POHVALE KINESKOJ STUDIJI

Ovu bi studiju trebalo smatrati Grand Prixom epidemiologije.

- New York Times

Na polju znanosti o prehrani svi polaze od T. Colina Campbella, koji je jedan od ve­
likana log područja. Ovo je jedna od najvažnijih knjiga o prehrani ikada napisanih.
Čitanje ove knjige može vam spasiti život.
- Dean Ornish, dr. med., Osnivač i predsjednik,
Istraživački institut za preventivnu medicinu,
klinički profesor medicine, Kalifornijsko sveučilište, San Francisco
autor knjiga Dr. Dean Ornish's Program for Reversing Heart Disease i Love & Survival

Napisana iskreno, hrabro i jasno, s intelektualnim poštenjem i dubokom proniclji-

vošću, ova dojmljiva knjiga predodređena je da bude jedna od najvažnijih knjiga
desetljeća. Počne li se primjenjivati u praksi, Kineska studija pokrenut će novu eru
zaraznog zdravlja.
- Dr. sc. Hans Diehl, MPH, FACN
Institut za medicinu načina života
Autor bestselera i osnivač CHIP-a

Kineska studija Colina Campbella važna je i vrlo čitka knjiga. Zajedno sa svojim si­
nom Tomom Colin Campbell proučava odnos između prehrane i bolesti, a njegovi
zaključci su začuđujući. Kineska studija priča je za koju se mora čuti.
- dr. sc. Robert Richardson, dobitnik N o b e l o v e n a g r a d e

Kineska studija najuvjerljiviji je dosad iznesen dokaz o prevenciji srčanih bolesti, raka
i drugih zapadnjačkih bolesti putem prehrane. Knjiga je preporučljiva i za ekonomski
razvijene zemlje i za zemlje koje prolaze kroz brzu ekonomsku tranziciju i promjenu
načina života.
- Dr. sc. J u n s h i C h e n , dr. m e d , viši istraživački profesor
Institut za prehranu i sigurnost hrane,
Kineski centar za kontrolu i prevenciju bolesti

Kinesku studija izvanredno je korisna, besprijekorno napisana i vrlo vrijedna. Rad dr.
Campbella revolucionaran je u svojim implikacijama i spektakularan u svojoj jasnoći.
Iz ove hrabre i mudre knjige naučio sam neizmjerno mnogo. Želite li jesti slaninu i
jaja za doručak i zatim piti lijekove za sniženje kolesterola, to je vaše pravo. A l i ako že­
lite zaista zagospodariti svojim zdravljem pročitajte Kinesku studiju, i učinite to brzo!
Poslušate li savjete iz ovog izuzetnog vodiča vaše će vam tijelo zahvaljivati svakoga
dana do kraja života.
- J o h n Robbins, autor knjiga
Diet for a New America i The Food Revolution
Kineska studija obilno je dokumentirana analiza zabluda suvremene prehrane, načina
života i medicine, kao i pristupa brzog rješenja za probleme koji je često bezuspješan.
Lekcije iz Kine pružaju uvjerljivu argumentaciju za prehranu temeljenu na biljkama
radi poboljšanja zdravlja i smanjenja rizika od bolesti obilja.
- Dr. sc. S u s h m a Palmer, bivši izvršni direktor
O d b o r za hranu i prehranu, Nacionalna akademija znanosti SAD-a
Svatko tko je zainteresiran za epidemiju pretilosti, vlastito zdravlje i zapanjujuć utje­
caj zapadne prehrane na okoliš i društvo u Campbellovoj Kineskoj studiji pronaći će
mudra i praktična rješenja.
- Robert G o o d l a n d , glavni savjetnik za okoliš
Grupa Svjetske b a n k e (1978.-2001.)
Kineska studija priča je o revolucionarnoj istraživačkoj studiji koja pruža odgovore
koje liječnici, znanstvenici i zdravstveno osviješteni čitatelji odavna traže. Utemeljena
na pedantnim višegodišnjim istraživanjima, pruža iznenađujuće odgovore na najva­
žnija prehrambena pitanja našeg vremena: Što doista uzrokuje rak? Kako možemo
produžiti vlastiti život? Što će zaustaviti epidemiju pretilosti? Kineska studija brzo i
lako odbacuje hit-dijele, oslanjajući se na čvrste i uvjerljive dokaze. Jasno i predivno
napisana od strane jednog od najuglednijih autoriteta za prehranu, Kineska studija
predstavlja veliku prekretnicu u našem razumijevanju zdravlja.
- dr. sc. Neal Barnard, predsjednik
Liječnički o d b o r za o d g o v o r n u m e d i c i n u
Kineska studija rijetka je poslastica. Konačno jedan prehrambeni stručnjak svjetsko­
ga glasa objašnjava istinu o prehrani i zdravlju na način koji svatko može s lakoćom
razumjeti - zapanjujuću istinu koju svatko treba znati. U ovoj izuzetnoj knjizi dr.
Campbell zajedno sa svojim sinom Tomom za nas je sažeo mudrost koju je stekao
tijekom svoje briljantne karijere. Osjećate li bilo kakvu zbunjenost u pogledu prona­
laženja najzdravijeg puta za sebe i svoju obitelj, u Kineskoj studiji pronaći ćete drago­
cjene odgovore. Nemojte ju propustiti!
- Dr. sc. D o u g l a s J. Listle i Alan Goldhamer, D. C.
Autori knjige The Pleasure Trap: Mastering the Hidden Force
That Undermines Health and Happines
Mnoge knjige o prehrani i zdravlju sadrže suprotstavljene savjete, ali većini je ne­
što zajedničko - plan da se nešto proda. Jedini plan dr. Campbella i njegovog sina
Toma je istina. Kao ugledni profesor na Sveučilištu Cornell, dr. Campbell je Einstein
prehrane. Kineska studija temelji se na strogim znanstvenim istraživanjima, a ne na
pukim spekulacijama poput Zone, Atkinsa, SugarBustersa ili bilo koje trenutne hit-
dijete. Dr. Campbell iznosi rezultate istraživanja kojima se bavio cijeli život, i to na
pristupačan, zabavan način. Pročitajte ovu knjigu i znat ćete zašto.
- Jeff Nelson, predsjednik, VegSource.com
Knjiga Kineska studija Colina Campbella dirljiva je i pronicljiva povijest borbe, koja
još uvijek traje, za razumijevanje i objašnjenje vitalne veze između našeg zdravlja i
onoga što jedemo. Dr. Campbell poznaje ovu temu iznutra: pionir je istraživanja veze
između prehrane i raka još od dana prekretničke Kineske studije, NAS-ovog izvje­
štaja Dijeta, prehrana i rak i izvještaja AICR-ovog stručnog panela Hrana, prehrana i
prevencija raka: globalna perspektiva. Zahvaljujući tome, u mogućnosti je rasvijetliti
sve aspekte ovog pitanja. Danas AICR, zbog izvanrednog rada dr. Campbella i još ne­
kolicine vizionara započetog prije dvadeset i pet godina - za smanjenje rizika od raka
preporučuje prehranu uglavnom temeljenu na biljnim namirnicama.
- Marilyn Gentry, predsjednica
Američki institut za istraživanje raka (AICR)
Svakom .tragaocu za zdravljem u Americi Kineska studija pruža vitalne informacije o
prehrani koje mogu spasiti život. Ali ona je i mnogo više od toga: kritički prikaz istra­
živanja i medicinskog establišmenta knjigu dr. Campbella čini fascinantnim štivom
koje bi moglo izmijeniti budućnost sviju nas. Svaki zdravstveni radnik i istraživač u
svijetu mora ju pročitati.
- J o e l F u h r m a n , dr. med., autor Eat To Live

Pokušavate li poboljšati svoje zdravlje, rezultate i uspjeh odmah pročitajte Kinesku

studiju. Konačno imamo znanstveno valjan vodič o našim potrebama za bjelančevi­
nama i tome odakle bismo ih trebali dobivati. Utjecaj ovih otkrića je enorman.
- J o h n Allen Mollenhauer, osnivač MyTrainer.com
Karen Campbell, čija su nevjerojatna ljubav i brižnost omogućile
nastanak ove knjige.

I T h o m a s u Mcllwainu Campbellu i Betty DeMott Campbell zbog

njihovih nevjerojatnih talenata i nadarenosti.
 Sadržaj
Zahvale 11
Proslov 13
Predgovor 15
Uvod 17

Prvi dio: Kineska studija

1. Problemi s kojima se suočavamo, rješenja koja trebamo 27
2. Kula od bjelančevina 41
3. Zaustavljanje raka 55
4. Lekcije iz Kine 79

Drugi dio: Bolesti obilja

5. Bolna srca 117
6. Pretilost 139
7. Dijabetes 149
8. Česte vrste raka: rak dojke, prostate, debelog crijeva (kolona i rektuma) 159
9. Autoimune bolesti 183
10. Dalekosežni učinci: bolesti kostiju, bubrega, oka i mozga 201

Treći dio: Vodič za kvalitetnu prehranu

11. Pravilna prehrana: Osam principa hrane i zdravlja 221
12. Kako jesti 237

Četvrti dio: Zašto ovo niste ranije čuli?

13. Znanost - tamna strana 247
14. Znanstveni redukcionizam 263
15. Industrijska «znanost» 283
16. Vlada: Služi li narodu? 297
17. Medicinska industrija: Čije zdravlje oni štite? 311
18. Ponavljanje povijesti 331

Dodatak A. Pitanja i odgovori: Utjecaj bjelančevina u pokusima na

štakorima
Dodatak B. Eksperimentalna struktura Kineske studije
Dodatak C. Veza s «vitaminom» D
339
341
349
Zahvale
Bibliografija 357
O autorima 405
Ova knjiga, od svog izvornog koncepta pa do konačnog oblika, stvarana je tijekom
mnogo godina. Ali posljednje tri dale su joj oblik knjige. A to se dogodilo zato što ju je
Karen, moja životna ljubav i supruga već četrdeset i tri godine, učinila takvom. Želio
sam to učiniti, ali ona je to željela još više. Rekla je da se to mora napraviti zbog djece
diljem svijeta. Ulagivala se, navaljivala i inzistirala da radimo bez predaha. Pročitala je
svaku riječ, one prihvaćene i one odbačene, neke i više puta.
Što je najvažnije, Karen je prva predložila da radim s Tomom, najmlađim od naše pete­
ro djece. Njegova vještina pisanja, upornost u zadržavanju dosljednosti poruke i njego­
vo izuzetno brzo upoznavanje s temom ovaj su projekt učinili mogućim. Sam je napisao
nekoliko poglavlja ove knjige i prepravio mnoga druga, čineći moju poruku jasnijom.
A naša ostala djeca (Nelson - i supruga Kim, LeAnne, Keith, Dan) i unuci (Whitney,
Colin, Steven, Nelson, Laura) ohrabrivali su nas najviše što su mogli. Njihova ljubav i
podrška ne mogu se opisati riječima.
Osim njima, mnogo dugujem još jednoj svojoj obitelji: svojim brojnim studentima ho­
nor programa, doktorantima, postdoktorantskim znanstvenim suradnicima te mojim
kolegama profesorima koji su radili u mojoj istraživačkoj grupi, koji su bili dragulji
moje karijere. Nažalost, u ovoj sam knjizi mogao citirati tek mali dio njihovih otkrića,
ali moglo je biti uključeno daleko, daleko više.
No, i drugi prijatelji, suradnici i rođaci dali su silan doprinos svojim pozornim čitanjem
raznih verzija rukopisa i detaljnim povratnim informacijama. Abecednim redom to su:
Nelson Campbell, Ron Campbell, Kent Carroll, Antonia Demas, Mark Epstein, John i
Martha Ferger, Kimberly Kathan, Doug Lisle, John Robbins, Paul Sontrop i Glenn Yef-
feth. Savjete, podršku i velikodušnu pomoć također su mi u mnogim drugim oblicima
pružali Neal Barnard, Jodi Blanco, Junshi Chen, Robert Goodland, Michael Jacobson,
Ted Lange, Howard Lyman, Bob Mecoy, John Allen Mollenhauer, Jeff Nelson, Sushma
Palmer, Jeff Prince, Frank Rhodes, Bob Richardson i Kathy Ward.
 KINESKA STUDIJA

Naravno, zahvalan sam svima u BenBella Booksu, uključujući Glenn Yefleth, Shannu
Caughey, Meghan Kuckelman, Lauru Watkins i Leah Wilson što su neuredan doku­
ment u Wordu pretvorili u knjigu koju upravo čitate. K tome, Kent Carroll dodao je
profesionalizam, razumijevanje i jasnu viziju svojim dragocjenim uređivačkim radom.
Okosnica ove knjige sama je Kineska studija. To, dakako, nije bila cijela priča, ali je bila
«prekietnica» u razvoju mojih ideja. Sama studija u Kini ne bi se mogla provesti bez

Proslov
izvanrednog vodstva i predanog napornog rada Junshia Chena i Lia Junyaoa u Pekin­
gu, Sir Richarda Petoa i Jillian Boreham na Sveučilištu Oxford u Engleskoj, kao i Linde
Youngman, Martina Roota i Banooa Parpie u mojoj skupini na Comellu. Dr. Chen je
usmjeravao preko 200 stručnih radnika u provedbi studije na nacionalnoj razini u Kini.
Njegove profesionalne i osobne karakteristike bile su mi nadahnuće; rad i ličnost poput
njegovih čine ovaj svijet boljim.
Slično tome, dr. Caldwell Esselstyn, ml. i dr. John McDougall (te Ann i Mary) veliko­ T. Colin Campbell je u dubini duše još uvijek dječak s farme iz sjeverne Virginie.

dušno su pristali sudjelovati na ovoj knjizi. Njihova predanost i hrabrost bile su inspi- Kada provodimo vrijeme zajedno svaki put razmjenjujemo priče s farme. Bilo da se

ralivne. radi o razbacivanju stajskog gnoja, upravljanju traktorom ili gonjenju stoke, obojica

Sve je to, naravno, bilo moguće zahvaljujući izvanrednom početku koji su mi podarili dijelimo bogato iskustvo rada na farmi.

moji roditelji, l o m i Betty Campbell, kojima je ova knjiga i posvećena. Njihova ljubav i Iz takve prošlosti i on i ja otišli smo u druge karijere. Upravo zbog postignuća u nje­

požrtvovnost meni i mojoj braći i sestrama otvorile su više prilika nego što su oni mogli govoj drugoj karijeri Colinu sam se počeo diviti. Bio je uključen u otkrivanje spoja

sanjati. koji je kasnije dobio naziv dioksin; postao je voditelj jedne od najvažnijih prehram­

Želim također uputiti zahvale svojim kolegama koji su radili na diskreditiranju mo­ benih i zdravstvenih studija ikad provedenih - Kineske studije. U međuvremenu, na­

jih ideja i, nerijetko, mene osobno. Oni su nadahnuće druge vrste. Oni me tjeraju da pisao je stotine znanstvenih radova, bio je u brojnim vladinim stručnim skupinama i

se zapitam zašto postoji tako mnogo nepotrebne netrpeljivosti prema idejama koje bi pomogao je u oblikovanju nacionalnih i međunarodnih prehrambenih i zdravstvenih

trebale biti dio znanstvene debate. U potrazi za odgovorima stekao sam mudriju, jedin- organizacija, poput Američkog instituta za istraživanje raka/Svjetskog fonda za istra­

stveniju perspektivu koju inače ne bih mogao razmotriti. živanje raka. Kao znanstvenik, odigrao je značajnu ulogu u stvaranju gledišta naše
zemlje o prehrani i zdravlju.
i konačno, moram zahvaliti vama, američkim poreznim obveznicima. Vi ste financirali
moj rad duže od četiri desetljeća i nadam se da sam, podijelivši s vama lekcije koje sam Pa ipak, upoznajući Colina na osobnoj razini, osim zbog njegovog popisa profesio­

naučio, počeo vraćati ono što vam dugujem. nalnih postignuća počeo sam osjećati poštovanje prema njemu i iz drugih razloga.

- T . Colin Campbell Počeo sam ga poštovati zbog njegove hrabrosti i integriteta.

Colin ozbiljno dovodi u pitanje Status quo, i premda su znanstveni dokazi na njegovoj
strani plivati protiv struje nikada nije lako. Meni je to dobro poznalo jer sam zajedno
Pored svih već spomenutih osoba, zahvaljujem svojim roditeljima. Moja uključenost u
s Oprah Winfrey bio optuženik kad ju je skupina stočara odlučila tužiti nakon što je
ovu knjigu bila je, i još je uvijek, njihov dar na kojem ću im biti zahvalan do kraja živo­
objavila svoju namjeru da prestane jesti govedinu. Bio sam u Washingtonu D. C, gdje
ta. Riječi ne mogu opisati koliki sam sretnik što sam imao roditelje koji su tako divni
sam lobirao za zdravije poljoprivredne metode i borio se za promjenu načina na koji
učitelji, pomagači i motivatori.
uzgajamo hranu u ovoj zemlji. Suprotstavljam se nekim od najutjecajnijih, najbolje
I Kimberly Kathan pružila je podršku, savjete, društvo i strast za ovaj projekt. Ona je
financiranih grupa u zemlji i znam da to nije lako.
teške trenutke učinila podnošljivijima, a vrhunce izvanrednijima u ovom velikom rol-
krcoasteru od avanture. Zbog naših paralelnih putova osjećam se povezanim s Colinovom pričom. Počeli smo

- T h o m a s M. C a m p b e l l , II na farmi, učeći nezavisnost, poštenje i integritet u malim zajednicama, a kasnije smo

se afirmirali u mainstram karijerama. Iako smo obojica imali uspjeha (još uvijek se

13
 KINESKA STUDIJA

sjećam prvog sedmeroznamenkastog čeka koji sam ispisao za svoju golemu operaciju
sa stokom u Montani), shvatili smo da bi sustavu u kojem živimo koristila određe­
na poboljšanja. Kritiziranje sustava koji nam je pružao takve satisfakcije zahtijevalo
je čeličnu volju i nepokolebljiv integritet. Colin ima oboje, a ova knjiga predstavlja
briljantan vršni kamen duge i dostojanstvene karijere. Trebali bismo učiti od Colina
koji je dosegnuo vrhunac svoje struke i zatim imao hrabrosti posegnuti za još višim,

Predgovor
zahtijevajući promjene.
Zanima li vas vaše osobno zdravlje ili jadno stanje zdravlja u Sjedinjenim Državama
ova knjiga bogato će vas nagraditi. Pažljivo ju pročitajte, upijte njene informacije i
primijenite ih na svoj život.

- H o w a r d L y m a n , autor knjige Mad Cowboy

Ako ste poput većine današnjih Amerikanaca, okruženi ste lancima restorana brze
hrane. Bombardiraju vas reklame za junk-foođ. Možete vidjeti druge reklame, za pro­
grame gubitka težine, koje govore da možete jesti što god želite, ne vježbati i svejedno
gubiti na težini. Lakše je naći prutić Snickersa, Big Mac ili Coca Colu nego jabuku.
A vaši klinci jedu u školskoj kafeteriji gdje pod povrćem podrazumijevaju kečap na
hamburgerima.
Odlazite svom liječniku po zdravstvene savjete. U čekaonici ćete pronaći magazin
od 243 stranice sjajnog papira koji se zove Obiteljski liječnik: Vaš osnovni vodič za
zdravlje i dobrobit. Objavljuje ga Američka akademija obiteljskih liječnika i besplatno
se šalje u ordinacije svih 50.000 američkih obiteljskih liječnika u 2004. Pun je sjajnih
reklama u boji preko cijele stranice za McDonalds, Dr Pepper, čokoladni puding i
Oreo kekse.
Uzmete neki broj magazina National Geographic Kids, koji objavljuje Nacionalno ge­
ografsko društvo «za uzrast od šest godina naviše», očekujući da ćete pronaći zdravo
štivo za djecu. Stranice su, međutim, pune oglasa za Twinkles, M&M's, Frosted Flakes,
Froot Loops, Hostess Cup Cakes i Xtreme Jell-0 Pudding Sticks.
To je ono što znanstvenici i prehrambeni aktivisti na Sveučilištu Yale zovu toksično
prehrambeno okruženje. Okruženje u kojem danas većina nas živi.
Neosporna je činjenica da određeni ljudi enormno zarađuju prodajući hranu koja je
nezdrava. Oni žele da nastavite jesti hranu koju prodaju iako vas to čini debelima,
iscrpljuje vašu vitalnost te skraćuje duljinu i umanjuje kvalitetu vašeg života. Žele da
budete poslušni, popustljivi i neobaviješteni. Ne žele da budete informirani, aktivni i
strastveno živi. I itekako su spremni trošiti milijarde dolara godišnje kako bi ostvarili
svoje ciljeve.
Možete na sve to pristati, možete podleći prodavačima junk-fooda, ili možete pronaći
zdraviji i životvorniji odnos s vašim tijelom i hranom koju jedete. Želite li biti izvrsna

15
l-i
 MNtiKA b\ULMJA
zdravlja, vitki i svježi i živi u svom tijelu, u današnjem okruženju potreban vam je
saveznik.
Srećom, u ruci držite jednog takvog saveznika. Dr. sc. T. Colin Campbell široko je
priznat kao briljantan znanstvenik, predan istraživač i velik humanitarac. Kako sam
imao zadovoljstvo i privilegij biti njegov prijatelj mogu posvjedočiti o svemu reče­
nom, a mogu dodati i još nešto. On je ujedno čovjek poniznosti i humane dubine,
čovjek kojeg na svakom koraku vodi ljubav prema drugima.
Nova knjiga dr. Campbella - Kineska studija - snažna je zraka svjetlosti u tami našeg
vremena koja rasvjetljava krajolik i činjenice o prehrani i zdravlju tako jasno, tako
potpuno, da nikada više nećete morati biti žrtva onih koji izvlače korist iz vaše neo­
baviještenosti, zbunjenosti i poslušnog jedenja hrane koju oni prodaju.
Jedna od brojnih stvari koje cijenim u vezi s ovom knjigom je to što vam dr. Camp­
bell ne daje isključivo svoje zaključke. On ne propovijeda s visine, govoreći vam što
trebate i što ne trebate jesti, kao da ste dijete. Umjesto toga, kao dobar i pouzdan pri­
jatelj koji je naučio, otkrio i učinio više u svom životu nego što bi većina nas mogla i
zamisliti, on vam nenametljivo, jasno i vješto pruža informacije i podatke koji su vam
potrebni da u potpunosti razumijete sve što je danas povezano s prehranom i zdra­
vljem. Omogućava vam da donesete informirane odluke. Svakako, on daje preporuke
i sugestije, i to izvrsne. Ali uvijek vam objašnjava kako je došao do svojih zaključaka.
Podaci i istina ono su što jc važno. Njegov je jedini plan da vam pomogne živjeti što
je moguće upućeniji i zdraviji život.
Kinesku studiju pročitao sam već dvaput i svaki puta naučio sam neizmjerno mnogo.
Hrabra je to i mudra knjiga. Kineska studija izvanredno je korisna, besprijekorno
napisana i iznimno značajna knjiga. Rad dr. Campbella revolucionaran je u svojim
implikacijama i spektakularan u svojoj jasnoći.
Želite li jesti slaninu i jaja za doručak i onda uzimati lijekove za sniženje kolesterola,
to je vaše pravo. Ali ako želite zaista zagospodariti svojim zdravljem, pročitajte Kine­
sku studiju i učinite to brzo! Poslušate li savjete ovog izuzetnog vodiča, vaše će vam
tijelo zahvaljivati svaki dan do kraja života.
- J o h n Robbins, autor knjiga Diet for a New America,
Reclaiming Our Health i The Food Revolution
L6
Uvod
Glad javnosti za informacijama o prehrani nikad me ne prestaje čuditi, čak ni nakon
što sam čitav svoj radni vijek posvetio provođenju eksperimentalnih istraživanja o
prehrani i zdravlju. Knjige o dijetama vječni su bestseleri. Gotovo svi popularni ma­
gazini sadrže savjete o prehrani, novine redovito objavljuju članke, a televizijski i
radijski programi neprestano raspravljaju o prehrani i zdravlju.
Cak i uz takvo zasipanje informacijama jeste li sigurni da znate što biste trebali činiti
da poboljšate svoje zdravlje?
Trebale li kupovati hranu koja je označena kao ekološki uzgojena kako biste izbjegli izla­
ganje pesticidima? Jesu li kemikalije iz okoliša glavni uzrok raka? Ili je vaše zdravlje «una-
prijed određeno» genima koje ste naslijedili u trenutku rođenja? Čine li vas ugljikohidrati
zaista debelima? Biste li trebali voditi više računa o ukupnoj količini masti koju jedete ili
samo o zasićenim mastima i trans-mastima? Koje biste vitamine trebali uzimati, i trebate
li ih uopće? Kupujete li hranu koja je obogaćena dodanim vlaknima? Biste li trebali jesti
ribu i, ako da, koliko često? Hoće li konzumiranje hrane od soje spriječiti srčane bolesti?
Pretpostavljam da niste zaista sigurni u odgovore na ova pitanja. Ako je tako, niste
usamljeni. Iako informacija i mišljenja ima u izobilju, vrlo malo ljudi zaista zna što bi
trebali raditi kako bi poboljšali zdravlje.
Razlog nije taj što istraživanja nisu provedena. Provedena su. Znamo strahovito
mnogo o vezama između prehrane i zdravlja. Ali prava znanost zakopana leži pod
gomilama nebitnih ili čak štetnih informacija - bezvrijednom znanosti, hit-dijetama
i propagandom prehrambene industrije.
Želim to promijeniti. Želim vam dati nov okvir za razumijevanje prehrane i zdravlja,
okvir koji uklanja zbunjenost, prevenira i liječi bolesti i omogućuje vam da živite
ispunjeniji život.
Bio sam «u sustavu« gotovo pedeset godina, na njegovim najvišim razinama, gdje
sam organizirao i vodio velike istraživačke projekte, odlučivao koja će istraživanja
 KINESKA STUDIJA
dobiti sredstva i prevodio ogromne količine znanstvenih istraživanja u izvještaje na­
cionalnih stručnih skupina.
Poslije duge karijere u istraživanju i oblikovanju politike, sada razumijem zašto su
Amerikanci tako zbunjeni. Kao porezni obveznik koji plaća istraživanja i zdravstve­
nu politiku u Americi, zaslužujete znati da su brojna od raširenih mišljenja o hrani,
zdravlju i bolesti koja možete čuti pogrešna:
• Sintetičke kemikalije u okolišu i vašoj hrani, koliko god mogu biti proble­
matične, nisu glavni uzrok raka.
• Geni koje ste naslijedili od svojih roditelja nisu presudan faktor u određiva­
nju hoćete li postati žrtva bilo kojeg od deset vodećih uzroka smrti.
• Nada da će genetska istraživanja s vremenom dovesti do otkrića farmace­
utskih lijekova za bolesti ignorira djelotvornija rješenja koja se mogu primi­
jeniti već danas.
• Opsesivno kontroliranje unosa bilo kojih hranjivih tvari kao što su ugljiko-
hidrati, masti, kolesterol ili omega-3 masne kiseline neće rezultirati dugoro­
čnim zdravljem.
• Vitamini i dodaci prehrani neće vam pružiti dugotrajnu zaštitu od bolesti.
• Farmaceutski lijekovi i kirurgija ne liječe bolesti koje ubijaju većinu Ame­
rikanaca.
• Vaš liječnik vrlo vjerojatno ne zna što biste trebali napraviti kako biste bili
najzdraviji što možete.
Predlažem ni više ni manje nego potpuno redeiiniranje onoga što smatramo kva­
litetnom prehranom. Provokativni rezultati četiri desetljeća mojih biomedicinskih
istraživanja - uključujući otkrića iz laboratorijskog programa koji je trajao dvadeset
i sedam godina (financiran od strane najuglednijih agencija za dodjelu sredstava) -
dokazuju da vam pravilna ishrana može spasiti život.
Neću tražiti od vas da vjerujete zaključcima koji se temelje na mojim osobnim zapaža­
njima, kao što čine neki popularni autori. Ova knjiga poziva se na preko 750 radova, pri
čemu je velika većina njih primarni izvori informacija, uključujući stotine znanstvenih
publikacija drugih istraživača koje pokazuju put prema smanjenju raka, smanjenju srča­
nih bolesti, moždanih udara, smanjenju pretilosti, dijabetesa, manjem broju autoimunih
bolesti, smanjenju osteoporoze, Alzheimerove bolesti, bubrežnih kamenaca i sljepila.
Neka od otkrića objavljenih u najuglednijim znanstvenim časopisima pokazuju da:
• Promjena prehrane dijabetičarima može omogućiti da prestanu uzimati
svoje lijekove.
• Samom prehranom može se obrnuti razvoj srčanih bolesti.
• Rak dojke povezan je s razinama ženskih hormona u krvi koje ovise o hrani
koju jedemo.
• Konzumiranje mliječnih proizvoda može povećati rizik od raka prostate.
• Antioksidanti koji se nalaze u voću i povrću povezani su s boljim mental­
nim sposobnostima u starijoj životnoj dobi.
• Bubrežni kamenci mogu se spriječiti zdravom prehranom.
• Dijabetes tip 1, jedna od najrazornijih bolesti koje mogu zadesiti dijete,
pouzdano je povezan s načinom prehrane beba i male djece.
Ta otkrića pokazuju da je kvalitetna prehrana najmoćnije oružje koje imamo na
raspolaganju protiv bolesti i slabog zdravlja. Razumijevanje tih znanstvenih dokaza
važno je ne samo za poboljšanje zdravlja, nego ima i duboke implikacije za čita­
vo naše društvo. Moramo znati zašto pogrešne informacije prevladavaju u našem
društvu i zašto smo u teškoj zabludi po pitanju načina na koji istražujemo prehranu
i bolesti, načina na koji promičemo zdravlje i kako liječimo bolesti.
Prema bilo kojem mjerilu, zdravlje Amerike propada. Na zdravstvenu skrb po glavi
stanovnika trošimo daleko više od bilo kojeg društva na svijetu, a ipak dvije trećine
Amerikanaca ima prekomjernu tjelesnu težinu i više od 15 milijuna Amerikanaca
boluje od dijabetesa. A te brojke rastu velikom brzinom. Obolijevamo od srčanih
bolesti jednako često kao i prije trideset godina. Rat protiv raka, pokrenut 1970-ih,
žalosno je bezuspješan. Pola od ukupnog broja Amerikanaca ima zdravstveni pro­
blem koji zahtijeva uzimanje receptnih lijekova svaki tjedan, a preko 100 milijuna
Amerikanaca ima povišen kolesterol.
Da stvari budu gore, našu mladež vodimo putem sve ranijeg i ranijeg obolijevanja.
Trećina djece u ovoj zemlji predebela je ili je u opasnosti da to postane. Naši klinci
sve češće obolijevaju od oblika dijabetesa koji se nekad viđao samo kod odraslih
osoba. Djeca danas uzimaju više receptnih lijekova nego ikada.
Svi ti problemi svode se na tri riječi: doručak, ručak i večeru.
Prije više od četrdeset godina, na početku svoje karijere, nikako ne bih očekivao
da je hrana tako usko povezana sa zdravstvenim problemima. Godinama nisam
poklanjao osobitu pozornost pitanju koje je namirnice najbolje jesti. Jednostavno
sam jeo ono što i svi drugi: ono za što su mi govorili da je dobro. Svi mi jedemo ono
što je ukusno, ono što je praktično ili ono što su nas naši roditelji naučili da prefe­
riramo. Većina nas živi unutar kulturnih granica koje definiraju naše prehrambene
sklonosti i navike.
Tako je bilo i sa mnom. Odrastao sam na mljekarskoj farmi gdje je mlijeko imalo
ključnu ulogu za naš opstanak. U školi su nam govorili da se od kravljeg mlijeka
19
 KINESKA STUDIJA
razvijaju zdrave kosti i zubi. Bilo je najzdravija hrana Prirode. Na našoj farmi proi­
zvodili smo najveći dio naše hrane u vrtu ili na pašnjacima za stoku.
Ja sam prvi u svojoj obitelji otišao na fakultet. Učio sam predveterinarsku medicinu
na Penn Stateu, nakon čega sam otišao na veterinarski fakultet na Sveučilištu Georgia
na godinu dana, a onda me Sveučilište Cornell privuklo stipendijom za studentsko
istraživanje iz «prehrane životinja«. Prebacio sam se, dijelom i zato što su mi plaćali
da se školujem, umjesto da ja plaćam njima. Ondje sam magistrirao. Bio sam po­
sljednji student profesora Clivea McCaya, profesora s Cornelia koji je bio poznat po
tome stoje produžio život štakora braneći ih s mnogo manje hrane nego što bi inače
pojeli. Moje doktorsko istraživanje bilo je posvećeno otkrivanju boljih načina ubr­
zavanja rasta krava i ovaca. Pokušavao sam poboljšati našu sposobnost proizvodnje
životinjskih bjelančevina, kamena temeljca onoga za što su mi govorili da je «kvali-
tetna prehrana«.
Bio sam na putu promicanja boljeg zdravlja zagovaranjem konzumiranja većih koli­
čina mesa, mlijeka i jaja. Bio je to očigledan nastavak mog vlastitog života na farmi;
zadovoljno sam vjerovao da je američka prehrana najbolja na svijetu. Tih godina u
kojima sam formirao svoja gledišta susretao sam se s temom koja se stalno ponavlja­
la: navodno smo jeli prave namirnice, posebno bogate visokokvalitetnim životinjskim
bjelančevinama.
Velik dio vremena na početku svoje karijere proveo sam radeći s dvjema kemikalijama
koje spadaju medu najotrovnije ikad otkrivene: dioksinom i aflatoksinom. U početku
sam radio na MIT-u, gdje su mi dodijelili zagonetku s hranjenjem kokoši. Milijuni ko­
koši godišnje umirali su od nepoznate, otrovne kemikalije u njihovoj hrani, a ja sam bio
zadužen da izoliram i utvrdim strukturu te kemikalije. Nakon dvije i pol godine pomo­
gao sam u otkriću dioksina, možda najotrovnije poznate kemikalije. Od tog vremena
ta je kemikalija privukla široku pažnju, posebno zato što je bila dio herbicida 2,4,5-T ili
Narančastog praha koji se koristio za defolijaciju šuma u Vijetnamskom ratu.
Nakon što sam napustio M I T i postao nastavnik na Virginia Techu, počeo sam koor­
dinirati tehničku pomoć za nacionalni projekt na Filipinima u kojem se radilo s pot-
hranjenom djecom. Dijelom projekta postalo je istraživanje neobično visoke učesta­
losti raka jetre - bolesti koja se obično javlja kod odraslih - medu filipinskom djecom.
Pretpostavka je bila da taj problem uzrokuje konzumiranje visokih razina aflatoksina,
toksina iz plijesni koje se nalaze na kikirikiju i kukuruzu. Aflatoksin su prozvali jednom
od najkancerogenijih tvari ikada otkrivenih.
Deset je godina naš glavni cilj na Filipinima bilo poboljšanje prehrane djece medu si­
romašnima, u projektu koji je financirala američka Agencija za međunarodni razvoj.
S vremenom smo širom zemlje osnovali oko 110 edukacijskih centara za «samopo-
moć» prehranom.
UVOD
Cilj tih napora na Filipinima bio je jednostavan: pobrinuti se da djeca dobivaju što
je moguće više bjelančevina. Općenito se smatralo da je najveći dio neishranjenosti
među djecom u svijetu uzrokovan nedostatkom bjelančevina, posebno iz hrane ži­
votinjskog podrijetla. Sveučilišta i vlade diljem svijeta radili su na ublažavanju navo­
dnog «proteinskog jaza» u zemljama u razvoju.
Međutim, u tom projektu otkrio sam mračnu tajnu. Djeca koja su imala prehranu
najbogatiju bjelančevinama istovremeno su imala največi rizik od obolijevanja od raka
jetre!To su bila djeca iz najbogatijih obitelji.
Tada sam primijetio jedan izvještaj o istraživanju iz Indije koje je dalo neke vrlo pro­
vokativne, relevantne rezultate. Indijski znanstvenici proučili su dvije skupine štako­
ra. Jednoj grupi davali su kancerogeni aflatoksin i nakon toga ih hranili prehranom
koja je sadržavala 20% bjelančevina, što je razina blizu one koju mnogi od nas na
Zapadu konzumiraju. Drugoj su skupini dali istu količinu aflatoksina, ali su im zatim
davali prehranu koja se sastojala od svega 5% bjelančevina. Nevjerojatno, ali kod svih
životinja koje su konzumirale prehranu s 20% bjelančevina pronađeni su dokazi o
raku na jetri, dok su sve životinje koje su konzumirale prehranu s 5% bjelančevina
izbjegle rak jetre. Bio je to rezultat 100 prema 0, koji nije ostavljao mjesta sumnji da
je prehrana važnija od kancerogenih spojeva, čak i vrlo jakih kancerogenih tvari, u
kontroli raka.
Ta je informacija bila u suprotnosti sa svime čemu su me učili. Bilo je heretički reći da
bjelančevine nisu zdrave, a kamoli da potiču rak. Taj je trenutak oblikovao moju ka­
rijeru. Istraživanje tako provokativnog pitanja u tako ranoj fazi moje karijere nije bilo
jako mudar izbor. Izražavanje sumnje u bjelančevine i hranu životinjskog podrijetla
općenito povlačilo je za sobom rizik da će me etiketirati kao heretika, čak i ukoliko
prođem test «dobre znanosti«.
Međutim, nikada nisam bio sklon slijediti upute samo da bih slijedio upute. Dok
sam učio upravljati upregnutim konjima ili voditi krdo stoke, loviti životinje, pecati u
našoj rječici ili raditi na polju usvojio sam da je nezavisno razmišljanje dio dogovora.
Moralo je biti. Susretanje s problemima na polju značilo je da moram smisliti što ću
sljedeće učiniti. Bila je to velika učionica, što vam može potvrditi svaki radnik s far­
me. Taj osjećaj nezavisnosti ostao je sa mnom sve do danas.
Zato sam, suočen s teškom odlukom, odlučio pokrenuti detaljan laboratorijski pro­
gram koji će istražiti ulogu prehrane, posebno bjelančevina, u razvoju raka. Moji ko­
lege i ja bili smo vrlo oprezni u postavljanju naših hipoteza, rigorozni u metodologiji
i konzervativni u interpretiranju dobivenih rezultata. Odlučio sam provesti to istra­
živanje ha znanstvenoj razini, proučavajući biokemijske detalje formiranja raka. Bilo
je važno razumjeti ne samo potiču li, nego i na koji način bjelančevine mogu poticati
rak. Pažljivo slijedeći pravila prave znanosti, bio sam u prilici proučiti provokativnu
 KINESKA STUDIJA uvuu

konzumiranja hranjivih tvari životinjskog i biljnog podrijetla bile su izuzetno

lemu bez da sam izazvao refleksne reakcije koje se obično javljaju kod radikalnih ide­
različite.
ja. Na kraju su to istraživanje dvadeset i sedam godina financirali najbolje recenzirani
Nisam se mogao osloniti isključivo na rezultate naših studija na životinjama i gole­
i najkonkurentniji izvori sredstava (uglavnom Nacionalni instituti za zdravlje - NIH,
me studije na ljudima u Kini, koliko god oni bili impresivni. Potražio sam rezultate
Američko društvo za rak i Američki institut za istraživanje raka). Naši su rezultati
drugih istraživača i kliničkih liječnika. Ispostavilo se da su otkrića tih ljudi medu
potom bili recenzirani (po drugi put) za objavljivanje u mnogim od najboljih znan­
najuzbudljivijim otkrićima u posljednjih pedeset godina.
stvenih časopisa.
Ta otkrića - sadržana u drugom dijelu ove knjige - pokazuju da je srčane bolesti,
Naša otkrića bila su šokantna. Niskoproteinska prehrana inhibirala je inicijaciju raka
dijabetes i pretilost moguće liječiti zdravom prehranom. Drugo istraživanje pokazuje
pod utjecajem ailatoksina, bez obzira koliko je te kancerogene tvari pokusnim životi­
da na razne oblike raka, autoimune bolesti, zdravlje kostiju, zdravlje bubrega, vid i
njama davano. Nakon što je inicijacija raka bila dovršena, niskoproteinska prehrana
moždane poremećaje u starijoj dobi (poput kognitivne đisfunkcije i Alzheimerove
također je dramatično blokirala kasniji rast raka. Drugim riječima, učinke izazivanja
bolesti) prehrana ima uvjerljiv utjecaj. Što je najvažnije, prehrana za koju se mno­
raka ovog visoko kancerogenog spoja niskoproteinska prehrana učinila je nevažnim.
go puta pokazalo da liječi i/ili sprječava te bolesti ista je prehrana, sastavljena od
U stvari, bjelančevine iz prehrane pokazale su se toliko moćnima u svom djelovanju da
cjelovitih namirnica biljnog podrijetla, za koju sam ranije, u mojim laboratorijskim
smo mogli pokrenuti i zaustaviti rast raka samo mijenjanjem konzumirane količine.
istraživanjima i u Kineskoj studiji, utvrdio da potiče optimalno zdravlje. Rezultati su
Nadalje, količine bjelančevina kojima su bili hranjeni odgovarale su onima koje mi
konzistentni.
ljudi rutinski konzumiramo. Nismo koristili neke izvanredne razine, što je vrlo čest
Pa ipak, usprkos važnosti ove informacije, usprkos nadi koju budi i usprkos hitnoj
slučaj kod istraživanja kancerogenih spojeva.
potrebi za razumijevanjem prehrane i zdravlja ljudi su i dalje zbunjeni. Imam prijate­
Ali to nije sve. Utvrdili smo da nemaju sve bjelančevine ovakvo djelovanje. Koja je
lje sa srčanim bolestima koji su rezignirani i malodušni zbog toga što su prepušteni
bjelančevina dosljedno i snažno poticala rak? Kazein, koji čini 8 7 % bjelančevina kra­
na milost i nemilost onomu što smatraju neizbježnom bolesti. Razgovarao sam sa
vljeg mlijeka, poticao je sve faze procesa raka. Koja vrsta bjelančevina nije poticala
ženama koje su u tolikom strahu od raka dojke da svoje grudi, pa čak i grudi svojih
rak, čak ni pri visokim razinama unosa? Sigurne bjelančevine bile su one biljnog
kćeri, žele dati kirurški odstraniti kao da je to jedini način svođenja rizika na mini­
podrijetla, uključujući pšenicu i soju. Kad je na površinu izašla ta slika, počela je pr­
mum. Vrlo mnogo ljudi koje sam upoznao hodalo je putem bolesti, malodušnosti i
kositi, a zatim i rušiti neke od mojih najdražih pretpostavki.
zbunjenosti u pogledu svog zdravlja i onoga što mogu učiniti da ga zaštite.
Takve eksperimentalne studije na životinjama nisu završile na tome. Kasnije sam vo­
Amerikanci su zbunjeni, a reći ću vam i zašto. Odgovor, o kojem će biti govora u če­
dio najopsežniju studiju prehrane, načina života i bolesti ikad provedenu u povijesti
tvrtom dijelu knjige, povezan je s načinom na koji se informacije o zdravlju stvaraju
biomedicinskih istraživanja. To je bio ogroman pothvat koji su zajednički organizira­
i objavljuju, kao i time tko kontrolira te aktivnosti. Budući da sam doista dugo bio
li Sveučilište Cornell, Sveučilište Oxford i Kineska akademija preventivne medicine.
iza scene i stvarao informacije o zdravlju, vidio sam što se stvarno događa. I spreman
New York Times nazvao ju je «Grand Prix epidemiologije». U sklopu tog projekta
sam javno objaviti što ne valja sa sustavom. Granice između vlade, industrije, zna­
proučen je širok raspon bolesti te faktora prehrane i načina života u ruralnoj Kini i, u
nosti i medicine postale su nejasne. Granice između stvaranja profila i poboljšanja
novije vrijeme, Tajvanu. Poznatiji kao Kineska studija, taj je projekt na kraju dao pre­
zdravlja postale su nejasne. Problemi sa sustavom ne dolaze u obliku korupcije u ho-
ko 8.000 statistički značajnih veza između raznih prehrambenih čimbenika i bolesti!
livudskom stilu. Problemi su mnogo suptilniji, pa ipak, mnogo opasniji. Rezultat toga
Ovaj projekt doista izvanrednim čini to što su, među mnogim vezama između pre­
su ogromne količine pogrešnih informacija koje prosječan američki potrošač plaća
hrane i bolesti, mnoge ukazivale na isto otkriće: ljudi koji su jeli najviše hrane živo­
dvaput. Oni odvajaju novac od poreza za provedbu istraživanja, a onda daju novac za
tinjskog podrijetla imali su najviše kroničnih bolesti. Čak je i relativno malen unos
zdravstvenu skrb kako bi se liječili od bolesti koje se uglavnom mogu spriječiti.
hrane životinjskog podrijetla bio povezan sa štetnim učincima. Ljudi koji su jeli naj­
Ova priča, koja počinje mojom vlastitom prošlošću i kulminira s novim razumijeva­
više hrane biljnog podrijetla bili su najzdraviji i nisu bili skloni kroničnim bolestima.
njem prehrane i zdravlja, tema je ove knjige. Prije šest godina na Sveučilištu Cornell
Dobivene rezultate nije se moglo ignorirati. Od početnih eksperimentalnih studija
organizirao sam i predavao nov izborni predmet zvan Vegetarijanska prehrana. To je
na životinjama o utjecaju životinjskih bjelančevina do ove goleme studije obrazaca
bio prvi takav kolegij na nekom američkom sveučilišnom kampusu, i bio je daleko
prehrane kod ljudi, rezultati su se pokazali konzistentnima. Zdravstvene implikacije

23
 KINESKA STUDIJA

uspješniji nego što sam mogao sanjati. Predavanja su usredotočena na zdravstvenu

vrijednost prehrane na biljnoj osnovi. Nakon što sam radio na MIT-u i Virginia Tec-
hu, a zatim se, prije trideset godina, vratio na Cornell, dobio sam zadatak da integri­
ram koncepte i principe kemije, biokemije, fiziologije i toksikologije u naprednom
kolegiju iz nutricionizma.
Poslije četiri desetljeća znanstvenih istraživanja, obrazovanja i oblikovanja politike
na najvišim razinama našeg društva, danas smatram da mogu na odgovarajući način
integrirati te discipline u smislenu priču. To je upravo ono što sam učinio za moj
najnoviji kolegij; mnogi moji studenti kažu mi da su se do kraja semestra njihovi
životi promijenili nabolje. Želja mi je to učiniti i za vas, u nadi da će se i vaš život
promijeniti.
 1
Problemi s kojima
se suočavamo,
rješenja koja trebamo
«Kako onaj tko ne poznaje hranu može razumjeti ljudske bolesti?»
- Hipokrat, otac m e d i c i n e (460.-357. pr. Kr.)

JEDNOG ZLATNOG JUTRA 1 9 4 6 . , dok je ljeto bilo na izmaku i jesen je čekala pred vrati­
ma, sve što se moglo čuti na mojoj obiteljskoj mljekarskoj farmi bila je tišina. Nije bilo
brundanja automobila u prolazu ni plamtećih tragova aviona na nebu. Samo tišina.
Čulo se glasanje ptica, dakako, i krava i pijetlova koji bi se povremeno oglasili, ali ti
su zvukovi tek ispunjavali tišinu, mir.
Stojeći na drugom katu našeg štaglja, sa širom otvorenim, ogromnim smeđim vra­
tima kroz koja je sjalo sunce, bio sam sretan dvanaestogodišnjak. Upravo sam bio
dovršio obilan seoski doručak od jaja, slanine, kobasica, prženih krumpira i šunke te
nekoliko čaša punomasnog mlijeka. Moja mama spremila je fantastičan obrok. Ra­
dom sam otvarao apetit od 4 : 3 0 ujutro, kad sam se probudio kako bih s mojim ocem
Tomom i mojim bratom Jackom pomuzao krave.
Moj otac, kojem je u to vrijeme bilo četrdeset i pet godina, stajao je kraj mene u
osunčanoj tišini. Otvorivši vreću od 23 kg sjemena lucerne istresao je svo sitno sjeme

27
 r K U B L t l V I l i NUJIIVIM }t 3 U U L H V A I V I U , K J t i t N J r t l \ U J H I t D ft IVI U

na drveni pod štaglja pred nama i zatim otvorio kutiju s finim crnim prahom. Taj
prah, kako je objasnio, bile su bakterije koje će lucerni pomagati da raste. Prilije-
pit će se za sjeme i postat će dio korijena rastuće biljke za čitav njen život. Moj je
otac imao svega dvije godine formalnog obrazovanja i ponosio se time što zna da
bakterije pomažu lucerni pretvarati dušik iz zraka u bjelančevine. Bjelančevine su,
objasnio mi je, zdrave za krave koje će ju na kraju jesti. Stoga je naš posao toga jutra
bio da pomiješamo bakterije i sjeme lucerne prije sjetve. Kako sam oduvijek bio
znatiželjan, upitao sam tatu zašlo i kako to djeluje. Rado mi je objasnio, a ja sam
ratio slušao. Bila je to važna informacija za dječaka s forme.
Sedamnaest godina kasnije, 1963. moj je otac doživio svoj prvi srčani udar. Bila mu
je šezdeset ijedna. Sa sedamdeset umro je od drugog teškog infarkta miokarda. Bio
sam shrvan. Mog oca, koji je stajao uz moju braću i mene svih onih mirnih i tihih
dana na selu, učio nas stvarima koje su mi još uvijek dragocjene u životu, više nije
bilo.
Danas, poslije više desetljeća eksperimentalnog istraživanja o prehrani i zdravlju,
znam da se upravo ta bolest koja je ubila oca, bolest srca, može spriječiti, pa čak i Rak, međutim, predstavlja samo dio šire slike bolesti i umiranja u Americi. Pogle­

liječili. Zdravlje vaskularnog sustava (arterija i srca) moguće je bez po život opa­ damo li ostalo, vidimo da uglavnom prevladava obrazac lošeg zdravlja. Primjerice,

snih kirurških zahvata i bez potencijalno smrtonosnih lijekova. Naučio sam da se velikom brzinom postajemo najteži narod na Zemlji. Amerikanci s prekomjernom

to može postići jednostavno konzumiranjem odgovarajuće hrane. težinom danas su znatno brojniji od onih koji održavaju zdravu težinu. Kao što je

Priča je to o tome kako hrana može izmijeniti naše živote. Proveo sam svoju istra­ prikazano na Tablici 1.2, naša stopa pretilosti vrtoglavo je porasla u posljednjih ne­

živačku i nastavničku karijeru rješavajući kompleksnu zagonetku zašto zdravlje koliko desetljeća. 2

nekima izmiče a drugima ide na ruku. Danas znam da je uglavnom hrana ta koja Prema Nacionalnim centrima za zdravstvene statistike, gotovo trećina odraslih u

određuje ishod. Ta informacija nije mogla doći u bolje vrijeme. Naš sustav zdrav­ dobi od dvadeset godina naviše je pretila! 3

stvene skrbi košta previše, isključuje daleko prevelik broj ljudi i ne promiče zdravlje
niti prevenira bolesti. Napisane su mnoge knjige o načinima rješavanja problema,
ali je napredak bio bolno spor.

JE LI NETKO MOŽDA BOLESTAN?

Ako ste muškarac i živite u ovoj zemlji, Američko društvo za rak predviđa da
imate 47% vjerojatnosti da obolite od raka. Ukoliko ste žena stojite nešto bolje,
1
ali i dalje imate ogromnih 3 8 % šanse da ćete do kraja života dobiti rak. Postoci
u kojima umiremo od raka medu najvišima su u svijetu i - sve su gori (slika 1.1).
Usprkos trideset godina obilno financiranog Rata protiv raka napredak se poka­
zao slabim.
Suprotno onome što mnogi vjeruju, rak nije prirodan događaj. Prihvaćanje zdra­
ve prehrane i načina života može spriječiti većinu slučajeva raka u Sjedinjenim
Državama. Starost može i trebala bi biti dostojanstvena i mirna.

28 29
 KINESKA SIUUIJA
Smatra se da je neka osoba pretila ukoliko je njezina težina za trećinu ili više veća
od zdrave težine. Jednako zastrašujući trendovi javljaju se kod djece od samo dvije
godine. 3
S L I K A 1.3: S T O J E P R E T I L O ( O B A S P O L A ) ?
No, rak i pretilost nisu jedine epidemije koje bacaju tamnu sjenu na američko zdra­
vlje. Dijabetes je također porastao do neviđenih razmjera. Danas jedan od trinaest
Amerikanaca boluje od dijabetesa, pri čemu taj omjer nastavlja rasti. Ne prihva­
timo li važnost prehrane, milijuni novih Amerikanaca oboljet će od dijabetesa i
ne znajući to, trpeći njegove posljedice, uključujući sljepilo, amputaciju udova,
kardiovaskularne bolesti, bolesti bubrega i preranu smrt. Usprkos tome, restorani
brze hrane koji poslužuju nutritivno bezvrijednu hranu danas su prisutni u gotovo
svakom gradu. Jedemo više nego ikad,1 a brzina je dobila prednost nad kvalitetom.
Budući da sve više vremena provodimo gledajući TV, igrajući video-igre i koristeći
računalo sve smo manje tjelesno aktivni.
I dijabetes i pretilost samo su simptomi općeg lošeg zdravlja. Rijetko se javljaju
izolirano od drugih bolesti i često navješćuju dublje, teže zdravstvene probleme
kao što su srčane bolesti, rak i moždani udar. Dvije najstrašnije statistike pokazuju
da je dijabetes u manje od deset godina medu populacijom u tridesetim godinama
porastao 70%, a postotak pretilih ljudi gotovo se udvostručio u posljednjih trideset
godina. Tako nevjerojatno brz porast ovih «signalnih» bolesti među američkom
mladom i sredovječnom populacijom najavljuje zdravstvenu katastrofu u desetlje­
ćima koja su pred nama. Mogao bi to postati nepodnošljiv teret za zdravstveni su­
stav koji je već prenapregnut na bezbroj načina.
Međutim, najrašireniji ubojica u našoj kulturi nije ni pretilost, ni dijabetes ni rak.
To su srčane bolesti. Srčane bolesti na svaka tri Amerikanca ubit će jednog. Prema
Američkom udruženju za srce, preko 60 milijuna Amerikanaca trenutno boluje od
nekog oblika kardiovaskularnih bolesti, uključujući visok krvni tlak, moždani udar
i srčane bolesti. 8 Poput mene, i vi ste zacijelo poznavali nekoga tko je umro od srca.
Ali otkad je prije više od trideset godina moj otac umro od srčanog udara otkrivena
je golema količina spoznaja važnih za razumijevanje ove bolesti. Najdramatičnije
nedavno otkriće jest da se srčane bolesti mogu prevenirati, pa čak i liječiti zdravom
prehranom. 9 ' 1 0 Ljudi koji zbog teške angine ne mogu obavljati najosnovnije tjele­
sne aktivnosti nov život mogu pronaći običnom promjenom svog načina prehrane.
Usvajanjem ove revolucionarne informacije mogli bismo kolektivno pobijediti na­
jopasniju bolest u ovoj zemlji.
UPS... N I S M O HTJELI DA SE TO DOGODI!
Dok sve veći broj Amerikanaca postaje žrtvama kroničnih bolesti, nadamo se da će
naše bolnice i liječnici učiniti sve što mogu da nam pomognu. Nažalost, i novine
i sudovi prepuni su priča i slučajeva koji nam govore da je neodgovarajuća njega
postala pravilo.
Jedan od najuglednijih glasova što predstavljaju medicinsku zajednicu, Journal of
the American Medical Association (JAMA), nedavno je objavio članak dr. med. Bar­
bare Starfield u kojem se tvrdi da pogreške liječnika, pogrešni lijekovi i neželjene
posljedice lijekova ili kirurških zahvata ubiju 225.400 ljudi godišnje (slika 1.5)." To
naš zdravstveni sustav čini trećim vodećim uzrokom smrti u Sjedinjenim Država­
ma, ispred kojeg su samo rak i srčane bolesti (slika 1.4).
12
31
 KINbbKA blUUIJA KKObLEMI b KOJIMA bt SUOČAVAMO, RJEŠENJA KOJA TREBAMO

lijekove koji ne postižu svoj cilj. Drugim riječima, jedan na petnaest je konzerva­
15
tivna brojka.
Kad bismo bolje razumjeli prehranu te kad bi prevencija i prirodni tretmani bili
bolje prihvaćeni u medicinskoj zajednici ne bismo u naša tijela ubacivali toliko
toksičnih, potencijalno smrtonosnih lijekova u posljednjem stadiju bolesti. Ne
bismo mahnito tražili nove lijekove koji ublažavaju simptome, ali često ne čine
ništa u pogledu rješavanja temeljnih uzroka bolesti. Ne bismo trošili novac ra­
zvijajući, patentirajući i komercijalizirajući «čudotvorne» lijekove koji nerijetko
izazivaju dodatne zdravstvene probleme. Trenutni sustav nije ispunio svoja obe­
ćanja. Vrijeme je da promijenimo naš način razmišljanja u smislu šireg pogleda
na zdravlje, gledišta koje uključuje ispravno razumijevanje i primjenu kvalitetne
prehrane.
Kad se osvrnem na ono što sam naučio, zapanjuje me što su okolnosti koje okru­
žuju način na koji Amerikanci umiru često tako nepotrebne, bolne i skupe.

SKUP GROB

Našu zdravstvenu skrb p l a ć a m o više od bilo koje druge zemlje u svijetu

(slika 1.6).
Godine 1997. potrošili smo preko bilijun dolara na zdravstvenu skrb. 1 7 Štoviše,
troškovi našeg zdravlja tako nekontrolirano rastu da Ured za financiranje zdrav­
stvene skrbi predviđa da će naš sustav do 2 0 3 0 . koštati 16 bilijuna dolara. 1 7 Tro­
škovi su postojano premašivali inflaciju da jedan na svakih sedam dolara koje
ekonomija proizvede danas trošimo na zdravstvenu skrb (slika 1.7). Imali smo
porast troškova od gotovo 3 0 0 % , gledano u postotku BDP-a, u manje od četrdeset
godina! Što dobivamo svim tim dodatnim financiranjem? Stvara li ono zdravlje?

Posljednja i najveća kategorija umrlih u ovoj skupini su hospitalizirani pacijenti Ja tvrdim da ne i mnogi ozbiljni komentatori s tim se slažu.

koji umru od «štetnih, nenamjernih i neželjenih učinaka nekog lijeka« 15

koji se Nedavno je zdravstveni status dvanaest zemalja, uključujući SAD, Kanadu, Au­

javljaju kod normalnih doza. 16

Čak i uz upotrebu odobrenih lijekova i ispravnih straliju i nekoliko zapadnoeuropskih zemalja, uspoređen na temelju šesnaest ra­

procedura liječenja, preko sto tisuća ljudi svake godine umire od neželjenih re­ zličitih indikatora djelotvornosti zdravstvene skrbi. 1 '' Druge zemlje u prosjeku

akcija na «lijekove» koji bi trebali vratiti njihovo zdravlje. 1 " Slučajno je taj isti troše tek oko jednu polovinu onoga što SAD troši na zdravstvenu skrb po glavi

izvještaj, koji je sažeo i analizirao trideset i devet zasebnih studija, utvrdio da je stanovnika. Nije li onda razumno očekivati da će naš sustav dobiti bolju ocjenu

gotovo 7% (jedan na petnaest) od svih hospitaliziranih pacijenata doživjelo tešku od njihovih? Nažalost, medu tih dvanaest zemalja sustav SAD-a konstantno je

nuspojavu nekog lijeka, takvu koja «zahtijeva hospitalizaciju, produžuje hospi­ medu najlošijima." U odvojenoj analizi Svjetska zdravstvena organizacija svrsta­

talizaciju, dovodi do trajne invalidnosti ili rezultira smrću.« 1.

Radi se o ljudima la je Sjedinjene Države na trideset i sedmo mjesto u svijetu po uspješnosti zdrav­

koji su uzimali svoje lijekove prema uputama. Ta brojka ne uključuje desetke stvenog sustava. 20 Naš zdravstveni sustav očigledno nije najbolji u svijetu, iako na
n
tisuća ljudi koji trpe posljedice nepravilnog prepisivanja i upotrebe tih lijekova. jega trošimo daleko najviše novca.

Ne uključuje ni nuspojave lijekova koje su označene kao «mogući» učinci ili pak

32 33
 KINESKA STUDIJA F K U b L t M I i K U J I IVI A bt b U U L A V A M U , K J t b t N J A KUJA I K c b A M U

osiguranje.21 Smatram neprihvatljivim da na zdravstvenu skrb trošimo više sredstava

od bilo koje druge zemlje na ovom planetu, a još uvijek imamo desetke milijuna ljudi
bez pristupa osnovnoj skrbi.
Iz tri perspektive - učestalosti bolesti, djelotvornosti medicinske skrbi i ekonomike
- imamo vrlo problematičan medicinski sustav. Ne mogu, međutim, na pravi način
izložiti ovu temu pukim iznošenjem brojki i statistika. Mnogi od nas proveli su gro­
zne trenutke u bolnicama ili staračkim domovima, gledajući kako voljena osoba po­
dliježe nekoj bolesti. Možda ste i sami bili pacijent i znate iz prve ruke koliko sustav
ponekad loše funkcionira. Nije li paradoksalno da sustav koji bi nas trebao liječiti
tako učestalo nanosi štetu našem zdravlju?

RAD NA UBLAŽAVANJU ZBUNJENOSTI

Američki narod treba znati istinu. Mora saznati za ono što smo otkrili u našim istra­
živanjima. Ljudi trebaju znati zašto smo nepotrebno bolesni, zašto nas prevelik broj
umire rano usprkos milijardama potrošenim na istraživanja. Ironija je u tome što je
rješenje jednostavno i jeftino. Odgovor na američku zdravstvenu krizu leži u hrani
koju svatko od nas svakodnevno odlučuje staviti u usta. I to je to.
Premda mnogi među nama misle da smo dobro informirani o prehrani, zapravo
nismo. Skloni smo slijediti jednu pomodnu dijetu za drugom. Preziremo zasićene
masti, maslac ili ugljikohidrate, a onda objeručke prihvaćamo vitamin E, dodatke
prehrani s kalcijem, aspirin ili cink i fokusiramo našu energiju i napore na ekstremno
specifične sastojke hrane, kao da će to otključati tajne zdravlja. Prečesto je moda va­
žnija od činjenica. Možda se sjećate masovnog hira proteinske dijete koji je zahvatio
zemlju potkraj 1970-ih. Obećavali su vam da možete izgubiti kilograme ako pravu
hranu zamijenite proteinskim shakeom. U vrlo kratkom vremenu gotovo šezdeset
žena umrlo je od te dijete. U novije vrijeme milijuni ljudi prihvatili su bjelančevina­
ma i mastima bogatu prehranu temeljenu na knjigama kao što su Dr. Atkins New Diet
Revolution (Nova dijetna revolucija dr. Atkinsa), Protein Power (Moć bjelančevina) i
Tlie South Beach Diet (South Beach dijeta). Sve je više dokaza da ti moderni protein­
ski hirovi nastavljaju izazivati vrlo raznolike i opasne zdravstvene poremećaje. Ono
što ne znamo - ono što ne razumijemo - o prehrani može nam štetiti.
Već duže od dva desetljeća borim se s tom javnom konfuzijom. Godine 1988. bio sam
pozvan pred Odbor za vladine poslove američkog Senata, kojim je predsjedao sena­
tor John Glenn, kako bih iznio svoje mišljenje o tome zašto je javnost tako zbunjena
u pogledu dijeta i prehrane. Analizirajući to pitanje i prije i poslije tog svjedočenja,
U Sjedinjenim Državama liječnici odluke o tretmanu prečesto donose na temelju
mogu pouzdano reći da je jedan od glavnih izvora zbunjenosti sljedeće: puno pre­
novca a ne zdravlja. Posljedice neposjedovanja zdravstvenog osiguranja, pretposta­
često mi znanstvenici fokusiramo se na detalje dok istovremeno zanemarujemo širi
vljam, nikada nisu bile tako zastrašujuće, a gotovo 44 milijima Amerikanaca nema
 Kl N Lb KA b I U Ul J A
kontekst. Na primjer, usmjeravamo sve naše napore i naše nade na jednu po jednu
izoliranu hranjivu tvar, bio to vitamin A u prevenciji raka ili vitamin E u prevenciji
srčanih udara. Previše pojednostavljujemo stvari i zanemarujemo beskrajnu kom­
pleksnost prirode. Istraživanje sićušnih biokemijskih dijelova hrane i nastojanje da se
dođe do širih zaključaka o prehrani i zdravlju često vode do proturječnih rezultata.
Proturječni rezultati vode do zbunjenih znanstvenika i kreatora politike te do sve
zbunjenije javnosti.
DRUKČIJI RECEPT
Većina autora nekoliko bestselera o «nutricionizmu» za sebe tvrdi da su istraživači,
ah nije mi poznato da njihovo «istraživanje» uključuje izvorno, stručno razvijeno ek­
sperimentiranje. Odnosno, nisu pripremili i proveli studije pod pažljivim nadzorom
kolega ili drugih stručnjaka. Imaju malo ili nimalo objavljenih radova u stručno re­
cenziranim znanstvenim časopisima, nemaju doslovno nikakvo formalno obrazova­
nje iz nutricionizma, nisu članovi nijednog stručnog istraživačkog društva i nisu re­
cenzirali radove drugih istraživača. Unatoč tome, često razvijaju vrlo unosne projekte
i proizvode koji pune njihove džepove, ostavljajući čitatelja s još jednim beskorisnim
prehrambenim hirom kratkoga vijeka.
Ukoliko ste upoznati s knjigama o «zdravlju» iz vaše obližnje knjižare vjerojatno ste
čuli za Dr. Atkins' New Diet Revolution (Nova dijetna revolucija dr. Atkinsa), The
South Beach Diet (South Beach dijeta), Sugar Busters (Borci protiv šećera), The Zone
(Zona) ili Eat Right for Your Type (Prava prehrana za vaš tip). Te su knjige informacije
o zdravlju učinile još više zbunjujućima, teže razumljivima i u konačnici neuhvatlji­
vima. Ako niste umorni, opstipirani ili izgladnjeli od tih planova za instant-rješenje
sigurno vam se vrti u glavi od brojanja kalorija i mjerenja grama ugljikohidrata, bje­
lančevina i masti. U čemu je uopće stvarni problem? U mastima? Ugljikohidratima?
Koji omjer hranjivih tvari postiže najveći gubitak težine? Jesu li kupusnjače dobre za
moju krvnu grupu? Uzimam li prave dodatke prehrani? Koliko mi je vitamina C sva­
kodnevno potrebno? Jesam li u ketozi? Koliko mi je grama bjelančevina potrebno?
Shvatili ste što mislim. To nije zdravlje. Ti su prehrambeni hirovi oličenje onog naj­
goreg u medicini, znanosti i popularnim medijima.
Zanima li vas samo dvotjedni plan prehrane radi gubitka težine, ova knjiga nije za
vas. Ja apeliram na vašu inteligenciju, a ne na vašu sposobnost da slijedite neki recept
ili neki plan prehrane. Želim vam ponuditi dublji i blagotvorniji pogled na zdravlje.
Imam recept za savršeno zdravlje koji je jednostavan, lako ga je slijediti i nudi više
koristi od bilo kojeg lijeka ili kirurgije, bez ijedne nuspojave. Taj recept nije samo plan
prehrane, ne zahtijeva dnevne tablice ili brojanje kalorija, a svrha njegovog postojanja
PROBLEMI S KOJIMA SE SUOČAVAMO, RJEŠENJA KOJA TREBAMO
nije da služi mom financijskom interesu. Što je najvažnije, potkrjepljuju ga neoborivi
dokazi. Radi se o promjeni načina na koji jedete i živite te izvanrednom zdravlju koje
je rezultat toga.
Dakle, koji je moj recept za dobro zdravlje? Ukratko, to su mnogobrojne zdravstve­
ne koristi od konzumiranja hrane biljnog podrijetla, kao i uglavnom neprepoznate
opasnosti po zdravlje od konzumiranja hrane životinjskog podrijetla, uključujući sve
vrste mesa, mliječnih proizvoda i jaja. Nisam pošao od unaprijed stvorenih ideja,
filozofskih ili bilo kakvih drugih, s ciljem dokazivanja vrijednosti biljne hrane. Kre­
nuo sam sa suprotnog kraja spektra: kao mliječni farmer koji je volio meso u priva­
tnom životu i kao znanstvenik «establišmenta» u profesionalnom životu. Čak sam i
očajavao nad stavovima vegetarijanaca dok sam predavao prehrambenu biokemiju
studentima medicine.
Jedino što me sada zanima je da objasnim znanstvene temelje za moja gledišta na naj­
jasniji mogući način. Promjenu prehrambenih navika moguće je provesti i zadržati
samo ako ljudi vjeruju dokazima i osjećaju korist. Ljudi iz raznih razloga odlučuju što
će jesti, briga za zdravlje samo je jedan od njih. Moj je zadatak predstaviti znanstvene
dokaze u obliku koji se može shvatiti. Ostalo je na vama.
Znanstveni temelji mojih gledišta uglavnom su empirijski, dobiveni promatranjem i
mjerenjem. Oni nisu iluzorni, hipotetski ni anegdotalni; to su valjani rezultati istra­
živanja. To je tip znanosti koji je izvorno prije 2.400 godina zagovarao otac medicine
Hipokral, koji je rekao: «Postoje, zapravo, dvije stvari: znati i vjerovati da se zna.
Znati je znanost. Vjerovati da se zna je ignorancija.« Namjeravam vam otkriti što ja
danas znam.
Velik dio mojih dokaza potječe iz studija na ljudima koje smo proveli ja, moji studenti
i kolege iz moje istraživačke skupine. Te su studije bile raznolike po svojoj koncepciji i
cilju. Uključivale su istraživanje raka jetre kod filipinske djece i njihovu konzumaciju
toksina prisutnih u plijesni - aflatoksina 22 - 2 \ nacionalni program centara za samopo-
moć prehranom za neishranjenu predškolsku djecu na Filipinima 2 4 , studiju prehram­
benih faktora koji utječu na gustoću kostiju i osteoporozu kod 800 žena u Kini 2 5 " 2 7 ,
studiju biomarkera koji su karakteristični za javljanje raka d o j k e 2 8 2 9 i nacionalnu,
sveobuhvatnu studiju faktora prehrane i načina života povezanih sa smrtnošću od
bolesti u 170 sela u kopnenoj Kini i Tajvanu (šire poznatu kao Kineska studija).30'33
Te studije, posve različite po svom opsegu, bavile su se bolestima za koje se smatralo
da su povezane s različitim prehrambenim navikama, što je pružilo priliku za sve­
obuhvatno istraživanje povezanosti između prehrane i bolesti. Kineska studija, čiji
sam bio voditelj, započela je 1983. i još uvijek traje.
p
ored tih studija na ljudima, dvadeset i sedam godina održavao sam laboratorijski
istraživački program eksperimentalnih studija na životinjama. Započeto potkraj
 KINESKA STUDIJA
1960-ih, to istraživanje financirano od strane Nacionalnih instituta za zdravlje
(NIH) prilično je temeljito istražilo vezu između prehrane i raka. Naša otkrića,
objavljena u znanstvenim časopisima najviše razine, dovela su u pitanje same te­
meljne principe uzrokovanja raka.
Na kraju svega, moji suradnici i ja bili smo počašćeni što smo primili potpore za
ukupno sedamdeset i četiri godine istraživanja. Drugim riječima, budući da smo u
isto vrijeme imali u tijeku više istraživačkih programa, moji suradnici i ja odradili
smo sedamdeset i četiri godine financiranih istraživanja u manje od trideset i pet
godina. Na temelju tih istraživanja bio sam autor ili suautor preko 350 znanstvenih
članaka. Sa svojim studentima i suradnicima primio sam brojne nagrade za taj dug
niz studija i publikacija. Između ostalog to uključuje nagradu Američkog instituta
za istraživanje raka iz 1998. «kao priznanje za značajna životna postignuća u znan­
stvenom istraživanju... prehrane, nutricionizma i raka», nagradu iz 1998. za «25
najutjecajnijih ljudi na području hrane» magazina Self i Znanstvenu nagradu Bur­
ton Kallman za 2004. koju dodjeljuje Udruženje za prirodnu prehranu. Osim toga,
pozivi da održim predavanja u istraživačkim i medicinskim institucijama u više od
četrdeset saveznih država i nekoliko stranih zemalja svjedoče o zanimanju stručnih
zajednica za ta otkrića. Moja pojavljivanja pred kongresnim odborima te saveznim
i državnim agencijama također su ukazivala na značajno zanimanje javnosti za naša
otkrića. Intervjui u emisiji McNeil-Lehrer News Hour, barem 25 drugih televizijskih
emisija, glavnim temama u USA Today, New York Timesu i Sunday Evening Postu te
široko emitiranim televizijskim dokumentarcima o našem radu također su bili dio
naših javnih aktivnosti.
NAGOVJEŠTAJ BUDUĆNOSTI
Kroz sav taj radi uvidio sam da su koristi od prehrane namirnicama biljnog podri­
jetla daleko raznovrsnije i impresivnije od bilo kojeg lijeka ili kirurgije koji se ko­
riste u medicinskoj praksi. Bolesti srca, rak, dijabetes, moždani udar i hipertenzija,
artritis, katarakte, Alzheimerova bolest, impotencija i razne vrste drugih kroničnih
bolesti u velikom broju slučajeva mogu se spriječiti. Te bolesti, koje se obično ja­
vljaju sa starenjem i degeneracijom tkiva, ubijaju većinu nas prije vremena.
Osim toga, danas postoje dojmljivi dokazi koji pokazuju da je tijek razvoja uzna-
predovalih srčanih bolesti, nekih tipova relativno uznapredovalog raka, dijabetesa
i nekoliko drugih degenerativnih bolesti moguće obrnuti prehranom. Sjećam se
vremena kad su moji nadređeni s nepovjerenjem primali dokaze da je prehrana, na
primjer, u stanju prevenirati srčane bolesti i žestoko negirali njenu sposobnost da
preokrene razvoj tih bolesti kad su već uznapredovale. Ali dokaze više nije moguće
PROBLEMI S KOJIMA SE SUOČAVAMO, RJEŠENJA KOJA TREBAMO
ignorirali. Oni pojedinci u znanstvenoj zajednici ili medicini koji ne dopuštaju ta­
kve ideje nisu samo tvrdoglavi, neodgovorni su.
Jedna od 'uzbudljivijih' koristi od kvalitetne prehrane je prevencija bolesti za koje
se smatra da su rezultat genetskih predispozicija. Danas znamo da uglavnom mo­
žemo izbjeći te «genetske» bolesti čak i ako imamo gen (ili gene) koji je odgo­
voran za neku bolest. Međutim, financiranje genetskih istraživanja nastavlja sve
brže rasti zbog uvjerenja da su određeni geni odgovorni za javljanje određenih
bolesti, u nadi da ćemo nekako biti u stanju «isključiti» te opasne gene. Programi
za odnose s javnošću farmaceutskih kompanija sada nam oslikavaju budućnost
u kojoj će svatko od nas imati osobnu iskaznicu s katalogom svih naših dobrih i
loših gena. Od nas se očekuje da ćemo s tom karticom odlaziti kod liječnika po
recept za jednu pilulu koja će suzbijati naše loše gene. Čisto sumnjam da će se
ta čuda ikada ostvariti, a ako i bude pokušaja oni će imati ozbiljne neželjene po­
sljedice. Te futurističke sanjarije zasjenjuju pristupačna, djelotvorna zdravstvena
rješenja koja već postoje - rješenja utemeljena na prehrani.
U mom laboratoriju na pokusnim smo životinjama dokazali da se rast raka može
pokrenuti i zaustaviti prehranom, usprkos vrlo jakim genetskim predispozicija­
ma. Te smo učinke vrlo detaljno promatrali, a svoja smo otkrića objavili u najbo­
ljim znanstvenim časopisima. Kao što ćete vidjeti kasnije, ta otkrića nisu ništa ma­
nje nego spektakularna. A isti su učinci mnogo puta iznova dokazani na ljudima.
Pravilna prehrana ne samo što sprječava bolesti nego stvara zdravlje i osjećaj
dobrobiti, kako tjelesne tako i mentalne. Neki sportaši svjetske klase, poput „če­
ličnog čovjeka" Davea Scolta, trkačkih zvijezda Carla Lewisa i Edwina Mose-
sa, slavne tenisačice Martine Navratilove, svjetskog šampiona u hrvanju Chrisa
Campbella (nismo u srodstvu) i šezdesetosmogodišnje maralonke Ruth Heidrich
otkrili su da im konzumiranje biljne prehrane siromašne mastima daje značaj­
nu prednost u rezultatima. U laboratoriju smo pokusne štakore hranili slično
prosječnoj američkoj prehrani - bogatoj životinjskim bjelančevinama - i uspo­
ređivali ih s drugim štakorima koji su dobivali prehranu siromašnu životinjskim
bjelančevinama. Pogodite što se dogodilo kad su obje skupine štakora dobile pri­
liku da dobrovoljno koriste kolo za vježbanje? Oni koji su dobivali hranu s malo
životinjskih bjelančevina vježbali su znatno više i manje se umarali od onih koji
su dobivali hranu sličnu onoj koju jede većina nas. To je isti onaj učinak koji su
primijetili sportaši svjetske klase.
Za medicinski establišment to ne bi trebala biti neka novost. Još prije sto godina
profesor Russell Chittenden, slavni, uspješni istraživač prehrane s Medicinskog
fakulteta Sveučilišta Yale, istražio je utječe li hranjenje biljnom hranom na fizičke
sposobnosti njegovih studenata."
35
Neke je studente, kolege nastavnike i sebe
 KINESKA STUDIJA

hranio biljnom hranom i testirao tjelesne sposobnosti. Dobio je iste rezultate kao
i naši štakori gotovo stoljeće kasnije - i bili su jednako spektakularni.
Postavlja se i pitanje naše pretjerane ovisnosti o lijekovima i kirurgiji u kontroli našeg
zdravlja. U svom najjednostavnijem obliku, hranjenje na pravilan način velikim bi
dijelom uklonilo enormne troškove korištenja lijekova, kao i njihove nuspojave. Ma­
nji broj ljudi trebao bi voditi duge i skupe bitke s kroničnim bolestima u bolnicama
za svojih posljednjih godina života. Troškovi zdravstvene skrbi smanjili bi se, medi­
cinske pogreške bi se prorijedile dok bi broj prerano umrlih drastično pao. Ukratko,
naš zdravstveni sustav konačno bi štitio i promicao naše zdravlje čemu bi i trebao
služiti.
2
JEDNOSTAVNI POČECI
Kula od bjelančevina
Kad se osvrnem, često razmišljam o životu na farmi i kako je on na razne načine obli­
kovao moj način razmišljanja. Moja obitelj bila je u svakom trenutku okružena priro­
dom. Tijekom ljeta od zore do zalaska Sunca bili smo van kuće i sadili ili želi usjeve i
brinuli se o životinjama. Moja majka imala je najbolji vrt u našem dijelu zemlje; ljeti
CIJELA MOJA PROFESIONALNA karijera u biomedicinskim istraživanjima bila j e ve­
je naporno radila od jutra do mraka kako bi naša obitelj bila dobro opskrbljena svje­
zana uz bjelančevine. Poput nevidljive uzice, bjelančevine su me držale privezanog
žom hranom koja je sva bila uzgojena na našoj farmi.
kamo god išao, od jednostavnog istraživačkog laboratorija do praktičnih programa
Prošao sam izvanredan put, to je sigurno. Bezbroj me puta zapanjilo ono što sam
hranjenja pothranjene djece na Filipinima i vladinih prostorija za sastanke u kojima
naučio. Volio bih da su moja obitelj i drugi oko nas sredinom 1900-ih mogli imati te
se stvarala naša nacionalna zdravstvena politika. Bjelančevine, na koje često gleda­
informacije o hrani i zdravlju koje imamo danas. Da smo ih imali, moj je otac mogao
mo s najvećim strahopoštovanjem, zajednička su nit koja povezuje prošle i sadašnje
spriječiti ili izliječiti bolest srca. Mogao je upoznati mog najmlađeg sina, njegovog
spoznaje o prehrani.
imenjaka, koji surađuje sa mnom na ovoj knjizi. Mogao je poživjeti nekoliko godina
Priča o bjelančevinama dijelom se sastoji od znanosti, dijelom od kulture, uz dobru
duže i kvalitetno.
dozu mitologije. Podsjeća me na Goetheove riječi, na koje mi je prvi put skrenuo po­
Moj put u znanosti tijekom proteklih četrdeset i pet godina uvjerio me da je sada hi­
zornost moj prijatelj Howard Lyman, istaknuti predavač, autor i bivši stočni farmer:
tnije nego ikad pokazati kako ljudi mogu izbjeći te tragedije. Znanost je ovdje i mora
«Najbolji smo u skrivanju onih stvari koje su svima očigledne.« Ništa nije bilo tako
se objaviti. Ne možemo dopustiti da se status-quo nesmetano nastavi i promatrati
dobro skriveno kao neispričana priča o bjelančevinama. Dogma koja okružuje bje­
kako naši najdraži nepotrebno pate. Vrijeme je da ustanemo, pročistimo zrak i preu­
lančevine cenzurira, kritizira i vodi, izravno ili neizravno, gotovo svaku našu misao u
zmemo kontrolu nad našim zdravljem. biomedicinskim istraživanjima.
Od vremena kada je nizozemski kemičar Gerhard Mulder 1839. otkrio taj spoj koji
sadrži dušik, bjelančevine se uzdižu kao najsvetije od svih hranjivih tvari. Riječ pro­
tein potječe od grčke riječiproteios, što znači «od najveće važnosti».
U devetnaestom stoljeću bjelančevine su bile sinonim za meso, i ta veza ostala je s
nama preko stotinu godina. Mnogi ljudi i danas bjelančevine izjednačuju s hranom
životinjskog podrijetla. Kad biste morali navesti prvu hranu koja vam padne na pa­
met kada kažem 'bjelančevine vjerojatno biste rekli - govedina. Ako je tako, niste
jedini.

41
 KINESKA STUDIJA
Zbunjenost vlada oko mnogih najosnovnijih pitanja u vezi s bjelančevinama:
• Koji su dobri izvori bjelančevina?
• Koliko bjelančevina treba jesti?
• Jesu li biljne bjelančevine jednako dobre kao životinjske?
• Je li potrebno kombinirati određene biljne namirnice u obroku kako bi se dobile
potpune bjelančevine?
• Je li preporučljivo uzimati bjelančevine u prahu ili aminokiselinske dodatke prehra­
ni, posebno osobama koje intenzivno vježbaju ili se bave sportom?
• Treba li uzimati proteinske dodatke prehrani radi izgradnje mišića?
• Smatra se da su neke bjelančevine visoke kvalitete, a neke niske kvalitete. Sto to
znači?
• Odakle vegetarijanci dobivaju bjelančevine?
• Mogu li djeca vegetarijanci normalno rasti bez životinjskih bjelančevina?
U temelju mnogih od ovih uobičajenih pitanja i zabrinutosti leži uvjerenje da meso
znači bjelančevine i da su bjelančevine meso. To uvjerenje potječe od činjenice da su
bjelančevine «suština» hrane životinjskog podrijetla. Kod mnogih mesnih i mliječnih
proizvoda možemo selektivno ukloniti masti, ali će nam i dalje ostati prepoznatljivi
kao mesni i mliječni proizvodi. Činimo to cijelo vrijeme tako što režemo nemasne
komade mesa i obiremo mlijeko. Ali ako selektivno uklonimo bjelančevine iz hrane
životinjskog podrijetla ostat će nam nešto što neće nimalo sličiti originalu. Odrezak
bez bjelančevina, na primjer, bio bi lokvica vode, masti i neznatne količine vitamina i
minerala. Tko bi to jeo? Ukratko, da bi hrana bila prepoznata kao hrana životinjskog
podrijetla mora sadržavati bjelančevine. Bjelančevine su suštinski element hrane ži­
votinjskog podrijetla.
Rani znanstvenici poput Carla Voita (1831.-1908.), čuvenog njemačkog znanstve­
nika, bili su nepokolebljivi pobornici bjelančevina. Voit je utvrdio da je «čovjeku»
potrebno samo 48,5 grama dnevno, ali je usprkos tome savjetovao unos od ogromnih
118 grama dnevno zbog kulturne pristranosti toga vremena. Bjelančevine su bile isto
što i meso, a svi su težili za tim da imaju meso na svom stolu, baš kao što mi težimo
posjedovanju većih kuća i bržih automobila. Voit je smatrao da nečega što je dobro
ne može biti previše.
Voit je bio mentor nekolicine poznatih istraživača prehrane početkom 1900-ih, uklju­
čujući Maxa Rubnera (1854.-1932.) i W. O. Atwatera (1844.-1907.). Oba studenta
strogo su se držala savjeta svog učitelja. Rubner je tvrdio da je unos bjelančevina,
dakle mesa, simbol same civilizacije: «visoka doza bjelančevina pravo je civiliziranog
čovjeka«. Atwater je kasnije organizirao prvi nutricionistički laboratorij u Ministar
KULA OD BJELANČEVINA
stvu poljoprivrede Sjedinjenih Država (USDA). Kao direktor USDA, preporučao je
125 grama dnevno (danas se savjetuje svega oko pedeset i pet grama dnevno). Kasni­
je ćemo vidjeti koliko je taj rani presedan bio važan za ovu vladinu agenciju.
Kulturalna pristranost čvrsto se ukorijenila. Ako ste bili civilizirani, jeli ste mnogo
bjelančevina. Ako ste bili bogati, jeli ste meso, a ako ste bili siromašni jeli ste osnovnu
biljnu hranu poput krumpira i kruha. Pojedinci su smatrali da su niže klase lijene i
nesposobne zbog toga što ne jedu dovoljno mesa ili bjelančevina. Elitizam i aroganci­
ja vladali su velikim dijelom mladog područja nutricionizma u devetnaestom stolje­
ću. Čitav koncept da više znači i bolje, civiliziranije, a možda i duhovnije prožimao je
svaku misao o bjelančevinama.
Bojnik McCay, istaknuti engleski liječnik s početka dvadesetog stoljeća, zaslužan je za
jedan od zabavnijih, ali vrlo nesretnih trenutaka u povijesti. Liječnik McCay je 1912.
bio stacioniran u engleskoj koloniji Indiji sa zadatkom pronalaženja dobrih muškara­
ca za borbu među indijskim plemenima. Pored ostalog, ustvrdio je da su ljudi koji su
konzumirali manje bjelančevina bili «slabašne tjelesne građe i sve što se od njih može
očekivati je pokorna, ženskasta narav.«
I N Z I S T I R A N J E NA KVALITETI
Bjelančevine, masti, ugljikohidrati i alkohol izvor su doslovno svih kalorija koje kon­
zumiramo. Masti, ugljikohidrati i lijelančevine, kao mrt/cronutrijenti, čine gotovo
svu težinu hrane, uz vodu, a preostala, mala količina su ////Taonutrijenti - vitamini i
minerali. Količina ovih m/Vcronutrijenata potrebnih za optimalno zdravlje malena je
(mikrogrami do miligrami).
Bjelančevine, najsvetije od svih hranjivih tvari, vitalan su sastojak naših tijela i ima ih
stotine tisuća različitih vrsta. Djeluju kao enzimi, hormoni, strukturna tkiva i tran­
sportne molekule koji zajedno omogućuju život. Bjelančevine su građene kao dugi
lanci od stotina ili tisuća aminokiselina, kojih ima petnaest do dvadeset različitih
vrsta, ovisno kako se računa. Bjelančevine se redovito troše i potrebno ih je zamjenji­
vati, što se postiže konzumiranjem hrane koja sadrži bjelančevine. Kad se probave,
te bjelančevine daju nam novu zalihu aminokiselinskih građevnih blokova koje mo­
žemo koristiti pri izgradnji novih l)jelančevina koje će zamijeniti one istrošene. Za
različite bjelančevine iz hrane govori se da su različite kvalitete, ovisno o tome koliko
dobro opskrbljuju tijelo aminokiselinama potrebnim za zamjenu naših tjelesnih bje­
lančevina.
Taj proces rastavljanja i ponovnog sastavljanja aminokiselina iz bjelančevina sličan je
kao kad bi nam netko dao šarenu ogrlicu od perli kako bismo zamijenili staru ogrlicu
koju smo izgubili. Međutim, obojena zrna na ogrlici koju smo dobili nisu poredana
 KINESKA STUDIJA
istim redoslijedom kao na ogrlici koju smo izgubili. Zato trebamo razbiti niz i
izvući zrna. Nakon toga rekonstruiramo našu novu ogrlicu na način da šarena
zrna imaju isti redoslijed kao na našoj izgubljenoj ogrlici. Međutim, nedostaje li
nam, na primjer, plavih zrna, slaganje naše nove ogrlice bit će usporeno ili zau­
stavljeno dok ne dobijemo još plavih zrna. Isti taj princip nalazimo kod izgradnje
novih bjelančevina za tkiva koje se podudaraju s našim starim istrošenim bjelan­
čevinama.
Otprilike osam aminokiselina («šarenih zrna») koje su potrebne za izgradnju na­
ših tkivnih bjelančevina moramo dobiti iz hrane koju jedemo. Zovemo ih «esen-
cijalnima» zato što ih naša tijela ne mogu proizvesti. Ako, kao u našoj ogrlici
od zrna, u bjelančevinama iz naše hrane nedostaje dovoljna količina čak i samo
jedne od tih osam «esencijalnih» aminokiselina, sinteza novih bjelančevina bit će
usporena ili će stati. Tu ulazi u igru predodžba o kvaliteti bjelančevina. Najkvali­
tetnije bjelančevine iz hrane su, vrlo jednostavno, one koje, nakon probavljanja,
pružaju pravu vrstu i količinu aminokiselina potrebnih za djelotvornu sintezu
naših novih tkivnih bjelančevina. To je ono što riječ «kvaliteta» zapravo znači:
radi se o sposobnosti bjelančevina iz hrane da pružaju pravu vrstu i količinu ami­
nokiselina za stvaranje naših novih bjelančevina.
Možete li pogoditi koju bismo hranu morali jesti kako bismo najdjelotvornije
osigurali građevne blokove za zamjenu naših bjelančevina? Odgovor je - ljud­
sko meso. Njegove bjelančevine imaju upravo odgovarajuću količinu potrebnih
aminokiselina. Ali budući da naši bližnji - muškarci i žene - nisu za jelo, sljedeće
«najbolje» bjelančevine dobivamo konzumirajući druge životinje. Bjelančevine
drugih životinja vrlo su slične našim bjelančevinama zato što uglavnom imaju
prave količine svake od potrebnih aminokiselina. Te se bjelančevine mogu vrlo
djelotvorno iskoristiti i zato za njih kažemo da su «visoke kvalitete«. Među namir­
nicama životinjskog podrijetla, bjelančevine mlijeka i jaja po aminokiselinskom
sastavu najbolje se poklapaju s našim bjelančevinama, zbog čega ih smatramo
najkvalitetnijima. Dok biljnim bjelančevinama «niže kvalitete« može nedostajati
jedna ili više esencijalnih aminokiselina, kao skupina sadrže ih sve.
Pojam kvalitete zapravo znači djelotvornost kojom se bjelančevine hrane koriste
za rast. To bi sve bilo divno i krasno kad bi najveća djelotvornost bila isto što i
najbolje zdravlje, ali nije, što je razlog zašto izrazi 'djelotvornost' i 'kvaliteta' na­
vode na zabludu. Eto, nagovijestit ću vam o čemu ćemo govoriti: postoji gomila
uvjerljivih istraživanja koja pokazuju da su biljne bjelančevine «niske kvalitete«,
koje omogućuju sporu ali postojanu sintezu novih bjelančevina, najzdraviji tip
bjelančevina. Sporo ali postojano dobiva utrku. Kvaliteta bjelančevina koje se na­
laze u određenim namirnicama određuje se promatranjem koliko brzo životinje
KULA OD BJELANČEVINA
iz­
rastu kad ih konzumiraju. Neke namirnice, točnije one životinjskog podrijetla, isti­
1
ču se vrlo visokim omjerom djelotvornosti i vrijednošću bjelančevina.
Usredotočenost na djelotvornost rasta tijela, kao da to znači dobro zdravlje, potiče
konzumiranje bjelančevina najviše «kvalitete». Kao što će vam svaki prodavač reći,
proizvod koji je definiran kao visokokvalitetan odmah osvaja povjerenje kupaca.
Više od 100 godina bili smo zarobljenici tog obmanjujućeg jezika i često smo lako­
misleno zaključivali da više kvalitete znači više zdravlja.
Temelj tog koncepta kvalitete bjelančevina nije bio osobito poznat javnosti, ali nje­
gov je učinak bio - i još je uvijek - vrlo značajan. Na primjer, ljudi koji se odluče
hraniti biljnom hranom često će, još i danas, pitati «Odakle da crpim bjelančevi­
ne?«, kao da u biljkama bjelančevina nema. Čak i ako su upoznati da biljke imaju
bjelančevine, još uvijek postoji zabrinutost oko njihove navodne loše kvalitete. To
je ljude navelo da vjeruju kako moraju pažljivo kombinirati bjelančevine iz razli­
čitih biljnih izvora u svakom obroku kako bi one mogle uzajamno kompenzirati
bjelančevine koje im nedostaju. Međutim, to je pretjerivanje. Danas znamo da kroz
enormno kompleksne metaboličke sustave ljudsko tijelo može dobiti sve esencijal­
ne aminokiseline iz prirodne raznolikosti biljnih bjelančevina koje svakodnevno
susrećemo. Za to nije potrebno jesti veće količine biljnih bjelančevina ili pažljivo
planirati svaki obrok. Nažalost, uvriježeni koncept kvalitete bjelančevina u velikoj
je mjeri zasjenio ovu informaciju.
PROTEINSKI J A Z
Najvažnije pitanje prehrane i poljoprivrede tijekom moje rane karijere bilo je ot­
krivanje načina za povećanje potrošnje bjelančevina, vodeći računa da one budu
najviše moguće kvalitete. Svi moji kolege i ja vjerovali smo u taj zajednički cilj.
Od djetinjstva provedenog na farmi do mog poslijediplomskog obrazovanja pri­
hvaćao sam to pravo obožavanje bjelančevina. Sjećam se kako su, dok sam bio
mladić, najskuplji dio hrane za životinje na farmi bili proteinski dodaci koje smo
davali našim kravama i svinjama. A onda, na poslijediplomskom studiju, proveo
sam tri godine ( 1 9 5 8 . - 1 9 6 1 . ) radeći svoje doktorsko istraživanje u kojem sam
nastojao poboljšati opskrbu visokokvalitetnim bjelančevinama kroz djelotvorniji
uzgoj krava i ovaca kako bismo ih mogli jesti u većim količinama. 2 - 3
Kroz cijelo svoje poslijediplomsko obrazovanje prošao sam duboko uvjeren da
je promicanje visokokvalitetnih bjelančevina, poput onih u hrani životinjskog
Podrijetla, vrlo važan zadatak. Moje poslijediplomsko istraživanje, iako je bilo
nekoliko puta citirano tijekom narednih desetak godina, bilo je tek manji dio
ninogo širih napora drugih istraživačkih skupina da poboljšaju situaciju s bjelan-
 KINESKA STUDIJA
čevinama u svijetu. Tijekom 1960-ih i 1970-ih stalno sam iznova slušao o tako­
zvanom «proteinskom jazu» u zemljama u razvoju.
4 zagovarao povećanje proizvodnje i potrošnje životinjskih bjelančevina kao odgovor
Proteinski jaz podrazumijevao je da su glad u svijetu i neishranjenost medu djecom
Trećeg svijeta rezultat nedovoljne količine bjelančevina u prehrani, posebno viso­
kokvalitetnih (tj. životinjskih) bjelančevina. '1 4,5
Prema tom gledištu, ljudima u Tre­
ćem svijetu posebno su nedostajale «visokokvalitetne« bjelančevine, tj. životinjske
bjelančevine. Posvuda su nicali projekti za rješavanje tog problema «proteinskog
jaza». Jedan ugledni profesor s MIT-a i njegov mladi suradnik 1976. zaključili su
da je «odgovarajuća opskrba bjelančevinama središnji aspekt problema s hranom u
3
svijetu« i dalje, da «ako se ne [dopunjava]... po mogućnosti, umjerenim količinama
mlijeka, jaja, mesa ili ribe, prehrana [siromašnih nacija] bazirana uglavnom na žita­
ricama... ne sadrži dovoljno bjelančevina za djecu u razvoju...« Kako bi se riješio taj
težak problem:
• M I T je razvijao bjelančevinama bogat dodatak prehrani pod nazivom INCA-PA-
RINA;
• Sveučilište Purdue uzgajalo je kukuruz s povećanim sadržajem lizina, aminokiseline
koje u bjelančevinama kukuruza «nema dovoljno«;
• Vlada SAD-a davala je poticaje za proizvodnju mlijeka u prahu kako bi se osigurala
dovoljna količina kvalitetnih bjelančevina za siromašne u svijetu;
• Sveučilište Cornell slalo je brojne svoje talente na Filipine kako bi pomogli u razvoju
bjelančevinama bogate sorte riže i stočne industrije;
• Sveučilište Auburn i M I T mljeli su ribu i proizvodili «riblji proteinski koncentrat«
kako bi nahranili gladne u svijetu.
Ujedinjeni narodi, program američke vlade Hrana za mir, velika sveučilišta i bezbroj­
ne druge organizacije i sveučilišta pridruživali su se borbi za iskorjenjivanje gladi u
svijetu bjelančevinama visoke kvalitete. Većinu tih projekata poznam iz prve ruke,
kao i osobe koje su ih organizirale i vodile.
Organizacija za hranu i poljoprivredu (FAO) Ujedinjenih naroda ima značajan utje­
caj na zemlje u razvoju kroz svoje programe za razvoj poljoprivrede. Dva njena slu­
6
žbenika 1970. objavila su: «...nedostatak bjelančevina neupitno je daleko najozbilj­
nije kvalitativno pomanjkanje u prehrani zemalja u razvoju. Velike mase stanovniš­
tva tih zemalja žive uglavnom na hrani dobivenoj od biljaka u kojoj često nedostaje
bjelančevina, što rezultira lošim zdravljem i niskom produktivnošću po osobi.« M.
Autret, vrlo utjecajan čovjek iz FAO-a, dodao je da: «Zbog niskog udjela životinjskih
bjelančevina u prehrani i nedostatku raznolikosti namirnica [u zemljama u razvoju],
4
kvaliteta bjelančevina nije zadovoljavajuća.« On je izvijestio o vrlo jakoj vezi izme-
KULA U U U J t L A N l t V I N A
du konzumiranja hrane životinjskog podrijetla i godišnjeg prihoda. Autret je snažno
na rastući «proteinski jaz« u svijetu. Također je tvrdio kako «svi resursi znanosti i
tehnologije moraju biti mobilizirani kako bi se stvorile nove vrste visokoproteinske
hrane ili kako bi se izvukla najveća moguća korist od dosad nedovoljno korištenih
resursa za prehranu čovječanstva.« 4
Bruce Stillings sa Sveučilišta Maryland i američkog Ministarstva trgovine, još jedan
zagovornik konzumiranja prehrane temeljene na hrani životinjskog podrijetla, 1973.
je priznao da «iako životinjske bjelančevine u prehrani nisu nužne same po sebi, ko­
ličina bjelančevina iz životinjskih izvora u prehrani obično se prihvaća kao indika­
tor opće proteinske kvalitete prehrane.« 1 Dodao je: «...općenito se smatra da je unos
odgovarajućih količina životinjskih produkata idealan način poboljšanja ishranjeno­
sti bjelančevinama u svijetu.«
Naravno, posve je točno da opskrba bjelančevinama može biti važan način poboljša­
nja prehrane u Trećem svijetu, posebno u slučaju da stanovništvo sve svoje kalorije
dobiva iz jednog jedinog biljnog izvora. Ali to nije jedini način, i, kao što ćemo vidje­
ti, to nije nužno način koji je u najboljem skladu s dugoročnim zdravljem.
KAKO PREHRANITI DJECU
Dakle, takva je bila klima u to vrijeme, a ja sam bio njezin dio baš kao i svi ostali. Go­
dine 1965. napustio sam M I T kako bih predavao na Virginia Techu. Profesor Charlie
Engel, koji je u to vrijeme bio pročelnik Odsjeka za biokemiju i prehranu na Virginia
Techu, bio je iznimno zainteresiran za razvoj međunarodnog programa prehrane za
neishranjenu djecu. Zanimala ga je primjena projekta za «majčinsku» samopomoć na
Filipinima. Taj smo projekt zvali «majčinskim» zato što je bio usmjeren na edukaciju
majki neishranjene djece. Zamisao je bila da kad bi se majke moglo naučiti da prave
vrste lokalno uzgojene hrane mogu ojačati njihovu djecu, oni ne bi trebali ovisiti o
oskudnim lijekovima i uglavnom nepostojećim liječnicima. Engel je 1967. pokrenuo
program i pozvao me da budem njegov koordinator kampusa i dolazim u duže posje­
te Filipinima dok je on neprekidno boravio u Manili.
U skladu s naglaskom na bjelančevinama kao načinom rješavanja neishranjenosti, tu
smo hranjivu tvar morali učiniti težištem naših edukacijskih centara za «majčinstvo>>
i time poticati povećanje konzumacije bjelančevina. Riba kao izvor bjelančevina
uglavnom je bila ograničena na obalna područja. Mi smo bili skloni razvoju kikirikija
kao izvora bjelančevina jer je to bila kultura koja se mogla gotovo posvuda uzgajati.
Kikiriki je mahunarka, poput lucerne, soje, djeteline, graška i drugih vrsta grahorica.
Poput tih drugih «fiksatora» dušika, kikiriki je bogat bjelančevinama.
 KINESKA STUDIJA
Međutim, s tim ukusnim mahunarkama bio je povezan jedan neugodan problem. Po­
7
javljivali su se značajni dokazi, najprije iz Engleske, " a kasnije i s MIT-a (istog labora­
1
torija u kojem sam ranije radio) "'
11
koji su ukazivali na to da je kikiriki često zagađen
gljivičnim toksinom zvanim aflatoksin. Bio je to alarmantan problem jer je bilo doka­
zano da aflatoksin uzrokuje rak jetre kod štakora. Tvrdilo se da je to najkancerogeniji
kemijski spoj ikad otkriven.
Zato smo trebali raditi na dva usko povezana projekta: smanjenju neishranjenosti djece
i rješavanju problema zagađenosti aflatoksinom.
Prije odlaska na Filipine otputovao sam na I kuti kako bih promatrao nekoliko eksperi­
mentalnih centara za majčinstvo koje su organizirali moji kolege s Virginia Techa, pro­
fesori Ken King i Ryland Webb. Bio je to moj prvi odlazak u neku nerazvijenu zemlju,
a Haiti je svakako odgovarao tom opisu. Papa Doc Duvalier, predsjednik Haitija, isko­
rištavao je ono malo resursa što je ta zemlja imala za svoj osobni bogat način života. Na
Haitiju je u to vrijeme 54% djece umiralo prije navršene pete godine života, uglavnom
zbog neishranjenosti.
Kasnije sam otišao na Filipine i zatekao isto stanje. Na temelju postojanja neishranje­
nosti u određenom selu odredili smo gdje će se nalaziti centri za majčinstvo. Usredo­
točili smo napore na sela kojima je pomoć bila najpotrebnija. Tijekom preliminarnog
pregleda u svakom od sela (gradskih četvrti) djeci je izmjerena težina. Njihova težina u
odnosu na dob uspoređena je sa zapadnim referentnim standardom koji je bio podije­
ljen na prvi, drugi i treći stupanj neishranjenosti. Treći, najgori stupanj neishranjenosti,
obuhvaćao je djecu ispod 65. postotka. Imajte na umu da dijete od 100 posto predsta­
vlja samo prosjek za SAD. Imati manje od 6 5 % značilo je gotovo smrtnu izglađnjelost.
Utvrđeno je daje u urbanim područjima nekih većih gradova čak 15-20% djece u dobi
između tri i šest godina imalo treći stupanj neishranjenosti. Dobro se sjećam nekih svo­
jih početnih zapažanja o toj djeci. Jedna majka, i sama krhka poput grančice, drži svoje
trogodišnje blizance izbuljenih očiju, jedno od 5 kilograma i drugo od 6,3 kilograma,
pokušavajući ih natjerati da otvore usta kako bi pojeli malo kaše. Stariju djecu, slijepu
od pothranjenosti, mlada braća i sestre vode uokolo tražeći milostinju. Djeca bez nogu
ili ruku nadaju se da će dobiti koji zalogaj hrane.
OTKRIĆE V R I J E D N O ŽIVOTA
Ne trebam ni reći da su nam takvi prizori predstavljali silan poticaj za nastavak rada
na našem projektu. Kao što sam ranije spomenuo, najprije smo morali riješiti problem
aflatoksinske zagađenosti kikirikija, proteinske hrane kojoj smo bili najskloniji.
Prvi korak u istraživanju aflatoksina (AF) bilo je prikupljanje nekih osnovnih infor­
macija. Tko je na Filipinima konzumirao AF te tko je bio izložen raku jetre? Kako bih
KULA OD B J E L A N Č E V I N A
odgovorio na ta pitanja prijavio sam se i dobio sredstva za istraživanje od Nacional­
nih instituta za zdravlje (NIH). Osim toga, usvojili smo drugu strategiju postavljajući
još jedno pitanje: kako aflatoksin zapravo izaziva rak jetre? Htjeli smo proučiti to
pitanje na molekularnoj razini, koristeći pritom laboratorijske štakore. Uspio sam
dobiti drugu NIH-ovu potporu za to detaljno biokemijsko istraživanje. Te dvije po­
tpore pokrenule su istraživanje u dva smjera, osnovnom i primijenjenom, koje se
nastavilo kroz cijelu moju karijeru. Otkrio sam daje proučavanje pitanja i iz osnovne
i iz primijenjene perspektive korisno zato što nam otkriva ne samo utjecaj hrane ili
kemijskog spoja na zdravlje, nego i zašto imaju takav utjecaj. Radeći na taj način mo­
gli smo bolje razumjeti ne samo biokemijske temelje hrane i zdravlja, nego i kako bi
to moglo biti povezano s ljudima u svakodnevnom životu.
Počeli smo s nizom postupnih terenskih istraživanja. Najprije smo željeli saznati koje
namirnice sadrže najviše aflatoksina. Otkrili smo da su kikiriki i kukuruz najzaga-
denije namirnice. Na primjer, svih dvadeset i devet staklenki maslaca od kikirikija
koje smo kupili u lokalnim trgovinama bilo je zagađeno razinama aflatoksina koje
su bile do 300 puta veće od onih koje se smatraju prihvatljivima u američkoj hrani.
Cijeli plodovi kikirikija bili su daleko manje zagađeni; nijedan nije prelazio količine
aflatoksina dozvoljene u američkim artiklima. Taj nesklad između maslaca od kikiri­
kija i cijelih plodova potjecao je iz tvornice kikirikija. Najbolji plodovi, kojima su se
punile «kokteI-teglice», bili su ručno birani s pokretne trake, a najlošiji, najpljesniviji
oraščići odlazili su do kraja pokretne trake gdje se prikupljao kikiriki za proizvodnju
maslaca.
Drugo pitanje koje smo postavili bilo je tko je najosjetljiviji na tu zagađenost aflato­
ksinom i njegov učinak izazivanja raka. Otkrili smo da su to djeca. Oni su konzu­
mirali kikiriki maslac pun aflatoksina. Procijenili smo unos aflatoksina analizirajući
izlučivanje metaboličkih produkata aflatoksina u urinu djece koja su živjela u domo­
vima s načetim staklenkama maslaca od kikirikija. 12 Kad smo prikupili te informacije
pojavio se zanimljiv obrazac: dva područja s najvišom učestalošću raka jetre u zemlji
- gradovi Manila i Cebu - bili su ujedno područja u kojima se konzumiralo najviše
allatoksina. Maslac od kikirikija konzumirao se gotovo isključivo na području Ma-
nile, dok se kukuruz konzumirao u Cebuu, drugom najvećem gradu po broju stano­
vnika na Filipinima.
Ali, kako se ispostavilo, priča je bila složenija. To je postalo jasno kad sam upoznao
uglednog liječnika dr. Josea Caeda koji je bio savjetnik predsjednika Marcosa. On mi
je rekao da je problem s rakom jetre na Filipinima prilično težak. Posebno poniža­
vajuća bila je činjenica da je ova bolest odnosila živote djece mlade od deset godina.
Pok na Zapadu ta bolest uglavnom pogađa ljude poslije četrdesete godine života, Ca-
e
do mi je rekao da je osobno zbog raka jetre operirao djecu mlađu od četiri godine!
 KINESKA STUDIJA
Već je to bilo nevjerojatno, ali ono što mi je zatim rekao bilo je još šokantnije.
Preciznije, djeca koja su obolijevala od raka jetre bila su iz najbolje ishranjenih obi­
telji. Obitelji s najviše novca jele su ono što smo mi smatrali najzdravijom prehra­
nom, prehranu najsličniju našoj američkoj mesnoj prehrani. Oni su konzumirali
više bjelančevina od bilo koga drugog u zemlji (i to visokokvalitetnih životinjskih
bjelančevina), pa ipak su oni bili ti koji su obolijevali od raka jetre!
Kako je to moguće? Na svjetskoj razini stope raka jetre bile su najviše u zemljama
s najnižim prosječnim unosom bjelančevina. Zbog toga se općenito vjerovalo da
je taj rak rezultat nedostatka bjelančevina. Osim toga, problem nedostatka bio je
glavni razlog zašto smo radili na Filipinima: kako bismo povećali unos bjelan­
čevina kod što je moguće većeg broja neishranjene djece. Ali dr. Caedo i njegovi
kolege su mi govorili da su djeca koja su jela najviše bjelančevina imala najviše
stope raka jetre. U početku mi je to izgledalo neobično, ali s vremenom su moje
vlastite informacije sve više potvrđivale njihova zapažanja.
U to se vrijeme u jednom slabo poznatom medicinskom časopisu pojavio jedan
13
istraživački rad iz Indije. Radilo se o eksperimentu koji je uključivao rak jetre i
konzumaciju bjelančevina kod dvije skupine laboratorijskih štakora. Jednoj sku­
pini dan je aflatoksin nakon čega je dobivala prehranu koja je sadržavala 2 0 %
bjelančevina. Drugoj skupini dana je ista količina aflatoksina, a zatim je dobivala
prehranu koja je sadržavala svega 5% bjelančevina.
Baš svi štakori koji su bili hranjeni s 2 0 % bjelančevina dobili su rak jetre ili nje­
gove prekursorske lezije, ali ni jedna jedina životinja koja je hranjena s 5% bjelan­
čevina nije dobila rak jetre ili njegove prekursorske lezije. To nije bila trivijalna
razlika: bilo je to 100% naspram 0%. To se vrlo dobro podudaralo s mojim zapa­
žanjima u pogledu filipinske djece. Na rak jetre bila su najosjetljivija ona djeca
koja su konzumirala prehranu bogatiju bjelančevinama.
Činilo se da nitko nije prihvatio izvještaj iz Indije. Na letu iz Detroita nakon po­
vratka s izlaganja na jednoj konferenciji, putovao sam sa svojim bivšim ali puno
starijim kolegom s MIT-a, profesorom Paulom Newberneom. Newberne je u to
vrijeme bio jedan od rijetkih koji su poklanjali veću pozornost ulozi prehrane u
razvoju raka. Iznio sam mu svoje dojmove s Filipina kao i o članku iz Indije. On
je bez razmišljanja odbacio članak ustvrdivši: «Mora biti da su pomiješali brojeve
s kaveza u kojima su držali životinje. Visokoproteinska prehrana ni na koji način
ne bi mogla potaknuti razvoj raka.»
Uvidio sam da sam naišao na provokativnu ideju koja je poticala nevjericu, pa
čak i gnjev mojih kolega. Trebam li ozbiljno shvatiti zapažanje da bjelančevine
potiču razvoj raka i riskirati da me smatraju budalom? Ili bih trebao tu priču
ignorirati?
KULA OD BJELANČEVINA
Na neki način činilo se da je taj trenutak u mojoj karijeri bio zasjenjen događajima iz
mog privatnog života. Kad sam imao pet godina, moja strina koja je živjela s nama
umirala je od raka. Moj je stric nekoliko puta poveo mog brata Jacka i mene u posjet
njegovoj supruzi u bolnici. Iako sam bio premlad da shvatim sve što se događalo, sje­
ćam se da me se dojmila velika riječ na «R» - rak. Mislio sam: «Kad odrastem, želim
pronaći lijek za rak.»
Mnogo godina kasnije, samo nekoliko godina nakon što sam se oženio, otprilike u vri­
jeme kad sam počinjao raditi na Filipinima, moja punica umirala je od raka debelog
crijeva u dobi od svega pedeset i jedne godine. U to vrijeme, u našim početnim istraži­
vanjima postajao sam svjestan moguće veze između raka i prehrane. Slučaj moje punice
bio je posebno težak budući da nije primala odgovarajuću medicinsku njegu zbog toga
što nije imala zdravstveno osiguranje. Moja supruga Karen bila joj je kći jedinica i bile
su vrlo bliske. Ta teška iskustva olakšala su mi izbor u mojoj karijeri: odlučio sam ići
kamo god da me naša istraživanja odvedu kako bih doprinio boljem razumijevanju te
užasne bolesti.
Kad se osvrnem unatrag, to je bio početak fokusiranja moje karijere na prehranu i rak.
Trenutak odluke hoću li istraživati bjelančevine i rak bio je prekretnica. Ukoliko sam
želio ostati vezan za to područje postojalo je samo jedno rješenje: početi raditi funda­
mentalna laboratorijska istraživanja kako bih utvrdio ne samo da li, nego i na koji način
konzumiranje većih količina bjelančevina vodi do češćeg obolijevanja od raka. Upravo
sam to i učinio. Što me odvelo dalje nego što sam mogao i zamisliti. Izvanredna otkrića
do kojih smo došli moji suradnici, studenti i ja mogla bi vas potaknuti da se zamislite
nad svojom prehranom. Štoviše, ta su nas otkrića odvela do širih pitanja, pitanja koja će
nas na kraju odvesti do pukotina u samim temeljima nutricionizma i zdravlja.
P R I R O D A Z N A N O S T I - ŠTO M O R A T E ZNA­
T I K A K O B I S T E PRATILI I S T R A Ž I V A N J A
U znanosti je dokaz neuhvatljiv. Čak i više nego u «središnjim» znanostima - biolo­
giji, kemiji i fizici - dobivanje apsolutnog dokaza u medicini i zdravstvu gotovo je ne­
moguće. Primarni cilj istraživanja samo je utvrđivanje što je vjerojatno istina. Tomu
je tako zato što je za zdravstvena istraživanja svojstveno da su statistička. Bacite li
loptu u zrak, hoće li ona pasti? Da, svaki put. To je fizika. Ako pušite četiri kutije dne­
vno, hoćete li dobiti rak? Odgovor je - možda. Znamo da su vam izgledi da dobijete rak
pluća daleko veći nego kad ne biste pušili, možemo vam reći i koliki su ti izgledi (stati­
stički), ali'ne možemo sa sigurnošću znati hoćete li vi kao pojedinac dobiti rak pluća.
U istraživanju prehrane razmrsiti odnos između prehrane i zdravlja nije tako jedno­
stavno. Ljudi žive na bezbroj različitih načina, imaju različito genetsko nasljeđe i
 KINESKA STUDIJA
jedu posve različite vrste hrane. Limitiranosti eksperimenata kao što su ograničenja
troškova, vremenska ograničenost i greške u mjerenju značajne su prepreke. I što je
možda najvažnije, hrana, životni stil i zdravlje u interakciji su kroz tako kompleksne
sustave s mnogo aspekata da je utvrđivanje dokaza za bilo koji pojedini faktor i bilo
koju pojedinu bolest gotovo pa nemoguće, čak i kad biste imali savršenu skupinu
subjekata, neograničeno vrijeme i neograničena financijska sredstva.
Zbog tih poteškoća u istraživanjima koristimo mnoge različite strategije. U nekim
slučajevima procjenjujemo da li hipotetski uzrok izaziva hipotetski učinak promatra­
njem i mjerenjem razlika koje već postoje između različitih skupina ljudi. Možemo
promatrati i uspoređivati društva koja konzumiraju različite količine masti, zatim
promatrati podudaraju li se te razlike sa sličnim razlikama u stopi raka dojke ili osteo-
poroze ili neke druge bolesti. Možemo promatrati i uspoređivati prehrambene navike
ljudi koji već imaju bolest s usporedivom grupom zdravih ljudi. Možemo promatrati
i uspoređivati učestalost bolesti 1950. s učestalošću bolesti 1990. godine i zatim pro­
matrati odgovaraju li promjene učestalosti bolesti promjenama u prehrani.
Osim promatranja onoga što već postoji, možemo provesti eksperiment i namjerno
intervenirati hipotetskim tretmanom kako bismo vidjeli što se događa. Intervenira­
mo, na primjer, kada testiramo djelotvornost i sigurnost lijekova. Jednoj skupini daje
se lijek, a drugoj placebo (neaktivnu tvar sličnog izgleda kako bi se ispunila očekiva­
nja pacijenta). Interveniranje prehranom, međutim, daleko je teže, posebno ako ljudi
nisu ograničeni na kliničko okruženje, jer se onda moramo uzdati da će svi redovito
slijediti propisanu prehranu.
Provodeći opservacijska i intervencijska istraživanja, nagomilavamo rezultate i pro­
cjenjujemo dokaze 'za' ili 'protiv' određene hipoteze. Kada težina dokaza ide tako
snažno u prilog nekoj ideji da se to više ne može uvjerljivo pobijati, tu ideju predla­
žemo kao vjerojatnu istinu. Na taj način ja predlažem argument u korist prehrane
cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla. U nastavku budite svjesni da će oni koji
traže apsolutne dokaze za optimalnu prehranu u jednoj ili dvije studije biti razočarani
i zbunjeni. Međutim, siguran sam da će oni koji tragaju za istinom u vezi s prehra­
nom i zdravljem, razmatrajući dokaze iz mnoštva dostupnih studija, biti zadivljeni i
prosvijetljeni. Kod procjenjivanja težine dokaza treba imati na umu nekoliko ideja,
uključujući sljedeće.
KORELACIJA I KAUZACIJA
U mnogim ćete studijama vidjeti da se riječi 'korelacija' i 'povezanost' koriste za opisi­
vanje odnosa između dvaju čimbenika, možda čak ukazujući na uzročno-posljedični
odnos. Ti se pojmovi često spominju u Kineskoj studiji. Promatrali smo postoje li
KULA OD BJELANČEVINA
obrasci povezanosti različitih obilježja vezanih uz prehranu, način života u praćenju
65 okruga, 130 sela i 6.500 odraslih osoba i njihovih obitelji. Ako je, primjerice, po­
trošnja bjelančevina veća među stanovništvom koje ima visoku učestalost raka jetre,
možemo reći da su bjelančevine u pozitivnoj korelaciji ili da su povezane s učestalo­
šću raka jetre: kako raste jedno, raste i drugo. Ukoliko je unos bjelančevina veći među
stanovništvom koje ima nisku učestalost raka jetre, možemo reći da su bjelančevine
obrnuto povezane s učestalošću raka jetre. Drugim riječima, dva faktora idu u supro­
tnom smjeru: kako jedan raste, drugi pada.
U našem hipotetskom primjeru, ako su bjelančevine u korelaciji s učestalošću raka
jetre to ne dokazuje da bjelančevine uzrokuju ili sprječavaju rak jetre. Klasična je
ilustracija te poteškoće to što zemlje s više telefonskih stupova često imaju veću uče­
stalost srčanih bolesti, kao i mnogih drugih bolesti. Stoga su telefonski stupovi i sr­
čane bolesti u pozitivnoj korelaciji. Ali to ne dokazuje da telefonski stupovi uzrokuju
srčane bolesti. Korelacija, dakle, nije isto što i kauzacija.
To ne znači da su korelacije beskorisne. Kad ih se pravilno interpretira, korelacije se
mogu djelotvorno koristiti u proučavanju odnosa prehrane i zdravlja. Kineska studija,
na primjer, ima preko 8.000 statistički značajnih korelacija, što je od ogromne vrije­
dnosti. Kada je dostupno tako mnogo korelacija istraživači mogu početi identificirati
obrasce odnosa između prehrane, načina života i bolesti. Ti obrasci, s druge strane,
pokazuju kako procesi prehrane i zdravlja, koji su neobično kompleksni, zaista fun­
kcioniraju. Međutim, želi li netko dokaz da određeni čimbenik uzrokuje određeni
ishod, korelacija nije dovoljna.
STATISTIČKI Z N A Č A J
Možda mislite da je odlučivanje jesu li dva faktora u korelaciji ili ne očigledna stvar
- ili jesu ili nisu. Ali nije tako. Kada proučavate veliku količinu podataka morate pro­
vesti statističku analizu kako biste utvrdili da li su dva faktora u korelaciji. Odgovor
neće biti 'da' ili 'ne'. Odgovor je vjerojatnost koju nazivamo statistički značaj. Statisti­
čki značaj mjerilo je koje govori da li je opažen eksperimentalni učinak zaista pou­
zdan ili je tek rezultat igre slučaja. Bacite li novčić u zrak tri puta i on svaki put pokaže
glavu, to je vjerojatno slučajnost. Bacite li ga stotinu puta i on svaki put pokaže glavu,
možete biti prilično sigurni da novčić ima glavu na obje strane. To je pojam statisti­
čkog značaja - radi se o izgledima daje korelacija (ili neki drugi nalaz) stvarna, da se
ne radi o običnoj slučajnosti.
Smatra še da je nalaz statistički značajan kada ima manje od 5% vjerojatnosti da je
Posljedica slučaja. To, na primjer, znači da postoji vjerojatnost od 9 5 % da ćemo dobiti
isti rezultat ako se studija ponovi. Taj prag od 9 5 % proizvoljno je izabran, ali usprkos
53
 KINESKA STUDIJA

tome predstavlja standard. Drugi je proizvoljni prag 99%. U tom slučaju, kada rezul­
tati prolaze taj test, kaže se da su visoko statistički značajni. U raspravama o istraživa­
nju prehrane i zdravlja u ovoj knjizi statistički značaj javlja se s vremena na vrijeme, i
može se koristiti kao pomoć u procjenjivanju pouzdanosti ili «težine» dokaza.

MEHANIZMI DJELOVANJA

Često se smatra da su korelacije pouzdanije ako druga istraživanja pokazuju da su

dva čimbenika u korelaciji biološki povezana. Na primjer, telefonski stupovi i srčane
bolesti u pozitivnoj su korelaciji, ali nema istraživanja koja bi pokazala na koji su na­
3
Zaustavljanje raka
čin telefonski stupovi biološki povezani sa srčanim bolestima. Međutim, postoje istra­
živanja koja pokazuju proces kojim bi unos bjelančevina i rak jetre mogli biti biološki
i kauzativno povezani (kao što ćete vidjeti u trećem poglavlju). Poznavanje procesa
kojim nešto funkcionira u tijelu znači poznavanje njegovog «mehanizma djelovanja«.
A poznavanje njegovog mehanizma djelovanja učvršćuje dokaz. Drugi način da se to
kaže je da su dva faktora u korelaciji povezana na «biološki prihvatljiv« način. Ako je
odnos biološki prihvatljiv, smatra se daleko pouzdanijim.
AMERIKANCI STREPE OD RAKA više nego od bilo koje druge bolesti. Sporo i bolno pro­
padanje uslijed raka mjesecima pa čak i godinama prije smrti zastrašujuća je perspe­
METAANALIZA
ktiva. To je razlog zašto se od svih teških bolesti ljudi vjerojatno najviše boje raka.
Stoga, kada mediji izvijeste o otkriću nove kancerogene kemikalije javnost tome pri­
I na kraju, trebali bismo razumjeti koncept metaanalize. Metaanaliza tablično orga­
daje veliku pozornost i brzo reagira. Pojedine kancerogene tvari izazivaju pravu pa­
nizira kombinirane podatke iz više studija i analizira ih kao jednu grupu podataka.
niku. Takav smo slučaj imali prije nekoliko godina s alarom, kemikalijom kojom su
Akumulirajući i analizirajući veliku masu kombiniranih podataka, rezultatima mo­
se rutinski prskale jabuke radi regulacije rasta. Ubrzo nakon što je Vijeće za obranu
žemo dati znatno veću težinu. Rezultati metaanalize zbog toga su važniji od rezultata
prirodnih resursa ( N R D C ) objavilo izvještaj pod naslovom «Nedopustiv rizik: pesti-
pojedinih istraživačkih studija, premda, kao u svemu ostalom, može biti iznimaka.
cidi u hrani naše djece«, 1 televizijska emisija 60 minuta objavila je prilog o alaru. U
Dobivši rezultate iz raznih studija, možemo početi koristiti ta sredstva i pojmove za
veljači 1989. predstavnik NRDC-a izjavio je u CBC-ovih 60 minuta da je kemikalija
procjenu težine dokaza. Na taj način možemo početi shvaćati što je najvjerojatnija
industrije jabuka «najkancerogenija tvar u prehrambenom lancu.« 2 , 3
istina i dalje se možemo s tim u skladu ponašati. Alternativne hipoteze više se ne čine
Javnost je odmah reagirala. Jedna žena nazvala je državnu policiju i zatražila da pre­
prihvatljivima, pa možemo biti vrlo sigurni u rezultat. Apsolutan dokaz, u tehničkom
sretnu školski autobus kako bi konfiscirali jabuku koju je ponijelo njezino dijete. 1
smislu, neostvariv je i nebitan. Ali zdravorazumski dokaz (99%-tna sigurnost) ostva­
Školski sustavi diljem zemlje, između ostalih onaj u New Yorku, Los Angelesu, Atlan-
riv je i od presudne važnosti. Primjerice, kroz takav proces interpretiranja istraživanja
ti i Chicagu, prestali su posluživati jabuke i proizvode od jabuka. Prema Johnu Riceu,
došli smo do uvjerenja u pogledu pušenja i zdravlja. Nikada nije sa «stopostotnom»
bivšem predsjedniku Američkog udruženja proizvođača jabuka, industrija jabuka
sigurnošću dokazano da pušenje uzrokuje rak pluća, ali vjerojatnost da pušenje nije
pretrpjela je težak ekonomski udarac, izgubivši preko 250 milijuna dolara. 5 1 napo­
povezano s rakom pluća tako je beskrajno mala da se to pitanje već odavno smatra
sljetku, kao odgovor na prosvjede javnosti, proizvodnja i primjena alara prekinuta je
riješenim.
u lipnju 1 9 8 9 . 3
Priča o alaru nije rijetkost. Tijekom proteklih nekoliko desetljeća u popularnom je
tisku nekoliko kemikalija identificirano kao uzročnici raka. Možda ste za neke čuli:

55
 KINESKA STUDIJA
. Aminotriazol (herbicid koji se koristio na nasadima brusnica, izazvavši «paniku
zbog brusnica« iz 1959.)
• D D T (široko poznat zahvaljujući knjiži Rachel Carson, Tiho proljeće)
. Nitriti (konzervans za meso i pojačivač boje i okusa korišten u hrenovkama i sla­
nini)
• Crvena boja br. 2
• Umjetna sladila (uključujući ciklamate i saharin)
. Dioksin (kontaminant industrijskih procesa i sastojak narančastog praha «Agent
Orange», defolijanta korištenog u Vijetnamskom ratu)
• Aflatoksin (gljivični toksin koji se nalazi u pljesnivom kikirikiju i kukuruzu)
Sve te odbojne kemikalije prilično dobro poznajem. Bio sam član Stručnog odbora
Nacionalne akademije znanosti za saharin i politiku o sigurnosti hrane (1978.-79.)
koja je imala zadatak procijeniti potencijalnu opasnost od saharina u vrijeme kad je
javnost bila gnjevna nakon što je FDA predložila zabranu umjetnog sladila. Bio sam
medu prvim znanstvenicima koji su izolirali dioksin; iz prve ruke poznajem MIT-ov
laboratorij koji je obavio ključni rad u vezi s nitratima, i proveo sam mnogo godina
istražujući i objavljujući radove o aflatoksinu, jednom od najkancerogenijih spojeva
ikad otkrivenih, barem za štakore.
I dok se te kemikalije značajno razlikuju po svojim svojstvima, sve imaju sličnu priču
u vezi s rakom. U svim tim slučajevima istraživanja su pokazala da te kemikalije kod
pokusnih životinja mogu povećati učestalost raka. Slučaj nitrita služi kao izvrstan
primjer.
HRENOVKA - RAKETA 1 korištenjem raznih metoda izlaganja, od NSAR-a je «razumno očekivati« da uzro­
Ako se slučajno smatrate «sredovječnim» ili starijim, kada spomenem «nitriti, hre­
novke i rak», možda ćete se zanjihati u svojoj stolici, kimnuti glavom i reći: «0 da,
sjećam se toga.» Za mlade čitatelje - pa, poslušajte, jer se povijest voli ponavljali na
neobične načine.
Vrijeme: početak 1970-ih. Scena: Vijetnamski rat približava se kraju, Richard Ni­
xon uskoro će postati zauvijek povezan s Watergateom, energetska kriza stvorit ce
redove na benzinskim crpkama, a nitriti postaju riječ s naslovnih stranica.
Natrijev nitrit: Konzervans za meso koji se koristio od 1920-ih. 6 Ubija bakterije i
daje lijepu ružičastu boju i poželjan okus hrenovkama, slanini i mesu u konzervi.
Časopis Nature 1970. izvijestio je da bi nitriti koje konzumiramo mogli reagirati i
stvarati nitrozamine u našim tijelima. 7
Nitrozamini: Zastrašujuća skupina kemikalija. Za ništa manje od sedamnaest nitro-
ZAUSTAVLJANJE RAKA
zamina «razumno je očekivati da kancerogeno djeluju na ljude« prema američkom
Nacionalnom toksikološkom programu.
s
Čekajte malo. Zašto je od tih strašnih nitrozamina «razumno očekivati da kancero­
geno djeluju na ljude«? Kratki odgovor: eksperimenti na životinjama pokazali su da
se s povećanjem izloženosti tim kemikalijama također povećava učestalost raka. Ali
to nije dovoljno. Potreban nam je potpuniji odgovor.
Razmotrimo jedan nitrozamin - NSAR (N-nitrozosarkozin). U jednoj studiji dva­
deset štakora bilo je podijeljeno u dvije skupine koje su bile izložene različitim koli­
činama NSAR-a. Grupa štakora s visokom dozom dobivala je dvaput veću količinu
od grupe s niskom dozom. Od štakora koji su dobivali nižu razinu NSAR-a tek nešto
više od 3 5 % uginulo je od raka grla. Od štakora koji su dobivali višu razinu uginulo
ih je 100% od raka tijekom druge godine eksperimenta.""
Koliko su NSAR-a dobivali štakori? Obje skupine štakora dobivale su nevjerojatne
količine. Dopustite da vam uz pomoć malog scenarija predočim kolika je bila «niska«
doza. Recimo da odlazite kod prijatelja kako biste s njim jeli svaki obrok. Prijatelju ste
dozlogrdili i odlučio vas je izlagati NSAR-u kako biste dobili rak grla. Zato vam daje
količinu ekvivalentnu «niskoj» razini koju su dobivali štakori. Odlazite u njegovu
kuću, a prijatelj vam nudi sendvič s parizerom u kojem ima čitava funta (0,454 kg)
parizera! Vi ga jedete. On vam nudi još jedan, i još jedan, i još jedan... Morat ćete
pojesti 270.000 sendviča s parizerom prije nego što vas prijatelj pusti da odete. 9 - 12
Bolje vam je da volite parizer, jer će vas prijatelj na taj način morati hraniti svakoga
dana, dulje od trideset godina! Postupi li tako, vi ćete biti jednako izloženi NSAR-u
(u odnosu na tjelesnu težinu) kao štakori u grupi s «niskom>> dozom.
Budući da je viša učestalost raka također primijećena kod miševa kao i kod štakora,
kuje rak kod ljudi, lako u donošenju ove procjene nije korištena nijedna studija na
ljudima, vjerojatno je da kemikalija poput te, koja konzistentno izaziva rak i kod
miševa i kod štakora, može pri određenoj razini uzrokovati rak kod ljudi. Međutim,
nemoguće je znati kolika bi ta razina izloženosti mogla biti, posebice zato što su doze
korištene kod životinja tako astronomske. Unatoč svemu, smatra se da su samo ek­
sperimenti na životinjama dovoljni za donošenje zaključka d a j e «razunmo očekiva­
ti« kako NSAR kod ljudi uzrokuje rak. 9
1 tako, kad je 1970. članak u prestižnom časopisu Nature donio zaključak da nitriti
sudjeluju u stvaranju nitrozamina u tijelu, time implicirajući da pomažu u izazivanju
r
aka, ljudi su se uznemirili. Ovakva je bila službena izjava: «Smanjenje izlaganja ljudi
nitratima i određenim sekundarnim aminima, posebno iz hrane, moglo bi dovesti do
smanjenja učestalosti raka kod ljudi.«7 Nitriti su iznenada postali potencijalni ubo­
jice. Budući da smo mi ljudi izloženi nitratima zbog konzumiranja mesnih prera-
 Z A U b l A V L J A N J b KAKA
KINESKA STUDIJA

1
devina kao što su hrenovke i slanina, neki su se proizvodi našli na meti napada. Upravo sam to vidio u indijskom istraživačkom radu " dok sam bio na Filipinima.

Hrenovke su bile laka meta. Osim što sadrže aditive poput nitrita, hrenovke se Taj kemijski spoj bile su bjelančevine, davane štakorima u količinama koje su više

mogu proizvoditi od samljevenih usana, njuški, slezena, jezika, jednjaka i dru­ nego u okviru raspona normalne potrošnje. Bjelančevine! Rezultati su bili više

gih «raznih mesa«.

11
I dok se pitanje nitrita/nitrozamina zahuktavalo, hrenovke nego iznenađujući. U indijskoj studiji, kad su svi štakori imali predispoziciju da

nisu izgledale osobito primamljivo. Ralph Nader nazvao je hrenovke «jednima od dobiju rak jetre nakon što im je dan aflatoksin, samo životinje hranjene s 2 0 %

najopasnijih američkih raketa». 14

Neke od skupina za zaštitu potrošača pozivale bjelančevina dobile su rak, dok ga među onima koje su bile hranjene s 5%) nije

su na zabranu nitritnih aditiva, a vladini službenici počeli su ozbiljno analizirati dobila nijedna.

potencijalne prijetnje nitrita zdravlju. 3 Znanstvenici su, uključujući i mene, skloni skeptičnosti, posebno kad ih suočile

Problem je ponovno iskočio u prvi plan 1978. kada je studija Masačusetskog in­ sa zapanjujućim rezultatima. U stvari, naša je odgovornost kao istraživača da

stituta za tehnologiju ( M I T ) utvrdila da nitriti povećavaju rak limfnog sustava provjeravamo i istražujemo takva provokativna otkrića. Mogli bismo pretposta­

kod štakora. T a j e studija, kao što je 1979. objavljeno u magazinu Science,

15
otkrila viti da su ti rezultati specifični za štakore izložene aflatoksinu i nijednu drugu

da su, u prosjeku, štakori hranjeni nitritima dobivali rak limfnog sustava u 10,2% vrstu, uključujući ljude. Možda su postojale druge nepoznate hranjive tvari koje

slučajeva, dok su životinje koje nisu bile hranjene nitritima obolijevale od raka u su utjecale na podatke. Možda je moj prijatelj, ugledni profesor s MIT-a bio u

samo 5,4% slučajeva. To otkriće bilo je dovoljno da uznemiri javnost. Uslijedile pravu: možda su u indijskoj studiji pomiješali identitete životinja.

su žestoke debate u vladi, industriji i znanstvenoj zajednici. Kad se prašina slegla, Ta su pitanja vapila za odgovorima. Kako bih to dodatno istražio, zatražio sam i

stručni odbori iznijeli su preporuke, industrija je smanjila upotrebu nitrita i pi­ dobio dvije istraživačke potpore od Nacionalnih instituta za zdravlje ( N I I I ) koje

tanje je palo u drugi plan. sam ranije spomenuo. Jedna je bila za istraživanje na ljudima, a druga za studiju
na pokusnim životinjama. Ni u jednoj ni u drugoj molbi nisam «dizao uzbunu»,
Da skratimo priču: marginalni znanstveni rezultati mogu izazvati velike potrese
sugerirajući da bi bjelančevine mogle poticati rak. Postupajući kao heretik, ni­
u javnosti kad se radi o kemikalijama koje uzrokuju rak. Porast učestalosti raka s
sam mogao dobiti ništa, a mogao sam izgubiti sve. Osim toga, nisam bio uvjeren
5% na 10% kod štakora hranjenih velikim količinama nitrita uzrokovao je eksplo­
da bi bjelančevine zaista mogle biti štetne. U studiji na pokusnim životinjama
zivnu kontroverziju. Nakon MIT-ove studije, sigurno su milijuni dolara potroše­
predložio sam istraživanje »utjecaja raznih faktora [moj kurziv] na metabolizam
ni na istraživanja i rasprave o rezultatima. A od NSAR-a, nitrozamina koji možda
ailatoksina». Istraživanje na ljudima, ukratko opisano u prethodnom poglavlju,
nastaje od nitrita, bilo je «razumno očekivati da uzrokuje rak kod ljudi» nakon
bilo je uglavnom usmjereno na utjecaj aflatoksina na rak jetre na Filipinima, a
nekoliko eksperimenata na životinjama u kojima su izvanredno visoke razine te
privedeno je kraju nakon tri godine. Kasnije je obnovljeno u daleko sofisticirani-
kemikalije davane životinjama tijekom gotovo pola njihovog životnog vijeka.
joj studiji u Kini (četvrto poglavlje).

NATRAG N A B J E L A N Č E V I N E Studija tog utjecaja bjelančevina na razvoj tumora morala je biti provedena izu­
zetno dobro. Ništa manje od toga ne bi uvjerilo nikoga, posebno ne moje kolege

Bit nije u tome da su nitriti bezopasni. Sama mogućnost da bi mogli izazivati rak, koji će ocjenjivati moje buduće zahtjeve za nove potpore! Gledajući unatrag, mo­

koliko god malo vjerojatna bila, alarmirala je javnost. Ali što bi bilo kad bi istraži­ rali smo uspjeti. NIH-ovo financiranje ove studije nastavilo se sljedećih devetna­

vači došli do znatno impresivnijih znanstvenih rezultata koji su daleko konkretniji? est godina i omogućilo dodatne potpore od strane drugih istraživačkih agencija

Što ako postoji kemijski spoj koji eksperimentalno pokreće rak kod 100% pokusnih (Američkog društva za rak, Američkog instituta za istraživanje raka i američke

životinja, a njegovo relativno odsustvo limitira rak na 0% životinja? Što ako je taj zaklade za istraživanje raka). Samo na temelju tih rezultata na pokusnim životi­

kemijski spoj, k tomu, sposoban djelovati na taj način kod rutinskih razina unosa, njama ovaj projekt bio je osnova za preko 100 znanstvenih radova objavljenih u

a ne kod izvanrednih razina korištenih u eksperimentima s NSAR-om? Otkriće nekim od najboljih časopisa, brojna javna izlaganja i nekoliko poziva na sudjelo­

takve kemikalije bilo bi sveti gral istraživanja raka. Implikacije po ljudsko zdravlje vanje u stručnim odborima.

bile bi enormne. Za pretpostaviti je da bi taj spoj bio znatno važniji od nitrita i ala-
ra, pa čak i važniji od ailatoksina, visokorangirane kancerogene tvari.

59
 KINESKA STUDIJA Z.HUilHVLJMNJt KAI\H

PRAVA ŽIVOTINJA
Ostatak ovog poglavlja govori o istraživanjima na pokusnim životi­
njama u koja su bili uključeni glodavci (štakori i miševi). Dobro mi
je poznato da se mnogi protive korištenju pokusnih životinja. Poštu­
j e m tu zabrinutost. Ipak, uz dužno poštovanje, predložio bih da ra­
zmislite o sljedećem: vrlo je vjerojatno da ja danas ne bih zagovarao
prehranu temeljenu na biljnim namirnicama da nije bilo tih pokusa
na životinjama. Rezultati i principi izvedeni iz tih istraživanja na ži­
votinjama uvelike su doprinijeli mojim interpretacijama mog kasni­
jeg rada, uključujući Kinesku studiju, kao što ćete kasnije vidjeti.
Očigledno pitanje u vezi s tim problemom je da li je postojao alter­
nativan način da se dobiju iste informacije a da se pritom ne koriste
pokusne životinje. Ja do danas nisam otkrio nijedan, čak ni nakon
što sam zatražio savjet od mojih kolega koji se zalažu za «životinjska
prava». Te studije na pokusnim životinjama pojasnile su neke vrlo
važne principe uzrokovanja raka koji se ne mogu dobiti iz studija
s ljudima. Ti principi danas imaju enorman potencijal da budu od
koristi za sva naša bližnja stvorenja, naš okoliš i nas same.

TRI S T A D I J A R A K A

Rak se razvija kroz tri stadija: inicijaciju, promociju i progresiju. Da upotrije­

bim grubu analogiju, proces raka sličan je sjetvi travnjaka. Inicijacija je kada
posijete sjeme u tlo, promocija je kada trava počne rasti, a progresija je kad se
Cijeli stadij inicijacije (slika 3.1) može se odigrati u vrlo kratkom vremenskom razdoblju,
trava potpuno otme kontroli i počne se širiti po kolnom prilazu, oko grmlja i po
cak u minutama. To je vrijeme koje je potrebno da se kancerogeni spoj konzumira, apsor­
pločniku.
bira u krv, transportira u stanice, izmijeni u svoj aktivni produkt, veže za DNK i prenese
Dakle, što je proces koji uspješno «sije» sjeme trave u tlo, tj. daje poticaj stanica­
na stanice-kćeri. Kad se formiraju nove stanice-kćeri proces je završen. Te stanice-kćeri
ma sklonim raku? Kemikalije koje to čine zovemo kancerogenima. 1
svo njihovo potomstvo zauvijek će biti genetski oštećeni, što stvara potencijal za rak.
Ti kemijski spojevi najčešće su nusprodukti industrijskih procesa, iako manja
Osim u rijetkim slučajevima, smatra se da je faza inicijacije po završetku ireverzibilna.
količina može nastati i u prirodi, kao u slučaju aflatoksina. Takvi kancerogeni
U toj točki u našoj analogiji s travnjakom, sjeme trave uneseno je u tlo i sprema se prokli-
spojevi genetski preobražavaju, ili mutiraju, normalne stanice u stanice sklo­
jati. Inicijacija je završena. Druga faza rasta zove se promocija. Poput sjemenki spremnih
ne raku. Mutacija uključuje trajnu promjenu gena stanice, uz oštećenje njezine
da izbace vlati trave i pretvore se u zeleni travnjak, naše novoformirane stanice sklone
DNK.
raku spremne su rasti i razmnožavati se dok ne postanu vidljivi rak. Taj stadij odvija se
kroz daleko duže vremensko razdoblje od inicijacije, koje kod ljudi često traje i niz godi-

60 61
 KINESKA STUDIJA Z.MU5 I M V L J M N J t Kttl\H

na. To je vrijeme kad se nastala nakupina umnožava i raste u sve veće i veće mase dok
se ne formira klinički vidljiv tumor.
Ali baš poput sjemena u tlu, početne stanice raka neće rasti i umnažati se ako za to
ne postoje pravi uvjeti. Sjeme u tlu, na primjer, treba dovoljnu količinu vode, Sunče­
vog svjetla i drugih hranjivih tvari prije nego što izraste u pravi travnjak. Ako mu se
bilo koji od tih faktora uskrati ili nije prisutan, sjeme neće rasti. Ako bilo koji od tih
čimbenika bude nedostajao nakon što rast započne, proklijalo sjeme će se uspavati u
očekivanju novih količina nedostajućeg faktora. To je jedno od najvažnijih svojstava
promocije. Promocija je reverzibilna, ovisi o tome hoće li rani razvoj raka dobiti prave
uvjete za rast. U toj fazi određeni prehrambeni faktori postaju krajnje važni. Ti pre­
hrambeni faktori, zvani promotori, podržavaju rast raka. Drugi prehrambeni faktori,
zvani antipromotori, usporavaju rast raka. Rak buja kada ima više promotora nego
antipromotora; kad prevladavaju antipromotori, rast raka se usporava ili prestaje. To
je proces poticanja i zaustavljanja. Iznimnu važnost ove reverzibilnosti nije moguće
dovoljno naglasiti.
Treća faza, progresija, počinje kada gomila stanica uznapredovalog raka raste sve dok
ne ostvari svoju konačnu štetu. To je kao kad potpuno razrasli travnjak napadne sve
oko sebe: vrt, kolni prilaz i pločnik. Slično tome, tumor koji se razvija može se proši­
riti iz svog početnog mjesta u tijelu i napasti susjedna ili udaljena tkiva. Kada rak popri­
mi ta smrtonosna svojstva smatra se malignim. U slučaju da se odvoji od svog početnog
doma i odluta kaže se da metastazira. Ovaj posljednji stadij raka rezultira smrću.
Na početku našeg istraživanja stadiji razvoja raka bili su poznati samo u grubim cr­
tama. Znali smo, međutim, dovoljno o tim stadijima raka da možemo inteligentnije
strukturirati naše istraživanje. Nije nam nedostajalo pitanja. Hoćemo li moći potvr­
diti otkriće iz Indije da niskoproteinska prehrana suzbija formiranje tumora? Što je
još važnije, zašto bjelančevine utječu na proces razvoja raka? Koji su mehanizmi,
Kad smo počinjali s našim istraživanjem pretpostavljali smo da bjelančevine koje
odnosno, kako bjelančevine djeluju? Uz obilje pitanja na koja smo htjeli naći odgo­
unosimo hranom djeluju na rast tumora mijenjajući način detoksifikacije aflatoksi­
vor pokrenuli smo temeljito i iscrpno istraživanje kako bismo dobili rezultate koji će
na enzimima prisutnim u jetri.
moći podnijeti i najstrožu provjeru.
Najprije smo utvrdili mogu li količine bjelančevina koje unosimo hranom mijenjati
aktivnost tog enzima. Nakon niza eksperimenata (slika 3.2 1 8 ), odgovor je bio jasan.
BJELANČEVINE I INICIJACIJA j Aktivnost enzima bilo je lako izmijeniti jednostavnom promjenom razine unosa
bjelančevina. 1 * ''
Na koji način unos bjelančevina utječe na inicijaciju raka? Našim prvim testom željeli
Smanjenje unosa bjelančevina poput onog provedenog u izvornom istraživanju iz
smo provjeriti utječe li unos bjelančevina na enzim koji je najodgovorniji za meta­
Indije (s 2 0 % na 5%) ne samo što je uvelike smanjilo aktivnost enzima nego je to
bolizam allatoksina, oksidazu miješanih funkcija ( M F O ) . Taj je enzim vrlo složen jer
Postignuto vrlo brzo. 2 2 Što to znači? Smanjenje aktivnosti enzima putem prehrane
također metabolizira farmaceutske lijekove i druge kemikalije, kako one dobre tako i s
niskom razinom bjelančevina implicira da se manje aflatoksina transformiralo u
štetne za tijelo. Paradoksalno, taj enzim i detoksificira i aktivira aflatoksin. Riječ je 0
opasan metabolit aflatoksina koji je imao potencijal vezanja za DNK i izazivanja
izvanrednoj preobražavajućoj tvari. mutacija.

63
 KINESKA SIUDIJA ZAUSIAVLJANJE RAKA

Odlučili smo testirali tu implikaciju: da li niskoproteinska prehrana doista reducira ve­ Gotovo svaki put kad smo tražili način ili mehanizam kojim bjelančevine izazivaju
zanje produkta aflatoksina za DNK, smanjujući broj adukala? Jedna studentica u mom svoje učinke, pronašli smo ga! Na primjer, došli smo do otkrića da niskoproteinski
laboratoriju, Rachel Preston, izvela je eksperiment (slika 3.3) i dokazala da što je unos načini prehrane, ili njihovi ekvivalenti, smanjuju tumore kroz sljedeće mehanizme:
23
bjelančevina niži, manji je broj adukata aflatoksin-DNK.
24 26
Sada smo imali dojmljive dokaze da nizak unos bjelančevina može znatno smanjiti akti­ . manje aflatoksina ulazilo je u stanicu "
18
vnost enzima i spriječiti opasno vezanje kancerogene tvari za DNK. Nedvojbeno, bila su • stanice su se sporije umnožavale
to vrlo impresivna otkrića. Možda je to čak bilo dovoljno inibrmacija za «objašnjenje» • unutar enzimskog kompleksa dogodile su se višestruke promjene koje su smanjile
kako konzumiranje manje bjelančevina vodi do manje raka. Ali htjeli smo znati više i njegovu aktivnost 27
dvostruko se uvjeriti u ovaj učinak, pa smo nastavili tražiti druga objašnjenja. Poslije ne­ • količina ključnih komponenata relevantnih enzima bila je smanjena 2 8 , 2 9
kog vremena naučili smo nešto zaista izvanredno. • formirano je manje adukata aflatoksin-DNK 23 ' 111

Činjenica da smo pronašli više od jednog načina (mehanizma) na koji niskoprotein­

ska prehrana djeluje otvorila nam je oči. To je dalo mnogo veću težinu rezultatima
indijskih istraživača. Također je ukazivalo na mogućnost da biološki učinci, iako se
često opisuje da djeluju kroz jednu reakciju, vjerojatnije djeluju kroz velik broj razno­
likih istovremenih reakcija, vrlo vjerojatno na izuzetno integriran i usklađen način.
Znači li to da tijelo ima mnogo pričuvnih sustava za slučaj da na neki način dođe do
zaobilaženja jednog od njih? Kako su se istraživanja u narednim godinama razvijala,
istinitost te teze postajala je sve očiglednija.
Iz naših sveobuhvatnih istraživanja jedna stvar činila se jasnom: niži unos bjelančevi­
na drastično je smanjivao inicijaciju tumora. To otkriće, iako je dobro potkrijepljeno,
mnogim bi ljudima bilo izvanredno provokativno.

BJELANČEVINE I PROMOCIJA

Da se vratim na analogiju s travnjakom: sjetva sjemena trave u tlo bila je proces inici­
jacije. Pouzdano smo utvrdili, kroz više eksperimenata, da niskoproteinska prehrana
u vrijeme sjetve može smanjiti broj sjemenki u našem «kanceroznom» travnjaku. Ne­
vjerojatno otkriće, ali trebali smo saznati više. Zapitali smo se: što se događa tijekom
stadija promocije raka, odlučujućeg reverzibilnog stadija? Hoće li se koristi od niskog
unosa Lijelančevina ostvarene prilikom inicijacije nastaviti i kroz promociju?
Praktično govoreći, bilo je teško proučavati taj stadij raka zbog vremena i novca. To
je skupa studija koja štakorima omogućava da žive dok ne dobiju potpuno razvijeni
tumor. Svaki takav eksperiment trajao bi duže od dvije godine (normalan životni
Vl
jek štakora) i koštao bi znatno više od 100.000 dolara (što je danas još više novca).
Kako bismo odgovorili na brojna pitanja koja smo postavili, nismo mogli nastaviti s
proučavanjem potpunog razvoja tumora - naime, još uvijek bih bio u laboratoriju,
trideset i pet godina kasnije!

05
 KINESKA STUDIJA Z A U S I A V L J A N J E KAKA

11
U to smo vrijeme doznali za uzbudljiv rad koji su upravo bili objavili drugi istraživači,
u kojem je objašnjeno kako se mjere sićušne nakupine raku sličnih stanica koje se po­
javljuju odmah po završetku inicijacije. Te mikroskopski male nakupine stanica zovu
se fokusi.
Fokusi su prekursorske nakupine stanica koje narastu u tumor. Iako od većine fokusa ne
nastanu potpuno razvijene stanice tumora, smatraju se predznakom razvoja tumora.
32
Promatrajući razvoj fokusa i mjereći koliko ih ima i koliko veliki postaju, neizravno
smo imali prilike doznati kako se tumori razvijaju i kakav bi utjecaj mogle imati bje­
lančevine. Time što smo proučavali utjecaje bjelančevina na poticanje fokusa umjesto
tumora nismo morali potrošiti čitav ljudski vijek i nekoliko milijuna dolara na rad u
laboratoriju.
Ono što smo otkrili bilo je zaista izvanredno. Razvoj fokusa gotovo je u potpunosti ovisio
o količini konzumiranih bjelančevina, bez obzira na količinu konzumiranog aflatoksina!
To je dokumentirano na mnoge zanimljive načine, što su prvo učinili moji poslijedi­
33
plomski studenti Scott Appleton i George Dunaif" (tipična usporedba prikazana je na
tablici 3.4). Nakon inicijacije aflatoksinom, fokusi su daleko više rasli (bili poticani) uz
prehranu s 20% bjelančevina nego uz prehranu s 5% bjelančevina. 3 ( |
Do tog trenutka sve životinje bile su izložene istoj količini aflatoksina. Međutim, što bi
se dogodilo da je početno izlaganje aflatoksinu bilo raznoliko?

Bi li bjelančevine svejedno imale utjecaja? Istražili smo to pitanje tako što smo
dvjema skupinama štakora dali visoku odnosno nisku dozu aflatoksina, zajedno sa
standardnom polaznom prehranom. Zbog toga su dvije skupine štakora započinja-
le proces raka s različitim količinama iniciranog, kanceroznog «sjemena». Zatim
smo, tijekom faze promocije, grupu s visokom dozom aflatoksina hranili prehra­
nom s malo bjelančevina, a prehranu s mnogo bjelančevina davali smo skupini
s niskom dozom aflatoksina. Pitali smo se jesu li životinje koje počnu s mnogo
kanceroznog sjemena u stanju prevladati svoju nevolju braneći se prehranom siro­
mašnom bjelančevinama.
I ovoga puta rezultati su bili izvanredni (slika 3.5). Životinje koje su počele s naj­
većom inicijacijom raka (visoka doza aflatoksina) razvile su znatno manje fokusa
kad su bile hranjene s 5% bjelančevina. Nasuprot tome, životinje inicirane niskom
dozom aflatoksina zapravo su dobile znatno više fokusa kad su kasnije hranjene s
20% bjelančevina.
Utvrđen je princip. Razvoj fokusa, koji je u početku bio određen količinom izlaga­
nja kancerogenoj tvari, zapravo je daleko više pod kontrolom bjelančevina iz pre­
hrane unesenih za vrijeme promocije. Bjelančevine tijekom promocije nadmoćne
su kancerogenoj tvari, bez obzira na početno izlaganje.

67
 KINESKA STUDIJA ZAUSTAVLJANJE RAKA

Na temelju te informacije osmislili smo puno konkretniji eksperiment. Evo, korak

po korak, iznesenog slijeda eksperimenata koje je provela moja poslijediplomska
35
studentica Linda Yqungman. Sve životinje primile su jednaku dozu kancero­
gene tvari, a zatim su naizmjenično dobivale prehranu s 5% ili 2 0 % bjelančevi­
na tijekom promocijskog stadija od dvanaest tjedana. Taj promocijski stadij od
dvanaest tjedana podijelili smo u četiri razdoblja od po tri tjedna. Prvo razdoblje
obuhvaća od prvog do trećeg tjedna, drugo razdoblje obuhvaća od četvrtog do
šestog tjedna i tako dalje.
Kad su životinje bile hranjene s 2 0 % bjelančevina tijekom prvog i drugog razdo­
blja ( 2 0 - 2 0 ) , fokusi su se nastavili povećavati, u skladu s očekivanjima. Ali kad su
životinje prebačene na prehranu s niskom razinom bjelančevina na početku tre­
ćeg razdoblja ( 2 0 - 2 0 - 5 ) , došlo je do oštrog pada razvoja fokusa. Kad su životinje
nakon toga vraćene na prehranu s 2 0 % bjelančevina tijekom četvrtog razdoblja
(20-20-5-20) razvoj fokusa ponovno se pokrenuo.
U drugom eksperimentu, kod životinja hranjenih s 2 0 % bjelančevina tijekom
prvog razdoblja kojima je prehrana izmijenjena na 5% bjelančevina u drugom
razdoblju (20-5) razvoj fokusa naglo je pao. Ali kad su te životinje vraćene na
prehranu s 2 0 % bjelančevina tijekom trećeg razdoblja ( 2 0 - 5 - 2 0 ) , opet smo vidjeli
dramatičnu snagu prehrambenih bjelančevina u poticanju razvoja fokusa.
Tih nekoliko eksperimenata, promatranih zajedno, bilo je doista dojmljivo. Rast
fokusa mogao se «uključiti» i «isključiti» mijenjanjem količine konzumiranih
bjelančevina, i to u svim stadijima razvoja fokusa.
Ti eksperimenti također su otkrili da tijelo može «pamtiti» ranije napade kance­
5 u
rogenih tvari,-' • ' usprkos tome što oni nakon toga mogu ležati uspavani uz nizak Najznačajnije otkriće ovog eksperimenta bilo je sljedeće: fokusi su se razvijali samo onda
unos bjelančevina. Odnosno, izlaganje aflatoksinu ostavilo je genetski «pečat» kada su životinje dobivale dovoljnu ili veću količinu bjelančevina u prehrani (12%) od
koji je ostao uspavan uz 5% bjelančevina u prehrani do devet tjedana kasnije, kad one koja je potrebna za rast njihovih tijela.19 Drugim riječima, kad su životinje ispunja­
se taj pečat ponovno probudio i stvarao fokuse uz 2 0 % bjelančevina u prehrani. vale ili premašivale svoje potrebe za bjelančevinama dolazilo je do početka bolesti.
Pojednostavljeno rečeno - tijelo je zlopamtilo. To sugerira da ako smo u prošlosti To otkriće moglo bi biti vrlo relevantno za ljude, iako su ove studije provedene na štako­
bili izloženi kancerogenoj tvari koja je inicirala malu količinu raka koji je ostao rima. To kažem zato što su bjelančevine potrebne za rast kod mladih štakora i ljudi, kao

uspavan, taj se rak lošom prehranom ipak može «ponovno probuditi« nakon ne­ i bjelančevine potrebne za održavanje zdravlja kod odraslih štakora i ljudi, nevjerojatno

kog vremena. slične. 1 " 11

Te studije pokazale su da na razvoj raka utječu relativno umjerene promjene uno­ Prema preporučenoj dnevnoj dozi (RDA) za unos bjelančevina, mi ljudi trebali bismo
sa bjelančevina. Ali koliko je bjelančevina previše odnosno premalo? Koristeći dobivati oko 10% naše energije iz bjelančevina. To je osjetno više od količine koja je
štakore, istražili smo raspon od 4% do 2 4 % bjelančevina u prehrani (slika 3.6 37 )- stvarno potrebna. Ali budući da potrebe mogu varirati od pojedinca do pojedinca, 10%
Fokusi se nisu razvijali do 10% bjelančevina u prehrani. Iznad 10% razvoj fokusa jelančevina u prehrani preporučuje se kako bi se osigurao odgovarajući unos kod go­

dramatično je rastao s povećanjem bjelančevina u prehrani. Iste je rezultate ka­ tovo svih ljudi. Koliko većina nas uobičajeno konzumira? Zanimljivo, znatno više od

snije u mom laboratoriju ponovno dobio gostujući profesor iz Japana Fumiyikl Preporučenih 10%. Prosječan Amerikanac konzumira 15-16% bjelančevina. Nalazimo
1
I-Iorio. se zbog toga u opasnosti da obolimo od raka? Studije provedene na životinjama su­
geriraju da je tomu tako.

69
 KINESKA STUDIJA
Deset posto bjelančevina u prehrani ekvivalentno je konzumiranju otprilike 50-60
grama bjelančevina dnevno, ovisno o tjelesnoj težini i cjelokupnom unosu kalori­
ja. Nacionalni prosjek od 15-16% odgovara 70-100 grama bjelančevina dnevno, uz
muškarce u gornjem dijelu tog raspona i žene u donjem. Kad se radi o namirnicama,
100 kalorija špinata sadrži oko dvanaest grama bjelančevina, a 100 kalorija sirovog
slanutka (tek nešto više od dvije žlice za serviranje) sadrži pet grama bjelančevina. U
100 kalorija goveđeg odreska od hrpta ima oko trinaest grama bjelančevina.
Osim spomenutog, još jedno pitanje bilo je može li unos bjelančevina izmijeniti vrlo
važan odnos između doze aflatoksina i stvaranja fokusa. Spoj se obično ne smatra
kancerogenim ako više doze ne izazivaju veću učestalost raka. Na primjer, kako se
povećava doza aflatoksina, trebalo bi dolaziti do odgovarajućeg rasta fokusa i tumora.
Ako se kod kemijskog spoja za koji se smatra da bi mogao biti kancerogen ne primi­
jeti rastuća reakcija, javlja se ozbiljna sumnja je li uopće kancerogen.
Kako bismo istražili to pitanje doze i reakcije deset skupina štakora primilo je rastuće
doze aflatoksina, a zatim je dobivalo ili uobičajenu razinu (20%) ili nisku razinu (5-
10%) bjelančevina za vrijeme razdoblja promocije (slika 3.7 3 4 ).
Kod životinja hranjenih s 2 0 % bjelančevina fokusi su rasli brojem i veličinom s pove­
ćanjem doze aflatoksina, u skladu s očekivanjima.
Odnos doze i reakcije bio je snažan i jasan. Međutim, kod životinja hranjenih s 5%
bjelančevina krivulja doza-reakcija potpuno je nestala. Nije bilo reakcije fokusa, čak
ni kad je životinjama davana najveća tolerirana doza aflatoksina. Bio je to još jedan
rezultat koji je demonstrirao da prehrana s niskom količinom bjelančevina može pre­
mostiti učinak izazivanja raka vrlo jake kancerogene tvari - aflatoksina.
ZAUSTAVLJANJE RAKA
Je li moguće da kancerogeni spojevi općenito ne izazivaju rak ako prehrambeni uvjeti
nisu «pravi»? Je li moguće da smo velik dio života izloženi malim količinama kan­
cerogenih tvari, ali se rak ne javlja ako ne konzumiramo hranu koja potiče razvoj
tumora i hrani ga? Možemo li rak kontrolirati prehranom?
NISU SVE BJELANČEVINE JEDNAKE
Ako ste dosad pratili priču uočili ste koliko su provokativna ova otkriča. Nadzor raka
pomoću prehrane bilo je, i još je uvijek, radikalna ideja. Ali kao da to nije dovoljno,
još je jedno pitanje dovelo do eksplozivne informacije: ima li ikakvog utjecaja tip
bjelančevina korišten u ovim eksperimentima? U svim tim eksperimentima koristili
smo kazein koji čini 8 7 % bjelančevina u kravljem mlijeku. Zato je sljedeće logično
pitanje bilo imaju li biljne bjelančevine, testirane na isti način, jednak učinak u po­
ticanju raka kao kazein. Odgovor je zapanjujuć: «NE». U tim eksperimentima biljne
bjelančevine nisu poticale rast raka, čak ni kod viših razina unosa. Studiju je proveo
jedan student medicine, David Schulsinger, koji je kod mene studirao na honor pro­
gramu (slika 3.8' 2 ). Gluten, bjelančevina pšenice, nije izazivao jednake rezultate kao
kazein, čak ni kad je davan u istoj količini od 20%.
Proučili smo također imaju li sojine bjelančevine jednak učinak kao kazein na
razvoj fokusa. Štakori hranjeni s 20% sojinih bjelančevina nisu dobili rane fokuse,
baš kao kod prehrane s 20% pšeničnih bjelančevina. Odjednom bjelančevine, u
ovom slučaju mliječne bjelančevine, nisu više izgledale tako dobro. Otkrili smo
da nizak unos bjelančevina smanjuje inicijaciju raka i djeluje na više sinkronih
načina. I kao da to nije dovoljno, otkrili smo da visok unos bjelančevina, u količi-
 KINESKA STUDIJA ZAUb I A V L J A N J b KAKA

nama većim od one potrebne za rast, potiče rak nakon inicijacije. Poput paljenja i
gašenja svjetla prekidačem, mogli smo kontrolirati promociju raka jednostavnim
mijenjanjem količine bjelančevina, bez obzira na početno izlaganje kancerogenoj
tvari. Ali faktor koji potiče rak u ovom su slučaju bile bjelančevine kravljeg mli­
jeka. Mojim je kolegama bilo dovoljno teško prihvatiti ideju da bi bjelančevine
mogle poticati rast raka, ali - bjelančevine kravljeg mlijeka? Jesam li ja lud?

DODATNA PITANJA
Za one čitatelje koji žele saznati nešto više, uključio sam par pitanja u
Dodatak A.

VELIKO FINALE

Dosad smo se oslanjali na eksperimente u kojima smo mjerili samo rane indika­
tore razvoja tumora, rane fokuse slične raku. Sad je bilo vrijeme da provedemo
veliku studiju, onu u kojoj ćemo mjeriti potpuno formiranje tumora. Organizirali
smo vrlo veliku studiju od nekoliko stotina štakora i proučili formiranje tumora
tijekom njihovih života, koristeći nekoliko različitih pristupa. 3 6 , 4 3
Učinci hranjenja bjelančevinama na razvoj tumora bili su upravo spektakularni.
Štakori u prosjeku žive oko dvije godine, zbog čega je studija trajala 100 tjedana.
Sve životinje kojima je dan aflatoksin i koje su bile hranjene uobičajenom razi­ Postotak kazeina u prehrani

nom od 2 0 % kazeina poslije 100 tjedana bile su ili mrtve ili na umoru od tumora
j e t r e . 3 6 4 3 Sve životinje kojima je dana ista razina aflatoksina, a bile su hranjene
niskom razinom od 5% bjelančevina, poslije 100 tjedana bile su žive, aktivne i
vitalne, s glatkim krznom. To je doslovno bio rezultat 100 prema 0, nešto što se
gotovo nikad ne vida u istraživanjima i gotovo identično izvornom istraživanju
1
iz Indije. "
U tom istom eksperimentu 3 6 promijenili smo prehranu nekih štakora poslije četr­
deset ili šezdeset tjedana, opet kako bismo istražili reverzibilnost promocije raka.
Životinje kojima je prehrana promijenjena iz visokoproteinske u niskoproteinsku
imale su značajno manji rast tumora ( 3 5 % do 4 0 % manji!) od životinja koje su
dobivale visokoproteinsku prehranu.
Životinje kojima je prehrana promijenjena iz niskoproteinske u visokoproteinsku na
pola njihovog životnog vijeka ponovno su počele dobivati tumore. Ti rezultati u vezi
s potpuno razvijenim tumorima potvrdili su naše ranije rezultate kod korištenja fo­
kusa. Preciznije rečeno, manipuliranje prehranom može «uključiti» i «isključiti» rak.
Osim toga, mjerili smo rane fokuse u tim studijama «životnog vijeka« kako bismo vidjeli
hoće li njihova reakcija na bjelančevine iz prehrane biti slična reakciji tumora. Poklapanje
između rasta fokusa i rasta tumora nije moglo biti veće (slika 3.9a). 3 6 , 4 3
Što smo još nakon ovoga mogli otkriti? Nisam mogao ni sanjati da će naši rezultati do ove
točke istraživanja biti tako nevjerojatno konzistentni, biološki prihvatljivi i statistički zna­
čajni. U potpunosti smo potvrdili izvorni rad iz Indije, učinivši to izvanredno iscrpno.
Jedna stvar treba bili jasna: bjelančevine kravljeg mlijeka izvanredno su jak promotor
raka kod štakora kojima je dana doza aflatoksina. Činjenica da se taj učinak promocije
javlja kod količina bjelančevina (10-20%) koje su uobičajene u prehrani i glodavaca i ljudi
crni to otkriće posebno neugodnim - i provokativnim.
D R U G E V R S T E R A K A , D R U G E K A N C E R O G E N E TVARI
Dakle, evo središnjeg pitanja: koja je važnost tog otkrića po ljudsko zdravlje, a po­
sebno za rak ljudske jetre? Jedan od načina da istražimo to pitanje je da provedemo

73
 KINESKA STUDIJA ZAUSTAVLJANJE RAKA

istraživanja na drugim vrstama, s drugim kancerogenim tvarima i drugim organima. Tamno obojen materijal pokazatelj je razvoja raka (zanemarite «rupu»; to je samo
Ako je učinak kazeina na rak konzistentan širom tih kategorija, bit će vjerojatnije da presjek vene). Kod životinja koje su dobivale 2 2 % kazeina (D) došlo je do intenzivnog
bi ljudi na to trebali obratiti pažnju. Zato smo proširili opseg naših istraživanja kako ranog formiranja raka, mnogo manje kod životinja koje su dobivale 14% kazeina (C),
bismo vidjeli hoće li naša otkrića vrijediti i u tim slučajevima. a nimalo kod životinja koje su dobivale 6% kazeina (B); preostala slika (A) prikazuje
Dok su naša istraživanja na štakorima bila u tijeku objavljene su studije 4 4 ' 4 5 koje su jetru bez virusnog gena (kontrolna skupina).
tvrdile da je kronična infekcija virusom hepatitisa B (HBV) važan čimbenik rizika Susjedni dijagram (slika U 4 7 ) prikazuje ekspresiju (aktivnost) dvaju HBV gena koji
za rak jetre kod ljudi. Smatralo se da ljudi koji su ostali kronično zaraženi HBV-om uzrokuju rak ubačenih u jetru miševa. I slika i dijagram prikazuju istu stvar: prehrana
imaju dvadeset do četrdeset puta veći rizik da će oboljeti od raka jetre. s 22% kazeina uključila je ekspresiju virusnog gena koji je izazvao rak, dok prehrana
Tijekom godina provedena su mnoga istraživanja 0 načinu na koji ovaj virus uzro­ sa 6% kazeina gotovo uopće nije pokazala takvu aktivnost.
kuje rak jetre. 4 6 Ukratko, djelić gena virusa ubacuje se u genetski materijal jetre miša Sad smo već imali više nego dovoljno podataka da zaključimo da kazein, ta sveta
gdje inicira rak jetre. Kad se to postigne u sklopu eksperimenta životinje se smatraju bjelančevina kravljeg mlijeka, dramatično potiče rak jetre kod:
transgeničnima.
Doslovno sva istraživanja provedena u drugim laboratorijima na HBV transgeničnim • štakora kojima je dana doza aflatoksina
miševima - a bilo ih je mnogo - napravljena su u prvom redu kako bi se shvatio mo­ • miševa zaraženih HBV-om
lekularni mehanizam kojim HBV djeluje. Nikakva pažnja nije se poklanjala prehrani
i njenom utjecaju na razvoj tumora. Nekoliko sam godina, pomalo se zabavljajući,
pratio kako jedna zajednica istraživača tvrdi da je aflatoksin ključni uzrok raka jetre,
dok je druga zajednica tvrdila da je to HBV. Ni u jednoj ni u drugoj zajednici nitko se
nije usuđivao predložiti da bi prehrana mogla imati bilo kakve veze s tom bolesti.
Mi smo htjeli proučiti utjecaj kazeina na HBV-om induciran rak jetre kod miševa.
Bio je to velik korak. Išao je dalje od aflatoksina kao kancerogene tvari i štakora kao
vrste. Briljantan mladi student iz Kine koji je bio u mojoj grupi, Jifan Hu, pokrenuo
je istraživanja kako bi dobio odgovore na ova pitanja, a kasnije mu se pridružio dr.
Zhiqiang Cheng. Trebala nam je kolonija tih transgeničnih miševa. Postojala su dva
takva «soja» miševa, od kojih je jedan živio u La jolli u Kaliforniji, a drugi u Roc-
kvilleu u Marylandu. Svaki soj imao je drugačiji dio HBV gena ugrađen u gene svoje
jetre, i oba su soja zbog toga bila vrlo sklona raku jetre. Kontaktirao sam odgovorne
istraživače i raspitao se hoće li nam pomoći da osnujemo vlastitu koloniju miševa.
Obje istraživačke grupe pitale su što želimo raditi, i obje su bile sklonjene mišljenju
da je proučavanje utjecaja bjelančevina obična glupost. K tomu, zatražio sam istra­
živačku potporu za proučavanje ovog pitanja, no bio sam odbijen. Ocjenjivači nisu
bili blagonakloni prema ideji o utjecaju prehrane na rak izazvan virusom, posebno
utjecaju bjelančevina iz hrane. Počeo sam se pitati: jesam li bio previše eksplicitan u
preispitivanju mitske zdravstvene vrijednosti bjelančevina? Ocjene moje molbe za
potporu nedvojbeno su ukazivale na tu mogućnost.
Na kraju smo dobili sredstva, proveli istraživanje na oba soja miševa, / dobili u osnovi
iste rezultate koje smo dobili sa štakorima."-48 Rezultate možete vidjeti i sami. Sljede­
ća slika (slika 3.IO 47 ) prikazuje kako pod mikroskopom izgleda presjek mišje jetre.
 KINESKA STUDIJA
Ne samo što su ti učinci snažni, nego smo također otkrili mrežu komplementarnih
načina na koji djeluju.
Sljedeće pitanje koje se nameće glasi: možemo li generalizirati ta otkrića na druge
vrste raka i druge kancerogene tvari? Na Čikaškom medicinskom centru Sveučilišta
Illinois druga je skupina istraživača radila s rakom sisa (dojki) kod štakora. 1 9 5 1 To
istraživanje pokazalo je da povećan unos kazeina potiče razvoj raka sisa. Oni su utvr­
dili da viši unos kazeina:
• Potiče rak sisa kod štakora doziranih s dvije pokusne kancerogene tvari (7,12-dime-
tibenz(a)antracen (DBMA) i N-nitrozometilurea (NMU))
• Djeluje kroz mrežu reakcija koje kombinirane pojačavaju rak
• Djeluje kroz isti sustav ženskih hormona koji postoji kod ljudi
ŠIRE IMPLIKACIJE
Počeo se pojavljivati dojmljivo konzistentan uzorak. Kod dva različita organa, četin
različite kancerogene tvari i dvije različite vrste, kazein potiče rast raka kroz visoko
integriran sustav mehanizama. To je snažan, uvjerljiv i konzistentan učinak. Na pri­
mjer, kazein utječe na interakciju stanica s kancerogenim tvarima, način na koji DNK
reagira s kancerogenim tvarima i način rasta kanceroznih stanica. Dubina i konzi-
stentnost ovih otkrića snažno sugeriraju da su ona relevantna za ljude, i to iz četiri
razloga. Kao prvo, štakori i ljudi imaju gotovo identične potrebe za bjelančevinama.
76
Z A U S T A V L J A N J E RAKA
Kao drugo, bjelančevine kod ljudi djeluju doslovno na isti način kao kod štakora. Tre­
će, razina unosa bjelančevina koja uzrokuje rast tumora ista je ona koju konzumiraju
ljudi. I četvrto, i kod glodavaca i kod ljudi stadij inicijacije daleko je manje važan od
stadija promocije raka. Razlog je taj što smo vrlo vjerojatno primili određenu «dozu»
kancerogenih tvari u našem životu, ali hoće li one dovesti do punog razvoja tumora
ovisi o postojanju ili nepostojanju njegove promocije.
Premda sada već uvjeren da povećanje unosa kazeina potiče rak, još uvijek sam se
trebao čuvati prevelike generalizacije. To je bilo izuzetno provokativno otkriće koje je
izazivalo žestok skepticizam. Ali ta su otkrića ipak bila nagovještaj onoga što slijedi.
Želio sam još više proširiti svoje dokaze. Kakav su utjecaj na rak imale druge hranji­
ve tvari i u kakvoj su interakciji bile s različitim kancerogenim tvarima i različitim
organima? Postoji li mogućnost da se učinci drugih hranjivih tvari, kancerogenih
spojeva ili organa međusobno poništavaju, ili postoji li možda konzistentnost učina­
ka hranjivih tvari unutar određenih tipova hrane? Hoće li promocija nastaviti biti re­
verzibilna? Ako je tako, bilo bi moguće lako kontrolirati, pa čak i obrnuti razvoj raka
jednostavnim smanjenjem unosa hranjivih tvari koje ga promiču i/ili povećanjem
unosa hranjivih tvari sa suprotnim učinkom.
Pokrenuli smo nova istraživanja koristeći nekoliko različitih hranjivih tvari, uključu­
jući riblje bjelančevine, prehrambene masti i antioksidante poznate kao karotenoidi.
Dva moja izvrsna studenta, Tom O'Connor i Youping He, mjerili su sposobnost tih
hranjivih tvari da utječu na rak jetre i gušterače. Rezultati tih, i mnogih drugih istra­
živanja, pokazali su da je prehrana daleko važnija u kontroliranju promocije raka od
doze kancerogene tvari koja izaziva inicijaciju. Stjecao se dojam da je predodžba da
hranjive tvari prvenstveno utječu na razvoj tumora tijekom promocije opće svojstvo
odnosa prehrane i raka. Journal of the National Cancer Institute, službena publikacija
američkog Nacionalnog instituta za rak, osvrnuo se na ove studije i objavio neka od
naših otkrića na svojoj naslovnoj stranici. 52
K tomu, počeo se pojavljivati uzorak: hranjive tvari iz namirnica životinjskog podri­
jetla pojačavale su razvoj tumora, dok su hranjive tvari iz namirnica biljnog podrijetla
smanjivale razvoj tumora. U našoj velikoj studiji životnog vijeka štakora s allatoksi-
nom induciranim tumorima uzorak je bio konzistentan. Kod miševa s genima izmi­
jenjenim virusom hepatitisa B uzorak je bio konzistentan. U studijama koje je provela
druga skupina istraživača, s rakom sisa i drugim kancerogenim spojevima, uzorak je
bio konzistentan. U studijama raka gušterače i drugih hranjivih tvari uzorak je bio
konzistentan. 5 -' 53 U studijama karotenoidnih antioksidanata i inicijacije raka uzorak
je bio konzistentan. 5 1 , 5 5 Od prvog stadija inicijacije raka do drugog stadija promocije
- uzorak je bio konzistentan. Od jednog mehanizma do drugog uzorak je bio konzi­
stentan.
 KINESKA STUDIJA

Tolika konzistentnosl bila je zapanjujuće dojmljiva, ali jedan aspekt ovih istraživanja
zahtijevao je da ostanemo oprezni: svi ti dokazi bili su prikupljeni iz studija na po­
kusnim životinjama, lako ima jakih argumenata da su ta provokativna otkrića kvali­
tativno relevantna za ljudsko zdravlje, ne možemo znati kvantitativnu relevantnost.
Drugim riječima, jesu li ti principi u vezi sa životinjskim bjelančevinama i rakom od
kritične važnosti za sve ljude u svim situacijama, ili su tek marginalno važni za manji

4
broj ljudi u prilično jedinstvenim situacijama? Jesu li ti principi uključeni u tisuću
slučajeva raka kod ljudi svake godine, milijun slučajeva raka kod ljudi svake godine,
ili više? Trebali su nam izravni dokazi iz istraživanja na ljudima. U idealnim okolno­
stima te bismo dokaze dobili uz strogu metodologiju i sveobuhvatno bismo istražili

Lekcije iz Kine
obrasce prehrane, koristeći velik broj ljudi koji imaju sličan način života, slično ge­
netsko naslijeđe, ali ipak imaju širok raspon učestalosti raka.
Prilike za provedbu takvog istraživanja u najmanju su ruku rijetke, ali zahvaljujući
nevjerojatnoj sreći dobili smo upravo takvu priliku koja nam je bila potrebna. Godine
1980. imao sam sreću u svom laboratoriju ugostiti izuzetno ugodnog i profesional­
nog znanstvenika iz Kine, dr. Junshija Chena. Uz log izvanrednog čovjeka ukazale se
mogućnost da potražimo neke proširene istine. Pružila nam se mogućnost da pro­
vedemo studiju na ljudima koja će sve te principe koje smo počeli otkrivati u labo­ SLIKE VREMENA
ratoriju dići na višu razinu. Došlo je vrijeme da proučimo ulogu prehrane, načina
života i bolesti na najopsežniji način ikad poduzet u povijesti medicine. Pokrenuli Jeste li ikada imali osjećaj da želite trajno sačuvati neki trenutak? Takvi trenuci mogu

smo Kinesku studiju. vas zaokupiti na način koji nikada nećete zaboraviti. Za neke ljude ti su trenuci po­
vezani s obitelji, bliskim prijateljima ili uz njih vezanim aktivnostima; za druge, u
središtu tih trenutaka mogu biti priroda, duhovnost ili religija. Za većinu nas, pretpo­
stavljam, to može biti od svega toga po malo. To postaju intimni trenuci, sretni ili tu­
žni, koji definiraju naše uspomene. Trenuci u kojima se jednostavno «sve poklopilo«.
Slike vremena koje definiraju velik dio našeg životnog iskustva.
Istraživači također cijene vrijednost takvih slika vremena. Mi gradimo eksperimente,
nadajući se da ćemo sačuvati i analizirati specifične pojedinosti određenih trenutaka
za budućnost. Imao sam sreće sudjelovati u jednoj takvoj prilici početkom 1980-ih,
nakon što je ugledni stariji znanstvenik iz Kine, dr. Junshi Chen, došao na Cornell
kako bi radio u mom laboratoriju. Bio je zamjenik direktora najvećeg kineskog labo­
ratorija za zdravstvena istraživanja i jedan od prvih malobrojnih kineskih znanstve­
nika koji su posjetili SAD nakon uspostavljanja odnosa između naših zemalja.

ATLAS RAKA

Početkom 1970-ih kineski premijer Chou EnLai umirao je od raka. U kandžama te

smrtonosne bolesti premijer Chou pokrenuo je nacionalno istraživanje radi priku­
pljanja spoznaja o toj, nedovoljno poznatoj bolesti. Iz toga je nastao monumentalni
 KINESKA STUDIJA LEKCIJE IZ KINE

pregled smrtnosti od dvanaest različitih vrsta raka u preko 2.400 kineskih okruga,
medu 880 milijuna (96%) njihovih građana. Istraživanje je bilo izvanredno po mnogo
čemu. Uključivalo je 650.000 radnika i bilo je najambiciozniji biomedicinski istraži­
vački projekt ikad poduzet. Konačan rezultat istraživanja bio je pred i van atlas koji je
različitim bojama prikazivao gdje su određeni tipovi raka česti, a gdje gotovo da ih
1
nema.

SLIKA 4 . 1 : P R I M J E R ATLASA R A K A U KINI

Zašto je postojala tako ogromna varijacija u učestalosti raka između različitih okru­
ga kad je genetsko naslijede na različitim mjestima bilo slično? je li moguće da je rak
uglavnom posljedica faktora načina života i okoline, a ne genetike? Nekoliko uglednih
znanstvenika već je došlo do tog zaključka. Autori velike analize prehrane i raka, pri­
premljene za američki Kongres 1981., procijenili su da genetika određuje svega oko
2-3% ukupnog rizika obolijevanja od raka.4
Podaci koji stoje iza kineskog atlasa raka poticali su na razmišljanje. Okruži s najvišim
stopama nekih vrsta raka imali su preko 100 puta veću učestalost od okruga s najnižim
stopama tih vrsta raka. Doista izuzetne brojke. Za usporedbu, kod nas u SAD-u razlika
u učestalosti raka između jednog dijela zemlje i nekog drugog iznosi najviše dva do tri
puta.
U stvari, vrlo male i relativno nevažne razlike u stopama obolijevanja od raka stvaraju
velike vijesti, velik novac i velike politike. U mojoj državi New York već se dugo govori
o višoj stopi raka dojke na Long Islandu. Velike količine novca (oko 30 milijuna dolara 3 )
te godine i godine rada potrošeni su na analizu tog pitanja. Kolike su to stope izazvale
takvu strku? Dva okruga na Long Islandu imala su stope raka dojke samo 10-20% više
od državnog prosjeka. Ta razlika bila je dovoljna da se to nade na naslovnim stranica­
ma, zaplaši ljude i potakne političare na akciju. Usporedite to s rezultatima iz Kine gdje
su neki dijelovi zemlje imah stope raka 100 puta (10.000%) više od drugih.
Iz tog je atlasa bilo jasno vidljivo da je rak u Kini geografski lokaliziran. Neke vrste
Budući da je Kina relativno genetski homogena bilo je jasno da te razlike moraju imati
raka bile su daleko češće u nekim mjestima nego u drugima. Ranija istraživanja pri­
objašnjenje u uzrocima iz okoline. To je otvorilo mnoga kritična pitanja:
premila su teren za ovu ideju, pokazavši da učestalost raka također snažno varira
između različitih okruga. 2
1
Ti su kineski podaci, međutim, bili izvanredni zato što
• Zašto je u nekim ruralnim kineskim okruzima rak tako čest, a u drugima nije?
su geografske varijacije u učestalosti raka bile daleko veće (slika 4.2). One su se, osim
• Zašto su te razlike bile tako nevjerojatno velike?
toga, javljale u zemlji u kojoj je 8 7 % stanovnika iz iste etničke grupe, naroda Han.
• Zašto je ukupno, kad se zbroje sve stope, rak u Kini rjeđi nego u SAD-u?

m
 KINESKA STUDIJA
LEKCIJE IZ KINE

Što smo dr. Chen i ja duže razgovarali, sve smo više žalili što nemamo predodžbu sta­
«Grand Prixom epidemiologije». Ukratko, stvorili smo onu razotkrivajući! sliku
nja prehrambenih i okolinskih uvjeta u ruralnoj Kini. Kad bismo ikako mogli zaviriti koju smo izvorno bili zamislili.
u živote tih ljudi, promatrati što jedu, kako žive, što je u njihovoj krvi i urinu, i kako
Bila je to savršena prilika da testiramo principe koje smo otkrili u eksperimentima
umiru. Kad bismo ikako mogli izraditi presjek njihovog iskustva s neviđenom jasno­
na životinjama. Hoće li laboratorijski rezultati biti konzistentni s iskustvima ljudi u
ćom i preciznošću kako bismo ga mogli godinama proučavati. Kad bismo to uspjeli
stvarnom životu? Hoće li naša otkrića o aflatoksinom induciranom raku jetre kod
učiniti mogli bismo biti u mogućnosti ponuditi neke odgovore na naša pitanja.
štakora vrijediti za druge tipove raka i druge tipove bolesti kod ljudi?
S vremena na vrijeme znanost, politika i financiranje sastanu se na način koji omogu­
ćava da se dogodi neka uistinu izvanredna studija. U našem slučaju upravo se to do­
godilo: dobili smo priliku raditi sve što smo htjeli, pa i više. Bili smo u stanju stvoriti
najsveobuhvatniju sliku prehrane, načina života i bolesti ikad snimljenu.
ZA VIŠE INFORMACIJA
Iznimno smo ponosni na opsežnost i kvalitetu Kineske studije. Da biste
vidjeh zašto, pročitajte Dodatak B. Pronaći ćete potpuniju raspravu o
UDRUŽIVANJE SNAGA
osnovnoj strukturi i značajkama studije.

Okupili smo znanstveni tim svjetske klase. U njemu je bio dr. Chen, zamjenik dire­
ktora najvažnijeg kineskog vladinog laboratorija za istraživanje prehrane i zdravlja.
Uključili smo dr. Junyao Lija, jednog od autora Pregleda Atlasa raka i ključnog znan­
KINESKO PREHRAMBENO ISKUSTVO
stvenika Kineske akademije medicinskih znanosti u Ministarstvu zdravlja. Treći član
bio je Richard Peto sa Sveučilišta Oxford. Peto, kojeg smatraju jednim od vodećih
Za važnost Kineske studije presudna je bila priroda prehrane koja se konzumirala u
epidemiologa u svijetu, u međuvremenu je proglašen vitezom i dobio je nekoliko
ruralnoj Kini. Bila je to rijetka prilika da proučimo kako na zdravlje utječe prehrana
nagrada za istraživanje raka. Ja sam zaokruživao tim kao voditelj projekta. koja se uglavnom temelji na biljnim namirnicama.
Sve se poklapalo. To je trebao biti prvi veći istraživački projekt između Kine i Sjedi­
U Americi 15-16% naših ukupnih kalorija potječe od bjelančevina, a od toga 8 0 % ili
njenih Država. Riješili smo nužne prepreke u vezi s financiranjem, prebrodivši kako
više potječe od hrane životinjskog podrijetla. U ruralnoj Kini, međutim, samo 9-10%
CIA-inu nametljivost tako i suzdržanost kineske vlade. Krenuli smo s poslom.
ukupnih kalorija potječe od bjelančevina, od čega svega 10% bjelančevina dolazi iz
Odlučili smo učiniti studiju što je moguće sveobuhvatnijom. Zahvaljujući Atlasu
hrane životinjskog podrijetla. To znači da između kineske i američke prehrane posto­
raka imali smo pristup stopama smrtnosti za pedesetak različitih bolesti, uključujući je velike razlike, kao što pokazuje slika 4.3.
pojedine vrste raka, srčane i infektivne bolesti. 6 Prikupili smo podatke o 367 varijabli
i zatim smo svaku varijablu usporedili sa svakom drugom varijablom. Otišli smo u
šezdeset i pet okruga širom Kine i podijelili anketne listiće te napravili krvne testove
6.500 odraslih ljudi. Uzeli smo uzorke urina, izravno mjerili sve što su obitelji jele
tijekom trodnevnog razdoblja i analizirali uzorke hrane s tržnica širom zemlje.
Šezdeset i pet okruga izabranih za studiju bilo je smješteno u ruralnim do poluru-
ralnim dijelovima Kine. To je učinjeno namjerno zato što smo htjeli proučiti ljude
koji su uglavnom živjeli i jeli hranu na istom području veći dio svog života. Bila je to
uspješna strategija jer smo doznali da je u prosjeku 90 do 9 4 % odraslih subjekata u
svakom od okruga još uvijek živjelo u istom okrugu u kojem su i rođeni.
Kad smo završili imali smo preko 8.000 statistički značajnih veza između načina
života, prehrane i varijabli bolesti. Imali smo studiju kojoj nije bilo ravne u pogledu
opsežnosti, kvalitete i jedinstvenosti. Imali smo ono što je New York Times nazvao
 KINESKA STUDIJA
Rezultati prikazani u tablici 4.3 standardizirani su po tjelesnoj težini od šezdeset i
pet kilograma. To je standardni način na koji kineske vlasti bilježe takve informacije
i omogućuje nam da s lakoćom uspoređujemo različite populacije. (Za američkog
odraslog muškarca od sedamdeset i sedam kilograma kalorijski unos bit će oko 2.400
kalorija dnevno. Za prosječnog ruralnog kineskog odraslog muškarca od sedamdeset
i sedam kilograma kalorijski unos bit će oko 3.000 kalorija dnevno.)
U svim gore prikazanim kategorijama postoje goleme prehrambene razlike između
kineskih i američkih iskustava: u Kini se konzumira znatno više ukupnih kalorija,
manje masti, manje bjelančevina, daleko manje hrane životinjskog podrijetla, više
vlakana i daleko više željeza. Te razlike u prehrani od najveće su važnosti.
Dok je obrazac prehrane u Kini bitno drukčiji od onog u Sjedinjenim Državama,
unutar Kine još uvijek postoji mnogo varijacija. Eksperimentalna varijacija (tj. ra­
spon vrijednosti) od temeljne je važnosti kada istražujemo veze između prehrane i
zdravlja. Na sreću, u Kineskoj studiji postojala je znatna varijacija kod većine mjere­
nih faktora. Postojala je izuzetna varijacija u stopama bolesti (slika 4.2) i više nego
odgovarajuća varijacija kliničkih rezultata i unosa hrane. Na primjer, raspon koleste­
rola u krvi - kao prosjeka po okruzima - od najvišeg od najnižeg bio je gotovo dva
puta, raspon beta karotena u krvi bio je oko devet puta, lipida u krvi oko tri puta,
unos masti oko šest puta, a unos vlakana oko pet puta. To je bilo presudno, jer smo se
prvenstveno bavili usporedbom svakog okruga u Kini sa svim drugim okruzima.
Naša studija bila je prva velika studija koja je istražila taj konkretan raspon prehram­
benih iskustava i njihovih posljedica po zdravlje. U stvari, mi smo, unutar kineskog
raspona, usporedili prehrane bogate biljnim namirnicama s prehranama vrlo boga­
tim biljnim namirnicama. U gotovo svim drugim studijama, koje su sve sa Zapada,
znanstvenici uspoređuju prehrane bogate životinjskim namirnicama s prehranama
vrlo bogatim životinjskim namirnicama. Razlika između ruralnih kineskih načina
prehrane i zapadnih načina prehrane, te posljedično uzoraka bolesti, ogromna je.
Upravo je ta razlika, uz sve druge, činila ovu studiju tako važnom.
Mediji su Kinesku studiju nazvali «prekretničkom studijom». U jednom članku iz
Saturday Evening Posta rečeno je da bi projekt «trebao uzdrmati medicinska i nutrici-
onistička istraživanja u cijelom svijetu.«8 Neki pripadnici medicinskog establišmenta
izjavili su da još jednu studiju poput ove nikad neće biti moguće napraviti. Ono što
sam ja znao je da je naša studija ponudila mogućnost da se istraže mnoge od najspor­
nijih predodžbi o hrani i zdravlju koje su se u meni rađale.
Sada vam želim pokazati što smo naučili iz te studije i kako je daljnjih dvadeset godina
istraživanja, razmišljanja i iskustava izmijenilo ne samo ono što mislim o vezi između
prehrane i zdravlja, nego također i način na koji seja i moja obitelj hranimo.
84
LEKCIJE IZ KINE
BOLESTI SIROMAŠTVA I OBILJA
Nije potrebno biti znanstvenik da bi se shvatilo da se vjerojatnost da ćemo umrijeti
već dosta dugo drži na 100%.
Samo je jedna stvar koju moramo u životu - umrijeti. Često sam susretao ljude koji
tu činjenicu koriste kako bi opravdali svoj podvojeni stav prema informacijama o
zdravlju. Ali ja imam drukčije gledište. Nikada nisam težio k zdravlju nadajući se be­
smrtnosti. Bit dobrog zdravlja je da možemo u potpunosti uživati u onom vremenu
koje imamo. Radi se o tome da budemo što je moguće funkcionalniji kroz čitav naš
život i izbjegnemo bolne i duge bitke s bolestima koje nas onesposobljavaju. Postoji
mnogo boljih načina da se umre i živi.
Budući da je kineski Atlas raka sadržavao stope smrtnosti za pedesetak različitih vr­
sta bolesti, imali smo rijetku priliku proučiti brojne načine na koji ljudi umiru. Pitali
smo se: pokazuju li određene bolesti sklonost grupiranju u određenim dijelovima
zemlje? Na primjer, javlja li se rak debelog crijeva u istim regijama kao dijabetes?
Pokaže li se da je tako, mogli bismo pretpostaviti da dijabetes i rak debelog crijeva
(ili druge bolesti koje su zajedno grupirane) imaju zajedničke uzroke. Ti bi uzroci
mogli uključivati raznolike mogućnosti, u rasponu od geografskih i okolinskih do
bioloških. Međutim, budući da su sve bolesti biološki procesi (koji su pošli po zlu),
možemo pretpostaviti da koje god «uzroke» zapazimo, oni će djelovati kroz biološke
događaje.
Kad su te bolesti unesene na tablicu na način koji je omogućio da se stopa svake
bolesti usporedi sa stopom svake druge bolesti, 9 pojavile su se dvije skupine bolesti:
one koje se tipično javljaju u ekonomski razvijenijim područjima (bolesti obilja) i one
koje se tipično javljaju u ruralnim poljoprivrednim područjima (bolesti siromaštva)
10
(slika 4.4).
85
 KINESKA STUDIJA
Slika 4.4 pokazuje da svaka bolest, s oba popisa, pokazuje sklonost grupiranju s dru­
gim bolestima sa svog popisa, ali ne i s onima sa suprotnog popisa. Na primjer, regija
ruralne Kine koja ima visoku stopu upale pluća neće imati visoku stopu raka pluća,
ali imat će visoku stopu parazitskih bolesti. Bolest koja ubija većinu Zapadnjaka, ko­
ronarna bolest srca, češća je na područjima gdje je čest i rak dojke. Usput rečeno, ko­
ronarna bolest srca relativno je rijetka u mnogim društvima u razvoju diljem svijeta.
Razlog nije to što ljudi umiru u mlađoj dobi, izbjegavajući tako zapadne bolesti. Ove
usporedbe prikazuju dobno standardizirane stope, što znači da se uspoređuju ljudi
iste dobi.
Ovakva povezanost između bolesti poznata je već neko vrijeme. Međutim, ono što
je Kineska studija tome dodala bila je nenadmašena količina podataka o stopama
smrtnosti za mnoge različite bolesti i jedinstven raspon prehrambenih iskustava. U
skladu s očekivanjima, određene bolesti zaista se okupljaju na istim geografskim po­
dručjima, što implicira da imaju zajedničke uzroke.
Te dvije grupe bolesti obično zovemo bolestima obilja i bolestima siromaštva. Kako
neka populacija u razvoju akumulira bogatstvo, ljudi mijenjaju svoje prehrambene
navike, načine života i sanitarne sustave. S rastom bogatstva sve veći broj ljudi umire
od «bogatih» bolesti obilja umjesto od «siromašnih» bolesti siromaštva. Budući da
su te bolesti obilja tako usko povezane s prehrambenim navikama, bolesti obilja mo­
žda bi bilo bolje zvati «bolesti prehrambene ekstravagancije«. Golema većina ljudi u
Sjedinjenim Državama i drugim zapadnim zemljama umire od bolesti obilja. Iz tog
razloga te bolesti često zovemo «zapadnim» bolestima. Neki ruralni okruži bilježili su
malo bolesti obilja, dok su drugi okruži imali daleko više tih bolesti. Središnje pitanje
Kineske studije bilo je sljedeće: je li to posljedica razlika u prehrambenim navikama?
STATISTIČKI Z N A Č A J
Tijekom ovog poglavlja ukazivat ću na statistički značaj raznih zapaža­
nja. Rimski broj jedan (') označava sigurnost od 9 5 + % , rimski broj dva
(") označava 9 9 + % sigurnosti; a rimski broj tri ('") znači sigurnost od
9 9 , 9 + % . Nepostojanje rimskih brojeva znači da je veza manja od 9 5 %
sigurnosti.il Te se vjerojatnosti također mogu opisati kao vjerojatnost
da je neko zapažanje stvarno. Sigurnost od 9 5 % znači vjerojatnost od 19
na 20 da je zapažanje stvarno; 9 9 % sigurnosti znači vjerojatnost od 99
na 100 da je zapažanje stvarno; a 99,9% sigurnosti znači vjerojatnost od
999 na 1000 da je zapažanje stvarno.
so
LEKCIJE IZ KINE
KOLESTEROL U KRVI I BOLESTI
Usporedili smo učestalost zapadnih bolesti u svakom od okruga s varijablama pre­
hrane i načina života i, na naše iznenađenje, utvrdili smo da je jedan od najjačih
prediktora zapadnih bolesti bio kolesterol u krvi.111
U V A Š O J HRANI - U VAŠOJ KRVI
Postoje dvije glavne kategorije kolesterola. Prehrambeni kolesterol prisutan je u hrani
koju jedemo. On je sastojak hrane, slično šećeru, mastima, bjelančevinama, vitami­
nima i mineralima. Taj kolesterol nalazi se samo u hrani životinjskog podrijetla, a
podatke o njemu nalazimo na etiketama na hrani. Koliko prehrambenog kolesterola
konzumirate nije nešto što vaš liječnik može znati kod provjere razina vašeg kole­
sterola. Liječnik ne može mjeriti prehrambeni kolesterol ništa više nego što može
izmjeriti koliko ste hrenovki i pilećih prsa pojeli. Umjesto toga, liječnik mjeri količinu
kolesterola prisutnu u vašoj krvi. Taj drugi tip kolesterola, krvni kolesterol, nastaje
u jetri. Krvni kolesterol i prehrambeni kolesterol - premda kemijski identični - ne
predstavljaju istu stvar. Slična situacija javlja se kod masti. Prehrambene masti stvari
su koje jedete: masnoća na vašim prženim krumpirićima, na primjer. Tjelesne masti,
s druge strane, proizvod su vašeg tijela i vrlo su različite od masti koje ujutro mažete
na vaš dvopek (maslaca ili margarina). Prehrambene masti i kolesterol ne moraju
se nužno pretvarati u tjelesne masti i krvni kolesterol. Način na koji tijelo proizvodi
tjelesnu mast i krvni kolesterol izuzetno je kompleksan i uključuje stotine različitih
kemijskih reakcija i desetke hranjivih tvari. Zbog te kompleksnosti, utjecaji konzu­
miranja prehrambenih masti i prehrambenog kolesterola na zdravlje mogu biti vrlo
različiti od utjecaja visokog krvnog kolesterola (koji mjeri vaš liječnik) ili prekomjer­
ne tjelesne masti.
Kako su razine krvnog kolesterola u ruralnoj Kini rasle u određenim okruzima, uče­
stalost «zapadnih» bolesti također je rasla. To je bilo posebno iznenađujuće zato što
su kineske razine bile daleko niže od onoga što smo očekivali. Prosječna razina ko­
lesterola u krvi bila je samo 127 mg/dL, što je gotovo sto jedinica niže od američkog
prosjeka (215 mg/dL)! 1 2 Neki okruži imali su prosječnu razinu od samo 94 mg/dL.
Kod dvije grupe od oko dvadeset i pet žena iz unutarnjih dijelova Kine prosječan
kolesterol u krvi bio je na zapanjujuće niskoj razini od 80 mg/dL.
Ako znate kolika je vaša razina kolesterola u krvi, možete prosuditi koliko su te razi­
ne stvarno niske. U SAD-u naš je raspon oko 170-290 mg/dL. Naša donja vrijednost
blizu je gornje vrijednosti za ruralnu Kinu. U stvari, u SAD-u je postojao mit da
može doći do zdravstvenih problema ako je razina kolesterola ispod 150 mg/dL. Pri-
87
 M I N t i H A bi UUIJA
LEKCIJE IZ KINE

hvatimo li tu ideju, čini se da je oko 8 5 % Kineza iz ruralnih krajeva u nevolji. Ali istina
je sasvim drugačija. Niže razine kolesterola u krvi povezane su s nižim stopama srčanih
KOLESTEROL U KRVI I PREHRANA
bolesti, raka i drugih zapadnih bolesti, čak i na razinama daleko ispod onih koje na Zapadu
Kolesterol u krvi očigledno je važan indikator rizika bolesti. Veliko pitanje glasi:
si i ui t ratno »sigurnima ».
kako hrana djeluje na kolesterol u krvi? Ukratko, namirnice životinjskog podrije­
Na početku Kineske studije nitko nije mogao predvidjeti da će postojati odnos između
tla bile su povezane s povišenjem kolesterola u krvi (slika 4.5). Gotovo bez iznim­
kolesterola i stope bilo koje bolesti. Kakvo je to bilo iznenađenje! Kako su se razine kole­
1
ke, hranjive tvari iz namirnica biljnog podrijetla bile su povezane sa sniženjem
sterola u krvi smanjivale sa 170 mg/dL do 90 mg/dL, opadao je rak jetre," rektuma, debe­
1
razina kolesterola u krvi.
log crijeva," pluća kod muškaraca, pluća kod žena, dojke, leukemije kod djece, leukemije
1 1 Dosad je nekoliko studija pokazalo, kako na pokusnim životinjama tako i na lju­
kod odraslih, mozga kod djece, mozga kod odraslih, želuca i jednjaka (grla). Kao što
dima, da konzumiranje bjelančevina životinjskog podrijetla povisuje razine kole­
možete vidjeti, to je poduži popis. Većina Amerikanaca zna da imale li visok kolesterol 1518
sterola u krvi. Zasićene masti i kolesterol iz hrane također povisuju kolesterol u
trebali biste se zabrinuti zbog vašeg srca, ali ne znaju da biste se možda trebali zabrinuti i
krvi, iako te hranjive tvari u tome nisu tako djelotvorne kao životinjske bjelančevi­
zbog raka.
ne. Nasuprot tome, namirnice biljnog podrijetla ne sadrže kolesterol te na brojne
Postoji nekoliko tipova krvnog kolesterola, uključujući LDL i HDL. LDL je «loša» vrsta, a
druge načine pomažu u snižavanju količine kolesterola koji stvara tijelo. Sve se to
HDL je «dobra» vrsta. U Kineskoj studiji više razine lošeg LDL kolesterola također su bile
podudaralo s rezultatima Kineske studije.
povezane sa zapadnim bolestima.
Imajte na umu da SU te bolesti, po zapadnim standardima, u Kini bile relativno rijetke i
da su razine kolesterola u krvi po zapadnim standardima bile prilično niske. Naša otkrića
dala su uvjerljivu potvrdu da su mnogi Kinezi imali koristi od niskih razina kolesterola,
čak i ispod 170 mg/dL. Sada zamislite zemlju u kojoj su stanovnici imali razine kolesterola
U krvi daleko više od kineskog prosjeka. Mogli biste očekivati da će te relativno rijetke
bolesti, poput bolesti srca i nekih vrsta raka, biti česti, možda čak i glavni ubojice!
Naravno, upravo je to slučaj na Zapadu. Dat ću vam nekoliko primjera: u vrijeme naše
studije stopa smrtnosti od koronarne bolesti srca bila je sedamnaest puta veća medu ame­
ričkim muškarcima nego medu muškarcima u ruralnoj Kini." Američka stopa smrtnosti
od raka dojke bila je pet puta veća od stope ruralne Kine.
Još su nevjerojatnije bile izvanredno niske stope koronarne bolesti srca (KBS) u jugoza­
Povezanost tih bolesti s kolesterolom u krvi bile su izvanredne, jer su i kolesterol
padnim kineskim pokrajinama Sichuan i Guizhou. Tijekom trogodišnjeg razdoblja pro­
u krvi i potrošnja hrane životinjskog podrijetla bili tako niski po američkim stan­
matranja (1973.-1975.) nije bilo ni jedne jedine osobe koja je umrla od KBS-a prije dobi
dardima. U ruralnoj Kini unos životinjskih bjelančevina (za istu osobu) u prosjeku
od šezdeset i četiri godine, medu 246.000 muškaraca u provinciji Guizhou i 181.000 žena
iznosi samo 7,1 g dnevno, dok je američki prosjek ogromnih 70 g dnevno. Kako bi­
u provinciji Sichuan!1'1
ste stekli predodžbu, sedam grama životinjskih bjelančevina nalazi se u otprilike tri
Nakon što su objavljeni ti podaci o niskoj razini kolesterola, od trojice vrlo istaknutih
pileća kroketa iz McDonaldsa. Očekivali smo da kod tako niske konzumacije živo­
liječnika i istraživača srčanih bolesti - dr. Billa Castellija, dr. Billa Robertsa i dr. Caldwella
tinjskih bjelančevina kakva je prisutna u ruralnoj Kini neće biti daljnje povezanosti
Esselstyna ml. - doznao sam da u svojim dugim karijerama nikada nisu naišli na smrtni
sa zapadnim bolestima. Međutim, bili smo u krivu. Čak i te male količine hrane
slučaj od bolesti srca medu svojim pacijentima koji su imali razine kolesterola u krvi ispod
životinjskog podrijetla u ruralnoj Kini povećavale su rizik od zapadnih bolesti.
150 mg/dL. Dr. Castelli je dugo bio voditelj slavne NIH-ove Framinghamske studije srca;
Proučili smo utjecaj prehrane na različite tipove kolesterola u krvi. Opazili smo
dr. Esselstyn je bio ugledan kirurg u Klinici Cleveland koji je proveo izvanrednu studiju
iste dramatične učinke. Potrošnja životinjskih bjelančevina kod muškaraca bila je
s liječenjem srčanih bolesti (peto poglavlje); Dr. Roberts je već dugo urednik prestižnog
povezana s porastom razina «lošeg» kolesterola u krvi" 1 , dok je potrošnja biljnih
medicinskog časopisa Cardiology.
bjelančevina bila povezana sa smanjenjem razina tog istog kolesterola."
 KINESKA STUDIJA
Uđite u ordinaciju gotovo bilo kojeg liječnika i upitajte koji faktori prehrane utječu
na razine kolesterola u krvi, a on ili ona vjerojatno će spomenuti zasićene masti i
kolesterol iz hrane. Posljednjih desetljeća neki bi također mogli spomenuti utjecaj
proizvoda od soje ili vlaknima bogatih mekinja na sniženje kolesterola, ali malo
je onih koji će reći da životinjske bjelančevine imaju bilo kakve veze s razinama
kolesterola u krvi.
Oduvijek je tako. Dok sam bio na slobodnoj studijskoj godini na Sveučilištu
Oxford, pohađao sam predavanja o prehrambenim uzrocima srčanih bolesti za
studente medicine koja je držao jedan od njihovih uglednih profesora medicine.
Uporno je govorio o štetnim utjecajima unosa zasićenih masti i kolesterola na
koronarnu bolest srca kao da su to jedini važni prehrambeni čimbenici. Nije bio
spreman dopustiti mogućnost da konzumiranje životinjskih bjelančevina ima bilo
kakve veze s razinama kolesterola u krvi, iako su dokazi u to vrijeme sasvim jasno
pokazivali da su životinjske bjelančevine u jačoj korelaciji s razinama kolesterola
u krvi od zasićenih masti i kolesterola u hrani. 1 5 Kao i kod tolikih drugih, njego­
va slijepa vjera u status quo nije mu dopuštala da bude otvorenog uma. Kako su
pristizali rezultati, sve sam više uviđao da biti otvoren za novo nije luksuz nego
nužnost.
MASTI I RAK D O J K E
Kad bi postojala nekakva prehrambena parada i kad bi svaka hranjiva tvar imala
svoja paradna kola, daleko najveća pripadala bi mastima. Tako mnogo ljudi, od
istraživača do edukatora, od vladinih kreatora politike do predstavnika industrije,
tako dugo istražuje ili daje izjave o mastima. Ljudi iz ogromnog broja različitih
zajednica grade to čudovište duže od pola stoljeća.
Na početku te parade u Glavnoj ulici u SAD-u pažnju svih koji bi sjedili na plo­
čnicima neizbježno bi privukla kola masti. Većina ljudi vidjela bi kola masti i za­
ključila: «Trebao bih se kloniti toga», a zatim bi pojeli obilan komad istoga. Drugi
bi se popeli na nezasićenu polovicu kola i govorili kako su te masti zdrave te da
su samo zasićene masti loše. Mnogi znanstvenici upirali bi prstom u kola masti i
tvrdili da se klaunovi srčane bolesti i raka skrivaju u njima. Za to vrijeme, neki sa-
moproglašeni nutricionistički gurui, poput pokojnog dr. Roberta Atkinsa, možda
bi na kolima postavili tezgu i počeli prodavati knjige. Na kraju, prosječan čovjek
koji se provodio na kolima češao bi se po glavi i osjećao mučninu, pitajući se što
je trebao učiniti i zašto.
Prosječan potrošač ima mnogo razloga za zbunjenost. Na pitanja o mastima nema
odgovora, kao što je to bilo i proteklih četrdeset godina. Koliko masti možemo
90
L E K C I J E IZ KINE
konzumirati u našoj prehrani? Koje vrste masti? Jesu li polinezasićene masti bolje
od zasićenih masti? Jesu li mononezasićene masti bolje i od jednih i od drugih?
Što je s onim posebnim mastima poput omega-3, omega-6, trans masti i DMA?
Trebamo li izbjegavati kokosovu mast? Što je s ribljim uljem? Ima li nešto posebno
u lanenom ulju? Što je to uopće visokomasna dijeta? A što niskomasna?
Može biti zbunjujuće, čak i za školovane znanstvenike. Detalji koji leže u pozadini
tih pitanja, promatrani izolirano, vrlo su zavaravajući. Kao što ćete vidjeti, pro­
matranje kako se ponašaju mreže kemijskih spojeva umjesto izoliranih pojedinih
spojeva daleko je korisnije.
Međutim, na neki način, ta nerazumna manija u vezi s izoliranim aspektima kon­
zumiranja masti uči nas najbolje lekcije. Stoga, pogledajmo podrobnije ovu priču
o mastima onako kako se razvijala tijekom proteklih četrdeset godina. Ona ilustri­
ra zašto je javnost toliko zbunjena kad je riječ o mastima i o prehrani općenito.
U prosjeku 3 5 - 4 0 % naših ukupnih kalorija konzumiramo kao masti. 1 9 Mastima
bogatu prehranu konzumiramo od kraja devetnaestog stoljeća, početka naše in­
dustrijske revolucije. Budući da smo imali više novca počeli smo konzumirati više
mesa i mliječnih proizvoda, koji su relativno bogati maslima. Potrošnjom takvih
namirnica pokazivali smo naše bogatstvo.
Zatim su negdje od sredine do kraja dvadesetog stoljeća znanstvenici počeli dovo­
diti u pitanje uputnost konzumiranja prehrane tako bogate mastima. Pojavile su
se nacionalne i međunarodne prehrambene preporuke 2 0 2 3 koje su predlagale da
bismo trebali smanjili unos masti ispod 3 0 % kalorija. To je trajalo nekoliko dese­
tljeća, no danas strahovi koji okružuju prehranu bogatu mastima počinju popušta­
ti. Neki autori popularnih knjiga čak zagovaraju povećan unos masti! Neki iskusni
istraživači smatraju da nije potrebno ići ispod 3 0 % masti, sve dok konzumiramo
pravu vrstu masti.
Razina od 3 0 % masti postala je referentna točka, iako ne postoje dokazi koji bi
sugerirali daje to ključan prag. Kako bismo stekli predodžbu o ovoj brojci, razmo­
trimo sadržaj masti u nekim namirnicama koje se mogu vidjeti na tablici 4.6.
Uz nekoliko iznimki, namirnice životinjskog podrijetla sadrže znatno više masti
2 1
od namirnica biljnog podrijetla. ' To dobro ilustrira usporedba količine masti u
prehrani različitih zemalja. Korelacija između unosa masti i unosa životinjskih
25
bjelančevina veća je od 9 0 % . To znači da se unos masti povećava paralelno s
unosom životinjskih bjelančevina. Drugim riječima, količina masti u prehrani in­
dikator je količine namirnica životinjskog podrijetla u prehrani. Radi se o gotovo
savršenom poklapanju.
 KINtSKA STUDIJA LCI\UJR. IL rime

njihovog vremena. Očigledno, ta korelacija morala je privući veliku pozornost javno­

sti. Kineska studija započela je u takvoj atmosferi.
29
Najpoznatija studija, po mom mišljenju, bila je ona pokojnog Kena Carrolla, pro­
fesora sa Sveučilišta Western Ontario u Kanadi. Njegovi rezultati pokazali su vrlo
impresivan odnos između masti u prehrani i raka dojke (slika 4.7).
To otkriće, koje se slagalo s ranijim izvještajima drugih,3-30 postalo je posebno intri-
gantno u usporedbi sa studijama migranata. 3 1 3 2 Te studije pokazale su da su ljudi koji
su migrirali iz jednog područja u drugo i počeli jesti tipičnu prehranu svog novog
mjesta boravka poprimili rizik od bolesti područja u koje su doselili.

M A S T I I F O K U S NA R A K U

Izvještaj Nacionalne akademije znanosti (NAS) o dijeti, prehrani i raku iz 1982., čiji
sam suautor, bio je prvi izvještaj nekog stručnog odbora u kojem se raspravljalo o
vezi između masti u prehrani i raka. Taj je izvještaj prvi preporučio maksimalan unos
masti od 3 0 % radi prevencije raka. Prije toga, Izabrani odbor američkog Senata za
prehranu kojim je predsjedao senator George McGovern 2 " održao je široko objavlje­
na saslušanja o načinu prehrane i srčanim bolestima i preporučio maksimalan unos
od 3 0 % masti u prehrani, lako je McGovernov izvještaj pokrenuo javnu raspravu o To je snažno impliciralo da su prehrana i način života glavni uzroci tih bolesti. Uje­
prehrani i bolestima, NAS-ov izvještaj iz 1982. zahuktao je tu debatu. Njegov fokus dno, značilo bi to da geni nisu nužno tako važni. Kao što sam već spomenuo, široko
na raku, nasuprot srčanim bolestima, povećao je zanimanje i zabrinutost javnosti. poznat izvještaj Sir Richarda Dolla i Sir Richarda Petoa sa Sveučilišta Oxford (U.K.),
Potaknuo je dodatnu istraživačku aktivnost i svijest javnosti o važnosti prehrane u predan američkom Kongresu, sažeo je mnoge od tih studija i zaključio da se samo
1
prevenciji bolesti. 2-3% svih vrsta raka može pripisati genima."
Mnogi od izvještaja iz tog vremena 2 0 ' 2 1 - 2 8 bili su usredotočeni na pitanje koliko je Znače li podaci iz tih međunarodnih studija i studija migranata da možemo sniziti
masti u prehrani prikladno za dobro zdravlje. Posvećivanje posebne pažnje mastima stopu raka dojke gotovo na nulu, uz savršen izbor u pogledu načina života? Ova in­
bilo je motivirano međunarodnim studijama koje su pokazale da je količina konzu­ formacija nedvojbeno sugerira da bi moglo biti tako. U vezi s dokazima na slici 4.7
mirane masti usko povezana s učestalošću raka dojke, raka debelog crijeva i srčanim rješenje se čini očiglednim: budemo li jeli manje masti smanjit ćemo rizik od raka
bolestima. Radilo se o bolestima koje ubijaju većinu ljudi u zapadnim zemljama prije

93
 I\ I n N.) I\ a :> I U U I j a L t l \ U J L I L l\ I IN t

dojke. Većina znanstvenika došla je do tog zaključka, a neki su nagađali da masti u

prehrani uzrokuju rak dojke. Ali ta interpretacija bila je prejednostavna. Drugi dija­
grami koje je pripremio profesor Carroll bili su većinom, gotovo u potpunosti igno­
rirani (slike 4.8 i 4.9). Oni pokazuju da je rak dojke povezan s unosom životinjskih
masti, ali ne i s biljnim mastima.
U ruralnoj Kani unos masti prehranom (u vrijeme istraživanja 1983.) bio je vrlo ra­
zličit od onoga u SAD-u, i to na dva načina. Kao prvo, masti su predstavljale samo
14,5% kalorijskog unosa u Kini, u usporedbi s oko 36% u SAD-u. Kao drugo, količina
masti u načinima prehrane u ruralnoj Kini gotovo je potpuno ovisila o količini na­
mirnica životinjskog podrijetla u prehrani, baš kao u rezultatima na slici 4.7.

S L I K A 4.8: U N O S Ž I V O T I N J S K I H M A S T I I R A K D O J K E

biljnog podrijetla (čipsa, prženih krumpirića) nego iz prerađenih namirnica životinjskog

Korelacija između masti u prehrani i životinjskih bjelančevina u ruralnoj Kini bila je vrlo
visoka, 70-84%,
3:!
STOJE blizu 93% dobivenih pri uspoređivanju različitih zemalja.
25
To je važno zato što je u Kini i u međunarodnim studijama potrošnja masti bila samo
indikacija potrošnje hrane životinjskog podrijetla. Zato bi nam veza između masti i
raka dojke mogla u stvari govoriti da s porastom potrošnje hrane životinjskog podri­
jetla raste i rak dojke. To nije slučaj u SAD-u, gdje selektivno dodajemo ili uklanjamo
masti iz naših namirnica i prehrane. Dobivamo jednako ili više masti iz namirnica
podrijetla (obranog mlijeka, nemasnih komada mesa). Kina toliko ne petlja oko masti u
svojim izvorima hrane kao mi ovdje.
Kod tog vrlo niskog raspona masti u prehrani prisutnog u Kini, od 6% do 24%, u početku
sam mislio da masti iz prehrane neće biti povezane s bolestima poput srčanih bolesti ili
raznih oblika raka, kao što je slučaj na Zapadu. Neki ljudi u Sjedinjenim Državama - po­
put mnogih mojih kolega iz znanosti i medicine - prehranu s 30% masti zovu «niskoma-
snom» prehranom. Stoga se smatralo da će niskomasna prehrana koja sadrži 25-30% ma­
sti biti dovoljno nemasna za postizanje maksimalne koristi po zdravlje. To je impliciralo
da daljnje snižavanje ne pruža dodatnu korist po zdravlje. Slijedi iznenađenje!
Rezultati iz ruralne Kine pokazali su da je smanjenje masti u prehrani s 24% na 6% bilo
povezano s nižim rizikom od raka dojke. Međutim, manje masti u prehrani u ruralnoj
Kini značilo je manju konzumaciju ne samo masti, nego i, što je još važnije, namirnica
životinjskog podrijetla.
Ta veza raka dojke s mastima u prehrani, i time namirnicama životinjskog podrijetla,
skrenula je pažnju i na druge čimbenike koji također kod žena povećavaju rizik od raka
dojke:

95
 I\mCJI\H JIULMJH
• Rano javljanje menarhe (prve menslruacije)
• Visok kolesterol u krvi
• Kasna menopauza
• Visoka izloženost ženskim hormonima
Što Kineska studija pokazuje u vezi s ovim faktorima rizika? Viša razina masti u pre­
1
hrani povezana je s višim kolesterolom u krvi , a oba ta faktora, zajedno s višom razi­
1
nom ženskih hormona, s druge su strane povezana s češćim rakom dojke i ranijom
menarhom. 1
Puno kasnije javljanje menarhe u Kini izvanredno je. Po dvadeset i pet žena u svakom
od 130 sela u kojima je provedena anketa upitano je s koliko su godina dobile svoju
prvu menstruaciju. Raspon odgovora iz tih sela bio je od petnaest do devetnaest go­
dina, s prosjekom od sedamnaest godina. U SAD-u je prosjek oko jedanaest godina!
Mnoge studije pokazale su da ranija menarhe vodi do većeg rizika od raka dojke.'
Menarhe je potaknula brzinom rasta djevojčica: što je brži rast, menstruacija se ja­
vlja ranije. Također je pouzdano utvrđeno da brz rast djevojčica često vodi do veće
tjelesne visine u odrasloj dobi te veće težine i količine masti u tijelu, što je sve pove­
zano s višim rizikom od raka dojke. Rano javljanje menarhe, i kod Kineskinja i kod
Zapadnjakinja, ujedno vodi do viših razina hormona u krvi kao što su estrogeni. Te
razine hormona ostaju visoke tijekom reproduktivnih godina ako se održava prehra­
na bogata namirnicama životinjskog podrijetla. Pod tim uvjetima doba menopauze
1
odgađa se za tri do četiri godine, čime se reproduktivni život od početka do kraja
produžava za oko devet do deset godina, što uvelike povećava izloženost ženskim
hormonima tijekom života. Druge studije pokazale su da je veći broj godina repro­
5
duktivnog života povezan s većim rizikom od raka dojke. '
Ta mreža odnosa postaje još impresivnija. Veća konzumacija masti povezana je s vi­
šim razinama estrogena u krvi tijekom kritičnih godina, od trideset i pete do četr­
1
deset i četvrte " te viših krvnih razina ženskog hormona prolaktina tijekom kasnijih
1
godina, od pedeset i pete do šezdeset i četvrte." Ti su hormoni u visokoj korelaciji
s unosom životinjskih bjelančevina 1 ", mlijeka"1 i mesa." Nažalost, nismo mogli de­
monstrirati jesu li te razine hormona izravno povezane s rizikom od raka dojke u
Kini zato što je stopa te bolesti tako niska. 37
Usprkos tome, kad su razine hormona kod kineskih žena uspoređene s onima kod
38
britanskih žena, kineske razine estrogena bile su tek oko polovice onih kod Britanki
koje imaju ekvivalentan hormonski profil američkim ženama. Budući da je dužina
reproduktivnog života Kineskinja samo oko 7 5 % onog kod Britanki (Amerikanki),
to znači daje uz niže razine estrogena izloženost Kineskinja estrogenu tijekom života
svega 35-40% životne izloženosti estrogenu britanskih (i američkih) žena. To se po-
96
LEKCIJE IZ KINE
dudara s kineskom stopom raka dojke koja iznosi samo jednu petinu one kod žena
na Zapadu.
Snažna povezanost prehrane bogate životinjskim bjelančevinama i mastima s repro­
duktivnim hormonima i ranim javljanjem menarhe, koji povećavaju rizik od raka
dojke, važno je zapažanje. To nam jasno govori da svojoj djeci ne bismo smjeli do­
pustiti da konzumiraju prehranu bogatu hranom životinjskog podrijetla. Ukoliko ste
žena, jeste li mogli i zamisliti da bi prehrana bogata namirnicama životinjskog po­
drijetla produljila vaš reproduktivni život za otprilike devet do deset godina? Usput
rečeno, zanimljiva je implikacija ovog zapažanja, kao što je primijetila Gloria Stei-
nem, osnivačica magazina Ms., da bi prehrana odgovarajućim namirnicama mogla
smanjiti tinejdžerske trudnoće kroz odgodu javljanja prve mjesečnice.
Osim otkrića u vezi s hormonima, može li se na neki način pokazati da je unos na­
mirnica životinjskog podrijetla povezan s ukupnom stopom raka? To je donekle te­
4
ško, ali jedan od faktora koje smo mjerili bio je kolika je učestalost raka u svakoj od
obitelji. Unos životinjskih bjelančevina u Kineskoj studiji bio je uvjerljivo povezan s
učestalošću raka u obiteljima. 1 " Taje povezanost dojmljivo i važno zapažanje, imajući
u vidu neobično nizak unos životinjskih bjelančevina.
Faktori prehrane i bolesti kao što su potrošnja životinjskih bjelančevina ili učestalost
raka dojke vode do promjena u koncentracijama određenih kemijskih spojeva u našoj
krvi. Ti spojevi zovu se biomarkeri. Na primjer, kolesterol u krvi je biomarker za srča­
ne bolesti. Mjerili smo šest krvnih biomarkera koji su povezani s unosom životinjskih
bjelančevina.3" Potvrđuju li oni otkriće da je unos životinjskih bjelančevina povezan
s rakom u obiteljima? Apsolutno. Baš svaki krvni biomarker povezan sa životinjskim
bjelančevinama značajno je povezan s količinom raka u obitelji."" "
1
U ovom slučaju, višestruka zapažanja, čvrsto isprepletena u mrežu, pokazuju da su
namirnice životinjskog podrijetla snažno povezane s rakom dojke. Ono što taj zaklju­
čak čini posebno uvjerljivim dvije su vrste dokaza. Prvo, pojedini dijelovi te mreže bili
su u konzistentnoj korelaciji i, u većini slučajeva, bili su statistički značajni. Drugo, ti
učinci javljali su se kod neuobičajeno niskog unosa namirnica životinjskog podrijetla.
Naše istraživanje raka dojke (detaljnije objašnjeno u sedmom poglavlju) savršen je
Primjer onoga što Kinesku studiju čini tako uvjerljivom. Umjesto jedne, jednostavne
povezanosti između masti i raka dojke1 bili smo u prilici izgraditi mnogo širu mrežu
informacija o tome kako prehrana utječe na rizik od raka dojke. Bili smo u prilici na
više načina proučiti ulogu prehrane i kolesterola, doba javljanja menarhe i razinu
ženskih hormona, koji su poznati faktori rizika za rak dojke. Kako je svako novo
otkriće pokazivalo u istom smjeru, počeli smo nazirati sliku koja je bila uvjerljiva,
konzistentna i biološki uvjerljiva.
 KINESKA STUDIJA LEKUJE IZ KINE

tijelima. Željezo smo mjerili na šest različitih načina (četiri krvna biomarkera i dvije
VAŽNOST V L A K A N A
procjene unosa željeza) i kad smo ta mjerenja usporedili s unosom vlakana, nije bilo
dokaza da je povećan unos vlakana oslabio apsorpciju željeza u tijelu.
Pokojni profesor Denis Burkitt s Trinity Collegea u Dublinu bio je neobično elokven­
tan. Njegov zdrav razum, znanstveni kredibilitet i smisao za humor ostavili su na
S L I K A 4.10: P R O S J E Č N I U N O S I P R E H R A M B E N I H V L A K A N A G / D A N
mene snažan dojam kad sam ga upoznao na seminaru Cornelia. Tema njegovog rada
bila su prehrambena vlakna. Proputovao je 10.000 milja džipom po teškom terenu
kako bi proučio prehrambene navike Afrikanaca.
Tvrdio je da su vlakna, iako se ne probavljaju, od ključne važnosti za dobro zdravlje.
Vlakna su u stanju povući vodu iz tijela u crijeva kako bi se sadržaj crijeva kretao. Ta
neprobavljena vlakna, poput ljepljivog papira, ujedno vežu gadne kemijske spojeve
koji se nađu u našim crijevima i koji bi mogli biti kancerogeni. Ukoliko ne konzu­
miramo dovoljno vlakana osjetljivi smo na bolesti koje se temelje na zatvoru crijeva.
Prema Burkittu, medu njih spadaju rak debelog crijeva, divertikuloza, hemoroidi i
proširene vene.
Dr. Burkitt 1993. primio je prestižnu Bowerovu nagradu, najbogatiju nagradu na svi­
jetu nakon Nobelove. Pozvao me da održim govor na njegovoj ceremoniji dodjele
nagrade u Franklinovom institutu u Philadelphiji, samo dva mjeseca prije svoje smr­
ti- Izrazio je mišljenje da je naša Kineska studija u to vrijeme bila najvažniji rad o
prehrani i zdravlju na svijetu. U stvari, utvrdili smo suprotan učinak. Dobar indikator količine željeza u krvi, hemo­
globin, rastao je s većim unosom prehrambenih vlakana.1 Kako se pokazalo, vlaknima
Prehrambena vlakna nalaze se isključivo u namirnicama biljnog podrijetla. Taj ma­
bogate namirnice, poput pšenice i kukuruza (ali ne i glazirane riže koja se konzumira
terijal, koji daje krutost staničnim stjenkama biljaka, dolazi u tisućama raznih kemij­
u Kini) također su bogate željezom, što znači da što je potrošnja vlakana veća, veći je
skih varijacija. Uglavnom se sastoji od vrlo kompleksnih molekula ugljikohidrata.
unos željeza."1 Unos željeza u ruralnoj Kini (34 mg/dan) bio je iznenađujuće visok u
Vlakna probavljamo ili vrlo slabo ili nikako. Usprkos tome, vlakna, koja sama po sebi
usporedbi s prosječnim američkim unosom (18 mg/dan) te je daleko više povezan s
'maju malo ili nimalo kalorija, uz ostalo pomažu u razrjedenju kalorijske gustoće
namirnicama biljnog podrijetla nego s namirnicama životinjskog podrijetla. 41
naše prehrane, stvaraju osjećaj ispunjenosti i pomažu u smanjenju apetita. Na taj na­
Kineski rezultati u vezi s prehrambenim vlaknima i željezom, poput mnogih drugih
čin, utažuju našu glad i smanjuju na minimum prekomjeran unos kalorija.
zapažanja iz ove studije, nisu potvrđivali uobičajena gledišta zapadnih znanstvenika.
Prosječan unos vlakana (slika 4.10) u Kini oko triput je veći nego u SAD-u. 4 0 Te su
Ljudi koji konzumiraju više namirnica biljnog podrijetla, a time i više prehrambenih
razlike izvanredne, posebno imamo li u vidu činjenicu da je prosjek u mnogim ze-
vlakana, također konzumiraju više željeza,1" što sve rezultira statistički značajno vi­
rnljama još i mnogo viši.
šim razinama hemoglobina. Nažalost, nešto konfuzije izazvala je činjenica da neki
No, prema nekim «stručnjacima» u SAD-u, prehrambena vlakna imaju i mračnu
ljudi u ruralnoj Kini, uključujući žene i djecu, imaju niske razine željeza. Posebno se
stranu. Oni tvrde da kod previsokog unosa vlakana naša tijela nisu u stanju normalno
to odnosilo na područja u kojima su česte parazitske bolesti. U područjima ruralne
apsorbirati željezo i slične minerale koji su neophodni za zdravlje. Vlakna se mogu
Kine gdje su parazitske bolesti bile češće, status željeza bio je niži.1 To je u određenoj
vezati za te hranjive tvari i pronijeti ih kroz naš sustav prije nego što ih stignemo
mjeri dalo povoda za tvrdnje daje tim ljudima potrebno više mesa, ali dokazi govore
probaviti. Tvrde da bi maksimalna razina unosa vlakana trebala biti između trideset i
da bi za rješavanje tog problema mnogo bolje bilo smanjiti parazitizam na tim po­
trideset i pet grama dnevno, što je tek prosječan unos među ruralnim Kinezima.
dručjima.'
Ovo pitanje odnosa željeza i vlakana vrlo smo pažljivo proučili u Kineskoj studiji-
Kako se ispostavilo, vlakna nisu neprijatelj apsorpcije željeza kao što mnogi stručnja­ Početno zanimanje za prehrambena vlakna velikim su dijelom potaknula Burkittova

ci tvrde. Mjerili smo koliko željeza konzumiraju Kinezi i koliko ga ima u njihovim putovanja Afrikom i njegova tvrdnja da je rak debelog crijeva rjeđi medu populaci-

99
 MNtbKA i I U UIJ A
jama koje konzumiraju prehranu bogatu vlaknima. Burkitt je tu tvrdnju učinio po­
pularnom, ali priča je stara barem 200 godina. U Engleskoj su potkraj osamnaestog
i početkom devetnaestog stoljeća neki od vodećih liječnika tvrdili da je zatvor, koji
je bio povezan s manje voluminoznom prehranom (tj. s niskom količinom vlakana),
povezan s većim rizikom od raka (obično raka dojke i «crijevnih» vrsta raka).
Na početku Kineske studije mišljenje da bi vlakna mogla prevenirati rak debelog cri­
jeva bilo je prevladavajuće gledište, iako Odbor Nacionalne akademije znanosti za
dijete, prehranu i rak iz 1982. «nije pronašao uvjerljive dokaze koji bi ukazivali da
prehrambena vlakna... imaju zaštitni učinak protiv kolorektalnog raka kod ljudi.» U
izvještaju dalje stoji zaključak: «...ako takav učinak zaista postoji, vjerojatnije je da su
za to odgovorni određeni sastojci vlakana, a ne ukupna vlakna u prehrani.« 20
Gledano unatrag, naša rasprava o tom pitanju bila je nedostatna. Pitanje, analiza
istraživačke literature i interpretacija dokaza bili su previše usredotočeni na traženje
specifičnih vlakana kao odgovornog uzroka. Kako ništa nije pronađeno, hipoteza o
vlaknima je odbačena.
Bila je to greška. Kineska studija pružila je dokaze da postoji veza s određenim vrsta­
ma raka. Rezultati su pokazali da je visok unos vlakana bio konzistentno povezan s
nižim stopama raka rektuma i kolona. Visok unos vlakana, osim toga, bio je povezan
s nižim razinama kolesterola u krvi. 111 Dakako, visok unos vlakana odražavao je visok
unos namirnica biljnog podrijetla: namirnice kao što su grah, lisnato povrće i cjelovi­
te žitarice bogate su vlaknima.
ANTIOKSIDANTI, PREDIVNA ZBIRKA
jedno od očiglednijih svojstava biljaka njihov je širok raspon svijetlih boja. Volite li
se diviti serviranoj hrani, teško je naći nešto ljepše od pladnja s voćem i povrćem.
Crvene, zelene, žute, ljubičaste i narančaste boje biljnih namirnica zamamne su i vrlo
zdrave. Povezanost između lijepo obojanog povrća i njegove izuzetne koristi za zdra­
vlje često se zapaža. Ispostavilo se da postoji predivna, znanstveno utemeljena priča
iza ove veze između boja i zdravlja.
Boje voća i povrća potječu od raznovrsnih kemijskih spojeva zvanih antioksidanti. Ti
se spojevi gotovo isključivo nalaze u biljkama. U namirnicama životinjskog podrije­
tla prisutne su tek na način što ih životinje jedu i u malim količinama pohranjuju u
svojim tkivima.
Žive biljke ilustriraju ljepotu prirode, kako svojom bojom tako i kemijskim sastavom.
Primaju energiju Sunca i transformiraju je u život kroz proces fotosinteze. U tom
procesu energija Sunca najprije se pretvara u jednostavne šećere, a zatim u komplek-
snije ugljikohidrate, masti i bjelančevine.
t b K U J t I Z KINE
laj složeni proces rezultat je prilično intenzivne aktivnosti unutar biljke, a sve to
pokreće razmjena elektrona između molekula. Elektroni su medij prijenosa energije.
Mjesto na kojem se odvija fotosinteza pomalo je nalik na nuklearni reaktor. Elektro­
nima koji jure unutar biljke i pretvaraju Sunčevu svjetlost u kemijsku energiju tre­
ba vrlo pažljivo upravljati. Ukoliko odlutaju od svog pripadajućeg mjesta u procesu
mogu stvoriti slobodne radikale koji pak mogu izazvati pustošenje u biljci. Slično kao
da iz jezgre nuklearnog reaktora cure radioaktivni materijali (slobodni radikali) koji
mogu biti vrlo opasni za okolno područje.
Na koji način, dakle, biljka upravlja tim kompleksnim reakcijama i štiti se od zaluta-
lih elektrona i slobodnih radikala? Stvara štit oko potencijalno opasnih reakcija koji
upija te visoko reaktivne tvari. Štit se sastoji od antioksidanala koji presreću i čiste
elektrone koji bi inače mogli odlutati sa svog kursa.
Antioksidanti su obično obojani zato što isto kemijsko svojstvo koje upija suvišne
elektrone također stvara vidljive boje. Neki od tih antioksidanata zovu se karote-
noidi, a ima ih stotine. Njihova boja varira od žute boje beta-karotena (tikva), do
crvene likopena (rajčice) i narančaste boje spojeva neobičnog imena kriptoksantini
(naranče). Drugi antioksidanti mogu biti bezbojni, a u tu skupinu ulaze spojevi poput
askorbinske kiseline (vitamin C) i vitamina E, koji djeluju kao antioksidanti u drugim
dijelovima biljaka koji trebaju biti zaštićeni od opasnosti koju predstavljaju elektroni
izvan kontrole.
Međutim, ono što taj izvanredan proces čini relevantnim za nas, životinje, jest činje­
nica da mi cijeli svoj život stvaramo niske razine slobodnih radikala. Obično izlaga­
I nje Sunčevim zrakama, određenim industrijskim zagađivanjima te nepravilno ura­
vnotežen unos hranjivih tvari u pozadini stvaraju neželjenu štetu zbog slobodnih
radikala. Slobodni radikali su gadni. Mogu uzrokovati da naša tkiva postanu kruta i
ograničena u svojoj funkciji. Nešto poput starosti, kada naša tijela postanu škripava
i ukočena. U velikoj mjeri starenje je upravo to. Nekontrolirana šteta od slobodnih
radikala također je dio procesa koji dovodi do nastanka katarakti, otvrdnuća arterija,
raka, emfizema, artritisa i brojnih drugih bolesti koje s godinama postaju sve češće.
Evo u čemu je trik: mi ne stvaramo štitove koji bi nas branili od slobodnih radikala.
Budući da nismo biljke, ne vršimo fotosintezu i zato ne proizvodimo vlastite antio-
ksidante. Srećom, antioksidanti iz biljaka djeluju u našim tijelima na isti način kao
sto djeluju u samim biljkama. To je predivan sklad. Biljke stvaraju antioksidacijske
štitove i istovremeno postižu da oni izgledaju nevjerojatno primamljivo, predivnih
boja koje bude apetit. Zatim mi, životinje, bivamo privučene biljkama i jedemo ih,
Posuđujući njihove antioksidacijske štitove za vlastito zdravlje. Bez obzira vjerujete
li u Boga, evoluciju ili samo u slučajnost, morate priznati da je to predivan, gotovo
duhovan, primjer mudrosti prirode.
 KINbbKA b l U U I J A
LEKCIJE IZ KINE

U Kineskoj studiji procijenili smo status antioksidanata, bilježeći unose vitamina C i

niin C ili beta-karoten ne posežite za bočicom pilula - posegnite za voćem ili zelenim
beta karotena, te mjereći krvne razine vitamina C, vitamina E i karotenoida. Medu
lisnatim povrćem.
tim antioksidacijskim biomarkerima vitamin C pružio je najdojmljivije dokaze.
Najznačajnija poveznica vitamina C s rakom bio je njegov odnos prema broju obitelji
42
ATKINSOVA K R I Z A
sklonih raku na svakom području. Kad su razine vitamina C u krvi bile niske, u tim
111
je obiteljima postojala veća vjerojatnost da će imati povećanu učestalost raka. Niska
111
Ako niste primijetili, u sobi se nalazi slon. Zove se «dijeta s niskim unosom ugljiko-
razina vitamina C upadljivo je bila povezana s većim rizikom od raka jednjaka, le­
hidrata» i postao je vrlo popularan. Gotovo sve knjige o dijetama na policama knjižara
ukemije te raka nosa i ždrijela, dojke, želuca, jetre, rektuma, debelog crijeva i pluća.
varijacije su na istu temu: jedite bjelančevina, mesa i masti koliko hoćete, ali klonite se
Rak jednjaka prvi je privukao producente televizijskog programa NOVA da izvijeste
onih «masnih» ugljikohidrata. Kao što ste već vidjeli u ovoj knjizi, rezultati mojih istraži­
0 smrtnosti od raka u Kini. Upravo je taj televizijski program potaknuo našu anketu
vanja i moje gledište pokazuju daje takva prehrana možda najveća pojedinačna prijetnja
kojom smo željeli provjeriti što stoji iza te priče. Vitamin C uglavnom potječe iz bilja­
američkom zdravlju s kojom smo trenutno suočeni. Dakle, o čemu se tu uopće radi?
43
ka, a konzumacija voća također je bila obrnuto povezana s rakom jednjaka." Stope
Jedan od temeljnih argumenata na početku većine knjiga o prehrani siromašnoj ugljiko-
raka bile su pet do osam puta više u područjima gdje je unos voća bio najniži. Isti
hidratima i bogatoj bjelančevinama glasi daje Amerika kroz proteklih dvadesetak godi­
učinak vitamina C koji se očitovao za te vrste raka također je postojao za koronarnu
na, slijedeći savjete stručnjaka, bila opsjednuta izbjegavanjem masti, a ljudi su ipak deblji
bolest srca, hipertenzivnu bolest srca i moždani udar." Unos vitamina C iz voća jasno
nego ikad. Taj je argument intuitivno privlačan, ali postoji jedna nezgodna činjenica koja
je pokazao jak zaštitni učinak protiv raznih bolesti.
se konstantno ignorira: prema izvještaju1" u kojem su sažete vladine statistike o hrani,
Druga mjerila antioksidanata, krvne razine alfa i beta karotena (prekursora vitamina)
«Amerikanci su 1997. po glavi stanovnika konzumirali trinaestfunti [moj naglasak] više
te alfa i gama tokoferola (vitamin E) slabi su indikatori učinaka antioksidanata. Te an-
[dodatnih] masti i ulja nego 1970., stoje porast s 52,6 funti (23,88 kg) na 65,6 funti (29,78
tioksidante u krvi prenose lipoproteini koji su nosači «lošeg» kolesterola. Zato smo
kg).» Istina je da smo imali trend konzumiranja manje količine ukupnih kalorija u obliku
kod svakog mjerenja tih antioksidanata istovremeno mjerili nezdrave biomarkere.
masti, kad se računa u postocima, ali isključivo zato što smo svoje prežderavanje mastima
Bio je to pokusni kompromis koji je umanjio našu sposobnost da otkrijemo korisne
nadmašili prežderavanjem junk-foodoni punim šećera. Dovoljno je pogledati brojke da bi
učinke karotenoida i tokoferola, iako je poznato da ti učinci postoje. 11 Ipak, utvrdili
svakom bilo jasno kako Amerika nije prihvatila eksperiment s niskom količinom masti,
smo da je stopa raka želuca bila viša kad su razine beta-karotena u krvi bile niže. 45
kako god da se okrene.
Možemo li reći da su vitamin C, beta-karoten i prehrambena vlakna jedini odgovorni
U stvari, tvrdnja da je eksperiment «pranja mozga» dijetama siromašnim mastima bio
za prevenciju tih vrsta raka? Drugim riječima, može li pilula koja sadrži vitamin C
pokrenut i propao u aktualnim je knjigama o dijetama često prva od brojnih izjava koje se
1 beta-karoten ili prehrambena vlakna proizvesti te zdravstvene učinke? Ne. Trijumf
mogu opisati ili kao teška neupućenost ili kao oportunističko obmanjivanje. Teško je znati
zdravlja ne leži u pojedinim hranjivim tvarima već u cjelovitim namirnicama koje
odakle početi opovrgavati labirint krivih informacija i lažnih obećanja koje često iznose
sadrže te hranjive tvari - namirnicama biljnog podrijetla. U zdjelici salate od špinata, autori potpuno neobrazovani na području nutricionizma, autori koji nikada nisu izveli
na primjer, imamo vlakna, antioksidante i bezbrojne druge hranjive tvari koje koor­ nijedno stručno ocijenjeno, profesionalno utemeljeno eksperimentalno istraživanje. Pa
diniraju predivnu simfoniju zdravlja, zajednički djelujući unutar naših tijela. Poruka ipak su te knjige neizmjerno popularne. Zašto? Zato što ljudi zaista gube na težini, barem
ne može biti jednostavnija: jedite što možete više cjelovitog voća, povrća i žitarica, i kratkoročno.
vjerojatno ćete uživati sve gore spomenute koristi, kao i mnoge druge.
U jednoj objavljenoj studiji47 koju je financirao Atkinsov centar za komplementarnu me­
Zdravstvenu vrijednost cjelovitih biljnih namirnica naglašavam još otkad su se na
dicinu, istraživači su pedeset i jednu pretilu osobu podvrgnuli Atkinsovoj dijeti.48 Četr­
tržištu počeli u većoj mjeri pojavljivati vitaminski dodaci prehrani. I s očajem sam
deset i jedan subjekt koji se pridržavao dijete tijekom šest mjeseci izgubio je u prosjeku
gledao kako su industrija i mediji uvjerili tako mnogo Amerikanaca da ti proizvodi
dvadeset funti (9 kg). Osim toga, prosječan kolesterol u krvi blago se snizio,47 što je bilo
predstavljaju istu dobru prehranu kao i cjelovite biljne namirnice. Kao što ćemo vi­
možda još važnije. Zbog ta dva rezultata ova je studija u medijima predstavljena kao pravi,
djeti u kasnijim poglavljima, obećana zdravstvena korist od uzimanja nadopuna s
znanstveni dokaz da Atkinsova dijeta djeluje i daje sigurna. Nažalost, mediji nisu ulazili
pojedinim hranjivim tvarima pokazala se vrlo upitnom. «Poanta» priče: želite li vita- mnogo dublje od toga.
 KINESKA STUDIJA
Prvi znak da nije sve tako ružičasto predstavlja činjenica da su ti prelili subjekti imali
vrlo ograničen unos kalorija za vrijeme studije. Prosječan Amerikanac pojede oko
2.250 kalorija dnevno. 49 Dok su sudionici studije bili na dijeti unosili su u prosjeku
1.450 kalorija dnevno. To je 3 5 % manje kalorija! Nije važno jedete li crve i karton:
ako jedete 3 5 % manje kalorija gubit ćete na težini i vaša razina kolesterola kratko­
ročno će se popraviti 50 , ali to ne znači da crvi i karton čine zdravu prehranu. Netko
bi mogao tvrditi da je tih 1.450 kalorija tako zasitno da se ljudi na takvoj prehrani
osjećaju sitima, ali ako usporedite unos i potrošnju kalorija, jednostavna matematika
pokazuje da osoba ne može izdržati takvo ograničenje unosa kalorija tijekom godina
i desetljeća bez da ili postane invalid ili se istopi do nestanka. Ljudi su notorno ne­
uspješni u značajnijem ograničavanju svog energetskog unosa kroz duže vremensko
razdoblje, pa tek trebamo vidjeti dugoročnu studiju koja bi pokazala uspjeh dijeta s
niskim unosom ugljikohidrata. Međutim, to je tek početak problema.
U toj istoj studiji, koju je financirala Atkinsova grupa, istraživači su izvijestili: «U ne­
kom trenutku tijekom dvadeset i četiri tjedna, dvadeset i osam subjekata (68%) izvi­
jestilo je o konstipaciji, dvadeset i šest (63%) izvijestilo je o zadahu iz usta, dvadeset
i jedan ( 5 1 % ) izvijestio je o glavobolji, četiri (10%) su primijetila gubitak kose, a
jedna žena ( 1 % ) izvijestila je o pojačanom menstrualnom krvarenju.» 4 7 Također
su spomenuli druga istraživanja, izjavivši: «Štetni utjecaji ove prehrane kod dje­
ce uključivali su bubrežne kamence od kalcijevog oksalata i urata... povraćanje,
amenoreju [izostanak menstruacije kod djevojaka], hiperkolesterolemiju [povi­
šen kolesterol] i... nedostatak vitamina (citat izvora).» 4 7 Uz to, utvrdili su da su
17
osobe na dijeti urinom izlučivale zapanjujućih 5 3 % više kalcija,' što može značiti
katastrofu kada je u pitanju zdravlje njihovih kostiju. Gubitak težine, koji je dije­
lom jednostavno početni gubitak tekućina,
51
mogao bi imati vrlo visoku cijenu.
Drugi pregled dijeta sa smanjenim unosom ugljikohidrata koji su objavili istra­
živači u Australiji zaključuje: «Komplikacije kao što su srčane aritmije, slabljenje
kontraklilne funkcije srca, iznenadna smrt, osteoporoza, oštećenje bubrega, po­
većan rizik od raka, slabljenje tjelesne aktivnosti i abnormalnosti lipida mogu
se povezati s dugotrajnim ograničavanjem količine ugljikohidrata u prehrani.«
Jedna tinejdžerica nedavno je iznenada umrla nakon što je bila na dijeti bogatoj
bjelančevinama. 5 2 , 5 3 Ukratko, većina ljudi neće biti u stanju pridržavati se takve
prehrane do kraja života, a čak i ako nekomu to uspije, s vremenom si može pri­
skrbiti ozbiljne zdravstvene probleme. Čuo sam da jedan liječnik dijete bogate
bjelančevinama i mastima a siromašne ugljikohidratima naziva «dijete za gublje­
nje zđravlja», i čini mi se da je to prikladan naziv. Kilograme također možete
izgubiti ako se podvrgnete kemoterapiji ili počnete njegovati ovisnost o kokainu,
ali ni to ne bih preporučio.
LEKCIJE IZ KINE
j 0 š jedna, posljednja misao: dijeta nije sve što Atkins preporučuje. U stvari, većina
knjiga o dijetama samo je dio golemih carstava povezanih s hranom i zdravljem. U
slučaju Atkinsove dijete, dr. Atkins tvrdio je da su mnogim njegovim pacijentima po­
trebni dodaci prehrani, od kojih se neki koriste za suzbijanje «uobičajenih problema
4
osoba na dijeti«.' U jednom odlomku, nakon što je iznio nepotkrijepljene tvrdnje
o djelotvornosti dodataka prehrani s antioksidantima koje su u suprotnosti s novim
studijama,5" on piše: «Dodajle [antioksidantimaj vita-nutrijente za koje se zna da po­
mažu kod bezbrojnih medicinskih problema s kojima se suočavaju moji pacijenti, i
bit će vam jasno zašto mnogi od njih uzimaju preko trideset vitaminskih pilula dne­
vno.« 56 Trideset pilula dnevno?
Postoje prodavači zmijskog ulja, koji nemaju stručnih istraživanja, stručnog obrazo­
vanja ili objavljenih stručnih publikacija na polju nutricionizma, i postoje znanstveni­
ci, koji imaju formalno obrazovanje, provodili su istraživanja i izvještavali su o svojim
rezultatima u stručnim forumima. Možda je dokaz moći suvremene marketinške
vještine to što je jedan pretio čovjek s bolesnim srcem i visokim krvnim tlakom 5 7
postao jedan od najbogatijih prodavača zmijskog ulja svih vremena, prodajući di­
jetu koja obećava da će vam pomoći smršaviti, održati srce zdravim i normalizirati
krvni tlak.
ISTINA O U G L J I K O H I D R A T I M A
Nezgodna posljedica novije popularnosti knjiga o dijetama je to što su ljudi zbunje­
niji nego ikad u pogledu zdravstvene vrijednosti ugljikohidrata. Kao što ćete vidjeti u
ovoj knjizi, postoji brdo znanstvenih dokaza da je najzdravija prehrana koju možete
konzumirati prehrana bogata ugljikohidratima. Dokazano je da poboljšava stanje kod
srčanih bolesti i dijabetesa, sprječava mnoštvo kroničnih bolesti, i da, mnogo je puta
dokazano da dovodi do značajnog gubitka težine. Ali nije sve tako jednostavno.
Barem 9 9 % ugljikohidrata koje konzumiramo dobivamo iz voća, povrća i žitarica.
Kad te namirnice jedemo u neprerađenom, nerafiniranom i prirodnom stanju, velik
dio ugljikohidrata nalazi se u takozvanom «kompleksnom» obliku. To znači da se tije­
kom probave razgrađuju na kontroliran, reguliran način. Ta kategorija ugljikohidrata
uključuje mnoge oblike prehrambenih vlakana, koja gotovo sva ostaju neprobavljena,
a ipak pružaju znatne koristi za zdravlje. Osim toga, ti kompleksni ugljikohidrati iz
cjelovitih namirnica dolaze u paketu s obilnim količinama vitamina, minerala i do­
stupne energije. Voće, povrće i cjelovite žitarice najzdravije su namirnice koje možete
konzumirati, a sastoje se u prvom redu od ugljikohidrata.
Na suprotnoj strani spektra nalaze se visoko prerađeni, visoko rafinirani ugljikohi­
drati kojima su oduzeta njihova vlakna, vitamini i minerali. Tipični jednostavni uglji-
 KIN£5KA BI ULHJA
kohidrati nalaze se u namirnicama kao što su bijeli kruh, prerađene grickalice uklju­
čujući krekere i čips od bijelog brašna, slatkiši uključujući slatka peciva, čokolađice i
bezalkoholna pića krcata šećerom.
Ti visoko rafinirani ugljikohidrati potječu iz žitarica ili biljaka koje sadrže šećer, po­
put šećerne trske ili šećerne repe. Prilikom probave oni se odmah razgrađuju na naj­
jednostavnije oblike ugljikohidrata koji se apsorbiraju u tijelo i daju krvni šećer ili
glukozu.
Nažalost, većina Amerikanaca konzumira obilne količine jednostavnih, rafiniranih
ugljikohidrata te oskudne količine kompleksnih ugljikohidrata. Na primjer, 1996. go­
dine 4 2 % Amerikanaca jelo je kolače, kekse, slatka peciva ili pite svakoga dana, dok
ih je svega 10% jelo bilo koje tamnozeleno povrće."' Još jedan zloslutan znak: više
od pola konzumiranog povrća 1996."' otpadalo je na samo tri vrste povrća: krumpir,
koji je uglavnom konzumiran kao prženi krumpirići i čips; glavatu salatu, jedno od
hranjivim tvarima najsiromašnijih povrća i konzerviranu rajčicu, što je vjerojatno
samo odraz konzumacije pizze i tjestenine. Dodajte tome činjenicu da je prosječan
Amerikanac 1996. konzumirao trideset i dvije čajne žličice dodanog šećera dnevno, 1
i postaje jasno da se Amerikanci gotovo isključivo prejeđaju rafiniranim, jednosta­
vnim ugljikohidratima, nauštrb zdravih, kompleksnih ugljikohidrata.
To su loše vijesti i, u velikoj mjeri, razlog zašto su ugljikohidrati kao cjelina dobili
tako lošu reputaciju. Golema većina ugljikohidrata koji se jedu u Americi nalaze se u
junk-foodu ili žitaricama koje su toliko rafinirane da u njih treba dodavati vitamine i
minerale. U toj se stvari autori hit-dijeta i ja slažemo. Primjerice, mogli biste jesti ma­
slima siromašnu, ugljikohidratima bogatu prehranu konzumirajući isključivo sljede­
ću hranu: tjesteninu od rafiniranog brašna, prženi čips od krumpira, gazirana pića,
zašećerene žitarice i čokolađice sa smanjenom količinom masti. Hraniti se na takav
način loša je ideja, jedući te namirnice nećete uživati zdravstvene blagodati biljne
prehrane. U eksperimentalnim istraživanjima zdravstvene koristi od ugljikohidrati­
ma bogate prehrane potjecale su od konzumiranja kompleksnih ugljikohidrata koji
se nalaze u cjelovitim žitaricama, voću i povrću. Pojedite jabuku, tikvicu ili tanjur
smeđe riže s mahunarkama i drugim povrćem.
KINESKA STUDIJA P O K A Z U J E S V O J U T E Ž I N U
U vezi s gubitkom težine Kineska studija dala je neke iznenađujuće rezultate koji ba­
caju svjetlo na raspravu o mršavljenju. Kad smo započeli Kinesku studiju mislio sam
da Kina ima suprotan problem od SAD-a. Čuo sam da Kina ne može prehraniti svoje
stanovništvo, da ju pogađa glad i da zemlja nema dovoljno hrane da ljudi postignu
svoju punu odraslu težinu. Jednostavno rečeno, nije bilo dovoljno kalorija za sve.
106
LEKCIJE IZ KINE
Iako je Kina tijekom proteklih pedeset godina imala prehrambenih problema, naučili
snio da su ta gledišta o kalorijskom unosu bila potpuno pogrešna.
Htjeli smo usporediti potrošnju kalorija u Kini i Americi, ali postojala je kvaka. Kinezi
su tjelesno aktivniji od Amerikanaca, posebno u ruralnim krajevima, gdje je tjelesni
rad uobičajen. Usporedba ekstremno aktivnog radnika s prosječnim Amerikancem
odvela bi nas do krivih zaključaka. Bilo bi to kao da usporedite količinu energije koju
pojede fizički radnik prilikom napornog rada s količinom energije koju pojede raču­
novođa. Ogromna razlika u kalorijskom unosu koja sigurno među njima postoji ne
bi nam rekla ništa korisno i samo bi potvrdila daje tjelesni radnik aktivniji.
Kako bismo prevladali taj problem podijelili smo Kineze u pet grupa, prema njihovoj
razini tjelesne aktivnosti. Proučivši kalorijski unos najmanje aktivnih Kineza, ekvi­
valentnih uredskim radnicima, usporedili smo njihov kalorijski unos s prosječnim
američkim. Ono što smo otkrili bilo je zapanjujuće.
Prosječan unos kalorija, po kilogramu tjelesne težine, bio je 3 0 % veći medu najmanje
aktivnim Kinezima nego medu prosječnim Amerikancima. Pa ipak, tjelesna težina
bila je 20% manja (slika 4.11). Kako je moguće da čak i najmanje aktivni Kinezi kon­
zumiraju više kalorija, a ipak nemaju problema s prekomjernom težinom? U čemu je
njihova tajna?
SLIKA 4.11: P O T R O Š N J A KALORIJA (KCAL/KG)
I T J E L E S N A TEŽINA
Dva su moguća objašnjenja za taj prividan paradoks. Prvo, čak su i kineski uredski
radnici tjelesno aktivniji od prosječnih Amerikanaca. Svatko tko zna nešto o Kini zna
da mnogi uredski radnici putuju biciklima. Zato troše više kalorija. Čak i tako, ne
možemo reći koliki se dio višeg kalorijskog unosa može pripisati tjelesnoj aktivnosti
a koliki dio nečem drugom, možda njihovoj hrani.
Međutim, ono što znamo je da neki ljudi troše kalorije koje konzumiraju drukčije
od drugih ljudi. Često kažemo da «imaju brži metabolizam« ili «to im je u genima».
Znate te ljude. To su oni za koje se čini da jedu što god žele, a ipak ne dobivaju na
 KINESKA STUDIJA
težini. Zatim je tu većina nas, koji moramo paziti na svoj unos kalorija, ili barem tako
mislimo. To je pojednostavljena interpretacija.
Imam i opsežniju interpretaciju koja se temelji na našim brojnim istraživanjima kao
i na studijama drugih. Ide ovako. Pod pretpostavkom da ne ograničavamo naš kalo­
rijski unos, oni među nama koji konzumiraju prehranu bogatu mastima i bjelančevi­
nama jednostavno zadržavaju više kalorija nego što trebaju. Te kalorije pohranjujemo
u obliku tjelesne masti, možda ih ugrađujemo u naša mišićna vlakna (kod tovnih
goveda to zovemo prošaranost), a možda ih čuvamo na očiglednijim mjestima, kao
što su naša stražnjica, naš trup ili oko našeg lica i gornjeg dijela bedara.
Evo u čemu je trik: dovoljno je da naše tijelo zadržava malu količinu kalorija a da
to stvori značajnu promjenu tjelesne težine. Na primjer, ukoliko zadržavamo samo
pedeset dodatnih kalorija dnevno, to može dovesti do dodatnih deset funti godišnje
(4,5 kg). Možda vam se čini da to nije mnogo, ali kroz razdoblje od pet godina to
iznosi dodatnih pedeset funti (22,5 kg)
Neki će ljudi ovo pročitati i možda pomisliti kako će biti dovoljno da jednostavno
svakodnevno pojedu pedeset kalorija manje. To bi, teoretski, moglo funkcionirati, ali
potpuno je nepraktično. Nemoguće je s tolikom preciznošću pratiti naš svakodnevni
unos kalorija. Zamislite da jedete obrok u restoranu. Znate li koliko kalorija ima u
svakom jelu? Što je sa složencem koji biste mogli spremiti? Što je s odreskom koji
biste mogli kupiti? Znate li broj kalorija koje sadrže? Naravno da ne.
Evo stoje istina: usprkos bilo kojem kratkoročnom režimu ograničenja kalorija kojeg
bismo se mogli pridržavati, na kraju će naše tijelo, kroz mnoge mehanizme, odlučiti
koliko će kalorija apsorbirati i što će s njima raditi. Naši pokušaji da ograničimo unos
kalorija kratkotrajni su i neprecizni, bez obzira činimo li to ograničavajući ugljikohi-
drate ili masti.
Tijelo koristi osjetljivo balansiranje i neke vrlo zamršene mehanizme kod odluči­
vanja kako će iskoristiti kalorije koje konzumiramo. Kad sa svojim tijelom dobro
postupamo jedući prave namirnice ono zna kako oduzeti kalorije od tjelesnih masti
i iskoristiti ih za poželjnije funkcije kao što je održavanje tjelesne topline, pokreta­
nje tjelesnog metabolizma, podržavanje i poticanje tjelesne aktivnosti ili jednostavno
izbacivanje bilo kakvog viška. Tijelo koristi brojne zamršene mehanizme u odlučiva­
nju kako će se kalorije koristiti, pohranjivati ili «sagorijevati».
Konzumiranje prehrane bogate bjelančevinama i mastima preusmjerava kalorije s
njihove pretvorbe u tjelesnu toplinu u njihov oblik za pohranjivanje - tjelesne ma­
sti (osim ako ozbiljno ograničavanje kalorijskog unosa ne uzrokuje gubitak težine).
Nasuprot tome, prehrana siromašna bjelančevinama i mastima dovodi do toga da se
kalorije «gube» kao tjelesna toplina. U istraživanjima kažemo da pohranjivanje više
kalorija u obliku masti i gubljenje manje u obliku topline znači veću djelotvornost.
LEKCIJE IZ KINE
Kladim se da biste radije bili malo nedjelotvorniji i pretvarali je u tjelesnu toplinu
umjesto u tjelesne masti, zar ne? Pa, jednostavnim konzumiranjem prehrane s manje
masti i bjelančevina to se može postići.
To je ono što pokazuju naši podaci iz Kineske studije. Kinezi konzumiraju više kalo­
rija kako zbog toga što su tjelesno aktivniji, tako i zbog toga što njihova mastima i
bjelančevinama siromašna prehrana preusmjerava pretvorbu tih kalorija s tjelesnih
masti na tjelesnu toplinu. To vrijedi čak i za najmanje tjelesno aktivne Kineze. Sjeti­
mo se, potrebno je vrlo malo, svega pedeset kalorija dnevno, da promijenimo naše
51
pohranjivanje tjelesnih masti i tako promijenimo svoju tjelesnu težinu. *
Istu pojavu vidjeli smo kod naših pokusnih životinja koje su dobivale prehranu s ni­
skom razinom bjelančevina. One su rutinski konzumirale nešto više kalorija, manje
59
dobivale na težini, rješavale se suvišnih kalorija u obliku tjelesne topline i dobrovolj­
no više vježbale/'" a i dalje su daleko rjeđe dobivale rak od životinja na standardnoj
prehrani. Utvrdili smo da su kalorije brže «sagorijevale» i pretvarale se u tjelesnu
toplinu uz veću potrošnju kisika."
Razumijevanje da prehrana može uzrokovati male promjene u metabolizmu kalorija
koje mogu dovesti do velikih promjena u tjelesnoj težini važno je i korisno. To znači
da postoji redovan proces kontroliranja tjelesne težine tijekom vremena koji djeluje,
za razliku od neredovnog procesa brzih dijeta koje ne djeluju. To također objašnjava
često primijećenu pojavu (detaljnije o tome u šestom poglavlju) da ljudi koji kon­
zumiraju prehranu s niskom razinom bjelančevina i masti, sastavljenu od cjelovitih
biljnih namirnica, imaju daleko manje problema s težinom, čak i ako konzumiraju
jednaku, ili čak malo veću ukupnu količinu kalorija.
PREHRANA I VELIČINA T I J E L A
Znamo da će vam prehrana siromašna mastima i bjelančevinama, a bogata komplek­
snim ugljikohidratima iz voća i povrća pomoći da skinete kilograme. Ali što ako želi­
te postati veći? Želja da se bude što je moguće veći česta je u većini kultura. Tijekom
kolonijalnog razdoblja u Aziji i Africi Europljani su manje narode čak smatrali manje
civiliziranima. Izgleda daje veličina tijela znak sposobnosti, muškosti i dominacije.
Većina ljudi smatra da mogu biti veći i jači tako što će jesti bjelančevinama bogatu
hranu životinjskog podrijetla. To vjerovanje potječe od predodžbe da je konzumira­
nje bjelančevina (tj. mesa) potrebno za tjelesnu snagu. Kinezi su čak službeno prepo­
ručivali bjelančevinama bogatu prehranu kako bi potaknuli razvoj snažnijih sportaša
i bili uspješniji na Olimpijskim igrama. Namirnice životinjskog podrijetla imaju više
bjelančevina, a smatra se da su te bjelančevine «više kvalitete«. Životinjske bjelanče­
vine uživaju istu reputaciju u sve modernijoj Kini kao i drugdje.
 KINESKA STUDIJA
Postoji, međutim, problem s predodžbom da je konzumiranje namirnica životinj­
skog podrijetla dobar način da se postane veći. Ljudi koji jedu najviše životinjskih
bjelančevina imaju najviše srčanih bolesti, raka i dijabetesa. U Kineskoj studiji, na pri­
mjer, konzumacija životinjskih bjelančevina bila je povezana s višim i težim ljudima,
ali je također bila povezana s višim razinama ukupnog i lošeg kolesterola." Nadalje,
tjelesna težina, povezana s unosom životinjskih bjelančevina, 1 također je bila pove­
zana s više raka 1 1 1 " i više koronarne bolesti srca." Čini se da želimo li biti veći i, kako
smatramo, bolji, moramo platiti visoku cijenu. Ima li ipak načina da ostvarimo svoj
puni potencijal za rast i istovremeno svedemo na minimum opasnost od bolesti?
U Kineskoj studiji nismo mjerili stopu rasta u djetinjstvu, ali smo mjerili visinu i te­
žinu odraslih osoba. Pokazalo se da su te informacije iznenađujuće. Konzumiranje
veće količine bjelančevina bilo je povezano s većom veličinom tijela ('" za muškarce
61
i " za žene). Međutim, taj se učinak u prvom redu mogao pripisati biljnim bjelanče­
vinama, budući da one čine 9 0 % ukupnog unosa bjelančevina kod Kineza. Potrošnja
1
životinjskih bjelančevina zaista je bila povezana s većom tjelesnom težinom, a činilo
se daje i konzumacija bjelančevinama bogatog mlijeka također djelotvorna." Ali ovo
11
je dobra vijest: Veći unos biljnih bjelančevina bio je usko povezan s boljim zdravljem
većom tjelesnom težinom.11 Tjelesni rast povezan je s bjelančevinama općenito, a dje­
lotvorne su i životinjske i biljne bjelančevine!
To znači da osobe mogu ispuniti svoj genetski potencijal za rast i tjelesnu veličinu
konzumirajući prehranu na biljnoj bazi. Zašto su onda ljudi u zemljama u razvoju,
koji konzumiraju malo ili nimalo namirnica životinjskog podrijetla, konzistentno
manji od ljudi sa Zapada? Zato što prehrana na biljnoj bazi u siromašnim krajevima
svijeta obično nije dovoljno raznovrsna, nema odgovarajuću kvantitetu i kvalitetu
i povezana je sa slabim uvjetima javnog zdravstva u kojima su česte bolesti dječje
dobi. U takvim uvjetima dolazi do ometanja rasta i ljudi ne ispunjavaju svoj genetski
potencijal za veličinu tijela u odrasloj dobi. U Kineskoj studiji niska visina i težina
odraslih bile su usko povezane s područjima koja su imala visoku smrtnost od plućne
1 1
tuberkuloze," parazitskih bolesti," upale pluća ("' za visinu), «crijevne opstrukcije« "
1
i probavnih bolesti."
Ta otkrića potkrjepljuju ideju da se visok stas može postići konzumiranjem mastima
siromašne prehrane na biljnoj bazi, uz uvjet da javno zdravstvo uspješno kontrolira
bolesti siromaštva. Pod tim uvjetima, bolesti obilja (srčane bolesti, rak, dijabetes i si.),
mogu se istovremeno svesti na minimum.
Ista prehrana siromašna životinjskim bjelančevinama i mastima koja pomaže u sprje­
čavanju pretilosti ljudima također omogućava da ostvare svoj puni potencijal za rast
i istovremeno čini druga čuda. Bolje regulira kolesterol u krvi te smanjuje srčane
bolesti i razne vrste raka.
LEKCIJE IZ KINE
Kakva je vjerojatnost da su sve te veze (i mnoge druge) koje govore u korist prehrane
namirnicama biljnog podrijetla samo obična slučajnost? To je ekstremno nevjero­
jatno, u najmanju ruku. Takva konzistentnost dokaza širokog raspona veza rijetka
je u znanstvenim istraživanjima. Ona ukazuje na nov svjetonazor, novu paradigmu.
Prkosi statusu quo, obećava nove koristi za zdravlje i zahtijeva našu pozornost.
K R U G SE ZATVARA
Na početku karijere koncentrirao sam se na biokemijske procese raka jetre. Treće po­
glavlje opisuje desetljećima dug laboratorijski rad s pokusnim životinjama, rad koji
ispunjava zahtjeve «dobre znanosti«. Rezultati: kazein, a vrlo vjerojatno sve životinj­
ske bjelančevine, mogli bi biti najznačajnije kancerogene tvari koje konzumiramo.
Reguliranje količine kazeina u prehrani ima moć uključivanja i isključivanja rasta
raka, kao i premošćenja kancerogenih učinaka aflatoksina, vrlo snažne kancerogene
tvari klase JA. I premda su ta otkrića bila obilno potkrijepljena, još uvijek su se odno­
sila na pokusne životinje.
i Zato sam s velikim nestrpljenjem čekao da vidim hoće li Kineska studija pružiti dokaze o
uzrocima raka jetre kod ljudi.62
Stopa raka jetre u ruralnoj Kini vrlo je visoka, čak i izuzetno visoka u nekim područjima.
Pitanje je bilo - zašto? Činilo se da je glavni krivac bila kronična infekcija virusom hepa­
titisa B (HBV). U prosjeku, oko 12-13% subjekata naše studije bilo je kronično inficirano
virusom. U nekim područjima polovica ljudi bila je kronično inficirana! Kako biste steldi
pravu sliku, svega 0,2-0,3% Amerikanaca ima kroničnu infekciju ovim virusom.
Ali to nije sve. Osim virusa kao uzroka raka jetre u Kini, čini se da prehrana također ima
ključnu ulogu. Kako to znamo? Razine kolesterola u krvi pružile su glavni trag. Rak jetre
111
usko je povezan s porastom kolesterola u krvi, a već znamo da su namirnice životinjskog
podrijetla odgovorne za povećanje razine kolesterola.
Dakle, gdje se tu uklapa HBV? Studije na pokusnim miševima dale su dobar signal. HBV
1
je kod miševa inicirao rak jetre, ali je rak rastao kao odgovor na hranjenje većim razinama
kazeina. Uz to, kolesterol u krvi također je rastao. Ta opažanja savršeno su se uklapala u
rezultate naših istraživanja na ljudima. Osobe koje su kronično inficirane HBV-om i kon­
zumiraju namirnice životinjskog podrijetla imaju visok kolesterol u krvi i visoku stopu
raka jetre. Virus pruža pištolj, a loša prehrana povlači okidač.
Nazirala se jedna vrlo uzbudljiva priča, barem po mojem mišljenju. Bila je to priča pima
značenja, a ukazivala je na važne principe koji bi mogli vrijediti za druge veze između
prehrane i raka. To je također bila priča za koju javnost nije čula iako je mogla spašavati
živote. Naposljetku, bila je to priča koja je vodila do zaključka daje naše najmoćnije oru­
žje protiv raka hrana koju svakoga dana jedemo.
. UL —
 KINESKA STUDIJA
1 to je bilo to. Godine eksperimentiranja na životinjama rasvijetlile su duboke bio­
kemijske principe i procese koji su uvelike pomogli objasniti utjecaj prehrane na rak
jetre. Sada smo, međutim, vidjeli da su ti procesi također relevantni i za ljude. Ljudi
kronično inficirani virusom hepatitisa B također su imali povećan rizik od raka jetre.
Ali naši rezultati pokazivali su da su osobe inficirane virusom koje su istovremeno jele
više namirnica životinjskog podrijetla imale više razine kolesterola i više raka jetre
od ljudi inficiranih virusom koji nisu konzumirali namirnice životinjskog podrijetla.
Studije na pokusnim životinjama i studije na ljudima savršeno su se podudarale.
UDRUŽIVANJE SNAGA
Gotovo svi mi u Sjedinjenim Državama umrijet ćemo od bolesti obilja. U našoj Kine­
skoj studiji uvidjeli smo da prehrana ima vrlo snažan utjecaj na te bolesti. Namirnice
biljnog podrijetla povezane su s nižim kolesterolom u krvi; namirnice životinjskog
podrijetla povezane su s višim kolesterolom u krvi. Namirnice životinjskog podrijetla
povezane su s višim stopama raka dojke; namirnice biljnog podrijetla povezane su s
nižim stopama. Vlakna i antioksidanti iz biljaka povezani su s nižim rizikom od raka
probavnog trakta. Prehrana na biljnoj bazi i aktivan način života rezultiraju zdravom
težinom, pa ipak omogućavaju ljudima da postanu veliki i jaki. Naša studija bila je
opsežna po koncepciji i opsežna po svojim rezultatima. Od laboratorija Virginia Tec-
ha i Sveučilišta Cornell do zabačenih dijelova Kine činilo se da znanost stvara jasnu,
konzistentnu sliku: možemo smanjiti rizik od obolijevanja od smrtonosnih bolesti
jednostavno hraneći se pravim namirnicama.
Na samom početku ovog projekta suočili smo se s velikim otporom pojedinih ljudi,
jedan od mojih kolega s Cornelia, koji je bio uključen u početno planiranje Kineske
studije, prilično se razbjesnio na jednom od naših sastanaka. Iznio sam prijedlog da
istražimo kako različiti prehrambeni faktori, neki poznati, ah i mnogi nepoznati, za­
jednički djelujući izazivaju bolest. Zbog toga smo trebali mjeriti brojne čimbenike,
bez obzira da li je to bilo opravdano ranijim istraživanjima. Taj kolega rekao je da,
ako je to ono što namjeravamo raditi, on ne želi imati ništa s takvim «nepreciznim»
pristupom.
Taj je kolega izražavao mišljenje koje više bilo u skladu s glavnom strujom znan­
stvene misli nego s mojom idejom. On i drugi kolege sličnih gledišta smatraju da je
znanost najbolje na djelu kad se istražuju pojedinačni - i uglavnom poznati - izo­
lirani faktori. Niz uglavnom nespecificiranih faktora ne pokazuje ništa, kažu oni. U
redu je mjeriti konkretan učinak, recimo selena na rak dojke, ali nije u redu mjeriti
brojne uvjete prehrane u istoj studiji, u nadi da će se otkriti važni prehrambeni
obrasci.
LEKCIJE IZ KINE
Meni je draža šira slika, budući da istražujemo nevjerojatne složenosti i suptilnosti
same prirode. Ja sam želio istražiti u kakvoj su vezi prehrambeni obrasci s bolestima,
što je sada glavna tema ove knjige. Sve stoje u hrani djeluje zajedno u stvaranju zdra­
vlja ili bolesti. Što više mislimo da neki pojedinačan spoj karakterizira cijelu namir­
nicu, tonemo dublje u idiotizam. Kao što ćemo vidjeti u četvrtom dijelu ove knjige,
takav način razmišljanja zaslužan je za mnogo 'loše znanosti'.
Stoga tvrdim da nam treba više, a ne manje, «nepreciznog pristupa«. Trebamo više
razmišljati o ukupnim prehrambenim obrascima i cjelovitim namirnicama. Znači li
to da smatram kako je neprecizan pristup jedini način vođenja istraživanja? Naravno
da ne. Smatram li da rezultati Kineske studije čine apsolutan znanstveni dokaz? Nara­
vno da ne. Pruža li ona dovoljno informacija za donošenje nekih praktičnih odluka?
Apsolutno.
Iz ove studije nastajala je dojmljiva i poučna mreža informacija. Ali uklapa li se svaka
potencijalna nit (ili veza) u ovoj mamutskoj studiji savršeno u tu mrežu informacija?
Ne. Iako se većina statistički značajnih niti lako uklapa u mrežu, bilo je nekoliko izne­
nađenja. U međuvremenu je za većinu, ali ne i sve, nađeno objašnjenje.
Neke veze opažene u Kineskoj studiji na prvi su pogled bile u raskoraku s onim što
bi se moglo očekivati na temelju zapadnog iskustva. Pažljivo sam morao odvajati
neobične rezultate koji bi mogli biti posljedica slučajnosti i eksperimentalne ograni­
čenosti od onih koji su zaista nudili nove uvide u stare načine razmišljanja. Kao što
sam ranije spomenuo, raspon razina kolesterola u krvi u ruralnoj Kini predstavljao je
iznenađenje. U vrijeme kad je Kineska studija započeta raspon kolesterola u krvi od
200-300 miligrama po decilitru (mg/dl) smatran je normalnim, dok su niže razine
bile sumnjive. U stvari, neki pripadnici znanstvenih i medicinskih zajednica smatrali
su da su razine kolesterola ispod 150 mg/dl opasne. Moja razina kolesterola kasnih
1970-ih bila je 260 mg/dl, otprilike kao i kod drugih članova moje uže obitelji. Lije­
čnik mi je rekao da je «solidna, tek prosječna«.
Međutim, mjereći razine kolesterola u krvi u Kini ostali smo šokirani. Njihov ra­
spon bio je od 70-170 mg/dl! Njihova gornja granica bila je naša donja, a njihova
donja granica bila je izvan tablica koje možete naći u ordinaciji svog liječnika! Po­
stalo je očigledno da naše shvaćanje o «normalnim» vrijednostima (ili rasponu)
vrijedi samo za zapadne subjekte koji konzumiraju zapadnu prehranu. Tako, na
primjer, naša «normalna» razina kolesterola u stvari predstavlja značajan rizik za
razvoj srčanih bolesti. Nažalost, u Americi je također «normalno» imati srčane bo­
lesti. Tijekom godina utvrđeni su standardi koji su u skladu s onim što možemo
vidjeti na Zapadu. Prečesto smo dolazili do zaključka da su pojedine vrijednosti za
SAD «normalne» zato što smo skloni vjerovati da je zapadno iskustvo vjerojatno
ispravno.
 KINESKA STUDIJA
Kad se sve zbroji, snaga i konzistentnost većine dokaza dovoljne su za donošenje va­
ljanih zaključaka. Točnije, cjelovite namirnice biljnog podrijetla korisne su, a namir­
nice životinjskog podrijetla nisu. Malo je drugih prehrambenih izbora, ako ih uopće
ima, koji mogu pružiti nevjerojatne koristi dobrog izgleda, visokog stasa i izbjegava­
nja goleme većine ili preuranjenih bolesti naše kulture.
Kineska studija bila je važna prekretnica u mojem načinu razmišljanja. Sama za sebe,
ona ne dokazuje da prehrana uzrokuje bolesti. Apsolutan dokaz u znanosti gotovo je
nemoguće postići. Umjesto toga, predlaže se teorija i o njoj se vode rasprave dok teži­
na dokaza ne postane toliko golema da biva uglavnom prihvaćena kao najvjerojatnije
istinita. U slučaju prehrane i bolesti, Kineska studija daje veliku težinu dokazima.
Njene pokusne značajke (brojna svojstva prehrane, bolesti i načina života te neuobi­
čajen raspon prehrambenih iskustava, dobra sredstva za mjerenje kvalitete podata­
ka) pružile su jedinstvenu priliku da proširimo naša gledišta o prehrani i bolesti na
načine koji nam ranije nisu bili na raspolaganju. Ta je studija poput ručne svjetiljke
osvijetlila put koji nikada dotad nisam u potpunosti vidio.
Rezultati te studije - uz gomilu istraživanja koja ih potvrđuju, dijelom mojih, a di­
jelom od drugih znanstvenika - uvjerili su me da promijenim svoje prehrambene
navike. Meso sam prestao jesti prije petnaest godina, kao i gotovo sve namirnice živo­
tinjskog podrijetla, uključujući mliječne proizvode, u posljednjih šest do osam godi­
na, osim u vrlo rijetkim prilikama. Moj kolesterol se snizio usprkos tome što starim;
u boljoj sam tjelesnoj kondiciji nego kad mi je bilo dvadeset i pet; i - danas imam
četrdeset i pet funti (20,5 kg) manje nego što sam imao s trideset godina. Sada imam
idealnu težinu za moju visinu. Moja obitelj također je usvojila takav način prehrane,
u velikoj mjeri zahvaljujući mojoj supruzi Karen koja je uspjela stvoriti čitav jedan
novi prehrambeni životni stil koji je privlačan, ukusan i zdrav. Sve smo to učinili
iz zdravstvenih razloga, zbog rezultata mojih istraživanja koji su mi govorili da se
probudim. Od djetinjstva kada sam pio najmanje dvije litre mlijeka dnevno do rane
profesionalne karijere u kojoj sam se podrugivao vegetarijancima došao sam do ne­
običnog zaokreta u životu.
Međutim, nisu mi samo moja istraživanja promijenila život. Tijekom godina išao
sam daleko šire od naših vlastitih rezultata istraživanja kako bih vidio što su drugi
istraživači otkrili u pogledu prehrane i zdravlja. Dok su se naša istraživačka otkrića
širila sa specifičnih na općenita slika se nastavila širiti. Sada možemo pogledati rado­
ve drugih znanstvenika kako bismo moja otkrića uklopili u širi kontekst. Kao što ćete
vidjeti, on nije ništa manje nego zapanjujuć.
Drugi dio
BOLESTI OBILJA
OVDJE U AMERICI živimo u obilju zbog čega umiremo na određen način. Svakoga
dana u tjednu pripremamo gozbe poput kraljeva i kraljica, što nas ubija. Vjerojatno
poznajete ljude koji boluju od srčanih bolesti, raka, moždanog udara, Alzheimerove
bolesti, pretilosti ih dijabetesa. Postoji velika vjerojatnost da i vi sami imate neki od
tih problema ili da se neka od tih bolesti nasljeđuje u vašoj obitelji. Kao što smo
vidjeli, te su bolesti relativno nepoznate u tradicionalnim kulturama koje se hrane
uglavnom cjelovitim biljnim namirnicama, kao u ruralnoj Kini. Te bolesti, međutim,
dođu kada neka tradicionalna kultura stane akumulirati bogatstvo i počne jesti sve
više i više mesa, mliječnih proizvoda i rafiniranih biljnih proizvoda (poput krekera,
keksa i gaziranih pića).
Svoja izlaganja na javnim predavanjima započinjem time da publici ispričam svoju
osobnu priču, baš kao što sam učinio i u ovoj knjizi. Na kraju predavanja bez iznimke
dobijem pitanje od nekoga tko želi saznati više o prehrani i određenoj bolesti obilja.
Vjerojatno i vi sami također imate pitanje o nekoj određenoj bolesti. Također je vje­
rojatno da je ta određena bolest zapravo bolest obilja jer od toga umiremo ovdje u
Americi.
Možda ćete se iznenaditi kada saznate da bolest koja vas zanima ima mnogo toga
zajedničkog s drugim bolestima obilja, posebno kad se radi o prehrani. Ne postoji
nešto kao što je specijalna prehrana za rak te drukčija, jednako specijalna prehrana za
srčane bolesti. Dokazi koje su sada prikupili znanstvenici iz cijelog svijeta pokazuju
daje ista prehrana koja je dobra za prevenciju raka ujedno dobra i za prevenciju srča­
nih bolesti, kao i pretilosti, dijabetesa, katarakti, degeneracije makule, Alzheimerove
bolesti, kognitivne disfunkcije, multiple skleroze, osteoporoze i drugih bolesti. Osim
 KINESKA STUDIJA

toga, takva prehrana svakome može donijeti samo koristi, bez obzira na njegove ili
njene gene i osobne sklonosti.
Sve te i druge bolesti rezultat su istog utjecaja: nezdrave, uglavnom toksične prehra­
ne i načina života u kojem vlada višak čimbenika koji promiču bolest te nedostatak
čimbenika koji promiču zdravlje. Drugim riječima - zapadne prehrane. I obrnuto,
postoji način prehrane koji djeluje protiv svih tih bolesti - prehrana cjelovitim bilj­
nim namirnicama.

Poglavlja koja slijede organizirana su po bolestima ili skupinama bolesti. Svako po­
glavlje sadrži dokaze koji pokazuju u kakvom je odnosu hrana s određenom bolesti.
Kako budete čitali postajat će vam jasna širina i dubina zapanjujućih znanstvenih
argumenata koji govore u prilog prehrane cjelovitim biljnim namirnicama. Za mene
je konzistentnost dokaza u vezi s tako raznolikom grupom bolesti bila najuvjerljiviji
aspekt ovog argumenta. Kad je prehrana cjelovitim biljnim namirnicama dokazivo
blagotvorna kod tako širokog spektra bolesti, bi li za ljudska bića moglo biti prirodno
da konzumiraju bilo koju drugu vrstu prehrane? Ja kažem da ne bi i vjerujem da ćete
se složiti.
Amerika i većina drugih zapadnih zemalja u zabludi su u pogledu prehrane i zdra­
vlja, za što plaćamo visoku cijenu. Bolesni smo, preteški i zbunjeni. Kad sam krenuo
dalje od laboratorijskih studija i Kineske studije i upoznao se s informacijama o koji­
ma ću raspravljati u drugom dijelu knjige, bio sam potresen. Shvatio sam da su neki
od naših najsvetijih običaja pogrešni te da je razumijevanje zdravlja postalo posve
neshvaćeno. Na veliku žalost, javnost je, ništa ne sluteći, platila najvišu cijenu. Ova
je knjiga u velikoj mjeri moj pokušaj da ispravim te pogreške. Kao što ćete vidjeti u
poglavljima koja slijede, od srčanih bolesti do raka, od pretilosti do sljepila, postoji
bolji put do optimalnog zdravlja.
5
Bolna srca
STAVITE RUKU NA grudi i osjetite otkucaje svog srca. Sada stavite ruku tamo gdje može­
te osjetiti svoj puis. Taj je puis potpis vašeg bića. Vaše srce, stvarajući taj puis, radi za vas
svake minute u danu, svakoga dana u godini, godinu za godinom cijeloga vašeg života.
Proživite li prosječan životni vijek, vaše će srce napraviti oko 3 milijarde otkucaja.1
Sada zastanite na trenutak i razmislite o činjenici da se u vremenu koje vam je bilo po­
trebno da pročitate gornji odlomak arterija u srcu otprilike jednog Amerikanca začepi­
la, prekinula protok krvi i započela brz proces odumiranja tkiva i stanica. Taj je proces
poznatiji, naravno, kao srčani udar. Dok završite čitati ovu stranicu, četiri Amerikanca
dobit će srčani udar, a još četiri postat će žrtve moždanog udara ili zatajenja srca. Ti­
jekom sljedeća dvadeset i četni sata 3.000 Amerikanaca dobit će srčane udare,2 što je
otprilike broj ljudi koji su poginuli u terorističkim napadima 11. rujna 2001.
Srce je od središnje važnosti za život, a u Americi vrlo često i od središnje važnosti za
smrt. Poremećaji srčanog i/ili cirkulacijskog sustava ubit će 4 0 % Amerikanaca, 3 više
nego što će ih ubiti bilo koja druga ozljeda ili bolest, uključujući rak. Srčane bolesti naš
su vodeći uzrok smrti već gotovo stotinu godina. 1 Ta bolest ne poznaje spolne ili rasne
granice: svi su pogođeni. Kad biste pitali većinu žena koja bolest za njih predstavlja veću
opasnost, bolest srca ili rak dojke, mnoge bi žene nesumnjivo odgovorile rak dojke. Ali
bile bi u krivu. Stopa smrtnosti žena od bolesti srca osam je puta veća od njihove stope
smrtnosti od raka dojke. 5,6
Ako postoji «američka» igra, onda je to bejzbol; ako postoji «američki» desert, to je
pita od jabuka. Ako postoji «američka bolest», to je bolest srca.
 KINESKA STUDIJA BOLNA SRCA

se prilagodi. Zamislile da je krv koja teče kroz vašu arteriju divlja rijeka. Ako svakoga
SVI TO RADE
dana stavite nekoliko kamenova uz obale rijeke kroz razdoblje od više godina, kao što
s e plak nakuplja na stjenkama arterija, voda će pronaći neki drugi put kojim će stići
Godine 1950. na velikom ekranu mogli ste vidjeti Judy Holliday, Ben Hogan domi­
tamo gdje želi. Možda će rijeka stvoriti nekoliko manjih potoka preko kamenja. Mo­
nirao je svijetom golfa, mjuzikl South Pacific bio je veliki pobjednik Tony Awardsa, a
žda će se rijeka probiti ispod kamenja, stvarajući malene tunele, ili će možda voda teći
25. lipnja Sjeverna Koreja napala je Južnu Koreju. Američka administracija ostala je
kroz male postrane potoke, izabravši potpuno nov tok. Ti novi sitni prolazi oko ili kroz
zatečena, ali brzo je reagirala. Nakon samo nekoliko dana predsjednik Truman po­
kamenje zovu se «kolaterale». Ista stvar događa se u srcu. Ako se plak nakuplja kroz ra­
slao je na teren vojnike uz podršku bombardera da potisnu sjevernokorejsku vojsku.
zdoblje od nekoliko godina, razvit će se dovoljno kolaterala da krv i dalje može prolaziti
Tri godine kasnije, u srpnju 1953., potpisan je formalan sporazum o prekidu sukoba
kroz srce. Međutim, prevelika nakupina plaka može uzrokovati ozbiljno ograničenje
i Korejski rat je završio. Tijekom tog razdoblja u borbama je poginulo više od 30.000
protoka krvi, a kao rezultat može se javiti iscrpljujuća bol u prsima ili angina. Međutim,
američkih vojnika. 9,111
takvo nakupljanje samo u rijetkim slučajevima dovodi do srčanih udara.
Na kraju rata u časopisu Journal of the American Medical Association objavljena je
Što, dalde, dovodi do srčanih udara? Pokazalo se da manje ozbiljne nakupine plaka, koje
znanstvena studija koja je predstavljala prekretnicu. Vojni medicinski stručnjaci pro­ 11
blokiraju manje od 50% arterije, često uzrokuju srčane udare. Svaka od tih nakupina
učili su srca 300 vojnika, muškaraca poginulih u akciji u Koreji. Tim vojnicima, čija je
ima sloj stanica, zvan kapa, koji odvaja jezgru plaka od krvi koja pritječe. Kod opasnih
prosječna dob bila dvadeset i dvije godine, nikada nisu bili dijagnosticirani problemi
plakova kapa je slaba i tanka. Kao posljedica toga, lav koja kola uz nju može nagrizati
sa srcem. Prilikom seciranja organa znanstvenici su u vrlo velikom broju slučajeva
kapu dok ona ne prsne. Kada kapa prsne, sadržaj jezgre plaka pomiješa se s krvlju. Krv
otkrili iznenađujuće dokaze bolesti. Punih 77,3% srca koje su proučili imalo je «rnasi-
se tada počne zgrušavati oko mjesta prsnuća. Ugrušak raste i brzo može blokirati cijelu
vne dokaze» bolesti srca/
arteriju. Kada arterija u tako kratkom razdoblju postane blokirana, malo je izgleda da
Brojka od 77,3% zapanjujuća je. Ovo istraživanje koje se pojavilo u vrijeme kad je naš
se razvije kolateralni protok krvi. Kad se to dogodi, protok krvi dalje niz krvotok od
ubojica broj jedan još uvijek bio obavijen velom tajne jasno je pokazalo da se bolest
mjesta puknuća postaje ozbiljno reduciran i srčani mišići prestanu dobivati potrebnu
srca razvija tijekom cijeloga života. Osim toga, gotovo svi su bili na nju osjetljivi! Ti
količinu kisika. U toj točki, kada stanice srčanog mišića počnu umirati, mehanizam
vojnici nisu bili lijenčine koji provode dane pred televizorom; bili su u vrhunskoj
pumpanja srca počne otkazivati, osoba može osjećati bolan pritisak u grudima, ili vrlo
kondiciji i u naponu svoje tjelesne snage. Od tada nekoliko drugih bolesti potvrdilo
jaku bol koja se širi niz ruku i naviše do vrata i vilice. Ukratko, žrtva počinje umirati. To
je da je bolest srca vrlo raširena među mladim Amerikancima. 8
je proces iza većine od 1,1 milijun srčanih udara koji se svake godine dogode u Americi.
Svaki treći čovjek koji dobije srčani udar od njega će i umrijeti. 9 1 0
SRČANI UDAR Sada znamo daje najopasnija mala do srednja nakupina plaka, to jest plak koji blokira
manje od 50% arterije. 1112 Kako onda možemo predvidjeti kad će se javiti srčani udari?
Ah - što je bolest srca? Jedna od ključnih komponenti je plak. Plak je masni sloj bje­ Nažalost, uz postojeće tehnologije, ne možemo. Ne možemo znati koji će plak prsnuti,
lančevina, masti (uključujući kolesterol), stanica imunološkog sustava i drugih sasto­ kada ili koliko opasno to može biti. Međutim, ono što znamo je naš relativan rizik od
jaka koje se nakupljaju na unutarnjim stjenkama koronarnih arterija. Čuo sam kako srčanog udara. Znanost je «demistificirala» ono što je nekada bilo zagonetna smrt koja
je jedan kirurg rekao da ako prstom pređete po plakom prekrivenoj arteriji, osjećaj je odnosila ljude u njihovim najproduktivnijim godinama. Nijedna studija nije imala
je sličan kao da prstom prelazite po toploj torti od sira. Ako vam se plak nakuplja u toliki utjecaj kao Framinghamska studija srca.
koronarnim arterijama imate neki stupanj bolesti srca. Od seciranih vojnika u Koreji
jedan na dvadeset bolesnih ljudi imao je toliko plaka da mu je bilo blokirano 90%
FRAMINGHAM
jedne arterije. 7 To je kao da svežete čvor na crijevu za polijevanje vrta i pokušavate
navodniti očajnički suh vrt preostalim ćurkom vode!
Nakon Drugog svjetskog rata osnovan je Nacionalni institut za srce 1 3 sa skromnim
Zašto ti vojnici nisu već pretrpjeli srčani udar? Konačno, svega 10% arterije bilo je
budžetom 1 i teškom zadaćom. Znanstvenici su znali da se masni plak koji oblaže
otvoreno. Kako to može biti dovoljno? Pokazalo se da kad se plak na unutarnjoj stjen­
arterije bolesnih srca sastoji od kolesterola, fosfolipida i masnih kiselina," ali nisu
ci arterija nakuplja polako, tijekom godina, protok krvi ima dovoljno vremena da

11X
 KINbSKA S I U UIJ A BOLNA SRCA

znali zašto te bolesne promjene nastaju, kako nastaju i kako točno dovode do srčanih 2
kata kardiovaskularnih bolesti. Danas gotovo svi znaju da mogu raditi na prevenciji
udara. U potrazi za odgovorima Nacionalni institut za srce odlučio je pratiti određe­ srčanog udara tako što će održavati svoje čimbenike rizika na pravim razinama. Svi­
nu populaciju tijekom nekoliko godina, voditi detaljnu zdravstvenu dokumentaciju 0 jest je to stara svega pedesetak godina, i za nju su u velikoj mjeri zaslužni znanstvenici
svima iz te populacije i vidjeti tko je dobio bolest srca, a tko nije. Znanstvenici su se i sudionici Framinghamske studije srca.
uputili u Framingham u Massachusettsu.
Smješten u neposrednoj blizini Bostona, Framingham je prožet američkom povije­ IZVAN NAŠIH GRANICA
šću. Europski doseljenici prvi su put naselili otok u sedamnaestom stoljeću. Tijekom
godina grad je imao sporednu ulogu u Američkom ratu za nezavisnost, suđenju vje­ Framinghamska studija najpoznatija je studija srca svih vremena, ali predstavlja tek
šticama iz Salema i pokretu za ukidanje ropstva. U nešto novije vrijeme, 1948. grad je dio enormnog korpusa istraživanja provedenih u ovoj zemlji tijekom proteklih šezde­
dobio svoju slavnu ulogu. Preko 5.000 stanovnika Framinghama, muškog i ženskog set godina. Rana istraživanja dovela su do alarmantnog zaključka da imamo jednu od
spola, pristalo je da ih znanstvenici tijekom više godina proučavaju i bockaju kako najviših stopa srčanih bolesti u svijetu. Jedna studija objavljena 1959. usporedila je
bismo mogli naučiti nešto o bolesti srca. stope koronarne bolesti srca u dvadeset zemalja (slika 5.1). 1 6
Nešto smo doista i naučili. Promatrajući tko je dobio bolest srca a tko nije te uspore­
đujući njihove zdravstvene kartone, Framinghamska studija srca razvila je koncept
faktora rizika kao što su kolesterol, krvni tlak, tjelesna aktivnost, pušenje cigareta
i pretilost. Zbog Framinghamske studije danas znamo da ti čimbenici rizika imaju
važnu ulogu u nastanku bolesti srca. Liječnici su godinama koristili Framinghamski
model za predviđanje kako bi utvrdili tko ima visok rizik od bolesti srca, a tko nema.
Na temelju ove studije objavljeno je preko 1.000 znanstvenih radova, a studija traje
još i danas. Dosad je proučila četiri generacije stanovnika Framinghama.
Najsvjetlija točka Framinghamske studije su njena otkrića o kolesterolu u krvi. Oni
su 1961. uvjerljivo dokazali jaku korelaciju između visoke razine kolesterola u krvi i
bolesti srca. Istraživači su zapazili da muškarci s razinama kolesterola «preko 244 mg/
dl (miligrama po decilitru) imaju preko tri puta veću učestalost KBS-a (koronarne
bolesti srca) od onih s razinama kolesterola manjim od 210 mg/dl.» 15 Sporno pitanje
može li se na temelju razine kolesterola u krvi predvidjeti bolest srca bilo je riješeno.
Razine kolesterola zaista imaju utjecaja. U tom istom radu također je dokazano daje
visok krvni tlak važan faktor rizika za bolest srca.
Pridavanje važnosti faktorima rizika označilo je koncepcijsku revoluciju. Kad je ta
studija pokrenuta većina je liječnika vjerovala da je bolest srca neizbježno «trošenje»
tijela te da u tom pogledu ne možemo učiniti mnogo. Naša srca su poput automo­
bilskih motora: kako smo starjeti, dijelovi više nisu tako dobro radili i ponekad bi
otkazivali. Pokazavši da možemo predvidjeti bolest mjerenjem faktora rizika, ideja
prevencije bolesti srca iznenada je postala valjana. Istraživači su napisali: «...čini se da
je preventivan program očigledno nužan». 5 Jednostavno smanjite faktore rizika kao
što su kolesterol u krvi i krvni tlak i smanjili ste rizik od bolesti srca.
U današnjoj Americi kolesterol i krvni tlak pojmovi su opće kulture. Trošimo preko
30 milijardi dolara godišnje na lijekove za kontrolu tih faktora rizika i drugih aspe-
 KINESKA STUDIJA

bila na samom početku već je bilo liječnika koji su pokušavali otkriti kako se bolest
Te studije proučavale su društva pod utjecajem Zapada. Pogledamo li tradicionalnija
srca može liječiti, a ne samo spriječiti. Ti su znanstvenici u mnogim stvarima bili
društva često možemo vidjeti još upadljivijc razlike u učestalosti srčanih bolesti. Gor­
ispred svog vremena jer su njihove intervencije, koje su bile najinovativniji, najuspje­
štaci s Papua Nove Gvineje, na primjer, prilično se često spominju u istraživanjima
17 šniji programi liječenja u to vrijeme, koristile najmanje naprednu dostupnu tehnolo­
zato što su srčane bolesti u njihovom društvu rijetkost. Sjetimo se, na primjer, koliko
giju - nož i vilicu.
je niska bila stopa srčanih bolesti u ruralnoj Kini. Američki muškarci umirali su od
Ti su liječnici zapazili tadašnja istraživanja što su bila u tijeku i došli do nekih zdra-
srčanih bolesti u postotku koji je bio gotovo sedamnaest puta veći nego kod njihovih
kineskih vršnjaka.18 vorazumskih veza. Oni su shvatili da 21 :

Zašto smo od srčanih bolesti umirali tijekom šezdesetih i sedamdesetih, u vrijeme dok
. prevelik unos masti i kolesterola uzrokuje aterosklerozu (otvrdnuće arterija i naku­
je velik dio svijeta još uvijek bio relativno nezahvaćen?
pljanje plaka) kod pokusnih životinja
Jednostavno rečeno, radilo se o smrti od hrane. Kulture koje bilježe niže stope srčanih
• unos kolesterola hranom uzrokuje porast kolesterola u krvi
bolesti jedu manje zasićenih masti i životinjskih bjelančevina, a više cjelovitih žitarica,
• visoka razina kolesterola u krvi mogla je pretkazati i/ili uzrokovati bolest srca
voća i povrća. Drugim riječima, hrane se uglavnom biljnim namirnicama, dok se mi
• veći dio svjetskog stanovništva nije bolovao od bolesti srca; ta društva bez bolesti
uglavnom hranimo životinjskim namirnicama.
srca imala su radikalno drukčije obrasce prehrane, konzumirajući manje masti i ko­
No, je li moguće da su neke skupine podložnije srčanim bolestima zbog genetike? Zna­
lesterola
mo da to nije slučaj zato što unutar grupe s istim genetskim naslijeđem možemo vidjeti
sličan odnos između prehrane i bolesti. Na primjer, Japanci koji žive na Havajima ili u
Odlučili su stoga pokušati utjecati na bolest srca kod svojih pacijenata tako što će
Kaliforniji imaju daleko više razine kolesterola u krvi i učestalost koronarne bolesti srca
od Japanaca koji žive u Japanu. 1 9 2 0 smanjiti količinu masti i kolesterola u njihovoj prehrani.
Jedan od najnaprednijih liječnika bio je dr. Lester Morrison iz Los Angelesa. On je
Razlog očigledno leži u okolini budući da većina tih ljudi ima isto genetsko naslje­
1946. (dvije godine prije Framinghamske studije) započeo studiju kako bi «utvrdio
đe. Navika pušenja nije uzrok jer su muškarci u Japanu, za koje je bilo vjerojatnije da
odnos između unosa masti prehranom i učestalosti ateroskleroze». 22 U svojoj je stu­
su pušači, još uvijek imali manje koronarnih bolesti srca od japanskih Amerikanaca. 19
diji s 50 osoba koje su preživjele srčani udar od njih zatražio da održavaju svoju uo­
Istraživači su uprli prstom u prehranu, pišući da je razina kolesterola u krvi rasla «s pre­
bičajenu prehranu, a od drugih pedeset osoba koje su imale srčani udar zatražio je da
hrambenim unosom zasićenih masti, životinjskih bjelančevina i kolesterola u hrani». S
se pridržavaju pokusne prehrane.
druge strane, kolesterol u krvi bio je negativno povezan s unosom kompleksnih uglji-
20 U skupini s pokusnom prehranom smanjio je unos masti i kolesterola. Jedan od obja­
kohidrata...» Jednostavno rečeno, životinjske namirnice bile su povezane s višim kole­
vljenih primjera njegovih menija dopuštao je pacijentima da jedu tek male količine
sterolom u krvi, dok su biljne namirnice bile povezane s nižim kolesterolom u krvi.
mesa dvaput dnevno: dvije unce (57 g) «hladne pečene janjetine, nemasne, sa želeom
To je istraživanje jasno uprlo prstom u prehranu kao jedan od mogućih uzroka srčanih
od metvice» za ručak i još dvije unce «nemasnih vrsta mesa» za večeru. 22 Čak i ako
bolesti. Nadalje, početni rezultati stvarali su konzistentnu sliku: što su ljudi jeli više
ste obožavali hladnu pečenu janjetinu sa želeom od metvice niste je smjeli pojesti
zasićenih masti i kolesterola (kao indikatora potrošnje životinjskih namirnica) imali
mnogo. U stvari, popis zabranjenih namirnica u pokusnoj prehrani bio je prilično
su veći rizik obolijevanja od srčanih bolesti. A s obzirom da su se i druge kulture poči-
dug i uključivao je krem juhe, svinjetinu, masna mesa, životinjske masti, punomasno
njale hraniti sličnije nama i kod njih je dolazilo do vrtoglavog rasta srčanih bolesti. U
mlijeko, vrhnje, maslac, žumanjak jajeta te kruh i deserte koji sadrže maslac, cijela
novije vrijeme stope smrtnosti od srčanih bolesti u nekoliko zemalja premašile su onu
jaja i punomasno mlijeko. 22
u Americi.
Je li ta napredna prehrana postigla kakve rezultate? Poslije osam godina samo je dva­
naest od pedeset osoba koje su jele svoju uobičajenu američku prehranu još uvijek
ISTRAŽIVANJE ISPRED SVOG VREMENA
bilo na životu ( 2 4 % ) . U skupini s pokusnom prehranom dvadeset i osam ljudi još
uvijek je bilo živo (56%), što je gotovo dva i pol puta više preživjelih nego u kontrol­
Dakle, sada znamo što je bolest srca i koji su to faktori koji određuju rizik da ćemo
noj grupi. Nakon dvanaest godina svi pacijenti iz kontrolne skupine bili su mrtvi.
oboljeti; ali što da radimo ako smo već oboljeli? Dok je Framinghamska studija srca

123

Međutim, u skupini s pokusnom prehranom devetnaest ljudi još uvijek je bilo živo, što
je stopa preživljavanja od 38%.'' Iako je, nažalost, mnogo ljudi u grupi s pokusnom pre­
hranom ipak umrlo, bilo je jasno da su se štitili od svoje bolesti hraneći se s umjereno
manje životinjskih namirnica i umjereno više biljnih namirnica (pogledati sliku 5.2).
Godine 1946. kad je ta studija započeta večina znanstvenika vjerovala je da je bolest
srca neizbježan dio starenja i da se s tim u vezi ne može mnogo učiniti. Iako Morri­
son nije izliječio bolest srca dokazao je da nešto tako jednostavno kao što je prehrana
može značajno izmijeniti njezin tijek, čak i kad je bolest tako uznapredovala daje već
uzrokovala srčani udar.
Druga istraživačka skupina dokazala je otprilike istu stvar u približno isto vrijeme.
Skupina liječnika iz Sjeverne Kalifornije veliku je grupu pacijenata s uznapredovalom
bolesti srca podvrgnula prehrani siromašnoj mastima i kolesterolom. Ti su liječnici
utvrdili da su pacijenti koji su konzumirali prehranu s malo masti i kolesterola umi­
rali u četiri puta manjem broju od pacijenata koji se nisu pridržavali te prehrane. 23
Sada je bilo jasno da postoji nada. Bolest srca nije bila neizbježna posljedica starosti,
čak i kad je osoba imala uznapredovalu bolest prehrana s malo masti i kolesterola
mogla je značajno produljiti njezin život. Bio je to izvanredan napredak u našem
razumijevanju ubojice broj jedan u Americi. Osim toga, to novo shvaćanje središnju
je ulogu U bolesti srca dalo prehrani i drugim vanjskim faktorima. Međutim, svaka
je rasprava o prehrani bila usko usredotočena na masti i kolesterol. Te dvije izolirane
komponente hrane postale su zlotvori.
124
BULINA i K l A
p a nas znamo da nas je pozornost koju smo posvećivali mastima i kolesterolu odvela na
stranputicu. Mogućnost koju nitko nije želio uzeti u obzir bila je da su masti i kolesterol
samo indikatori unosa životinjskih namirnica. Na primjer, pogledajte odnos između
konzumacije životinjskih bjelančevina i smrti od bolesti srca kod muškaraca u dobi od
pedeset i pet do pedeset i devet godina u dvadeset različitih zemalja na slici 5.3. 16
Ta studija sugerira da što više životinjskih bjelančevina jedete imat ćete više bolesti
srca. Osim toga, deseci eksperimentalnih studija pokazuju da hranjenje štakora, ku­
nića i svinja životinjskim bjelančevinama (npr. kazeinom) dramatično podiže razi­
ne kolesterola, dok biljne bjelančevine (npr. bjelančevine soje) dramatično snižavaju
razine kolesterola.-' Studije na ljudima ne samo što se podudaraju s tim otkrićima
nego i pokazuju da konzumiranje biljnih bjelančevina ima čak i veću moć snižavanja
razina kolesterola od smanjenja unosa masti ili kolesterola. 25
Dok su neke od tih studija o životinjskim bjelančevinama bile provedene u poslje­
dnjih trideset godina, druge su objavljene prije više od pedeset godina, u vrijeme
kada je medicinska zajednica tek počinjala raspravljati o prehrani i bolesti srca. Pa
ipak su životinjske bjelančevine nekako ostale po strani, dok su zasićene masti i kole­
sterol ponijeli glavni teret kritika.
Te tri hranjive tvari (masti, životinjske bjelančevine i kolesterol) karakteristične su za hra­
nu životinjskog podrijetla općenito. Nije li, dakle, savršeno razumno pitati se nije li hrana
životinjskog podrijetla, a ne samo ove izolirane hranjive tvari, uzrok bolesti srca?
Naravno, nitko nije upro prstom na namirnice životinjskog podrijetla općenito. To
bi odmah odvelo do profesionalne izolacije i ismijavanja (iz razloga objašnjenih u
 lYJNOAA b\UUIJA
četvrtom poglavlju). Bila su to svadljiva vremena u svijetu nutricionizma. Odigravala
se konceptualna revolucija, što se mnogim ljudima nije sviđalo. Čak je i razgovor o
prehrani za mnoge znanstvenike bio previše. Prevencija bolesti srca prehranom bila
je opasna ideja zato što je implicirala da u dobroj, staroj, mesnoj američkoj prehrani
postoji nešto toliko loše da nam uništava srca. To se dečkima statusa-quo nije sviđalo.
Jedan status-quo znanstvenik zabavljao se ismijavajući ljude za koje se činilo da imaju
nizak rizik od bolesti srca. Godine 1960. napisao je sljedeće «humoristično» djelo
26
kako bi se narugao tadašnjim novim otkrićima :
Kratak opis čovjeka s najmanjim rizikom za
obolijevanje od koronarne bolesti srca:
Feminizirani radnik gradske čistoće ili balzamer, potpuno lišen tjelesne i men­
talne živahnosti i bez entuzijazma, ambicija ili natjecateljskog duha, koji nika­
da nije pokušao ispoštovati bilo kakav rok. Čovjek slabog apetita, koji se hrani
voćem i povrćem s malo žitarica i kitovog ulja, mrzi duhan, odbija posjedovati
radio, TV ili automobil, glave potpuno obrasle kosom te mršave, neatletska
građe, ali ipak neprestano vježbanjem napreže svoje slabašne mišiće; ima ni­
sku plaću, krvni tlak, šećer u krvi, mokraćnu kiselinu i kolesterol, uzimao je
nikotinsku kiselinu, piridoksin i dugotrajnu terapiju antikoagulantima cijelo
vrijeme od svoje preventivne kastracije.
Autor ovih redaka umjesto toga mogao je reći: «Samo PRAVI muškarci obolijevaju
od srca.« Obratite pozornost i na to kako se prehrana voćem i povrćem opisuje kao
«slaba», iako autor sugerira da se njom hrane oni ljudi koji imaju najmanji rizik od
bolesti srca. Žalosno povezivanje mesa s tjelesnom sposobnošću, muškošću općenito,
seksualnim identitetom i ekonomskim bogatstvom samo zamagljuje način na koji su
status quo znanstvenici gledali na hranu, bez obzira na zdravstvene dokaze. Takav su
stav naslijedili od pionira bjelančevina opisanih u drugom poglavlju.
Možda je taj autor trebao upoznati jednog mog prijatelja, Chrisa Campbella (nismo
u srodstvu). Chris je dvostruki prvak u hrvanju 1. NCAA lige, trostruki američki se­
niorski prvak u hrvanju, dvostruki olimpijski hrvač i diplomirani pravnik s Pravnog
fakulteta Cornell. S trideset i sedam godina postao je najstariji Amerikanac koji je
ikada osvojio olimpijsku medalju u hrvanju, s tjelesnom težinom od 198 funti (90
kg). Chris Campbell je vegetarijanac. Kao čovjek s niskim rizikom od bolesti srca
mislim da se ne bi baš složio s gore navedenom karakterizacijom.
Borba između tabora statusa quo i prevencije prehranom bila je intenzivna. Sjećam
se da sam potkraj 1950-ih prisustvovao predavanju na Sveučilištu Cornell kada je
126
DULNtt J r\V_ n
čuveni istraživač Ancel Keys došao održati predavanje o prevenciji bolesti srca pre­
hranom. Pojedini znanstvenici iz publike samo su okretali glavom u nevjerici, go­
voreći da nema teorije da prehrana utječe na bolest srca. U tim prvim desetljećima
istraživanja bolesti srca rasplamsala se vatrena, osobna bitka, a njena prva žrtva bila
je otvorenost uma.
NOVIJA POVIJEST
Danas je ta epska bitka između branitelja statusa quo i zagovornika prehrane inten­
zivnija nego ikad. Ali u međuvremenu se situacija na području bolesti srca značaj­
no promijenila. Koliko smo napredovali i kako smo se borili s tom bolesti? Najve­
ćim dijelom, status quo ostao je zaštićen. Usprkos potencijalu prehrane i prevencije
bolesti, većina pažnje koja se posvećuje bolesti srca usmjerena je na mehaničke i
kemijske intervencije kod onih ljudi kod kojih je bolest uznapredovala. Prehrana
je gurnuta u stranu. Kirurgija, lijekovi, elektronički uređaji i nova dijagnostička
sredstva zaokupili su pozornost javnosti.
Sada imamo kiruršku ugradnju koronarne premosnice, kod koje se zdrava arte­
rija «nalijepi» preko bolesne arterije, čime se zaobilazi najopasniji plak u arteriji.
Najviši je oblik kirurgije, dakako, transplantacija srca koja čak povremeno koristi
umjetno srce. Imamo i proceduru koja ne zahtijeva otvaranje grudnog koša zvanu
koronarna angioplastika, kod koje se mali balon napuhuje unutar sužene, bolesne
arterije, potiskujući plak uza stjenke i otvarajući prolaz za povećan protok krvi.
Imamo defibrilatore za oživljavanje srca, stimulatore srca i precizne tehnike snima­
nja kako bismo mogli promatrati pojedine arterije bez potrebe da izložimo srce.
Proteklih pedeset godina zaista su bile veličanje kemikalija i tehnologije (nasuprot
prehrani i prevenciji). Ukratko opisujući početna raširena istraživanja bolesti srca,
jedan liječnik nedavno je istaknuo mehaničko:
Postojala je nada da će se snaga znanosti i tehnike, razvijena nakon Drugog
svjetskog rata, moći primijeniti u ovoj borbi [protiv bolesti srca]... Činilo
se da se enormni napreci na području strojarstva i elektronike, koji su bili
potaknuti ratom, posebno dobro mogu iskoristiti u proučavanju kardiova­
1
skularnog sustava....
Istina je da su neki veliki uspjesi zaista postignuti, rezultat čega je vjerojatno či­
njenica da je naša stopa smrtnosti od bolesti srca punih 5 8 % niža nego što je bila
2
1950. Smanjenje stope smrtnosti od 58% izgleda kao velika pobjeda kemikalija
i tehnologije. Jedan od najvećih koraka bio je bolji tretman žrtava srčanog udara
127

u hitnoj pomoći. Godine 1970. ako ste bili stariji od šezdeset i pet godina, dobili
srčani udar i bili te sreće da stignete do bolnice živi, imali ste 3 8 % vjerojatnosti da
ćete umrijeti. Danas, stignete li do bolnice živi, imate svega 15% vjerojatnosti da
umrete. Reakcije bolničkih hitnih službi bitno su bolje, zahvaljujući čemu se spasi
2
ogroman broj života.
27,28
Osim toga, broj pušača postojano opada, što smanjuje našu stopu smrtnosti od
srčanih bolesti. Uz napredak u bolnicama, mehaničke uređaje, otkrića lijekova, niže
stope pušenja i više kirurških mogućnosti očito imamo mnogo razloga za slavlje.
Kako se čini, postigli smo napredak.
Ili možda nismo?
Konačno, bolest srca još uvijek je naš vodeći uzrok smrti. Svaka dvadeset i četiri
2
sata gotovo 2.000 Amerikanaca umire od te bolesti. Usprkos svim postignućima
ogroman broj ljudi još uvijek umire od bolnog srca.
2
U stvari, učestalost bolesti srca '' (ne smrtnost) otprilike je jednaka onoj s početka
2
1970-ih. Drugim riječima, iako ne umiremo tako mnogo od bolesti srca, još uvijek
od nje obolijevamo jednako često kao nekad. Čini se da smo jednostavno postali
nešto uspješniji u odgađanju smrti od bolesti srca, ali nismo učinili ništa da smanji­
mo stopu obolijevanja naših srca.
KIRURGIJA: FANTOMSKI SPASITELJ
Mehaničke intervencije koje koristimo u ovoj zemlji daleko su manje djelotvorne
nego što većina ljudi vjeruje. Ugradnja premosnice postala je posebno popularna.
Godine 1990. obavljeno je čak 380.000 operacija ugradnje premosnice, 3 0 što znači
da je otprilike 1 na 750 Amerikanaca bio podvrgnut toj ekstremnoj kirurgiji. Ti­
jekom operacije otvara se grudni koš pacijenta, krvotok se preusmjerava pomoću
niza štipaljki, pumpi i strojeva. Vadi se vena iz noge ili plućna arterija i zašiva preko
bolesnog dijela srca, čime se krvi omogućava da zaobiđe najzačepljenije arterije.
Troškovi su enormni. Više od jednog na svakih pedeset pacijenata koji se odlu­
če na tu operaciju umrijet će zbog komplikacija" tijekom ove procedure vrijedne
46.000 dolara. 32 Ostale nuspojave uključuju srčani udar, respiratorne komplikacije,
komplikacije krvarenja, infekcije, visok krvni tlak i moždani udar. Kad se za vrije­
me operacije stezaljkama prekine protok krvi kroz žile oko srca, dolazi do ljušte-
nja plaka s unutarnjih stjenki. Potom krv te krhotine prenosi do mozga, gdje one
uzrokuju brojne «mini» moždane udare. Znanstvenici su usporedili intelektualne
sposobnosti pacijenata prije i nakon operacije, i utvrdili da je zapanjujućih 79%
pacijenata «pokazivalo oštećenje nekog aspekta kognitivne funkcije» sedam dana
poslije operacije. 3 3
128
BOLNA SRCA
Zašto se ovome podvrgavamo? Najizrazitija korist od te procedure je ublažavanje
angine ili bolova u grudima. Oko 70 do 8 0 % pacijenata koji se podvrgnu operaciji
ugradnje premosnice oslobode se tih onesposobljavajućih bolova u grudima godi­
nu dana.
31
Ali - ta korist nije trajna. Unutar tri godine od operacije do jedne trećine
pacijenata ponovno će trpjeti bolove u grudima.
35
Unutar deset godina polovica
pacijenata s premosnicom će umrijeti, dobiti srčani udar ili ponovno imati bolove
3
u grudima. " Dugoročne studije pokazuju da samo određene podgrupe pacijenata
12
s bolestima srca žive duže zahvaljujući svojoj operaciji ugradnje premosnice. Uz
to, te studije pokazuju da pacijenti koji su se podvrgli ugradnji premosnice nemaju
12
manji broj srčanih udara od onih koji se operaciji nisu podvrgnuli.
Sjećate li se koje nakupine plaka uzrokuju srčane udare? Smrtonosan je onaj manji,
manje stabilan plak koji je sklon prskanju. Međutim, cilj operacija ugradnje pre­
mosnice najveće su, najvidljivije nakupine plaka koje mogu biti odgovorne za bol u
grudima, ali ne i srčane udare.
Slična je priča i s angioplastikom. Procedura je skupa i sa sobom nosi značajan
rizik. Nakon otkrivanja blokada u koronarnoj arteriji, u arteriju se ugura balon
koji se napuše. On potiskuje plak uz stjenke žila, čime omogućava veći protok krvi.
Otprilike jedan od šesnaest pacijenata tijekom procedure će doživjeti «naglo zače­
pljenje žile» koje može dovesti do smrti, srčanog udara ili hitne ugradnje premo­
snice. 5 7 Uz pretpostavku da se to ne dogodi, još uvijek postoji velika vjerojatnost
da će procedura biti neuspješna. Unutar četiri mjeseca od postupka 4 0 % arterija
koje su bile otvorene «gnječenjem» ponovno će se zatvoriti, praktično poništavaju­
ći postupak. 38 Usprkos svemu, ako ne dođe do tih nepovoljnih ishoda angioplastika
uspješno pruža privremeno olakšanje bolova u grudima. Naravno, angioplastika ne
čini mnogo za tretiranje malih nakupina koje su najopasnije za izazivanje srčanih
udara.
Dakle, kad se pažljivije razmotri, naši naizgled korisni mehanički napreci na po­
dručju bolesti srca krajnje su razočaravajući. Ugradnja premosnice i angioplastika
ne rješavaju uzrok bolesti srca, ne sprečavaju srčane udare i ne produžavaju život
nikome osim najtežim pacijentima s bolesti srca.
Sto se ovdje događa? Unatoč pozitivnom publicitetu koji posljednjih pedeset go­
dina okružuje istraživanja bolesti srca, moramo se zapitati: dobivamo li ovaj rat?
Možda bismo se trebali zapitati što bismo mogli činiti drukčije? Primjerice, što se
dogodilo s prehrambenim lekcijama koje smo naučili prije pedeset godina? Što se
dogodilo s prehrambenim tretmanima koje je otkrio dr. Lester Morrison, o kojima
sam ranije govorio?
Ta su otkrića uglavnom potonula u zaborav. Sam sam za ta istraživanja provedena
1940-ih i 1950-ih doznao tek posljednjih godina. Zbunjen sam budući su stručnjaci
 KINESKA STUDIJA
koje sam slušao u svojim studentskim danima, potkrja 1950-ih i početkom 1960-ih
odlučno poricali da se takva istraživanja provode ili da se o njima uopće razmišlja.
U međuvremenu, prehrambene navike Amerike samo su se dodatno pogoršale.
Prema američkom Ministarstvu poljoprivrede, danas jedemo znatno više mesa i
39
dodanih masti nego prije trideset godina. Očigledno je da se ne krećemo u do­
brom smjeru.
Otkad su te informacije ponovno izbile na površinu u protekla dva desetljeća borba
protiv statusa quo ponovno se počela rasplamsavali. Nekoliko malobrojnih liječni­
ka dokazuje da postoji bolji način da se pobijedi bolest srca. Demonstriraju revolu­
cionarne uspjehe, koristeći najjednostavniji od svih tretmana - hranu.
DR. CALDWELL B. ESSELSTYN MLAĐI
Kad biste morali pogoditi lokaciju najboljeg kardiološkog centra u zemlji, a
možda i u svijetu, koji biste grad naveli? New York? Los Angeles? Chicago? Mo­
žda neki grad na Floridi, u blizini starijeg stanovništva? U stvari, najbolji me­
dicinski centar za kardiološku njegu smješten je u Clevelandu u Ohiju, prema
US News and World Reportu. Pacijenti iz cijeloga svijeta dolaze u Clevelandsku
kliniku radi najnaprednijeg dostupnog tretmana srca koji pružaju prestižni li­
ječnici.
Jedan od liječnika s te klinike, dr. Caldwell B. Esselstyn mlađi, ima prilično
impresivnu biografiju. Kao student Sveučilišta Yale, dr. Esselstyn je veslao na
Olimpijadi 1956. osvojivši zlatnu medalju. Nakon obuke na Clevelandskoj klini­
ci zaslužio je Brončanu zvijezdu kao vojni kirurg u Vijetnamskom ratu. Potom
je postao vrlo uspješan liječnik na jednoj od najboljih medicinskih institucija
u svijetu, Clevelandskoj klinici, gdje je bio predsjednik osoblja, član upravnog
odbora, predsjedatelj Radne grupe za rak dojke i šef Odjela za kirurgiju štitne i
paratiroidne žlijezde. Kao autor preko 100 objavljenih znanstvenih radova, dr.
Esselstyn je proglašen j e d n i m od najboljih liječnika u Americi za 1994.-1995.'
Na temelju osobnog poznanstva s tim čovjekom, imam dojam da briljira u do­
slovno svemu što radi u životu. Dosegnuo je vrhunac uspjeha u svom profesio­
nalnom i privatnom životu, učinivši to dostojanstveno i skromno.
Međutim, kvaliteta koja mi se najviše sviđa kod dr. Esselstyna nije njegov živo­
topis ili nagrade, već njegova principijelna potraga za istinom. Dr. Esselstyn je
imao hrabrosti suprotstaviti se establišmentu. Za Drugu nacionalnu konferen­
ciju o lipidima u uklanjanju i prevenciji bolesti koronarnih arterija (koju je on
organizirao i bio ljubazan pozvati me da sudjelujem), dr. Esselstyn je napisao:
130
BOLNA SRCA
Poslije jedanaest godina karijere u kirurgiji postao sam razočaran paradi­
gmom američke medicine u pogledu tretiranja raka i bolesti srca. U poslje­
dnjih 100 godina nije bilo većih promjena u kontroli raka, a ni kod bolesti
srca ni kod raka nije bilo ozbiljnih napora u pogledu prevencije. Međutim,
smatram da je epidemiologija tih bolesti bila provokativna: tri četvrtine ljudi
na ovom planetu nije imalo nijednu srčanu bolest, što je činjenica koja je vrlo
usko povezana s prehranom."
Dr. Esselstyn je počeo preispitivati standardnu medicinsku praksu. «Svjestan da
medicinske, angiografske i kirurške intervencije tretiraju samo simptome srčanih
bolesti i uvjeren da je nužan iz temelja drugačiji pristup liječenju«, dr. Esselstyn
je odlučio testirati utjecaj prehrane cjelovitim biljnim namirnicama na ljudima s
42
uznapredovalom koronarnom bolesti. Koristeći minimalnu količinu lijekova za
snižavanje kolesterola i biljnu prehranu vrlo siromašnu mastima, postigao je naj­
spektakularnije rezultate ikad zabilježene u liječenju srčanih bolesti.'
12,13
Godine 1985. dr. Esselstyn je započeo svoju studiju s temeljnim ciljem da smanji
razinu kolesterola u krvi svojih pacijenata ispod 150 mg/dl. Zatražio je od svih
pacijenata da zapisuju sve što pojedu u dnevnik prehrane. Svaka dva tjedna, tije­
kom sljedećih pet godina, dr. Esselstyn se sastajao sa svojim pacijentima kako bi
raspravljali o procesu, napravili krvne testove i zabilježili krvni tlak i težinu. Te
dnevne sastanke dopunjavao je večernjim pozivima u kojima je izvještavao o rezul­
tatima krvnih testova i dodatno raspravljao s pacijentima o djelovanju dijete. Osim
toga, svi njegovi pacijenti sastajali su se nekoliko puta godišnje kako bi razgovarali
o programu, družili se i razmjenjivali korisne informacije. Drugim riječima, dr.
Esselstyn je bio marljiv, angažiran, pun podrške i suosjećajno ozbiljan na osobnoj
razini sa svojim pacijentima.
Prehrana koje su se oni, uključujući dr. Esselstyna i njegovu suprugu Ann, pridr­
žavali bila je lišena svih dodanih masti ka i gotovo svih proizvoda životinjskog po­
drijetla. Dr. Esselstyn i njegovi pacijenti izvijestili su: «[Sudionici] su trebali izbje­
gavati ulja, meso, ribu, meso peradi i mliječne proizvode, osim obranog mlijeka i
nemasnog jogurta.»' 12 Otprilike pet godina nakon početka programa, dr. Esselstyn
je svojim pacijentima preporučio i da potpuno prestanu konzumirati obrano mli­
jeko i jogurt.
Pet njegovih pacijenata povuklo se iz studije u prve dvije godine, nakon čega ih je
ostalo osamnaest. Tih osamnaest pacijenata u početku je došlo k dr. Esselstynu s te­
škom bolesti. U osam godina koje su prethodile studiji, tih osamnaest ljudi pretrpjelo
je četrdeset i devet koronarnih događaja, uključujući anginu, ugradnju premosnice,
moždane udare i angioplastiku. To nisu bila zdrava srca. Može se pretpostaviti da
131
 KINESKA SIUDIJA BOLNA SRCA

ih je na sudjelovanje u studiji motivirala panika koju izaziva blizina preuranjene

1 11
smrti. -
Tih osamnaest pacijenata postiglo je izvanredan uspjeh. Na početku studije pro­
sječna razina kolesterola u krvi pacijenata bila je 246 mg/dl. Za vrijeme studije
prosječna razina kolesterola bila je 132 mg/dl, daleko ispod ciljane razine od 150
12
mg/dl!" Njihove razine «lošeg» LDL kolesterola isto su tako drastično pale. Na
kraju, međutim, najimpresivniji rezultat nisu bile razine kolesterola u krvi nego
broj koronarnih događaja od početka studije.
U narednih jedanaest godina dogodio se točno JEDAN koronarni događaj među
osamnaest pacijenata koji su slijedili dijelu. Taj jedan događaj bio je kod pacijenta
koji je dvije godine zanemarivao dijetu. Nakon zanemarivanja pacijent je doživio
kliničke bolove u grudima (angina), nakon čega se vratio na zdravu biljnu prehra­
43
nu. Pacijent se oslobodio svoje angine i nije doživio nikakve daljnje događaje.
Ne samo što je bolest kod tih pacijenata zaustavljena, ublažena je. Kod sedamdeset
posto njegovih pacijenata došlo je do otvaranja začepljenih arterija." Jedanaest
njegovih pacijenata pristalo je na angiografiju, proceduru kojom je moguće «ren-
dgenski» snimiti određene arterije u srcu. Kod tih jedanaest pacijenata blokade
u arterijama smanjile su se u prosjeku za 7% tijekom prvih pet godina njegove
studije. Može izgledati kao mala promjena, ali treba znati d a j e volumen krvi koja
proteče barem 3 0 % veći kada se promjer poveća za 7%. 1 1 Što je još važnije, to
predstavlja razliku između prisutnosti bolova (od angine) i odsutnosti bolova, u
stvari između života i smrti. Autori petogodišnjeg izvještaja primijetili su: «Ovo
je najdugotrajnija do danas provedena studija prehrane s minimalnom razinom
masti korištene u kombinaciji s lijekovima za sniženje kolesterola. Naši nalazi
koji pokazuju prosječno smanjenje arterijske stenoze [blokada] od 7,0% veći su
od bilo kojeg izvještaja iz prethodnih istraživanja.«' 12
Jedan je liječnik obratio posebnu pažnju na studiju dr. Esselstyna. Imao je tek
četrdeset i četiri godine i bio naizgled zdrav kad je počeo imati problema sa sr­
cem koji su kulminirali srčanim udarom. Zbog prirode njegove srčane bolesti Je U moguće daje dr. Esselstyn tek imao sreće sa svojom grupom pacijenata? Odgovor
nije bilo ničega što bi mu konvencionalna medicina mogla ponuditi. Posjetio je je ne. Kod pacijenata s ovako teškom bolesti srca ne dolazi do spontanog ozdravljenja.
dr. Esselstyna, odlučio se uključiti u program dijete i nakon trideset dva mjeseca, Drugi način da se provjeri vjerojatnost tolikog uspjeha je da se pogleda pet pacijenata
bez ikakvih lijekova za snižavanje kolesterola, obrnuo je razvoj svoje bolesti i snizio koji su se povukli iz programa dijete i nastavili sa standardnom njegom. Od 1995. tih
kolesterol u krvi na 89 mg/dl. Ovo što slijedi dramatična je slika bolesne arterije pet ljudi bili su žrtve deset novih koronarnih događaja.12 U međuvremenu, - 2003. -
tog pacijenta prije i nakon prehrambenih savjeta dr. Esselstyna (slika 5.4). 8 Svi­ sedamnaest godina od početka studije svi pacijenti koji slijede dijetu osim jednog još
jetli je dio slike krv koja protječe kroz arteriju. Slika na lijevoj strani (A) ima dio uvijek su živi, zašavši u svoje sedamdesete i osamdesete godine. 4 5
označen zagradom gdje je teška koronarna bolest smanjila protok krvi. Može li bilo koji čovjek zdravog razuma osporiti ove rezultate? Čini se daje to nemo­
Prihvativši prehranu cjelovitim biljnim namirnicama, ta ista arterija se otvorila, po­ guće. Ne budete li upamtili ništa drugo iz ovog poglavlja, zapamtite rezultat četrdeset
ništavajući razaranja koja je uzrokovala srčana bolest i omogućivši daleko normalniji t devet prema jedan: četrdeset i devet koronarnih događaja prije prehrane cjelovitim
protok krvi, kao što je prikazano na desnoj slici (B).

133
 KINESKA STUDIJA
biljnim namirnicama te nula događaja za one pacijente koji su se držali prehrane
cjelovitim biljnim namirnicama. Dr. Esselstyn je postigao ono što «Velika znanosti
pokušava postići, bez uspjeha, već više od pedeset i pet godina: pobijedio je srčane
bolesti.
DR. DEAN ORNISH
U proteklih petnaest godina još jedan velikan na ovom području - dr. Dean Ornish
- odigrao je značajnu ulogu u stavljanju prehrane u središte zanimanja medicine.
Diplomirao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, popularni mediji po­
svećuju mu veliku pažnju, uspio je postići da njegov plan liječenja srčanih bolesti
pokrivaju mnogi osiguravatelji i napisao je nekoliko bestselera. Ako ste čuli za pove­
zanost između prehrane i srčanih bolesti, lako je moguće da je to bilo zbog rada dr.
Ornisha.
Njegovo najpoznatije istraživanje bilo je Ispitivanje načina života i srca u kojem je dva­
deset i osam pacijenata sa srčanim bolestima tretirao isključivo promjenama načina
1
života. "' Te je pacijente podvrgnuo eksperimentalnom planu tretiranja, a dodatnih
dvadeset pacijenata podvrgnuo je standardnom planu tretiranja. Pažljivo je pratio
obje skupine i mjerio nekoliko indikatora zdravlja, uključujući začepljenja arterija,
razine kolesterola i težinu.
Plan tretiranja dr. Ornisha posve se razlikovao od standarda moderne visokotehnolo-
ške medicine. Tijekom prvog tjedna tretiranja dvadeset i osam pacijenata smjestio je
u hotel i govorio im što moraju raditi kako bi preuzeli kontrolu nad svojim zdravljem.
Zatražio je od njih da se barem godinu dana pridržavaju dijete na bazi biljnih namir­
nica siromašnih mastima. Svega desetak posto njihovih kalorija trebalo je potjecati od
masti. Mogli su jesti hrane koliko su htjeli, sve dok je ona bila na popisu prihvatljivih
namirnica, što je uključivalo voće, povrće i žitarice. Kao što su istraživači primijetili:
«Nisu bili dopušteni nikakvi životinjski proizvodi osim bjelanjka jajeta i jedne šalice
nemasnog mlijeka ili jogurta dnevno.))"' Osim dijete, skupina je trebala vježbati razne
oblike kontrole stresa, uključujući meditaciju, vježbe disanja i vježbe opuštanja ba­
rem sat vremena dnevno. Od pacijenata se također tražilo da vježbaju tri sata tjedno
intenzitetom prilagođenim težini njihove bolesti. Kako bi pacijentima pomogao da
ostvare te promjene načina života, grupa se sastajala dvaput tjedno po četiri sata radi
pružanja uzajamne podrške. Dr. Ornish i njegova istraživačka grupa nisu koristili
nikakve lijekove, kirurgiju ili tehnologiju u tretiranju spomenutih pacijenata. 46
Pokusni pacijenti pridržavali su se gotovo svega što su istraživači od njih tražili, a bili
su nagrađeni poboljšanim zdravljem i vitalnošću. U prosjeku, njihov ukupni koleste­
rol pao je s 227 mg/dl na 172 mg/dl, a njihov «loš» LDL kolesterol pao je sa 152 mg/dl
134
B O L N A SRCA
a 95 mg/dl. Po proteku godine dana učestalost, trajanje i težina njihovih bolova
n
grudima drastično su pali. Osim toga, bilo je jasnije da što su se pacijenti strože
u
pridržavali preporuka u vezi s načinom života njihova su se srca bolje oporavljala.
Kod pacijenata koji su se najstrože pridržavali preporuka tijekom godine došlo je do
smanjenja blokada od preko 4%. Četiri posto može zvučati malo, ali sjetimo se da se
bolest srca razvija kroz čitav život, pa je promjena od 4% u samo godinu dana fanta­
stičan rezultat. Ukupno gledano, kod 82% posto pacijenata iz pokusne grupe došlo je do
povlačenja bolesti tijekom godine dana.
Kontrolna grupa nije prošla tako dobro, usprkos tome što je primala uobičajenu nje­
gu. Njihovi bolovi u grudima pogoršali su se u pogledu učestalosti, trajanja i težine.
Primjerice, iako je kod pokusne skupine došlo do 9 1 % smanjenja učestalosti bolova
u grudima, kod kontrolne grupe došlo je do porasta učestalosti bolova u grudima od
165%. Njihove razine kolesterola bile su znatno lošije od razina kod pokusnih paci­
jenata, a blokade u njihovim arterijama također su se pogoršale. Pacijenti koji su se
najmanje pridržavali promjena prehrane i načina života imali su povećanje blokada
od 8% tijekom godine.
46
Vjerujem da smo između dr. Ornisha, dr. Esselstyna i drugih prije njih, poput dr.
Morrisona, pronašli stratešku vezu u našem borbenom planu za bolesti srca. Lije­
čenja dijetom ne samo što ublažavaju simptome bolova u srcu nego liječe i uzrok
srčanih bolesti i mogu spriječiti buduće koronarne događaje. Ni u Klinici Cleveland
ni bilo gdje drugdje ne postoje kirurški ili kemijski tretmani za srčane bolesti koji bi
se mogli usporediti s ovim impresivnim rezultatima.
BUDUĆNOST
Budućnost je ispunjena nadom. Danas znamo dovoljno da gotovo potpuno elimi­
niramo bolesti srca. Ne samo što znamo prevenirati bolest, već znamo i kako ju
uspješno liječiti. Ne moramo otvarati grudni koš kako bismo preusmjerili arterije
i ne trebamo do kraja života živjeti s jakim lijekovima u krvi. Hraneći se pravim
namirnicama naša srca možemo održati zdravima.
Sljedeći je korak primjena tog prehrambenog pristupa u većim razmjerima, a to
je upravo ono na čemu dr. Dean Ornish trenutno radi. Njegova istraživačka grupa
pokrenula je Višecentarski projekt za demonstraciju načina života koji predsta­
vlja budućnost zdravstvene njege za srčane bolesti. Timovi zdravstvenih radnika
na osam različitih lokacija obučeni su da liječe pacijente sa srčanim bolestima
intervencijskim programom načina života koji je sastavio dr. Ornish. U progra­
mu mogu sudjelovati pacijenti s dokumentiranom bolesti srca koja je dovoljno
ozbiljna da zahtijeva kirurški zahvat. Umjesto za operaciju, mogu se prijaviti za
 KINESKA STUDIJA
jednogodišnji program načina života. Program je pokrenut 1993., a do 1998. bilo je
četrdeset programa osiguranja koji su pokrivali troškove za izabrane pacijente.
32
Od 1998. gotovo 200 ljudi sudjelovalo je u Projektu načina života, a rezultati su
fenomenalni. Nakon jedne godine liječenja 6 5 % pacijenata eliminiralo je svoje
bolove u grudima. Osim toga, učinak je bio dugotrajan. Nakon tri godine preko
6 0 % pacijenata i dalje je izvještavalo da nema bolove u grudima.
32
Ekonomske koristi jednako su velike kao i koristi za zdravlje. Svake godine izvede
se preko milijun kirurških zahvata zbog bolesti srca.
32
U 2 0 0 2 . usluge liječnika i
bolnička njega za pacijente s bolestima srca koštali su 78,1 milijardu dolara (to ne
uključuje troškove lijekova i troškove kućne zdravstvene njege ili staračkog do­
2
ma). Samo procedura angioplastike košta 31.000 dolara, a ugradnja premosnice
košta 46.000 dolara.
32
Kao oštar kontrast tome, jednogodišnji intervencijski pro­
gram načina života košta samo 7.000 dolara. Uspoređujući pacijente koji su prošli
program načina života s onima koji su se podvrgnuli tradicionalnom kirurškom
tretmanu, dr. Ornish i njegovi kolege pokazali su kako intervencijski program
načina života smanjuje troškove u prosjeku za 30.000 dolara po pacijentu.
32
Ostaje još mnogo posla. Zdravstveni establišment uređen je tako da profitira o'd
kemijskih i kirurških intervencija. Prehrana je još uvijek u podređenom položaju
u odnosu na lijekove i kirurgiju. Jedna od kritika koje se neprestano upućuju
argumentu prehrane je da pacijenti ne žele provoditi tako korjenite promjene.
Jedan liječnik optužuje da pacijenti dr. Esselstyna mijenjaju svoje prehrambene
navike samo zbog Esselstynovog «fanatičnog vjerovanja«.
47
Ta kritika ne samo
što je pogrešna i uvredljiva za pacijente, nego i sama sebe ostvaruje. Ako liječnici
ne vjeruju da će pacijenti promijeniti svoju prehranu, zanemarivat će razgovore o
prehrani, ili će to činiti na neprijazan, omalovažavajuć način. Nema većeg nepo­
štovanja koje liječnik može iskazati pacijentima od toga da im uskrati informacije
koje im potencijalno mogu spasiti život a na temelju pretpostavke da pacijenti ne
žele promijeniti svoj način života.
Dobronamjerne institucije nisu izuzete od takve uskovidnosti. Američko udru­
ženje za srce preporučuje prehranu za srčane bolesti koja daje prednost umje­
renosti, a ne znanstvenoj istini. Nacionalni program za edukaciju o kolesterolu
čini istu stvar. Te organizacije prikazuju umjerene načine prehrane s trivijalnim
promjenama kao «ciljeve» zdravog načina života. Ako imate visok rizik od bolesti
srca, ili ako ste već oboljeli, preporučuju vam da usvojite prehranu koja sadrži
3 0 % ukupnih kalorija u obliku masti ( 7 % ukupnih kalorija u obliku zasićenih
masti) i manje od 200 mg kolesterola dnevno u hrani. '
48 49
Po njima, također bismo
trebali održavati našu razinu ukupnog kolesterola u krvi ispod «poželjne» razine
od 2 0 0 mg/dl.
49
136
BOLNA SRCA
Te uvažene organizacije američkoj javnosti ne nude najnovije znanstvene spo­
znaje. Iako nam govore da je razina ukupnog kolesterola u krvi od 200 mg/dl
«poželjna», znamo da 35% srčanih udara pogađa Amerikance koji imaju razine
so
kolesterola između 150 i 200 mg/dl (stvarno sigurna razina kolesterola je ispod
150 mg/dl). Također znamo da se najagresivniji obrat razvoja srčane bolesti ikada
demonstriran dogodio kad su masti činile samo 10% ukupnog kalorijskog unosa.
Studije su jasno pokazale da mnogi pacijenti koji slijede umjerenije načine pre­
51
hrane koje preporučuje vlada doživljavaju napredovanje bolesti srca. Nedužne
žrtve su zdravstveno osviješteni Amerikanci koji slijede te preporuke, održavaju­
ći svoj ukupan kolesterol na vrijednosti oko 180 ili 190 mg/dl, samo kako bi bili
'nagrađeni' srčanim udarom koji vodi do prerane smrti.
Kao kruna svega, Nacionalni program za edukaciju o kolesterolu opasno piše:
«Promjene načina života najekonomičniji su način smanjenja rizika od K B S -
a [koronarne bolesti srca]. Usprkos tome, kako bi postigle maksimalnu korist,
49
mnoge osobe morat će uzimati lijekove za smanjenje LDL-a [kolesterola].«
Nije nikakvo čudo što zdravlje Amerike propada. Prehrambene preporuke za
najbolesnija srca među nama, koje daju navodno ugledne institucije, ozbiljno su
razblažene i praćene upozorenjem da ćemo vjerojatno ionako morati uzimati li­
jekove do kraja života.
Naše vodeće organizacije strahuju da ih nitko ne bi poslušao kad bi zagovarale
nešto više od umjerenih promjena. Ali načini prehrane koje preporučuje establi­
šment nisu ni približno tako zdravi kao prehrana za koju se zalažu dr. Esselstyn
i dr. Ornish. Činjenica je da razina kolesterola u krvi od 200 mg/dl nije sigurna,
prehrana s 3 0 % masti nije «siromašna mastima» a jedenje hrane koja sadrži išta
više od 0 mg kolesterola nije zdravo. Naše zdravstvene institucije namjerno zava­
ravaju javnost u pogledu bolesti srca, a sve u ime «umjerenosti».
Bez obzira misle li znanstvenici, liječnici i kreatori politika da će se javnost mi­
jenjati ili ne, obični ljudi moraju biti svjesni da je prehrana od cjelovitih biljnih
namirnica daleko najzdravija prehrana. U svom plodonosnom radu o prekre-
tničkom Ispitivanju načina života i srca, autori dr. Ornish i njegovi znanstveni
kolege pišu: «Smisao naše studije bio je utvrditi što je istina, a ne što je provedivo
[moj naglasak].» 4 ( '
Danas znamo što je istina: prehrana od cjelovitih biljnih namirnica može spriječiti i
liječiti bolest srca, spašavajući stotine tisuća Amerikanaca svake godine.
Dr. William Castelli, dugogodišnji direktor Framinghamske studije srca, ugaonog ka­
mena istraživanja bolesti srca, podržava prehranu od cjelovitih biljnih namirnica.
Dr. Esselstyn, koji je demonstrirao najznačajnije liječenje bolesti srca u čitavoj
povijesti medicine, podržava prehranu od cjelovitih biljnih namirnica.
137
 KINhbKA SIU Dl J A

Dr. Ornish, pionir liječenja bolesti srca bez lijekova ili kirurgije koji je dokazao
široke ekonomske koristi za pacijente i osiguravatelje, podržava prehranu od cje­
lovitih biljnih namirnica.
Ovo je vrijeme velike nade i izazova, vrijeme kada ljudi mogu kontrolirati svoje zdra­
vlje, jedan od najboljih i najsuosjećajnih liječnika koje sam upoznao najbolje je to
izrazio:

6
Kolektivna savjest i volja naše struke na kušnji su kao nikad pri­
je. Sada je vrijeme da smognemo hrabrosti za legendarna djela.
- Dr. Caldwell B. Esselstyn, ml.8

Pretilost
M O Ž D A S T E ČULI V I J E S T .

Možda su vam zapele za oko zapanjujuće statistike o pretilosti među Amerikancima.

Možda ste jednostavno zapazili da, u usporedbi s prije nekoliko godina, više ljudi
u vašoj trgovini ima prekomjernu tjelesnu težinu.
Možda ste bili u učionicama, na igralištima ili u centrima za cjelodnevni boravak
i primijetili koliko je djece već obogaljeno prekomjernom težinom i ne može pre­
trčati ni sedam-osam metara bez da se zadiše.
Našu borbu s debljinom ovih je dana teško ne primijetiti. Otvorite novine ili
magazin, uključite radio ili televizor i shvatit ćete da Amerika ima problema s
debljinom. U stvari, dvoje od troje odraslih Amerikanaca prekomjerne je težine,
a jedna trećina odraslog stanovništva pretila je. Ne samo da su te brojke visoke,
već je i stopa njihovog rasta zlokobna (slika 1.2). 1
Ali što znače izrazi «prekomjerna težina» i «pretilost»? Veličina tijela standardno
se izražava indeksom tjelesne mase ( I T M ) . On predstavlja odnos težine tijela (u
kilogramima, kg) prema visini tijela (u metrima na kvadrat, m 2 ) . Prema većini
službenih standarda, imate prekomjernu tjelesnu težinu ako vam je I T M preko
2 5 , a pretili ste ako imate I T M preko 30. Ista ljestvica koristi se i za muškarce i za
žene. Možete odrediti vaš I T M koristeći tablicu 6.1, koja sadrži potrebne infor­
macije u funtama i inčima.

138

DJECA
Možda je najdepresivniji element naše zbrke s debljinom rastući broj djece s preko­
mjernom težinom i pretilošću. Oko 15% američke djece i omladine (u dobi od šest
do devetnaest godina) ima prekomjernu tjelesnu težinu. Dodatnih 15% u opasnosti
je da takvo postane. 2
PRETILOST
Djeca s prekomjernom težinom suočavaju se sa širokim rasponom psiholoških i so­
cijalnih izazova. Kao što znate, djeca imaju običaj biti otvorena i uvredljivo iskrena,
igralište ponekad može biti nemilosrdno mjesto. Predebeloj djeci teže je sklapati pri­
jateljstva i često ih smatraju lijenima i nemarnima. Imaju veće izglede za probleme s
ponašanjem i učenjem, a nisko samopoštovanje koje se lako može formirati tijekom
adolescencije može trajati zauvijek.3
Mladi ljudi s prekomjernom tjelesnom težinom također imaju veliku vjerojatnost da
će se suočiti s brojnim medicinskim problemima. Cesto imaju povišene razine kole­
sterola, što može biti predznak mnogih pogubnih bolesti. Veći su izgledi da će imati
problema s netolerancijom glukoze i, posljedično - dijabetes. Dijabetes tipa 2, koji se
ranije viđao isključivo kod odraslih, u strelovitom je porastu medu adolescentima.
(Pogledati poglavlja sedam i devet za detaljniju raspravu o dijabetesu u djetinjstvu.)
Povišeni krvni tlak devet se puta češće javlja među pretilom djecom. Apneja u snu,
koja može uzrokovati neurokognitivne probleme, javlja se kod svakog desetog preti­
log djeteta. Velik broj problema s kostima češći je kod pretile djece. 1 što je najvažnije,
prelila mlada osoba ima daleko veće izglede da postane pretila odrasla osoba, 1 što
uvelike povećava vjerojatnost od doživotnih zdravstvenih problema.
POSLJEDICE PO ODRASLE OSOBE
Ako ste pretili, možda nećete biti u stanju raditi mnoge stvari koje bi vaš život mogle
učiniti zabavnijim. Mogli biste otkriti da se ne možete živahno igrati s vašim unucima
(ili s vašom djecom), šetati na duže udaljenosti, sudjelovali u sportovima, pronaći
udobno sjedište u kinu ili avionu ili imati aktivan seksualni život. Štoviše, čak i mirno
sjediti u naslonjaču može vam biti nemoguće bez bolova u leđima ili zglobovima.
Mnogima pri stajanju trpe koljena. Nošenje prevelike težine može drastično utjecati
na tjelesnu pokretljivost, rad, mentalno zdravlje, sliku o sebi i socijalni život. Kao
što vidite, nije riječ o smrti: zapravo se radi o propuštanju mnogih ugodnih stvari u
4
životu.
Jasno je da nitko ne želi biti predebeo. Zastoje, dakle, od troje odraslih Amerikanaca
dvoje predebelo? Zašto je jedna trećina stanovništva pretila?
Problem nije u nedostatku novca. U 1999. godini troškovi medicinske skrbi pove­
zani s pretilošću procijenjeni su na 70 milijardi.5 U 2002. samo tri godine kasnije,
Američko udruženje za pretilost te je troškove procijenilo na 100 milijardi. 6 To nije
sve, dodajte još 30-40 milijardi izravno iz naših džepova koje trošimo, pokušavajući
se obraniti od suvišnih kilograma. 5 Provođenje posebnih planiranih dijeta za mr­
šavljenje i gutanje pilula za smanjenje apetita ili promjenu metabolizma postali su
nacionalna zabava.
141
 KINESKA STUDIJA
To je ekonomska crna rupa koja usisava naš novac ne pružajući nam ništa zauzvrat.
Zamislite da platite 40 dolara vodoinstalateru da vam popravi sudoper koji curi, a
onda dva tjedna kasnije cijevi odvoda eksplodiraju i poplave kuhinju, izazvavši štetu
čiji popravak košta 500 dolara. Kladim se da ne biste ponovno zvali istog tipa da
vam popravi sudoper! Pa zašto onda beskonačno isprobavamo te planove za gubitak
težine, knjige, napitke, energetske pločice i razne spravice kad ne pružaju ono što
obećavaju?
Čestitam ljudima što pokušavaju postići zdravu težinu. Ne dovodim u pitanje vrije­
dnost ili dostojanstvo ljudi s prekomjernom težinom ništa više nego što to činim sa
žrtvama raka. Moje kritike idu na račun društvenog sustava koji dopušta, pa čak i
potiče ovaj problem. Vjerujem, na primjer, da se gušimo u oceanu posve pogrešnih
informacija koje u prevelikoj mjeri služe samo zgrtanju novca u tuđe džepove. Ono
što nam zaista treba je novo rješenje koje se sastoji od pravih informacija za pojedin­
ce po cijeni koju si oni mogu priuštiti.
RJEŠENJE
Rješenje za gubitak težine je prehrana cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla, uz
razumnu količinu vježbanja. To je dugoročna promjena načina života, a ne pomodno
instant-rješenje koja može pružiti dugotrajan gubitak težine uz minimiziranje opa­
snosti od kroničnih bolesti.
Jeste li ikada upoznali nekoga tko redovito konzumira svježe voće, povrće i hranu od
cjelovitih žitarica - a rijetko ili nikad konzumira meso ili bezvrijednu hranu poput
čipsa, pomfrita i čokoladnih prutića? Kakva je njegova ili njena težina? Poznajete li
više takvih ljudi vjerojatno ste primijetili da obično imaju zdravu težinu. Sada razmi­
slite o tradicionalnim kulturama širom svijeta. Razmislite o tradicionalnim azijskim
kulturama (kineskoj, japanskoj, indijskoj), gdje nekoliko milijardi ljudi tisućama go­
dina jede uglavnom biljnu hranu. Teško je zamisliti te ljude - barem je donedavno
bilo - pretilima.
Sada zamislite tipa koji kupuje dva hot-doga i naručuje svoje drugo pivo na bejzbol-
skoj utakmici, ili ženu koja naručuje cheeseburger i pomfrit u lokalnom fast-food re­
storanu. Ovi ljudi izgledaju drugačije, zar ne? Nažalost, tip koji slasno žvače svoje
hot-dogove i pijucka pivo rapidno postaje «sveamerička» slika. Pojedini posjetitelji iz
drugih zemalja rekli su mi da je jedna od prvih stvari koje su primijetili kad su stigli
u našu dragu zemlju ogroman broj debelih ljudi.
Za rješenje tog problema nisu potrebni čarobni trikovi ili kompleksne jednadžbe koje
uključuju krvne grupe, brojanje ugljikohidrata ili preispitivanje svoje savjesti. Jedno­
stavno vjerujte svojim zapažanjima o tome tko je vitak, krepak i zdrav, a tko nije. Ili
PRETILOST
povjerujte rezultatima nekih impresivnih istraživačkih studija, velikih i malih, koje
s talno iznova dokazuju da su vegetarijanci i vegani vitkiji od svojih mesojedskih pan­
dana. Ljudi u tim studijama koji su vegetarijanci ili vegani mršaviji su pet do trideset
7 13
funti (2,27-13,62 kg) od svojih sunarodnjaka. "
U posebnoj intervencijskoj studiji subjektima s prekomjernom težinom rečeno je da
jedu koliko god žele od namirnica koje su bile pretežno siromašne mastima, cjelovite
i biljnog podrijetla. U tri tjedna ti su ljudi izgubili u prosjeku sedamnaest funti (7,72
14
kg). U Pritikin centru 4.500 pacijenata koji su prošli kroz njihov troljedni program
postigli su slične rezultate. Dajući im pretežno prehranu na biljnoj bazi i potičući vje­
žbu, Centar je utvrdio da su njihovi klijenti izgubili 5,5% svoje tjelesne težine unutar
15
tri tjedna.
Evo objavljenih rezultata drugih intervencijskih studija u kojima je korištena prehrana
siromašna mastima, sastavljena od cjelovitih namirnica pretežno biljnog podrijetla:
16
• Otprilike dvije do pet funti (0,91-2,27 kg) izgubljenih nakon dvanaest dana
• Desetak funti (4,54 kg) izgubljenih u tri tjedna
17,18
• Šesnaest funti (7,26 kg) izgubljenih kroz dvanaest tjedana 19
• Dvadeset i četiri funte (10,89 kg) izgubljene nakon jedne godine 2 0
Svi ti rezultati pokazuju da će vam prehrana cjelovitim namirnicama biljnog podri­
jetla pomoći da skinete kilograme i, k tomu, da se to može dogoditi brzo. Jedino je
pitanje koliko kilograma možete izgubiti. U većini tih studija, ljudi koji su skinuli
najviše kilograma bili su oni koji su u startu imali najviše suvišne težine. 21 Nakon
početnog gubitka kilograma težina se dugoročno može održavati ostankom na takvoj
prehrani. I što je najvažnije, gubljenje težine na ovaj način u skladu je s dugoročnim
zdravljem.
Naravno, neki ljudi mogu biti na biljnoj prehrani a da ipak ne izgube na težini. Postoji
nekoliko razloga za to. Prvo i najvažnije, gubljenje tjelesne težine na biljnoj prehrani
mnogo je manje vjerojatno ukoliko prehrana uključuje previše rafiniranih ugljikohi­
drata. Od slatkiša, kolaca i tjestenine se ne mršavi. Ta je hrana bogata brzo probavlji­
vim šećerima i škrobom, a kad je riječ o kolačima, često je vrlo bogata i mastima. Kao
što je spomenuto u četvrtom poglavlju, te visokorafinirane, neprirodne namirnice
nisu dio djelotvorne biljne prehrane koja smanjuje tjelesnu težinu i promiče zdravlje.
To je jedan od glavnih razloga zašto optimalnu prehranu obično zovem prehrana
cjelovitim namirnicama biljnog podrijeda.
Obratite pozornost na to da strogo vegetarijanska prehrana nije nužno isto što i pre­
hrana cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla. Neki ljudi postanu vegetarijanci
samo kako bi meso zamijenili mliječnim proizvodima, dodatnim uljima i rafinira-
 KINtSKA STUDIJA
nim ugljikohidratima, uključujući tjesteninu od rafiniranih žitarica, slatkiše i kolače.
Takve ljude zovem «junk-food vegetarijancima« zato što ne jedu hranjive namirnice.
Drugi razlog zašto gubitak težine može biti nedostižan jest taj da se čovjek nikad ne
bavi tjelesnim aktivnostima. Razumna količina tjelesne aktivnosti koja se redovito
prakticira može pružati velike koristi.
Kao treće, neki ljudi mogu imati obiteljsku predispoziciju za prekomjernu tjelesnu
težinu, što im dodatno otežava gubljenje kilograma. Ukoliko ste jedan od njih, jedino
što vam mogu reći je da vjerojatno morate biti posebno rigorozni u vašoj prehrani
i vježbanju. U ruralnoj Kini primijetili smo da pretili ljudi jednostavno ne postoje,
iako kineski imigranti u zapadnim zemljama podliježu pretilosti. U današnje vrije­
me, kako prehrambene i životne navike ljudi u Kini postaju sve sličnije našima, i nji­
hova tijela postaju sličnija našima. Nekima od tih ljudi s genetskim predispozicijama
nije potrebno mnogo loše hrane prije nego što im promjena prehrane počne stvarati
probleme.
Održavanje tjelesne težine dugoročan je životni izbor. Trikovi koji izazivaju impre­
sivno velike, brze gubitke kilograma dugoročno ne djeluju. Kratkotrajni dobici ne bi
trebali dolaziti uz dugotrajne nevolje kao što su problemi s bubrezima, bolesti srca,
rak, tegobe s kostima i zglobovima te drugi problemi koje mogu izazvati hit-dijete.
Ako se težina nakupljala sporo, tijekom mjeseci i godina, čemu očekivati da ćete ju
na zdrav način skinuti u nekoliko tjedana? Odnos prema gubljenju težine kao prema
utrci ne djeluje: samo čini da osoba koja je na dijeti snažnije želi završiti s dijetom
i vratiti se na prehrambene navike koje su je i dovele do potrebe za skidanjem kilo­
13
grama. Jedna vrlo opsežna studija 21.105 vegetarijanaca i vegana utvrdila je da je
indeks tjelesne mase bio «...niži medu onima koji su se svoje prehrane pridržavali pet
ili više godina« u usporedbi s ljudima koji su bili na takvoj prehrani manje od pet
godina.
ZAŠTO ĆE DJELOVATI U VAŠEM SLUČAJU
Dakle, rješenje za problem gubitka kilograma postoji. Ali kako ga primijeniti na vla­
stiti život?
Prije svega, odbacite svaku pomisao o brojanju kalorija. Općenito govoreći, možete
jesti koliko god želite i još uvijek gubiti kilograme - sve dok jedete pravu vrstu hra­
ne. (Za detalje pogledati dvanaesto poglavlje.) Kao drugo, prestanite očekivati žrtve,
odricanje ili bezukusnost, nema potrebe. Osjećaj gladi znak je da nešto nije u redu, a
produžena glad dovodi do toga da vaše tijelo u obrani počne usporavati opći meta­
bolizam. Osim toga, u našim tijelima postoje mehanizmi koji prirodno omogućavaju
pravoj vrsti biljne hrane da nas hrani, bez da moramo razmišljati o svakom zalogaju
PRETILOST
koji stavimo u usta. To je bezbrižan način jedenja. Dajte svom tijelu pravu hranu i
ono će raditi pravu stvar.
TJ nekim studijama se pokazalo da osobe koje slijede prehranu cjelovitim namirni­
cama biljnog podrijetla, siromašnu mastima, konzumiraju manje kalorija. To nije
zato što se izgladnjuju. Nasuprot, vjerojatno provode više vremena jedući i pojedu
22
veći volumen hrane od osoba koje jedu meso. Razlog je to što voće, povrće i žita­
rice - kao cjelovite namirnice - imaju daleko manju energetsku gustoću od hrane
životinjskog podrijetla i dodanih masti. Svaka žlica ili šalica te hrane sadrži manje
kalorija. Imajte na umu da masti imaju devet kalorija po gramu, dok ugljikohidrati
i bjelančevine imaju samo četiri kalorije po gramu. K tome, cjelovito voće, povrće i
22,23
žitarice imaju mnogo vlakana koja daju osjećaj sitosti, a pritom ne daju gotovo
nikakav kalorijski doprinos vašem obroku. Tako jedući zdrav obrok možete sma­
njiti broj unesenih, probavljenih i apsorbiranih kalorija, čak i ako jedete značajno
više hrane.
Međutim, samo po sebi, to još uvijek ne objašnjava koristi od prehrane cjelovitim
namirnicama biljnog podrijetla. Iste kritike koje sam iznio protiv Atkinsove dije­
te i drugih popularnih «low-carb» (ugljikohidratima siromašnih) dijeta vrijede i
za kratkoročne studije u kojima subjekti konzumiraju manje kalorija dok konzu­
miraju hranu biljnog podrijetla. Dugoročno gledano, tim će subjektima biti vrlo
teško nastaviti konzumirati neuobičajeno niske količine kalorija: gubitak težine
zbog ograničenja kalorija rijetko dovodi do dugoročnog gubitka težine. To je razlog
zašto druge studije imaju odlučujuću ulogu u objašnjenju zdravstvene koristi od
prehrane cjelovitim biljnim namirnicama, studije koje pokazuju da učinak gubitka
kilograma nije rezultat samo ograničenja kalorija.
Te studije dokumentiraju činjenicu da vegetarijanci konzumiraju istu količinu ili čak
znatno više kalorija od njihovih mesojedskih pandana, ali su ipak vitkiji.11,24-25 Kine­
ska studija je pokazala da ruralni Kinezi koji konzumiraju biljnu prehranu zapravo
unose znatno više kalorija po kilogramu tjelesne težine od Amerikanaca. Većina
ljudi automatski bi pretpostavila da su ti ruralni Kinezi teži od svojih mesojed­
skih pandana. Ali evo iznenađenja: ruralni Kinezi su ipak vitkiji iako konzumiraju
veći volumen hrane i više kalorija. Taj se učinak nesumnjivo može velikim dijelom
pripisati većoj tjelesnoj aktivnosti ... ali to je usporedba prosječnih Amerikanaca i
najmanje aktivnih Kineza, onih koji rade uredske poslove. Osim toga, studije pro­
vedene u Izraelu 2 4 i Ujedinjenom Kraljevstvu," koje ne predstavljaju prvenstveno
poljoprivredne kulture, također pokazuju da vegetarijanci mogu konzumirati je­
dnako ili značajno više kalorija te i dalje imati manju težinu.
U čemu je tajna? Čimbenik koji sam već spomenuo je proces termogeneze tj. naše
stvaranje tjelesne topline prilikom metabolizma. Primijećeno je da vegetarijanci
 KINESKA STUDIJA
26
imaju blago višu stopu metabolizma pri odmoru, što znači da sagorijevaju malo više
27
unesenih kalorija u tjelesnu toplinu umjesto da ih pohranjuju kao tjelesne masti.
Relativno malo povećanje stope metabolizma dovodi do sagorijevanja velikog broja
kalorija tijekom dvadeset i četiri sata. Najveći dio znanstvene osnove za važnost te
pojave iznesen je u četvrtom poglavlju.
VJEŽBANJE
Utjecaj koji tjelesna aktivnost ima na skidanje kilograma očigledan je. Znanstveni
dokazi to potvrđuju. U nedavnom pregledu svih vjerodostojnih studija uspoređen je
28
odnos između tjelesne težine i vježbanja. Utvrđeno je da su ljudi koji su bili fizički
aktivniji imali manju tjelesnu težinu. Drugi niz studija pokazao je da redovito vježba­
nje pomaže da se kilogrami koji su izvorno skinuti kroz programe vježbi ne vrate. Ni
tu nema nikakvih iznenađenja. Započeti i završiti program vježbi nije dobra zamisao.
Bolje je ukomponirati ga u vaš način života kako biste stekli bolju opću kondiciju i
zadržali je, a ne samo sagorijevali kilograme.
Koliko je vježbanja potrebno da se zaštitimo od suvišnih kilograma? Gruba procjena
na temelju jednog dobrog pregleda sugerira da svega petnaest do četrdeset i pet mi­
nuta svakodnevnog vježbanja održava tjelesnu težinu koja je jedanaest do osamnaest
funti (5-8,17 kg) manja nego što bi inače bila. Zanimljivo, ne bismo trebali zaboraviti
našu «spontanu» tjelesnu aktivnost, onu koja je povezana sa svakodnevnim životnim
poslovima. Na to može otpasti 100-800 kalorija dnevno (kcal/d). 2 9 , 3 0 Ljudi koji su
redovito «na nogama» i rade fizički zahtjevnije poslove u velikoj su prednosti pred
onima koji su zarobljeni sjedilačkim načinom života.
Prednosti kombiniranja prehrane i vježbe u kontroli tjelesne težine pojasnila mi je
jedna vrlo jednostavna studija koja je uključivala naše pokusne životinje. Sjetite se da
smo našim pokusnim životinjama davali hranu koja je sadržavala ili tradicionalnih
2 0 % kazeina (bjelančevina kravljeg mlijeka) ili mnogo nižih 5% kazeina. Štakori koji
su konzumirali prehranu s 5% kazeina imali su zapanjujuće nižu stopu raka, niže
razine kolesterola u krvi i dulji životni vijek. Oni su također konzumirali nešto malo
više kalorija, ali su ih sagorijevali kao tjelesnu toplinu.
Tijekom tih pokusa neki od nas primijetili su da izgleda kako su životinje na 5% ka­
zeina aktivnije od životinja na 2 0 % kazeina. Kako bismo to provjerili zatvarali smo
štakore hranjene s 5% ili 2 0 % kazeina u kaveze opremljene kotačima za vježbanje s
ugrađenim brojčanicima koji su bilježili broj okretaja kotača. Već tijekom prvog dana
životinje hranjene s 5% kazeina dobrovoljno su «vježbale» u kotaču otprilike dvostruko
više od životinja hranjenih s 20% kazeina.31 Kroz dva tjedna trajanja studije životinje
hranjene s 5% kazeina nastavile su znatno više vježbati.
146
PRETILOST
Sada možemo kombinirati neka doista zanimljiva zapažanja o tjelesnoj težini. Biljna
prehrana djeluje na ravnotežu kalorija tako da održava tjelesnu težinu pod kontrolom
na dva načina. Kao prvo, odbacuje kalorije u obliku tjelesne topline umjesto da ih po­
hranjuje kao tjelesne masti, a nije potrebna velika količina kalorija da se stvori velika
razlika tijekom godine dana. Kao drugo, biljna prehrana potiče veću tjelesnu akti­
vnost. I, kako tjelesna težina pada postaje lakše biti tjelesno aktivan. Prehrana i vježba
djeluju zajedno na smanjenje tjelesne težine i poboljšanje cjelokupnog zdravlja.
KRETANJE U PRAVOM SMJERU
Pretilost je najzlokobniji nagovještaj lošeg zdravstvenog stanja s kojim se zapadne
nacije trenutno suočavaju. Deseci milijuna ljudi postat će onesposobljeni, stvarajući
našim zdravstvenim sustavima dosad neviđeno opterećenje.
Brojni ljudi i institucije rade na ublažavanju ovog problema, ali njihove točke napada
često su nelogične i rezultat loše informiranosti. Kao prvo, postoje mnoga obećanja
i trikovi za brzo rješenje. Pretilost nije stanje koje se može riješiti u nekoliko tjedana
pa čak ni mjeseci, stoga biste se trebali kloniti dijeta, napitaka i pilula koje dovode do
brzog gubitka kilograma, bez da obećavaju dobro zdravlje u budućnosti. Dijeta koja
kratkoročno pomaže skinuti kilograme mora biti ista ona dijeta koja dugoročno stvara
i održava zdravlje.
Kao drugo, usredotočenost na pretilost kao neovisnu, izoliranu 3 2 3 3 bolest pogrešna je.
Razmatranje pretilosti na taj način usmjerava našu pažnju na potragu za specifičnim
lijekovima uz ignoriranje drugih bolesti s kojima je pretilost usko povezana. Drugim
riječima, žrtvujemo kontekst.
Osim toga, apelirao bih da ignoriramo mišljenje kako bi poznavanje njezine genetske
podloge moglo kontrolirati pretilost. Prije nekoliko godina, 34 36 otkriće «gena preti-
losti» dobilo je velik publicitet. Zatim je otkriven i drugi gen povezan s pretilošću, a
onda i treći, četvrti i tako dalje. Smisao potrage za genom pretilosti je da se istraži­
vačima omogući da razviju lijek koji će biti u stanju poništiti ili inaktivirati temeljni
uzrok pretilosti. To je izuzetno kratkovidno kao i neproduktivno. Vjerovanje da su
određeni prepoznatljivi geni temelj pretilosti (tj. sve je u obitelji) također nam omo­
gućuje da fatalistički okrivljujemo uzrok koji ne možemo kontrolirati.
Mi možemo kontrolirati uzrok. On je na vrhu naše vilice.
147
 7
Dijabetes
D I J A B E T E S TIPA 2 , najčešći oblik, često prati pretilost. Dok kao nacija nastavljamo
dobivati na težini naša stopa dijabetesa nekontrolirano raste. U osam godina - od
1990. do 1998. - učestalost dijabetesa porasla je 33%. 1 Preko 8% odraslih Amerika­
naca ima dijabetes, kao i preko 150.000 mladih. To znači 16 milijuna Amerikanaca.
Koja je najstrašnija brojka? Jedna trećina ljudi s dijabetesom još ne zna da ga ima. 2
Znate da je situacija ozbiljna kada naša djeca u doba puberteta postaju žrtve dijabe­
tesa koji je obično rezerviran isključivo za odrasle ljude starije od četrdeset godina.
Jedne novine nedavno su ilustrirale epidemiju pričom o djevojci koja je s petnaest
godina bila teška 350 funti (159 kg), imala «odrasli» tip dijabetesa i ubrizgavala si
inzulin triput dnevno. 3
Što je dijabetes, zašto bi nas on trebao zanimati i kako spriječiti da se dogodi
nama?

DVA LICA ISTOG VRAGA

Gotovo svi slučajevi dijabetesa spadaju u tip 1 ili tip 2. Tip 1 razvija se kod djece i
adolescenata, zbog čega ga ponekad zovu juvenilni dijabetes. Na taj oblik otpada 5 do
10 posto svih slučajeva dijabetesa. Tip 2, na koji otpada 90 do 95 posto svih slučajeva,
nekada se javljao isključivo kod odraslih u dobi od četrdeset i više godina, i zato se
2
zvao adultni dijabetes. Ali budući daje do 4 5 % novih slučajeva dijabetesa kod djece
onaj tipa 2,' dobno specifični nazivi se odbacuju a dva oblika dijabetesa jednostavno
1
zovemo tip 1 i tip 2.'
 KINESKA STUDIJA DIJABETES

Kod oba tipa bolest počinje disfunkcijom metabolizma glukoze. Normalan metabo­
lizam odvija se ovako: Komplikacije dijabetesa
S r č a n e bolesti

• Jedemo hranu • 2-4 puta veći rizik od smrti od bolesti srca

• Hrana se probavlja, a ugljikohidratni dio razgrađuje se na jednostavne šećere, od Moždani udar

čega je velik dio glukoza • 2-4 puta veći rizik od moždanog udara

• Glukoza (krvni šećer) ulazi u krv, a gušterača stvara inzulin za reguliranje njenog Povišen krvni tlak

transporta i distribucije tijelom • Preko 7 0 % ljudi s dijabetesom ima povišen krvni tlak

• Inzulin, djelujući kao vratar, otvara vrata glukozi u razne stanice iz mnogih razloga. Sljepilo

Dio glukoze pretvara se u kratkotrajnu energiju za trenutnu upotrebu u stanici, a dio • Dijabetes je vodeći uzrok sljepila među odraslim osobama

se pohranjuje kao dugotrajna energija (masti) za kasniju upotrebu Bolesti bubrega

• Dijabetes je vodeći uzrok posljednjih stadija bolesti bubrega

Kada osoba oboli od dijabetesa taj se metabolički proces raspada. Dijabetičari tipa 1 • Preko 100.000 dijabetičara bilo je na dijalizi ili transplantaciji bubrega u

ne mogu proizvesti odgovarajuću količinu inzulina jer su stanice njihove gušterače 1999. godini

koje stvaraju inzulin uništene. Posljedica je to napada tijela na vlastite stanice, što di­ Bolesti živčanog sustava

jabetes tipa 1 čini autoimunom bolesti. (O dijabetesu tipa 1 i drugim autoimunim bo­ • 60 do 70 posto dijabetičara boluje od blagog do teškog oštećenja živčanog

lestima bit će govora u devetom poglavlju.) Dijabetičari tipa 2 mogu stvarati inzulin, sustava

ali inzulin ne obavlja svoj posao. To se zove otpornost na inzulin, što znači da kada Amputacije

inzulin počne «davati zapovijedi» za slanje krvnog šećera, tijelo ne obraća pažnju. • Preko 6 0 % svih amputacija donjih udova događa se kod dijabetičara

Inzulin postaje nedjelotvoran, a krvni šećer se ne metabolizira na pravi način. Bolesti zuba

Zamislite vaše tijelo kao aerodrom, opremljen ogromnim parkiralištima. Svaka je­ • Povišena učestalost i težina paradontoze koja može dovesti do gubitka

dinica vašeg krvnog šećera jedan je putnik. Nakon obroka razina šećera u vašoj krvi zuba

raste. U našoj analogiji, dakle, to znači da mnoštvo putnika počinje pristizati na ae­
rodrom. Ljudi se dovoze, ostavljaju automobile na parkirnim mjestima i odlaze pje­
šice do postaje gdje bi ih aerodromski autobus trebao pokupiti. Dok vaš šećer u krvi
nastavlja rasti, parkirališta na aerodromu popunjavaju se do kraja i svi ljudi okupljaju
se na autobusnim postajama. Aerodromski autobusi, naravno, predstavljaju inzulin.
Na dijabetičkom aerodromu, nažalost, vladaju svakakvi problemi s autobusima. Na
dijabetičkom aerodromu tipa 1 autobusi jednostavno ne postoje. Jedini proizvođač
aerodromskih autobusa u svemiru, kompanija Gušterača, zatvorena je. Na dijabeti­
čkom aerodromu tipa 2 ima nešto autobusa, ali oni baš dobro ne rade.
U oba slučaja putnici nikada ne stignu tamo kamo žele otići. Dolazi do raspada ae-
rodromskog sustava i nastaje kaos. U doslovnom smislu to odgovara porastu šećera
u krvi do opasnih razina. U stvari, dijabetes se dijagnosticira na temelju opažanja
povišenih razina šećera u krvi ili njegovog «izlijevanja» u urin.
Koji su dugoročni zdravstveni rizici od poremećaja metabolizma glukoze? Evo saže­
tka, preuzetog iz jednog izvještaja Centara za kontrolu bolesti: 2
Komplikacije u trudnoći
Veća osjetljivost na druge bolesti
Smrt
Suvremeni lijekovi i kirurgija ne mogu izliječiti dijabetes. U najboljem slučaju, posto­
jeći lijekovi dijabetičarima omogućavaju da održavaju u razumnoj mjeri funkciona­
lan način života, ali ti lijekovi nikada neće izliječiti uzrok bolesti. Kao posljedica toga,
dijabetičari su suočeni s doživotnim uzimanjem lijekova, što dijabetes čini enormno
skupom bolesti. Ekonomska cijena dijabetesa u SAD-u: preko 130 milijardi dolara
2
godišnje.
Ali postoji nada. U stvari, postoji mnogo više od nade. Hrana koju jedemo ima enor-
man utjecaj na ovu bolest. Prava prehrana ne samo što prevenira nego i liječi dija­
betes. Kakva je to, dakle, «prava prehrana«? Vjerojatno pogađate što ću reći, ali neka
istraživanja govore za sebe.
 KINhbKA S I U U I J A
SAD GA VIDIŠ, SAD GA NE VIDIŠ
Poput većine kroničnih bolesti, dijabetes se u nekim dijelovima svijeta javlja češće
nego u drugima. To je poznato već stotinama godina. Također je dobro dokumenti­
rano da se populacije koje bilježe nisku stopu dijabetesa hrane drukčije od populacija
koje imaju visoku stopu dijabetesa. No, je li to samo slučajnost ili tu ima još nečeg?
Prije gotovo sedamdeset godina H. P. Himsworth kompilirao je sva postojeća istra­
živanja u izvještaj u kojem su uspoređene prehrana i stope dijabetesa u šest zemalja.
Utvrdio je da su neke kulture konzumirale prehranu bogatu mastima, dok su druge
imale prehranu bogatu ugljikohidratima. Ti uzorci potrošnje masti i ugljikohidrata
odražavali su potrošnju hrane životinjskog i biljnog podrijetla. Slika 7.1 dokumentira
5
stanja prehrane i bolesti u tim zemljama početkom dvadesetog stoljeća.
Kako unos ugljikohidrata raste a unos masti pada, broj umrlih od dijabetesa strmo-
glavo se ruši sa 20,4 na 2,9 na 100.000 stanovnika. Presuda? Prehrana bogata uglji­
kohidratima, siromašna mastima - prehrana namirnicama biljnog podrijetla - može
pomoći u prevenciji dijabetesa.
Trideset godina kasnije ponovno se analiziralo ovo pitanje. Proučivši četiri zemlje
iz jugoistočne Azije i Južne Amerike, istraživači su ponovno utvrdili da je prehrana
bogata ugljikohidratima bila povezana s niskim stopama dijabetesa. Istraživači su
152
DIJABETES
istaknuli da je zemlja s najvišom stopom dijabetesa, Urugvaj, imala prehranu «lipi-
čno 'zapadnog' karaktera, budući je bogata kalorijama, životinjskim bjelančevinama,
[ukupnim] mastima i životinjskim mastima.» U zemljama s niskom stopom dijabe­
tesa prehrana je bila «relativno siromašnija bjelančevinama (posebno životinjskim
bjelančevinama), mastima i životinjskim mastima. Visok postotak kalorija dobivaju
od ugljikohidrata, posebno riže.» 6
Ti isti istraživači proširili su svoju studiju na jedanaest zemalja Srednje i Južne Ame­
rike te Azije. Najjača veza s dijabetesom koju su utvrdili bila je prekomjerna teži­
na. 7 Populacije koje su imale «najzapadniji» tip prehrane ujedno su imale najviše
razine kolesterola, što je pak bilo čvrsto povezano sa stopom dijabetesa. Zvuči li
vam poznato?
UNUTAR JEDNE POPULACIJE
Te stare međukulturne studije mogu biti neprecizne i voditi do zaključaka koji nisu posve
pouzdani. Moguće je da razlike u stopama dijabetesa u gore navedenim studijama nisu
bile posljedica prehrane već genetike. Možda su drugi, neuračunati kulturni faktori poput
tjelesne aktivnosti bili relevantniji. Bolji test bila bi studija stopa dijabetesa unutar jedne
populacije.
Populacija adventista sedmog dana dobar je primjer. Oni su zanimljiva skupina ljudi za
proučavanje zbog njihovih prehrambenih navika: vjera ih potiče da se ldone mesa, ribe,
jaja, kave, alkohola i duhana. Sukladno tome, polovica njih su vegetarijanci. Ali 90% tih
vegetarijanaca i dalje konzumira mliječne i/ili mesne proizvode, zbog čega značajnu koli­
činu kalorija dobivaju iz životinjskih izvora. Također treba napomenuti da oni adventisti
koji jedu meso ne konzumiraju ga u velikim količinama. Jedu oko tri porcije govedine
8
tjedno te manje od jedne porcije ribe i peradi tjedno. Osobno poznajem mnoge ljude koji
toliku količinu mesa (uključujući ribu i perad) pojedu svaka dva dana.
U studijama prehrane koje uključuju adventiste znanstvenici uspoređuju «umjerene»
vegetarijance s «umjerenim» mesojedima. To nije velika razlika. Usprkos tome, adventi­
sti vegetarijanci mnogo su zdraviji od svojih pandana mesojeda* Oni adventisti koji su si
«uskraćivali» meso ujedno su si «uskratili» i posljedice dijabetesa. U usporedbi s mesojedi­
ma, vegetarijanci su imali otprilike upola manju stopu dijabetesa.89 K tomu, imali su go­
tovo upola manju stopu pretilosti.
8
U drugoj studiji znanstvenici su mjerili prehranu i dijabetes u populaciji američkih
muškaraca japanskog podrijetia u državi Washington.10 Ti su ljudi bili sinovi japanskih
imigranata u SAD. Iznenađujuće je bilo to što su imali preko četiri puta veću učestalost
dijabetesa od prosječne stope medu muškarcima slične dobi u Japanu. Dakle, što se do­
godilo?

KINESKA STUDIJA
Oni koji su medu japanskim Amerikancima dobili dijabetes također su jeli najviše
životinjskih bjelančevina, životinjskih masti i kolesterola u hrani, koji se - svi - nalaze
isključivo u hrani životinjskog podrijetla.
10
Ukupan unos masti također je bio viši
medu dijabetičarima. Iste te karakteristike prehrane također su za posljedicu imale
prekomjernu težinu. Spomenuti japanski Amerikanci druge generacije jeli su mesni-
ju' prehranu s manje biljnih namirnica od muškaraca rođenih u Japanu. Istraživači su
napisali: «Čini se da prehrambene navike japanskih muškaraca koji žive u Sjedinje­
nim Državama više podsjećaju na američki stil prehrane nego na japanski.» Posljedi­
ca: četiri puta veća učestalost dijabetesa.
10
Neke druge studije:
• Istraživači su utvrdili da je povećan unos masti bio povezan s povećanom stopom
dijabetesa tipa 2 među 1.300 stanovnika doline San Luis u Coloradu. O tome su izja­
vili: «Rezultati podržavaju hipotezu daje mastima bogata, ugljikohidratima siroma­
šna prehrana povezana s javljanjem dijabetesa melitusa [tip 2| neovisnog o inzulinu
kod ljudi.»"
• U proteklih dvadeset i pet godina stopa dijabetesa tipa 2 među djecom u Japanu više
se nego utrostručila. Istraživači ističu da se potrošnja životinjskih bjelančevina i živo­
tinjskih masti drastično povećala u proteklih pedeset godina. Znanstvenici kažu da
bi ta promjena prehrane, zajedno s niskom razinom vježbanja, mogla biti odgovorna
za ovu eksploziju dijabetesa.
12
• U Engleskoj i Walesu stopa dijabetesa osjetno je pala između 1940. i 1950. najviše
za vrijeme Drugog svjetskog rata, kad su se obrasci potrošnje hrane bitno promijenili.
Tijekom rata i neposredno nakon njega unos vlakana i žitarica je porastao, dok se
unos masti smanjio. Ljudi su se hranili «nižim» karikama prehrambenog lanca zbog
oskudice. Međutim, oko 1950. ljudi su napustili prehranu temeljenu na žitaricama i
vratili se na prehranu s više masti, više šećera i manje vlakana. I naravno, stopa dija­
betesa počela je rasti. 13
• Istraživači su šest godina proučavali 36.000 žena u lowi. Na početku studije nijedna
nije bolovala od dijabetesa, ali nakon šest godina pojavilo se preko 1.100 slučajeva
dijabetesa. Najmanju vjerojatnost da će dobiti dijabetes imale su one žene koje su jele
najviše cjelovitih žitarica i vlakana
11
- one čija je prehrana sadržavala najviše ugljiko-
hidrata (kompleksnih, kakvi se nalaze u cjelovitim namirnicama).
Svi ti rezultati potvrđuju da i između i unutar populacija, vlaknima bogata, cjelovita
hrana biljnog podrijetla štiti od dijabetesa, a mastima i bjelančevinama bogata hrana
životinjskog podrijetla potiče dijabetes.
U l J M D t I Li
LIJEČENJE NEIZLJEČIVOG
Sva gore citirana istraživanja bila su opservacijska. Opažene veze, čak i ako se često
primjećuju, mogu biti samo slučajna povezanost koja prikriva pravi uzročno-po-
sljedični odnos vanjskih faktora (uključujući prehranu) i bolesti. Međutim, postoje
i istraživanja «kontroliranog» ili intervencijskog tipa. To podrazumijeva promjenu
prehrane ljudi koji su već oboljeli od dijabetesa tipa 1 ili tipa 2 ili imaju blage simpto­
me dijabetesa (oslabljena tolerancija glukoze).
Dr. med. James Anderson trenutno je jedan od najuglednijih znanstvenika koji pro­
učavaju prehranu i dijabetes. Postiže dramatične rezultate koristeći isključivo pre­
hrambene metode. Jedna od njegovih studija proučila je utjecaje vlaknima i ugljiko­
hidratima bogate, mastima siromašne prehrane na dvadeset i pet dijabetičara tipa 1
15
te dvadeset i pet dijabetičara tipa 2 u bolničkom okruženju. Nijedan od njegovih
pedeset pacijenata nije imao prekomjernu tjelesnu težinu i svi su uzimali injekcije
inzulina radi kontrole razina šećera u krvi.
Njegova eksperimentalna prehrana sastojala se uglavnom od cjelovitih namirnica
biljnog podrijetla i količine mesa ekvivalentne samo jednoj ili dvije kriške nareska.
Stavio je svoje pacijente na konzervativnu prehranu u američkom stilu koju preporu­
čuje Američko udruženje za dijabetes tijekom jednog tjedna, a nakon toga ih je pre­
bacio na eksperimentalnu «vege» prehranu u trajanju od tri tjedna. Mjerio je njihovu
razinu šećera u krvi, razine kolesterola, težinu i potrebe za lijekovima. Rezultati su
bili impresivni.
Dijabetičari tipa 1 ne mogu stvarati inzulin. Teško je zamisliti bilo kakvu promjenu
prehrane koja bi mogla olakšati njihovu nevolju. Ali nakon samo tri tjedna pacijenti
s dijabetesom tipa 1 bili su u prilici smanjiti svoje doze inzulina u prosjeku za 40%!
Njihovi profili šećera u krvi dramatično su se popravili. / stoje jednako važno, razine
kolesterola pale su im za 30%!ls Prisjetimo se, jedna od opasnosti dijabetesa su sekun­
darne posljedice: bolest srca i moždani udar. Sniženje faktora rizika za te sekundarne
posljedice kroz poboljšanje razina kolesterola gotovo je jednako važno kao i tretiranje
visokog šećera u krvi.
Dijabetičari tipa 2, za razliku od tipa 1, mogu se uspješnije tretirati zato što njihova
gušterača nije pretrpjela tako velika oštećenja. Stoga, kad su Andersonovi pacijenti s
dijabetesom tipa 2 jeli prehranu bogatu vlaknima a siromašnu mastima rezultati su
bili još impresivniji. Od dvadeset i pet pacijenata tipa 2 njih dvadeset i četiri su mogla
prestati uzimati inzulin! Da ponovim. Svi osim jedne osobe mogli su prestati uzimati
inzulin nakon samo nekoliko tjedana!15
Jedan muškarac bolovao je od dijabetesa dvadeset i jednu godinu, dnevno je uzimao
trideset i pet jedinica inzulina. Poslije tri tjedna intenzivne prehrambene terapije uje-
155
 IWNtiHA 5IULMJA
gova doza inzulina smanjila se na osam jedinica dnevno. Poslije osam tjedana borav­
ka kod kuće njegova potreba za injekcijama inzulina nestala je. 1 5 Slika 7.2 prikazuje
uzorak pacijenata i kako je biljna prehrana smanjila njihovu potrebu za inzulinom.
To je ogroman učinak.
U drugoj studiji na četrnaest vitkih pacijenata s dijabetesom Anderson je utvrdio da
sama prehrana može sniziti ukupne razine kolesterola za 3 2 % u tek nešto više od dva
tjedna.10 Neki od rezultata prikazani su na slici 7.3.
Te koristi, koje predstavljaju sniženje razina kolesterola s 206 mg/dl na 141 mg/dl,
zapanjujuće su, posebno kad se uzme u obzir koliko se brzo javljaju. Dr. Anderson ta­
kođer nije pronašao nikakve dokaze da je to smanjenje kolesterola bilo privremeno sve
dok su ljudi ostali pri tom načinu prehrane: kolesterol je ostao nizak četiri godine. 17
Druga skupina znanstvenika u Pritikin centru postigla je jednako spektakularne re­
zultate prepisujući mastima siromašnu biljnu prehranu i vježbanje pacijenata s dija­
betesom. Od četrdeset pacijenata na lijekovima na početku programa trideset i četiri su
mogla prestati uzimati sve lijekove nakon samo dvadeset i šest dana.1* Ta istraživačka
grupa ujedno je pokazala da će koristi od biljne prehrane trajati godinama ako se
nastavi ista prehrana.1''
DIJABETES
Ovo su primjeri nekih vrlo dramatičnih istraživanja, ali time smo tek zagrebli po povr­
šini svih provedenih istraživanja koja tome idu u prilog. Autor jednog znanstvenog rada
pregledao je devet publikacija u kojima se navodi korištenje ugljikohidratima i vlaknima
bogata prehrana te još dvije vrste prehrane sa standardnom količinom ugljikohidrata i
bogate vlaknima, u liječenju pacijenata s dijabetesom.Svih jedanaest studija dovelo je do
poboljšanih razina šećera u krvi i kolesterola. (Usput rečeno, uzimanje biljnih vlakana u
obliku dodataka prehrani, iako korisno, nije imalo iste konzistentne učinke kao prelazak
na prehranu cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla.)-1
MOĆ NAVIKE
Kao što možete vidjeti na temelju ovih rezultata, dijabetes je moguće pobijediti. Dvije
nedavne studije proučavale su utjecaj kombinacije prehrane i vježbe na ovu bolest.22,23
Jedna studija podijelila je 3.234 nedijabetičara u opasnosti da dobiju dijabetes (povišen
šećer u krvi) u tri skupine.22 Jedna grupa, kontrolna, primala je standardne informacije o
prehrani i placebo lijek (bez učinka), druga je primala standardne informacije o prehrani
» i lijek metformin, a treća grupa je primila »intenzivnu« intervenciju u način života, koja
157
 KINtbKA blUDIJA

je uključivala prehranu umjereno siromašnu mastima i plan vježbanja za gubitak barem

7% tjelesne težine. Nakon gotovo tri godine grupa s izmijenjenim načinom života imala
je 58% manje slučajeva dijabetesa od kontrolne skupine. Grupa s lijekovima imala je samo
3 1 % manje slučajeva. U usporedbi s kontrolnom, oba su tretmana djelovala, ali je jasno
da je promjena načina života daleko moćnija i sigurnija od jednostavnog uzimanja lijeka.
Osim toga, promjena načina života bila bi djelotvorna i kod rješavanja drugih zdravstve­
nih problema, dok lijek ne bi.
Druga studija također je utvrdila da bi se stopa dijabetesa mogla smanjiti za 58% tek
uz blage promjene načina života, uključujući vježbanje, gubitak težine i prehranu
umjereno siromašnu mastima. 23 Zamislite što bi se dogodilo kad bi ljudi u potpunosti

Česte vrste raka:

prihvatili najzdraviju prehranu: prehranu cjelovitim biljnim namirnicama. Uvjeren
sam da bi bilo moguće spriječiti doslovno sve slučajeve dijabetesa tipa 2.
Nažalost, loša informiranost i ukorijenjene navike imaju razoran učinak po naše zdra­

rak dojke, prostate,

vlje. Naša nas navika jedenja hot-doga, hamburgera i pomfrita ubija. Čak ni dr. James
Anderson, koji je postigao izvanredne rezultate s mnogim pacijentima prepisujući
gotovo vegetarijansku prehranu nije imun na navike u pružanju zdravstvenih savje­
ta. Tako piše: «ldealna je prehrana koja pruža 7 0 % kalorija u obliku ugljikohidrata i
do 70 g vlakana dnevno jer nudi najveće koristi po zdravlje za osobe s dijabetesom. debelog crijeva
(kolona i rektuma)
Međutim, takva prehrana dopušta samo jednu do dvije unce mesa dnevno (28-56 g),
a mnogima je i nepraktična za primjenu.« 2 0 Zašto profesor Anderson, koji je izvrstan
istraživač, kaže daje takva prehrana »nepraktična« i time stvara predrasude kod svo­
jih slušatelja čak i prije nego što razmotre dokaze?
Istina, mijenjanje vašeg načina života može se činiti nepraktičnim. Može se činiti ne­
praktičnim odreći se mesa i masne hrane, ali pitam se koliko je praktično imati 160
kila i dijabetes tipa 2 u dobi od petnaest godina, poput djevojke spomenute na po­
četku ovog poglavlja. Pitam se koliko je praktično doživotno stanje koje se ne može MOJA KARIJERA VELIKIM je dijelom bila usredotočena na proučavanje raka. Moj la­
izliječiti ni lijekovima ni kirurgijom. Stanje koje često vodi do bolesti srca, moždanog boratorijski rad bio je fokusiran na nekoliko vrsta raka, uključujući rak jetre, dojke
udara, sljepila ili amputacija, stanje koje zahtijeva da si svakodnevno dajete injekcije i gušterače. K tomu, i neki od najimpresivnijih podataka iz Kine bili su povezani s
inzulina do kraja života. rakom. Za taj životni rad Američki institut za istraživanje raka 1998. ljubazno m i j e
Radikalna promjena naše prehrane može biti «nepraktična», ali može biti i toga vri­ dodijelio njihovu Nagradu za uspjehe u istraživanju.
jedna. Izvanredno velik broj knjiga sažeo je dokaze o utjecaju prehrane na razne oblike raka,
od kojih svaki ima svoje specifičnosti. Ali ja sam utvrdio da su učinci prehrane na vr­
ste raka o kojima će ovdje biti riječi doslovno jednaki za sve vrste raka, bez obzira jesu
li inicirani različitim faktorima ili smješteni u različitim dijelovima tijela. Koristeći taj
princip, raspravu mogu ograničiti na tri vrste raka, što će mi omogućiti da u ostatku
knjige više prostora posvetim drugim bolestima osim raka kako bih pokazao širinu
dokaza koji hranu povezuju s mnogim zdravstvenim pitanjima.
Odlučio sam pojasniti tri vrste raka koje pogađaju stotine tisuća Amerikanaca i koje
u većini slučajeva predstavljaju i druge vrste raka: dva reproduktivna raka kojima se

158 159

posvećuje mnogo pažnje, rak dojke i rak prostate, le rak probavnog trakta, rak debe­
log crijeva - drugi vodeći uzrok smrti od raka, nakon raka pluća.
RAK DOJKE
Bilo je to u proljeće prije gotovo deset godina. Nalazio sam se u svom uredu u Comellu
kad su mi rekli da je na telefonskoj liniji jedna žena s pitanjem u vezi s rakom dojke.
«Imam jaku povijest raka dojke u obitelji«, rekla je Betty. «Moja majka i baka umrle su od
te bolesti, a mojoj četrdesetpetogodišnjoj sestri nedavno su je dijagnosticirali. S obzirom
na taj obiteljski problem ne mogu a da ne strahujem za svoju devetogodišnju kćer. Uskoro
će dobiti mjesečnicu i brinem se zbog njenog rizika od raka dojke.» Strah joj se mogao
osjetiti u glasu. «Vidjela sam brojna istraživanja koja pokazuju da je obiteljska povijest
važna, pa se bojim da je neizbježno da će moja kći dobiti rak dojke. Jedna od opcija o
kojima razmišljam je mastektomija kod moje kćeri kojom bi uklonila obje dojke. Imate li
nekakav savjet?«
Ta je žena bila u izuzetno teškom položaju. Da li da dopusti da joj kći odraste u smrtnoj
zamci ili da odraste bez grudi? Premda ekstremno, ovo pitanje oslikava brojna slična.pi-
tanja s kojima se svakoga dana suočavaju tisuće žena diljem svijeta.
Takva su pitanja posebno potaknuli rani izvještaji o otkriću gena za rak dojke - BRCA-1.
Udarni članci u New York Timesu i drugim novinama i magazinima razvikali su to otkriće
kao ogroman napredak. Uzbuđenje oko BRCA-1, koje sada također uključuje BRCA-2,
učvrstilo je predodžbu da je rak dojke rezultat loše sreće s genima. To je izazvalo velik
strah među ljudima s obiteljskom poviješću raka dojke. Također je stvorilo uzbuđenje
među znanstvenicima i farmaceutskim kompanijama. Postojala je velika mogućnost da
će nove tehnologije biti u stanju procijeniti ukupan rizik od raka dojke kod žena pomoću
genetskog testiranja. Nadali su se da bi mogli manipulirati novim genom na način da
spriječe ili liječe rak dojke. Novinari su počeli užurbano prevoditi birane djeliće tih infor­
macija javnosti, uvelike se oslanjajući na genetski fatalistički stav. Nema sumnje da je to
doprinijelo zabrinutosti majki poput Betty.
«Pa, najprije vam moram reći da ja nisam liječnik« - rekao sam. «Ne mogu vam pomoći
savjetima oko dijagnoze ili terapije. To treba učinili vaš liječnik. Međutim, ja vam mogu
reći nešto o trenutnim istraživanjima na općenitiji način, ako vam to može biti
od pomoći.«
«Da» - odvratila je - «to je ono što sam željela.«
Rekao sam joj ponešto o Kineskoj studiji i važnoj ulozi prehrane. Rekao sam joj da
samo zato što netko ima gen za bolest ne znači da će neizbježno dobiti rak: ugledne
studije izvijestile su da se tek za vrlo mali postotak slučajeva raka može okriviti
isključivo gene.
160
CbSTE V R S T E R A K A : RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA
Iznenadilo me koliko je malo znala o prehrani. Mislila je da su geni jedini faktor koji odre­
đuje rizik. Nije bila svjesna da je i hrana također važan faktor za rak dojke.
Razgovarali smo nekih dvadeset ili trideset minuta, što je malo vremena za tako važnu
i temu. Na kraju razgovora imao sam osjećaj da nije bila zadovoljna onim što sam joj rekao.
Možda je to bilo zbog mog konzervativnog, znanstvenog načina objašnjavanja, ili zato
što sam oklijevao dati joj preporuku. Možda je, mislio sam, već bila odlučila da će ići na
operaciju.
Zahvalila mi je na mom vremenu, a ja sam joj poželio svako dobro. Sjećam se da sam ra­
zmišljao o tome kako me ljudi često pitaju o konkretnim zdravstvenim situacijama i kako
je ovo bilo jedno od najneobičnijih pitanja.
Betty, međutim, nije bila jedina. Jedna druga žena također je razgovarala sa mnom o
mogućnosti da svoju mlađu kćer podvrgne kirurškom uklanjanju obje dojke. Druge žene
koje su već imale jednu odstranjenu dojku razmišljale su o odstranjenju i druge kao pre­
ventivnoj mjeri.
Jasno je daje rak dojke važan problem u našem društvu. Jednoj od osam američkih žena
- što je jedna od najviših stopa u svijetu - tijekom života bit će dijagnosticirana ova bo­
lest. Građanske organizacije za rak dojke raširene su, jake, relativno dobro financirane i
izvanredno aktivne u usporedbi s drugim zdravstvenim aktivističkim organizacijama. Ta
bolest, možda više od ijedne druge, izaziva paniku i strah među ženama.
Kada danas razmišljam o tom razgovoru s Betty imam dojam da sam trebao staviti jači
naglasak na važnost koju prehrana igra kod raku dojke. Još uvijek joj ne bih bio u stanju
dati klinički savjet, ali informacije kojima danas raspolažem mogle bi joj biti od veće ko­
risti. Dakle, što bih joj danas rekao?
FAKTORI RIZIKA
Postoje barem četiri važna faktora rizika za rak dojke na koje djeluje prehrana, kao
što pokazuje Slika 8.1. Mnogi od tih odnosa potvrđeni su u Kineskoj studiji nakon što
su bili pouzdano utvrđeni u drugim istraživanjima.
 KINESKA STUDIJA
S iznimkom kolesterola u krvi, ostala ti faktora rizika varijacije su na istu temu - izla­
ganje prevelikim količinama ženskih hormona, uključujući estrogen i progesteron,
vodi k povećanom riziku od raka dojke. Žene koje konzumiraju prehranu bogatu
namirnicama životinjskog podrijetla, uz smanjenu količinu cjelovitih namirnica bilj­
nog podrijetla, ulaze u pubertet ranije a u menopauzu kasnije i tako produljuju svoj
reproduktivni život. Ujedno imaju više razine ženskih hormona tijekom cijelog živo­
ta, kao što je prikazano na slici 8.2.
1 2629
Prema našim podacima iz Kineske studije, izlaganje estrogenu tijekom života barem
je 2,5-3 puta veće među ženama na Zapadu negoli među ženama u ruralnoj Kini.
Ogromna je to razlika za tako presudno važan hormon. 2 Da se poslužim riječima
3
jedne od vodećih svjetskih grupa za istraživanje raka dojke, «postoji obilje dokaza
da su razine estrogena odlučujući faktor za rizik od raka dojke.« 4,5 Estrogen izravno
sudjeluje u procesu raka. 6 7 Osim toga, obično ukazuje na prisutnost drugih ženskih
812 7
hormona koji imaju ulogu u riziku od raka dojke."' Povišene razine estrogena i po­
vezanih hormona rezultat su konzumacije tipične zapadne prehrane, bogate mastima
3,13 18
i životinjskim bjelančevinama a siromašne prehrambenim vlaknima. ' da će biti otkriveni mnogi drugi. Treće, sama prisutnost BRCA-1, BRCA-2 ili drugih
19
Razlika u razinama estrogena između žena u ruralnoj Kini i žena na Zapadu
je izvanrednija što je prethodni izvještaj20 utvrdio da smanjenje razine estrogena od
samo 17 posto može biti uzrok golemih razlika u stopama raka dojke kad se uspo­
ređuju različite zemlje. Zamislite, onda, što bi 26-63% niže razine estrogena u krvi i
162
CESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA
osam do devet reproduktivnih godina manje moglo značiti, kao što smo utvrdili u
Kineskoj studiji.
Predodžba da je izloženost estrogenu od presudne važnosti za rak dojke 3,21,22 važna je
zato što prehrana ima glavnu ulogu u određivanju izloženosti estrogenu. To sugerira
da se rizik od raka dojke može spriječiti ako jedemo namirnice koje održavaju razine
estrogena pod kontrolom. Žalosna je istina da većina žena jednostavno nije svjesna
tih dokaza. Kad bi odgovorne i vjerodostojne agencije za javno zdravstvo objavljivale
te informacije na pravi način, vjerujem da bi mnogo više mladih žena poduzimalo
vrlo konkretne, vrlo djelotvorne korake u cilju izbjegavanja ove grozne bolesti.
UOBIČAJENA PITANJA
Geni
Razumljivo, ove se bolesti najviše boje žene koje imaju obiteljsku povijest raka dojke.
Obiteljska povijest implicira da geni igraju ulogu u razvoju raka dojke. No, čujem
prevelik broj ljudi koji govore otprilike ovo: «Sve se to nasljeduje u obitelji«, negira­
jući da mogu učiniti bilo što da si pomognu. Taj ialalistički stav briše osjećaj osobne
odgovornosti za vlastito zdravlje i bitno ograničava dostupne opcije.
Istina je da ako imate obiteljsku povijest raka dojke imate povećan rizik da ćete od
te bolesti i oboljeti. 23,21 Međutim, jedna istraživačka skupina utvrdila je da se manje
od 3% svih slučajeva raka dojke može pripisati obiteljskoj povijesti.2'1 Iako su druge
grupe procijenile da je viši postotak slučajeva rezultat obiteljske povijesti,25 ogromna
većina slučajeva raka dojke kod američkih žena nije rezultat obiteljske povijesti ili
gena. Ali genetski fatalizam nastavlja definirati nacionalna gledišta.
Medu genima koji utječu na rizik od raka dojke BRCA-1 i BRCA-2 zaokupili su naj­
više pažnje od njihovog otkrića 1 9 9 4 . Ti geni, kada mutiraju, nose povišen rizik
30,31
za rak dojke i rak jajnika. Ti mutirani geni mogu se prenositi s generacije na gene­
raciju, drugim riječima - nasljedni se.
Međutim, zbog ushita radi tih otkrića druge informacije ostale su zanemarene. Kao
prvo, samo 0,2% pojedinaca u širokoj populaciji (1 na 500) nosi mutirani oblik tih ge­
na.
25
Zbog rijetkosti tih genetskih aberacija, svega nekoliko postotaka slučajeva raka
dojke u širokoj populaciji može se pripisati mutiranim BRCA-1 ili BRCA-2 genima.32"
,33 32
Kao drugo, ti geni nisu jedini geni koji sudjeluju u razvoju ove bolesti , izvjesno je
tim gena koji utječu na rak dojke ne znači da će se bolest pojaviti. Faktori prehrane i oko­
line imaju ključnu ulogu u određivanju hoće li doći do ekspresije tih gena.
Jedan nedavni rad
31
proanalizirao je dvadeset i dvije studije u kojima je procijenjen
rizik od raka dojke (i jajnika) među ženama koje nose mutirane BRCA-1 i BRCA-2
 KINESKA b I UUIJA
gene. Ukupno, rizik od bolesti bio je 6 5 % za rak dojke i 3 9 % za rak jajnika do sedam­
desete godine za žene s BRCA-1, te 4 5 % odnosno 11% posto za žene s BRCA-2. Žene
s tim genima svakako su suočene s visokim rizikom za rak dojke. Ali čak i medu tim
ženama s visokim rizikom još uvijek ima dobrih razloga da vjerujemo kako bi veće
posvećivanje pažnje prehrani vjerojatno donijelo bogatu nagradu. Otprilike polovica
žena koje nose te rijetke, snažne gene ne dobije rak dojke.
Ukratko, iako je otkriće BRCA-1 i BRCA-2 gena dalo važnu dimenziju slici o raku
dojke, prejak naglasak rta te konkretne gene i genetske uzroke općenito nije opra­
vdan.
Ne želim umanjiti važnost poznavanja svega što se može spoznati o tim genima za
mali broj žena koje ih nose. Moramo se, međutim, podsjetiti da se ti geni moraju
»izraziti » kako bi sudjelovali u nastanku bolesti, a prehrana može na to utjecati. U
trećem poglavlju već smo vidjeli kako prehrana bogata bjelančevinama životinjskog
podrijetla ima mogućnost kontrole ekspresije gena.
Pregledi i neprehrambena prevencija
Uza sve te nove informacije o genetskim rizicima i obiteljskoj povijesti često se žene
potiče da odlaze na preglede za rano otkrivanje raka dojke. Pregled je razuman
korak, posebno za žene koje su pozitivne na BRCA gene. Ali važno je zapamtiti da
odlazak na mamografiju ili gensko testiranje kako biste vidjeli imate li BRCA gene
ne predstavlja prevenciju raka dojke.
Pregled je samo provjera kako bi se utvrdilo da li je bolest napredovala do vidlji­
vog stanja. Neke studije 11 111
utvrdile su da žene koje često odlaze na mamografiju
imaju blago niže stope smrtnosti od žena koje ne odlaze često na mamografiju. To
implicira da terapije protiv raka imaju veće izglede za uspjeh ukoliko se rak otkrije
u ranijem stadiju. Vjerojatno je to točno, ali postoje određeni problemi oko načina
na koji se statistika koristi u ovoj raspravi.
Jedna od statistika koje su korištene kao potvrda prednosti ranog otkrivanja i lije­
čenja je da je nakon dijagnosticiranja raka dojke vjerojatnost preživljavanja barem
pet godina viša nego ikada ranije. 3 7 To zapravo znači da uz agresivnu kampanju za
redovite preglede mnoge žene svoj rak dojke otkrivaju u ranijim stadijima bolesti.
Kada se bolest otkrije u ranijem stadiju manje je vjerojatno da će dovesti do smrti
unutar pet godina, bez obzira na liječenje. Posljedično, moguće je da imamo bolju
stopu preživljavanja unutar pet godina jednostavno zato što žene otkrivaju da imaju
rak dojke ranije u procesu razvoja bolesti, a ne zato što se naše liječenje s vremenom
poboljšalo.™
Osim trenutnih metoda pregleda promiču se i druge neprehrambene opcije pre­
vencije. One su posebno zanimljive ženama koje imaju visok rizik od raka dojke
164
L t i i t V K b l t K A K A : KAK U U J K b , KKOŠTATE, D E B E L O G C R I J E V A
zbog obiteljske povijesti i/ili prisutnosti BRCA gena. Te opcije uključuju uzimanje
lijekova kao stoje tamoxifen i/ili maslektomiju.
Tamoxifen je jedan od najpopularnijih lijekova za prevenciju raka dojke, 3 9 1 0 ali du­
goročne koristi od te opcije nisu razvidne. Jedna velika studija iz SAD-a pokazala je
daje tamoxifen koji je u razdoblju od četiri godine davan ženama s povećanim ri­
zikom od raka dojke smanjio broj slučajeva za impresivnih 4 9 % . 1 1 Međutim, korist
bi mogla biti ograničena na žene čije su razine estrogena vrlo visoke. Taj je rezultat
naveo američku Državnu upravu za hranu i lijekove da odobri upotrebu tamoxife-
na za žene koje ispunjavaju određene kriterije. 1 2 Druge studije sugeriraju da entu­
zijazam oko ovog lijeka nije opravdan. Dva manje opsežna europska ispitivanja 1 3 "
nisu uspjela utvrditi bilo kakve statističke koristi od tamoxifena, dovodeći pomalo
u sumnju dramatičnu korist od njegove primjene. Osim toga, postoji dodatna za­
brinutost da tamoxifen povećava rizik od moždanog udara, raka maternice, kata­
rakti, tromboze dubokih vena i plućne embolije, iako se i dalje smatra da ukupne
koristi od prevencije raka dojke nadmašuju rizike. 12 Istraženi su i drugi spojevi kao
alternative tamoxifen!!, ali ti su lijekovi opterećeni ograničenom djelotvornošću
i/ili nekima od istih uznemirujućih nuspojava. 45,46
Lijekovi poput tamoksifena i njegovih novijih analoga smatraju se antiestrogenskim
lijekovima. Oni praktično djeluju smanjujući aktivnost estrogena za koji se zna da
je povezan s povišenim rizikom od raka dojke. 4 s Moje je pitanje jednostavno: zašto
se ne zapitamo zbog čega je uopće estrogen tako visok, a kada otkrijemo njegovo
prehrambeno podrijetlo, zašto tada ne bismo ispravili taj uzrok? Sada imamo do­
voljno informacija da pokažemo kako prehrana siromašna bjelančevinama živo­
tinjskog podrijetla, siromašna mastima a bogata cjelovitim biljnim namirnicama
snižava razine estrogena. Umjesto da kao rješenje predložimo promjenu prehrane,
trošimo stotine milijuna dolara na razvoj i reklamiranje lijeka koji može i ne mora
djelovati i koji će gotovo sigurno imati neželjene nuspojave.
Sposobnost kontrole ženskih hormona prehrambenim čimbenicima odavno je po­
znata istraživačkoj zajednici, ali jedna nedavna studija posebno je impresivna. 17
Nekoliko ženskih hormona čije razine rastu s ulaskom u pubertet sniženo je za 20
do 3 0 % (čak 5 0 % niže razine progesterona!) jednostavno lime što su djevojčice u
dobi od osam do deset godina tijekom sedam godina konzumirale prehranu umje­
17
reno siromašnu mastima i siromašnu životinjskim namirnicama. Izvanredni su to
rezultati jer su postignuti uz umjerenu promjenu prehrane i u kritičnom razdoblju
života djevojaka, kada se sije prvo sjeme raka dojke. Te su djevojke konzumirale
prehranu s ne više od 2 8 % masti i manje od 150 mg kolesterola dnevno, dakle
umjerenu prehranu biljnim namirnicama. Da su konzumirale prehranu bez ika­
kvih životinjskih namirnica i da su s njom počele ranije u životu vjerujem da bi
Ko
 Kl N Lb KA S I U D I J A ČESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA

imale još veće koristi, uključujući kasniji ulazak u pubertet i još niži rizik od raka
U trećem poglavlju opisao sam studije provedene u mom laboratoriju koje pokazuju
dojke kasnije u životu.
da kada se u tijelo unese vrlo kancerogena tvar, brzina kojom uzrokuje probleme
Žene s visokim rizikom od raka dojke imaju tri mogućnosti: gledati i čekati, uzimati uglavnom je pod kontrolom prehrane. Tako je i brzina kojom se PAU-ovi metaboli­
lijek tamoxifen do kraja života ili podvrgnuti se mastektomiji. Trebala bi postojati če­ ziraju u produkte koji se vežu za DNK velikim dijelom pod kontrolom onoga što je­
tvrta mogućnost: konzumirati prehranu bez namirnica životinjskog podrijetla i siro­ demo. Jednostavno rečeno, konzumiranje prehrane zapadnog tipa povećat će brzinu
mašnu rafiniranim ugljikohidratima, uz redovite kontrole za one s visokim rizikom. kojom se kancerogene kemikalije poput PAU-ova vežu za DNK i stvaraju produkte
Vjerujem u korisnost ove četvrte mogućnosti čak i za žene koje su već imale prvu koji uzrokuju rak.
mastektomiju. Primjena prehrane kao djelotvornog tretmana za već dijagnosticira­
Zato kad je jedna nedavna studija otkrila blago povišene razine PAU-DNK adukata
nu bolest dobro je dokumentirana u studijama na ljudima s uznapredovalom bolesti
kod žena s rakom dojke u Long Islandu, New York,51 moguće je da su te žene konzu­
s r c a , l s i y klinički dokumentiranim dijabetesom tipa 2 (pogledati sedmo poglavlje),
mirale prehranu s nešto više mesa, s t o j e povećalo vezanje PAU-ova za DNK. Posve j e
uznapredovalim melanomom 5 0 (smrtonosan rak kože) i, u studijama na pokusnim
moguće da količina unesenih PAU-ova nije imala nikakve veze s povećanjem rizika
životinjama, 51 rakom jetre.
od raka dojke. U stvari, u toj studiji činilo se da broj PAU-DNK adukata kod tih žena
nije povezan s izlaganjem PAU-ovima.5'1 Kako je to moguće? Možda su sve žene u toj
Kemikalije iz okoliša studiji s Long Islanda unosile u sebe relativno ujednačene, niske razine PAU-ova, a
Već se godinama vodi još jedna rasprava u vezi s rakom dojke. Riječ je o kemikali­ samo su one koje su kasnije dobile rak dojke jele prehranu bogatu mastima i živo­
jama iz okoliša. Dokazano je da te široko rasprostranjene kemikalije narušavaju rad tinjskim bjelančevinama, što je uzrokovalo da se više progutanih PAU-ova veže za
hormona iako nije sigurno koje hormone kod ljudi narušavaju. Te kemikalije također njihove DNK.
mogu uzrokovati reproduktivne anomalije, urođene defekte i dijabetes tipa 2.
U toj istoj studiji s Long Islanda rak dojke nije bio povezan s PCB-ovima i dioksini-
Mnogo je različitih tipova štetnih kemikalija, a većina njih obično se povezuje s indu­
ma, kemikalijama koje se ne mogu metabolizirati. 55 Kao rezultat te studije, galama
strijskim zagađenjem. Jedna skupina, koja uključuje dioksine i poliklorirane bifcnile
oko povezanosti između kemikalija iz okoliša i raka dojke donekle se stišala. Ti i dru­
( P C B ) , zadržava se u okolišu zato što se ne metaboliziraju nakon unosa hranom.
gi rezultati navode na zaključak da kemikalije iz okoliša imaju daleko manje značajnu
Zbog toga se ne izlučuju iz tijela. Zbog nepostojanja metabolizma te se kemikalije
ulogu za rak dojke od vrste hrane koju jedemo.
nagomilavaju u tjelesnim maslima i mlijeku dojilja. Za neke od tih kemikalija po­
znato je da potiču rast stanica raka, premda ljudi vjerojatno nisu značajnije ugroženi
Hormonska nadomjesna terapija
ukoliko ne konzumiraju pretjerane količine mesa, mlijeka i ribe. Točnije, 9 0 % do 9 5 %
Moram ukratko spomenuti još samo jedno pitanje vezano uz rak dojke: upotrebu
našeg izlaganja tim kemikalijama posljedica je konzumiranja životinjskih proizvoda,
hormonske nadomjesne terapije (HNT) koja povećava rizik od raka dojke. HNT uzi­
što je još jedan razlog zašto konzumiranje hrane životinjskog podrijetla može biti
maju mnoge žene kako bi ublažile neugodne učinke menopauze, zaštitile zdravlje
riskantno.
kostiju i spriječile koronarnu bolest srca. 56 Međutim, danas se sve više priznaje da
Postoji druga skupina tih kemikalija iz okoline koje se općenito smatraju značajnim HNT nije toliko blagotvoran koliko se nekad mislilo i da može imati određene ozbilj­
uzrocima raka dojke 52 kao i drugih vrsta raka. Zovu se PAU (policiklički aromatski ne nuspojave. Dakle, što su činjenice?
ugljikovodici), a nalaze se u ispušnim plinovima automobila, industrijskom dimu,
Ovaj komentar pišem u pravo vrijeme jer su u proteklih godinu dana objavljeni re­
proizvodima od katrana i dimu cigareta, pored drugih procesa uobičajenih u indu­
zultati nekih velikih ispitivanja upotrebe HNT-a. 5 6 Posebno su zanimljiva dva velika
strijskom društvu. Za razliku od PCB-a i dioksina, kada konzumiramo PAU-ove (u
randomizirana intervencijska ispitivanja: Inicijativa za zdravlje žena ( W H I ) 5 7 i Stu­
hrani i vodi) možemo ih metabolizirati i izlučiti. Ali postoji problem: kad se PAU-ovi
dija srca i nadomjesnog estrogena/progestina (HERS). 5 8 Među ženama koje uzimaju
metaboliziraju u tijelu, stvaraju međuprodukte koji reagiraju s DNK i stvaraju čvrsto
HNT nakon 5,2 godine W H I ispitivanje pokazuje 26%-tno povećanje broja slučajeva
vezane komplekse ili adukte (pogledati treće poglavlje). To je prvi korak u nastajanju
raka dojke, dok HERS studija pokazuje još veće povećanje od 30%. 5 9 Te su studije
raka. U stvari, nedavno je dokazano da te kemikalije negativno utječu na BRCA-1 i
konzistentne. Čini se da povećano izlaganje ženskim hormonima, kroz HNT, zaista
BRCA-2 gene raka dojke uzgojene u laboratoriju. 51
vodi do povećane stope raka dojke.

166
 KINESKA STUDIJA
Smatralo se da je HNT povezan s nižim stopama koronarne bolesti srca. 5 " Međutim,
to nije nužno istina. U velikom W H I ispitivanju, na svakih 10.000 zdravih žena u
postmenopauzi koje su uzimale HNT bilo je sedam žena više s bolesti srca, osam više
s moždanim udarom i osam više s plućnom embolijom 5 7 - suprotno onome što se
očekivalo. HNT zapravo možda čak i povećava rizik od kardiovaskularne bolesti. S
druge strane, HNT je zaista pokazao pozitivan utjecaj na kolorektalni rak i stopu pri­
jeloma kostiju. Na svakih 10.000 žena bilo je šest slučajeva koloreklalnog raka manje
kao i pet prijeloma kostiju manje. 57
Kako, dakle, donijeti odluku na temelju takvih informacija? Zbrajajući i oduzimajući
brojke možemo vidjeti da bi HNT lako mogao izazivati više štete nego koristi. Može­
mo zasebno govoriti svakoj ženi da sama donese odluku ovisno o tome koje se bolesti
i koje neugodnosti najviše boji, što će mnogi liječnici vjerojatno i učiniti. Ali to može
biti teška odluka za žene koje se bore s menopauzom. Te žene moraju izabrati hoće U
bez pomoći proživjeti emocionalne i tjelesne simptome menopauze kako bi sačuvale
nizak rizik od raka dojke ili će uzimati HNT kako bi ublažile svoje menopauzalne
neugodnosti i time povećati svoj rizik od raka dojke, a možda i kardiovaskularne bo­
lesti. Malo je reći da me takav scenarij uznemiruje. Potrošili smo preko milijardu do­
lara na istraživanje i razvoj tih medicinskih pripravaka za HNT, a sve što smo dobili
je nekoliko prividnih pluseva i vjerojatno još više minusa. Nazvati to uznemirujućim
bio bi eufemizam.
Umjesto da se oslanjamo na HNT, ja predlažem bolji način - hranu. Argument ide
ovako:
• Tijekom reproduktivnih godina razine hormona su povišene, iako razine kod žena
čija se prehrana temelji na biljnim namirnicama nisu toliko povišene.
• Kada žene koje dođu do kraja svog reproduktivnog razdoblja potpuno je prirodno
da reproduktivni hormoni svih žena padnu na nisku «osnovnu» razinu.
• Kada su reproduktivne godine na izmaku, niže razine hormona kod vegetarijanki
ne padaju tako naglo kao kod žena koje jedu meso. Koristeći hipotetske brojke za
ilustraciju, razine kod vegetarijanki mogu pasti s četrdeset na petnaest umjesto sa
šezdeset na petnaest, kao što je slučaj kod žena koje jedu meso.
• Te naprasne promjene razina hormona u tijelu uzrok su simptoma menopauze.
• Stoga, prehrana namirnicama biljnog podrijetla vodi do manje ozbiljnih padova
razina hormona i blaže menopauze.
Taj je argument izuzetno razuman na temelju onoga što znamo, iako bi dodatne stu­
dije bile od koristi. Ali čak i ako buduće studije ne potvrde ove pojedinosti, prehrana
na biljnoj osnovi i dalje nudi najniži rizik za rak dojke i bolesti srca iz drugih razloga.
- -
CESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA
Ona bi mogla biti najbolje od oba svijeta, nešto što nijedan lijek ne može ponuditi.
Kad se radi o svakom pojedinom pitanju povezanom s rizikom od raka dojke (pri­
mjena tamoxifena, primjena HNT-a, izloženost kemikalijama iz okoline, preventi­
vna mastektomija) uvjeren sam da su ti postupci ometanja koja nas sprječavaju da
uzmemo u obzir sigurniju i daleko korisniju prehrambenu strategiju. Od presudne
je važnosti da izmijenimo način na koji razmišljamo o toj bolesti i da te informacije
pružimo ženama kojima su potrebne.
RAK DEBELOG CRIJEVA
(UKLJUČUJUĆI KOLON I REKTUM)
Potkraj lipnja 2002. George W. Bush predao je predsjedničke ovlasti Dicku Chene)ai
na otprilike dva sata dok je on bio na kolonoskopiji. Zbog implikacija koje je kolono-
skopija predsjednika Busha imala za svjetsku politiku priča je dospjela u nacionalne
vijesti, a pregledi kolona i rektuma nakratko su se našli u središtu pažnje. Diljem ze­
mlje od komičara koji su pričali viceve do voditelja vijesti koji su opisivali dramu, svi
su iznenada nakratko govorili o toj kolonoskopiji i čemu ona služi. Bio je to rijedak
trenutak u kojem je nacija usmjerila svoju pozornost na neke od najvećih ubojica
među bolestima: rak kolona i rektuma.
Budući da i rak kolona i rak rektuma spadaju u rak debelog crijeva te zbog drugih
sličnosti medu njima, često ih grupiramo zajedno pod nazivom kolorektalni rak. Ko­
lorektalni rak četvrti je najčešći oblik raka u svijetu, gledajući ukupan mortalitet. 60
Četvrti je po učestalosti u SAD-u: 6% Amerikanaca tijekom života dobit će ovaj rak. 37
Neki čak tvrde da će do dobi od sedamdeset godina polovica stanovništva «pozapa-
dnjenih» zemalja dobiti tumor na debelom crijevu te da će 10% tih slučajeva napre­
dovati do malignosti. 61
GEOGRAFSKA NEUJEDNAČENOST
Sjeverna Amerika, Europa, Australija i bogatije zemlje Azije (Japan, Singapur) ima­
ju vrlo visoke stope koloreklalnog raka, dok Afrika, Azija i veći dio Srednje i Južne
Amerike imaju vrlo niske stope ovog raka. Na primjer, Češka ima stopu smrtnosti od
34,19 na 100.000 muškaraca, dok Bangladeš ima stopu smrtnosti od 0,63 na 100.000
muškaraca! 6 2 6 3 Slika 8.3 prikazuje usporedbu prosječnih stopa smrtnosti između ra­
zvijenijih i manje razvijenih zemalja; sve su te stope dobno prilagođene.
Činjenica da postoje ogromne razlike u stopama smrtnosti između različitih zemalja
poznata je već desetljećima. Pitanje je uvijek bilo - zašto. Mogu li se razlike pripisati
genetici ili okolišu?
169
 KINESKA STUDIJA
Čini se da vanjski faktori, uključujući prehranu, imaju najvažniju ulogu u kolorektal-
nom raku. Studije migranata pokazale su da kada ljudi presele iz područja s niskim
rizikom od raka u područje s visokim rizikom od raka unutar dvije generacije popri­
4
me visok rizik.'' To navodi na zaključak da su prehrana i način života važni uzroci
ovog raka. Druge studije također su utvrdile da se stope kolorektalnog raka rapidno
mijenjaju s promjenom prehrane ili načina života stanovništva. Te brze promjene
učestalosti raka unutar jedne populacije nikako se ne daju objasniti promjenama u
naslijeđenim genima. U kontekstu ljudskog društva potrebne su tisuće godina za na­
stanak raširenih, trajnih promjena u naslijeđenim genima koje se prenose s jedne
generacije na drugu. Jasno je da nešto u načinu života ili okolini sprječava ili pojačava
rizik od kolorektalnog raka.
U jednom prekretničkom radu objavljenom prije tridesetak godina istraživači su
usporedili okolinske faktore i učestalost raka u trideset i dvije zemlje širom svijeta.65
Jedna od najjačih veza između bilo kojeg raka i bilo kojeg prehrambenog faktora bila
je između raka kolona i unosa mesa. Slika 8.4 prikazuje tu vezu za žene u dvadeset i
tri različite zemlje.
U tom izvještaju zemlje u kojima se jelo više mesa, više životinjskih bjelančevina,
više šećera a manje žitarica imale su daleko više stope raka kolona. 0 5 Drugi istraživač
kojeg sam spomenuo u četvrtom poglavlju, Denis Burkitt, postavio je hipotezu da
je unos prehrambenih vlakana od temeljne važnosti za zdravlje probave općenito.
170
ČESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA
On je usporedio uzorke stolice i unos vlakana u Africi i Europi te zaključio da je
lcolorektalni rak uglavnom rezultat niskog unosa vlakana.
66
Podsjetimo se, vlakna se
nalaze isključivo u hrani biljnog podrijetla. Vlakna su dio biljke koji naše tijelo ne
može probaviti. Koristeći podatke iz druge poznate studije koja je usporedila načine
prehrane u sedam zemalja, znanstvenici su utvrdili da je unos dodatnih deset grama
prehrambenih vlakana snizio dugoročni rizik od raka debelog crijeva za 33%.
67
Deset
grama vlakana naći ćete u jednoj šalici malina, jednoj azijskoj krušci ili jednoj šalici
graška. Šalica bilo koje vrste graha sadrži znatno više od deset grama vlakana.
Na temelju svih ovih istraživanja čini se očiglednim da se ima što za reći o važnosti
prehrane za kolorektalni rak. Ali što je točno to što sprječava rak debelog crijeva i
rektuma? Jesu li to vlakna? Voće i povrće? Ugljikohidrati? Je li to mlijeko? Postoje
mišljenja da svaka od tih namirnica ima ulogu u tome. Vodila se ogorčena rasprava,
no rijetko je postignuta suglasnost oko konkretnih odgovora.
SPECIFIČAN LIJEK
Velik dio rasprave tijekom proteklih dvadeset i pet godina o prehrambenim vlakni­
ma i njihovoj vezi s rakom debelog crijeva počeo je s Burkittovim radom u Africi.
 KINESKA STUDIJA
Zbog Burkittovog ugleda mnogi su ljudi povjerovali da su vlakna izvor koloreklalnog
zdravlja. Možda ste već čuli da su vlakna dobra za prevenciju raka debelog crijeva.
Zasigurno ste barem čuli da vlakna pomažu «da stvari budu redovite». Nisu li šljive
poznate po tome?
Unatoč tome, nitko nikada nije uspio dokazati da su vlakna čarobni štapić u preven­
ciji kolorektalnog raka. Postoje važni tehnički razlozi zašto je teško doći do definiti­
vnog zaključka u vezi s vlaknima. 68 Svi su ti razlozi izravno ili neizravno povezani s
činjenicom da prehrambena vlakna nisu jedna, jednostavna tvar koja pruža jednu,
jednostavnu korist. Vlakna predstavljaju stotine tvari, a koristi od njih javljaju se kroz
izvanredno kompleksan niz biokemijskih i fizioloških procesa. Svaki put kada znan­
stvenici procjenjuju unos prehrambenih vlakana moraju odlučiti koje će od stotina
podvrsta vlakana mjeriti i koje će metode koristiti. Gotovo je nemoguće utvrditi stan­
dardnu proceduru jer je doslovno nemoguće znati što svaka od podvrsta vlakana radi
u tijelu.
Nesigurnost zbog nepostojanja standardne procedure potaknula nas je da u našoj
Kineskoj studiji mjerimo vlakna na preko dvanaest različitih načina. Kao što sam
ukratko objasnio u četvrtom poglavlju, s porastom potrošnje gotovo svih tili tipova
vlakana smanjivale su se stope raka debelog crijeva i rektuma. 69
Nismo, međutim,
mogli dati jasno tumačenje 70
o tome koji je tip vlakana posebno važan.
Usprkos nesigurnostima i dalje vjerujem da je Burkittova 66 početna hipoteza dapre-
hrana bogata vlaknima sprječava kolorektalni rak točna i daje dio tog učinka rezultat
zajedničkog djelovanja svih tipova vlakana. U stvari, hipoteza da prehrambena vla­
kna preveniraju rak debelog crijeva postala je još uvjerljivija. Godine 1990. skupina
istraživača pregledala je šezdeset različitih studija o vlaknima i raku kolona. 71
Utvr­
dili su da je većina studija potvrđivala pretpostavku da vlakna štite od raka debelog
crijeva. Primijetili su da kombinirani rezultati pokazuju da su ljudi koji su konzumi­
rali najviše vlakana imali 4 3 % niži rizik od raka kolona od ljudi koji su konzumirali
najmanje vlakana. 71 Oni koji su jeli najviše povrća imali su 5 2 % niži rizik od onih koji
su jeli najmanje povrća.
71
Ali čak i u tom velikom pregledu dokaza, kako su istaknuli
istraživači, «podaci ne dopuštaju utvrđivanje razlike između učinaka koji se mogu
pripisati vlaknima i onih učinaka povrća koji se ne mogu pripisati vlaknima.«
71
Jesu
li dakle vlakna, sama za sebe, čarobni štapić za kojim tragamo? Godine 1990. to još
nismo znali.
Dvije godine kasnije, 1992. druga je skupina istraživača proanalizirala trinaest studija
72
u kojima su uspoređeni ljudi sa i bez kolorektalnog raka (anamnestička studija).
Utvrdili su da su oni koji su konzumirali najviše vlakana imali 4 7 % niži rizik od
72
kolorektalnog raka od onih koji su konzumirali najmanje. Preciznije, utvrdili su da
kad bi Amerikanci jeli dodatnih trinaest grama vlakana dnevno iz hrane (ne u obliku
172
CESTE VRSTE RAKA: RAK D O J K E , PROSTATE, D E B E L O G CRIJEVA
dodataka), otprilike trećina svih slučajeva kolorektalnog raka u SAD-u mogla bi se
izbjeći. 72 Podsjećam vas, trinaest grama u stvarnom životu predstavlja količinu koja
se nalazi u jednoj šalici zrna bilo koje vrste graha.
U novije vrijeme mamutska studija pod nazivom EPIC prikupila je podatke o uno­
73
su vlakana i kolorektalnom raku kod 519.000 ljudi diljem Europe. Oni su utvrdili
da je 2 0 % ljudi koji su konzumirah najviše vlakana u prehrani, otprilike trideset i
četiri grama dnevno, imalo 4 2 % niži rizik od kolorektalnog raka u odnosu na 2 0 %
ljudi koji su konzumirali najmanje vlakana u svojoj prehrani, oko trinaest grama
dnevno. 7 3 Važno je još jednom istaknuti da su, kao i u svim ovim studijama, pre­
hrambena vlakna unošena hranom, a ne u obliku dodataka. Tako je sve što može­
mo reći da se čini kako »prehrana bogata vlaknima» značajno smanjuju rizik od
kolorektalnog raka. Još uvijek ne možemo reći ništa definitivno o samim izoliranim
vlaknima. To znači da pokušaji dodavanja izoliranih vlakana u hranu možda neće
donijeti koristi. Ali konzumiranje biljnih namirnica prirodno bogatih vlaknima
daje očigledne koristi. U te namirnice spadaju povrće (osim korijenja), voće i cje­
lovite žitarice.
Zapravo ne možemo čak ni biti sigurni koliko se od prevencije kolorektalnog raka
može pripisati namirnicama s vlaknima, budući da što ljudi više jedu tih namirni­
ca, obično konzumiraju manje namirnica životinjskog podrijetla.
Drugim riječima, imaju li voće, povrće i cjelovite žitarice zaštitnu ulogu ili je meso
opasno? Ili oboje? Jedna nedavno objavljena južnoafrička studija pomogla je odgo­
voriti na ta pitanja. Bijeli Južnoafrikanci imaju sedamnaest puta viši rizik od raka
debelog crijeva od crnih Južnoafrikanaca. U početku se smatralo da je to rezultat
mnogo veće konzumacije prehrambenih vlakana medu crnim Južnoafrikancima
zahvaljujući nerafiniranom kukuruzu. 71 Međutim, u novije vrijeme crni Južnoafri­
kanci sve više konzumiraju industrijski rafiniranu kukuruznu krupicu - kukuruz
bez njegovih vlakana. Sada jedu manje vlakana čak i od bijelih Južnoafrikanaca.
Ipak, stopa raka debelog crijeva medu crnim stanovništvom ostaje niska, 75 zbog
čega se postavlja pitanje koliki se dio zaštitnog učinka protiv raka može pripisati
isključivo prehrambenim vlaknima. Jedna novija studija 76 pokazala je da bi više sto­
pe raka debelog crijeva među bijelim Južnoafrikancima lako mogle biti posljedica
njihove veće potrošnje životinjskih bjelančevina (77 prema 25 g dnevno), ukupnih
masti (115 prema 71 g dnevno) i kolesterola (408 prema 211 mg dnevno), kao s t o j e
vidljivo iz slike 8.5. Znanstvenici su zaključili da bi daleko više stope raka debelog
crijeva među bijelim Južnoafrikancima mogle biti u većoj mjeri povezane s koli­
činom životinjskih bjelančevina i masti u njihovoj prehrani nego s nedostatkom
zaštitne uloge prehrambenih vlakana. 76
173
 KINESKA STUDIJA CESTE VRSTE RAKA: RAK DOJKE, PK0SIAIE, DEBELUu CRIJEVA

trolom također je dobro za rak debelog crijeva - prehrana sastavljena od cjelovitih

biljnih namirnica.
Takva je prehrana vrlo bogata ugljikohidratima koji su se nedavno našli pod napadom
na tržištu. Budući da zbunjenost u vezi s ugljikohidratima i dalje traje, dopustite da
vas podsjetim kako postoje dva različita tipa ugljikohidrata: rafinirani ugljikohidrati
i kompleksni ugljikohidrati. Rafinirani ugljikohidrati su škrob i šećeri dobiveni iz
biljaka mehaničkim skidanjem njihovih vanjskih ovojnica koje sadrže najviše biljnih
vitamina, minerala, bjelančevina i vlakana. Ta «hrana» (običan šećer, bijelo brašno
itd.) ima vrlo nisku prehrambenu vrijednost. Namirnice poput tjestenine od rafini­
ranog brašna, zašećerene žitarice, bijeli kruh, slatkiši i bezalkoholna pića prepuna
šećera trebalo bi izbjegavati koliko je god moguće. Ali zato jedite cjelovite namirnice
koje sadrže kompleksne ugljikohidrate kao što su neprerađeno, svježe voće i povrće
te proizvodi od cjelovitih žitarica poput smeđe riže i zobene kaše. Neprerađeni uglji­
kohidrati, posebno iz voća i povrća, izvanredno su zdravi.
Možda ste čuli i da je kalcij koristan u borbi protiv raka debelog crijeva, što se, nara­
vno, pretvara u argument da kravlje mlijeko suzbija rak kolona. Pretpostavljalo se da
prehrana bogata kalcijem sprječava rak debelog crijeva na dva načina: prvo, inhibira
rast kritičnih stanica u kolonu, 8 3 8 4 i drugo, veže žučne kiseline u crijevima. Te žučne
kiseline nastaju u jetri, prelaze u crijevo i smatra se da dolaze do debelog crijeva i po­
tiču razvoj raka kolona. Vjeruje se da kalcij, vezanjem tih žučnih kiselina, sprječava
rak kolona.
Jedna istraživačka skupina dokazala je da prehrana bogata kalcijem - što općenito znači
prehrana s mnogo mliječnih proizvoda - inhibira rast određenih stanica u debelom
Ono što je poznato jest da prehrana koja je prirodno bogata vlaknima i siromašna
crijevu,81 ali taj učinak nije bio u potpunosti konzistentan za razne indikatore rasta slani­
namirnicama životinjskog podrijetla može spriječiti kolorektalni rak. Čak i bez kon-
ca. K tomu, nije jasno da li su ti biokemijski učinci, za koje se pretpostavlja da su korisni,
kretnijih pojedinosti ipak možemo dati važne preporuke za javno zdravlje. Podaci
zaista zaslužni za smanjeni razvoj ra/efl.83,85 Druga istraživačka skupina demonstrirala
jasno pokazuju da prehrana sastavljena od cjelovitih namirnica biljnog podrijetla može
je da kalcij doista smanjuje vjerojatno opasne žučne kiseline, ali je također zapazila da
dramatično sniziti stope kolorektalnog raka. Ne moramo nužno znati koja su vlakna
prehrana bogata pšenicom još bolje smanjuje žučne kiseline.8'' Međutim - što je doista
-uslužna, koji je mehanizam uključen, pa čak ni koliki se dio tog učinka može nezavisno
pripisati vlaknima. neobično - kod konzumiranja kombinirane prehrane bogate i kalcijem i pšenicom,
učinak vezanja žučnih kiselina bio je slabiji nego kod pojedinačnog uzimanja tih doda­
taka.8'' To samo pokazuje da kad se kombiniraju individualno zapaženi učinci hranjivih
OSTALI FAKTORI tvari, kao u slučaju dijeta, očekivano može postati neočekivano.
Sumnjam da prehrana bogata kalcijem, dobivenim iz dodataka prehrani ili kalcijem
Nedavno je primijećeno da isti faktori rizika koji potiču kolorektalni rak - prehrana
bogatog kravljeg mlijeka, ima blagotvoran učinak na rak debelog crijeva. U ruralnoj
siromašna voćem i povrćem te bogata životinjskim namirnicama i rafiniranim uglji-
Kini, gdje je potrošnja kalcija umjerena a mliječni proizvodi gotovo da se i ne koriste, 8,
kohidratima - također može poticati sindrom otpornosti na inzulin. 7 7 ' 7 9 Na temelju
stope raka debelog crijeva nisu više, naprotiv, mnogo su niže nego u SAD-u. Dijelovi
toga znanstvenici su postavili hipotezu da otpornost na inzulin može biti odgovorna
svijeta u kojima se konzumira najviše kalcija - Europa i Sjeverna Amerika - bilježe naj­
za rak kolona. 7 7 8 2 Otpornost na inzulin opisana je u šestom poglavlju kat) stanje po­
više stope kolorektalnog raka.
vezano s dijabetesom. A ono što je dobro za držanje otpornosti na inzulin pod kon-

174
 KINbSKA STUDIJA
Drugi izbor u pogledu načina života koji je od očigledne važnosti za ovu bolest je
vježbanje. Pojačano vježbanje uvjerljivo je povezano s manje kolorektalnog raka. U
jednom sažetku iz Svjetskog fonda za istraživanje raka i Američkog instituta za istra­
živanje raka sedamnaest od dvadeset studija potvrdilo je da vježbanje štiti od raka
debelog crijeva. 64 Nažalost, čini se da nema uvjerljivih dokaza zašto se ili kako to
događa.
TRAŽENJE NEVOLJA
Korist od vježbanja vraća me natrag na predsjednika Georgea W. Busha. Poznato je
da on voli održavati kondiciju redovnim trčanjem, stoje nesumnjivo jedan od razloga
zašto je dobio negativne nalaze prilikom kolonoskopije. Ali što je uopće kolonosko-
pija i isplati li se gnjaviti odlaskom na preglede? Kada ljudi odu kod liječnika kako bi
napravili kolonoskopiju, liječnik im pomoću rektalne sonde pregleda debelo crijevo
i potraži ima li abnormalnog rasta tkiva. Abnormalnost koja se najčešće pronalazi je
polip, lako još nije potpuno jasno na koji su način tumori povezani s polipima, većina
8889
znanstvenika slaže se da dijele slične prehrambene veze i genetska obilježja. Ljudr
koji imaju nekancerozne probleme u debelom crijevu, poput polipa, često su isti oni
ljudi koji će kasnije dobiti kancerozne tumore.
Zbog toga su pregledi za otkrivanje polipa razuman način da se utvrdi rizik od raka
debelog crijeva u budućnosti. Što, dakle, učiniti ukoliko imate polip? Što je najbolje?
Hoće li kirurško uklanjanje polipa smanjiti rizik od raka debelog crijeva? Jedna stu­
dija na nacionalnoj razini pokazala je da kod uklanjanja polipa dolazi do smanjenja
9jM
očekivanih slučajeva raka kolona za 76 do 90%,* To svakako ide u prilog ideji ru­
8991
tinskih pregleda. Općenito se preporučuje da ljudi obave kolonoskopiju jednom
svakih deset godina, počevši od navršene pedesete godine života. Imate li povećam
rizik od kolorektalnog raka, preporučuje se da počnete s četrdeset godina i češće
odlazite na preglede.
Kako ćete znati imate li povišen rizik od kolorektalnog raka? Ugrubo možemo proci­
jeniti naš osobni genetski rizik na nekoliko načina. Možemo analizirati vjerojatnost
da ćemo dobiti rak debelog crijeva na temelju broja članova uže obitelji koji već imaju
tu bolest, možemo otići na pregled za otkrivanje polipa, a danas možemo obaviti i
kliničko testiranje na prisutnost sumnjivih gena. 92
Izvrstan je to primjer načina na koji genetička istraživanja mogu dovesti do boljeg
razumijevanja složenih bolesti. Međutim, zbog entuzijazma u proučavanju genetskih
osnova ovog raka često se previđanju dvije stvari. Prvo, udio slučajeva raka debe­
log crijeva koji se pripisuju poznatim naslijeđenim genima samo je l - 3 % . 89
Drugih
10-30% 89
javlja se u nekim obiteljima više nego u drugima (takozvano obiteljsko gru-
176
ČESTE V R S T E RAKA: RAK D O J K E , P R O S T A T E , D E B E L O G CRIJEVA
piranje), što bi moglo odražavati značajan doprinos genetike. Te brojke, međutim,
uvećavaju broj slučajeva raka koji su isključivo «posljedica gena».
Osim kod vrlo malog broja ljudi čiji je rizik od raka debelog crijeva uglavnom odre­
đen poznatim naslijeđenim genima ( 1 - 3 % ) , većina slučajeva raka kolona poveza­
nih s obiteljima (tj. dodatnih 10-30 %) još je uvijek uglavnom određena vanjskim i
prehrambenim faktorima. Konačno, mjesto boravka i prehrana često su zajednički
unutar obitelji.
| Čak i ako imate visok genetski rizik zdrava prehrana biljnim namirnicama u stanju
je poništiti većinu, ako ne i sav taj rizik kroz kontrolu ekspresije tih gena. Budući da
prehrana bogata vlaknima može samo prevenirati rak kolona - dodatna vlakna nika­
da neće potaknuti rak kolona - preporuke u pogledu prehrane trebale bi biti jednake,
bez obzira na nečiji genetski rizik.
RAK PROSTATE
Imam dojam da većina ljudi ne zna što je to točno prostata, iako se o raku prostate če­
sto raspravlja. Prostata je muški reproduktivni organ, otprilike veličine oraha, smje­
šten između mjehura i debelog crijeva. Odgovorna je za proizvodnju nekih od teku­
ćina koje pomažu spermijima u njihovom zadatku oplodnje ženske jajne stanice.
Za jednu tako malu stvar stvarno je u stanju izazvati mnogo problema. Nekoliko
mojih prijatelja ima rak prostate ili usko povezana stanja. I nisu jedini. Kao što je
istaknuto u jednom novijem izvještaju: «Rak prostate jedan je od najčešće dijagno­
sticiranih oblika raka medu muškarcima u Sjedinjenim Državama, predstavlja oko
2 5 % svih tumora...*
93
Čak polovica svih muškaraca u dobi iznad sedamdeset godi­
na ima latentni rak prostate,
94
pritajeni oblik raka koji još ne izaziva neugodnosti.
Rak prostate ne samo što je ekstremno čest, on i sporo raste. Svega 7% žrtava s di­
jagnosticiranim rakom prostate umre unutar pet godina. 9 5 Zbog toga je teško znati
treba li rak tretirati i kada. Glavno je pitanje za pacijenta i liječnika: hoće li taj rak
početi ugrožavati život prije nego što smrt nastupi iz nekog drugog razloga?
Jedan od markera koji se koriste za određivanje vjerojatnosti da će rak prostate
postati opasan po život razina je antigena specifičnog za prostatu (PSA) u krvi. Mu­
škarcima se problem s prostatom dijagnosticira kad su njihove razine PSA iznad
četiri. Sam taj test, međutim, nikako nije pouzdana dijagnoza raka, posebno ako
je razina PSA tek nešto viša od četiri. Nepouzdanost ovog testa dovodi do nekih
vrlo teških odluka. Ponekad me prijatelji pitaju za mišljenje. Bi li trebali otići na
malu operaciju ili veliku? Je li razina PSA od 6,0 ozbiljan problem ili tek poziv na
buđenje? Ako je poziv na buđenje, što bi trebali učiniti da snize broj? Iako ne mogu
govoriti o kliničkom stanju pojedinaca, mogu govoriti o istraživanima, a iz isti a/i
 KINESKA STUDIJA
vanja koja sam vidio nedvojbeno proizlazi da prehrana igra ključnu ulogu kod ove
bolesti.
Iako traje rasprava oko pojedinosti odnosa prehrane i ovog oblika raka, počnimo s
nekim vrlo izvjesnim pretpostavkama koje su već dugo prihvaćene u istraživačkoj
zajednici:
• Stope raka prostate snažno variraju od zemlje do zemlje, čak i više nego stope raka
dojke.
• Visoke stope raka prostate u prvom se redu javljaju u društvima sa «zapadnom»
prehranom i načinom života.
• U zemljama u razvoju muškarci koji prihvate zapadne prehrambene navike ili pre­
sele u zemlje Zapada imaju višu stopu raka prostate.
Ovi obrasci bolesti slični su kao i kod drugih bolesti obilja. To nam općenito govori
da premda rak prostate zasigurno ima genetsku komponentu, faktori okoline imaju
glavnu ulogu. Dakle, koji su vanjski faktori važni? Pogađate da ću reći kako su namir­
nice biljnog podrijetla dobre, a one životinjskog podrijetla loše, ali znamo li išta kom
kretnijc? Iznenađujuće, ali jedna od najkonzistentnijih, najodređenijih veza između
prehrane i raka prostate bila je potrošnja mliječnih proizvoda.
Harvardski pregled istraživanja iz 2001. teško da bi mogao biti uvjerljiviji:96
...dvanaest od... četrnaest anamnestičkih studija i sedam od... devet kohortnih
studija uočile su pozitivnu vezu između određene količine mliječnih proizvo­
da i raka prostate; to je jedan od najkonzistentnijih prehrambenih prediktora za
rak prostate u objavljenoj literaturi [moj naglasak]. U tim studijama muškarci
s najvišim unosom mliječnih proizvoda imali su približno dvostruko viši uku­
pni rizik od raka prostate te do četiri puta veći rizik od metastatskog ili fatal­
nog raka prostate u odnosu na muškarce koji su konzumirali male količine. 96
Razmotrimo to još jednom: unos mliječnih proizvoda je «jedan od najkonzistentni­
jih prehrambenih prediktora za rak prostate u objavljenoj literaturi«, oni koji konzu­
miraju najviše mliječnih proizvoda imaju dvostruko do četverostruko veći rizik.
Drugi pregled objavljene literature proveden 1998. došao je do sličnog zaključka:
Kod ekoloških podataka prisutna je korelacija između potrošnje mesa i mli­
ječnih proizvoda po osobi te stope smrtnosti od raka prostate [citirana jedna
studija]. U anamnestičkim i prospektivnim studijama najveći izvori životinj­
skih bjelančevina, mesa, mliječni proizvodi i jaja često su bili povezani s većim
C E S T E V R S T E RAKA: RAK D O J K E , P R O S T A T E , D E B E L O G CRIJEVA
rizikom od raka prostate... [citirane dvadeset i tri studije]. Valja spomenuti
da su mnoge studije utvrdile vezu prvenstveno kod starijih muškaraca [citira­
no šest studija], premda ne sve [citirana jedna studija].... Konzislentne veze s
mliječnim proizvodima mogle bi, barem djelomično, biti posljedica njihovog
sadržaja kalcija i fosfora.97
Drugim riječima, enormna količina dokaza ukazuje na to da su životinjske namirnice
povezane s rakom prostate. U slučaju mliječnih proizvoda, visok unos kalcija i fosfora
također bi mogao biti djelomično odgovoran za laj učinak.
Ova istraživanja ne ostavljaju mnogo prostora za neslaganje. Svaka od spomenutih
studija predstavlja analizu dvanaestak pojedinačnih studija, što daje impresivnu go­
milu uvjerljive literature.
I MEHANIZMI
Kao što smo vidjeli kod drugih oblika raka, velike opservacijske studije pokazuju
vezu između raka prostate i prehrane životinjskim namirnicama, posebno prehra­
ne koja se uvelike temelji na mliječnim proizvodima. Razumijevanje mehaniza­
ma iza opažene veze između raka prostate i mliječnih proizvoda stavlja točku na
raspravu.
Prvi mehanizam tiče se hormona koji povećava brzinu rasta stanica raka, hormon
koji naša tijela stvaraju prema potrebi. Taj hormon rasta, inzulinu sličan hormon
rasta 1 ( I G F - 1 ) , pokazao se kao prediktor raka baš kao stoje kolesterol prediktor sr­
čanih bolesti. U normalnim okolnostima taj hormon djelotvorno upravlja brzinom
«rasta» stanica, odnosno njihovim razmnožavanjem i odbacivanjem starih stanica,
sve u ime dobrog zdravlja.
Međutim, u nezdravim uvjetima IGF-1 postaje aktivniji, pojačavajući stvaranje i
rast novih stanica, dok istovremeno inhibira uklanjanje starih stanica. I jedno i
drugo potiče razvoj raka [citirano sedam studija 9 8 ]. A kakve to veze ima s hranom
koju jedemo? Pokazalo se da konzumiranje namirnica životinjskog podrijetla po­
većava krvne razine hormona rasta I G F - 1 . 9 9 " 1 0 1
U vezi s rakom prostate, dokazano je da ljudi s razinom IGF-1 u krvi višom od
normalne imaju 5,1 puta veći rizik od uznapredovalog raka prostate. 9 8 To nije sve:
kada muškarci ujedno imaju niske krvne razine bjelančevine koja veže i deaktivira
I G F - 1 , 1 0 2 imat će 9,5 puta veći rizik od uznapredovalog raka prostate.9* Brojke su
velike i impresivne, a od temeljne je važnosti za ovo otkriće činjenica da više IGF-1
stvaramo kada konzumiramo namirnice životinjskog podrijetla poput mesa i mli­
ječnih proizvoda. 9 9 1 0 1
179
 KINESKA STUDIJA
Drugi mehanizam povezan je s metabolizmom vitamina D. Taj «vitamin» nije hranjiva
tvar koju moramo konzumirati. Naše tijelo može ga stvarati koliko mu je potrebno
jednostavno tako što ćemo biti na suncu petnaest do trideset minuta svakih nekoliko
dana. Osim što na stvaranje vitamina D utječe Sunčeva svjetlost, na njega također utječe
hrana koju jedemo. Stvaranje najaktivnijeg oblika vitamina D proces je koji naša tijela
pažljivo nadziru i kontroliraju. Taj je proces odličan primjer čina održavanja ravnoteže
u našim tijelima koji utječe ne samo na rak prostate, nego i na rak dojke, rak debelog
crijeva, osteoporozu i autoimune bolesti poput dijabetesa tipa 1. Zbog važne uloge koju
igra kod mnogih bolesti i zbog složenosti objašnjenja načina na koji sve to funkcionira,
u Dodatak C sam uvrstio skraćenu shemu, upravo onoliko koliko je dovoljno da ilustri­
ra što želim reći. Ta mreža reakcija ilustrira mnoge sličnosti i visoko integrirane mreže
reakcija koje pokazuju na koji način hrana kontrolira zdravlje.
Glavna komponenta tog procesa aktivan je oblik vitamina D koji se stvara u tijelu iz vi­
tamina D koji dobivamo hranom ili izlaganjem Suncu. Taj aktivni ili «turbo» vitamin D
ima mnoge blagotvorne učinke za cijelo tijelo, uključujući prevenciju raka, autoimunih
bolesti i bolesti poput osteoporoze. Taj ključni, aktivirani vitamin D nije nešto što se
dobiva hranom ili lijekom. Lijek sastavljen od izoliranog aktiviranog vitamina D bio bi
daleko prejak i preopasan za medicinsku upotrebu. Vaše tijelo koristi pažljivo sastavljen
niz kontrola i senzora kako bi stvaralo upravo pravu količinu aktiviranog vitamina D za
svaki zadatak, točno u pravo vrijeme.
Čini se da naša prehrana može određivati koliko se tog aktiviranog vitamina D
proizvodi i na koji način djeluje nakon što se proizvede. Životinjske bjelančevi­
ne koje unosimo hranom pokazuju tendenciju da blokiraju stvaranje aktiviranog
vitamina D, ostavljajući tijelo s niskim razinama tog vitamina u krvi. Potraju li te
niske razine duže vrijeme može doći do raka prostate. Uz to, konstantan visok unos
kalcija stvara okruženje u kojem pada razina aktiviranog vitamina D, što problem
dodatno pogoršava.
Koje namirnice sadrže i životinjske bjelančevine i velike količine kalcija? Mlijeko
i ostali mliječni proizvodi. To se savršeno uklapa u dokaze koji povezuju potrošnju
mliječnih proizvoda s rakom prostate. Informacija je to koja pruža ono što zovemo
biološkom uvjerljivošću i pokazuje kako se podaci dobiveni zapažanjem uklapaju u
cjelinu. Evo pregleda mehanizama:
• Životinjske bjelančevine dovode do toga da tijelo stvara više IGF-1, što pak izaziva
poremećaj rasta i uklanjanja stanica, stimulirajući razvoj raka.
• Životinjske bjelančevine suzbijaju stvaranje aktiviranog vitamina D.
• Suvišan kalcij, prisutan u mlijeku, također suzbija stvaranje aktiviranog vita­
mina D.
180
ČESTE V R S T E R A K A : RAK D O J K E , P R O S T A T E , D E B E L O G CRIJEVA
• Aktivirani vitamin D odgovoran je za široki spektar koristi po zdravlje u tijelu.
Konstantno niske razine aktiviranog vitamina D stvaraju povoljne uvjete za razne
vrste raka, autoimune bolesti, osteoporozu i druge bolesti.
U svemu ovome važno je na koji način učinci hrane - kako dobri tako i loši - dje­
luju kroz simfoniju koordiniranih reakcija u prevenciji bolesti poput raka prostate.
Otkrivajući postojanje tih mreža, ponekad se pitamo koja specifična funkcija dolazi
prije, a koja je sljedeća. O tim smo reakcijama unutar mreže skloni razmišljati kao
o nezavisnima. Time smo, međutim, promašili bit. Mene posebno impresionira što
brojne reakcije djeluju zajedno na tako mnogo načina kako bi dale isti učinak. U
ovom slučaju - prevenciju bolesti.
Ne postoji jedan «mehanizam» koji u potpunosti objašnjava što uzrokuje bolesti po­
put raka. U stvari, bilo bi nerazumno čak i razmišljati u tom pravcu. Ali ono što znam
je sljedeće: cjelokupnost i opsežnost dokaza, djelujući kroz visoko koordinirane mre­
že, govore u prilog zaključku da je konzumiranje mliječnih proizvoda i mesa ozbiljan
faktor rizika za rak prostate.
PRAKTIČNA PRIMJENA
Otprilike pola milijuna Amerikanaca ove će godine posjetiti liječnike ordinacije i
saznati da imaju rak dojke, prostate ili debelog crijeva. Ljudi koji dobiju neki od tih
oblika raka predstavljaju 4 0 % svih novih pacijenata s rakom. Ta tri oblika raka raza­
raju živote ne samo žrtava nego i njihovih obitelji i prijatelja.
Kad je moja punica umrla od raka debelog crijeva u dobi od pedeset i jedne godine
nitko od nas nije znao mnogo o prehrani i onome što ona znači za zdravlje. Ne zato
što nismo marili za zdravlje naših voljenih, naravno da jesmo. Ali nismo imali in­
formacije. Ipak, više od trideset godina kasnije nije se mnogo promijenilo. Od vama
poznatih ljudi koji imaju rak ili su u opasnosti da ga dobiju, koliko je njih razmislilo o
mogućnosti prelaska na prehranu cjelovitim biljnim namirnicama kako bi poboljšali
svoje izglede? Pretpostavljam da je vrlo mali broj njih to učinio. Vjerojatno ni oni
nemaju potrebne informacije.
Naše institucije i izvori informacija su nas izdali. Čak i organizacije za borbu protiv
raka, na nacionalnoj i lokalnoj razini, oklijevaju raspravljati ili čak i povjerovati u ove
dokaze. Hrana kao ključ za zdravlje predstavlja velik izazov za konvencionalnu medi­
cinu koja se temelji na lijekovima i kirurgiji (pogledati četvrti dio). Široke zajednice
nutricionista, znanstvenika i liječnika u cjelini ili nisu svjesni ovih dokaza ili oklije­
vaju o njima govoriti. Zbog tih propusta Amerikancima se uskraćuje informacija koja
bi mogla spasiti brojne živote.
 KINESKA STUDIJA

Danas postoji dovoljno dokaza pa bi liječnici trebali raspravljati o opciji promjene

prehrane kao potencijalnog puta prevencije i liječenja raka. Danas postoji dovoljno
dokaza da američka vlada raspravlja o ideji daje toksičnost naše prehrane najveći po­
jedinačni uzrok raka. Danas postoji dovoljno dokaza da bi lokalna udruženja za rak
dojke i institucije za rak prostate i debelog crijeva trebali raspravljati o mogućnosti
pružanja informacija Amerikancima o tome kako prehrana cjelovitim biljnim namir­

9
nicama može biti nevjerojatno djelotvoran lijek protiv raka.
Kad bi se te rasprave vodile, možda bi sljedeće godine 500.000 ljudi manje posjetilo
liječničku ordinaciju i saznalo da ima rak dojke, prostate ili debelog crijeva. Godinu
nakon toga još manje prijatelja, kolega s posla i članova obitelji čulo bi najstrašniju od

Autoimune bolesti
svih dijagnoza. I tako svih narednih godina još manje.
Takva budućnost realno bi mogla biti naša stvarnost, a sve dok bude toliko obećava-
juća po zdravlje ljudi diljem svijeta, to je budućnost koja je vrijedna truda.

NIJEDNA GRUPA BOLESTI nije podmuklija od autoimunih bolesti. Njih je teško lije­
čiti, a progresivan gubitak tjelesnih i mentalnih funkcija čest je ishod. Za razliku od
bolesti srca, raka, pretilosti i dijabetesa tipa 2, kod autoimunih bolesti tijelo sustavno
napada samo sebe. Pogođeni pacijent gotovo garantirano gubi.
Četvrtini milijuna ljudi u SAD-u svake se godine dijagnosticira jedna od četrdeset
različitih autoimunih bolesti. 1,2 Žene su 2,7 puta češće pogođene od muškaraca. Oko
3% Amerikanaca (jedan od trideset i jedan) ima autoimunu bolest, što daje zapanju­
juću brojku od ukupno 8,5 milijuna ljudi. Pojedinci ukupan broj procjenjuju na čak
12-13 milijuna ljudi.3
Česte autoimune bolesti navedene su u tablici 9.1. 2 Prvih devet čini 97% svih slučaje­
va autoimunih bolesti. 2 Najviše se proučava multipla skleroza (MS), reumatoidni ar­
tritis, lupus, dijabetes tipa 1 i reumatska bolest srca. 2 To su ujedno glavne autoimune
bolesti koje se proučavaju u vezi s prehranom.
Druge - koje nisu navedene u tablici 9.1 - uključuju upalnu bolest crijeva,'1 Chronovu
bolest,4 reumatsku bolest srca 3 i (možda) Parkinsonovu bolest. 5
Nazivi bolesti mogu zvučati posve različito, ali kao što ističe jedan nedavno objavljen
članak, 2 «...važno je uzeti u obzir...ove poremećaje kao grupu». Oni pokazuju sličnu
kliničku pozadinu, 3 6 7 ponekad se javljaju kod iste osobe i često se mogu naći u istoj
populaciji. 2 MS i dijabetes tipa 1, na primjer, imaju «gotovo identičnu etničku i geo­
grafsku distribuciju«. 8 Autoimune bolesti općenito postaju češće s većom udaljenosti
od ekvatora. Ta pojava poznata je od 1922. 9 MS, na primjer, na krajnjem je sjeveru
preko sto puta učestalija nego na ekvatoru. 10

183
 KINESKA SIUDIJA
Zbog tih zajedničkih obilježja nije pretjerano o autoimunim bolestima razmišljati
kao o jednoj velikoj bolesti koja se javlja u različitim dijelovima tijela i dobiva razli­
čita imena. Na taj način promatramo rak koji dobiva specifičan naziv ovisno o dijelu
tijela na kojem se javlja.
Sve autoimune bolesti rezultat su jedne skupine mehanizama kod kojih je došlo do
poremećaja, slično raku. U ovom slučaju, mehanizam je imunološki sustav koji po­
grešno napada stanice u vlastitom tijelu. Bilo da se radi o gušterači kao kod dijabetesa
tipa 1, mijelinskim ovojnicama kao kod MS ili tkivima zglobova kao kod artritisa,
sve autoimune bolesti uključuju imunološki sustav koji se pobunio. To je unutarnja
pobuna najgore vrste u kojoj naše tijelo postaje vlastiti najgori neprijatelj.
IMUNOST NA NAPAD
Imunološki sustav zapanjujuće je kompleksan. Često čujem kako ljudi o tom sustavu
govore kao da se radi o nekom zasebnom organu poput pluća. Ništa nije dalje od
istine. Radi se o sustavu, ne o organu.
U biti, naš je imunološki sustav poput vojne mreže organizirane za obranu od vanj­
skih napadača. «Vojnici« te mreže bijele su krvne stanice koje se sastoje od mnogo
različitih podgrupa, od kojih svaka una vlastitu misiju. Te podgrupe analogne su
mornarici, kopnenoj vojsci, zrakoplovstvu i mornaričkom pješaštvu, a svaka skupina
specijalista radi visoko specijaliziran posao.
«Centar za novačenje« imunološkog sustava koštana je srž. Koštana srž odgovorna je
za stvaranje specijaliziranih stanica koje se zovu matične stanice. Neke od tih stanica
oslobađaju se u krvotok kako bi bile iskorištene drugdje u tijelu, a zovu se B-stanice
AUTOIMUNE BOLESTI
(od engleskog bone = kost). Druge stanice nastale u koštanoj srži ostaju nezrele, ili
^©specijalizirane, sve dok ne doputuju do timusa (organa u grudnoj šupljini nepo­
sredno iznad srca) gdje postaju specijalizirane; one se zovu T-slanice (po timusu). Te
stanice «vojnici», zajedno s drugim specijaliziranim stanicama, udružuju se u timove
i stvaraju zamršene planove obrane. Sastaju se na glavnim križanjima u tijelu, uklju­
čujući slezenu (odmah ispod donjeg lijevog dijela grudnog koša) i limfne čvorove.
Ta su sastajališta poput zapovjednih i kontrolnih centara gdje se «stanice vojnici«
prestrojavaju u timove za borbu protiv vanjskih napadača.
Prilikom formiranja svojih timova te su stanice izvanredno prilagodljive. U stanju su
reagirati na različite okolnosti i različite strane tvari, pa čak i one koje nikada ranije
nisu susrele. Imunološka reakcija na te strance nevjerojatno je kreativan proces. Je­
dno od pravih čuda prirode.
Vanjski su napadači proteinske molekule zvane antigeni. Te strane stanice mogu biti
bakterija ili virus koji nastoji ugroziti integritet tijela. Stoga, kada naš imunološki su­
stav primijeti te strane stanice ili antigene on ih uništi. Svaki od tih stranih antigena
ima poseban identitet koji je određen slijedom aminokiselina koje tvore njegove bje­
lančevina, analogno licu koje je različito kod svake osobe. Budući da su za stvaranje
bjelančevina dostupne brojne aminokiseline, postoji bezbroj varijacija prepoznatlji­
vih «lica».
Da bi se suprotstavio tim antigenima, naš imunološki sustav svoju obranu mora pri­
lagoditi svakom napadu. On to radi stvaranjem «zrcalne slike« bjelančevina za svakog
napadača. Zrcalna slika može se savršeno uklopiti s antigenom i uništiti ga. Ukratko,
imunološki sustav stvara kalup svakog lica koje susretne. Svaki put kada ponovno
vidi to lice koristi kalup izrađen po mjeri za «hvatanje>> i uništavanje napadača. Kalup
može biti antitijelo B-stanice ili receptorska bjelančevina na osnovu T-stanice.
Pamćenje svake obrane protiv svakog napadača glavni je razlog imunizacije. Početno
izlaganje vodenim kozicama, na primjer, teška je bitka, ali kada se sljedeći put sretne­
te s tim virusom znat ćete točno kako se s njim boriti, pa će rat biti kraći, manje bolan
i daleko uspješniji. Možda se nećete ni razboljeti.
IMUNOST NA NAS SAME
Iako je taj sustav čudo prirode kada brani tijelo od stranih bjelančevina, u stanju je napasti
ista ona tkiva koja bi trebao štititi. Taj samouništavajući proces zajednički je svim autoi­
munim bolestima. To je kao da tijelo čini samoubojstvo.
Jedan od temeljnih mehanizama za to aulodestruktivno ponašanje zove se molekularna
mimikrija. Događa se da neki od stranih napadača koje naše stanice vojnici traže i uni­
štavaju izgledaju jednako kao i naše vlastite stanice. «Kalupi» imunološkog sustava koji se
 KINESKA STUDIJA rt U I U I IVI U IN L D U L L J I I

da je ta bolest povezana s prehranom i, preciznije, mliječnim proizvodima. Sposobnost

slažu s lim napadačima također se slažu s našim vlastitim stanicama. Imunološki 1211
bjelančevina kravljeg mlijeka da pokrenu dijabetes tipa l dobro je dokumentirana.
sustav, pod nekim okolnostima, tada uništava sve što se uklapa u kalup, uključujući
Moguće pokretanje ove bolesti ide ovako:
i vlastite stanice. To je izuzetno kompleksan autodestruktivan proces koji uključuje
mnoge različite strategije od strane imunološkog sustava, kojima je zajednička ista
• Beba ne doji dovoljno dugo i hranjena je bjelančevinama kravljeg mlijeka, možda u
fatalna greška, a to je da nisu u stanju razlikovati bjelančevine «stranog» napadača
od bjelančevina našeg vlastitog tijela. formuli za dojenčad.
. Mlijeko dolazi do tankog crijeva gdje se probavlja do svojih sastavnih aminokiselina.
Kakve veze ima sve to s onim što jedemo? Stvar je u tome da se antigeni koji za­
• Kod neke se djece kravlje mlijeko ne probavi u potpunosti, pa mali lanci aminokiselina
varaju naše tijelo tako da napadne vlastite stanice mogu nalaziti u hrani. Tijekom
ili dijelovi izvornih bjelančevina ostaju u crijevu.
procesa probave, na primjer, neke bjelančevine provuku se u naš krvotok iz crijeva
• Ti dijelovi nepotpuno probavljenih bjelančevina mogu se apsorbirali u krv.
bez da su se potpuno razgradile na aminokiseline od kojih su sastavljene. Ostatke
. Imunološki sustav te dijelove prepoznaje kao strane napadače i kreće u njihovo uništa­
neprobavljenih bjelančevina naš imunološki sustav tretira kao strane napadače, što
vanje.
uzrokuje izradu kalupa za njihovo uništavanje i pokreće samouništavajući autoi-
• Nažalost, neki od dijelova izgledaju potpuno jednako kao stanice gušterače koje su
muni proces.
odgovorne za stvaranje inzulina.
Jedna od namirnica bogata stranim bjelančevinama sličnim bjelančevinama našeg
• Imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja između dijelova bjelančevina kravljeg
tijela je mlijeko. Naš imunološki sustav najvećim dijelom prilično je pametan. Baš
mlijeka i stanica gušterače, pa razara i jedne i druge, blokirajući time djetetovu sposo­
kao što se vojska raspoređuje lako da bude zaštićena od prijateljske vatre, imunolo­
bnost stvaranja inzulina.
ški sustav ima zaštite koje ga sprječavaju da napadne tijelo koje bi trebao štititi. Iako'
• Beba postaje dijabetičar tipa 1 i ostaje to do kraja života.
neprijateljski antigen izgleda baš poput jedne od stanica u našem vlastitom tijelu,
sustav je i dalje u stanju razlikovati naše stanice od napadačkih antigena. Štoviše,
Ovaj proces svodi se na jednu doista izvanrednu činjenicu: kravlje mlijeko može uzroko­
imunološki sustav može koristiti naše vlastite stanice za vježbanje pravljenja kalupa
vati jednu od najrazornijih bolesti koje dijete mogu zadesiti. Iz očiglednih razloga ovo je
protiv napadačkog antigena bez da uništi prijateljske stanice.
danas jedno od najkontroverznijih pitanja u nutricionizmu.
Slično kampovima za obuku prilikom priprema za rat. Kada naš imunološki sustav
Jedan od važnijih izvještaja o lom učinku kravljega mlijeka objavljen je prije više od jednog
ispravilo funkcionira možemo koristiti stanice u našem tijelu koje izgledaju poput
desetljeća, ločnije 1992. u časopisu New England Journal of Medicine.12 Finski istraživači
antigena za vježbanje, a da ih ne uništimo, kako bismo pripremili svoje stanice
uzeli su uzorke krvi djece s dijabetesom tipa 1 u dobi od četiri do dvanaest godina. Zatim
vojnike za odbacivanje napadačkih antigena. To je još jedan primjer 1 izvanredne
su izmjerili razine antitijela koja su se formirala u krvi protiv nepotpuno probavljene bje­
elegancije sposobnosti prirode da regulira samu sebe.
lančevine kravljeg mlijeka zvane goveđi serumski albumin (BSA). Ponovili su isti proces s
Imunološki sustav koristi vrlo osjetljiv proces pri odlučivanju koje bjelančevine
djecom koja nisu bolovala od dijabetesa i usporedili dvije skupine (prisjetite se, antitijelo
treba napasti, a koje treba ostaviti na miru." Način na koji se taj nevjerojatno kom­
je zrcalna slika ili «kalup» stranog antigena). Djeca koja su imala antitijela na bjelančevine
pleksan proces kod autoimunih bolesti raspada još nije dokraja objašnjen. Znamo
kravljeg mlijeka morala su prije toga konzumirati kravlje mlijeko. To ujedno znači da su
samo da imunološki sustav gubi sposobnost razlikovanja stanica tijela od napada­
neprobavljeni dijelovi bjelančevina kravljeg mlijeka morali ući u djetetov krvolok kako bi
čkih antigena, i umjesto da koristi stanice tijela za «obuku», uništava ih zajedno s
izazvali formiranje antitijela. Znanstvenici su otkrili nešto zaista izvanredno. Od 142 dje­
napadačima.
ce s dijabetesom kojima je mjerena razina antitijela, baš sva djeca imala su razine antitijela
više od 3,55. Od 79 djece bez dijabetesa, baš sva su imala razine antitijela niže od 3,55.
DIJABETES TIPA 1 Nije bilo apsolutno nikakvog preklapanja između razina antitijela zdrave djece i one s di­
jabetesom. Sva djeca dijabetičari imala su razine antitijela na kravlje mlijeko više od onih
U slučaju dijabetesa tipa 1, imunološki sustav napada stanice gušterače odgovorne za
kod sve djece bez dijabetesa. To implicira dvije stvari: djeca s više antitijela konzumirala
stvaranje inzulina. Ta razorna, neizlječiva bolest pogađa djecu, donoseći mladim obitelji­
su više kravljeg mlijeka, i drugo, povišena antitijela mogu uzrokovati dijabetes tipa 1.
ma bolno i teško iskustvo. Međutim, ono što većina ljudi ne zna jest da postoje jaki dokazi

187

Ti su rezultati podigli veliku buru u istraživačkoj zajednici. Potpuna podjela razine an­
12
titijela ono je što je tu studiju učinilo doista izvanrednom. Ta studija, a i druge prije
15 17
nje, * tijekom narednih godina pokrenule su lavinu dodatnih studija koja traje sve do
13 18 19
danas. ' '
Nekoliko studija u međuvremenu je istražilo taj učinak kravljeg mlijeka na razine antitije­
la na BSA. Sve osim jedne pokazale su da kravlje mlijeko povisuje razinu antitijela na BSA
kod djece s dijabetesom tipa l, 1 8 iako su rezultati u priličnoj mjeri varirali.
Tijekom proteklog desetljeća znanstvenici su istraživali daleko šire od samog antitijela na
BSA, stoga počinjemo dobivati daleko potpuniju sliku. U najkraćim crtama, to izgleda
119 2 1,21
otprilike ovako' : bebe ili vrlo mala djeca određenog genetskog naslijeđa, ' koja su
22
prerano s dojenja prešla na kravlje mlijeko i koja su se možda zarazila virusom koji
može narušiti imunološki sustav crijeva,19 vjerojatno će imati visok rizik za dijabetes tipa
1. U jednoj studiji provedenoj u Čileu 23 razmotrena su prva dva faktora - kravlje mlijeko i
geni. Genetski osjetljiva djeca koja su prerano s dojenja prešla na formulu na bazi kravljeg
mlijeka imala su rizik od dijabetesa tipa 1 koji je bio 13,1 puta veći od djece koja nisu ima­
la te gene i koja su bila dojena barem tri mjeseca (čime je na minimum svedeno njihovo
izlaganje kravljem mlijeku). Druga studija iz SAD-a pokazala je da su genetski osjetljiva,
djeca hranjena kravljim mlijekom kao bebe imala 11,3 puta veći rizik od bolesti u odnosu
21
na djecu koja nisu imala te gene i koja su bila dojena barem tri mjeseca. Jedanaest do
trinaest puta veći rizik nevjerojatno je velik (1.000-1.200%); sve iznad tri do četiri puta
obično se smatra vrlo važnim. Za usporedbu, pušači imaju približno deset puta veći rizik
od raka pluća (što je još uvijek manje od ovih jedanaest do trinaest puta), a ljudi s visokim
krvnim tlakom i kolesterolom imaju 2,5-3,0 puta veći rizik od bolesti srca (slika 9.2). 1 8
Procjena rizika
188
AUlUIMUNt BULtbll
Dakle, koliki dio od tog jedanaest do trinaest puta većeg rizika od dijabetesa tipa
i otpada na rano izlaganje kravljem mlijeku, a koliki je posljedica gena? U poslje­
dnje vrijeme popularno je mišljenje da je dijabetes tipa 1 rezultat genetike, što je
mišljenje koje često dijele i liječnici. Ali sama genetika može biti odgovorna tek
za vrlo mali postotak slučajeva ove bolesti. Geni ne djeluju izolirano, potreban im
je povod kako bi se njihovi učinci pojavili. Također je primijećeno da nakon što
jedan od para identičnih blizanaca dobije dijabetes tipa 1, postoji samo 1 3 - 3 3 %
vjerojatnosti da će i drugi blizanac dobiti tu bolest, iako oba blizanca imaju iste
gene. 1 3 , 2 "' ! l , ' : ' ! " Kad bi za to bili odgovorni samo geni, blizu 1 0 0 % identičnih bli­
zanaca dobivalo bi tu bolest. K tome, moguće je da je 1 3 - 3 3 % rizika da će drugi
blizanac oboljeti posljedica zajedničke okoline i prehrane, faktora koji utječu na
oba blizanca.
Pogledajte, na primjer, zapažanje prikazano na slici 9.3 koja ističe vezu između
jednog aspekta okoline, konzumiranja kravljeg mlijeka i ove bolesti. Konzumi­
ranje kravljeg mlijeka kod djece u dobi od nula do četrnaest godina u dvanaest
zemalja 2 7 pokazuje gotovo savršenu korelaciju s dijabetesom tipa l . 2 8 Što je veća
potrošnja kravljeg mlijeka, veća je učestalost dijabetesa tipa 1. U Finskoj je dija­
betes tipa 1 trideset i šest puta češći nego u Japanu. 2 9 U Finskoj se konzumiraju
velike količine proizvoda od kravljeg mlijeka, dok ih se u Japanu konzumira vrlo
malo. 2 7
189
 KINESKA STUDIJA
Kao što smo vidjeli kod drugih bolesti obilja, kada ljudi migriraju iz područja svijeta
gdje je učestalost bolesti niska u područja gdje je učestalost visoka, s promjenom svo­
je prehrane i načina života oni brzo poprime visoke stope učestalosti. 30 " 32 To pokazuje
da iako osobe mogu imati potrebne gene, bolest če se javiti isključivo kao reakcija na
određene prehrambene i/ili okolinske faktore.
Trendovi bolesti u vremenu pokazuju istu stvar. Učestalost dijabetesa tipa 1 u svijetu
raste alarmantnom stopom od 3% godišnje." To povećanje javlja se kod različitih
populacija iako mogu postojati znatne razlike u učestalosti bolesti. To relativno brzo
povećanje ne može biti posljedica genetske osjetljivosti. Učestalost bilo kojeg gena u
općoj populaciji relativno je stabilna tijekom vremena, osim ako postoje promjenjivi
pritisci okoline koji omogućuju jednoj skupini da se razmnožava uspješnije od druge
skupine. Evo primjera: ako sve obitelji s rođacima dijabetičarima tipa 1 imaju po dva­
naest beba, a sve obitelji bez rođaka s dijabetesom tipa 1 izumru, tada će gen ili geni
koji bi mogli biti odgovorni za dijabetes tipa 1 postati daleko češći u toj populaciji. To
se, naravno, ne događa, pa je činjenica đa se učestalost dijabetesa tipa 1 povećava 3%
godišnje vrlo snažan doka/, da za tu bolest nisu odgovorni isključivo geni.
Osobno smatram da sada imamo impresivne dokaze koji pokazuju da je kravlje mli­
jeko vjerojatno važan uzrok dijabetesa tipa 1. Kad se kombiniraju rezultati svih tih
studija (i genetski osjetljivih i neosjetljivih), možemo vidjeti da djeca koja su prerano
prestala dojiti i koja su bila hranjena kravljim mlijekom imaju u prosjeku 50-60% veći
rizik od dijabetesa tipa 1 (1,5-1,6 puta povećan rizik). 34
Ranije objavljene informacije o prehrani i dijabetesu tipa 1 bile su dovoljno impre­
sivne da potaknu dva značajna razvoja događaja. Američka pedijatrijska akademija
1994. dala je »ozbiljnu preporuku« da se bebe u obiteljima gdje je dijabetes tipa 1 čest
ne dohranjuju kravljim mlijekom tijekom prve dvije godine života. Drugo, mnogi
istraživači 19 razvili su prospektivne studije - one u kojima se osobe prate u budućnost
- kako bi se vidjelo može li pažljivo praćenje prehrane i načina života objasniti javlja­
nje dijabetesa tipa 1.
Dvije od poznatijih studija te vrste u tijeku su u Finskoj: jedna se provodi ođ kraja
1980ih'\ a druga od sredine 1990-ih.'' Jedna je pokazala da potrošnja kravljeg mli­
jeka povećava rizik od dijabetesa tipa 1 pet do šest puta,1" dok nam druga 2 , govori
da kravlje mlijeko povećava razvoj još barem tri ili četiri druga antitijela, pored onih
o kojima smo ranije govorili. U zasebnoj studiji, antitijela na beta-kazein, još jednu
bjelančevinu kravljeg mlijeka, bila su znatno povišena kod beba hranjenih na bočicu
u usporedbi s bebama koje doje; djeca s dijabetesom tipa 1 također su imala povišene
razine tih antitijela. 17 Ukratko, u studijama koje su objavile rezultate, otkrića uvjerlji­
vo potvrđuju opasnost od kravljeg mlijeka, posebno kod genetski osjetljive djece.
AUTOIMUNE BOLESTI
KONTROVERZNA KONTROVERZIJA
Zamislite da gledate naslovnu stranu novina i vidite sljedeći naslov: «Kravlje mlijeko
je vjerojatan uzrok smrtonosnog dijabetesa tipa 1». Budući da bi reakcija bila više
nego snažna, a ekonomski udar monumentalan, takav naslov u doglednoj budućno­
sti nitko neće objaviti, bez obzira na znanstvene dokaze. Sprječavanje takvog naslova
postiže se pomoću moćne etikete «kontroverzno». Uz tako visoke uloge i tako mnogo
informacija koje razumije tako malo ljudi, lako je stvoriti i održavati kontroverziju.
Kontroverzije su prirodan dio znanosti. Međutim, kontroverzije prečesto nisu rezul­
tat legitimne znanstvene rasprave već, umjesto toga, odražavaju opaženu potrebu đa
se odgode i iskrive rezultati istraživanja. Na primjer, ako kažem da su cigarete štetne
i potkrijepim svoju tvrdnju gomilom dokaza, duhanske kompanije mogle bi se umi­
ješati, uhvatiti se jednog neriješenog detalja i onda tvrditi da je cijela ideja kako su
cigarete nezdrave zapletena u kontroverzije, poništavajući time sve moje zaključke.
To je lako poslići jer će uvijek biti neriješenih pojedinosti, lakva je priroda znano
sti. Neke skupine kontroverzije koriste za gušenje određenih ideja, usporavanje kon­
struktivnog istraživanja, zbunjivanje javnosti i pretvaranje javne politike u brbljanje
umjesto u djelovanje. Održavanje kontroverzije kao sredstva diskreditiranja otkrića
koja uzrokuju ekonomske ili društvene neugodnosti jedan je od najvećih grijeha zna­
nosti.
Laiku može biti teško procijeniti legitimnost izrazito tehničke kontroverzije poput
one o kravljem mlijeku i dijabetesu tipa 1. To vrijedi čak i ako tu osobu zanima čitanje
znanstvenih članaka.
1
Uzmimo kao primjer znanstvenu analizu " veze između kravljeg mlijeka i dijabetesa
tipa 1. U deset studija na ljudima (sve su bile anamnestičke) sažetih u članku obja­
vljenom u sklopu niza «kontroverzne teme)),'* autori su zaključili da je pet od deset
studija pokazalo statistički značajnu pozitivnu vezu između kravljeg mlijeka i dijabe­
tesa tipa 1, a pet nije. Očigledno, to na prvi pogled ukazuje na značajnu nesigurnost,
prilično diskreditirajući hipotezu.
Međutim, pet studija koje su računate kao «negativne» nije pokazalo da kravlje mli­
jeko smanjuje učestalost dijabetesa tipa 1. Tih pet studija nije pokazalo nikakav sta­
tistički značajan učinak, bilo pozitivan bilo negativan. Nasuprot tome, ukupno ima
pet statistički značajnih studija i svih pet pokazalo je isti rezultat: rana konzumacija
kravljeg mlijeka povezana je s povećanim rizikom od dijabetesa tipa 1. Vjerojatnost
da je to slučajan ili nasumičan rezultat je samo jedan prema šezdeset i četiri.
Postoje mnogi, doista mnogi razlozi, neki primijećeni a neki neprimjećeni, zašto neki
eksperiment nije utvrdio statistički značajan odnos između dvaju faktora, čak i kada
odnos realno postoji. Možda studija nije uključivala dovoljno ljudi, pa nije bilo mo-
 I M I V L J l\rt J I uuun
guće postići statističku sigurnost. Možda je većina subjekata imala vrlo sličan način
prehrane koji ograničava otkrivanje odnosa koji bi inače bio vidljiv. Možda su poku­
šaji mjerenja načina prehrane beba od prije više godina bili dovoljno neprecizni da
prikriju odnos koji stvarno postoji. Možda su znanstvenici proučavali krivo vremen­
sko razdoblje u životu djeteta.
Bit je u tome da ako je pet od deset studija pronašlo statistički značajnu vezu, i ako je
svih pet pokazalo daje konzumiranje kravljeg mlijeka povezano s povećanjem dijabe­
tesa tipa 1, a nijedna nije pokazala da je konzumiranje kravljeg mlijeka povezano sa
smanjenjem dijabetesa tipa 1, teško bih mogao naći opravdanje za izjavu autora ovog
članka da je hipoteza »postala prilično mutna s nedosljednostima u lileraturi.» 38
U tom istom članku , s autori su saželi dodatne studije u kojima su neizravno uspore­
đeni dojenje, potrošnja kravljeg mlijeka i dijabetes tipa 1. Ta kompilacija uključivala
je pedeset i dvije moguće usporedbe, od kojih je dvadeset bilo statistički značajno. Od
tih dvadeset značajnih rezultata, devetnaest je govorilo u prilog veze između kravljeg
mlijeka i bolesti, a samo jedan nije. Opet su izgledi bili premoćno u korist hipoteze o
povezanosti, što su autori propustili primijetiti.
Taj primjer navodim ne samo kako bih iznio dokaze koji pokazuju utjecaj kravljeg
mlijeka na dijabetes tipa 1, nego i kako bih ilustrirao jednu taktiku koja se često ko­
risti kako bi se učinilo kontroverznim nešto što to nije. Ta je praksa češća nego što bi
trebala biti i izvor je nepotrebne konfuzije. Kada istraživači to rade - čak i ako to rade
nenamjerno - često u startu imaju jake predrasude prema hipotezi. U stvari, nedugo
nakon što sam ovo napisao čuo sam kratak razgovor na postaji National Public Radio
o problemu dijabetesa tipa 1 s glavnim autorom spomenutog članka. 38 Dovoljno je
reći da autor nije priznavao dokaze u korist hipoteze o kravljem mlijeku.
Budući da to pitanje ima goleme implikacije po američku poljoprivredu, te budući da
tako velik broj ljudi ima intenzivne osobne predrasude protiv nje, mala je vjerojatnost
da će ova istraživanja o dijabetesu uskoro dospjeti u američke medije. Međutim, do­
kazi koji sada upućuju na kravlje mlijeko kao uzrok dijabetesa tipa 1 imaju potrebnu
dubinu i širinu, iako vrlo složeni detalji mehanizama još nisu potpuno objašnjeni. Ne
samo što imamo dokaze za opasnost od kravljeg mlijeka, imamo i dovoljno dokaza
koji pokazuju da je veza između dijabetesa i kravljeg mlijeka biološki prihvatljiva.
Majčino mlijeko savršena je hrana za bebe, a jedna od najštetnijih stvari koje majka
može učiniti jest da djetetu daje kravlje mlijeko umjesto vlastitog.
MULTIPLA SKLEROZA I DRUGE AUTOIMUNE BOLESTI
Multipla skleroza (MS) posebno je teška autoimuna bolest, kako za oboljele, lako i za
one koji se o njenim žrtvama brinu. To je doživotna bitka koja uključuje razne nepre-
192
AUTOIMUNE BOLESTI
dvidive i ozbiljne invalidnosti. Pacijenti s MS-om često prolaze kroz epizode akutnih
napada dok postupno gube svoju sposobnost da hodaju ili vide. Nakon deset do petna­
est godina često su vezani za invalidska kolica, a nakon toga za krevet do kraja života.
Prema Nacionalnom udruženju za multiplu sklerozu, samo u SAD-u od ove bolesti
boluje oko 400.000 ljudi.39 To je bolest koja se prvi put dijagnosticira u dobi između
dvadeset i četrdeset godina a žene pogađa triput češće nego muškarce.
Iako postoji široko medicinsko i znanstveno zanimanje za tu bolest, većina autoriteta
tvrdi da zna vrlo malo o uzrocima ili lijekovima. Sve važnije internetske stranice o mul-
tiploj sklerozi tvrde da je bolest zagonetna. Općenito navode genetiku, viruse i okolin-
ske faktore kao moguće elemente u razvoju ove bolesti, ali gotovo nikakvu pažnju ne
poklanjaju mogućoj ulozi prehrane. To je neobično s obzirom na obilje intrigantnih
informacija o utjecaju hrane dostupnih iz uglednih istraživačkih izvještaja. 4012 Još je­
dnom se čini da kravlje mlijeko ima važnu ulogu.
«Multipli» simptomi ove bolesti predstavljaju poremećaje živčanog sustava. Električni
signali koji prenose poruke od i do središnjeg živčanog sustava (mozga i leđne moždi­
ne) i vani kroz periferni živčani sustav do ostatka tijela nisu dobro koordinirani i kon­
trolirani. To je zato što izolacijski omotač ili oblogu živčanih vlakana, mijelin, uništava
autoimuna reakcija. Pomislite što bi se dogodilo s električnim vodovima u vašoj kući
kad bi se izolacijski omotač stanjio ili ogulio, ostavljajući ogoljene žice. Došlo bi, daka­
ko, do kratkih spojeva u električnim signalima. To se događa kod MS-a: nekontrolirani
električni signali mogu uništavati stanice i «spaljivati» dijelove okolnog tkiva, ostavlja­
jući male ožiljke ili djeliće skleroliziranog tkiva. Te «opeldine» mogu postati teške i na
kraju uništiti tijelo.
Prva istraživanja koja su pokazala utjecaj prehrane na MS, stara preko pola stoljeća,
proveo je dr. Roy Swank koji je svoj rad započeo u Norveškoj i na Neurološkom institu­
tu Montreal tijekom 1940-ih. Kasnije je dr. Swank bio pročelnik Neurološkog odjela na
Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Oregonu. 43
Dr. Swank se zainteresirao za povezanost s prehranom kad je doznao da se čini da je MS
češći u sjevernim podnebljima.
43
Postoji golema razlika u učestalosti MS-a s poveća­
njem udaljenosti od ekvatora: MS je preko 100 puta češći na krajnjem sjeveru nego na
ekvatoru,10 te sedam puta češći u južnoj Australiji (bližoj Južnom polu) nego u sjevernoj
Australiji." Ovakva rasporedenost vrlo je slična rasporedu drugih autoimunih bolesti,
uključujući dijabetes tipa 1 i reumatoidni artritis. 4 5 4 6
Iako su neki znanstvenici spekulirali da bi za bolest mogla biti odgovorna magnetska
Polja, dr. Swank je smatrao da je u pitanju prehrana, posebno hrana životinjskog podri­
jetla bogata zasićenim mastima. 43 On je utvrdio da su područja u unutrašnjosti Norve­
ške gdje se konzumiralo više mliječnih proizvoda imala više stope MS-a od priobalnih
Područja u kojima se konzumirala riba.
 KINESKA STUDIJA AUTOIMUNE BOLEST

Dr. Swank je proveo svoje najpoznatije ispitivanje na 144 pacijenta s MS-om s Neu­ U novije vrijeme, dodatne studije 1251 ' 52 potvrdile su i proširile Svvankova zapažanja i
rološkog instituta u Montrealu. Čuvao je podatke o tim pacijentima sljedećih trideset postupno su počele stavljati veći naglasak na kravlje mlijeko. Te nove studije pokazuju
i četiri godine. 17
Svojim je pacijentima savjetovao dijetu s malo zasićenih masti, čega da je konzumiranje kravljeg mlijeka snažno povezano s MS-om i kad se uspoređuju
su se mnogi pridržavali, ali mnogi i nisu. Nakon toga ih je klasificirao kao dobre i različite zemlje 52 i kad se uspoređuju države unutar SAD-a. 51 Slika 9.5, koju su objavili
loše dijetaše, ovisno jesu li konzumirali manje ili više od 20 grama zasićenih masti francuski istraživači, uspoređuje potrošnju kravljeg mlijeka s MS-om na dvadeset i šest
dnevno. (Za usporedbu, cheeseburger sa slaninom i dodacima ima oko šesnaest gra­ populacija u dvadeset i četiri zemlje. 52
ma zasićenih masti. Jedna mala smrznuta pita s piletinom sadrži gotovo deset grama
zasićenih masti.)
U nastavku studije dr. Swank je primijetio da je prehrana siromašna zasićenim ma­
stima uvelike usporila napredovanje bolesti, što je vrijedilo čak i za ljude koji su u
početku imali uznapredovalo stanje. Svoj rad sažeo je 1990./ 17 zaključivši da je u pod-
grupi pacijenata koji su prešli na prehranu s malo zasićenih masti tijekom ranijih sta­
dija bolesti, «oko 95%... ostalo s tek blagim invalidnostima tijekom približno trideset
godina.» Samo je 5% tih pacijenata umrlo. Nasuprot tome, 80% pacijenata s ranim
stadijima MS-a koji su konzumirali «lošu» prehranu (više zasićenih masti) umrlo je
od MS-a. Rezultati sva 144 pacijenta, uključujući i one koji su započeli s dijetom u
kasnijim stadijima bolesti, prikazani su na slici 9.4. »

Taj odnos, koji je doslovno identičan onom za dijabetes tipa 1, zapanjujuć je, i nije
51
rezultat varijabli kao što su dostupnost medicinskih usluga ili geografska širina. U
5253
nekim studijama istraživači iznose mišljenje da bi ta jaka korelacija sa svježim
kravljim mlijekom mogla biti posljedica prisutnosti virusa u mlijeku. Te novije stu­
dije također navode na zaključak da same zasićene masti vjerojatno nisu bile u po­
tpunosti odgovorne za Swankove rezultate. Konzumiranje mesa bogatog zasićenim
mastima, kakvo je i mlijeko, također je bilo povezano s MS-om u tim multidržavnim
studijama,5'1 dok je konzumiranje ribe, koja sadrži više omega-3 masti, bilo povezano
55
s niskim stopama bolesti.

To je izvanredan rad. Praćenje pacijenata kroz trideset i četiri godine fantastična je de­ Veza između kravljeg mlijeka i MS-a, prikazana na slici 9.5, može biti impresivna,
monstracija upornosti i predanosti. Osim toga, da se u ovoj studiji testirao potencijalni ali ne predstavlja dokaz. Na primjer, gdje se geni i virusi uključuju u igru? Svi bi oni,
lijek, bilo koji proizvođač lijekova trljao bi ruke od zadovoljstva ovakvim rezultatima. teoretski, mogli utjecati na neobičnu geografsku distribuciju ove bolesti.
8
Swankovi prvi rezultati objavljeni su prije više od pola stoljeća,' a zatim opet
19
i opet
50
Sto se tiče virusa, još nije moguće dati definitivne zaključke. Predloženi su mnogi ra­
i opet 17 tijekom narednih četrdeset godina. zličiti tipovi virusa, i mogu biti uključeni razni učinci na imunološki sustav. Međutim,

194 195
 KINESKA STUDIJA
dosad nije dokazano ništa doista uvjerljivo. Neki od dokaza temelje se na otkrivanju
više virusnih antitijela u pacijentima s MS-om nego u kontrolama, neki se temelje
na sporadičnim epidemijama MS-a u izoliranim zajednicama, a neki se temelje na
13,19,56
otkrivanju virusima sličnih gena medu slučajevima MS-a.
U vezi s genima, njihovu povezanost s MS-om možemo početi odgonetati tako što
ćemo postaviti uobičajeno pitanje: što se događa s ljudima koji migriraju iz jedne
populacije u drugu, zadržavajući svoje gene, ali mijenjajući svoju prehranu i okoliš?
Odgovor je isti kao što je bio i za rak, bolest srca i dijabetes tipa 2. Ljudi poprimaju
57,58
rizik populacije u koju su doselili, posebno ako se dosele prije adolescentske dobi.
59
To nam govori da je ova bolest jače povezana s faktorima okoline nego s genima.
Određeni geni identificirani su kao mogući kandidati za uzroke MS-a, ali prema je­
3
dnom novijem članku, gena koji imaju takvu ulogu moglo bi biti čak dvadeset i pet.
Zbog toga će bez sumnje proći dosta vremena prije nego što precizno utvrdimo koji
geni ili kombinacije gena kod nekoga stvaraju predispoziciju za MS. Genetska predi­
spozicija može utjecati na to tko će dobiti MS, ali u najboljem slučaju, geni mogu biti
60
odgovorni samo za otprilike jednu četvrtinu ukupnog rizika od bolesti.
Iako MS i dijabetes tipa 1 dijele neka zajednička neodgovorena pitanja u vezi s točnim
ulogama virusa, gena i imunološkog sustava, također su im zajednički i isti alarman­
tni dokazi u vezi s prehranom. Kod obiju bolesti «zapadna» prehrana snažno je po­
vezana s učestalošću bolesti. Usprkos naporima onih koji bi te opservacijske studije
radije odbacili ili učinili kontroverznima, one pokazuju konzistentnu sliku. Inter-
vencijske studije provedene na ljudima koji već boluju od tih bolesti samo potvrđuju
otkrića opservacijskih studija. Dr. Swank obavio je briljantan rad u vezi s MS-om,
a možda se iz sedmog poglavlja sjećate da je dr. James Anderson uspješno smanjio
potrebe dijabetičara tipa 1 za uzimanjem lijekova, koristeći pritom samo prehranu.
Važno je spomenuti da su oba ta liječnika koristila prehranu koja je znatno blaža od
prehrane isključivo cjelovitim biljnim namirnicama. Pitam se što bi se dogodilo s tim
autoimunim pacijentima da su slijedili idealnu prehranu. Mogao bih se kladiti da bi
uspjeh bio još veći.
ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA AUTOIMUNIH BOLESTI
Što je s drugim autoimunim bolestima? Postoje deseci autoimunih bolesti, a ja sam
spomenuo samo dvije važnije. Možemo li nešto reći o autoimunim bolestima opće­
nito?
Da bismo odgovorili na ovo pitanje moramo utvrditi koliko te bolesti imaju zajedni­
čkog. Što više imaju zajedničkog, veća je vjerojatnost da također imaju i zajednički
uzrok (ili uzroke). To je kao da vidite dvije osobe koje ne poznajete, a imaju sličnu
AUTOIMUNE BOLESTI
građu tijela, boju kose, boju očiju, crte lica, osebujnosti u govoru i kretanju te dob, pa
zaključite da potječu od istih roditelja. Baš kao što smo pretpostavili da bolesti obilja
kao što su rak i bolesti srca imaju zajedničke uzroke zato što dijele sličnu geografiju i
slične biokemijske biomarkere (četvrto poglavlje), također možemo pretpostaviti da
bi MS, dijabetes tipa 1, reumatoidni artritis, lupus i druge autoimune bolesti mogle
imati slične uzroke ako pokazuju slična obilježja.
Kao prvo, po definiciji, sve te bolesti uključuju imunološki sustav koji se poremetio
na takav način da napada «vlastite» bjelančevine koje izgledaju jednako kao sirane
bjelančevine.
Drugo, za sve proučene autoimune bolesti utvrđeno je da su češće na većim geograf­
skim širinama gdje je manje konstantne sunčeve svjetlosti.
9,2061
Treće, neke od tih bolesti pokazuju tendenciju pojavljivanja kod istih ljudi. Dokazano
2
je, na primjer, da su MS i dijabetes tipa 1 zajedno prisutni kod istih osoba." " Par-
5
kinsonova bolest, koja nije autoimuna, ali ima autoimuna obilježja, često se javlja s
5
MS-om, unutar istih geografskih regija'"' i kod istih osoba. MS se također povezuje
bilo geografski ili kod istih osoba - s drugim autoimunim bolestima poput lupusa,
miastenije gravis, Gravesove bolesti i eozinolilnog vaskulitisa.63 Dokazano je da ju-
venilni reumatoidni artritis, još jedna autoimuna bolest, ima neobično jaku vezu s
Hashimotovim tiroiditisom. 67
Četvrto, kod onih bolesti koje su proučavane u vezi s prehranom, konzumiranje na­
mirnica životinjskog podrijetla - posebno kravljeg mlijeka - povezano je s većim
rizikom od oboljevanja.
Peto, postoje dokazi da virus (ili virusi) može potaknuti javljanje nekoliko od tih
bolesti.
Šesto i najvažnije obilježje koje povezuje ove bolesti dokaz je da njihovi «mehanizmi
djelovanja» - što je žargonizam za opis «na koji način* nastaje bolest - imaju mnogo
toga zajedničkog. Kod razmatranja zajedničkih mehanizama djelovanja mogli bismo
početi s izlaganjem suncu, jer se čini da je ono na neki način povezano s autoimunim
bolestima. Izlaganje suncu, koje se smanjuje s povećanjem geografske širine, moglo
bi biti važno - ali je jasno da postoje i drugi faktori. Potrošnja namirnica životinjskog
porijekla, posebno kravljeg mlijeka, također raste s udaljenošću od ekvatora. U stvari,
u jednoj od opsežnijih studija utvrđeno je da je kravlje mlijeko jednako dobar pre-
diktor MS-a kao i geografska širina (tj. sunčeva svjetlost). 31 U studijama dr. Swanka
provedenim u Norveškoj, MS je bio manje čest u blizini obalnih područja zemlje gdje
je potrošnja ribe veća. Tako je stvorena pretpostavka da bi omega-3 masti, prisutne u
ribi, mogle imati zaštitni učinak. Međutim, ono što se gotovo nikada ne spominje je
daje potrošnja mliječnih proizvoda (i zasićenih masti) bila mnogo niža u područjima
gdje se jede riba. Je li moguće da kravlje mlijeko i nedostatak sunčeve svjetlosti imaju
 KINESKA STUDIJA AUTOIMUNE BOLESTI

sličan utjecaj na MS i druge autoimune bolesti zato što djeluju kroz sličan mehani­ 400.000 Amerikanaca žrtve su multiple skleroze, a još milijuni imaju druge auto­
zam? Ako je to točno, moglo bi biti vrlo zanimljivo. imune bolesti. Iako statistike, rezultati istraživanja i klinički opisi tvore osnovu za
Kako ispada, ova ideja i nije tako luda. Mehanizam, još jednom, uključuje vitamin velik dio moje rasprave o prehrani i bolesti, važnost informacija svodi se na osobno
D. Na pokusnim životinjama postoje modeli lupusa, MS-a, reumatoidnog artritisa i iskustvo pojedinih ljudi. Svaka od teških bolesti o kojima sam govorio u ovom pogla­
upalnih bolesti crijeva (npr. Crohnove bolesti, ulceroznog kolitisa), koje su sve auto­ vlju može zauvijek izmijeniti život bilo koje osobe - člana obitelji, prijatelja, susjeda,
imune bolesti. 6 , 7 6 8 kolege ili vas samih.
Vitamin D, djelujući kroz sličan mehanizam u svim tim slučajevima, sprječava ekspe­ Vrijeme je da žrtvujemo naše svete krave. Razum mora pobijediti. Profesionalna
rimentalan razvoj svake od tih bolesti. Ta priča postaje još intrigantnija kada razmi­ udruženja, liječnici i vladine agencije moraju ustati i odraditi svoj posao, kako se dje­
slimo o utjecaju hrane na vitamin D. ca koja se danas rađaju ne bi suočavala s tragedijama koje je moguće spriječiti.
Prvi korak u procesu vitamina D događa se kada izađete iz kuće po sunčanom danu.
Kada Sunčeva svjetlost pada na vašu golu kožu, koža stvara vitamin D. Vitamin D
tada se mora aktivirati u bubrezima kako bi stvorio oblik koji pomaže u suzbijanju
razvoja autoimunih bolesti. Kao što smo ranije vidjeli, taj presudni aktivacijski korak
može biti inhibiran namirnicama koje su bogate kalcijem i životinjskim bjelančevi­
nama koje stvaraju kiselinu poput kravljeg mlijeka (neke žitarice također stvaraju
suvišnu kiselinu). Pod eksperimentalnim uvjetima aktivirani vitamin D djeluje na
dva načina: inhibira razvoj određenih T-stanica i njihovu proizvodnju aktivnih tvari
(zvanih citokini) koje pokreću autoimunu reakciju, i/ili potiče proizvodnju drugih
T-stanica koje imaju suprotan učinak. 6 9 , 7 0 (skraćena shema ove mreže vitamina D
prikazana je u Dodatku C.) Čini se da je taj mehanizam djelovanja snažna poveznica
svih dosad proučenih autoimunih bolesti.
Poznavajući uvjerljivost dokaza protiv životinjskih namirnica, posebno kravljeg mlije­
ka, i za MS i za dijabetes tipa 1, te znajući koliko toga je zajedničko svim autoimunim
bolestima, razumno je početi razmišljati o hrani i njenoj vezi s daleko širom skupinom
autoimunih bolesti. Očigledno, nužan je oprez; za donošenje konačnih zaključaka o
sličnostima između autoimunih bolesti potrebno je provesti dodatna istraživanja. Ali
dokazi koje sada imamo već su zapanjujući.
Do danas gotovo nikakva upozorenja o vezi ovih bolesti s prehranom nisu doprla do
svijesti javnosti. Na wefr-lokaciji Međunarodne federacije za multiplu sklerozu, na pri­
mjer, piše: «nema pouzdanih dokaza da je MS posljedica loše prehrane ili nedostatka
hranjivih tvari.» Oni upozoravaju da prehrambeni režimi mogu biti «skupi» i «mogu
izmijeniti normalnu prehrambenu ravnotežu.«71 Ako je promjena vaše prehrane skupa,
ne znam što bi rekli na vezanost za krevet i invalidnost. Što se tiče mijenjanja «normal-
ne prehrambene ravnoteže», stoje - normalno? Znači li to daje naša sadašnja prehrana
«normalna» - prehrana koja je velikim dijelom odgovorna za bolesti koje onesposo­
bljavaju, ubijaju i uzrokuju teške patnje milijunima Amerikanaca svake godine? Jesu li
ogromne stope bolesti srca, raka, autoimunih bolesti, pretilosti i dijabetesa «normalne»?
Ako je to normalno, predlažem da počnemo ozbiljno razmišljati o nenormalnom.

198 199
 10
Dalekosežni
učinci: bolesti kostiju,
bubrega, oka i mozga
JEDAN OD NAJUVJERLJIVIJIH ARGUMENATA za prehranu biljnim namirnicama jest činje­
nica da ona sprječava širok raspon bolesti. Ako s nekim popričam o jednoj studiji koja
pokazuje zaštitni učinak voća i povrća protiv bolesti srca, oni će se možda složiti da je
to sve jako lijepo što se tiče voća i povrća, ali vjerojatno će se ipak vratiti kući, mesnoj
struci i umaku od pečenja. Nije važno koliko je studija velika, koliko su rezultati uvjer­
ljivi ili koliko su ugledni znanstvenici koji su proveli istraživanje. Činjenica je da većina
ljudi ima zdrav skepticizam prema jednoj izoliranoj studiji - kao što bi i trebali.
Ali ako im kažem za desetke i desetke studija koje pokazuju da zemlje s niskim stopa­
ma bolesti srca konzumiraju niske količine životinjskih namirnica, te desetine i dese­
tine studija koje pokazuju da osobe koje jedu više cjelovitih biljnih namirnica imaju
niže stope bolesti srca, i nastavim to potkrepljivati drugim studijama koje pokazuju
da prehrana siromašna životinjskim namirnicama i bogata neprerađenim biljnim na­
mirnicama može usporiti ili liječiti bolest srca, tada su ljudi skloniji tome posvetiti
pažnju.
Ako nastavim govoriti i prođem kroz taj proces ne samo za bolesti srca, nego i pre­
tilost, dijabetes tipa 2, rak dojke, rak kolona, rak prostate, multiplu sklerozu i druge

201
 KINESKA STUDIJA
autoimune bolesti, lako je moguće da ljudi nikada više neće jesti mesnu štrucu i umak
od pečenja.
Ono što daje toliku uvjerljivost u vezi s ličinkom prehrane na zdravlje jest opsežnost
dokaza. Dok se može naći izolirana studija koja će potvrditi gotovo bilo koju zamisli!
vu ideju, koliki su izgledi da stotine, pa čak i tisuće raznih studija pokazuju zaštitnu
korist biljnih namirnica i/ili štetno djelovanje životinjskih namirnica za tako mnogo
različitih bolesti? Ne možemo reći da je to rezultat slučajnosti, loših podataka, pri­
stranog istraživanja, krivo interpretiranih statistika ili «igranja brojevima«. To mora
biti istina.
Dosad sam predstavio samo mali uzorak mnoštva dokaza koji govore u prilog pre­
hrani na biljnoj bazi. Kako bih vam pokazao koliko su ti dokazi iscrpni, uključit ću
još pet naizgled nepovezanih bolesti koje su česte u Americi: osteoporozu, bubrežne
kamence, sljepilo, kognitivnu disfunkciju i Alzheimerovu bolest. Pobrojane bolesti
obično nisu fatalne i često ih smatramo neizbježnim posljedicama starenja. Zato mi­
slimo da nije neprirodno kad se djedu pojave mutne mrlje pred očima, kad se ne
može sjetiti imena svojih prijatelja ili mu je potrebna operacija kuka. Ali, kao što
ćemo vidjeti, čak i kod tih bolesti postoji veza s prehranom. » Kako bi neutraliziralo kiselinu tijelo koristi kalcij koji je vrlo djelotvorna baza. Među­
OSTEOPOROZA
Je li vam učiteljica u osnovnoj školi ikada rekla da kada ne biste imali kostiju da biste
bili samo bezoblična masa na podu? Ili ste za ljudski kostur možda doznali iz one popu­
larne pjesme: «...skočna kost povezana je s goljenicom, goljenica je povezana s kostima
koljena», itd. U istom tom razdoblju života vjerojatno su vam govorili da pijete puno
mlijeka kako biste izgradili snažne kosti i zube. Budući da nitko od nas ne želi biti be­
zoblična masa, i budući da su poznate osobe plaćene da reklamiraju navodne koristi od
mlijeka, pili smo ga. Mlijeko je za zdravlje zuba neophodno kao pčele za med.
Amerikanci konzumiraju više kravljeg mlijeka i mliječnih proizvoda po stanovniku od
većine populacija u svijetu. To znači da bi Amerikanci trebali imati izvanredno čvrste
kosti, zar ne? Nažalost, ne. Jedna nedavno objavljena studija pokazala je da američke
žene u dobi od pedeset i više godina imaju jednu od najviših stopa prijeloma kuka u
svijetu.1 Više stope bilježe samo zemlje u Europi i južnom Pacifiku (Australija i Novi
Zeland) 1 gdje se konzumira još više mlijeka nego u Sjedinjenim Državama. Što se to
događa?
Previsoka stopa prijeloma kuka često se koristi kao pouzdan indikator osteoporoze,
bolesti kostiju koja posebno pogađa žene poslije menopauze. Često se govori da je po­
sljedica neodgovarajućeg unosa kalcija. Zbog toga ljudi koji oblikuju zdravstvenu po­
litiku često savjetuju veći unos kalcija. Mliječni proizvodi posebno su bogati kalcijem,
202
D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A
pa mliječna industrija zato revno podržava napore da se poveća potrošnja kalcija. Ti
napori imaju veze sa savjetima da pijete mlijeko kako biste imali jake kosti - o toj ćemo
politici raspravljati u Četvrtom dijelu.
Međutim, nešto tu nije u redu, jer one zemlje koje troše najviše kravljeg mlijeka i mlije­
čnih proizvoda ujedno imaju najviše stope prijeloma i najgore zdravlje kostiju. Jedno od
mogućih objašnjenja nalazi se u izvještaju koji pokazuje impresivno jaku vezu između
unosa životinjskih bjelančevina i stopa prijeloma kostiju kod žena u različitim zemlja­
2
ma. Taj izvještaj iz 1992., čiji su autori istraživači s Medicinskog fakulteta Sveučilišta
Yale, sažeo je podatke o unosu bjelančevina i stopama prijeloma uzete iz trideset i četiri
različite ankete iz šesnaest zemalja koje su bile objavljene u dvadeset i devet stručno
recenziranih istraživačkih radova. Ispitanici u tim anketama bile su žene u dobi od pe­
deset i više godina. Utvrđeno je da se doista impresivnih 70% prijeloma može pripisati
potrošnji životinjskih bjelančevina.
Istraživači su objasnili da životinjske bjelančevine, za razliku od biljnih bjelančevina,
3
povećavaju kiselinsko opterećenje tijela. Povećano kiselinsko opterećenje znači da naša
krv i tkiva postaju kiseliji. Tijelo ne voli kiselu sredinu pa se počinje protiv nje boriti.
tim, taj kalcij mora odnekud dolaziti. Na kraju se crpi iz kostiju, a gubitak kalcija slabi
kosti što pak povećava rizik od prijeloma.
Dokazima da životinjske bjelančevine slabe zdravlje kostiju raspolažemo dulje od je­
dnog stoljeća. Objašnjenje da životinjske bjelančevine uzrokuju suvišnu metaboličku
kiselinu prvi je put predloženo 1880-ih 4 a dokumentirano još 1920. 5 Također smo bili
upoznati s tim da životinjske bjelančevine djelotvornije od biljnih povećavaju optereće­
nje tijela metaboličkim kiselinama. 6,78
Kada životinjske bjelančevine povećavaju metaboličku kiselinu i izvlače kalcij iz kostiju
količina kalcija u urinu se povećava. Taj je učinak utvrđen prije više od osamdeset go­
dina 5 i detaljno se proučava od 1970-ih. Sažeci tih studija objavljeni su 1974., 9 1981. 1 0
i 1990." Svaki od tih sažetaka jasno pokazuje da je količina životinjskih bjelančevina
koju mnogi od nas svakodnevno konzumiraju u stanju prouzročiti znatno povećanje
razine kalcija u urinu. Slika 10.1 preuzeta je iz publikacije objavljene 1981. 1 0 Udvostru­
čenje unosa bjelančevina (uglavnom životinjskih) s 35 na 78 grama na dan dovelo je
do alarmantnog, pedesetpostotnog povećanja količine kalcija u urinu. Taj učinak javlja
se unutar raspona unosa bjelančevina koji većina nas konzumira: prosječan američki
unos iznosi između 70 i 100 grama dnevno. Kao što je spomenuto u četvrtom poglavlju,
šestomjesečna studija koju je financirao Atkinsov centar utvrdila je da su ljudi koji su
prihvatili Atkinsovu dijetu izlučivali 50% više kalcija u svom urinu poslije šest mjeseci
takve dijete.12
203
 KINESKA STUDIJA D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

Početna zapažanja o vezi između konzumiranja životinjskih bjelančevina i stopa

prijeloma kostiju doista su impresivna, a sada imamo i prihvatljivo objašnjenje
kako bi ta povezanost mogla funkcionirati, mehanizam djelovanja.
Procesi bolesti rijetko su tako jednostavni da «jedan mehanizam radi sve», ali istra­
živanja koja se provode na ovom području daju snažan argument. Jedna novija stu­
dija objavljena 2000. dolazi s Medicinskog odjela Kalifornijskog sveučilišta u San
Franciscu. Koristeći osamdeset i sedam anketa iz trideset i tri zemlje, usporedili kostiju od žena s najmanjim omjerom. Uz to, u tom razdoblju žene s visokim omjerom
su omjer potrošnje biljnih i životinjskih bjelančevina sa stopama prijeloma kostiju gubile su koštanu masu gotovo četiri puta brže od žena s najnižim omjerom.
(slika 10.2).' Utvrđeno je d a j e visok omjer potrošnje biljnih prema životinjskim Utemeljena na eksperimentu, ta je studija visoke kvalitete zato što je usporedila potro­
bjelančevinama impresivno povezan s gotovo potpunim izostankom prijeloma šnju bjelančevina, gubitak koštane mase i prijelome kostiju kod istih subjekata. Razlika
kostiju. od 3,7 puta je velika i vrlo bitna jer su žene s najnižim stopama prijeloma kostiju i dalje
konzumirale u prosjeku oko pola svojih ukupnih bjelančevina iz životinjskih izvora. Ne
Te su studije uvjerljive iz nekoliko razloga. Objavljene su u vodećim znanstvenim
mogu se ne zapitati koliko je ta razlika mogla biti veća da su umjesto 50% konzumirale
časopisima, autori su bili pažljivi u svojim analizama i interpretaciji podataka,
0-10% svojih ukupnih bjelančevina iz životinjskih izvora. U našoj studiji u ruralnoj Kini,
uključili su velik broj pojedinačnih izvještaja o istraživanjima. Statistički značaj
gdje je omjer životinjskih prema biljnim bjelančevinama bio oko 10%, stopa prijeloma
veze između životinjskih bjelančevina i stopa prijeloma kostiju zaista je izvanredan.
iznosi samo jednu petinu one u SAD-u. Nigerija ima omjer životinjskih prema biljnim
Ne može ih se odbaciti kao tek nekoliko novih studija - najnovija studija predstavlja
bjelančevinama koji je samo 10% onoga u Njemačkoj, a učestalost prijeloma kuka niža je
sažetak osamdeset i sedam pojedinačnih anketa!
za preko 99%.'
Studija Grupe za istraživanja osteoporotskih prijeloma s Kalifornijskog sveučili­
Ova zapažanja ozbiljno dovode u pitanje široko razglašenu tvrdnju da bjelančevinama
šta u San Franciscu objavila je još jednu studiju 13 provedenu na preko 1.000 žena
bogate mliječne namirnice štite naše kosti. Unatoč tome, gotovo svakodnevno nas upo­
u dobi od šezdeset i pet i više godina. Kao u multidržavnoj studiji, istraživači su
zoravaju na potrebu za mliječnim namirnicama koje pružaju kalcij potreban za jake kosti.
okarakterizirali prehranu žena prema udjelima životinjskih i biljnih bjelančevina.
Lavina komentara upozorava da većina nas ne unosi dovoljno kalcija, posebno trudnice
Poslije sedam godina promatranja ispostavilo se da su žene s najvećim omjerom ži­
i dojilje. Međutim, te ogromne količine kalcija nisu opravdane. U jednoj studiji koja je
votinjskih bjelančevina prema biljnim bjelančevinama imale 3,7 puta više prijeloma

, 2M - jk 205
 KINESKA STUDIJA
obuhvatila deset zemalja," veća potrošnja kalcija bila je povezana s većim - a ne manjim
- rizikom od prijeloma kostiju (slika 10.3). Velik dio unosa kalcija prikazanog na loj slici,
posebno u zemljama s visokom potrošnjom, potječe iz mliječnih namirnica, a ne iz doda­
taka prehrani s kalcijem ili nemliječnih prehrambenih izvora kalcija.
Mark Hegsted, koji je došao do rezultata prikazanih na slici 10.3, duže je vrijeme bio
profesor na Harvardu. Bavio se pitanjem kalcija počevši od ranih 1950-ih, bio je glavni
tvorac prvih nacionalnih prehrambenih smjernica 1980., a 1986. objavio je ovaj dijagram.
Profesor Hegsted vjeruje da previsok unos kalcija kroz duže razdoblje narušava sposo­
bnost tijela da kontrolira koliko kalcija koristi i kada. Kad je zdravo tijelo koristi aktivirani
oblik vitamina D, kalcitriol, za reguliranje apsorpcije kalcija iz hrane, njegovog izlučivanja
i raspodjele u kostima. Kalcitriol svrstavamo u hormone. Kad je potrebno više kalcija,
on pojačava apsorpciju kalcija i ograničava njegovo izlučivanje. Kad se prevelike količine
kalcija konzumiraju kroz duže vrijeme tijelo može izgubiti svoju sposobnost reguliranja
kalcitriola, što trajno ili privremeno narušava regulaciju i time stvara uvjete za osteoporo­
zu kod žena u menopauzi i postmenopauzi. Žene u loj životnoj dobi moraju biti u stanju
pravovremeno poboljšati svoje iskorištavanje kalcija, posebno ukoliko nastave konzumi­
rati prehranu bogatu životinjskim bjelančevinama. Činjenica da tijelo gubi sposobnost
kontroliranja fino podešenih mehanizama ako je podvrgnuto neprekidnom zlostavljanju
dobro je poznata pojava u biologiji.
D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A
S obzirom na ove rezultate čini se savršeno prihvatljivim da su životinjske bjelanče­
vine, pa čak i kalcij - konzumiraju li se u prevelikim količinama - u stanju povećati
rizik od osteoporoze. Mlijeko je, nažalost, jedina namirnica koja sadrži mnogo obiju
hranjivih tvari. Hegsted je, potkovan svojim izvanrednim iskustvom u istraživanju
kalcija, u svom radu iz 1986. ustvrdio: «...prijelomi kuka češći su u populacijama u
kojima se mliječni proizvodi često konzumiraju i gdje je unos kalcija relativno vi­
sok.»
Godinama kasnije mliječna industrija i dalje tvrdi da bismo trebali konzumirati više
njihovih proizvoda kako bismo imali čvrste kosti i zube. Zbrka, sukobi i kontroverzije
kojima ovo područje istraživanja obiluje omogućavaju bilo kome da kaže praktično
bilo što. I naravno, u igri su i ogromne količine novca. Jedan od najcitiranijih stru­
čnjaka za osteoporozu - kojega financira mliječna industrija - bijesno je u uvodnom
članku jednog uglednog časopisa 13 napisao da su gore navedeni rezultati koji podrža­
vaju prehranu s visokim udjelom biljnih bjelančevina mogli biti «do neke mjere pod
utjecajem kretanja u širem društvu». «Kretanja» o kojima je govorio bili su aktivisti
za prava životinja koji su se protivili upotrebi mliječnih proizvoda.
Velik dio debate oko osteoporoze, bila ona vodena neovisno ili ne, vrti se oko istraži­
vanja koja se tiču pojedinosti. Kao što ćete vidjeti, vrag se skriva u detaljima, a glavni
detalj nosi naziv - gustoća minerala u kostima (engl. bone mineral density - B M D ) .
Brojni su znanstvenici istraživali na koji način različiti faktori prehrane i načina živo­
ta utječu na BMD. B M D je mjerilo gustoće kostiju koje se često koristi u dijagnostici­
ranju zdravlja kostiju. Padne li gustoća vaših kostiju ispod određene razine u opasno­
sti ste da dobijete osteoporozu. U praksi, to znači da ukoliko imate nizak BMD, imate
1618
veći rizik od prijeloma. Postoje, međutim, neki vraški proturječni i zbunjujući
detalji u tom velikom cirkusu istraživanja osteoporoze. Spomenut ću tek neke:
• visok B M D povećava rizik od osteoartritisa 19
20 21
• visok B M D povezan je s povećanim rizikom od raka dojke '
• iako je visok B M D povezan i s višim rizikom od raka dojke i smanjenim rizikom od
osteoporoze, rak dojke i osleoporoza svejedno su grupirani zajedno u istim područji­
22
ma u svijetu, pa čak i kod istih pojedinaca
2
• brzina gubitka mase kostiju jednako je važna kao ukupan B M D '
• postoje područja u kojima su ukupna masa kostiju, gustoća minerala u kostima ili
mjerenja mineralnog sadržaja u kostima niža nego u «zapadnim» zemljama, ali su
i stope prijeloma niže, što prkosi prihvaćenoj logici naše definicije «velikih, čvrstih
kostiju«2-' 2"
• debljina je povezana s višim BMD-om, 2 1 , 2 7 iako područja u svijetu koja imaju više
stope pretilosti također bilježe i više stope osteoporoze

Nešto ne valja s teorijom da B M D pouzdano predstavlja osteoporozu, a time i uka­
zuje na vrstu prehrane koja bi smanjila stope prijeloma. Nasuprot tome, alternativan
ali i bitno bolji indikator osteoporoze omjer je životinjskih i biljnih bjelančevina u
prehrani. 1 1 3 Što je omjer veći, veći je rizik od bolesti. I što još? B M D nije značajno
povezan s tim omjerom. 1 3
Očigledno je da su konvencionalne preporuke u vezi sa životinjskim namirnicama,
mliječnim proizvodima i gustoćom minerala u kostima, a na koje utječe i koje rekla­
mira mliječna industrija, na udaru ozbiljnih sumnji u literaturi. Evo što bih vam ja, na
temelju istraživanja, preporučio kako biste smanjili rizik od osteoporoze:
• Budite tjelesno aktivni. Koristite stube umjesto dizala, šećite, džogirajte, vozite bi­
cikl. Plivajte, vježbajte jogu ili aerobik svakih nekoliko dana i bez straha kupite utege
koje ćete povremeno koristiti. Bavite se nekim sportom ili se uključite u društvenu
skupinu u kojoj se vježba. Mogućnosti su beskrajne, a mogu biti i zabavne. Za nagra­
du ćete se osjećati bolje, a vaše će kosti biti mnogo zdravije.
• jedite raznovrsne, cjelovite biljne namirnice i izbjegavajte namirnice životinjskog
porijekla, uključujući mliječne proizvode. Obilje kalcija dostupno je u širokom ra>-
sponu biljnih namirnica, uključujući razne vrste graha i lisnatog povrća. Sve dok
izbjegavate rafinirane ugljikohidrate poput zašećerenih žitarica, slatkiša, običnih tje­
stenina i bijeloga kruha ne biste trebali imati problema s nedostatkom kalcija.
• Svedite unos soli na minimum. Izbjegavajte visoko prerađene i pakirane namirnice
koje sadrže suvišnu sol. Postoje određeni dokazi da pretjeran unos soli može pred­
stavljati problem.
BUBREZI
Na web-lokaciji Centra za liječenje bubrežnih kamenaca Kalifornijskog sveučilišta u
28
Los Angelesu otkrit ćete da bubrežni kamenci mogu uzrokovati sljedeće simptome:
• Mučninu, povraćanje
• Nemir (traženje udobnog položaja kako bi se ublažili bolovi)
• Tupi bolovi (nedefinirani, lumbalni, abdominalni, isprekidani bolovi)
• Hitnost (hitna potreba za pražnjenjem mjehura)
• Učestalost (često mokrenje)
• Bolno mokrenje i krv u urinu (jaka hematurija)
• Groznica (kada se kao komplikacija javi infekcija)
• Akutne renalne kolike (jaki količki bolovi u slabinama koji se šire prema trbuhu,
mošnjama, usminama)
D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A
Akutne renalne kolike zaslužuju objašnjenje. Ti vrlo bolni simptomi javljaju se
kada kristalizirani kamenac pokušava proći kroz tanku cjevčicu u vašem tijelu
(mokraćni kanal) koja provodi urin iz bubrega u mjehur. U opisu bolova koji se
javljaju, spomenuta web-lokacija navodi: «To su vjerojatno najteži bolovi koje čo­
vjek može doživjeti. Oni koji su ih imali nikada ih ne zaboravljaju... Teške bolove
renalnih kolika potrebno je kontrolirati jakim analgeticima. Nemojte očekivati
da će aspirin pomoći. Posjetite liječnika ili hitnu pomoć.» 2 H
Ne znam kako vi, ali od samog razmišljanja o tim stvarima mene podilaze trnci.
Nažalost, do 15% Amerikanaca, više muškaraca nego žena, tijekom svog života
imat će dijagnosticiran bubrežni kamenac. 2 ''
Postoji nekoliko vrsta bubrežnih kamenaca, lako je jedan rijedak genetski tip 3 0 ,
a jedan povezan s urinarnom infekcijom, većinom se radi o kamencima koji se
sastoje od kalcija i oksalata. Ti kamenci od kalcijevog oksalata relativno su česti u
razvijenim zemljama, a relativno rijetki u zemljama u razvoju. 31 Opet, ta se bolest
uklapa u iste globalne uzorke kao i sve druge bolesti Zapada.
Za povezanost ove bolesti s prehranom prvi sam put čuo na Medicinskom fakul­
tetu Sveučilišta u Torontu. Pozvali su me da održim seminar o rezultatima naše
Kineske studije. Dok sam bio tamo upoznao sam profesora W. G. Robertsona iz
Vijeća za medicinska istraživanja u Leedsu u Engleskoj. Taj slučajan susret bio je
izuzetno koristan. Dr. Robertson je, kao što sam uskoro saznao, jedan od vodećih
svjetskih stručnjaka za prehranu i bubrežne kamence. Istraživačka skupina dr.
Robertsona iscrpno je i detaljno proučila odnos između hrane i bubrežnih kame­
naca, kako u teoriji tako i u praksi. Njihov rad započeo je prije više od trideset
godina i nastavlja se do današnjeg dana. Pretraga znanstvenih publikacija kojima
je Robertson autor ili suautor otkriva barem 100 radova objavljenih od sredine
1960-ih.
Jedan od Robertsonovih dijagrama prikazuje zapanjujuć odnos između unosa ži­
votinjskih bjelančevina i stvaranja bubrežnih kamenaca (slika 10.4).
32
Iz dijagra­
ma je vidljivo da je konzumiranje životinjskih bjelančevina u količinama većim
od dvadeset i jednog grama po osobi dnevno u Ujedinjenom Kraljevstvu u razdo­
blju od 1958. do 1973. u uskoj korelaciji s visokim brojem bubrežnih kamenaca
na 10.000 stanovnika godišnje. To je impresivan odnos.
Rijetki su istraživači koji su razradili pojedinosti istraživačkog pitanja detaljnije
od Robertsona i njegovih suradnika. Oni su razvili model za procjenu rizika od
33
nastanka kamenca koji je izvanredno precizan. Iako su identificirali šest faktora
34,35
rizika za bubrežne kamence, unos životinjskih bjelančevina bio je glavni kri­
vac. Konzumiranje životinjskih bjelančevina u količinama koje se često susreću u
3 1,35
bogatim zemljama vodi do razvoja četiriju od šest faktora rizika. "
 KINESKA STUDIJA
Ne samo što su životinjske bjelančevine povezane s faktorima rizika za budući nasta­
nak kamenaca nego utječu i na ponovno javljanje kamenaca. Robertson je objavio
rezultate koji pokazuju da je bio u stanju riješiti problem pacijenata kojima su se
opetovano javljali bubrežni kamenci jednostavnom promjenom njihove prehrane te
,0
izbacivanjem namirnica sa životinjskim bjelančevinama.
Na koji način to djeluje? Kad se konzumira dovoljno namirnica koje sadrže životinj­
ske bjelančevine, koncentracije kalcija i oksalata u urinu naglo rastu, obično unutar
nekoliko sati. Slika 10.5, koju je objavila Robertsonova skupina, prikazuje te impre­
sivne promjene. 35
Osobe iz ove studije konzumirale su svega pedeset i pet grama životinjskih bjelanče­
vina dnevno, čemu je dodavano još trideset i četiri grama životinjskih bjelančevina
dnevno u obliku tunjevine. Ta razina unosa životinjskih bjelančevina posve je u okvi­
rima raspona koji većina Amerikanaca redovito konzumira. Muškarci konzumiraju
oko 90 do 100 grama ukupnih bjelančevina dnevno, od čega veći dio potječe iz živo­
tinjskih namirnica, dok žene konzumiraju između 70 i 90 grama dnevno.
Kad su bubrezi pod neprekidnim, dugotrajnim napadom povećanih razina kalcija
i oksalata mogu se pojaviti bubrežni kamenci. 3 5 Sljedeći izvadak iz Robertsonovog
članka objavljenog 1987. 3 7 naglašava ulogu prehrane, posebno namirnica koje sadrže
životinjske bjelančevine:
Urolitijaza (nastanak bubrežnih kamenaca] svjetski je problem kojeg, kako
se čini, pogoršava prehrana bogata mliječnim proizvodima i energijom, a si-
D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A
romašna vlaknima, prehrana kakva se konzumira u većini industrijaliziranih
zemalja... Dokazi posebno ukazuju na visok unos mesnih bjelančevina kao
dominantan faktor... Na temelju epidemioloških i biokemijskih studija može
se predvidjeti da bi prijelaz na više vegetarijansku, energetski manje bogatu
prehranu smanjio rizik od kamenaca među stanovništvom.
Dokazano je da životinjske namirnice imaju značajan i uvjerljiv učinak na stvaranje
kamenaca. Nedavna istraživanja također pokazuju da nastanak bubrežnih kamenaca
može biti pokrenut aktivnošću slobodnih radikala,38 pa se stoga može prevenirati
konzumiranjem biljnih namirnica koje sadrže antioksidante (pogledati četvrto po­
glavlje). Na još jednom organu i još jednoj bolesti prepoznajemo suprotne učinke (u
ovom slučaju na nastanak kamenaca) namirnica životinjskog i biljnog podrijetla.
PROBLEMI S OČIMA
Ljudi koji dobro vide često vid uzimaju zdravo za gotovo. Naše oči tretiramo više kao
male komade tehnologije nego kao žive dijelove tijela i previše smo skloni vjerovati
da su laseri najbolji put za održavanje zdravih očiju. Posljednjih nekoliko desetljeća
istraživanja su pokazala da na te komade «tehnologije» zapravo jako djeluje hrana
koju jedemo. Naši doručci, ručci i večere imaju posebno jak utjecaj na dvije česte
 KINESKA STUDIJA
bolesti očiju - katarakte i makularnu degeneraciju - bolesti koje pogađaju milijune
starijih Amerikanaca.
Da, u pravu ste. Reći ću vam da ako jedete životinjske namirnice umjesto biljnih na­
mirnica možete čak i oslijepiti.
Makularna degeneracija vodeći je uzrok nepovratnog sljepila medu osobama starijim
od šezdeset i pet godina. Preko 1,6 milijuna Amerikanaca boluje od te bolesti od koje
mnogi naposljetku i oslijepe.39 Kao što sam naziv govori, to stanje uključuje propadanje
makule (žute pjege) koja je biokemijsko križanje u oku - gdje se energija svjetlosti koja
ulazi u oko pretvara u živčani signal. Makula igra glavnu ulogu, da se tako izrazimo, i
mora biti funkcionalna za postojanje vida.
Oko makule se nalaze masne kiseline koje mogu reagirati sa svjetlošću i stvarati male
količine visoko reaktivnih slobodnih radikala.4,) Ti slobodni radikali (pogledati četvrto
poglavlje) mogu razarati, ih degenerirati, okolna tkiva, uključujući i makulu. Ali sre­
ćom po nas, šteta od slobodnih radikala može se suzbijati zahvaljujući antioksidantima
iz povrća i voća.
Dvije studije, koje su proveli iskusni znanstvenici s prestižnih institucija, pružaju uvjer­
ljive dokaze da hrana može štititi od makularne degeneracije. Obje su studije objavljene*
prije desetak godina. Jedna je evaluirala prehranu", a druga je proučavala hranjive tvari
u krvi.42 Rezultati tih dviju studija daju zaključiti da je čak 7 0 - 8 8 % sljepila uzrokovanog
makularnom degeneracijom moguće spriječiti ukoliko se jedu odgovarajuće namirnice.
Studija o unosu hranjivih tvari41 usporedila je 356 osoba u dobi od pedeset i pet do
osamdeset godina s dijagnosticiranom uznapredovalom makularnom degeneracijom
(slučajevi) s 520 osoba koje su bolovale od drugih bolesti oka (kontrole). Na studiji je
surađivalo pet oftalmoloških medicinskih centara.
Istraživači su utvrdili da je viši ukupan unos karotenoida bio povezan s nižom učesta­
lošću makularne degeneracije. Karotenoidi su skupina antioksidanata koji se nalaze u
obojenim dijelovima voća i povrća. Kad su unosi karotenoida razvrstani u razrede, oso­
be koje su konzumirale najveće količine imale su 4 3 % manje slučajeva bolesti od onih
koji su konzumirali najmanje. Ne iznenađuje što je pet od šest mjerenih biljnih namir­
nica također bilo povezano s nižim stopama makularne degeneracije (brokula, mrkva,
listovi špinata ili raštike, zimska tikva i batat tj. slatki krumpir). Špinat i raštika pružali
su najbolju zaštitu. Zabilježeno je 88% manje bolesti kod osoba koje su jele to zelenje
pet ili više puta tjedno u usporedbi s osobama koje su isto zelenje jele rjeđe od jednom
mjesečno. Jedina skupina namirnica koja nije pokazala preventivni učinak bila je gru­
pa kupus/cvjetača/prokulica, koja sadrži najmanje boja od šest grupa namirnica. 4 3
Ovi istraživači također su proučili potencijalnu zaštitu od bolesti kao rezultat uno­
sa pet individualnih karotenoida konzumiranih u tim namirnicama. Od tih pet svi
osim jednog pokazali su visoko značajan zaštitni učinak, posebno karotenoidi koji se
D A L E K O S E Ž N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A
nalaze u tamnozelenom lisnatom povrću. Nasuprot tome, dodaci prehrani s nekim
vitaminima, uključujući retinol (gotovi oblik «vitamina» A), vitamin C i vitamin
E pokazali su slab ili nikakav koristan učinak. Još jednom vidimo da iako dodaci
prehrani mogu donijeti veliko bogatstvo njihovim proizvođačima, oni neće bitno
doprinijeti ni vašem ni mojem zdravlju.
Sve u svemu, ova studija utvrdila je da je rizik od makularne degeneracije moguće
smanjiti za čak 88%, jednostavno prehranom odgovarajućim namirnicama.11
Sad se možda već pitate: «Gdje mogu naći neke od tih karotenoida?« Zeleno lisnato
povrće, mrkve i agrumi dobri su izvori. Međutim, tu se javlja jedan problem. Među
stotinama (možda i tisućama) antioksidacijskih karotenoida u tim namirnicama,
proučeni su biološki učinci samo njih dvanaestak. Sposobnost tih spojeva da uklo­
ne i umanje štetu od slobodnih radikala dobro je poznata, ali aktivnosti pojedinih
karotenoida enormno variraju, ovisno o uvjetima prehrane i načina života. Takve
varijacije potpuno onemogućavaju predviđanje njihovih individualnih aktivnosti,
bilo dobrih bilo štetnih. Logika njihovog korištenja kao dodataka prehrani ne uzi­
ma u obzir širu sliku i površna je. Ona ignorira dinamiku prirode. Daleko je si­
gurnije konzumirati te karotenoide u njihovom prirodnom obliku, u intenzivno
obojenom voću i povrću.
Druga studija 42 usporedila je ukupno 421 pacijenta s makularnom degeneracijom
(slučajevi) s 615 kontrolnih. Pet vodećih kliničkih centara specijaliziranih za očne
bolesti i njihovo istraživanje sudjelovalo je u toj studiji. Umjesto konzumiranih an­
tioksidanata znanstvenici su mjerili razine antioksidanata u krvi. Mjerene su četiri
vrste antioksidanata: karotenoidi, vitamin C, selen i vitamin E. Osim selena, sve
ove grupe hranjivih tvari bile su povezane s manjim brojem slučajeva makular­
ne degeneracije, iako su samo karotenoidi pokazali statistički značajne rezultate.
Rizik od makularne degeneracije bio je manji za dvije trećine kod ljudi s najvišim
razinama karotenoida u krvi, u usporedbi sa skupinom koja je imala niske razine
karotenoida.
To smanjenje za 65 do 7 0 % u ovoj studiji slično je smanjenju od preko 8 8 % iz prve
studije. Te dvije studije konzistentno su pokazale koristi od antioksidacijskih karo­
tenoida konzumiranih u hrani. S obzirom na ograničenosti eksperimenata može­
mo samo procijeniti postotak makularne degeneracije uzrokovane lošim prehram­
benim navikama, no ne možemo znati koji su antioksidanti uključeni. Međutim,
ono što možemo reći je da će jedenje namirnica koji sadrže antioksidante, posebno
onih koji sadrže karotenoide, spriječiti većinu slučajeva sljepila nastalog zbog ma­
kularne degeneracije. To je već samo po sebi izvanredna preporuka.
Katarakte su nešto manje ozbiljne od makularne degeneracije zato što postoje dje­
lotvorne kirurške opcije kojima je moguće povratiti vid izgubljen uslijed ove bo-
213
 KINESKA STUDIJA
lesti. Ali kada pogledale brojke, katarakte su mnogo veći teret za naše društvo. Do
dobi od osamdeset godina polovica Amerikanaca imat će katarakte.
39
Trenutno od
ove bolesti boluje 20 milijuna Amerikanaca starijih od četrdeset godina.
Stvaranje katarakte uključuje zamućivanje očne leće. Korektivna kirurgija sastoji se
od uklanjanja zamućenih leća i njihove zamjene umjetnim lećama. Nastanak zamu­
ćenog stanja, poput degeneracije makule i mnogih drugih bolesnih stanja u našem
tijelu, usko je povezan sa štetom koju uzrokuje višak reaktivnih slobodnih radikala.' '
11
Još jednom, razumno je pretpostaviti da bi prehrana namirnicama koje sadrže anlio-
ksidante trebala biti od pomoći.
Počevši od 1988. istraživači u Wisconsinu proučavaju zdravlje očiju i unos hranjivih
tvari na preko 1.300 ljudi. Deset godina kasnije
15
objavili su izvještaj o svojim rezulta­
tima. Ljudi koji su konzumirali najviše luteina, specifičnog tipa antioksidanta, imali
su upola manju stopu katarakte od ljudi koji su konzumirali najmanje luteina. Lutein
je zanimljiv spoj jer, osim što je lako dostupan u špinatu kao i u drugom tamnoze-
lenom lisnatom povrću, također je integralan dio tkiva same leće.' '
16 17
Slično tome,
osobe koje su konzumirale najviše špinata imale su 4 0 % manje katarakti.
Ove dvije bolesti oka, makularna degeneracija i katarakte, javljaju se kada ne konzu-'
miramo dovoljno intenzivno obojenog zelenog i lisnatog povrća. U oba slučaja, višak
slobodnih radikala, čiju razinu povećavaju životinjske namirnice i smanjuju biljne
namirnice, vjerojatno je odgovoran za spomenuta stanja.
PREHRANA KOJA UTJEČE NA SVIJEST
Kad se ova knjiga pojavi na policama meni će biti sedamdeset godina. Nedavno sam
bio na pedesetoj godišnjici mature i doznao da su mnogi od mojih nekadašnjih dru­
gova iz razreda umrli. Primam magazin Američkog udruženja umirovljenika, imam
popust na razne proizvode zbog svoje visoke dobi i svaki mjesec primam mirovinu.
Oni skloni eufemizmima mogli bi me nazvati «zrelom odraslom osobom». Ja jedno­
stavno kažem - star. Što to znači 'biti star'? 1 dalje svakog jutra trčim, ponekad šest ili
više milja dnevno. Još uvijek sam profesionalno aktivan, možda aktivniji nego ikad.
Još uvijek uživam u istim aktivnostima koje me opuštaju, bilo to posjećivanje unuka,
objedovanje s prijateljima, vrtlarstvo, putovanja, golf, predavanja ili poboljšanja na
okućnici kao što je gradnja ograda ili popravljanje ovog ili onog, kao što sam nekada
radio na farmi. Međutim, neke su se stvari promijenile. Jasno je da postoji razlika
između mene kao sedamdesetogodišnjaka i kao dvadesetogodišnjaka. Sporiji sam,
nisam toliko jak, radim manje sati na dan i češće osjetim potrebu malo zadrijemati.
Svi znamo da starenje donosi smanjene sposobnosti u usporedbi s mladim danima.
Ali postoje kvalitetni znanstveni podaci koji pokazuju da bistro razmišljanje do u du-
D A L E K O S E Z N I UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A
boku starost nije nešto od čega moramo odustali. Gubitak pamćenja, dezorijentacija
i smušenost nisu neizbježne sastavnice starenja već problemi povezani s tim ključnim
faktorom načina života - prehranom.
Danas raspolažemo dobrim nutricionističkim informacijama za dva glavna stanja
povezana s mentalnim propadanjem. Blaže stanje naziva se «kognitivno oštećenje»
ili «kognitivna disfunkcija». To stanje opisuje slabljenje sposobnosti neke osobe da
pamti i razmišlja kao što je nekad mogla. Ono predstavlja niz bolesti u rasponu od
slučajeva koji tek daju naslutiti slabljenje sposobnosti do onih koji su daleko očigle­
dniji i lakše se dijagnosticiraju.
Zatim su tu mentalne disfunkcije koje postaju ozbiljne, čak i opasne po život. To se
zove demencija, a dijeli se na dva glavna tipa: vaskularna demencija i Alzheimerova
bolest. Vaskularna demencija u prvom je redu uzrokovana brojnim malim možda­
nim udarima nastalim zbog pucanja krvnih žila u mozgu. Za starije ljude uobičajeno
je da imaju «tihe» moždane udare u svojim poznim godinama. Moždani udar smatra­
mo tihim ukoliko ostane neprimijećen i nedijagnosticiran. Svaki mali moždani udar
onesposobljava dio mozga. Drugi tip demencije, Alzheimerova bolest, javlja se kad se
proteinska tvar zvana beta amiloid akumulira u kritičnim dijelovima mozga kao plak,
slično kolesterolskom plaku koji se nakuplja kod kardiovaskularnih bolesti.
Alzheimerova bolest iznenađujuće je česta. Tvrdi se da 1% ljudi u dobi od šezdeset
1 pet godina pokazuje znakove Alzheimerove bolesti, a taj se postotak udvostručuje
sa svakih dodatnih pet godina starosti. 18 Pretpostavljam da je to razlog zašto mirno
prihvaćamo «scnilnost» kao dio procesa starenja.
Procjenjuje se da 10 do 12% osoba s blagom kognitivnom disfunkcijom doživi pogor­
šanje do ozbiljnijeg tipa demencije, dok samo 1 do 2% osoba bez kognitivne disfun­
kcije oboli od tih bolesti.'19-5" To znači da ljudi s kognitivnom disfunkcijom imaju oko
deset puta veći rizik od Alzheimerove bolesti.
Osim što kognitivna disfunkcija često vodi do težeg oblika demencije, ona je ujedno
povezana s kardiovaskularnim bolestima, 5 1 5 3 moždanim udarom 5 4 i dijabetesom tipa
2 kod odraslih osoba. 5 5 , 5 6 Sve te bolesti grupiraju se u istim populacijama, često kod
istih ljudi. To grupiranje znači da imaju neke zajedničke faktore rizika. Jedan je fa­
ktor hipertenzija (povišen krvni tlak); 5 1 , 5 7 5 8 drugi je visok kolesterol u krvi. 53 Oba se
faktora, naravno, mogu kontrolirati prehranom. Treći je faktor rizika količina opa­
snih slobodnih radikala koji u poznijim godinama razaraju naše moždane funkcije.
Budući da je šteta od slobodnih radikala od tolikog značaja za proces kognitivne di­
sfunkcije i demencije, znanstvenici vjeruju da konzumiranje antioksidanata iz hrane
naše mozgove može zaštititi od takve štete, kao i kod drugih bolesti. Namirnicama ži­
votinjskog podrijetla nedostaju antioksidacijski štitovi, zbog čega one često aktiviraju
stvaranje slobodnih radikala i oštećivanje stanica, dok namirnice biljnog podrijetla,
215
 K I N E S K A bi U U U A
DALEKOSEŽNI UČINCI: BOLESTI KOSTIJU, BUBREGA, OKA I M O Z G A

sa svojim obilnim količinama antioksidanata, obično sprječavaju takvu štetu. Radi

tivne funkcije u starijoj dobi. Studije na pokusnim životinjama ne samo što su potvr­
se o istom prehrambenom uzroku i posljedicama koje smo vidjeli kod makularne
dile da su biljne namirnice zdrave za mozak, nego i pokazuju mehanizme kojima te
degeneracije. 71,72
namirnice djeluju. Iako postoje važne varijacije u rezultatima nekih od tih studija
Naravno, genetika u tome ima ulogu: utvrđeni su konkretni geni koji mogu povećati
- na primjer, jedna studija utvrdila je vezu samo s vitaminom C, a druga je pronašla
2
rizik od kognitivnog propadanja."' Ali faktori okoliša također igraju ključnu ulogu,
vezu samo s beta karotenom, a ne i vitaminom C - ne bismo trebali izgubiti iz vida
vjerojatno najvažniju.
šumu fokusirajući se na jedno ili dva stabla. Nijedna studija nikada nije utvrdila da
U jednoj novijoj studiji utvrđeno je da japanski Amerikanci koji žive na Havajima konzumiranje većih količina antioksidanata u hrani povećava gubitak pamćenja. Kad
59
imaju višu stopu Alzheimerove bolesti od Japanaca koji žive u Japanu. Druga studija se promatraju zapažanja, uvijek je suprotno. Osim toga, čini se da je veza značajna,
utvrdila je da afrički crnci imaju značajno niže stope demencije i Alzheimerove bole­ iako je potrebno provesti opsežnija istraživanja prije nego što budemo u stanju reći
sti od američkih crnaca u Indiani."" Oba rezultata jasno potvrđuju da vanjski faktori točno koliki je dio kognitivne disfunkcije rezultat prehrane.
igraju važnu ulogu u kognitivnim poremećajima.
A što je s težom demencijom uzrokovanom moždanim udarima (vaskularna demen­
Diljem svijeta čini se da su obrasci učestalosti kognitivnih poremećaja slični dru­
cija) i Alzheimerovom bolesti? Kako prehrana utječe na te bolesti? Na demenciju
gim zapadnim bolestima. Stope Alzheimerove bolesti niže su u slabije razvijenim
uzrokovanu istim vaskularnim problemima koji vode do moždanog udara očigle­
1
područjima." Jedna novija studija usporedila je stope Alzheimerove bolesti s pre­
dno utječe prehrana. U publikaciji koju je objavila slavna Framinghamska studija
hrambenim varijablama u jedanaest različitih zemalja i utvrdila da populacije s višim
&traživači zaključuju da se za svake tri dodatne porcije voća i povrća dnevno rizik
62,63
unosom masti i nižim unosom žitarica i zrnja bilježe više stope ove bolesti.
od moždanog udara smanjuje za 22%. 7 3 Tri porcije voća i povrća manje je nego što
Izgleda da smo na tragu nečega. Očito je da prehrana ima glavnu riječ u određivanju
možda mislite. Sljedeći primjeri u ovoj su se studiji računali kao jedna porcija: Vz
koliko ćemo dobro razmišljati u poznijim godinama. Ali što je točno dobro za nas?
šalice bresaka, XA šalice umaka od rajčice, % šalice brokule ili jedan krumpir. 73 Pola
Što se tiče blažih stanja kognitivne disfunkcije, nedavna istraživanja su pokazala da
šalice nije mnogo. U stvari, muškarci u ovoj studiji koji su konzumirali najviše voća i
su visoke razine vitamina E u krvi povezane s manjim gubitkom pamćenja. 64 Manji
povrća jeli su čak do devetnaest porcija dnevno. Ako svake tri porcije smanjuju rizik
gubitak pamćenja također je povezan s višim razinama vitamina C i selena, koji sma­
za 22%, koristi se mogu brzo nagomilati (smanjenje rizika približava se, ali ne može
njuju aktivnost slobodnih radikala."5 Vitamini E i C antioksidanti su koji se nalaze
prijeći 100%).
gotovo isključivo u biljnim namirnicama, dok se selen nalazi i u životinjskim i u
Studija pruža dokaze da zdravlje arterija i žila koje provode krv do mozga i iz njega
biljnim namirnicama.
ovise o tome koliko se kvalitetno hranite. Stoga je logično pretpostaviti da konzu­
U studiji provedenoj na 260 starijih osoba u dobi između šezdeset i pet i devedeset
miranje voća i povrća štiti od demencije uzrokovane slabim zdravljem žila. Čini se
godina objavljeno je da: «Prehrana s manje masti, zasićenih masti i kolesterola, te s
da istraživanja to još jednom potvrđuju. Znanstvenici su proveli testiranja mental­
više ugljikohidrata, vlakana, vitamina (posebno folata, vitamina C i E i beta karote-
nog zdravlja i analizirah unos hrane na preko 5.000 starijih osoba te pratili njihovo
na) i minerala (željeza i cinka) može biti preporučljiva ne samo za poboljšanje općeg
zdravstveno stanje više od dvije godine. Utvrdili su da su ljudi koji su konzumirali
zdravlja starijih osoba, nego i za poboljšanje kognitivne funkcije.«"" Taj zaključak go­
najviše ukupnih masti i zasićenih masti imali najveći rizik od demencije uzrokovane
vori u prilog biljnim namirnicama dok životinjske namirnice u pogledu optimalne
vaskularnim problemima. 7 4
funkcije mozga proglašava neprikladnima. Još jedna studija provedena na nekoliko
Alzheimerova bolest također je povezana s prehranom, često se javlja u kombinaciji
stotina starijih osoba utvrdila je da su rezultati na mentalnim testovima bili bolji kod
s bolestima srca, 53 što navodi na zaključak da imaju zajedničke uzroke. Znamo što
ljudi koji su konzumirali najviše vitamina C i beta karotena. 67 Druge studije također
uzrokuje bolesti srca, a naučili smo i što nudi najbolje izglede za izlječenje bolesti srca
su potvrdile da je niska razina vitamina C u krvi povezana sa slabijim kognitivnim
- prehrana. Studije na pokusnim životinjama uvjerljivo su dokazale da prehrana bo­
sposobnostima u starijoj dobi," 8 " 9 a neke su utvrdile da su vitamini skupine B, 6 9 uklju­
gata kolesterolom potiče stvaranje beta amiloida tipičnog za Alzheimerovu bolest. 53
čujući beta karoten, 70 povezani s boljom kognitivnom funkcijom.
Potvrdivši te rezultate dobivene na pokusnim životinjama, studija na preko 5.000
Svih sedam gore spomenutih studija pokazuje da su jedna ili više hranjivih tvari koje
osoba utvrdila je da je veći unos masti i kolesterola s hranom obično povećavao rizik
se nalaze gotovo isključivo u biljkama povezane s nižim rizikom od slabljenja kogni-
posebice od Alzheimerove bolesti, 75 te svih oblika demencije općenito. 7 4
 KINESKA STUDIJA

U drugoj studiji o Alzheimerovoj bolesti 7 6 rizik za dobivanje bolesti bio je 3,3 puta
veći kod ljudi čije su razine folne kiseline u krvi bile u donjoj trećini raspona, a 4,5
puta veći kad su razine homocisteina u krvi bile u gornjoj trećini. Što su folna kiselina
i homocistein? Folna kiselina je spoj koji se dobiva isključivo iz biljnih namirnica kao
što su zeleno i lisnato povrće. Homocistein je aminokiselina koja se dobiva u prvom
redu iz životinjskih bjelančevina. 77 Ova studija utvrdila je da je poželjno održava­
ti niske razine homocisteina i visoke razine folne kiseline u krvi. Drugim riječima,
kombinacija prehrane bogate životinjskim namirnicama i siromašne biljnim namir­ Treći dio
nicama povećava rizik od Alzheimerove bolesti. 78
Blago kognitivno oštećenje, na račun kojeg se obično zbijaju šale, još uvijek dopušta

pogođenoj osobi da održava nezavisan, funkcionalan život, ali demencija i Alzheime­
rova bolest tragične su i predstavljaju gotovo nepodnošljivo težak teret kako za žrtve
tako i za njihove voljene. Širom tog spektra, od manjih poteškoća kod zadržavanja
misli pod kontrolom do teške degeneracije, hrana koju jedete može drastično utjecati
na vjerojatnost mentalnog slabljenja.
Bolesti o kojima sam govorio u ovom poglavlju teško pogađaju većinu nas u našim
poznim godinama, iako ne moraju biti fatalne. Budući da obično nisu smrtonosne',
brojni pojedinci pogođeni ovim bolestima i dalje imaju dug život. Njihova kvaliteta
života, međutim, postupno opada sve dok ih bolest ne učini u velikoj mjeri ovisnima
o drugima i nesposobnima za funkcioniranje u većini aspekata života.
Razgovarao sam s mnogim ljudima koji govore: «Možda neću živjeti toliko dugo kao
vi fanatici zdravlja, ali ću zato uživati u vremenu koje imam i jesti odreske kad god
mi se jedu, pušiti ako to želim i raditi sve što mi se hoće.» Odrastao sam s takvim
ljudima, išao sam u školu s takvim ljudima i njegovao lijepa prijateljstva s takvim lju­
dima. Nedavno je jedan od mojih najboljih prijatelja bio podvrgnut teškoj operaciji
zbog raka. Svoje posljednje godine proveo je paraliziran u staračkom domu. Prilikom
brojnih posjeta staračkom domu nijednom nisam otišao odande bez osjećaja duboke
zahvalnosti na zdravlju koje me još uvijek služi. Nerijetko se događalo da prilikom
posjeta prijatelju u staračkom domu čujem da je jedan od novih pacijenata u domu
netko koga smo moj prijatelj i ja poznavali iz naših mladih dana. Prečesto su ti ljudi
bolovali od Alzheimerove bolesti i bivali smješteni na posebnom odjelu ustanove.
Uživanje u životu, posebno u drugoj polovici života, uvelike je narušeno ako ne vi­
dimo, ako ne možemo razmišljati, ako nam ne rade bubrezi ili ako su nam kosti slo­
mljene ili krhke. Što se mene tiče, nadam se da ću biti u stanju u potpunosti uživati ne
samo u sadašnjem vremenu, nego i u budućem, dobroga zdravlja i samostalan.
VODIČ ZA KVALITETNU
PREHRANU
NEDAVNO SAM BIO U RESTORANU i gledao jelovnik, kad sam primijetio vrlo neobično
«low-carb» jelo: veliki pladanj tjestenine s povrćem, poznate i kao pasta primavera.
Ogromna većina kalorija iz tog jela očigledno potječe od ugljikohidrata. Kako onda
može biti «siromašno ugljikohidratima«? Je li bila u pitanju tiskarska pogreška? Či­
nilo mi se da ne. U brojnim drugim prilikama primijetio sam da salate, kruhovi, pa
čak i slatka peciva s cimetom nose oznaku «low-carb», iako njihovi popisi sastojaka
jasno pokazuju da, u stvari, golemu većinu kalorija pružaju ugljikohidrati. Što se to
događa?
Ta «ugljikohidratna» manija najvećim je dijelom rezultat pokojnog dr. Atkinsa i nje­
gove prehrambene poruke. Ali nedavno je Nova dijetna revolucija dr. Atkinsa svrgnu­
ta i zamijenjena South Beach dijetom koja je postala nova hit knjiga o dijetama. South
Beach dijeta hvaljena je kao umjerenija, lakša za slijediti i sigurnija od Atkinsove,
ali koliko se meni čini, «vuk» gubitka kilograma samo se ogrnuo novom, janjećom
kožom. Obje dijete podijeljene su u tri faze, obje ozbiljno ograničavaju unos uglji­
kohidrata za vrijeme prve faze, i obje se uveliko temelje na mesu, mliječnim pro­
izvodima i jajima. South Beach dijeta, na primjer, zabranjuje kruh, rižu, krumpir,
tjesteninu, pečenu hranu, šećer, pa čak i voće tijekom prva dva tjedna. Nakon toga
možete ponovno početi uvoditi ugljikohidrate sve dok ne dođete do onoga što meni
izgleda kao manje-više tipična američka prehrana. Možda je to razlog zašto se South
Beach dijeta tako dobro prodaje. Prema web-lokaciji South Beach dijete, Newsweek

219
71«
 KINESKA STUDIJA

je objavio: «prava vrijednost ove knjige njeni su zdravi nutricionistički savjeti. Ona
zadržava najbolji dio Atkinsovog režima - meso - istovremeno odbacujući načelo da
1
sve ugljikohidrate treba izbjegavati.«
Tko je u Newsweeku recenzirao literaturu da zna je li to zdrav nutricionistički savjet
ili nije? I ako imate Atkinsovu dijetu plus nešto ugljikohidrata, koliko se takva dije­
ta razlikuje od standardne američke prehrane, toksične prehrane koja nas dokazano

11
čini debelima, donosi nam bolesti srca, uništava nam bubrege, osljepljuje nas i vodi u
Alzheimerovu bolest, rak i mnoštvo drugih medicinskih problema?
To su samo primjeri trenutnog stanja prehrambene svijesti u Sjedinjenim Državama.
Svakog dana sam sebe podsjećam da se Amerikanci utapaju u poplavi očajnih nutri-

Pravilna prehrana:
cionističkih informacija. Sjećam se izreke koja se ponavljala prije nekoliko desetljeća:
Amerikanci vole lupetanja. I još jedne: Amerikanci vole čuti dobre stvari o svojim
lošim navikama. Na prvi pogled, reklo bi se da su te dvije izreke točne. Ili možda

osam principa
nisu?
ja imam više povjerenja u prosječnog Amerikanca. Nije istina da Amerikanci vole

hrane i zdravlja
lupetanja. Stvar je u tome da Amerikance zatrpavaju lupetanjima, htjeli to oni ili ne!
Znam da neki Amerikanci žele istinu, ali ju jednostavno nisu bili u stanju naći zato
što je preplavljena lupetanjima. Vrlo malen dio nutricionističkih informacija koje do-
pru do svijesti javnosti čvrsto je utemeljen na znanosti, za što plaćamo visoku cijenu.
Jedan je dan maslinovo ulje grozno, drugi dan je zdravo za srce. Jedan dan jaja zače-
pljuju vaše arterije, drugi dan su dobar izvor bjelančevina. Jedan su dan krumpiri i
riža odlični, drugi su dan najveća prijetnja vašoj težini s kojom ćete se ikada suočiti.
Na početku knjige rekao sam daje moj cilj redefinirati naše razmišljanje o nutricioni- ZDRAV NAČIN ŽIVOTA PRUŽA nemjerljive prednosti. Želim da znate da možete:
stičkim informacijama: ukloniti zbrku, učiniti zdravlje jednostavnim i temeljiti svoje
tvrdnje na dokazima dobivenim u stručno provjerenim nutricionističkim istraživa­ • živjeti dulje
njima objavljenim u stručno recenziranim, profesionalnim publikacijama. Dosad ste • izgledati i osjećati se mlađe
vidjeli širok uzorak - a radi se samo o uzorku - tih dokaza. Vidjeli ste da postoji • imati više energije
ogromna znanstvena podloga za jednu jednostavnu, optimalnu prehranu - prehranu • izgubiti kilograme
temeljenu na cjelovitim, biljnim namirnicama. • sniziti kolesterol u krvi
Želio bih sažeti lekcije iz prehrane naučene iz tog širokog raspona dokaza i iz mo­ • spriječiti, pa čak i izliječiti bolest srca
jih iskustava u proteklih četrdeset i nešto godina u jednostavan vodič za kvalitetnu • umanjiti rizik od raka prostate, dojke i drugih vrsta raka
prehranu. Svoje znanje sveo sam na nekoliko glavnih principa, principa koji će rasvi- • sačuvati vaš vid u starijoj životnoj dobi
jetiiti kako prehrana i zdravlje stvarno funkcioniraju. K tome, preveo sam znanost • spriječiti i liječiti dijabetes
u prehrambene preporuke koje možete početi primjenjivati u životu. Ne samo što • izbjeći kirurgiju u mnogim slučajevima
ćete steći novo razumijevanje prehrane i zdravlja, nego ćete također točno vidjeti • uvelike smanjiti potrebu za farmaceutskim lijekovima
koje biste namirnice trebali jesti a koje biste trebali izbjegavati. Na vama je da s tim • održati vaše kosti čvrstima
informacijama učinite što želite, ali možete barem biti sigurni da su vam, kao čitatelju • izbjeći impotenciju
i čovjeku, konačno rekli nešto što nije lupetanje. • izbjeći moždani udar

220 221
 M N t b K A b I U L> IJ A r n M V I L l N n RKTTLKTTLNA: U i t t I V I C KL IM U I'M flKMINC I LuiSnV L J n

• spriječiti bubrežne kamence

• sačuvati vašu bebu od dijabetesa tipa 1
• ublažiti opstipaciju
• sniziti krvni tlak
• izbjeći Alzheimerovu bolest
• pobijediti artritis
• i više od toga...

Ovo su samo neke od koristi i u svima njima možete uživati. Cijena? Jednostavno
- promjena vaše prehrane. Ne vjerujem da je ikada bilo lako lako ili relativno bez
napora postići tako važne koristi.
Dao sam vam uzorak dokaza i ispričao o putu koji me doveo do mojih zaključaka.
Sada želim sažeti lekcije o hrani, zdravlju i bolesti koje sam usput naučio slijedeći
osam principa. Ti principi trebali bi utjecati na naše bavljenje znanošću, način na koji
liječimo oboljele, način na koji se hranimo, naše razmišljanje o zdravlju i naš pogled
na svijet.

PRINCIP B R . l

Prehrana predstavlja kombinirane aktivnosti bezbrojnih

hranjivih tvari. Cjelina je veća od zbroja njenih dijelova.

Da bih ilustrirao ovaj princip dovoljno je da vas provedem kroz biokemijsku perspe­
ktivu jednog obroka. Recimo da ste pripremili špinat na maslacu s đumbirom i ravio-
le od integralnog brašna punjene muškatnom tikvom i začinima, prelivene umakom
od oraha i rajčica.
Sam špinat obiluje raznim kemijskim tvarima. Slika 11.1 samo je djelomičan popis
onoga što biste mogli pronaći u svojim ustima nakon zalogaja špinata.
Kao što možete vidjeti, upravo ste u vaše tijelo unijeli gomilu hranjivih tvari. Pored te
izuzetno kompleksne mješavine, kada zagrizete te raviole s njihovim punjenjem od
tikve i rajčica, dobivale tisuće i tisuće dodatnih spojeva, sve povezane na razne načine
u svakoj različitoj namirnici - pravo biokemijsko obilje.
Čim ta hrana dođe u dodir s vašom slinom vaše tijelo započinje svoju čaroliju i kreće
proces probave. Svaki od tih spojeva iz hrane ulazi u interakcije s drugim spojevima
iz hrane i vašeg tijela na vrlo specifične načine. To je beskrajno složen proces, doslo­
vno je nemoguće precizno razumjeti kako svaki spoj reagira sa svim drugim spojevi­
ma. Nikada nećemo otkrili kako se točno sve to uklapa u cjelinu.

222 223
 M R I U M 3 I UUIJH
Temeljna poruka koju pokušavam prenijeti glasi: kemijski spojevi koje dobivamo iz
hrane koju jedemo uključuju se U niz reakcija koje zajedno doprinose dobrom zdra­
vlju. Te spojeve pažljivo koordiniraju zamršene kontrole unutar naših stanica i širom
naših tijela. Upravo te kontrole odlučuju koja hranjiva tvar kamo odlazi, koliko je
koje hranjive tvari potrebno i kada će se dogoditi koja reakcija.
Naša tijela evoluirala su s tom beskrajno kompleksnom mrežom reakcija kako bi
izvukla najveću korist iz cjelovitih namirnica, kakve se javljaju u prirodi. Krivo upu­
ćeni mogu hvaliti koristi od pojedine hranjive tvari ili spoja, ali takvo razmišljanje
previše je pojednostavljeno. Naš je organizam naučio iskorištavati spojeve u hrani
u paketu u kojem se javljaju, odbacujući jedne i koristeći druge prema potrebi. Ne
postoji način da to dovoljno naglasim, budući daje to temelj razumijevanja što znači
kvalitetna prehrana.
PRINCIP BR. 2
Vitaminski dodaci nisu panaceja za dobro zdravlje.
S obzirom da prehrana funkcionira kao beskrajno kompleksan biokemijski sustav
koji uključuje tisuće spojeva i tisuće učinaka na vaše zdravlje, nema baš mnogo
smisla vjerovati da izolirane hranjive tvari u obliku dodataka prehrani mogu za­
mijeniti cjelovite namirnice. Dodaci prehrani neće dovesti do dugotrajnog zdra­
vlja, a mogu uzrokovati nepredviđene nuspojave. Osim toga, oni koji se oslanjaju
na dodatke odgađaju korisnu i dugotrajnu promjenu prehrane. Opasnosti zapa­
dne prehrane ne mogu se pobijediti uzimanjem pilula s hranjivim tvarima.
Dok sam promatrao eksploziju zanimanja za dodatke prehrani tijekom proteklih
dvadeset do trideset godina, postajalo je sve jasnije zašto se razvila tako ogromna
industrija dodataka prehrani. Golemi profiti odličan su poticaj, a novi vladini
propisi popločali su put širenju tržišta. K tome, potrošači žele nastaviti jesti svo­
ju uobičajenu hranu, a to što progutaju nekoliko pilula ljudima pomaže da se
osjećaju bolje u vezi s potencijalnim štetnim zdravstvenim posljedicama njihove
prehrane. Prihvaćanje dodataka prehrani znači da mediji mogu govoriti ljudima
ono što oni žele čuti, a liječnici imaju nešto za ponuditi svojim pacijentima. Kao
rezultat toga, milijarde dolara vrijedna industrija dodataka prehrani danas je dio
našeg prehrambenog okruženja, pri čemu je većina potrošača zavedena đa vje­
ruju kako kupuju zdravlje. To je bila formula pokojnog dr. Atkinsa. On je zago­
varao prehranu s mnogo bjelančevina i masti - žrtvujući dugotrajno zdravlje za
kratkotrajan dobitak - a onda je zagovarao uzimanje njegovih dodataka prehrani
za rješavanje onoga što je zvao, prema njegovim vlastitim riječima, «uobičajeni
224
PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A
problemi osoba na dijeti» uključujući opstipaciju, žudnju za šećerom, glad, zadr­
žavanje tekućina, umor, nervozu i nesanicu. 1
Međutim, ta strategija stjecanja i očuvanja zdravlja pomoću dodataka prehrani po­
čela se raspadati 1994.-1996. s velikom istragom o učincima dodataka s beta karote-
nom (prekursorom vitamina A) na rak pluća i druge bolesti. 2,3 Poslije četiri do osam
godina uzimanja dodatka, rak pluća nije se povukao prema očekivanjima; proširio se!
Nisu utvrđene ni bilo kakve koristi od uzimanja vitamina A i E za prevenciju bolesti
srca.
Otada je proveden velik broj dodatnih ispitivanja koja su koštala stotine milijuna
dolara kako bi se utvrdilo da li vitamini A, C i E sprječavaju bolesti srca i rak. Neda­
vno su objavljena dva velika članka o tim ispitivanjima.'1,5 Istraživači, prema njiho­
vim riječima, «nisu mogli utvrditi ravnotežu prednosti i štete od rutinske upotrebe
dodataka s vitaminima A, C ili E, multivitamina s folnom kiselinom ili kombinacija
antioksidanata za prevenciju raka ili kardiovaskularnih bolesti« 4 Štoviše, preporučili
su da se dodaci s beta karotenom ne uzimaju.
Nije stvar u tome da te hranjive tvari nisu važne. Važne su - ali samo kad se konzu­
miraju kao hrana, ne kao dodaci. Izoliranje hranjivih tvari i pokušaji da se postignu
koristi jednake onima od cjelovitih namirnica otkrivaju neznanje o funkcioniranju
prehrane u tijelu. Nedavno objavljen specijalan članak u New York Timešu6 dokumen­
tira taj neuspjeh dodataka s hranjivim tvarima da pruže bilo kakve dokazive koristi
po zdravlje. Uvjeren sam da ćemo, kako vrijeme bude prolazilo, nastaviti «otkrivati»
da je oslanjanje na upotrebu dodataka s izoliranim hranjivim tvarima za održanje
zdravlja, uz konzumiranje uobičajene zapadne prehrane, ne samo bacanje novca,
nego i potencijalno opasno.
PRINCIP BR. 3
U životinjskim namirnicama nema doslovno
nijedne hranjive tvari k o j o m biljke nisu bogatije.
Gledano u cjelini, može se reći da bilo koja biljna namirnica u pogledu sastava hra­
njivih tvari ima mnogo više sličnosti s drugim biljnim namirnicama nego sa životinj­
skim namirnicama. Vrijedi i obrnuto; sve životinjske namirnice više nalikuju drugim
životinjskim namirnicama nego biljnim namirnicama. Na primjer, iako se riba zna­
čajno razlikuje od govedine, ima mnogo više sličnosti s govedinom nego s rižom. Čak
i namirnice koje su «iznimke» od tog pravila, kao što su jezgričasti plodovi, sjemenke
i prerađeni posni životinjski proizvodi, ostaju u jasno odvojenim biljnim i životinj­
skim grupama »hranjivih tvari».
 KINESKA STUDIJA
jedenje životinja znatno je drukčije prehrambeno iskustvo od jedenja biljaka. Količi­
ne i vrste hranjivih tvari u te dvije vrste hrane, prikazane na slici 11.2,7-8-9 ilustriraju te
zapanjujuće prehrambene razlike.
Kao što možete vidjeti, biljne namirnice imaju dramatično veće količine antioksida-
nata, vlakana i minerala od životinjskih namirnica. U stvari, životinjske namirnice
gotovo su potpuno lišene pojedinih hranjivih tvari. S druge strane, životinjske na­
mirnice imaju mnogo više kolesterola i masti. Također imaju malo više bjelančevina
od biljnih namirnica, zajedno s više B 1 2 i vitamina D, iako je veća količina vitamina
D najviše rezultat umjetnog dodavanja u mlijeko. Naravno, postoje neke iznimke:
neki jezgričasti plodovi i sjemenke bogati su mastima i bjelančevinama (npr. kilđj
riki, sjemenke sezama) dok neke životinjske namirnice imaju malu količinu masti,
obično zato stoje mast odvojena umjetnom preradom (npr. obrano mlijeko). Ali kad
se pažljivije pogleda, masti i bjelančevine u jezgričastim plodovima i sjemenkama
drugačije su: zdravije su od masti i bjelančevina iz životinjskih namirnica. Osim toga,
s njima dolaze i neke zanimljive antioksidacijske tvari. S druge strane, prerađene,
nemasne životinjske namirnice i dalje imaju nešto kolesterola, mnogo bjelančevina i
vrlo malo ili nimalo antioksidanata i prehrambenih vlakana, baš poput drugih živo-
PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A
arijskih namirnica. Budući da su hranjive tvari u prvom redu odgovorne za zdrave
učinke hrane, i s obzirom na ove velike razlike u sastavu hranjivih tvari između životinj­
skih i biljnih namirnica, nije li razumno pretpostaviti da bismo trebali očekivati bitno
različita djelovanja na naša tijela ovisno o tome koje vrste namirnica konzumiramo?
Po definiciji, da bi neka tvar iz hrane bila esencijalna hranjiva tvar, mora ispunjavati
dva zahtjeva:
• tvar mora biti nužna za zdravo funkcioniranje čovjeka
• tvar mora biti nešto što naša tijela ne mogu stvarati sama, i stoga se mora dobivati
iz vanjskih izvora
Jedan primjer tvari koja nije esencijalna je kolesterol, sastavni dio životinjskih namir­
nica koji ne postoji u biljnim namirnicama. Iako je kolesterol nužan za zdravlje, naša
tijela mogu ga proizvesti dovoljno za svoje potrebe; zato ga uopće ne moramo unositi
hranom. Dakle, on nije esencijalna hranjiva tvar.
Postoje četiri hranjive tvari koje se nalaze u životinjskim namirnicama i koje biljne
namirnice, u većini slučajeva, ne sadrže: kolesterol i vitamini A, D i B J 2 . Troje od
toga su neesencijalne hranjive tvari. Kao što je već objašnjeno, naša tijela prirodno
sama proizvode kolesterol. Vitamin A brzo nastaje u našim tijelima iz beta karotena,
a vitamin D nastaje u našim tijelima ako jednostavno izlažemo kožu Sunčevoj svje­
tlosti u trajanju od otprilike petnaest minuta svakih nekoliko dana. Oba ta vitamina
su otrovna ako se unose u velikim količinama. To je još jedno upozorenje da je bolje
oslanjati se na prekursore vitamina - beta karoten i Sunčevu svjetlost - kako bi naša
tijela mogla kontrolirali količinu i vrijeme stvaranja vitamina A i D za svoje potrebe.
Vitamin B l 2 je problematičniji. Vitamin B 12 stvaraju mikroorganizmi iz tla i mikroor­
ganizmi koji se nalaze u crijevima životinja, uključujući i nas. Količina koja nastaje u
našim crijevima ne apsorbira se u potrebnoj mjeri, pa je zato preporučljivo B 1 2 unositi
hranom. Istraživanja su uvjerljivo pokazala da biljke koje se uzgajaju na zdravom tlu
10
koje sadrži potrebnu koncentraciju B | 2 l a k o apsorbiraju tu hranjivu tvar. Međutim,
biljkama uzgojenim na «beživotnom» (neekološkom) tlu može nedostajati vitamina
B 1 2 . U Sjedinjenim Državama poljoprivreda se većinom odvija na beživotnom tlu,
iscrpljenom od dugogodišnje upotrebe neprirodnih pesticida, herbicida i gnojiva.
Zato biljke koje se uzgajaju na tom tlu i prodaju u američkim supermarketima ne
sadrže B ] 2 . Osim toga, živimo u toliko sterilnom svijetu da rijetko dolazimo u izravan
dodir s mikroorganizmima tla koji stvaraju B p . U jednom trenutku naše povijesti
dobivali smo B ( ,iz povrća koje nije bilo potpuno očišćeno od zemlje. Stoga nije nera­
zumno pretpostaviti da moderni Amerikanci koji jedu temeljito očišćene biljne proi­
zvode i nimalo životinjskih proizvoda vjerojatno ne dobivaju dovoljno vitamina B .
227
 KINESKA STUDIJA
Iako opsjednutost našeg društva dodacima prehrani ozbiljno skreće pozornost s dru­
gih, daleko važnijih informacija o prehrani, to ne znači da dodatke prehrani treba
uvijek izbjegavati. Procjenjuje se da u našim tijelima imamo zalihe vitamina B,,do­
voljne za tri godine. Pod uvjetom da uopće ne jedete životinjske proizvode tri ili više
godina, ili ako ste trudni ili dojite, trebali biste razmisliti o povremenom uzimanju
dodataka s malim količinama vitamina B 1 2 ili o redovitom godišnjem posjetu k lije­
čniku na provjeru razina B vitamina i homocisteina u krvi. Slično tome, ukoliko se
nikada ne izlažete suncu, posebno tijekom zimskih mjeseci, mogli biste razmisliti o
uzimanju dodataka s vitaminom D. Preporučio bih da uzimate najmanje doze što
možete naći i potrudite se biti više na otvorenom.
Te dodatke zovem «pilule odvajanja od prirode» zato što su zdrava prehrana koja
se sastoji od svježih, ekološki uzgojenih biljaka s bogatog tla i način života koji vas
redovno vodi izvan kuće najbolje rješenje tih problema. Povratak našem prirodnom
načinu života na taj način pruža i nebrojene druge koristi.
PRINCIP BR. 4
Geni sami po sebi ne odlučuju o bolesti. Geni djeluju s a m o kroz
a k t i v a c i j u , ili e k s p r e s i j u , a p r e h r a n a i g r a p r e s u d n u u l o g u u
o d r e đ i v a n j u h o ć e l i d o ć i d o e k s p r e s i j e d o b r i h ili l o š i h g e n a .
Slobodno mogu reći da je podrijetlo svake bolesti genetsko. Naši su geni kod za sve
što se nalazi u našim tijelima, i dobro i loše. Bez gena ne bi bilo raka. Bez gena ne bi
bilo pretilosti, dijabetesa ili srčanih bolesti. I - bez gena ne bi bilo života.
To objašnjava zašto trošimo stotine milijuna dolara pokušavajući otkriti koji geni
uzrokuju koje bolesti i kako možemo prigušiti opasne gene. To također objašnjava
zašto su neke savršeno zdrave, mlade žene dale da im se odstrane dojke samo zato
što su kod njih pronađeni geni koji se povezuju s rakom dojke. To objašnjava zašto
je najveći dio sredstava u znanosti i zdravstvu u prošlom desetljeću preusmjeren na
genetska istraživanja. Samo na Sveučilištu Cornell prikuplja se 500 milijuna dolara
za pokretanje «Inicijative za znanosti o životu». Ta inicijativa obećava da će ^zau­
vijek promijeniti način na koji se istraživanja o znanosti o životu vode i predaju na
sveučilištu.« Što je jedan od glavnih ciljeva programa? Integracija svih znanstvenih
disciplina pod sveobuhvatan kišobran genetskih istraživanja. To je najveći znanstveni
pothvat u povijesti Cornelia."
Međutim, velik dio tog fokusa na gene previda jednu jednostavnu ali ključnu stvar:
ne izražavaju se svi geni u potpunosti u svako vrijeme. Ako nisu aktivirani, ili ekspri-
mirani, ostaju biokemijski uspavani. Uspavani geni nemaju nikakvog utjecaja na naše
228
KKAVILNA KKEHKANA: OSAM PRINCIPA HRANE I ZDRAVLJA
zdravlje. Većini znanstvenika i mnogim laicima to je očigledno, ali rijetko se shvaća
važnost toga. Što točno dovodi do toga da neki geni ostanu uspavani, dok se drugi
eksprimiraju? Odgovor: okolina, ponajviše - prehrana.
Ponovno ću iskoristiti prethodnu analogiju: zgodno je zamisliti gene kao sjeme. Kao
što svaki dobar vrtlar zna, sjeme neće izrasti u biljke ako nema hranjivima bogato tlo,
vodu i Sunčevu svjetlost. Tako ni geni neće biti eksprimirani nemaju li odgovarajuć
okoliš. U našem tijelu prehrana predstavlja okolinski faktor koji određuje aktivnost
gena. Kao što smo vidjeli u trećem poglavlju, geni koji uzrokuju rak bili su pod jakim
utjecajem konzumiranja bjelančevina. U mojoj istraživačkoj skupini uvidjeli smo da
loše gene možemo uključiti i isključiti jednostavnom prilagodbom unosa životinjskih
bjelančevina.
Osim toga, rezultati naših istraživanja u Kini pokazali su da ljudi približno istog etni­
čkog podrijetla imaju ogromne varijacije u stopama bolesti. Radi se o ljudima za
koje se govori da imaju slične gene, pa ipak obolijevaju od različitih bolesti, ovisno o
njihovoj okolini. Deseci studija dokumentirali su da ljudi koji migriraju poprimaju
rizik zemlje u koju su se doselili. Ne mijenjaju svoje gene, pa ipak postaju žrtve bolesti
i zdravstvenih tegoba u stopama koje su rijetke među stanovništvom njihove stare
domovine.
Nadalje, vidjeli smo da se stope bolesti s vremenom tako drastično mijenjaju daje bi­
ološki nemoguće za to okriviti gene. U dvadeset i pet godina postotak pretilih osoba
u našem stanovništvu udvostručio se, s 15% na 30%. K tome, dijabetes, bolesti srca i
mnoge druge bolesti obilja bile su rijetke sve donedavno, a naš se genetski kod jedno­
stavno nije mogao značajnije promijeniti u posljednjih 25, 100 ili čak 500 godina.
Dakle, iako možemo reći da su geni ključni za svaki biološki proces, raspolažemo
nekim vrlo uvjerljivim dokazima da je ekspresija gena daleko važnija. A ekspresiju
gena kontrolira okolina, posebno prehrana.
Još jedna lakomislenost prisutna kod tih genetskih istraživanja je pretpostavka da
je razumijevanje naših gena jednostavno. Nije. Nedavno su, na primjer, istraživači
12
proučavali genetsku regulaciju težine kod jedne sićušne vrste crva. Znanstvenici su
proučili 16.757 gena, isključili svaki od njih, i promatrali učinak na težinu. Otkrili su
417 gena koji utječu na težinu. Način na koji te stotine gena kroz duže razdoblje re­
agiraju međusobno i sa svojom uvijek promjenjivom okolinom - utječući na dobiva­
nje ili gubljenje težine - nevjerojatno je složena zagonetka. Goethe je jednom rekao:
«Znamo točno samo kada znamo malo; sa znanjem se sumnja povećava.« 13
Ekspresija našeg genetskog koda predstavlja čitav jedan svemir biokemijskih intera­
kcija gotovo beskrajne složenosti. Taj biokemijski «svemir« u interakciji je s mnogim
različitim sustavima, uključujući prehranu, koja i sama predstavlja prave sustave slo­
žene biokemije. S genetskim istraživanjima slutim da se upuštamo u ogroman pot-
229
 KINESKA SI U Dl J A PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A

hvat stvaranja prečice u prirodi, samo kako bismo završili u gorem položaju nego što
da kad bismo mogli djelotvorno ukloniti tu kemikaliju iz čipsa, on bi bio siguran za
smo bili na početku. jelo, iako bi se i dalje radilo o vrlo nezdravim, prerađenim listićima krumpira nato­
Znači li to da smatram kako geni nisu važni? Naravno da ne. Ako uzmete dva Ame­ pljenima mašću i solju.
rikanca koji žive u istoj sredini i hranite ih potpuno istom, mesnom hranom svakoga
Dojam je da mnogi od nas priželjkuju žrtveno janje. Ne želimo čuti da je naša omilje­
dana kroz cijeli njihov život, ne bi me iznenadilo kad bi jedan umro od srčanog udara
na hrana problem jednostavno zbog svog nutritivnog sastava.
s pedeset i četiri godine, a drugi umro od raka s osamdeset. Cime ćemo objasniti
TJ trećem poglavlju vidjeli smo da je potencijalne učinke aflatoksina, koji smatramo
razliku? Genima. Geni nam daju naše predispozicije. Svi imamo različite rizike od
snažnim kancerogenim spojem, moguće u potpunosti kontrolirati prehranom. Čak i
bolesti zbog naših različitih gena. No, kako nikada nećemo točno znati za koje rizike
kod velikih doza aflatoksina štakori mogu ostati zdravi, biti aktivni i bez raka ukoliko
imamo predispoziciju, znamo kako te rizike možemo kontrolirati. Bez obzira na naše
ih se hrani dijetom s niskom razinom bjelančevina. Također smo vidjeli kako mala
gene, svi mi možemo optimizirati naše izglede za ekspresiju pravih gena, pružajući
otkrića mogu postati velike vijesti svaki put kad se spominje rak. Ako, primjerice,
našem organizmu najbolji mogući okoliš - to jest, najbolju moguću prehranu. Iako
pokusne životinje imaju povećanu učestalost raka nakon izlaganja divovskim količi­
su dva Amerikanca iz spomenutog primjera podlegla različitim bolestima u različitoj
nama neke tvari, o toj će se kemikaliji trubiti kao o uzroku raka, kao što je bio slučaj
starosnoj dobi, posve je realno da su obojica mogla živjeti još cijeli niz godina uz višu
s NSAR-om (pogledati treće poglavlje) i nitritima. Međutim, poput gena, aktivnosti
kvalitetu života da su se pridržavali optimalne prehrane.
tih kancerogenih kemikalija u prvom su redu pod kontrolom hranjivih tvari koje
jedemo.
PRINCIP BR. 5 Što nam, dakle, govore ovi primjeri? U praktičnom pogledu ne činite mnogo za svoje
zdravlje ako umjesto konvencionalne govedine koja je napumpana kemikalijama je­
dete ekološki uzgojenu govedinu. Ekološka govedina može biti marginalno zdravija,
Prehrana može u velikoj mjeri
ali nikada ne bih ustvrdio da je siguran izbor. Oba tipa govedine imaju sličan profil
kontrolirati štetne učinke otrovnih kemikalija.
hranjivih tvari.

Priče o kemikalijama koje uzrokuju rak redovito osvanu u tisku. Eksperimentalne studije Nije loše o ovom principu razmišljati na drugi način: kroničnoj bolesti kao što je rak

pokazale su da su akrilamid, umjetna sladila, nitrozamini, nitriti, Alar, heterociklički ami- potrebne su godine da se razvije. Obično se na naslovnim stranicama nađu one ke­
mikalije koje iniciraju rak. Međutim, ono što ne dospije na naslovnice je činjenica da
ni i aflatoksin povezani s rakom.
se proces bolesti nastavlja dugo nakon inicijacije, a tijekom faze promocije može se
Postoji široko uvriježeno shvaćanje da je rak uzrokovan toksičnim spojevima koji u opa­
ubrzati ili suspregnuti pomoću prehrane. Drugim riječima, prehrana u prvom redu
snim količinama ulaze u naš organizam. Primjerice, ljudi često navode brigu za zdravlje
određuje hoće li bolest ikada nanijeti štetu.
kako bi opravdah svoje protivljenje pumpanju životinja na farmama antibioticima i hor­
monima. Pretpostavka je da bi meso bilo sigurno kad ne bi sadržavalo te neprirodne ke­
mikalije. Međutim, prava opasnost od mesa leži u neravnoteži hranjivih tvari, bez obzira PRINCIP BR. 6
na prisutnost ili odsutnost tih opakih kemikalija. Davno prije nego što su moderne kemi­
kalije ušle u našu prehranu ljudi su već počeli više obolijevati od raka i bolesti srca kad su
Ista p r e h r a n a koja sprječava bolest u n j e n i m r a n i m
počeli jesti više hrane životinjskog podrijetla.
s t a d i j i m a ( p r i j e d i j a g n o z e ) t a k o đ e r m o ž e z a u s t a v i t i ili
Dobar je primjer pogrešno shvaćene «brige za javno zdravlje» u vezi s kemikalijama duga
liječiti bolest u n j e n i m k a s n i j i m stadijima ( n a k o n dijagnoze).
istraga vrijedna 30 milijima dolara o minimalno povišenim stopama raka dojke na Long
Islandu, New York, koju sam spomenuo u osmom poglavlju. Pretpostavljalo se da kemij­
Vrijedi ponoviti da je kroničnim bolestima potrebno nekoliko godina da se razvi­
ski kontaminanti iz određenih industrijskih lokacija izazivaju rak dojke kod žena koje su
ju. Na primjer, općenito se smatra da rak dojke može biti iniciran u adolescenciji,
živjele u blizini. Međutim, dokazano je da ta loše osmišljena priča ne stoji.
a da ne postane zamjetan sve do poslije menopauze! Zato je lako moguće da imamo
Zabrinutost zbog kancerogene kemikalije povezana je i s akrilamidom koji se prven­
mnogo sredovječnih žena koje žive s rakom dojke iniciranim u njihovim tinejdžcrskim
stveno nalazi u prerađenoj ili prženoj hrani poput čipsa od krumpira. Implikacija je
godinama koji neće postati detektabilan sve do nakon menopauze}4 Za mnoge to znači

230 231
 KINESKA STUDIJA
fatalističko shvaćanje da se kasnije u životu malo toga može učiniti. Znači li to da bi
te žene trebale početi pušiti i jesti više pohanih odrezaka zato što im je sudbina io­
nako zapečaćena? Sto da radimo, s obzirom da mnogi medu nama možda već imaju
iniciranu kroničnu bolest koja vreba u našim tijelima, čekajući da za koje desetljeće
eksplodira?
Kao što smo vidjeli u trećem poglavlju, rak koji je kod pokusnih životinja već iniciran
i raste može se usporiti, zaustaviti, pa čak i liječiti kvalitetnom prehranom. Na našu
sreću, ista kvalitetna prehrana niaksimizira zdravlje u svakom stadiju bolesti. Kod ljudi
vidjeli smo rezultate istraživanja koji pokazuju da prehrana cjelovitim namirnicama
biljnog podrijetla liječi uznapredovale bolesti srca, pomaže pretilim osobama da sića­
nu kilograme a dijabetičarima da prestanu uzimati lijekove i vrate se normalnijem
životu kakav su vodili prije dijabetesa. Istraživanja su također pokazala da se uzna­
predovali melanom, smrtonosan oblik raka kože, može ublažiti ili liječiti promjenom
načina života. 15
Naravno, za neke se bolesti čini da su ireverzibilne. Autoimune bolesti možda su
najstrašnije jer jednom kad se tijelo okrene protiv sebe taj proces može postati ne­
zaustavljiv. Pa ipak, začudo, čak je i neke od tih bolesti moguće usporiti ili ublažiti
prehranom. Sjetite se istraživanja koje je pokazalo da čak i dijabetičari tipa 1 mogu
smanjiti potrebe za lijekovima jedu li pravu hranu. Dokazi također pokazuju da se
reumatoidni artritis može usporiti prehranom, 16 kao i multipla skleroza. 17,18
Vjerujem da 'jedan dekagram prevencije vrijedi kilogram liječenja, te što osoba ranije
u životu počne jesti kvalitetne namirnice, to će njeno zdravlje biti bolje. Ali i kod onih
koji su već suočeni s teretom bolesti ne smijemo zaboraviti da prehrana još uvijek
može igrati vitalnu ulogu.
PRINCIP BR. 7
Prehrana koja je zaista korisna za j e d n u kroničnu
bolest poboljšat će zdravlje i kod svih drugih.
Dok sam pokušavao objaviti ovu knjigu sastao sam se s urednicom jedne velike izda­
vačke kuće i objasnio joj svoju namjeru da organiziram poglavlja prema konkretnim
bolestima i u njima povezem prehranu s određenim zdravstvenim tegobama ih nji­
hovim grupama. Urednica me otprilike upitala: «Možete li izraditi konkretne planove
prehrane kako ne bi sva poglavlja imala iste preporuke?« Drugim riječima, mogu li
čitateljima preporučiti da se hrane na određen način za bolesti srca, a na neki drugi
način za dijabetes? Time se podrazumijevalo, naravno, da isti plan prehrane za mno­
ge bolesti jednostavno ne zvuči dovoljno privlačno, nema dobru «prođu».
PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A
Možda to jest dobar marketing, ali nije 'dobra znanost. Kako sam sve više otkrivao o
biokemijskim procesima raznih bolesti uvidio sam i da te bolesti imaju mnogo toga
zajedničkog. Zbog tih impresivnih zajedničkih elemenata jedino razumno za očekiva­
ti je da ista, kvalitetna prehrana potiče zdravlje i sprječava bolest u svim slučajevima.
Čak i ako je prehrana cjelovitim biljnim namirnicama djelotvornija u liječenju bolesti
srca nego raka mozga možete biti sigurni da takva prehrana neće zaustavljajući jednu
bolest poticati neku drugu. Nikada neće biti «loša». Ta ista kvalitetna prehrana može
samo pomoći u svim slučajevima.
Zato se bojim da nemam drukčiju, privlačniju formulu za svaku pojedinu bolest.
Imam samo jedan recept u pogledu prehrane. Ali umjesto da budem očajan zbog nje­
nog utjecaja na prodaju moje knjige radije sam i dalje ushićen što vam mogu prenijeti
koliko su hrana i zdravlje zapravo jednostavni. Ovo je prilika da se raščisti velik dio
nevjerojatne konfuzije u javnosti. Jednostavno rečeno, bez obzira o kojoj se bolesti radi,
svoje zdravlje možete dovesti na najbolju razinu uz pomoć jednostavne prehrane.
PRINCIP BR. 8
Kvalitetna prehrana stvara zdravlje na svim
područjima našeg života. Svi su dijelovi m e đ u s o b n o povezani.
U novije vrijeme velika se pozornost poklanja «holističkom» zdravlju. Taj kon­
cept različitim ljudima može značiti razne stvari. Mnogi sva «altcrnativna» lije­
čenja i aktivnosti trpaju u taj koncept, pa tako holističko zdravlje podrazumije­
va akupresuru, akupunkturu, liječenje biljem, meditaciju, vitaminske dodatke,
tretmane kod kiropraktičara, jogu, aromaterapiju, feng shui, masažu, pa čak i
terapiju zvukom.
Koncepcijski, vjerujem u holističko zdravlje, ali ne kao krilaticu za sve nekon­
vencionalne i često nedokazane načine liječenja. Hrana i prehrana, na primjer,
od primarne su važnosti za naše zdravlje. Proces jedenja možda je najintimniji
susret koji imamo s našim svijetom: proces je to u kojem ono što jedemo postaje
dio našeg tijela. Ali druga iskustva također su važna, poput tjelesne aktivnosti,
emocionalnog i mentalnog zdravlja te dobrobiti našeg okoliša. Uključivanje ra­
zličitih sfera u naš koncept zdravlja važno je zato što su sve one međusobno po­
vezane. To je doista holistički koncept.
Isprepletenost mi je poslala očigledna tijekom eksperimentiranja na životinjama.
Štakori kojima je davana prehrana s niskim razinama bjelančevina ne samo što
su ostali pošteđeni raka jetre, nego su imali i niži kolesterol u krvi, primjetno više
energije i dobrovoljno su vježbali dvostruko više od štakora koji su dobivali viso-
 KINESKA STUDIJA PRAVILNA P R E H R A N A : OSAM PRINCIPA H R A N E I Z D R A V L J A

ku razinu bjelančevina. Dokaze u vezi s povišenim razinama energije potvrđivala

KOGA JE UOPĆE BRIGA?
je enormna količina anegdolalnih dokaza na koje sam naišao tijekom godina:
ljudi imaju više energije kad se pravilno hrane. Sinergija između prehrane i tjele­
Principi koje sam ukratko iznio u ovom poglavlju započeli su, što se mene tiče, s
sne aktivnosti izuzetno je važna, dokaz je da ta dva dijela života nisu međusobno
usko fokusiranim pitanjem o prehrani i raku kod štakora, a zatim rasli u konstantno
odvojena. Kvalitetna prehrana i redovito vježbanje u kombinaciji osobi jamče
rastući svemir pitanja o zdravlju ljudi i društva diljem svijeta. U velikoj mjeri principi
bolje zdravlje od zbroja svakog dijela uzetog zasebno.
iz ovog poglavlja odgovori su na dalekosežna pitanja koja sam si morao postaviti
Svi znamo da tjelesna aktivnost utječe na emocionalno i mentalno blagostanje.
tijekom svoje karijere.
Mnogo se govorilo o utjecaju tjelesne aktivnosti na razne spojeve u našem tije­
Primjenjivost tih principa ne treba podcijeniti. S t o j e najvažnije, oni pomažu u sma­
lu, koji pak utječu na naše raspoloženje i koncentraciju. A nagrada u vidu po­
njivanju zbunjenosti javnosti u pogledu hrane i zdravlja. Posljednje pomodnosti,
boljšanog emocionalnog stanja i veće mentalne budnosti pruža samopouzdanje
najnoviji naslovi i rezultati nedavnih studija stavljeni su u koristan kontekst. Nema
i motivaciju da se počastimo optimalnom prehranom, što učvršćuje cijeli ciklus.
potrebe da skočimo iz naših naslonjača svaki put kad neki spoj proglase kanceroge­
Oni koji su zadovoljni sobom i osjećaju se dobro prije će poštovati svoje zdravlje
nim, svaki put kad se na policama nađe nova knjiga o prehrani ili svaki put kada neki
držeći se kvalitetne prehrane.
naslov na sav glas razglašava o rješavanju bolesti uz pomoć genetskih istraživanja.
Ponekad ljudi te različite dijelove svojih života pokušavaju koristiti jedne protiv
Jednostavno rečeno, možemo se opustiti. Napokon možemo s olakšanjem odahnuti i
drugih. Pitaju me mogu li loše prehrambene navike poništiti time što su trkači.
zavaliti se u naslonjač. Možemo se, osim toga, inteligentnije baviti znanošću i posta­
Odgovor je - ne. Koristi i rizici od prehrane od presudne su važnosti i imaju
vljati bolja pitanja zato što imamo pouzdan okvir koji povezuje prehranu i zdravlje.
veću težinu nego koristi i rizici od drugih aktivnosti. Osim toga, zašto bi bilo tko
U praksi, nova otkrića možemo interpretirati sa širim kontekstom na umu. Uz ta
pokušavao uravnotežiti koristi i rizike kada može imati sve koristi koje će djelo­
novointerpretirana otkrića možemo obogaćivati ili mijenjati naš izvorni okvir i ula­
vati zajedno? Također me pitaju da li je neka opažena korist za zdravlje rezultat
gati novac i resurse tamo gdje su najpotrebniji za poboljšanje zdravlja našeg društva.
vježbanja ili dobre prehrane. To je, na kraju krajeva, čisto akademsko pitanje.
Koristi od razumijevanja tih principa dalekosežne su i velike kako za pojedince tako
Činjenica je da su te dvije sfere našeg života usko isprepletene, a ono što je važno
i za društva, naše životinje i naš planet.
jest da sve djeluje zajedrio, poboljšavajući ili narušavajući zdravlje.
Osim toga, ispada da ukoliko se hranimo na način koji najbolje pogoduje zdra­
vlju nas samih time ujedno pogodujemo najboljem zdravlju Planeta. Hraneći se
cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla trošimo manje vode, manje zemlje,
manje resursa te stvaramo manje zagađenja i nanosimo manje patnji našim živo­
tinjama na farmama. John Robbins učinio je najviše kako bi to pitanje dospjelo
u prvi plan američke svijesti, pa toplo preporučujem da pročitate njegovu knjigu
The Food Revolution.
Naš izbor prehrane ima nevjerojatan učinak ne samo na naš metabolizam nego i
na inicijaciju, promociju, pa čak i liječenje bolesti, na našu energiju, našu tjelesnu
aktivnost, naše emocionalno i mentalno blagostanje, kao i na naš okoliš. Sve te
naizgled odvojene sfere usko su isprepletene.
Spomenuo sam mudrost prirode na mnogim mjestima u ovoj knjizi. Naučio sam
snagu mehanizama prirodnog svijeta. To je čudesna mreža zdravlja, od molekula
i ljudi, do drugih životinja, šuma, oceana i zraka koji udišemo. To je priroda na
djelu, od mikroskopskog do makroskopskog.

234 235
 12
Kako jesti
KAD J E TOMU, MOJEM NAJMLAĐEM SINU i suradniku na ovoj knjizi bilo trinaest godi­
na naša je obitelj bila u posljednjoj fazi polaganog prelaska na vegetarijanstvo. Jednog
nedjeljnog jutra nazvao me Tom, koji je prespavao kod bliskog prijatelja, i ispričao
nam priču koju još uvijek pamtim.
Prethodne noći Toma su prijateljski zapitkivali o njegovim prehrambenim navikama.
Sestra Tomovog prijatelja s priličnom gaje nevjericom upitala: «Ne jedeš meso?» Moj
sin nikada nije opravdavao svoje prehrambene navike, navikao se jesti ono što je bilo
posluženo na stolu. Zbog toga Tom nije bio vješt u odgovaranju na takva pitanja. Sto­
ga je jednostavno odgovorio: «Ne, ne jedem», ne ponudivši nikakva objašnjenja.
Djevojčica je nastavila ispitivati: «Pa, što onda jedeš?» Moj sin odgovorio je uz nešto
slijeganja ramenima: «Pa, pretpostavljam samo... biljke». Ona je odvratila: «Oh» i to
je bio kraj te teme.
Razlog zašto uživam u toj priči je to što je odgovor moga sina - «biljke» - bio tako
jednostavan. Potpuno istinit odgovor, ali formuliran na posve netradicionalan način.
Kada vas netko zamoli da mu dohvatite glaziranu šunku sa stola pritom neće reći:
«Molim te, dodaj mi to meso svinjske stražnjice«, a kada netko svojoj djeci govori da
pojedu grašak i mrkvu ne kaže «pojedite svoje biljke». No kako smo moja obitelj i ja
promijenili naše prehrambene navike počelo mi se sviđati da o hrani razmišljam kao
o biljkama ili životinjama. Dobro se također uklapa u moju filozofiju da informacije
o hrani i zdravlju učinim što je moguće jednostavnijima.
Hrana i zdravlje u našoj su zemlji sve samo ne jednostavni. Često se divim složenosti
raznih planova za skidanje kilograma. Iako autori svoje planove uvijek reklamiraju
 KINESKA STUDIJA KAKO JEST

kao lake za primjenu, u stvarnosti to nikada ne bude lako. Sljedbenici tih dijeta mo­ primjenu ovog načina prehrane čini mnogo lakšom, posebno kada jedete izvan kuće
raju brojati kalorije, bodove, porcije i hranjive tvari, ili jesti određene količine odre­ ili kupujete već gotovu hranu.
đenih namirnica prema točnim matematičkim omjerima. Postoje sprave koje treba
koristiti, dodaci prehrani koje treba uzimati i radni listovi koje treba ispunjavati. Nije
čudo što ih malo tko uspijeva slijediti.
Jelo bi trebalo biti ugodno i bezbrižno iskustvo i ne bi se trebalo oslanjati na uskraći­
vanje. Neophodno je zadržati jednostavnost želimo li uživati u našoj hrani.
Jedno od veselijih otkrića iz gomile prehrambenih istraživanja na koja sam naišao jest
da su kvalitetna hrana i dobro zdravlje jednostavni. Biologija odnosa hrane i zdravlja
izvanredno je kompleksna, ali poruka je i dalje jednostavna. Preporuke iz objavljene
literature toliko su jednostavne da ih mogu iznijeti u jednoj rečenici: jedite cjelovite,
biljne namirnice, uz minimalnu potrošnju rafiniranih namirnica, dodatne soli i do­
datnih masti. (Pogledati tablicu koja slijedi)

DODACI PREHRANI

Poželjno je svakodnevno uzimanje dodataka s vitaminom B ( , i možda vitaminom D

za ljude koji provode većinu vremena u zatvorenom prostoru i/ili žive u sjevernim
podnebljima. Što se tiče vitamina D, ne bi trebalo prelaziti preporučenu dnevnu dozu
(PvDA).
To je to. To je ono za što je znanost o prehrani utvrdila da je u skladu s otimalnim
zdravljem i najnižom učestalošću bolesti srca, raka, pretilosti i mnogih drugih zapa­
dnih bolesti.

ŠTO ZNAČI SVESTI NA MINIMUM?

TREBA LI POTPUNO IZBACITI MESO?

Rezultati Kineske studije pokazuju da što je postotak životinjskih namirnica u pre­

hrani niži, veća je korist za zdravlje - čak i kad se taj postotak smanji s 10% na 0%
kalorija. Stoga nije nerazumno pretpostaviti da je optimalan postotak životinjskih
proizvoda nula, barem za one koji imaju predispozicije za degenerativne bolesti.
Međutim, to nije apsolutno dokazano. Svakako je točno da se većina koristi za zdra­
vlje ostvaruje pri vrlo niskim razinama životinjskih namirnica, ali većim od nule.
Moj je savjet da pokušate izbaciti sve proizvode životinjskog podrijetla iz vaše pre­
hrane, ali da ne budete time opsjednuti. Ako ukusna juha od povrća sadrži pileći te­
meljac, ili ako velika štruca integralnog pšeničnog kruha sadrži malu količinu jaja, ne
brinite. Te su količine, najvjerojatnije, nutritivno nevažne. Što je još važnije, mogu­
ćnost da budete opušteni kad se radi o vrlo malim količinama životinjskih namirnica
 KINESKA STUDIJA
Iako preporučujem da se ne brinete zbog malih količina životinjskih proizvoda u va­
šoj prehrani, to ne znači da predlažem da namjerno nastojite uključiti male količine
mesa u svoju svakodnevnu prehranu. Moja je preporuka da nastojite izbjegavati sve
proizvode životinjskog podrijetla.
Postoje tri izvrsna razloga da idete do kraja. Kao prvo, pridržavanje ovakve prehra­
ne zahtijeva radikalnu promjenu u vašem stavu o hrani. Teže je učiniti to napola.
Ako računate na proizvode životinjskog podrijetla jest ćete ih i gotovo sigurno ćete
jesti više nego što biste trebali. Kao drugo, osjećat ćele se prikraćeni. Umjesto da na
svoje nove prehrambene navike gledate kao na mogućnost da jedele koje god biljne
namirnice želite, imat ćete osjećaj da se morate ograničavati, što dugoročno otežava
ostanak na takvoj prehrani.
Da je vaš prijatelj bio pušač cijeli svoj život i pitao vas za savjet, biste li mu rekli da
smanji na samo dvije cigarete dnevno ili biste mu rekli da potpuno prestane pušiti?
Na taj način želim vam reći da umjerenost, čak i uz najbolje namjere, ponekad oteža­
va postizanje uspjeha.
MOŽETE LI VI TO?
Većini Amerikanaca zamisao da se odreknu doslovno svih mesnih proizvoda - uklju­
čujući govedinu, piletinu, ribu, sir, mlijeko i jaja - čini se nemogućom. Mogli biste
isto tako zatražiti od Amerikanaca da prestanu disati. Cijela ta ideja čini se čudnom,
fanatičnom ili fantastičnom.
Najveća je to prepreka prihvaćanju prehrane biljnim namirnicama: većina ljudi koji
čuju za nju uopće je ne uzmu ozbiljno u obzir, usprkos zaista impresivnim koristima
za zdravlje.
Ako ste vi jedan od njih - ako vas zanimaju ova otkrića, ali u sebi osjećate da nikada
nećete biti u stanju odreći se mesa - onda znam da vas nikakvo nagovaranje neće
uvjeriti da promijenite mišljenje.
Morate pokušati.
Zađajte si jedan mjesec. Jeli ste cheeseburgere cijeli svoj život; mjesec dana bez njih
neće vas ubiti.
Jedan mjesec nije dovoljno vremena da od toga imate bilo kakve dugoročne koristi,
ali je dovoljno da otkrijete četiri stvari:
1. U prehrani biljnim namirnicama postoje izvrsna jela koja inače vjerojatno ni­
kada ne biste otkrili. Možda nećete jesti sve što biste htjeli (želja za mesom može
potrajati duže od jednog mjeseca), ali iskušat ćete mnogo odličnih, slasnih jela.
2. To nije tako strašno. Neki se ljudi naviknu na takvu prehranu vrlo brzo i zavole
KAKO JEST
je. Mnogima su potrebni mjeseci da se potpuno prilagode. Ali gotovo svi otkriju
da je daleko lakše nego što su mislili.
3. Osjećat ćete se bolje. Čak i nakon samo jednog mjeseca većina ljudi osjećat će
se bolje, a vjerojatno i izgubiti koji kilogram. Pokušajte napraviti krvne pretrage
prije i poslije. Najvjerojatnije ćete primijetiti značajno poboljšanje čak i u tom
kratkom razdoblju.
4. Što je najvažnije, otkrit ćete da je to moguće. Možda će vam se nova prehrana
svidjeti, možda neće, ali u najmanju ruku iz svog jednomjesečnog pokusa izaći
ćete sa spoznajom da je moguće. Možete to učiniti ako tako odlučite. Sve zdravstve­
ne koristi o kojima govori ova knjiga nisu samo za tibetanske redovnike i fanati­
čne Spartance. I vi se njima možete okoristiti. Izbor je na vama.
Prvi mjesec može biti težak (kasnije će biti više govora o tome), ali nakon toga
postaje mnogo lakše. A mnogima postaje i velik užitak.
Znam da je teško u to povjerovati dok sami ne doživite, ali ukusi se mijenjaju kad
ste na biljnoj prehrani. Ne samo što izgubite želju za mesom nego počnete otkri­
vati nove okuse u mnogim jelima, okuse koji su bili otupljeni dok ste se hranili
pretežno životinjskim namirnicama. Jedan moj prijatelj jednom je rekao da je to
kao da vas odvuku da pogledate nezavisan film, a vi ste htjeli gledati najnoviji
holivudski akcijski film. Ulazite u kino gunđajući, ali na vaše iznenađenje, otkri­
vate da je film odličan i da ste daleko zadovoljniji nego što biste bili da ste gledali
film s pucnjavom.
PRIJELAZ
Prihvatite li moj prijedlog da isprobate biljnu prehranu na jedan mjesec vjerojatno
ćete se suočiti s pet glavnih izazova:
• Prvih tjedan dana, dok se vaš probavili sustav prilagodava, mogao bi vas mučiti
uznemireni želudac. To je prirodno, zbog toga se ne treba brinuti i obično ne traje
dugo.
• Morat ćete tome posvetiti nešto vremena. Ne žalite zbog tog vremena - bolesti
srca i rak također oduzimaju vrijeme. Drugim riječima, trebat ćete naučiti neke nove
recepte, biti spremni isprobati nova jela, otkriti nove restorane. Morat ćete obratiti
pozornost na vaše ukuse i pronaći jela u kojima zaista uživate. U tome je ključ.
• Morat ćete se psihološki prilagoditi. Bez obzira koliko tanjur bio pun, mnogi od nas
naučeni su misliti da bez mesa to nije pravi obrok, posebno za ručkom. Morat ćete
pobijediti tu predrasudu.
 KINESKA STUDIJA
• Možda nećete moći odlaziti u iste restorane u koje ste ranije odlazili, a i ako budete
mogli, sigurno nećete moći naručivati ista jela. To zahtijeva određenu prilagodbu.
• Vaši prijatelji, obitelj i kolege možda vam neće pružati podršku. Iz različitih razloga
ljudi će se osjetiti ugroženi time što ste sada vegetarijanac ili vegan. Možda je to zato
što, duboko u sebi, znaju da njihova prehrana nije baš zdrava i smatraju prijetećim
to što je netko drugi u stanju odreći se nezdravih prehrambenih navika dok oni to
ne mogu.
Također bih vam želio dati nekoliko savjeta za vaš prvi mjesec:
• Dugoročno gledano, prehrana biljnim namirnicama jeftinija je od prehrane ži­
votinjskim namirnicama, ali dok učite možda ćete trošiti nešto više novca ispro­
bavajući stvari. Učinite tako. Isplati se.
• Hranite se dobro. Ako jedete vani, isprobajte razne restorane kako biste otkrili
neka izvrsna veganska jela. Etno restorani često nude ne samo najveći izbor jela
od biljnih namirnica nego i jedinstvene okuse koji su izvrsni. Otkrijte čega sve
ima. » Stvarno mi se sviđa! Prije to nikada nisam radio; zapravo mislim da mi ukus po­
• jedite dovoljno, jedan od vaših zdravstvenih ciljeva mogao bi biti gubitak kilo­
grama. To je u redu, a hraneći se biljnim namirnicama gotovo je sigurno da ćete
ih izgubiti. Ali nemojte se susprezati - što god radili, nemojte gladovati.
• jedite raznovrsno. Miješanje je dobro i kako biste dobili sve potrebne hranjive
tvari i kako biste održali zanimanja za takvu prehranu.
Poenta je u tome da se možete hraniti biljnim namirnicama s velikim užitkom
i zadovoljstvom. Sam prijelaz na takvu prehranu, međutim, predstavlja izazov.
Postoje psihološke barijere i one praktične. Potrebno je uložiti vrijeme i trud.
Možda nećete imati podršku vaših prijatelja i obitelji. Ali koristi su ništa manje
nego čudesne. I zadivit će vas koliko to postaje lako jednom kad steknete nove
navike.
Prihvatite jednomjesečni izazov. Ne samo što ćete napraviti veliku stvar za sebe
nego ćete biti dio prethodnice koja radi na vođenju Amerikanaca prema zdravi­
j o j , vitkijoj budućnosti.
Glenn je moj suradnik koji je donedavno bio oduševljeni mesojed. U stvari,
nedavno je bio na Atkinsovoj dijeti i malo smršavio, ali je odustao kad mu je
kolesterol skočio preko svake granice. Ima četrdeset i dvije godine i prekomjer­
nu tjelesnu težinu. Dao sam mu nacrt rukopisa za Kinesku studiju i pristao je
na jednomjesečni izazov. Evo nekoliko njegovih zapažanja:
242
KAKO JESTI
GLENNOVI SAVJETI
Prvi tjedan predstavlja velik izazov. Teško je odlučiti što jesti. Nisam baš neki
kuhar, pa sam izvadio nekoliko kuharica i pokušao pripremiti neka veganska jela.
Kao čovjeku koji bi se zaletio u McDonald's ili podgrijao smrznuto jelo bila mi je
gnjavaža svake večeri kuhati obroke. Barem pola ih je bilo katastrofalnih i morao
sam ih baciti. Ali s vremenom sam otkrio nekoliko fantastičnih. Sestra mi je dala
recept za zapadnoafričko varivo s kikirikijem koje je bilo nevjerojatno i drukčije
od svega što sam ikada probao. Mama mi je dala recept za vegetarijanski čili koji
je bio odličan. I nabasao sam na odlično jelo od integralnih špageta s mnogo po­
vrća i lažnim mesnim umakom (napravljenim od soje) koje je bilo zadivljujuće.
Kladim se da nitko ne bi pogodio da se radi o veganskom jelu. Ali za sve to treba
vremena.
Ponovno otkrivam voće. Oduvijek sam volio voće, ali zbog nekog razloga ne je­
dem ga baš mnogo. Možda je to zato što ne jedem meso, ali otkrio sam da uživam
u voću više nego ikad. Sada si izrežem grejpfrut i pojedem ga kao meduobrok.
staje istančaniji.
Izbjegavao sam jesti vani - nešto što sam prije stalno radio - iz straha da neću
imati vegansku opciju. Ali sada se osjećam pustolovnije. Otkrio sam neke nove
restorane koji imaju izvrsne veganske priloge, uključujući jedan divan lokalni
vijetnamski restoran (znam da većina vijetnamske hrane nije strogo veganska jer
koriste riblji umak u mnogim jelima, ali za nutricionističke svrhe vrlo su blizu).
Neki dan završio sam u piceriji s velikom skupinom: tamo nisam mogao ništa i
bio sam strašno gladan. Naručio sam pizzu bez sira s mnogo povrća. Čak su j o j
napravili koricu od integralnog pšeničnog brašna. Bio sam spreman pojesti je na
silu, ali zapravo je bila iznenađujuće ukusna. Otada je povremeno donosim kući.
Otkrio sam da je žudnje za mesnim proizvodima gotovo nestalo, posebno ako
si ne dozvolim da ogladnim. I iskreno govoreći, jedem kao prase. Kao čovjek s
viškom kilograma uvijek sam se osjećao neugodno zbog onoga što jedem. Sada
jedem kao lud i k tome se osjećam kreposno. Iskreno mogu reći da sada uživam
u hrani koju jedem mnogo više nego ranije, dijelom zato što sam sada izbirljiviji
u onome što jedem. Jedem samo jela koja stvarno volim.
Prvih mjesec dana prošlo je brže nego što sam očekivao. Izgubio sam osam funti
(3,6 kg), a kolesterol mi se dramatično spustio. Sada trošim daleko manje vre­
mena na to, posebno otkad sam otkrio toliko restorana u kojima mogu jesti, a
osim toga kuham velike količine pa stavim u hladnjak. Moj zamrzivač prepun je
veganskih poslastica.
14 3
 KINESKA STUDIJA

Eksperiment je gotov, ali prestao sam o tome razmišljati kao o eksperimentu prije
više tjedana. Ne mogu zamisliti da bih se vratio na svoje stare prehrambene na­
vike.

Četvrti dio

ZAŠTO OVO NISTE

R A N I J E ČULI
KADA ČUJU ZNANSTVENE I N F O R M A C I J E koje opravdavaju radikalnu promjenu pre­
hrane na biljnu hranu ljudi često ne mogu vjerovati svojim ušima. «Ako je sve to što
govorite istina« - pitaju se - «zašto za to nisam ranije čuo/čula? Zapravo, zašto obično
slušam suprotno od ovoga što Vi govorite: da je mlijeko zdravo, da nam je meso po­
trebno zbog bjelančevina te da su rak i srčane bolesti uzrokovani isključivo genima?»
To su opravdana pitanja, a odgovori su ključni dio ove priče. Međutim, kako bismo
pronašli odgovore na ta pitanja vjerujem da je nužno razumjeti na koji se način in­
formacije stvaraju i kako stižu do javnosti.
Kao što ćete vidjeti, tu velikim dijelom vrijedi zlatno pravilo: onaj tko ima zlato odre­
đuje pravila. Postoje moćne, utjecajne i enormno bogate industrije koje bi mogle
izgubiti ogromne količine novca kad bi Amerikanci počeli prelaziti na biljnu pre­
hranu. Njihovo financijsko blagostanje ovisi o kontroliranju onoga što javnost zna o
prehrani i zdravlju. Poput svakog dobrog poduzetnika spomenute industrije čine sve
što je u njihovoj moći da zaštite svoj profit i svoje dioničare.
Možda ste skloni misliti da industrija plaća znanstvenike «ispod pulta» da krivotvo­
re podatke, podmićuje vladine dužnosnike ili vodi protuzakonite aktivnosti. Mnogi
ljudi vole senzacionalističke priče. Ali moćne interesne skupine koje održavaju status
quo obično se ne bave protuzakonitim poslovima. Koliko mi je poznato, ne plaćaju
znanstvenicima da krivotvore podatke. Ne podmićuju izabrane dužnosnike i ne oba­
vljaju tajne prljave poslove.
Situacija je mnogo gora.
 KINESKA STUDIJA

Cijeli sustav - vlada, znanost, medicina, industrija i mediji - promiče profit ispred
zdravlja, tehnologiju ispred hrane i konfuziju ispred jasnoće. Veći dio zbrke oko pre­
hrane, ali ne i sva, stvara se na legalne, potpuno otvorene načine a šire ju, ništa ne slu­
teći, dobronamjerni ljudi, bili oni istraživači, političari ili novinari. Najštetniji aspekt
sustava nije senzacionalan i nije vjerojatno da će dići mnogo prašine kad ga se razot­
krije. To je tihi neprijatelj kojeg malobrojni prepoznaju i razumiju.

13
Moja iskustva unutar znanstvene zajednice ilustriraju kako čitav sustav stvara zbu-
njujuće informacije i zašto ranije niste čuli poruku ove knjige. U sljedećim poglavlji­
ma podijelio sam «sustav» problema na cjeline znanosti, vlade, industrije i medicine,
ali, kao što ćete vidjeti, postoje slučajevi gdje je gotovo nemoguće odijeliti znanost od

Znanost - tamna strana

industrije, vladu od znanosti ili vladu od industrije.

D O K SAM ŽIVIO U PLANINSKOJ DOLINI blizu Blacksburga u Virginiji moja je obitelj

rado odlazila u posjet jednom umirovljenom farmeru dalje niz cestu, g. Kinseyju koji
je uvijek pričao smiješne priče. Radovali smo se večerima kada bismo slušali njegove
priče na verandi pred kućom. Jedna od meni najdražih bila je ona o velikoj prijevari
s krumpirovom zlaticom.
Pripovijedao nam je o svojim farmerskim danima prije pojave pesticida: kada bi
krumpirove zlatice napale krumpir kukce je trebalo ručno ukloniti i ubiti, jednog po
jednog. Jednoga dana g. Kinsey je u poljoprivrednom magazinu primijetio oglas za
velikog ubojicu krumpirovih zlatica, i to na rasprodaji za pet dolara. Iako pet dolara
u to vrijeme nije bila mala svota, g. Kinsey je smatrao da su kukci dovoljno velika
gnjavaža da opravdavaju tu investiciju. Nešto kasnije, kada je nabavio velikog ubojicu
krumpirovih zlatica, otvorio je paket i pronašao dva komada drveta i kratak popis s
tri upute:

• Uzmite jedan drveni blok.

• Postavite krumpirovu zlaticu na ravnu površinu drveta.
• Uzmite drugi drveni blok i čvrsto stisnite krumpirovu zlaticu.

Prijevare, trikovi i obične obmane radi osobne koristi stari su kao sama povijest. U
našem društvu od tog problema vjerojatno nijedna disciplina ne pati više od discipli­
ne zdravstva. Vrlo je malo iskustava koja su toliko osobna i toliko dojmljiva kao isku-

247
 KINtSKA S1UDIJA ZNANOST - TAMNA STRANA

stva ljudi koji su prerano izgubili svoje zdravlje. Razumljivo, oni su spremni povjerovati
i isprobati bilo što što bi im moglo pomoći. Oni su vrlo ranjiva grupa potrošača.
MOJA ULOGA
Sredinom 1970-ih pojavio se izvrstan primjer zdravstvene prijevare, barem prema me­
Potkraj 1970-ih zatekao sam se u tom okruženju koje je bilo u stalnom previranju.
dicinskom establišmentu. Radilo se o alternativnom tretmanu za rak pod nazivom La­
Do 1975. završio je moj program na Filipinima i već sam odavno bio započeo s ek­
etrile, prirodnoj tvari dobivenoj uglavnom iz koštica marelice. Ako ste imah rak a vaš
sperimentalnim laboratorijskim radom u Sjedinjenim Državama, nakon što sam pri­
vas je redovni liječnik neuspješno liječio u Sjedinjenim Državama mogli ste razmisliti o
hvatio stalno profesorsko mjesto na Sveučilištu Cornell. Neki od mojih ranih radova
tome da odete u Tijuanu u Meksiku. Washington Post Magazine dokumentirao je priču
o aflatoksinu i raku jetre na Filipinima (drugo poglavlje) izazvali su širok interes.
o Sylviji Dutton, ženi s Floride staroj pedeset i tri godine, koja je upravo to učinila, kao
1
Moj kasniji laboratorijski rad s istraživanjem prehrambenih faktora, kancerogenih
zadnji pokušaj da obuzda rak koji se već proširio s jajnika na limfni sustav. Prijatelji i
tvari i raka (treće poglavlje) privukao je pozornost nacije. U to vrijeme imao sam na
poznanici iz crkve njoj i njezinom suprugu rekli su za tretman Laetrileom kao i za nje­
1
raspolaganju jedan od svega dva ili tri laboratorija u zemlji koji su se bavili osnovnim
govu sposobnost da liječi uznapredovali rak. U članku tog magazina Sylvijin je suprug
istraživanjem prehrane i raka. Bio je to nov pothvat.
izjavio: «Na ovom području postoji barem dvanaest ljudi kojima je bilo rečeno da će
Od 1978. do 1979. uzeo sam plaćenu studijsku godinu i otišao iz Cornelia u samo
umrijeti od raka. Koristili su Laetrile. Danas su vani i igraju tenis.»
središte nacionalne nutricionističke aktivnosti - Bethesdu u Marylandu. Organiza­
Međutim, kvaka je bila u tome da je Laetrile bio vrlo sporan lijek. Neki ljudi iz medi­
cija s kojom sam surađivao bila je Federacija američkih društava za eksperimentalnu
cinskog establišmenta tvrdili su da su studije na životinjama opetovano pokazivale da
1 biologiju i medicinu ili skraćeno - FASEB. Federacija se sastojala od šest individual­
Laetrile nema nikakvog učinka na tumore. Zbog toga je američka Državna uprava za
nih istraživačkih društava koja su predstavljala patologiju, biokemiju, farmakologiju,
hranu i lijekove odlučila zabraniti upotrebu Laetrilea, stoje potaknulo otvaranje popu»-
nutricionizam, imunologiju i fiziologiju. FASEB je sponzorirao zajedničke godišnje
larnih klinika južno od granice. Jedna poznata bolnica u Tijuani liječila je «čak 20.000
skupove svih šest društava kojima je prisustvovalo više od 20.000 znanstvenika. Bio
američkih pacijenata godišnje«.1 Među tim pacijentima našla se i Sylvia Dutton kod
sam član dvaju od tih društava, za prehranu i farmakologiju, a bio sam i posebno akti­
koje Laetrile nažalost nije djelovao.
van u Američkom zavodu za nutricionizam (koje se danas zove Američko društvo za
No, Laetrile je bio tek jedan od brojnih alternativnih proizvoda za liječenje. Krajem
nutricionističke znanosti). Moj glavni zadatak bilo je predsjedanje, pod ugovorom
1970-ih Amerikanci su trošili milijardu dolara godišnje na razne dodatke prehrani i
s Državnom upravom za hranu i lijekove, odborom znanstvenika koji su istraživali
napitke koji su obećavali čarobne koristi.2 Medu njima su bili pangamična kiselina, re­
potencijalne opasnosti od korištenja dodataka prehrani.
klamirana kao dotad neotkriven vitamin s doslovno neograničenim moćima, razni pri­
Dok sam boravio tamo primio sam poziv da uđem u odbor za javne poslove koji
pravci od pčelinjih proizvoda i drugi dodaci prehrani, uključujući češnjak i cink. 2
je služio kao veza između FASEB-a i Kongresa. Zadatak odbora bio je da nadzire
Istovremeno je znanstvena zajednica bjesomučno generirala sve više informacija o
kongresnu aktivnost i predstavlja interese našeg društva u radu sa zakonodavcima.
zdravlju, posebno o prehrani. Godine 1976. senator George McGovern sazvao je odbor
Analizirali smo politike, budžete i službene stavove, sastajali se sa kongresnim oso­
koji je izradio nacrte prehrambenih ciljeva, savjetujući smanjenu potrošnju masnih ži­
bljem i održavali sastanke oko velikih, impresivnih «direktorskih» stolova u otmje­
votinjskih namirnica i povećanu potrošnju voća i povrća zbog njihovih učinaka na sr­
nim, veličanstvenim prostorijama za sastanke. Često sam imao osjećaj da se nalazim
čane bolesti. Prvi nacrt tog izvještaja, u kojima su srčane bolesti povezane s prehranom,
u utvrdi znanosti.
izazvao je takvo previranje da je bilo potrebno provesti veliku reviziju prije slanja na
Kao preduvjet da zastupam svoje društvo za nutricionizam u tom odboru za javne
objavljivanje. U privatnom razgovoru McGovern mi je rekao da su on i još pet drugih
poslove, najprije sam za sebe morao odlučili koja je najbolja definicija nutricionizma.
utjecajnih senatora iz poljoprivrednih država 1980. izgubili izbore, dijelom i zato što su
To je daleko teže pitanje nego što možda mislite. Bilo je znanstvenika koje je zanimao
se usudili suprotstaviti industriji životinjskih namirnica.
primijenjeni nutricionizam koji uključuje ljude i zajednice. Bilo je liječnika koje su
Potkraj 1970-ih McGovernov izvještaj uspio je uvjeriti vladu da izradi prve prehrambe­
zanimali izolirani spojevi iz hrane kao farmakološki lijekovi te znanstvenika istraži­
ne smjernice za koje se šuškalo da promiču poruku sličnu onoj McGovernovog odbora.
vača koji su radili isključivo s izoliranim stanicama i dobro poznatim kemikalijama u
Otprilike u isto vrijeme naveliko se izvještavalo o vladinim raspravama o sigurnosti
laboratoriju. Bilo je i ljudi koji su smatrali da bi se proučavanje nutricionizma trebalo
prehrambenih aditiva te uzrokuje li saharin rak.
fokusirati i na stoku, a ne samo na ljude. Koncept nutricionizma bio je sve samo ne

248
 Z.INMNU3 I - I rt IVI IN M D I r\ rt IN rt
KINESKA STUDIJA

izvještaj Dijetu, prehrana i rak/ Kako se ispostavilo, među trinaest znanstvenika

jasan, bilo je neophodno razjasniti stvari. Shvaćanja prosječnog Amerikanca o pre­
izabranih u odbor za pripremu izvještaja našao sam se i ja.
hrani bila su sve raznolikija i konfuznija. Potrošače su neprestano obmanjivali hit-đi-
Kao što se moglo i očekivati, Alf Harper, Bob Olson i njihovi kolege iz Odbora za
jetama, ali su ipak ostali intenzivno zainteresirani za dodatke prehrani i prehrambene
hranu i prehranu nisu bili sretni što su izgubili kontrolu nad tim prekretničkim
savjete iz bilo kojeg izvora, bio taj izvor knjiga o nekoj dijeti ili vladin službenik.
izvještajem. Znali su da bi izvještaj mogao uvelike utjecati na nacionalni stav o pre­
Jednog dana u kasno proljeće 1979. dok sam obavljao svoj rutinski posao primio sam
hrani i bolesti. Više od svega strahovali su se da će slavna američka prehrana biti
poziv od direktora ureda za javne poslove u FASEB-u koji je koordinirao rad našeg
kritizirana, možda čak i prozvana kao mogući uzročnik raka.
odbora za vezu s Kongresom.
James S. Turner, predsjednik Vijeća za odnose s potrošačima unutar NAS-a, bio je
Ellis me obavijestio da se formira još jedan novi odbor unutar jednog od EASEB-ovih
kritičan prema Odboru za hranu i prehranu. Napisao je: «Možemo zaključiti samo
društava, Američkog instituta za nutricioni/am, koji bi me mogao zanimati.
da Odborom [za hranu i prehranili upravlja skupina znanstvenika koji se opiru
«Zvat će se Odbor za informiranje javnosti o prehrani«, rekao mi je, «i jedna od nje­
promjenama te dijele prilično izolirana gledišta o prehrani i bolesti.« 3
govih odgovornosti bit će odlučivanje o tome koji su pouzdani savjeti o prehrani
Nakon što mu je uskraćena kontrola nad tim obećavajućim novim izvještajem o
pogodni za objavljivanje u javnosti.
prehrani, nutricionizmu i raku, proindustrijski Odbor morao je na neki način ubla­
«Očigledno je» - rekao je - «da postoji veliko preklapanje između onoga čime se taj
žiti štetu. Ubrzo je na drugom mjestu osnovana alternativna skupina: novi Odbor
novi odbor namjerava baviti i onoga što mi radimo u odboru za javne poslove.«
za informiranje javnosti o prehrani. Tko je stajao na čelu novog Odbora za infor­
Prijedlog mi je zvučao dobro jer sam bio na početku karijere, a to je značilo da ću
miranje javnosti o prehrani? Bob Olson, Alfred Harper i Tom Jukes, dugogodišnji
dobiti priliku čuti stručna gledišta nekih od «velikih imena« na polju istraživanja
znanstvenik industrije, koji su svi bili članovi profesorskog zbora na fakultetima.
prehrane. To je ujedno, prema organizatorima, bio odbor koji bi se mogao razviti'u
U početku nisam razumio svrhu ove grupe, ali do našeg prvog sastanka u proljeće
«vrhovni sud« informiranja javnosti o prehrani. Mogao je služiti, na primjer, za utvr­
1980. otkrio sam da sam, od osamnaest članova tog odbora, bio jedini koji nije
đivanje prijevara u vezi s prehranom.
imao veze s komercijalnim svijetom prehrambenih i farmaceutskih kompanija i
njihovih koalicija.
VELIKO IZNENAĐENJE
Taj odbor bio je označeni špil; njegovi članovi bili su snažno zainteresirani za status
quo. Njihove profesionalne veze, njihovi prijatelji, ljudi s kojima su se družili, svi su
U vrijeme nastajanja log novog Odbora za informiranje javnosti o prehrani, na dru­
oni bili proindustrijski orijentirani. I sami su uživali u mesnoj američkoj prehrani
goj strani grada, u prestižnoj Nacionalnoj akademiji znanosti (NAS) spremala se olu­
i nisu bili spremni razmotriti mogućnost da su njihova gledišta pogrešna. Osim
ja. Odvijala se javna rasprava između predsjednika NAS-a Phila Handlera i internog
toga, neki od njih imali su nemale koristi, uključujući troškove putovanja prvom
NAS-ovog Odbora za hranu i prehranu. Handler je želio dovesti skupinu uglednih
klasom i lijepe honorare od savjetovanja koje su plaćali proizvođači hrane životinj­
znanstvenika izvan NAS-a radi savjetovanja o temi prehrane, nutricionizma i raka te
skog podrijetla. Iako nije bilo ničega protuzakonitog ni u jednoj od tih aktivnosti,
pisanja izvještaja. To se nije svidjelo njegovom internom Odboru za hranu i prehranu
svakako su otkrivale ozbiljan sukob interesa koji je većinu članova odbora dovodio
koji je želio nadzor nad tim projektom. Handlerovom NAS-u Kongres je ponudio
u raskorak s interesom javnosti.
sredstva za izradu izvještaja o temi koja dotada nije bila razmotrena na taj način.
To je analogno situaciji koja se odvijala u vezi s cigaretama i zdravljem. Kad su se
Unutar znanstvene zajednice bilo je općepoznato da je NAS-ov Odbor za hranu i
pojavili prvi znanstveni dokazi koji su pokazali da su cigarete opasne, horde zdrav­
prehranu pod jakim utjecajem industrija mesa, mliječnih proizvoda i jaja. Dvojica
stvenih radnika odlučno su branile pušenje. Na primjer, Journal of the American
njegovih vođa, Bob Olson i Alf Harper, imali su jake veze s tim industrijama. Olson
Medical Association nastavio je reklamirati duhanske proizvode. I mnogi drugi dali
je bio dobro plaćeni savjetnik industrije jaja, a Harper je priznao da 10% njegovih
su svoj doprinos nepokolebljivoj obrani upotrebe duhana. U mnogim slučajevima
prihoda dolazi od usluga koje pruža prehrambenim kompanijama, uključujući velike
ti su znanstvenici bili motivirani razumljivim oprezom. Ali bilo je prilično mnogo
mljekarske korporacije. 1
drugih, posebno kako su se gomilali dokazi protiv duhana, čiji su motivi očigledno
Na kraju je Handler, kao predsjednik NAS-a, zaobišao svoj Odbor za hranu i prehra­
bili osobna pristranost i pohlepa.
nu i dogovorio da skupina znanstvenih stručnjaka izvan njegove organizacije napiše

251

I ja sam se tako zatekao u odboru koji je trebao procjenjivati vrijednost informacija
o prehrani, odboru u kojem su bili neki od najmoćnijih proindustrijskih znanstveni­
ka. Bio sam jedini kojeg nisu pažljivo izabrali ortaci industrije jer sam tamo dospio
po preporuci direktora FASEB-ovog ureda za javne poslove. U toj fazi moje karijere
još nisam imao neko posebno čvrsto stajalište 'za ili 'protiv' standardne američke
prehrane. Iznad svega zanimalo me otvaranje poštene, otvorene rasprave - što me
odmah dovelo u sukob s ovom novom organizacijom.
PRVI SASTANAK
Od prvog trenutka prvog sastanka održanog u travnju 1980. znao sam da sam pile
koje je zalutalo u lisičju jazbinu, iako sam ušao s velikim očekivanjima, otvoren ali i
naivan. Konačno, mnogi znanstvenici, uključujući i mene, savjetovali su se s kompa­
nijama i nastojali zadržati objektivnost u najboljem interesu javnog zdravlja.
Na drugom zasjedanju prvog sastanka našeg odbora predsjednik Tom Jukes podi­
jelio je prijedlog priopćenja za javnost koji je sam ručno napisao, u vezi sa zadaćom
odbora. Osim stoje u njemu objavljeno naše osnivanje, u priopćenju su bili navedeni,
primjeri prehrambenih prijevara koje je naš odbor namjeravao raskrinkati.
Prelazeći pogledom preko popisa takozvanih prijevara, zapanjio sam se kad sam
medu njima vidio McGovernove prehrambene ciljeve iz 1977. 5 Ti relativno umjereni
ciljevi, čiji je prvi nacrt izrađen 1976., sugerirali su da bi manja potrošnja mesa i ma­
sti te veća potrošnja voća i povrća mogle spriječiti srčane bolesti. U tom prijedlogu
priopćenja za javnost one su opisane kao tek obično šarlatanstvo, baš poput široko
osuđivanog Lactrilea i pripravaka s pangamičnom kiselinom. Ukratko, preporuka
da se naše prehrambene navike mijenjaju ka većoj potrošnji voća, povrća i cjelovitih
žitarica bila je prijevara. Bio je to pokušaj odbora da demonstrira kako je u stanju biti
vrhovni arbitar pouzdanih znanstvenih informacija!
Budući da sam se radovao svom članstvu u ovom novom odboru, šokiralo me kad
sam vidio kako se stvari razvijaju. Iako u to vrijeme nisam bio posebno sklon bilo
kojem načinu prehrane, znao sam da bi prekretnička skupina za prehranu, nutrici-
onizam i rak Nacionalne akademije znanosti u kojoj sam bio vjerojatno preporučila
nešto slično McGovernovim ciljevima, ovaj put citirajući istraživanja raka umjesto
istraživanja srčanih bolesti. Činilo se da znanstveni rezultati s kojima sam bio upo­
znat vrlo nedvosmisleno opravdavaju umjerene preporuke McGovernovog odbora za
prehrambene ciljeve.
Na našem prvom sastanku do mene je sjedio Alf Harper kojeg sam osobito cijenio
još iz vremena kada smo bili na MIT-u, gdje je bio profesor znanosti o prehrani. Na
početku sastanka, kad je taj rukom pisani prijedlog priopćenja za javnost podijeljen
252
ZNANU!) I - I AM NA > I KANA
članovima odbora, nagnuo sam se prema Harperu i pokazao na mjesto gdje su među
drugim uobičajenim prijevarama bili navedeni McGovernovi prehrambeni ciljevi i
zapanjeno prošaptao: «Vidite li ovo?»
Harper je osjetio moju nelagodu, pa i nevjericu, i zato je brzo uzeo riječ. Pokrovitelj­
skim tonom obratio se skupu: «U našem društvu ima časnih ljudi koji se možda neće
nužno složiti s ovim popisom. Možda bismo ga trebali staviti na čekanje.« Nevoljko
su prihvatili raspravu te potom odlučili odbaciti prijedlog priopćenja.
Zatvorivši pitanje priopćenja za javnost, sastanak je priveden kraju. Što se mene tica­
lo bio je to, u najmanju ruku, dvojben početak.
Nekoliko tjedana kasnije, na sjeveru države New York, uključio sam televizor na ko­
jem je bio jutarnji informativni program. Na ekranu se pojavio Tom Brokaw i počeo
govoriti o prehrani ni s kim drugim nego s Bobom Olsonom. Raspravljali su o neda­
vnom izvještaju koji su Olson i prijatelji sastavili na Nacionalnoj akademiji znanosti
pod nazivom «Prema zdravim načinima prehrane«. Taj izvještaj, koji je bio jedan od
najšturijih, najpovršnijih izvještaja o zdravlju koje je NAS ikada objavio, veličao je
kvalitete američke prehrane bogate mastima i bjelančevinama, u osnovi potvrdivši da
je sve u redu s načinom na koji se Amerikanci hrane.
Sa znanstvenog stajališta poruka je bila začuđujuća. Sjećam se jednog razgovora kad
je Tom Brokaw postavio pitanje o brzoj hrani (engl. fast food), a Olson je uvjereno
ustvrdio da su McDonaldsovi hamburgeri sasvim u redu. Imajući u vidu milijune
gledatelja koji su vidjeli kako taj «stručnjak» hvali zdravstvenu vrijednost McDonald-
sovih hamburgera, ne čudi što su potrošači širom zemlje bili zbunjeni. Samo je šačica
insajdera mogla znati da njegovi stavovi ni približno ne odražavaju najbolja znan­
stvena gledišta toga vremena.
DRUGI SASTANAK
Vratili smo se na drugu rundu u Atlantic City, na naš godišnji sastanak u kasno pro­
ljeće 1981. U međusobnom dopisivanju tijekom protelde godine odbor je već dogo­
vorio neformalan program. Kao prvo, trebali smo iznijeti mišljenje da prehrambene
prijevare narušavaju povjerenje javnosti u nutricionističku istraživačku zajednicu.
Drugo, trebali smo raširiti glas da je zagovaranje veće potrošnje povrća i voća uz
manje mesa i masnih namirnica, kao takvo, prijevara. Treće, namjeravali smo uspo­
staviti naš odbor kao trajnu, stalnu organizaciju. Do tog trenutka naša je skupina
imala tek privremenu ulogu, kao istraživački odbor. Sad smo trebali raditi na tome da
postanemo trajni, glavni izvor pouzdanih nutricionističkih informacija u SAD-u.
Prvih dana po dolasku na konvenciju jedan kolega iz odbora, Howard Applebaum,
ispričao mi je trač koji se počeo širiti. «Jesi li čuo?«, prošaptao je. «01son je odlučio
253
 KINtbKA SI U Dl JA
da će rekonstruirati odbor, a ti ćeš biti izbačen.» U to vrijeme Olson je i dalje služio
svoj jednogodišnji mandat kao predsjednik matičnog društva, Američkog instituta za
nutricionizam, i imao je ovlasti raditi takve stvari.
Sjećam se da sam pomislio kako ta vijest nije ni iznenađujuća ni razočaravajuća.
Znao sam da sam crna ovca odbora i da sam već prekršio pravila na našem inaugu-
racijskom sastanku prethodne godine. Nastavak mog sudjelovanja u toj grupi postao
bi nalik pokušaju da plivam uzvodno po Nijagarinim slapovima. Jedini razlog zašto
sam uopće u nju bio uključen bilo je to što mi je direktor FASEB-ovog ureda za javne
poslove osigurao to mjesto.
Smatrao sam da je sastanak odbora u prvoj godini bio dvojben, ali na tom drugom
sastanku godinu dana kasnije susreo sam se s još bizarnijim početkom, prije nego što
je Olson dobio priliku da me ukloni. Kad je iznesen prijedlog da postanemo trajna
organizacija u našem društvu, bio sam jedini koji se suprotstavio toj ideji. Izrazio sam
zabrinutost da taj odbor i njegove aktivnosti zaudaraju na McCarthyevu politiku,
čemu nema mjesta u znanstvenom istraživačkom društvu. To što sam izrekao jako
je razbjesnilo predsjednika odbora koji je počeo iskazivati fizičko neprijateljstvo, pa
sam odlučio daje najbolje jednostavno napustiti prostoriju. Očigledno sam bio prije­
tnja svemu što su članovi odbora željeli postići.
Nakon što sam o cijeloj nezgodi obavijestio novoizabranu predsjednicu društva, pro­
fesoricu Doris Calloway s Kalifornijskog sveučilišta u Berkeleyu, odbor je ukinut i
reformiran, sa mnom kao predsjednikom. Srećom, nagovorio sam naš šesteročlani
odbor da se raziđemo nakon manje od godinu dana i tako je cijela ta nesretna priča
privedena kraju.
Ostati i «hrabro se boriti», da tako kažem, nije dolazilo u obzir. Bio sam na početku
karijere, a ogromna moć starijih članova mog društva bila je surova i intelektualno
brutalna. Za mnoge od tih osoba potraga za istinom - koja bi stavljala javno zdravlje
iznad statusa quo - nije bila opcija. Da sam se tako rano u svojoj karijeri posvetio rje­
šavanju tih pitanja potpuno sam uvjeren da danas ne bih pisao ovu knjigu. Bilo bi mi
teško, možda i nemoguće doći do sredstava za istraživanja i publikacija.
U međuvremenu Bob Olson i neki od njegovih kolega posvetili su se drugim stva­
rima, usmjerivši pozornost na relativno novu organizaciju osnovanu 1978. pod na­
zivom Američko vijeće za znanost i zdravlje (ACSH). ACSH, čije je sjedište u gradu
New Yorku, još i danas sebe opisuje kao «konzorcij za obrazovanje potrošača koji se
bavi pitanjima vezanim uz hranu, nutricionizam, kemikalije, farmaceutske proizvode,
način života, okoliš i zdravlje«. Također tvrde da je ACSH «nezavisna, neprofitabilni
1
0
organizacija oslobođena poreza«, ali 7 6 % svojih sredstava dobivaju od korporacija i
korporativnih donatora, prema Nacionalnoj zakladi za okoliš, koja citira Kongresni
tromjesečni izvještaj o organizacijama od javnog interesa. 7
254
Z N M IN U J I - I A M N M i I K rt IM A
7
Prema Nacionalnoj zaldadi za okoliš, ACSH je u svojim izvještajima tvrdio da ko­
lesterol nije povezan s koronarnom bolesti srca, «nepopularnost ozračivanja hrane...
nije znanstveno utemeljena«, «endokrini disruptori« (npr. poliklorirani bifenili, dio-
ksini itd.) ne predstavljaju problem za zdravlje ljudi, saharin nije kancerogen i ogra­
ničavanje upotrebe fosilnih goriva radi kontrole globalnog zatopljenja ne bi trebalo
provoditi. Tražiti ozbiljnu kritiku prehrambene industrije od strane ACSH-a slično
je traženju igle u plastu sijena. Iako vjerujem da su neki od njihovih argumenata
valjani, ozbiljno sumnjam u njihove tvrdnje da su objektivni posrednik u «edukaciji
potrošača«.
PAD NA VLASTITU PETARDU
Tijekom čitavog iskustva s Odborom za informiranje javnosti o prehrani i dalje sam
radio na izvještaju Nacionalne akademije znanosti o prehrani, nutricionizmu i raku
koji je objavljen u lipnju 1982. 1 Kao što se moglo i očekivati, poslije objavljivanja tog
izvještaja digla se oluja. Kako je to bio prvi takav izvještaj o prehrani i raku dobio
je velik publicitet i brzo postao najtraženiji izvještaj u povijesti NAS-a. Postavio je
razglašene ciljeve za prehrambenu prevenciju raka koji su bili vrlo slični onima iz
izvještaja McGovernovog odbora o prehrani i srčanim bolestima iz 1976. U osnovi,
poticali smo potrošnju voća, povrća i proizvoda od integralnih žitarica, uz smanjenje
ukupnog unosa masti. Međutim, to što je ovaj izvještaj govorio o raku umjesto o sr­
čanim bolestima razbuktalo je emocije. Ulozi su bili visoki i stalno su rasli: rak izaziva
daleko veći strah od srčanih bolesti.
Uz takve uloge iznenada su se pojavili neki moćni neprijatelji. Unutar dva tjedna
Vijeće za poljoprivredu, znanost i tehnologiju (CAST), utjecajna lobistička skupina
za stočnu industriju, objavila je izvještaj u kojem je sažela gledišta pedeset i šest «stru-
čnjaka« koji su bili zabrinuti zbog učinaka NAS-ovog izvještaja na poljoprivrednu i
prehrambenu industriju. Olson, Jukes, Harper i njihovi kolege istomišljenici iz sada
raspuštenog Odbora za informiranje javnosti o prehrani uključili su se kao stručnjaci.
Njihov je izvještaj ubrzo objavljen te potom gurnut u ruke svih 535 članova ameri­
čkog Kongresa. Bilo je jasno da je CAST duboko zabrinut zbog mogućeg utjecaja
našeg izvještaja na javnost.
CAST nije bio jedina skupina koja je istupila kako bi kritizirala izvještaj. Pored njih tu
su bili Američki institut za meso, Nacionalno vijeće za brojlere, Nacionalno stočarsko
udruženje, Nacionalni odbor za stoku i meso, Nacionalno udruženje za meso, Na­
cionalna federacija proizvođača mlijeka, Nacionalno vijeće proizvođača svinjetine,
Nacionalna federacija za purane i Ujedinjeni proizvođači jaja. 3 Nije mi poznato koli­
ko se Nacionalna federacija za purane bavi istraživanjem raka, ali slutim da njihova
255
 KINESKA STUDIJA
kritičnost prema našem izvještaju nije bila motivirana željom za istinom u znanosti.
Ironično je to što sam neke od svojih najdragocjenijih lekcija naučio odrastajući na
mljekarskoj farmi, pa ipak je moj rad prikazivan kao suprotstavljen interesima po­
ljoprivrede. Naravno, interesi tih mamutskih korporacija nisu imali nikakve veze s
farmerima koje sam poznavao dok sam odrastao - marljivim, poštenim obiteljima
koje su održavale male farme, dovoljno velike tek da ne žive u oskudici. Često sam se
pitao da li ti poljoprivredni interesi Washingtona zaista predstavljaju američku veliku
farmersku tradiciju ili predstavljaju samo poljoprivredne konglomerate s operacija­
ma vrijednim desetke milijuna dolara.
Alf Harper, koji je napisao vrlo pohvalno pismo preporuke za moj prvi nastavni po­
ložaj nakon odlaska s MIT-a, poslao mi je oštro osobno pismo u kojem je ustvrdio da
sam «pao na vlastitu petardu«. Kako se čini, moja uključenost u Odbor za informi­
ranje javnosti o prehrani i NAS-ov izvještaj Dijeta, prehrana i rak naposljetku su čak
i njemu postali previše.
Vremena su bila teška, nema sumnje. O samom NAS-ovom izvještaju održana su
kongresna saslušanja u kojima sam i svjedočio; magazin People pisao je o meni u
jednom istaknutom članku. Slijedeće godine nastavio se beskrajan niz izvještaja u
informativnim emisijama.
AMERIČKI INSTITUT ZA ISTRAŽIVANJE RAKA
Činilo se da je, po prvi put u našoj povijesti, vlada ozbiljno razmišljala o onome
što jedemo kao sredstvu kontrole raka. Bilo je to plodno tlo za poduzimanje nečeg
novog, a prilika za to zaista mi se i ukazala. Pozvali su me da pomognem novoj orga­
nizaciji pod nazivom Američki institut za istraživanje raka (AICR) u Falls Churchu
i Virginiji. Osnivači te organizacije ujedno su i prikupljali financijskih sredstava. Na­
učili su da je, kroz kampanje slanja pisama, moguće prikupiti velike svote novca za
istraživanje raka. Činilo se da su mnogi ljudi zainteresirani za otkrivanje nečeg novog
o raku izuzev uobičajenih modela kirurgije, zračenja i citotoksičnih lijekova.
Ta novonastala organizacija bila je dobro upoznata s našim NAS-ovim izvještajem iz
1
1982; koji je bio usredotočen na prehranu i rak, pa su me pozvali da im se priključim
kao njihov viši znanstveni savjetnik. Poticao sam ih da se fokusiraju na prehranu jer
je veza prehrane s rakom postajala važno područje istraživanja koje je, tome unatoč,
uživalo vrlo slabu ili nikakvu podršku od strane glavnih organizacija za financiranje.
Posebno sam ih ohrabrivao da ističu cjelovite namirnice kao izvor hranjivih tvari, a
ne dodatke prehrani, dijelom i zato što je to bila poruka NAS-ovog izvještaja.
Kad sam počeo raditi s AICR-om istovremeno su se pojavila dva problema. Kao prvo,
AICR se trebao afirmirati kao vjerodostojna organizacija za širenje poruka i podrža-
Z N A N O S T - TAMNA STRANA
vanje istraživanja. Kao drugo, trebalo je dati publicitet NAS-ovim preporukama.
Zato mi se činilo da ima smisla da AICR pomogne u razglašavanju NAS-ovih pre­
poruka. Dr. Sushma Palmer, izvršna direktorica NAS-ovog projekta, 1 i harvardski
profesor Mark Hegsted, koji je bio glavni savjetnik McGovernovog odbora, pristali
su pridružiti mi se u pružanju podrške tom AICR-ovom projektu. Istovremeno je
AICR-ova predsjednica Marilyn Gentry predložila da AICR objavi NAS-ov izvještaj
i pošalje besplatne primjerke na adrese 50.000 liječnika u SAD-u. Ti projekti, koji
su mi se činili logični, korisni i društveno odgovorni također su se pokazali vrlo
uspješnima. Veze koje smo stvarali i publicitet koji smo tome davali bili su usmje­
reni na poboljšanje javnog zdravlja. Međutim, kako sam ubrzo otkrio, stvaranje
organizacije koja će biti usredotočena na prehranu kao presudnu kariku u nastanku
raka mnogi su ljudi doživljavali kao prijetnju. Bilo je jasno da su AICR-ovi proje­
kti počeli postizati rezultate zbog neprijateljskih reakcija od strane prehrambene,
medicinske i farmaceutske industrije. Činilo se da poduzimaju sve što je moguće
da ih diskreditiraju.
Iznenadilo me što se vlada na posebno grub način umiješala. Uredi glavnog naci­
onalnog i državnog odvjetnika istraživali su AICR-ov status i njihove procedure
prikupljanja sredstava. U gužvu se uključila i američka pošta, postavivši pitanje ima
li AICR pravo koristiti poštu za širenje «smeća» od informacija. Svi smo imali svoje
sumnje u pogledu toga tko potiče te vladine urede na sprječavanje širenja informa­
cija o prehrani i raku. Te javne agencije zajedničkim djelovanjem zagorčavale su
nam život. Zašto su napadale neprofitnu organizaciju koja je promicala istraživanje
raka? Sve se svodilo na činjenicu da je AICR, slično NAS-u, radio na programu koji
je dovodio u vezu prehranu i rak.
Američko društvo za rak pokazalo se posebno energičnim u širenju kleveta. U nji­
hovim očima AICR je predstavljao dvostruku prijetnju: mogao se natjecati za ista
sredstva i pokušavao je pomaknuti raspravu o raku u smjeru prehrane. Američko
društvo za rak još nije priznavalo da su prehrana i hranjive tvari povezane s rakom.
(Tek su mnogo godina kasnije, početkom 1990-ih, izradili prehrambene preporuke
za kontrolu raka kad je to postalo široko poznato u javnosti.) Oni su najvećim di­
jelom organizacija koja se temelji na medicini, okrenuta konvencionalnoj upotrebi
"jekova, zračenja i kirurgije. Nešto prije toga Američko društvo za rak kontakti­
ralo je naš NAS-ov odbor zbog mogućnosti đa im se pridružimo radi sastavljanja
Prehrambenih preporuka za prevenciju raka. Kao odbor, to smo odbili premda je
nekoliko ljudi iz našeg odbora ponudilo svoje individualne usluge. Čini se da je
Američko društvo za rak nanjušilo nešto veliko, pa im se nije sviđala ideja da bi
drugoj organizaciji, AICR-u, mogle pripasti zasluge.
257
 KINESKA STUDIJA
DEZINFORMIRANJE
Možda se stječe dojam da sam se pomalo grubo okomio na organizaciju koju većina
ljudi smatra isključivo dobronamjernom, ali Američko društvo za rak iza kulisa po­
našalo se drukčije nego u javnosti.
Jednom prilikom otputovao sam ujedan grad na sjeveru države New York, gdje sam
bio pozvan da održim predavanje pred lokalnim ogrankom Američkog društva za
rak, kao što sam činio i drugdje. Tijekom mog predavanja pokazao sam dijapozitiv
na kojem je spomenuta nova organizacija AICR. Nisam spomenuo da sam osobno
s njom povezan, pa slušatelji nisu bili svjesni da sam bio njihov viši znanstveni
savjetnik.
Nakon predavanja odgovarao sam na pitanja. Moja domaćica me upitala: «Znate li da
je AICR šarlatanska organizacija?«
«Ne» - odgovorio sam - «nisam upoznat«. Bojim se da nisam baš vješto sakrio svoj
skepticizam prema njenom komentaru jer se osjetila dužnom pojasniti: «Tu organi­
zaciju vodi skupina šarlatana i diskreditiranih liječnika. Neki od njih čak su bili i u
zatvoru.« '
Zatvorske kazne? To je za mene bila novost!
I ovoga puta ne otkrivajući svoju povezanost s AICR-om, upitao sam: «Kako znate?«
Rekla je da je vidjela dopis koji je poslan lokalnim uredima Američkog društva za rak
diljem zemlje.
Prije mog odlaska dogovorio sam se S njom da mi pošalje kopiju dopisa o kojem je
govorila, a koji dan kasnije to je i učinila.
Dopis je bio poslan iz ureda predsjednika nacionalnog Američkog društva za rak koji
je ujedno bio i viši rukovodilac prestižnog Memorijalnog instituta za istraživanje raka
Roswell Park iz Buffaloa. U dopisu se tvrdilo da znanstveni «predsjednik» te organi­
zacije, ne imenujući me, vodi skupinu od «osam ili devet« diskreditiranih liječnika,
od kojih je nekoliko odslužilo zatvorske kazne. Bila je to čista izmišljotina. Nisam čak
ni prepoznao imena tih diskreditiranih liječnika i nisam imao pojma odakle tolika
zloba.
Pronjuškavši još malo, otkrio sam osobu u uredu Američkog društva za rak u Buf-
falou koja je bila odgovorna za dopis. Nazvao sam ju. Kao što se moglo i očekivati,
izbjegavala je otvorene odgovore i rekla samo da je te informacije dobila od neime­
novanog izvjestitelja. Bilo je nemoguće ući u trag pravom izvoru. Jedina stvar koju
pouzdano znam je da je taj dopis poslan iz ureda predsjednika Američkog društva
za rak.
Doznao sam i daje Nacionalno mljekarsko vijeće, moćna industrijska lobistička sku­
11
pina, dobila kopiju istog dopisa i odlučila poslati vlastitu obavijest svojim lokalni'
ZNANOST - TAMNA STRANA
uredima diljem zemlje. Kampanja blaćenja AICR-a doista se proširila. Prehrambena,
farmaceutska i medicinska industrija paralelno su ili preko Američkog društva za rak
i Nacionalnog mljekarskog vijeća pokazivali svoje pravo lice. Prevencija raka pomoću
jeftine, niskoprofitne biljne hrane nije bila poželjna prehrambenoj i farmaceutsko-
medicinskoj industriji. Uz podršku lakovjernih medija njihova zajednička moć utje­
caja na javnost bila je nepobjediva.
OSOBNE POSLJEDICE
Međutim, priča ima sretan kraj. lako je prvih nekoliko godina AICR-ova postojanja bilo
turbulent no i teško, kako osobno tako i profesionalno, kampanja blaćenja naposljetku je
počela jenjavati. Prestavši ga smatrati «rubnim», AICR se proširio na Englesku (Svjetski
fond za istraživanje raka, WCRF, u Londonu) i druge zemlje. Već duže od dvadeset go­
dina AICR vodi program koji financira istraživačke i edukacijske projekte o povezanosti
između prehrane i raka. U početku sam organizirao i bio predsjednik programa potpora,
a nakon toga sam ostao AICR-ov viši znanstveni savjetnik još nekoliko godina, u više
navrata, nakon njegovog izvornog osnivanja.
Međutim, još jedan nemio događaj zaslužuje da ga spomenem. Upravni odbor mog nu-
tricionističkog društva obavijestio me da su dva člana društva (Bob Olson i Alt" Harper)
predložili moje izbacivanje iz Društva, navodno zbog moje veze s AICR-om. Bilo bi to
prvo izbacivanje u povijesti Društva. Morao sam otići u Washington na «razgovor» s
predsjednikom Društva i direktorom za nutricionizam pri PDA. Većina njihovih pitanja
ticala se AICR-a.
Cijela priča pokazala se neobičnijom od fikcije. Izbaciti uglednog člana Društva - nedugo
nakon što sam bio nominiran za predsjednika organizacije - zbog umiješanosti u organi­
zaciju za istraživanje raka? Kasnije sam o tom nemilom događaju razgovarao s kolegom
koji je poznavao unutarnje funkcioniranje našeg Društva, profesorom Samom Toveom
s Državnog sveučilišta North Carolina. On je, naravno, znao sve o istrazi, kao i o dru­
gim smicalicama. U razgovoru sam mu rekao da je AICR časna organizacija s dobrim
namjerama. Njegov odgovor trajno me se dojmio. «Ne radi se o AICR-u» - odvratio je.
«Stvar je u onom što si napravio u izvještaju o prehrani, nutricionizmu i raku Nacionalne
akademije znanosti.«
Kad je NAS-ov izvještaj u lipnju 1982. zaključio da manji unos masti i veći unos voća,
povrća i proizvoda od cjelovitih žitarica predstavlja zdraviju prehranu, ja sam, u očima
pojedinih ljudi, izdao nutricionističku istraživačku zajednicu. Navodno je moj zadatak,
kao jednog od dvojice eksperimentalnih istraživača prehrane i raka u skupini, bio štititi
reputaciju američke prehrane takve kakva jest. Kako to nisam učinio, moja kasnija uklju­
čenost u AICR i njihovo promicanje NAS-ovog izvještaja samo su pogoršali stvari.
 KINESKA STUDIJA
Srećom, u cijeloj toj farsi od susreta prevladao je razum. Održan je sastanak odbora
kako bi se odlučilo treba li me izbaciti iz Društva, a ja sam uspješno preživio glasanje
(6 : 0, uz dva suzdržana glasa).
Nije bilo lako ne shvatiti sve to osobno, ali ovdje se radi o širem problemu koji nije
osobne prirode. U svijetu nutricionizma i zdravlja znanstvenici nisu slobodni slijediti
svoja istraživanja bez obzira kamo ih ona odvela. Dolazak do «krivih» zaključaka, čak
i putem prvorazredne znanosti, može naškoditi vašoj karijeri. Pokušaj da te «pogre-
šne» zaključke date na uvid javnosti zbog koristi za javno zdravlje može vam uništiti
karijeru. Moja nije uništena, imao sam sreće, a i neki dobri ljudi su se zauzeli za mene.
Ali moglo je proći mnogo gore.
Nakon svih tih brojnih nevolja bolje razumijem zašto je moje Društvo radilo stvari
koje je radilo. Nagrade koje su financirali Mead Johnson Nutritionals, Lederle Labo­
ratories, BioServe Biotechnologies, a ranije i Procter and Gamble i Dannon Institute
- redom proizvođači hrane i lijekova - predstavljale su čudan brak između industrije
8
i mog Društva. Vjerujete li da te «prijatelje» Društva zanima bavljenje znanstvenim
istraživanjem, bez obzira kakvi bili zaključci?
POSLJEDICE ZA JAVNOST
Naposljetku, lekcije koje sam naučio u svojoj karijeri nisu imale mnogo veze
s konkretnim imenima ili konkretnim institucijama. Mnogo više veze imaju s
onim što se događa iza kulisa svake velike institucije. Ono što se odvija iza scene
za vrijeme rasprava o nacionalnoj politici, bilo da se to događa u znanstvenim
društvima, vladi ili industrijskim prostorijama za sastanke, od najveće je važnosti
za naše zdravlje kao nacije. Osobna iskustva koja sam iznio u ovom poglavlju - a
to je samo primjer takvih iskustava - imaju posljedice koje su daleko šire od oso­
bne gnjavaže i štete nanesene mojoj karijeri. Ta iskustva ilustriraju tamnu stranu
znanosti, stranu koja šteti ne samo individualnim istraživačima koje se doživljava
kao smetnju nego čitavom društvu. Ona to čini sustavnim nastojanjem da sakrije,
porazi i uništi gledišta koja se suprotstavljaju statusu quo.
Postoje pojedini ljudi na vrlo utjecajnim položajima u vladi i na sveučilištima
koji djeluju pod krinkom znanstvenih «stručnjaka», no pravi im je posao da guše
otvorenu i iskrenu znanstvenu raspravu. Možda primaju veliku osobnu nadokna­
du za to što služe interesima moćnih prehrambenih i farmaceutskih kompanija.
Ili možda jednostavno imaju poštenu osobnu pristranost prema gledištima koja
idu u prilog kompanijama. Osobna pristranost jača je nego što biste pomislih-
Poznajem znanstvenike kojima su članovi obitelji umrli od raka, ali se razbjesne
kada trebaju razmotriti mogućnost da su osobni izbori, poput prehrane, mogli
260
ZNANUSI - TAMNA STRANA
imati ulogu u smrti njihovih voljenih. Slično tome, ima znanstvenika za koje je
mastima i životinjskim proizvodima bogata prehrana koju svakodnevno jedu je­
dnostavno ono za što su u mladosti naučili da je zdravo: sviđa im se ta navika i
ne žele se mijenjati.
Ogromna većina znanstvenika časni su i inteligentni ljudi, predani istraživanju
radi općeg dobra a ne osobne koristi. Međutim, postoje malobrojni znanstvenici
koji su spremni prodati dušu najboljem ponuđaču. Možda nisu brojni, ali njihov
utjecaj može biti golem. Oni mogu narušiti ugled institucija kojih su dio i, što je
najvažnije, mogu stvoriti veliku zbunjenost u javnosti, koja često ne može znati
tko je tko. Tako možete jedan dan uključiti televizor i vidjeti kako jedan stručnjak
hvali McDonaldsove hamburgere, a onda isti dan pročitati u magazinu da trebate
jesti manje masnog crvenog mesa kako biste izbjegli rak. Kome vjerovati?
Institucije su također dio tamne strane znanosti. Odbori poput Odbora za in­
formiranje javnosti o prehrani i Američkog vijeća za znanost i zdravlje stvaraju
pristrana vijeća, odbore i institucije koje daleko više zanima promicanje njihovog
stajališta nego slobodoumna rasprava o znanstvenim istraživanjima. Ako izvje­
štaj Odbora za informiranje javnosti o prehrani kaže da je prehrana siromašna
mastima prijevara, a izvještaj Nacionalne akademije znanosti kaže suprotno - tko
je u pravu?
Osim toga, usko gledanje u znanosti rašireno je kroz cijele sustave. Američko
društvo za rak nije bila jedina zdravstvena institucija koja se trudila zagorčati ži­
vot AICR-u. Ured za informiranje javnosti Nacionalnog instituta za rak, Harvard -
ski medicinski fakultet i nekoliko drugih sveučilišta s medicinskim fakultetima
bili su vrlo skeptični prema AICR-u i, u nekim slučajevima, otvoreno neprijatelj­
ski raspoloženi. Neprijateljstvo medicinskih fakulteta isprva me iznenadilo, ali
kad se Američko društvo za rak, vrlo tradicionalna medicinska institucija, tako­
đer pridružilo svađi, postalo je jasno da zaista postoji «medicinski establišment».
Tom gigantu nije se svidjela zamisao o ozbiljnoj povezanosti između prehrane i
raka ili, što se toga tiče, gotovo bilo koje druge bolesti. Medicinski biznis u Ame­
rici bavi se tretiranjem bolesti lijekovima i kirurgijom nakon što se pojave sim­
ptomi. To znači da ste mogli uključiti televizor i vidjeti da Američko društvo za
rak gotovo u potpunosti odbacuje mogućnost da je prehrana povezana s rakom,
a potom otvoriti novine i vidjeti da Američki institut za istraživanje raka kaže da
ono što jedete utječe na vaš rizik obolijevanja od raka. Kome ćete vjerovati?
Samo netko tko poznaje sustav iznutra može prepoznati razliku između iskrenih
stavova utemeljenih na znanosti te neiskrenih, sebičnih stavova. Ja sam bio u
sustavu cijeli niz godina, radeći na najvišim razinama, i vidio sam dovoljno da
mogu reći kako znanost nije uvijek iskrena potraga za istinom, kao što velik broj
261
 KINESKA STUDIJA

ljudi vjeruje. Prečesto se novac, moć, ego i zaštita osobnih interesa stavljaju iznad
zajedničkog dobra. Nezakonitim postupcima pribjegava se vrlo rijetko ili nikad.
U to nisu uključena velika mita uplaćena na tajne bankovne račune ili privatnim
detektivima u zadimljenim hotelskim predvorjima. To nije holivudska priča. To
su svakodnevna vlada, znanost i industrija u Sjedinjenim Državama.

14
Znanstveni
redukcionizam
K A D JE ODBOR ZA DIJETU, prehranu i rak Nacionalne akademije znanosti (NAS)
odlučivao kako sažeti istraživanja o prehrani i raku, uključili smo poglavlja o poje­
dinim hranjivim tvarima i skupinama hranjivih tvari. Na taj su način vođena istraži­
vanja, jedna po jedna hranjiva tvar. Na primjer, poglavlje o vitaminima sadržavalo je
informacije o odnosima između raka i vitamina A, C, E i nekih B vitamina. Međutim,
u sažetku izvještaja preporučili smo uzimanje tih hranjivih tvari hranom, a ne u pi­
lulama ili dodacima prehrani. Eksplicitno smo ustvrdili da «Ove preporuke vrijede
samo za namirnice kao izvor hranjivih tvari - ne na dodatke prehrani s pojedinačnim
hranjivim tvarima.« 1
Izvještaj je brzo dospio u ruke korporacijskog svijeta koji je u njemu vidio veliku
priliku za zgrtanje novca. Ignorirali su našu poruku upozorenja u kojoj smo ukazali
na razliku između hrane i pilula: počeli su reklamirati vitaminske tablete kao proi­
zvode koji bi mogli sprječavati rak, drsko citirajući naš izvještaj kao opravdanje. To
je bio odličan početak za ogromno novo tržište - komercijalne vitaminske dodatke
prehrani.
General Nutrition, Inc., kompanija s tisućama General Nutrition centara, počela je
prodavati proizvod pod nazivom «Healthy Greens» (Zdravo zelenje), multivitamin-
ski dodatak s vitaminima A, C i E, beta karotenom, selenom i sićušnih pola grama
dehidriranog povrća. Svoj su proizvod reklamirali tvrdeći sljedeće: 2
 ZNANSIVENI KEUUKUUNIZAM
KINESKA STUDIJA

velika pogreška s naše strane. Nismo dovoljno naglasili da se naše preporuke odnose
[Izvještaj Dijeta, prehrana i rak] savjetuje da, između ostalog, povećamo unos
na cjelovite namirnice jer su mnogi ljudi i dalje smatrali da je Izvještaj katalog speci­
određenih vrsta povrća kako bismo pomogli zaštititi naša tijela od rizika dobi­
fičnih učinaka pojedinih hranjivih tvari.
vanja određenih oblika raka.
Od svih hranjivih tvari naš Odbor najviše se usredotočio na masti. Prva smjernica u
Vrste povrća koje je preporučio [izvještaj Nacionalne akademije znanosti] ...
izvještaju eksplicitno je govorila da je visoka potrošnja masti povezana s rakom, uz
one su čiji bismo unos trebali povećati[:] kupus, kelj pupčar, cvjetača, brokula,
preporuku da smanjimo unos masti s 4 0 % na 3 0 % kalorija, iako je taj cilj od 3 0 % bio
mrkva i špinat.... Mama je bila u pravu!
proizvoljno odabran prag. U pratećem tekstu je pisalo: «[P]odaci bi se mogli upo­
Znanstvenici koji se bave istraživačkim radom i tehničari u laboratorijima Ge­
trijebiti kao opravdanje za još veće smanjenje. Međutim, prema procjeni Odbora,
neral Nutritiona, prepoznavši važnost tog istraživanja, odmah su prionuli na
predloženo smanjenje umjeren je i praktičan cilj i vjerojatno donosi koristi.» Jedan
posao kako bi iskoristili svo povrće i sve ih kombinirali u jednu prirodnu, pra­
od članova Odbora, direktor prehrambenog laboratorija Ministarstva poljoprivrede
ktičnu tabletu s jakim djelovanjem.
Sjedinjenih Država (USDA), rekao nam je da ukoliko bismo išli ispod 3 0 % da bi to od
[Rjezultat je Health Greens [sic], novi, veliki napredak u nutricionizmu uz koji
potrošača zahtijevalo smanjenje unosa životinjskih namirnica, što bi označilo smrt
milijuni ljudi sada mogu poboljšati zaštitu svoga zdravlja ... zelenim povrćem
Izvještaja.
kojeg bismo prema preporuci [Nacionalne akademije znanosti] trebali jesti
U vrijeme objavljivanja Izvještaja sve studije provedene na ljudima u kojima su masti
više!
bile povezane s rakom (uglavnom dojke i debelog crijeva) zapravo su pokazivale da
stanovništvo s višom stopom raka konzumira ne samo više masti, nego i više živo­
GNCje reklamirao netestiran proizvod i neprikladno koristio vladin dokument kao
tinjskih namirnica i manje biljnih namirnica (pogledati četvrto poglavlje). Drugim
potvrdu svojih senzacionalnih tvrdnji. Zato je Savezna trgovinska komisija otišla na
riječima, uzrok tih vrsta raka jednako tako mogle su biti životinjske bjelančevine,
sud kako bi kompaniji zabranila objavljivanje takvih tvrdnji. Bitka je trajala godina­
kolesterol u hrani, nešto drugo što se nalazi isključivo u životinjskim namirnicama
ma, a pričalo se daje General Nutrition Inc. koštala oko 7 milijuna dolara. Nacionalna
ili pak nedostatak biljnih namirnica (o čemu je bilo govora u četvrtom i osmom po­
akademija znanosti preporučila me kao njihovog vještaka zato što sam bio suautor
glavlju). Međutim, umjesto da upru prstom u životinjske namirnice, te su studije
izvještaja o kojem je bila riječ kao i zbog mog stalnog spominjanja te teme na sastan­
glavnim krivcem proglasile masti u hrani. Osobno sam se na sastancima Odbora
cima našeg odbora.
protivio stavljanju naglaska na određene hranjive tvari, ali sa skromnim uspjehom.
Suradnik na istraživanju iz moje grupe dr. Tom O'Connor i ja proveli smo tri intele­
(Taj moj stav donio mi je priliku da budem vještak na saslušanjima Savezne trgovin­
ktualno stimulativne godine radeći na ovom projektu, uključujući moja tri puna dana
ske komisije.)
na klupi za svjedoke. General Nutrition Inc. 1988. postigao je nagodbu oko lažnog
Pogreška kada se cijele namirnice karakteriziraju prema zdravstvenim učincima
oglašavanja u vezi s Healthy Greensom i drugim dodacima prehrani pristavši ispla­
određenih hranjivih tvari ono je što ja zovem redukcionizam. Na primjer, zdravstveni
titi 600.000 dolara, podijeljenih na tri jednaka dijela, trima različitim zdravstvenim
3 učinak hamburgera ne može se jednostavno pripisati učinku nekoliko grama zasiće­
organizacijama. Bila je to mala cijena za jednu kompaniju, imajući u vidu ogromne
nih masti u mesu. Zasićene masti samo su jedan sastojak. Hamburgeri također sadrže
prihode ostvarene od stalno rastućeg tržišta dodataka prehrani.
druge vrste masti, pored kolesterola, bjelančevina i vrlo malih količina vitamina i
rninerala. Čak i ako promijenite količinu zasićenih masti u mesu, sve druge hranjive
FOKUS NA MASTIMA
tvari i dalje će biti prisutne, i mogu i dalje imati štetne učinke po zdravlje. To je slučaj
kada je cjelina (hamburger) više od zbroja njezinih dijelova (zasićenih masti, kole­
U protekla dva desetljeća fokus na pojedinim hranjivim tvarima umjesto na cjelo­
sterola, itd.).
vitim namirnicama postao je uobičajena stvar. Dio krivnje za to može se pripisati
Jedan znanstvenik posebno je uočio 4 našu fokusiranu kritiku masti u prehrani i odlu­
našem Izvještaju iz 1982. Kao što sam ranije spomenuo, naš je Odbor organizirao
čio testirati hipotezu da masti uzrokuju rak dojke na velikoj skupini američkih žena.
znanstvene informacije o prehrani i raku po hranjivim tvarima, s posebnim pogla­
Bio je to dr. Walter Willet s Harvardskog fakulteta za javno zdravlje, a studija koju je
vljem za svaku hranjivu tvar ili klasu hranjivih tvari. Postojala su posebna poglavlja
iskoristio slavna je Studija zdravlja medicinskih sestara.
za masti, bjelančevine, ugljikohidrate, vitamine i minerale. Uvjeren sam da je to bila

265
 KINESKA STUDIJA
ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

Počevši od 1976. istraživači s Harvarskog fakulteta javnog zdravlja uključili su preko

Amerikanci jedu mnogo mesa i masti. Jedemo više ukupnih bjelančevina i - što je još
120.000 medicinskih sestara iz cijele zemlje u studiju koja je trebala istražiti odnos
važnije - 7 0 % naših bjelančevina potječe iz životinjskih izvora. Činjenica da 7 0 % naših
između raznih bolesti i oralnih kontracepcijskih sredstava, postmenopauzalnih hor­
ukupnih bjelančevina dolazi iz životinjskih izvora znači samo jednu stvar: konzumi­
mona, cigareta i drugih faktora poput boja za kosu. 5 Od 1980. profesor Willett u
ramo vrlo malo voća i povrća. Da stvari budu gore, i kada jedemo namirnice biljnog
studiju je uključio anketni list, a četiri godine kasnije, 1984. proširio anketni list o
podrijetla jedemo velike količine visoko prerađenih proizvoda koji često sadrže više
prehrani na više namirnica. Taj prošireni anketni list o prehrani ponovno je poslan
dodanih masti, šećera i soli. Na primjer, u nacionalnom programu školskih obroka
medicinskim sestrama 1986. i 1990. godine.
Ministarstva poljoprivrede Sjedinjenih Država pomfrit se računa kao povrće!
Podaci se sada prikupljaju več duže od dva desetljeća. Studija zdravlja medicinskih Nasuprot tome, ljudi u ruralnoj Kini jedu vrlo malo životinjskih namirnica: iz njih
sestara poznata je kao najdugotrajnija, najveća studija o zdravlju žena. 6 Od nje su dobivaju svega 10% ukupnog unosa bjelančevina. Upadljiva razlika između dvaju
potekle tri satelitske studije, koje ukupno godišnje koštaju 4 - 5 milijuna dolara/' Kada prehrambenih obrazaca prikazana je na dva načina na slici 14.1. 8
držim predavanja zdravstveno osviještenoj publici, preko 70% ljudi čulo je za Studiju Tipične su to razlike u prehrani između zapadnih kultura i tradicionalnih kultura.
zdravlja medicinskih sestara. Općenito, ljudi u zapadnim kulturama pretežno su mesojedi, a ljudi u tradicionalnim
Znanstvena zajednica pažljivo je pratila tu studiju. Istraživači koji su vodili studiju zemljama većinom su biljojedi.
pripremili su stotine znanstvenih članaka objavljenih u najboljim stručno recenzira­ Dakle, stoje sa ženama u Studiji zdravlja medicinskih sestara? Kao što ste mogli pre­
nim časopisima. Studija je prema strukturi prospektivna kohortna studija, što znači tpostaviti, gotovo sve te žene konzumiraju prehranu vrlo bogatu namirnicama živo­
da prati skupinu ljudi, kohortu, i bilježi informacije o prehrani prije nego što su bole­ tinjskog podrijetla, čak i više od prosjeka američke prehrane. Njihov prosječan unos
sti dijagnosticirane, što studiju čini «prospektivnom». Mnogi prospektivnu kohortnu bjelančevina (u postotku kalorija) iznosi otprilike 19%, dok se američki prosjek kreće
studiju smatraju najboljim eksperimentalnim oblikom studije na ljudima. oko 15-16%. Kako biste stekli neki dojam o kakvim se brojkama radi - preporučeni
Pitanje je li prehrana bogata mastima povezana s rakom dojke prirodno se rodilo dnevni unos (RDA) za bjelančevine je svega 9-10%.
iz žestoke rasprave vodene sredinom 1970-ih i početkom 1980-ih. Mastima bogata
prehrana dovodila se u vezu ne samo sa srčanim bolestima (McGovernovi prehram­
beni ciljevi) nego i s rakom (izvještaj Dijeta, prehrana i rak). Koja je studija mogla
bolje odgovoriti na to pitanje od Studije zdravlja medicinskih sestara? Imala je dobru
strukturu, ogroman broj žena, vrhunske istraživače i dugo razdoblje praćenja. Zvuči
savršeno, zar ne? Ne.
Studija zdravlja medicinskih sestara ima manjkavosti koje ozbiljno dovode u pitanje
dobivene rezultate. Ona je vrhunski primjer kako redukcionizam u znanosti može
stvoriti ogromnu količinu zbrke i dezinformacija, čak i kad su znanstvenici koji su u
to uključeni pošteni, dobronamjerni i zaposleni u vrhunskim svjetskim institucija­
ma. Gotovo da nijedna studija nije više naškodila nutricionizmu od Studije zdravlja
medicinskih sestara, pa bi ostatku znanosti trebala služiti kao upozorenje na ono što
se ne smije raditi.

MEDICINSKE SESTRE MESOJEDI
Kako biste razumjeli moju prilično oštru kritiku nužno je steći određeni uvid u samu
američku prehranu, posebno kad se uspoređuje s međunarodnim studijama koje go­
vore u prilog hipotezi o mastima u prehrani. 7 U usporedbi sa zemljama u razvoju
Sto je još važnije, od bjelančevina koje su konzumirale medicinske sestre u ovoj studiji,
između 78% i 86% potjecalo je od namirnica životinjskog podrijetla, kao što pokazuje
8 9
slika 14.2. ' Čak i u skupini sestara koje su jele najmanje količine ukupnih bjelanče­
vina, 79% potjecalo je od namirnica životinjskog podrijetla.1' Drugim riječima, goto­
vo sve medicinske sestre veći su mesojedi od prosječne Amerikanke. Konzumiraju vrlo
ntalo cjelovitih, biljnih namirnica.
 KINESKA STUDIJA
To je od presudne važnosti. Kako bismo dobili još širu sliku moramo se vratiti na
međunarodnu usporedbu Kena Carrolla iz 1975., prikazanu na slikama 4.7 i 4.9.
Slika 4.7 ponovno je prikazana na slici 14.3.
Taj dijagram postao je jedno od najutjecajnijih zapažanja o prehrani i kroničnim
bolestima u posljednjih pedeset godina. Poput drugih studija, predstavljala je je­
dan od važnih razloga zašto je izvještaj Dijela, prehrana i rak iz 1982. preporučio
da Amerikanci smanje unos masti na 3 0 % ukupnog kalorijskog unosa radi pre­
vencije raka. Taj izvještaj i drugi konsenzusni izvještaji koji su uslijedili nakon
toga stvorili su okolnosti za eksploziju proizvoda sa sniženim udjelom masnoća
na tržištu («niskomasni» mliječni proizvodi, komadi mesa bez masti, «niskoma-
sni» slatkiši i grickalice).
Nažalost, stavljati naglasak isključivo na masti pokazalo se pogrešnim. Carrollo-
va studija, poput svih drugih međunarodnih korelacijskih studija, uspoređivala
je populacije koje su većinom jele meso i mliječne proizvode s populacijama koja
su pretežno jele biljnu hranu. Između načina prehrane u tim zemljama bilo JE
mnogo više razlika od pukog unosa masti! Ono što Carrollov dijagram zapravo
prikazuje je sljedeće: što je populacija bliže konzumiranju biljne prehrane to JOJ
je rizik od raka dojke niži.
ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM
Međutim, budući da su žene iz Studije zdravlja medicinskih sestara doista daleko od
biljne prehrane, ne postoji način da se prouči odnos između prehrane i raka dojke na
koji su izvorno ukazale međunarodne studije. Gotovo da i nema medicinskih sestara
koje se hrane na način tipičan za zemlje s dna ovog dijagrama. Izvan svake sumnje,
gotovo cjelokupna skupina spomenutih medicinskih sestara konzumira visokorizi­
čnu hranu. Ljudi koji pogledaju Studiju zdravlja medicinskih sestara većinom previ­
de laj nedostatak jer, kao što su istaknuli istraživači s Harvarda, medu medicinskim
sestrama postoji velik raspon unosa masti.
Skupina medicinskih sestara koja je konzumirala najmanje masti unosila je 2 0 - 2 5 %
unesenih kalorija u obliku masti, dok je skupina medicinskih sestara koja je konzu­
mirala najviše masti unosila 5 0 - 5 5 % svojih kalorija u obliku masti. 10 Površno gleda­
no, čini se da taj raspon ukazuje na značajne razlike u njihovoj prehrani, ali to jedno­
stavno nije istina: gotovo sve žene jedu ujednačenu prehranu, iznimno bogatu namir­
nicama životinjskog podrijetla. To otvara pitanje zašto njihov unos masti drastično
varira iako sve ujednačeno konzumiraju velike količine životinjskih namirnica?
Otkad je «niskomasno» postalo sinonim za «zdravo» tehnologija je stvorila brojne
namirnice i jela koje poznajete i volite, ali bez masti. Sada možete jesti razne nisko­
masne ili nemasne mliječne proizvode, niskomasne mesne prerađevine, niskomasne
Preljeve i umake, niskomasne krekere, niskomasne slatkiše i niskomasni «junkjood»,
Poput čipsa i keksa. Drugim riječima, možete jesti uglavnom istu hranu koju ste jeli i
Prije dvadeset i pet godina, uz značajno smanjenje unosa masti. Ali i dalje ćete zađr
p t i isti omjer unosa životinjskih i biljnih namirnica.
 KINESKA STUDIJA
U praktičnom smislu to znači da potrošnja govedine, svinjetine, janjetine i teletine
pada, a raste potrošnja manje masne piletine, puretine i ribe. Međutim, konzumira­
jući više mesa peradi i ribe ljudi povećavaju ukupan unos mesa do rekordnih razi­
na," pokušavajući (uglavnom neuspješno 12 ) smanjiti unos masti. K tome, manje se
konzumira punomasno mlijeko, ali se više konzumira niskomasno i obrano mlijeko.
Potrošnja sira u posljednjih trideset godina porasla je za 150%. 1 3
Gledano u cjelini, danas smo jednako mesojedi kao što smo to bili prije trideset go­
dina, ali smo u stanju selektivno sniziti unos masti ukoliko to želimo, zahvaljujući
čudima prehrambene tehnologije.
Za ilustraciju, dovoljno je pogledati dva tipična američka obroka." 1 5
Obrok br. 1 poslužuje se u zdravstveno osviještenom kućanstvu, u kojem osoba koja
obično kupuje prehrambene namirnice za obitelj čita prehrambeni sastav na ambala­
ži svake namirnice koju kupi. Rezultat: ručak siromašan mastima.
Obrok br. 2 poslužuje se u kućanstvu u kojem je standardna američka hrana favorit
svih članova. Kada kuhaju kod kuće pripreme «bogat» obrok.
Rezultat: ručak bogat mastima.
Oba obroka sadrže otprilike 1.000 kalorija, ali imaju znatno različit sadržaj masti.
Niskomasni obrok (br. 1) sadrži oko dvadeset i pet grama masti, dok visokomasni
obrok (br. 2) sadrži nešto više od šezdeset grama masti. U niskomasnom obroku 22%
ukupnih kalorija potječe od masti, a u visokomasnom obroku 5 4 % kalorija potječe
od masti.
Zdravstveno osviješteno kućanstvo uspjelo je pripremiti obrok koji sadrži daleko ma­
nje masti od prosječnog američkog ručka, ali to su učinili ne prilagođavajući svoj
omjer unosa životinjskih i biljnih namirnica. Glavne namirnice u oba obroka živo­
tinjskog su podrijetla. U biti, niskomastan obrok sadrži više životinjskih namirnica
ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM
od visokomasnog obroka. U praksi, to je način kako su medicinske sestre iz Studije
zdravlja medicinskih sestara pokazale tako velike razlike u unosu masti. Neke sestre
jednostavno su marljivije u biranju niskomasnih životinjskih proizvoda.
Mnogi bi smatrali da je niskomastan obrok trijumf planiranja zdravog obroka, ali što
je s drugim hranjivim tvarima u tim obrocima? Što je s bjelančevinama i kolestero­
lom? Pokazuje se da niskomasni obrok sadrži preko dvostruko više bjelančevina od vi­
sokomasnog obroka, pri čemu gotovo sve potječu od namirnica životinjskog podrijetla.
Osim toga, niskomasni obrok sadrži gotovo dvostruko više kolesterola (slika 14.5).'11'
MASTI I ŽIVOTINJSKE NAMIRNICE
Kada Amerikanke, poput onih u Studiji zdravlja medicinskih sestara i milijardu dola­
1 1
ra vrijednog Ispitivanja zdravlja žena, " '' smanje unos masti, one to ne čine smanjiva­
njem potrošnje namirnica životinjskog podrijetla. Umjesto toga, koriste niskomasne
i bezmasne životinjske proizvode, te manje masti prilikom kuhanja i za stolom. Na taj
način one ne slijede prehranu za koju međunarodne korelacijske studije i naša studija
provedena u ruralnoj Kini pokazuju da je povezana s niskim stopama raka dojke.
To je vrlo važan raskorak, a ilustrira ga korelacija između životinjskih bjelančevina
1 2 0 22
i masti u prehrani za grupu zemalja (slika M . Č ) . ^ * Najpouzdanija usporedba
20
objavljena je 1975. koja je pokazala vrlo uvjerljivu korelaciju od preko 90%. To znači
da kako unos masti raste u različitim zemljama, povećava se unos bjelančevina na
gotovo savršeno paralelan način. Slično tome, u Kineskoj studiji unosi masti i živo­
tinjskih bjelančevina također pokazuju sličnu korelaciju od 8 4 % . 8 2 1
U studiji zdravlja medicinskih sestara to nije slučaj. Korelacija između unosa živo­
y
tinjskih bjelančevina i ukupnog unosa masti iznosi svega 16%. U Ispitivanju zdravlja
žena, u koje su bile uključene i Amerikanke, stanje je još gore - 17%. 1 8 , 2 1 2 2 Kako se
smanjuju masti, raste potrošnja životinjskih bjelančevina. Takva praksa tipična je za
 KINESKA STUDIJA ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

Amerikanke koje se navelo na vjerovanje kako smanjujući svoj unos masti prelaze • «ovi podaci pružaju dokaz protiv štetnog utjecaja unosa masti i zaštitnog učinka
na zdraviju prehranu. Medicinska sestra iz harvardske studije koja konzumira «ni- unosa vlakana kod sredovječnih žena za učestalost raka dojke kroz osam godina-
skomasnu» prehranu, poput drugih Amerikanki bilo gdje drugdje, vjerojatno će i 23
»
dalje jesti goleme količine životinjskih bjelančevina, kao u primjeru obroka br. 1
Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila odnos između masti i
(slika 14.4).
vlakana u prehrani i rizika od raka dojke.
Nažalost, dokazi o utjecajima namirnica životinjskog podrijetla na rak i druge bolesti
obilja ignoriraju se, pa i kleveću, dok se i dalje fokusiramo na masti i druge izolirane • «nismo pronašli dokaze da je niži unos ukupnih masti ili određenih tipova masti
hranjive tvari. Zbog toga su Studija zdravlja medicinskih sestara i gotovo sve druge povezan sa smanjenim rizikom od raka dojke» 1()
epidemiološke studije na ljudima objavljene do danas ozbiljno manjkave u svojim Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila odnos između smanjenja
istraživanjima veza između prehrane i bolesti. Praktično svi subjekti u studiji kon­ masti, bilo ukupnih ili određenih vrsta masti, i rizika od raka dojke.
zumiraju upravo onu prehranu koja uzrokuje bolesti obilja. Ako se jedna namirnica
životinjskog podrijetla zamijeni drugom tada je štetne utjecaje obiju namirnica na • «postojeći podaci, međutim, ne idu osobito u prilog hipotezi da smanjenje udjela
zdravlje - u usporedbi s namirnicama biljnog podrijetla - lako previdjeti. Da stvari masti u prehrani, čak do 2 0 % energije u odrasloj dobi, vodi do značajnijeg smanje­
budu gore, te studije često se fokusiraju na potrošnju samo jedne hranjive tvari, kao nja stope raka dojke u zapadnim kulturama« 2 ' 1
što su masti. Zbog tih vrlo ozbiljnih nedostataka te su studije prava katastrofa želimo Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila vezu između raka dojke i
li otkriti doista značajan utjecaj prehrane na spomenute bolesti. masti, pa ni kad su žene smanjile unos masti čak do samo 20% kalorija.

REZULTATI VRIJEDNI PREKO 1 0 0 MILIJUNA DOLARA • «relativni rizici od... mononezasićenih i polinezasićenih masti... bili su blizu je-
dinice» 2 5
Sada kad ste upoznati s tim kako gledam na Studiju zdravlja medicinskih sestara i Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila odnos između tih «đo-
njene nedostatke možemo proanalizirati njezine zaključke. Nakon više od 100 mi­ brih» masti i rizika od raka dojke.
lijuna dolara i desetljeća rada rezultata ima napretek. Kakvi su? Naravno, logično bi
bilo početi od pitanja je li unos masti zaista povezan s rakom dojke. Evo nekih od • «nismo pronašli značajne veze između unosa masti i mliječnih proizvoda i rizika
rezultata, doslovno prenesenih: od raka dojke»
26

Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila odnos između konzumi­
S L I K A 14.6: P O S T O T A K K O R E L A C I J E U N O S A U K U P N I H M A S T I
I ŽIVOTINJSKIH BJELANČEVINA ranja mesa i mliječnih proizvoda i rizika od raka dojke.

• «naši rezultati ne potvrđuju vezu između tjelesne aktivnosti, u kasnoj adolescen­

ciji ili nedavnoj prošlosti, i rizika od raka dojke među mladim odraslim ženama» 2 7
Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila odnos između vježbanja
i rizika od raka dojke

• «ti podaci ukazuju na slabu pozitivnu vezu sa zamjenom zasićenih masti ugljiko­
hidratima; nijedna od drugih proučenih vrsta masti nije bila značajno povezana s
promjenom rizika od raka dojke ekvivalentnom smanjenju unosa ugljikohidrata-
»28 -

Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara utvrdila je daje zamjena masti uglji­
kohidratima imala malen ili nikakav učinak na rak dojke.
 KINESKA STUDIJA
• «unos selena kasnije u životu vjerojatno nije važan faktor u etiologiji raka dojke» 29
Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila zaštitni učinak selena na
rizik od raka dojke.
• Ti rezultati navode na zaključak da potrošnja voća i povrća u odrasloj dobi nije
značajno povezana sa smanjenjem rizika od raka dojke» 3 0
Prijevod: Studija zdravlja medicinskih sestara nije utvrdila odnos između voća i povrća
te rizika od raka dojke.
I to je to, čitatelji. Rizik od raka dojke ne raste s povećanjem unosa masti, mesa, mlije­
čnih proizvoda ili zasićenih masti. Rak dojke ne može se spriječiti povećanjem unosa
voća i povrća, ili pak smanjiti vježbanjem (bilo za vrijeme tinejdžerskih godina ili ka­
snije u odrasloj dobi), prehrambenim vlaknima, mononezasićenim mastima ili poline-
zasićenim mastima. Osim toga, ni mineral selen, za koji se dugo smatralo da štiti od
određenih vrsta raka, nema nikakav učinak na rak dojke. Drugim riječima, možemo isto
tako zaključiti da prehrana uopće nije povezana s rakom dojke.
Mogu razumjeti frustraciju profesora Maira Stampfera, jednog od vodećih istraživača'
iz te skupine, u njegovoj citiranoj izjavi: «To je bio naš najveći neuspjeh i razočaranje,
to što nismo naučili više o tome što ljudi mogu učiniti da smanje rizik.»6 Taj je ko­
mentar dao kao odgovor na mišljenje da je «naiveći izazov za budućnost riješiti zbrku
6
kontradiktornih rezultata i nedostatka informacija o raku dojke.» Čestitam profesoru
Stampferu na njegovoj iskrenosti, ali je žalosno što je toliko novca utrošeno kako bismo
saznali tako malo toga. Možda je najvrednije otkriće, ironično, da eksperimentiranje s
jednom po jednom hranjivom tvari, uz zadržavanje istih općih obrazaca prehrane, ne
vodi k boljem zdravlju ili boljim informacijama o zdravlju.
Ipak, istraživači s Harvarda nepokolebljivo objavljuju svoje rezultate, usprkos tim izazo­
vima. Iz gomile njihovih studija, evo nekih rezultata koje smatram vrlo zabrinjavajućim
proturječnostima kada se uspoređuju rizici za neku bolest kod muškaraca i kod žena:
• Muškarci koji konzumiraju alkohol tri ili četiri puta tjedno imaju niži rizik od sr­
čanog udara."
• Muškarci s dijabetesom tipa 2 koji konzumiraju umjerene količine alkohola imaju
niži rizik od koronarne bolesti srca. 32
Pa ipak...
• Potrošnja alkohola povećava učestalost raka dojke za 4 1 % kod žena koje konzumi­
raju 3 0 - 6 0 g alkohola dnevno, u usporedbi sa ženama koje ne piju. 33
ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM
Izgleda da je alkohol dobar za srčane bolesti, a loš za rak dojke. Muž može popiti
za ručkom, ali nikada ne bi smio podijeliti piće sa svojom suprugom, je li to razlika
između muškaraca i žena ili je to razlika u reakciji između srčanih bolesti i raka?
Osjećate li se informiranije ili zbunjenije?
Zatim su tu čudesne omega-3 masne kiseline. Neke vrste ribe sadrže relativno veli­
ke količine tih masti i o njima se ovih dana vrlo mnogo i pozitivno piše. Ako ste o
omega-3 masnim kiselinama išta čuli, to je da ih trebate uzimati više kako biste bili
zdraviji. Opet, evo rezultata s Harvarda:
• «... suprotno prevladavajućoj hipotezi, utvrdili smo da je viši rizik od raka dojke
povezan s omega-3 mastima iz ribe» (Taj viši rizik bio je statistički značajan i bio je
povezan s povećanjem od samo 0,1% ukupne energije u hrani.) 1 0
• «naši rezultati navode na zaključak da konzumiranje ribe jednom mjesečno ili češće
može smanjiti rizik od ishemijskog moždanog udara kod muškaraca« ! |
• «podaci navode na zaključak da konzumiranje ribe barem jednom tjedno može
smanjiti rizik od iznenadne srčane smrti [ali ne i smanjiti] ukupni rizik od infarkta
miokarda, neiznenadne srčane smrti ili ukupnu kardiovaskularnu smrtnost« 3 5 (Dru­
gim riječima, riba može spriječiti neke aspekte srčanih bolesti, ali općenito nema ni­
kakvog utjecaja na smrtnost od srčanih bolesti, pa čak ni na rizik od srčanog udara.)
je li to još jedno od pitanja kada trebate odlučiti koje se bolesti najmanje bojite? Ili je
to još jedna razlika između muškaraca i žena?
Evo jedne još starije priče: dugo su nas upozoravali da smanjimo unos kolesterola,
pa je potrošnja jaja, uglavnom iz tog razloga, dovedena u pitanje. Jedno jaje sadrži
ogromnih 200 ili više miligrama kolesterola,"' što predstavlja velik dio preporučene
dnevne granice od 300 miligrama. Dakle, što nam harvardske studije kažu o tom
prežvakanom pitanju?
...konzumiranje jaja do jednog komada dnevno vjerojatno nema značajniji
ukupni utjecaj na rizik od koronarne bolesti srca ili srčanog udara kod zdravih
37
muškaraca i žena
Ali, u vezi s rakom dojke:
Naša otkrića [koja predstavljaju osam prospektivnih studija] upućuju na mo­
gućnost umjerenog povećanja rizika [od raka dojke] s konzumiranjem jaja....
utvrđeno je da rizik od raka dojke raste 2 2 % sa svakih dodatnih 100 g konzu-
 KINESKA STUDIJA
26
miranih jaja dnevno [oko 2 jaja] |U Studiji zdravlja medicinskih sestara rizik
26
je bio veći za 67%.]
Međutim, ranije su istraživači s Harvarda imali nešto drukčiji stav:
...za zdrave muškarce i žene umjerena konzumacija jaja može biti dio hranjive
38
i uravnotežene prehrane
U posljednje vrijeme navodi se da Studija zdravlja medicinskih sestara pruža još sna­
žniju podršku jajima. Jedna nedavno objavljena vijest kaže:
39
Jedenje jaja za vrijeme adolescencije moglo bi štititi žene od raka dojke....
U članku se dalje citira jedan harvardski istraživač:
Žene koje su za vrijeme adolescencije jele više jaja... imale su niži rizik od raka
dojke.... 39
Većina ljudi koji pročitaju taj članak vjerojatno će zaključiti da su jaja opet postala
popularna, čak i ako ne znaju koliko je jaja dnevno u redu ili jesu li oni iznimka u toj
generalizaciji. Jaja se čine zdravijima samo kada peradarska industrija dometne svoje
mudre savjete. Ali, čekajte malo. Dokazi kažu da je konzumiranje jaja za tinejdžerice
u redu, možda čak i dobro, ali dokazi također kažu da veća potrošnja jaja ukupno
povećava rizik od raka dojke. Usput rečeno, evo još nečega o čemu valja razmisliti.
Mnoge studije relativno su konzistentno pokazale da konzumiranje jaja može pove­
ćati rizik od raka kolona, i to više kod žena nego kod muškaraca. 10
Čemu bismo trebali vjerovati? U jednom trenutku konzumiranje alkohola može
smanjiti naše rizike od bolesti, u sljedećem trenutku može ih povećati. U jednom
trenutku konzumiranje ribe može pomoći u smanjivanju našeg rizika od bolesti, u
sljedećem trenutku može biti štetno. U jednom trenutku jaja su loša, u sljedećem tre­
nutku mogu biti zdrava. Meni se čini daje ono što ovdje nedostaje širi kontekst. Ono
što dobivamo bez tog konteksta tek je gomila konfuzije.
RASPLETANJE PREHRANE I RAKA
Osim što su ustvrdili da prehrana i vježbanje nisu povezani s rakom dojke, istraživači
s Harvarda rušili su i druga popularna shvaćanja u vezi s prehranom i rakom. Na
primjer, harvardske studije nisu bile u stanju otkriti bilo kakvu vezu između kolore-
ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM
ktalnog raka i unosa vlakana ili voća i povrća.
111
''
Prehrambena vlakna, naravno, potječu isključivo iz biljnih namirnica, pa ta otkrića
pobuđuju sumnju u ideju da vlakna ili voće, povrće i žitarice sprječavaju rak debelog
crijeva. Imajte na umu da se harvardske studije odnose na ujednačeno mesojedsku
populaciju u kojoj gotovo nitko ne slijedi prehranu cjelovitim, biljnim namirnicama
u kojoj prirodno ima malo masti i mnogo vlakana. Vjerojatno je da se potencijalan
zaštitni učinak vlakana ili voća i povrća protiv koloreklalnog raka ne javlja dok se iz
prehrane potpuno ne izbace životinjske namirnice.
Između rezultata o raku debelog crijeva i raku dojke, Studija zdravlja medicinskih
sestara učinila je mnogo da zamagli, ako ne i diskreditira, predodžbu da je prehrana
povezana s rakom. Poslije desetljeća rada profesor Walt Willett kaže:
....čini se da povećanje količine voća i povrća ukupno manje obećava kao put
do značajnijeg smanjenja rizika od raka....izgleda da su koristi [od tih namir­
1
nica] veće za kardiovaskularne bolesti nego za rak
Ova izjava zvuči pomalo zlokobno. Rak debelog crijeva, povijesno jedan od prvih
oblika raka za koje se tvrdilo da se mogu spriječiti biljnom prehranom, 43 "' 15 prema
ovoj tvrdnji nije povezan s prehranom? A prehrana siromašna mastima ne sprječava
rak dojke? Uz rezultate poput ovih samo je pitanje vremena kada će se hipoteza o vezi
prehrane i raka početi rušiti. Dapače, već sam čuo ljude iz znanstvene zajednice kako
počinju govoriti da prehrana možda nema nikakvog utjecaja na rak.
To su razlozi zbog kojih smatram da je Studija zdravlja medicinskih sestara nanije­
la nemalu štetu stanju u nutricionizmu. Gotovo je poništila brojne napretke koji su
postignuti u posljednjih pedeset godina, zapravo ne ponudivši nikakve znanstveno
pouzdane prigovore ranijim otkrićima o prehrani i raku.
Problem proučavanja populacije koja ujednačeno konzumira visokorizičnu prehra­
nu i analize razlika u konzumiranju jedne po jedne hranjive tvari nije jedinstven za
Studiju zdravlja medicinskih sestara. Zajednički je to problem gotovo svih studija
koje koriste zapadne subjekte. Osim toga, zbrajanje rezultata mnogo velikih studija u
analizi kako bi se došlo do pouzdanijih rezultata ima malo ili nimalo smisla ukoliko
sve studije imaju isti nedostatak. Strategija zbrajanja često se koristi za identificiranje
uzročno-posljedičnih veza koje su suptilnije i manje izražene unutar jedne studije. To
je pouzdana pretpostavka ukoliko je svaka studija ispravno provedena, ali očigledno
nije ako sve studije imaju sličan nedostatak. Kombinirani rezultati samo daju pou­
zdaniju sliku nedostatka.
Harvardski istraživači proveli su nekoliko takvih kombiniranih analiza više studija.
Jedna takva kombinirana analiza bavila se pitanjem imaju li mesne i mliječne namir-
 ZNANSI VENI K E U U K U O N I Z A M
KINESKA STUDIJA

takozvane nezavisne veze pojedinih elemenata ove skupine kada se može oče­
nice ikakav utjecaj na rak dojke/'' Prethodno kombiniranje devetnaest studija"' iz 1993.
kivati da imaju iste ishode bolesti i kada postoji tako velika izloženost teško
pokazalo je umjereno, statistički značajno 18%-tno povećanje rizika od raka dojke kod
16 mjerljivim i medudjelujućim faktorima rizika. Kada će se početi shvaćati da su
povećanog unosa mesa te 17%-tno povećanje kod povećanog unosa mlijeka. Har-
ukupna prehrana i zajednički i sveobuhvatni učinci velikih grupa namirnica
vardski istraživači zato su 2002. izradili sažetak grupe novijih studija, ovaj put uključivši
ono što daje najveći doprinos održavanju zdravlja i prevenciji bolesti? Redu-
osam velikih prospektivnih studija čije su se informacije o prehrani smatrale pouzdani­
kcionizam kakav je utjelovljen u interpretaciji podataka iz ove kohorte [Studija
jima i u koje je bila uključena mnogo veća skupina žena. Istraživači su zaključili:
zdravlja medicinskih sestara] prijeti da ozbiljno skrene s pravog puta raspravu
17
o smislenim programima javnog zdravlja i javne politike.
Nismo pronašli značajnu vezu između unosa mesa ili mliječnih proizvoda i rizi­
26
ka od raka dojke.
Zatim odgovor dr. Hua i profesora VVilletta:

Većina ljudi rekla bi: «Dakle, to je to. Nema uvjerljivih dokaza da su meso i mliječni
Premda se slažemo da su opći prehrambeni obrasci također važni za utvrđi­
proizvodi povezani s rizikom od raka dojke.» Ali pogledajmo malo bolje tu navodno
vanje rizika od bolesti (naveden izvor), vjerujemo da bi identifikacija veza s
solisticiraniju analizu.
pojedinim hranjivim tvarima trebala biti prvi korak jer su određene tvari ili
Svih osam studija odnosilo se na prehranu koja je sadržavala visok udio životinjskih
skupine tvari to što je fundamentalno povezano s [procesom bolesti]. Odre­
namirnica. To znači da je svaka studija iz te grupe imala isti nedostatak od kojeg trpi
đene komponente prehrane mogu se modificirati, na čemu i pojedinci i pre­
Studija zdravlja medicinskih sestara. Njihovo kombiniranje nema nikakvog smisla i ne
hrambena industrija aktivno rade. Stoga je razumijevanje zdravstvenih učina­
donosi nikakvu korist. Usprkos tome stoje ta megabaza podataka obuhvaćala 351.041'
ka određenih promjena prehrane, koje Campbell naziva «redukcionizmom»,
ženu i 7.379 slučajeva raka dojke, ti rezultati ne mogu otkriti pravi utjecaj prehrane bo­
važan zadatak. 48
gate mesom i mliječnim proizvodima na rizik od raka dojke. To bi vrijedilo i daje studi­
ja obuhvaćala nekoliko milijima subjekata. Poput Studije zdravlja medicinskih sestara,
Slažem se da je proučavanje nezavisnih učinaka pojedinih hranjivih tvari (njihovih
sve te studije odnosile su se na tipičnu zapadnu prehranu koja je usmjerena velikoj
identiteta, funkcija, mehanizama) vrijedno, ali Willett i ja u oštrom smo neslaganju u
potrošnji namirnica životinjskog podrijetla, gdje ljudi pokušavaju mijenjati unos samo
pogledu interpretacije i primjene tih rezultata.
jedne po jedne hranjive tvari ili namirnice. Nijedna od tih studija nije uzela u obzir širi
Odlučno odbacujem implikacije u Willettovoj tvrdnji da se «određene komponente
raspon prehrambenih izbora - uključujući one koji su u prošlosti demonstrirali poziti­
prehrane mogu modificirati« s pozitivnim učinkom na nečije zdravlje. To je upravo
vne učinke na rizik od raka dojke.
ono što je pogrešno s ovim područjem istraživanja. U stvari, ako je Studija zdravlja
medicinskih sestara išta pokazala, onda je to da modificiranje unosa jedne po jedne
IGNORIRANJE MOJIH KRITIKA
hranjive tvari, bez da se dovedu u pitanje čitavi prehrambeni obrasci, ne daje zna­
čajne koristi po zdravlje. Žene koje mijenjaju svoj unos masti, zadržavajući gotovo
Jednom sam, pročitavši izvještaj o životinjskim bjelančevinama i bolestima srca u
potpuno mesojedsku prehranu, nemaju niži rizik od raka dojke,
Studiji zdravlja medicinskih sestara,1' objavio kritiku 17 u kojoj sam sažeo neke od istih
io nas vodi do srži redukcionizma u znanosti. Sve dok znanstvenici proučavaju po­
argumenata koje iznosim u ovom poglavlju, uključujući nemogućnost Studije zdra­
tpuno izolirane spojeve i sastojke hrane i izvlače informacije izvan konteksta kako
vlja medicinskih sestara da doprinese našem boljem razumijevanju izvornih među­
bi donijeli uopćene zaključke o složenim odnosima prehrane i bolesti rezultat će biti
narodnih korelacijskih studija. Oni su odgovorili. Evo kako je tekla naša prepiska.
konfuzija. Varljivi naslovi u vijestima o ovom ili onom spoju iz hrane i ovoj ili onoj
bolesti bit će uobičajeni. Impresivnija poruka o koristima od široke promjene prehra­
Prvo, moj komentar:
ne bit će potisnuta sve dok se budemo fokusirali na relativno trivijalne pojedinosti.
S vremena na vrijeme, kad bi nam se putevi sreli, profesor Willett i ja raspravljali smo
Unutar prehrambenog raspona [tako bogatog namirnicama životinjskog po­
o otkrićima o mastima i njihovom odnosu prema Kineskoj studiji i Studiji zdravlja
drijetla], čini mi se besmislenim vjerovati da je moguće pouzdano utvrdili
 KINESKA STUDIJA
ZNANSTVENI REDUKCIONIZAM

medicinskih sestara. Ja sam uvijek naglašavao isto: da prehrana cjelovitim biljnim na­
Američka radna skupina za preventivne usluge (USPSTF) zaključila je da nema
mirnicama, prirodno siromašna mastima, nije uključene u kohortu Studije zdravlja
dovoljno dokaza 'za' ili protiv' upotrebe dodataka s vitaminima A, C ili E; mul­
medicinskih sestara, kao i da je ta vrsta prehrane najblagotvornija za naše zdravlje.
tivitamin s folnom kiselinom; ili kombinacija antioksidanata za prevenciju
Profesor Willett u više prilika mi je odgovorio: «Možda ste u pravu, Coline, ali ljudi
raka ih kardiovaskularnih bolesti. 49 ' 50
ne žele raspravljati o tome.» Taj komentar ima uznemirujuće implikacije.
Znanstvenici ne bi trebali ignorirati ideje samo zato što smatraju da ih javnost ne
Koliko se još milijardi dolara mora potrošiti prije nego što shvatimo ograničenja re-
želi čuti. Tijekom svoje karijere previše sam puta čuo komentare koji više zvuče kao
dukcionističkih istraživanja? Znanstvena istraživanja učinaka pojedinačnih hranjivih
pokušaj da se ugodi javnosti nego upuštanje u otvorenu, poštenu raspravu, kamo
tvari na kompleksne bolesti imaju slabo ili nikakvo značenje kada je glavni učinak
nas god ona odvela. To je pogrešno. Uloga znanosti u društvu je zapažati, postavljali
prehrane posljedica unosa izvanrednog mnoštva hranjivih tvari i drugih tvari koje se
pitanja, stvarati i testirati hipoteze i nepristrano interpretirati rezultate, a ne klanjati
nalaze u cjelovitim namirnicama. To posebno vrijedi kada nijedan subjekt u prouča­
se pred onim za što vjerujemo da su želje javnosti. Na potrošačima je da odluče hoće
vanoj populaciji ne konzumira prehranu cjelovitim namirnicama biljnog podrijetla,
li naše rezultate uklopiti u svoj način života, ali mi smo im dužni pružati najbolje in­
prehranu koja je najkonzistentnija s biološki utemeljenim dokazima, kojoj govori u
formacije na temelju kojih će donijeti tu odluku, a ne odlučivati umjesto njih. Oni su
prilog krajnje impresivan niz stručne literature, u skladu s ekstremno niskim sto­
ti koji plaćaju istraživanja i samo oni imaju pravo odlučiti što će s njima učiniti.
pama bolesti viđenim u međunarodnim studijama, daleko usklađenija s održivim
Shvaćanje znanstvene zajednice da javnost želi samo čarobni štapić i jednostavne okolišem, obdarena snagom da liječi uznapredovale bolesti i ima neusporediv po­
promjene u prehrani precijenjeno je. Na svojim javnim predavanjima shvatio sam da tencijal za pružanje podrške novom, ekonomičnom zdravstvenom sustavu. Katego­
za promjenu prehrane i načina života postoji veće zanimanje nego što je akademski rički odbacujem ideju bavljenja redukcionističkim istraživanjem na ovom polju bez
zajednica spremna priznati. traženja ili razumijevanja šireg konteksta. Beskrajna bujica zbrke koju stvara krivo
Ta metoda istraživanja detalja izvan konteksta, koju zovem redukcionizam, i pokušaji interpretirani redukcionizam ugrožava ne samo čitavu nutricionističku znanost nego
da se iz rezultata ocijene kompleksni odnosi, pogubni su. To je još štetnije od neprimje­ i zdravlje Amerike.
renog ponašanja malobrojne manjine znanstvenika o kojoj sam govorio u trinaestom
poglavlju. Nažalost, taj manjkav način istraživanja prehrane postao je pravilo. Kao
rezultat toga, pošteni, marljivi, dobronamjerni znanstvenici širom svijeta primora­
ni su donositi zaključke o ukupnim učincima prehrane na temelju usko fokusiranih
studija o pojedinim hranjivim tvarima. Najveća opasnost je to što je redukcionistička
znanost, ogoljena od svog šireg okruženja, postala zlatni standard. Štoviše, poznajem
mnoge istraživače koji bi čak rekli da je to ono što definira «pravu» znanost.
Ti su problemi posebno izraženi u istraživanju vitaminskih dodataka prehrani. Kao
što sam spomenuo na početku poglavlja, tijekom rane povijesti industrije dodataka
prehrani proveo sam preko tri godine pripremajući svjedočenje za Saveznu trgovin­
sku komisiju i Nacionalnu akademiju znanosti u njihovom sudskom procesu protiv
General Nutritiona. Tvrdio sam da se izoliranim vitaminima i mineralima u obliku
dodataka prehrani ne mogu pripisivati određene koristi za zdravlje kod kroničnih
bolesti. Zbog toga sam pretrpio brojne kritike svojih kolega koji su bili suprotnog
mišljenja. Danas, više od petnaest godina kasnije, nakon stotina milijuna dolara u
potporama za istraživanja i milijardi dolara koje su potrošili kupci, jedan nedavni
pregled dokaza dao nam je sljedeće zaključke:
 15
Industrijska «znanost»
N A ŠTO SVAKI AMERIKANAC TROŠI novac nekoliko puta dnevno? Na hranu. Nakon
cjeloživotnog hranjenja, što svi napravimo? Umremo - u procesu koji obično uklju­
čuje velike troškove dok pokušavamo odgoditi smrt što je moguće duže. Svi smo
potrošači gladi i smrti, zato se na tome troše i zarađuju veliki iznosi.
Zbog toga su prehrambena i zdravstvena industrija u Americi medu najutjecajni­
jim organizacijama u svijetu. Prihodi kompanija koje proizvode hranu i proizvode za
zdravlje zapanjujući su. Mnoge pojedinačne prehrambene kompanije imaju godišnje
prihode veće od 10 milijardi dolara. Kraft ima prihode od otprilike 30 milijardi dolara
godišnje. Danone grupa, međunarodna mljekarska kompanija sa sjedištem u Francu­
skoj, vodi brand Dannon i ima prihode od 15 milijardi dolara godišnje. I, naravno, tu
su velike kompanije brze hrane. McDonald's ima prihode veće od 15 milijardi dolara
godišnje, a Wendy's International utrži gotovo 3 milijarde godišnje. Ukupna potrošnja
na hranu, uključujući hranu koju kupuju pojedinci, vlade i kompanije, prelazi 700 mi­
lijardi dolara godišnje.1
Farmaceutski div Pfizer u 2002. imao je 32 milijarde dolara prihoda, dok je Eli Lilly
& Co. imao prihode od preko 11 milijardi. Johnson and Johnson prikupio je preko 36
milijardi dolara od prodaje svojih proizvoda. Nije pretjerano reći da preko jednog
bilijuna dolara godišnje ovisi o tome što biramo za jelo i kako odlučujemo tretirati
bolesti i brinuti za zdravlje. Mnogo je to novaca.
Postoje moćni igrači koji se natječu za novce koje vi trošite na hranu i zdravlje. Po­
jedinačne kompanije, naravno, čine što mogu da prodaju više svojih proizvoda, ali
postoje i industrijske grupe koje rade na povećanju opće potražnje za njihovim pro-

283
 KINESKA STUDIJA
izvodima. Nacionalno mljekarsko vijeće, Nacionalni mljekarski odbor za promociju
i istraživanje, Nacionalni odbor za promociju prerađivača tekućeg mlijeka, Međuna­
rodno udruženje uzgajivača klica, Američki institut za meso, Udruženje prerađivača
agruma Floride i Ujedinjeni proizvođači jaja primjeri su takvih industrijskih skupina.
Te organizacije, djelujući neovisno o bilo kojoj pojedinačnoj kompaniji, vrše značajan
utjecaj - najmoćnije među njima imaju godišnje budžete od više stotina milijuna
dolara.
Te prehrambene kompanije i udruženja koriste sve metode koje mogu kako bi po­
boljšali privlačnost svojih proizvoda i proširili svoja tržišta. Jedan od načina da se to
postigne su tvrdnje o hranjivoj vrijednosti prehrambenih proizvoda koje prodaju.
Istovremeno, te kompanije i udruženja moraju štititi svoje proizvode od toga da ih
se smatra nezdravim. Ako je proizvod povezan s rakom ili nekom drugom bolesti,
profiti i prihodi će presušiti. Zato prehrambene interesne grupe moraju tvrditi da je
njihov proizvod zdrav ili, u najmanju ruku, da nije štetan. U tom procesu nutricioni-
stička «znanost» postaje marketinški «biznis».
AERODROMSKI KLUB
Dok sam pokretao Kinesku studiju saznao sam za odbor od sedam uglednih istraživa­
čkih znanstvenika koje je angažirala industrija prehrambenih proizvoda životinjskog
podrijetla (Nacionalno mljekarsko vijeće i Američki institut za meso) da pazi na sve
istraživačke projekte u SAD-u koji bi mogli naškoditi njihovoj industriji. Poznajem
šest od sedam članova, od kojih četiri prilično dobro, jedan moj student razgovarao
je s jednim od tih znanstvenika i dobio spise o aktivnosti odbora. Nikada nisam sa­
znao točan razlog zašto mu ih je dao. Možda je znanstvenika počela mučiti savjest. U
svakom slučaju, spisi su na kraju došli do mene.
Spisi su sadržavali zapisnike sa sastanaka Odbora, od kojih je posljednji bio održan
na čikaškom aerodromu O'Hare. Od tada nadalje tu sam skupinu znanstvenika zvao
«Aerodromski klub». Vodili su je profesori E. M. Foster i Michael Pariza, članovi pro­
fesorskog zbora Sveučilišta u Wisconsinu (gdje je živio Alf Harper), a financirala ju
je mesna i mljekarska industrija. Glavni zadatak tog odbora bio je da njegovi članovi
paze na projekte koji bi mogli «nanijeti štetu» njihovoj industriji. Uz takav nadzor
industrija je mogla djelotvornije reagirati na neočekivana otkrića istraživača koji bi
inače mogli objaviti neočekivane vijesti. Dobro sam naučio: kad su ulozi visoki indu­
strija voli iznijeti svoju verziju priče.
Sastavili su popis od devet potencijalno štetnih projekata, a ja sam imao sumnjivu
čast biti jedini istraživač odgovoran za dva projekta, jednom sam bio naveden zbog
Kineske studije, za čije je praćenje bio zadužen jedan član, a drugi put zbog svoje
INUUSIKIJSKA «ZNANUSI»
povezanosti s Američkim institutom za istraživanje raka (AICR), posebno zato što
sam bio predsjednik odbora koji je odlučivao kojim će istraživanjima o prehrani i
raku biti odobrena sredstva, jedan drugi član odbora imao je zadatak držati na oku
aktivnosti AICR-a.
Nakon što sam saznao za Aerodromski klub i osobe koje su bile zadužene da paze
na mene i AICR-ove sastanke za odobravanje potpora mogao sam pratiti kako će se
odvijati njihovo špijuniranje. Nakon što sam saznao za Klub, na prvi sastanak revizij-
skog odbora AICR-a otišao sam držeći na oku špijuna koji je držao na oku mene!
Netko bi mogao reći da to «špijuniranje» koje je financirala industrija nije bilo pro­
tuzakonito, i da je mudro od kompanija da paze na potencijalno štetne informacije
koje bi mogle utjecati na njihovu budućnost. Potpuno se slažem, iako je bilo uznemi­
rujuće pronaći sebe na popisu onih koje se špijunira. Ali industrija se ne ograničava
samo na praćenje «opasnih» istraživanja. Ona aktivno širi svoju verziju, bez obzira
na potencijalno katastrofalne posljedice po zdravlje, narušavajući integritet znanosti
kako bi to postigla. Posebno se treba zabrinuti kada akademski znanstvenici obavljaju
špijuniranje i skrivaju svoje prave namjere.
i MOĆNE SKUPINE
Mljekarska industrija, jedan od sponzora Aerodromskog kluba, posebno je moćna
u ovoj zemlji. Osnovano 1915., dobro organizirano, obilno financirano Nacionalno
mljekarsko vijeće promiče mlijeko već gotovo stotinu godina. 2 Dvije velike mljekar­
ske industrijske grupe 1995. izmijenile su lice svoje stare organizacije i preimenovali
je u Dairy Management, Inc. Cilj te nove grupe bio je »Činiti jedno: povećati potražnju
za američkim mliječnim proizvodima«, da citiram njihovu web-Iokaciju. Kako bi
3
to ostvarili u 2003. imali su budžet za marketing od preko 165 milijuna dolara. Za
1
usporedbu, Nacionalni odbor za promicanje lubenica ima budžet od 1,6 milijuna. 3
Priopćenje za tisak Dairy Managementa sadrži sljedeće točke: 4
Rosemont, Illinois - direktori nacionalnih, državnih i regionalnih proizvođača
mliječnih proizvoda odobrili su budžet od 165,7 milijuna dolara za Ujedinjeni
marketinški plan (UMP) za 2003. s ciljem povećanja potražnje za mliječnim
proizvodima....
-Glavna programska područja uključuju:
Tekuće mlijeko: Pored ključnih tekućih aktivnosti u oglašavanju, promociji i
odnosima s javnošću usmjerenih na djecu u dobi od šest do dvanaest godina i
285
 KINESKA STUDIJA
njihove majke, napori mljekarskog fonda 2003. bit će usredotočeni na razvoj i
širenje partnerstva s velikim proizvođačima prehrambenih proizvoda, uklju­
čujući Kellogg's*', Kraft foods'" i McDonald's"....
...Oglašavanje u školama: U sklopu napora da se školsku djecu navede da posta­
nu doživotni potrošači mliječnih proizvoda, aktivnosti za 2003. bit će usmjere­
ne na učenike, roditelje, učitelje i zaposlenike u školskim kafeterijama. U tijeku
su programi i u razredima i u blagovaonicama, gdje mljekarski fondovi nastoje
proširiti uspjeh prošlogodišnjeg pilot-testa Školsko mlijeko...
...Imidž/povjerenje u mliječne proizvode: Ovo tekuće programsko područje
usmjereno je na zaštitu i poboljšanje povjerenja potrošača u mliječne proizvo­
de i mljekarsku industriju. Važna komponenta uključuje provedbu i objavlji­
vanje rezultata nutricionističkih istraživanja koja pokazuju blagotvoran učinak
mliječnih proizvoda na zdravlje, te upravljanje krizama i problemima...
Da parafraziram napore mljekarske industrije: njihovi su ciljevi: 1) reklamiranje ma­
loj djeci i njihovim majkama; 2) korištenje škola kao kanala do mladih potrošača; 3)
provođenje i objavljivanje istraživanja koja idu u prilog industriji.
Mnogi nisu svjesni prisutnosti mljekarske industrije u našim školama. Budite sigur­
ni, u pogledu informacija o prehrani mljekarska industrija dopire do male djece dje­
lotvornije od bilo koje druge industrije.
Mljekarska industrija koristi javni obrazovni sustav kao glavno sredstvo povećanja
potražnje za njenim proizvodima. U godišnjem izvještaju Dairy Managements za
2001. stoji:"
Kao najbolji put do dugoročnog povećanja potrošnje tekućeg mlijeka djeca su
nesumnjivo budućnost potrošnje mliječnih proizvoda. To je razlog zašto mlje­
karski fond nastavlja provoditi programe promicanja mlijeka u školama kao
jedan od načina da se poveća potrošnja tekućeg mlijeka među djecom.
Proizvođači mliječnih proizvoda... u 2001. su pokrenuli dvije inovatorske ini­
cijative, jednogodišnji program istraživanja mlijeka u školama koji je započet
u jesen 2001. prati kako poboljšano pakiranje, novi okusi, hladnjaci s aranži­
ranim proizvodima i boljom regulacijom temperature mogu utjecati na potro­
šnju tekućeg mlijeka i stavove djece prema mlijeku u školi i izvan nje. Studija
završava s krajem školske godine 2001.-2002. Osim toga, proizvođači i prera­
đivači mlijeka zajedno su proveli petomjesečnu studiju prodaje u osnovnim
i srednjim školama na pet velikih tržišta u SAD-u. Studija je pokazala da bi
mnogi učenici izabrali mlijeko umjesto konkurentnih pića kad bi bilo dostu­
pno kada, gdje i kako oni to žele.
INUUblKUbKA«ZNAN0SI»
Mnogi drugi uspješni školski programi nastavljaju poticati djecu da piju mlijeko.
Programi obrazovanja o prehrani poput «Istraživanja piramide« i «Kafić Piramida«
uče učenike da su mliječni proizvodi ključni dio zdrave prehrane; program «Hladno
je cool» uči voditelje školskih kafeterija kako da održavaju mlijeko hladnim, baš kao
što djeca vole; i fond pomaže širenje programa školskih obroka s mliječnim proizvo­
dima. Osim toga, popularna kampanja «imaš mlijeka« nastavlja dopirati do djece u
školi i kroz televizijske programe namijenjene djeci kao što su Nickelodeon i Cartoon
Network.
Aktivnosti su to nemalih razmjera: 1999. «Fantastične pustolovine kuhara Comba«,
niz «obrazovnih» (marketinških) planova predavanja koje je predstavila mljekarska
industrija, «uvršten je u 7 6 % vrtića širom zemlje.« 7 Prema izvještaju mljekarske indu­
strije za Kongres, 8 programi «obrazovanja o prehrani« mljekarske industrije prilično
su uspješni:
«Kafić Piramida'« i »Istraživanja piramide™«, namijenjeni drugim i četvrtim
razredima, dopiru do preko 12 milijuna učenika s porukom da su mlijeko i
> mliječni proizvodi ključni dio zdrave prehrane. Rezultati anketa nastavljaju
pokazivali vrlo visoke stope primjene tih dvaju programa, trenutno ih koristi
preko 7 0 % nastavnika koji imaju programe.
Važan zadatak obrazovanja naše djece o prehrani i zdravlju Amerika je povjerila mli­
ječnoj industriji. Uz posvuda prisutne planove predavanja o prehrani i «obrazovne>>
opreme, industrija srednje škole opskrbljuje video materijalima, posterima i vodiči­
ma o prehrani, održava posebne promocije u kafeterijama kako bi povećala potrošnju
mlijeka u tisućama škola, distribuira informacije ravnateljima na nacionalnim konfe­
rencijama, vodi promocije 'povratak u školu' s preko 20.000 škola i održava sportske
promocije usmjerene na mladež.
Trebamo li se zabrinuti? Jednom riječju - da. Ako vas zanima kakvo «obrazovanje»
y
provodi mliječna industrija, pogledajte njihovu web-lokaciju. Kad sam posjetio nji­
hovu web-lokaciju u srpnju 2003. jedna od prvih informacija koje su me dočekale
bila je: «Srpanj je nacionalni mjesec sladoleda.« Kad sam kliknuo kako bih dobio više
informacija o nacionalnom mjesecu sladoleda, pročitao sam: «Ukoliko ste se zapitali
možete li jesti sladoled i pritom se kvalitetno hraniti odgovor je 'da'!«9 Odlično. Toli­
ko o borbi protiv pretilosti i dijabetesa kod djece!
Web-lokacija podijeljena je na tri dijela, jedan za edukatore, jedan za roditelje i jedan
za radnike u školskim kafeterijama. Kad sam u srpnju 2003. pogledao web-lokaciju
(web-lokacija redovito mijenja svoj sadržaj), na dijelu za edukatore učitelji su mogli
preuzeti nastavne planove za predavanja o prehrani u svojim razredima. Planovi pre-
287
 KINESKA STUDIJA
davanja uključivali su izrađivanje lutaka za ruku u obliku krava i mliječnih proizvoda
i igranje prstima. Nakon izrade lutaka učitelj bi trebao «[r]eči učenicima da će upo­
znati pet posebnih prijatelja, a ti prijatelji žele da dječaci i djevojčice porastu i budu
9
jaki i zdravi.* Druga lekcija bila je «Dan za mliječne poslastice«, kada svako dijete
9
dobije priliku da kuša sir, puding, jogurt, mladi sir i sladoled. Učitelji također svoje
9
razrede mogu voditi kroz izrađivanje «Muu masaka». Za naprednije četvrte razrede
učitelji mogu primijeniti nastavni plan iz Istraživanja piramide u kojem učenici istra­
9
žuju pet skupina namirnica i njihove koristi za zdravlje, kako slijedi:
Mliječni proizvodi (Grade čvrste kosti i zube.)
Mesni proizvodi (Grade snažne mišiće.)
Povrće (Pomažu vam da vidite u mraku.)
Voće (Pomažu u zarastanju posjekotina i modrica.)
Žitarice (Daju nam energiju.)
Na temelju dokaza iznesenih u prethodnim poglavljima znate da nas - ako naša dje­
ca uče takve stvari o prehrani i zdravlju - čeka bolna budućnost zahvaljujući Dairy»
Managementu. Očigledno ni djeca ni njihovi roditelji ne uče da je mlijeko povezano
s dijabetesom tipa 1, rakom prostate, osteoporozom, multiplom sklerozom i drugim
autoimunim bolestima, te kako je eksperimentalno dokazano da kazein, glavna bje­
lančevina u mliječnim namirnicama, potiče nastanak raka i povećava razinu koleste­
rola u krvi i aterosklerolskog plaka.
U 2002. ta marketinška web-lokacija učiteljima je podijelila preko 70.000 nastavnih
planova* Mljekarska industrija zaista sljedeću generaciju Amerikanaca poučava svo­
joj verziji nutricionizma.
Industrija to radi već desetljećima i u tome je uspješna. Susreo sam brojne ljude koji,
kada čuju za potencijalne štetne učinke mliječnih proizvoda, odmah odgovaraju:
«Mlijeko ne može biti loše». Obično ti ljudi nemaju nikakvih dokaza kojima bi pot­
krijepili svoj stav, imaju samo osjećaj da je mlijeko dobro. Oduvijek su znali da je
lako i sviđa im se da je tako. Korijen nekih njihovih stavova možete naći u školskim
danima, kada su naučili da postoji sedam kontinenata, da su dva i dva četiri i da je
mlijeko zdravo. Razmislite li o tome na taj način razumjet ćete zašto mliječna indu­
strija ima tako ogroman utjecaj u ovoj zemlji, koristeći obrazovanje za svoje marke­
tinške ciljeve.
Kada taj marketinški program ne bi bio tako raširena prijetnja zdravlju naše djece
bilo bi upravo smiješno što jedna industrijska grupa pokušava propagirati svoje pre­
hrambene proizvode pod tako slabo zamaskiranim »obrazovnim« planom. Zar se
ljudi ne pitaju što se to događa kada gotovo svaka knjiga za djecu koja se reklamira
INDUSTRIJSKA «ZNAN0ST»
na «Polici s knjigama o prehrani« na toj web-lokaciji govori o mlijeku, siru ili slado­
ledu, U Z naslove kao što j e Sladoled: Veliki trenuci u povijesti sladoleda? Napokon, u
srpnju 2003. na toj «Polici s knjigama o prehrani« nije se mogla naći nijedna knjiga o
povrću! Zar ono nije zdravo?
Ako ništa drugo, kada mljekarska industrija opisuje sve ove aktivnosti povezane sa
školom u službenim izvještajima Kongresu i industrijskim priopćenjima za tisak,
opravdano ih naziva «marketinškim» aktivnostima.
KONJUGIRANA LINOLNA KISELINA
Mljekarska industrija ne staje na klincima. Kad se radi o odraslima, industrija sta­
vlja jak naglasak na «znanost» i objavljivanje rezultata istraživanja koji se mogu
protumačiti kao dokaz da je konzumiranje mliječnih proizvoda korisno za zdravlje.
Mliječna industrija godišnje troši 4 do 5 milijuna dolara na financiranje istraživanja
710
usmjerenih na otkrivanje nečeg zdravog o čemu se može govoriti. Uz to, reklamni
stručnjaci mljekarske industrije koriste Medicinski savjetodavni odbor sastavljen od
liječnika, profesora i drugih zdravstvenih stručnjaka. Ti su znanstvenici oni isti koji
se pojavljuju kao zdravstveni stručnjaci u medijima, iznoseći znanstveno utemeljene
tvrdnje koje podupiru zdravstvene koristi od mlijeka.
Aerodromski klub bio je dobar primjer napora industrije da zadrži povoljan imidž
proizvoda i «povjerenje». Osim stoje držao na oku potencijalno štetne projekte, Klub
je nastojao predstaviti istraživanja koja bi mogla pokazati da se rak može spriječiti
pijenjem kravljeg mlijeka. Kakav bi to bio uspjeh! U to vrijeme industrija je postajala
prilično nervozna zbog sve brojnijih dokaza koji su pokazivali da je konzumiranje
hrane životinjskog podrijetla povezano s rakom i srodnim bolestima.
Njihov adut za to istraživanje bila je neobična grupa masnih kiselina koje proizvode
bakterije u kravljem buragu (najvećem od četiri želuca). Te masne kiseline zajedni­
čkim se imenom zovu konjugirana linolna kiselina (CLA) i nastaju iz linolne kiseline
koja se inače nalazi u kukuruzu koji jedu krave. Iz kravljeg buraga CLA se zatim
apsorbira i ostaje pohranjena u mesu i mlijeku životinja, da bi je na kraju konzumirali
ljudi.
Dan velikog slavlja za Aerodromski klub bio je kada su početni testovi na pokusnim
miševima dali zaključiti da bi CLA mogla pomoći u blokiranju nastanka želučanih
tumora izazvanih slabo kancerogenom kemikalijom zvanom benzo(a)piren. 1 1 1 2 Ali u
tom istraživanju postojala je jedna kvaka. Kvaka je bila u tome što su istraživači mi­
ševima prvo dali CLA, a nakon toga kancerogeni benzo(a)piren. Redoslijed davanja
tih kemikalija bio je obrnut. U tijelu postoji enzimski sustav koji svodi na minimum
količinu raka izazvanog kancerogenom tvari. Kad se prvo konzumira spoj kao što
 KINESKA STUDIJA
je CLA, ona «pobuduje» taj enzhnski sustav tako da se njegova aktivnost povećava.
Dakle, trik je bio u tome da se prvo da CLA, kako bi se podražio enziniski sustav, i da
se zatim da kancerogena tvar. Uz takav redoslijed enzimski sustav pobuđen CLA-om
bio bi djelotvorniji u neutraliziranju kancerogene tvari. Kao rezultat toga, CLA bi se
moglo nazvati antikancerogenom tvari.
Dopustite da vam predočim analognu situaciju. Pretpostavimo da u vašoj garaži ima­
te vreću jakog pesticida. Na vreći pesticida piše «Ne gutati! U slučaju gutanja, obratiti
se lokalnom centru za trovanja« ili neko slično upozorenje. Ali, recimo da ste ogla­
dnjeli i da ste ipak pojeli šaku pesticida. 'laj pesticid u vašem će tijelu «dati gasa» en-
zimskim sustavima u svim vašim stanicama koje su odgovorne za uklanjanje štetnih
tvari. Ako zatim uđete u kuću i pojedete šaku kikirikija natopljenog atlatoksinom,
enzimski sustavi vašeg tijela spremni su za borbu protiv aflatoksina, pa ćete završiti s
manje aflatoksinom induciranih tumora. Tako je pesticid, koji će na kraju napraviti
svakakve gadne stvari u vašem tijelu, zapravo antikancerogena tvar! Scenarij je oči­
gledno apsurdan, a istraživanja na miševima koja su u početku pokazivala da CLA
ima antikancerogeno djelovanje bila su u sličnoj mjeri apsurdna. Međutim, konačni
rezultati istraživanja na miševima zvučali su prilično dobro ljudima koji ne poznaju
tu metodologiju (uključujući većinu znanstvenika).
Član Aerodromskog kluba Michael Pariza vodio je istraživanje u kojem je dosta
1 3 15
detaljno proučena CLA. Kasnije, u Memorijalnom institutu za istraživanje raka
Roswell Park u Buffalou, jedan vrlo dobar istraživač i njegova skupina dodatno su
proširili istraživanja i pokazali da ona čini više od pukog blokiranja prvog koraka u
stvaranju tumora. Činilo se da CLA također usporava kasniji rast tumora 1 " 1 7 kada se
daje životinjama nakon kancerogene tvari. To je bilo uvjerljivije otkriće o antikan-
cerogenim svojstvima CLA od početnih studija" 1 2 koje su pokazale samo inhibiciju
inicijacije tumora.
Bez obzira koliko su te studije na miševima i ljudima postajale obećavajuće, to je
istraživanje ostalo prilično udaljeno od raka kod ljudi. Kao prvo, nije bilo dokaza­
no da kravlje mlijeko koje sadrži CLA kao cjelovita namirnica (nasuprot izoliranoj
kemijskoj CLA) sprječava rak kod miševa. Kao drugo, čak i kad bi takav učinak po­
stojao kod miševa trebalo bi ga potvrditi na ljudima. Odnosno, kao stoje izneseno u
prethodnim poglavljima ove knjige, ako kravlje mlijeko ima ikakvog utjecaja doka­
zano je da povećava a ne smanjuje stope raka. Daleko važnija hranjiva tvar u mlijeku
su bjelančevine, čije su jaka svojstva poticanja raka u skladu s podacima studija na
ljudima.
Drugim riječima, iznošenje bilo kakvih zdravstvenih tvrdnji o CLA u mlijeku i nje­
govom utjecaju na rak kod ljudi zahtijevalo bi nerazumno veliko povjerenje u pretpo­
stavke. Ali nikada ne sumnjajte u odlučnost (tj. novac) onih koji bi voljeli da javnost
INDUSTRIJSKA «ZNAN0ST»
vjeruje kako kravlje mlijeko sprječava rak. 1 gle, nedavno se na naslovnoj stranici
naših lokalnih novina, Ithaca fournala, pojavio naslov: «Promjena prehrane krava
ls
poboljšava antikancerogena svojstva mlijeka«. Taj je članak govorio o studijama je­
dnog profesora s Cornelia koji je sudjelovat) u razvoju goveđeg hormona rasta koji se
danas daje kravama. Pokazao je da može povećati količinu CLA u kravljem mlijeku
tako što je životinje hranio s više kukuruznog ulja.
Članak u Ithaca Journalu, iako se radi samo o lokalnim, gradskim novinama, zaista
je bio ostvarenje sna za sponzore Aerodromskog kluba. Naslov šalje snažnu ali vrlo
jednostavnu poruku javnosti: pijenje mlijeka smanjuje rizik od raka. Znam da ljudi
iz medija vole bombastične tvrdnje, pa sam u početku sumnjao da je novinar tvrdio i
više nego što je istraživač rekao. Ali u članku je entuzijazam profesora Baumana zbog
implikacija ovog istraživanja bio jednak onom iz naslova. Studija citirana u ovom
članku pokazala je samo da mlijeko krava hranjenih kukuruznim uljem sadrži višu
razinu CLA. To je jako daleko od bilo kakve važnosti za rak kod ljudi. Nijedna stu­
dija još nije pokazala da ljudi ili čak miševi koji piju kravlje mlijeko imaju niži rizik
od raka - bilo kakvog. Pa ipak Bauman, koji je tehnički kompetentan istraživač, ci­
tiran je kako kaže da ta otkrića imaju «dobar potencijal zato što je CLA ima vrlo
jaka [antikancerogenaj svojstva.« Novinar je dalje ustvrdio: «pokazalo se da CLA
suzbija kancerogene tvari i inhibira širenje raka kolona, prostate, jajnika i dojke te
leukemije«, zaključivši da «sve ukazuje na to da je CLA djelotvorna kod ljudi čak i u
niskim koncentracijama«. Prema tom članku, Bauman kaže da to «istraživanje pred­
stavlja novi fokus u modificiranju namirnica radi poboljšanja njihovih prehrambenih
i zdravstvenih kvaliteta.« Tvrdnje nisu mogle biti dramatičnije s obzirom na nedosta­
tak nužnih istraživanja na ljudima.
Bauman, Pariza i mnogi drugi njihovi kolege11' energično su slijedili laj pravac istra­
živanja petnaest godina i objavili velik broj istraživačkih radova. Iako je rečeno da
postoje dodatni korisni učinci CLA, ključno istraživanje još nije provedeno, to jest,
testiranje da li konzumiranje mlijeka krava hranjenih velikim količinama suncokre-
tovog ulja zaista smanjuje rizik od raka kod ljudi.
U novije vrijeme Bauman i njegovi kolege pokušali su napraviti korak prema otkriva­
nju te nužne veze. Dokazali su da je mliječna mast krava hranjenih velikim količina­
ma suncokretovog ulja (tj. linolnom kiselinom, prekursorom CLA), poput sintetičke
CLA, bila u stanju smanjiti tumore kod štakora tretiranih kancerogenom tvari. 20 Ali
opet su koristili nepoštenu pokusnu metodu. Davali su mliječnu mast prije, a ne na­
kon kancerogene tvari. Ipak, njihove će tvrdnje biti dramatične kao i uvijek, jer je prvi
put dokazano da je CLA, kao sastojak hrane (tj. masti) jednako antikancerogena kao
izolirani spoj. U prijevodu: jedite maslac krava hranjenih suncokretovim uljem - to
štiti od raka!
 KINESKA STUDIJA
INDUSTRIJSKA ZNANOST
Priča o CLA dobar je primjer kako industrija koristi znanost za povećanje potražnje
za svojina proizvodima kako bi više zaradila. U najboljem slučaju, industrijska zna­
nost često stvara zbunjenu javnost (Jesu li jaja zdrava? Jesu li štetna?), a u najgorem
industrijska znanost vodi naivne potrošače do prehrambenih proizvoda koji su za­
pravo štetni za njih, a sve u ime boljeg zdravlja.
Industrijska znanost prepuna je sukoba interesa. Istraživanje o CLA provedeno je
novcem interesnih grupa. Širi se i održava novcem interesnih grupa. Nacionalno
20
mljekarsko v i j e ć e , " Kraft Foods, Inc.,2{)
Istraživački centar za mliječne proizvode
Northeast, 20 - 21 Stočarski odbor za govedinu 23 i Stočarsko udruženje za govedinu 23
grupe su koje često financiraju te studije.
Utjecaj korporacija u akademskom istraživačkom svijetu može se javljati u mnogim
oblicima, u rasponu od drske zloupotrebe osobne moći do sukoba interesa, sve dale­
ko od očiju javnosti. Taj utjecaj ne mora biti čisto podmićivanje istraživača da krivo­
tvore podatke. Ponašanje takve vrste je rijetkost. Važniji način kako korporacijske in­
teresne skupine utječu na akademske rezultate daleko je sofisticiraniji i djelotvorniji.'
Kao što je vidljivo iz primjera CLA, znanstvenici istražuju neki detalj izvan konteksta
koji se može protumačiti kao povoljna poruka, a industrija to iskoristi koliko je god
moguće. Gotovo nitko ne zna odakle je potekla hipoteza o CLA i tko ju je izvorno
financirao.
Malo ljudi zaista dovodi u pitanje takva istraživanja ako su objavljena u najboljim
časopisima. Vrlo malo ljudi, posebno u javnosti, zna koje su se studije «okoristile»
izravnim korporacijskim financiranjem. Vrlo malo ljudi u stanju je ostaviti po strani
tehničke detalje i prepoznati nedostatak informacije koja bi inače stvorila kontekst.
Međutim, gotovo svi razumiju naslov iz mojih lokalnih novina.
I ja bih mogao igrati tu igru. Kad bih želio naškoditi mljekarskoj industriji i biti malo
maštovit u interpretaciji rezultata studija, mogao bih stvoriti još jedan naslov u kojem
bi pisalo: «Novi kontracepcijski spoj otkriven u kravljem mlijeku«. Nedavna istraži­
13
vanja, na primjer, pokazala su da CLA dramatično ubija pileće embrije. Također, CLA
povećava razinu zasićenih masti u tkivima koje bi mogle (koristeći naše dramatične
metode interpretacije) pogoršati rizik od srčanih bolesti. Naravno, ta sam dva nepove­
zana učinka u svom primjeru prikazao potpuno izvan konteksta. Ja zapravo ne znam
da U ta dva učinka CLA stvarno dovode do smanjene plodnosti i većeg obolijevanja od
srčanih bolesti kod ljudi, ali kad bih igrao igru onako kako to rade industrijski entuzija­
sti ne bi me bilo briga. Imao bih odličan naslov, a to može značiti jako puno.
Nedavno sam se sreo s jednim od članova Aerodromskog kluba, znanstvenikom koji
je bio uključen u napore oko CLA. Priznao je da učinak CLA nikada neće biti ništa
INDUSTRIJSKA «ZNAN0ST»
više od učinka farmaceutskog lijeka. Međutim, možete biti sigurni da ono što je po­
znalo u privatnom društvu neće biti izgovoreno javnosti.
LJUBAV INDUSTRIJE PREMA PRTLJANJU
Velik dio priče o Aerodromskom klubu i CLA priča je o «tamnoj strani« znanosti, o kojoj
sam detaljno pisao u trinaestom poglavlju. Ali priča o CLA također govori o opasno­
stima od redukcionizma, od vađenja pojedinosti izvan konteksta i iznošenja tvrdnji o
prehrani i zdravlju, o kojima sam raspravljao u prethodnom poglavlju. Poput akademske
zajednice, industrija je također nezaobilazan igrač u sustavu znanstvenog redukcionizma
koji potkopava naše znanje o prehrambenim obrascima i bolestima. Vidite, industrija voli
prdjati. Dobivanje patenata na temelju detalja vodi do marketinških tvrdnji i, na kraju, do
većih prihoda.
U jednom nedavnom radu 20 nekoliko istraživača CLA (uključujući profesora Dalea Ba-
umana, dugogodišnjeg prijatelja industrije životinjskih namirnica), pojavila se sljedeća
rečenica koja otkriva mnogo o tome što neki industrijski entuzijasti misle dok nastojimo
«prtljanjem» postići bolje zdravlje:
Koncept hrane obogaćene CLA-om mogao bi biti posebno privlačan ljudima koji
žele princip prevencije raka utemeljen na mani bez radikalnih promjena u svojim
prehrambenim navikama.20
Znam da za Baumana i druge «radikalne promjene u... prehrambenim navikama« znače
konzumiranje prehrane bogate namirnicama biljnog podrijetla. Ti istraživači predlažu
da, umjesto potpunog izbjegavanja loše hrane, prtljamo s postojećom, ah problemati­
čnom hranom kako bismo riješili problem. Umjesto da surađujemo s prirodom kako
bismo očuvali zdravlje, oni žele da se oslanjamo na tehnologiju - njihovu tehnologiju.
Tu uvjerenje u tehnološko prtljanje, u to da je čovjek iznad prirode, posvuda je prisutna.
Nije ograničena na mljekarsku industriju, mesnu industriju ili industriju prerađene hra­
ne. Postala je dio svake prehrambene i zdravstvene industrije u zemlji, od naranača do
rajčica, od žitarica do vitaminskih dodataka.
Industrija biljne hrane nedavno se digla na noge kada je «otkriven» još jedan karotenoid.
Vjerojatno ste čuli za njega. Zove se likopen i rajčicama daje crvenu boju. Godine 1995.
objavljeno je da ljudi koji jedu više rajčica, uključujući cijele rajčice i hranu koja sadrži
rajčice poput umaka za tjestenine, imaju niži rizik od raka prostate,24 a u skladu s jednim
ranijim izvještajem.25
Za kompanije koje proizvode hranu s prerađevinama od rajčice to je bio dar s neba. Mar­
ketinški stručnjaci u korporacijskom svijetu brzo su primili poruku. Ali usredotočili su
se na likopen, a ne na rajčicu.
293
 KINESKA STUDIJA
Mediji, uvijek spremni priteći u pomoć, bili su dorasli situaciji. Bilo je to vrijeme liko-
penal Iznenada je likopen postao naširoko poznat kao nešto čega trebate jesti više ako
ne želite dobiti rak prostate. Znanstveni svijet, istražujući detalje, intenzivirao je svoje
napore da protumači «čaroliju likopena». U trenutku nastajanja ove knjige postojala
je 1.361 (!) znanstvena publikacija o likopenu spomenuta u Nacionalnoj medicinskoj
knjižnici. 26 Razvija se veliko tržište, sa zaštićenim imenima kao što su Likopen 10
disperzija u hladnoj vodi i LycoVit 10% za upotrebu kao dopuna prehrani. 27 Sudeći
prema zdravstvenim tvrdnjama, možda smo na putu da rak prostate, najčešći oblik
raka kod muškaraca, stavimo pod nadzor.
Međutim, postavlja se nekoliko zabrinjavajućih pitanja. Kao prvo, nakon milijuna
dolara potrošenih na istraživanja i razvoj, postoji sumnja u to da likopen, kao izoliran
spoj, može sprječavati rak prostate. Prema jednoj novijoj publikaciji, dosad je šest
studija pokazalo statistički značajno smanjenje rizika od raka prostate kod poveća­
nog unosa likopena; to potvrđuju i tri studije čiji rezultati nisu statistički značajni; a
sedam studija nije pokazalo nikakvu vezu.28 Ali te su studije mjerile unos likopena
iz cjelovitih namirnica, točnije rajčica. Dakle, iako te studije svakako pokazuju daje
rajčica i dalje zdrava namirnica, 2 8 znači li to da možemo pretpostaviti da likopen, sam
za sebe, smanjuje rizik od raka prostate? U rajčici postoje stotine, pa i tisuće spojeva.
Imamo li dokaza da će izolirani likopen postići ono što postižu rajčice, posebno za
one ljude koji ne vole rajčice? Odgovor je - ne. 2 9
Nema dokaza da likopen ima učinka na rak prostate, a osobno ozbiljno sumnjam
da ćemo ikada imati uvjerljive dokaze. Usprkos tome, posao s likopenom dobro na­
preduje. U tijeku su detaljne studije kojima se želi utvrditi najdjelotvornija doza li­
kopena, te utvrditi jesu li komercijalni pripravci s likopenom sigurni (to jest, kada
se testiraju na štakorima i kunićima). 2 7 Ujedno se razmatra mogućnost genetskog
modificiranja biljaka radi povećanja razina likopena i drugih karotenoida. 3 " Doista je
nategnuto taj niz izvještaja o likopenu nazvati legitimnom znanošću. U svojoj knjizi
to zovem tehnološkim prtljanjem i marketingom, a ne znanošću.
Pet godina prije najnovijeg «otkrića» likopena jedan moj poslijediplomski student,
Youping He, usporedio je četiri različita karotenoida (beta-karoten, likopen iz rajčica,
kanlaksanlin iz mrkve i kriptoksanlin iz naranača) u vezi s njihovom sposobnošću
prevencije raka kod pokusnih životinja. 1 ' <:
Ovisno o tome što smo testirali i kako snio
testirali, pojedini karotenoidi mogu imati širok raspon snage djelovanja. Dok je jedan
karotenoid jak u jednoj reakciji, isti karotenoid daleko je slabiji za drugu reakciju. Ta
varijacija manifestira se na bezbroj načina, uključujući stotine antioksidanata i tisuće
različitih reakcija, stvarajući gotovo nerazmrsivu mrežu. Konzumiranje jednog po je­
dnog karotenoida u obliku pilula nikada neće biti isto kao jedenje cjelovite namirnice
koja pruža prirodnu mrežu hranjivih tvari koje potiču zdravlje.
INDUSTRIJSKA «ZNAN0ST»
Pet godina nakon našeg prilično nepoznatog rada o tim antioksidantima, 1 ' jodna
harvarđska studija praktično je pokrenula kampanju o likopenu. Po mom mišljenju,
likopen se, kao sredstvo za borbu protiv raka, kreće prema već pretrpanom smetlištu
čarobnih rješenja, ostavljajući za sobom duboku zbunjenost.
TVRDNJE O VOĆU
Industrija voća igra igru kao i svi drugi. Na primjer, razmišljate li o vitaminu C,
koji vam prehrambeni proizvodi padaju na pamet? Ako ne pomislite na naranče
i sok od naranči medu rijetkima ste. Većina od nas bezbroj je puta čula da su na­
ranče dobar izvor vitamina C.
Međutim, to je uvjerenje samo još jedan rezultat dobrog marketinga. Koliko, na
primjer, znale o odnosu vitamina C s prehranom i bolesti? Počnimo od temelja.
Iako vjerojatno znate da su naranče dobar izvor vitamina C, možda ćete se izne­
nadili kada čujete đa ga mnoge druge biljne namirnice sadrže znatno više. jedna
šalica paprika, jagoda, brokule ili graška sadrži više vitamina C. Jedna papaja ima
čak četiri puta više vitamina C od jedne naranče. 3 1
Osim činjenice da su mnoge druge namirnice bolji izvor vitamina C, što može­
mo reći o vitaminu C koji je u narančama? To se odnosi na sposobnost vitamina
da djeluje kao antioksidant. Koliki se dio ukupne antioksidacijske aktivnosti je­
dne naranče zapravo može pripisati njenom vitaminu C? Vjerojatno ne više od
1-2%. 35 Osim toga, mjerenje antioksidacijske aktivnosti korištenjem studija «na
epruvetama« ne predstavlja istu aktivnost vitamina C koja se događa u našim
tijelima.
Većina naših dojmova o vitaminu C i narančama mješavina su nagađanja i pretpo­
stavki o događajima izvan konteksta. Tko je prvi objavio te pretpostavke? Trgovci
narančama. Jesu li svoje pretpostavke temeljili na pažljivim istraživanjima? Na­
ravno da nisu. Jesu li te pretpostavke (predstavljene kao činjenice) zvučale dobro
stručnjacima za marketinga? Naravno đa jesu. Bih li ja pojeo naranču radi doze
vitamina C. Ne. Bih li pojeo naranču zato s t o j e to zdrava biljna hrana s komplek­
snom mrežom spojeva koji gotovo sigurno nude koristi za zdravlje? Apsolutno.
Prije nekoliko desetljeća odigrao sam sporednu ulogu u toj priči. Tijekom 1970-
ih i 1980-ih pojavio sam se u televizijskoj reklami za agrume. jedna njujorška
tvrtka za odnose s javnošću koja je radila za Floridsku komisiju za agrume prije
toga me intervjuirala o voću, prehrani i zdravlju. Taj je intervju, što meni tada
nije bilo poznato, bio izvor moje prisutnosti u reklami. Nisam vidio tu reklamu i
nisam bio plaćen za nju, a ipak sam bio jedno od lica koja su pomogla Floridskoj
komisiji za agrume da prikupi svoje argumente za vitamin C u narančama. Zašto
295
 KINESKA STUDIJA

sam pristao na intervju? U tom trenutku u mojoj karijeri vjerojatno sam mislio
da je vitamin C u narančama važan i, bez obzira na vitamin C, naranče su vrlo
zdrava namirnica.
Znanstvenicima je vrlo lako uplesti se u mrežu redukcionističkog razmišljanja, čak
i ako imaju drukčije namjere. Tek sam nedavno, nakon cjeloživotnog istraživanja,
shvatio koliko je štetno vaditi detalje iz konteksta i zatim iznositi tvrdnje o prehrani

16
i zdravlju. Industrija izvanredno dobro koristi te pojedinosti, a rezultat je zbunjenost
javnosti. Čini se da se svake godine neki novi proizvod propagira kao ključ za dobro
zdravlje. Situacija je toliko loša da na odjelima trgovina mješovite robe sa «zdravim»
proizvodima često ima više dodataka prehrani i posebnih pripravaka od naizgled

Vlada: Služi li narodu ?

čarobnih sastojaka nego prave hrane. Ne dajte se zavarati: najzdraviji odjel svake tr­
govine mjesto je na kojem prodaju cijelo voće i povrće.
I, možda najgore od svega, industrija iskrivljuje znanstvene dokaze čak i kad je njezin
proizvod povezan s ozbiljnim zdravstvenim problemima. Naši su klinci često naj­
draža meta njihovog marketinga. Američka vlada donijela je zakone koji sprječavaju
proizvođače cigareta i alkohola da reklamiraju svoje proizvode djeci. Zašto ignorira­
mo hranu? Iako je priznato da hrana igra važnu ulogu u mnogim kroničnim bolesti­
TIJEKOM POSLJEDNJA DVA DO TRI DESETLJEĆA prikupili smo brojne dokaze da se većina
ma, prehrambenim industrijama dopuštamo ne samo da se oglašavaju izravno djeci,
kroničnih bolesti u Americi jednim dijelom može pripisati lošoj prehrani. To su rekli
nego i da za to koriste naše javno financirane školske sustave. Dugoročna šteta od
vladini stručni odbori, to je rekao direktor Savezne uprave za javno zdravstvo i to su
naše kratkovidne nerazboritosti neprocjenjiva je.
rekli akademski znanstvenici. Više ljudi umre zbog načina na koji se hrani nego zbog
duhana, nesreća ili bilo kojeg drugog faktora načina života ili okoliša. Znamo da uče­
stalost pretilosti i dijabetesa strelovito raste i da Amerikancima zdravlje klizi iz ruku,
a znamo i što je krivac za to. Prehrana. Dakle, ne bi li nas vlada trebala upućivati na
bolju prehranu? Vlada ne bi mogla napraviti ništa bolje po pitanju sprječavanja novih
bolesti i patnji u ovoj zemlji nego da Amerikancima jasno poruči da jedu manje živo­
tinjskih proizvoda, manje visoko rafiniranih biljnih proizvoda a više cjelovitih biljnih
namirnica. Takva poruka čvrsto je utemeljena na mnoštvu znanstvenih dokaza. Vlada
bi to mogla pojasniti kao što je učinila u slučaju cigareta. Cigarete ubijaju, a isto čini i
ova loša hrana. Ali umjesto da to učini, vlada govori da su životinjski proizvodi, mliječni
proizvodi i meso, rafinirani šećeri i masti u vašoj hrani dobri za vas! Vlada se pravi da ne
vidi dokaze, kao ni milijune Amerikanaca koji boluju od bolesti povezanih s prehra­
nom. Zavjet povjerenja između vlade SAD-a i američkih građana prekršen je. Vlada
Sjedinjenih Država ne samo što ne gasi požar nego i aktivno raspiruje vatru.

PREHRAMBENI RASPONI: NAJNOVIJI NAPAD

Dužnost Odbora za hranu i prehranu (1 ; NB), dijela Instituta za medicinu (IOM) Na­
cionalne akademije znanosti, jest da otprilike svakih pet godina pregleda i korigira

297
 KINESKA STUDIJA VLADA: SLUŽI LI NARODU?

preporučenu potrošnju pojedinih hranjivih tvari. FNB objavljuje preporuke o hra­ Možda vam je teško stvoriti si predodžbu što te brojke znače u svakodnevnom životu,
njivim tvarima od 1943. kada je pripremila plan za Američku vojsku u kojem je dala pa sam pripremio sljedeći jelovnik koji nudi hranjive tvari u skladu s ovim smjerni­
preporučene dnevne unose (RDA) za pojedine hranjive tvari. cama (slika 16.1).*'
U najnovijem izvještaju FNB-a 1 objavljenom 2002. prehrambene preporuke iznesene
su kao rasponi umjesto kao jedan broj, kakva je bila praksa do 2002. Kako bismo bili
dobrog zdravlja, sada nam savjetuju da konzumiramo između 4 5 % i 6 5 % naših kalo­
rija u obliku ugljikohidrata. Također postoje rasponi za masti i bjelančevine.
Nekoliko citata iz priopćenja za javnost u kojem je predstavljen ovaj golemi izvještaj
od preko 900 strana govore sve. Evo prve rečenice priopćenja za javnost: 2

Kako bi zadovoljile dnevne potrebe organizma za energijom i hranjivim tvari­

ma, uz svođenje na minimum rizika od kroničnih bolesti, odrasle osobe treba­
le bi dobivati od 4 5 % do 6 5 % svojih kalorija iz ugljikohidrata, 2 0 % do 3 5 % iz
masti te 10% do 3 5 % iz bjelančevina...

Nešto dalje možemo pročitati:

...dodani šećeri ne bi trebali predstavljati više od 2 5 % ukupno konzumiranih

kalorija... dodani šećeri su oni ubačeni u jela i pića tijekom proizvodnje [i]
glavni izvori uključuju bombone, bezalkoholna pića, voćna pića, kolače i druge
slastice. 2

Razmotrimo to malo bolje, što nam te preporuke zapravo govore? Sjetimo se, prio­
pćenje za javnost počinje tvrdnjom da je cilj izvještaja »svođenje na minimum rizika
2
od kroničnih bolesti«. Taj izvještaj kaže da možemo konzumirati prehranu koja sa­
drži do 3 5 % kalorija u obliku masti; to je više od 3 0 % iz prethodnog izvještaja. Tako­
đer preporučuje da možemo konzumirati do 3 5 % kalorija u obliku bjelančevina; ta
brojka daleko je veća od preporuke bilo kojeg drugog odgovornog tijela.
Posljednja preporuka predstavlja šlag na torti, da se tako izrazim. Možemo konzumi­
rati do 2 5 % kalorija u obliku dodanih šećera. Sjetimo se, šećeri su najrafiniraniji tip Ljudi, ne šalim se. Ovaj katastrofalan jelovnik uklapa se u preporuke izvještaja i na­
ugljikohidrata. lako izvještaj savjetuje da nam je potrebno minimalno 4 5 % kalorija u vodno je u skladu sa «svodenjem kroničnih bolesti na minimum«.
obliku ugljikohidrata, više od polovine te količine (tj. 25%) mogu biti šećeri prisutni Zapanjujuće je to što bih mogao sastaviti razne jelovnike, sve pune životinjskih na­
u bombonima, bezalkoholnim pićima i kolačima. Kritična pretpostavka ovog izvje­ mirnica i dodanih šećera, koji se uklapaju u ove preporučene dnevne raspone. S obzi­
štaja je: američka prehrana ne samo što je najbolja što postoji, nego biste sada trebali rom na sve dosad izrečeno u knjiži, ne trebam vam napomenuti da kada jedemo
slobodno konzumirati još bogatiju prehranu i još uvijek biti sigurni da «svodite na prehranu poput spomenute iz dana u dan ne samo što ćemo ići, nego ćemo sprintati
minimum rizik od kroničnih bolesti«. Zaboravite sva upozorenja koja biste mogli u susret kroničnim bolestima. Žalosna je činjenica da je to ono što velik dio našeg
naći u tom izvještaju: uz takav raspon mogućnosti za gotovo bilo koju prehranu može stanovništva već radi.
se tvrditi da smanjuje rizik od bolesti.
 KINESKA STUDIJA VLADA: SLUŽI LI NARODU?

u literaturu. U svakom slučaju, ta važna preporuka provukla se kroz panel ne privu-

BJELANČEVINE
kavši veliku pažnju i dospjela u prvu rečenicu FNB-ovog priopćenja za javnost!
Drugi član Odbora, moj dugogodišnji prijatelj i kolega, bio je predsjednik pododbora
Možda je najšokantnija brojka gornja granica unosa bjelančevina. Od ukupnog ka-
pri kraju postojanja Odbora. On nije nutricionist i također se iznenadio kad je čuo
lorijskog unosa samo je 5 - 6 % bjelančevina u prehrani potrebno kao nadoknada za
moju zabrinutost zbog gornje granice za bjelančevine. Ni on se nije mogao sjetiti daje
bjelančevine koje se redovito izlučuju iz tijela (kao aminokiseline). Međutim, oko
bilo većih rasprava o toj temi. Kad sam ga podsjetio na neke od dokaza koji povezuju
9 - 1 0 % bjelančevina količina je koja se preporučala tijekom proteklih pedeset godina
prehranu bogatu životinjskim bjelančevinama s kroničnim bolestima, u početku je
kako bi se osiguralo da većina ljudi zadovolji barem svoje «potrebe» od 5-6%. Ta pre­
zauzeo obrambeni stav. Ali nakon nešto upornosti s moje strane, na kraju je rekao:
poruka od 9 - 1 0 % ekvivalentna je dobro poznatom preporučenom dnevnom unosu
«Colinc, znaš da ja zapravo ne znam ništa o nutricionizmu.» Kako je, dakle, mogao
ili RDA. 5
biti član - a kamoli predsjednik - tog važnog pododbora? A to nije najgore. Predsje­
Gotovo svi Amerikanci prekoračuju tu preporuku od 9-10%; konzumiramo bjelan­
dnik stalnog odbora za procjenu tih preporuka napustio je grupu neposredno prije
čevine u rasponu od oko 11-21%, s prosjekom od otprilike 15-16%/' Relativno ma­
njihovog dovršetka radi direktorskog položaja u jednoj vrlo velikoj prehrambenoj
lobrojni ljudi koji konzumiraju više od 2 1 % bjelančevina uglavnom su oni koji se
kompaniji - kompaniji koja će trljati ruke zbog ovih novih preporuka.
bave «bildanjem», a u novije vrijeme su im se pridružili i oni na dijetama s visokom
količinom bjelančevina.
Posve je zbunjujuće što ove nove FNB-ove preporuke za 2002., koje plaća vlada, sada
ZASLAĐENI IZVJEŠTAJ
kažu da bismo trebali moći konzumirati bjelančevine do izvanredno velike količine
Preporuka o dodanom šećeru jednako je nečuvena kao ona o bjelančevinama. Ot­
od 3 5 % kao način minimiziranja kroničnih bolesti kao što su rak i srčane bolesti.
prilike u vrijeme kad je objavljen ovaj FNB-ov izvještaj, jedan stručni odbor koji su
Radi se o nevjerojatnoj parodiji imamo li u vidu znanstvene dokaze. Dokazi pred­
sastavili SZO (Svjetska zdravstvena organizacija) i FAO (Organizacija za hranu i po­
stavljeni u ovoj knjizi pokazuju da je povećanje količine bjelančevina u prehrani u
ljoprivredu) dovršavao je nov izvještaj o prehrani i prevenciji kroničnih bolesti. Pro­
rasponu od 1 0 - 2 0 % povezano sa širokim spektrom zdravstvenih problema, posebno
fesor Phillip James, također moj prijatelj, bio je član tog odbora i njegov glasnogovor­
ako većina bjelančevina potječe iz životinjskih izvora.
nik za preporuke o dodanom šećeru. Rane glasine o rezultatima izvještaja govorile su
Kao što je objašnjeno ranije u ovoj knjizi, prehrana bogata životinjskim bjelančevi­
da se SZO i FAO spremaju preporučiti gornju sigurnu razinu od 10% za dodani šećer,
nama uzrokovat će više razine kolesterola u krvi i više rizike od ateroskleroze, raka,
što je daleko niže od 2 5 % koje je odredila američka FNB grupa.
osteoporoze, Alzheimerove bolesti i bubrežnih kamenaca, da nabrojimo samo neke
Međutim, politika se brzo uključila u raspravu, kao što se dogodilo i u ranijim iz­
od kroničnih bolesti koje je FNB-ov odbor misteriozno odlučio ignorirati. 7
vještajima o dodanim šećerima. Prema priopćenju za javnost koje je objavio ured
Osim toga, FNB-ov odbor ima drskosti ustvrditi da je taj preporučeni raspon od 8
generalni direktora SZO-a, američko Udruženje za šećer i Svjetska organizacija za
1 0 - 3 5 % isti kao iz prethodnih izvještaja. U njihovom priopćenju za javnost jasno
istraživanje šećera, koji «predstavljaju interese proizvođača i prerađivača šećera, po­
stoji: «preporuke za unos bjelančevina iste su [kao u prethodnim izvještajima].« Ne
krenuli su jaku lobističku kampanju u pokušaju da diskreditiraju [SZO-ov] izvještaj
znam ni za jedan izvještaj u kojem bi se čak i izdaleka sugerirala tako visoka razina
i spriječe njegovo objavljivanje.« Nije im se sviđalo postavljanje tako niske gornje
kao što je ova.
sigurne granice. Prema londonskom dnevnom listu Guardian,7 američka industrija
Kad sam prvi put vidio te preporuke za bjelančevine iskreno sam pomislio da se radi
šećera prijetila je da će «oboriti Svjetsku zdravstvenu organizaciju na koljena« ako
o tiskarskoj pogrešci. Ali ne, nije bila pogreška. Poznajem nekoliko ljudi iz Odbora
ne odbaci te smjernice o dodanom šećeru. Ljudi iz SZO-a opisivali su prijetnju kao
koji je pripremio ovaj izvještaj i odlučio sam ih nazvati. Prvi član Odbora, moj stan
«jednaku ucjeni i goru od bilo kojeg pritiska koji je vršila duhanska industrija.« 7
poznanik, rekao je da prvi put uopće čuje za granicu od 3 5 % bjelančevina! Iznio je
Američka je skupina čak javno zaprijetila da će lobirati američki Kongres da smanji
mišljenje da je ta preporuka u vezi s bjelančevinama možda predložena u posljednjim
svojih 406 milijuna dolara izdvajanja za SZO ukoliko oni ustraju na gornjoj granici
danima pripreme izvještaja. Također mi je rekao da nije bilo mnogo rasprave o doka­
od samo 10%! Nakon što je industrija uputila pismo ministru zdravstva i socijalnih
zima o bjelančevinama, za ili protiv više razine unosa, iako se sjećao daje bilo Atkin-
službi Tommyu Thompsonu, govorkalo se da je Bushova administracija bila sklo-
sovih simpatizera u Odboru. On nije radio na polju bjelančevina, pa nije bio upućen
 KINESKA STUDIJA
na priklonili se industriji šećera. Mene i mnoge druge znanstvenike u to su vrijeme
poticali da kontaktiramo naše zastupnike kako bi se zaustavila ta nečuvena taktika
prijetnji američkih proizvođača šećera.
Tako sada imamo dvije različite gornje «sigurne» granice za dodane šećere: granicu
od 10% za međunarodnu zajednicu i granicu od 2 5 % za SAD. Čemu takva ogromna
razlika? Je li industrija šećera uspjela kontrolirati izvještaj američkog FNB-a, ali nije
uspjela s izvještajem SZO-a i FAO-a? Što nam to govori o znanstvenicima FNB-a koji
su odredili i nove preporuke za bjelančevine? Te drastično različite procjene nisu
stvar znanstvene interpretacije. Tu se ne radi o ničem dingom nego o goloj političkoj
snazi. Profesor James i njegovi kolege iz SZO-a izdržali su pritisak; čini se da je FNB-
ova grupa popustila. Američki odbor dobio je sredstva od kompanije M&M Mars
koja proizvodi čokoladice i konzorcija proizvođača bezalkoholnih pića. Je li moguće
da je američka grupa osjećala obvezu prema tim kompanijama koje koriste šećer?
Inače, industrija šećera se, u svojoj borbi protiv zaključaka SZO-a, uvelike oslanjala 7
na FNB-OV izvještaj s granicom od 25%. Drugim riječima, FNB-ov odbor izradio je
prijateljsku preporuku za industriju šećera koja je zatim iskoristila te rezultate kao
podršku za svoje tvrdnje protiv izvještaja SZO-a.
UTJECAJ INDUSTRIJE
Ova rasprava još uvijek nije dala odgovor na pitanje na koji način industrija vrši tako
izvanredan utjecaj. Uglavnom, industrija uzima za savjetnike nekolicinu u javnosti
istaknutih akademskih ličnosti koje zatim dobivaju vodeća mjesta u kreiranju poli­
tike izvan akademskih krugova. Međutim, ti savjetnici industrije i dalje nose svoje
akademske kape. Organiziraju simpozije i radionice, pišu naručene recenzije, vode
stručne skupine za politiku i/ili postaju dužnosnici ključnih stručnih društava. Gravi-
tiraju prema vodećim položajima u znanstvenim organizacijama koje imaju značajan
utjecaj na politiku i publicitet.
Došavši na takve položaje, ti ljudi dobiju priliku sastaviti timove po vlastitoj volji,
birajući članove odbora, govornike na simpozijima, članove uprave, itd. Najkorisniji
ljudi su im ili kolege sa sličnim predrasudama i/ili kolege koji nisu svjesni tko «vodi
igru». To se zove »namještanje karata« i doista funkcionira.
U slučaju FNB-a, njegov odbor organiziran je pod predsjedanjem jednog profesora
koji je imao jake osobne veze s mljekarskom industrijom. On je pomogao u odabiru
«pravih» ljudi kao i u organiziranju rasprave o izvještaju, najvažnijim ulogama koje
je itko mogao odigrati. Je li iznenađujuće s t o j e mljekarska industrija, koja je sigurno
oduševljena zaključcima odbora, također pomogla u financiranju izvještaja?
Možda ćele se iznenaditi kada saznate da akademski znanstvenici mogu primati oso-
VLADA: SLUZI LI NARODU?
bne kompenzacije od industrije dok se istovremeno bave aktivnostima od velikog
javnog interesa koje financira vlada. Ironično je što mogu čak biti produžena ruka
istih vladinih tijela kojima su odavno zabranjena takva povezivanja s korporacijama.
To je ogromna rupa u zakonu koja dopušta sukob interesa i industrijama omogućava
da svoj utjecaj vrše preko akademske zajednice. U praksi, čitav sustav zapravo je pod
kontrolom industrije. Vlada i akademske zajednice, igrajući svoje uloge, većinom se
ponašaju onako kako se od njih očekuje.
Pored kompanije M&M Mars, medu korporacijskim sponzorima FNB-ovog izvještaja
također su bile velike prehrambene i farmaceutske kompanije koje bi imale koristi od
višeg preporučenog unosa bjelančevina i šećera.-' Institut Dannon, vodeći mljekarski
konzorcij koji promiče vlastitu vrstu informacija o prehrani te Međunarodni institut
za znanosti o životu (ILSI), koji je paravanska grupa za oko pedeset kompanija proi­
zvođača hrane, dodataka prehrani i lijekova, također su dali svoj prilog financiranju
FNB-ovog izvještaja. Korporacijski članovi uključuju Coca-Colu, Taco Bell, Burger
King, Nestle, Pfizer i Roche Vitamins.'' Neke farmaceutske kompanije sponzorirale su
izvještaj izravno, pored njihove potpore preko Međunarodnog instituta za znanosti
0 životu. Ne sjećam se da su privatne korporacije pružile financijsku podršku NAS-
ovom stručnom odboru u kojem sam radio.
Čini se da toj priči nema kraja. Predsjednik FNB-a bio je važan savjetnik nekoliko
velikih kompanija povezanih s mliječnim proizvodima (npr. Nacionalnog mljekar­
skog vijeća, Mead Johnson Nutritionalsa, koji je velik prodavač mliječnih proizvo­
da, kompanije Nestle" i podružnice Dannon yogurt). " 1
Istovremeno j e bio predsjednik
Odbora za prehrambene smjernice koja objavljuje prehrambenu piramidu i oblikuje
nacionalnu prehrambenu politiku koji utječe na Nacionalni program školskog ručka
1 školskog doručka, Program markka za hranu i Program za dopunsku prehranu
110
žena, dojenčadi i djece ( W I C ) . Kao predsjednika ovog posljednjeg odbora, njegove
osobne financijske veze s industrijom hrane nisu bile objavljene javnosti kao što su
prema saveznom zakonu trebale biti." Na kraju je bio potreban sudski nalog, koji
12
je zatražio Liječnički odbor za odgovornu medicinu, da se njega i njegove kolege
natjera da razotkriju svoje odnose s industrijom hrane, lako su predsjednikove veze
s industrijom bile jače, dokazano je da je šest od jedanaest članova odbora imalo veze
1011
s mljekarskom industrijom.
U čitav sustav pripreme informacija o prehrani za javnost, kao što sam prvi put vidio
u Odboru za informiranje javnosti o prehrani kojim sam nekada predsjedao (po­
gledati jedanaesto poglavlje), prodrli su i kooptirali ga industrijski izvori koji imaju
interesa i sredstava da to učine. Oni režiraju predstavu. Kupe nekoliko koristoljubivih
profesora koji su došli na važne položaje i koji imaju znatan utjecaj, kako unutar aka­
demske zajednice tako i u vladi.
303
 KINESKA STUDIJA
Čini se zanimljivim da iako vladinim znanstvenicima nije dopušteno da primaju oso­
bne kompenzacije od privatnog sektora, njihovim kolegama iz akademske zajednice
dopušteno primali sve kojih se mogu dokopati. Zauzvrat, te neodlučne osobe zatim
vode igru u suradnji s njihovim pandanima u vladi. Međutim, ne bi bilo rješenje
zabraniti akademskim krugovima da obavljaju savjetovanja za korporacije. To bi ih
samo gurnulo u ilegalnost. Umjesto toga, situacija bi se najbolje riješila javnim ra­
zotkrivanjem veza koje određene osobe imaju s industrijom. Svi trebaju znati pune
razmjere veze svakog profesora s privatnim sektorom. Razotkrivanje i potpuna tran-
sparentnost u svačijem su interesu. Te veze nisu nešto radi čijeg bismo razotkrivanja
trebah ići na sud.
VIŠEGODIŠNJE UNAZAĐIVANJE
Ako mislite da je laj izvještaj Odbora za prehranu samo vijest od pet sekundi koja će
zatim završiti pohranjena u nekom prašnjavom, starom kabinetu negdje u Washing-
tonu, uvjeravam vas da zaključci tog odbora izravno utječu na desetke milijuna ljudi.
Prema sažetku samog izvještaja,11 preporučene razine unosa hranjivih tvari koje je
utvrdio ovaj panel su
osnova za označavanje hranjivih tvari na proizvodima, za prehrambenu piramidu
i druge programe obrazovanja o prehrani... [One se] koriste za utvrđivanje vrsta i
količina namirnica:
• koje pruža WIC (Program za dopunsku prehranu žena, dojenčadi i djece) i Progra­
mi prehrane djece kao što su Školski ručak
• koje se poslužuju u bolnicama i staračkim domovima pokrivene Medicareom
• koje se nalaze u namirnicama koje treba obogatiti određenim hranjivim tvarima
• koje se koriste u brojnim drugim važnim saveznim i državnim programima i akti­
vnostima [kao što je utvrđivanje referentnih vrijednosti koje se koriste u označavanju
hrane] 13
Program Školski ručak svakodnevno hrani 28 milijuna djece. Uz službeno preporu­
čene prehrambene obrasce kao što su ovi, slobodni smo gurati koje god poljoprivre­
dne proizvode želimo u gladna usta djece koja već pate od neviđenih razina pretilosti
i dijabetesa. Usput, FNB-ov izvještaj uključuje jednu posebnu iznimku za djecu: kaže
da ona mogu konzumirati do 4 0 % kalorija u obliku masti, za razliku od nas ostalih
koji možemo konzumirati do 35%, pritom minimizirajući rizik od kroničnih bolesti.
Program za žene, dojenčad i djecu utječe na prehranu još 7 milijuna Amerikanaca, a
Medicareov bolnički program svake godine hrani milijune ljudi. Slobodno se može
VLADA: SLUZI LI NARODU?
reći da hrana koju nude ti vladini programi svaki mjesec izravno hrani barem 35
m i 1 ij u n a A m er i ka n aca.
Za ljude koje vlada ne hrani izravno ove informacije o prehrani i dalje imaju važne
posljedice. Od rujna 2002. naovamo programi obrazovanja o prehrani širom zemlje
usvojili su ove nove smjernice. To uključuje obrazovanje u osnovnim školama, sve­
učilištima, programe za medicinske radnike i druge programe za javnost. Te će pro­
mjene također utjecati na deklaracije na hrani, kao i na informacije o prehrani koje
prodiru u naše živote putem reklama.
Gotovo svi sveobuhvatni učinci tog FNB-ovog izvještaja iz 2002. bit će vrlo štetni. U
školi će našoj djeci moći davati više masti, više mesa, više mlijeka, više životinjskih
bjelančevina i više šećera. Također će ih učiti daje ta hrana u skladu sa zdravljem. Po­
sljedice toga su ozbiljne, jer će cijela generacija ići putem pretilosti, dijabetesa i dru­
gih kroničnih bolesti, cijelo vrijeme vjerujući da rade pravu stvar. Za to vrijeme naša
vlada i njeni akademski podmitljivci mogu slobodno zatrpavati najpotrebitije među
nama (npr. sudionike programa Žene, dojenčad i djeca) još većim količinama mesa,
masti, životinjskih bjelančevina i šećera. Smatram to neodgovornim i bezosjećajnim
nemarom prema američkim građanima. Naravno, te žene i djeca nisu u mogućnosti
plaćati istraživanja, donirati političare, profesorima pružati posebne usluge ili finan­
cirati vladine odbore! Svi drugi koji će htjeti saznati nešto o prehrani, svaki put kada
odu kod dijetetičara, svaki put kada posjete svog liječnika, svaki put kada posjete
nutricionista i kada odu u lokalni dom zdravlja, možda će čuti da je prehrana bogata
mastima, životinjskim bjelančevinama, mesom i mliječnim proizvodima zdrava i da
se ne trebaju brinuti da jedu previše slatkiša. Na posterima koji ukrašavaju oglasne
ploče javnih institucija sada će se također nalazili te nove vladine smjernice.
Ukratko, taj FNB-ov izvještaj za 2002. koji predstavlja najneodređeni)u, najregresi-
vniju izjavu o prehrambenoj politici koju sam ikada vidio, neizravno će ili izravno
izazivati bolesti među Amerikancima u predstojećim godinama. Dok sam bio član
nekoliko stručnih odbora za prehranu i zdravstvenu politiku kroz razdoblje od dva­
deset godina smatrao sam da su ti odbori predani promicanju zdravlja potrošača.
Više ne vjerujem u to.
NEFINANCIRANA PREHRANA
Vlada ne samo što ne zagovara zdravlje kroz svoje preporuke i izvještaje, nego i trati
priliku za poticanje javnog zdravlja kroz znanstvena istraživanja. Američki Nacio­
nalni instituti za zdravlje (NIH) odgovorni su za financiranje barem 8 0 - 9 0 % svih
biomedicinskih i nutricionističkih istraživanja koja se objavljuju u znanstvenoj li­
teraturi. Kako bi obuhvatio različite zdravstvene teme, NIH se sastoji od dvadeset
 KINESKA STUDIJA
i sedam odvojenih instituta i centara, uključujući dva najveća: Nacionalni institut
14
za rak (NCI) i Nacionalni institut za srce, pluća i krv. S predloženim budžetom za
2005. od gotovo 29 milijardi dolara, 15
NIH je centar vladinih divovskih medicinskih
istraživačkih napora.
Međutim, s istraživanjem prehrane nešto nije u redu. Nijedan od tih dvadeset i sedam
NIH-ovih instituta i centara nije posvećen prehrani, usprkos središnjoj ulozi prehra­
ne u zdravlju, i usprkos zanimanju javnosti za tu temu. Jedan od argumenata protiv
zasebnog instituta za zdravlje je taj da se postojeći instituti već bave prehranom. Ali
to se ne događa. Slika 16.3 pokazuje prioritete financiranja raznih zdravstvenih pita­
16
nja u NIH-u.
Od 28 milijardi dolara NIH-ovog predloženog budžeta za 2004. samo je oko 3,6%
1
namijenjeno projektima koji su na neki način povezani s prehranom ', a 2 4 % proje­
ktima koji su povezani s prevencijom. To možda ne zvuči previše loše. Ali spomenute
su brojke vrlo varljive.
Većina budžeta za prevenciju i prehranu nema apsolutno nikakve veze s prevenci­
j o m i prehranom, kao što sam objasnio u ovoj knjizi.
VLADA: SLUZI LI N A R O D U /
Nećemo čuti za uzbudljiva istraživanja o prehrambenim obrascima, niti će biti ozbilj­
nih napora da se javnosti prenese kako prehrana utječe na zdravlje. Umjesto toga,
budžeti za prevenciju i prehranu namijenjeni su razvoju lijekova i dodataka prehra­
ni. Prije nekoliko godina direktor NCI-ja, najstarijeg NIH-ovog instituta, opisao je
prevenciju kao «napore da se izravno spriječi i/ili obuzda maligna preobrazba, da se
identificiraju, karakteriziraju i manipuliraju faktori koji bi mogli biti djelotvorni u
postizanju tog obuzdavanja, i pokušaji promicanja preventivnih mjera.«1H Ta tako­
zvana prevencija svodi se na manipuliranje izoliranim kemijskim spojevima. «Identi-
ficiranje, karakteriziranje i manipuliranje faktora» je ne baš tajna šifra za istraživanje
lijekova.
Gledano iz druge perspektive, NIH-ov NCI je u 1999. imao budžet od 2,93 milijarde
dolera. 19 U «velikom« prehrambenom programu «5 komada dnevno« trošio je 50-
0.000 do milijun dolara dnevno na obrazovanje javnosti o potrebi konzumiranja pet
ili više porcija voća i povrća dnevno. 18 To je tek tristoti dio od jedan posto (0,0256%)
njihovog budžeta. To je 2,56 dolara na svakih 10.000 dolara! Ako to zovu velikom
kampanjom, žalim njihove manje kampanje.
NCI također financira nekoliko višegodišnjih velikih studija, uključujući Studiju
zdravlja medicinskih sestara na Harvardu (o kojoj je bilo govora u dvanaestom po­
glavlju) i Inicijativu za zdravlje žena, koja je pretežno posvećena testiranju hormon­
ske nadomjesne terapije, uzimanja dodatnog vitamina D i kalcija, i učinaka prehrane
umjereno siromašne mastima na prevenciju raka dojke i kolona. Te rijetke studije
povezane s prehranom, nažalost imaju iste eksperimentalne manjkavosti koje sam
opisao u četrnaestom poglavlju. Te su studije gotovo uvijek uređene tako da prouča­
vaju jednu po jednu hranjivu tvar, na pokusnoj populaciji koja ujednačeno konzumi­
ra visokorizičnu prehranu bogatu životinjskim namirnicama. Studije su to koje imaju
vrlo velike izglede da stvore neke vrlo skupe konfuzije koje nam uopće ne trebaju.
Ako se toliko malo od našeg poreznog novca koristi za financiranje istraživanja pre­
hrane, što se u tom slučaju financira? Gotovo sve milijarde dolara novca poreznih ob­
veznika koje NIH svake godine potroši odlaze na razvoj lijekova, dodataka prehrani
i mehaničkih uređaja. U biti, golema većina biomedicinskih istraživanja koje vi i ja
plaćamo su temeljna istraživanja za otkrivanje proizvoda koje farmaceutska industri­
ja može razviti i izbaciti na tržište. Godine 2000. dr. Marcia Angell, bivša urednica
20
časopisa New England Journal of Medicine, lijepo je to sažela napisavši:
...farmaceutska industrija uživa izvanredne vladine protekcije i potpore. Velik
dio ranih temeljnih istraživanja koja mogu dovesti do razvoja lijeka financiraju
Nacionalni instituti za zdravlje (naveden izvor). Obično se tek kasnije, kada se
istraživanja u praksi pokažu perspektivnima, uključe farmaceutske kompanije.
 KINESKA STUDIJA
Industrija također uživa velike porezne povlastice. Ne samo što može odbiti od
poreza svoje troškove istraživanja i razvoja, nego to vrijedi i za njihove ogro­
mne marketinške troškove. Prosječna stopa poreza velikih američkih industri­
ja između 1993. i 1996. iznosila je 27,3% prihoda. U istom razdoblju farma­
ceutska industrija je navodno oporezovana stopom od samo 16,2% (naveden
izvor). Što je najvažnije, farmaceutskim kompanijama vlada je odobrila seda­
mnaestogodišnji monopol na njihove nove proizvode - to jest, zaštitu patenta.
Nakon što se lijek patentira nitko drugi ne smije ga prodavati, a farmaceutska
je kompanija slobodna naplaćivati koliko god tržište može podnijeti. 20
Naši porezni dolari koriste se za povećanje profitabilnosti farmaceutske industrije.
Netko bi mogao reći da je to opravdano dobitkom na području javnog zdravlja, ali
alarmantna je činjenica da ta beskrajna istraživanja lijekova, gena, uređaja i tehno­
logija nikada neće izliječiti naše kronične bolesti. Kronične bolesti od kojih bolujemo
uglavnom su rezultat beskrajno kompleksnih napada na naša tijela koji su posljedica
prehrane lošom hranom. Niti jedna kemijska intervencija neće se moći mjeriti sa
snagom konzumiranja najzdravije hrane. Osim toga, izolirani spojevi u obliku lijeka
mogu biti vrlo opasni. I sam Nacionalni institut za rak iznosi: «Jasno je da će većina
naših trenutnih tretmana u određenoj mjeri izazvati štetne nuspojave.» 21 U prehra­
ni zdravom hranom nema opasnosti, a ima daleko više koristi, uključujući goleme
uštede, kako unaprijed u prevenciji tako i kada dođe do liječenja bolesti. Zašto, dakle,
naša vlada ignorira brojna znanstvena istraživanja koja daju prednost prehrambe­
nom pristupu u odnosu na mahom nedjelotvorne, potencijalno opasne intervencije
lijekovima i uređajima?
OSOBNE PRIČE
U pogledu politike javne prehrane za kraj bih želio iznijeti jednu kratku priču koja
mnogo govori o vladinim prioritetima. Antonia Demas (danas dr. Antonia Demas),
moja bivša poslijediplomska studentica s Cornelia, u svom je doktorskom istraživa­
nju s područja obrazovanja predavala o zdravoj hrani 2 2 djeci u osnovnoj školi, nakon
čega je integrirala ta zdrava jela u program školskog ručka. Prije nego je počela stu­
dirati sedamnaest je godina radila taj posao kao majka volonterka u školama koju su
pohađala njezina djeca. Bio sam njezin savjetnik za područje nutricionizma u nje­
nom dizertacijskom istraživanju.
Američko Ministarstvo poljoprivrede u sklopu programa školskog ručka osigurava
obroke za 28 milijuna djece, pri čemu se uvelike oslanja na popis namirnica za koje
vlada pruža potporu. Taj vladin program u ovom trenutku koristi pretežno proizvode
VLADA: SLUŽI LI NARODU?
životinjskog podrijetla i čak zahtijeva da škole koje sudjeluju imaju u ponudi kravlje
mlijeko. Na lokalnoj razini to obično znači daje konzumacija mlijeka obavezna.
Inovativno istraživanje dr. Demas o programu školskog ručka postiglo je velik uspjeh:
djeca su obožavala način učenja i bila uzbuđena što će jesti zdravu hranu dok su sta­
jala u redu za ručak. Djeca su zatim uvjerila svoje roditelje da kod kuće jedu zdravu
hranu. Program dr. Demas dobio je nacionalne nagrade za «najkreativniju primjenu
prehrambenih smjernica« i «izvrsnost u obrazovanju o prehrani«. Program se po­
kazao zanimljivim za preko 300 programa školskog ručka i rehabilitacije ponašanja
širom SAD-a, uključujući škole raštrkane po međusobno udaljenim područjima kao
što su Havaji, Florida, Indiana, Nova Engleska, Kalifornija i Novi Meksiko. U sklopu
tih napora dr. Demas je organizirala neprofitnu zakladu (Institut za istraživanje hra­
ne, Trumansburg, New York) i napisala nastavni program («Hrana je osnovna«). I,
slijedi iznenađenje: program dr. Demas u potpunosti se sastoji od biljnih namirnica.
Imao sam priliku otići u Washington i razgovarati s dr. Eileen Kennedy koja je u to
vrijeme bila direktorica Centra za prehrambenu politiku i promicanje Ministarstva
poljoprivrede. Dr. Kennedy je bila intenzivno uključena i u Program školskog ručka i
u Odbor za prehrambene smjernice, na kojem je otkriveno daje imala veze s mljekar­
skom industrijom. Danas je zamjenica doministra za Odjel za istraživanje, obrazova­
nje i ekonomiju američkog Ministarstva poljoprivrede. Tema našeg razgovora bio je
inovativni program školskog ručka dr. Demas te pozornost javnosti koju je privukao.
Na kraju te rasprave rekao sam joj: «Znate, taj program se u potpunosti sastoji od
biljnih namirnica.« Ona me pogledala, zamahala prstom kao da sam zločesti dečko i
odvratila: «Ne možemo to dopustiti.»
Došao sam do zaključka da kad se radi o zdravlju vlada ne služi ljudima, služi pre­
hrambenoj i farmaceutskoj industriji na štetu naroda. To je sustavni problem u kojem
industrija, akademski krugovi i vlada zajedno određuju zdravstveno stanje ove ze­
mlje. Industrija osigurava sredstva za izvještaje o javnom zdravlju, a akademski vođe
povezani s industrijom igraju ključne uloge u njihovoj izradi. Ljudi iz vlade odlaze na
položaje u industriji i obrnuto, a vladina sredstva namijenjena istraživanju troše se
na razvoj lijekova i uređaja umjesto na zdravu prehranu. To je sustav koji su izgradili
ljudi koji igraju svoje izolirane uloge, često nesvjesni najviših donositelja odluka i nji­
hovih skrivenih motivacija. Sustav rasipa novac poreznih obveznika i nanosi veliku
štetu našem zdravlju.
 17
Medicinska industrija:
čije zdravlje oni štite ?
K A D A STE ZADNJI P U T otišli k liječniku a da vam je on preporučio što da jedete, a
što da ne jedete? Vjerojatno nikada to niste doživjeli. Ali ogromna većina Ame­
rikanaca postat će žrtve neke od kroničnih bolesti obilja o kojima smo govorili u
drugom dijelu knjige, a kao što ste vidjeli, mnogo je objavljenih istraživanja koja
navode na zaključak da su te bolesti rezultat loše prehrane, a ne loših gena ili loše
sreće. Zašto, dakle, medicinski sustav prehranu ne shvaća ozbiljno?
Četiri riječi: novac, ego, moć i kontrola. Iako nije pošteno generalizirati o pojedi­
nim liječnicima, slobodno se može reći da nas je sustav u kojem rade, sustav koji
je trenutno odgovoran za promicanje zdravlja Amerikanaca, iznevjerio. Nitko to
ne zna bolje od malobrojne manjine liječnika koji liječe svoje pacijente iz nutri­
cionističke perspektive. Dvojica najistaknutijih liječnika u toj manjini provela
su godine i godine naglašavajući vezu prehrane i zdravlja, i u javnosti unutar
njihove struke i privatno sa svojim pacijentima. Ostvarili su izvanredne, impre­
sivne rezultate u zaštiti zdravlja svojih pacijenata. Ta dva liječnika su Caldwell
B. Esselstyn mladi, o čijem sam radu govorio u petom poglavlju, i internist John
McDougall. Moj sin Tom i ja nedavno smo se našli s tim ljudima i raspravljali o
njihovim iskustvima u zalaganju za prehranu cjelovitim biljnim namirnicama u
medicinskoj struci.
 MNtbKA blUUIJA
DR. PROKULICA
Davno prije nego što je formirana naša država, nizozemski pioniri naselili su se u
dolini rijeke Hudson sjeverno od grada New Yorka. Jedna od tih naseljeničkih obitelji
bili su Esselstyni. Započeli su obrađivati jednu parcelu 1675. godine. Devet generacija
kasnije ta farma i dalje pripada obitelji Esselstyn. Dr. Esselstyn i njegova supruga Ann
posjeduju farmu od nekoliko jutara zemlje u dolini rijeke Hudson, tek nešto više od
dva sata vožnje na sjever od grada New Yorka. Ljeto 2003. proveli su na selu, radeći
na farmi, održavajući vrt, ugošćujući svoju djecu i unuke i uživajući u opuštenijem
životu od onoga na koji su bili navikli u Clevelandu u Ohiju.
Ess i Ann imaju skromnu kuću: veliku, pravokutnu, preuređenu skladišnu zgradu.
Njezina jednostavnost u neskladu je s činjenicom da je to jedna od najstarijih obi­
teljskih farmi u Americi. Kad se pažljivije pogleda postaje jasno da u tom mjestu ima
nešto neobično. Na zidu visi uokviren certifikat države New York kojim je obitelji
Esselstyn priznata njihova obiteljska farma, farma koja je sada u petom stoljeću svog
postojanja. U blizini na zidu visi jedno veslo. To je veslo koje je Ess koristio 1955. kao
veslač na Yaleu, kada je Yale pobijedio Harvard za pet sekundi. Ess objašnjava da ima
još tri vesla: dva iz pobjeda nad Harvardom iz drugih godina te još jedno kojim je
1956. osvojio zlatnu medalju na Olimpijadi s Yaleovom posadom.
Na donjem katu nalazi se izuzetno stara fotografija Essovog šukundjeda na farmi.
Iza ugla je impresivna shema u muzejskom stilu obiteljskog stabla Esselstynovih, a
na drugom kraju hodnika nalazi se velika crno-bijela fotografija Essovog oca kako
stoji pred mikrofonom, razmjenjujući komentare s Johnom F. Kennedyem za vrijeme
govora u Bijeloj kući. Usprkos njegovom skromnom izgledu posve je jasno da je to
mjesto sa slavnom poviješću.
Poslije obilaska farme na traktoru sjeli smo s Essom i upitali ga o njegovoj prošlosti.
Nakon što je diplomirao na Yaleu, specijalizaciju za kirurga završio je na Cleveland­
skoj klinici i u bolnici St. George u Londonu. Rado se sjeća nekih od svojih najutje­
cajnijih mentora: dr. Georgea Crilea ml., dr. Turnbulla i dr. Brooka. Dr. Crile, velikan
s Clevelandske klinike, na kraju je postao Essov tast kada je Ess oženio Ann. Dr. Crile
je bio čovjek izvanrednih postignuća i odigrao je hrabru, vodeću ulogu u osporavanju
jezive kirurgije zvane «radikalna mastektomija.« 1 Dr. Turnbull i dr. Brook također su
bili poznati kirurzi. K tome, i Essov otac bio je ugledan liječnik s nacionalnom repu­
tacijom. Ali, kao što se Ess sjeća, usprkos tome što su bili «zdravstveni stručnjaci« svu
četvoricu «razarale su kardiovaskularne bolesti.« Njegov otac doživio je srčani udar s
četrdeset i dvije godine, a dr. Brook s pedeset i dvije godine.
Bili su to ljudi kojima se divio, a kad se radilo o kardiovaskularnim bolestima svi su
oni bili bespomoćni. Zatresavši glavom, Ess je rekao: «Ne može se pobjeći od te bole-
M E D I C I N S K A I N D U S T R I J A : ČIJE Z D R A V L J E ONI ŠTITE?
sti. Ti ljudi, koji su bili geniji u svojim najboljim godinama, jednostavno su uvenuli.»
Nakon što je zastao na trenutak prisjećajući se svog oca, dodao je: «Bilo je to godinu
ili dvije prije smrti mog oca. Jednog smo dana samo šetali. On je govorio: 'Morat
ćemo pokazati ljudima kako voditi zdraviji život.' Bio je zagrijan za to. Intenzivno ga
je zanimala preventivna medicina, ali nije imao nikakve informacije.« Interes njego­
vog oca bio je pokretački impuls u Essovom životu.
Slijedeći stope tih ljudi, Ess je s vremenom prikupio izvanredno dojmljiv niz nagra­
da i priznanja: Olimpijsku zlatnu medalju iz veslanja; brončanu zvijezdu za vojnu
službu u Vijetnamu; bio je predsjednik osoblja, član upravnog vijeća, predsjednik
Radne grupe za rak dojke i pročelnik Odjela za kirurgiju štitne i doštitne žlijezde
na Clevelandskoj klinici, jednoj od najuglednijih medicinskih institucija u svijetu;
predsjednik Američkog udruženja endokrinih kirurga; autor je preko 100 profesio­
nalnih znanstvenih članaka i uvršten na popis najboljih liječnika u Americi 1994-95. 2
Prisjeća se: «kroz razdoblje od deset do petnaest godina na odjelu za opću kirurgiju
zarađivao sam više od svih. Kao zet dr. Crilea panično sam se bojao da se ne trudim
dovoljno. Dolazio bih kući tek kasno noću, ali imao sam siguran položaj.« Kad je ta­
dašnjem predsjedniku Američkog udruženja liječnika bila potrebna operacija štitne
žlijezde tražio je da ga operira Ess.
Ali usprkos svim počastima, titulama i nagradama nešto nije bilo kako treba. Essovi
pacijenti prečesto ne bi ozdravili, čak ni kad bi napravio sve stoje u njegovoj moči. Kako
je Ess to opisao, progonio ga je «taj osjećaj koji me počinjao stvarno smetati. Stalno
sam pratio kakvo je stanje pacijenata nakon tih operacija.« Pomalo ogorčeno rekao
je: «Kolika je stopa preživljavanja za rak debelog crijeva? Nije baš sjajna!« Ispričao je
o operaciji raka kolona na jednom od njegovih najboljih prijatelja. Tijekom opera­
cije vidjeli su da se rak bio proširio po crijevima. Ess je, stišavši glas prisjećajući se
toga, rekao: «Kada interveniramo već je prekasno.« Razmišljajući o svim operacijama
dojke koje je obavio, lumpektomijama i mastektomijama, izrazio je odbojnost prema
ideji da «nekoga unakazite ukoliko znate da niste poboljšali njegove izglede za opo­
ravak.«
Počeo je preispitivati svoju savjest. «Što će pisati na mom nadgrobnom spomeniku?
Pet tisuća mastektomija! Unakazio si više žena od bilo koga drugog u Ohiju!« Odba-
civši sarkazam, iskreno je rekao: «Smatram da svatko želi napustiti Planet vjerujući
daje možda... možda malo bio od pomoći.«
Dr. Esselstyn je počeo proučavati literaturu o bolestima koje je često tretirao. Pro­
čitao je neke od popularnih radova dr. Johna McDougalla koji je upravo bio napi­
sao uspješnu knjigu o prehrani i zdravlju pod naslovom McDougallov plan} Čitao je
znanstvenu literaturu koja je uspoređivala međunarodne stope bolesti i načine živo­
ta, kao i studiju jednog patologa sa Sveučilišta u Chicagu koja je pokazala da prehrana
 KINESKA STUDIJA
siromašna mastima i kolesterolom kojom su hranjeni nehumani primati može liječiti
aterosklerozu. Došao je cio zaključka da su bolesti koje učestalo muče njegove paci­
jente rezultat prehrane bogate mesom, mašću i visoko rafiniranim namirnicama.
Kao što sam opisao u petom poglavlju, došao je na ideju da pacijente sa srčanim
bolestima tretira biljnom prehranom siromašnom mastima te je 1985. otišao kod ra­
vnateljice Clevelandske klinike radi razgovora o svojoj studiji. Ona mu je odgovorila
da nitko nikada nije dokazao da se srčane bolesti kod ljudi mogu izliječiti prehranom.
Ipak, Ess je znao da je na pravom tragu i u tišini provodio svoju studiju nekoliko
idućih godina. Studija koju je objavio, o osamnaest pacijenata sa srčanom bolesti,
pokazala je najdramatičnije izlječenje srčanih bolesti u povijesti medicine, ostvareno
jednostavnom primjenom biljne prehrane siromašne mastima i minimalnim količi­
nama lijekova za snižavanje kolesterola.
Esselstyn je postao veliki pobornik tretiranja bolesti prehranom, a ima i podatke ko­
jima može dokazati svoje teorije. No nije mu bilo lako. Umjesto da mu izraze pri­
znanje, pojedinci iz medicinskog establišmenta više bi voljeli da nestane. Negdje u
tom prijelazu iz vrhunskog, kako se sam opisao, «macho, tvrdokornog kirurga» u
zagovornika prehrane, iza njegovih leda prozvali su ga dr. Prokulica.
ZASTRAŠUJUĆ ZADATAK
U ovoj je priči zanimljivo to što se čovjek koji je dosegnuo sam vrh vrlo ugledne
profesije usudio isprobati nešto drukčije, uspio u tome, da bi se ubrzo našao izvan
establišmenta. Ugrozio je status quo svojim izbjegavanjem standardnih tretmana.
Neki od Essovih kolega omalovažavaju njegov tretman kao «preekstreman». Neki li­
ječnici odbacuju ga govoreći: «Mislim da su istraživanja na tom polju prilično slaba»,
što je apsurdan komentar s obzirom na širinu i opseg međunarodnih studija, studija
na životinjama i intervencijskih studija. Neki su liječnici poručili Essu: «Da, da, ali
nitko se neće hraniti na taj način. Ne mogu natjerati svoje pacijente ni da prestanu
pušiti.» Essov odgovor bio je: «Pa, zapravo niste obučeni za to. Za to je potrebno
jednako stručnog znanja kao za Ugradnju premosnice. Meni su potrebna tri sata za
savjetovanje pacijenta«, da i ne spominjem revnost potrebnu za konstantno praće­
nje i nadziranje pacijentovog zdravlja. Jedan pacijent rekao je svom kardiologu da
želi posjetiti Essa i uključiti se u prehrambeni program kako bi izliječio svoju srčanu
bolest. Kardiolog je odgovorio: «Sad me poslušajte. Ne postoji način da se izliječi ta
bolest.« Pomislili biste da će liječnici biti ponešto ushićeniji zbog mogućnosti izlječe­
nja svojih pacijenata!
Razgovarajući o liječnicima i njihovoj nesklonosti prihvaćanju prehrane cjelovitim
biljnim namirnicama, Ess kaže: «Ne možete biti frustrirani. To nisu zli ljudi. Ima
M E D I C I N S K A I N D U S T R I J A : ČIJE Z D R A V L J E ONI ŠTITE?
šezdeset kardiologa [na Clevelanđskoj klinici] od kojih mnogi potajno vjeruju u ono
što radim, ali se pomalo boje zbog strukture moći.«
Međutim, Ess nije mogao izbjeći svoj dio frustracije. Na početku, kad je prvi put
predložio tretiranje srčanih bolesti prehranom, njegovi su kolege tu ideju primili s
oprezom. Ess je smatrao da je njihov stav rezultat činjenice da znanstvena istraži­
vanja koja pokazuju djelotvornost prehrambenih intervencija na srčane bolesti kod
ljudi još nisu bila dovoljno uvjerljiva. Ali kasnije su objavljeni znanstveni rezultati
0 neviđenim uspjesima, uključujući Esselstynov. Podaci su bili čvrsti, konzistentni i
opsežni, a Ess je ipak nailazio na otpor:
imate kardiologa koji je naučio sve o beta blokatorima, učio je o antagonistima
kalcija, učio je kako dovesti kateter u vaše srce i napuhali balone ili tretirati ga
laserom ili stentom bez da vas ubije i vrlo je sofisticiran. I tu su sve sestre, i tu
su izvrsni uspjesi, i tu je drama. Hoću reći, to je kao, moj Bože, doktoru glava
raste kao balon. Ego tih ljudi je enorman. A onda netko dode i kaže: «Znate,
mislim đa to možemo liječiti prokulicom i brokulom.« Odgovor tog liječnika
je: «ŠTO? Učio sam sve te gluposti, zarađujem čitavo bogatstvo, a vi mi sve to
želite oduzeti?«
1 onda ta osoba dođe i doista izliječi pacijente prokulicom i brokulom, kao što je
učinio Esselstyn, i postigne bolje rezultate od bilo koje druge poznate procedure ili
lijeka, iznenada ste objavili da nešto djeluje, bez ikakve sumnje, bolje od 9 9 % onoga
što radi struka. Ukratko iznoseći svoj stav, Ess kaže:
Kardiolozi bi trebali biti stručnjaci za bolesti srca, pa ipak nemaju stručnih
znanja o liječenju srčanih bolesti, a kad ih pogodi ta spoznaja mogu postati
krajnje uvrijeđeni. Mogu tretirati simptome, mogu se pobrinuti za aritmije,
mogu vam napraviti intervencije, ali ne znaju kako liječiti bolest, a to je pre­
hrambeni tretman... Zamislite đa dijetetičar obučava kardiokirurga!
Esselstyn je otkrio da ukoliko samo izrazite mišljenje da pacijenti mogu imati kon­
trolu nad svojim zdravljem, mnogi to shvaćaju kao prijetnju. Na kraju krajeva, ti su
stručnjaci školovani da budu izvor zdravlja i izlječenja. «Intelektualno je velik izazov
pomisliti da pacijent to može činiti žustrije, brže, sigurnije, i daje to nešto što će tra­
jati.« Uz sve liječničke uređaje, tehnologiju, obuku i znanje ništa nije djelotvornije od
usmjeravanja pacijenta prema pravim izborima u pogledu načina života.
Ess međutim odmah ističe da liječnici nisu zlonamjerni ljudi upleteni u zavjeru:
 KINESKA STUDIJA
Jedina osoba koja voli promjene je novorođenče, i to je prirodno, to je ljudska
priroda. Kamo god krenuli, 9 9 % ljudi hrani se nepravilno. Brojke su protiv vas,
a onima koji ulaze u tih 9 9 % teško je pogledati vas koji se ubrajate u 1% i reći:
«Da, on je u pravu, mi smo svi u krivu.»
Još jedna prepreka: nedovoljno znanje o prehrani medu liječnicima. Ess je imao broj­
ne kontakte s neupućenim liječnicima, i njegov je dojam daje to «apsolutno zastrašu­
juće, taj nedostatak znanja medu liječnicima o činjenici da se bolesti mogu izliječiti.
Zapitate se - kakvu literaturu čitaju ti ljudi?»
Znanje liječnika često uključuje samo standardne tretmane: pilule i procedure. «Što
medicina dvadesetog stoljeća ima za ponuditi? Imamo pilule i imamo procedure. Zar
ne?» Esselstyn se nagnuo naprijed i uz blagi smiješak, kao da se sprema reći da je car
gol, rekao: «Ali tko ikada kaže 'Možda bismo trebali zaustaviti bolest'?» Prema isku­
stvu dr. Esselstyna, zaustavljanje bolesti ne zauzima važno mjesto u statusu quo.
NEDOSTATAK OBUKE
Medicinski status quo uvelike se oslanja na lijekove i kirurgiju, isključujući prehranu
i način života. Liječnici nemaju doslovno nikakvo obrazovanje o prehrani i njezinom
utjecaju na zdravlje. Nacionalno vijeće za istraživanja Sjedinjenih Država 1985. fi­
nanciralo je izvještaj stručnog odbora koji je istražio količinu i kvalitetu obrazovanja
o prehrani na američkim medicinskim fakultetima.4 Rezultati Odbora bili su jasni:
«Ođbor je zaključio da su programi obrazovanja o prehrani na medicinskim fakulte­
tima SAD-a uglavnom nedovoljni za ispunjavanje sadašnjih i budućih zahtjeva me­
dicinske struke.«' Ali ti rezultati nisu bili ništa novo. Odbor je istaknuo da je 1961.
«Vijeće za prehranu Američkog udruženja liječnika izvijestilo da prehrana na ame­
4,5
ričkim medicinskim fakultetima dobiva 'nedovoljno priznanja, podrške i pažnje'«.
Drugim riječima, prije više od četrdeset godina liječnici su sami izjavili daje njihovo
obrazovanje o prehrani nezadovoljavajuće. Ništa se nije promijenilo do 1985. ni do
današnjeg dana: i dalje se pišu članci koji dokumentiraju nedostatak obrazovanja o
7
prehrani na medicinskim fakultetima."
Situacija je opasna. Liječničko obrazovanje o prehrani nije samo nedovoljno, ono
praktički ne postoji. Izvještaj Nacionalnog vijeća za istraživanja iz 1985. utvrdio je da
liječnici, u prosjeku, dobiju svega dvadeset i jedan školski sat (oko dva kreditna boda)
obrazovanja o prehrani tijekom četiri godine medicinskog fakulteta.' Većina fakulte­
ta obuhvaćenih istraživanjem zapravo je održavala manje od dvadeset kontaktnih sati
predavanja o prehrani, ili jedan do dva kreditna boda. Za usporedbu, jedan student
nutricionizma na Cornellu dobit će dvadeset i pet do četrdeset kreditnih bodova pre-
MEDICINSKA INUUSIKIJA: CUE ZDKAVLJE ONI S I N E . '
davanja, ili oko 250-500 kontaktnih sati, dok će registrirani dijeteličari imati više od
500 kontaktnih sali.
1 to nije ono najgore. Najveći dio tih predavanja o prehrani održava se na prvoj go­
dini studija, u sklopu drugih kolegija iz znanstvenih osnova. Teme koje se obraduju
na kolegiju iz osnova biokemije mogu uključivati metabolizam hranjivih tvari i/ili
biokemijske reakcije koje uključuju određene vitamine ili minerale. Drugim riječima,
nutricionizam se obično ne predaje u vezi s problemima javnog zdravlja, poput pretilo­
sti, raka, dijabetesa Ud. U vezi s vladinim izvještajem iz 1985. predsjednik Američkog
H
udruženja studenata medicine, William Kassler, piše:
Veći dio nutricionizma u formalnom nastavnom programu uključen je u dru­
ge kolegije. Biokemija, fiziologija i farmakologija kolegiji su za koje se najčešće
tvrdi da sadrže neka predavanja o nutricionizmu. Ti kolegiji prečesto tek na­
kratko dotaknu nutricionizam, uz pretežit naglasak na glavnoj disciplini. Lako
je moguće završiti takav kolegij i niti ne primijetiti da je bio obuhvaćen i nutrici­
onizam [moj naglasak]. Nutricionizam koji predaju oni čiji interes i stručnost
leže negdje drugdje jednostavno ne funkcionira.
I to nije najgore! Kad se o prehrani predaje u vezi s problemima javnog zdravlja,
pogodite tko osigurava «obrazovni» materijal? Dannon institut, Nutricionistički
odbor za jaja, Nacionalno stočarsko udruženje, Nacionalno mljekarsko vijeće, Ne­
stle Clinical Nutrition, Wyeth-Ayerst Laboratories, kompanija Bristol-Myers Squibb,
korporacija Baxter Healthcare i drugi udružili su snage i stvorili program Prehrana
u medicini i Inicijativu za nastavni program medicinskog nutricionizma. 9 1 0 Mislite
li da će taj all-stars tim proizvođača životinjskih namirnica i farmaceutske industrije
objektivno prosuđivati i promicati optimalnu prehranu, a to je, kako je znanost poka­
zala, prehrana cjelovitim biljnim namirnicama koja smanjuje potrebu za lijekovima?
Ili bi možda mogli pokušati zaštititi mesnu zapadnjačku prehranu kod koje svatko
očekuje da treba popiti pilulu za svaku bolest? Ta organizacija priprema nastavne
programe, uključujući CD-ROM-ove, i besplatno ih dijeli medicinskim fakultetima.
Krajem 2003. 112 medicinskih fakulteta koristilo je taj nastavni program." Prema
njihovoj web-lokaciji, «U planu je razvoj verzija za studente nutricionizma, kontinu­
irano medicinsko usavršavanje i druge zdravstvene radnike.« (http://www.med.unc.
edu./nutr/nim/FAQ.htm#anchorl97343)
Mljekarska industrija također je financirala istraživanja obrazovanja o prehrani na
medicinskim fakultetima 12 , a financirala je i «prestižne» nagrade." 1 , 1 Ti napori po­
kazuju da je industrija dobro pripremljena za promicanje svojih financijskih interesa
kad god se ukaže prilika.
317
 KINESKA STUDIJA
Ne biste, dakle, trebali pretpostavljati da vaš liječnik išta više zna o hrani i njenoj vezi
sa zdravljem od vaših susjeda i kolega s posla, ' l o j e situacija u kojoj nutricionistički
neobrazovani liječnici dijabetičarima s prekomjernom težinom propisuju zamjene za
obroke temeljene na mlijeku i šećeru, pacijentima koji pitaju kako da skinu kilograme
savjetuju dijete bogate mastima, a pacijentima s osteoporozom savjetuju da piju više
mlijeka. Štete po zdravlje koje su rezultat liječničkog neznanja šokantne su.
Čini se da ne postoji dovoljno «nutricionistički orijentiranih liječnička kao uzora» u
medicinskom obrazovanju, jedno nedavno istraživanje otkrilo je da je «nedostatak
nutricionistički orijentiranih liječnička kao uzora vjerojatno glavno ograničenje u
predavanju nutricionizma stažistima.«
12
Čini mi se da tim medicinskim programima
nedostaje nutricionistički orijentiranih liječnika jednostavno zato što im njihovo za­
pošljavanje nije prioritet. Nitko to ne zna bolje od dr. Johna McDougalla.
IZAZOV DR. MCDOUGALLA
Dr. John McDougall zalaže se za pristup zdravlju kroz cjelovite biljne namirnice
dulje od bilo kojeg liječnika za kojeg znam. Napisao je deset knjiga, uključujući
neke koje su prodane u preko pola milijuna primjeraka po naslovu. Njegovo je
znanje o prehrani i zdravlju fenomenalno, sveobuhvatnije od znanja bilo kojeg li­
ječnika kojeg sam upoznao i od bilo kojeg mog kolege nutricionista u akademskim
krugovima. Nedavno smo se upoznali u njegovom domu u Sjevernoj Kaliforniji.
Jedna od prvih stvari koje mi je pokazao bio je njegov niz od četiri ili pet velikih
metalnih ormara za spise, poredanih uz stražnji zid njegove radne sobe. Ne može
biti mnogo ljudi u zemlji sa zbirkom znanstvene literature o prehrani i bolestima
koja se može usporediti s onom Johna McDougalla i, stoje najvažnije, John održava
visoku razinu upoznatosti. Za njega nije neobično da provede nekoliko sati dnevno
na internetu čitajući najnovije članke u stručnim časopisima. Ako se ikoga može
nazvati savršenim «uzorom nutricionistički orijentiranog liječnika« u obrazovanju,
to je dr. John McDougall.
Odrastajući John je jeo bogatu zapadnjačku prehranu. Kako sam kaže, imao je če­
tiri gozbe dnevno: Uskrs za doručak, Dan zahvalnosti za ručak, Božić za večeru i
rođendansko slavlje za desert. To je počelo ostavljali posljedice na njemu i s osa­
mnaest godina, nekoliko mjeseci po odlasku na koledž, John je doživio moždani
udar. Nakon što se oporavio, više cijeneći život, postao je izvrstan student koledža,
nakon čega je završio medicinski fakultet u Michiganu i liječnički staž na Havaji-
ma. Odlučio je raditi na Big Islandu na Havajima gdje se brinuo za tisuće pacijena­
ta, od kojih su neki bili nedavno doselili iz Kine ili s Filipina, a neki su bili četvrta
generacija Amerikanaca kineskog ili filipinskog podrijetla.
M t U l U N i H H I N U U i l K I J f l : LI J t Z.UKHV LJ t U IN I i l l l C f
Tamo je John postao nezadovoljan liječnik. Mnogi zdravstveni problemi njegovih
pacijenata bili su rezultat kroničnih bolesti, poput pretilosti, dijabetesa, raka, srčanih
bolesti i artritisa. John ih je liječio kako su ga učili, standardnim pilulama i procedu­
rama, ali vrlo malo njih bi ozdravilo. Kronične bolesti nisu prolazile i John je ubrzo
shvatio da je kao liječnik ozbiljno ograničen. Ujedno je od svojih pacijenata počeo
učiti nešto drugo: prva i druga generacija Amerikanaca iz Azije, oni koji su jeli
tradicionalniju azijsku prehranu s mnogo riže i povrća, bili su vitki, u dobroj for­
mi i nisu obolijevali od kroničnih bolesti koje su mučile druge Johnove pacijente.
Međutim, treća i četvrta generacija azijskih Amerikanaca u potpunosti je prihvatila
američke prehrambene navike i bolovala od pretilosti, dijabetesa i brojnih drugih
kroničnih bolesti. Na tim je ljudima John počeo primjećivati koliko je prehrana
važna za zdravlje.
Budući da John nije liječio ljude te da pilule i procedure nisu djelovale, odlučio
je da mu je potrebno dodatno obrazovanje i prijavio se na specijalizacijski staž
u Medicinski centar Queens u Honoluluu. Tamo je počeo shvaćati granice koje
je postavio medicinski establišment i kako medicinsko obrazovanje ukalupljuje
način na koji bi liječnici trebali razmišljati.
John je krenuo na specijalizaciju nadajući se da će otkriti na koji način može
usavršiti pilule i procedure kako bi mogao postati bolji liječnik. Međutim, pro­
matrajući kako iskusni liječnici tretiraju svoje pacijente pilulama i procedurama
shvatio je da ti autoritativni liječnici nisu bili ništa uspješniji od njega. Njihovi
pacijenti ne samo što bi ostali bolesni, stanje bi im se i pogoršalo. John je shvatio
da nešto ne valja sa sustavom a ne s njim, pa je počeo proučavati znanstvenu li­
teraturu. Poput dr. Esselstyna, nakon što je počeo čitati literaturu John je postao
uvjeren da prehrana cjelovitim biljnim namirnicama ima potencijal da ne samo
sprječava bolesti koje su mučile njegove pacijente nego i potencijal da ih liječi.
Tu zamisao, kako je kasnije otkrio, njegovi profesori i kolege nisu baš najbolje
prihvatili.
U toj sredini prehranu su smatrali šarlatanstvom. John bi upitao: «Nema li pre­
hrana neke veze sa srčanim bolestima«, a njegovi kolege rekli bi mu da su re­
zultati istraživanja kontroverzni. John je nastavio čitati znanstvena istraživanja,
razgovarati sa svojim kolegama i bio je samo sve zbunjeniji. «Kad bih pogledao
literaturu nisam mogao pronaći kontroverziju. Bilo je apsolutno jasno što litera­
tura govori.« Tijekom tih godina John je shvatio zašto je tako velik broj liječnika
tvrdio da je prehrana kontroverzna: «Znanstvenik sjedi za stolom i doručkuje: u
jednoj ruci drži istraživanje koje kaže da će vam od kolesterola propasti arterije i
da će vas to ubiti, a u drugoj ruci drži vilicu kojom trpa slaninu i jaja u usta i kaže:
Tu ima nečeg nejasnog. Zbunjen sam.' U tome je kontroverzija. To je sve.»
319
 KINESKA blUUIJA
John pripovijeda kako je posjetio muškarca od trideset i osam godina i njegovu su­
prugu nakon stoje čovjek pretrpio drugi srčani udar. Kao stažist u bolnici (ne njihov
glavni liječnik), upitao je pacijenta što namjerava učiniti da spriječi treći, fatalni srča­
ni udar. «Imate trideset i osam godina, imate predivnu mladu suprugu i petero djece.
Što ćete učiniti da vaša supruga ne postane udovica a vaša djeca ostanu bez oca?»
Čovjek je bio malodušan i frustriran. Odvratio je: «Ne mogu učiniti ništa. Ne pijem.
Ne pušim. Vježbam, držim se iste prehrane koju mi je dijetetičar preporučio nakon
prošlog srčanog udara. Ništa više ne mogu učiniti.«
John je supružnicima ispričao što je naučio o prehrani. Rekao je čovjeku da vjeruje
kako bi mogao ozdraviti bude li se pravilno hranio. Pacijent i njegova supruga vijest
su primili s oduševljenjem. John se dugo zadržao s njima u razgovoru, zatim otišao
iz sobe i osjećao se odlično. Konačno je nekome pomogao, konačno je napravio svoj
posao.
To je potrajalo otprilike dva sata. Pozvali su ga u ured šefa medicine. Šef medicine
ima apsolutnu moć nad stažistima. Otpusti li stažista, ta osoba nije samo ostala bez
posla nego i bez karijere. Uzbuđeni par ispričao je svom glavnom liječniku što su
upravo naučili. Liječnik im je odgovorio da to što im je rečeno nije istina, odmah
prijavivši Johna šefu medicine.
Šef medicine održao je ozbiljan razgovor s Johnom koji se sjeća da mu je rekao «da sam
daleko prekoračio svoje dužnosti kao stažista. Trebao bih se uozbiljiti i odustati od svih
tih besmislica o tome da hrana ima neke veze s bolestima.« Šef medicine jasno mu je
dao do znanja da su u tom trenutku na kocki bili Johnov posao i njegova buduća karije­
ra. Zato je John držao jezik za zubima tijekom ostatka svog obrazovanja.
Na dan Johnove promocije on i šef medicine obavili su završni razgovor. John tog
čovjeka pamti kao pametnog, dobra srca, ali previše uvučenog u status quo. Šef me­
dicine posjeo ga je i rekao mu: «Johne, mislim da si dobar liječnik. Želim da to znaš.
Želim da znaš da mi je draga tvoja obitelj. Zato ću ti reći ovo. Zabrinut sam da ćeš
umrijeti od gladi sa svim tim tvojim suludim idejama o hrani. Sve što ćeš postići je da
ćeš okupiti gomilu propalica i hipija.«
John je zastao kako bi razmislio, a zatim odvratio: «Možda ste u pravu. Tada ću mora­
ti umrijeti od gladi. Ne mogu ljude slati na lijekove i operacije koji ne daju rezultate.
Osim toga, mislim da ste u krivu. Ne vjerujem da će to biti propalice i hipiji. Mislim
da će to biti uspješni ljudi kojima je dobro išlo u životu. Oni će se zapitati: 'Tako sam
uspješan, pa zašto sam tako debeo?'« Izgovorivši to, John je pogledao šefov povelik
trbuh i nastavio: «Pitat će se: 'Ako sam tako uspješan, zašto su moje zdravlje i moja
budućnost izvan kontrole?' Poslušat će što im imam za reći i povjerovat će.»
John je svoje formalno medicinsko obrazovanje završio odslušavši samo jedan sat
predavanja o prehrani, na kojem se učilo koje formule za dojenčad treba koristiti.
M E D I C I N S K A I N D U S T R I J A : ČIJE Z D R A V L J E ONI ŠTITE?
Njegovo iskustvo potvrđuje sve studije koje su pokazale da je obrazovanje o prehrani
među liječnicima bolno nedostatno.
OVISNI O LIJEKOVIMA
John je spomenuo još jedno važno područje na kojem je medicinska struka izgubila
svoj kredibilitet: njezine veze s farmaceutskom industrijom. Medicinsko obrazovanje
i farmaceutske kompanije dijele isti krevet, i to traje već duže. John je neko vrijeme
govorio o dubini problema i o tome kako je obrazovni sustav iskvaren. Rekao je:
Problem s liječnicima počinje od našeg obrazovanja. Cijeli sustav plaća far­
maceutska industrija, od obrazovanja do istraživanja. Farmaceutska industrija
kupila je umove medicinske struke. To počinje onoga dana kada dođete na
medicinski fakultet. Na čitavom putu kroz medicinski fakultet sve plaća far­
maceutska industrija.
John nije usamljen u kritici načina na koji se medicinski establišment udružio s far­
maceutskom industrijom. Mnogi istaknuti znanstvenici objavili su zapažanja u ko­
jima su iznijeli zamjerke, a koja pokazuju koliko je sustav postao iskvaren. Među
čestim zapažanjima su:
• Farmaceutska industrija ulaguje se studentima medicine besplatnim darovima koji
uključuju obroke, zabavu i putovanja; edukacijske događaje, uključujući predavanja
koja nisu mnogo više od reklamiranja lijekova; i konferencije, koje uključuju izlagače
koji nisu mnogo više od glasnogovornika farmaceutske industrije. 1 5 1 7
• Specijalizanti (liječnici stažisti) i drugi liječnici zapravo mijenjaju svoje navike pro­
pisivanja lijekova pod utjecajem informacija koje pružaju trgovci lijekovima, 18 20 iako
je poznato da su te informacije «pretjerano pozitivne, pa kao rezultat toga navike
propisivanja lijekova postaju manje prikladne.« 1 7 , 2 1 , 2 2
• Istraživačka i akademska medicina samo izvršavaju zapovijedi farmaceutske indu­
strije. To je moguće zato što: farmaceutske kompanije, a ne znanstvenici istraživa­
či, smiju oblikovati istraživanje, što omogućava kompaniji da «namjesti» studiju;23,24
istraživači mogu imati izravan financijski ulog u farmaceutskoj kompaniji čiji proi­
zvod proučavaju; 15,25 farmaceutska kompanija može biti odgovorna za prikupljanje
i organiziranje neobrađenih podataka, nakon čega samo selektivno omogućavaju
istraživačima uvid u podatke;23,2*' farmaceutska kompanija također može uložiti veto
na objavljivanje rezultata te može zadržati pravo uređivanja bilo koje znanstvene pu­
blikacije koja je rezultat istraživanja; 2 3 2 5 2 7 farmaceutska kompanija može unajmiti
321
 KINESKA STUDIJA
komunikacijsku tvrtku da napiše znanstveni članak i zatim pronaći istraživače koji su
spremni potpisati se kao autori rada nakon što je on napisan.
• Glavni znanstveni časopisi gotovo da su postali marketinško glasilo farmaceutskih
kompanija. Najveći izvor prihoda vodećih medicinskih časopisa reklame su za li­
jekove. To oglašavanje nije adekvatno recenzirano od strane časopisa, a kompanije
često iznose tvrdnje 0 lijekovima koje navode na pogrešan zaključak. Možda još više
zabrinjava to što se većina kliničkih ispitivanja o kojima izvještavaju časopisi financi­
ra novcem farmaceutskih kompanija, a financijski interesi uključenih istraživača ne
objavljuju se u potpunosti.-'
U proteklih nekoliko godina u poznatim medicinskim centrima bilo je medijski do­
bro pokrivenih skandala koji potvrđuju te optužbe. U jednom slučaju integritet je­
dne znanstvenice bio je blaćen na mnoge načine od strane farmaceutske kompanije i
uprave njenog sveučilišta nakon stoje otkrila daje testirani lijek imao jake nuspojave
i izgubio svoju djelotvornost. 27 U drugom slučaju znanstvenik koji je javno progovo­
rio o mogućim nuspojavama jednog lijeka protiv depresije izgubio je priliku za posao
na Sveučilištu u Torontu.-'' Primjera im mnogo.
Dr. Marcia Angell, bivša urednica časopisa New England Journal of Medicine, napisala
je oštar urednički članak pod naslovom «Je li akademska medicina na prodaju?«:15
Veze između kliničkih istraživača i industrije ne uključuju samo novčane po­
tpore nego i brojne druge financijske dogovore. Istraživači rade kao savjetnici
kompanija čije proizvode analiziraju, uključuju se u savjetodavne odbore i go­
vorničke organizacije, ulaze u dogovore o patentima i tantijemima, pristaju da
ih se navodi kao autore članaka koje su napisale kompanije koje od toga imaju
koristi, promiču lijekove i uređaje na simpozijima koje sponzoriraju kompa­
nije i dopuštaju da ih se zasipa skupim darovima i putovanjima na luksuzna
odredišta. Mnogi imaju i vlasničke udjele u kompanijama.
Dr. Angell dalje je iznijela da te financijske veze često «unose značajnu pristranost u
istraživanja, kako u rad koji se obavlja tako i u način na koji se o njemu izvještava.»
Od prijetnje lažnih rezultata još je opasnija činjenica da su istraživanja o lijekovima
jedini tip istraživanja koji se financira i priznaje. Istraživanja o uzrocima bolesti i ne-
farmakološkim intervencijama jednostavno se ne pojavljuju u medicinskom obrazo­
vanju. Na primjer, akademski istraživači mogu svim silama tragati za pilulom koja ce
tretirati simptome pretilosti, ali ne posvećuju nimalo vremena ili novca podučavanju
15
ljudi kako da zdravije žive. Dr. Angell piše:
M E D I C I N S K A I N D U S T R I J A : ČIJE Z D R A V L J E ONI ŠTITE?
U pogledu obrazovanja, studenti medicine i specijalizanti, pod neprestanim
tutorstvom predstavnika industrije, uče oslanjati se na lijekove i ureduje više
nego što bi vjerojatno trebali [moj naglasak). Kao što kritičari medicine često
optužuju, mladi liječnici uče da za svaki problem postoji pilula [moj naglasak] (i
predstavnik farmaceutske kompanije koji će to objasniti). Osim toga, naviknu
se primati poklone i usluge od industrije koja te ljubaznosti koristi da utječe na
njihovo stručno usavršavanje. Akademski medicinski centri, dopuštajući sebi
da postanu istraživačke postaje industrije, doprinose pretjeranom naglasku na
lijekovima i uređajima.«
Je li u takvom okruženju moguće pravedno i iskreno uzeti u obzir prehranu? Usprkos
činjenici da je naše vodeće ubojice moguće spriječiti, pa čak i liječiti primjenom kva­
litetne prehrane, hoćete li ikada ćuti nešto o tome od svog liječnika? Ne dok na našim
medicinskim fakultetima i bolnicama potraje ovakvo stanje. Ne, osim ako vaš liječnik
ne zaključi đa standardna medicinska praksa kakva se ući na fakultetu ne djeluje, pa
odluči posvetiti značajan dio svog vremena obrazovanju o kvalitetnoj prehrani. Takvi
su pojedinci rijetki.
Stanje je postalo toliko loše da je dr. John McDougall izjavio: «Više ne znam u što
vjerovati. Kada pročitam rad u kojem se kaže đa bih svojim pacijentima trebao davati
beta blokatore i inhibilore ACH, dvije ldase lijekova za srce, ne znam je li to istina.
Iskreno ne znam je li to istina jer je na [istraživanje lijekova] pala tolika ljaga.»
Mislite li da su sljedeći naslovi povezani?
«Fakulteti prijavljuju sukobe interesa u istraživanjima« (između farmaceutskih
kompanija i istraživača) *
2
«Studija pokazuje da se korištenje recepata među djecom umnogostručuje« 2 9
«Istraživanje: mnoge smjernice pišu liječnici povezani s kompanijama«
30
«Ispravno propisani lijekovi uzimaju težak danak; milijuni pogođeni toksi­
čnim reakcijama« 31
Plaćamo visoku cijenu za to što dopuštamo te medicinske pristranosti. Jedna nedavna
studija utvrdila je da će jedan od pet novih lijekova imati ili takozvano «crno upo­
zorenje«, koje ukazuje na dotada nepoznatu ozbiljnu negativnu reakciju koja može
dovesti do smrti ili teškog narušavanja zdravlja, ili će biti povučen s tržišta unutar
dvadeset i pet godina. 32 Dvadeset posto svih novih lijekova ima ozbiljne nepoznate
nuspojave. Više od 100.000 Amerikanaca svake godine umire od pravilnog uzimanja
ispravno propisanih lijekova. 33 To je jedan od vodećih uzroka smrti u Americi!
 KINESKA STUDIJA M E D I C I N S K A I N D U S T R I J A : ČIJE Z D R A V L J E ONI ŠTITE?

Brinulo ih je [što bi se dogodilo] da me njihovi pacijenti dođu posjetiti, i to

SUDBINA DR. MCDOUGALLA
što se cijelo vrijeme događalo kad bi pacijenti došli samoinicijativno. Došli bi
k meni s bolesnim srcem, visokim krvnim tlakom ili dijabetesom. Stavio bih
Završivši svoje formalno medicinsko obrazovanje, dr. John McDougall otvorio je ordi­
ih na dijetu, oni bi prestali piti sve svoje pilule i uskoro bi njihove vrijednosti
naciju na havajskom otoku Oahu. Počeo je pisati knjige o prehrani i zdravlju i stekao
bile normalne. Otišli bi k svom liječniku i rekli: «Zašto mi, dovraga, niste ranije
nacionalnu reputaciju. Sredinom 1980-ih Johna su kontaktirali iz Bolnice sv. Helene u
rekli za to? Zašto ste me pustili da se patim, potrošim sav taj novac, zamalo
dolini Napa u Kaliforniji i upitali ga želi li voditi njihov zdravstveni centar. Radilo se o
umrem, kad je sve što sam trebao učiniti bilo da jedem zobenu kašu?« Liječnici
adventističkoj bolnici. Ako se sjećate sedmog poglavlja, adventisti sedmog dana potiču
to nisu željeli čuti.
svoje sljedbenike da se hrane vegetarijanski (iako konzumiraju natprosječne količine
mliječnih proizvoda). Bila je to prilika koju nije mogao propustiti, pa je John napustio
Havaje i preselio u Kaliforniju. Bilo je drugih trenutaka trvenja između Johna i bolnice, ali kap koja je prelila čašu
bila je povezana s programom za multiplu sklerozu dr. Roya Swanka, spomenutim u
John je godinama imao dobar dom u Bolnici sv. Helene. Predavao je o prehrani i ko­
devetom poglavlju.
ristio prehranu u liječenju bolesnih pacijenata, u čemu je postizao fantastične uspjehe.
Liječio je više od 2000 vrlo bolesnih pacijenata, a tijekom šesnaest godina nikada ga John je kontaktirao dr. Swanka kad je čuo da Swank namjerava otići u mirovinu. John

nitko nije tužio niti je primio ijedno pismo pritužbe. Što je možda još važnije, John je je znao za dr. Roya Swanka i dugo ga je cijenio. Ponudio je da će preuzeti Swankov
program za multiplu sklerozu, spojiti ga sa svojom zdravstvenom klinikom u Bolnici
svjedočio ozdravljenju tih pacijenata. Za to vrijeme nastavio je objavljivati knjige, odr­
sv. Helene i sačuvati ga u čast dr. Swanka. Dr. Swank se složio na Johnovo oduše­
žavajući nacionalnu reputaciju. Međutim, kako je vrijeme prolazilo shvatio je da stvari
vljenje. Kao što je John rekao, postojala su četiri razloga zašto bi se to bilo savršeno
nisu baš posve jednake kao u vrijeme kad je stigao. Njegovo je nezadovoljstvo raslo.
uklopilo u Bolnicu sv. Helene:
O tim posljednjim godinama kaže: «Činilo mi se da ne napredujem. Program je imao
150 ili 170 ljudi godišnje i to je bilo to. Nikada nije narastao. Nije dobivao potporu od
• uklapao se u filozofiju adventista: liječenje bolesti prehranom
bolnice i promijenili smo velik broj upravitelja.«
Imao je manjih sukoba s drugim liječnicima u bolnici. U jednom trenutku odjel za srce • pomagali bi osobama kojima je očajnički bila potrebna njihova pomoć

prigovorio je onome što je John radio sa srčanim pacijentima. John im je odgovorio:
«Znate što, poslat ću svakog svog srčanog bolesnika k vama po drugo mišljenje budete
li vi meni slali vaše.» Bila je to korektna ponuda, ali oni ju nisu prihvatili. Drugom
prilikom John je pacijenta uputio kardiologu, a kardiolog je pogrešno rekao pacijentu
da mu je potrebna operacija ugradnje premosnice. Nakon nekoliko takvih incidenata
• to bi udvostručilo popis njihovih pacijenata, omogućujući rast programa
• ne bi koštalo gotovo ništa
Prisjećajući se toga, John je rekao: «Pada li ti na pamet bilo koji razlog da se to ne
učini? To je [bilo] očigledno!« Zato je otišao s prijedlogom voditeljici svog odjela.

John je došao do granica svoje strpljivosti. Konačno, nakon što je kardiolog preporučio Nakon što ga je saslušala, rekla je da smatra kako bolnica to ne želi. Odgovorila mu je:

operaciju još jednom od Johnovih pacijenata, John gaje pozvao i rekao. «Želim razgo­ «Pa, mislim da zapravo ne želimo uvoditi bilo kakav novi program u ovom trenutku.«
John ju je zabezeknuto upitao: «Molim vas, recite mi zašto. Što znači -bolnica? Zašto
varati s vama i pacijentom o tome. Želio bih razgovarati o znanstvenoj literaturi koja
smo ovdje? Mislio sam da smo ovdje kako bismo se brinuli o bolesnim ljudima.«
Vas je potaknula da date takvu preporuku.« Kardiolog je rekao da to neće učiniti, na što
Njezin je odgovor bio neobičan: «Pa, da, jesmo, ali znate, pacijenti s MS-om nisu baš
je John odgovorio: «Zašto ne? Upravo ste preporučili da se ovom čovjeku otvori srce! I
poželjni pacijenti. I sami ste mi rekli da se većina neurologa ne voli brinuti o paci­
za to ćete mu naplatiti 50.000 ili 100.000 dolara. Zašto ne bismo raspravili o tome? Ne
jentima s MS-om.» John nije mogao vjerovati da čuje to što čuje. Atmosfera je bila
mislite li da bi to bilo pošteno prema pacijentu?« Kardiolog je odbio, rekavši da bi to
krajnje napeta. Rekao je:
samo zbunilo pacijenta. To je bilo posljednji put da nekom od Johnovih pacijenata je
preporučio operaciju srca.
U međuvremenu nijedan drugi liječnik iz bolnice nikada nije poslao nekog pacijenta Čekajte malo. Ja sam liječnik. Ovo je bolnica. Koliko znam, naš je posao oslo­

Johnu. Nijednom. Drugi liječnici slali su vlastite supruge i djecu da ga posjete, ali mu bađati bolesne patnji. To su bolesni ljudi. Samo zato što im drugi liječnici ne

nikada nisu uputili pacijenta. Razlog je, prema Johnu, bio sljedeći: mogu pomoći u njihovim patnjama ne znači da ni mi ne možemo. Evo dokaza

324
 KINESKA STUDIJA
koji govore da možemo. Imam djelotvoran tretman za ljude kojima je potrebna
moja njega, a ovo je bolnica. Hoćete li mi objasniti zašto se ne želimo brinuti
o takvim pacijentima?
Nastavio je:
Želim razgovarati s ravnateljicom bolnice. Želim joj objasniti zašto mi je po­
treban taj program, zašto je bolnici potreban taj program i zašto je pacijentima
potreban taj program. Želim da mi zakažete sastanak.
Međutim, ravnateljica bolnice na kraju se pokazala jednako teškom. John je razmo­
trio situaciju sa svojom suprugom. Za nekoliko tjedana trebao je obnoviti ugovor s
bolnicom i odlučio je da to neće učiniti. Otišao je u prijateljskom raspoloženju i do
današnjeg dana nema nikakvih osobnih zamjerki. Objašnjava to govoreći kako su
njihovi smjerovi u životu bili drugačiji. John više voli sjećati se Bolnice sv. Helene
kakva je bila: njegov dobar dom tijekom šesnaest godina, ali mjesto koje je ipak bilo
«u cijeloj toj stvari s lijekovima i novcem.»
Danas John vodi vrlo uspješan program «medicine načina života» uz pomoć svoje
obitelji, piše popularan bilten koji je besplatno dostupan (http://www.drmcdougall.
com), organizira grupne izlete s bivšim pacijentima i novim prijateljima i ima više
vremena za jedrenje na dasci kad puše dobar vjetar u zaljevu Bodega. To je čovjek
s velikim znanjem i kvalifikacijama koji bi mogao pomoći zdravlju milijuna Ameri­
kanaca. Nijedan od njegovih kolega nikada ga nije optužio za liječničko »nedoličnoj
ponašanje«, pa ipak medicinski establišment ne želi njegove usluge. Stalno ga podsje­
ćaju na tu činjenicu:
Doći će pacijenti s reumatoidnim artritisom. Bit će u invalidskim kolicima,
neće moći ni okrenuti ključ u svom automobilu. I ja ću se pobrinuti za njih, i
tri ili četiri tjedna kasnije ponovno će posjetiti svog liječnika. Doći će hoda­
jući do svog liječnika, stisnut će njegovu ruku i snažno ju protresti. Liječnik
će reći: «Divno». Pacijent će, sav uzbuđen, reći: «Pa, želim vam reći što sam
učinio. Otišao sam kod tog dr. McDougalla, promijenio sam prehranu i mog
je artritisa nestalo.« Njihov liječnik jednostavno će odgovoriti: «Bože dragi.
Pa to je sjajno. Što god da radite samo tako nastavite. Do viđenja.« Odgovor
je uvijek isti. Nije, primjerice: «Molim vas, zaboga, recite mi što ste učinili da
ja to mogu prenijeti sljedećem pacijentu.« Nego: «Što god radili, baš sjajno.«
Počne li im pacijent govoriti da je prešao na vegetarijansku prehranu, liječnik
će ga prekinuti riječima: «Da, dobro, lijepo, stvarno ste jak karakter. Puno vam
M E D I C I N S K A I N D U S T R I J A : ČIJE Z D R A V L J E ONI ŠTITE?
hvala. Vidimo se.« Izbacit će ga iz ordinacije što je moguće brže. To predstavlja
ozbiljnu prijetnju... ozbiljnu prijetnju.
ESSELSTYNOVA NAGRADA
Vrativši se u Ohio, dr. Esselstyn se povukao iz aktivne kirurgije u lipnju 2000. i zapo­
slio kao savjetnik za preventivnu kardiologiju na odjelu opće kirurgije Clevelandske
klinike. Nastavio je voditi istraživanja i razgovarati s pacijentima. Održava trosatna
savjetovanja u svom domu za nove pacijente sa srčanim bolestima, pokazuje im istra­
živačke dokaze i poslužuje im ukusne obroke «siguran za srce«. Pored toga održava
govore diljem zemlje i u inozemstvu.
U ožujku 2002. Ess i njegova supruga Ann, čiji je djed osnovao Clevelandsku klini­
ku, poslali su pismo ravnatelju bolnice u Clevelandskoj klinici. Pismo su započeli
istaknuvši koliko se ponose ugledom i izvrsnošću klinike te inovacijama kirurških
procedura, ali da svi priznaju kako kirurgija nikada neće biti odgovor na tu epidemiju
srčanih bolesti. Ess je formalno predložio ideju da osnuje program za zaustavljanje i
liječenje bolesti prehranom na odjelu preventivne kardiologije na Clevelandskoj kli­
nici. Program bi bio organiziran po uzoru na njegov i mogle bi ga voditi više medi­
cinske sestre i medicinski asistenti. Bilo bi idealno da program vodi mladi liječnik sa
strastvenim zanimanjem za tu ideju. Na kraju bi svakom pacijentu sa srčanom bolesti
u klinici bila ponuđena terapija zaustavljanja i liječenja pomoću prehrane, koja košta
vrlo malo, ne nosi nikakve rizike i vraća kontrolu u ruke pacijenta.
Pomislili biste da bi bolnica, kad bi joj se ukazala mogućnost da temeljito liječi bo­
lesne ljude i pri tome ima pomoć jedne od najuglednijih osoba u zemlji, objeručke
prihvatila tu priliku. Ali nakon što je desetljećima bio jedna od kirurških zvijezda na
Clevelandskoj klinici, nakon što je pokrenuo studiju liječenja srca koja je bila uspje­
šnija od bilo čega ikada učinjenog u klinici, i nakon što je velikodušno ponudio plan
koji bi pomogao u liječenju još većeg broja ljudi, ni ravnatelj bolnice ni voditelj odjela
nisu našli za shodno čak ni potvrditi da su primili Essovo pismo. Nisu nazvali. Nisu
otpisali. Potpuno su ga ignorirali.
Prošlo je sedam tjedana i Ess je konačno nazvao voditelja odjela i ravnatelja bolnice,
no nijedan nije želio primiti njegov poziv. Na kraju, poslije sedam poziva, ravnatelj
bolnice javio se na telefon. Taj je čovjek godinama hvalio Essa zbog njegovih istraži­
vanja i doimao se uzbuđen zbog njegovih rezultata, ali sada je pjevao drugu pjesmu.
Očigledno je točno znao zbog čega ga Ess zove, pa je rekao Essu da šef kardiologije
ne želi to raditi. Drugim riječima, prebacio je odgovornost. Da je pročelnik bolnice
želio da to bude učinjeno, bilo bi učinjeno, bez obzira na želje voditelja odjela. Zato je
Ess nazvao voditelja kardiologije, koji je konačno odgovorio na njegov poziv. Čovjek
 KINESKA STUDIJA M E D I C I N S K A I N D U S T R I J A : ČIJE Z D R A V L J E ONI ŠTITE?

je bio otresit i neljubazan, jasno je dao do znanja da ga ne zanima to što Ess pokušava
učiniti.
Ess otada nije razgovarao ni s jednim od tih liječnika, ali i dalje gaji nadu da će uspjeti
promijeniti njihove stavove kako istraživanja sve više potvrđuje ono što on govori.
U međuvremenu, mnogi ljudi u klinici još uvijek su oduševljeni Essovim radom.
Mnogi od njih žele vidjeti širu primjenu njegovog programa, ali više instancije to ne
dopuštaju. Oni postaju frustrirani, a Ess je frustriran zato što je trenutni program
preventivne kardiologije katastrofalan:
I dalje jedu meso, i dalje jedu mliječne proizvode i nemaju nikakve ciljeve u vezi
s kolesterolom. Sve je tako općenito. Preventivna kardiologija jako se ponosi
kada je u stanju usporiti napredovanje ove bolesti. Zaboga, pa to nije rak!
Sada se situacija zanimljivo razvija: baš kao što je bilo i s dr. McDougallom, mnogi od
«glavešina» klinike sa srčanim bolestima i sami dolaze kod Esselstyna na liječenje i
savjetovanje o stilu života. Znaju da to djeluje i sami traže taj program. Kako Ess kaže,
to bi se moglo razviti u vrlo zanimljivu krizu:
Klinika sada ubrizgava matične stanice pokušavajući potaknuti rast novih sr­
čanih žila. Ne bi li bilo lakše zaustaviti bolest? Strašno, nije li? Zapanjujuća je i
nevjerojatna pomisao da nas vode ljudi koji odbijaju vjerovati u očigledno!
I Esselstynu i McDougallu uskraćen je ponovni ulazak u establišment nakon slavnih
uspjeha u liječenju ljudi prehrambenim pristupom. Možete se fokusirati na novac
- prema Johnu i Essu, 8 0 % prihoda Sv. Helene i 6 5 % prihoda Clevelandske klinike
potječe od tradicionalnih tretmana za srčane bolesti, kirurških intervencija, ali u pi­
tanju je nešto više od samog novca. Moglo bi se također raditi o intelektualnoj pri­
jetnji da bi pacijent imao kontrolu umjesto liječnika; da nešto tako jednostavno kao
što je hrana može biti moćnije od ukupnog znanja o pilulama i visokotehnološkim
procedurama; mogao bi biti nedostatak vjerodostojnog obrazovanja o prehrani na
medicinskim fakultetima; mogao bi biti utjecaj farmaceutske industrije. Što god bilo,
postalo je jasno da medicinska industrija u ovoj zemlji ne štiti naše zdravlje kao što bi
trebala. Šireći ruke, dlanova okrenutih prema gore, i sliježući ramenima, McDougall
jednostavno kaže: «To se ne da shvatiti.«

Dosad sam u klinici liječio nekoliko članova višeg osoblja s koronarnom bo­
lesti, a liječio sam i više članova uprave. Jedan od članova uprave zna za fru­
stracije koje smo doživjeli pokušavajući to dovesti u kliniku. On kaže: «Mislim
da ako se pročuje da Esselstyn posjeduje taj tretman koji zaustavlja i liječi ovu
bolest na Clevelandskoj klinici, i da ga koristi više osoblje i daje liječio članove
uprave, ali mu nije dopušteno da liječi običan puk, mogli bismo biti otvoreni
za tužbe.»

Ess će do daljnjeg uz pomoć svoje supruge nastaviti održavati savjetovanja u svom

domu zato što institucija kojoj je posvetio veći dio svog života ne želi podržati pre­
hrambeni pristup koji je konkurencija njezinom standardnom meniju pilula i pro­
cedura. Prošlog je ljeta Ess proveo u odmoru mnogo više vremena nego obično na
svojoj farmi na sjeveru države New York. Koliko god da Ess voli opušten način života
želio bi nastaviti pomagati bolesnim ljudima da ozdrave na Clevelandskoj klinici.
Ali oni mu to ne dopuštaju. Ako se mene pita, to nije ništa drugo nego zločin. Mi,
javnost, obraćamo se liječnicima i bolnicama kada smo u velikoj nevolji. Da nam
oni pružaju njegu za koju znaju da nije najbolja, da ne štite naše zdravlje, da ne liječe
naše bolesti, a koštaju nas desetke tisuća dolara, moralno je neoprostivo. Ess je ovako
sažeo situaciju:

328 329
 18
Ponavljanje povijesti
GODINE 1985. DOK SAM BIO na slobodnoj studijskoj godini na Sveučilištu Oxford u
Engleskoj imao sam priliku proučavati povijest prehrane i bolesti u nekima od najve­
ćih knjižnica povijesti medicine u zapadnom svijetu. Koristio sam slavnu knjižnicu
Bodlean u Oxfordu i londonske knjižnice Kraljevskog kolegija kirurga i Imperijskog
fonda za istraživanje raka. U tihim zakucima tih mramorom popločanih svetišta s
uzbuđenjem sam otkrivao autore koji su rječito pisali o temi prehrane i raka, pored
drugih bolesti, još prije više od 150 godina.
Jedan od tih autora bio je George Macilwain koji je napisao četrnaest knjiga o medi­
cini i zdravlju. Macilwain se rodio i odrastao u Sjevernoj Irskoj. Kasnije se preselio
u London, gdje je postao ugledan kirurg početkom devetnaestog stoljeća. Postao je
član, a kasnije i počasni član Kraljevskog kolegija kirurga. U dobi od četrdeset godina
postao je vegetarijanac, nakon što je utvrdio da su «mast, masnoće i alkohol» glavni
uzroci raka.1 Macilwain je također popularizirao teoriju o «konstitucijskoj prirodi
bolesti», uglavnom u vezi s uzrocima i liječenjem raka.
Koncept konstitucijske prirode bolesti značio je da bolest nije rezultat jednog organa,
jedne stanice ili jedne reakcije koja je pošla ukrivo, ili rezultat jednog vanjskog uzroka
koji djeluje nezavisno. Ona je rezultat više sustava po cijelom tijelu kod kojih dolazi do
poremećaja. Tom se gledištu suprotstavljala lokalna teorija bolesti koja je tvrdila daje
bolest uzrokovana jednim vanjskim uzročnikom koji djeluje na određenom mjestu u
tijelu. U to vrijeme vodila se žestoka borba između onih koji su vjerovali u prehranu
i onih koji su podržavali kirurgiju i rastuću upotrebu lijekova. Zagovornici «lokalne
bolesti» tvrdili su daje bolest uzrokovana lokalno i da se može izvaditi ili lokalno lije-

331
 KINESKA STUDIJA
čiti izoliranim kemijskim tvarima. Nasuprot njima, oni koji su se zalagali za prehranu
i način života vjerovali su da je bolest simptom koji je rezultat «konstitucijskih» obi­
lježja cijelog tijela.
Dojmile su me se te stare knjige koje su sadržavale iste predodžbe o prehrani i bolesti
koje su ponovno izbile na površinu u bitkama o zdravlju 1980-ih. Kad sam saznao
nešto više o Macilvvainu shvatio sam da je bio moj rođak. Djevojačko ime moje bake
po ocu bilo je Macilwain, a ta grana obitelji živjela je u istom dijelu Sjeverne Irske iz
kojeg je potjecao George Macilwain. Osim toga, postojale su obiteljske priče o sla­
vnom Macilwainu koji je napustio obiteljsku farmu u Irskoj i postao slavan liječnik u
Londonu početkom 19. stoljeća. Moj otac, koji je emigrirao iz Sjeverne Irske, spomi­
njao je izvjesnog ujaka Georgea kad sam bio mali, ali nikada nisam bio svjestan tko
je bio taj čovjek. Kroz daljnja genealoška istraživanja došao sam do gotovo sigurnog
zaključka daje George Macilwain bio moj šukunujak.
To otkriće bilo je jedna od najneobičnijih priča u mom životu. Moja supruga Karen
kaže: «Ako postoji reinkarnacija...« Slažem se: ako sam živio neki prošli život, bio
sam George Macilwain. Imali smo slične karijere: obojica smo poslali bolno svjesni
važnosti prehrane za zdravlje i obojica smo postali vegetarijanci. Neke od njegovih
ideja, zapisanih prije više od 150 godina, bile su tako slične onome što ja vjerujem da
sam osjećao da su mogle doći i iz mojih usta.
Čitajući u tim uglednim starim, poviješću ispunjenim knjižnicama, otkrio sam više
od svoje obiteljske povijesti. Otkrio sam da se oko prirode zdravlja učenjaci prepiru
već stoljećima, pa čak i tisućljećima. Prije gotovo 2500 godina Platon je napisao dija­
log između dvaju likova, Sokrata i Glaukona, u kojem su oni raspravljali o budućnosti
njihovih gradova. Sokrat kaže da bi gradovi trebali biti jednostavni, te da bi građani
trebali živjeti od ječma i pšenice, s «umacima» od soli, maslina, sira i «seoskom hra­
nom od kuhanog luka i kupusa», s desertima od «smokava, graška, graha», pečenih
2
bobica mirte i bukve, uz umjerene količine vina. Sokrat kaže: «I tako, živeći u spo-
kojstvu i krepkog zdravlja, oni će najvjerojatnije živjeti do duboke starosti...«
Ali Glaukon odgovara da bi takva prehrana bila prikladna samo za «društvo svinja«
i da bi građani trebali živjeti «na civiliziran način«. On nastavlja: «Oni se trebaju
odmarati na ležajevima... i jesti uobičajena jela i deserte modernog ručka.« Drugim
riječima, građani bi trebali uživati u «luksuzu» jedenja mesa. Sokrat odgovara: «Zeliš
li da razgovaramo o gradu koji boluje od upala... Također će nam trebati velika koli­
čina stoke svih vrsta za one koji će je možda htjeti jesti, zar ne?«
Glaukon odvraća: «Naravno da će nam trebati.« Sokrat tada kaže: «Nećemo li onda
osjećati potrebu za ljekarima u daleko većoj mjeri uz takav nego uz prethodni način
života?« Glaukon to ne može osporiti. «Da, zaista«, odgovara. Sokrat dalje kaže da
će tom luksuznom gradu nedostajati zemljišta zbog dodatnih površina potrebnih za
332
P O N A V L J A N J E POVIJESTI
uzgoj životinja za hranu. To će pomanjkanje nagnali građane da otimaju zemlju od
drugih, što bi moglo potaknuti nasilje i rat, a time i potrebu za pravosuđem. Nadalje,
Sokrat piše: «Kad je u gradu mnogo raskalašenosti i bolesti, zar se onda ne otvaraju
brojni sudovi i bolnice, i ne počinju li onda suci i liječnici ponosno dizati glavu, kada
se mnoge osobe, čak i među onima visoka roda, s gorljivošću posvećuju tim zanima­
njima?« Drugim riječima, u tom luksuznom gradu bolesti, odvjetnici i liječnici postat
2
će uobičajeni.
Platon u tom odlomku savršeno jasno kaže: životinje jedemo na vlastiti rizik. Iako je
zaista izvanredno što je jedan od najvećih intelektualaca u povijesti zapadnog svijeta
osuđivao jedenje mesa prije gotovo 2.500 godina, čini mi se da je još nevjerojatnije to
što malo ljudi zna za tu povijest. Gotovo nitko ne zna, na primjer, da je otac zapadne
medicine, Hipokrat, zagovarao prehranu kao glavni način prevencije i liječenja bole­
sti. Ili daje George Macilwain znao daje prehrana način prevencije i liječenja bolesti.
Ili daje čovjek koji je sudjelovao u osnivanju Američkog društva za rak, Frederick L.
Hoffman, znao da je prehrana način prevencije i liječenja bolesti.
Kako je Platon tako točno predvidio budućnost? Znao je da jedenje životinjskih na­
mirnica neće dovesti do zdravlja i prosperiteta. Umjesto toga, lažan osjećaj luksuza
koji pruža mogućnost jedenja životinja dovest će samo do kulture bolesti, svađa oko
zemlje, pravnika i liječnika. To je prilično dobar opis nekih od izazova s kojima se
suočava današnja Amerika!
Kako je Seneka, jedan od velikih znanstvenika prije 2000 godina, tutor i savjetnik
rimskog cara Nerona, s takvom sigurnošću znao probleme koje nosi konzumiranje
životinja kada je napisao: 2
Govedo je zadovoljno pašom s jednog ili dva jutra zemlje: jedna šuma dovoljna
je za nekoliko slonova. Samo se čovjek hrani pljačkanjem čitavog kopna i mora.
Sto? Zar nam je Priroda zaista dala tako nezasitan želudac, obdarivši nas tako
beznačajnim tijelima?...Robove trbuha (kako kaže Salust) treba ubrajati među
niže životinje, a ne među ljude. Ne, ne među njih, već prije među mrtve... Na
njihovim vratima možete napisati 'Oni su ubrzali smrt'.
Kako je George Macilwain predvidio budućnost kada je rekao da lokalna teorija bo­
lesti neće dovesti do zdravlja? Čak ni danas nemamo pilule ni procedure koje mogu
djelotvorno spriječiti, eliminirati ili čak tretirati uzroke bilo koje kronične bolesti.
Dosad su se kao najperspektivnije prevencije i tretmani pokazale promjene prehrane
i načina života, konstitucijski pristup zdravlju.
Kako smo zaboravili te lekcije iz prošlosti? Kako smo od znanja da su najbolji atleti
na olimpijadama u staroj Grčkoj morali jesti biljnu prehranu došli do straha da vege-
 KINESKA STUDIJA
tarijanci ne dobivaju dovoljno bjelančevina? Kako smo došli do toga da Ijekari našeg
društva, naši liječnici, o prehrani znaju malo ili ništa; da naše medicinske institucije
ocrnjuju tu temu; da su uzimanje receplnih lijekova i odlazak u bolnicu treći vodeći
uzrok smrti? Kako smo došli do toga da zagovaranje biljne prehrane može ugroziti
profesionalnu karijeru, da znanstvenici provode više vremena pokoravajući prirodu
umjesto poštujući je? Kako smo došli do toga da nas kompanije koje zarađuju na
našoj bolesti uče kako da budemo zdravi; da nam kompanije koje zarađuju na našem
izboru hrane govore što da jedemo; da vlada troši teško zarađen javni novac na po­
većavanje profita farmaceutske industrije; i da ima više nepovjerenja nego povjerenja
u politike naše vlade o prehrani, lijekovima i zdravlju? Kako smo došli do toga da su
Amerikanci tako zbunjeni u pogledu toga što je zdravo da ih više nije ni briga?
3
Stanovništvo naše zemlje koje broji gotov 300 milijuna ljudi bolesno je.
1
• 8 2 % odraslih Amerikanaca ima barem jedan faktor rizika za srčanu bolest'
5
• 8 1 % Amerikanaca uzima barem jedan lijek tjedno
5
• 5 0 % Amerikanaca uzima barem jedan lijek na recept tjedno
• 6 5 % odraslih Amerikanaca ima prekomjernu tjelesnu težinu"
• 3 1 % odraslih Amerikanaca je pretilo 6
• Svako treće dijete i tinejdžer (u dobi od šest do devetnaest godina) u Americi već
ima prekomjernu tjelesnu težinu ih je u opasnosti od prekomjerne težine
• Oko 105 milijuna odraslih Amerikanaca una opasno visoke razine kolesterola 7 (de­
finirane kao 200 mg/dl ili više - razine sigurne za srce su ispod 150 mg/dl)
8
• Oko 50 milijuna Amerikanaca ima visok krvni tlak
• Preko 63 milijuna odraslih Amerikanaca ima bolove u križima (stoje u velikoj mje­
ri povezano s cirkulacijom i prekomjernom tjelesnom težinom, na koje utječe prehra­
na, a pogoršano je tjelesnom neaktivnošću) u bilo kojem razdoblju od tri mjeseca 9
• Preko 33 milijuna Amerikanaca ima migrenu ili jaku glavobolju u bilo kojem ra­
zdoblju od tri mjeseca 9
• 23 milijuna Amerikanaca patilo je od bolesti srca u 2001. 9
• Barem 16 milijuna Amerikanaca ima dijabetes
• Preko 700.000 Amerikanaca u 2000. umrlo je od bolesti srca
• Preko 550.000 Amerikanaca u 2000. umrlo je od raka
• Preko 280.000 Amerikanaca u 2000. umrlo je od cerebrovaskularnih bolesti (mo­
ždanog udara), dijabetesa ili Alzheimerove bolesti
Opasno ignorirajući upozorenja Platona i drugih, Amerika je, kako se izrazio Seneka,
«ubrzala smrt». Glad, slaba provedba zdravstvenih mjera i zarazne bolesti - simboli
siromaštva - uglavnom su svedeni na minimum u zapadnom svijetu. Sada se moramo
334
P O N A V L J A N J E POVIJEST
ubrzano boriti protiv pretjerivanja, dok neke od zemalja koje su bile slabije razvijene
žure da stignu tu gdje smo mi danas. Nikada prije tako velik postotak stanovništva
nije umirao od bolesti «obilja». Je li to obilje koje je Sokrat predvidio prije 2500 go­
dina - društvo puno liječnika i odvjetnika koje se bori s problemima čiji je uzrok to
što ljudi žive raskošno i jedu stoku? Nikada ranije toliko ljudi nije bolovalo od teške
pretilosti i dijabetesa. Nikada ranije nije financijsko opterećenje zdravstvene skrbi
mučilo sve sektore našeg društva, od trgovine i obrazovanja do vlade i svakodne­
vnog obiteljskog života s nedovoljnim zdravstvenim osiguranjem. Moramo li odlučiti
između zdravstvenog osiguranja za naše učitelje i udžbenika za našu djecu, što ćemo
izabrati?
Nikada ranije nismo u tolikoj mjeri utjecali na prirodni okoliš da gubimo površinski
sloj našeg tla, naše goleme sjevernoameričke vodonosne slojeve i kišne prašume našeg
10
svijeta. Mijenjamo klimu tolikom brzinom da se mnogi od najupućenijih svjetskih
znanstvenika boje budućnosti. Nikada ranije nismo brisali biljne i životinjske vrste
s lica Zemlje današnjim tempom. Nikada ranije nismo u tako velikom broju unosili
genetski izmijenjene sorte biljaka u okoliš, ne znajući pritom kakve će biti posljedice.
Na sve te promjene u našem okolišu snažno utječe naš izbor prehrane."
Kako milijarde ljudi u zemljama u razvoju akumuliraju sve veće bogatstvo i prihva­
ćaju zapadnu prehranu i način života, problemi nastali suvišnom prehranom ekspo­
nencijalno postaju sve hitniji iz godine u godinu. Godine 1997. generalni direktor
Svjetske zdravstvene organizacije dr. Hiroshi Nakajima budući teret kroničnih bolesti
u zemljama u razvoju nazvao je «krizom patnje na globalnoj razini.» 12
Proteklih 2500 godina trapavo smo gradili neodrživu neman koju danas nazivamo
modernim društvom. Sigurno je da nećemo imati još 2500 godina da se prisjetimo
Platonovog, Pitagorinog, Senekinog i Macilwainovog učenja, nećemo imati ni 250
godina. Iz te hitnosti rađa se velika prilika i zbog toga sam ispunjen nadom. Ljudi po­
činju osjećati potrebu za promjenom i počinju dovoditi u pitanje neke od temeljnih
pretpostavki koje imamo o hrani i zdravlju. Počinju shvaćati zaključke znanstvene
literature i mijenjaju živote nabolje.
Nikada dosad nije postajala takva gomila empirijskih istraživanja koja podupiru pre­
hranu cjelovitim biljnim namirnicama. Sada, na primjer, možemo dobiti slike arterija
u srcu i onda definitivno dokazati, kao što su učinili dr. Dean Ornish i dr. Caldwell
Esselstyn ml., da prehrana cjelovitim biljnim namirnicama liječi srčane bolesti. 13 Sada
raspolažemo znanjem koje nam omogućuje da razumijemo kako to zaista djeluje.
Životinjske bjelančevine, čak i više od zasićenih masti i kolesterola iz hrane, podižu
razine kolesterola kod pokusnih životinja, pojedinaca i čitavih populacija. Međuna­
rodne usporedbe između zemalja pokazuju da populacije koje se tradicionalno hrane
biljnim namirnicama imaju daleko manje srčanih bolesti, a studije na pojedincima
335
 KINESKA STUDIJA
unutar određenih populacija pokazuju da oni koji jedu više cjelovitih biljnih namir­
nica ne samo što imaju niže razine kolesterola nego imaju i manje srčanih bolesti.
Sada imamo opsežan i širok raspon dokaza koji pokazuju da je prehrana cjelovitim
biljnim namirnicama najbolja za srce.
Nikada ranije nismo u tolikoj mjeri shvaćali način na koji prehrana utječe na rak,
kako na razini stanica tako i na razini populacija. Objavljeni podaci pokazuju da
životinjske bjelančevine potiču rast tumora. Životinjske bjelančevine povisuju razine
hormona IGF-1 koji je faktor rizika za rak, a prehrana s mnogo kazeina (glavne bje­
lančevine kravljeg mlijeka) dopušta ulaz većih količina kancerogenih tvari u stanice,
što omogućava da se više opasnih kancerogenih proizvoda veže za DNK, što pak
omogućava više mutagenih reakcija iz kojih nastaju stanice raka, što opet omogućava
brži rast tumora nakon njihovog početnog formiranja. Podaci pokazuju da prehrana
koja se temelji na namirnicama životinjskog podrijetla kod žena povećava proizvo­
dnju reproduktivnih hormona tijekom njihovog života što može dovesti do raka doj­
ke. Sada imamo opsežan i širok raspon dokaza koji pokazuju daje prehrana cjelovitim
biljnim namirnicama najbolja protiv raka.
Nikada dosad nismo imali tehnologiju koja omogućava mjerenje biomarkera poveza­
nih s dijabetesom i dokaze koji pokazuju da se razine šećera, kolesterola i inzulina u
krvi bolje popravljaju uz prehranu cjelovitim biljnim namirnicama nego uz bilo koji
drugi tretman. Intervencijske studije pokazuju da osobe s dijabetesom tipa 2 tretira­
ne prehranom na bazi cjelovitih biljnih namirnica mogu izliječiti bolest i osloboditi
se upotrebe lijekova. Širok raspon međunarodnih studija pokazuje da je dijabetes
tipa 1, teška autoimuna bolest, povezan s konzumiranjem kravljeg mlijeka i preranim
prestankom dojenja. Sada znamo kako naš autoimuni sustav može napasti naša tijela
kroz proces molekularne mimikrije potaknut životinjskim bjelančevinama koje pro­
nađu put do našeg krvotoka. Također raspolažemo dokazima koji povezuju multiplu
sklerozu s konzumiranjem životinjskih namirnica, a posebno mliječnih proizvoda.
Inter vencijske studije prehrane pokazale su da prehrana može pomoći u usporava­
nju, a možda čak i zaustavljanju, multiple skleroze. Sada imamo opsezani širok raspon
dokaza koji pokazuju da je prehrana cjelovitim biljnim namirnicama najbolja za dija­
betes i autoimune bolesti.
Nikada ranije nismo imali tako širok raspon dokaza koji pokazuju da prehrana koja
sadrži previše životinjskih bjelančevina može uništiti naše bubrege. Bubrežni ka-
menci nastaju zato što konzumiranje životinjskih bjelančevina stvara previše kalcija i
oksalata u bubrezima. Sada znamo da katarakte i makularnu degeneraciju povezanu
sa starenjem možemo spriječiti uz pomoć hrane koja sadrži velike količine antioksi­
danata. Osim toga, istraživanja su pokazala da su kognitivna disfunkcija, vaskular­
na demencija izazvana malim moždanim udarima i Alzheimerova bolest povezane s
336
P O N A V L J A N J E POVIJESTI
hranom koju jedemo. Istraživanja ljudskih populacija pokazuju da naš rizik od
prijeloma kuka i osteoporoze pogoršava prehrana bogata životinjskim namirni­
cama. Životinjske bjelančevine crpe kalcij iz kostiju stvarajući kiselu sredinu u
krvi. Sada imamo opsežan i širok raspon dokaza koji pokazuju daje prehrana cje­
lovitim biljnim namirnicama najbolja za naše bubrege, kosti, oči i mozak.
Dodatna istraživanja mogu se i trebaju provesti, ali ideju da prehrana bogata cje­
lovitim biljnim namirnicama može prevenirati, pa i liječiti velik broj kroničnih
bolesti više se ne može negirati. Ne radi se više tek o nekoliko ljudi koji iznose
tvrdnje o biljnoj prehrani na temelju svojih osobnih iskustava, filozofije ili pone­
ke znanstvene studije koja govori tome u prilog. Sada postoje stotine detaljnih,
opsežnih, dobro provedenih istraživačkih studija koje ukazuju na isto.
Osim toga, optimističan sam u pogledu budućnosti zbog novih mogućnosti da
razmjenjujemo informacije diljem zemlje i diljem svijeta. Mnogo veći postotak
svjetskog stanovništva je pismen, mnogo veći postotak svjetskog stanovništva
uživa u luksuzu širokog izbora dostupnih namirnica od kojih može sastavljati
svoju prehranu. Ljudi svoju prehranu sastavljenu od cjelovitih biljnih namirnica
mogu učiniti raznovrsnom, zanimljivom, ukusnom i praktičnom. Optimističan
sam zato što ljudi u malim gradovima i u nekada izoliranim sredinama danas
imaju lak pristup najnovijim informacijama o zdravlju koje mogu primjenjivati
u praksi.
Sve te stvari zajedno stvaraju jednu potpuno drukčiju klimu, klimu koja zahtijeva
promjene. Nasuprot situaciji iz 1982. kada je nekoliko kolega pokušalo uništiti
reputacije znanstvenika koji su iznijeli mišljenje da bi prehrana mogla imati veze
s rakom, sada je sve šire prihvaćena ideja da ono što jedete može odrediti vaš
rizik od mnogih oblika raka. Vidim i da se javna slika o vegetarijanstvu mije­
nja iz nečega što se smatralo opasnom, prolaznom modom u zdrav, trajan izbor
načina života. Popularnost načina prehrane temeljenih na biljnim namirnicama
u porastu je, a raznovrsnost i dostupnost praktične vegetarijanske hrane strelo­
vito rastu.1'1 Restorani diljem zemlje danas u pravilu imaju u ponudi bezmesne
i bezmliječne opcije. 1 5 Znanstvenici objavljuju više članaka o vegetarijanstvu i
pišu više o zdravstvenom potencijalu biljne prehrane.
16
Danas, više od 150 go­
dina nakon što je moj šukunujak George Macilwain napisao knjige o prehrani i
bolesti, ja pišem knjigu o prehrani i bolesti uz pomoć svog najmlađeg sina Toma.
Tomovo srednje ime je Mcllwain (obitelj je promijenila način pisanja prije ne­
koliko generacija), što znači da ne samo što pišem o istim idejama o kojima je
pisao Macilwain, nego je i suautor rođak koji nosi njegovo ime. Povijest se može
ponoviti. Međutim, ovaj put, umjesto da poruka bude zaboravljena i ograničena
na spremišta knjižnica, vjerujem da ju je svijet konačno spreman prihvatiti. I više
337
 KINESKA STUDIJA

od toga, vjerujem da je svijet konačno spreman mijenjati se. Došli smo do točke
u povijesti kad se naše loše navike više ne mogu tolerirati. Mi smo, kao društvo,
na rubu velike provalije: možemo otići u bolest, siromaštvo i degradaciju ili možemo
odabrati zdravlje, dugovječnost i obilje. A sve što je za to potrebno je hrabrost da se
mijenjamo. U kakvoj će se situaciji naći naši unuci za 100 godina? Samo će vrijeme
pokazati, ali nadam se da će povijest koje smo svjedoci i budućnost koja je pred nama
biti na korist svih nas.

Pitanja i odgovori:
Utjecaj bjelančevina u
poKusima na štakorima

BI LI UTJECAJ BJELANČEVINA IZ
PREHRANE MOGAO BITI POSLJEDICA DRUGIH
HRANJIVIH TVARI U PREHRANI ŠTAKORA?

Smanjenje bjelančevina u prehrani s 2 0 % na 5% znači da treba naći nešto što će

zamijeniti nedostajućih 15%. Mi smo kazein zamijenili ugljikohidratima zato što
imaju isti energetski sadržaj. Kako smo smanjivali količinu bjelančevina u pre­
hrani, dodavali smo jednaku količinu mješavine škroba i glukoze u omjeru 1:1.
Dodatni škrob i glukoza u niskoproteinskoj prehrani nisu mogli biti odgovorni
za manji razvoj fokusa jer ti ugljikohidrati, kad se zasebno ispituju, zapravo pove­
ćavaju nastanak fokusa. 1 Ako se može govoriti o nekom utjecaju, malo dodatnih
ugljikohidrata u niskoproteinskoj prehrani samo povećava učestalost raka i po­
ništava učinak niske količine bjelančevina. To prevenciju raka niskoproteinskom
prehranom čini još impresivnijom.

339
 MNbbKA b l U U I J A

BI LI UČINAK BJELANČEVINA MOGAO BITI

POSLJEDICA TOGA ŠTO SU ŠTAKORI NA
NISKOPROTEINSKOJ PREHRANI JELI MANJE
HRANE (ODNOSNO, MANJE KALORIJA)?

Mnoge studije provedene 1930-ih, 1940-ih i 1950-ih pokazale su da smanjenje uku­

Dodatak B
pnog unosa hrane, ukupnih kalorija, smanjuje razvoj tumora. Međutim, analiza naših
brojnih eksperimenata pokazuje da životinje hranjene niskoproteinskim prehranama
nisu konzumirale manje kalorija, već su, u prosjeku, zapravo konzumirale više kalori­
ja. 3 , 4 Još jednom, to je samo potvrdilo opaženi učinak poticanja tumora kod kazeina.

KAKVO JE BILO OPĆE ZDRAVLJE

ŠTAKORA NA NISKOPROTEINSKOJ PREHRANI? Eksperimentalna
Mnogi istraživači dugo pretpostavljaju da životinje hranjene tako malim količinama
struktura
Kineske studije
bjelančevina neće biti zdrave. Međutim, životinje na niskoproteinskoj prehrani bile su
zdravije prema svim pokazateljima. Živjele su dulje, bile su tjelesno aktivnije, vitkije i
imale su zdravije krzno sa 100 tjedana, dok su svi štakori hranjeni visokoproteinskom
prehranom bili mrtvi. K tomu, životinje koje su konzumirale manje kazeina u prehra­
ni ne samo što su jele više kalorija nego su i sagorijevale više kalorija. Niskoproteinske
životinje trošile su više kisika koji je potreban za sagorijevanje tih kalorija, a imale su i
višu razinu posebnog tkiva zvanog smeđe masno tkivo,r,<> koje je posebno djelotvorno
u sagorijevanju kalorija. To se odvija kroz proces «termogeneze», tj. trošenja kalorija ŠEZDESET I PET OKRUGA U dvadeset i četiri različite provincije (od njih dvadeset i se­
7
u obliku tjelesne topline. Ta je pojava već demonstrirana prije mnogo godina. " M- dam) bilo je izabrano za istraživanje. Oni su predstavljali čitav raspon stopa smrtnosti
skoproteinski način prehrane poboljšava sagorijevanje kalorija, ostavljajući na taj način za sedam čestih vrsta raka. Uz to su pružili široku geografsku pokrivenost i bili unutar
manje kalorija za dobivanje tjelesne težine, a možda i manje za rast tumora. četiri sata putovanja od središnjeg laboratorija. Okruži obuhvaćeni istraživanjem pred­
stavljali su:
JE LI TJELESNA AKTIVNOST BILA POVEZANA S
KONZUMIRANJEM NISKOPROTEINSKE PREHRANE? • polutropska obalna područja jugoistočne Kine
• ledena područja sjeveroistočne Kine, blizu Sibira
Kako bismo mjerili tjelesnu aktivnost svih skupina štakora, mjerili smo koliko su • područja blizu velike pustinje Gobi i sjevernih stepa
dobrovoljno koristili kotač za vježbanje pričvršćen za njihov kavez. Brojčanik je mje­ • područja u blizini ili na Himalajama u potezu od krajnjeg sjeverozapadnog do krajnjeg
rio koliko su puta životinje okrenule kotač za vježbanje. Životinje na niskoj razini jugoistočnog dijela zemlje
12
kazeina vježbale su otprilike dvostruko više tijekom dvotjednog razdoblja u kojem
je mjerenje vršeno! Čini se da je to zapažanje vrlo slično onome kako se čovjek osjeća Osim prigradskih područja blizu Šangaja, većina okruga bila je smještena u ruralnoj Kini
nakon što pojede visokoproteinski obrok: tromo i pospano. Čuo sam daje nuspojava gdje su ljudi cijeli život živjeli na istom mjestu i jeli lokalno proizvedenu hranu. Gustoća
Atkinsove dijete prepune bjelančevina - umor. Jeste li kod sebe ikada primijetili taj stanovništva uvelike je varirala, od 20.000 nomadskih stanovnika u najzabačenijem okru­
osjećaj poslije visokoproteinskog obroka? gu blizu velike pustinje Gobi, do 1,3 milijuna ljudi u okrugu u predgrađu Šangaja.

340
 KINESKA STUDIJA
Za ovo istraživanje kažemo da ima ekološku ili korelacijsku strukturu, što znači da
uspoređujemo obilježja prehrane, načina života i bolesti na određenom broju uzo­
raka stanovništva, u ovom slučaju u šezdeset i pet okruga. Utvrđujemo međusobne
korelacije ili veze između tih obilježja, kao prosjeka okruga. Na primjer, u kakvom su
odnosu masti u prehrani sa stopama raka dojke? Ili u kakvoj je vezi kolesterol u krvi
s koronarnom bolesti srca? U kakvoj je vezi određena vrsta masne kiseline iz krvnih
zrnaca s konzumiranjem riže? Također bismo mogli uspoređivati razine testosterona
ili estrogena u krvi s rizikom od raka dojke. Napravili smo tisuće raznih usporedbi
tog tipa.
U studiji ove vrste važno je istaknuti da se uspoređuju samo prosječne vrijednosti
kod stanovnika okruga. Pojedinci se ne uspoređuju s drugim pojedincima (u stvari,
to se ne radi ni u kojoj vrsti epidemioloških studija). U usporedbi s drugim ekološkim
studijama ova je studija, sa svojih šezdeset i pet okruga, bila neuobičajeno velika. Ve­
ćina takvih studija ima najviše deset do dvadeset takvih populacijskih jedinica.
Iz svakog od šezdeset i pet okruga izabrano je po 100 odraslih osoba za istraživanje.
Polovica su bili muškarci a polovica žene, svi u dobi od trideset i pet do šezdeset i
četiri godine. Podaci su prikupljeni na sljedeći način:
• Svaka osoba dobrovoljno je dala uzorak krvi i ispunila anketni listić o prehrani i
načinu života;
• polovica ljudi dala je uzorak urina;
• istraživački timovi posjetili su 3 0 % domova kako bi pažljivo izmjerili hranu koju je
obitelj pojela unutar tri dana;
• za svako mjesto obuhvaćeno istraživanjem na lokalnim tržnicama prikupljeni su
uzorci hrane koji su predstavljali tipičan način prehrane, a kasnije je analiziran sastav
namirnica i hranjivih tvari.
Jedno od važnijih pitanja tijekom početnih faza planiranja bilo je kako prikupiti in­
formacije o namirnicama i hranjivim tvarima. Česta je metoda procjena konzumacije
namirnica i hranjivih tvari po sjećanju, ali to je vrlo neprecizno, posebno kad se kon­
zumiraju miješana jela. Možete li se sjetiti koje ste namirnice pojeli prošli tjedan? Pa
i jučer? Možete li se sjetiti koliko? Druga, još grublja metoda procjene unosa hrane je
utvrđivanje kolika se količina određene namirnica proda na tržnici. Ti rezultati mogu
dati razumne procjene prehrambenih trendova tijekom vremena za cijele populacije,
ali ne uzimaju u obzir bačenu hranu i ne mjere individualne razine potrošnje.
Iako svaka od tih relativno grubih metoda može biti korisna za određene svrhe, jos
uvijek su podložne značajnim tehničkim greškama i osobnim pristranostima. A što
je tehnička greška veća, to je teže utvrditi značajne uzročno-posljedične veze.
EKSPERIMENTALNA STRUKTURA KINESKE STUDIJE
Željeli smo učiniti više od grubog mjerenja koje se namirnice konzumiraju i u
kolikim količinama. Zato smo odlučili napraviti procjenu prehrambenog stanja
analizom uzoraka krvi i urina na indikatore (biomarkere) unosa raznih hranji­
vih tvari. Te analize bile bi daleko objektivnije nego da smo tražili od ljudi da se
prisjete što su jeli.
Međutim, prikupljanje i analiziranje krvi nije bilo lako organizirati, barem ne na
način koji smo smatrali najboljim. Početni problem bio je dobiti dovoljno krvi. Iz
kulturoloških razloga ruralni Kinezi nerado su davali uzorke krvi. Ubod u prst
izgledao je kao jedina mogućnost, ali to nije bilo dovoljno. Obična epruveta s krvi
dala bi 100 puta više krvi i omogućila analizu brojnih drugih faktora.
Dr. Junshi Chem iz našeg tima, s Instituta za prehranu i higijenu hrane pri Mi­
nistarstvu zdravstva, imao je nezavidan zadatak uvjeriti te dobrovoljce da daju
krv u uobičajenoj količini od jedne epruvete. Uspio je u tome. Sir Richard Peto sa
Sveučilišta u Oxfordu iz našeg tima tada je dao vrlo praktičan savjet da se kom­
biniraju pojedinačni uzorci krvi kako bi se dobila velika baza krvi za svako selo
i oba spola. Ta strategija dala je preko 1.200-1.300 puta više krvi u usporedbi s
metodom uboda u prst.
Stvaranje velikih baza krvi imalo je enormne implikacije i učinilo je mogućim
provedbu onoga što je kasnije postalo poznato kao Kineska studija. Omogućilo
je analize daleko većeg broja indikatora prehrane i zdravlja. To nam je osiguralo
da razmotrimo odnose na daleko sveobuhvatniji način nego što bi to inače bilo
moguće. Za više pojedinosti o teorijskim i praktičkim osnovama za prikupljanje i
analizu krvi na ovaj način čitatelja bih uputio na izvornu monografiju studije. 1
Poslije prikupljanja krvi morali smo odlučiti tko će obaviti brojne moguće ana­
lize. Nismo željeli pristati na ništa osim najboljeg. Dok su neke analize bile pro­
vedene u našem laboratoriju na Cornellu i u pekinškom laboratoriju dr. Chena,
ostale analize, posebno one specijaliziranijeg tipa, bile su obavljene u otprilike 24
laboratorija smještenih u šest zemalja i na četiri kontinenta. Laboratoriji su bili
izabrani zbog svoje dokazane stručnosti i zanimanja. Laboratoriji koji su sudjelo­
vali navedeni su u izvornoj monografiji. 1
KOLIKO JE DOBRA TA STUDIJA?
Budući da je ovo istraživanje bilo jedinstvena prilika, odlučili smo da bude najbolje
od svoje vrste ikada provedeno. Bilo je opsežno, bilo je visoke kvalitete, a njegova
jedinstvenost pružila je nove mogućnosti istraživanja prehrane i bolesti koje nikada
prije toga nisu bile moguće. Ova obilježja opsežnosti, kvalitete i jedinstvenosti uve­
like su popravila kredibilitet i pouzdanost rezultata, doista mnogo. Tako je New York
 KINESKA STUDIJA
Times u glavnom članku u svojoj znanstvenoj rubrici nazvao studiju «GrandPrixomj
epidemioloških studija.
OPSEŽNOST PODATAKA
Istraživanje je bilo, i još je uvijek, najopsežnije svoje vrste ikada provedeno. Na­
kon što su svi uzorci krvi, urina i hrane bili prikupljeni, pohranjeni i analizirani,
te nakon što su konačni rezultati uneseni u tablice i kad im je procijenjena kva­
liteta (nekoliko sumnjivih rezultata nije uključeno u konačnu publikaciju), bili
smo u prilici proučiti 367 varijabli. One su predstavljale širok raspon obilježja
prehrane, načina života i bolesti, sada uključenih u monografiju od 896 zbijenih
1
stranica. Bili su tu:
2
• stope smrtnosti od preko četrdeset i osam različitih vrsta bolesti;
• 109 prehrambenih, virusnih, hormonskih i drugih indikatora u krvi;
• preko dvadeset i četiri urinarna faktora;
• gotovo trideset i šest sastojaka hrane (hranjivih tvari, pesticida, teških metala);
• unos preko trideset i šest hranjivih tvari i namirnica izmjeren u istraživanju po
domaćinstvima;
• šezdeset faktora prehrane i načina života dobivenih pomoću anketa;
• i sedamnaest geografskih i klimatskih faktora
Studija je bila opsežna, ne samo po pukom broju varijabli nego i zato što je većina
tih varijabli varirala u širokom rasponu, kao što je slučaj sa stopama smrtnosti
od raka. Široki rasponi uvećali su našu mogućnost da otkrijemo važne i dotad
neotkrivene veze između varijabli.
KVALITETA PODATAKA
Brojna obilježja podigla su kvalitetu ove studije.
• Odrasle osobe izabrane za ovo istraživanje ograničili smo na one u dobi između
trideset i pet i šezdeset i četiri godine. To je dobni raspon u kojem su bolesti koje
smo istraživali češće. Informacije o izvodima iz matične knjige umrlih za ljude
starije od šezdeset i četiri godine nisu bile uključene u istraživanje jer smo te in­
formacije smatrali manje pouzdanima.
• Iz svakog od šezdeset i pet okruga obuhvaćenih studijom dva sela izabrana su
za prikupljanje informacija. Uključivanje dva sela po okrugu umjesto jednog daje
EKSPERIMENTALNA STRUKTURA KINESKE STUDIJE
pouzdanije prosjeke okruga. Kad su vrijednosti iz ta dva sela sličnije jedna drugoj
1
nego svim drugim okruzima, to znači da se radi o podacima visoke kvalitete.
• Kad je to bilo moguće, varijable smo mjerili pomoću više vrsta metoda. Na
primjer, status željeza mjerili smo na šest načina, riboflavin (vitamin B,) na tri
načina, i tako dalje. Također, u mnogim smo slučajevima mogli procijeniti kva­
litetu i pouzdanost podataka uspoređujući varijable za koje smo znali da imaju
uvjerljive biološke odnose.
. Populacije obuhvaćene studijom pokazale su se vrlo stabilnima. Prosječno 9 3 -
9 4 % muškaraca u studiji bilo je rođeno u okrugu u kojem su živjeli u vrijeme
istraživanja; za žene je to iznosilo 8 9 % . Uz to, prema podacima koje je objavila
Svjetska banka,
1
način prehrane u vrijeme našeg istraživanja bio je vrlo sličan
onom u proteklim godinama. To je bilo idealno zato što su te prethodne godine
predstavljale vrijeme kad su se bolesti počele razvijati.
JEDINSTVENOST PODATAKA
Jedna od ideja koja našu studiju čini jedinstvenom naše je korištenje ekološkog
oblika studije. Kritičari ekološkog oblika studije ispravno pretpostavljaju da je
to slab oblik za utvrđivanje uzročno-posljedičnih veza kada vas zanimaju učin­
ci pojedinih uzroka koji djeluju na pojedine ishode. Ali prehrana ne djeluje na
taj način. Umjesto toga, prehrana uzrokuje ili sprječava bolest pomoću brojnih
hranjivih tvari i drugih spojeva koji djeluju zajedno, u namirnicama. Ekološka
studija gotovo je idealna želimo li shvatiti kako neki spektar prehrambenih fakto­
ra djeluje zajedno i uzrokuje bolest. Najvažnije lekcije mogu se naučiti upravo iz
opsežnih učinaka hranjivih tvari i drugih faktora na javljanje bolesti. Da bismo
istražili te opsežne uzroke bolesti bilo je nužno bilježiti što je moguće više faktora
prehrane i drugih faktora načina života, a zatim formulirati hipoteze i interpreti­
rati podatke koji predstavljaju sveobuhvatnost.
Možda najjedinstvenije obilježje po kojem se ova studija izdvaja povezano je s
nutritivnim obilježjima načina prehrane koji se konzumiraju u ruralnoj Kini.
Gotovo sve druge studije o prehrani i zdravlju provedene na ljudima, bilo kojeg
oblika, uključivale su subjekte koji su konzumirali bogatu zapadnu prehranu. To
je tako čak i kad su u studije uključeni vegetarijanci, j e r 9 0 % vegetarijanaca i
dalje konzumira prilično velike količine mlijeka, sira i jaja, a znatan broj i dalje
konzumira nešto ribe i mesa peradi. Kao što je prikazano na priloženoj tablici
(slika B . l ) , 5 postoji tek mala razlika u nutritivnim svojstvima nevegetarijanskih i
vegetarijanskih načina prehrane koji se konzumiraju u zapadnim zemljama.
 KINESKA STUDIJA EKSPERIMENTALNA STRUKTURA KINESKE STUDIJE

PROVEDBA U DJELO

Organizacija i provedba studije ovakve veličine, opsega i kvalitete bile su moguće

zahvaljujući izvanrednim vještinama dr. Junshija Chena. Mjesta na kojima su pri­
kupljani podaci bila su raštrkana po najudaljenijim krajevima Kine. Kad bismo ih
usporedili s udaljenostima u Americi, bili su u rasponu od Florida Keysa do Seattlea,
Washington, i od San Diega u Kaliforniji do Bangora u Maineu. Putovanje između tih
mjesta bilo je teže nego u Sjedinjenim Državama. Oprema i upute za istraživanje mo­
rali su biti na mjestu i standardizirani za sva mjesta prikupljanja podataka. Ostvarili
smo to prije nego što su e-pošta, faks-uredaji i mobilni telefoni postali dostupni.
Bilo je važno da dvadeset i četiri provincijska zdravstvena tima, svaki sastavljen od
U Kini je postojala upadljivo drukčija prehrambena situacija. U Americi, 15-17%
dvanaest do petnaest zdravstvenih radnika, budu obučeni za prikupljanje uzoraka
naših ukupnih kalorija pružaju bjelančevine, a 80 i više posto od toga čine životinjske
krvi, hrane i urina kao i ispunjavanje anketnih listića na sustavan i standardiziran
bjelančevine. Drugim riječima, prejedamo se bjelančevinama i većinu njih dobivamo
način. Kako bi standardizirao prikupljanje informacija, dr. Chen je zemlju podijelio
iz mesa i mliječnih proizvoda. Ali u ruralnoj Kini konzumiraju manje ukupnih bje­
na regije. Svaka regija poslala je obučavatelje u Peking na viši program obuke. Oni su
lančevina ( 9 - 1 0 % ukupnih kalorija), a samo 10% od toga potječe od namirnica živo­
se, pak, vratili u provincije iz kojih su došli kako bi obučili provincijske zdravstvene
tinjskog podrijetla. To znači da postoje brojne druge velike nutrilivne razlike između
timove.
kineskih i američkih načina prehrane, kao stoje prikazano na slici B.2. 1
Iako je američki Nacionalni institut za rak (NCI) Nacionalnih instituta za zdravlja
(NIH) pružio početna sredstva za ovaj projekt, kinesko Ministarstvo zdravlja ispla­
ćivalo je plaće za približno 350 zdravstvenih radnika. Prema mojoj procjeni, kineski
doprinos projektu iznosio je približno 5-6 milijuna dolara. Američki je doprinos bio
oko 2,9 milijuna dolara kroz razdoblje od deset godina. Da je američka vlada platila
te usluge u okviru nekog sličnog projekta u SAD-u, to bi ju koštalo barem deset puta
toliko, odnosno između 50 i 60 milijuna dolara.

To je bila prva i jedina velika studija koja je istražila laj raspon prehrambenih
iskustava i njegove posljedice po zdravlje. Kineski način prehrane kretao se u
rasponu od bogatih do vrlo bogatih namirnicama biljnog podrijetla. U svim dru­
gim studijama provedenim na zapadnim subjektima, prehrana je bila u rasponu
od bogatih do vrlo bogatih namirnicama životinjskog podrijetla. Ta je razlika
ono što Kinesku studiju učinilo toliko drukčijom od drugih studija.

347
346 j
 Veza s «vitaminom» D
NAJDOJMLJIVIJI DOKAZ U PRILOG prehrani biljnim namirnicama predstavlja način na
koji su brojni prehrambeni čimbenici i biološki događaji integrirani tako da poboljša­
vaju zdravlje i svode bolesti na minimum. Iako su biološki procesi izvanredno kom­
pleksni, ti faktori i dalje djeluju zajedno kao prekrasno koreografi rana, samokorigira-
juća mreža. To je posebno impresivno, posebno koordinacija i kontrola te mreže.
Možda bi nekoliko analogija pomoglo u ilustriranju tog procesa. Jata ptica u letu ili
jato riba koje brzo plivaju u stanju su promijeniti smjer u mikrosekundi bez da se
međusobno sudaraju. Čini se kao da imaju kolektivnu svijest koja zna kamo idu i kad
će se odmarati. Kolonije mrava i rojevi pčela također velikom vještinom integriraju
razne radne zadatke. Ali koliko god te aktivnosti životinja bile zadivljujuće, jeste li
ikada razmislili o tome kako se njihova ponašanja koordiniraju s takvom istanča-
nošću? Ta ista svojstva, pa i više, vidim u načinu na koji bezbrojni faktori iz biljnih
namirnica izvode svoju čaroliju i stvaraju zdravlje na svim razinama u našem or­
ganizmu: u našim organima, u našim stanicama, enzimima i drugim podstaničnim
česticama unutar naših stanica.
Za one koji ne poznaju laboratorije za biomedicinska istraživanja reći ću da su zidovi
tih laboratorija često prekriveni velikim posterima koji prikazuju tisuće biokemijskih
reakcija koje se odvijaju u našim tijelima. To su reakcije koje su poznate, daleko je
više onih koje tek trebamo otkriti. Međusobna ovisnost tih reakcija posebno je infor­
mativna, pa čak i zadivljujuća u svojim implikacijama.
Primjer vrlo malog dijela te enormne mreže reakcija predstavlja djelovanje vitamina
D i njegovih metabolita na nekoliko bolesti o kojima smo raspravljali u ovoj knjizi.
 KINESKA STUDIJA V L L t t J « v i i n IVI i ii u IVI u u

Ta mreža ilustrira kompleksnu međusobnu povezanost između unutarnjeg rada

naših stanica, hrane koju jedemo i okoliša u kojem živimo (slika C l ) , lako dio
vitamina D prisutnog u našim tijelima može biti podrijetlom iz hrane, obično ga
možemo dobiti koliko nam je potrebno kada nekoliko sati tjedno boravimo na
Suncu. U stvari, naša sposobnost da stvaramo vitamin D vodi do zaključka da on
nije vitamin: to je hormon (tj., stvara se u jednom dijelu našeg tijela, ali djeluje
u drugom dijelu). Sunčeve ultraljubičaste zrake stvaraju vitamin D iz prekur-
sorskog spoja koji se nalazi u našoj koži. Ukoliko dobivamo dovoljno Sunčeve
svjetlosti, to je sav vitamin D koji nam treba. 1 Vitamin D, naravno, također mo­
žemo dobivati iz obogaćenog mlijeka, određenih ribljih ulja i nekih vitaminskih
dodataka prehrani.
Vitamin D stvoren u našoj koži tada putuje do naše jetre, gdje ga jedan enzim pre­
tvara u metabolit vitamina D. Glavna funkcija tog metabolita je da služi kao zaliha
vitamina D u tijelu (i ostaje uglavnom u jetri, ali također i u tjelesnoj masti).
Sljedeći korak je od presudne važnosti. Kada je potrebno, određena količina pri­
čuvnog oblika vitamina D iz jetre transportira se do bubrega, gdje ga drugi enzim jedna od važnijih stvari koje vitamin D radi, uglavnom kroz svoju pretvorbu u
pretvara u aktivirani metabolit vitamina D koji se zove 1,25 D. Brzina kojom se aktivirani 1,25 D, jest da kontrolira razvoj širokog raspona ozbiljnih bolesti. Radi
pričuvni oblik vitamina D pretvara u aktivirani 1,25 D ključna je reakcija u ovoj jednostavnosti, to je shematski prikazano kao inhibiranje pretvorbe zdravog tki­
mreži. Metabolit 1,25 D obavlja najveći dio važnog posla vitamina D u našim va u bolesno pomoću 1,25 D. 4 ~ 12
tijelima. Dosad smo mogli vidjeti kako odgovarajuće izlaganje Sunčevoj svjetlosti, osigu­
Taj je aktivirani 1,25 D oko 1.000 puta aktivniji od pričuvnog oblika vitamina ravanjem dovoljne količine pričuvnog oblika vitamina D, pomaže u prevenciji
D. Aktivirani 1,25 D traje samo šest do osam sati nakon što je stvoren. Nasuprot obolijevanja stanica. To navodi na zaključak da bi neke bolesti mogle biti češće u
tome, naš pričuvni oblik vitamina D traje do dvadeset dana ili dulje. 2,3 Ovo uka­ dijelovima svijeta u kojima ima manje Sunčeve svjetlosti, dakle u zemljama blizu
zuje na važan princip koji je najčešće prisutan u mrežama poput ove: daleko veća Sjevernog i južnog pola. Zaista, postoje takvi dokazi. Da budem precizniji: na
aktivnost, daleko kraći životni vijek i daleko manje količine krajnjeg produkta sjevernoj hemisferi, zajednice koje žive sjevernije obično imaju veću učestalost di­
1,25 D osiguravaju vrlo osjetljiv sustav u kojem 1,25 D može brzo prilagođavati jabetesa tipa 1, multiple skleroze, reumatoidnog artritisa, osteoporoze, raka dojke,
svoju aktivnost iz minute u minutu i mikrosekunde u mikrosekundu, sve dok ima raka prostate i raka debelog crijeva, pored drugih bolesti.
dovoljno pričuvnog oblika vitamina D za korištenje. Male promjene, koje dovode Znanstvenici već osamdeset godina znaju da je multipla skleroza, na primjer, po­
13
do velikih razlika, mogu se događati brzo. vezana s povećanjem geografske širine. Kao što možete vidjeti na slici C.2, po­

Odnos između pričuvnog oblika vitamina D i aktiviranog 1,25 D je kao da ima­ stoji ogromna razlika u učestalosti MS-a s udaljavanjem od ekvatora: bolest je sto

te velik spremnik prirodnog plina zakopan u dvorištu (pričuvni vitamin D ) , ali
pažljivo koristite samo vrlo male količine plina za plinsko kolo na štednjaku. Od
presudne je važnosti da količina i tempiranje plina (1,25 D) koji stiže do našeg
puta češća na krajnjem sjeveru nego na ekvatoru. 1 1 Slično tome, u Australiji ima
|r
manje Sunca i više MS-a s udaljavanjem prema jugu ( r = 9 1 % ) . ' MS je otprilike
16
sedam puta češći u južnoj (43°S) nego u sjevernoj Australiji ( 1 9 ° S ) .

štednjaka budu pažljivo regulirani, bez obzira koliko ga ima u spremniku, bio on Međutim, nedostatak Sunčeve svjetlosti nije jedini faktor koji je povezan s tim bole­

gotovo prazan ili pun. Međutim, korisno je i da održavamo odgovarajuću zalihu stima. Postoji širi kontekst. Prvo što je potrebno spomenuti je kontrola i koordina­

u našem spremniku. Isto tako, od presudne je važnosti da enzim bubrega u ovoj cija tih reakcija povezanih s vitaminom D. Kontrola djeluje na nekoliko mjesta u toj

reakciji ima, da se tako izrazim, osjetljivu ruku i da stvara pravu količinu 1,25 D mreži, ali, kao što sam već rekao, pretvorba skladišnog oblika vitamina D u aktivi­

u pravo vrijeme za njegov vrlo važan posao. rani 1,25 D u bubrezima posebno je važna. U značajnoj mjeri tu kontrolu vrši druga

kompleksna mreža reakcija koja uključuje hormon «dirigentskog» tipa koji stvaraju
paratiroidne (doštitne) žlijezde smještene u našem vratu (slika C.3).
Kada, na primjer, trebamo više 1,25 D, paratiroidni hormon potiče aktivnost enzima
bubrega na proizvodnju većih količina 1,25 D. Kada ima dovoljno 1,25 D, paratiro­
idni hormon usporava aktivnost enzima bubrega. Paratiroidni hormon u sekundi
regulira koliko će 1,25 D biti u bilo kojem trenutku na bilo kojem mjestu. Paratiroidni
hormon ujedno djeluje kao dirigent na nekoliko drugih mjesta u toj mreži, kao što
pokazuje nekoliko strelica. Time što je svjestan uloge svakog svirača u svom «orke-
stru», on koordinira, kontrolira i iino usklađuje te reakcije kao što dirigent radi sa
simfonijskim orkestrom.
U optimalnim okolnostima samo izlaganje Suncu može nas opskrbiti dostatnom
količinom vitamina D koji nam je potreban za stvaranje izuzetno važnog 1,25 D u
pravo vrijeme. Čak i starije osobe, koje nisu u stanju stvarati toliko vitamina D iz
17
Sunčeve svjetlosti, nemaju se razloga brinuti ukoliko ima dovoljno Sunca. Koli­
ko je to - 'dovoljno'? Znate li koliko trebate biti na Suncu da vam to izazove blago
352
VEZA S «VITAMINOM» D
crvenilo kože, tada je četvrtina od toga, ako se osigura dva do tri puta tjedno,
više nego dovoljna za zadovoljenje naših potreba za vitaminom D i pohranjivanje
17
određene količine u našoj jetri i tjelesnoj masti. Ukoliko vam koža blago pocr­
veni nakon tridesetak minuta prevedenih na Suncu, onda će deset minuta tri puta
tjedno biti dovoljno izlaganja da se opskrbite obilnim količinama vitamina D.
Kada i ukoliko ne boravimo dovoljno na Suncu može biti od koristi unositi vi­
tamin D prehranom. Gotovo sav vitamin D u našoj prehrani umjetno je dodan
namirnicama kao što su mlijeko i žitarice za doručak. Zajedno s vitaminskim
dodacima, ta količina vitamina D može biti prilično značajna i, u određenim
okolnostima, ima dokaza da ta praksa može biti korisna. 1 8 21
Na ovoj shemi Sunčeva svjetlost i paratiroidni hormon djeluju zajedno na čude­
sno koordiniran način i održavaju nesmetan rad sustava, puneći naš spremnik
vitaminom D i pomažući proizvoditi, od trenutka do trenutka, točno onu ko­
ličinu 1,25 D koja nam je potrebna. Kad se radi o dobivanju dovoljno Sunčeve
svjetlosti ili uzimanju vitamina D s hranom, izlaganje Sunčevoj svjetlosti daleko
je razumnije.
BACANJE KLIPOVA POD KOTAČE SUSTAVA
Danas postoji nekoliko studija koje pokazuju da ukoliko 1,25 D konstantno ostaje na
niskim razinama, povećava se rizik od nekoliko bolesti. Postavlja se, đalde, pitanje što
uzrokuje niske razine 1,25 D. Namirnice koje sadrže životinjske bjelančevine dovode
do značajnog sniženja razina 1,25 D. 2 2 Te bjelančevine stvaraju kiselo okruženje u
krvi koje priječi da enzim bubrega stvara taj izuzetno važan metabolit. 2 3
Drugi faktor koji utječe na taj proces je kalcij. Kalcij u našoj krvi ključan je za opti­
malno funkcioniranje mišića i živaca i mora se održavati unutar prilično uskog ra­
spona. 1,25 D osigurava da razine kalcija u krvi budu unutar tog niskog raspona
nadziranjem i reguliranjem kalcija koji se apsorbira iz hrane probavljane u crijevima,
kalcija koji se izlučuje urinom i izmetom te razmjene s kostima, tim velikim spre­
mnikom tjelesnog kalcija. Primjerice, ako ima previše kalcija u krvi, 1,25 D postaje
manje aktivan, apsorbira se manje kalcija i više kalcija se izlučuje. To je vrlo osjetljivo
održavanje ravnoteže u organizmu. Kada kalcij u krvi poraste, 1,25 D padne, a kada
kalcij u krvi padne, 1,25 D poraste. 1 0 2 4 Evo u čemu je zamka: ako je unos kalcija hra­
nom nepotrebno velik, on snižava aktivnost enzima bubrega i, kao posljedica toga,
aktivnost 1,25 D . 1 2 5 Drugim riječima, rutinsko konzumiranje prehrane bogate kalci­
jem nije u našem interesu.
Tako razine 1,25 D u krvi snižavaju i konzumiranje previše životinjskih bjelančevina
i previše kalcija. Namirnice životinjskog podrijetla, sa svojim bjelančevinama, sni-
 KINESKA STUDIJA VEZA S «VITAMINOM» D

koja inaktivira I G F - 1 2 9 (tj. većom aktivnošću IGF-1), postoji 9,5 puta veći rizik od
uznapredovalog raka prostate.1* Alarmantna je to razina rizika od bolesti. Pritom je
od temeljne važnosti činjenica da namirnice životinjskog podrijetla kao što su meso i
mliječni proizvodi 10 vode do više IGF-1 i manje 1,25 D, a i jedno i drugo povećava
rizik od raka.

žavaju 1,25 D. Kravlje mlijeko, međutim, bogato je i bjelančevinama i kalcijem. U

stvari, u jednoj od opsežnijih studija o MS-u koji je povezan s niskim razinama 1,25
D, utvrđeno je da je kravlje mlijeko jednako važan faktor kao ranije spomenuta geo­
grafska širina. 26 Na primjer, veza MS-a s geografskom širinom i Sunčevom svjetlošću
prikazana na slici C.2 također se može vidjeti kod životinjskih namirnica, kao što je
prikazano na slici C.4. 1 4
Netko bi mogao pretpostaviti da su bolesti poput MS-a, barem jednim dijelom, po­
sljedica nedostatka Sunčeve svjetlosti i nižeg statusa vitamina D. Tome u prilog go­
vori i zapažanje da ljudi sa sjevera koji žive blizu obale (npr. u Norveškoj i Japanu) 2 ''
i konzumiraju velike količine vitaminom D bogate ribe imaju manje MS-a od ljudi
koji žive u unutrašnjosti. Međutim, u tim zajednicama koje jedu mnogo ribe i imaju
niže stope bolesti konzumira se daleko manje kravljeg mlijeka. Dokazano je da je
konzumiranje kravljeg mlijeka povezano s MS-om 2 6 i dijabetesom tipa l, 2 7 neovisno
o unosu ribe.
U drugoj reakciji povezanoj s tom mrežom, povećani unosi životinjskih bjelančevina To su samo neki od faktora i događaja povezanih s ovom mrežom vitamina D. Uz
također povećavaju proizvodnju inzulinu sličnog faktora rasta (IGF-1, predstavlje­ pravu hranu i okoliš, ti događaji i reakcije surađuju na integriran način stvarajući
5
nog u osmom poglavlju), što ubrzava rast stanica raka. Zapravo, mnogo je reakcija koristi po zdravlje. Nasuprot tome, kad se konzumira pogrešna hrana, njezini šte­
koje djeluju na koordiniran i uzajamno konzistentan način izazivajući bolest kada tni učinci nisu uzrokovani samo jednom već mnogobrojnim reakcijama unutar te
se konzumira prehrana bogata životinjskim bjelančevinama. Kad su razine 1,25 D mreže. Osim toga, mnogi faktori u takvoj hrani, čak i pored bjelančevina i kalcija,
u krvi snižene, IGF-1 istovremeno postaje aktivniji. Zajedno, ti faktori povećavaju sudjeluju u nastajanju problema. I naposljetku, često se ne javlja samo jedna bolest
rađanje novih stanica, istovremeno inhibirajući uklanjanje starih stanica, a oboje po­ nego nekoliko njih.
tiče nastanak raka (sedam studija citirano u 2 8 ) . Dokazano je, primjerice, da ljudi s Ono što me zadivljuje u vezi s ovom i drugim mrežama je konvergencija tako mnogo
razinama IGF-1 u krvi višima od normalnih imaju 5,1 puta veći rizik od uznapre­ faktora koji uzrokuju bolesti i djeluju kroz toliki broj različitih reakcija, stvarajući za­
dovalog raka prostate. 28 Ako se to kombinira s niskim razinama u krvi bjelančevine jednički rezultat. Kada taj zajednički rezultat predstavlja više od jedne bolesti, to je još
 KINESKA STUDIJA

impresivnije. Kad se ti razni faktori nalaze u jednom tipu namirnica, i te su namirnice

epidemiološki povezane s jednom ili više tih bolesti, veze postaju još impresivnije.
Ovaj primjer daje uvod u objašnjenje zašto se od mliječnih proizvoda može očekivati
da povećavaju rizik od tih bolesti. Nemoguće je da su svi ti zamršeni mehanizmi, koji
djeluju tako usklađeno dajući isti rezultat, samo nebitna slučajnost. Priroda ne bi bila
tako prepredena da usavrši jedan takav beskoristan, proturječan splet. Mreže poput
te postoje širom tijela i unutar stanica. Ali što je još važnije, snažno su integrirane u
daleko širu dinamiku zvanu «život».

356 357