisana s popisa,
slikarica Tina Morpurgo se zbog lažnih podataka koje su poslani Američkom
muzeju holokausta (United States Holocaust Memorial Museum) u njihovoj
javno dostupnoj bazi podataka i dalje navodi kao žrtva iz Jasenovca.1060

1060 https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?Person!d=7551186
 Glede splitskih Židova na mrežnom jasenovačkom popisu su dvije Elvi­
re Morpurgo iz Splita. Razlikuju se prema godini rođenja 1901.* i 1934., a
kod starije je mjesto smrti Jasenovac* označeno kao nepouzdan podatak, al­
ternativa je Stara Gradiška. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata iz 1964. godine(L64) je samo jedna Elvira Morpurgo iz Splita, nepoznate
godine rođenja, ali istog nadnevka smrti u Staroj Gradiški kao Marija i Tina
Morpurgo. Prema L64 i Eugenio Morpurgo iz Splita je ubijen istog dana 15.
studenoga 1943. godine kad i ostali, ali u beogradskom logoru smrti Banjica.
Poznato je da su Marija i Tina Morpurgo ubijene u Beogradu, a to su sada
indirektno priznali i kreatori jasenovačkog popisa. Ako je Elvira Morpurgo
ubijena istog dana kada i ostali bliski rođaci, logično je zaključiti da je i ona
ubijena na istom mjestu, odnosno u Beogradu. Inače, prema svjedočanstvu
nećaka u digitalnom arhivu Yad Vashema Pia Elvira Lachs djevojački Mor­
purgo rođena je 1878. godine u Beču, tijekom rata bila je u Vodnjanu u Istri
tada pod Italijom, a onda su je Nijemci deportirali u Auschwitz gdje je umrla
početkom travnja 1944. godine.
Na popisu više nije ni Stjepan Solenički, jedan od brojnih Hrvata koji su
prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijeni 1945. godine. Dok je, primje­
rice, prema mrežnom jasenovačkom popisu velika većina Roma, Srba i Ži­
dova (81 % do 94 %) ubijena 1941. i 1942. godine, a vrlo mali postotak ostalih
godina rata, kod Hrvata je obratna situacija. Prema mrežnom jasenovačkom
popisu u zadnje tri godine rata ubijeno je 70 % Hrvata, a samo u nepuna če­
tiri mjeseca 1945. godine 36 %.
Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa svaki dan od 1941.
do 1944. godine u prosjeku su ubijana do 2 Hrvata, a 1945. prosječno čak 14
Hrvata dnevno. Tako je prema podatcima s mrežnog jasenovačkog popisa
1945. godine u Jasenovcu ubijeno više Hrvata (1.532) nego Srba (1.343). Po­
stavlja se pitanje zašto bi ustaše na kraju rata u Jasenovcu počeli više ubija­
ti Hrvate nego Srbe koje su navodno planirali istrijebiti? Nema baš logike
u takvom ponašanju. Međutim, logično objašnjenje bi bilo da su komunisti
na popis stavljali poginule partizane te dio Hrvata koje su masovno ubijali
krajem rata i nakon njega što je već i pokazano na konkretnim primjerima u
drugim tekstovima u knjizi.
Promjenama na popisu od Branke Rajaković i Branke Rajković franken-
štajnovski se kreirala Branka Rajković (1926.*, Mihajlo) od koje su ostali ime
oca i nepouzdana godina rođenja, a od izbrisane Branke Rajaković (1925.,
otac Mile) preuzeto je mjesto rođenja. S popisa „izbrisana" Branka Rajaković
se na popisu nalazila prema jednom izvoru, nekakvoj izjavi iz 2015. godine.
 U istoj sada već zastarjeloj inačici popisa vjerojatno zahvaljujući izjavi
iz 2014. godine je od muškarca po imenu Branko kao što je vidljivo u napo­
menama nastala žena Branka Rajković. Osim toga ovim se još jednom potvr­
đuje da je glavni izvor podataka za mrežni jasenovački popis SZSJ64 koji se
spominje u napomenama,1061 odnosno jugokomunistički popis žrtava rata
iz 1964. godine nepouzdan baš kao i njegova druga inačica BI.64. U ovom
slučaju podatci izjave iz 2019. godine nepoznatog autorstva derogiraju dvije
prethodne izjave koje su se pokazale netočnima, ali također i dva glavna
izvora podataka za mrežni jasenovački popis. Znači te izjave su općenito
vrlo nepouzdan izvor podataka, ali bez takvih „izvora" ne bi bilo moguće
umjetno povećanje broja žrtava.
Prema L64 su trojica imenom Branko Rajković. Rođeni su 1925., 1928. i
1927. godine. Prvoj „dvojici" se otac zove Mile, a trećem Mihajlo. Znači ista
imena kao i u slučaju očeva dviju Branki s prezimenima Rajković i Rajaković
od kojih je po novom sastavljena nova Branka Rajković. Prema L64 samo je
Mihajlov sin Branko stradao u Jasenovcu 1944. godine baš kao i Mihajlova
kći Branka s mrežnog jasenovačkog popisa. Ovo nije presedan, već karikatu-
ralna paradigma jasenovačkog popisa.
Kod nekolicine su ovim promjenama promijenjeni neki identifikacijski
podatci. Kako je već gore navedeno kod većine su izvori novih podataka
izjave nepoznatog autorstva. Primjerice, Ludvik Habura kod kojega je do
sada bilo dvojbeno očevo me Ignac* nakon promjena ima novo prezime Ha-
luza. Stevan Opsenica više nije iz većinski hrvatskog Bajmoka u Bačkoj, već
navodno iz Clevelanda u SAD-u. Mile Nožinić je postaran za 5 godina, više
nije iz Pobrđana kod Sunje, a ime mu je promijenjeno u Milan. Prema podat­
cima iz SZSJ64 i BI.64 u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa Milan
se preživao Mnošenić i bio je Hrvat iz Starog Pračna kod Siska, a sada je po­
stao Srbin Milan Nožinić također iz Starog Pračna. U L64 su trojica imenom
Milan Nožinić i niti jedan nije stradao u Jasenovcu, ali zanimljivo da su dvo­
jica iz Jošavice, a jedan iz Joševice. Kod Marije Arač promijenjeno je očevo
ime iz Milan u Đuro*. To dovoljno govori o pouzdanosti i vjerodostojnosti
podataka s mrežnog jasenovačkog popisa. Od imena oca u ovom slučaju bi
bilo zanimljivije čuti pojašnjenje autora o tomu koji se izvor podataka skri­
va iza oznake POH2/18 koje prilikom pisanja ove knjige nije bilo u popisu
kratica, a osim kod Marije Arač navodi se i kod Milana Gojaka. Kod Milana
Milanova Pončića promijenjeno je prezime u Punčić. U skladu s trendom

1061 SZSJ64*BRANKO, SISAK, SISAK, 1927; BI.64*BRANKO, SISAK, SISAK, 1927=866; IZ=19-
28/14; IZUMILE, RAJAKOVIĆ, 1925=5-19/11; IZ=5-6/19
promjena povezanih s raznim Milanima je kod Milana Matlekovića promi­
jenjeno unikatno ime oca Simp u Simo pa sad više ne će podsjećati na naziv
albuma Shimpoo Pimpoo.
U ovim promjenama su na popis dodane dvije potpuno nove žrtve. Mi­
lan Drašić navodno iz Zagreba, bez imena oca ili godine rođenja i smrti.
Izvor ovih vrlo oskudnih podataka je nekakva izjava iz 2018. godine pa se
tako nastavlja taktika gmizajućeg povećanja broja žrtava. Druga potpuno
nova žrtva je Velinka Cosić s Kozare iz općine Bosanska Dubica, rođena i
ubijena 1942. godine. O lažnim dječjim žrtvama iz Jasenovca već su vrlo ar­
gumentirano pisali brojni autori kao T. Vuković, I. Vukić, R. Leljak i drugi
pa se nije potrebno posebno referirati na ovaj slučaj dječje žrtve otkrivene
sedam desetljeća nakon rata.
Ukratko, tri lažne žrtve koje se nikada nisu niti trebale tamo naći ma­
knute su s jasenovačkog popisa. Od dvije žene koje su po starijim podatcima
bile muškarci, kreirana je jedna iste vjerodostojnosti. Valjda kao protuteža
za izbrisane s popisa dodane su dvije nove žrtve vrlo upitne vjerodostojno­
sti. Uglavnom, ničeg novog na mrežnom jasenovačkom popisu nije bilo u
sklopu ovih promjena osim što se ovim promjenama broj žrtava neznatno
smanjio na 83.811. Autorima popisa trebala su desetljeća da s popisa maknu
poznatu slikaricu Tinu Morpurgo za koju je odavno znano da je ubijena u
Srbiji. Poznato je nepoznato samo za one koji ne žele znati. Problem je što
bar za sada i ne moraju.

U godini drobilice
Kako smatraju kreatori mrežnog popisa u JUSP-u Jasenovac, lažni bro­
jevi jasenovačkih žrtava zapravo su zbližavali narode i narodnosti propale
Jugoslavije, a stalne izmjene podataka na popisu izraz su dosljednosti.1062 U
tom stilu petparačke mudrosti nastavlja se djelovanje apologeta jasenovač­
kog mita pa je tako i 2019. godine uoči proljetne komemoracije bilo promjena
na mrežnom jasenovačkom popisu. Doduše, u odnosu na prethodnu godinu
znatno se smanjio broj tih promjena. Prije spomenute promjene 2019. godine
dogodila se još samo jedna.
U tom razdoblju dok su se kreatori jasenovačkog popisa bavili poveća­
njem broja žrtava, objavljena su 24 teksta koji su velikim dijelom ugrađeni u
ovu knjigu i u kojima je poimenično navedeno oko 1.800 lažnih žrtava te su

1062 https://web.archive.Org/web/20180610152012/https:/www.portalnovosti.com/andria-
na-bencic-negatore-jasenovca-treba-kazniti
još otvorena pitanja vjerodostojnosti o još nekoliko desetaka tisuća navod­
nih žrtava izraženih u brojevima kroz rezultate statističke forenzike i de­
mografskih proračuna. Argumentirano je pokazano da su lažne jasenovačke
žrtve stradale negdje drugdje, primjerice u Francuskoj ili da neki uopće nisu
stradali već su preživjeli rat i odselili iz Hrvatske odnosno iz komunističke
Jugoslavije.
Možemo pretpostaviti da se intenzitet promjena na jasenovačkom po­
pisu bar jednim dijelom smanjio zbog prevelike izloženosti javnosti te upor­
nog i argumentiranog rada nezavisnih istraživača jasenovačkog mita. Ako je
smanjeno povećanje broja žrtava na popisu, u nedostatku znanstvenih argu­
menata pojačana je politička propaganda apologeta jasenovačkog mita. Pri
tomu se ne biraju sredstva. Nedostatak leševa u Jasenovcu lakonski se objaš­
njavao drobilicama kostiju koje se pojavljuju i nestaju prema potrebi. Mrlja
na prijelomu fotografije uz bučnu asistenciju pristranih medija iz tzv. jugo-
sfere postaje krunski dokaz masovnih grobnica.1063 1064 Radi se sve i svašta
radi izbjegavanja argumentiranog suočavanja s jugokomunističkim lažima.
Umjesto zalaganja za iskapanja kojima bi se morao naći bar dio od na­
vodno nekoliko stotina tisuća ili po trenutnoj rezervnoj inačici jasenovačkog
mita stotinjak tisuća žrtava, apologeti mita se trude izmisliti što apsurdnija
objašnjenja zašto nema leševa navodnih jasenovačkih žrtava. Međutim, sva­
ka politikantska histerija je postojana kao mjehur od sapunice pa će tako biti
i s ovom. Na kraju će ostati samo ono što je trajno, a to su činjenice odnosno
istina.
Epizoda s drobilicom kostiju je posebno značajna jer je izazvala dvije
reakcije. Jednu očekivanu, a to je podsmjeh većine. Druga neočekivana reak­
cija je bila šutnja inače glasne manjine apologeta jasenovačkog mita. Tako je
I. Goldstein, otkrivač jasenovačke „drobilice", ostao sam na vjetrometini. U
konačnici je vjerojatno zbog spomenutih reakcija Goldstein morao reterirati
pa je otkrivač drobilice taj svoj epohalni nalaz 2019. godine prešutio u svojoj
knjizi od skoro tisuću stranica „apsolutne istine" o Jasenovcu. Naposljetku
je 2021. godine zatrpan lavinom revizionističkih dokaza izjavio da nema po­
tvrde da je drobilica došla u Jasenovac.1065

1063 http://web.archive.Org/web/20201019152930/https://www.nacional.hr/otkrio-sam-snim-
ke-koje-pokazuju-da-su-u-jasenovcu-postojale-masovne-gobnice/
tow https://archive.is/wip/XnQcn
1065 http://web.archive.Org/web/20210826055331/https://www.index.hr/vijesti/clanak/
ivo-goldstein-imam-indicije-o-tome-tko-stoji-iza-napada-u-jerusalem-postu/2299519.aspx
Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu
od 28. ožujka 2019. godine
Kao i prethodnih godina tako je i početkom proljeća 2019. netom prije
jasenovačke komemoracije došlo do serije izmjena podataka na mrežnom
jasenovačkom popisu. Promjena od 28. ožujka bila je druga promjena poda­
taka u 2019. godini. Nakon prethodne promjene broj navodnih jasenovačkih
žrtava pao je za dva na 83.811. Prema dosadašnjem iskustvu smisao jaseno-
vačkog popisa nije istina, već stalni rast kojim se dokazuje navodna hrvatska
genocidnost i to služi kao političko oružje kojim se Hrvati pokušavaju drža­
ti u pokornosti. Znači da je svaki pa čak i najmanji pad broja jasenovačkih
žrtava izuzetno bolan za kreatore popisa i apologete jasenovačkog mita jer
previše tendira ka stvarnosti. Možda je baš zato unutar dva tjedna došlo do
još jedne promjene podataka kojom se je broj jasenovačkih žrtava vratio na
83.813, odnosno na stanje prije proljetnih promjena.
Nakon ove promjene bilo je skoro 12.000 žrtava više nego što ih je bilo
u prvoj inačici Poimeničnog popisa žrtava JUSP-a Jasenovac s kraja 2007.
godine.1066 Znači popis se prosječno godišnje povećavao za oko tisuću novih
žrtava. Bilo bi toga i znatno više, ali od 2015. godine je djelatnost te ustanove
pod povećanom pažnjom hrvatske javnosti pa se intenzitet povećanja broja
žrtava bitno smanjio.
Ovog puta promijenjeni su podatci kod triju navodnih žrtava, a dodane
su i dvije nove. Principijelno slično kao i u prethodnoj promjeni izvor poda­
taka za sve izmjene je nekakva izjava iz 2019. godine nepoznatog autorstva,
znači neprovjerljiva pa time i upitne vjerodostojnosti. U biti sve promjene
se mogu shvatiti kao zamjene prezimena Hirschl s Hirsch, tj. dodavanjem
novih žrtava s tim prezimenom. O slučajevima zamjene prezimena Hirschl u
Hirsch već je pisano u tekstu CIA-jin dokument iz 1951. objavljenom u Hrvat­
skom tjedniku od 7. lipnja 2018. godine. Imena su se promijenila, ali prezime­
na i praksa ostali su isti.
Kod svih promjena kao novi izvor podataka dodana je izjava IZ=5-
17/19. Ovom prigodom je kod Emanuela Hirschla iz Varaždina promijenjeno
prezime u Hirsch, godina rođenja iz 1915. u 1914.*, označeno kao nepouzdan
podatak, a dodani su ime oca Marko i u dosadašnjim podatcima nepostojeća
godina smrti 1942. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz
1964. godine (L64) samo je jedan Emanuel Hirsch, rođen u Slavonskom Bro­
du, nema imena oca ni godine rođenja. Mjesto smrti je nepoznato, a generič­
ki kreirani nadnevak smrti je iz 1945. godine.

1066 https://web.archive.org/web/20190410215033/https://www.jutarnji.hr/arhiva/objav-
ljen-poimenicni-popis-zrtava-jasenovca/3858630/
 U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 53 zapisa na upit o Emanuelu
Hirschu, ali niti jedan nema veze s Hrvatskom, Nezavisnom Državom Hr­
vatskom ili s nekadašnjom Jugoslavijom. Glede upita za ime Emanuel Hirs-
chl u digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstva rodbine, prijate­
lja ili židovskih organizacija kojim bi se potvrdilo da se radi o jasenovačkoj
žrtvi. U napomenama mrežnog jasenovačkog popisa je i podatak iz knjige
M. Švob prema kojem je sudbina Emanuela Hirschla nepoznata. Kod oba
Emanuela (1914.* i 1866.) s mrežnog jasenovačkog popisa je vrlo sličan slu­
čaj, odnosno ne zna se stvarno prezime, nema imena oca, a godine i mjesta
rođenja su nepouzdani.
Kod Olge Hirschl također je promijenjeno prezime u Hirsch, ali u napo­
menama su ostali podatci iz triju izvora prema kojima se preziva Hirschl, tj.
Hiršl, ali i podatak iz knjige M. Švob da joj je sudbina nepoznata. U digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) za Hrvatsku je jedna Olga
Hirschl iz Koprivnice, godina rođenja i ime oca nepoznati, a mjesto smrti je
Auschwitz sredinom 1942. godine. U dijelu podataka popisa L64 iz Srbije na­
lazi se Olga Hiršl iz Varaždina (1937., Teodor), stradala generički kreiranog
nadnevka sredinom 1943. godine. Nije jasno zašto su navodnu žrtvu iz Va­
raždina popisali u Srbiji s kojom nema veze osim ako je jugokomunističkim
popisivačima Srbija do Varaždina.
U digitalnom arhivu Yad Vashema ima nekoliko zapisa na upit za Olgu
Hirsch/Hirschl. Prema podatku iz srbijanskog Spiska žrtava rata Olga Hirschl
iz Koprivnice stradala je 1942. godine u Auschwitzu. To je istovjetno podatku
iz L64. Prema jednom zapisu iz kategorije svjedočanstava rodbine i židov­
skih organizacija iz 2005. godine, odnosno čak 60 godina nakon rata Olga
Hirsch (1936., Slavonski Brod), otac Theodor, majka Esthera, stradala je u
Jasenovcu 1942. godine.
Kod Marka Hirscha je samo dodan novi izvor podataka, već gore nave­
dena izjava. U digitalnom arhivu Yad Vashema su 33 zapisa za ime Marko
Hirsch, ali nitko nema veze s Hrvatskom, Nezavisnom Državom Hrvatskom
ili nekadašnjom Jugoslavijom. Ima jedan zapis za Marka Hirschla iz Kule u
Bačkoj, ali bez naznake da se radi o žrtvi iz Drugoga svjetskog rata pa tako
nema ni povezanosti s Jasenovcem.
Dvije potpuno nove žrtva na popisu su Estera i Hermina Hirsch, obje iz
Slavonskog Broda. Prema vrlo šturim identifikacijskim podatcima iz mrež­
nog jasenovačkog popisa Estera Hirsch, rođena je 1915., a stradala je 1942.
godine. Ime oca nije navedeno, a jedini izvor podataka je već prije navedena
izjava iz 2019. godine. U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava
rata (L64) uopće nema Estere Hirsch/Hirschl, čak niti u srbijanskoj inačici
Hirš ili Hiršl.
 U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 143 zapisa na upit Ester Hirsch,
ali uglavnom se radi o žrtvama iz Poljske, Rumunjske te nekadašnje Ceho-
slovačke, ali baš niti jedna s područja Hrvatske, Nezavisne Države Hrvat­
ske ili nekadašnje Jugoslavije. Isti rezultat je kad se u digitalnom arhivu Yad
Vashema potraže podatci za Teodora Hirscha, tj. za ime koje se navodi kao
otac Olge Hirsch s mrežnog jasenovačkog popisa, odnosno u inačici Hirschl
prije promjena. Od 12 zapisa također se niti jedan ne odnosi na neku žrtvu iz
Hrvatske, Nezavisne Države Hrvatske ili nekadašnje Jugoslavije. Ako nema
podataka o stradanju roditelja, to dovodi u sumnju i podatke o stradanju
djevojčice Olge Hirsch/Hirschl u Jasenovcu.
Kod Hermine Hirsch (1892.), druge nove žrtve s mrežnoga jasenovač­
kog popisa, također nema imena oca, a jedini izvor podataka je već prije
spomenuta izjava. U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata
(L64) su dvije Hermine Hirsch. Prva je iz Osijeka, rođena 1893. godine, otac
Julio, stradala generički kreiranog nadnevka 1945. godine na nepoznatom
mjestu. Druga Hermina Hirsch je iz Slavonskog Broda. Godina rođenja i ime
oca nisu navedeni, a nadnevak smrti je 1945. godine, odnosno isti kao i u
prethodnom slučaju. Mjesto smrti je također nepoznato. Znači skoro sve je
isto u slučaju dviju imenjakinja.
U digitalnom arhivu Yad Vashema su 34 zapisa na upit Hermina Hirsch,
a samo dva se odnose na područje nekadašnje Jugoslavije. Niti jedna žrtva
nema veze s Jasenovcem ili Starom Gradiškom. Kod obje Hermine Hirsch
iz Osijeka (1893., otac Julio) i Slavonskog Broda (nema podataka o godini
rođenja ni očeva imena) se navodi da su stradale 1945. godine u nepoznatom
logoru. Oba zapisa su iz srbijanskog Spiska žrtava rata pa je to još dodatni ar­
gument da se ne radi o jasenovačkim žrtvama. Znači da za niti jednu od tih
dviju novih žrtava s mrežnog jasenovačkog popisa praktički nema potvrde
da se radi o stvarnim jasenovačkim žrtvama.
Prema prikazanim podatcima kod novih odnosno modificiranih žrtava
prije bi se moglo reći da se radi o patchworku ili ne baš uvjerljivo složenom
kolažu. O lažnim židovskim žrtvama iz Slavonskog Broda opširnije je pisano
u poglavlju Narodi.

Hlora
Kad su se već kreatori jasenovačkog popisa dohvatili prezimena Hirsch,
tj. Hirschl, mogli su primjerice provjeriti podatke o Flori Hirschl s mrežnog
jasenovačkog popisa. Kod nje osim imena i godine rođenja 1871. nema dru­
gih identifikacijskih podataka, tj. nema očeva imena pa čak ni mjesta rođenja,
ali netko je unatoč nedostatku identifikacijskih podataka utvrdio da je ubije­
na 1941. godine u Jasenovcu.
 U digitalnom arhivu Yad Vashema je pet zapisa za ime Flora Hirschl,
dva se odnose na Hrvatsku. U prvom je Flora Hirschl iz Novske i prema po­
datcima može se zaključiti da je ubijena u nepoznato vrijeme u nepoznatom
logoru. U drugom zapisu radi se o Flori Hirschl iz Zagreba, rođenoj 1919.
godine, a ubijenoj u nepoznatom logoru 1942. godine. U oba slučaja izvor
podataka je srbijanski Spisak žrtava rata. Ako čak i Srbijanci tvrde da nije ubi­
jena u Jasenovcu, a po njima je malo i milijun jasenovačkih žrtava, onda bi to
valjda i domaćim apologetima jasenovačkog mita trebao biti dovoljan dokaz.
Nastavak ovog slučaja je još intrigantniji jer se na mrežnom jasenovač-
kom popisu nalazi i Hlora Hirschl iz Novske, rođena 1919. godine, ime oca
nije navedeno. Ovdje se čini kao da je netko spojio dvije Flore iz podataka
kakve možemo naći i u digitalnom arhivu Yad Vashema i dobio Hloru. To
nije osobno ime. Pojam hlora se može naći u letonskom jeziku primjerice kao
dio složenice za klornu kiselinu. Najbolje od svega je da se u napomenama
kod Hlore uz alternativnu godinu smrti 1944. navodi i podatak da je nestala!
Da tema nije tako ozbiljna, mogli bi se sprdati s kreatorima jasenovač­
kog popisa. Pogrješke se događaju, pogotovo zatipci, ali u mrežnom jaseno-
vačkom popisu to sliči epidemiji takvog razmjera da se pouzdani podatci
mogu smatrati slučajnošću. Međutim, javna ustanova na državnom prora­
čunu koja radi popis jasenovačkih žrtava nema pravo na ovakve pogrješke.
Ovo zorno pokazuje da se podatci o žrtvama ne provjeravaju ni dobro, niti
sustavno. Upitno je provjeravaju li se uopće jer tada se ne bi u takvom broju
pojavljivale „pogrješke".
Na mrežnom jasenovačkom popisu su nakon spomenutih promjena
dvije Josipe Hirsch. Starija je iz Osijeka, rođena 1896. godine, u podatcima
nema očeva imena, navodno je ubijena 1942. godine u Staroj Gradiški*. Taj
podatak su autori popisa označili kao nepouzdan, a u napomenama se na­
vodi alternativno mjesto smrti Jasenovac, ali i podatak da je pobjegla. Mlađa
Josipa Hirsch je iz Beograda, rođena je 1898. godine, ime oca Slavko, stra­
dala 1942. godine u Jasenovcu*. Taj podatak je označen kao nepouzdan, ali
nema alternative u napomenama, osim ako to nije u napomenama u neja­
snom kontekstu navedena Cehoslovačka. Uz to se u napomenama prema
oba izvora podataka navodi prezime Hiriš pa nije jasno otkuda se u ovom
slučaju „stvorilo" prezime Hirsch. Kreatori popisa se izgleda baš ne obaziru
na izvore podataka na koje se pozivaju.
U L64 su dvije Josipe Hirsch. Prva je Hrvatica rođena 1870. godine u
Glini, otac Mavro, stradala 1945. godine na nepoznatom mjestu. Druga je
rođena 1896. godine u Osijeku, ime oca nepoznato, stradala 1942. godine u
Jasenovcu. To je ona koja je prema napomenama iz mrežnog jasenovačkog
popisa pobjegla. Imenjakinje iz srbijanskog Beograda nema u L64. U digital­
nom arhivu Yad Vashema je Josephina Hirsch iz Zagreba, rođena 1882. godi­
ne, mjesto smrti Zagreb. Druga je Joza Hirsl, rođena 1893. godine u Subotici
u Bačkoj, stradala u Auschwitzu 1944. godine. Znači da žrtava s jasenovač-
kog popisa koje se zovu Josipa Hirsch uopće nema u digitalnom arhivu Yad
Vashema. Ima toga još, ali i ovo je dovoljno da se stekne dojam o čemu se tu
radi.
Novih žrtava nema, stare su upitne, revizionisti na sve strane i još k
tomu s čvrstim argumentima. Nije lako kreatorima jasenovačkog popisa. Ze­
lje su im velike, očekivanja određenih krugova također, a raskorak s realno­
šću je ogroman. To je za kreatore popisa situacija između čekića i nakovnja
ili njima možda bliže između srpa i čekića. Koliko god se trudili, na ovakav
način samo rade u korist vlastite štete. Svaka promjena ovakvog tipa samo je
korak bliže kraju jasenovačkog mita.

Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu

od 7. lipnja 2019. godine
Dana 7. lipnja 2019. godine došlo je do treće promjene podataka na
mrežnom jasenovačkom popisu u 2019. godini. Ovom prilikom nije došlo do
povećanja broja žrtava, već do promjene nekih podataka kod dvanaestero
navodnih jasenovačkih žrtava. Promijenjeni su podatci kod petero Anhalze-
ra, dvoje Hirschla te kod još petero navodnih jasenovačkih žrtava različitih
prezimena. Prije navedenih promjena ime oca nije bilo poznato u 5 slučajeva,
a u 3 je bilo označeno kao nepouzdan podatak. Nakon promjena ime oca
je nepouzdano u 4 slučaja, a nepoznato u 3 slučaja. Prije promjena godina
rođenja je bila nepoznata u 3 slučaja, a nepouzdana u 5 slučajeva. Nakon
promjena godina rođenja je nepoznata u jednom, a nepouzdana u 7 slučaja.
Znači statistički gledano nema bitnih pomaka u kvaliteti podataka.
Kod Rudolfa Pejašinovića rođenog nepouzdano određene 1886.* godi­
ne, alternativno prema napomenama iz mrežnog jasenovačkog popisa 1889.
godine u Svetom Ivanu Zabnom, otac Pavle, dosadašnjem jedinom izvoru
podataka jugokomunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64)
kao drugi izvor dodana je jedna izjava iz 2019. godine. Ovdje je potrebno
objasniti kako se i zašto u napomenama našla alternativna godina rođenja
Rudolfa Pejašinovića. Naime, u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa
žrtava rata (L64) Rudolf Pejašinović je popisan dvaput. Kako bi u svom ne­
hotično šaljivom stilu rekli apologeti jasenovačkog mita, bio je skrupulozno
popisan, a ako je to laž tim bolje jer prema jasenovačkim mitomanima laži
zbližavaju ljude. Kod „oba" Pejašinovića iz L64 podatci su isti, čak je isti i
nadnevak smrti, a jedina razlika je godina rođenja 1886., odnosno 1889. Ov­
dje je najveći misteriji kako su autori jasenovačkog popisa na temelju istog
izvora podataka zaključili i/ili odlučili da je 1886. prava, a 1889. kriva godina
rođenja.
Nevjerojatna je ta nonšalancija kojom autori jasenovačkog popisa pre­
laze preko činjenice da im je glavni izvor podataka jugokomunistički popis
žrtava rata iz 1964. godine prepun lažnih žrtava. Takav stav uvjetovan je
činjenicom da je inačica tog popisa (SZSJ64) izvor podataka za % žrtava s
mrežnog jasenovačkog popisa. Revizija tog popisa ruši temelje jasenovačkog
mita, a to za neke znači i oproštaj od lukrativnih sinekura.

Manjak i višak podataka

U četiri slučaja promijenjeno je ime žrtve. Tako je Fanika Anhalzer po­
stala Franjica i usput su je postarali za okruglih 10 godina pa je sada rođena
nepouzdano određene 1884.* godine. Dora Kromek je postala Dora-Milka
Kromek, Stevo Cerovski je postao Stjepan-Stevo Cerovski, a Vladimir An-
drašević je postao Vladimir-Dragutin Andrašević. Nije baš jasan motiv te ne­
obične modifikacije osobnih imena. Ako su autori htjeli pokazati svoju širinu
znanja o jasenovačkim žrtvama, bili bi uvjerljivi da su kod Dore-Milke naveli
ime oca, a kod Stjepana-Steve ime oca i godinu rođenja. Kod Vladimira-Dra-
gutina se moglo provjeriti je li stvarno rođen 1891. godine jer primjerice u
digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) nema godine
rođenja, odnosno upisano je 9999 ili je možda podatak o godini rođenja na­
stao pogrješnim prepisivanjem dijela oznake dosjea Vladimira Andra[š]evića
(2891) iz jugokomunističkog projekta Dotršćina. Inače, u dostupnoj inačici
projekta Dotršćina nalazi se Vladimir Andrašević, a ne Andrašević i nema
dodatka Dragutin. To su uobičajene „sitnice" kojima se ne zamaraju autori
jasenovačkog popisa.
Zanimljivo je da u niti jednom slučaju modifikacije imena nema novih
izvora podataka pa nije jasno tko ili što je potaknulo autore na te promjene
odnosno na dodavanje novih imena/nadimaka i na kojim podatcima su ute­
meljene te promjene.
U slučaju Bože Videra promijenjeno je i ime i prezime pa je tako nastao
Božidar Vilder. Primjerice, kod Bože Videra odnosno nakon promjene Boži-
dara Vildera također se navodi samo jedan izvor podataka i to jugokomuni­
stički projekt Dotršćina. Međutim, u nama dostupnoj inačici projekta Dotr­
šćina nema Božidara Vildera. S obzirom na to da je nama dostupna inačica
od 8.517 skeniranih stranica različite kvalitete, teoretski je moguće, premda
praktično vrlo teško da se automatiziranom i ručnom pretragom ne uoče svi
traženi pojmovi čak i nakon nekoliko provjera. Isto tako je moguće da posto­
je razne inačice, ali to se može odnositi samo na dio podataka. Međutim, u
projektu Dotršćina u odnosu na jasenovački popis nema samo manjka, već i
viška podataka.
U dostupnoj inačici se na 2002. stranici nalazi Božo Vider, rođen 1902.
godine u Zagrebu, upravitelj bolnice u Zagrebu koji je 4. studenoga 1944.
godine odveden u Jasenovac gdje je ubijen 2. veljače 1945. godine. Na 5440.
stranici nalazi se Božo Vider s podatcima identičnima prethodnom slučaju s
2002. stranice. Konačno na 5892. stranici nalazi se Bogoslav Wilder (Vilder),
otac Bogoslav, rođen baš 1902. godine u Zagrebu. On nije upravitelj bolnice,
već samo ekonom u bolnici Sveti Duh u Zagrebu koji je s još 12 pripadni­
ka tajne komunističke organizacije uhićen 4. listopada 1944. godine. Znači u
ovoj inačici uhićen je mjesec dana ranije nego Božo Vider 1 i Božo Vider 2.
Bogoslav Wilder je osuđen na 3 godine zatvora, tj. boravka u logoru te je 13.
ili 14. studenoga 1944. godine odveden u Jasenovac. Prema projektu Dotršći­
na posljednji puta se je javio 7. veljače 1945. godine. To znači da nije mogao
biti ubijen 2. veljače 1945. godine kao Božo Vider 1 i Božo Vider 2, a pogotovo
ne kao Božidar Vilder koji u dostupnoj inačici „Dotršćine" i ne postoji. Znači
podatci iz projekta Dotršćina su kontradiktorni što se jasno vidi u slučaju
Videra/Vildera/Wildera.
Ovdje se postavlja pitanje ako netko smatra komunistički projekt Dotr­
šćina relevantnim izvorom podataka, kako to da na mrežnom jasenovačkom
popisu nisu sva „trojica", tj. Božo Vider iz dvaju izdanja kao jedna žrtva te
Božidar Vilder i Bogoslav Wilder (Vilder)? Misle li kreatori popisa da bi to
ipak bila prevelika doza laži u prekratkom vremenu koja bi bila potpuno
kontraproduktivna u političkoj agendi povećanja broja jasenovačkih žrtava?
Ništa manje čudna nije ni promjena imena Fanike u Franjicu Anhalzer
jer se u izvorima navodi novi izvor nekakva izjava iz 2019. godine, ali prema
napomenama u mrežnom jasenovačkom popisu može se zaključiti da se u
toj izjavi spominje Fanika-Fani pa nije jasno prema kojem je to izvoru Fra-
njica. Kod ovakvih slučajeva se postavlja pitanje što su to jugokomunisti sve
„skrupulozno" popisivali na popisu žrtava rata iz 1964. godine ili u projek­
tu Dotršćina kad nisu znali točno zabilježiti imena i prezimena žrtava? Ova
tema je svojevrsni nastavak teme o problemima čitanja, sinteze i korektne
znanstvene prezentacije izvorišnih podataka iz teksta Enigma1067 objavlje­
nog u Hrvatskom tjedniku od 30. svibnja 2019. godine koji se bavi problemima

1067 Vidi: Enigma nestalih iz Narodnih novina u poglavlju Izvori.

čitanja i prezentacije pročitanih podataka o navodnim jasenovačkim žrtva­
ma.1068

Anhalzeri
Prema mrežnom jasenovačkom popisu sedmero od dvanaestero iz
predmetne promjene bi mogli biti Židovi, ali kod njih petero je taj podatak
označen kao nepouzdan, a u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa
se alternativno navodi da se radi o Hrvatima. Petero ih se preziva Anhalzer.
Prije promjene kod Alberta Anhalzera je kao godina rođenja bila nave­
dena nepouzdano određena 1915.*, tj. alternativno 1914. prema napomena­
ma u mrežnom jasenovačkom popisu. Isti je slučaj s nacionalnom pripadno­
sti prema kojoj je Albert Anhalzer Židov*, odnosno alternativno Hrvat. Glav­
ni problem kod ovoga je što su to podatci iz jednog izvora komunističkog
popisa žrtava rata (SZSJ64). Znači jedan jedini izvor, a dva različita podatka.
To je zato što su jugokomunisti po nekoliko puta upisivali iste ljude na popis
žrtava rata. Tako je i u slučaju Alberta Anhalzera s mrežnog jasenovačkog
popisa.
On je primjerice u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava (L64)
upisan dva puta kao Albert Anhalcer iz Gornjeg Jesenja. U oba slučaja na­
vodi se isto ime oca Josip i „obojica" su po nacionalnosti Hrvati. Razlika je
u godini rođenja 1914., tj. 1915. i po nadnevku smrti u Jasenovcu. U jednom
slučaju je to 15. siječnja 1943. godine, a u drugom pola godine kasnije 15.
srpnja 1943. godine. To je valjda primjer skrupuloznog popisivanja žrtava
prema apologetima jasenovačkog mita. Kreatori jasenovačkog popisa su u
novim promjenama dodali još i treću godinu rođenja 1913. Tako je u ovom
slučaju bar za neko vrijeme kompletiran teatar apsurda.
Identičan slučaj je i kod već gore spomenute Fanike Anhalzer. Prije ovih
promjena u popisu godina rođenja je bila nepouzdano određena 1894.*, al­
ternativno prema napomenama 1886., po nacionalnosti Židovka*, alterna­
tivno Hrvatica, ubijena u Jasenovcu 1943., alternativno 1942. godine, a sve
prema istom izvoru SZSJ64. Kao i u prethodnom slučaju u L64 su dvije Fani­
ke Anhalcer iz Gornjeg Jesenja, rođene 1886. i 1894. godine, a ubijene u Jase­
novcu 15. travnja 1942., tj. 15. lipnja 1943. godine. Zanimljivo je da su prema
L64 „obje" Fanike Anhalcer Hrvatice pa se iz toga može zaključiti koliko
kreatori jasenovačkog popisa ne poštuju izvore podataka kojima se koriste.
Ovim zadnjim promjenama na popisu Fanika je postala Franjica Anhalzer
uz dodatak treće inačice godine rođenja 1884. Praktično samo je postarana
za okruglih 10 godina.

1068 Koić & Banić, Enigma jasenovačkog popisa nastavlja se, s. 35.-37.
 Josip Anhalzer iz Gornjeg Jesenja je prema prethodnoj inačici popisa
prije najnovije promjene rođen 1882.*, alternativno 1888. godine, otac Ma-
vro, po nacionalnosti Židov*, alternativno Hrvat, ubijen u Jasenovcu 1941.,
alternativno 1943. godine. U napomenama je navedeno i alternativno mje­
sto rođenja Velika Ves kod Krapine. Ovo je identična situacija kako i u dva
prethodna slučaja jer i ovdje su u L64 dvojica Josipa Anhalcera. Obojica su
Hrvati. Stariji je iz Velike Vesi, rođen 1882., otac Mavro, ubijen u Jasenov­
cu 15. studenog 1941. godine. Mlađi imenjak je iz Gornjeg Jesenja, rođen
1888. godine, ime oca nepoznato, ubijen u Jasenovcu 15. lipnja 1943. godine.
Autori popisa podatke koriste kako im odgovara ne obazirući se previše na
izvorišne podatke.
Novim promjenama kod Josipa Anhalzera promijenjeno je ime oca iz
Mavro u Jakob*, nova godina rođenja je 1875. što je od 7 do čak 13 godina
razlike u odnosu na prethodne inačice, a promijenjeno je i mjesto rođenja.
Novo, treće mjesto rođenja Josipa Anhalzera je selo Kuljevčica kod Ivanca.
Ovakav kaos podataka je uobičajen za jasenovački popis. Tako je to kad je
politička agenda važnija od znanstveno utvrđenih podataka.
Leopold Anhalzer iz Velike Vesi, otac Bernard*, je prema podatcima pri­
je najnovijih promjena bio rođen 1895. godine. Kod njega su navedene dvije
godine smrti 1941. i alternativno 1943., ali za razliku od prethodnika kod
njega su i dva izvora podataka. Uz uobičajeni SZSJ64 drugi izvor podataka
je nekakav jugokomunistički propagandni rukopis iz 1980. godine. Prema
tom rukopisu otac mu se zvao Bornart. Nije problem u neznanstvenim ju-
gokomunističkim rukopisima, već u kreatorima popisa koji nekritički koriste
takve izvore. Nakon najnovijih promjenama ime oca Leopolda Anhalzera je
Jakob*, a rođen je 1879. godine u Krapini. Godina rođenja se razlikuje za čak
16 u odnosu na prethodni podatak.
Ove promjene znače potpuno novi identitet. To znači da autori popisa
indirektno priznaju da su svi prethodni podatci netočni, odnosno beskorisni,
a iz toga proizlazi da su svi izvori takvih podataka nepouzdani. To se ne
odnosi samo na ove slučajeve, već i na brojne druge slučajeve s jasenovačkog
popisa. Ne treba biti naivan pa pomisliti da su stare inačice žrtava zauvijek
završile u smeću. One će se vjerojatno kad-tad pojaviti kao nove-stare jase-
novačke žrtve. Takvi primjeri su navedeni u ovoj knjizi.
Gizela Anhalzer je peta navodna jasenovačka žrtva s tim prezimenom
kod koje su promijenjeni podatci. Prije promjena jedini izvor podataka za
Gizelu Anhalzer bio je već gore spomenuti rukopis iz 1980. godine. To znači
da nije bila zabilježena na jugokomunističkom popisu žrtava rata iz 1964.
godine. Dosadašnje žensko ime „oca" Karolina promijenjeno je u Bernhard*,
nepoznata godina rođenja postala je 1883.*, mjesto rođenja Velika Ves posta­
lo je Krapina i tako je nastala redizajnirana Gizela Anhalzer.
U digitalnom arhivu Yad Vashema ima zapisa o svima gore navedenim
Anhalzerima. Međutim, nema niti jednog zapisa iz kategorije svjedočansta­
va rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija i još važnije je da niti u osta­
lim zapisima nema podataka da su Anhalzeri stradali u Jasenovcu.
U tri zapisa za Alberta Anhalzera navodi se da je primao pakete od kraja
1942. do proljeća 1943. godine, ali ne u Jasenovcu, već u Staroj Gradiški. To
proturječi podatcima koje navodi Škiljan pozivajući se na podatke koje je
Dragutin Gregurević, prema tom izvoru nećak Josipa Anhalzera, dao Ze­
maljskoj komisiji.1069 Prema tim podatcima Josip Anhalzer je poginuo od­
mah po dolasku u Jasenovac, a Albert Anhalzer je stradao 1942. godine tako­
đer u Jasenovcu. Kako je prema podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema
Albert Anhalzer primao pakete u drugom logoru 1943. godine, nije mogao
biti ubijen u Jasenovcu 1942. godine. To znači da su tvrdnje iz tog izvora
vrlo upitne. To je širi problem jer se jedan Dragutin Gregurević/Greguro-
vić navodi kao autor knjige Dvanaesta sjevernodalmatinska divizija objavljene
1964. godine u Prilozima za povijest socijalističke revolucije.1070 Ako se ne znaju
točni podatci o vlastitoj rodbini, mala je šansa da se može pouzdati u ostale
podatke takvih autora.
Iz zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashema vidljivo je da su u braku bili
Fanika i Josip te Gizela i Leopold Anhalzer (Anhalcer). Njih četvero su bili
u nepoznatomu logoru, a jedini izvor podataka o njima u digitalnom arhivu
Yad Vashema je nekakva lista Zidova iz Ivanca, Zlatara i Krapine nepozna­
tog autorstva. Kod Škiljana se navodi da su žene iz obitelji Anhalzer prvo
bile upućene u logor Kruščica kod Travnika, a zatim u Lobor[grad], neke
su tamo umrle od zaraznih bolesti, a „(...) supruga Josipa Anhalzera odvedena
je u Auschwitz, gdje je ubijena."1071 To znači da je Fanika, tj. Franjica Anhalzer
prema navedenom izvoru stradala u Auschwitzu, a ne u Jasenovcu. Može­
mo se zapitati nije li baš stvarno mjesto smrti bilo glavni motiv da se Faniku
Anhalzer stradalu u Auschwitzu na popisu jasenovačkih žrtava preimenuje
u Franjicu?
Kreatori mrežnog jasenovačkog popisa u Strateškom planu za razdoblje
2016. - 2019. navode da njihov popis predstavlja temeljitu reviziju 59.188 po­
dataka prikupljenih 1964. godine koje je obradio Savezni zavod za statistiku

1069 Škiljan, 2012., s. 44.

1070 https://archive.is/MRhuM
1071 Škiljan, 2012., s. 44.
SFRJ. To su podatci izvora pod kraticom SZSJ64. U mrežnom jasenovačkom
popisu se prema stanju iz 2019. godine kod 62.460 žrtava kao jedini ili jedan
od izvora navodi famozni SZSJ64.1072 To znači da je na mrežnom jaseno­
vačkom popisu tri tisuće žrtava više nego što bi ih smjelo biti prema izvoru
SZSJ64. Iz navedenih primjera kod Anhalzera jasno je da je taj broj i znatno
veći jer se u SZSJ64 nalaze brojni višestruki upisi istih osoba koje su onda
autori mrežnog jasenovačkog popisa amalgamirali u jednu žrtvu, a uz to se i
neki koji prema jugokomunističkom popisu žrtava rata iz 1964. godine nisu
stradali u Jasenovcu nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu. Sad se zna
što točno znači pojam „temeljita revizija", bar prema kreatorima jasenovač­
kog popisa.

Bornart
Već su gore spomenuti Gizela i Leopold Anhalzer. Prema podatcima
iz digitalnog arhiva Yad Vashema radi se o supružnicima. U mrežnom ja­
senovačkom popisu se kod Leopolda Anhalzera navode dva izvora poda­
taka. Prvi izvor je jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine koji
je u mrežnom jasenovačkom popisu označen kraticom SZSJ64. Prema tom
izvoru ime Leopoldova oca je Bernard. Prema drugom izvoru, nekakvom
rukopisu iz 1980. godine, ime oca je Bornart.1073
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) kod Leo­
polda Anhalcera ime oca je nepoznato, tj. umjesto očeva imena upisano je
,,Nn". Imaju li autori jasenovačkog popisa neku inačicu jugokomunističkog
popisa žrtava rata iz 1964. godine u kojoj piše ono čega nema u ostalima ili
samo lakonski tumače podatke kako im odgovara ne obazirući se previše na
izvore podataka?
Prema napomenama u mrežnom jasenovačkom popisu i podatcima o
Leopoldu Anhalceru iz L64 može se zaključiti da se ime oca i to Bornart, a ne
Bernard spominje jedino u citiranom rukopisu iz 1980. godine, a sve ostalo
je proizvod kreativnosti autora popisa. U najnovijim promjenama na popisu
ime oca Leopolda Anhalzera je promijenjeno u Jakob pa je time indirektno
priznato da su prethodni podatci bili neprovjereni odnosno lažni.
Kada se proanaliziraju podatci o Leopoldovoj supruzi Gizeli, može se
zaključiti da je to raširena praksa na jasenovačkom popisu. Prvo treba reći
da se kod Gizele Anhalzer kao izvor podataka ne navodi komunistički popis

1072 https://web.archive.org/web/20190608152820/https://narod.hr/hrvatska/koic-ba-
nic-1001-prica-iz-jasenovca
1073 Hrvatsko Zagorje u revoluciji, rukopis, II. dio, Bedekovčina, 1980.
žrtava rata SZSJ64. To je zato što je čak ni komunisti nisu popisali kao žrtvu
rata što možemo vidjeti u digitalnoj inačici tog popisa L64 na kojoj nema
Gizele Anhalzer (Anhalcer). Jedini izvor podataka o navodnoj jasenovačkoj
žrtvi Gizeli Anhalzer je prije najnovijih promjena bio već gore spomenuti
rukopis iz 1980. godine.
Jugoslavenski komunisti su tijekom svoje diktature puno ulagali u pro-
tuhrvatsku propagandu, ali očito da predmetni rukopis iz 1980. godine nije
zadovoljavao ni najniže od inače vrlo niskih kriterija komunističkog propa­
gandnog aparata jer bi inače bio objavljen. Pogotovo je velika vjerojatnost da
bi bio objavljen u vrijeme nakon smrti komunističkog diktatora J. B. Tita kad
se intenzivirala protuhrvatska propaganda dirigirana iz Srbije kao priprema
za srpsku agresiju na Hrvatsku koja je uslijedila početkom 1990-ih. Prema
tom rukopisu kao ime oca (roditelja) Gizele Anhalzer navedeno je žensko
ime Karolina. Znači da ime oca nije bilo poznato.
U najnovijim promjenama u mrežnom jasenovačkom popisu kod Gizele
Anhalzer dodan je novi izvor podataka i to nekakva izjava iz 2019. godine
prema kojoj je ime oca Bernhard. Znači po novome je nakon promjena ime
Gizelina oca isto kao što je prije promjena bilo ime oca njezina supruga Le-
opolda. U digitalnom arhivu Yad Vashema nisu navedena imena roditelja
kod Gizele i Leopolda Anhalzera pa ne znamo radi li se samo o bizarnoj
koincidenciji ili o pukoj fabulaciji. Međutim, znakovito je korištenje praktički
neprovjerljivih i neverificiranih izvora kao što su nekakve izjave ili rukopi­
si. Kako se može uvjeriti na brojnim primjerima, „slučajnosti" su pravilo u
mrežnom jasenovačkom popisu, a znanstvena razina podataka mogla bi se
velikim dijelom opisati kao niska pa je velika vjerojatnost da je tako i u ovom
slučaju.

Jakob Hirschl
U podatcima za Deboru Hirschl iz Križevaca prije spomenutih promje­
na podataka u mrežnom jasenovačkom popisu nije bilo imena oca ni godine
rođenja. Nakon promjena temeljem novog izvora odnosno prema nekakvoj
izjavi iz 2019. godine Debora Hirschl je rođena 1868. godine, ime oca Žiga.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema zapisa iz kategorije svjedočansta­
va rodbine i židovskih organizacija, već samo podatak iz srbijanskog Spiska
žrtava rata. Na mrežnoj stranici geni.com nema godine ni mjesta smrti za De­
boru Hirschl rod. Beck.1074 Međutim, prema podatcima s te mrežne stranice
suprug Debore Hirschl se zvao Jakob.

1074 https://web.archive.org/web/20200925173941/https://www.geni.com/people/Debora-Hi-
r%C5%All/6000000012392392152
 Podatci o Jakobu Hirschlu su u jasenovačkom popisu također promije­
njeni 7. lipnja 2019. godine. Ime oca promijenjeno je temeljem izjave iz 2019.
godine iz Mavro*, od autora popisa označeno kao nepouzdan podatak, u
potpuno različito, ali jednako nepouzdano Salamon*. Nepouzdana godina
rođenja 1868.* i alternativna 1879. iz napomena ostale su iste, ali promijenje­
no je mjesto rođenja iz Križevaca u Schlaining u Austriji. Međutim, u austrij­
skom Gradišću nema mjesta koje se zove Schlaining, već Stadtschlaining.1075
Na mrežnoj stranici geni.com kod Jakoba Hirschla piše da je rođen 1861.
godine u Stadtschlainingu kod Oberwarta (hrvatski Gornja Borta) u Burgen-
landu (Gradišće).1076
U podatcima kod Jakoba Hirschla dvojbena je godina rođenja, očevo
ime i godina smrti, a u popisu i napomenama navedena su četiri mjesta rođe­
nja (Križevci, Biškupec kod Varaždina, Čakovec i Schlaining). Najizglednije
je da su sva mjesta rođenja pogrješna ili bar pogrješno napisana što se svodi
na isto. Uz to kod Jakoba Hirschla navedena su i dva mjesta smrti Jaseno­
vac i Jadovno. Kako je Jakob Hirschl prema mrežnom jasenovačkom popisu
ubijen 1942. godine u Jasenovcu, to znači da se radi i o dvije različite godine
smrti jer je logor Gospić u sklopu kojega se obično spominje Jadovno bio
rasformiran u kolovozu 1941. godine.
U digitalnom arhivu Yad Vashema na upit o Jakobu Hirschlu je 13 zapi­
sa s područja nekadašnje Jugoslavije. Od tih 13 zapisa samo su dva iz katego­
rije svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija, ali jedan se
odnosi na Jakoba Hiršla iz Pančeva koji je ubijen u srpskom logoru Topovske
šupe u Beogradu.
Dva međusobno potpuno oprečna zapisa odnose se na Jakoba Hirsla/
Hirsehla iz Zagreba koji je znatno mlađi pa nije zanimljiv za ovaj slučaj. Pre­
ma mjestu rođenja Križevci mogu se izdvojiti tri zapisa. Prvi je vrlo šturi
zapis prema Spisku žrtava rata srbijanskoj inačici jugokomunističkog popisa
žrtava rata o Jakobu Hirsehlu ubijenom u Jasenovcu 1942. godine. Godina
rođenja i očevo ime nisu navedeni. Drugi zapis je o Jakobu Hirslu koji je bio
zabilježen u popisu među Židovima koji su platili novčani doprinos 1941.
godine. Treći zapis je o Jakobu Hirshlu starom 79 godina koij je ubijen, ali
ne navodi se mjesto niti godina smrti. Prema tim podatcima rođen je otpri­
like između 1862. i 1866. godine. Znači prema godini rođenja ne odgovara

1075 https://web.archive.org/web/20200727104931/https://de.wikipedia.org/wiki/Stadtschlai-
ning
1076 https://web.archive.Org/web/20200925174243/https://www.geni.com/people/Jakob-Hirs-
chl/6000000012391928037
„križevačkom" Jakobu Hirschlu iz mrežnog jasenovačkog popisa. To znači
da u digitalnom arhivu Yad Vashema nema potvrde da je Jakob Hirschl iz
Križevaca odnosno [Stadt]schlaininga rođen 1868.* ili 1879. godine ubijen u
Jasenovcu.
Prema zapisu iz kategorije svjedočanstava rodbine i židovskih orga­
nizacija Yakob Hirschel iz Varaždina rođen je 1879. godine, bio je sudac u
Zagrebu, supruga Alize, a prema svjedočanstvu bratića Arona Lowensteina
ubijen je u Jasenovcu 1943. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema još je
jedan zapis prema podatcima Arona Lowensteina o Jakobu Hirschelu koji
je bio sudac iz Zagreba. U ovom zapisu ne piše da je ubijen, ali prema tom
zapisu supruga mu se zvala Ella. To je zanimljivo jer se u zapisu o Jakobu
Hirschlu iz Zagreba kojem je supruga Ella navodi da je bio zatočenik, no ne
precizira se gdje i ne navodi se da je ubijen, ali bio je star 61 godinu, odnosno
rođenje otprilike između 1880. i 1884. godine. Po godini rođenja odgovarao
bi i Jakob Hiršl koji je bio star 66 godina kada je prema listi progonjenih
nepoznatog autorstva bio ubijen u Jasenovcu, ali on je iz Grubišnog Polja.
Znači da taj Jakob Hiršl je bio rođen otprilike između 1875. i 1879. godine.
U ova dva slučaja nema imena oca pa ne znamo radi li se o istom čovjeku s
mrežnog jasenovačkog popisa.
Takve nepreciznosti su česte u popisima i listama žrtava rata nastalih za
vrijeme jugoslavenske komunističke diktature. Naime, kad se takvi podatci
razotkriju kao laži, uvijek postoji mogućnost opravdanja da se radi o slučaj­
nosti, nesporazumu ili nenamjernoj pogrješci. Međutim, u ovom slučaju sla­
bo vrijede opravdanja jer prema dvama zapisima iz srbijanskog Spiska žrtava
rata Jakob Hirschl, rođen 1878. u Varaždinu, koji je živio u Zagrebu, a otac
mu se zvao Mavro kao i križevačkome imenjaku prije promjena, ubijen je
1941. godine u „direktnom teroru", odnosno prema toj sintagmi nije stradao
u logoru. Prema Spisku žrtava rata Jakob Hirzehl rođen 1879. godine u Varaž­
dinu susjednom gradu Čakovcu, živio je u Zagrebu, otac mu se također zvao
Mavro, a kao mjesto smrti se navodi Gospić 1941. godine. Znači niti u digi­
talnom arhivu Yad Vashema nema dokaza da je Jakob Hirschl iz Križevaca
ili iz [Stadt]schlaininga ubijen u Jasenovcu.
U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata L64 su četvo­
rica imenjaka koji kao da su nastali na istom predlošku. To su Jakob Hirschl
iz Varaždina, rođen 1879. godine, otac Mavro, ubijen 15. lipnja 1941. godine
u Zagrebu. Zatim Josip Hiršl iz Tešanovaca kod Murske Sobote u Sloveniji,
rođen 1877. godine, otac Maver, ubijen 15. kolovoza 1942. godine u Bjelova­
ru. Treći je Jakob Hirsehl iz Zagreba, godina rođenja nepoznata (9999), ime
oca Mihajlo, ubijen 15. ožujka 1945. godine na nepoznatom mjestu. Hirse-
hl je vjerojatno nastalo zato što je netko „с" u prezimenu pročitao kao „е",
generički nadnevak iz sredine ožujka 1945. godine u L64 obično znači da
popisivači ne znaju ni približno vrijeme smrti, a isto je i u slučaju godine ro­
đenja jer je u L64 oznaka „9999" što znači da je taj podatak nepoznat. Četvrti
je „naš" Jakob Hirschl iz Križevaca kod kojega je godina rođenja nepoznata
(9999) baš kao i očevo ime (Nn), a prema tim podatcima ubijen je generičkog
nadnevka 15. lipnja 1942. godine u Jasenovcu.
U knjizi M. Švob među židovskim žrtvama iz Križevaca spominju se
Debora (1870.) i Jakov, Jakob Hiršl, ali ne navodi se mjesto ni vrijeme smrti.
Izvor tih podataka je Arhiv Beograd iz Srbije.1077 Prema podatcima iz mrežne
stranice geni.com vidljivo je da je dio obitelji Debore i Jakoba Hirschla već
tijekom rata iselio u Italiju i živio tamo i nakon rata, a dio je kasnije živio u
Izraelu. U geni.com se ne navodi mjesto i godina smrti Jakoba i Debore Hirs­
chl pa očito ni rodbina nema saznanja o tomu ili se ne radi o izvanrednom
ratnom događaju koji bi mogao ostaviti dublji trag u sjećanju obitelji.
Uglavnom, spomenute promjene na mrežnom jasenovačkom popisu od
7. lipnja 2019. godine su u već viđenom larpurlartističkom stilu. Neargu­
mentirane, neprovjerene, nepouzdane, nevjerodostojne. Prava su slika i pri­
lika jasenovačkog popisa. Autori kao da su plaćeni po broju promjena, a ne
za znanstveno utemeljeno otkrivanje istine. Korištenje odbačenih rukopisa iz
doba jugokomunističke diktature nije znak temeljitosti, već prije očaja u po­
kušaju ispunjavanja političke agende. Komunizam je po svojoj prirodi sustav
koji počiva na laži pa se podatci iz tog sustava ne mogu koristiti bez kritičkog
preispitivanja i temeljite provjere. Tako je i u slučaju podataka iz projekta
Dotrščina nastalog u zadnjoj fazi raspada komunističke Jugoslavije. Ako net­
ko nema volje ili sposobnosti za kritičko preispitivanje komunističkih izvora,
najniža razina znanstvenog pristupa bila bi korektno citiranje podataka, a ne
fabuliranje. Mašta je potrebna u svakom mitu, ali bez političke podrške ni
bujna mašta ne pomaže.

Listopadska mitomanija
Prvog dana listopada došlo je do četvrte promjene na mrežnom jase­
novačkom popisu u 2019. godini. Promjene su u uobičajenom stilu djelatni­
ka JUSP-a Jasenovac. Kao da kreatori jasenovačkog popisa još nisu shvatili
da svakom novom promjenom podataka izlaze iz okvira jugokomunističke
konstrukcije mita i tako nehotice sve više razotkrivaju o kakvoj se masovnoj
prijvari radi.

1077 Švob, 2004., s. 334.

 Ukratko, ovim promjenama tri dječje žrtve prezimena Alić nepoznatih
osobnih imena su maknute s popisa, a kod još četvero promijenjeni su neki
podatci. Tako je kod Stjepana Gulića mjesto rođenja promijenjeno iz Stare
u Donju Bistru. Kod Josipe Metalin promijenjeno je prezime u Matalin. U
slučaju Stjepana Gulića i Josipe Metalin po novome Matalin promijenjeni
su podatci unatoč tomu što nema novih izvora podataka. Danko Rosenberg
postao je Danko-Dani Rosenberger. Kod Lee Rosenberger nije bilo promje­
ne podataka, ali kod nje i Danka Rosenberg(er)a u napomenama je dodana
izjava iz 2019. godine kao novi izvor podataka. Te izjave premda praktično
neprovjerljive za većinu zainteresiranih istraživača u zadnje vrijeme postale
su učestale kao izvor podataka, odnosno kao sredstvo za „pranje" diskredi­
tiranih izvora podataka.
Detaljniju raščlambu ovih promjena na jasenovačkom popisu počet
ćemo s onima kojih više nema na tom popisu. Radi se o troje djece s prezi­
menom Alić. Osobna imena su im nepoznata, a kako je sve troje iz Mostara i
još k tomu u svim slučajevima se navodi isto ime oca Husein, može se pret­
postaviti da se radi o braći, tj. o sestrama kako će se pokazati dalje u tekstu.
Kreatori jasenovačkog popisa im ne znaju ime, ali začudo znaju koje su go­
dine rođeni.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) su šestorica Huseina/Husejina Alića te dvojica koji se zovu Huso i je­
dan Huška Alić. Međutim, niti jedan nije iz Mostara pa čak ni iz Hercegovi­
ne, već su svi iz sjevernoga i sjeveroistočnog dijela Bosne. Nema potencijal­
nog oca, ali nema ni djece prezimena Alić iz Mostara. Znači da u L64 nema
dokaza o nekim u Jasenovcu stradalim Alićima iz Mostara.
U L64 se nalazi četvero Alića čiji se otac zove Husein. Svi su rodom iz
Tešnja, živjeli su u Sarajevu, a poginuli su 1944. godine kao civili u Banjoj
Luci. Znači da su poginuli iste godine kada su prije ovih promjena prema
jasenovačkom popisu njihovi prezimenjaci navodno bili ubijeni od ustaša u
Jasenovcu. Godine rođenja četvero tešanjskih Alića iz L64 su nepoznate, ali
u tri slučaja kod Enise, Fikrete i Selvete Alić se navodi „student ili đak" pa se
može zaključiti da se radi o djeci. Kod Zeire Alić se navodi da je izdržavano
lice pa su ovdje moguće razne interpretacije dobi.
Prema L64 sve četiri Alićke su Hrvatice i katolkinje. Komunisti nisu zna­
li tko ih je ubio u Banjoj Luci ili su možda znali, ali nisu htjeli da i drugi to
saznaju. Jedini izvor podataka za troje Alića s mrežnog jasenovačkog popisa
je knjiga Dragoja Lukića. Lukić je bio bivši djelatnik komunističkih sigur­
nosnih službi, a vjerojatno je najpoznatiji kao autor knjige Bili su samo deca
- Jasenovac: grobnica 19.432 devojčice i dečaka. Nakon ovog revizionističkog is­
pada djelatnika JUSP-a Jasenovac prema Lukićevu uratku preostalo im je za
revidirati još samo 19.429 navodnih dječjih žrtava iz Lukićeva uradka.
Kao što je već gore navedeno, kod Stjepana Gulića (1895., ime oca ne­
poznato) je promijenjeno mjesto rođenja iz Stare u Donju Bistru i to sve bez
novog izvora podataka. To opetovano pokazuje da se kreatori jasenovačkog
popisa ne zamaraju stvarima kao što su izvori. U digitalnoj inačici jugoko-
munističkog popisa žrtava rata (L64) ima jedan Stjepan Gulić iz Oborova
Bistranskog. To je susjedno selo Donjoj Bistri. On je rođen 1916. godine, a
poginuo je kao pripadnik jugokomunističke gerile 1945. godine, tj. iste go­
dine kada su prema jasenovačkom popisu njegovog imenjaka ustaše ubili u
Jasenovcu. Ovo je slična koincidencija s godinom smrti kao i u slučaju triju
djevojčica iz obitelji Alić.
U slučaju Josipe Metalin odnosno nakon promjena u jasenovačkom po­
pisu Josipe Matalin navedena su dva imena oca Mijo i Nmijo (sic!) te dvije
godine rođenja i smrti. Objašnjenje za to mogu se naći u digitalnoj inačici ko­
munističkog popisa žrtava rata L64 u kojoj nema Josipe Metalin, ali ima dvije
Josipe Matalin iz istog sela s neznatno različitim identifikacijskim podatcima
tek toliko da se „skrupulozno" mogu kreirati dvije jasenovačke žrtve. Jedna
od glavnih razlika između tih „dviju" Josipe Matalin je očevo ime Mijo i
Nmijo što se može shvatiti kao zatipak ili podsvjesna negacija u stilu mio
- nemio. Razlika je i u godini smrti. Naime prema L64 „poljoprivrednica"
Josipa Matalin (1926.) je ubijena u Jasenovcu sredinom 1944. godine, a „izdr­
žavano lice" Josipa Matalin (1925.) sredinom travnja 1945. godine. Kreativni
kreatori jasenovačkog popisa su od dvije jasenovačke žrtve stvorili jednu.
Sve da je i jedna točna, rezultat je netočan jer prosjek istine i laži je uvijek laž.
Ovim promjenama na jasenovačkom popisu Danko Rosenberg (Virovi­
tica, 1934. - Stara Gradiška, 1942.) je postao Danko-Dani Rosenberger. Prema
L64 Danko Rosenberger stradao je 1945. godine na nepoznatom mjestu. U
digitalnom arhivu Yad Vashema ima 28 zapisa na upit za Daniela Rosen-
berga, ali niti jedan nema veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom te samo
jedan zapis za Danka Rosenbergera. Tom zapisu je izvor srbijanski Spisak
žrtava rata, a podatci su isti kao i u L64, odnosno godina smrti je 1945., a mje­
sto smrti je nepoznato. Nema svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih
organizacija, premda takvi zapisi postoje za sestru Leu i oca Ljudevita. U Ži­
dovskom biografskom leksikonu mjesto i vrijeme smrti Danka Rosenbergera
označeni su upitnikom.1078

1078 http://web.archive.org/web/20180808142019/http://zbl.lzmk.hr/?p=1841
 Znači prema komunističkim, srpskim i židovskim izvorima mjesto i
vrijeme smrti Danka Rosenbergera je nepoznato ili dvojbeno. Međutim, za
kreatore jasenovačkog popisa to u ovom slučaju znači logor Stara Gradiška.
Sve znaju, a do jučer nisu znali ni kako se zove.
Kod Lee Rosenberger (Virovitica, 1931. - Stara Gradiška 1942.) nije bilo
promjena identifikacijskih podataka, već je samo među izvore dodana izjava
iz 2019. godine. Prema L64 Lea Rosenberger stradala je 1945. godine na ne­
poznatom mjestu. U digitalnom arhivu Yad Vashema su dva zapisa za Leu
Rosenberger. Prema zapisu koji se temelji na podatcima iz srbijanskog Spiska
žrtava rata Lea Rosenberger je stradala 1945. godine u nepoznatom logoru.
Prema zapisu koji se temelji na svjedočanstvu rođaka, Lea Rozenberger (Vi­
rovitica, 1931., otac Ludevit) koja je živjela u Zagrebu stradala je 30. travnja
1945. godine u Staroj Gradiški. To je povijesno nevjerojatan nadnevak jer
je logor Stara Gradiška raspušten na jesen 1944. godine, a krajem travnja,
odnosno početkom svibnja 1945. u tom području su se već nalazile Titove
srbijanske postrojbe.
Kao dodatni pokazatelj kaosa koji vlada na jasenovačkom popisu mo­
žemo uzeti podatke o Ljudevitu Rosenbergeru. Prema tim podatcima ubijen
je 1941.* u Jasenovcu* ili alternativno 1942. godine u Staroj Gradiški. Prema
L64 Ljudevit Rosenberger je ubijen u Jasenovcu sredinom lipnja 1941. go­
dine. To je također nemogući nadnevak jer je to mjesecima prije nego što je
uopće uspostavljen sabirni i radni logor Jasenovac. Prema zapisu temeljem
svjedočanstva rođaka u digitalnom arhivu Yad Vashema Ludevit Rozenber­
ger iz Bjelovara, otac Aleksandar stradao je 30. travnja 1945. godine u Staroj
Gradiški. Kao i u slučaju Lee Rosenberger to je mjesecima nakon raspuštanja
logora Stara Gradiška i tjedan dana nakon tzv. proboja i prestanka rada lo­
gora Jasenovac. To znači da su kreatori jasenovačkog popisu umjesto koz­
metičkih promjena mogli i morali detaljno proučiti sve dostupne podatke, a
ne voditi se svojim afinitetima, već činjenicama. Za to su uostalom i plaćeni.
Uglavnom, s popisa je maknuto troje djece koja tamo nisu ni trebala biti.
Bezimeni na poimeničnom popisu - to je ionako oksimoron. Iz ostalih pro­
mjena može se zaključiti da kreatori jasenovačkog popisa između ostaloga
imaju problema i s detaljima kao što su imena i prezimena navodnih žrtava.
Loše za njih je da se vrag uvijek skriva u detalju. U masovnoj prijevari kakva
je jasenovački popis takvih detalja je napretek. Nakon ove sveukupno 33.
arhivirane promjene u mrežnom „Poimeničnom popisu žrtava KCL Jaseno­
vac" je 83.810 navodnih žrtava računajući i bezimene. Tri manje su samo
taktički potez na koji su kreatori popisa bili prisiljeni. Taj taktički uzmak radi
izbjegavanja dugotrajne diskreditacije samo nakratko odgađa neizbježan
pad mita.
Strah od istine
Na dan 3. veljače 2020. godine kustosi JUSP-a Jasenovac ponovno su
promijenili neke podatke na mrežnom popisu žrtava iz logora Jasenovac i
Stara Gradiška. U toj promjeni jedna lažna žrtva je izbrisana s popisa, a kod
šestero su promijenjeni neki podatci. Je li to pozitivno? Ne. To je samo po­
kušaj kontrole štete. S popisa je „izbrisan" lažnjak Drle-Indorfer koji je već
nekoliko puta spominjan u tekstovima o jasenovačkom popisu u ovoj knjizi
i prije u tisku i na mrežnim portalima.
Izgleda kao da su kreatori popisa redovito čitali te tekstove o lažnim po­
datcima s jasenovačkog popisa koji su bili objavljivani u Hrvatskom tjedniku.
Teško je za povjerovati da bi kreatori popisa pažljivo čitali ozbiljne tekstove
koji revidiraju lažnu povijest iz znanstvene znatiželje, već prije zbog primar­
nih emocija i nagona. Kao što je već nekoliko puta viđeno, iz taktičkih razlo­
ga se s mrežnog jasenovačkog popisa miču pojedini preočiti objelodanjeni la-
žnjaci kako bi se spasio ostatak lažnih žrtava. Kao u slučaju prije spomenute
šestorke ostali se pokušavaju sačuvati dodavanjem izjava nejasnog autorstva
koje bi valjda trebale biti vjerodostojan izvor podataka.
Na čemu se temelje te izjave? Na „narodnom predanju" ili na dokumen­
tiranim podatcima? Kako se zna o komu se radi ako se kod neke žrtve navodi
nekoliko mjesta rođenja udaljenih ne samo desetke već stotine kilometara?
Isti je slučaj kad se kod iste navodne žrtve navodi po nekoliko godina rođe­
nja ili nekoliko prezimena. Primjerice, u slučaju „izbrisanog" Drle-Indorfer
je bilo sedam prezimena. Stoga ne trebaju zbunjivati razne inačice prezimena
navedene u tekstu. To su sve citiranja, a ne pogrješke. Bar ne naše.

Jedan par klonova

Ova promjena bi se mogla opisati kao klonovi zarobljeni u vječnom kao­
su. Počnimo s „izbrisanim" s popisa. Gustav Drle-Indorfer je u promjenama
od 3. veljače 2020. godine nestao s mrežnog jasenovačkog popisa, premda
bi bilo točnije reći da su njegovi podatci s popisa prebačeni u napomene
kod Gustava Leimdorfera. Tako su kreatori jasenovačkog popisa indirektno
priznali da se radi o klonu. Međutim, Drle-Indorfer se i dalje nalazi u inačici
mrežnog jasenovačkog popisa koja je 2017. godine poslana Američkom mu­
zeju holokausta (United States Holocaust Memorial Museum) i koja je javno
dostupna te tako trajno svjedoči o jasenovačkim prijevarama.1079

1079 https://web.archive.org/web/20200203142139/https://www.ushmm.org/ordine/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7563987
 Kao što je već spomenuto u tekstu, lažnu jasenovačku žrtvu Gustava Dr-
le-Indorfera spominjalo se u nekoliko prigoda. To je jedan od markantnijih
primjera kako se kreiraju lažne jasenovačke žrtve. Znakovito da je jedan od
izvora podataka za fiktivnog Drle-Indorfera bio projekt Dotršćina. To je bio
projekt iz zadnje faze jugokomunističkog režima sredinom 1980-ih u kojem
su sudjelovali povjesničari s diplomom.
Drle-Indorfer je nastao ili oportunistički iskorištenim slučajem ili na­
mjerom kao klon kombinacijom titule prezimena dr. Gustava Leindorfera.
Za slučaj da nije odmah vidljivo, ako se kod navodnog prezimena Drle-In-
dorfer makne crtica i ako se nakon prvih dvaju slova doda točka, dobije se
Dr. Leindorfer.
Gustav Leindorfer se spominje u digitalnom arhivu Yad Vashema kao
jedan s popisa židovskih liječnika koji su 1941. - 1942. godine poslani u Bo­
snu i Hercegovinu glede suzbijanja endemskog sifilisa. To slanje židovskih
liječnika u Bosnu i Hercegovinu je jedna zanimljiva ratna epizoda indirek­
tnog spašavanja Zidova od strane ustaša ili bar davanja prilike za bijeg u
talijansku okupacijsku zonu ili u Titovu komunističku gerilu.
Prema podatcima koje smo dobili od dr. Esther Gitman, većina tih li­
ječnika je preživjela rat.1080 U popisu tih liječnika Gitman navodi i Gustava
Leindorfera. U njezinim podatcima ima nekih novih saznanja o njemu. Kod
Leindorfera je oznaka da nije preživio rat, ali s upitnikom. Uz to se navodi
kako je 1942. godine bio u jugokomunističkoj gerili tzv. partizanima.
Uz već spomenutog Gustava Leindorfera u digitalnom arhivu Yad Vas­
hema su za ovaj slučaj još dva zanimljiva zapisa. Prvi je o dr. Gustavu Leim-
doerferu rođenom 1916. godine koji je živio u Zagrebu, a ubijen je nepoznate
godine u Jasenovcu. Izvor ovih šturih podataka je organizacija preživjelih
Zidova iz Jugoslavije. Međutim, u skeniranom obrascu nema potvrde za
mjesto smrti. Drugi zapis je o Gustavu Leimdoerferu starom 30 godina, ro­
đenom u Subotici na sjeveru Bačke gdje je i živio za vrijeme rata. Ime njegova
oca je Aladar. Prema svjedočanstvu rođaka on je ubijen, ali ne navodi se mje­
sto i vrijeme smrti. Aladar je mađarska inačica slavenskog imena Vladimir.
Kod Gustava Leimdorfera s mrežnog jasenovačkog popisa navode se inačice
očeva imena Vladimir i Vladimir-Aladar. To ukazuje da bi se moglo raditi o
istom čovjeku.

1080 Izvorni podatci Esther Gitman korišteni za rad The rescue of Jewish physicians in the
Independent State of Croatia (NDH), 1941.-1945., Holocaust and Genocide Studies, sv. 23, br.
1, 76.-91. (2009.).
 Zanimljiva je raskošna raznolikost identifikacijskih podataka u ovom
slučaju. Prema raznim izvorima može se naći ukupno 7 različitih inačica pre­
zimena koja se u nekim slučajevima znatno razlikuju, tri mjesta rođenja i po
dvije godine rođenja i smrti. Već je prema podatku da je 1942. godine bio u
partizanima logično da nije mogao biti ubijen 10. rujna 1941. godine u Jase­
novcu. Osim toga u rujnu 1941. godine Jasenovcu najbliži operativni logori
bili su u selu Bročice kod Novske i u selu Krapje petnaestak kilometara pu­
tem zapadno od Bačićeve ciglane u kojoj je od sredine studenoga 1941. godi­
ne bio uspostavljen logor Jasenovac. U napomenama mrežnog jasenovačkog
popisa se prema projektu Dotršćina navodi nadnevak smrti 20. studenoga
1944. godine, a u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava iz 1964. go­
dine (L64) se navodi 15. studeni 1944. godine. Drle-Indorfer, tj. dr. Leindor-
fer je nestao s popisa, ali ostao je jednako neuvjerljivi dr. Gustav Leimdorfer.

Dva para klonova

Promjenom na mrežnom jasenovačkom popisu je Jagoda Cvetko (1898.*,
Sveti Ivan Zelina, Simun*) ubijena 1944.* godine u Staroj Gradiški* postala
Jaga Cvetko (1897.*, Prekvršje, Simun). Već i prije ove promjene u napome­
nama je kod Jagode Cvetko bila za mrežni jasenovački popis uobičajena zbr­
ka podataka. Tako se kod nje navodilo alternativno ime Jaga i Jagica, još dvije
godine rođenja 1897. i 1901., još dva mjesta rođenja Sesvete kod Zagreba i
Travnik u središnjoj Bosni kao i dvije godine smrti, ali ne u Staroj Gradiš­
ki, već u Jasenovcu. Promjenama je uz novo osobno ime dodano i još jedno
mjesto rođenja. Praktično svi podatci su nepouzdani, a većinu su kao takve
zvjezdicama označili sami kreatori popisa.
Prvo je pitanje kako je Jagoda postala Jaga. Naime, Jaga, odnosno Jagica
je kod Hrvata rimokatolika, naročito iz sjeverozapadnih hrvatskih krajeva,
hipokoristik od Agata. S obzirom na nadnevak promjena uvelike podudaran
sa Svetom Agatom (5. veljače), ovdje bi bilo posla za hermeneutiku. To bi
bilo manje bitno da se u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) ne nalazi Jagica Cvetko (1897., Sesvete, ime oca nepoznato), živjela je
u Velikom Brdu, a ubijena je u Jasenovcu 15. veljače 1942. godine. Međutim,
u L64 se nalazi i Jagoda Cvetko (1901., [Sveti Ivan] Zelina, Šime), živjela je u
Popovači, a ubijena je u Jasenovcu mjesec dana kasnije od Jagice, odnosno
sredinom ožujka 1942. godine.
Sličan slučaj je i Petar Cvetko (1898.*, Sveti Ivan Zelina, ime oca nepo­
znato). On je prema podatcima prije promjena bio ubijen od ustaša 1944.
godine u Jasenovcu, a nakon promjena isto je ostalo samo ime i prezime, a
promijenjeno je mjesto rođenja (Vugrovec) i godine rođenja (1894.*) i smrti
(1945.*). Slično kloniranje kao kod Jagode Cvetko može se uočiti i u slučaju
Petra Cvetka. U stvari dvojice njih. Tako se u L64 nalaze Petar Cvetko (1894.,
Sesvete, ime oca nepoznato), živio u Velikom Brdu, a ubijen 12. veljače 1945.
godine i imenjak (1898., [Sveti Ivan] Zelina, ime oca nepoznato) koji je živio
u Popovači, a ubijen je u Jasenovcu 15. srpnja 1944. godine.
Ovdje se ne radi o dva puta po dva klona, već o dva para klonova. Jedan
par su Jagica i Petar Cvetko iz Sesveta koji su živjeli u Velikom Brdu, a drugi
par klonova su Jagoda i Petar Cvetko iz [Svetog Ivana] Zeline koji su živjeli u
Popovači. Jasenovački kustosi trebali su istražiti je li uopće koji par klonova
stvaran i jesu li eventualno stvarni stvarno stradali u Jasenovcu. Umjesto
toga pretače se iz šupljeg u prazno.
Kao malu digresiju vrijedi spomenuti da se na mrežnom jasenovačkom
popisu nalaze još dva klona s prezimenom Cvetko. To su Anton Cvetko
(1908., Novo Ciče, ime oca nepoznato), Hrvat ubijen u Jasenovcu 1945. i An­
ton Cvetko (1911., Zavidovići, Anton), bosanski Slovenac ubijen u Jasenovcu
1943. godine. U slučaju Antona Cvetka „Hrvata" jedini izvor podataka je
projekt Dotršćina, a u slučaju Antona Cvetka „Slovenca" uz projekt Dotr-
šćina kao izvor se navodi i komunistički popis žrtava rata (SZSJ64). Sto je tu
čudno? Pa u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64)
nalazi se samo jedan Anton Cvetko (1911., Zavidovići, Anton), Slovenac koji
je živio u Turopolju, a ubijen je u Jasenovcu sredinom ožujka 1943. godi­
ne. Novo Čiče, u kojem je navodno rođen „Hrvat" Anton Cvetko, nalazi se
u Turopolju. Tako imamo zatvoren krug indicija od bosanskog Slovenca iz
Zavidovića do turopoljskog Hrvata. Znači da je bar jedan od ove „dvojice"
lažna jasenovačka žrtva.

Izjave kao temelj popisa

Predmetnim promjenama zahvaćena je i Anđela Dretvić (1910., Pitoma-
ča, Franjo) ubijena u Jasenovcu 1945. godine. Kod nje je promijenjeno mjesto
rođenja u Turnašicu, a primjerice prema L64 ona je iz poprilično udaljene
Čađavice na granici s Mađarskom. Na temelju potpuno različitih mjesta ro­
đenja jasenovački kustosi su u stanju utvrditi da se radi o istoj osobi, a trebale
su im godine, desetljeće, ne bi li utvrdili da je Drle-Indorfer utvara s mrežnog
jasenovačkog popisa.
Ovom prilikom promijenjeni su podatci i kod Julijane Adelsberg (1893.*,
Doboj, Jozef) kod koje se ne navodi da je ubijena već nestala, uz dvojbu krea­
tora popisa je li to bilo 1942.* u Staroj Gradiški ili 1941. u Jasenovcu. Ta dvoj­
ba kako je i gdje nestala je riješena tako da je od Julijane Adelsberg nastala
Julija Abelsberg (1893.*, Doboj, Josip*) ubijena 1942.*, ali ne u Staroj Gradiški
kao u prethodnoj inačici, već u Jasenovcu.
 U L64, a ni u digitalnom arhivu Yad Vashema nema odgovarajuće žr­
tve u kombinacijama imena Julija/Julijana i prezimena Adelsberg, Abelsberg
ili Abezberg kako je navedeno kao alternativa u napomenama. Jedina žrtva
slične kombinacije imena i prezimena u digitalnom arhivu Yad Vashema je
Yulia Edelsberg iz Eodza u Poljskoj, mjesto smrti u Auschwitzu i nema nika­
kve veze s Nezavisnom Državom Hrvatskom.
Ovim promjenama je kod Uroša Trkulje (1905., Kasumi, Pero), navodno
ubijenog 1941. godine u Jasenovcu, promijenjeno mjesto rođenja iz sela Ka­
sumi u susjedno selo Ipota. Ime oca je u ХХХО stilu, a na temelju iskustva na
takve „žrtve" uvijek treba obratiti posebnu pažnju. U mrežnom jasenovač-
kom popisu je još jedan Uroš Trkulja (1917., Maglajci, Stanko), ubijen 1942.
godine u Jasenovcu. U L64 su također dvojica imenjaka. Isti kao na mrežnom
jasenovačkom popisu je Uroš Trkulja (1917., Maglajci, Stanko) ubijen 15. stu­
denoga 1942. godine u Jasenovcu, a različit je Uroš Trkulja (1909., Košuća, Si-
meun) ubijen 12. listopada 1942. godine u srpskom logoru Sajmište. Vrag se
i u ovom slučaju skriva u detalju. Naime, Maglajci i Košuća su susjedna sela
u općini Bosanska Dubica i velika je vjerojatnost da se radi o istom čovjeku.
Ako je to tako, nije mogao stradati na dva mjesta. Međutim, u ovom slučaju
je važno da Uroša Trkulju (1905., Kasumi ili Ipota, Pero) kao žrtvu pa ni jase-
novačku nisu zabilježili popisivači u jugokomunističkom popisu žrtava rata,
već se moralo čekati Titove subnoraše i nekakve izjave nejasnog autorstva.
Prije promjena ne računajući sveprisutni SZSJ64 izvori su bili po dva
puta jugokomunistički ratni veterani tzv. subnoraši, jugokomunistički pro­
jekt Dotršćina i izjave nepoznatog autorstva. Nakon promjena projekt Do-
tršćina je izvor samo u jednom slučaju jer je Drle-Indorfer maknut s popisa.
Subnoraši su ostali kao izvori u dva slučaja, a kod petero promijenjenih izvo­
ri su izjave i to njih šest. Tako izjave nepoznatog autorstva polako postaju
glavno sredstvo za pokušaj očuvanja mrežnog jasenovačkog popisa kao bit­
nog elementa jasenovačkog mita.
Ova promjena od 3. veljače 2020. godine je po već viđenom principu.
Ništa novo. Nemoćnici u istini, nevježe u laži. To je za znanost otrovna kom­
binacija. Za većinu rođenih na području Hrvatske postoje matice rođenih i
umrlih. Zbog zakona o zaštiti osobnih podataka, tomu je ograničen pristup,
ali vjerojatno ne i državnim institucijama. Postavlja se pitanje i to ne kreato­
rima popisa, nego onima pod čijom su nadležnosti ili onima koji ih plaćaju,
zašto se ne usporede podatci rođenih prije i za vrijeme Drugoga svjetskog
rata koji se nalaze u maticama rođenih i umrlih s podatcima iz mrežnog jase­
novačkog popisa? Sto ih u tomu sprječava osim možda jedne od primarnih
emocija kao što je primjerice strah? Strah od istine. Strah od promjena koje bi
bile toliko brojne da bi malo imena ostalo na jasenovačkom popisu.
Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu
od 13. veljače 2020. godine
Kako se bliži proljeće i vrijeme jasenovačkih komemoracija, tako su sve
aktivniji i jasenovački kustosi. Nakon samo 10 dana od prošle došlo je 13.
veljače 2020. godine do nove promjene na mrežnom jasenovačkom popisu.
Tom promjenom nisu s popisa izbrisane lažne žrtve s jasenovačkog popisa
otkrivene u postavu izložbe o hrvatskim žrtvama iz Auschwitza1081 koju je
početkom veljače 2020. godine otvorio predsjednik Hrvatske vlade Plenko-
vić, već su kod sedmero navodno stradalih s jasenovačkog popisa promije­
njeni podatci, a na popis su dodane i dvije nove žrtve. Čak osam od devet iz­
mjena podataka ili novih navodnih žrtava je temeljem triju izjava. Od toga ih
je pet na temelju jedne izjave. Izjave su tako u nedostatku relevantnih izvora
postale novo omiljeno sredstvo za povećanje broja jasenovačkih žrtava.
Nakon prethodne promjene ukupan broj navodno stradalih prema
mrežnom jasenovačkom popisu smanjen je za jedan, a nakon ove promjene
je povećan za dva. Tako su kreatori jasenovačkog popisa vrlo brzo ispravili
svoju prethodnu „nesmotrenost". Možda su shvatili da njihova misija nije
provjeravati podatke, već povećavati broj žrtava.
Podatci su temeljem izjave IZ=3-6/20 promijenjeni kod Andrije Heni-
gmana, Martina Kramara, Maksa Lorbeka i Anzelma Polaka. Andrija Heni-
gman po staroj verziji rođen 1910. godine, Hrvat iz Zagreba, navodno umro
u Staroj Gradiški ovim promjenama postao je zagrebački Slovenac imenom
Andrej. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godi­
ne (L64) samo je jedan Andrija Henigman iste godine rođenja i istog očeva
imena, ali rodom iz Dolenjskih Toplica. Zanimljivo je da se u mrežnom jase­
novačkom popisu kao izvor ne navodi inačica komunističkog popisa žrtava
rata (SZSJ64) koja im je glavni izvor podataka.
Kod Martina Kramara je već i prije promjene bilo puno različitih po­
dataka. Primjerice, uz dvije godine rođenja čak su četiri mjesta rođenja i to
Kračice kod Svetog Tomaža, Murska Sobota, Žiška pri Lendavi i Maribor.
Izvor podataka za Maribor je izjava iz 2008. godine, a ovogodišnjom izjavom
mjesto rođenja je postalo Tezno. Tezno je najpoznatije kao mjesto vjerojatno
najveće otkrivene masovne grobnice u Europi s desetcima tisuća Hrvata ubi­
jenih odmah nakon kraja Drugoga svjetskog rata od Titovih jugokomunista
ili kako se danas vole nazivati antifašista.1082 Iskopan je tek mali dio jedne

1081 Vukić, Plenković otvorio tragikomičnu izložbu o holokaustu, Jasenovcu, s. 24.-25.

1082 https://web.archive.Org/web/20200213195111/https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_Te-
znom
grobnice u kojoj je najmanje 15 tisuća žrtava, a prema procjenama moglo bi
biti i 60 tisuća ubijenih, uglavnom Hrvata. Znači samo u jednoj grobnici u
Teznom nađeno je tridesetak puta više ubijenih nego u svim dosadašnjim
iskapanjima u logoru Jasenovac i u Donjoj Gradini.
To je razlika između stvarnosti i mita. Na jednoj strani su desetci tisuća
leševa ubijenih Hrvata, a na drugoj strani su popisi s desetcima tisuća imena
navodnih žrtava i nekoliko stotina leševa. Ne bi čudilo da se Tezno spomi­
nje kod navodnih žrtava s jasenovačkog popisa kao pokušaj obezvrjeđivanja
mjesta masovnog zločina nad Hrvatima.
U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) su dva
Martina Kramara. Radi se o dva klona rođena iste 1908. godine, istog imena
oca Martin. Prvi je rođen u Koračići, živio je u Lahoncima kod Ormoža, a
prema L64 umro je u Jasenovcu 15. travnja 1944. godine. Drugi je rođen u
Murskoj Soboti, živio je u Mariboru, a nestao je 15. ožujka 1945. godine u
Jasenovcu. Prema tim podatcima može se zaključiti da je umro godinu prije
nego što je nestao. Nadnevak smrti iz 1945. godine je također znakovit, bolje
reći dvoznačan. Toga dana su tzv. saveznici bombardirali sabirni i radni lo­
gor Jasenovac i ubili dio logoraša, a osim toga 15. 3.1945. se u L64 koristi kao
jedan od generički kreiranih nadnevaka kad se ne zna vrijeme smrti. Znači
ništa se ne zna, a takve žrtve su najpogodnije za jasenovački popis.
Kod Maksa Lorbeka (1909., Jože) je obratna situacija. On je prije pro­
mjene bio rođen u Teznom, a po novome je rođen u Selnici ob Dravi i više
nije ubijen u Jasenovcu 1944., već 1943.* godine. Prema L64 Maks Lorbek je
rođen u Mariboru, a stradao je 22. rujna 1944. godine u Jasenovcu. Međutim,
koincidentno se u L64 nalazi i Maks Lorber iz Stoperce rođen 1919. godine,
znači baš okruglih 10 godina mlađi, isti inicijal očeva imena kao i kod ime­
njaka Lorbeka, a ubijen je u selu Stranice u Sloveniji 12. veljače 1945. godine.
Bez dubljih istraživanja teško je tvrditi da se radi o istom čovjeku, ali to se
može lako riješiti pisanom izjavom.
Podatci su promijenjeni i kod Anzelma Polaka iz sela Hermanci kod
Ormoža. On prema podatcima ne bi trebao biti Slovenac, već Slovak iz Slo­
venije. Prema popisu stanovništva iz 1948. godine vjerojatnost da će se u Slo­
veniji naići na Slavena koji nije pripadnik etabliranih „slavenskih" naroda iz
Jugoslavije bila je oko 0,017 %, znači posebno za Slovake još puno manje.1083
Ustaše bi se stvarno morali potruditi naći i u Jasenovcu ubiti baš Slovaka
iz Slovenije. Inače, Slovak Anselm Polak se prema digitalnoj inačici komu­

1083 Konačni rezultati popisa stanovništva od 15. marta 1948. godine, Knjiga VI., Stanovništvo
po rodnom kraju, s. 64.
nističkog popisa žrtava rata zove Anseln. U ovom slučaju su problematič­
ni osobno ime, nacionalnost, godina i mjesto rođenja kao i način navodnog
usmrćenja. U takvom slučaju mora biti problematično i mjesto smrti.
Osim kod Slovenaca i navodnih slovenskih Slovaka podatci su promi­
jenjeni i kod dvojice Srba iz Bosne i Hercegovine Cvijana i Gojka Bužanina.
Prema mjestu i godini rođenja i imenu oca moglo bi se zaključiti da se radi
o braći. U ovom slučaju ne ćemo se obazirati na uobičajene probleme s dvoj­
benim i nepouzdanim podatcima jer prema L64 od devetero Bužanina iz
Bosne i Hercegovine nitko nije stradao u Jasenovcu. Prema tim podatcima
Cvijan i Gojko Bužanin stradali su u Jajcu sredinom srpnja 1941. godine, od­
nosno mjesecima prije uspostave logora Jasenovac. Jajce kao mjesto smrti se
kod obojice navodi i u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa pa nema
znanstvenog razloga da se oni tamo nalaze.
Novi na popisu je bečki Židov Paul Singer (1894., Eduard). Kreatorima
popisa se toliko žurilo da su kod njega napisali da je „ubijena" kao da je
žensko. I u ovom slučaju kao prvi izvor navedena je izjava (IZ=3-5/20). U
digitalnom arhivu Yad Vashema je zapis o Paulu Singeru iz Beča, rođenom
1894. godine kod kojeg se navodi da je ubijen 30. studenoga 1943. godine u
Jasenovcu. Kao izvor podataka naveden je Registar imena austrijskih žrtava
holokausta iz Arhiva dokumenata austrijskog otpora. U ovom slučaju nije
navedeno ime oca. To je prvi problem, međutim, drugi problem je još veći.
Naime, Paul Singer je za vrijeme rata živio u St. Michaelu u Austriji tada
dijelu (Velikog) Njemačkog Reicha pa nije jasno zašto bi uopće bio deporti­
ran u Nezavisnu Državu Hrvatsku odnosno u logor Jasenovac. U uvodnom
tekstu se navodi da je deportiran iz Jugoslavije. To bi moglo značiti da se
možda radi o jednome od oko 1.100 Židova izbjeglih iz Njemačke u Srbi­
ju.1084 Ti Židovi su uglavnom smaknuti u srbijanskom logoru u Sapcu, a ne
u Jasenovcu. Srbi su bili izuzetno efikasni u rješavanju židovskog pitanja pa
su već na ljeto 1942. godine proglasili judenfrei Srbiju tako da je uz nekoliko
logora smrti po Srbiji i uz brojna stratišta malo vjerojatno da bi nekoga mo­
rali slati u Jasenovac. Primjerice, u samom Beogradu i bližoj okolici bila su
uz nekoliko logora smrti i brojna stratišta na rubu grada i u bližoj okolici kao
što su Jajinci, Marinkova Bara i Jabuka.
Kod većine je promjena podataka na popisu od 13. veljače 2020. godine
značila i dodavanje novog izvora podataka. Izuzetak je Pavao Singer (1899.,
Zagreb, Jakob) navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine. U napo­
menama se navodi inačica Pavle Singer rođen 1999. godine, ime oca Jakov,

1084 Lebel, s. 302.

a ubijen 1945. godine. Kod njega nije ništa dodano, već je naprotiv maknut
podatak iz knjige M. Svob o tomu kako je on iz Beča. Isti taj izvor sada se
nalazi u napomenama kod nove jasenovačke žrtve Faula Singera. Znači isti
podatak se prema potrebi može odnositi na više navodnih žrtava s jaseno-
vačkog popisa. Ovo je primjer kako kreatori popisa manipuliraju podatcima
i kako se kreiraju nove žrtve.
Za dalje razjašnjavanje ovog problema vrijedi pogledati u digitalnu ina­
čicu jugokomunističkog popisa žrtava rata L64 u kojem su klonovi Pavao
Singer i Pavle Singer. Pavao Singer (1899., Zagreb, Jakob) nije po nacional­
nosti Židov, već spada pod „ostalo", a Pavle Singer (1899., Zagreb, Jakov)
je po nacionalnosti Židov. Kod „obojice" se navodi isti nadnevak smrti u
Jasenovcu 15. ožujak 1945. godine. O tom nadnevku je već opširnije pisano
gore u tekstu.
Prema digitalnom arhivu Yad Vashema Pavle Singer (1899., Zagreb, Ja­
kov) je prije rata živio u Austriji, a za vrijeme rata u Zagrebu. Iz navedenog se
mogu izvući nekoliko zaključaka. Prvo, Paul i Pavao, odnosno Pavle Singer/
Singer su ista osoba. Drugo, ne zna se godina smrti jer su navedene čak tri i
to od početka do kraja rata. Nekoliko inačica navodnih žrtava sugerira da se
vjerojatno namjerno manipuliralo podatcima. Ako se ne zna vrijeme smrti,
vjerojatno se ne zna ni mjesto smrti. Ili se možda znalo, ali se i tim podatkom
manipuliralo.
Nisu ovo jedini slučajevi manipulacije ovom kombinacijom imena i
prezimena jer se na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi još jedan Paul
Singer (1926., Sarajevo, Julius). On je navodno ubijen 1942. godine u Jasenov­
cu. Izvori za te podatke su SZSJ64 i jugokomunistički subnoraši. Međutim,
u digitalnom arhivu Yad Vashema je zapis iz kategorije svjedočanstava u
ovom slučaju majke prema kojem je njezin sin Paul Singer (1926., Sarajevo,
Julius) prije rata živio u Splitu, a kako se može vidjeti u skeniranom obrascu,
poginuo je u partizanima 1943. godine. Ako nekomu od apologeta mita nije
jasno, Split je do kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine bio pod talijanskom
vlašću, a splitski Židovi su tek nakon toga bili deportirani od Nijemaca, ali
ne u Jasenovac, već u Srbiju. Osim toga ako je netko poginuo 1943. godine,
nije mogao biti ubijen u Jasenovcu 1942. godine.
Još jedna nova žrtva na mrežnom jasenovačkom popisu je Marija Paulič
rođena 1920. godine u Trbovlju u Sloveniji, ime oca nije navedeno, a prema
izjavi IZ=3-6/20 ubijena je u Jasenovcu 1944. godine. Međutim, u komunistič­
kom popisu žrtava rata L64 nalazi se Marija Pavlič rođena 1920. u Trbovlju,
otac Ivan. Ona je prema komunističkim popisivačima ubijena od nepoznatih
počinitelja 11. veljače 1945. godine u Sarajevu. Iz ovoga se može nazrijeti da
razne izjave koje se pojavljuju u zadnje vrijeme nisu znanstveno pouzdane.
Novim izjavama se poništavaju stare kao u slučaju Martina Kramara. To zna­
či da je veliki broj tih izjava u stvari obična propaganda.

Jasenovački ponavljači
Da je ponavljanje majka mudrosti, mogu se tješiti i oni koji ponavlja­
ju razred. Dana 22. rujna 2020. godine djelatnici JUSP-a Jasenovac ponovno
su promijenili podatke na mrežnom popisu jasenovačkih žrtava. I u ovom
slučaju ponavlja se isti obrazac načina i stila promjena podataka uz jednu
novost. Naime, do sada su kreatori mrežnog jasenovačkog popisa uglavnom
imali problem s poviješću, a sada su tomu dodali i probleme sa zemljopisom.
Promijenjeni su podatci kod 22 osobe s popisa, a ako se u obzir uzmu
i promjene u napomenama, radi se o 53 osobe. Uz to dvojica lažnjaka su
maknuti, a dodana je jedna nova žrtva. Uglavnom se dodavao novi izvor
podataka, odnosno dodavane su izjave. Te izjave su praktično neprovjerlji-
ve pa je razvidno zašto ih djelatnici JUSP-a Jasenovac sve više koriste. Svi
provjerljivi izvori za njihov popis pokazali su se kao nepouzdani, odnosno
kao masovna prijevara pa se vjerojatno ovako pokušavaju zaobići provjere
podataka, odnosno pokušava se zaobići istina. Tako se već nekoliko zadnjih
godina nastavlja ista tendencija korištenja izjava kao izvora. Mijenjali su se i
neki identifikacijski podatci kao što su ime oca, godina i mjesto rođenja, ali
i prezimena i nacionalnost. Tako u stvari nastaju žrtve različitog odnosno
potpuno novog identiteta.
Na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac se navodi da se podatci provjera­
vaju, ali nije jasno na koji način. Nekritičko prepisivanje podataka nije pro­
vjeravanje, već neznanje ili muljanje pa nije čudno da kod onih koji su umrli
desetljećima nakon rata mijenjaju sve podatke osim onoga da nisu stradali u
Jasenovcu. Međutim, kreatori popisa ne znaju korektno prepisati ni podatke
iz izvora na koji se pozivaju, ali koga briga za blamažu dok se agenda na­
stavlja pod zaštitom politike. Prevelik je broj takvih primjera u ovoj epizodi
promjena na mrežnom jasenovačkom popisu da bi ih sve naveli, ali ilustraci­
je radi samo ćemo navesti slučaj Antuna Reicherta. Kod njega je također do­
dana izjava kao novi izvor podataka pa se sada u sva četiri navedena izvora
spominje prezime Reicher (sic!). Što je jedno slovo viška kad na popisu imaju
desetke tisuća žrtava viška? Usput treba spomenuti da Antuna Reicher(t)a
nema u digitalnom arhivu Yad Vashema.
Koliko stvarno znače sve te promjene, može se vidjeti na primjeru Me-
lanije Lowy kod koje je ovom prilikom promijenjeno nekoliko podataka. Ime
oca je iz Ferdo promijenjeno u Jakob, mjesto rođenja iz Križevci u Varaždin,
godina rođenja iz 1894. u 1885.* i nije više ubijena, već je „nestala". Pa ako
je nestala, zašto se nalazi na popisu jasenovačkih žrtava? Sve te promjene su
pretakanje iz šupljeg u prazno, a sve sa ciljem da se Melanija Lowy zadrži
na popisu.
U digitalnom arhivu Yad Vashema može se naći podatak iz srbijanskog
Spiska žrtava rata prema kojem je Melanija Lowu (1894., Križevci, Ferdo) stra­
dala 1941. godine u nepoznatom logoru. Znači da čak ni prema srbijanskoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata nije ubijena u Staroj Gradiški 1942.
godine. Melanija Lowy nije mogla biti ubijena ni u Jasenovcu, niti u Staroj
Gradiški jer je umrla u Zagrebu 1962. godine.1085 U digitalnom arhivu Yad
Vashema nema neke druge Melanije Lowy.
Nadalje, ovom promjenom Ivka Renko je od Hrvatice postala Slovenka,
dodano je mjesto rođenja i to sve na temelju novog izvora podataka izjave
IZ=3-34/20. Prije ove promjene jedini izvor podataka za Ivku Renko je bila
druga Miletićeva knjiga o Jasenovcu. Međutim, u trećoj Miletićevoj knjizi
o Jasenovcu također se spominje Ivka Renko, ali ne kao ubijena u Jasenov­
cu 1944. godine, već kao „pridošla" u logor Stara Gradiška 28. lipnja 1944.
godine.1086 Zanimljivo je da se u prijepisu obrasca odmah do njezina imena
nalazi rubrika za umrle, ali toga dana nije bilo umrlih pa je ta rubrika ostala
prazna. Uglavnom, prema dnevnim izvješćima zapovjednice ženskog dijela
logora Stara Gradiška do 4. prosinca 1944. godine nema Ivke Renko među
umrlima.1087
Nakon ovih promjena na mrežnom jasenovačkom popisu nema više
Andrije Honigsmanna (1910., Josip), odnosno prema napomenama u ina­
čici popisa prije ovih promjena Henigmana za kojeg se nije točno znalo je li
stradao u Jasenovcu ili Staroj Gradiški i to samo zato što je na popisu ostao
dvojnik Andrej Henigman (1910., Josip). Podatci za tog Henigmana su na
mrežnom jasenovačkom popisu promijenjeni prije nekoliko mjeseci, točnije
13. veljače 2020. godine. Prema podatcima kod Honigsmanna nije bilo jasno
je li stradao u Jasenovcu ili Staroj Gradiški, ali kod Henigmana takve dvojbe
nema.
Još je jedan sličan slučaj u ovim promjenama. Naime, Milan Modic
(1897., Ivan) se više ne nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu, ali samo
zato što se na popisu nalazi Milan Modić (1905*., Ivan) kojemu se u napome­

1085 https://web.archive.org/web/20200922180124/https://www.geni.com/people/Mela-
nia-Lowy/6000000090330643972
1086 Miletić 3, dok. br. 193.
1087 Ibid., dok. br. 212.
nama nalaze podatci Milana Modica. To znači da su ovi dvojnici amalgami­
rani u jednu žrtvu.
Kod Rozalije Ebenspanger (1915.) iz Murske Sobote su kreatori mrež­
nog jasenovačkog popisa u napomene dodali izjavu kao izvor novi podataka
i imali su potrebu upisati kako je umrla „od ustaša" 1943. godine u Jasenov­
cu. Umjesto ovih trivijalnih izmjena kojima se pokušava sačuvati trenutno
stanje, trebalo je pogledati u digitalni arhiv Yad Vashema.
Tri su zapisa na upit za Rozaliju Ebenspanger. Prvi je iz kolekcije knjiga
Yizkor1088 na jidišu i hebrejskom i prema tom izvoru Rozalija Ebenspanger
(1884.), rođena u Veceslavcima, živjela u Murskoj Soboti, stradala je u Aus-
chwitzu 22. svibnja 1944. godine. Ostala dva zapisa su iz srbijanskog Spiska
žrtava rata i odnose se na „dvije" Rozalije Ebenspanger iz Murske Sobote
rođene 1884. i 1878. i „obje" su stradale u Auschwitzu 1944. godine. Znači
u digitalnom arhivu Yad Vashema nema Rozalije Ebenspanger iz Murske
Sobote rođene 1915. godine.
Murska Sobota je za vrijeme Drugoga svjetskog rata bila pod Mađa­
rima, a lokalni Zidovi su deportirani u Auschwitz. U svakom slučaju da je
bilo više od jedne stradale Rozalije Ebenspanger iz Murske Sobote, velika je
vjerojatnost da bi bile spomenute u kolekciji knjiga Yizkor.
Predmetnim promjenama je Viktor Steinberger postao Viktor Stember­
ger. Kod njega je isto kao i u slučaju Rozalije Ebenspanger kao izvor doda­
na nekakva izjava i on je nakon promjena umro „od ustaša". Zanimljivo je
da se kod novopečenog Stambergera u napomenama ne spominje prezime
Steinberger. Međutim, na internetu je ipak moguće naći i njegov stari oblik.
Naime, 2017. je JUSP-ov popis jasenovačkih žrtava poslan Američkom mu­
zeju holokausta i tamo je do danas ostala ta inačica mrežnog jasenovačkog
popisa. Među žrtvama iz te inačice jasenovačkog popisa na mrežnoj stranici
USHMM-a je i Viktor Steinberger1089 kod kojega se pod stavkom „izvor" na­
vodi SZSJ64, odnosno komunistički popis žrtava rata i prezime Štemberger.
Slijedom promjena Alfred Pardes se sada preziva Pordes, dodano je ime
oca i promijenjeni su godina i mjesto rođenja. Međutim, jedan od navede­
nih izvora podataka se i dalje ne nalazi u popisu kratica. Nije Pardes/Pordes
jedini s promijenjenim prezimenom, to je slučaj i kod troje Hoppnera (Čili,
David i Klara) koji su postali Hopner, a prema jugokomunističkom popisu
žrtava rata (SZSJ64) su bili Hapner.

1088 https://www.yiddishbookcenter.org/collections/yizkor-books
1089 https://web.archive.org/web/20170920023117/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7554400
 Hasan Skopljak je prema podatcima prije promjene bio rođen 1923. go­
dine, a sad je pomlađen za 8 godina pa je tako na jasenovačkom popisu na­
stalo još jedno ubijeno dijete. Kod devetero Bukvi iz okolice Bosanske Dubice
dvije su sitne promjene. Dodan je novi izvor izjava IZ=3-35/20, ali važnije
od toga je da logor Jasenovac* više nije označen zvjezdicom kao nepouzdan
podatak. Zanimljivo je da nije provjereno je li Joka Bukva (1884.) kod koje
se u napomenama navodi i ime Jovanka možda isto što i Joka Bukva (1888.)
ili Jovanka Bukva (1878.) s obzirom na to da su sve „tri" iz istog malog sela
Brekinja kod Bosanske Dubice.
Na kraju jedna nova žrtva na mrežnom jasenovačkom popisu. To je pre­
ma podatcima JUSP-a Jasenovac Friedrich Willheim rođen 1887. godine u
Ossowi u Češkoj, sin Jakobov ubijen u Jasenovcu 1945. godine. Navedena su
dva izvora podataka. Jedan je kao što se može i predvidjeti izjava, ali drugi bi
trebao biti ozbiljan izvor podataka označen kao YAD-V. Međutim, te kratice
nema u popisu, a najsličnija joj je JAD-V za koju se u popisu kratica izvora
navodi da je to „Imenik žrtava holokausta izrađen prema svjedočenjima datim Yad
Vashemu" .1090
Kad se u digitalnom arhivu Yad Vashema potraži Friedrich Willheim,
dobiju se rezultati za dva zapisa. U prvom su podatci o Friedrichu Wilhelmu
(1894.) iz Beča, a u drugom o Frigyesu Wilhelmu (1900.) koji nemaju veze s
Nezavisnom Državom Hrvatskom ili s nekadašnjom Jugoslavijom. Ako u
naprednom pretraživanju kao parametre uzmemo godinu rođenja 1887. uz
toleranciju od ±5 godina, mjesto rođenja Ossowa i ime oca Jakob bez traženja
određenog imena i prezimena, dobije se samo jedan rezultat. Willheim Frie­
drich rođen 1887. godine u Ossowi u Poljskoj. Prema svjedočanstvu unuka
od 7. siječnja 2020. godine Willheim Friedrich je ubijen u Jasenovcu 8. svibnja
1945. godine.
Ovdje treba naglasiti nekoliko stvari. Prvo, prema zapisu iz digitalnog
arhiva Yad Vashema Willheim je ime, a Friedrich prezime odnosno obrat­
no od onoga što se navodi kod nove žrtve s mrežnog jasenovačkog popisa.
Djelatnici JUSP-a Jasenovac bi bar mogli pokušati točno prepisati podatke.
Drugo, Ossowa se prema izvoru koji citiraju nalazi u Poljskoj, a ne u Češkoj.
Točnost tog podatka se lako može provjeriti rudimentarnim korištenjem In­
terneta. Kao u slučaju imena i prezimena kreatori popisa podatke koje samo
treba prepisati iz izvornika mijenjaju bez navođenja novih izvora podataka.
Treće, prema svjedočanstvu Willheim Friedrich je ubijen u Jasenovcu u vri­

1090 https://web.archive.Org/web/20201012124618/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6054
jeme dok su tamo već bile srbijanske postrojbe J. B. Tita. To znači da se W.
Friedrich može nalaziti samo na popisu žrtava poslijeratna Titova Jasenovca.
Zaključno, naoko su maknuta dva lažnjaka, a dodana je jedna nova žr­
tva pa se nakon predmetne promjene na mrežnom jasenovačkom popisu na­
lazilo 83.810 navodnih žrtava. Kao i u stilu nekoliko prethodnih promjena na
jasenovačkom popisu očiti lažnjaci su maknuti da bi njihovi dvojnici mogli
ostati na popisu, a nova žrtva ima sve predispozicije naći se na popisu žrtava,
ali poslijeratnog komunističkog logora u Jasenovcu. Zanimljivo je da djelat­
nici JUSP-a Jasenovac nisu u stanju niti korektno prepisati podatke iz izvora
koji navode. Jesu li stvarno toliko nesposobni ili je nešto drugo u pitanju?

Promjena na mrežnom jasenovačkom popisu

od 26. siječnja 2021. godine
Dana 26. siječnja 2021. godine došlo je do nove promjene podataka na
mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac. Ukratko, radi se o pro­
mjenama kod triju grupa podataka. Prva promjena je glede obitelji Danon.
Trojica članova obitelji Danon rođena u Sarajevu i to Moise (1913., Šabe-
taj), Mordehaj (1919., Šabetaj) i Šabetaj (1889., Mošo) maknuti su s mrežnog
jasenovačkog popisa. O ovim lažnim jasenovačkim žrtvama iz obitelji Da­
non već je pisano prije nekoliko godina.1091 U ovom slučaju ekipa iz JUSP-a
Jasenovac kaska za istinom više od pet godina. Svi navedeni su umrli nakon
Drugoga svjetskog rata i pokopani su na središnjem zagrebačkom groblju
Mirogoj.
Marko Danon, član spomenute obitelji, vezano za ovaj slučaj je javno
istupio u medijima i nazvao je notornom laži objavu da je njegov otac ubijen
u Jasenovcu.1092 Djelatnicima JUSP-a Jasenovac trebalo je samo tri godine
nakon medijske izjave gospodina Danona da bi maknuli ovu „notornu laž" s
mrežnog jasenovačkog popisa. To nije učinjeno zbog znanstvenog prosvjet-
Ijenja, već iz istih razloga kao primjerice u poznatim slučajevima lažnih jase-
novačkih žrtava Stanka Nicka i Tine Morpurgo. S popisa su maknuti samo
zato što kreatorima mrežnog jasenovačkog popisa takve očite ili prigodnije
rečeno „notorne laži" stvaraju ogromnu štetu. To je taktika žrtvovanja poje­
dinih laži da bi se na popisu zadržalo na tisuće lažnih žrtava.
Ipak, usprkos tomu što su uklonjeni s mrežnog jasenovačkog popisa,
zbog ranijih aktivnosti ekipe iz JUSP-a Jasenovac su članovi obitelji Danon

1091 Banić & Koić, Zatišje pred oluju, s. 32.-33.

1092 http://web.archive.Org/web/20181008212101/https://www.vecernji.hr/vijesti/zagrebac-
ki-poduzetnik-zidovskog-porijekla-stepinac-je-mojem-ocu-spasio-zivot-1274807
Šabetaj,1093 Moise1094 i Mordehaj1095 i dalje su lažno navedeni kao jasenovač-
ke žrtve u Američkom muzeju holokausta kamo su 2017. godine poslani po­
daci ondašnje inačice mrežnog jasenovačkog popisa i tamo se i dalje nalaze
u društvu ostalih lažnih jasenovačkih žrtava kao što su već gore spomenuti
Stanko Nick1096 i Tina Morpurgo.1097
Druga promjena je kod Mirka Spitzllera (1927., Sarajevo, Otto). Iz pre­
zimena je maknuto jedno ,,L" pa je tako sad na popisu Mirko Spitzler. Ova
promjena nije uvjetovana nekim novim izvorom podataka jer je i dalje ostao
jedan jedini izvor podataka knjiga nekadašnjeg djelatnika komunističke taj­
ne službe u kojoj se navodi prezime Špicler. Kao i u brojnim drugim slučaje­
vima kreatori mrežnog jasenovačkog popisa ne brinu se previše što im piše
u izvorima podataka na koje se pozivaju. Informacije radi u digitalnom ar­
hivu Yad Vashema nema niti jedne žrtve koja se zove Mirko Spitzler/Špicler.
Također, nema nikoga s ovim prezimenima u inačici imena Imre/Friedrich/
Salom.
Treća promjena podataka na popisu je kod dvojice Slovenaca. U sluča­
ju Jakoba Juvančića prezime je promijenjeno u Jurančić. Osim toga u napo­
menama su se prema projektu Dotršćina nalazila dva prezimena Juvančić i
Jurančić, a sada je prezime Juvančić nestalo bez traga, osim za one koji imaju
pomoć PATROL-a i mogu arhivirati svaku promjenu na jasenovačkom po­
pisu. Koliko su pouzdani podatci o Slovencima koji su navodno stradali u
Jasenovcu može se dobro vidjeti na sljedećem primjeru. Naime, s popisa je
maknut Alojz Ferš iz Maribora. To je jedna od žrtava bez navedene godine
rođenja i imena oca.
Takve stvari nisu slučajnost jer se nedostatak vitalnih identifikacijskih
podataka na mrežnom jasenovačkom popisu uglavnom ne može opravda­
vati neznanjem. Naime, jugokomunisti i njihovi nasljednici, apologeti jase­
novačkog mita imali su skoro osam desetljeća za popisivanje stvarnih žrtava.
Znači takvi slučajevi uglavnom ukazuju da se uvelike radi o lažnim jaseno-
vačkim žrtvama. Tako je i ovom prilikom.

1093 https://web.archive.Org/web/20190817143136/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7517101
1094 https://web.archive.org/web/20190817140044/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7517115
1095 https://web.archive.org/web/20170919010322/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7517116
1096 https://web.archive.Org/web/20171231051444/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7554720
1097 https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7551186
 Zanimljivo je da Ferša nema u jugokomunističkom popisu žrtava rata
iz 1964. godine. Kao izvori zbog kojih se Alojz Ferš našao na popisu žrtava
navedeni su treća Miletićeva knjiga o Jasenovcu i knjiga Jerneja Borovnika
(1998.) o Slovencima u logorima Jasenovac, Stara Gradiška i u zatvoru Le-
poglava. Jernej Borovnik je od Nijemaca protjeran iz Slovenije u Nezavisnu
Državu Hrvatsku.1098 Tu je pristupio komunističkim gerilcima tzv. partiza­
nima, ali je 1943. godine zarobljen. Premda je bio pripadnik terorističke pa-
ravojske, nije smaknut po kratkom postupku, već je interniran prvo u logoru
Stara Gradiška, a zatim u Jasenovcu. U nepoznatom „spletu okolnosti" iza­
šao je iz Jasenovca i ponovno se priključio komunističkoj gerili na dalmatin­
skim otocima.
Drugi izvor prema kojem je Alojz Ferš jasenovačka žrtva je treća Mileti­
ćeva knjiga o Jasenovcu.1099 U toj knjizi se u „djelomičnom" popisu Slovenaca
navodno ubijenih u Jasenovcu pod brojem 6 nalazi Alojz Ferš, a u opaskama
se pod brojem 2 kao jedan od preživjelih navodi inženjer Jernej Borovnik iz
Frankolova pri Celju. Već smo u brojnim prethodnim tekstovima argumenti­
rano pokazali koliko su nepouzdani odnosno lažni jugokomunistički popisi
žrtava. To se pokazalo i u ovom slučaju, a to su uostalom direktno potvrdili
i kreatori mrežnog jasenovačkog popisa brisanjem Alojza Ferša s popisa. Da
ne bi bilo nedoumice o sudbini Alojza Ferša, na mrežnoj stranici www.geni.
com mogu se naći podatci o Alojzu Feršu (1907.) iz Maribora koji je umro u
Mariboru 1984. godine.1100
Ponavljanje je majka mudrosti, ali ponavljanje pogrješaka to svakako
nije. Ponavljanje laži je nekima možda mudro i korisno, ali samo dok ne po­
stanu preočite odnosno notorne.

Promjena na mrežnom jasenovačkom popisu

od 7. listopada 2021. godine
Dana 7. listopada 2021. godine došlo je do nove promjene podataka na
mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac. To je od kraja 2015. godine bila jubilarna
40 arhivirana promjena podataka na jasenovačkom popisu. Ova promjena bi
se kao i neke ranije ukratko mogla opisati pjesmom Po lojtrici gor i dol. Jedan
lažnjak je maknut s popisa i odmah je na popis stavljen novi lažnjak.

1098 https://archive.is/PeR2w
1099 Miletić 3, Prilog br. 9., Djelomičan popis od 54 ubijena Slovenca u koncentracionom lo­
goru Jasenovac.
1100 https://archive.is/5Qvmb
 Salih Resulović je maknut s popisa, a na popisu se pojavio Branko Ga-
janović. Kod troje su mijenjani neki podatci, a kod još sedmero su kao novi
izvori dodane izjave nepoznatog autorstva. Ukupni broj žrtava na mrežnom
jasenovačkom popisu ostao je isti kao i prije 83.807. Bez budnog PATROL-a
ovakve promjene nakon kojih broj navodnih žrtava ostaje isti prošle bi ne­
primjetno ispod radara. Inače, nakon 6 godina ovo je prva promjena poda­
taka u zadnjem tromjesečju kalendarske godine. Ovo je bila druga promjena
podataka u ovoj kalendarskoj godini, a kako su godišnje najčešće tri, ekipa
iz JUSP-a Jasenovac bi se morala malo više potruditi i opravdati svoje posto­
janje.

Kao po lojtrici
Evo rezultata nešto detaljnije analize predmetne promjene podatka na
mrežnom jasenovačkom popisu. Počnimo s novim, a stvarno starim znan­
cem s jasenovačkog popisa. Prema nekakvoj izjavi (IZ=4-49/21) Branko Ga-
janović (1911., Vilusi, Mile) je stradao 1944. godine u Staroj Gradiški. Na
mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Mirko Gajanović (1914.*, Vilusi,
Mile) također stradao u Staroj Gradiški 1944. godine. Kod njega je kao izvor
dodana ista izjava kao i kod Branka Gajanovića. Međutim, taj Mirko je prije
prema podatcima iz napomena bio Branko (1911., Vilusi, Mile), a ime mu je
promijenjeno na temelju jedne prethodne izjave. Ukratko, Branko je na te­
melju jedne izjave postao Mirko, a onda se na temelju druge izjave ponovno
pojavio Branko, ali je na temelju te iste izjave na popisu ostao i Mirko. Tako
se u dva poteza lažografom od jedne mogu kreirati dvije lažne žrtve. To je
privremena ,,win-win" situacija za apologete jasenovačkog mita.
S popisa je izbrisan Salih Resulović (1926., Zvornik, Nazif). Jedini izvor
podataka je knjiga povijesno netočnog naslova Bošnjaci u jasenovačkom logoru.
Uglavnom, nakon brisanja Saliha na popisu su još uvijek dvojica Resulovića
Abdulah i Nijaz kojima se otac također zove Nazif. Abdulah ili kako u izvo­
rima piše Avdo je po izvornim podatcima iz jugokomunističkog popisa žr­
tava rata (SZSJ64) Srbin iz Sarajeva. U napomenama mrežnog jasenovačkog
popisa su kod njega navedene čak tri različite godine smrti i dvije godine
rođenja. Znači uglavnom se radi o nagađanjima ili manipulacijama.
Uvidom u digitalnu inačicu jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64)
postaje jasno zašto je Abdulah/Avdo u starijim inačicama bio Srbin i zašto se
u četiri izvora podataka Abdulaha naziva Avdo. Naime, u L64 se nalazi Ab­
dulah Resulović (1924., Sarajevo, Nazif), pravoslavni Srbin ubijen u Jasenov­
cu 15. rujna 1944. godine. Međutim, u L64 se nalazi i Avdo Resulović (1924.,
Sarajevo, Nazif), Musliman koji je također ubijen u Jasenovcu, ali 15. lipnja
1943. godine. Kako je ovdje jasno da se jedan prikazuje kao dvojica tako su ih
radi očuvanja bar jednog na popisu kreatori mrežnog jasenovačkog popisa
spojili u jednog.
Ova umnažanja žrtava su namjerna jer je isti slučaj i kod Nijaza Resulo-
vića. On se u L64 također pojavljuje kao dvojica. Jednom je Musliman iz Sara­
jeva koji je poginuo kao pripadnik komunističke paramilicije, tzv. partizana
sredinom srpnja 1943. godine na planini Romaniji, a u drugom slučaju je Sr­
bin iz Odžaka koji je živio u Sarajevu, a također je poginuo kao komunistički
gerilac sredinom listopada 1943. godine u Rudom. Znači u obje inačice nije
stradao u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Inače, na mrežnom jasenovačkom
popisu jedini izvor podataka za Nijaza Resulovića je već spomenuta knjiga
Bošnjaci u jasenovačkom logoru. Izgledno se radi o vrlo nepouzdanom izvoru
podataka, a tu knjigu su brisanjem s popisa Saliha Resulovića indirektno kao
nepouzdanu označili i djelatnici JUSP-a Jasenovac.

Upitnici i izj'ave
U predmetnim promjenama kod Mare Lasan je ime promijenjeno u Ma­
rija, a kod nje i kod Mije Lasana dodana je ista izjava novi izvor podataka. U
digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) nalazi se osme­
ro Lasana, ali niti jedna Marija, Mara ili Mijo. Nitko od tih osmero Lasana iz
L64 nije stradao u Jasenovcu ili Staroj Gradiški. Mara/Marija i Mijo Lasan se
kao jasenovačke žrtve pojavljuju tek u jugokomunističkom projektu „Dotr-
šćina" iz 1980-ih. U dokumentima projekta „Dotršćina" kao izvor podataka
za Maru i Miju Lasana se navode Upitnici i kartoteka. Upitnici su samo dru­
go ime za izjave. Upitnike kao izvore koriste i u JUSP-u Jasenovac (UP-),1101
ali u zadnje vrijeme uglavnom se za povećanje popisa služe izjavama.
Izjava je kao izvor dodana i kod Slavice Vulinec rođene 1911. u Novom
Ciču, a stradale 1943. godine. Međutim, ona se prema napomenama zove
Slava Vukinac rođena 1902. godine u Lamiću, a stradala je 1944. godine. To
su dvije potpuno različite žene. Da se radi o ozbiljnoj ustanovi, djelatnici
JUSP-a Jasenovac koji žive na državnom proračunu morali bi provjeriti ta­
kve podatke i ne bi žonglirali izjavama koje se produciraju osam desetljeća
nakon rata.

1101 https://web.archive.Org/web/20210725060038/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6054
Hrvatice iz Konavala ubijene u Jasenovcu nakon rata
Kod Đure Perovića iz sela Dubravke u Konavlima ima nekoliko različi­
tih podataka o godini rođenja, ali to je nebitno kad u napomenama piše da je
„umro na putu iz logora". To znači da nije ubijen u logoru Jasenovac. Primje­
rice, na mrežnom jasenovačkom popisu kod Vlahe Perovića također iz Dub­
ravke u Konavlima u napomenama se navodi „umro u Derventi nakon izlaska
iz logora (...)". Znači ako netko umre nakon puštanja iz Jasenovca, navodi ga
se i dalje lažno kao jasenovačku žrtvu. Čitaju li djelatnici JUSP-a Jasenovac
uopće ono što piše u njihovu popisu?
Kod Đurinih kćeri Pave i Stane Perović iz Konavala je kao izvor dodana
ista izjava (IZ=4-52/21) kao i kod Đure. To je već treća izjava kojom se kod
Pave i Stane Perović mijenjaju podatci. Međutim, to ne mijenja činjenicu da
su prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) Pava
i Stana Perović stradale u Jasenovcu 9. svibnja 1945. godine. Znači nisu ih
mogli ubiti ustaše, već jugokomunistički egzekutori i to oni koje je J. B. Tito
doveo u Jasenovac iz Srbije.
Podatci su mijenjani i kod Nike Pušić (1896Л/1886., Dunave, Pavo), još
jedne Hrvatice iz Konavala prema popisu stradale u Jasenovcu 1945. godine.
Na popisu se koincidentno nalazi još jedna Nike Pušić (1888.*/1893.) iz istog
sela, također ubijena u Jasenovcu 1945. godine. Glavna razlika u odnosu na
imenjakinju je očevo ime Luka. To je jedna dvojba, ali glavni problem kod
podataka o Hrvaticama iz Konavala navodno ubijenih od ustaša u Jasenovcu
se kao i u slučaju prije spomenutih sestara Perović može vidjeti u digitalnoj
inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64). U rubrici „ggsm" s nad-
nevcima smrti kod svih Pušića iz Konavala navodi se da su ubijeni 9. svibnja
1945. godine u Jasenovcu. To znači da su i ove Hrvatice iz Konavala ubijene
u vrijeme kad su u logoru već bile Brozove postrojbe iz Srbije. Ukratko, ako
su Luce, Nike (Pavina), Nike (Lukina) i Stane Pušić stvarno stradale u Jase­
novcu, to znači da su žrtve jugokomunista, a ne ustaša. To su imena koja dje­
latnici JUSP-a Jasenovac mogu staviti na njihov budući uradak „Poimenični
popis žrtava poslijeratnog komunističkog logora Jasenovac".

Promjena na jasenovačkom popisu

od 4. ožujka 2022. godine
Dana 4. ožujka 2022. godine opet su promijenjeni podatci na mrežnom
popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac. To je već 41. ar-
hivirana promjena popisa od kraja 2015. godine. Broj žrtava je smanjen za
jedan pa ih je tada bilo ukupno 83.806. Osam je glavnih promjena podataka
kod navodnih žrtava, a kod još tri slučaja su u napomenama dodane izjave
kao novi izvori podataka.
Spajanjem podataka kod četvorice navodnih žrtava nastala su dvojica.
U prvom slučaju spajanja podataka su Ahmet Laćević (1900., Podgorica, otac
Buto) i Ahmet Lačević (1895, Nikšić, Buto) postali Ahmet Lačević (1900.*,
Podgorica, Buto), a u drugom su Slovenci Andrija Lebenički (1876.*, Tuzla,
Andrija) i Andrija Lebeničnik (1874.*, Škofja Loka, Jakov) postali Andrija Le-
beničnik (1874.*, Škofja Loka, Jakov).
U „novom normalnom" to je možda normalno, ali u normalnom svijetu
nije. Takvo žongliranje s podatcima je u suprotnosti s osnovama znanstve­
nog rada. U stvari radi se o kontinuitetu jasenovačke mitomanije kod koje
su podatci i izvori u službi nadogradnje ili rekonstrukcije laži. Dokazi za to
mogu se naći u glavnom izvoru za jasenovački popis odnosno u digitalnoj
inačici jugokomunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata iz 1964. go­
dine (L64).
Prema tom izvoru Ahmet Laćević (1900., Titograd, Buto) ubijen je od
ustaša u Jasenovcu, ali 30. travnja 1945. godine, premda je kraj logora bio
tjedan dana ranije, odnosno 22. travnja 1945. godine. Ako je Laćević/Lačević
iz Podgorice (Titograda) ili Nikšića ubijen krajem travnja 1945. godine u Ja­
senovcu, tada su ga mogli ubiti samo Titovi antifa-partizani iz Srbije koji su
u to vrijeme bili u tom području.
Andrija Lebenički odnosno Lebeničnik je još indikativniji slučaj. U popi­
su i u napomenama je navedeno nekoliko godina rođenja od 1874. do 1904.
To je čak 30 godina razlike. Otprilike kao da pomiješate oca i sina. U tom
slučaju imate ozbiljnih problema s poimanjem svijeta pa bio on i šareno no-
vonormalan. Tri mjesta rođenja i dva potpuno različita očeva imena samo
dodatno ukazuju da se ne zna stvarni identitet ili su izvori potpuno nepouz­
dani. Naime, u L64 su popisana četvorica zanimljiva u ovom slučaju.
To su Andrija Lebeničnik (1874., Jakov) stradao u Jasenovcu generički
kreiranog nadnevka 15. lipnja 1942. godine. Zatim Andrija Lebeničnik (1904.,
Andrija) stradao od nepoznatih 28. veljače 1942. godine u Tuzli. Nakon slo­
va ,,ć" slijede dvojica sa slovom ,,č" u prezimenu. To su Andrija Lebeničnik
(1898., ime oca nepoznato) stradao u Jasenovcu 15. travnja 1942. godine, od­
nosno dva mjeseca prije svog klona sa slovom ,,ć". Četvrti je Andrija Lebe­
ničnik (1904., Andrija) koji je također stradao od nepoznatih u Tuzli, ali 10.
veljače 1942. godine.
Prema mjestu stradanja imamo dva para. U svakom po jedan s prezime­
nom u inačici sa ,,ć" i ,,č" i u svakom slučaju ti parovi imaju različita mjesta
smrti Tuzlu, odnosno Jasenovac, ali u različito vrijeme. Tako se potezom pera
od četvorice lažnjaka kreira nova retuširana žrtva jednake uverljivosti. Zani­
mljivo je da se u L64 nigdje ne spominje prezime Lebenički. Još je zanimlji­
vije da je jedan od izvora knjiga Žene Bosne i Hercegovine u narodnooslobodi-
lačkoj borbi 1941-1945. Ne bi trebalo biti preveliko iznenađenje ako se u nekoj
budućoj promjeni na popisu pojavi Andreja Lebeničnik/Lebenički ili kako
već. Treba naglasiti da Andrija Lebeničnik nije jedini višestruko popisan u
jugokomunističkom popisu žrtava iz Drugoga svjetskog rata. Isti je slučaj i s
„bratom" Albinom i „sestrom" Amalijom. Sve su to potencijalni kandidati za
buduće jasenovačke žrtve.
Na temelju nekakve izjave koja se navodi kao novi izvor kod Emilije
Brkić (1902., Mato) promijenjeno je ime oca (Marko) i godina rođenja (1901.*)
koja je označena kao nepouzdan podatak. Prema L64 Emilija Brkić je za vri­
jeme rata živjela u srbijanskom Beogradu pa je u tom slučaju vjerojatnije mje­
sto smrti te Hrvatice u nekom od nekoliko beogradskih logora i masovnih
stratišta.
Izjava je novi izvor podataka i kod Jelke Popović (1914., Boško) koja više
nije rođena u selu Kulina, već u selu Caparde. U L64 su popisane 34 Jelene,
Jele, Jelke, Jelice i Jeke Popović. Od toga ih je 6 navodno stradalo u Jasenov­
cu, a jedna u Staroj Gradiški. U mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac također
ih je šestero stradalo u Jasenovcu, ali dijelom se razlikuju osobni podatci iz
tih dvaju popisa. Osim toga dvije su stradale u Staroj Gradiški i u oba slu­
čaja se kao izvor navodi jugokomunistički popis žrtava Drugoga svjetskog
rata (inačica SZSJ64) što je proturječno podatcima iz digitalne inačice istog
popisa.
Nije to jedini nesklad u podatcima jer kod svih osmero navodnih žrtava
ima podataka koji su označeni kao nepouzdani ili neki vitalni identifikacijski
podatci nedostaju. Primjerice, u mrežnom jasenovačkom popisu kod Jelene
Popović (1911.*, Vrbaška, Milan*) je kao godina smrti navedena 1942., a pre­
ma L64 to je 3. svibanj 1945. godine, odnosno desetak dana nakon prestanka
postojanja logora i u vrijeme kad su u Jasenovcu već bile Titove postrojbe iz
Srbije. U ovom slučaju su u popisu čak tri podatka označena zvjezdicom kao
nepouzdani. Ne radi se o malim razlikama jer se primjerice navodi alterna­
tivno ime oca Ostoja. U napomenama kod Jele Popović (1886.*, Kukunjevac,
Jačim) se navode dva proturječna podatka da je rođena Duran i da je udata
Duran. Osim toga navedene su tri godine rođenja koje se razlikuju za osam.
Inače, Jela Popović je vrlo vjerojatno istovjetna Jeleni Popović (1886.*, Za­
greb, ime oca nepoznato) za koju kreatorima popisa nije jasno je li stradala u
Jasenovcu* ili u Staroj Gradiški.
 Kod Mire Kuster je prezime promijenjeno u Kustec, ali za razliku od
dvaju prethodnih slučajeva nije naveden novi izvor podataka na temelju ko­
jega je to učinjeno. Možda se izjava još piše.
Djelatnici JUSP-a Jasenovac su „gubitak" dviju lažnih žrtava sa svog
popisa odmah pokušali bar dijelom nadoknaditi. Temeljem nekakve izjave
iz 2021. godine na popis je dodana jedna nova žrtva. To je Milan Milić (1900.,
Spasan) koji je „nestao" 1941. godine. Ovo je već viđena tehnika povećanja
jasenovačkog popisa s nestalima. U slučaju razotkrivanja navodne žrtve kao
lažne status „nestali" može poslužiti kao alibi i opravdanje. U L64 nema Mi­
lana Milića s osobnim podatcima koji se navode na mrežnom jasenovačkom
popisu, ali jedan Milan Milić čiji se otac zove Spasoje poginuo je 1941. godine
u Ljubinju u istočnoj Hercegovini. Prema L64 bio je pripadnik ,,NOB i save­
zničkih vojnih formacija". Ne znamo znači li to partizan ili četnik, premda
suštinski i nije neka razlika.
Još ukratko o trojici s mrežnog jasenovačkog popisa kod kojih su ovim
promjenama samo dodane izjave kao novi izvori podataka, premda bi svu
trojicu trebalo maknuti s popisa. Od te trojice dvojica su Hrvati navodno
stradali 1945. godine. Mato Klindić (1914., Priječani, Ivan) je prema tim po­
datcima stradao u Staroj Gradiški, a Mijo Mikuleta (1902., Kutina, Martin)
u Jasenovcu. Prema L64 obojica su stradala generički kreiranog nadnevka
15. ožujka 1945. godine. Taj nadnevak u L64 uglavnom znači da se ne zna
vrijeme smrti. Međutim, u slučaju logora Stara Gradiška to je i nevjerojatan
nadnevak smrti jer je logor raspušten krajem 1944. godine i nakon toga je
pretvoren u vojno uporište.
Treći je Milan Erić (1888.*, Letevci, Jovo) Srbin koji je navodno stradao
1941. godine u Jasenovcu*, ali taj podatak kao i godina rođenja su od samih
kreatora popisa označeni kao nepouzdani, a u napomenama se osim alter­
nativne godine i mjesta rođenja navodi i drugo mjesto smrti Gospić. Prema
L64 Erić je stradao u Jadovnom na Badnjak 1941. godine. To je nemoguć
nadnevak jer je logor u Gospiću bio raspušten u kolovozu 1941. godine. Bad­
njak, Božić i ostali katolički blagdani omiljeni su među jugokomunističkim i
srpskim propagandistima pa se kod brojnih žrtava navodi da su ubijeni baš
tih dana. Ta propagandna paradigma se nastavlja i danas.

Zaključno može se reći da je na mrežnom jasenovačkom popisu sve po

starom. Bez političke promjene u državi ne će biti niti suštinskih promjena u
istraživanju jasenovačkog mita. Do tada će se jedne laži zamjenjivati drugima
i kreirati nove laži. Međutim, ne treba odustajati od istine jer ovo je maraton
u kojem pobjeđuje najžilaviji. Osim toga kako bi se reklo na „amer'čkom" -
Hope springs eternal.1102
Nakon uvida u sve ovdje spomenute promjene, može se donijeti neko­
liko zaključaka. Prvi je da se mrežni jasenovački popis neprestano mijenja
usprkos tomu što se o Jasenovcu navodno zna sve. Drugi je da se na temelju
više lažnih jasenovačkih žrtava maknutih s popisa može vidjeti da djelatnici
JUSP-a Jasenovac prisiljeni silom argumenata moraju s vremena na vrijeme
priznati da je popis pun pogrješaka koje počinju raditi više štete nego što je
koristi od velikog broja navodnih žrtava. Treći i možda najvažniji zaključak
je da se iz navedenih promjena može vidjeti sva nekvaliteta i neuvjerljivost
podataka jasenovačkog popisa koji se mijenjaju takvom lakoćom i u tako
velikom rasponu vrijednosti da se time samo dodatno u pitanje dovodi vje­
rodostojnost popisa. Ova raznolikost, odnosno nekonzistentnost i nepuzda-
nost podataka znači da se prilikom uspoređivanja navodnih jasenovačkih
žrtvi s drugim izvorima moraju uzimati u obzir i različite moguće inačice
osobnih podataka.

1102 UPOZORENJE! Ako se ne želite dovesti u zabludu, ne pokušavajte ovo prevesti kod kuće
(koristeći Google Translate).
PROSVJETLJENJE
 U ovom poglavlju tema je sudbina pojedinaca i grupa tijekom rata, ali i
kaos glede Jasenovca stvoren od jugokomunističkih i srpskih propagandista
tijekom i nakon dvaju ratova - Drugoga svjetskog rata i Domovinskoga rata.
U tom propagandnom kaosu ima svega od knjige o genocidu u Jasenov­
cu objavljene desetljećima nakon što su onoga kojem se pripisuje autorstvo
smaknuli komunisti ili primjerice dnevnika nekadašnjeg logoraša čudesno
pronađenog, ne nakon njegove smrti, već nakon smrti njegove udovice jer
vjerojatno nije bilo zgodno imati nepoželjne svjedoke. Da utjecaj klike iz raz­
doblja jugokomunističke diktature u Hrvatskoj nikada nije oslabio, ukazuje i
ponašanje resornog ministarstva u slučaju Jasenovca. Izbjegava se otkrivanje
istine o prošlosti uz izliku nekakvog okretanja k budućnosti. Međutim, neja­
sna ili lažna prošlost generira sukobe u budućnosti. To je valjda nekima i cilj.
Svi popisi žrtava nastali za vrijeme komunističkog režima u propaloj Ju­
goslaviji su lažni. U stvari radi se o najobičnijem propagandnom smeću koje
se i danas reciklira i koristi kao (pseudo)znanstveni povijesni dokaz. Štoviše
na popisu jasenovačkih žrtava se nalaze i preživjeli pripadnici zloglasnog
KNOJ-a, među njima i kasniji načelnik arhiva jugoslavenskog „Vojnoistorij-
skog instituta" iz 1980-ih. Znači lažna žrtva koja je bila u prilici utjecati na
popise. Svaka laž se bukom pristranih medija može pokušati pretvoriti u
istinu, međutim to je pokvarljiva roba koja ima svoj vijek trajanja. Istina nije
monopoli kojim se bez pravila može igrati po nečijim željama. Kako su to
radili komunisti i kako to rade njihovi neokomunistički/liberalni sljednici,
može se vidjeti na sljedećem primjeru koji nije povezan s Jasenovcem, ali je
tipičan za modus operand! političkih monopoli-troglodita.
Ovaj primjer nije direktno vezan uz Jasenovac, ali pokazuje jednu od
tipičnih situacija s jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine koji
je ujedno i najveći izvor podataka za jasenovački popis. U digitalnoj inačici
komunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata (L64) nalazi se Barto-
lomej Monopoli rođen 1905. godine u Dubrovniku, ime oca Marin, poginuo
je na brodu 12. travnja 1943. godine. Nije pobliže navedeno mjesto pogibije.
Međutim, na istom popisu nalazi se i Baro Monopoli.1103 Baro što je hipoko-
ristik od Bartol(omej) je također rođen 1905. godine u Dubrovniku, ime oca
je ostalo na M, odnosno Milo, a poginuo je 11. travnja 1941. godine na Tihom
oceanu. Dvije godine smrti za pretvaranje jednog čovjeka u dvije žrtve. Tako
se stvara prividna stvarnost i kultura lažnog sjećanja.

1103 Njega spominje i Mandi Regjo, Poginuli dubrovački pomorci za slobodu, 1954., s. 49.
Tisuće stranica za stotine žrtava
U svjedočanstvima bivših jasenovačkih logoraša poimenično se spomi­
nje samo nekoliko stotina žrtava. Dio tih imena, otprilike njih pedesetak se
ponavlja u nekoliko svjedočanstava. Najčešće se ponavljaju imena komuni­
stičkih zavjerenika koji su planirali poubijati stražare i preuzeti logor Jaseno­
vac, a nakon što su otkriveni, smaknuti su u rujnu 1944. godine. Najpoznatiji
iz te grupe je Bošković koji je radio u logorskoj bolnici. Ovom prilikom ana­
lizirana su svjedočanstva o logoru Jasenovac iz sedam knjiga. Sve knjige su
objavljene za vrijeme komunističke diktature u nekadašnjoj Jugoslaviji.
Analizirane su prve tri Miletićeve knjige o Jasenovcu objavljene 1986. i
1987. godine. Prva i treća analizirane su u cijelosti, a druga iz tehničkih ra­
zloga samo djelomično.1104 U ovoj analizi nisu uzeta u obzir imena iz treće
Miletićeve knjige o Jasenovcu godine s popisa pripremanog 1956. godine za
nikad pokrenutu optužnicu protiv Ante Pavelića. Dva su razloga za to. Prvi,
taj popis je detaljno analiziran na drugim mjestima u knjizi. Drugi razlog je
sljedivost izvora podataka. U analiziranim slučajevima iz Miletićevih knjiga
navedene su osobe koje su „primarni" izvori podataka o žrtvama, a u slučaju
popisa iz 1956. to nije poznato.
Osim toga analizirane su još i četiri knjige o Jasenovcu kojima se kao
autori navode bivši logoraši. Prema redoslijedu izdavanja autori tih knjiga
su Đorđe Miliša (1945.), Milko Riffer (1946.), Egon Berger (1966.) i Čedomil
Huber (1977.).
Sveukupno za navesti bez ponavljanja 360 imena umrlih i ubijenih u
logoru Jasenovac autorima je bilo potrebno 2.140 stranica u sedam knjiga.
Znači u prosjeku je bilo potrebno sedam stranica za jednu poimenično nave­
denu jasenovačku žrtvu.
Kod analiziranih knjiga mogu se razlikovati dvije neformalne grupe. U
prvoj grupi su knjige bivših logoraša objavljene od 1945. do 1977. godine, a u
drugoj su prve tri Miletićeve knjige o Jasenovcu objavljene u drugoj polovici
1980-ih.
Bivšim logorašima su trebale četiri knjige i skoro 700 stranica za manje
od pedeset različitih poimeničnih žrtava. Znači, nisu se računala ista imena
koja se ponavljaju u sedam analiziranih knjiga. Kod ove grupe izdanja uoče­
na su dva trenda. Prvi, prema kojem su s protokom vremena knjige postajale
sve tanje pa se s tristotinjak Milišinih stranica spalo na Huberovih osamde­
setak. Drugi trend je da je s vremenom trebalo sve manje stranica za poime­
nično navođenje jasenovačkih žrtvava. Primjerice, kod Miliše (1945.) omjer

1104 Prvih 275 stranica.

broja stranica knjige i broja poimeničnih navedenih jasenovačkih žrtava je 23
odnosno u prosjeku su bile potrebne 23 stranice za jednu poimenično nave­
denu žrtvu, a kod Hubera (1977.) je za to bilo potrebno 10 stranica.
Kod Miletića (1986., 1987.) je uočen suprotan trend, odnosno knjige su
uglavnom bivale sve deblje, ali broj stranica knjiga u odnosu na broj poime­
nično navedenih jasenovačkih žrtava je rastao. Primjerice, u prvoj Miletiće-
voj knjizi o Jasenovcu je u prosjeku navedena jedna poimenična žrtva na tri
stranice teksta, u drugoj je taj prosjek pet, a u trećoj sedam. U ovoj analizi
također nisu uzeta u obzir ponavljanja istih imena. Treba napomenuti da
je izvor za sedminu svih poimenično navedenih žrtava u prve tri Miletiće-
ve knjige o Jasenovcu jedan čovjek, bivši logoraš Jakob Danon koji je logor
napustio zajedno s ustašama i s njima je od komunističke vojske zarobljen u
vlaku kod Maribora.
Zaključno se može reći da su bile potrebne tisuće stranica za nekoliko
stotina imena jasenovačkih žrtava. Znači puno se pisalo, ali malo toga bitnog
se konkretno spominjalo. Kao da se izbjegavalo navesti konkretne podat­
ke koji se mogu provjeriti ili se jednostavno nije imalo više od navedenog.
Uglavnom, struktura knjiga, odnosno propagandna taktika se s vremenom
mijenjala, ali očiti nedostatak konkretnih podataka o žrtvama ostao je isti
od početka do danas. Za razliku od kreatora i apologeta jasenovačkog mita
kojima je trebalo nekoliko tisuća stranica za nekoliko stotina žrtava, u ovoj
knjizi je na nekoliko stotina stranica poimenično navedeno nekoliko tisuća
lažnih jasenovačkih žrtava.

Tko skriva istinu o Jasenovcu?

Kad već apologetima jasenovačkog mita činjenice ne idu u prilog, okre­
ću se jeftinoj propagandi. Uzmimo kao primjer tekst pun netočnosti i pseu­
doznanstvenih besmislica koje počinju već od samog naslova, a sve u stilu
jedva prikrivene propagande u standardnom celofanu jugoslavenskog „ап-
tifašizma", koji se u bitnomu ne razlikuje od velikosrpskog tumačenja povi­
jesti. U tekstu se dijelovi Hrvatske koje je godinama pod okupacijom držala
Srbija naziva „područje" koje se „nalazilo pod vlašću SAO Krajine".1105 U
Hrvatskoj su srpski okupatori proglasili međunarodno nepriznatu mario­
netsku srpsku paradržavu u funkciji stvaranja velike Srbije koja se u nazivu
dičila pojmom republika.1106 U tekstu se lamentira kako je revizija povijesti

1105 Vurušić, s. 27.

1106 http://web.archive.Org/web/20210307093115/https://hr.wikipedia.org/wiki/Republika.
Srpska_Krajina
dobra ako donosi nova saznanja temeljena na znanstveno utvrđenim činje­
nicama. Pa svaka znanstveno utemeljena revizija donosi nova saznanja, a
znanost se mora temeljiti na činjenicama, inače nije znanost, već pseudo­
znanstvene fantaziranje.
Da se radi o totalnom nepoznavanju znanstvenih principa, vidi se u
tvrdnji da je vrhunski znanstveni kriteriji istina. To nije točno jer „vrhun­
ski" znanstveni kriterij su činjenice, a istina može biti rašomonski fleksibilna
što se uostalom vidi i na jasenovačkom primjeru, ali ne samo na njemu jer
pamtimo onu američku demokratsku mantru „truth over facts". U nedostat­
ku znanstvenih argumenata apologeti jasenovačkog mita znanost dijele na
većinu i manjinu. Kao kvaziargument koristi se tvrdnja da se „(...) respekta-
bilan broj znanstvenika i na srpskoj i na hrvatskoj strani može složiti oko karaktera
logora Jasenovac (...)".1107 Međutim, prava znanost se za razliku od njezine
imitacije ne temelji na konsenzusu, već na činjenicama. Neformalne grupe
ljudi se svakog dana mogu oko nečega složiti s obzirom na vlastiti interes, ali
to ne obvezuje nikoga izvan tog kruga istomišljenika.
Inače, „respektabilan broj" spada u kategoriju najčešćeg imaginarnog
broja žrtava koje spominju srpski „svjedoci" u svojim tvrdnjama o Jasenov­
cu. Taj nedefinirani broj se javlja u nekoliko oblika, ali uglavnom kao „mno­
go" i „brojni" i u različitim kombinacijama i inačicama.1108 Svatko stavlja svoj
narod na prvo mjesto pa tako i novinar i njegova sugovornica bivša djelat­
nica institucije koja kreira i održava jasenovački popis prepun lažnih žrtava.
Međutim, najbolje od svega je pozivanje na nekakav konsenzus povjesničara
iz „svih republika bivše Jugoslavije". Možda bi neinformirani novinar trebao
u arhivima potražiti novine od prije tri desetljeća jer toliko dugo više nema
„republika bivše", već se radi o samostalnim državama. Znanost nije, odno­
sno bar ne bi trebala biti politika u kojoj se može odlučivati konsenzusom.
Možemo zamisliti kako bi mogao izgledati taj konsenzus.
Srbi se razbacuju svojim propagandnim fantazijama o najmanje 700 ti­
suća jasenovačkih žrtava, a „liberali"/,,građani" iz Hrvatske imaju svoj re­
zervni mit od stotinjak tisuća (s tendencijom rasta) pa bi se recimo kao na
sajmištu, mogli dogovoriti o konsenzualnih 200 „iljada". To bi bio „uspjeh"
jer bi Srbi mogli velikodušno „oprostiti" 500 tisuća poklanih u njihovoj pro­
pagandi. Na njihovu žalost znanost nije konsenzus. U znanosti nema dogo­
vora, već samo činjenice. Konsenzus bi značio da se pametan i glup dogovo-

1107 Vurušić.
1108 Mnogi, mnoga, mnoge, mnogih, mnogobrojni, mnogostruki, bezbrojni, višebrojni, više­
struki itd.
re da 2+2 nisu ni 4 niti 5 već 4,5. U svakom slučaju kad pametniji popuštaju,
budale prevladaju.
Odgovor na pitanje iz naslova je jasan. Da je njihova „istina" zasnova­
na na činjenicama i dokazima, apologeti jasenovačkog mita zalagali bi se za
otvaranje svih arhiva, naročito onih u Srbiji, za vraćanje iz Hrvatske ukrade­
ne i otete arhivske građe i posebno bi se zalagali za istraživanja na područ­
ju Jasenovca i Stare Gradiške. Ta ,,in situ" istraživanja morala bi uključivati
geofizička istraživanja, iskopavanja i ekshumacije na mjestima potencijalnih
grobišta i sukladno rezultatima arheološka i genetička istraživanja. Tko bježi
od toga nema čistu savjest i svjesno promovira laž bez obzira u kakvom je
ona celofanu.

Dragi dnevnice - Logorski dnevnik Đure Schwarza

Dva mjeseca prije oslobodilačke operacije Oluja sredinom lipnja 1995.
godine u Vijencu je objavljen tekst Logorski dnevnik Đure Schwarza.1109 Kako
se u uvodnom dijelu navodi Đuro Schwarz je rukopis U jasenovačkim logori­
ma smrti napisao 1945. godine, ali ga nikada nije objavio. Vrlo je zanimljiv
opis kako se došlo do tog rukopisa. „Pronađen je slučajno u ostavštini supruge
koja je umrla 1994. i predan Zemaljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i
njihovih pomagača." Možemo primijetiti da rukopis Đure Schwarza čudesno
nije pronađen nakon njegove smrti 1980. godine, već tek nakon smrti njegove
udovice Olge 1994. godine. Ovo podsjeća na izdanje knjige Konclogor na Savi
iz 1999. godine autorstvo koje se pripisuje Iliji Jakovljeviću. Jakovljevića su
pola stoljeća prije nego što je objavljena „njegova" knjiga ubili jugokomuni-
sti.
Za one koji to ne znaju ili ne žele znati, Domovinski rat počeo je 1991.
godine napadom Titove JNA1110 i srpske paravojske na Hrvatsku, a završio
1995. godine teškim porazom i epskom „bježanijom" preostalih srpskih agre­
sora i „traktorijadom" dijela agresorskih kolaboracionista. Prije i na početku
agresije na Hrvatsku posebno su bile aktivne jugoslavenske tajne službe koje
su se tijekom rata porazima i raspadom tzv. JNA pretvorile u srpske službe.
Tek je 1994. godine nakon iskaza uhićenog neprijateljskog agenta Radenka
Radojčića razotkrivena razgranata mreža agenata zloglasnog KOS-a.1111 Naj­

1109 Vukov-Colić.
1110 "Jugoslovenska narodna armija" - naziv za vojsku komunističke Jugoslavije.
1111 KOS je kratica za zloglasnu Kontraobavještajnu službu koja je bila sastavni dio tzv. Jugo­
slavenske Narodne Armije u nekadašnjoj komunističkoj Jugoslaviji https://web.archive.org/
web/20190515140551/https://hr. wikipedia.org/wiki/KOS
poznatije operacije specijalnog rata protiv Hrvatske 1990-ih su bile „Opera"
zadužena za propagandni rat i „Labrador" koji je trebao false flag teroriz­
mom pripomoći protuhrvatskoj propagandi „Opere".1112 Tom prilikom ju­
goslavenski odnosno srpski agenti, odnosno teroristi, napadali su židovske
mete u Hrvatskoj. To je trebalo svijetu pokazati navodni hrvatski antisemiti­
zam, a stvarna namjera je bila osigurati prešutno međunarodno odobravanje
za novi genocid nad Hrvatima. Čudesni nalazak rukopisa Đure Schwarza
koincidira s navedenim epizodama specijalnog rata protiv Hrvatske.
Zanimljiv je i navod iz teksta u Vijencu da je nađeni rukopis predan „Ze­
maljskoj komisiji za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača". To
je ista ona komunistička komisija koja je prilikom posjeta logoru Jasenovac
1945. godine prema vlastitim nepreciznim navodima navodno našla pedese­
tak leševa i na temelju toga zaključila da je tamo ubijeno 500 do 600 tisuća lju­
di. Zanimljivo je da je prema dostupnim podatcima ta „Zemaljska komisija
za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Hrvatske" prestala s
radom 31. listopada 1947. godine pa nije jasno komu je to predan taj navodno
1994. godine nađeni Schwarzov rukopis.1113
U tekstu objavljenom u Vijencu prikazano je 14 različitih zapisa o do­
gađajima iz jasenovačkog logora, ali već u prvom se demantiraju navodi iz
uvoda teksta kao i podatci iz Židovskog leksikona koji uređuje Ivo Goldstein
da je Đuro Schwarz bio interniran u logoru Jasenovac od kolovoza 1941. do
travnja 1942. godine, „ali je pod nejasnim okolnostima preživio rat".1114 Naime, u
dijelu u kojem se opisuje odlazak u logor, jasno se navodi da je Đuro Schwarz
uhićen u Zagrebu 30. kolovoza 1941. godine, a nakon jedanaest dana je vla­
kom upućen u logor u koji je stigao navečer istoga dana. Znači da je u logoru
Jasenovac mogao biti tek od 10. rujna 1941. godine. Izgleda da apologeti ja­
senovačkog mita misle da se u stilu poznate izreke komunističkog diktatora
Tita ne treba držati činjenica kao pijan plota.
Osim toga okolnosti ratnog preživljavanja odnosno puštanja iz logora
nisu baš tako nejasne kako se navodi u Goldsteinovom leksikonu. Naime,
Đuro Schwarz je bio u logoru od rujna 1941. do 17. travnja 1942. godine,
kada je pušten na slobodu jer mu je žena katolkinja.1115 Zanimljivo je da ono

1112 https://web.archive.Org/web/20190515135535/https://hr. wikipedia.org/wiki/Operaci-

je_%22Labrador%22_i_°/o22Opera%22
1113 https://web.archive.org/web/20180710133824/http://arhinet.arhiv.hr/details.aspx?Ite-
m!d=3_1350
1114 https://web.archive.org/web/20180808150731/http://zbl.lzmk.hr/?p=2545
1115 Horvat, Vukić, Pilić & Matković, s. 58.
što je Schwartz ispričao ispitivačima iz komunističke Zemaljske komisije za
utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača u bitnome odudara od
sadržaja navodno njegova logorskog dnevnika.
Primjerice, prema Schwarzu u logoru Krapje je Vjekoslav Luburić odr­
žao „stilistički dobar govor o novom logoru koji se uređuje u jasenovačkoj ciglani"
(...) „Govorio je da su u prošlosti Židovi dobro živjeli s Hrvatima, da Hrvati nisu
zaboravili dva Franka i da nije volja ustaša i Zagreba da se sa Židovima loše postu­
pa".1116 Ovo svakako odudara od slike koju je desetljećima stvarala komuni­
stička, a nastavila srpska propaganda. Takve stvari se za vrijeme Titova reži­
ma sigurno nisu sviđale komunistima, ali sve se to može napisati i drukčije
na toaletnom papiru koji za to i služi.

Smrtonosni toaletni papir

U Schwarzovu dnevniku se pretežno izbjegava spominjanje imena.
Uglavnom se spominju imena nekoliko opće poznatih ustaša. Logoraši se
osim u rijetkim slučajevima ne spominju imenom pa je tako bezimen ostao
i Schwarzov rođak. Nije bilo nikakvog razloga za nespominjanje njegovog
imena jer je taj rođak navodno stradao u logoru pa nakon rata nije bilo po­
trebno skrivati njegov identitet. Osim toga samo posjedovanje logorskog
dnevnika donijelo bi autoru dovoljno briga.
Primjerice, u tekstu se navodi „Kad sam već spomenuo klozet-papir, pada
mi na pamet da im je uopće bio sumnjiv svaki papir zbog eventualnog dopisivanja.
Najmanja bilješka, ili makar samo jedna riječ poslana bilo kome izvan logora dono­
sila je bezuvjetnu smrt. Jednom su zbog toga ubili oca i tri sina imenom Jakob."1117
Unatoč okolnostima neki su očito imali dovoljno papira za pisanje dnevnika.
Ne znamo je li to dovelo do nestašice klozet-papira, ne znamo ni je li to bio
razlog za navodno ubojstvo oca i trojice sinova. Međutim, za pretpostaviti
je da se otac i sva trojica sinova ubijenih zbog „klozet-papira" ne zovu baš
istim imenom Jakob pa nam ostaje pretpostavka da se vjerojatno radi o pre­
zimenu.
U mrežnom jasenovačkom popisu je jedan Franjo Jakob iz Varaždina.
Prema jedinom izvoru knjizi M. Švob rođen je 1912. godine, a godina smr­
ti nije navedena. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava iz 1964.
godine (L64) nema Franje Jakoba, već samo jedan Franjo Jakab iz Zagreba,
nepoznate godine rođenja, ime oca Martin, a stradao je generički kreiranog
nadnevka 1945. godine na nepoznatom mjestu od nepoznatih počinitelja. Na

1116 Ibid.
1117 Vukov-Colić.
mrežnom jasenovačkom popisu je petero žrtava s prezimenom Jakab. Trojica
su muškarci imenima Bela, Ernest i Josip.
Koliko su ti podatci pouzdani može se vidjeti u napomenama jasenovač-
kog popisa kod Josipa Jakaba (1896, Koprivnički Ivanec, otac Mijo). Naime,
prema jedinom izvoru podataka, a u ovom slučaju je to komunistički popis
žrtava rata (SZSJ64) navodi se ime „Jasap" i prezime „Jabob" te da se radi
o Hrvatu, a ne o Židovu kako piše u popisu. Znači kao i u brojnim drugim
slučajevima autori mrežnog jasenovačkog popisa ne obaziru se na podatke
iz izvora koje koriste, već ih mijenjaju prema svojim potrebama.
U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) ne nalazi
se Jasap, već „Jasep Jabob", ostali podatci su isti osim što se u ovo slučaju
navodi da je prije rata živio u Zagrebu. Osim njega u L64 nalazi se i Josip
Jakab iz Zagreba, ali rođen 1907. godine, otac Dragutin. Mjesto smrti mu je
nepoznato, a na temelju generičkog nadnevka smrti iz 1945. godine isto se
može reći i za godinu smrti.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nema svjedočanstava rodbine, prija­
telja ili židovskih organizacija o Josipu Jakabu ni u kombinacijama s imenima
Jasap i Jasep te s prezimenom Jabob. Bela i Ernest Jakab s jasenovačkog popi­
sa su prema L64 ubijeni u Jasenovcu sredinom lipnja 1941. godine odnosno
u vrijeme dok još nije ni postojao logor Jasenovac. U digitalnom arhivu Yad
Vashema nema svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija
o Beli i Ernestu Jakobu/Jakabu.
Dvije žene prezimena Jakab s jasenovačkog popisa su Mira i Vilma. U
oba slučaja nije navedeno ime oca, a kod Vilme ni godina rođenja. Kod Mire
Jakab je navedena godina rođenja (1920.), a prema jedinom izvoru podataka
komunističkom projektu Dotršćina godina smrti je 1942. u Staroj Gradiški.
To je u suprotnosti s podatkom iz digitalne inačice komunističkog popisa
žrtava rata (L64) prema kojem je mjesto smrti Mire Jakab u Đakovu.
Znači da u mrežnom jasenovačkom popisu kao ni u digitalnoj inači­
ci komunističkog popisa žrtava rata niti u digitalnom arhivu Yad Vashema
nema podataka koji bi potvrdili priču iz Schwarzova dnevnika o ubijenom
ocu s trojicom sinova jer su pisali poruke na toaletnom papiru.

Đuro Schwarz kao logorski kapo

Pod uvjetom da je dnevnik stvarno autorsko djelo Đure Schwarza i da
nije naknadno dorađen nakon njegove smrti, postavlja se pitanje koji bi mo­
gao biti motiv za dijametralno suprotne navode Đure Schwarza. Razlozi bi
se mogli razaznati primjerice u detalju iz Schwarzova dnevnika gdje se on
opravdava da se slučajno našao na sastanku logorskih grupnika i zapovjed­
nika logora premda u to vrijeme još nije bio logorski grupnik.1118 Zanimljivo
je to kako se netko može slučajno naći na sastanku vodstva navodnog logo­
ra smrti. Međutim, početkom veljače 1942. godine odnosno svega nekoliko
mjeseci nakon što je interniran Đuro Schwarz je kao grupnik prisustvovao
važnom sastanku uoči dolaska međunarodnog povjerenstva u logor Jaseno­
vac.
Nadalje, prema dnevniku Schwarz je već nakon mjesec dana boravka
u logoru početkom listopada 1941. godine bio u grupi inženjera koji nisu
morali ići na rad zbog susreta s Vjekoslavom Luburićem i Ljubom Milošem.
Znači Schwarz je već tada morao biti ustaški čovjek od povjerenja. To mu
je bilo korisno za vrijeme, ali i veliki problem nakon rata. Gitman navodi
kako se je Đuro Schwarz pred Zemaljskom komisijom predstavio kao jedan
iz grupe od 42 grobara koje je vodio Haim Danon.1119 Radi se o tzv. ,,D" gru­
pi grobara. Evo kako je ta grupa ,,D" opisana u brošuri „Jasenovački logor"
u izdanju propagandnog odsjeka AVNOJ-a1120 s kraja 1942. godine.
Prema iskazu Gabrijela Wintera: „Pred njima je išao Dudo Bararon, tuzlak
Jevrej, raskopčanog kaputa da mu se vidi revolver. On je pored Danona bio najista­
knutiji član tzv. »D« grupe koja je kopala jame za mrtve, a i sama ubijala zajedno sa
ustašama i snimala žrtve. »D« grupu sačinjavali su sami zatočenici."1121 Odnosno
prema iskazu Dušana Ćuluma: ,,»D« grupa ide i vraća se sa pjesmom. Dovode
Cigane određene za ubijanje na 20 metara blizu jame, onda ih po desetinama izvode,
tuku maljevima i kolju."1122
Uglavnom, grobarska grupa ,,D" sastavljena od Židova je u komunistič­
koj propagandi prikazana ne samo kao suradnici ustaša, već i kao koljači.
To svakako nije bila dobra referencija za poslijeratni život u komunističkoj
Jugoslaviji pa je logično za pretpostaviti da su se nekadašnji članovi te grupe
morali snalaziti kako bi preživjeli. Uz Đuru Schwarza još jedan navodni član
grobarske grupe ,,D" Jakob Danon koristio je sličnu taktiku preživljavanja.
Logor je napustio 23. travnja zajedno s ustašama, povlačio se zajedno s hrvat­
skim izbjeglicama pred nadirućim komunistima, a kada je zarobljen u vlaku
kod Maribora, postao je jedan od instant svjedoka.

1118 Vukov-Colić.
1119 Gitman, 2014., s. 438.
1120 https://web.archive.Org/web/20200918151415/https://hr.wikipedia.org/wiki/Antifa%-
C5%Alisti%C4%8Dko_vije%C4%87e_narodnog_oslobo%C4%91enjaJugoslavije
1121 Miletić 1, dok. br. 232., Iskaz Gabrijela Wintera.
1122 Ibid., dok. br. 232., Iskaz Dušana Ćuluma.
 Kakav je svjedok Schwarz vidi se u dnevniku po izbjegavanju spominja­
nja imena. Ili nije htio izmišljati ili možda oni koji su eventualno pripremali
te priče nisu znali ili imali volje i smisla za takve detalje. Međutim, tamo gdje
se spominju imena, može se dokazati da su ti podatci neuvjerljivi jer nema
potvrde za izrečeno kao što je već pokazano na primjeru slučaja ubojstva oca
i trojice sinova zbog toaletnog papira.
Primjer za to može se vidjeti i u slučaju Vilka Schlossberga iz Vukovara
koji je prema Schwarzu također bio grobar iz Danonove grupe, a ubijen je i
pokopan u masovnoj grobnici u Jasenovcu.1123 U mrežnom jasenovačkom
popisu se nalazi Vilko Schlossberger (1896., -) iz Vukovara, a ne Schlossberg.
Taj podatak je prema knjizi M. Svob, doduše prema tom jedinom izvoru na­
vodi se prezime Slosberger, ali takve intervencije su tipične za kreatore jase-
novačkog popisa. Međutim, izvor za te podatke M. Svob je Arhiv Beograd,
Obiteljski list, ali zanimljivo je da se u rubrici mjesto stradanja navodi „Poče­
tak 1942 Jasenovac", a u susjednoj rubrici datum stradanja navodi „1941".1124
Nepodudarnost podataka u razmaku očiju svakako ne pridonosi njihovoj
uvjerljivosti. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz
1964. godine (L64) kao i prema srbijanskom Spisku žrtava rata Vilko Schloss­
berg (1897.) iz Vukovara ubijen je u kolovozu 1942. godine u Auschwitzu.
Znači da službeni komunistički popis i srpska verzija istog pomoću ko­
jih se je pokušavalo, a Srbi to još uvijek pokušavaju, dokazati da su Hrvati
poubijali najmanje 700 tisuća ljudi u Jasenovcu je u opreci sa Schwarzovim
svjedočanstvom. Komunisti i Srbi su popisivali i žive kao jasenovačke žrtve
pa nisu imali razloga lagati u korist Hrvata, već baš suprotno.
Primjerice, na nekakvoj listi Židova iz Osijeka ubijenih u razdoblju 1941.
do 1945. nalazi se Vilko Schlosberg iz Vukovara ubijen u Jasenovcu 1941.
godine. To je jedna od alternacija Vilka Schlossbergera (Slosbergera, Schlos-
berga). Prema toj listi ime oca je Hinko. To je važno zato što se na mrežnom
jasenovačkom popisu nalazi Vilko Schwarz kojemu se otac zove Hinko i ta­
kođer ubijen u Jasenovcu 1941. godine. On se prema inačici iz komunističkog
popisa žrtava rata (SZSJ64) zvao Veljko, ali srećom da su kreatori mrežnog
jasenovačkog popisa u ovom slučaju bili toliko marljivi pa su naveli i podat­
ke partizanskih subnoraša. Netko bi mogao reći da se radi o slučajnosti, osim
što su takve slučajnosti pravilo na mrežnom jasenovačkom popisu, u digital­
nom arhivu Yad Vashema ne postoji neki Vilko Schwarz koji bi bar približno
odgovarao gore navedenom imenjaku s jasenovačkog popisa.

1123 Gitman, 2014., s. 438.

1124 Švob, 2004., s. 610.
 Revizionistički realno može se pretpostaviti da je netko s pomaknutim
smislom za humor od Vilka Schlosberg(er)a kojeg spominje Đ. Schwarz u
trenutku inspiracije uzimajući pomalo podatke od svjedoka i navodne jase-
novačke žrtve kreirao Vilka Schwarza. Tako se frankenštajnovski pokušava
nadoknaditi očiti nedostatak stvarnih žrtava na jasenovačkom popisu.

Đuro Schwarz i ostali grobari

Zanimljive su velike razlike u iskazima srpskih i komunističkih svje­
doka o istim događajima iz Jasenovca u zimi i na proljeće 1942. godine. Pri
tomu glavnu ulogu u razlikama ne igra ideologija ili istinoljubivost jer je to
kod obje strane odnosno jugokomunističke i srpske isto glede Hrvata i svake
hrvatske države, već je glavni čimbenik vrijeme iskaza. U ovim slučajevima
svi srpski iskazi su iz prve polovice 1942. godine, a komunistički dijelom s
kraja 1942. godine ili odmah nakon kraja rata u Europi iz svibnja 1945. go­
dine.
Primjerice, Drago Svjetličić u iskazu pred srbijanskim Komesarijatom za
izbjeglice i preseljenike 7. srpnja 1942. godine u Beogradu spominje 11 gro­
bara Srba i Zidova pod vodstvom logoraša Danona koji su bacali logoraše u
peć ciglane.1125 U iskazu od 26. svibnja 1945. godine Jakob Danon opisujući
navodne događaje iz zime i proljeća 1942. godine također navodi da su ubi­
jeni iz tog razdoblja bacani u peći ciglane, ali kod njega se spominju osmorica
grobara.1126 Moglo bi se reći da se radi o nepreciznosti ili o različitim doga­
đajima tijekom istog razdoblja, ali zanimljivo je da od grobara iz tzv. grupe
,,D" Jakob Danon uopće ne spominje navodnog vođu grobara (Haima) Da­
nona, već samo Dudicu Barara.
Dosta je nejasnoća oko Danona, vođe grobara tzv. grupe ,,D". Premda
se često spominje kao vođa grobara pa je možda i grupa ,,D" bar od strane
komunističkih inženjera istine nazvana prema inicijalu njegovog prezimena,
on se uglavnom navodi samo prezimenom, često uz dodatak kao inženjer,
ponekad kao geometar. U jednom slučaju se spominje da se radi o kasnije
pobjeglom logorašu i premda su komunisti objavljivali svjedočanstva po-
bjeglih logoraša, u slučaju vođe grobara Danona toga nema, a trebao bi biti
izuzetno važan svjedok. Što se tiče Dudice Barara, on se kao istaknuti član
grupe ,,D" spominje samo u iskazu Jakoba Danona, a u ostalim slučajevima
je naveden kao Dudo Bararon1127 ili Dudo Baranon1128 i to u istim dokumen-

1125 Miletić 1, dok. br. 142.

1126 Miletić 3, dok br. 230.
1127 Miletić, 1, dok. br. 232., Iskaz Gabrijela Vintera.
1128 Ibid., dok. br. 232., Lik jednog dželata.
tima pa se iz toga može zaključiti da se ne zna pravi identitet tog naoružanog
jasenovačkog logoraša-grobara, odnosno nema potvrde da se radi o stvar­
nom jasenovačkom logorašu.
Prema podatcima iz komunističkog propagandnog uratka izdanog kra­
jem 1942. godine tzv. grupa ,,D" brojala je „(...) i do 40 ljudi (...)", a kopali
su jame dimenzija 70 metara dužine, 4 do 6 širine i 2 do 3 metra dubine.1129
Prema srpskom Jasenovcu odnosno prema JUSP-u Donja Gradina iz srpskog
„etniciteta" u Bosni i Hercegovini na tom području se navodno nalazi 248
masovnih grobnica dimenzija do 80 metara dužine, 6 metara širine i 4 metra
dubine.1130 Iskopati 2 do 4 metra duboke jame uz obalu Save je teško i uz
pomoć modernih strojeva, a za vrijeme Drugoga svjetskog rata kopanje jama
takvih dimenzija bez posebne primjerice opreme bio bi uzaludan posao jer
bi se moralo kopati pod vodom ili imati jake pumpe za vodu. Nije poznato
da su ustaše u Jasenovcu imali na raspolaganju takvu tehniku niti pri gradnji
nasipa uz Savu.
Upravo zbog poplavnog terena oko rijeke Save i njezinih pritoka logori
Bročice i Krapje preseljeni su u novoformirani logor Jasenovac u Bačićevoj ci­
glani, ali i u tom logoru je bilo poplava unatoč nasipu. Zanimljivo je da nitko
od apologeta jasenovačkog mita ne zagovara iskapanja bar na jednoj od na­
vodno nekoliko stotina grobišta. S obzirom na brojnost i ogromne dimenzije
ne bi trebalo biti problema s njihovim lociranjem.
Za razliku od podataka iz komunističkog propagandnog pamfleta u
iskazu Vojislava Prnjatovića danog u srbijanskom Komesarijatu za izbjeglice
i preseljenike 11. ožujka 1942. godine u Beogradu navode se potpuno razli­
čiti podatci o grobarima. Prema tom izvoru grupa se sastojala od 25 grobara,
a jame kopane svakog dana bile su dugačke oko 15 metara.1131 Informacije
radi Prnjatović je bivši jasenovački logoraš koji je nakon kratke internacije s
drugim Srbima pušten iz „logora smrti" početkom 1942. godine i potom je
deportiran u Srbiju, ali se unatoč tomu nalazi na mrežnom jasenovačkom
popisu. Njegov iskaz odnosi se na isto razdoblje koje opisuju i komunisti u
svom propagandnom pamfletu iz 1942. godine, ali grobara je otprilike upola
manje, a dužina jama je tek petina onih iz komunističkog prikaza.
Prema Đuri Schwarzu kopane su grobnice za 400 do 500 ljudi. Za to bi
bile potrebne grobnice dimenzija otprilike 30 m dužine, 2 m širine i najmanje

1129 Ibid., dok. br. 232., Iskaz Dušana Ćuluma.

1130 https://web.archive.Org/web/20200706152415/https://www .jusp-donjagradina.org/en/re-
search-in-donja-gradina/
1131 Miletić 3, dok. br. 44.
1 ,5 m dubine ako je pokrov samo 0,5 m debljine. Uglavnom, koliko svjedoka
toliko i različitih iskaza o broju grobara i dimenzijama iskopanih grobnica.
Upitno je govori li uopće netko od njih istinu. Đuro Schwarz je izjavio da je
i on bio logorski grobar, međutim već nakon mjesec dana boravka u logoru
kao inženjer bio je u položaju da ne mora ići na rad zbog susreta s ustašama
Luburićem i Milošem.
Općenito je puno toga dvojbenoga glede jasenovačkih grobnica i gro­
bara. Primjerice, tvrdi se da je u selu Košutarica nizvodno od logora ubijeno
50.000 ljudi.1132 Komunisti su nakon rata u Jasenovcu i Donjoj Gradini isko­
pali na stotine sondi u nekoliko serija iskapanja i pri tomu su sveukupno
našli nekoliko stotina leševa pa se postavlja pitanje zašto onda nisu kopali u
Košutarici osim ako su znali da njihovi svjedoci lažu ili možda ne lažu, ali
žrtve nisu iz vremena ratnog logora.
Nadalje, u nekim tekstovima se tvrdi da je jedini preživjeli grobar Egon
Berger,1133 a nekoliko redaka dalje je izjava Jakoba Finzija da je i on bio gro­
bar, ali samo 10 dana. Osim toga preživio je i Đuro Schwarz, a najzanimljivije
od svega je da nigdje nema svjedočenja Haima Danona, navodnog šefa gro­
barske grupe ,,D" navodno nazvane baš po njemu. Haim Danon je navodno
pobjegao iz Jasenovca pa nije jasno zašto nema njegovog svjedočenja. Ne­
koliko je mogućih objašnjenja, od čiste fikcije odnosno preko toga da vođa
grobara Danon možda i nije Haim, već Jakob pa do toga da je Haim Danon
možda ubijen od partizana.
Na popisu 1.189 logoraša koji su krajem rujna 1941. godine bili u Jase­
novcu nema niti jedan Haim Danon.1134 Prvi Haim Danon za kojega se mogu
naći podatci upućen je u Jasenovac, odnosno to znači u logore Bročice ili
Krapje 3. listopada 1941. godine. Taj Haim M. Danon je rođen 1888. godine u
Zenici, živio je u Sarajevu, a roditelji su mu bili Josip i Regina.1135 Inače, inže­
njer Danon, vođa grupe grobara, navodno je pobjegao iz logora na Badnjak
1942. godine.1136 To bi značilo da je bio u logoru nešto više od godine dana.
Zbog izuzetno oštre zime 1941./42. malo je vjerojatno da je grupa ,,D" mogla
kopati veće jame prije proljeća, a u to vrijeme je Đuro Schwarz već bio gru-
pnik, odnosno logorski kapo i uskoro je pušten iz logora pa nije jasno kada
je bio logorski grobar.

1132 https://archive.is/LXSSl, svjedoci Hinko Steiner i Egon Berger.

1133 https://archive.org/stream/Zlocini_u_logoru_jasenovac/jasenovac_djvu.txt
1134 Miletić 1, dok. br. 48.
1135 Miletić 3, dok. br. 35.
1136 Ibid., dok. br. 224.
 Zaključno (bar neki) navodno ubijeni grobari su bili živi nakon rata, a
stotine tisuća žrtava koje su navodno pokapali do danas nisu nađene. Kad
smo već kod Haima Danona na mrežnom jasenovačkom popisu su sedmo­
rica imenjaka, od toga trojica navodno ubijena 1941. godine, međutim niti
jedan prema podatcima ne odgovara Haimu M. Danonu (1888.) iz Zenice.
U digitalnom arhivu Yad Vashema su tri zapisa iz kategorije svjedočanstava
rodbine, prijetelja i židovskih organizacija na upit za Haima Danona s pod­
ručja nekadašnje Jugoslavije. Dva zapisa se odnose na Haima Danona (1903.,
Avraham) koji je živio u Beogradu i ubijen je u tamošnjem logoru Topovske
šupe. On uvelike odgovara jednom od sedmorice imenjaka s mrežnog jase-
novačkog popisa. Treći zapis iz kategorije svjedočanstava odgovara Haimu
Danonu (1914., Zenica, Leon) s mrežnog jasenovačkog popisa. To znači da se
na tom popisu sudeći prema svjedočanstvima iz digitalnog arhiva Yad Vas­
hema nalazi 6 lažnih jasenovačkih žrtava koje se zovu Haim Danon.

Mitski Mujo
Đuro Schwarz je u svom svjedočenju pred Zemaljskom komisijom za
utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača spomenuo i muslimana
Muju, ustašu brzog na obaraču.1137 Cesto ga se spominje u raznim prilika­
ma i u raznim svjedočanstvima, štoviše i u komunističkim propagandnim
brošurama. Međutim, ti podatci su vrlo promjenjivi u detaljima. Navode se
razna prezimena, činovi pače i različita imena ili se u nekim slučajevima ti
podatci uopće ne navode.
Većina svjedočanstava je iz 1942. godine, a mitski Mujo je vjerojatno prvi
puta spomenut 7. ožujka 1942. godine u svjedočanstvu Olge Prpić pred srbi­
janskim Komesarijatom za izbjeglice i preseljenike u Beogradu.1138 Zanimlji­
vo je da su u prvoj rečenici zapisnika njezinog iskaza imali potrebu napisati
da je Olga Prpić rodom iz Jasenovca pristupila nepozvana. Nepozvana Olga
Prpić je izjavila kako je trebala biti odvedena u logor jer su je okrivili da špi­
junira za Srbe. Štoviše ako zanemarimo da su je okrivili kao špijunku, ali je
nisu odmah uhitili, način na koji je pobjegla iz Hrvatske sudeći prema njezi­
nom iskazu je kao scenarij partizanskih filmova u komunističkoj Jugoslaviji.
Ukratko, otišla je u kotarsko središte Novsku i tamo dobila propusnicu
do Vinkovaca na tuđe ime. U državi koja je u ratu bez propusnice od Vinko­
vaca je prešla još oko 150 kilometara, došla do pograničnoga grada Zemuna i
pomoću jednog „poznanika" preko granice prešla u Beograd. Znači kućanica

1137 Gitman, 2014., s. 438.

1138 Miletić 1, dok. br. 41.
iz Jasenovca ima poznanika nekoliko stotina kilometara od rodnog sela i to
takvog koji je može ilegalno prevesti preko velike pogranične rijeke. Komu
bi uopće pala na pamet pomisao da se radi o srpskoj špijunki? U iskazu Pr-
pić je spomenula nekoliko glavnih ustaša u logoru, a među njima i ustaškog
časnika poručnika Muju Jošića, muslimana rodom iz Bosne.
Četiri dana kasnije pred istim Komesarijatom u Beogradu je dao iskaz
već spomenuti Vojislav Prnjatović koji je prije toga pušten iz logora Jaseno­
vac.1139 U svom iskazu Prnjatović spominje kako je ustaški zastavnik Muja,
musliman rodom iz Bihaća, prezime mu očito ne zna, rado ubijao logoraše.
Osim toga degradirao ga je iz časnika u dočasnika. U ovom slučaju prezime
Jusić navodi se tek u Miletićevim opaskama.
Tri dana nakon Prnjatovića pred srbijanskim Komesarijatom iskaz je
dao Mirko Pajkić, još jedan Srbin pušten iz jasenovačkog „logora smrti".1140
U svom iskazu Pajkić spominje ustašu kojeg su zvali Mujo i komu on ne zna
prezime, ali zna da je imao neku tešku sablju kojom je odsijecao glave. To
je vjerojatno prvi spomen Mujine čuvene sablje „damaškinje". U Pajkićevu
iskazu Mujo nema čina, a osim što odsijeca glave, ubija i iz puške.
Dva mjeseca kasnije 12. lipnja 1942. godine iskaz je pred srbijanskim Ko­
mesarijatom za izbjeglice i preseljenike dao Simo Đurković, još jedan Srbin
pušten iz „logora smrti".1141 Prema Đurkovićevom iskazu logoraše je ma­
ljem likvidirao „čuveni „Mujo" od Bihaća". Prema Đurkoviću Mujo Jusić iz
Bihaća je očito svestran kao ubojica i neizbirljiv u oružju i načinu ubijanja.
Sljedeći iskaz u kojem se spominje mitski Mujo dao je 7. srpnja 1942. go­
dine Drago Svjetličić također pred srbijanskim Komesarijatom za izbjeglice i
preseljenike.1142 Svjetličić je također jedan od Srba puštenih iz logora Jaseno­
vac. Međutim, u njegovu iskazu „Mujo" je pod navodnicima i bez prezimena
i što je još važnije nije iz Bihaća, već iz Gospića.
U komunističkoj propagandnoj brošuri „Jasenovački logor" s kraja 1942.
godine spominje se kako je ustaški časnik Mujica, čin nije naveden, u pogonu
za izradu lanaca naručio sablju za odsijecanje glava.1143 Također se navodi da
je taj Mujica poginuo kod Dubice, a sudeći prema izdanju komunističke pro­
pagandne brošure to je bilo 1942. godine. Nakon rata 18. svibnja 1945. godine

1139 Ibid., dok. br. 44.

1140 Ibid., dok. br. 69.
1141 Ibid., dok. br. 116.
1142 Ibid., dok. br. 142.
1143 Ibid., dok. br. 232.
izjave su pred komunističkom Zemaljskom komisijom Hrvatske za utvrđi­
vanje zločina okupatora i njihovih pomagača dali bivši jasenovački logoraši
Julio Bing, Jovan Zivković, Mihajlo Marić i Milan Duzemlić.1144 Za razliku
od Olge Prpić prema kojoj je jedan od glavnih ustaša u Jasenovcu bio Mujo
Jošić, kod ove četvorice se ne spominje on, već odmah nakon Luburića spo­
minje se Mujica Saban i to prije Filipovića (Majstorovića), Brkljačića i ostalih
često spominjanih ustaša. Znači ovaj uvaženi ustaša Mujo odnosno Mujica
ne preziva se Jošić ili Jusić, već Saban.
Kod Miletića se u Rezimeu prve knjige o Jasenovcu spominje Mujica Ju­
sić, a u Pogovoru treće knjige spominje se poručnik Mujo Jusić, ali i zastav­
nik Saban Jusić.
Prema iskazu koji je pred Zemaljskom komisijom za utvrđivanje zločina
okupatora i njihovih pomagača 26. svibnja 1945. godine u Zagrebu dao bivši
jasenovački logoraš Jakob Danon spominje se batinaš i koljač Saban Jusić,
ustaški dočasnik iz Bihaća baš kao i Mujo Jusić.1145
Izgleda kao da je od 1942. godine Jusić iz Bihaća, osim što je degradiran,
promijenio i ime. Uglavnom, jednome od navodno glavnih jasenovačkih ko­
ljača ne zna se prezime (Jošić, Jusić, Saban ili se ne spominje), čin (vojničar,
dočasnik odnosno zastavnik ili časnik odnosno poručnik). Štoviše ne zna mu
se ni osobno ime (Mujo, alternativno Mujica, ali i Šaban). Mujo Jusić se često
spominje u izvješću komunističke Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđiva­
nje zločina okupatora i njihovih pomagača.1146 Ne samo da se spominje, već
je uglavnom naveden uz nekoliko najpoznatijih ustaša iz logora Jasenovac
poput Luburića, Miloša, Matkovića, Filipovića, Picilija i Maričića.
Većina podataka u izvješću Zemaljske komisije glede mitskog Muje po­
tječe od Egona Bergera. U njegovim pričama ima bizarnih detalja kao onaj s
rezanjem kože na leđima jednog logoraša u trake. Prema toj priči onda je tog
logoraša „Mujica" tjerao okolo natežući mu izrezanu kožu kao uzde. Među­
tim, u tim pitoresknim opisima mučenja dogode se kardinalne pogrješke pa
se tako uz uobičajenu ekipu ustaških koljača uz Miloša, Maričića i ostale za­
borave neki važni detalji. Tako se u dijelu izvješća Zemaljske komisije mitski
Mujo više ne preziva Jusić, već Musić. Ne treba cjepidlačiti jer ipak je 80 %
slova isto. Nije to izuzetak, ima toga još.

1144 Miletić 3, dok. br. 223.

1145 Ibid., dok. br. 230.
1146 https://web.archive.Org/web/20190327205152/http://www.krajinaforce.com/dokumenti/
zlocini_u_logoru_jasenovac.html
 Primjerice, Stjepan Zouhar je doveden u Zagreb iz logora Stara Gradiš­
ka 3. srpnja 1942. godine, a pušten je na slobodu 21. srpnja 1942. godine pa
nije jasno je li uopće bio u logoru Jasenovac za vrijeme navodnih zločina koje
opisuje.1147 Međutim, sigurno je da se u nekim dijelovima njegovo svjedoče­
nje ne podudara sa stvarnošću. Naime, u svjedočanstvu iz izvješća Zemalj­
ske komisije Zouhar spominje događaj u kojem je poručnik Mujo Jusić jašući
na konju predvodio kolonu od oko 500 Srba vezanih žicom iz sela Mlaka kod
Gline. Uglavnom, svjedok opisuje klanje, rezanje vratova „iz kojih su curile
mlake krvi". Dramatski su opisane te mlake krvi Srba iz sela Mlake kod Gline
samo u cijeloj priči ima jedan problem - u okolici Gline nema sela Mlaka.
Toliko o uvjerljivosti svjedočanstava iz izvješća komunističke Zemaljske ko­
misije za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača.
Zanimljivo je da se često uz mitskog Muju spominje i zastavnik Modrić.
Nekoliko je zanimljivosti glede tog zastavnika Modrića. Spominje se u
istom vremenskom razdoblju kao i mitski Mujo i svjedoci iz 1942. godine
mu uglavnom ne znaju ime. Kao Ante spominje se tek u svjedočenju Sime
Đurkovića pred srbijanskim Komesarijatom za izbjeglice i preseljenike od
12. lipnja 1942. godine.1148 Doduše, kod Đurkovića se nekoliko spomenutih
ustaša zove Ante pa je pitanje je li to znanje ili samo refleks.
Modrić se kao Ante pojavljuje u izvješću komunističke Zemaljske komi­
sije za utvrđivanje zločina okupatora i njegovih pomagača iz 1945. godine.
Međutim, u zapisniku svjedočanstva koje je pred tom komisijom 30. svibnja
1945. godine dao Mustafa Ahmetović, on Modriću ne spominje ni ime niti
čin.1149 U komunističkom popisu žrtava Drugoga svjetskog rata ima jedan
Ante Modrić koji je poginuo 1942. godine u okolici Sinja.1150 U propagand­
noj brošuri „Jasenovački logor" s kraja 1942. godine još uvijek mu ne znaju
ime pa ga nazivaju „neki Modrić", premda je dovoljno važan da harači po
logoru zajedno s Ljubom Milošem1151 baš kao i mitski Mujo. Prema toj pro­
pagandnoj brošuri iz 1942. godine ustaški časnik Mujica ,,[n]ogama je pretukao
poslovođu u lančari jer mu sablja nije bila „па vrijeme gotova"", prema tom istom
propagandnom pamfletu nadzornik lančare je bio ustaški zastavnik Modrić
pa bi se površno moglo zaključiti da je mitski Mujo iscipelario sam sebe. Ako
je tomu tako, stvarno je bio zločest.

1147 Igor Vukić, Labour camp Jasenovac, Lulu.com, 2019., s. 160.

1148 Miletić 1, dok. br. 116.
1149 Miletić 3, dok. br. 231.
1150 https://archive.is/oNDPL
1151 Miletić 1, dok. br. 232.
 Prema Đurkovićevu svjedočanstvu pred srbijanskim Komesarijatom
za izbjeglice i preseljenike u Beogradu upravitelj lančare je 1942. godine bio
jedan drugi Ante prezimenom Kojić. Još nešto glede navodnog zastavnika
Ante Modrića. U evidenciji zubne ambulante iz logora Stara Gradiška za
razdoblje od 22. lipnja do 23. srpnja 1943. godine nalazi se ustaški vojničar
Petar Modrić.1152 Otac gore spomenutoga Ante Modrića iz komunističkog
popisa žrtava rata se također zove Petar.1153 S obzirom na sve navedeno nije
jasno ima li uopće čvrstih dokaza da je u Jasenovcu bio neki zastavnik Ante
Modrić ili je to samo još jedna od ratnih i poratnih propagandnih izmišljoti­
na. Po djelima koja mu se pripisuju i po ustašama koji su u tim djelima sudje­
lovali, vrlo su male razlike između Modrića i mitskog Muje. U stvari moglo
bi se raditi i o jednome, ali upitno je radi li se uopće o stvarnoj osobi. U ovim
slučajevima su ime, prezime, mjesto rođenja, čin pa i logor u kojem su bili
vrlo promjenjiva kategorija.
Još nešto o stvaranju kulture lažnog sjećanja. Gore spomenuta svjedo­
kinja Olga Prpić je u svom iskazu pred srbijanskim Komesarijatom rekla da
su leševe umrlih ustaše zakopavali na polju zvanom Limani. Prema mrežnoj
stranici Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac na Limanima
blizu nekadašnje logorske ograde nalazi se sedam masovnih grobnica.1154
Međutim, na tom području logora Jasenovac na lijevoj obali Save oko 700
metara od današnjeg spomenika što odgovara udaljenosti do sjeveroistoč­
nog i istočnog dijela nekadašnje logorske ograde u iskapanjima su nađena
sveukupno četiri leša.1155 Sedam masovnih grobnica za četiri leša - jadni gro­
bari i još jadniji mitomani. Za očekivati je skori povratak u opticaj mitske
drobilice kostiju.

Bozo Schwarz
Božo Schwarz (Švarc) rođen je u Zagrebu 1920. godine, otac mu je bio
Ferdo,1156 odnosno Ferdinand.1157 Taj predratni član komunističke mladeži
bio je uhićen krajem svibnja 1941. godine i upućen u logor Danicu u Ko­

1152 Miletić 3, dok. br. 154.

1153 https://archive.is/oNDPL
1154 https://web.archive.Org/web/20201011174847/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=5966
1155 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću? (1), s. 35.
1156 Romano, s. 497.
1157 https://web.archive.org/web/20180808150728/https://zbl.lzmk.hr/?p=2543
privnici, zatim u Gospić pa u Jadovno na Velebitu. Da ponovno naglasimo:
u jugokomunističkoj i srpskoj historiografiji Jadovno je masovno stratište i
jedina svrha dovođenja nekoga na to mjesto bilo je ubijanje. Međutim, Božo
Schwarz nije ubijen u Jadovnom, već je nakon internacije na toj lokaciji kra­
jem kolovoza upućen u „Jasenovac", odnosno tada su postojali mali logori
Bročice kod Novske i Krapje desetak kilometara uzvodno Savom od Jase­
novca.
U prosincu 1941. godine prebačen je u logor Stara Gradiška, a zatim u
selo Obradovce kod Feričanaca. U Feričancima se nalazilo poljoprivredno
dobro gdje su radili internirci. Iz Obradovaca je pobjegao u tzv. partizane
sredinom rujna 1942. godine. U komunističkoj paravojsci dogurao je do ko­
mesara u srpskoj brigadi KNOJ-a sa činom bojnika, odnosno prema srpskoj
i komunističkoj terminologiji bio je major. O KNOJ-u, odnosno komunistič­
kim eskadronima smrti koji su ekvivalent sovjetskog NKVD-a bit će više
riječi u nastavku poglavlja. Svare je do 1980. godine bio pripadnik vojske
komunističkog diktatora J. B. Tita iz koje je izašao u činu pukovnika. Na
zadnjem radnom mjesto bio je načelnik arhiva „Vojnoistorijskog instituta" u
Beogradu. Znači bio je na radnom mjestu na kojem je mogao i morao znati
da se nalazi na popisu jasenovačkih žrtava. Naime, Božo Schwarz (1920., Za­
greb, Ferdinand) je prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijen od ustaša
1942. godine u logoru Jasenovac.
Kako piše na mrežnim stranicama JUSP-a Jasenovac, oni pri izradi svog
poimeničnog popisa koriste „više stotina izvora" i to „kritičkim preispitivanjem
podataka za svaku žrtvu ponaosob" .n58 Ako djelatnike JUSP-a Jasenovac shva­
timo ozbiljno, to znači da lažu svi oni koji tvrde da je Božo Schwarz umro u
Beogradu 2007. godine.
Još neke detalje o lažnoj jasenovačkoj žrtvi Boži Schwarzu možemo sa­
znati uvidom u Židovski biografski leksikon, ali ako pogledamo životopis
Aleksandra Blivajsa, odnosno Šaše Bliihweissa.1159 Taj predratni športaš je
imao zanimljiv ratni i poratni život. Uhićen je u svibnju 1941. godine pa pu­
šten, zatim je u lipnju upućen u Gospić pa u Jadovno. Iz Jadovnog ga je uz
još desetoricu Židova izvukao školski kolega ustaški poručnik Janko (Ivica)
Mihalović. U Gospiću je Bliihweiss čistio ulice i pritom ga je sreo Juraj (Juco)
Rukavina, ustaški pukovnik i prijatelj njegova oca koji ga je prebacio u Za­
greb i to zajedno s Božom Schwarzom.

1158 https://web.archive.Org/web/20201031233258/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6284
1159 https://web.archive.Org/web/20180808144848/https://zbl.lzmk.hr/?p=2470
 Ovdje je zanimljivo nekoliko detalja. Prvo, ako ste komunist, odnosno
smrtni neprijatelj hrvatske države i još k tomu Židov za koje navodno ustaše
imaju genocidni plan, dovoljno je da ste išli u školu s nižim ustaškim časni­
kom pa više nije važno što ste neprijatelj države i objekt genocidnog plana.
Drugo, ako vaš otac također poznaje kojeg ustašu, po mogućnosti s višim
činom od vašeg školskog kolege, bit ćete ne samo spašeni sa stratišta, već i
pušteni iz logora. I to ne samo vi, već i vaši prijatelji. Čini se da s tim genocid­
nim planom nešto nije bilo u redu. Treće, na osnovi Bliihweissova životopisa
možemo zaključiti da je Schwarzov životopis profiltriran i maknuti su za
karijeru nezgodni dijelovi o tomu kako ga je spasio sam Juco Rukavina.
No, vratimo se natrag na Bliihweissov životopis. On je nakon povratka
u Zagreb uhićen zbog krijumčarenja pa je jedno vrijeme proveo u zatvoru, a
potom je zatražio talijansko državljanstvo po ocu. Nakon toga je bio odve­
den u Hrvatsko primorje gdje su ga Talijani internirali u logoru u Kraljevici
pa potom na Rabu. Nakon kapitulacije Italije otišao je u tzv. partizane i po­
stao poručnik. Ne znamo kakva je bila sudbina poručnika Mihalovića, ali pu­
kovnik Rukavina je ubijen nakon rata od komunista i nije bilo partizanskog
majora ili poručnika koji bi ga pokušao spasiti.

Knojevi iz Jasenovca
Ante Benčević je jedan od četvero djece trgovca i veleposjednika Kolo-
mana Benčevića iz Slavonskog Broda. Ante je već kao dječak bio sklon pisa­
nju pa je tako između ostalog napisao i romantičnu priču Kad krvca vri.1160
Ante Benčević je nakon rata bio 68 dana zatvoren od Titovih „antifašista",
zatim je osuđen na 3 godine zatvora, ali je nakon 3 mjeseca pušten i određen
mu je kućni pritvor. Poštedjeli su mu život, ali ne i imovinu koja je i bila nje­
gov magnum crimen. Benčevićima je ubrzo nakon rata oduzet veći dio imovi­
ne, a za ostatak su se komunisti pobrinuli 1960. godine.1161
U arhivu brodske obitelji Brlić nalazi se jedno pismo Ante Benčevića, ali
ne s romantičnom, već s vrlo sumornom tematikom.1162 Pismo je napisano
24. prosinca 1945. godine na prvi Badnjak krvave Titove diktature. Počinje
sasvim uobičajeno i bezazleno „Draga moja mamice i dječice!" Međutim, po­
vod pismu nisu Božične čestitke i pozdravi, već zlokobni poziv na sudsku

1160 https://archive.is/6STfP
1161 https://archive.is/6STfP
1162 Ovom prilikom zahvaljujemo se vlasniku arhiva obitelji Brlić, gospodinu Theodoru de
Canziani Jakišiću iz Rijeke, što nam je za potrebe ovog teksta dopustio korištenje pisma Ante
Benčevića.
raspravu. Iz pisma se suprotno apologetima bravara maršala može nazrije­
ti zloćudnost Titova jugokomunističkog režima. Titovim „anitfašistima" je
bilo dovoljno da ste u životu stekli neki imetak pa da vam ga oduzmu. Život
ili imetak svejedno, sve ,,u ime naroda". U pismu nevin čovjek se nada: „Mi­
slim da u logor ne ću, nego možda na prisilan rad u slobodi, jer to je sada u modi".
U nehotičnoj rimi saznajemo da je u komunističkoj Jugoslaviji u „modi" bio
prisilan rad. Vjerojatno već poučen drugim epilozima kafkijanskih procesa
na komunističkim sudovima, Benčević je tražio i od nekolicine ljudi dobio
pismene potvrde da im je u ratu spasio život.
U prilogu Benčevićevog pisma navedena je i potvrda koju potpisuje Mi­
lan Hirschl. Iz te potvrde možemo saznati da je Ante Benčević spasio život
Milanu Hirschlu, njegovu sinu Mirku i unuku Ervinu Friedmannu. Sva tro­
jica su bili u logoru Jasenovac, ali su pušteni. Prema I. Vukiću Milan i Mirko
Hirschl su pušteni iz logora zaslugom Dinka Šakića i generala Vjekoslava
Luburića.1163 Luburić i Sakić su bili zapovjednici sabirnog i radnog logora
u Jasenovcu i prijatelji Ivana Heinricha, rođaka Hirschlovih. Posredstvom
Ante Benčevića Milan Hirschl je našao utočište u franjevačkoj bogosloviji u
Sarajevu, a njegov unuk Ervin Friedmann „... i ako poznat kao Židov i komuni­
sta ..." primljen je u franjevački đački konvikt u Visokom.
Milan Hirschl i njegov sin Mirko dobili su preko tadašnjeg šefa ustaške
policije dr. Vineka dvije krivotvorene putovnice. Milan Hirschl na ime Mar­
ko Žalac, a njegov sin Mirko Hirschl na ime Mirko Jagić. Iz potvrde saznaje­
mo da je Mirko Hirschl kasnije ponovo uhićen od ustaša i likvidiran, ali ne
navodi se mjesto i godina smrti.
Unuk Ervin Friedmann je u vrijeme pisanja pisma, znači oko Božića
1945. godine, bio pripadnik I. brigade, 7. čete KNOJ-a stacioniran u Beogra­
du. KNOJ, tj. Korpus Narodne O(d)brane Jugoslavije bio je između ostaloga
zadužen za akcije čišćenja „oslobođene teritorije" od „špijuna" i „petokolo-
naša". Ukratko, radilo se o Titovim eskadronima smrti za likvidaciju nepo­
ćudnih koji su haračili od Bleiburga pa preko Maribora, Kočevskog Roga,
Hude Jame, Macelja, Jazovke, šume Biljeg, obronaka Medvednice i dalje pre­
ko tisuća ostalih stratišta, a sudeći prema izvješću CIA-e i do poslijeratnog
Jasenovca. Sasvim prigodno svojoj povjesnoj ulozi KNOJ u Hrvatskoj je for­
miran u selu Crna Vlast.1164 Crveni diktator J. B. Tito je KNOJ rasformirao
1953. godine, a njegovu ulogu kasnije su preuzeli jednako zloglasni Udba i
KOS.

1163 Vukić, Dinko Šakić pred hrvatskim sudom (4), s. 30.-33.

1164 https://archive.is/HVuJi
Knojevci na popisu
Kakve sad to sve ima veze s ratnim Jasenovcem? Pa recimo na mrežnom
jasenovačkom popisu nalazi se Ervin Friedmann, Židov, rođen 1935. godine
iz Ivanić Grada, otac Milan, stradao u Jasenovcu 1941. godine. Jedini izvor
podataka je knjiga udbaša Lukića. Ime oca u ovom slučaju identično je ime­
nu djeda knojevca Ervina Friedmanna. Prema digitalnoj inačici jugokomuni-
stičkog popisa žrtava iz 1964. godine (L64) Ervin Fridman s istim podatcima
o nacionalnosti, godini i mjestu rođenja te s istim imenom oca stradao je u
Jasenovcu 15. lipnja 1941. godine, znači mjesecima prije nego što je taj logor
uopće počeo s radom.
U digitalnom arhivu Yad Vashema nalaze se dva za ovaj slučaj zani­
mljiva zapisa. Oba su iz Spiska žrtava rata, odnosno iz srbijanske inačice ko­
munističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog rata koja je objavljena u jeku
srpske agresije na Hrvatsku. U prvom zapisu navodi se Ervin Fridman istih
podataka kao i navodna žrtva s mrežnog jasenovačkog popisa stradala 1941.
godine, a u drugom zapisu navodi se nešto stariji Ervin Fridman, rođen u
Koprivnici okrugle 1930. godine, otac Jozef, stradao u Križevcima u listopa­
du iste 1941. godine kao i imenjak. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema
svjedočanstava rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija koji bi potvrdili
te navode iz jugokomunističkih i srpskih izvora.
U mrežnom jasenovačkom popisu nema žrtve imenom i prezimenom
Milan Hirschl, već samo jedan Milan Hirsch, ali navodno rođen 1924. godine
u Zagrebu. Ime oca Izrael* je od samih autora popisa označeno kao nepouz­
dano, a prema napomenama nepouzdana je i godina rođenja jer se navode
dvije alternative 1927. i 1930. godina. Alternativno očevo ime nije navedeno
u napomenama, ali tamo se u nejasnom kontekstu navodi „Hiršl", podatak
iz knjige udbaša Lukića. To znači da je i prezime dvojbeno. Ne treba poseb­
no naglašavati da u digitalnom arhivu Yad Vashema nema iskaza rodbine,
prijatelja ili židovskih organizacija koji bi potvrdili podatke iz mrežnog jase­
novačkog popisa.
Ovakvi podatci obično su indikator da se radi o konstruktu, tj. korište­
njem identifikacijskih podataka stvarne osobe kreira se lažna životna sudbi­
na. Koincidentno u arhivu Yad Vashema se može naći zapis o jednom dru­
gom Milanu rođenom 1924. godine u Zagrebu, ali s prezimenom Mirjević
Friedman, koji je za vrijeme rata bio u talijanskom logoru u Kraljevici. On je
jedini djelomično sličan po imenu, mjestu i godini rođenja.
U digitalnom arhivu Yad Vashema ima nekoliko zapisa o muškarcima
imenom i prezimenom Milan Hirschl, a osim trojice iz nekadašnje Cehoslo-
vačke koji osim sličnosti osobnih podataka nemaju veze s Nezavisnom Drža­
vom Hrvatskom ima i nekoliko zapisa o osobama povezanima s Hrvatskom.
Nekoliko svjedočanstava rodbine odnosi se na Milana Hirschla, liječnika koji
je u Bosni umro od tifusa, a dva zapisa na Milana Hirschla iz Zagreba, rođe­
nog 1888. godine u Zaprešiću koji je za vrijeme rata bio u talijanskom logoru
u Kraljevici. On je prema srbijanskom Spisku žrtava rata stradao u neimeno­
vanom logoru 1945. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema za ovaj slučaj
zanimljiv je Milan Hirsi rođen 17. veljače 1881. godine u Zagrebu koji je za
vrijeme rata živio u Ivanić Gradu. Zabilježen je na popisu Zidova iz Ivanić
Grada koji su 15. listopada 1942. godine prešli na kršćanstvo. To je najvjero­
jatnije Milan Hirschl iz pisma Ante Benčevića.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Mirko Hirschl rođen 1906.
godine u Kloštar Ivaniću, otac Milan, stradao u Jasenovcu 1944. godine. U
digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi se zapis s istovjetnim podatcima ko­
jima je izvor Spisak žrtava rata, srbijanska inačica komunističkog popisa iz
1964. godine. To je samo ponavljanje podataka iz jednog izvora upitne pouz­
danosti. Međutim, u digitalnom arhivu Yad Vashema mogu se naći za ovaj
slučaj dva zanimljiva zapisa iz drugih izvora. Primjerice, ima jedan zapis o
Mirku Hirslu rođenom 17. veljače 1906. godine u Kloštar Ivaniću. Njegovo
ime nalazi se na popisu Zidova iz Ivanić Grada koji su 15. listopada 1942.
prešli na kršćanstvo. Prema nadnevku prelaska na kršćanstvo i podudarno­
sti lokacije možemo zaključiti da se radi o sinu Milana Hirschla iz Benčeviće-
va pisma. Drugi zanimljivi zapis je o Mirku Hirshlu, rođenom 1907. godine
u Glini, živio u Zagrebu, otac Žiga, ubijen 1945. godine u neimenovanom lo­
goru. To je zapis prema podatcima iz srbijanskog Spiska žrtava rata. U ovom
potonjem slučaju nema potvrde u iskazima rodbine, prijatelja ili židovskih
organizacija da se radi o stvarnoj žrtvi ili o stvarnoj osobi, a ne o propagand­
nom konstruktu.
Jedini Mirko Hirschl za kojeg u digitalnom arhivu Yad Vashema postoji
svjedočanstvo rodbine, prijatelja ili židovskih organizacija da je stradao u
Drugomu svjetskom ratu je Mirko Hirsl/Hirsel rođen 1867. godine u Ivaniću,
Wolozhyn, Poljska.1165 Živio je u Zagrebu, otac Mavro, majka Josipa, supru­
ga Frederika Benedik i on je prema iskazu poznanice Vere Strassberg ubijen
1941. godine bez navođenja okolnosti i mjesta smrti.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se i Marko Hirsch, bez nave­
denog imena oca, rođen 1892. godine u Slavonskom Brodu, Židov, stradao
u Jasenovcu 1942. godine. Izvori su knjiga M. Svob i jedan uradak iz doba
komunističke diktature s temom tzv. narodno-oslobodilačke borbe i socijali­
stičke revolucije u Slavonskom Brodu. U digitalnom arhivu Yad Vashema je

1165 U skeniranom obrascu piše Ivanić Grad.

zapis iz srbijanskog Spiska žrtava rata o Marku Hirschu, ime oca nepoznato
kao i u mrežnom jasenovačkom popisu, ali nepoznata je i godina rođenja.
Mjesto rođenja je isto Slavonski Brod, ali nije ubijen 1942., već 1945. godi­
ne i ne navodi se Jasenovac, već neimenovani logor. U digitalnom arhivu
Yad Vashema je i Mirko Hirsl, rođen 1893. godine, znači po podatcima vrlo
sličan Marku Hirschu. Izvor podataka je srbijanski Spisak žrtava rata. Među­
tim, navodno se radi o žrtvi iz Subotice u Srbiji stradaloj iste 1944. godine
kao navodno i Mirko Hirschl (1906.) s jasenovačkog popisa. Ovakva sličnost
različitih žrtava najvjerojatnije nije samo slučajnost jer svi podatci dolaze iz
istog izvora - različitih inačica komunističkog popisa iz 1964. godine, prem­
da se na temelju navedenih primjera može vidjeti da se podatcima naveliko
manipuliralo tijekom vremena.

TitokraCIA u Jasenovcu
Poznati američki odvjetnik hrvatskoga podrijetla Luka Mišetić je 10.
svibnja 2018. godine protvitao jedan CIA-in dokument kojim je „zakucao"
jednog od glavnih jasenovačkih sveznadara pokazujući koliko mu je krhko
znanje. Prema izvješću CIA-e od 20. lipnja 1951. godine o konclogorima u
komunističkoj Jugoslaviji pod stavkom 7. navodi se logor Jasenovac u ko­
jem je 3.000 zatočenika. Pod stavkom 11. specificira se da je broj zatvorenika
u Titovim zatvorima oko 85.000, a broj logoraša u Titovim logorima u tzv.
„dobrovoljnim radnim brigadama" od 100.000 do 150.000.1166 Zanimljive su
nevjerojatne podudarnosti tih podataka s trenutnom inačicom jasenovačkog
mita o ustaškom logoru smrti.
Komunistički svjedoci nakon Drugoga svjetskog rata najčešće navode
broj od 3.000 logoraša u Jasenovcu, premda se na nacrtu iz 1946. može vidjeti
samo šest stambenih baraka za logoraše i dvije zgrade ženskog logora.1167
Prema izvješću njemačkog poslanstva koje je bilo u međunarodnoj komisi­
ji koja je posjetila logor Jasenovac u veljači 1942. godine navodi se: „Brojno
stanje logora je trenutno oko 1.000 ljudi, od toga su otprilike 75% Zidovi."1168 To
znači da je u Jasenovcu bilo otprilike 750 Židova.

1166 https://web.archive.org/web/20170217091037/https://www.cia.gov/library/readingroom/
docs/CONCENTRATION%20CAMPS%20PERSECUTION%200F%20JEWS%20%20(DI%20
SEARCH)_0010.pdf
1167 Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača, Zlo­
čini u logoru Jasenovac, Zagreb. 1946. https://web.archive.org/web/20190905130421/http://
www.krajinaforce.com/dokumenti/zlocini_u_logoru_jasenovac.html
1168 Miletić 1, dok. br. 66. Izvod iz izvješća njemačkog poslanstva u Zagrebu od veljače 1942.
o stanju u logoru Jasenovac.
 Prema procjenama Odbora preko kojeg su sve židovske bogoštovne op­
ćine pomagale židovskim logorašima u Jasenovcu za 1942. godinu bilo im je
potrebno od 1,2 do 2,8 milijuna kuna, a kako je za svakog internirca dnev­
no bilo potrebno 10 kuna, može se izračunati koliko je te godine moglo biti
Zidova u logoru Jasenovac.1169 To znači da je prema procjenama židovskog
Odbora u Jasenovcu 1942. godine bilo za očekivati od 329 do najviše 767
Zidova, a to u potpunosti odgovara broju koji navodi njemačko poslanstvo
nakon posjeta Jasenovcu početkom iste godine.
Iz izvješća izaslanstva Međunarodnog crvenog križa koje je u sklopu
međunarodne komisije sredinom srpnja 1944. bilo u posjetu logor Jasenovac,
može se približno izračunati brojno stanje logoraša. Primjerice, u izvješću se
navodi 6 baraka s po stotinu zatočenika svaka, zatim 120 logoraša u kožari
u mjestu Jasenovac i 180 logorašica. Sveukupno to je 900 pa ako se još ura­
čunaju liječnici, projektanti i ostalo prateće osoblje koje je možda spavalo na
drugim mjestima u logoru, to je oko 1.000 logoraša 1944. godine.1170 Nisu
uračunati eventualni logoraši smješteni u selu Uštici i na ekonomijama u
Jablancu i Mlaki. Znači da je broj logoraša bio približno jednak 1942. i 1944.
godine.
Srpski podatci iz tog vremena također ne odudaraju pa tako Vojislav
Prnjatović iz Sarajeva, koji je pušten iz logora neposredno nakon posjeta me­
đunarodne komisije 1942. godine, spominje da je do 6. siječnja 1942. bilo oko
1.100 zatočenika.1171 Usput za informaciju Vojo Prnjatović iz Sarajeva se na­
lazi na mrežnom jasenovačkom popisu.
Krajem 1942. godine komunisti u brošuri propagandnog odjela za lo­
gor Jasenovac navode da je u vrijeme dolaska međunarodne komisije bilo
oko 1.500 zatočenika.1172 Tek kasnije kod komunističkih svjedoka dolazi do
resetiranja memorije na novi broj od 3.000 logoraša vjerojatno u skladu s
poslijeratnim stanjem.
Prema izvješćima dvije međunarodne komisije Crvenog križa iz 1942.
i 1944. godine može se zaključiti da je u Jasenovcu uključivši i kožaru smje­
štenu izvan logora bilo oko 1.000 logoraša i logorašica, po Srbima otprilike
isto, a po komunističkim propagandistima 1.500. Znači sudeći prema doku­

1169 Kevo, s. 489.

1170 Mrkoci & Horvat, prilog J. Schmidlin, Izvještaj o Pregledu logora Jasenovca, Stare Gradiš­
ke i Gredjani Salaša, 2. 8. 1942.
1171 Miletić 3, dok. br. 44.
1172 Miletić 1, dok. br. 232, Brošura "Jasenovački logor" u izdanju propagandnog odjela AV-
NOJ-a od kraja 1942. godine u tekstu "Međunarodna komisija" u jasenovačkom logoru.
mentima iz arhiva jedne od najmoćnijih špijunskih službi na svijetu, Titov
poratni Jasenovac ne samo što je postojao i trajao znatno duže od ratnog,
već je prema podatcima udruženih revizionista iz CIA-e, židovskog Odbo­
ra, srbijanskog Komesarijata, njemačkog vojnog poslanstva i neresetiranih
partizanskih propagandista vjerojatno bio dva do tri puta veći od ustaškog.
Druga zanimljiva podudarnost odnosi se na broj zatvorenika u Titovim
zatvorima (85.000), odnosno na broj logoraša u Titovim logorima (100.000 do
150.000). To je podudarno s brojem žrtava iz rezervnog jasenovačkog mita
od 80.000 do 100.000 ubijenih, tj. s brojem od oko 83.800 žrtava koliko ih je
trenutno na mrežnom jasenovačkom popisu. Čini se da sveznajući propaga­
tori jasenovačkog mita ipak ne znaju baš puno o stvarnoj povijesti Jasenovca.
Sto nakon objave CIA-inog dokumenta preostaje idolopoklonicima J. Б. Tita
i jasenovačkog mita? Možda bi neki mogli napisati zbornik radova u kojemu
će se obrušiti na revizionizam CIA-e, nestručnost osoblja, nevjerodostojnost
dokumenata i nepouzdanost izvora.
Ako neke stvari iz povijesti razni sveznalice ni danas ne znaju, zna re-
vizionistička CIA i to još od 1951. godine. O Jasenovcu se (skoro) sve zna, ali
istina još zbog (k)nojevskog držanja glave u pijesku nije u potpunosti izaš­
la na svjetlo dana. Prema navedenim podatcima može se zaključiti da na
mrežnom jasenovačkom popisu osim uobičajenih lažnjaka ima i knojevaca, tj.
pripadnika Titovih eskadrona smrti, premda je veća vjerojatnost da nisu bili
ubijeni za vrijeme Drugoga svjetskog rata u Jasenovcu, već da su na istom
mjestu ubijali nakon rata. Zato treba izvući glave iz pijeska i uzeti lopate u
ruke.

Smrtovnice iz Auschwitza
Vojska Sovjetskog Saveza tzv. Crvena armija oslobodila je njemački
koncentracijski logor Auschwitz 27. siječnja 1945. godine.1173 Tamo je između
ostalog pronađeno i preko 60.000 smrtovnica koje su za pojedine zatvore­
nike izdali liječnici u logoru i koje su kasnije otpremljene u Sovjetski Savez
da bi postale dostupne tek 1989. godine. Danas su dostupne i u digitalnom
obliku.1174 U tim digitalnim podacima se za pojedine osobe navodi ime, pre­
zime, datum rođenja i smrti, mjesto rođenja i prebivališta te vjeroispovijest.
Zanimljivo je da su prema tim osmrtnicama više od polovice žrtava iz Aus­
chwitza bili katolici.

1173 http://web.archive.org/web/20210313225130/https://en.wikipedia.org/wiki/Auschwitz_
concentration_camp
1174 https://web.archive.Org/web/20180128070213/http://cleveland.indymedia.org/
news/2007/03/24627_commentphp
 Danas je do tih podataka moguće doći na mrežnoj stranici Cleveland.in-
dymedia.org,1175 na njezinim arhiviranim inačicama1176 i na mrežnoj stranici
www.myheritage.com.hr.1177 O tim je smrtovnicama već pisano u nekoliko
članaka u Hrvatskom tjedniku budući da one spominju mnoge osobe koje se
nalaze i na mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac. Znači time je
bilo jasno pokazano da su se žrtve njemačkog logora Auschwitz lažno pripi­
sivale Hrvatima, a zahvaljujući crvenoarmejcima barem neke od tih laži je bilo
moguće srušiti.
Međutim, iako je od objave tih tekstova prošlo već nekoliko godina, žr­
tve iz Auschwitza se i dalje nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu. Što­
više i dalje se nastavlja s istom praksom pa je tako početkom veljače 2020.
godine na izložbi o hrvatskim žrtvama iz Auschwitza otkriveno da se još
neki od stradalih u tom logoru nalaze na mrežnom jasenovačkom popisu.1178
Uz infantilna opravdanja odgovorni iz JUSP-a Jasenovac ne žele maknuti
niti te lažne žrtve s popisa. Tako se nastavlja praksa JUSP-a Jasenovac da se i
dalje Hrvatima pripisuje tuđe zločine. Zbog toga je napravljena nešto dublja
analiza pa su tako pronađene i nove dosad neobjavljene lažne jasenovačke
žrtve. Opet su korištene osmrtnice iz Auschwitza, ali se sada računalno ko­
ristilo više informacija o razlikama pisanja istih imena i prezimena nego u
prethodnoj analizi. Složenijim kodom se otkrilo još nekoliko novih lažnih
jasenovačkih žrtava koje u stvari predstavljaju ljude stradale u Auschwitzu.
Na podacima o osmrtnicama iz Auschwitza nema imena oca koje bi se
moglo uspoređivati s onim u mrežnom jasenovačkom popisu. Međutim,
zbog prethodnih iskustava s lažnim jasenovačkim žrtvama iz Auschwitza te­
meljenih na drugim izvorima, to ne bi trebao biti nikakav poseban problem
jer su podudarni svi ostali identifikacijski podatci. Osim toga treba spome­
nuti da i mrežni jasenovački popis u mnogo slučajeva jednostavno ne navodi
ime oca. To je primjerice vrlo čest slučaj kad su izvor podataka za mrežni
jasenovački popis srbijanske „popisnice istine" (AOISV).

1175 http://cleveland.indymedia.org/news/2007/03/24627_comment.php
1176 https://web.archive.Org/web/20180128070213/http://cleveland.indymedia.org/
news/2007/03/24627_comment.php
1177 https://www.myheritage.com.hr/research/collection-10460/auschwitz-death-certifica-
tes-1941-1943
1178 https://web.archive.org/web/20200215141955/https://narod.hr/hrvatska/igor-vukic-plen-
kovic-otvorio-izlozbu-o-zrtvama-auschwitza-od-kojih-se-neke-istodobno-nalaze-i-na-popi-
su-zrtava-jasenovca
 Ako se na oba popisa1179 uzmu u obzir podudaranja u imenu, prezi­
menu, godini rođenja te mjestu rođenja ili prebivališta, onda se može reći
da dodatne grješke na mrežnom jasenovačkom popisu predstavljaju Samuel
Altarac, Fritz Bauml, David Celermajer, Srećko Donner, Heskel Goldenberg,
Samuel Heršković, Jakob Kalderon, Kalmi Kabiljo, Gustav Kohn, Marko
Lobi, Aron Silber, Hana Stern, Morie Stern, Natan Stern, Rezinka Stern, Slav­
ko Stern, Duro Stark i Rozika Trinki.
Zanimljivo je da je o Fritzu Baumelu već pisano i na drugom mjestu bu­
dući da je on jedna od onih osoba koje su naknadno dodane na mrežni jase-
novački popis tek nakon lipnja 2015. godine premda od 1956. godine postoji
svjedočanstvo da je stradao u Auschwitzu. To svjedočanstvo je dostupno u
Yad Vashemu.
Osim ovih spomenutih i očitih podudaranja, postoje još neka kod kojih
se poneki podaci ne slažu posve. Primjerice, postoje zapisi na oba popisa
kod kojih se ne slaže godina rođenja, ali kao što je već mnogo puta pokazano
u drugim tekstovima u knjizi, godina rođenja na mrežnom jasenovačkom
popisu nije pouzdan podatak što i sami administratori često indirektno pri­
znaju. Ako se dakle gledaju podudaranja u imenu, prezimenu i mjestu rođe­
nja ili prebivališta, ali različite godine rođenja, na oba popisa se nalaze i ove
osobe: Zora Angelus (1922. i 1921.), Rajko Brandajs1180 (1933. i 1926.), Leo
Havas (1886. i 1887.), Jovan Ilić (1903. i 1900.), Slavko Klein (1892. i 1901.), Fi­
lip Rosendorn (1902. i 1909.), Leo Schdn (1897. i 1900.), Milan Schwarz (1919.
i 1905.), Milan Steiner (1923. i 1925.), Lazar Stern (1911. i 1899.), Simon Wa-
moscher (1893. i 1897.) i Mirko Weiner (1914. i 1918.).
Kod nekih osoba na mrežnom jasenovačkom popisu nije poznato mje­
sto rođenja, ali zbog izvora podataka te manjih odstupanja u godinama ro­
đenja ima smisla vjerovati da se radi o istim osobama i to su u konkretnim
slučajevima Marko Ivošević (1915. i 1914.) i Dragica Pollak (1920. i 1921.).
Kod ostalih podudaranja se radi o individualnim posebnostima. Primjerice,
na oba popisa se nalazi Hinko Urman za kojeg se na mrežnom jasenovačkom
popisu navodi da je rođen u Vukovaru bez da se navodi godina rođenja. U
smrtovnici iz Auschwitza se osim da je prebivao u Vukovaru još navodi i to
da je rođen 1916. godine. Prema digitalnom arhivu Yad Vashema za vrijeme
rata živio je u Vukovaru, ali rođen je u Stanislawowu u Poljskoj koji je nakon

1179 Smrtovnice iz Auschwitza i Poimenični popis žrtava KL Jasenovac (mrežni jasenovački

popis) JUSP-a Jasenovac.
1180 Za sve navedene s razlikom u godini rođenja većom od ±5 postoje i drugi izvori koji po­
tvrđuju da su stradali u Auschwitzu.
okupacije od strane Sovjetskog Saveza 1939. godine anektiran i danas se na­
lazi u zapadnoj Ukrajini pod nazivom Ivano-Frankivsk.
Nadalje, na mrežnom popisu se nalazi Ilija Filipović rođen 1905. godine
u Donjim Andrijevcima. I među smrtovnicama iz Auschwitza postoji jedna
za Iliju Filipovića rođenog 1905. godine, ali u susjednoj Velikoj Kopanici.
Kao potencijalnu pogrješku valja spomenuti i Rozu Demajo koja je prema
mrežnom jasenovačkom popisu rođena 1914. godine u Dubrovniku. Otac joj
se zvao Moric, ona je prema srbijanskom Spisku žrtava rata živjela u Sarajevu.
Naime, u smrtovnicama iz Auschwitza se spominje jedna Roza Demajo rođe­
na 1915. godine u Mostaru, a otac joj se zvao Moric. Za vrijeme rata je živjela
u Sarajevu. Roza Demajo je prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijena
1941. godine. Međutim, prema srbijanskom Spisku žrtava rata1181 to je bilo u
travnju 1941. godine, odnosno mjesecima prije uspostave radnog i sabirnog
logora Jasenovac.
Josef Štepanek je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođen 1910. go­
dine u Međuriću, a prema smrtovnici iz Auschwitza 1912. godine u Slatini.
U napomenama jasenovačkog popisa navodi se ime Josip, ali i prezimena
Stjepanjek i Stjepanek, nisu sigurni ni što je bio po nacionalnosti pa ne čudi
da ne znaju ni mjesto rođenja. To je čest slučaj s jasenovačkim popisom - ne
znaju tko je, ali znaju da je stradao u Jasenovcu.
Osim jednostavnih slučajeva podudaranja imena i ostalih podataka, evo
i nekoliko primjera nešto složenijih slučajeva podudaranja imena koja uklju­
čuju i iste inačice ovisne o jeziku jer time se lako može doći do dodatnih oči­
to lažnih jasenovačkih žrtvi. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Henrih
Funk rođen po ocu Jakobu u Iloku 1900. godine navodno je ubijen od ustaša
u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Heinrich Funk
rođen u Iloku 14. ožujka 1900. godine preminuo u Auschwitzu 9. rujna 1942.
godine. U mrežnom jasenovačkom popisu su 22 navodne žrtve prezimena
Funk iz Iloka. Uz gore navedenog Henriha još se kod Davida (1905.) i Fride
(1913.) navodi isto ime oca. Po istoj logici ako je Henrih Funk bio deportiran
u logor izvan Nezavisne Države Hrvatske, velika je vjerojatnost da je tako
bilo i s ostalima, a svakako s njegovim rođacima. U digitalnom arhivu Yad
Vashema nema potvrde rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije o
ovim navodnim žrtvama iz logora Jasenovac.
Josip Weber rođen po ocu Samuelu u Iloku 1922. godine navodno je
ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj
je Josef Weber rođen 7. siječnja 1922. godine u Iloku također preminuo u

1181 https://archive.ph/NOzq6
Auschwitzu 17. rujna 1942. godine. Potvrda tog podatka nalazi se u digital­
nom arhivu Yad Vashema. Osim Josipa u mrežnom jasenovačkom popisu je
još šestero Webera navodnih žrtava iz Iloka kojima se otac zove Samuel. To
su Blumi, Ester, Herman, Lea, Marko i Mikša. Uz to na popisu su i Fanika
Weber (1899.) i pretpostavljeni pater familias Samuel Weber (1892.). Po istom
principu kao i u slučaju Funk ako je Josip Weber deportiran u Auschwitz,
logično je pretpostaviti da je to bio slučaj bar s dijelom, ako ne i sa svim čla­
novima iločke obitelji Samuela Webera.
Josip Neuschloss rođen u Iloku 1903. godine je prema mrežnom jase­
novačkom popisu navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali
u osmrtnicama iz Auschwitza se spominje Josef Neuschloss rođen 3. lipnja
1903. godine kojem je prebivalište bilo Ilok i koji je umro 18. rujna 1942. go­
dine u Auschwitzu, znači očito nije ubijen u Jasenovcu.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se osmero Neuschlossa iz Ilo­
ka. Uz Josipa i Margitu još i šestero djece kojima se otac zove Josip. To su
Alica (1929.), Gabriel (1931.), Joakim (1934.*), Johana (1936.), Lea (1932.) i
Marijana (1941.). U napomenama se prema „popisnicama istine" (AOISV) u
srbijanskom stilu pisanja navodi prezime Majšlos. Istovremeno se na mrež­
nom jasenovačkom popisu nalaze i njihovi dvojnici Atica (1929.), Gabriel
(1931.), Joakim (1934), Johana (1936.), Lea (1932.) i Marijana (1941.) Mays-
chloss. I kod njih se u napomenama navodi srpska inačica Majšlos. U nedo­
statku stvarnih žrtava i ovako se može uvećati popis. O ovom slučaju je već
pisano u knjizi.
Ilok je općenito poseban slučaj jer je na mrežnom jasenovačkom popisu
20 % više ubijenih Zidova nego što ih je prije rata živjelo u tom gradu, a ako
računamo i preživjele samo prema Svob,1182 to je 25 % više ubijenih nego što
je teoretski moguće i to samo u Jasenovcu.
Jahiel Montiljo rođen po ocu Naftaliju u Sarajevu 1902. godine navodno
je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema
kojoj je Jakiel Montiljo rođen u Sarajevu 4. lipnja 1902. godine preminuo u
Auschwitzu 5. studenog 1942. godine. Rena Papo rođena po ocu Davidu u
Sarajevu, odnosno prema napomenama u Budimpešti 1915. godine navodno
je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, ali postoji osmrtnica prema
kojoj je Renee Papo rođena u Budimpešti 31. prosinca 1915. godine preminu­
la u Auschwitzu 28. listopada 1942. godine.
Rudi Polaček rođen 1914. godine (nema ostalih identifikacijskih podata­
ka) navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrt-

1182 Švob, 2004., s. 284., 301.

nica prema kojoj je Rudolf Polacek rođen u Rumi 22. siječnja 1914. godine
preminuo u Auschwitzu 2. listopada 1942. godine. Jedini izvor podataka u
mrežnom jasenovačkom popisu za Rudija Polačeka su srbijanske „popisnice
istine" (AOISV). Prema svjedočanstvima rodbine iz digitalnog arhiva Yad
Vashema Rudi Polaček je iz Rume nedaleko od logora smrti na beogradskom
Sajmištu. Od Sajmišta do beogradskog stratišta Jajinci kratak je put, a sud­
binski samo malo duži do Auschwitza.
Glede jasenovačkog popisa srpska propaganda je ipak drugorazredni
problem. Nisu preveliki problem ni oni u Hrvatskoj koji nekritički preuzi­
maju takve podatke i plasiraju ih kao znanstvenu istinu. Problem su oni u
Hrvatskoj koji ih za to plaćaju iz državnog proračuna.
Marta Stern rođena u Iloku 1915. godine navodno je ubijena od ustaša
u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Martha Stern
rođena 3. veljače 1915. godine u Beču i s prebivalištem u Iloku preminula u
Auschwitzu 17. rujna 1942. godine.
Eugen Weiss rođen po ocu Josipu u Vukovaru 1911. godine navodno je
ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine, ali postoji osmrtnica prema ko­
joj je Eugen Veiss rođen 13. kolovoza 1911. godine u Vukovaru preminuo u
Auschwitzu 20. kolovoza 1942. godine. U svim ovdje navedenim primjerima
radi se o podudaranju imena, prezimena i godine rođenja, a u slučajevima
kad je to navedeno kod mrežnog jasenovačkog popisa radi se i o podudara­
nju mjesta rođenja odnosno prebivališta.
Međutim, kod nekih od navedenih osoba s mrežnog jasenovačkog po­
pisa je u napomenama moguće pronaći i alternativne godine rođenja pa su
u daljnjem pretraživanju u obzir uzeta i takva manja odstupanja godina ro­
đenja. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Savo Mirković rođen po ocu
Đuri u Subocki 1906. godine navodno je ubijen od ustaša u Staroj Gradiški
1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Sava Mirković rođen 1900.
godine preminuo u Auschwitzu 12. studenog 1943. godine.
Jakov Francos rođen u Šidu 1898. godine navodno je ubijen od ustaša
u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Jakob Francos
rođen 3. veljače 1900. godine i s prebivalištem u Šidu preminuo u Auschwi­
tzu 23. rujna 1942. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema su tri zapisa
prema kojima je Jakov Francos iz Šida, tj. iz Erdevika kod Šida stradao u
Auschwitzu, a jedino je prema zapisu iz Spiska žrtava rata srbijanskoj inačici
komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine stradao 1941. godine u Ja­
senovcu. To ukazuje na dvije stvari. Prvo, izgleda da su osim srpskih izvora i
„liberalnih" postjugoslavenskih „istoričara" svi ostali revizionisti. Drugo, na

692
Internetu postoje brojni relevantni izvori podataka iz kojih se može saznati
istina o Jasenovcu.
Živan (prema napomenama Živko) Grejaković rođen po ocu Bogoljubu
u Novim Karlovcima 1920. godine navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu
1944. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Zivko Grejakovič rođen u
Novim Karlovcima 13. listopada 1922. godine preminuo u Auschwitzu 15.
listopada 1943. godine.
Franjo Kardoš rođen u Zagrebu 1891. godine navodno je ubijen od usta­
ša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Franz Kar-
dos, rođen 14. srpnja 1890. godine, s prebivalištem u Zagrebu, preminuo u
Auschwitzu 2. rujna 1942. godine. Zanimljivo je da se u digitalnoj inačici
jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (L64) nalaze dvojica
koji se zovu Franjo Kardoš, „obojici" se otac zove Adolf i rođeni su iste 1890.
godine, živjeli su u Zagrebu, a stradali su u nepoznatome logoru. Dvije su
razlike među njima. Mjesto rođenja Zagreb i Opatija te godina smrti 1941. i
1945. Tako su Titovi komunisti umnažali broj žrtava rata.
Nikica Kirschner rođen 1915. godine u Viljevu navodno je ubijen od
ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Niko­
la Kirsner, rođen u Donjem Viljevu 10. travnja 1916. godine, preminuo u
Auschwitzu 3. siječnja 1943. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema je
potvrda podatka da je Nikola Kirshner umro u Auschwitzu 1943. godine.
Zanimljiva su dva zapisa iz srbijanskog Spiska žrtava rata. Prema jednom je
Nikola Kirsner iz Osijeka, ali rođen u Viljevu, i on je ubijen u Auschwitzu
1943. godine. Drugi zapis je o Nikici Kisner, ženi rođenoj 1915. godine u
Viljevu i ubijenoj u Jasenovcu 1942. godine.1183 Prezime Kišner navodi se i u
napomenama jasenovačkog popisa kod Nikice Kirschnera. Znači dovoljno je
malo izmijeniti prezime i administrativno promijeniti spol da bi se kreirala
lažna jasenovačka žrtva jer to se ionako ponovno može promijeniti kao što je
i učinjeno na mrežnom jasenovačkom popisu gdje unatoč tomu što je u oba
izvora navedeno prezime Kišner u popisu piše Kirschner. Autori popisa ne
poštuju ni izvore koje su naveli već mijenjaju podatke neovisno od toga.
Žiga Kohn rođen ocu Adolfu u Đakovu 1898. godine navodno je ubijen
od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica prema kojoj je Si­
gmund Kohn rođen u Đakovu 12. ožujka 1897. godine preminuo u Auschwi­
tzu 7. listopada 1942. godine.
Beno Miiller rođen po ocu Sigmundu u Bačkoj Palanki 1906. godine
navodno je ubijen od ustaša Jasenovcu 1942. godine, ali postoji osmrtnica

1183 https://archive.ph/XvfBH
prema kojoj je Benjamin Miiller rođen u Polanki 20. siječnja 1904. godine i
s prebivalištem u Rumi preminuo u Auschwitzu 19. listopada 1942. godine.
Rene prema napomenama Renka Rosenfeld rođena u Vukovaru 1920.
godine navodno je ubijena od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, ali postoji
osmrtnica prema kojoj je Renka Rosenfeld rođena u Vukovaru 31. prosin­
ca 1919. godine preminula u Auschwitzu 27. rujna 1942. godine. Prema di­
gitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Renka Rosenfeld iz
Vukovara, rođena 1917. godine, ime oca nepoznato, stradala je 1942. godine
u Auschwitzu. Znači odavno se zna njezina sudbina, ali očito se ne želi pri­
znati istina. Već i ovi primjeri su dovoljni da se opet pokaže kako je mrežni
jasenovački popis u mnogim svojim dijelovima masovna prijevara koju zbog
masovnosti ruše i akcije Crvene armije.
Ako i Crvena armija, makar posredno, sudjeluje u rušenju jasenovačkog
mita, može se opet zaključiti daje masovnost jasenovačke prijevare toliko ve­
lika da je se dapače i nesvjesno ruši pa se radi o karikaturalnoj situaciji. Kako
je krenulo, još će i pepeo iz njemačkog Auschwitza prebacivati u Jasenovac
da se tuđi zločini pripišu Hrvatima. U prethodnim tekstovima je pokazano
da osim Crvene armije još i mnoge druge ustanove i organizacije na ovaj ili
onaj način makar i nehotice sudjeluju u rušenju mrežnog jasenovačkog po­
pisa, a u tomu sudjeluje i sve više autora s ozbiljnim argumentima koje nitko
od zagovaratelja mita još nije niti pokušao osporiti. Znači više nije uopće
glavno pitanje je li mrežni jasenovački popis masovna prijevara u mnogim
svojim dijelovima, već koliko će još dugo opstati jasenovački mit.

Hrvatska lakovjernost bez granica

Na mrežnom portalu Bitno.net je 13. studenoga 2019. godine objavljen
članak pod naslovom „EKSKLUZIVNO Priča o uglednoj židovskoj obitelji
koja je za vrijeme NDH svoje blago povjerila na čuvanje Kaptolu".1184 U član­
ku se ukratko prepričavaju najvažnije stvari iznesene u javno dostupnom
znanstvenom radu „OKOLNOSTI PRONALASKA ZAGUBLJENOG BLA­
GA RIZNICE ZAGREBAČKE KATEDRALE I ZLATA ŽIDOVSKE OBITELJI
BERMAN 1968. GODINE" čiji je autor dr. Anto Mikić.1185 Usprkos svemu
dobrome i zanimljivome što se u članku može pročitati, spominje se i iz­
vjesni Bernard Rechnitzer, suprug Melanije Berman (Rechnitzer) koji je „bio

1184 http://web.archive.org/web/20191114175112/https://www.bitno.net/vijesti/hrvatska/ek-
skluzivno-prica-o-uglednoj-zidovskoj-obitelji-koja-je-za-vrijeme-ndh-svoje-blago-povjeri-
la-na-cuvanje-kaptolu/
1185 Mikić, s. 121.-142.
ubijen po ustašama u Jasenovcu", a u 14. fusnoti rada se kao izvor podataka
navodi ovo:

„Dopis zagrebačkog nadbiskupa kardinala Franje Šepera Komisiji

za vjerska pitanja SR Hrvatske br. 81/Pr./1968, od 21. studenoga 1968.,
u: HDA, KOVZ, kut. 192, br. 271, 1968. g„ uložen u: HDA, KOVZ, kut.
192, br. 8, 1970. g. Inače, u dopisu Seper navodi samo prezime »Rech-
nitzer«, no ne i ime Zidova za kojega je Melanija bila udana, i koji je
ubijen u Jasenovcu. Njegovo ime, međutim, našao sam u dopisu Biroa
za konzularne poslove Izvršnog vijeća SR Hrvatske Komisiji za vjerska
pitanja br. 04-Pov. 30/3-1970 od 10. studenoga 1970., u: HDA, KOVZ,
kut. 192, br. 8, 1970. g. Jedini Bernard Rechnitzer na popisu žrtava Jav­
ne ustanove Spomen područja Jasenovac rođen je 1881. godine u Ptuju,
u Sloveniji, a ubijen je 1941. u logoru Jasenovac. Usp. Poimenični popis
žrtava KCL Jasenovac, dostupno online URL: http://www.jusp-jaseno-
vac.hr/Default.aspx?sid=7618. (zadnje posjećeno 1. ožujka 2018.)."

Školovanje bi trebalo rezultirati kritičkim razmišljanjem, a ne prepisi­

vanjem lažne povijesti iz vremena jugokomunističke diktature. Uzimati bez
rezerve podatke s mrežnog jasenovačkog popisa kojem je glavni izvor ko­
munistički popis žrtava rata iz 1964. godine nije put koji vodi k istini. Ju­
gokomunističke laži bile su smišljene za držanje Hrvata u pokornosti i svaki
podatak iz te industrije mitova mora se kritički preispitati, a ne odmah uzi­
mati kao činjenicu.
Treba opet iznova spomenuti da je mrežni jasenovački popis JUSP-a Ja­
senovac1186 u mnogim svojim dijelovima masovna prijevara jer je za tisuće
osoba s tog popisa nedvojbeno pokazano da se radi o lažnim jasenovačkim
žrtvama koje uopće nisu stradale tamo, već negdje drugdje. Štoviše, na po­
pisu su i oni koji su preživjeli rat. Već sama ta činjenica bi trebala nekome
sugerirati da taj popis ne bi trebao imati neupitnu znanstvenu vrijednost, već
se može koristiti samo kao kontrolni faktor.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se zaista navodi da je Bernard Re­
chnitzer, rođen po ocu Adolfu u Ptuju 1881. godine, navodno ubijen od
ustaša u Jasenovcu 1941. godine što je kasnije pogrješno prenio i Američki
muzej holokausta.1187 Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava
rata (L64) Bernard Rechnitzer je ubijen u Jasenovcu, ali sredinom 1942. go­
dine. Istovjetni podatak se može naći i u Spisku žrtava rata, srbijanskoj inačici

1186 Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941 - 1945.; https://archive.vn/SpNOv

1187 http://web.archive.org/web/20191114183255/https://www.ushmm.org/online/hsv/per-
son_view.php?Person!d=7554376
komunističkog popisa žrtava rata izdanoj usred srpske i jugokomunističke
agresije na Hrvatsku.
U digitalnom arhivu Yad Vashema je zapis s podatcima rođaka o sud­
bini Bernharda Bele Rechnitzera rodom iz Ptuja. Prema podatku iz skenira-
nog obrasca mjesto smrti je „Jadovno (Jasenovac) 1941".1188 Iz navedenog
se može vidjeti da se nagađa o mjestu i vremenu smrti. U prilog tomu da je
puno toga dvojbenog glede vremena i mjesta smrti Bernarda Rechnitzera ide
i podatak s mrežne stranice geni.com koja navodi da je Bernhard Rechnitzer
rođen u Ptuju 1881. godine umro 1941. godine u njemačkom koncentracij­
skom logoru Bergen-Belsen,1189 a osim toga se i jasno navodi da mu je supru­
ga bila Melania Rechnitzer rođena Behrmann iz Zagreba.1190 Koincidentno
jedna Melanija Rechnitzer iz Zagreba se u L64 navodi kao žrtva iz logora Đa­
kovo stradala u isto vrijeme sredinom 1942. godine kad i Bernard Rechnitzer
u Jasenovcu. Moglo bi se reći ako su je jugokomunisti vodili kao ubijenu u
logoru Đakovo 1942. godine, imali su opravdanje u svom stilu zašto joj nisu
htjeli vratiti zlato i ostalu imovinu nakon rata.
Zaključno se može reći da je nejasna ratna sudbina Bernharda Rechni­
tzera. Misteriju pridonosi i činjenica da se on zvao i Vlado Dov Beer. Alijasi
nisu bili neuobičajeni u obitelji Rechnitzer. Primjerice, brat Mavro je prešao
na islam i prozvao se Mehmed.1191 Prema židovskom leksikonu navodno je
tijekom Drugoga svjetskog rata stradao u nepoznatom logoru. Na mrežnoj
stranici sveučilišta u Piši (Italija) povezano s konferencijom o materijalnim
potraživanjima Zidova od Njemačke kao jedan od jugoslavenskih Zidova
interniranih u Italiji spominje se Mehmed Rechnitzer, sin Adolfov.1192 Iz na­
vedenih šturih podataka može se samo saznati da nije deportiran. Prema
L64 Mavro Rechnitzer (Adolfov) iz Ptuja stradao je u nepoznatom logoru
sredinom 1941. godine. Međutim, u digitalnom arhivu Yad Vashema nema
podatka o njemu. Kad se uzme u obzir da se uz Bern(h)ardovu i Mavrovu
(Mehmedovu) majku Elizu povezuje ime Wormuth Heuwirth,1193 ne bi tre­

1188 https://archive.ph/AZUeq
1189 http://web.archive.Org/web/2019ni4182610/https://www.geni.com/people/Bern-
hard-Rechnitzer/6000000069560180858
1190 https://web.archive.org/web/20191114182612/https://www.geni.com/people/Melania-Re-
chnitzer/6000000087584515005
1191 http://web.archive.org/web/20191114220112/http://zbl.lzmk.hr/?p=l 728
1192 http://web.archive.Org/web/20191115060429/http://wwwnuovo.cise.unipi.it/ebreistranie-
riitalia/view.php?lang=en&id=3386
1193 https://web.archive.org/web/20191114204135/https://www.geni.com/people/Eliza-Rech-
nitzer/6000000069560805821
balo odbaciti ni druge mogućnosti. Jedna od njih je da su neki za koje se tvr­
di da su umrli/ubijeni tijekom rata možda i preživjeli i nastavili živjeti pod
drugim imenima. Uglavnom, treba istraživati, a ne lakomisleno prepisivati
komunističke izmišljotine.

Jasenovački dekret
U Hrvatskom tjedniku su od svibnja 2020. godne objavljivani popisi laž­
nih jasenovačkih žrtava. Glede 29. nastavka popisa Lažne jasenovačke žrtve
objavljenog u 850. broju Hrvatskog tjednika od 7. siječnja 2021. godine u ko­
jem s nalazi ime Mihajla Blagojevića1194 iz Pakraca javio se gospodin Mari­
jan Pinhak. Gospodin Pinhak je u prilogu dostavio podatke o nekim bivšim
jasenovačkim logorašima iz Pakraca koji su pušteni ili su pobjegli iz logora.
Podatci su potkrijepljeni citiranim i priloženih izvorima iz Hrvatskoga dr­
žavnog arhiva ili su temeljeni na osobnim spoznajama g. Pinhaka s obzirom
na poznanstvo s nekima od navedenih sumještana. Gospodin Pinhak je do­
pustio da koristimo njegove podatke i na tomu mu iskreno zahvaljujemo.
Prema podatcima g. Pinhaka Mihajlo Blagojević je bio trgovac i podu­
zetnik u Pakracu koji je radio zajedno sa sinom Nikolom. Mihajlo i Nikola
Blagojević su bili povezani sa četnicima. Štoviše, Nikola Blagojević je bio čet­
nički zapovjednik koji je prema komunističkim izvorima trebao dovesti u
Slavoniju nekoliko stotina četnika.1195
Mihajlo Blagojević je za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske bio inter­
niran u logor Jasenovac iz kojeg je bio otpušten pa je otišao u Srbiju. Prema
navodima njegove snahe javio se iz Beograda, a zatim mu se gubi svaki trag.
Prema zborniku 'Radnički i narodnooslobodilački pokret u Pakracu i oko­
lini'1196 iz Pakraca je 24. prosinca 1941. godine u logor Jasenovac upućena
grupa Srba, a među njima je bio i već gore spomenuti Mihajlo Blagojević koji
je pušten iz logora Jasenovac i kasnije mu se gubi trag u Srbiji.
Mihajlov sin Nikola je također nestao, ali u Hrvatskoj. Prema jednom
izvoru Nikola Blagojević je bio zatočen u logoru Danica u Koprivnici,1197 ali
je pobjegao. Prema saznanjima M. Pinhaka Blagojević je iz Koprivnice pobje­
gao na Psunj i javio se supruzi, ali nakon toga mu se gubi svaki trag. Nakon
rata supruga je saznala da su ga likvidirali Titovi komunisti.

1194 Lažne jasenovačke žrtve (29), s. 48.

1195 HDA, Fond 1194, zbirka dokumenata NOV, kutija 14.
1196 Radnički i narodnooslobodilački pokret u Pakracu i okolini, s. 259.
1197 Škiljan, 2016., s. 103.-104.
 Među Srbima iz Pakraca upućenima 24. prosinca 1941. godine u Jase­
novac bili su Lazar Orozović i Vladimir Lončar. Oni su važni iz najmanje
dvaju razloga. Orozović je pobjegao, a Lončar je pušten iz logora u Jasenovcu
nakon čega su obojica otišli u Srbiju i u razmaku većem od mjesec dana dali
su iskaze pred srbijanskom Komisijom za izbjeglice i preseljenike u Beogra­
du. Lazar Orozović1198 je dao iskaz krajem travnja, a Vladimir Lončar1199 u
lipnju 1942. godine, međutim u oba iskaza se navode ista imena navodnih
jasenovačkih žrtava i to potpuno istim redoslijedom koji nije podudaran ni
po abecedi niti po srpskoj azbuci.1200 Još je zanimljivije da Orozović i Lon­
čar kao jednog od Srba smaknutih 27. prosinca 1941. godine navode Mihajla
Blagojevića.
Glede kasnije sudbine Lazara, Laze Orozovića on se prema spoznaji
gospodina Pinhaka pridružio komunističkoj paramiliciji tzv. partizanima, a
Vladimir Lončar je prema Imeniku hrvatskih šumara1201 1943. godine ubijen
u beogradskom logoru Banjica. Lazar Orozović je 15. siječnja 1942. godine
zajedno s Đurom Radićem i Jovom Milakovićem pobjegao sa željezničkog
kolodvora u Okučanima gdje su ta trojica Srba zajedno s još trojicom Židova
iz vagona istovarivali krumpir namijenjen za Staru Gradišku.1202
Đuro Radić je u istoj grupi s Orozovićem upućen u Jasenovac i zajed­
no su pobjegli, ali unatoč tomu na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi
Đuro Radić rođen u Seovici kod Pakraca. Kao mjesto smrti se navodi Stara
Gradiška*, ali taj podatak je od samih kreatora popisa označen kao nepouz­
dan, a u napomenama se navodi Jasenovac. Prema digitalnoj inačici komu­
nističkog popisa žrtava rata (L64) Đuro Radić iz Šeovice ubijen je u logoru
Jasenovac 15. listopada 1942. godine.
Za razliku od Orozovića Vladimir Lončar nije pobjegao iz logora. On
je 29. siječnja 1942. godine upućen u Staru Gradišku, a nakon epidemije gri­
pe u travnju 1942. godine u grupi od 700 zatočenika prebačen je 20. svibnja
1942. u logor u beogradskom Sajmištu.1203 Prema knjizi V. Dedijera Partizan­
ska štamparija (1945.) Lončar se u Beogradu bavio komunističkom propagan­
dom. Uhićen je u skrovištu krajem 1943. godine i strijeljan. Prema digitalnoj
inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) Vladimir Lončar, rođen 1902.

1198 Miletić 1, dok. br. 96.

1199 Ibid., dok. br. 134.
1200 „Marković Vlado, Blagojević Mihajlo, Vukmirović Todor, Štulić Jovo i Vučković Nikola".
1201 https://archive.is/XfYCW
1202 Miletić 1, dok. br. 96.
1203 Ibid., dok. br. 134.
godine u Titelu u Bačkoj, danas dijelu Srbije, prije rata je živio u Pakracu i
ubijen je u srpskom logoru Banjica u Beogradu 5. svibnja 1944. godine.
Orozović i Lončar su u svojim iskazima spomenuli petoricu pakračkih
Srba ubijenih 27. siječnja 1942. godine u Jasenovcu. Prema dostupnim podat­
cima jedan od njih Mihajlo Blagojević nije ubijen u Jasenovcu, već je nestao u
Srbiji pa to u potpunosti diskreditira svjedočenje Orozovića i Lončara.
U mrežnom jasenovačkom popisu kod Vlade Markovića iz Pakraca nije
navedena godina rođenja i ime oca, dapače niti komunistički popisivači nisu
znali da je Marković ubijen u Jasenovcu, a pri popisivanju su se više vodi­
li političkim, odnosno partijskim naredbama nego znanstvenim kriterijima.
U ovom slučaju izvori u mrežnom jasenovačkom popisu su prva i četvrta
Miletićeva knjiga o Jasenovcu i nekakva izjava iz 2008. godine. Nedostatak
vitalnih identifikacijskih podataka u slučaju jasenovačkih žrtava obično je
dobar indikator da se radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi, a posebno je znakovito
da ni „skrupulozni" komunistički popisivači nisu Vladu Markovića stavili
na popis jasenovačkih žrtava.
Gotovo isti je slučaj kod Nikole Vučkovića iz Pakraca kod kojeg također
nedostaju neki od vitalnih identifikacijskih podataka i među izvorima nema
inačice komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64) koju ko­
riste kreatori mrežnog jasenovačkog popisa. Osim toga prema podatcima iz
JUSP-a Jasenovac Nikola Vučković je ubijen 1941. godine. U digitalnoj inačici
komunističkog popisa žrtava rata jedini Nikola Vučković iz Hrvatske kod
kojega se kao mjesto smrti navodi Jasenovac je iz Gornjeg Rajića kod Novske
i ubijen je 1944. godine.
U mrežnom jasenovačkom popisu je Todor Vukmirović iz Knina kod
kojega se u napomenama navodi Pakrac i on je navodno ubijen u Jasenovcu
1942.* godine koja je označena kao nepouzdan podatak. Prema L64 taj Todor
Vukmirović je ubijen 30. srpnja 1942. godine, odnosno pola godine nakon što
je ubijen prema iskazima svjedoka očevidaca Orozovića i Lončara.
Peti kojeg su spomenuli Orozović i Lončar je Jovo Štulić. On je prema
mrežnom jasenovačkom popisu ubijen u Jasenovcu 1942. godine, ali pro­
blem je u godini rođenja jer se navodi 1905., a prema napomenama je 13
godina stariji i nije Srbin, već Hrvat. Prema L64 Jovo Štulić (1892.) iz Pakraca
je Hrvat i katolik, a ubijen je u Jasenovcu 15. prosinca 1941. godine, odnosno
desetak dana prije nego je upućen u taj logor i mjesec i pol prije nego što je
ubijen prema svjedocima Orozoviću i Lončaru.
Koji se zaključci mogu izvesti iz ovog teksta? Neovisni istraživači istra­
žuju povijesnu istinu i time doprinose rješavanju povijesno-političke ostav­
štine iz doba jugokomunističke diktature. Prema ovom, ali i prema drugim
primjerima stječe se dojam da srpski i komunistički svjedoci lažu i kad pita­
ju, a njihovi sljedbenici nisu ništa bolji. Rezultat svega je da nakon pakračkog
u nezavisnoj Hrvatskoj imamo i svojevrsni jasenovački dekret.

Groteska
Na mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se 122 navodne žrtve rođene
u općini Vrginmost. Međutim, u Hrvatskoj ne postoji općina Vrginmost, već
općina Gvozd.1204 Planina Gvozd je u povijesti poznata kao mjesto pogibije
hrvatskoga kralja Petra Snačića.1205 Teško da se radi o slučajnoj pogrješci jer
djelatnici JUSP-a Jasenovac promišljeno i sustavno koriste toponime i nazive
općina. Na mrežnom jasenovačkom popisu se u svim slučajevima osim u
gore spomenutom koriste trenutni službeni nazivi naselja i općina. Primje­
rice, za naselja i općine u Bosni i Hercegovini koji se nalaze u tzv. srpskom
entitetu isključivo se koriste nazivi nastali prema naputcima novoga srpskog
memoranduma.

Za istinu su dovoljna dva svjedoka

Od 122 navodne jasenovačke žrtve rođene u općini Gvozd kod najmanje
82 odnosno 2/3 žrtava rodom iz te općine problematični su i kontradiktorni
podatci u mrežnom jasenovačkom popisu. Kontradiktornost podataka po­
drazumijeva da je dio podataka pogrješan, odnosno lažan. U slučaju Gvoz­
da, odnosno Vrginmosta kako tu općinu prema srpskoj terminologiji naziva
nominalno hrvatska institucija jedan od glavnih problema su izvori podata­
ka.
U ovom slučaju komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine (SZSJ64)
koji je inače glavni izvor podataka za mrežni jasenovački popis ovdje je dru­
gi po brojnosti, a glavni izvor je knjiga D. Baića Kotar Vrginmost u narodno-
oslobodilačkoj borbi 1941-1945. Ta knjiga od skoro tisuću stranica objavljena je
u Beogradu za vrijeme komunističkog režima J. B. Tita. Ta dva glavna izvora
glede navodnih jasenovačkih žrtava iz Gvozda razlikuju se za 35 %. Iz broj­
nih primjera u prethodnim tekstovima poznato je koliko je nepouzdan, od­
nosno lažan komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine, a ni ostali izvori
u slučaju navodnih žrtava iz Gvozda nisu ništa bolji.
Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi Simo Arbutina
(1901., Vrginmost, Lazo) ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine. U napo­

1204 https://archive.is/ro9tW
1205 Uglavnom se navodi pogrješno kao Petar Svačić.
menama se navode tri izvora podataka. To su gore spomenuta Baićeva knjiga,
nekakva izjava iz 2008. godine i prva Miletićeva knjiga o Jasenovcu. Prema
Miletiću Simo Arbutina nije iz općine Gvozd, odnosno iz sela Vrginmosta,
već je iz grada Pakraca. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) nema Sime Arbutine iz Vrginmosta ili Pakraca stradalog u Jasenovcu.
U prvoj Miletićevoj knjizi o Jasenovcu su dva kontradiktorna svjedočanstva
dvojice pakračkih Srba puštenih iz Jasenovca u Srbiju koji spominju Simu
Arbutinu. Ta dvojica „pouzdanih" svjedoka već su spomenuta glede slučaja
pakračkih Srba ubijenih u Beogradu, a koje oni navode kao žrtve iz Jasenov­
ca. Prema svjedočanstvu Lazara Orozovića pred srbijanskim Komesarijatom
za izbjeglice i preseljenike od 30. travnja 1942. godine općinski bilježnik iz
Čaglića (kod Pakraca) Simo Arbutina je poludio. Ustaše su ga nekud odveli
i prema Orozoviću „vjerojatno ga ubili".1206 Prema Orozovićevu svjedočan­
stvu to se moralo dogoditi prije 27. prosinca 1941. godine.
Vladimir Lončar je u lipnju 1942. godine u Beogradu pred gore spome­
nutim srbijanskim Komesarijatom za preseljenike i izbjeglice također spomi­
nje da je Simo Arbutina poludio, ali on tvrdi da su ga ustaše ubile i to 3. siječ­
nja 1942. godine.1207 Međutim, Orozović je u svom svjedočanstvu spominjao
ubojstva Srba od 2. do 4. siječnja 1942. godine, ali radilo se o Srbima iz Banja
Luke i Sarajeva, a ne iz Gvozda ili Pakraca.
Prema Baiću Simo Arbutina je odveden 23. lipnja 1941. godine u Jase­
novac i ubijen.1208 Prema istom izvoru istoga dana je odveden i Vaso Dobrić
(1898., Matija), ali ne u logor Jasenovac koji tada nije niti postojao, već u
Jadovno, odnosno u logor Gospić. Prema mrežnom Jasenovačkom popisu
taj Vaso Dobrić (1898., Pješčanica, Matija) ubijen je u Jasenovcu, ali 1944. go­
dine, odnosno tri godine kasnije. Prema L64 Vaso Dobrić je ubijen generički
kreiranog nadnevka 15. lipnja 1944. godine. Prema tim podatcima Arbutina
i Dobrić su odvedeni istog dana iz istog mjesta i navodno su ubijeni u isto­
me „logoru smrti" u koji se prema komunističkoj historiografiji Srbi dovode
samo zato da bi bili što brže ubijeni pa je stoga vrlo neobično i nelogično da
su ubijeni u razmaku od tri godine. Doduše, u ovom slučaju je neobično i
nelogično i da se ne zna gdje je rođen Arbutina, kada je ubijen i je li uopće
ubijen.
Nije to jedini problematični Simo Arbutina s komunističkog popisa žr­
tava rata iz 1964. godine. Primjerice, prema Baićevoj knjizi Simo Arbutina

1206 Miletić 1, dok. br. 96.

1207 Ibid., dok. br. 134.
1208 Baić, s. 913.
(1913., Stojan)1209 je putovao iz Beograda u Srbiji u rodno selo u Nezavisnoj
Državi Hrvatskoj na području današnje općine Gvozd, ali je uhićen i ubijen
1942. godine u Skakavcu kod Karlovca. Prema L64 Simo Arbutina (1900.,
Stojan) je ubijen 1941. godine u Karlovcu. Da ne bi bilo zabune, Sime Arbu-
tine (Stojanovog) s popisa stradalih iz Vrginmosta iz Baićeve knjige nema u
L64 i obratno. O navodnim žrtvama rođenima baš 1900. godine pisano je u
nekoliko tekstova uz popratne histograme i rezultate računalih simulacija
tako da nema potrebe za daljim objašnjenjima o stradalim „centenijalsima".

Legenda o Brezovici
Glede odvedenih iz Gvozda istoga dana 23. lipnja 1941. godine kao i
Simo Arbutina zanimljivo je da su sudeći prema Baićevoj knjizi odvedeni na
razne strane. Tako je Arbutina odveden u logor Jasenovac, Dobrić u logor
Gospić (Jadovno), a neki drugi uopće nisu odvedeni u logore. Primjerice,
Marko Aralica1210 je odveden u Karlovac i tamo je ubijen nakon četiri mjese­
ca. U Karlovcu je ubijen i Petar Škara,1211 a Gajo Celap je ubijen u Dugačkoj
Luci.1212 Prema ovim primjerima ponašanje ustaša nije plansko, već potpuno
kaotično. Toliko o planovima za sustavno istrjebljenje. Međutim, najzani­
mljiviji su oni koji su odvedeni iz Gvozda pa potom ubijeni u šumi Brezovica.
Šuma Brezovica je u Hrvatskoj poznata kao mjesto navodnog osnivanja
prve postrojbe komunističke paramilicije tzv. partizana u Hrvatskoj.1213 To
se navodno dogodilo 22. lipnja 1941. godine. Povjesničari i svjedoci vreme­
na već su argumentirano osporili tu legendu. Taj nadnevak 22. lipnja 1941.
godine je nakon osamostaljenja Hrvatske od određenih krugova izabran kao
zamjena za 27. srpnja 1941. godine koji se u komunističkoj Jugoslaviji slavio
kao dan ustanka u Hrvatskoj. Međutim, toga dana su Srbi u planiranim po­
koljima poubijali previše Hrvata da bi se to smjelo službeno slaviti pa je tako
komunistima preostao početak operacije Barbarossa,1214 odnosno dan kad je
narodni socijalist A. Hitler napao svog dotadašnjeg saveznika komunista J.
V. Staljina. Postavlja se pitanje kako su se komunisti mogli neopaženo sastati
u šumi Brezovica i osnivati nekakvu oružanu formaciju kad su sudeći prema

1209 Ibid., s. 737.

1210 Ibid., s. 339.
1211 Ibid., s. 876.
1212 Ibid., s. 825.
1213 http://web.archive.org/web/20201124024626/https://hr.wikipedia.org/wiki/Spo-
men-park_Brezovica
1214 http://web.archive.Org/web/20210123234630/https://en.wikipedia.org/wiki/Operation_
Barbarossa
Baićevoj knjizi ustaše ubijali ljude u toj šumi od početka svibnja 1941. godi­
ne?1215 Ubijanja je bilo i u lipnju, a najmanje trojica su ubijena 23. lipnja 1941.
godine,1216 odnosno samo dan nakon navodnog osnivanja prve komunistič­
ke oružane postrojbe u Hrvatskoj.
Da rekapituliramo. Ustaše masovno ubijaju u šumi Brezovica, nekoli­
ko stabala dalje u obližnjem grmlju komunisti osnivaju oružanu postrojbu
koja ne radi ništa dapače niti ne sprječava navodna ustaška ubojstva srpske
nejači. Osnovana komunistička oružana postrojba morala je biti velika tajna.
Štoviše, izgleda da je bila toliko velika da za tu tajnu nisu znali ni njezini
osnivači. Tako izgleda groteskna povijest Drugoga svjetskog rata u Hrvat­
skoj. A ljudi su se sprdali s fiktivnim likovima iz komunističkih propagand­
nih stripova. U usporedbi s ovom groteskom ni ono „Mirko, pazi metak! Hvala
Slavko! Spasio si mi život." ne izgleda pretjerano.

Nove jasenovačke žrtve iz XXI. stoljeća

Na mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac nalazi se Mile Ba-
sara, rođen po ocu Milošu u Podsedlu kod Vojnića 1919. godine, i navodno
je ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine pri čemu se kao izvori podataka
navode jugokomunistički popis žrtava iz 1964. godine i knjiga „Kotar Vojnić
u Narodnooslobodilačkom ratu i socijalističkoj revoluciji" iz 1989. godine.
Nedaleko od Podsedla nalaze se Slunjski Moravci. Ciljanim traženjem mo­
guće je pronaći smrtni list prema kojem je Mile Basara, rođen po ocu Milošu i
majci Mariji u Slunjskim Moravcima 5. listopada 1919. godine, i zbog blizine
mjesta te podudarnosti preostalih podataka može se zaključiti da se vrlo vje­
rojatno radi o istoj osobi kao što je to već često bio slučaj dosad. Spomenuti
smrtni list međutim kao datum smrti navodi 3. veljače 2009. godine, a podaci
se temelje na onima iz matice umrlih matičnog ureda Stuttgart po čemu bi
se moglo zaključiti da je Mile Basara vjerojatno umro u Njemačkoj nekoliko
desetljeća nakon Drugoga svjetskog rata. Je li ga to spasilo od Jasenovca?
Očito nije!
U digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) je je­
dan Mile Basara (1922., Petar) rođen u Širokoj Rijeci kod Vojnića. On jedini
odgovara prema imenu oca i najbliži je po godini rođenja. Međutim, on je
poginuo kao pripadnik komunističke gerile 1944. godine u okolici Plaškog.
Kao što je već spomenuto, problem s bliskim mjestima koja se alterna­
tivno navode kao mjesta rođenja nisu rijedak slučaj kod mrežnog jasenovač-

1215 Baić, s 549., 554., 875.

1216 Ibid., s. 641., 750., 876.
kog popisa. Primjerice, na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se i Nikola
Bogičević rođen po ocu Petru u Maloj Gradusi kod Sunje 1922. godine i pre­
ma mrežnom jasenovačkom popisu navodno ubijen od ustaša 1943. godine
u Staroj Gradiški. U blizini Male Graduse nalazi se selo Jabukovac u kojem
se prema podacima dostupnima na jednom smrtnom listu rođen Nikola Bo­
gičević po ocu Petru i majci Stani 5. veljače 1922. godine, ali je umro 28. pro­
sinca 2002. godine. Isto ime i prezime, godina rođenja i ime oca prevelika su
koincidencija pa je vrlo izgledno da se radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj
žrtvi.
Prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) Ni­
kola Bogičević iz Male Graduse je ubijen u Staroj Gradiški i to baš na sam
Božić 1943. godine. To je ona godina koju i apologeti jasenovačkog mita na­
zivaju mirnom godinom. Prema jugokomunističkoj propagandi očito da Hr-
vati-katolici baš na Božić „mirne godine" kolju Srbe, doduše tako loše da
požive još 60 godina. Usput, jedan Nikola Bogičević (1920.) rodom iz Srbije
stradao je u nekom logoru u srpskom dijelu Banata i to baš 1943. godine.
Ovakvih primjera se može navesti još više pa da bi se istovremeno po­
kazale i neke druge stvari, možda je prikladno birati kompleksnije slučajeve.
Primjera radi na mrežnom jasenovačkom popisu nalazi se Aleksandar Weiss
rođen po ocu Josipu 1900. godine u Đurđenovcu i navodno ubijen 1941. go­
dine u Jasenovcu pri čemu se kao izvori podataka u napomenama navode
knjiga M. Svob i projekt Dotršćina. Međutim, kad se pogleda dokument u
projektu Dotršćina, vidi se da se za Aleksandra Weissa navodi samo da je
rođen oko 1900. godine, da je bio drvorezbar u Mesničkoj ulici u Zagrebu i
da je ubijen 1941. godine u Jasenovcu, odnosno nigdje se ne navodi mjesto
rođenja i tu se dobro vidi kako (o)lako JUSP Jasenovac povezuje podatke o
raznim osobama.
To bi bio samo sitan detalj da ne postoji i nastavak ove priče. U tom smi­
slu je zanimljivo da postoje rodni i smrtni list prema kojima se jasno vidi da
je Aleksandar Weiss rođen po ocu Josipu i majci Ceciliji 10. kolovoza 1900.
godine u Sušinama u općini Đurđenovac umro 27. studenog 1970. godine, tj.
više od četvrt stoljeća nakon Drugoga svjetskog rata. Znači opet jedna očito
lažna jasenovačka žrtva.
Priča o Aleksandru Weissu ovdje ne prestaje. U digitalnom arhivu Yad
Vashema je petnaest zapisa na upit o Aleksandru Weissu iz Hrvatske, Bosne
i Hercegovine ili Srbije s godinama rođenja ±5 tj. u rasponu od 1895. do 1905.
godine, ali nitko nije iz Đurđenovca ili iz Zagreba. Još su dvojica imenjaka
Aleksandra Weissa u mrežnom jasenovačkom popisu. Sva trojica jaseno-
vačkih imenjaka mogu se svesti na opis - isti uz male razlike. Ako je jedan
izgledni lažnjak, a dvojica s popisa su mu vrlo slični, velika je vjerojatnost
da su i ti slučajevi problematični. Primjerice, Aleksandar Weiss iz Zagreba je
nešto stariji, rođen je navodno 1886. godine, ali i njegov otac se prema navo­
dima iz popisa zove Josip, a stradao je 1941. godine. To je sve isto kao i kod
imenjaka iz Đurđenovca.
U digitalnom arhivu Yad Vashema ima nekoliko zapisa koji bi po godi­
ni rođenja ili mjestu boravka mogli odgovarati, ali niti u jednom slučaju se
ne radi o navodnoj žrtvi iz Jasenovca. Primjerice, u digitalnom arhivu Yad
Vashema nalazi se Aleksandar Weiss iz Zagreba, ali ne kao žrtva, već kao
jedan od liječnika poslanih iz Zagreba u Bosnu i Hercegovinu radi liječenja
oboljelih od endemskog sifilisa. U slučaju dr. Weissa nije navedeno očevo
ime i godina rođenja pa nije sigurno radi li se o istoj osobi. Prema godini
rođenja odgovarao bi Aleksandar Weiss (1886.*) iz Bača u Bačkoj, ali on je
stradao 1944. godine u Auschwitzu. Isti je slučaj i s imenjakom rođenim 1885.
godine iz Novog Sada. Istovjetan podatak nalazi se i u srbijanskom Spisku
žrtava rata s dodatkom 1944. kao godine smrti u Auschwitzu. Aleksandar We­
iss (1888.) iz Beograda je slične godine rođenja, ali on je prema srbijanskom
Spisku žrtava rata navodno stradao tijekom tzv. novosadske racije u siječnju
1942. godine. U zapisu za Šandora Weisa (1884.*) rodom iz Ludbrega koji je
živio u Karlovcu navodi se da je pobjegao. Prema gore navedenom se vidi
da u digitalnom arhivu Yad Vashema nema Aleksandra Weissa rođenog oko
1886. godine koji je stradao u Jasenovcu.
Treći Aleksandar Weiss koji se nalazi na mrežnom jasenovačkom popi­
su navodno je iz Slavonskog Broda i tek je neznatno mlađi od imenjaka iz
Đurđenovca, rođen je 1902. godine i kod njega za razliku od druge dvojice
nije navedeno očevo ime. U digitalnom arhivu Yad Vashema je trinaest za­
pisa koji su u rasponu od ±5 godina u odnosu na za ovaj slučaj referentnu
1902. godinu i još dva zapisa bez godine rođenja, ali se odnose na Aleksan­
dra Weissa iz Slavonskog Broda. U digitalnom arhivu Yad Vashema nema
svjedočanstva rodbine, prijatelja ili neke židovske organizacije o Aleksandru
Weissu iz Slavonskog Broda, a srbijanski propagandni pamfleti nisu referen­
tni za istinu.
U digitalnom arhivu Yad Vashema može se naći 17 zapisa za ime Alek­
sandar Weiss, po godinama približno odgovaraju navodnim žrtvama s jase-
novačkog popisa, a izvor im je srbijanski Spisak žrtava rata. Na temelju svje­
dočanstava rodbine i drugih izvora koji nemaju veze s nekadašnjom Jugo­
slavijom i komunistima može se zaključiti da se najvjerojatnije radi o osam
mogućih ratnih žrtava. Većina je s područja današnje Srbije, a samo jedan bi
mogao biti jasenovačka žrtva, ali i podatci o njemu su međusobno različiti i
kontradiktorni i vjerojatno su iz sekundarnih izvora, a to znači bitno manje
pouzdani.
Problemi s podatcima o jasenovačkim žrtvama ne postoje samo s mjesti­
ma rođenja, već i s osobnim imenima. Evo nekoliko primjera. Na mrežnom
jasenovačkom popisu se nalazi i Elli Car rođena po ocu Jakovu* u Križev­
cima 1910. godine i navodno ubijena u Jasenovcu 1941. godine. Također se
navodi da je Židovka*, odnosno da je ženskog roda, a kao alternativno ime
oca se u napomenama navodi Jašo. Pažljivim traženjem moguće je pronaći
smrtni list koji navodi da je Ela Antonie Car rođena po ocu Jaši i majci Ivki
12. ožujka 1910. godine u Križevcima umrla 25. rujna 1995. godine - znači
da je doživjela oslobodilačku Oluju pa bi se moglo zaključiti da se ovdje opet
radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. U napomenama jasenovačkog po­
pisa može se vidjeti da je Elli Car u prvobitnoj verziji prema komunističkom
popisu iz 1964. godine (SZSJ64) navedena kao Hrvatica.
Nacionalnost je promijenjena i kod njezinih prezimenjaka s jasenovač­
kog popisa Teodora i Jerka Cara. Teodor je kao i Elli od Hrvata postao Židov,
a kod Jerka Cara se dogodilo obratno pa je od Židova postao Hrvat. U digi­
talnom arhivu Yad Vashemu nema podataka o njima i to implicira da Teodor
i Jerko Car ili nisu Židovi ili nisu žrtve.
Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Erdonja Levi rođena po
ocu Salamonu u Sarajevu 1898. godine i navodno ubijena 1942. godine u
Jasenovcu. Kao skraćenica od Erdonja možda se u ovom slučaju koristilo
ime Erna i u tom smislu je zanimljivo spomenuti smrtni list koji navodi da je
Erna Levi rođena po ocu Salomonu i majci Mazalti u Sarajevu 29. rujna 1898.
godine zapravo umrla 26. kolovoza 1967. godine. U digitalnom arhivu Yad
Vashema može se naći Erna Levi iz Sarajeva, rođena 1904. godine. Otac joj
se zvao Salomon, a majka Rivka. Prema iskazu sestrične stradala je u Aus-
chwitzu. U digitalnom arhivu Yad Vashema nalaze se za ovaj slučaj dvije
zanimljive Erdonje Levi. Erdonja Levi djevojački Katan, iz Sarajeva, rođena
1908. godine, roditelji Moše i Lea. Prema svjedočanstvu bratića kao mjesto
smrti navodi se logor Đakovo. Znatno mlađa Erdonja Levi također iz Saraje­
va, u trenutku smrti imala je oko 17 godina. Ime oca je i u ovom slučaju isto,
tj. Moše, ali ime majke je različito (Ester). U svjedočanstvu rođakinje navodi
se da je ubijena, ali bez detalja o mjestu i godini smrti.
Na jasenovačkom popisu nisu samo umrli u XXI. stoljeću, nepostoje­
ći i njihovi klonovi, već i mala djeca rođeneai umrla davno prije Drugoga
svjetskog rata. Dobar primjer za to je Leon Steiner s mrežnog jasenovačkog
popisa. Prema navedenim podatcima rođen je u Požegi 1908. godine, otac
Samuel, a ustaše su ga ubili u logoru Jasenovac* 1941. godine. U napomena­
ma se već može naslutiti da nešto nije u redu jer se alternativno navodi da
je stradao u Gospiću. Dubinskim istraživanjem mogu se naći podatci o Leu
Steineru rođenom 1908. godine u Požegi, roditelji Samuel i Celestine. Taj Leo
Steiner umro je 1909. godine kao novorođenče osam mjeseci nakon rođenja.
Ako ovo i jest slučajnost, to je opet jedna iz dugog niza takvih vezanih za
jasenovački popis.
Nije važno ako je netko umro kao malo dijete davno prije ili u dubokoj
starosti nakon rata i to ne samo nakon Drugoga svjetskog rata već i nakon
Domovinskoga jer takve „sitnice" nisu razlog autorima popisa da se ta ime­
na ne nađu na jasenovačkom popisu. Uostalom, za primjerice Vidu Kovače­
vić na samom popisu piše da je rođena i umrla 1910. godine.1217 Tako se od
činjenica i istine radi karikaturalna povijest.
Ovako se može nabrajati još i dalje, ali za ilustraciju problematičnih slu­
čajeva u ovom tekstu su i ovi podaci sasvim dostatni. Kao što je već mnogo
puta pokazano i kao što će biti i dalje pokazivano, ove anomalije postoje
zbog JUSP-ove namjere da se popis stalno povećava i šire dezinformacije te
kako se čini i zbog nedostatka poštovanja prema stvarnim žrtvama. Ovako
ispada da unatoč činjenicama neke ljude ništa ne može spasiti od Jasenovca i
navodne smrti u njemu. Unatoč pričama iz srpskog „komšiluka" i domaćim
„liberalnim" sveznadarima nema onoliko istina koliko ima zainteresiranih
strana. Uvijek postoji samo jedna i jedina istina bazirana na činjenicama, a
sve ostalo su samo priče. Kad se neprovjereni ili lažni podatci dignu s razi­
ne kuloarskih i neslužbenih priča na rang službenih podataka, tada moraju
promptno reagirati nadležne državne službe. Država nije dječja igračka.

Jasenovački stogodišnjaci
Osim jasenovačkih žrtava iz XXI. stoljeća na mrežnom popisu su i žrtve
rođene početkom XIX. stoljeća. Sudeći po podatcima s mrežnog jasenovač-
kog popisa logor Jasenovac je bio mjesto s najvećim brojem stogodišnjaka i
to ne samo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, već i na Zemlji jer je nadmašio i
legendarnu Vilcabambu u Andama.1218 Naime, na popisu jasenovačkih žr­
tava se nalaze Stanko Krivokuća rođen 1814., Mirko Jovanović 1822., Agata
Bogdan također 1822.* godine. Međutim, kad se pogleda u napomene mrež­
nog jasenovačkog popisa, onda je ta lista stogodišnjaka stvarno impresivna.

1217 https://www.ushmm.org/online/hsv/person_view.php?PersonId=7573624
1218 https://web.archive.org/web/20200313101440/http://hoaxes.org/archive/permalink/vilca-
bamba_the_town_of_very_old_people
 Primjerice, kod Jovana Putnika (1872.) u napomenama je navedena al­
ternativna godina rođenja 1800. Isto je i kod Petra Jovanovića (1882.), Petra
Vujasina (1887.) i Micike Schonauer (1910.) pa je tako taj kvartet jasenovačkih
centenarijana s početka XIX. stoljeća preuzeo primat od Krivokuće. Prema
napomenama tek su nešto mlađi ovi jasenovački stogodišnjaci: Jovan Trni-
nić (1889.*) prema napomenama rođen 1801., Mikajlo Cvijetinović (1875.*)
prema napomenama 1802., Milan Vukmirović (1886.*) prema napomenama
također 1802., Petar Pucar (1880.) prema napomenama 1803., Ljubica Jova­
novic (1890*.) prema napomenama isto 1803., Katica Mitrović (1893.*) prema
napomenama 1806., Stoja Suzić (1907.) prema oba navedena izvora od kojih
je jedno „izjava", a drugo „Upitnik spomen područja Jasenovac", znači isto
izjava samo u drugoj formi, rođena je 1807. godine. To je primjer kako ne
obazirući se na izvore u slučaju Jasenovca funkcionira manipulacija podatci­
ma kao dio kulture otkazivanja (stvarnosti).
Kod Ernesta Hirschfelda nisu navedene godine rođenja i smrti, ali u
napomenama je podatak iz knjige M. Svob prema kojem je rođen 1808. go­
dine, no kreatori jasenovačkog popisa ignoriraju jedini izvor podataka. Za­
što ignoriraju samo taj podatak ako je sve u redu? Jelena Sogonić (1884.*) je
prema napomenama rođena 1809. i nestala, Draga Đurđević (1920.) je prema
napomenama rođena 1817. godine. Nisu navedeni svi problematični podatci
kao primjerice različita mjesta rođenja i smrti ili ostale podatke o godini ro­
đenja ili smrti jer toga ima previše za nabrajati. U nekim slučajevima jaseno-
vačkim stogodišnjacima su i prezimena problematična pa se tako primjerice
kod Mate Amića (1918.*) prema napomenama rođenog 1818. godine navodi
i prezime Hamić.
Uglavnom, prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa ili su
ustaše pažljivo birali stogodišnjake kao izuzetno opasne protudržavne ele­
mente ili su kreatori popisa vrlo nepažljivo na popis stavljali lažne žrtve. S
obzirom na broj stogodišnjaka među jasenovačkim žrtvama ovo je lema, a
dilema je samo je li to u logičkom ili psiholingvističkom smislu.

Mala doza istine o Jasenovcu

Budući da je mrežni jasenovački popis JUSP-a Jasenovac masovna pri­
jevara s tisućama lažnih žrtava, navođenje tek nekoliko novih lažnih jase­
novačkih žrtava, iako važno jer širi istinu o prijevari, može se kvantitativno
smatrati opisom tek malog dijela te velike prijevare. U tom smislu se u ovom
tekstu navodi još nekoliko lažnih jasenovačkih žrtava kao jedan djelić istine
o jasenovačkom mitu. Istina boli lažljivce pa makar bila i u malim dozama.
 Prema mrežnom jasenovačkom popisu Otto Aleksander, rođen po ocu
Bernhardu u Zagrebu 1883. godine, navodno je ubijen od ustaša u Jasenovcu
1944. godine. Međutim, postoji smrtni list u kojem se navodi kako je Oto
Aleksander, rođen po ocu Bernhardu i majci Hermini u Zagrebu 8. prosinca
1883. godine, umro 10. srpnja 1946. godine. To znači da je umro godinu dana
nakon završetka Drugoga svjetskog rata što logično znači da je lažna jase-
novačka žrtva. U digitalnom arhivu Yad Vashema u dva digitalna obrasca
piše da je Otto Alexander ubijen, ali u skeniranim originalnim obrascima,
primjerice u iskazu strica Haima Mehora na starom obrascu koji se je upo­
trebljavao 1950-ih godina, jasno se vidi da se ne navodi da je ubijen, već su
ta mjesta prekrižena pa se može pretpostaviti da je taj podatak generički kre­
iran u digitalnom obrascu. Prema svjedočanstvu sestre iz digitalnog arhiva
Yad Vashema Otto Aleksander je tijekom rata bio zatočen u Stenjevcu. U Ste-
njevcu, koji je danas dio Zagreba, tijekom Drugoga svjetskog rata bio je Dom
nemoćnika u koji su od 1941. godine smješteni brojni zagrebački Zidovi.1219
Na jasenovačkom popisu je i Jakob Fiirst rođen po ocu Samojlu u Zagre­
bu 1871. godine i navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1941. godine. Među­
tim, postoji smrtni list koji navodi kako je Jakov Furst rođen po ocu Samuelu
i majci Jeti u Vašvaru u Mađarskoj 15. srpnja 1871. godine umro Zagrebu
9. siječnja 1963. godine. Iako se mjesta rođenja ne podudaraju, u smrtnom
listu se navodi da je živio u Zagrebu, imena su praktički ista baš kao i imena
očeva. Ime Jakoba Fiirsta također se nalazi na popisu Zidova preseljenih u
Dom nemoćnika Stenjevec i nije jedino jer se 16 istih kombinacija imena i
prezimena Zidova s popisa preseljenih u Dom nemoćnika u Stenjevcu nalazi
i na mrežnom jasenovačkom popisu, a deset ih odgovara prema starosti i
podatcima iz digitalnog arhiva Yad Vashema, tj. prema nedostatku potvrde
podataka da se radi o jasenovačkim žrtvama. Međutim, kako na popisu pre­
seljenih u Stenjevec osim imena i prezimena nema drugih identifikacijskih
podataka, bilo bi vrlo problematično bez dodatnih podataka tvrditi da se u
svim ovim slučajevima radi o lažnim žrtvama. Indirektno se ovom slučaju
može sumnjati na one s popisa za koje u digitalnom arhivu Yad Vashema
nema potvrde da se radi o stvarnim žrtvama, a prema navedenim podatcima
bili su u poznim godinama života i povezani su sa Zagrebom kao mjestom
rođenja ili boravka.
Na mrežnom jasenovačkom popisu od zanimljivih se osoba navodi i
Rudolf Berger rođen po ocu Bernardu u Kanjiži 1875. godine i navodno ubi­
jen od ustaša u Jasenovcu 1942. godine, premda se u napomenama navodi

1219 1020/1941 http://web.archive.Org/web/20191202131709/http://arhinet.arhiv.hr/_Pages/

PdfFile.aspx?Id=470
podatak iz knjige M. Švob da mu je sudbina nepoznata. No, postoji smrtni
list koji navodi da je Rudolf Berger rođen po ocu Bernadu i majci Mariji u
Velikoj Kanjiži 16. rujna 1875. godine umro 28. svibnja 1959. godine pa je
izgledno da se opet radi o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi. Ovdje treba upo­
zoriti na vrlo lukavu promjenu lokacije iz stvarne Velike Kanjiže, tj. Nagyka-
nizse u južnoj Mađarskoj, u selo Kanjižu koje se nalazi na rijeci Tisi u Bačkoj
koja je danas u sastavu Srbije. Kao što je i za očekivati, u digitalnom arhivu
Yad Vashema nema svjedočanstava rodbine, prijatelja i židovskih organiza­
cija. Jedini podatak o lažnoj jasenovačkoj žrtvi iz Kanjiže Rudolfu Bergeru je
iz srbijanskog Spiska žrtava rata.
U jasenovačkom popisu se nalazi i Menahem Altarac rođen po ocu Judi
u Sarajevu 1906. godine navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1942. godi­
ne. Ipak, postoji smrtni list prema kojem je Menahem Altarac rođen po ocu
Judi-Abrahamu i majci Rejni u Sarajevu umro 18. rujna 1969. godine. U digi­
talnom arhivu Yad Vashema su samo dvojica Menahema Altaraca iz Saraje­
va, ali neodgovarajućih godina rođenja, tj. rođeni 1887. i 1912. godine, a od
ukupno četiri zapisa u digitalnom arhivu Yad Vashemu za ime Menahem
Altarac, kojima je izvor svjedočanstvo rodbine, prijatelja ili neke židovske
organizacije, niti jednom se otac ne zove Juda, Abraham ili Avram pa je to
dodatni pokazatelj da se radi o lažnoj žrtvi. Kao što je već uobičajeno u ova­
kvim slučajevima, jedini podatak koji odgovara navodnoj jasenovačkoj žrtvi
je iz srbijanskog Spiska žrtava rata, a to se, kako je u brojnim primjerima u
drugim dijelovima knjige već pokazano, ne može smatrati pouzdanim izvo­
rom.
U mrežnom jasenovačkom popisu navodi se i da je Adolf Friedrich ro­
đen po ocu Salamonu u Novom Ciču kod Velike Gorice 1919. godine navod­
no ubijen od ustaša u Jasenovcu bez navedene godine smrti. Jedini izvor
podataka je knjiga M. Švob koja je u više navrata kroz primjere pokazana kao
izrazito nepouzdana do mjere da se i poznate ljude o kojima se može čitati
u enciklopedijama navodi kao lažne žrtve. Postoji smrtni list prema kojem je
Adolf Friedrich rođen po ocu Samojlu i majci Eugeniji u Zagrebu 29. prosin­
ca 1919. godine umro 25. srpnja 2006. godine. Zagreb i Velika Gorica su me­
đusobno blizu, izvornik, tj. prije spomenuta knjiga M. Švob je nepouzdana,
u digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) nema Adolfa
Friedricha pa je i bez dodatnih istraživanja opravdana sumnja da se i ovdje
radi o još jednoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Da bi dodatno razjasnili cijelu priču, treba zaviriti u digitalni arhiv Yad
Vashema gdje su tri zapisa o istom Adolfu Friedrichu. Prema tim šturim po­
datcima taj Adolf Friedrich je kao logoraš u Staroj Gradišci primao pake­
te u srpnju i kolovozu 1942. godine, a ako to povežemo s podatkom da je
istoimeni čovjek umro 2006. godine, ne čudi da u mrežnom jasenovačkom
popisu kod Adolfa Friedricha nije navedena godina smrti. Doduše, ne bi tre­
balo čuditi ni da je navedena 2006. s obzirom kakve su sve nemoguće godine
navedene na tom popisu. Izgleda da je za Adolfa Friedricha „koban" bio
podatak da je primao pakete 1942. godine i to je zapečatilo njegovu virtualnu
sudbinu pa su ga apologeti jasenovačkog mita očito u nedostatku stvarnih
žrtava stavljanjem na popis virtualno ubili.
Da stvar bude još zanimljivija, bivši logoraš Adolf Friedrich je bio svje­
dok na suđenju Dinku Sakiću. Nema podataka koji bi nedvosmisleno po­
tvrdili da se u svim ovim slučajevima radi o istom čovjeku, ali prema do­
stupnim podatcima ostaje vrlo malo prostora za dvojbu o tomu. Uz takve
svjedoke naravno da je Sakić osuđen i nije imao apsolutno nikakve šanse kad
su i jasenovački živi „mrtvaci" svjedočili protiv njega.1220
Prema jasenovačkom popisu Marija Hudurović rođena je po ocu Mati
u Prapuću kod Ogulina 1927. godine, navodno je ubijena od ustaša u Jase­
novcu 1942. godine. Kao nacionalnost joj se navodi da je Romkinja, iako je taj
podatak označen kao nesiguran pa ima smisla navesti smrtni list kod kojeg
također nema podatka o nacionalnosti i koji navodi da je Marija Hudurović
rođena po ocu Mati i majci Ljubi u Ogulinu obližnjem Cerovniku 31. kolovo­
za 1927. godine umrla 10. rujna 2012. godine i to u Ogulinu pa se vjerojatno
opet radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
U popisu se navodi i da je Vlado Blažina rođen po ocu Ivanu 1924. go­
dine u Zaprešiću navodno ubijen od ustaša u Jasenovcu 1943. godine, ali
postoji smrtni list koji navodi da je Vladimir Blažina rođen po ocu Ivanu i
majci Ivki u Zaprešiću nedalekoj Brezovici 30. ožujka 1924. godine umro 22.
veljače 1963. godine pa izgleda da se opet radi o lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Zanimljivo je da se u nekoliko slučajeva na jasenovačkom popisu pojavljuju
umrli 1963. godine, a komunistički popis žrtava rata datira iz 1964. godine
pa bi se moglo zaključiti da je u to vrijeme zbog očitog neispunjenja zadanih
ciljeva od preko 500.000 jasenovačkih žrtava bio pojačan interes „drugova"
za stanje u mrtvačnicama.
Za kraj se još može spomenuti kako se na popisu navodi da je Mijo
Miškulin rođen po ocu Mati 1894. godine u Starigradu kod Senja navodno
ubijen od ustaša u Staroj Gradiški 1943. godine. Međutim, postoji smrtni list
koji navodi da je Mijo Miškulin rođen po ocu Mati i majci Mari u Senju 26.

1220 Matković, Koić & Banić, Ruše li podaci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću? (2), s. 31.-39.
srpnja 1894. godine umro 14. svibnja 1968. godine pa se opet može reći da se
radi o novoj lažnoj jasenovačkoj žrtvi.
Zaključno, može se reći da su na jasenovački popis stavljana skoro sva
imena koja su spomenuta u dokumentima ili popisima vezanim uz Drugi
svjetski rat. Nije ni važno radi li se samo o primanju paketa ili smještaju u
starački dom, nije bitno ni vrijeme ni mjesto jer kako se u navedenim pri­
mjerima vidi godine su promjenjive, a na svijetu ima dovoljno sličnih naziva
naselja i to je bio gotovo nepresušan izvor inspiracije za jugokomuniste i
njihove mentalne nasljednike. Jedini njihov problem je što je moderna tehno­
logija jača i od najvećih laži.

Ministarstvo istine
U odgovoru iz Ministarstva kulture na upit iz uredništva Hrvatskog tjed­
nika o djelovanju JUSP-a Jasenovac objavljenom u Hrvatskom tjedniku broj
767. od 7. rujna 2017. godine kao integralni dio odgovora iz ministarstva
koristi se nekoliko rečenica teksta s mrežne stranice JUSP-a Jasenovac „Po­
imenični popis žrtava KL Jasenovac rezultat je dosadašnjih istraživanja stručnih
djelatnika Spomen područja Jasenovac. Kao i svi do sada objavljeni popisi žrtava
jasenovačkih logora nije konačan niti potpun, ali postoji mogućnost dopunjavanja
podataka i ispravljanja eventualnih pogrešaka."1221 Ne bi se moglo reći da je tekst
u copy-paste maniri jer su se primjerice u odgovoru iz Ministarstva kulture
potrudili umjesto kratice KL Jasenovac napisati „koncentracijski logor Jase­
novac". Međutim u odgovoru iz ministarstva potkrao se netočan podatak:
„za svaki upis naveden je izvor iz kojeg su podaci preuzeti." To nije točno kao što
će biti jasno elaborirano dalje u tekstu. I ne samo da to nije točno, već se u
jasenovačkom popisu navode izvori za koje nema objašnjenja u kraticama
kao npr. fantomski izvor KC-NAS. Nije jasno što to znači osim da sigurno
nije početak Očenaša.

Djeca u četvrtom desetljeću?

Poseban slučaj su dvije dječje žrtve. Radi se o dva bezimena djeteta istog
prezimena Jovanović iz sela Paučje u općini Levanjska Varoš zapadno od
Đakova. U popisu se navode kao NN-dijete Jovanović, a razlikuju se prema
imenu oca, tj. umjesto muških upisana su ženska imena Ana i Anka. Prema
podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa djeca su ubijena 1942. godine u
Jasenovcu, ali uopće se ne navodi izvor ovih podataka. Ovo je uvod u jednu
krucijalnu i samo naizgled kompliciranu temu.

1221 https://web.archive.Org/web/20201031233258/http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6284
 U jasenovačkom popisu nalazi se ukupno desetero bezimene odnosno
NN-djece prezimena Jovanović, svi iz Paučja, a u rubrici ime oca navodi se
žensko osobno ime Ana. U popisu je još četvero bezimene, odnosno NN-dje-
ce prezimena Jovanović iz Paučja kod kojih se u rubrici ime oca navodi žen­
sko osobno ime Anka. U mrežnom jasenovačkom popisu iz sela Paučje kod
Levanjske Varoši nalaze se Ana Jovanović, rođena 1905. godine, otac Stevan
i Anka Jovanović, rođena 1906. godine, otac Mitar. Ovo je naizgled školski
primjer dokaza hrvatske genocidnosti. Prema ovim podacima u „logoru
smrti" ubijeno je četrnaestero djece i njihove majke.
Ključna riječ u ovom slučaju je naizgled. Sve je u ovom slučaju drukčije
nego što se na prvi pogled čini. Vrlo su čudni podatci u napomenama kod
bezimenih dječjih žrtava. Kako je već gore navedeno, kod dvoje bezimene
djece u napomenama ne piše baš ništa pa niti izvor podatka koji se navode u
jasenovačkom popisu. Kod ostalih u napomenama na ekavici piše „dete", tj.
u 11 slučajeva piše „dete" i redni broj, npr. „dete 1". Brojevi kod djece nisu
kontinuirani pa tako npr. u slučaju NN-djece Jovanović (Ana) nedostaju red­
ni brojevi 3 i 4.
Druga je zanimljivost da se u dvanaest slučajeva kao izvor navodi popis
žrtava rata, ali ne uobičajena verzija koju kao izvor za oko 3/4 svih navodnih
žrtava koriste autori mrežnog jasenovačkog popisa poznata pod kraticom
SZSJ64, već inačica jugokomunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
koju je objavio Bošnjački institut iz Ziiricha (BI.64).1222 Čudno odstupanje od
prakse u kojem se sveprisutni izvor SZSJ64 u samo dva slučaja navodi kao
jedan od izvora uz BI.64. Ovo implicira da se u SZSJ64 ili u „originalu" iz
1964. godine nalaze podatci o samo dvoje, a ne o ukupno četrnaestero stra­
dale djece, a ostali su „nađeni" kasnije.
Osim dviju navedenih inačica komunističkog popisa iz 1964. godine
odnosno SZSJ64 i BI.64, ima ih još. U popisu žrtava rata srbijanskog Muzeja
žrtava genocida (MG64) su podatci o NN-djeci Jovanović u kontinuiranom
brojčanom slijedu bez prekida kod 3 i 4. Muslimanska i srbijanska inačica
komunističkog popisa iz 1964. godine objavljene su 1990-ih pa ne čudi da su
u tim popisima slične promjene kojih nema u starijim inačicama. Međutim,
vrag se kao i obično skriva u detalju. U ovom slučaju u srbijanskom MG64
sva NN-djeca Jovanovići i njihove navodne majke Ana i Anka su iz Čenkova,
a ne iz Paučja. Premda su oba sela u općini Levanjska Varoš, ovo ukazuje da
se podatci o žrtvama u popisima mijenjaju prema potrebi i afinitetima au­
tora. Neuobičajen izbor izvora podataka i međusobno izuzetno velike kon­

1222 BI.64 - Jasenovac, Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije, Bošnjački
institut, Zurich - Sarajevo, 1998.
tradiktornosti ukazuju da su podatci o navodno stradaloj djeci znanstveno
izuzetno neuvjerljivi.
Neki se tješe da su četrdesete nove dvadesete, a u jasenovačkom popi­
su čini se da su već davno zaključili da su četrdesete u stvari dječje godine.
Kod osmero bezimene djece prezimena Jovanović iz sela Paučje kod kojih se
kao ime oca navodi „Ana" u napomenama iza brojčane oznake djeteta piše
godina rođenja rođena 1905. godine. Primjerice, u jednom slučaju u napome­
nama piše „dete 1, 1905.", a u ostalih sedam slučajeva jasno se navodi „dete
2, rođena 1905.". Isto se ponavlja i kod troje bezimene djece prezimena Jova­
nović kod kojih se kao ime oca navodi Anka, promijenjena je samo godina
rođenja npr. „dete 3, rođena 1906".
Da rekapituliramo, kod osmero navodnih dječjih žrtava u jasenovač­
kom popisu piše da su djeca rođena 1905. godine, a kod troje da su rođena
1906. godine. Kratko objašnjenje za liberalne troglodite. Kod svih žrtava piše
da su stradali 1942. godine, a ako su rođeni 1905. godine, to bi značilo da su u
trenutku smrti imali oko 37 godina. U tim godinama možete se zvati zaigra­
nim ili kako već prema dijagnozi, ali nitko osim genderista ne će vas nazvati
djetetom pa ni pacijenti s istog odjela.

Prozor u kaos
Kaos možemo definirati kao previše podataka i premalo znanja o njima.
Naše neznanje možemo opravdati tako da nerazumljive procese i njihove
posljedice proglasimo slučajnim događajima. Kaos podataka možemo shva­
titi ako znamo inicijalno stanje ili neko međustanje. U slučaju jasenovačkog
kaosa to su razni usporedivi popisi žrtava. Jedan od najstarijih popisa jase-
novačkih žrtava kreiran 1956. godine može se naći u dosjeu Ante Pavelića u
Hrvatskom državnom arhivu (HDA). Na tom popisu nalazi se 9.958 žrtava,
od toga 7.133 iz Jasenovca1223 i 2.825 iz Stare Gradiške.1224
Na tom popisu su četiri Ane, dvije Anice i pet Anki Jovanović, te jedna
Ana i dvije Anke Ivanović, odnosno 11 ih je s prezimenom Jovanović i tri s
prezimenom Ivanović. U trećoj Miletićevoj knjizi o Jasenovcu nalazi se po­
pis žrtava iz logora Stara Gradiška i Jasenovac iz 1956. godine iz optužnice
protiv Ante Pavelića na kojem je otprilike upola manje imena (5.193) nego
na popisu iz HDA. Od toga su Ana, dvije Anke i Anica Jovanović te jedna
Ana Ivanović stara 70 godina.1225 Tri od četiriju spomenutih Jovanovićki s

1223 http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Jasenovac.pdf
1224 http://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Stara-Gradiška.pdf
1225 Miletić 3, Prilog broj 8.
Miletićeva popisa imaju identične ekvivalente na popisu iz HDA. Preostala
Anka Jovanović (1929., Otok) navodno stradala 1941. godine u Jasenovcu
identična je po svemu osim po prezimenu Anki Ivanović staroj 12 godina iz
HDA popisa. Ne radi se o slučajnim pogrješkama jer takvih dvojnika ima i u
mrežnom jasenovačkom popisu kod drugih imena.
Primjerice, na popisu su Branka Jovanović i Branka Ivanović, a svi osta­
li podatci su identični. Godina rođenja 1937., otac Miloš, Gornji Podgradci,
stradale 1942. godine u Jasenovcu. Dapače kod obje se čak navodi isto strati-
šte Mlaka. Ovakvom tehnikom umnažanja nije bilo teško doći do dvadesetak
tisuća dječjih žrtava u Jasenovcu.
Zanimljiv je hodogram promjene broja Ana, Anica, Anki i Ankica Jova­
nović, odnosno Ivanović na popisima jasenovačkih žrtava. U popisu iz HDA
nastalom 1956. godine ih je 11 s prezimenom Jovanović i tri s prezimenom
Ivanović, kod Miletića (1987.) su četiri s prezimenom Jovanović i jedna Iva­
nović, a u digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine
(L64) ima ih 30 s prezimenom Jovanović i dvije s prezimenom Ivanović. Na
mrežnom jasenovačkom popisu JUSP-a Jasenovac ima ih 37 s prezimenom
Jovanović i dvije s prezimenom Ivanović. Od toga samo u jednom slučaju
kao izvor nije naveden jugokomunistički popis žrtava rata iz 1964. godine
(SZSJ64). Iz priloženoga se u ovom slučaju vidi ne samo promjenjivost broja
navodnih jasenovačkih žrtava, već i nedostatak konzistentnosti u podatcima
o osobnim imenima.
Osim imena i prezimena nema konzistentnosti podataka niti u slučaju
logora u kojem su navodno stradale. Primjerice, u slučaju popisa iz HDA
(1956.) trinaestero je žrtava iz Jasenovca i jedna iz Stare Gradiške, prema
digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) 29 ih je iz Jasenovca
i tri iz Stare Gradiške, a prema mrežnom jasenovačkom popisu 37 ih je iz
Jasenovca te dvije iz Stare Gradiške. Kako je već prije u tekstu navedeno,
u ovom slučaju prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata
(L64) mogu biti ukupno 32 žrtve, a u mrežnom jasenovačkom popisu kod
38 žrtava se kao izvor navodi SZSJ64, odnosno inačica komunističkog po­
pisa žrtava rata koju kao izvor navode kreatori JUSP-a poimeničnog popisa
jasenovačkih žrtava. Nelogičnosti i proturječnosti u podatcima ima napre­
tek čim se malo dublje analiziraju i usporede podatci s popisa koji su bili
službeni podatci jedne u međuvremenu propale komunističke države. Pri­
mjerice, Ana Jovanović može postati Ana Ivanović, a da pri tomu ukupan
broj Ana (Anica, Anki, Ankica) Jovanović navodnih jasenovačkih žrtava na
popisu znatno raste. Sto je više provjera, to je više problematičnih podataka.
Primjerice, Ana Ivanović (Mihajlo, 1867.*) je prema napomenama 5 godina
mlađa, a druga Ana Ivanović (Trivo*, 1925.*) je prema napomenama mlađa
za velikih 9 godina.
Dubinska analiza Ana, Anica, Anki i Ankica Jovanović je pokazala da se
u 22 slučaja radi o lažnim žrtvama jer su „ubijene" prije uspostave ili nakon
raspuštanja logora. U navedenim izvorima nema žrtava istih osobnih poda­
taka, rođene su u nepostojećim naseljima, a kod nekih je k tomu razlika u
navedenoj godini rođenja i alternativama iz napomena veća od 5.
Uz sve to u ovim slučajevima ima još nekonzistentnih podataka kao što
je primjerice godina smrti itd. U 10 slučajeva se radi o dvojbenim žrtvama
jer se navedene godine rođenja razlikuju za više od 2, a manje od 5 godina,
problematični su nadnevci smrti, nema imena oca ili je ono u ХХХО stilu.
Od preostalih pet slučajeva kod dva je međusobna razlika u podatcima vrlo
mala tako da je vrlo izgledno da se radi o potencijalnim dvojnicama iz Paučja
kod Đakova, ali to je teško nedvojbeno tvrditi bez dodatnih istraživanja.
U srbijanskom popisu MG64 dvije ekvivalentne žrtve su rodom iz Čen-
kova a trenutno se na mrežnom jasenovačkom popisu iste osobe navode kao
žrtve iz Paučja. Cenkovo i Paučje su sela u istoj općini međusobno udaljena
4 kilometra pa se to čini sitnom pogrješkom. Međutim, kako je već rečeno,
u kaosu ima sustava, a vrag je uvijek skriven u detalju. U selu Paučje je od
početka 1943. godine bio partizanski logor.1226 Povezano s logorom, postojao
je i partizanski prijeki sud koji je vjerojatno samo štambiljao kosti Hrvata
kojima su se zapunjavali okolni šumski jarci. Relokacijom žrtava stvarnih ili
izmišljenih u mjestu gdje je bio partizanski logor smrti pere se nečista savjest
i prebacuje krivnja na drugu stranu.
Ako je to slučaj s Paučjem, nema razloga da i u drugim slučajevima nije
tako. Od preostalih triju slučajeva jedna se samo za jednu godinu i mjesto
rođenja razlikuje od potencijalnih dvojnica iz Paučja. Preostale dvije su Rom-
kinje iz Slavonije, a jedna od njih je rođena u godini koja je istaknuta po tzv.
age heapingu.

Veći od svemira
U mrežnom jasenovačkom popisu JUSP Jasenovac se osim već spome­
nutih Ane Jovanović (Stevanova) i Anke Jovanović (Mitrova) iz Paučja koje
se navode kao očevi četrnaestero djece iz Paučja nalazi još 35 Ana, Anica i
Anki Jovanović i dvije Ane Ivanović. Zanimljivo je da nema niti jedne koja
bi prema podatcima u potpunosti bila podudarna s nekom žrtvom iz dvaju
gore navedenih popisa iz 1956. To ukazuje na ogromne razmjere metamor­
foze podataka na popisima žrtava tijekom vremena.

1226 https://archive.is/YUfEG
 Broj Ana, Anica i Anki Jovanović na mrežnom jasenovačkom popisu je s
11 iz 1956. godine narastao na trenutnih 37, uz to neke Jovanovićke su posta­
le Ivanovićke ili obratno, a mijenjala su se mjesta i godine rođenja. U ovom
slučaju popis nije postupno rastao, već je 11 starih žrtava iz HDA u jednom
trenutku nestalo, a 37 novih je nastalo. Na komunističkom popisu iz 1964.
godine (SZSJ64) pojavilo se 36 novih žrtava, a još jedna žrtva koja se nalazi na
mrežnom jasenovačkom popisu (JUSP) je iz kasnijeg izvora podataka. Ima
ih vrlo bliskih godina rođenja, iz susjednih sela, sličnih imena očeva, ali sve
izgleda kao da je netko bacio stari popis pa se novi pisao po sjećanju i dodalo
se pokoje ime za svaki slučaj i tako nekoliko desetaka puta.
Možemo si zamisliti što su sve stavljali na popis iz 1956. godine kad
su čak i komunisti bili uvjereni da je neuvjerljiv, a nova garnitura ih je očito
nadmašila. U jasenovačkom popisu sve je promjenjivo osim mjesta smrti,
štoviše to je konstanta i u slučajevima kad postoje brojni dokazi koji to pobi­
jaju. U takvim uvjetima nije čudo da je broj jasenovačkih žrtava iz 1956. go­
dine s 9.928 porastao oko osam i pol puta do razine 83.800 oko koje se kreće
u zadnje vrijeme u mrežnom jasenovačkom popisu. Moglo bi se reći da popis
u relativnom smislu raste brže od svemira. Prema dosadašnjim istraživanji­
ma jasenovačkog popisa može se reći da povećanje broja žrtava na popisu
svakako nije rezultat opsežnih i detaljnih znanstvenih istraživanja temelje­
nih na činjenicama, već prepisivanja imena iz neznanstvenih propagandnih
publikacija.
U ovom tekstu pokazane su neke moguće tehnike povećanja popisa.
Generalno, stvori se kaos u kojem se naizgled sve odvija slučajno. U tom pri­
vidnom kaosu se sve pogrješke i prijvare jednostavno objasne slučajnošću ili
se brane taktikom pozivanja na teoriju zavjere. Ako ni to ne pomaže, uvijek
su na raspolaganju politička etiketiranja. U takvim uvjetima jasenovački po­
pis mogao bi se beskrajno povećavati. Konkretno, u ovom slučaju od dvaju
krajnje sumnjivih podataka o dvoje bezimene djece za koje nema izvora po­
dataka i koji ne mogu proći znanstvenu verifikaciju može se kao u gore na­
vedenim primjerima kreirati 16 papirnatih žrtava, a dubinskom provjerom
pronađe ih se još 35. Naravno da znanstvena verifikacija nije ni potrebna sve
dok imate političku podršku „Ministarstva istine" koja vas citira u odgovo­
rima. Čudi da su kreatori popisa u ovom slučaju bili toliko neambiciozni i
zaustavili se na relativno malom broju žrtava, a tako im je dobro krenulo.
Ovakve satire se u uređenoj državi lako i brzo rješavaju. Potrebna je samo
politička odluka kojoj prethodi prosvjetljenje.
NA KRAJU
 Ovdje će biti riječi o zadnjim danima logora Jasenovac krajem travnja
1945. godine i o događajima neposredno nakon toga. Kraj logora Jasenovac
povezuje se s takozvanim probojem logoraša. Glede tog proboja sve je pro­
blematično od slijeda događaja, do broja žrtava i broja preživjelih. To nije
čudno s obzirom na neuvjerljivost glavnih svjedoka koji su odmah nakon
kraja rata tvrdili da je u logoru ubijeno milijun i četristo tisuća ljudi. U svr­
hu kreiranja jasenovačkog mita korišteni su i obdukcijski protokoli mrtvaca
izvučenih nakon rata na ušću Save u Dunav u Srbiji kod Beograda. Iz tih
zapisa može se vidjeti da su među obduciranima jugokomunistički partizani
poginuli na srijemskom bojištu krajem rata, stradali vojnici Nezavisne Drža­
ve Hrvatske, ali i smaknuti hrvatski civili. Neki od obduciranih uopće nisu
stradali uz Savu ili njezine pritoke već uz Dunav.

Proboj do istine
Uz manipulativni broj žrtava kao jedan od najvažnijih dijelova jaseno­
vačkog mita je takozvani proboj logoraša 22. travnja 1945. godine. Svake go­
dine u to vrijeme održavaju se komemoracije na mjestu nekadašnjeg logora.
Ukratko, takozvani proboj logoraša predstavlja i kraj ratnog jasenovačkog
logora. Komunistička propaganda je od tog događaja kreirala junačku epo­
peju u kojoj uglavnom goloruki logoraši jurišaju probijajući se kroz ustaške
redove ne mareći za paljbu iz strojnica. Naposljetku samo nekolicina ih se
navodno uspjela probiti. Tako otprilike glasi prepričana komunistička legen­
da o takozvanom proboju. Doduše, u pola stoljeća Titove diktature komu­
nisti nisu uspjeli dokučiti niti broj preživjelih u tom događaju pa taj broj
zavisno od izvora može biti 72, 89, 92, 1071227ili 1171228. Uglavnom, sve se to
vrti oko prvotnih propagandnih brojeva od 80 do 100 preživjelih.
Evo primjera jednog od najčešćih opisa tog događaja: „Kroz vrata je u toj
borbi protrčalo stotinjak logoraša, a ostalo u životu svega oko 80, dok ih je na tom
putu i oko logora, kao i u rijeci Savi, našlo smrt oko 520. Onih oko 470 koji su ostali
u logorskom krugu ustaše su pobile."1229 Znači prema ovoj (Miletićevoj) inačici u
logoru je 22. travnja 1945. godine bilo nešto manje od 1.100 logoraša, tj. kako
se u istoj Miletićevoj knjizi može vidjeti, radi se o 1.073 logoraša.1230 Među­
tim, jedan od glavnih svjedoka tih događaja tvrdi da je kod jutarnjeg raporta

1227 https://web.archive.org/web/20200425082042/https://sh.wikipedia.org/wiki/LogorJase­
novac
1228 https://web.archive.Org/web/20200425082354/https://sh.wikipedia.org/wiki/ProbojJogo-
ra%C5%Al a JzJasenovca
1229 Miletić 1, Uvod.
1230 Ibid., dok. br. 219., bilješka br. 1.
utvrđeno kako je preostalo 1.067. zatočenika.1231 Kod jasenovačkih mitoma­
na živi će potezom pera postati mrtvi sve u svrhu održavanja jasenovačkog
mita najveće komunističke prijevare.
Primjerice, Aco Danon se nalazi na mrežnom jasenovačkom popisu.
Prema napomenama poginuo je u takozvanom proboju 22. travnja 1945. go­
dine. Jedini izvor podataka je četvrta knjiga Sarajevo u revoluciji u izdanju
Istorijskog arhiva Sarajevo iz 1981. godine. Međutim, prema „Spisku učesni­
ka u NOR" iz knjige J. Romana Aco Danon je 22. travnja 1945. godine pobje­
gao iz Jasenovca i pristupio XXIII. srpskoj diviziji.1232 U jugokomunizmu su i
izdanja povijesnih arhiva bila laž, a na tim institucionalnim lažima se temelji
jasenovački mit.
O događajima povezanim s krajem ratnog logora Jasenovac opširnije
su već sredinom svibnja 1945. godine svjedočila četvorica bivših logoraša
Julio Bing, Jovan Zivković, Mihajlo Marić i Milan Duzemlić. Njihovi iskazi
se nalaze u zapisniku Zemaljske komisije Hrvatske za utvrđivanje zločina
okupatora i njihovih pomagača od 18. svibnja 1945. godine.1233 Prema zapi­
sniku Zemaljske komisije ustaše su 21. travnja 1945. godine, znači dan prije
navodnog proboja, iz logorskog groblja koje je bilo „и neposrednoj blizini"
logorskih baraka iskopali sve leševe i spalili ih u obližnjem jarku kako se na­
vodi u zapisniku „(...) gdje se još i danas vidi nešto pepela, (...)". „Nešto pepela"
nije baš neki uvjerljiv dokaz spaljivanja velikog broja leševa.
Prema knjizi bivšeg logoraša Bergera na starom logorskom groblju je
pokopano oko 20.000 logoraša.1234 U jednom danu je nemoguće pa ni uz ko­
rištenje moderne tehnike iskopati toliki broj leševa, a njihovim spaljivanjem
svakako ne bi ostalo tek „nešto pepela". U nastavku se može vidjeti da ni
komunistička Zemaljska komisija baš pretjerano ne vjeruje „svojim" svje­
docima. Primjerice, svjedoci Bing, Zivković, Marić i Duzemlić tvrde kako su
u peći ciglane spaljivani leševi i živi ljudi. Međutim, prema zapisniku „(...)
komisija nije mogla pronaći tragove takvog spaljivanja (...)".1235

Fantastična četvorica
Gore spomenuti svjedoci Bing, Živković, Marić i Duzemlić su posebna
priča i treba navesti nekoliko detalja o njima i njihovim iskazima da se stekne

1231 Miletić 3, dok. br. 223., iskaz Mihajla Marica.

1232 Romano, s. 346.
1233 Miletić 3, dok. br. 223.
1234 Berger, s. 39.
1235 Miletić 3, dok. br. 223.
uvid o njihovoj uvjerljivosti i pouzdanosti. Od četvorice svjedoka vjerojatno
je najzanimljiviji Julio Bing, Židov iz Virovitice. On je kao komunist upućen
u logor Bročice1236 kod Novske sredinom rujna 1941. godine. Bing spominje
masovna ubojstva u tom logoru, ali njemu se ništa nije dogodilo. Sljedeće go­
dine je premješten u logor Stara Gradiška i ponovno spominje masovna ubi­
janja, ali njemu se opet ništa ne događa. Prema njegovim riječima vršila su se
„(...) masovna ubijanja, ali još uvijek ne tako očito i otvoreno, nego zakrinkano."1237
Radi se o događajima iz 1942. godine kada je prema komunističkoj in­
terpretaciji povijesti ubijeno najviše logoraša. Prema starom jasenovačkom
mitu 1942. godine je nekoliko stotina tisuća ubijenih, a prema trenutnom
rezervnom mitu sudeći prema stanju na mrežnom jasenovačkom popisu s
kraja travnja 2020. godine u Jasenovcu je 1942. ubijeno 43.564, a u Staroj Gra­
diški 10.377 ljudi što je sveukupno 53.941, tj. 2/3 svih ubijenih s tog popisa. O
kakvom se prikrivanju može raditi osim o današnjem prikrivanju povijesne
istine?
Primjerice, taj isti Bing je u rujnu 1942. godine odnosno prema jugoko-
munistima/liberalima u jeku najvećih pokolja u logoru bio prebačen u eko­
nomiju logora Stara Gradiška. Znači bio je povlašteni logoraš. U navodnom
logoru smrti u kojem se ubija zbog rasnih i političkih razloga je za očekivati
da promptno budu ubijeni svi koji zadovoljavaju oba ta kriterija. Primjerice,
ako su Židovi ili Srbi i istovremeno komunisti. Kakav je to planirani genocid
u kojem se događaju takve „pogreške"?
Svjedok Bing je neuvjerljiv u još nekoliko detalja. Primjerice, vidio je
grupe rekonvalescenata1238 od tifusa od kojih su neki već počeli ponovno
raditi i kako ih ustaše slažu u kamione, prekrivaju gunjevima i ubijaju malje­
vima. Prvo, ljude koji rade, znači pokretni su, teško je slagati kao klade. Dru­
go, zašto bi netko ubijao ljude nakon što je uložen trud u njihovo liječenje?
Ustaše su ih jednostavno mogli prepustiti izglednoj smrti od tifusa.
Sudeći po Bingu ustaše su izmislili i neke inventivne, ali bizarne načine
masovnog ubijanja. Prema Bingu logorašicama su davali za jesti gulaš, ali
preslan i onda im nisu davali vode. Inače, bivši jasenovački logoraši su se
često žalili da je jelo bilo neslano.

1236 Logor Jasenovac II.

1237 Prikriveno.
1238 Rekonvalescent (lat. reconvalescens) med. oporavljenik, prizdravljenik, onaj koji se opo­
ravlja od bolesti, koji je na putu potpunog ozdravljenja http://onlinerjecnik.com/rjecnik/ko-
mentari/503878
 Vratimo se glavnoj temi, a to je kraj ratnog logora Jasenovac. Prema Bin-
gu se nakon bombardiranja logora na Veliki petak 1945. godine1239 počelo
iskopavati leševe, odnosno kosti logoraša i prevoziti ih u bačvama. Postavlja
se pitanje koliko je to moralo biti bačava da bi se prevezli svi leševi? Koliko
je moglo stati ostataka u jednu bačvu? Vjerojatno je najvažnije pitanje gdje su
završile te bačve kad ih kasnije nitko ne spominje, a moralo ih je biti na tisu­
će. Gdje su nestale željezničke tračnice koje su navodno poslužile za izradu
„roštilja" na kojima su spaljivani leševi? Ne ćemo sada o tomu kako je mo­
guće bez mehanizacije u tri tjedna pronaći i iskopati 700 tisuća ljudi jer smo
uvjereni da se to teško može postići i modernom mehanizacijom, a kamoli
uz pomoć nekoliko lopata. Isto je s ostacima 84 tisuće ljudi koliko ih je sada
na popisu. Koliko ostataka odraslih ljudi može stati u jednu bačvu? 1, 2, 3, 4?
Sigurno ne više od 5 pa da su nakon tri godine i samo kosti ostale.
Dnevno bi trebalo iskopati od tri i pol do tridesetak tisuća leševa da bi
se u tri tjedna iskopalo između 84.000 i 700.000 žrtava. Za to je svakako osim
nadljudske radne snage, što izmučeni i izgladnjeli zatočenici u logoru smrti
baš i nisu, bio potreban i ogroman broj bačvi u kojima se prema Bingu leševe
premještalo. Osim toga ostatke se u ta tri tjedna moralo tako temeljito uništiti
da ne ostane traga i to ne samo od leševa već i od iskapanja i uništavanja.
Najbolji pokazatelj da je sve to fikcija nalazi se u zapisniku komunističke
Zemaljske komisije koja je našla „nešto pepela" i u poslijeratnim iskapanjima
kada je nađeno manje od 500 leševa u okolici logora Jasenovac, uglavnom u
Donjoj Gradini, a u zapisima nema ni spomena o „roštiljima" od tračnica ili
o bačvama. Osim toga početak navodnog iskapanja leševa je različit zavisno
od autora. Primjerice, prema Goldsteinu je to tjedan dana kasnije od Binga, a
prema komunističkoj komisiji dan prije takozvanog proboja logoraša. Prema
N. Nikoliću oko Jasenovca je 248 grobnica ogromnih dimenzija, a do danas
je iskopano samo nekoliko stotina leševa. Veliki je raskorak između zbilje i
propagande.
Jovan Živković, Srbin iz Bačke koji je živio u Srijemu, uhićen je počet­
kom travnja 1943. godine i nakon tri mjeseca upućen je u logor Stara Gra­
diška. Bio je raspoređen u građevinsku grupu gdje je radio kao brijač (sic!).
Prema Živkoviću je na zimu 1943./44. godine ubijeno 5 do 6 tisuća ljudi. Us­
poredbe radi prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata
(L64) tijekom tog godišnjeg doba stradalo je 318 ljudi, odnosno 20-ak puta
manje od priče jasenovačkog brijača.

1239 30. ožujak 1945.

 Mihajlo Marić, Srbin rodom iz okolice Bjelovara, bio je u logoru od kraja
listopada 1941. godine pa sve do 22. travnja 1945. godine. Tijekom 42 mjeseca
boravka u logoru radio je u tvornici lanaca, a zatim u logorskoj bolnici. Marić
je inače bio „dežurni" svjedok na sramotnim političkim suđenjima Andri­
ji Artukoviću u komunističkoj Jugoslaviji, ali i Dinku Šakiću u nezavisnoj
Hrvatskoj. Svjedočio je da je u Jasenovcu ubijeno 1.400.000 ljudi.1240 Da je
u Jasenovcu ubijeno toliko ljudi od kojih su prema iskazu Marića u zapi­
sniku Zemaljske komisije „ogromna većina" bili Srbi, u Hrvatskoj ne bi više
preostao niti jedan, a malo bi ih preostalo u Srijemu, Hercegovini i Bosni. U
nedostatku dokaza na političkim suđenjima u Jugoslaviji i Hrvatskoj sudovi
su koristili i takve svjedoke. Kako kaže stara narodna izreka - vrag u nuždi i
muhe jede.
Važan svjedok Zemaljske komisije bio je i Milan Duzemlić iz Drenovog
Boka. Njegova važnost je u tomu što se radi o Hrvatu i jasenovačkom op­
ćinskom bilježniku. Duzemlić je uhićen 21. prosinca 1943. godine jer je bio
glavni u lokalnom seoskom takozvanom narodnooslobodilačkom odboru,
odnosno bio je komunistički jatak ili bi po današnjoj klasifikaciji vjerojatno
bio označen kao pripadnik terorističke organizacije. Duzemlić je tvrdio da je
vidio popise ubijenih u Jasenovcu kojih je prema njemu do dana njegovog
uhićenja bilo 900.000. O njegovoj pouzdanosti nema potrebe raspravljati, a
ovaj broj ne treba posebno demantirati jer su to već učinili sami komunisti
iz Zemaljske komisije prema kojima je bilo 500.000 do 600.000 ubijenih u
Jasenovcu, kasnije je to povećano na 700.000, ali još uvijek znatno manje od
Duzemlićeva iskaza.
Inače, Duzemlić je tvrdio da su ga mučili u logoru. Između ostalog su
mu ustaše stavili dasku na prsa i po njoj skakali. Međutim, nije jasno kako
mu tom prilikom nisu slomili rebra i kako je uopće to preživio. Ne samo da je
preživio, već su ga ustaše u siječnju 1945. godine pustili na slobodu ili prema
Duzemlićevoj interpretaciji on je „izašao iz logora".
Svjedok Zivković je naveo da ne zna točno koliko je logoraša ubijeno
u Jasenovcu, ali da je među logorašima bilo „opće uvjerenje" kako je broj
ubijenih veći od milijun. Znači trojica od četvorice svjedoka navode broje­
ve ubijenih u Jasenovcu koji su bili odbačeni kao lažni već u komunističkoj
Jugoslaviji, a dvadesetak su puta veći od broja žrtava s komunističkih i post-
komunističkih popisa.

1240 Matković, Koić & Banić, Ruše li podatci JUSP-a Jasenovac optužnicu i presudu Dinku
Šakiću? (2), s. 33. https://web.archive.org/web/20200425201058/https://narod.hr/hrvatska/ru-
se-li-podaci-jusp-jasenovac-optuznicu-presudu-dinku-sakicu2-dio
Uvertira proboju
Svjedoci su međusobno kontradiktorni u broju logoraša. Primjerice,
prema Bingu je na Veliki petak 1945. godine u logoru bilo 4.000 do 4.500
logoraša, a prema Mariću oko 3.000. Prema Živkoviću je od Velikog petka
do 20. travnja 1945. godine odvedeno u Donju Gradinu, ubijeno i spaljeno
1.200 logoraša. Opet prema Bingu je 21. travnja 1945. godine u jednu na­
stambu smješteno 1.400 logoraša, a istog dana navečer u Donju Gradinu je
odvedeno 950 žena „(...) odnosno sve žene zatočenice (...)". Prema Mariću 21.
travnja likvidirano je „(...) 960. žena, među kojima je bilo i oko 50—60 djece (...)".
Marić u pravom propagandnom stilu miješa žene i djecu tako da se brojevi
mogu različito tumačiti. Međutim, sve njih pobija Živković prema kojem je
21. travnja „(...) likvidirana i grupa žena po prilici oko 500 tj. sve žene, koje su u
logoru preostale." Znači prema Živkoviću likvidirano je upola manje žena.
Ako zbrojimo ubijene (1.200), još žive muškarce (1.400) i preostale žene
(950), pojavljuje se razlika od oko 500 do 1.000 logoraša viška u odnosu na
Bingovu procjenu brojnog stanja logora i to bi značilo da ih je još toliko pre­
živjelo kraj logora odnosno gledajući prema Mariću ubijeno je oko 500 logo­
raša više nego što ih je uopće bilo na početku ovih događaja. Očito da nije
lako sustavno i koordinirano lagati. Prema digitalnoj inačici komunističkog
popisa žrtava rata (L64) u razdoblju od 30. ožujka do 22. travnja 1945. godine
u Jasenovcu je sveukupno stradalo 911 ljudi, odnosno tri ili četiri puta manje
nego što bi se moglo zaključiti prema svjedocima komunističke Zemaljske
komisije.
Komunistički popisivači su u detaljima još drastičnije demantirali ova
svjedočenja jer prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava
rata (L64) nadnevak smrti 21. travnja 1945. godine navodi se samo kod še­
stero žrtava.1241 Od toga je samo jedna žena i to Hrvatica. Prema četvorici
svjedoka ustaše su tog 21. travnja 1945. godine odveli na drugu obalu Save i
tamo poubijali i dezintegrirali petstotinjak ili oko tisuću žena, možda i djece
ovisno o svjedoku i uz to su još uspjeli prema Živkoviću uz pomoć samo
dvadeset logoraša s logorskog groblja iskopati „(...) sve Iješine, koje su tamo
bile zakopane u toku 1941. i 1942. godine i iste su spalili u obližnjem jarku, (...)".
Prema mrežnom jasenovačkom popisu 1941. i 1942. godine ubijeno je
67.182 odnosno 4/5 svih s popisa, a od toga samo u Jasenovcu 54.040. Kako bi
dvadesetak logoraša u jednom danu uspjelo iskopati desetke tisuća ubijenih
i još ih k tomu tako temeljito uništiti da od njih ostane samo „nešto pepela"?

1241 Troje Hrvata, po jedan musliman, Židov i Srbin.

Treba napomenuti da su to relacije prema stanju na mrežnom popisu JUSP-a
Jasenovac, prema komunističkim „svjedocima" moralo bi se raditi o stotina­
ma tisuća leševa.
Apologeti jasenovačkog mita mogli bi tvrditi da je većina istih ubijena i
pokopana u Donjoj Gradini, međutim u tom slučaju postaju revizionisti jer
se odriču jednog od glavnih jasenovačkih svjedoka Egona Bergera. Prema
Bergeru do prosinca 1941. u Jasenovcu je ubijeno 40 tisuća ljudi i tada je
počelo „(...) stvaranje novog groblja (...)" jer na dotadašnjem na kojem je „(...)
pokopano oko 20.000 zatočenika (...)" više nije bilo mjesta.1242 Znači prema Ber-
gerovoj knjizi 20 logoraša je moralo u jednom danu iskopati i dezintegrirati
oko 20 tisuća leševa. To bi značilo kako je svaki logoraš morao u prosjeku
iskopati tisuću leševa u jednom danu ili stotinjak po satu odnosno više od
jednog u minuti. Pa čime su ih hranili? Možda preslanim gulašom?
„Proboj"

Kao povod za proboj obično se navodi događaj od prethodnog dana

kada su ustaše navodno poubijali sve logorašice. Međutim, kako je gore u
tekstu već navedeno, iskazi o tom događaju se izrazito razlikuju, a sudeći
prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa žrtava rata (L64) 21. trav­
nja 1945. godine najvjerojatnije nije bilo nikakvog pokolja logorašica. Dodu­
še, prema Miletiću sve to se odigralo dan ranije od drugih navoda. „Konačna
likvidacija logoraša počela je 20. aprila, kada je poslednja grupa žena i dece p[je]
evajući „Vi ostajete mi idemo u smrt''... „Hajde majko domu svome, ne dolazi grobu
mome..." dotučena i bačena u Savu ili spaljena na lomači. Ostali logoraši su osjetili
da im prijeti sigurna smrt, te su odlučili provaliti iz zgrade u kojoj su bili zatvoreni
i goloruki su poveli borbu na život ili smrt."1243
Isti događaj s pjevanjem opisao je i svjedok Bing, ali uz znakovite razli­
ke. Prema Bingu to se dogodilo 21., a ne 20. travnja 1945. godine. Inače, pre­
ma popisu L64 20. travnja 1945. godine se kao nadnevak smrti navodi kod 49
ljudi od kojih je 15 žena. Hrvata je 27, odnosno više od polovice, od toga je 10
žena. Međutim, još je intrigantniji jedan drugi Bingov navod: „Seleći u novu
nastambu između 7 i 8 sati na večer istog dana vidili smo, kako prevode u Gradinu
oko 950 žena odnosno sve ženske zatočenice, koje su se tada nalazile u logoru. Veći­
nom su te žene bile katolikinje, te su idući u koloni pjevale, makar je svima bilo jasno
da ih vode u smrt."1244

1242 Berger, s. 39.

1243 Miletić 1, Uvod.
1244 Miletić 3, dok. br. 229.
 Znači žene su većinom bile katolkinje, možemo pretpostaviti Hrvatice
pa ovo više sliči na opis likvidacija Hrvata na kraju rata i neposredno nakon
toga od strane Titovih „antifašista". Tko zna, možda je Bing nehotice opisao
baš djelić jugokomunističkog genocida nad Hrvatima u poslijeratnom Tito­
vom Jasenovcu koji je kasnije za vrijeme komunističke diktature perverznom
propagandističkom inverzijom pretvoren od zločina nad Hrvatima u hrvat­
ske zločine.
Još je jedno vrlo zanimljivo Bingovo opažanje iz zapisnika Zemaljske
komisije: „Za vrijeme moga zatočeništva nisu nas odvajali ni po nacionalnoj ni po
političkoj pripadnosti." U logoru čije se postojanje temelji na rasnim zakonima
nisu rasistički ili politički odvajali ljude. Vrlo zanimljivo. Apologetima jase-
novačkog mita preostaje proglasiti Binga revizionistom ili ustašom.
O samom proboju nema smisla previše govoriti jer ni sami svjedoci do­
gađaja nemaju usuglašene priče pa je tako u „proboj" krenulo 500, 600 ili
možda 700 logoraša. Jedino su poprilično jedinstveni da ih je preživjelo 80
do 100, ali kasnije interpretacije demantiraju i te brojeve.
Neki od opisa tih događaja sliče scenama iz komunističkih partizanskih
filmova gdje jednim partizanskim metkom padaju bar dvojica „Švaba".1245
Primjerice, takav je Marićev opis događaja nakon „proboja" koji sliči na hom-
mage partizanskim propagandnim ikonama Mirku i Slavku. ,,U samoj šumi
dočekiala nas je opet jedna ustaška zasjeda, ispod Košutarice, ali smo mi varkom, ba­
cajući cigle i vičući „bacaj bombe" uspjeli da ih otjeramo."1246 Znači kilometrima
su nosili cigle sa sobom i onda ih bacali s takve udaljenosti da ih ustaše nisu
mogli pogoditi iz vatrenog oružja.
Umjesto jugokomunističkih bajki zanimljivije je pogledati podatke nji­
hovih popisivača o nadnevcima smrti u Jasenovcu na dan „proboja". Prema
digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata (L64) u Jasenovcu je 22.
travnja 1945. godine odnosno na dan takozvanog proboja stradalo ukupno
90 ljudi. Zanimljivo je da su od toga 23 žene, a sve žene su prema komuni­
stičkoj interpretaciji tih događaja ubijene dan prije i to je bio povod za „pro­
boj" logoraša. Tih 90 ne da nije malo, nego je čini se prema strukturi poda­
taka previše jer kod jedanaestero nema imena oca, a među ostalima su dva
para klonova.
To su Nikola Radulović (1873., otac Đuro) i njegov imenjak (1870., ime
oca nepoznato), „obojica" iz Vukovara. Na mrežnom jasenovačkom popisu

1245 Pogrdni naziv za Nijemce korišten za vrijeme režima komunističkog diktatora J. B. Tita.
1246 Miletić 3, dok. br. 229.
su to također shvatili pa su jednostavno od dvojice kreirali jednoga što se
može vidjeti u podatcima iz napomena, ali to nije bio gubitak jer se na popisu
nalaze još trojica jednako uvjerljivih imenjaka. Drugi vjerojatni par klonova
iz L64 su Janko Radulović iz Vinkovaca i obližnjih Marinaca. U mrežnom
jasenovačkom popisu su trojica koji se razlikuju u detaljima kao primjerice u
zamijenjenim znamenkama godine rođenja 1912./1921. ili s godinama smrti
koje su na početku i kraju rata. Kako se radi o Romima, 1941. i 1945. su naj­
manje vjerojatne godine smrti u Jasenovcu, ali takve propuste je za očekivati
od apologeta jasenovačkog mita.
Prema nacionalnoj pripadnosti stradalih u Jasenovcu 22. travnja 1945.
godine prema popisu L64 najviše je Srba i to 41 od kojih su 12 žene koje su
sve trebale biti ubijene prethodnog dana. Zatim slijede Hrvati s 37, od toga
7 žena pa Zidovi 16, tri žene, jedan Slovenac i dvoje ostalih od kojih je jedna
žena. Zanimljivo je da se među stradalima toga dana nalaze i tri Roma. U
stvari radi se o tri dječaka u dobi od 13 do 14 godina, svi iz Komletinaca.
Čudno je da su preživjeli do kraja logora kad nas apologeti mita poučavaju
da su svi Romi ubijeni već 1942. godine.
Prema dobi žrtve iz navodnog proboja su u rasponu od sedmogodišnje
djevojčice iz Osijeka do staraca. Od toga je šestero starijih od 70 godina. Sve
Srbi, od toga dvije žene. Za napomenuti je da su imena očeva u svim ovim
slučajevima u ХХХО stilu odnosno Đuro, Pero, Simo, Savo ili nepoznata. Još
je zanimljivo da su 22 stradala zadnjeg dana logora rođeni ili su prije rata
živjeli u Komletincima selu blizu Vinkovaca. Koincidentno baš u Komletin-
cima je groblje nekoliko tisuća Titovih partizana poginulih u borbama u tom
području na samom kraju rata.1247
U mrežnom jasenovačkom popisu se kod 140 navodnih žrtava u napo­
menama navodi da su stradali u proboju ili da su stradali 21. ili 22. travnja
1945. godine. Međutim, 118 ih je problematično primjerice zbog dvojbene
identifikacije, godine ili mjesta smrti. Kod većine nedostaje ime, prezime,
ime oca, godina rođenja, godina smrti, štoviše i mjesto smrti, a kod nekih
piše da su nestali. Međutim, kod 57 je problematična godina smrti. Znači za
veliki broj navodno stradalih u takozvanom proboju uopće nije sigurno da
su stradali 1945. godine. I ne samo to već za neke nije jasno jesu li uopće stra­
dali u Jasenovcu, odnosno može se razložno sumnjati jesu li uopće stradali.
Primjerice, kod Milana Momića je godina rođenja 1908.* od kreatora
popisa označena kao nepouzdan podatak, a u napomenama je alternativ­
na 1894. godina. Prema mrežnom jasenovačkom popisu Momić je stradao

1247 https://web.archive.Org/web/20200426145254/https://hr.wikipedia.org/wiki/Komletinci
1 943.* godine u Staroj Gradiški, odnosno alternativno 1944. ili 21. travnja
1945. godine, ali u Jasenovcu. Znači problematično je skoro 7/8 navodno po­
ginulih u proboju prema mrežnom jasenovačkom popisu, a za ostalih 22 ne­
mamo podatke koji bi to potvrdili ili demantirali.
Primjerice, kod Karla Sternberga dvojbeni su ime oca (Moritz*/Arno-
Id), godina rođenja (1908.*/1916.), godina smrti (1945.*/1941./l942.) i prezime
(Sternberg/Stember/Stajnberg). Kod Huga Kohna je problematično mjestu
smrti jer se uz Tenju prema projektu „Dotrščina" navodi dvojba „poginuo u
proboju ili 1944. u Auschwitzu".
Inače, prema nekim povjesničarima s diplomom i nehotičnim revizioni-
stima koji su se „posebno posvetili" baš tim pojedinačnim sudbinama, naj­
stariji u „proboju" je imao 41 godinu1248 što je kontradiktorno i s podatcima
s mrežnog jasenovačkog popisa.1249

Pogled s druge strane

Na kraju dijela o tzv. proboju evo jedno svjedočenje hrvatskog vojnika
o zadnjim danima u Jasenovcu prema sjećanju jasenovačkog župnika Jure
Paršića. Na dan tzv. „proboja" logorski brijač je zaklao zastavnika Matu Zi-
vanovića, a logoraši su pretukli još jednog dočasnika kojeg je velečasni Paršić
susreo u Lonji na povlačenju i od kojeg je čuo o tim događajima. Uglavnom,
nikakvog proboja u smislu kakvom ga opisuje jugokomunistička historio­
grafija nije bilo, već su se zatočenici razbježali, dvojica ili trojica su poginuli,
a ostali su pobjegli.1250 Tu nije kraj ovoj priči jer se na mrežnom jasenovač­
kom popisu koincidentno nalazi Matija Zivanović, četverogodišnji dječak
iz Srijema navodno ubijen 1942. godine. Dva su izvora podataka u ovom
slučaju. To su srbijanske popisnice istine i knjiga djelatnika komunističke
tajne policije D. Lukića. Sami kreatori popisa su ime oca, godinu rođenja i
nacionalnost označili kao nepouzdane podatke.

Sat anatomije komunizma

U jednoj od Miletićevih knjiga o Jasenovcu nalaze se obdukcijski proto­
koli1251 leševa izvučenih kod ušća Save u Dunav kod Beograda 13. i 14. svib­

1248 http://web.archive.org/web/20201102232919/https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/po-
znati-hrvatski-povjesnicar-i-intelektualac-bivsi-hrvatski-veleposlanik-u-parizu-pedeset-i-ne-
sto-godina-bio-sam-optimist-vise-nisam-6714501
1249 Banić & Koić, Revizionist Ivo protiv jasenovačkog mita, s. 38.-41.
1250 https://web.archive.Org/web/20200424210433/http://shp.bizhat.com/Jasenovac.html
1251 Miletić 3, dok. br. 220., dok. br. 221.
nja 1945. godine, odnosno nekoliko dana nakon završetka Drugoga svjetskog
rata u Europi. Bez dokaza se tvrdi kako su to leševi logoraša iz Jasenovca.
Ovdje će se predstaviti neki rezultati analize tih obdukcijskih protokola.
Ukupno je u dva dana izvađeno i zatim obducirano 97 leševa. Prema
protokolu je 85 muških leševa i 12 ženskih. Radi se o mlađim osobama, pro­
sjek u protokolu procijenjene starosti je 33 godine, a medijan je 30 godina.
Kod 10 leševa nađeni su zlatni zubi.
Leševe se može podijeliti u različite kategorije, ali osnovna podjela bila
bi na one s rukama vezanim žicom na leđima kojih je 69 (71 %) i na leševe
kod kojih se u protokolu ne navodi da su bili vezani. Svi vezani žicom su
smaknuti i jasno je da se radi o ratnom zločinu. Od tih 69 kod njih 26 (38 %)
su na žicu vezani i utezi. U nekoliko slučajeva spominju se specifični troku­
tasti utezi, neki su imali i po dva utega, a u dva slučaja leševi su imali i lisice
na rukama. To znači da ovu možemo izdvojiti kao posebnu grupu koja je
vjerojatno stradala u istom događaju. Kod 6 leševa se navodi da su bili ve­
zani u paru.
Uzroci smrti su uglavnom isti i spominju se mehaničke ozljede u pre­
djelu potiljka. Može se pretpostaviti da su žrtve ubijene udarcem odnosno
hitcem u potiljak. Kod 6 žrtava se osim hitca u potiljak navodi da im je još i
rasporen trbuh. Kod dvije žrtve samo se navodi da im je rasporen trbuh, a
kod jedne da ima prerezano grlo.
Kod devet leševa se navode dijelovi vojne odjeće pa to svakako nisu
jasenovački logoraši. Kod troje se na temelju odjeće može zaključiti da su bili
civili, osam leševa je bilo golo, a kod ostalih se na temelju protokola ne može
zaključiti jesu li bili civili ili vojnici. Među tih 26 leševa kod dva se navodi da
se radi o ženama, ali čini se da je u jednom slučaju spol pogrješno upisan i
da se tu vjerojatno radi o visokom muškarcu s tetoviranim podlakticama. Na
lijevoj lik djevojke i ime Smilja, a na desnoj kršćanska krjepost vjera, ljubav,
nada.
Jedan od leševa u toj grupi je mlada žena odjevena u crnu bluzu krat­
kih rukava, triko i plavu haljinu s crvenim cvjetovima. To svakako nije odje­
ća koju bi nosila logorašica iz logora smrti. Jedan drugi civil iz ove grupe
smaknutih je muškarac u zimskom kaputu i civilnom odijelu s maramicom,
imao je oko vrata medaljon na kojem je pisalo Uspomena na Bistricu I Majka
Božja Bistrička. Iz navedenog je razvidno da se radi o katoliku i najvjerojatnije
o Hrvatu koji je bio na hodočašću u poznatom marijanskom svetištu blizu
Zagreba. Nije potrebno navoditi cijeli popis odjeće jer se već iz priloženog
vidi da se ne radi o logorašu iz prema komunističkoj propagandi zloglasnog
logora smrti.
 Glede leševa vojnika, protokoli srbijanskih obdukcijskih mudraca u
pravilu izbjegavaju navesti čije su vojne odore, ali u jednom slučaju je u
džepu hlača nađena karta za hranu u radnom logoru Lepoglava izdana od
upravitelja logora u prosincu 1944. godine. Ovdje se očito radi o hrvatskom
vojniku. Na temelju navedenog može se reći da cijela ova grupa smaknutih
vojnika i civila, muškaraca i žena nema veze s jasenovačkim logorašima, već
se bar dijelom radi o Hrvatima civilima i ratnim zarobljenicima, a prema boji
kose, visini i detaljima odjeće možda i o Nijemcima odnosno folksdojčerima.
Treba spomenuti da su se krajem 1944. i početkom 1945. vodile žestoke
borbe u Srijemu i u Semberiji u sjeveroistočnoj Bosni. Titova komunistička
vojska nevična ratovanju s ravnopravnim protivnikom imala je ogromne gu­
bitke na tom bojištu. Nesposobni kao vojska, ali sposobni kao koljači, to je
isti obrazac kojeg Hrvati pamte iz jugoslavenske i srpske agresije na Hrvat­
sku 1990-ih. Ništa se nije promijenilo od 1945. godine. Većina leševa iz beo­
gradskih obdukcijskih protokola smaknuti su u tipičnom stilu komunistič­
kih egzekucija od Vladivostoka do Bleiburga. Ovo je još jedan od slučajeva
kada se zločini komunističkih partizanskih koljača, koji se danas pompozno
nazivaju antifašistima, lažno pripisuju Hrvatima.
Ostali leševi s rukama vezanim žicom na leđima, ali bez utega mogu se
podijeliti na gole kojih ima 26 i odjevene, pretežno vojnike, kojih ima 17. Oni
se na temelju vrste odjeće i načina smaknuća mogu podijeliti u 7 različitih
grupa, ali velika većina je također smaknuta metkom u potiljak. Veliki je broj
svjetlokosih, tj. plavokosih i riđokosih. Sveukupno riđokosih ima u postotku
koji se može naći u zapadnoj Europi pa je pretpostavka da bi se moglo ra­
diti o Nijemcima ili o statističkoj anomaliji uzrokovanoj rodbinskom vezom
među dijelom žrtava.
Među golim leševima je i nekoliko mlađih žena, jedna vrlo niska s ple­
tenicama pa bi se moglo raditi i o djevojčici. Među muškarcima je izuzetno
veliki broj viših od 180 cm, a najviši ima 195 cm. Taj dvometraš je ubijen hit-
cem u potiljak što ukazuje da su morali goli klečati ili ležati dok su ih ubijali.
Kod obučenih leševa prevladavaju vojnici, kod nekih se kao odjeća navode
vindjakne, tj. vjetrovke i zeleni džemperi.
Od preostalih 28 leševa kojima ruke nisu vezane žicom njih 7 je smaknu­
to hitcem u potiljak. Kod jednog se navode dijelovi hrvatske narodne nošnje
iz Slavonije. Četvorica su vojnici, kod dvojice se može reći da imaju dijelove
njemačke vojne odore, ali ne može se sa sigurnošću reći o kojoj se vojsci radi,
premda je stil smaknuća sličan kao i u prethodno opisanim slučajevima. Je­
dan od leševa vojnika imao je ruku u gipsu, a kod jednog leša u vojnoj odori
u džepu je nađena legitimacija. Prema navodima u protokolu slika na toj
legitimaciji je oštećena od vode, ali na slici se vidi ustaška vojna odora.
Petorica leševa imaju ranu na prsima u predjelu srca kao da su strije­
ljani, trojica su vojnici i moglo bi se reći da se bar u jednom slučaju radi o
komunističkom partizanu. Kod tri leša se na temelju dokumenata i pisama
nađenih kod njih može reći da se radi o takozvanim partizanima, odnosno
pripadnicima komunističke vojske J. B. Tita koji su masovno stradavali u
borbama na srijemskom bojištu.
Kod jednog od leševa nađeno je pismo za partizana Rajkovića iz jed­
ne od postrojbi na srijemskom bojištu sa žigom na kojem piše Obrenovac
28.03.1945. U ovom slučaju moglo bi se raditi o Milisavu Rajkoviću,1252 pri­
padniku Osme srpske udarne brigade poginulom nedaleko od Sida u selu
Bosut na ušću istoimene rijeke u Savu. Međutim, eventualno uz vrlo malu
vjerojatnost moglo bi se raditi o Miodragu Rajkoviću,1253 pripadniku Četvrte
srpske udarne brigade poginulom u Adaševcima selu uzvodno uz Bosut.
Prema L64 jedan Miodrag Rajković (1917., Galibabinac, Vidoje) poginuo je
kao pripadnik ,,NOB i savezničkih vojnih formacija" u mjestu Mala Vašica
na rijeci Bosut. Međutim, to je prema L64 bilo 23. siječnja 1945. godine, odno­
sno dva mjeseca prije pisma nađenog kod leša partizana Rajkovića. Adaševci
i Vašica su susjedna sela.
Kod jednog leša u vojničkoj odori nađen je „patrolni list" Živorada Mar-
kovića s nadnevkom 15. ožujka 1945. iz Sapca. Prema dostupnim podacima
desetar Živorad Marković,1254 sprovodnik lađe na Savi, poginuo je u Posav­
skim Podgajcima selu između Županje i Gunje kao pripadnik Prve krajiške
udarne brigade. Prema digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava Dru­
goga svjetskog rata (L64) trojica Živorada Markovića poginuli su 1945. go­
dine kao pripadnici ,,NOB i savezničkih vojnih formacija", odnosno kao tzv.
partizani. Sva trojica su Srbijanci od kojih su dvojica poginuli kod Šida i to
Živorad Marković (1926., Jabučje, otac Ljubisav) 17. siječnja 1945. godine, a
imenjak (1919., Lukavac, Miloš) 10. veljače 1945. godine. Treći Živorad Mar­
ković (1924., Dragiljevica, Radoje) je prema L64 poginuo 12. travnja 1945.
godine kod Sotina, odnosno Iloka. Prema nadnevku na „patrolnom listu"
odnosno prema nadnevku smrti iz L64 ovaj Živorad Marković bi jedini od­
govarao slijedu događaja. Međutim, Sotin i Ilok su na Dunavu pa ovaj leš
nije mogao doplutati Savom od Jasenovca, već Dunavom. To znači da se u

1252 Gončin, s. 246.

1253 Ibid., s. 245.
1254 Ibid., s. 234.
jasenovačkoj mitomaniji ne laže samo preko granica kada medicina propisu­
je obveznu psihoterapiju, već i izvan granica fizičkih zakona.
Jedan od leševa iz beogradske obdukcije je partizanka Dragica Mrkšić
kod koje je nađena otpusnica od „Komande lako ranjenih" s nadnevkom
17. travnja 1945. godine. Dragice Mrkšić nema na popisu poginulih partiza­
na. Možda je zaboravljena ili je možda žrtvovana za potrebe jasenovačkoga
mita. Iz dosadašnjeg iskustva može se reći da su se u kreiranju jasenovačkog
mita koristila sva imena koja su se mogla naći na bilo kojem dokumentu iz
tog doba bez da su imala imalo veze s Jasenovcem ili Starom Gradiškom.
Tako bi moglo biti i u ovom slučaju jer su oba logora bila na rijeci Savi.
U mrežnom jasenovačkom popisu nalaze se tri Dragice Mrkšić. Sve tri
su iz već u prijašnjim tekstovima spominjanog sela Jagrovac kod Vojnića, sve
tri su navodno stradale 1942. godine u Staroj Gradiški. Kod dviju Dragica
Mrkšić jedina razlika u podacima je da su navodno rođene 1921. i 1927. go­
dine, a treća je navodno rođena 1938.*, odnosno prema napomenama 1933.
godine. Nekima je očito teško razlikovati 3 i 8. Osim triju Dragica u jaseno­
vačkom popisu još je i jedna Dragana Mrkšić, a sve četiri su upitne vjerodo­
stojnosti. Primjerice, kod dviju Dragica Mrkšić (1938.* i 1927.) se kao izvor
navodi komunistički popis žrtava Drugoga svjetskog rata koji koriste krea­
tori mrežnog jasenovačkog popisa pod kraticom SZSJ64.
Međutim, u digitalnoj inačici tog popisa (L64) nalazi se samo jedna Dra­
gica Mrkšić iz Jagrovca rođena 1933. godine. Isti podatak, odnosno samo
jedna Dragica Mrkšić se nalazi u inačici komunističkog popisa žrtava rata iz
1964. godine koju je izdao Bošnjački institut.1255 Ta inačica se također koristi
kao izvor u mrežnom jasenovačkom popisu pod kraticom BI.64. Znači u dvi­
je inačice komunističkog popisa žrtava rata je samo po jedna Dragica Mrkšić
iz Jagrovca, a kreatori mrežnog jasenovačkog popisa tvrde da ih prema tom
popisu ima dvije, odnosno sveukupno tri. U svakom slučaju najmanje dvije
Dragice Mrkšić iz Jagrovca su lažne jasenovačke žrtve.

Zaključno se može reći da je u obdukcijskim protokolima veliki broj le­

ševa vojnika. Prema navedenim podacima mogu se raspoznati dijelovi nje­
mačkih, talijanskih i hrvatskih vojnih odora, a prema dokumentima može se
reći da su neki od stradalih vojnici hrvatske vojske i komunistički partizani.
Kod civila neki muškarci imaju dugu kosu, neki imaju katoličke nabožne

1255 Jasenovac, Žrtve rata prema podacima statističkog zavoda Jugoslavije, reprint pripremio
Meho Visočak i Bejdo Sobica, Bošnjački institut, Ziirich - Sarajevo, Arhiva, II svjetski rat, zlo­
čini, žrtve rata 1941 - 1945., 1998., s. 1059.
predmete, krunice ili tetovaže. Leševi su imali zlatne zube, kod nekih su na­
đeni prsteni, žene su bile u haljinama kratkih rukava s cvjetnim dezenima i
kaputićima s krznom, u trikoima i svilenim čarapama, jedan muški leš odje­
ven je u dijelove hrvatske narodne nošnje. Baš ništa što bi ukazivalo da se
radi o logorašima, a puno toga upućuje da se radi o hrvatskim civilima.
Prema komunističkoj interpretaciji povijesti zlatni zubi bi bili počupa­
ni, zlatnina i prstenje odmah oteti, a nije poznato da su se logorašice šetale
logorskom promenadom u skupoj modernoj odjeći s krznom niti da su logo­
raši imali odijela s maramicama u džepu ili da su bili u ustaškim odorama.
Partizani su ušli u napušteni logor Jasenovac najkasnije početkom svib­
nja 1945. godine. Bez obzira na to što je Sava velika rijeka, nije lako stići od
Jasenovca do njezina ušća u Dunav 500 kilometara istočnije. To pogotovo
nije lako leševima opterećenima utezima.
Kad se promotri tok Save, vidi se kako nakon svakog ušća desnih pri­
toka na rijeci Savi slijede brojni zavoji pa, primjerice, nakon Jasenovca i ušća
Une slijedi dio rijeke u dužini od oko 30 km s nekoliko velikih zavoja u ko­
jima bi sigurno zapeli brojni leševi da su masovno bacani u Savu kod jase-
novačkog logora, a ista je situacija i kod Davora gdje je ušće Vrbasa i naroči­
to između Slavonskog Samca i Županje, tj. nakon ušća rijeke Bosne. U tom
dijelu plovnog puta su i danas zbog brojnih zavoja i promjenjivog režima
rijeke obvezni piloti na brodovima. Sava postaje mirnija tek nakon Županje,
a u tom relativno mirnijem dijelu s manje zavoja nalaze se i sela Posavski
Podgajci, Adaševci, Vašica i Bosut koja su spomenuta kao moguća mjesta
pogibije nekih od komunističkih partizana iz beogradske obdukcije.
Kako je već spomenuto, od Jasenovca do Beograda je više od 500 kilo­
metara toka rijeke Save, od Posavskih Podgajaca oko 240, a od Bosuta oko
165 kilometara. Sto je veća udaljenost, to je manja vjerojatnost da su leševi
doplutali do Beograda, a s obzirom na pontonski most koji je tijekom rata
bio tridesetak kilometara nizvodno od Jasenovca,1256 to se svodi na eventual­
no pojedinačne slučajeve odnosno više spada u teoretsku mogućnost. Osim
toga to nije bio jedini pontonski most na Savi nizvodno od Jasenovca.1257
Zato vjerojatno nema svjedočanstava ili vijesti o brojnim leševima na Savi
sve do zadnje faze rata i borbi na srijemskom bojištu.
Niti za jedan leš se na temelju obdukcijskih protokola ne može reći da je
žrtva iz jasenovačkog logora, štoviše za veliki broj leševa može se reći da su
stradali daleko od Jasenovca, većina vjerojatno u Srijemu, a dio možda i juž-

1256 https://archive.is/LR5QW
1257 Tomasevich, s. 738., bilješka br. 72.
no od Save u Semberiji. Za skoro 70 % leševa najveća je vjerojatnost da se radi
o ratnim zarobljenicima i hrvatskim civilima koje su vezane žicom smaknuli
baš Brozovi komunistički partizani, današnji „antifašisti". Dio leševa su gole
mlade djevojke pa se razložno može pretpostaviti da su doživjele sudbinu
Grozdane Budak ili hrvatskih djevojčica iz Hude Jame - rudnika djevojačkih
pletenica.

Prema zapisniku komunističke Zemaljske komisije za utvrđivanje zloči­

na okupatora i njihovih pomagača 18. lipnja 1945. godine odnosno otprilike
mjesec dana nakon gore opisanih obdukcija leševa iz Beograda uz obale Save
na području logora Jasenovac nađena su 23 leša.1258 Leševi su bili u različi­
tom stanju. U 16 slučajeva se spominju leševi, u četiri leševi u raspadanju, a
u dva slučaja su spomenuti kosturi. Prema stanju leševa to bi moglo značiti
da se radi o bar dva ili tri različita događaja. To indirektno potvrđuje i tom
prilikom nazočni liječnik - sudbeni vještak. Prema dr. Milkoviću leševi su
bili stari mjesec i pol do tri mjeseca, a u nekim slučajevima i više mjeseci.
Leševe možemo podijeliti na gole i odjevene. To ukazuje na najmanje još
dva odvojena događaja kod neraspadnutih leševa. Među odjevenima većina
su muškarci u odijelima, ali ima i žena. Prema šarenim kućnim haljinama i
visokim cipelama ne može se raditi o zatočenicama iz logora. Muškarci su
bili u odijelima i cipelama pa također ne odgovaraju opisima zatočenika.
S obzirom na nadnevak kada su nađeni i na vještakovu procjenu trenut­
ka smrti, može se pretpostaviti da je većina stradala u razdoblju od sredine
ožujka do početka svibnja 1945. godine. Početkom svibnja u logoru Jaseno­
vac su već bile komunističke postrojbe iz Srbije, a sredinom ožujka je logor
Jasenovac stradao u zračnom napadu. Ona dva spomenuta kostura su vjero­
jatno iz prethodnih događaja. Znači i u ovom slučaju kod većine leševa vrlo
je upitno tko su mogući počinitelji odnosno tko su te žrtve. Sudeći prema
odjeći većina nisu bili zatočenici pa je razumno pretpostaviti da se ne radi o
stradalima iz logora Jasenovac.
Treba naglasiti da su 18. lipnja 1945. godine u Jasenovcu između ostalih
sa članovima povjerenstva na licu mjesta bila i dvojica fotografa, a u zapisni­
ku je izrijekom navedeno da je sve snimljeno fotografski i filmski. Znači da
bi negdje morale postojati fotografije i filmski zapis koji bi mogli biti značajni
za rasvjetljavanje ovog slučaja odnosno za pretvaranje ovog dijela mita u
stvarnost.

1258 Miletić 3, dok. br. 240.

 Komunizam je sustav temeljen na pokoljima i lažima. Ubijaju se svi po
principu mi ili oni, a onda se laže da to nisu učinili oni, nego netko drugi, a
ti drugi ili "oni" u jugokomunističkom metajeziku obično znači Hrvati. Nije
to tako samo u slučaju Jasenovca, dovoljno je prisjetiti se komunističkog po­
kolja Hrvata u zagrebačkim prigradskim naseljima spomenutog na početku
ove knjige. Tako je i s jasenovačkim mitom koji je nastao iz nekoliko razloga.
Prvi je bio optuživanje protivnika za masovne zločine da bi se na taj na­
čin prikrivao jugokomunistički genocid nad Hrvatima na kraju rata i nakon
njega. Drugi razlog je politička kontrola Hrvata optuživanjem da su genocid­
ni i posljedično tomu ekonomsko izrabljivanje Hrvatske bez koje nema nika­
kve Jugoslavije. Treći razlog je bio pokušaj naplate ratne štete od Njemačke
enormnim napuhavanjem broja ratnih žrtava. Na kraju će jasenovački mit
morati riješiti hrvatska vlast političkom odlukom o istraživanjima u arhivi­
ma i na terenu. Bez obzira kada će se to zbiti, ova knjiga će biti kamenčić u
cipeli koji ne će dati mira mitomanima i konformistima.
Kada dođe dan suda, zacijelo nas ne će pitati što smo čitali, nego što smo radili;
niti jesmo li mudro govorili, nego jesmo li pobožno živjeli.
(Thomas Hamerken - De imitatione Christi)
OBJAŠNJENJA KRATICA,
POJMOVA I ZNAKOVA
U TEKSTU
* Oznaka kod nepouzdanih podataka u mrežnom popisu JUSP-a Jasenovac.

Agitprop - Komunistička kratica za Agitacija i propaganda.

AOISV - Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine o događajima u

periodu od 1941. do 1948. godine u Vojvodini, Skupština Vojvodine i VANU,
Novi Sad, 2008.

B I.64 - Jasenovac, Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavi­

je, Bošnjački institut, Ziirich - Sarajevo, Beograd, 1998.

BiH - Bosna i Hercegovina.

CIA - Central Intelligence Agency - obavještajna služba Sjedinjenih Anerič-

kih Država.

CK KPH - Centralni komitet komunističke partije Hrvatske.

četnozani - četnici-partizani.

Damnatio memoriae - Latinski izraz koji izražava zabranu sjećanja i koji

uvelike odgovara pojmu 'canel culture', nove inačice ostracizma.

Domovinski rat - Agresija jugoslavenske i srpske vojske na Hrvatsku 1991.-

1995.

DOTRS - Hrvatski državni arhiv - Popisnice projekta "Dotršćina" (1980.-

1985.) s podacima o ubijenim žrtvama fašističkog terora i antifašistima grada
Zagreba.

duck test - Način logičkog detektiranja ponašanja.

etnomimikrija - Sposobnost ljudi da se izgledom ili ponašanjem prilagode

većini stanovništva.

face lifting - Postupak prikrivanja posljedica starenja lica.

fojba - Naziv koji se u Istri koristi za krške jame u koje su za vrijeme rata
bacani živi ili ubijeni ljudi.

GEN-KA - Izvor iz mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac za kojeg nema objaš­

njenja u popisu kratica.

ggsm - Nadnevak smrti prema digitalnoj inačici jugokomunističkog popisa

žrtava Drugoga svjetskog rata (L64).
HDA - Hrvatski državni arhiv.

hijatus - Praznina, prostorni ili vremenski poremećaj.

Historia barbara - Latinski čudna priča.

Hrvatski tjednik - Hrvatski politički tjednik.

HSS - Hrvatska seljačka stranka.

IAGNS - ilvor iz mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac za kojeg nema objašnje­

nja u popisu kratica.

JNA - Jugoslavenska narodna armija, naziv poslijeratne komunističke voj­

ske.

Judenfrei - Država očišćena od Zidova, primjerice kao Srbija u Drugomu

svjetskom ratu.

JUSP - Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac.

kaputaši - Posprdni naziv srpskih komunističkih gerilaca za židovske subor­

ce u Bosni i Hercegovini.

KNOJ - Korpus narodne obrane Jugoslavije, jugokomunistički eskadroni

smrti.

KOM-MS - izvor iz mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac za kojeg nema objaš­

njenja u popisu kratica.

KOS - Kratica od kontraobavještajna služba, vojna obavještajna služba na­

stala od OZNA-e.

KOVZ - Komisija za odnose s vjerskim zajednicama, odnosno Komisija za

vjerska pitanja u komunističkoj Jugoslaviji.

Kvaka 22 - Od engleskog Catch 22 pojam koji označava paradoksalnu be­

zizlaznu situaciju nastalu zbog kontraditornih pravila ili ograničenja.

kvisling - Pojam koji označava suradnike okupatora nastao od prezimena

norveškog političara Vidkuna Quislinga.

L64 - Digitalna inačica jugokomunističkog popisa žrtava Drugoga svjetskog

rata iz 1964. godine koju je našao u Srbiji i ustupio nam istraživač Roman
Leljak.
lažnjak - Lažna jasenovačka žrtva s popisa JUSP-a Jasenovac.

List of murdered Jews from Yugoslavia - Naziv koji se u digitalnom arhivu

Yad Vashema koristi za dio srbijanskog Spiska žrtava rata koji se odnosi na
stradale Židove.

M56 - Popis navodnih jasenovačkih žrtava kao prilog optužnici protiv A.

Pavelića iz Miletić 3.

mendaciologija - Znanost koja izučava laži.

MG64 - liačica komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine iz srbijan­

skog Muzeja genocida.

Miletić 1 - A. Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac, knjiga I, za detalje

vidi popis literature.

Miletić 2 - A. Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac, knjiga II, za detalje

vidi popis literature.

Miletić 3 - A. Miletić, Koncentracioni logor Jasenovac, knjiga III, za detalje

vidi popis literature.

Monte Carlo - matematički postupak za izračunavanje vjerojatnosti.

mrežni jasenovački popis - Poimenični popis žrtava KCL Jasenovac 1941,-

1945. na mrežnoj stranici JUSP-a Jasenovac.

MVZFT - Izvor iz mrežnog popisa JUSP-a Jasenovac za kojeg nema objaš­

njenja u popisu kratica.

Narodne novine - Službeno glasilo u Hrvatskoj.

NDH - Nezavisna Država Hrvatska.

Nisei - Druga generacija Japanaca rođena u Americi.

NKVD - Kratica ruskog naziva za Narodni komesarijat unutarnjih poslova,

odnosno za ogranak komunističke političke policije u Sovjetskom Savezu.

NN - Osoba nepoznatog imena i/ili prezimena.

NOB - Narodnooslobodilačka borba; jugokomunistički naziv za Drugi svjet­

ski rat na području nekadašnje Jugoslavije.
NOR - Narodnooslobodilački rat; jugokomunistički naziv za Drugi svjetski
rat na području nekadašnje Jugoslavije.

NR Hrvatska - Narodna republika Hrvatska - jedan od jugokomunističkih

naziva za poslijeratnu Hrvatsku.

Ostsyrmien - Krajnji istok Srijema koji je u Drugom svjetskom ratu bio pod
njemačkom vojnom upravom.

OZNA - Odjeljenje za zaštitu naroda, tajna policija u komunističkoj Jugosla­

viji.

Page of Testimony - U digitalnom arhivu Yad Vashema svjedočanstva obite­

lji, prijatelja i židovskih organizacija.

pakrački dekret - Otpuštanje, dobiti otkaz, nogom u stražnjicu.

partizani - Pripadnici komunističke gerile/paramilicije u Drugom svjetskom

ratu.

PATROL - Računalni softver (Program Automatskog Traženja i Razotkriva­

nja Očitih Laži).

Pijemont - Područje ili država koji se ističu kao primjer ili uzor.

POP-HK - Popisne liste Radne grupe za prikupljanje podataka o palim bor­

cima i žrtvama fašističkog terora na području općine Hrvatska Kostajnica,
1973.

PoT - Kratica od Page of Testimony.

projekt Dotršćina - Popisnice projekta „Dotršćina" (1980.-1985.) s podacima

o „ubijenim žrtvama fašističkog terora i antifašistima grada Zagreba".

Rižama - Logor u Italiji.

Sapienti sat - Latinski pametnome dosta.

SFRJ - Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija.

Sharit Ha-Platah - U doslovnom prijevodu s hebrejskog izbrojani ostatci,

odnosno misli se na one koji su preživjeli holokaust.

Spisak žrtava rata - Srpska inačica popisa Žrtve rata 1941 - 1945., Saveznog
zavoda za statistiku, Beograd, 1992.
srpski memorandum - Strateški plan stvaranja Velike Srbije napisan od čla­
nova Srpske akademije nauka i umetnosti.

STEM - Engleska kratica za science, technology, engineering, mathematics

odnosno za znanost, tehnologiju, inženjerstvo i matematiku.

Subnor - Organizacija jugokomunističkih ratnih veterana iz Drugoga svjet­

skog rata.

SZSJ64 - Popis žrtava Drugog svjetskog rata, Savezni zavod za statistiku

Jugoslavije,1964.

Švabe - Pogrdni naziv za Nijemce u komunističkoj Jugoslaviji.

Tito - Nadimak jugokomunističkog diktatora Josipa Broza.

TVOR - Kratica od Total Variation Outlier Recognizer.

UDBA - Na srpskom Uprava državne bezbednosti, tajna policija u komuni­

stičkoj Jugoslaviji nastala preustrojem OZNE.

UNS - Ustaška nadzorna služba.

USHMM - Kratica od United States Memorial Museum.

XXXO - muška imena od četiri slova koja završavaju na "o"

Yad Vashem - Židovski centar sjećanja na holokaust.

ŽO - Židovska (bogoštovna) općina.

LITERATURA
Tiskovine

• ACKOVIĆ Dragoljub, Stradanja Roma u Jasenovcu, NIGP »ABC Glas«,

Beograd, 1994.
• ARTUKOVIĆ, Mato, Pregled srpske izdavačke djelatnosti u Hrvatskoj
(1883.-1903.), Radovi - Zavod za hrvatsku povijest. Vol. 32 - 33, Zagreb,
1999. - 2000.
• BAIĆ, Dušan, Kotar Vrginmost u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945,
Beograd, 1980.
• BAJFORD, Jovan, Staro sajmište - Mesto sećanja, zaborava i sporenja, Beo­
gradski centar za ljudska prava, Beograd, 2011.
• BANIĆ, Nikola, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrta­
va?, Hrvatski tjednik, 3. 12. 2015.
• BANIĆ, Nikola; ELEZOVIĆ, Neven, "TVOR: Finding Discrete Total
Variation Outliers Among Histograms", IEEE Access, Vol. 9, 2021, doi:
10.1109/ACCESS.2020.3047342.
• BANIĆ Nikola; KOIĆ, M., Priprema li se novo veliko povećanje broja laž­
nih jasenovačkih žrtava?, Hrvatski tjednik, 24.11. 2016.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Jasenovačko omalovažavanje Vukovara, Hr­
vatski tjednik, 1. 12. 2016.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Zatišje pred oluju, Hrvatski tjednik, 8.12. 2016.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Crvena magla kod Knina, Hrvatski tjednik, 17.
8. 2017.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Čak 55.915 žrtava na jasenovačkome popisu je
lažno ili nepouzdano, Hrvatski tjednik, 3. 5. 2018.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Gdje su ostale lažne jasenovačke žrtve?, Hr­
vatski tjednik, 19. 4. 2018.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Pravo pitanje je komu u Hrvatskoj odgova­
ra održavanje ovakvih laži i označavanje Hrvata kao zločinaca, Hrvatski
tjednik, 4. 5. 2017.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Sudac Gideon u borbi s istinom?, Hrvatski
tjednik, 2.11. 2017.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Podržava li Ministarstvo kulture fašizam? Hr­
vatski tjednik, 3. 8. 2017.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Sirovi podatci za fino tumačenje (Evo dokaza
da je Javna ustanova SP Jasenovac lažirala čak i jugoslavenski popis žrta­
va iz 1964. koji joj služi kao izvor), Hrvatski tjednik, 10. 5. 2018.
• BANIĆ, Nikola; KOIĆ, M., Revizionist Ivo protiv jasenovačkog mita, Hr­
vatski tjednik, 31. 8. 2018.
• BARAC, Nataša, Istraživanja, Makedonski Zidovi i holokaust, HaKol,
No. 133, siječanj-veljača 2014.
• BARBARIĆ, Ilija, Nezavisna Država Hrvatska bilo je pravo ime, Split,
2010.
• BARIĆ, Nikica, Kozara 1942. - sudbina zarobljenika, civila i djece, Pilar :
časopis za društvene i humanističke studije, Vol. 11, No. 2, 2016.
• BARIĆ, Nikica, Njemačka 1. kozačka divizija u Slavoniji tijekom Drugoga
svjetskog rata, Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavo­
nije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol. 18, No. 1, 2018.
• BARKER, Elisabeth, Državni udar u Beogradu i Britanci - Vojni puč 27.
ožujka 1941., Časopis za suvremenu povijest, Vol. 13, No. 1,1981.

• BASTA Milan, Rat je završen sedam dana kasnije, Udruženi izdavači Ju­
goslavije, 1980.
• BERGER, Egon, 44 mjeseca u Jasenovcu, Grafički zavod Hrvatske, Za­
greb, 1966.
• BI.64 - Jasenovac, Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugo­
slavije, Bošnjački institut, Zurich - Sarajevo, 1998.
• BIONDICH, Mark, Persecution of Roma-Sinti in Croatia, 1941-1945., Cen­
ter for Advanced Holocaust Studies (Ur.), Roma and Sinti. Under-Studied
Victims of Nazism
• BOBAN, Ljubo, Još jednom o navodnom pismu P. Grisogona A. Stepincu
1942. godine, Časopis za suvremenu povijest, Vol. 20, No. 1-2, 1988.
• BULAJIĆ, Milan, Ustaški zločini genocida, Beograd, 1986.
• CASELLI, Graziella; VALLIN, Jacques; WUNSCH, Guillaume, Demo­
graphy: Analysis and Synthesis, Four Volume Set: A Treatise in Popula­
tion. 2005
• CIA Information Report No. 127798, 17. November 1947., Approved For
Release 2003/11/21: CIA-RDP80-00809A0005008400

• COHEN, Philip J., Serbia's Secret War, Propaganda and the Deceit of
History, 1996.
• CVETKOVIĆ, Dragan, Ljudski gubici Hrvatske prema popisu Žrtve rata
1941.-1945. iz 1964. godine. Analiza trenutačnog stanja prema do sada
obavljenoj reviziji: - Stvarni gubici Hrvatske 1941.-1945. godine, s. 67.;
u: Igor Graovac i Dragan Cvetković (ur.). Ljudski gubici Hrvatske 1941,-
1945. godine: Pitanja, primjeri, rezultati..., Zagreb, 2005.

• DEDIJER, Vladimir, Vatikan i Jasenovac, Dokumenti, IRO Rad, Beograd,

1987.

• Tko je tko u NDH, Hrvatska 1941. - 1945., (ur.: DIZDAR, Zdravko; GR-
ČIĆ, Marko; RAVLIĆ, Slaven; STUPARIĆ, Darko), Zagreb, 1997.

• DIZDAR, Zdravko, Ljudski gubici logora "Danica" kraj Koprivnice 1941.-

1942., Časopis za suvremenu povijest, Vol. 34, No. 2, 2002.

• DRAGANOVIĆ, Krunoslav, Opći šematizam Katoličke crkve u Jugosla­

viji, Sarajevo, 1959.
• DRAGIĆ, Mile, Tragedija sela Mlake i Jablanac u toku II. svjetskog rata
1941-1945, OOSUBNOR, MZ Mlaka i Spomen-područje Jasenovac, 1989.

• DRETAR Milivoj, Tragom nestale židovske zajednice, Historia Varasdien-

sis: časopis za varaždinsku povjesnicu, Vol. 1, No. 1, 2011.
• ELEZOVIĆ, Neven, Ne postoji nikakva vjerojatnost da je jasenovački po­
pis žrtava istinit, Hrvatski tjednik, 4. veljače 2021.

• ERLIH, Josip, Ispovest: Josip Erlih, jasenovački svedok

• FINCI, Jakov, Od Stare Gradiške do Jasenovca putem ubijeno 200 zatoče­

nika, Riječi koje nisu zaklane IV, Spomen-područje Jasenovac, knjiga 22.,
1983., s. 85.-86.

• GEIGER, Vladimir, Brojidbeni pokazatelji o žrtvama logora Jasenovac,

1941.-1945. (procjene, izračuni, popisi), Časopis za suvremenu povijest,
Vol. 45, No. 2, 2013., 211.-242.

• GEIGER, Vladimir, Numerical indicators of the victims of the Jasenovac

camp. 1941-1945 (Estimates calculations, Lists), 2013., s. 151.-187.
• GEIGER, Vladimir, Recenzija knjige Ivo Goldstein, Jasenovac (2018.), Ča­
sopis za suvremenu povijest, Vol. 51, No. 1, 2019., s. 269.-314.
• GEIGER, Vladimir, Pitanje broja žrtava logora Jasenovac u hrvatskoj i srp­
skoj historiografiji, publicistici i javnosti nakon raspada SFR Jugoslavije
- činjenice, kontroverze i manipulacije, Časopis za suvremenu povijest,
Vol. 52, No. 2, 2020., s. 517.-585.
• GEIGER, Vladimir; ŠOLA, Pero, Žrtvoslov Malog Nabrđa - Drugi svjetski
rat i poraće: pokušaj revizije podataka o ljudskim gubitcima nestalog i za­
boravljenog slavonskog sela, Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za
povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol.
17, No. 1, 2017., s. 298.
• GITMAN, Esther, The rescue of Jewish physicians in the Independent Sta­
te of Croatia (NDH), 1941-1945, Holocaust and Genocide Studies, Vol. 23,
No. 1, 2009.
• GITMAN, Esther, When Courage Prevailed: The Rescue and Survival of
Jews in the Independent State of Croatia 1941-1945, Paragon House, 2011.
• GITMAN, Esther, Courage to Defy: Jews of the Independent State of
Croatia Fight Back, 1941-1945, in: Ed. Patrick Henry, Jewish Resistance
against the Nazis, The Catholic University of America Press, Washington,
D.C., 2014.
• GOLDSTEIN, Slavko, Jasenovac - tragika, mitomanija, istina, 2016.; Ivo
Goldstein, Jasenovac, 2018.
• GONČIN, Milorad, U rovovima Srema, Eksport pres, Beograd, 1981.
• GRAKALIĆ, Marijan, Projekt „Dotršćina" Arhiva Hrvatske, Časopis za
suvremenu povijest, Vol. 20, No. 1-2, 1988.
• Encyclopedia of the Holocaust, glavni ur.: GUTMAN, Israel. New York:
Macmillan, 1990. 4 Vols.
• HORVAT, Vladimir; VUKIĆ, Igor; PILIĆ, Stipo; MATKOVIĆ, Blanka, Ja-
senovački logori - istraživanja, Društvo za istraživanje trostrukog logora
Jasenovac, Zagreb, 2015.
• Radnički i narodnooslobodilački pokret u Pakracu i okolini, (ur. HREČ-
KOVSKI, Slavica; KONJEVIĆ, Mile), Historijski institut Slavonije, 1970.
• HREČKOVSKI, Slavica, Slavonski Brod u NOB i socijalističkoj revoluciji
1941-1945, HISB, Slavonski Brod, 1982.
• HUBER, Čedomil, Bio sam zatočenik logora Jasenovac, Petrinja, 1977.
• IVEZIĆ, Mladen, Jasenovac - brojke, 2003.
• IVEZIĆ, Mladen, Titov Jasenovac, Zagreb 2014.
• Jasenovac, Žrtve rata prema podacima Statističkog zavoda Jugoslavije,
pripremili VISOČAK, Meho; SOBICA, Bejdo, Bošnjački institut, Zurich -
Sarajevo, 1998.
• JELIĆ-BUTIĆ, Fikreta, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941 - 1945.,
Sveučilišna naklada Liber i Školska knjiga, Zagreb, 1977.
• JURAJDA, Štepan; KOVAČ, Dejan, What's in a Name in a War, IZA Dis­
cussion Paper No. 10331, October 2016.
• JURČEVIĆ, Josip, Nastanak jasenovačkog mita, Problemi proučavanja
Drugog svjetskog rata na području Hrvatske, Hrvatski studiji, biblioteka
„Povijest", Vol. 1, Zagreb, 1998.
• JURČEVIĆ, Josip, Nastanak jasenovačkog mita, Hrvatski studiji, 2005.
• JURIĆ, Bernardica, Jasenovačke žrtve i uspostava nacionalnog programa
u Srbiji (1986. - 1995.), Radovi - Zavod za hrvatsku povijest, Vol. 49, Za­
greb, 2017.
• KALEB, Vjekoslav, Govorim o toleranciji, Hrvatski tjednik, 31, Zagreb,
1971.
• KALINIĆ, Hrvoje; BANIĆ, Nikola, Pouzdanost, popunjenost i samodo-
sljednost "Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.", Hr­
vatski tjednik, 5. 11. 2015.
• KALINIĆ, Hrvoje; BANIĆ, Nikola, "Poimenični popisa žrtava KCL Jase­
novac 1941.-1945." i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima,
Hrvatski tjednik ,26. 11. 2015.
• KARAKAŠ OBRADOV, Marica, Iseljavanje Židova iz Hrvatske nakon
Drugog svjetskog rata, Historijski zbornik, Vol. 66, No. 2, 2013.
• KARAMATIĆ, Ivica, Žrtve iz Zapadne Hercegovine podmetnute ustaša­
ma i nalaze se na popisu JUSP Jasenovac, Hrvatski tjednik, 30. 9. 2021.
• KATALINIĆ, Kazimir, Hrvatsko-srpski sukob u svjetlu brojaka, časopis
Republika Hrvatska, Buenos Aires, No. 153,1986.
• KATALINIĆ, Kazimir, Hrvatske i srpske žrtve 1941. -1945., časopis Repu­
blika Hrvatska, Buenos Aires, No. 160,1988.
• KATALINIĆ, Kazimir, Argumenti: NDH, BiH, Bleiburg i genocid, časopis
Republika Hrvatska, Buenos Aires - Zagreb, 1993.
• KEČKEMET, Duško, Židovi u povijesti Splita, Jevrejska općina, Split,
1971.
• KEVO, Mario, Počeci logora Jasenovac. Scrinia Slavonica : Godišnjak Po­
družnice za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za
povijest, Vol. 3, No. 1, 2003.
• KLJAKOVIĆ-ŠANTIĆ, Josip, Jasenovac - enigma holokausta, Tkanica,
2016.
• KOČOVIC, Bogoljub, Žrtve drugog svjetskog rata u Jugoslaviji, Naše
delo, London, 1985.
• KOIĆ, M., Slavko Goldstein - tragika, mitomanija i laž, Hrvatski tjednik,
12. 5. 2016.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Nova jasenovačka paradigma, Hrvatski tjed­
nik, 6. 4. 2017.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Jasenovac - „Ciganski logor", Nema nikakvih
dokaza o masovnoj likvidaciji Roma u Jasenovcu. Hrvatski tjednik, 27. 4.
2017.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Jasenovačka alkemija, Hrvatski tjednik, 18. 5.
2017.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Jasenovačkoj sprdnji nema kraja (O izvorima
jasenovačkih mitova), Hrvatski tjednik, 1. 6. 2017.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Deset tisuća pitanja o jasenovačkim žrtvama,
Hrvatski tjednik, 15. 2. 2018.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, "Kako je moguće da je na jasenovačkome po­
pisu više od 1.000 navodnih žrtava za koje je i u Muzeju genocida u Be­
ogradu navedeno da nisu stradale u Jasenovcu", Hrvatski tjednik, 19. 4.
2018.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Kontinuitet promjena i dorađivanja podataka
na mrežnome jasenovačkom popisu, Hrvatski tjednik, 24.12. 2018.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Jasenovački popis žrtava - reciklirano komu­
nističko propagandno smeće koje se pokušava prodavati kao neupitna
istina, Hrvatski tjednik, 28. 6. 2018.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Enigma jasenovačkog popisa nastavlja se, Ne­
stali iz Narodnih novina pretvoreni u jasenovačke žrtve, Hrvatski tjednik,
30. 5. 2019.
• KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Volatilna povijest - slučaj Goldstein, Znanstve­
ni harakiri jednoga istoričara, Hrvatski tjednik, 2. 9. 2021.

• KOIĆ, M.; MATKOVIĆ, Blanka; BANIĆ, Nikola; M., R., Optužnica protiv
Ante Pavelića, Hrvatski tjednik, 2. 2. 2017.

• KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, Mira, Dva pisma delegata ZAVNOH-a i NKOJ-a

Zorka Goluba iz Barija 1944. godine, Arhivski vjesnik, Vol. 21-22, No. 1,
1979.

• KOLAR-DIMITRIJEVIĆ, Mira, In memoriam. Narcisa Lengel-Krizman

(1934-2008), Historijski zbornik, Vol. 62, No. 2, 2009.

• Konačni rezultati popisa stanovništva od 15 marta 1948 godine, Knjiga

VI, Stanovništvo po rodnom kraju, FNRJ Savezni zavod za statistiku, Be­
ograd, 1955.

• KOVACEVIC, Tamara; IVKOV, Andjelija; DJURDJEV, Branislav, Age

Structure of Gypsies in Vojvodina, Geographical Institute "Jovan Cvijic",
Collection of Papers No. 54, 2005.

• KOVAČIĆ Davor, Iskapanja na prostoru koncentracijskog logora Stara

Gradiška neposredno poslije završetka Drugog svjetskog rata i procjene
broja žrtava, Scrinia Slavonica : Godišnjak Podružnice za povijest Slavo­
nije, Srijema i Baranje Hrvatskog instituta za povijest, Vol. 3, No. 1, 2003.,
s. 500.-520.

• KRIZMAN, Bogdan, Pavelić u bjekstvu, Globus, Zagreb, 1986.

• LAH, Ivo, Istinski demografski gubici Jugoslavije u drugom svjetskom

ratu, Statistička revija 2,1952.

• LEBEL, Jennie, Until "The Final Solution", The Jews in Belgrade 1521-
1942, Avotaynu Bergenfield NJ, 2007.

• LELJAK, Roman, Mit o Jasenovcu, Društvo za raziskovanje zgodovine,

Radenci, 2018.

• LENGEL-KRIZMAN, Narcisa, Akcija spašavanja kozarske i druge djece

iz ustaških logora, Zbornik: Kozara u NOB, Prijedor, 1980.
• LENGEL-KRIZMAN, Narcisa, Genocid nad Romima 1941-1945, Spo-
men-područje Jasenovac, Jasenovac - Zagreb, 2003.
• LOZO, Stjepan, Ideologija i propaganda velikosrpskoga genocida nad
Hrvatima: projekt „Homogena Srbija", Naklada Bošković, Split, 2017.
• LUKIĆ, Dragoje, Bili su samo deca, Jasenovac - grobnica 19.432 devojčice
i dečaka, GrafoMark i Muzej žrtava genocida, Beograd - Banja Luka, 2000.
• Lažne jasenovačke žrtve (29), Hrvatski tjednik, 7. 1. 2021.
• MATAUŠIĆ, Nataša, Jasenovac 1941. - 1945.: Logor smrti i radni logor,
2003.
• MATAUŠIĆ, Nataša, Jasenovac fotomonografija. Spomen područje Jase­
novac, Zagreb, 2008.
• MATAUSIC, Nataša, Rasni zakoni u NDH - društveni i pravni aspekti,
ur.: A. Benčić, S. Odak, D. Lučić, Zbornik radova Jasenovac - manipulaci­
je, kontroverze i povijesni revizionizam, 2018.
• MATKOVIĆ, Blanka, Izvješće jugoslavenskih antropologa 1964.: Jaseno­
vac je grobnica hrvatskih izbjeglica vraćanih s Bleiburga i križnih putova,
Hrvatski tjednik, 16. 9. 2021.
• MATKOVIĆ, Blanka; DUKIĆ, Josip, Dugopoljski žrtvoslov (1941.-1948.),
Dugopolje: Općina Dugopolje, 2011.
• MATKOVIĆ, Blanka; KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Ruše li podatci JUSP-a
Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću (1), Hrvatski tjednik, 15. 12.
2016.
• MATKOVIĆ, Blanka; KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Ruše li podatci JUSP-a
Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću (2), Hrvatski tjednik, 22. 12.
2016.
• MATKOVIĆ, Blanka; KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Ruše li podatci JUSP-a
Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću (3), Hrvatski tjednik, 29. 12.
2016.
• MATKOVIĆ, Blanka; KOIĆ, M.; BANIĆ, Nikola, Ruše li podatci JUSP-a
Jasenovac optužnicu i presudu Dinku Šakiću (4), Hrvatski tjednik, 5. 1.
2017.
• MIKIĆ, Anto, Okolnosti pronalaska zagubljenog blaga riznice zagrebačke
katedrale i zlata židovske obitelji Berman 1968. godine, Croatica Christia­
na periodica, Vol. 43, No. 83, 2019, s. 121.-142.
• MILETIĆ, Antun, Koncentracioni logor Jasenovac 1941 -1945., Dokumen­
ta, Knjiga I, Narodna knjiga Beograd i Spomen-područje Jasenovac, 1986.
• MILETIĆ, Antun, Koncentrcioni logor Jasenovac, 1941 -1945., Dokumen­
ta, Knjiga III, Narodna knjiga Beograd i Spomen područje Jasenovac, 1986.
• MILETIĆ, Antun, Koncentracioni logor Jasenovac 1941 -1945., Dokumen­
ta, Knjiga IIII, Narodna knjiga Beograd i Spomen-područje Jasenovac,
1987.
• MILETIĆ, Antun, Neke mere i dejstva Vermahta na Kozari 1941-1942.
godine, Kozara u narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj revoluciji
(1941-1945): radovi sa naučnog skupa održanog na Kozari (Mrakovica)
27. i 28. oktobra 1977., s. 195.-213.
• MILISA, Đorđe, U mučilištu - paklu Jasenovac, piščeva naklada, Zagreb,
1945.
• MILLER, Erwin, Izabran za umiranje, 2004.
• MILOŠEVIĆ, Slobodan D., Izbeglice i preseljenici na teritoriji okupirane
Jugoslavije, 1941-1945, Beograd, 1982.
• MRKOCI, Vladimir; HORVAT, Vladimir, Ogoljela laž logora Jasenovac,
Naklada E. Čić, Zagreb, 2008.

• MYERS, Paul F.; CAMBELL, Arthur A., The Population of Yugoslavia,

Bureau of the Census, International Population Statistics Reports Series
P-90, No. 5, U.S. Government Printing Office, Washington, 1954.
• NAD, Košta, „Borci jedinstveni u obrani tekovina revolucije", Vjesnik, 6.
5. 1981.
• Nepotpuni spisak zatočenika sabirnog logora Jasenovac III prema indek­
su paketarnice iz 1944. godine, Zrenjanin, 1966.
• PANTIĆ, Mihailo, Stradanje Srba opštine Srpski Brod za vrijeme Drugog
svjetskog rata, Novi Sad, 2005.
• PEČARIĆ, Josip, Srpski mit o Jasenovcu: skrivanje istine o beogradskim
konc-logorima. Element, 2000.
• PEČARIĆ, Josip, Srpski mit o Jasenovcu II: o Bulajićevoj ideologiji geno­
cida hrvatskih autora, 2000.
• PEČARIĆ, Josip, RAZUM, Stjepan, Razotkrivena laž Jasenovca, 2018.
• PILIĆ, Stipo; MATKOVIĆ, Blanka, Jasenovac i poslijeratni jasenovački lo­
gori, 2021.
• PISARI, Milovan, Stradanje Roma u Srbiji za vreme Holokausta, Forum
za primenjenu istoriju, Beograd, 2014.
• Pod okupacijom poginulo je 1,665.000 Jugoslavena, Glas Slavonije, 6. li­
stopada 1945., broj 148.
• Popis stanovništva, domaćinstava i stanova u 1971. godini, Nacionalni sa­
stav stanovnštva SFR Jugoslavije, Podaci po opštinama, Knjiga II
• Popis stanovništva, domaćinstava, stanova i poljoprivrednih gospodar­
stava 31. ožujka 1991., Stanovništvo prema narodnosti po naseljima, Re­
publika Hrvatska Republički zavod za statistiku, Zagreb, 1992.
• Popis žrtava Drugog svjetskog rata, Savezni zavod za statistiku Jugosla­
vije, 1964.
• Popisnice projekta „Dotršćina" (1980.-1985.) s podacima o ubijenim žrtva­
ma fašističkog terora i antifašistima grada Zagreba
• POPOVIĆ, Jovo, Suđenje Artukoviću : I što nije rečeno, Stvarnost Jugoart,
Zagreb, 1986.
• POŽAR, Ana, Stradanje mještana općine Crkveni bok od jasenovačkih
ustaša, Jasenovac - sistem ustaških logora smrti
• Projekt "Dotršćina" (1980.-1985.), HDA, Popisnice s podacima o ubijenim
žrtvama fašističkog terora i antifašistima grada Zagreba
• RADOŠ, Ivica, Hrvatske kontroverze, Zagreb, 2014.
• RAZUM, Stjepan; BANIĆ, Nikola, Što se točno događalo s mrežnim jase-
novačkim popisom do lipnja 2015. godine?, Hrvatski tjednik, 17.12. 2015.
• REGJO Mandi, Poginuli dubrovački pomorci za slobodu, 1954.
• RIFFER, Milko, Grad mrtvih Jasenovac 1943., Nakladni zavod Hrvatske,
Zagreb, 1946.
• ROMANO, Jaša, Jevreji Jugoslavije 1941 - 1945. Žrtve genocida i učesnici
narodnooslobodilačkog rata, Jevrejski istorijski muzej, Beograd, 1980.
• SHRYOCK, HS; SIEGEL, JS; LARMON, EA, of the Census USB. The Met­
hods and Materials of Demography. No. s. 1 in The Methods and Mate­
rials of Demography.U.S. Department of Commerce, Bureau of the Cen­
sus; 1980.
• SIEGEL, JS; SWANSON, D; SHRYOCK, HS. The Methods and Materials
of Demography.Elsevier Academic Press; 2004.

• Spisak žrtava rata 1941-1945., Savezni zavod za statistiku, Beograd, 1992.

• STANOJEVIĆ, Branimir, Ustaški ministar smrti - Anatomija zločina An­

drije Arukovića, Nova knjiga, Beograd, 1986.

• STRECHA, Mario, In memoriam Prof. dr. Bogdan Krizman (1913-1994),

Radovi: Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta Sve­
učilišta u Zagrebu, Vol. 27 No. 1, 1994.

• SUBOTIĆ, Jelena, Yellow Star, Red Star: Holocaust Remembrance after

Communism. Cornell University Press, 2019.

• ŠKILJAN, Filip, Genocid nad Srbima, Romima i Židovima u kotaru Nova

Gradiška tijekom Drugog svjetskog rata, u: Tokovi istorije, YU ISSN -
0354-6497, UDK 949.71, Institut za noviju istoriju Srbije, 2/2009.

• ŠKILJAN, Filip, Hrvatsko zagorje u Drugom svjetskom ratu 1941 - 1945.,

Opredjeljivanja, borbe, žrtve, Plejada, Muzeji Hrvatskog zagorja, 2012.

• ŠKILJAN, Filip, Organizirano masovno prisilno iseljavanje Srba iz Hrvat­

ske 1941. godine. Stanovništvo 2, 2012.

• ŠKILJAN, Filip, Vjerski prijelazi s pravoslavne na rimokatoličku i grko-

katoličku vjeroispovijest na području kotareva Pakrac i Daruvar između
1941. i 1945., Zbornik Jankovic, Vol. 1, No. 1, 2016.
• ŠVOB, Melita, Naseljavanje Židova u Slavoniju (prema popisima sta­
novništva od 1857. do 1991. i drugim dokumentima), Migracije u Hrvat-
skoj-regionalni pristup, ur.: Ivan Lajić, Institut za migracije i narodnosti,
Zagreb, 1998.
• ŠVOB, Melita, Židovi u Hrvatskoj, Židovske zajednice, knjiga II, Zagreb,
2004.
• ŠVOB, Melita, Židovska populacija u Hrvatskoj i Zagrebu. Židovska opći­
na i Istraživački i dokumentacijski centar CENDO, Zagreb, 2010.

• TOMASEVICH, Jozo, Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941 -1945, Okupacija

i kolaboracija, EPH Liber, Zagreb, 2010.

• VOJAK, Danijel, Romi u popisima stanovništva iz 1921. i 1931. na područ­

ju Hrvatske, Migracijske i etničke teme, Vol. 20, No. 4, 2004.
• VOJAK Danijel, Romsko stanovništvo u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj,
1941. - 1945., u: Danijel Vojak, Goran Lapat, Ivo Pejaković, Neven Ko­
vačev (ur.), Priručnik za učenike i nastavnike, Stiftung „Erinnerung, Ve-
rantwortung und Zukunft", Berlin; Institut društvenih znanosti Ivo Pilar,
Zagreb, 2018.

• VOJAK, Danijel, Zaboravljene žrtve Drugog svjetskog rata ili o stradanju

Roma u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj, 1941. -1945., ur.: BENČIĆ, Andria-
na; ODAK, Stipe; LUČIĆ, Danijela, Zbornik radova Jasenovac - manipu­
lacije, kontroverze i povijesni revizionizam, Jasenovac, 2018.
• VUKIĆ, Igor, Radni logor Jasenovac, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 2018.

• VUKIĆ, Igor, Jasenovac iz dana u dan - Kronologija, Naklada P.I.P. Pavi­

čić, Zagreb, 2019.

• VUKIĆ, Igor, Dinko Šakić pred hrvatskim sudom (4), Šakić: U Jasenovcu
nije bilo gladi ni epidemija, a nitko nije ni osuđen bez sudskog postupka!,
Hrvatski tjednik, 31. 10. 2019.

• VUKIĆ, Igor, Plenković otvorio tragikomičnu izložbu o holokaustu, Jase­

novcu, Hrvatski tjednik, 13. 2. 2020.
• VUKOV-COLIĆ, Davorka, Logorski dnevnik Đure Schwarza, Vijenac, 15.
6.1995., No. 38/III

• VUKOVIĆ, Tomislav, "Ustaški pokolj u pravoslavnoj crkvi u Glini" - Mit

ili zbilja? (3), Glas Koncila, No. 37,10. 9. 2006.

• VUKOVIĆ, Tomislav, Fotokrivotvorine o jasenovačkome logoru (nizanka

u 7 nastavaka), Glas Koncila, No. 6 do 12, od 8. 2. 2009. do 22. 3. 2009.

• VUKOVIĆ, Tomislav, Kako je nastao mit (o 20.101 ubijenom djetetu u

jasenovačkom logoru), Glas Koncila, 2016.

• VURUSIĆ, Vlado, Skrivaju li Hrvati istinu o Jasenovcu, Jutarnji list, 6. 3.

2021.

• Zemaljska komisija Hrvatske za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih

pomagača - Zločini u logoru Jasenovac, Spomen-područje Jasenovac, Ba­
nja Luka, 1980.

• ŽERJAVIĆ, Vladimir, Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjet­

skom ratu, Zagreb, 1989.
• ŽERJAVIĆ, Vladimir, Gubici stanovništva Jugoslavije u Drugom svjet­
skom ratu, ur.: Političko-geografska i demografska pitanja Hrvatske, Sa­
vez Geografskih društava Hrvatske, Posebna izdanja, svezak 8, Zagreb,
1991.

• ŽERJAVIĆ, Vladimir, "Opsesije i megalomanije oko Jasenovca i Bleibur­

ga. Gubici stanovništva Jugoslavije u drugom svjetskom ratu", Globus,
Zagreb 1992.

• ŽERJAVIĆ, Vladimir, Yugoslavia-Manipulations With the Number of Se­

cond World War Victims, Croatian Information Centre, 1993.

• Žrtve rata 1941 - 1945. (Rezultati popisa), SFRJ Savezni zavod za statisti­
ku, Beograd, 1966.
Internetski izvori

• https://archive.is/133YJ = https://narod.hr/kultura/zagrebacki-podu-
zetnik-zidov-marko-dannon-otkrio-kako-je-stepinac-spasio-njego-
vog-oca-i-mnoge-zagrebacke-zidove

• https://archive.is/ldyMP = https://thefederalist.eom/2019/08/09/joe-bi-
den-endorses-ocasio-cortezs-support-truth-facts/

• https://archive.is/2v7RS = https://hr.wikipedia.org/wiki/Ratko_Mladic

• https://archive.is/3Fusm = https://www.geni.com/people/Dana-Me-
ron/6000000044549700536

• https://archive.is/3hKC9 = https://www.maxportal.hr/vijesti/dr-stje-
pan-razum-otkrio-sam-veliku-prijevaru-u-jasenovcu-dorh-mora-pokre-
nuti-istragu/

• https://archive.is/5Qvmb = https://www.geni.com/people/Alojz-
Ferš/6000000034193065821

• https://archive.is/6STfP = http://www.brodportal.hr/clanak/romanti-
cni-lijepi-ante—12741

• https://archive.is/9wNSu = https://www.ushmm.org/online/hsv/sour-
ce_view.php?Source!d=32683

• https://archive.is/F4GEF#selection-557.0-557.108 = https://www.tportal.
hr/vijesti/clanak/srpski-patrijarh-porfirije-jasenovac-nije-prostor-u-ko-
jem-se-bavimo-matematikom-sabiranjem-i-oduzimanjem-vec-kao-cr-
kva-pokusavamo-skromno-i-dostojansveno-napraviti-mjesto-moli-
tve-20210224

• https://archive.is/FaJfu = https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/
ivo-goldstein-cetiri-m-iz-jasenovca-kako-su-nevine-ljude-brutalno-ubija-
li-maks-milosmatkovic-i-majstorovic-8046221

• https://archive.is/FiBlm = https://sr.wikipedia.org/sr-el/KaaiiHOBM4Kii_
партизански_одред

• https://archive.is/G6YFN = https://hr.wikipedia.org/wiki/Pokolj_u_glin-
skoj_crkvi
 https://archive.is/HKbcO = https://hr.wikipedia.org/wiki/Jazovka

https://archive.is/HVuJi = http://www.vojska.net/hrv/drugi-svjetski-rat/

https://archive.is/I3n99 = https://yvng.yadvashem.org/na-
meDetails.html?language=en&itemId=788 784&ind=2&wi-
nld=-3623681185350156307

https://archive.is/KQdtr = http://jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=6284

https://archive.is/LR5QW = https://kamenjar.com/zbog-pontonskog-mo-
sta-i-zamrznute-save-mnoge-propagandne-teorije-o-jasenovcu-pada-
ju-u-vodu/

https://archive.is/LXSSl = https://archive.org/stream/Zlocini_u_logoru_
J asenovac/j aseno vac_dj vu. txt

https://archive.is/MRhuM = https://library.foi.hr/lib/knjiga.
php?B=20&sqlx=30481&ser=&sqlid=20& sqlnivo=&css=&H=&U=Povijest

https://archive.is/OUMpT = https://sh.wikipedia.org/wiki/Justin_Popović

https://archive.is/PeR2w = https://4d.rtvslo.si/arhiv/spomini/174436944

https://archive.is/QoIYC = https://narod.hr/kultura/21-studeno-
ga-1998-slatinski-drenovac-nepoznati-partizanski-logor-smrti-hrva-
te-jos-1942-godine

• https://archive.is/RJy6K = https://hr.wikipedia.org/wiki/Sabirni_logor_
Sajmište

• https://archive.is/SLESm = https://en.metapedia.org/wiki/Extraordinary_
State_Commission?__ cf_chl_jschl_tk__ =22a8ea0e94cf8886f890aa6098be-
b9911al4bdll-1587304538-0-Ae8cOmAbtTtz6_ pecRYPbPjcPXlWi-
h5v221 iwmvVadvecuu8pBYAMVn Bj0LpDx7jfflGt65g5ghoNmb9fXJ4Z
WBjQqMLSdDJdN8pzQewomeaiH wlP7aplokl2E2bZbuhtUQ2YSLU0
vN6sfUf2wAC82p3K2t2-_wi-tzbNyPkAAzARG0NufWbQpXMiR-
gMWMJ _zvorlFMJNXI4WOPsKiy5 kZ3Y-hgM31WqnkzlKAALtDrvno-

• https://archive.is/UlglY = http://www.viviangrisogono.com/grisogono/
item/233-nenad-grisogono-escape-to-italy-1943

• https://archive.is/VBDBK = https://en.wikipedia.org/wiki/Carpet_bom-
bing
https://archive.is/XfYCW = https://www.sumari.hr/sumari/kart.
asp?id=10035

https://archive.is/YUfEG = http://www.hkv.hr/domovini/2-svjet-
ski-rat/1804-zaboravljenii-preuene-rtve-akova-i-akovtine-u-drugo-
me-svjetskom-ratu-i-porau.html

https://archive.is/Z3h8g = https://komunistickizlocini.
net/2019/12/31/u-partizanskom-logoru-smrti-u-drenovcu-pronadjene-
464-lubanje-hrvata/

https://archive.is/aDKvo = https://hr.wikipedia.org/wiki/Križni_put_
(1945.)

https://archive.is/dl3iK = http://elmundosefarad.wikidot.com/spisak-zr-
tava-fasistickog-terora-logora-dakovo

https://archive.is/edwYA = https://hr.wikipedia.org/wiki/Dan_ustanka_
naroda_Hrvatske

https://archive.is/f3sl3 = https://en.wikipedia.org/wiki/Vanja_Udovičić

https://archive.is/ffVGz = http://www.znaci.net/00001/41_19.htm

https://archive.is/g7A9u = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemld=789532&ind=4

https://archive.is/gfEOZ = http://www.makabijada.com/dopis/gradovi/
rijeka.htm

https://archive.is/iV9YH = https://hr. wikipedia.org/wiki/Ljubica_Štefan

https://archive.is/izUWg = https://en.wikipedia.org/wiki/Molovin

https://archive.is/j8tWg = https://hr. wikipedia.org/wiki/Porfirije_(patri-

jarh_srpski)

https://archive.is/jMWO3 = https://www.herbert-naumann.de/lipp-
stadt-i.html

https://archive.is/k77SR = https://www.jutarnji.hr/vijesti/hrvatska/
glas-koncila-objavljuje-revizionisticku-nizanku-o-jasenovcu-o-ustaskim-
klanjima-nema-ni-slova-15008803
• https://archive.is/kxD8m = https://www.vecernji.hr/vijesti/stepi-
nac-je-u-dogovoru-sa-zagrebackim-nadrabinom-spasavao-zidove-u-bol-
nici-sestara-milosrdnica-1299929

• https://archive.is/lkPJl = http://www.glas-slavonije.hr/336623/4/U-ime-
naroda-ubijeno-je-500-vojnika-i-civila-u-Slatinskom-Drenovcu

• https://archive.is/ltIF7 = https://jadovno.com/predstavljena-knjiga-posve-
cena-vukasinu-mandrapi/?lng=lat

• https://archive.is/mlvzl = http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=6054

• https://archive.is/oNDPL = https://www.makroekonomija.org/nezavi-
sna-drzava-hrvatska/ustasa-modric/

• https://archive.is/pwLXp = http://www.montenegro.org.au/cgulspc.html

• https://archive.is/rcdws = http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=7836

• https://archive.is/ro9tW = https://www.gvozd.hr/

• https://archive.is/u5DxS = http://www.hazud.hr/poslijeratni-titov-lo-
gor-jasenovac-1945-1947-48/

• https://archive.is/wWOkS = http://elmundosefarad.wikidot.com/sko-
plje-preziveli

• https://archive.is/wY8nl = https://www.blic.rs/riznica/drobilica-za-kosti-
logor-u-kome-je-stradalo-na-hiljade-srba-a-nisu-ni-ausvic-ni/yqxgtme

• https://archive.is/wip/XnQcn = https://www.nacional.hr/ot-
krio-sam-snimke-koje-pokazuju-da-su-u-jasenovcu-postojale-masov-
ne-gobnice/

• https://archive.org/details/opci_sematizam_katolicke_crkve_u_jugoslavi-
ji_1939-krunoslav_draganovic

• https://archive.org/stream/Zlocini_u_logoru_Jasenovac/jasenovac_djvu.
txt

• https://archive.ph/AZUeq = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemId=1651348&ind=0

• https://archive.ph/D7Tgv = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemId=4395155&ind=20
https://archive.ph/ITZrZ = https://yvng.yadvashem.org/na-
meDetails. html?language=en&itemld=112 06347&ind=0&wi-
n!d=-1540288787129315642

https://archive.ph/KGAol = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemld=6772964&ind=18

https://archive.ph/LJfpI = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemld=12534433&ind=2

https://archive.ph/MLUqp = https://yvng.yadvashem.org/na-
meDetails. html?language=en&itemld=127 47582&ind=l&wi-
n!d=-5879394076816058732

https://archive.ph/NOzq6 = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemld=4359269&ind=3

https://archive.ph/ORerN = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemId=4391661&ind=0

https://archive.ph/WLjFm = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemId=11208774&ind=0

https://archive.ph/XvfBH = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?terminal=berlin&language =en&itemld=4372917&ind=2&winld=
5846979903778758203

https://archive.ph/ajUOn = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemld=12134775&ind=3

https://archive.ph/k3fZF = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemld=539 4059&ind=3&winId=null

https://archive.ph/m8z03 = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemId=12741164&ind=10

https://archive.ph/obelK = https://yvng.yadvashem.org/na-
meDetails.html?language=en&itemId=145 3791&ind=l&wi-
n!d=-1540288787129315642

https://archive.ph/pdT2r = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemId=4391564&ind=0

https://archive.ph/sDmFt = https://yvng.yadvashem.org/
• https://archive.ph/wPgbE = https://yvng.yadvashem.org/nameDetails.
html?language=en&itemId=4399780&ind=7

• https://archive.vn/6wCwq = http://www.hic.hr/masovne-grobnice-loka-
cije.htm

• https://archive.vn/B5Fhm = https://narod.hr/hrvatska/ruse-li-poda-
ci-jusp-jasenovac-optuznicu-presudu-dinku-sakicu

• https://archive.vn/RomY3 = https://sr.wikipedia.org/sr-el/HuKona_
Николић_(револуционар)

• https://archive.vn/SpNOv = http://www.jusp-jasenovac.hr/Default.
aspx?sid=7618

• https://archive.vn/uOUoA = https://hr.wikipedia.org/wiki/Partizanski_
zločini_u_Gračanima

• https://archive.vn/wip/blEqu = http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8802

• https://archive.vn/yLm87 = https://branitelji.gov.hr/vijesti/zavrsena-eks-
humacija-iz-jame-jazovka/3715

• https://collections.arolsen-archives.org/en/search/

• https://collections.ushmm.org/search/catalog/irn505924

• https://croatiarediviva.com/2017/05/02/nadopunjena-verzija-prikaza-gro-
bista-hrvatskog-kriznog-puta/

• https://cr oatiarediviva. com/popisi-j asenovackih-zrtava/

• https://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Jaseno-
vac.pdf

• https://croatiarediviva.com/wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Sta-
ra-Gradiška.pdf

• https://ieeexplore.ieee.org/stamp/stamp.jsp?tp=&arnumber=9306761

• https://kehilalinks.jewishgen.org/Pancevo/holocaust/holocaust_pancevo.
pdf

• https://library.foi.hr/sp/pdf/90/1942/070.pdf

• https://library.foi.hr/sp/pdf/90/1943/098.pdf
• https://onlinerjecnik.com/rjecnik/komentari/503878

• https://totenbuch.buchenwald.de/

• https://twitter.eom/i/status/1159537956912336896

• https://web.archive.Org//web/20220225214514/http://romagenocide.com.
ua/data/files/bibliography/Biondich.pdf

• https://web.archive.Org/save/https://en. wikipedia.org/wiki/Extraordi-
nary_State_Commission

• https://web.archive.0rg/save/https://vukajlija.c0m/plajvaz

• https://web.archive.Org/web/20121210185033/http://digitalassets.ushmm .
or g/photoar chi ves/detail .aspx?id=ll62443

• https://web.archive.Org/web/20150602022618/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Barbarogenij

• https://web.archive.Org/web/20160430065634/http://jasenovac-info.com/
biblioteka/J elkaSmreka. pdf

• https://web. archive. org/web/20170123222005/https://www. cia.gov/li-

brary/readingroom/docs/CIA-RDP80-00809A000500840089-9.pdf

• https://web.archive.Org/web/20170217091037/https://www.cia.gov/
library/readingroom/docs/CONCENTRATION%20CAMPS%20PERSE-
CUTION%200F%20JEWS%20%20(DI%20SEARCH)_0010.pdf

• https://web.archive.Org/web/20170324010356/http://www.svjetlorijeci.ba/
clanak/3801/svijet/jasenovac-nije-mit

• https://web.archive.Org/web/20170624033714/https://www.zakon.
hr/z/279/Zakon-o-prekr%C5%Alajima-protiv-javnog-reda-i-mira

• https://web.archive.Org/web/20170705210635/http://znaci.
net/00001/165_17.pdf

• https://web.archive.Org/web/20170718160517/http://www.enciklopedija .
hr/natuknica.aspx?ID=34099

• https://web.archive.Org/web/20170818084222/http://pancevo.mojkraj .
rs/vesti/drustvo/item/5778-polozeni-venci-za-spomen-plocu-nekadas-
njeg-sabirnog-centra-logora-svilara
• https://web.archive.Org/web/20170906124433/http://genocid.info/index.
php/2013-04-28-21-05-37/2013-05-02-09-03-15/izvjestaj-zemaljske-komisi-
jel946

• https://web.archive.Org/web/20170918234223/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7574969

• https://web.archive.Org/web/20170919010322/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7517116

• https://web.archive.Org/web/20170919024155/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7566044

• https://web.archive.Org/web/20170919032825/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7562941

• https://web.archive.Org/web/20170919081302/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7565357

• https://web.archive.Org/web/20170919081900/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7544940

• https://web.archive.Org/web/20170919095248/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7561335

• https://web.archive.Org/web/20170919104632/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7553697

• https://web.archive.Org/web/20170919141122/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7573746

• https://web.archive.Org/web/20170919141208/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7569528

• https://web.archive.Org/web/20170919192401/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7567930

• https://web.archive.Org/web/20170919201822/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7565061

• https://web.archive.Org/web/20170919201823/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7565062

• https://web.archive.Org/web/20170919225446/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7546608
https://web.archive.Org/web/20170920020253/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7576304

https://web.archive.Org/web/20170920023117/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7554400

https://web.archive.Org/web/20170920024144/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7527187

https://web.archive.Org/web/20170920072917/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7556740

https://web.archive.Org/web/20170920072920/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7522270

https://web.archive.org/web/20171230225716/http://www.prezivjeli.cen-
do.hr/Person/Index?page=257

https://web.archive.Org/web/20171231051444/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7554720

https://web.archive.org/web/20180128070213/http://cleveland.indyme-
dia.org/news/2007/03/24627_comment.php

https://web.archive.Org/web/20180325041543/http://hrvatskonebo.
com/2016/04/09/kako-je-partizanski-masakr-pripisan-ustasama/

https://web.archive.Org/web/20180610152012/https://www.portalnovosti .
com/andriana-bencic-negatore-jasenovca-treba-kazniti

https://web.archive.Org/web/20180610152012/https:/www.portalnovosti.
com/andriana-bencic-negatore-jasenovca-treba-kazniti

https://web.archive.org/web/20180710133824/http://arhinet.arhiv.hr/de-
tails.aspx?Item!d=3_1350

https://web.archive.Org/web/20180808105311/https://www.jutarnji.hr/
vijesti/hrvatska/poznati-hrvatski-povjesnicar-i-intelektualac-bivsi-hrvat-
ski-veleposlanik-u-parizu-pedeset-i-nesto-godina-bio-sam-optimist-vi-
se-nisam/6714501/

https://web.archive.org/web/20180808133433/http://zbl.lzmk.hr/?p=173

https://web.archive.org/web/20180808133442/http://zbl.lzmk.hr/?p=181

https://web.archive.org/web/20180808134611/http://zbl.lzmk.hr/?p=654
• https://web.archive.org/web/20180808135515/http://zbl.lzmk.hr/?p=986

• https://web.archive.org/web/20180808140701/http://zbl.lzmk.hr/?p=1387

• https://web.archive.org/web/20180808142019/http://zbl.lzmk.hr/?p=1841

• https://web. archive. org/web/20180808142355/https://zbl.lzmk.hr/?p=1955

• https://web.archive.org/web/20180808144848/https://zbl.lzmk.hr/?p=2470

• https://web.archive.org/web/20180808150728/https://zbl.lzmk.hr/?p=2543

• https://web.archive.org/web/20180808150731/http://zbl.lzmk.hr/?p=2545

• https://web.archive.org/web/20180808193359/https://zbl.lzmk.hr/?p=3318

• https://web. archive. org/web/20180808193856/http://zbl.lzmk.hr/?p=3496

• https://web.archive.Org/web/20180811171130/https://artsandculture.go-
ogle. com/entity/m02r3bp5

• https://web.archive.Org/web/20180827155310/https://www.jutarnji.hr/
globus/Globus-komentari/pise-ivo-goldstein-komisija-za-jasenovac-no-
va-besmislena-inicijativa-sefice-drzave/7321071

• https://web.archive.Org/web/20180828114416/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Bitka_na_Lijev%C4%8Da_polju

• https://web. archive. org/web/20180909061735/https :/namesfs.yadvashem.

org/YADVASHEM/16021821_360_0505/129.jpg

• https://web.archive.org/web/20180930231426/http://zbl.lzmk.hr/?p=396

• https://web.archive.org/web/20181006175718/https://www.geni.com/peo-
ple/Vera-Stern/6000000020448650348

• https://web.archive.org/web/20181008141330/https://www.geni.com/peo-
ple/Leon-Berger/6000000007423406416

• https://web.archive.Org/web/20181008212101/https://www.vecernji .
hr/vijesti/zagrebacki-poduzetnik-zidovskog-porijekla-stepinac-je-mo-
jem-ocu-spasio-zivot-1274807

• https://web.archive.Org/web/20181021145830/https://sr.wikipedia.org/
wiki/Логор_Доња_Градина
https://web.archive.Org/web/20181021145952/https://www.jutarnji.hr/
vijesti/hrvatska/njemacki-povjesnicar-i-jedan-od-vodecih-strucnja-
ka-za-povijest-ndh-ovo-je-prava-istina-o-broju-ubijenih-u-jasenov-
cu/7373904/

h ttps://web.archive.org/web/20181021150256/h ttps://www.hkv.hr/hrvat-
ski-tjednik/20637-potresno-pismo-trudne-majke-prije-no-sto-su-je-parti-
zani-bacili-u-hudu-jamu.html

https://web.archive.org/web/20181021150640/http://www.index.hr/in-
dexforum/postovi/237094/stravicno-procitajte-sto-su-partizanski-demo-
ni-radili-zagrepcanima-zenama-i-djeci-nakon-oslobodjenja/1

https://web.archive.Org/web/20181021150832/https://komunistickizlocini .
net/2017/05/17/slovenski-partizan-na-samrti-djevojku-smo-silovali-ubi-
li-skuhali-gulas-i-pojeli-je/

https://web.archive.Org/web/20181021151259/https://narod.hr/kultura/
otvoren-postupak-beatifikacije-dobiva-li-hrvatska-7-blazenica-zrta-
va-partizanskih-zlocina

https://web.archive.Org/web/20181021151451/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Savezničko_bombardiranje_Zadra

https://web.archive.Org/web/20181021151550/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Jame_(fojbe)

https://web.archive.Org/web/20181021151718/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Miroslav_Bulešić

https://web.archive.org/web/20181113080713/http:/www.serbianholo-
caust.org/Nada%20Salzberger/nadasalzberger.html

https://web.archive.Org/web/20181219074941/https://sr.wikipedia.org/
sr-el/%D0%9C%D0%B5%Dl%92%Dl%83%D0%BD%D0%B0%Dl%80%
D0%BE%D0%B4%D0%BD%D0%B8_%Dl%80%D0%B0%D0%B4%D0%
BD%D0%B8_%D0%BB%D0%BE%D0%B3%D0%BE%Dl%80_%E2%80%
9E%D0%91%D0%BE%Dl%80%Dl%81%D0%BA%D0%B8_%Dl%80%Dl
%83%D0%B4%D0%BD%D0%B8%D0%BA%E2%80%9D

https://web.archive.Org/web/20190111211414/http://croatiarediviva.com/
wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Jasenovac.pdf
• https://web.archive.org/web/20190219145614/https://narod.hr/kultu-
ra/30-travnja-1941-ndh-donijela-rasne-odredbe-protiv-zidova-i-roma

• https://web.archive.Org/web/20190221140544/https://en.wikipedia.org/
wiki/Treblinka_extermination_camp

• https://web.archive.Org/web/20190221140751/https://en.wikipedia.org/
wiki/Auschwitz_concentration_camp

• https://web.archive.Org/web/20190221141054/http://www.majdanek.eu/
еп/history/gener al_information/1

• https ://web. archive. org/web/20190221184041/https ://nar od .hr/kultu-

ra/20-studenog-1991-velepromet-vukovar-pakao-na-zemlji-i-mjesto-smr-
ti-za-800-ljudi

• https://web.archive.Org/web/20190221185316/http://jadovno.com/arhiva/
djuro-zatezalo-jadovno-kompleks-ustaskih-logora-1941 -2/articles/dju-
ro-zatezalo-jadovno-kompleks-ustaskih-logora-1941-2.html

• https://web.archive.Org/web/20190221194121/https://fr.wikipedia.org/
wiki/Femmes_tondues

• https://web.archive.Org/web/20190221200619/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Frančezarije

• https://web.archive.Org/web/20190221202300/https://de.wikipedia.org/
wiki/Feldlager_Rajlovac

• https://web.archive.Org/web/20190221211338/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Atentat_u_Mar seilleu

• https://web.archive.Org/web/20190222124243/https://hr.wikipedia.org/
wiki/llijajakovljević_(hrvatski_književnik)

• https://web.archive.Org/web/20190306183830/https://actacroatica.com/hr/
surname/Poropatić/

• https://web.archive.Org/web/20190306183952/https://actacroatica.com/hr/
surname/Parapatić/

• https://web.archive.Org/web/20190313072741/https://en.wikipedia.org/
wiki/Demographics_of_Croatia

• https://web.archive.Org/web/20190313073301/https://actacroatica.com/hr/
surname/Karavlah/
https://web.archive.Org/web/20190313073408/https://en.wikipedia.org/
wiki/Duck_test

https://web.archive.Org/web/20190313073501/https://bs.wikipedia.org/
wiki/Markušica

https://web.archive.Org/web/20190313073643/https://bs.wikipedia.org/
wiki/Star i_J anko vci

https://web.archive.Org/web/20190313073750/https://bs.wikipedia.org/
wiki/N ovijanko vci

https://web.archive.Org/web/20190313073948/https://bs.wikipedia.org/
wiki/Tordinci

https://web.archive.Org/web/20190313074038/https://narod.hr/hrvatska/
tko-solunasi-doseljeni-srbi-digli-oruzanu-pobunu-oko-vukovara

https://web.archive.Org/web/20190313130732/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Jimmy_Lyggett

https://web.archive.Org/web/20190313130943/https://en.wikipedia.org/
wiki/Timeline_of_Wor ld_War_II_(1942)

https://web.archive.Org/web/20190313131511/https://bs.wikipedia.org/
wiki/Novačka

https://web.archive.Org/web/20190313134012/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Popis_stanovni%C5%A1 tva_l948._u_FNRJ

https://web.archive.Org/web/20190313134123/https://blog.vecernji.hr/
zvonimir-despot/ljudski-gubici-hrvatske-u-drugom-svjetskom-ratu-ko-
je-su-prouzrocili-okupatori-i-njihovi-pomagaci-brojidbeni-pokazate-
lji-procjene-izracuni-popisi-1028

https://web.archive.Org/web/20190313134532/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Babinac_(Ivanska)

https://web.archive.Org/web/20190313134628/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Hudi_Bitek

https://web.archive.Org/web/20190313134732/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Gradi%C5%Al%C4%87e_(Generalski_Stol)

https://web.archive.Org/web/20190313135911/http://www.krajinaforce .
com/dokumenti/zlocini_u_logoru_jasenovac.html
• https://web.archive.org/web/20190313140111/http://elmundosefarad.wi-
kidot.com/zapisnik-od-26-maja-1945-sacinjen-u-zemaljskoj-komisiji-za-u

• https://web.archive.Org/web/20190313140227/https://en.wikipedia.org/
wiki/Porajmos

• https://web.archive.Org/web/20190313140620/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Jozo_Tomašević

• https://web.archive.Org/web/20190313143025/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Holokaust_u_NDH

• https://web.archive.Org/web/20190313150702/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Hronologija_ustaških_zločina_1942.

• https://web.archive.Org/web/20190313153846/https://en.wikipedia.org/
wiki/Internment_of_Japanese_Americans

• https://web.archive.Org/web/20190313155255/https://www.zapadnisrbi .
com/zasluzni-srbi/49-zasluzni-srbi-publicisti-zaduzbinari/360-drago-
je-lukic

• https://web.archive.Org/web/20190313155350/https://hr.wikipedia.org/
wiki/OZNA

• https://web.archive.Org/web/20190313155612/https://sr.wikipedia.org/
wiki/Bor4aH_KpH3MaH

• https://web.archive.Org/web/20190313160159/https://actacroatica.com/hr/
location/kerestinec/

• https://web.archive.Org/web/20190313161011/https://www.dnevno.hr/
vijesti/hrvatska/anto-nobilo-strucnjak-za-montirane-politicke-proce-
se-91426/

• https://web.archive.Org/web/20190316194216/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Novačka

• https://web.archive.Org/web/20190316194335/https://hr.wikipedia.org/
wiki/N oviJ ankovci

• https://web.archive.Org/web/20190317135444/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Sabirni_logor_fasenovac

• https://web.archive.Org/web/20190317202029/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Nosko vacka_Dubr ava
https://web.archive.Org/web/20190317202412/http://jadovno.com/arhiva/
ostala-stratishta/articles/slobostina-16-08-1942-mucenistvo-srpske-neja-
ci-sa-kozare.html

https://web.archive.org/web/20190317202603/http://jadovno.com/slobo-
stina-stratiste-1368-srba-izbjeglih-s-kozare/?lng=lat

https://web.archive.Org/web/20190317202737/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Hronologij a_ustaških_zločina_l942.

https://web.archive.Org/web/20190317202842/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Narodnooslobodilačka_borba_u_Slavoniji

https://web.archive.Org/web/20190325160905/https://sr.wikipedia.org/
wiki/%D0%9D%D0%B8%D0%BA% D0%BE%D0%BB%D0%B0_%D0%9
D%D0%B8%D0%BA%D0%BE% DO%BB%DO%B8%D1%9B_(%D1%8
0%D0%B5%D0%B2%D0%BE% DO%BB%D1%83%D1%86%DO%B8%
D0%BE%D0%BD%D0%B0%Dl%80)

https://web.archive.Org/web/20190325160955/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Mlada_Bosna

https://web.archive.Org/web/20190325161031/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Sarajevski_atentat

https://web.archive.Org/web/20190325192442/https://archive.org/stream/
Zlocini_u_logoru_Jasenovac/jasenovac_djvu.txt

https://web.archive.Org/web/20190327205152/http://www.krajinaforce .
com/dokumenti/zlocini_u_logoru_jasenovac.html

https://web.archive.Org/web/20190405064651/https://books.google .
hr/books?id=Be-7DgAAQBAJ&pg=PT70&dq=44+months+in+ja-
senovac+leon+berger&hl=hr&sa=X&ved=OahUKEwjboaOQrbj-
hAhWB26QKHd-2DKAQ6AEIKTAA#v=onepage&q=44%20months%20
in%20jasenovac%201eon%20berger&f=false

https://web.archive.Org/web/20190410215033/https://www.jutarnji.hr/ar-
hiva/objavljen-poimenicni-popis-zrtava-jasenovca/3858630/

https://web.archive.Org/web/20190421105034/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Vlada_Nezavisne_Dr%C5%BEave_Hrvatske

https://web.archive.Org/web/20190502113931/https://de.wikipedia.org/
wiki/KZ_Loborgrad
• https://web.archive.Org/web/20190502114452/https://de.wikipedia.org/
wiki/Karl_Heger

• https://web.archive.Org/web/20190502115344/https://de.wikipedia.org/
wiki/Waldemar_Heger

• https://web.archive.Org/web/20190515135535/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Oper acij e_%22Labrad or %22_i_%22Opera%22

• https://web.archive.Org/web/20190515140551/https://hr.wikipedia.org/
wiki/KOS

• https://web.archive.Org/web/20190601154114/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Drugi_Memorandum_SANU

• https://web.archive.Org/web/20190608152820/https://narod.hr/hrvatska/
koic-banic-1001-prica-iz-jasenovca

• https://web.archive.org/web/20190712173907/https://www.jewishvirtu-
allibrary.org/baja

• https://web.archive.Org/web/20190805172758/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7551186

• https://web. archive. org/web/20190806164500/http://www.serbianholo-

caust.org/Stojan%20Razokrak/stojanrazokrak.html

• https://web. archive. org/web/20190806164500/http:/www.serbianholo-

caust.org/Stojan%20Razokrak/stojanrazokrak.html

• https://web.archive.Org/web/20190806170029/http://www.muzejgenoci "
da.rs/images/ZrtvePub/Hrv.pdf

• https://web.archive.Org/web/20190806170323/http://croatiarediviva.com/
wp-content/uploads/2017/02/Glas_Antifa%C5%Alista.pdf

• https://web.archive.Org/web/20190806170834/https://www.hps.hr/hp-ar"
hiva/197103.pdf

• https://web.archive.Org/web/20190813184832/http://www.reprezentacija .
rs/loew-pavao/

• https://web.archive.Org/web/20190813191515/http://www.nspm.rs/poli"
ticki-leksikon/boris-tadic-%E2%80%93-psiholog-na-trajnom-radu-u-poli-
tici .html? alphabet=l
https://web.archive.Org/web/20190814191937/https://www.ushmm.org/
online/hsv/source_view.php?SourceId=20781

https://web.archive.Org/web/20190814194356/https://avalon.law.yale.
edu/imt/02-19-46. asp

https ://web. archive. or g/web/20190814200058/https ://www .britannica.

com/place/Sachsenhausen-concentration-camp-Germany

https://web.archive.Org/web/20190817140044/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7517115

https://web.archive.Org/web/20190817143136/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php? Personld=7517101

https://web.archive.Org/web/20190817213301/https://en.wikipedia.org/
wiki/Task_F orce_B aum

https://web.archive.Org/web/20190817214053/https://en.wikipedia.org/
wiki/Oflag_XIII-B

https://web.archive.Org/web/20190820194710/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Apel_srpskom_narodu

https ://web. archive. or g/web/20190820194834/https://nar od .hr/kultu-

ra/13-kolovoza-1941-apel-srpskom-narodu-cak-545-najuglednijih-sr-
ba-pozvalo-na-podrsku-i-neotpor-nacistima-u-srbiji

https://web.archive.Org/web/20190826134554/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7573624

https://web.archive.Org/web/20190905130421/http://www.krajinaforce .
com/dokumenti/zlocini_u_logoru_jasenovac.html

https://web.archive.org/web/20190928165943/http://elmundosefarad.wi-
kidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo

https://web.archive.org/web/20190928194403/http://www.tjedno.hr/krva-
va-komunisticka-vlast-iza-1945-u-sisackom-kraju/

https://web.archive.Org/web/20191005115832/https://www.jutarnji.hr/
vijesti/hrvatska/poznati-hrvatski-povjesnicar-i-intelektualac-bivsi-hrvat-
ski-veleposlanik-u-parizu-pedeset-i-nesto-godina-bio-sam-optimist-vi-
se-nisam/6714501/
• https://web.archive.Org/web/20191005120228/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7537824

• https://web.archive.Org/web/20191005120515/http://zbl.lzmk.hr/

• https://web.archive.org/web/20191005124831/http://zbl.lzmk.hr/?p=3049

• https://web.archive.org/web/20191005124853/http://zbl.lzmk.hr/?p=1391

• https://web.archive.org/web/20191005124903/http://zbl.lzmk.hr/?p=3483

• https://web.archive.org/web/20191005131022/http://zbl.lzmk.hr/?p=3102

• https://web.archive.org/web/20191005131203/http://zbl.lzmk.hr/?p=3319

• https://web.archive.org/web/20191005131615/http://zbl.lzmk.hr/?p=3502

• https://web.archive.org/web/20191005133258/http://zbl.lzmk.hr/?p=714

• https://web.archive.Org/web/20191005133452/http://elmundosefarad . wi-
kidot.com/dr-kalmi-baruh-biografija

• https://web. archive. org/web/20191005134141/https://www.klix.ba/ma-

gazin/kultura/vratimo-kalmija-baruha-u-sarajevo-grad-kojem-je-uvi-
jek-pripadao/180411007

• https://web.archive.Org/web/20191005134512/https://mojtv.net/kanal/
tv-program/24/bhtl/2018-07-31/emisija/90485895/knjizevnost-bih-kal-
mi-baruh

• https://web.archive.Org/web/20191005134714/https://www.vecernji.hr/
vijesti/nikada-nije-presao-na-pravoslavlje-a-zbog-ljubavne-je-afere-izba-
cen-iz-masonske-loze-1119666

• https://web.archive.org/web/20191005134816/https://www.balcanicauca-
so.org/bhs/zone/Bosna-i-Hercegovina/Kalmi-Baruh-Mali-Spinoza-167360

• https://web.archive.Org/web/20191005141255/https://www.vecernji.hr/
vijesti/tek-je-svaki-peti-zidov-u-ndh-ziv-docekao-1945-1267577

• https://web.archive.Org/web/20191005143717/https://www.oslobodjenje .
ba/o2/kultura/izlozbe/kalmi-baruh-prevelik-za-svoju-sredinu-355392

• https://web.archive.org/web/20191005144749/https://www.slobodna-
e vropa. org/а/ivo-goldstein-j asenovac-logor-/29198835.html
https://web. archive. org/web/20191005150217/https://namesfs.yadvas-
hem.org/YADVASHEM/28031402_253_0301/151.jpg

https://web.archive.Org/web/20191005150427/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php

https://web.archive.org/web/20191005150641/https://namesfs.yadvas-
hem.org/YADVASHEM/11031043_588_3844/93.jpg

https://web.archive.org/web/20191005150807/https://namesfs.yadvas-
hem.org/YADVASHEM/24020933_372_1476/28.jpg

https://web.archive.org/web/20191005152044/https://namesfs.yadvas-
hem.org/YADVASHEM/11031043_588_3844/93.jpg

https://web.archive.Org/web/20191005152240/http://zbl.lzmk.hr/7pM14

https://web.archive.Org/web/20191005152726/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php?a=show&sid=8949

https://web.archive.Org/web/20191005152815/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php?a=show&sid=8948

https://web. archive. org/web/20191005153910/https://www.geni.com/peo-

ple/Berthold-Bachrach/6000000021646292326

https://web.archive.org/web/20191005153917/https://www.geni.com/peo-
ple/Sofia-Bachrach/6000000021646196817

https://web.archive.Org/web/20191005154717/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php?a=show&sid=2698

https://web.archive.Org/web/20191005154822/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php?a=show&sid=2699

https://web.archive.Org/web/20191005154926/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php?a=show&sid=8683

https://web.archive.Org/web/20191005160359/https://www.b92.net/izbo-
ri2000/komentar/mmilosevic.phtml

https://web.archive.org/web/20191005160710/http://zbl.lzmk.hr/?p=1624

https://web.archive.Org/web/20191005161921/http://zbl.lzmk.hr/7pM056

https://web.archive.org/web/20191005162027/http://zbl.lzmk.hr/?p=1478
• https://web.archive.org/web/20191005162829/http://zbl.lzmk.hr/?p=997

• https://web.archive.org/web/20191005162933/http://zbl.lzmk.hr/?p=91

• https://web. archive. org/web/20191005163936/http://zbl.lzmk.hr/?p=1217

• https://web. archive. org/web/20191005164102/http://zbl.lzmk.hr/?p=1273

• https://web.archive.Org/web/20191005164855/http://darhiv.ffzg.unizg.hr/
id/eprint/6376/l/Brandl%20doktorski%20rad%20LEK2.pdf

• https://web.archive.Org/web/20191005222423/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Мај a_F reundlich

• https://web. archive. or g/web/20191005223230/https://www. geni. com/peo-

ple/Ernesto-Enzi-Stern/6000000040417222921

• https://web.archive.Org/web/20191006141841/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php?a=view&recid=6575

• https://web.archive.Org/web/20191013184833/http://elmundosefarad . wi-
kidot.com/zagreb-preziveli

• https://web.archive.Org/web/20191114175112/https://www.bitno.net/
vijesti/hrvatska/ekskluzivno-prica-o-uglednoj-zidovskoj-obitelji-ko-
ja-je-za-vrijeme-ndh-svoje-blago-povjerila-na-cuvanje-kaptolu/

• https://web.archive.org/web/201911 14182610/https://www. geni.com/peo-

ple/Bernhard-Rechnitzer/6000000069560180858

• https://web.archive.org/web/20191114182612/https://www.geni.com/peo-
ple/Melania-Rechnitzer/6000000087584515005

• https://web.archive.Org/web/20191114183255/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7554376

• https://web.archive.org/web/201911 14204135/https://www.geni. com/peo-

ple/Eliza-Rechnitzer/6000000069560805821

• https://web.archive.org/web/20191114220112/http://zbl.lzmk.hr/?p=1728

• https://web.archive.org/web/20191115060429/http://wwwnuovo.cise.uni-
pi.it/ebreistranieriitalia/view.php?lang=en&id=3386

• https://web. archive. org/web/20191119135344/https://otporas. com/pod-

sjetni-i-vrijedno-za-procitati-dinko-sakic-nikada-nikoga-nisam-ubio/
https://web.archive.Org/web/20191123165556/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7508472

https://web.archive.Org/web/20191123165750/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7570753

https://web.archive.org/web/20191202131709/http://arhinet.arhiv.hr/_Pa-
ges/PdfFile.aspx?Id=470

https://web.archive.Org/web/20191218073002/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Logor_Sajmi%C5%Alte

https://web.archive.Org/web/20191226062652/https://hr.wikipedia.org/
wiki/UDBA

https://web.archive.Org/web/20191226182649/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Hrvatsko_prolje%C4%87e

https://web.archive.Org/web/20200102131452/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Narodnooslobodila%C4%8Dki_pokret

https://web.archive.Org/web/20200112183418/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Logor_Kni%C4%87anin_(Rudolfsgnad)

https://web.archive.Org/web/20200114035752/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Nezavisna_Dr%C5%BEava_Hrvatska

https://web.archive.Org/web/20200118094804/https://en.wikipedia.org/
wiki/Illusory_truth_effect

https://web.archive.Org/web/20200118152530/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Stradanje_stanovnika_sela_Mlaka_i_Jablanac

https://web. archive. org/web/20200118152838/https://www.hkv.hr/hr-

vatski-tjednik/20958-sveti-novomucenik-vukasin-jasenovacki-izmislje-
ni-je-lik-srpske-pravoslavne-crkve.html

https://web.archive.Org/web/20200118170514/https://www.rtrs.tv/vijesti/
vijest.php?id=19284

https://web.archive.Org/web/20200118170718/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Rimski_ugo vori_( 1941.)

https://web.archive.Org/web/20200118171217/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Stradanje_stanovnika_sela_Mlaka_i_Jablanac
• https://web.archive.Org/web/20200118171232/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Mlaka_(Jasenovac)

• https://web.archive.Org/web/20200118171850/http://www.montenegro .
org.au/K.html

• https://web.archive.Org/web/20200118172011/https://de.wikipedia.org/
wiki/Zemun

• https://web.archive.Org/web/20200118173036/https://narod.hr/kultura/
nikola-banic-m-koic-jasenovacki-kaleidoskop

• https://web.archive.Org/web/20200118173215/http://www.politika.rs/sr/
clanak/361763/Pogledi/Milan-Bulajic-je-imao-i-drugu-stranu

• https://web.archive.org/web/20200118173522/https://www.novosti.rs/do-
datni_sadrzaj/clanci.H9.html:414525-Zver-umorna-od-klanja

• https://web.archive.Org/web/20200118173609/https://pl.wikipedia.org/
wiki/J%C3%B3zef_Innocenty_Guz

• https://web.archive.Org/web/20200118203420/http://www.intermagazin .
rs/zlocin-u-prebilovcima-je-jedan-od-najsramnijih-dogadaja-u-ljud-
skoj-istoriji-ali-posto-su-zrtve-srbi-sve-se-brzo-zaboravilo/

• https://web.archive.Org/web/20200118224142/http://croatiarediviva.com/
wp-content/uploads/2017/03/POPIS-Stara-Gradi%C5%Alka.pdf

• https://web. archive. org/web/20200122094035/http://znaci.net/temp/Me-

djedja.html

• https://web.archive.org/web/20200122205039/http://www.muzejgenoci-
da. r s/2/popis-zrtava-rata-l941-1945

• https://web.archive.Org/web/20200125142624/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Pokolj_u_Kusonjama_8._rujna_1991.

• https://web.archive.Org/web/20200126154253/https://sr.wikipedia.org/
wiki/%D0%9B%D0%BE%D0%B3% D0%BE%Dl%80_%D0%94%D0%BE
%Dl%9A%D0%B0_%D0%93%Dl% 80%D0%B0%D0%B4%D0%B8%
D0%BD%D0%B0

• https://web. archive. org/web/20200130063137/http://arhinet.arhiv.hr/de-

tails.aspx?Item!d=l_106726
https://web. archive. or g/web/20200130063304/http ://elmundosefar ad. wi-
kidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo

https://web.archive.org/web/20200130071611/www.jusp-jasenovac.hr/
Default.aspx?sid=6284

https://web.archive.Org/web/20200130072039/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=5677

https://web.archive.Org/web/20200130072621/https://www.telegram.hr/
politika-kriminal/slavko-goldstein-hasanbegovic-je-intelektualac-i-ba-
rem-dijelom-antifasist-ali-on-ne-prihvaca-da-je-antifasizam-pobije-
dio-u-ratu/

https://web.archive.Org/web/20200203072502/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Uploads/61/5019/5024/8254/STRATES_KI_PLAN_2016_19.pdf

https://web.archive.Org/web/20200203075701/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=6054

https://web.archive.Org/web/20200203081052/https://hr.wikipedia.org/
wiki/369._hrvatska_%22Vra%C5%BEja%22_divizija

https://web.archive.Org/web/20200203142139/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7563987

https://web.archive.Org/web/20200209100812/http://elmundosefarad.wi-
kidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo

https://web.archive.Org/web/20200213195111/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Pokolj_u_Teznom

https://web.archive.Org/web/20200215141955/https://narod.hr/hrvatska/
igor-vukic-plenkovic-otvorio-izlozbu-o-zrtvama-auschwitza-od-ko-
jih-se-neke-istodobno-nalaze-i-na-popisu-zrtava-jasenovca

https://web.archive.Org/web/20200216183953/https://www.slovenska-bi-
ografija.si/oseba/sbi803425/

https://web.archive.Org/web/20200223150635/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=6284

https://web.archive.Org/web/20200228142654/https://hr.wikipedia.org/
wiki/%C5%BDidovi_u_Hrvatskoj
• https://web.archive.org/web/20200306174032/https://www.hebrewsurna-
mes. com/KATAN

• https://web.archive.Org/web/20200306174321/https://en.wikipedia.org/
wiki/Katan

• https://web.archive.Org/web/20200308175528/http://elmundosefarad . wi-
kidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo

• https://web.archive.Org/web/20200313101440/http://hoaxes.org/archive/
permalink/vilcabamba_the_town_of_very_old_people

• https://web.archive.Org/web/20200331082957/https://en.wikipedia.org/
wiki/Kosta_Mu%C5%Alicki

• https://web.archive.Org/web/20200419064317/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Rezolucija_Informbiroa

• https://web.archive.Org/web/20200419133452/https://en.wikipedia.org/
wiki/Katyn_massacre

• https://web.archive.Org/web/20200420143208/https://en.wikipedia.org/
wiki/Sachsenhausen_concentration_camp

• https://web. archive. or g/web/20200424210433/http ://shp .bizhat. com/J ase-

novac.html

• https://web.archive.Org/web/20200425082042/https://sh.wikipedia.org/
wiki/LogorJasenovac

• https://web.archive.Org/web/20200425082354/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Proboj_logora%C5%Ala_iz_lasenovca

• https://web.archive.Org/web/20200425201058/https://narod.hr/hrvatska/
ruse-li-podaci-jusp-jasenovac-optuznicu-presudu-dinku-sakicu2-dio

• https://web.archive.Org/web/20200426145254/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Komletinci

• https://web.archive.Org/web/20200428163601/https://bs.wikipedia.org/
wiki/Ha%C4%91er

• https://web.archive.Org/web/20200428202713/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Dobrica_%C4%86osi%C4%87
https://web.archive.Org/web/20200429152239/http://www.hkz-kkv.ch/
odgovor_ognjenu_krausu.php

https://web.archive.org/web/20200429152426/https://portal.branitelj-
ski-forum.com/blog/novosti/srpski-zlocini-i-lazi-zidovi-u-nezavisnoj-dr-
zavi-hrvatskoj

https://web.archive.Org/web/20200501093450/https://direktno.hr/direkt/
povjesnicar-jareb-o-vucicu-i-jasenovcu-tipicno-srpsko-pretjerivanje-i-na-
puhavanje-demantiraju-ga-i-u-samoj-srbiji-192049/

https://web. archive. or g/web/20200503124742/https ://www. slobodna-

evropa.org/a/ivo-goldstein-jasenovac-logor-/29198835.html

https://web.archive.Org/web/20200524135344/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Logor_Sajmi%C5%Al te

https://web.archive.Org/web/20200524135635/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Sabirni_logor_J asenovac

https://web.archive.Org/web/20200524161233/https://narod.hr/hrvatska/
banic-i-koic-promjene-na-mreznom-jasenovackom-popisu-od-13-ozuj-
ka-tri-zrtve-su-izbrisane-a-dvije-dodane

https://web.archive.Org/web/20200525070440/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Du%C5%Alegupka

https://web.archive.Org/web/20200527220950/http://www.annapizzuti.it/
database/ricerca.php?page=l 1

https://web.archive.Org/web/20200605061416/http://www.croatia.org/
crown/articles/10083/l/Dr-Esther-Gitman-Croatians-saved-thousands-of-
Jews.html

https://web.archive.org/web/20200618152726/http://jevrejskadigitalnabi-
blioteka.rs/bitstream/id/2363/MSP0505grinvalddjakovo.pdf

https://web.archive.Org/web/20200622151432/https://sr .wikipedia.org/sr-
el/%D0%9A%D0%BE%Dl%81%Dl%82%D0%B0_%D0%9C%Dl%83%Dl
%88%D0%B8%Dl%86%D0%BA%D0%B8

https://web.archive.Org/web/20200622154020/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Diana_Budisavljevi%C4%87
• https://web.archive.Org/web/20200622154343/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Julije_Budisavljevi%C4%87

• https://web.archive.Org/web/20200622155516/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Sr%C4%91an_Budisavljevi%C4%87

• https://web.archive.Org/web/20200624063859/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Valerij ano v_memor andum

• https://web. archive. org/web/20200624064950/https://narod.hr/kultu-

ra/24-lipnja-1941-valerijanov-memorandum-koja-su-dva-dokumen-
ta-kreirana-od-spc-i-cetnika-sirila-besramne-lazi-i-genocidne-ideje

• https://web.archive.Org/web/20200702151346/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=5961

• https://web.archive.Org/web/20200702152135/https://hr.wikipedia.org/
wiki/U%C5%Altica

• https://web.archive.Org/web/20200703120950/https://en.wikipedia.org/
wiki/Dositej_Vasi%C4%87

• https://web.archive.Org/web/20200703121150/https://en.wikipedia.org/
wiki/Milan_Bulaji%C4%87

• https://web.archive.org/web/20200703123345/https://www.hkv.hr/izdvo-
jeno/komentari/nenad-piskac/20417-n-piskac-kako-je-minirana-raspra-
va-o-zrtvama-sustavnoga-silovanja-velikosrpskoga-agresora.html

• https://web.archive.org/web/20200706152415/https://www.jusp-donja-
gradina.org/en/research-in-donja-gradina/

• https://web. archive. org/web/20200706154653/https://www.hrvatski-fo-

kus .hr/index, php/unutarnj a-politika/22022-j asenovacke-lazi-iskopava-
nja-ne-lazu

• https://web.archive.Org/web/20200706195953/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Bani%C4%8Devec

• https://web.archive.Org/web/20200723042139/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Demografija_Vojvodine#Popis_stanovni%C5%Altva_1941._godine

• https ://web. archive. or g/web/20200724070358/https ://cendo .hr/upload/

dok-8589421901775129043.pdf
https://web.archive.Org/web/20200727104931/https://de.wikipedia.org/
wiki/Stadtschlaining

https://web.archive.Org/web/20200728125527/https://en.wikipedia.org/
wiki/People%27s_Defence_Corps_of_Yugoslavia

https://web. archive. org/web/20200728141835/https://www.sremskenovi-

ne.co.rs/2017/05/predstavljena-knjiga-u-svetom-vukasinu-klepackom/

https://web. archive. org/web/20200728142620/https://jadovno.com/pred-

stavljena-knjiga-posvecena-vukasinu-mandrapi/#.XyAlnxKH7IU

https://web.archive.Org/web/20200821185348/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Logor_Jasenovac

https://web.archive.Org/web/20200823162727/https://en.wikipedia.org/
wiki/Stara_Gradi%C5%Alka_concentration_camp

https://web.archive.Org/web/20200826194847/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=7618

https://web.archive.Org/web/20200830164845/http://www.znaci.
net/00001/165_12.pdf

https://web.archive.Org/web/20200901125236/http://www.jasenovac.org/
news_read.php?nID=33

https://web.archive.Org/web/20200903203957/https://www.ushmm.org/
online/hsv/source_view.php?Source!d=30321

https://web.archive.Org/web/20200906173708/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Bitka_za_Kupres_1942.

https://web.archive.Org/web/20200915193633/https://www.glas-koncila .
hr/jasenovacki-logor-u-bespucima-povijesnoga-revizionizma-22-isti-
cem-da-je-uprava-logora-jasenovac-vodila-zapisnike/

https://web.archive.Org/web/20200916201859/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=5961

https://web.archive.Org/web/20200918151415/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Antifa%C5%Alisti%C4%8Dko_vije%C4%87e_narodnog_oslobo%-
C4%91enja_[ugoslavije
• https://web.archive.Org/web/20200922150715/https://www.enciklopedija .
hr/N atuknica. aspx?ID=29883

• https://web.archive.org/web/20200922180124/https://www.geni.com/peo-
ple/Melania-Lowy/6000000090330643972

• https://web.archive.org/web/20200925173941/https://www.geni.com/peo-
ple/Debora-Hir%C5%All/6000000012392392152

• https://web.archive.Org/web/20200925174243/https://www. geni.com/peo-
ple/Jakob-Hirschl/6000000012391928037

• https://web.archive.Org/web/20200925195333/https://www.glas-koncila .
hr/jasenovacki-logor-u-bespucima-povijesnoga-revizionizma-18-u-logor-
skoj-bolnici-lijeceni-i-komunisti/

• https://web.archive.Org/web/20200928232143/https://www.presidency .
ucsb.edu/documents/the-presidents-special-conference-with-editors-bu-
siness-and-trade-papers-0

• https://web.archive.Org/web/20201002020136/https://en.wikipedia.org/
wiki/Reichsmark

• https://web.archive.Org/web/20201011174847/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=5966

• https://web.archive.Org/web/20201012124618/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=6054

• https://web.archive.Org/web/20201012125152/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=5409

• https://web.archive.org/web/20201012125431/https://zbl.lzmk.hr/?p=1387

• https://web.archive.Org/web/20201012125629/http://www.makabijada .
com/jasen.htm

• https://web.archive.Org/web/20201012132323/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Ljudevit_Toma%C5%Ali%C4%87

• https://web.archive.Org/web/20201012132456/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Tina_Morpurgo

• https://web.archive.Org/web/20201012132655/https://www.danas.rs/ku!-
tura/odlazak-pisca-i-prijatelja/
https://web. archive. org/web/20201012133025/https://www.geni.com/peo-
ple/Celestina-Tina-Morpurgo/6000000016498669136

https://web.archive.org/web/20201012133741if_/https://jadovno.com/
imenicni-popis/#.X4RcUnWH7IU

https://web. archive. org/web/20201012134757/https://stevemorse.org/dac-

hau/dachau.php

https://web.archive.Org/web/20201014120111/https://hbl.lzmk.hr/clanak.
aspx?id=5309

https://web.archive.Org/web/20201015215220/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Pokolj_u_Bleiburgu

https://web.archive.Org/web/20201017072822/https://www.enciklopedija .
hr/natuknica.aspx?id=35438

https://web.archive.Org/web/20201017130919/https://www.enciklopedija .
hr/natuknica.aspx?ID=35954

https://web.archive.Org/web/20201018143027/https://narod.hr/hrvatska/
video-dr-goldstein-u-nu2-izrekao-teske-rijeci-govoreci-o-jasenovcu-ka-
ko-ce-hrt-reagirati

https://web.archive.Org/web/20201019152930/https://www.nacional.hr/
otkrio-sam-snimke-koje-pokazuju-da-su-u-jasenovcu-postojale-masov-
ne-gobnice/

https://web. archive. org/web/20201020092140/http://elmundosefarad.wi-

kidot.com/spisak-zrtava-fasistickog-terora-logora-dakovo

https://web.archive.Org/web/20201020172220/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Pokolj_u_Kusonj ama_8 ._rujna_l 991.

https://web.archive.Org/web/20201021055245/https://bs.wikipedia.org/
wiki/Uskoci_(Stara_Gradi%C5%Alka)

https://web.archive.org/web/20201022205350/http://povijest.net/doselja-
vanje-zidova-u-ludbreski-kraj/

https://web.archive.Org/web/20201026135257/https://sh.wikipedia.org/
wiki/Dan_ustanka_naroda_Srbije
• https://web.archive.Org/web/20201026142157/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Tr avanj ski_r at

• https://web.archive.Org/web/20201030093616/http://safaric-safaric.si/
materiali_cro/stefan_ljubica/1998%20HZK%20Stefan%20Jasenovac%20
1945_1947_48.pdf

• https://web.archive.Org/web/20201031233258/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default. aspx?sid=6284

• https://web.archive.Org/web/20201031233258/http://www.jusp-jasenovac .
hr/default.aspx?sid=6284

• https://web.archive.Org/web/20201102232919/https://www.jutarnji.hr/
vijesti/hrvatska/poznati-hrvatski-povjesnicar-i-intelektualac-bivsi-hrvat-
ski-veleposlanik-u-parizu-pedeset-i-nesto-godina-bio-sam-optimist-vi-
se-nisam-6714501

• https://web.archive.Org/web/20201104082928/https://hr.wikipedia.org/
wiki/VIadimir_Dedijer

• https://web.archive.Org/web/20201107125420/http://croatiarediviva.com/
popisi-jasenovackih-zrtava/

• https://web.archive.Org/web/20201107190135/https://hr.wikipedia.org/
wiki/OZNA

• https://web.archive.Org/web/20201107191139/https://hr.wikipedia.org/
wiki/15._koza%C4%8Dki_konjani%C4%8Dki_korpus_SS-a

• https://web.archive.Org/web/20201114211041/https://bs.wikipedia.org/
wiki/Emerik_Blum

• https://web.archive.org/web/20201115122609/https://holocaust.rs/lo-
gor-u-zrenj aninu/

• https://web.archive.org/web/20201123202721/https://zbl.lzmk.hr/?p=1363

• https://web.archive.Org/web/20201124024626/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Spomen-parkJBrezovica

• https://web.archive.Org/web/20201129190135/http://jadovno.com/arhiva/
testimony-of-zlatko-vajler.html

• https://web.archive.Org/web/20201211063235/https://en.wikipedia.org/
wiki/Stanko_Nick
• https://web.archive.Org/web/20210123234630/https://en.wikipedia.org/
wiki/Operation_Barbarossa

• https://web.archive.Org/web/20210211062925/https://www.portalnovosti .
com/zloinaka-svojstva-ustake-ndh

• https://web.archive.Org/web/20210221141831/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Koncentracijski_logori_u_Drugom_svjetskom_ratu_na_teritori-
ju_Srbije

• https://web.archive.Org/web/20210228154359/https://en.wikipedia.org/
wiki/The_Holocaust_in_German-occupied_Serbia

• https://web.archive.org/web/20210301135820/https://holocaust.rs/lo-
gor-u-sabcu/

• https://web.archive.Org/web/20210307093115/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Republika_Srpska_Krajina

• https://web.archive.Org/web/20210312132156/https://hrvatskonebo.
org/2021/03/12/zlatko-pinter-manipulacije-zrtvama-drugog-svjetskog-ra-
ta-i-mit-o-jasenovcu-13-dio/

• https://web.archive.Org/web/20210313225130/https://en.wikipedia.org/
wiki/Auschwitz_concentration_camp

• https://web.archive.Org/web/20210322175343/https:/en.wikipedia.org/
wiki/Dimitrije_Mitrinovi%C4%87

• https://web.archive.Org/web/20210412181031/https://komunistickizlocini .
net/2021/04/ll/iz-masovnog-grobista-zlodijev-breg-ekshumirano-35-oso-
ba-zrtve-su-bile-strahovito-unakazene-glave-su-bile-odsjecene-ili-rasko-
Ijene-sjekirama-foto-s-iskapanja/

• https://web.archive.Org/web/20210426033431/https://www.timesofisrael .
com/german-holocaust-archive-puts-over-13-million-documents-online/

• https://web.archive.Org/web/20210522192710/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Sabirni_logor_Banjica

• https://web. archive. org/web/20210601210546/https://www.hkv.hr/izdvo-

jeno/komentari/dvidmarovic/36799-d-vidmarovic-golootocki-martirij-zi-
dovske-spisateljice-zeni-lebl.html
• https://web.archive.Org/web/20210706142733/http://www.jusp-jasenovac .
hr/default.aspx?sid=6284

• https://web.archive.Org/web/20210711091506/https://en.wikipedia.org/
wiki/Ivan_Supek

• https://web.archive.org/web/20210714051038/https://www.americanthin-
ker.com/blog/2021/07/erasing_the_history_of_the_holocaust.html

• https://web.archive.Org/web/20210725060038/http://www.jusp-jasenovac .
hr/Default.aspx?sid=6054

• https://web.archive.Org/web/20210823171934/https://en.wikipedia.org/
wiki/'Pataphysics

• https://web.archive.org/web/20210826055331/https://www.index.hr/vije-
sti/clanak/ivo-goldstein-imam-indicije-o-tome-tko-stoji-iza-napada-u-je-
rusalem-postu/2299519.aspx

• https://web.archive.Org/web/20210917102852/https://www.savezjos.org/
sr/vest/antisemitizam/cas-istorije:-logor-topovske-supe

• https://web. archive.org/web/20210917111204/https://sr . wikipedia.org/sr-

el/%D0%9B%D0%BE%D0%B3%D0%BE%Dl%80_%E2%80%9E%D0%Al
%D0%B2%D0%B8%D0%BB%D0%B0%Dl%80%D0%B0%E2%80%9D_%
Dl%83_%D0%9F%D0%B0%D0%BD%Dl%87%D0%B5%D0%B2%Dl%83

• https://web.archive.Org/web/20210918181716/https://bezcenzure.hr/vlad/
manipulacije-zrtvama-drugog-svjetskog-rata-i-mit-o-jasenovcu-9/

• https://web.archive.Org/web/20210924000124/https://www.enciklopedija .
hr/natuknica.aspx?ID=57830

• https://web.archive.org/web/20211010180337/https://www.geni.com/peo-
ple/Melania-Lowy/6000000090330643972

• https://web. archive. org/web/20211014135312/http s://actacroatica. com/hr/

surname/%C4%8Cetnik/

• https://web. archive. org/web/20211018100811/https://www.makroekono-

mija.org/nezavisna-drzava-hrvatska/marici-stradali-u-ndh/

• https: //web. archive. or g/web/20211018101719/https ://www. makr oeko-

nomij a. or g/O-miroslav-zdr avkovic/genocid-hrvatske-drzave-nad-srbi-
ma-1941-1945-broj-stradalih-po-prezimenima-i-rodovima/
https://web.archive.Org/web/20211123010029/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7553674

https://web.archive.Org/web/20211123010037/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7563715

https ://web. archive. or g/web/20220106111128/https ://nar od .hr/hrvatska/

video-dr-goldstein-u-nu2-izrekao-teske-rijeci-govoreci-o-jasenovcu-ka-
ko-ce-hrt-reagirati

https://web.archive.Org/web/20220121102122/http://www.annapizzuti.it/
public/dbcompleto.pdf

https://web.archive.Org/web/20220214150501/http://www.hic.hr/books/
manipulations/manipulations.pdf

https://web.archive.Org/web/20220215181020/https://www.ushmm.org/
online/hsv/source_view.php?Source!d=45409

https://web.archive.Org/web/20220321182725/https://hr.wikipedia.org/
wiki/Holokaust_u_Nedi%C4%87evoj_Srbiji

https://web.archive.org/web/20220408123912/http://www.otvorenaknji-
ga.komisijal944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/07/80497/7092.htm

https://web.archive.Org/web/20220408124206/http://www.otvorenaknji~
ga.komisijal944.mpravde.gov.rs/cr/okrug/07/80497/34956.htm

https://web.archive.Org/web/20220408165656/https://www.ushmm.org/
information/about-the-museum

https://web.archive.Org/web/20220408165659/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=4891947

https://web.archive.Org/web/20220408165703/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=4963255

https://web.archive.Org/web/20220408165710/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=5003266

https://web.archive.Org/web/20220408165710/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=5547651

https://web.archive.Org/web/20220408165712/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?Person!d=7508472
• https://web.archive.Org/web/20220408165715/https://www.ushmm.org/
online/hsv/person_view.php?PersonId=7511759

• https://www.academia.edu/35408352/Popis_stanovni%C5%A1tva_kra-
ljevine_[ugoslavije_1921_pdf

• https://www.digizeitschriften.de/dms/toc/7PnXPPN514401303_1939

• https://www.jewishgen.org/databases/Holocaust/

• https://www.muzejgenocida.rs/images/01zrtve%20rata%201941-1945.pdf

• https://www.myheritage.com.hr/research/collection-10460/auschwitz-de-
ath-certificates-1941 -1943

• https://www.scribd.com/doc/54090899/Josip-Erlih-Jasenovacki-Svjedok

• https://www.ushmm.org/

• https://www.ushmm.org/online/hsv/source_advance_search.php

• https://www.yiddishbookcenter.org/ collections/yizkor-books

• https://www.youtube.com/watch?v=S51RwT63asO

• https://www.youtube.com/watch?v=cBALG4S_mpY

• https://www.youtube. com/watch?v=iDU a8Sz6tW 8

• https://yvng.yadvashem.org/

• https://zbl.lzmk.hr/
Neobjavljeni izvori

• GITMAN Esther, Appendix 4.1.0: "List of Jewish Survivors who retur­

ned to Sarajevo after WWII, 1945-1952"; Podatke je prikupilo Židovsko
kulturno prosvjetno društvo "Sloboda" Sarajevo. Podatci se temelje na
zapisima koje je priskrbio Danilo Nikolić predsjednik Židovske općine
Sarajevo. Popis sadrži i imena Židova koji su napustili Sarajevo u pro­
sincu 1948. godine, ali ne sadrži imena Židova koji su otišli u Palestinu
između 1940. i 1945. godine.

• GITMAN Esther, Podatci dobiveni u osobnoj korespondenciji od dr. Est­

her Gitman, Izvor: Hrvatski državni arhiv, Ministarstvo državne riznice,
Ponova, Odjel za upravljanje državnom imovinom, Financijski odsjek,
Zagreb 1941. -1945.

• Hrvatsko Zagorje u revoluciji, rukopis, II. dio, Bedekovčina, 1980.

• LELJAK Roman, Digitalna inačica jugokomunističkog popisa žrtava rata
1941. -1945. (L64) koju nam je ustupio istraživač Roman Leljak.
 I
Jasenovački popis je masovna prijevara zbog tisuća lažnih žrtava koje je zbog brojnosti nemoguće
svrstati u slučajne pogrješke. Dovoljno je već pokazati da se na popisu nalaze osobe za koje
jednostavna provjera pokazuje da su zapravo stradale na drugim mjestima pa i izvan Nezavisne
Države Hrvatske ili da su preživjele rat. Među lažnim žrtvama su i vrlo poznate osobe iz onog
razdoblja. Koliko ozbiljan može biti popis s takvim propustima? Ako se tako olako na popis lažno
stavljaju poznati, može se pretpostaviti da se nešto slično ili još više radi i sa široj javnosti
nepoznatima. Provjerom javno dostupnih izvora iz različitih povijesnih ustanova, popisa žrtava
raznih logora u Europi kao i mnogih drugih elektroničkih zapisa moguće je nedvosmisleno pokazati
da se tisuće osoba s jasenovačkog popisa tamo uopće ne bi smjele nalaziti. Dubljom obradom
podataka jasenovačkih žrtava moguće je lako dokazati i da je dio žrtava izmišljen, odnosno da se
radi o osobama koje nisu postojale. Ako se u obzir uzmu već i godine rođenja, njihova statistička
obrada pokazuje da se u radi o krajnje nepouzdanim i netočnim podacima, a ista takva svojstva
nije moguće pronaći kod podataka u tisućama drugih sličnih popisa diljem svijeta.

Kvaliteta podataka je tako niska da čak i osnovnoškolci iz nižih razreda neke od njih mogu
prepoznati kao problematične i nepouzdane. Kao primjer takvih podataka su ispod dane snimke
zaslona dviju „najmlađih" žrtava s mrežnog popisa Javne ustanove Spomen-područje Jasenovac.
Prema „skrupulozno prikupljenim i detaljno provjerenim podatcima" kreatora jasenovačkog
popisa ubijeni su desetljećima prije rođenja.

HERMAN SWITZER
Ime oca:
Godina rođenja: 1969
Mjesto rođenja:
Općina rođenja:
Narodnost: ŽIDOV
Način smrti: UBIJEN
Stradao / ia: OD USTAŠA
Godina smrti: 1942^

Mjesto stradanja: U LOGORU

Logor: JASENOVAC
Stratište:
Napomena: AOISV*ŠVICER=SREM

PANTO ĐURIČIĆ
Ime oca: ĐORĐE*
Godina rođenja:
Mjesto rođenja: BRUSNICA VELIKA
Općina rođenja: BROD
Narodnost: SRBIN
Način smrti: UBIJEN
Stradao / la:
Godina smrti:
Mjesto stradanja:
OD USTAŠA

*
U LOGORU
1 1
g 71 95 37 9 9955 1
cu w
c o
Ф, CD

co

Logor: JASENOVAC
Stratište:
Napomena: PM-SBB*UBIJEN 22.09.1942=35; MP-BRU*ĐORĐE,PANTO=304; SUB-BB*ĐORĐE,PANTO=736