Geografija - znanost o geoprostoru

- geografija je znanost o Zemljinoj površini (geoprostoru) na kojoj proučava najvažnije

prirodne i društvene čimbenike (elemente)

- geografija je mosna znanost koja povezuje prirodne i društvene znanosti

PODJELA GEOGRAFIJE

- 4 su osnovne grupe geografije:

1. opća geografija

2. fizička geografija

3. društvena geografija

4. regionalna geografija

- opća geografija proučava Zemlju kao svemirsko tijelo, unutar nje nalazi se kartografija te
istražuje razvoj geografije kao znanosti

- fizička geografija proučava prirodne sastavnice Zemljine površine:

- reljef (geomorfologija)

- klima i vegetacija (klimatologija)

- vode (hidrogeografija)

- tlo (pedogeografija)

- društvena geografija proučava društvene elemente Zemljine površine:

- stanovništvo (demogeografija)

- gospodarstvo (ekonomska geografija):

- industrijska geografija, turistička geografija, prometna geografija, agrarna geografija

- politički odnosi (politička geografija)

- razvoj prostora kroz povijest (historijska/povijesna geografija)

- regionalna geografija primjenjuje dostignuća opće, fizičke i društvene geografije na manjim

prostorima, odnosno regijama

- geoekologija - geografska disciplina koja geografskim metodama istražuje odnose čovjeka i

okoliša

RAZVOJ GEOGRAFIJE KROZ POVIJEST

-javlja se u Staroj Grčkoj u 3. st. pr. Kr. -> ocem geografije smatramo Eratostena (276. pr. Kr.
- 194. pr. Kr.)

- u rimskom razdoblju kao geografi istaknula su se još dva Grka:

Strabon - Geographica (djelo u 17 knjiga)

Ptolomej - Almagest, uvodi u uporabu geocentrični sustav (Zemlja u središtu svemira)

- u Srednjem vijeku arapski geografi su na temelju svojih putovanja ostavili važne geografske
informacije - Al Idrisi i Ibn Batuta

- u razvijenom Srednjem vijeku izrađuju se vrijedne pomorske karte u Italiji, Španjolskoj,

Portugalu (tzv. portulani)

- sa velikim geografskim otkrićima dolazi do novog razvoja geografije gdje se proširuje novi
svijet - Mercator (kartograf), Nikola Kopernik (heliocentrični sustav - Sunce u središtu
svemira)

- u 19. st. nastaje geografija kao moderna znanost u Njemačkoj

- tada su nastale geografske znanstvene metode koje su omogućile geografiji da postane

moderna znanost

- Alexander von Humboldt - otac moderne znanosti (Nijemac)

- tradicionalna geografija odgovara na pitanje gdje se nešto nalazi, a moderna geografija zašto
se nešto negdje nalazi

Najnoviji rezultati istraživanja svemira

- svemir je sve oko nas, prostor ispunjen materijom i zračenjem

-znanstvene spoznaje proširile su se upotrebom teleskopa (17. st.), a posebno istraživanjima

tijekom druge polovice 20. st. zbog obilja instrumenata: sateliti, svemirski teleskopi
(Hubbleov), svemirske letjelice, reflektorski i refraktorski teleskop

- Veliki prasak: teorija o postanku svemira - prije 15-20 milijardi g. došlo je do eksplozije
kugle neshvatljive gustoće iz koje je nastala materija sastavljena od elementarnih čestica i
antičestica

- materija se postupno hladila, za jednu minutu došlo je do stvaranja atomskih jezgara vodika
i helija, cjeloviti atomi nastali su nakon milijun godina

- autor teorije Velikog praska je katolički svećenik Georges Lemaitre -> vjera i znanost nisu u
sukobu

- atomi su formirali plinovita tijela u čijem se jezgrama nuklearnim procesima fuzije nakupila
golema toplina
- ona koja su skupila kritičnu toplinu 10^7 °C prosvijetlila su i u svojoj gravitacijskoj zoni
zarobila tijela koja nisu prosvijetlila

- zvijezde se okupljaju u galaksije, a galaksije se udaljuju jedna od druge -> širenje svemira

- naša galaksija je spiralnog oblika i zove se Mliječna staza ili Kumova slama, a sastoji se od
diska i korone

- zvijezdu su plinovita svemirska tijela visoke temperature i gustoće sa vlastitom svjetlošću

- sastoje se od različitih elemenata, a ponajviše od vodika (H, N, O, Mg, Ca, …)

POVEZANOS BOJE, STAROSTI, VELIČINE I TEMPERATURE ZVIJEZDA

a) plavu boju imaju masivne zvijezde, površinske temperature preko 30 000 °C i žive
nekoliko milijuna godina

b) žutu boju imaju zvijezde poput Sunca, površinske temperature oko 6000 °C, a u proteklih 5
milijardi godina Sunce je potrošilo pola nuklearnog goriva

c) crvenu boju imaju manje zvijezde, površinske temperature manje od 3000 °C, žive najduže

KAKO UMIRU ZVIJEZDE?

- kada zvijezda potroši sve nuklearno gorivo u jezgri, tada je sav vodik u jezgri pretovaren u
helij, raste temperatura i veličina zvijezde

- ovisno o veličini, zvijezda se pretvara u crvenog superdiva ili diva

- superdivovi umiru u spektakularnoj eksploziji tzv. supernova iza čega nastaju neutronske
zvijezde ili crne rupe

- divovi se na koncu uruše u bijelog patuljka (Sunce će s vremenom postati crveni div)

UDALJENOSTI U SVEMIRU

1. astronomska jedinica (aj) = 150 000 000 km (udaljenost Zemlje od Sunca)

2. godina svjetlosti = 9,46 x 10^12 km (udaljenost koju svijetlost prijeđe u godinu dana)

3 parsek = 3,26 svjetlosnih godina

- brzina svjetlosti: 30 000 km/s

Sunčev sustav

- sastoji se od 1 zvijezde, 8 planeta i ostalih hladnih tijela (sateliti, asteroidi, kometi i meteori)

- Sunce se nalazi u jednom od žarišta elipse, tako da planeti nisu uvijek jednako udaljeni od
Sunca
- Nijemac Johannes Keppler (17. st., katolički svećenik) zaključuje da se planeti gibaju po
elipsama oko Sunca

- Englez Isaac Newton (17. i 18. st.) je gibanje planeta objasnio teorijom gravitacije

- dva tijela djeluju jedno na drugo silom koja je proporcionalna umnošku njihovih masa, a
obrnuto proporcionalna kvadratu njihove udaljenosti (ako su mase velike, a udaljenost mala,
gravitacija će biti velika)

- temperatura na površini Sunca je oko 6000 °C, a u središtu 14 000 000 °C

- u jezgri se vodik pretvara u helij i pritom se oslobađa golema energija (nuklearna fuzija)

DVIJE SKUPINE PLANETA

- razlikuju se prema veličini, broju satelita, periodu rotacije i revolucije, masi, gustoći,
udaljenosti od Sunca i temperaturi površine

1. planeti slični Zemlji (terestički): manji su, imaju 3 satelita ukupno, sporiji u rotaciji, brži u
revoluciji, manjih masa, gušći su - čvrsta površina, bliži Suncu, topliji

2. planeti slični Jupiteru (jovijanski planeti): veći su, imaju 166 satelita ukupno (64 Jupiter),
brži u rotaciji, sporiji u revoluciji, većih masa, rjeđi (plinoviti divovi), dalje od Sunca, hladniji

MANJA HLADNA TIJELA

- ovdje pripadaju sateliti, asteroidi, kometi i meteoriti

1. sateliti (mjeseci) su prirodni pratioci planeta (npr. Mjesec)

2. asteroidi su mali „planeti“ koji kruže od Sunca na prosječnoj udaljenosti od 2,8 aj -

odstupanje od Bodeovog zakona - najveći Ceres (promjer 1000 km)

-Bodeov zakon: ako se nizbrojeva [(0, 3, 6, 12, 24) + 4] podijeli s 10 dobijemo udaljenost
planeta od Sunca (19. i 20. st.)

3. kometi su građeni od stijena, metala i leda, kruže oko Sunca po eliptičnim stazama -
približavanjem Suncu led se počinje topiti pa plinovi i prašina stvaraju rep koji je usmjeren od
Sunca - „zvijezde repatice“

4. meteoriti su komadići stijene ili prašine u svemiru, u Zemljinoj atmosferi (oko 100 km od
Zemlje) zove se meteori i zbog velike brzine izgaraju - „zvijezde padalice“, kada meteor
padne na Zemlju zove se meteorit

Zemlja u Sunčevom sustavu i svemiru

- Zemlja nastaje prije oko 4,6 milijardi godina iz guste i neprozirne maglice koja se formirala
oko Sunca

- maglica se sastojala od vodika, helija, željeza, silicija i kisika

- plinovi koji su iz unutrašnjosti Zemlje dolazili na površinu stvorili su praatmosferu i
hidrosferu

- pročišćavanjem nekad tamne, guste i vruće praatmosfere i promjenom njezina kemijskog

sastava stvoreni su uvjeti za prodor Sunčevih zraka do Zemlje

- hlađenjem magme formirala se Zemljina kora

MJESEC

- nastao otprilike u isto razdoblje kada i Zemlja u sudaru Zemlje i tijela Marsove veličine

- Zemljin prirodni satelit, nema atmosferu

- promjer 4 puta manji od Zemljinog, udaljen je prosječno od Zemlje 38400 km, masa mu je
81 puta manja od mase Zemlje

- Sunca obasjava polovicu Mjeseca, na putu oko Zemlje dolazi u različite položaje prema
Zemlji i Suncu

- te položaje nazivamo fazama ili mijenama - 4 osnovne: uštap, prva četvrt, mlađak, druga
četvrt

- na temelju Mjesečevih mijena izmjenjuju se tjedni, mjeseci i lunarna godina

- vrijeme potrebno da Mjesec obiđe Zemlju, odnosno da dođe do zvijezda od kojih je započeo
svoj ciklus zove se siderički mjesec - 27,3 dana

- vrijeme potrebno da Mjesec dođe u istu fazu zove se sinodički mjesec - 29,5 dana

- zašto imamo razliku u trajanju sideričkog i sinodičkog mjeseca?

- zbog toga što se u isto vrijeme Zemlja okreće oko Sunca

- rotacija i revolucija Mjeseca su vremenski jednake

- prvi ljudi stupili su na Mjesec 21. srpnja 1969. (Apollo 11)

POMRČINE

- pomrčina Sunca - dio Zemljine površine je u Mjesečevoj sjeni (mlađak)

- pomrčina Mjeseca - kada se Mjesec nađe u Zemljinoj sjeni

OBLIK I DIMENZIJE ZEMLJE

- u prošlosti su postojale pogrešne predodžbe o obliku Zemlje, tako jedna od njih glasi:
Zemlja je ravna ploča koju na leđima nose četiri slona, a njih na leđima nosi jedna velika
kornjača

- već su stari Grci tvrdili da je Zemlja kugla:

a) zbog pomrčine Mjeseca

b) zbog približavanja broda obali

c) zbog promjene kuta pod kojim vidimo zvijezdu sjevernjaču s promjenom geografske širine

- u 16. st. Magellanova ekspedicija dokazala da je Zemlja sfernog (zaobljenog) oblika

- u 17. st. Newton i Huygens su rekli da Zemlja ima oblik sferoida (rotacijskog elipsoida) -
nastaje rotiranjem Zemlje oko svoje male osi

- u 18. st. Ruđer Bošković je rekao da se Zemljin oblik ne može geometrijski definirati

- to je točno jer Zemlja na sebi ima različita udubljenja i izbočenja pa se njen oblik ne može
geometrijski definirati, a taj neobičan oblik Nijemac Listing je u 19. st. nazvao geoidom

Gibanja Zemlje
- os - zamišljeni pravac koji prolazi kroz polove i središte Zemlje

- Zemlja se okreće oko od zapada prema istoku (Venera obrnuto)

- kut između Zemljine osi i ekliptike = 66°33'

- Zemlji za rotaciju je potrebno 23 h 56 min i 4 s (siderički dan)

- Sunčev dan ima 24 sata

- 465 m/s iznosi brzina rotacije na ekvatoru, prema polovima sve manja, na polovima 0 km/h

- susvjetlica/sumračnica - linija (pojas) između dana i noći

- 30 km/s iznosi brzina okretanja Zemlje oko Sunca

- izmjena dana i noći, izmjena godišnjih doba

ROTACIJA

- okretanje Zemlje oko svoje osi

- ekliptika - zamišljena crta oko koje se Zemlja vrti oko Sunca

- na ekvatoru rotacija iznosi 465 m/s ili 1674 km/h

- Sunčev dan traje 24 h - vrijeme u kojemu Zemlja, vrteći se oko svoje osi, dođe u isti položaj
prema Suncu

- siderički dan - 23 h 56 min 4 s (23,93 h) - vrijeme koje je Zemlji potrebno da se okrene oko
svoje osi

REVOLUCIJA
- okretanje Zemlje oko Sunca - 365 dana 5 sati 48 minuta 46 sekundi - 365,2422 dana -
tropska godina

- izmjena godišnjih doba ovisi o kutu obasjavanja Sunca

-polarni dan (min. 24 h), polarna noć

- na ekvatoru dan i noć svaki dan traju jednako (aequus = jednak)

- posljedica okretanja Zemlje oko Sunca jest izmjena dana i noći, kao i izmjena godišnjih
doba

- polarni krug - od južne/sjeverne polutke do pola

- zimska polovica godine traje 8 dana manje od ljetne jer je Zemlja bliže Suncu pa Zemlja
brže se kreće oko Sunca zbog jače gravitacijske sile

- polarni dan traje najmanje 24 sata, isto kao i polarna noć

Mjesno i pojasno vrijeme

- mjesto vrijeme je vrijeme koje neko mjesto ima s obzirom na podnevnik ili meridijan na
kojemu se nalazi

- određeno je prividnim kretanjem Sunca -> kada je Sunce u najvišem položaju nad nekim
mjestom tada je u tom mjestu podne

- krajem 19. st. u Washingtonu je uvedeno pojasno (zonalno) vrijeme

- Zemlja je podijeljena na 24 vremenska pojasa od po 15° pa je razlika između susjednih

pojasa 1 sat

- vrijeme svakog pojasa određuje se prema mjesnom vremenu središnjeg meridijana tog
pojasa

- početni vremenski pojas se veže uz granični meridijan koji je označen sa 0°

- za središnje meridijane uzeti su oni označeni sa: 15, 30°, 45°, 60°, odnosno svaki 15.
meridijan

- granice vremenskih pojasa ne prate strogo podnevnik, već se pomiču zbog praktičnih
razloga kao što su granice država ili administrativnih regija velikih država -> modificirano
pojasno vrijeme koje vrijedi za svaku pojedinu državu naziva se službeno

- datumska granica je dogovorena linija pri čijem prelasku moramo dodavati ili oduzimati
jedan dan, nalazi se na 180. meridijanu

Kalendar
- kalendar je skup pravila kojima se određuje raspored dana, tjedana i mjeseci u pojedinoj
godini

- cilj kalendara je što bolje uskladiti građansku godinu (s cijelim brojem) sa tropskom
godinom (koja nije cijeli broj)

- tako su nastali različiti kalendari

- julijanski kalendar - dobio naziv prema Juliju Cezaru, a uveden je 45. g. pr. Kr.

- svaka četvrta godina je prijestupna, prema tom kalendaru godina prosječno traje 365 dana i 6
sati ili 365,25 dana

- razlika u odnosu na tropsku godinu iznosi 11 min i 14 s, tako da razlika od jednog dana u
odnosu na tropsku godinu nastupa u razdoblju od 128 godina

- 325. g. razlika između i tropske godine iznosila je 3 dana, stoga je na Crkvenom saboru u
Niceji početak julijanske godine pomaknut 3 dana unaprijed

- danas ga koriste neke pravoslavne crkve -> npr. Ruska pravoslavna crkva

- gregorijanski kalendar - prema papi Grguru XIII.

- uveden 1582. g.

- svaka 4. godina je prijestupna, osim godina kojima završava stoljeće, a nisu djeljive s 400
(npr. 1700, 1800, …)

- prema gregorijanskom kalendaru godina prosječno traje 365 dana 6 sati 49 minuta i 12 s ili
365,2425 dana

- razlika u odnosu na tropsku godinu iznosi 26 sekundi, tako da će razlika od jednog dana
nastupiti za više od 3000 godina, a ne kao kod julijanskog kalendara za 128 godina

- gregorijanski kalendar stupio je na snagu 4. listopada 1582., ali sutradan nije bio 5. listopad,
već 15. listopad, jer je julijanska godina kasnila za tropskom od Sabora u Niceji za 10 dana

- tropska godina = 365 dana 5 h 48 min 46 s ili 365,2422 dana

Orijentacija na stupanjskoj mreži

- stupanjska mreža je mreža meridijana i paralela

- paralele su kružnice koje u smjeru zapad-istok okružuju Zemlju, najveća je ekvator (dijeli
Zemlju na sjevernu i južnu polutku), polovi nisu kružnice već točke

- najsjevernija i najjužnija točka na Zemlji su polovi

- meridijani ili podnevnici (sva mjesta na istom meridijanu u isto vrijeme imaju podne) su
polukružnice koje pod pravim kutom presijecaju paralele i svi se susreću u polovima
- meridijan označen sa 0° je središnji, početni prolazi kroz zvjezdarnicu Greenwich (dijeli
Zemlju na istočnu i zapadnu polutku)

- geografske koordinate pomoću kojih određujemo smještaj pojedine točke na geografskoj

karti zovu se geografska širina i geografska dužina

- geografska širina je kutna udaljenost neke točke od ekvatora prema sjeveru ili jugu, oznaka
je grčko slovo φ -> postoji 90° sjeverne i 90° južne geografske širine (npr. 50° φN ili 50°
s.g.š.)

- geografska dužina je kutna udaljenost neke točke od početnog meridijana prema istoku ili
zapadu, oznaka je grčko slovo λ -> postoji 180° istočne i 180° zapadne geografske širine (npr.
50°λE ili 50°i.g.d.)

- geografski smještaj neke točke određen je geografskom širinom i dužinom

- određivanje geografske širine:

a) pomoću kuta pod kojim vidimo sjevernjaču

b) pomoću visine kulminacije Sunca (to je kut pod kojim Sunčeve zrake padaju u podne,
simbol je h)

- φ = 90° - h +δ; δ je stupanjska udaljenost od ekvatora one paralele nad kojom Sunce taj dan
kulminira u zenitu

- određivanje geografske dužine pomoću kronometra (precizan sat)

- ortodroma - najkraća udaljenost između dvije točke na Zemlji, siječe meridijane pod
različitim kutovima (ravna crta)

- loksodroma - krivulja koja sve meridijane siječe pod istim kutom

Orijentacija u kompasu
- orijentirati u prostoru znači odrediti glavne strane svijeta u odnosu na naše stajalište

- nakon određivanja jedne strane svijeta nije nam problem odrediti ostale

- u prostoru se možemo orijentirati pomoću nebeskih tijela, po objektima u prostoru, pomoću

kompasa i suvremenih uređaja

- narodi starog istoka orijentirali su se prema položaju nebeskih tijela: prema izlasku Sunca
određivali su istok, a prema zalasku zapad -> Sunce samo u dane ravnodnevica izlazi točno na
istoku i zalazi točno na zapadu

- u podne Sunce uvijek na jugu

- uvidjevši značenje Sunca za život na Zemlji, stranu svijeta na kojoj ono izlazi uzeli su za
glavnu stranu svijeta -> lat. oriens = istok -> od te riječi potječe i naziv orijentacija
- orijentacija pomoću Sunca:

a) Sunce kulminira na jugu (podne) -> tu se možemo koristiti štapom, najkraća sjena pokazuje
smjer sjevera

b) pomoću Sunca i sata s kazaljkom -> malu kazaljku usmjerimo prema Suncu i promatramo
put između nje i broja 12, prepolovimo taj put i tamo se nalazi jug

- orijentacija pomoću Sjevernjače, najsjajnije zvijezda Malog medvjeda

- orijentacija pomoću katoličkih crkvi -> glavni ulaz obično na zapadu (u našim krajevima) jer
ulaz gleda prema Vatikanu

-orijentacija pomoću panja s godovima (gušći na sjeveru), prema mahovini na drveću, prema
gradnji mravinjaka

- orijentacija pomoću kompasa: kompas se sastoji od magnetne igle i vjetrulje na kojoj su

označene strane svijeta i stupnjevi

- magnetska igla uvijek pokazuje sjever i to magnetski, a ne geografski -> razlika između
magnetskog i geografskog sjevera (oko 1°) naziva se geografska deklinacija

- izogone su crte koje povezuju mjesta iste magnetske deklinacije, nalaze se na karti izogona

- vodoravni kut između pravca sjevera i nekog drugog pravca u prostoru zove se azimut

- izražava se stupnjevima (od 0° do 360°) u smjeru kazaljke na satu

- koristi se za kretanje po terenu: u pomorskom i zračnom prometu i tu se naziva kurs

- od suvremenih sredstava u širokoj primjeni su radari i GPS (globalni položajni sustav)

Predočavanje Zemlje na globusu i geografskoj karti

Zemlju možemo predočiti na globusu i geografskoj karti

pri tome se nastoje očuvati elementi vjernosti:

a) vjernost kutova( konformnost)→da kutovi među točkama na predodžbi odgovaraju onima u

prirodi

b) vjernost površina( ekvivalentnost )→ da površine budu u istim omjerima kao u prirodi

c) vjernost udaljenosti( ekvidistantnost)→da udaljenosti među svim točkama budu razmjerno

udaljene

1. GLOBUS

- vjerna umanjena predodžba Zemlje→očuvani svi elementi vjernosti

- os globusa je nagnuta na horizontalnu ravninu pod kutem od 66º33

- u mjerilima u kojima se izrađuju globusi spljoštenost je zanemarena

- nedostaci: uvijek vidimo samo polovicu globusa, nepraktičan je za rukovanje, ima malo
geografskog sadržaja

2. KARTA

- umanjena predodžba Zemlje na ravnoj plohi( papiru)→zbog količine sadržaja i praktičnosti

najvažniji je oblik predočavanja

- oblik zemlje nije moguće prikazati na ravnoj plohi bez pogrešaka→stoga karta ne
zadovoljava sve elemente vjernosti

-glavni elementi karte: a) matematički elementi karte -stupanjska mreža

- okvir karte

- mjerilo

- projekcija

b) geografski elementi karte-prirodna osnova i društveni sadržaj

c) redakcijski elementi (lat.redigere = dotjerati; pripremiti za tisak)-

dodaje ih nakladničko poduzeće -naziv karte

- izvori i vrijeme izrade

- naziv projekcije

- tumač znakova

- ime autora i nakladnika

-dopunski elementi karte - grafički prikazi

- tablice

- tekst

Mjerilo
matematički element karte koji pokazuje odnos udaljenosti na karti i u prirodi

vrijedi samo uz ekvidistantne pravce i zaravnjene površine→u području dinamičnijeg reljefa

stvarna dužina je veća od one izmjerene na karti

dužinsko mjerilo-prikazuje se u obliku ravne crte podijeljene na jednake dijelove, uz svaki dio
je označena udaljenost koju taj dio predočava u prirodi→omogućuje nam brže očitavanje
udaljenosti
krajnji lijevi dio je podijeljen na manje dijelove što omogućije točnije očitavanje
udaljenosti( pomoću šestara, ravnala ili papira)

brojčano ili numeričko mjerilo načinjeno je u obliku omjera u kojemu je prvi dio omjera
osnovna jedinica duljine,a drugi dio omjera zove se modul i predstavlja vrijednost
umanjenja→veći modul veće umanjenje

npr. 1: 100 000 ako se odlučimo da nam je osnovna jedinica mm, onda to znači da 1mm na
karti=100 000mm u prirodi

ako se odlučimo za centimetre, onda je 1cm na karti= 100 000 cm u prirodi

podjela mjerila prema veličini modula: 1. krupna mjerila-imaju modul do 100 000

2. srednja mjerila-modul od 100 000 do 1000 000

3. sitna mjerila-modul veći od 1000 000

Kartografske projekcije

- različite slike zakrivljene Zemljine površine na ravnoj plohi

ŠTO SU KARTOGRAFSKE PROJEKCIJE

- postupak projiciranja Zemljine zakrivljene površine na ravnu plohu naziva se projiciranje, a

tako dobivena slika kartografska projekcija

- problem je u tome što zakrivljenu Zemljinu površinu nije moguće bez deformacija prenijeti
na ravnu plohu

- kartografska projekcija može udovoljiti samo jednom elementu vjernosti, a ostatak mora
žrtvovati

- ekvideformate - crte koje označavaju područja iste izobličenosti

PODJELA PROJEKCIJA PREMA PLOHI PROJICIRANJA

- s obzirom na površinu na koju projiciramo zakrivljenu Zemljinu površinu, projekcije se

dijele na:

1. valjkaste ili cilindrične

2. stožaste ili konusne

3. horizontalne ili azimutalne

VALJKASTE ILI CILINDRIČNE PROJEKCIJE

- Zemljina površina prenosi se na plašt valjka koji dodiruje Zemlju najčešće duž jedne
kružnice (najčešće polutnik = ekvator); usporednice su vodoravni i međusobno usporedni
pravci

STOŽASTE ILI KONUSNE PROJEKCIJE

- Zemljina površina prenosi se na plašt stošca koji dodiruje Zemlju duž najčešće jedne
kružnice (najčešće usporednica), usporednice su dijelovi koncentričnih kružnica (isto središte,
različiti radijusi)

HORIZONTALNE ILI AZIMUTALNE PROJEKCIJE

- Zemljina površina se prenosi na ravninu koja dodiruje Zemlju u jednoj točki - centar ili pol
projekcije -> prema polu projekcije sve točke na zemljovidu imaju isti kutni (azimutni)
položaj kao u prirodi (azimutalna)

- točke jednako udaljene od pola projekcije čine kružnicu pa imamo dojam kao da Zemlju
promatramo s određene visine (horizontalna)

- usporednice mogu biti koncentrične kružnice

- polarni prostori se prikazuju u horizontalnim projekcijama

PROJEKCIJE S OBZIROM NA NAČIN PRENOŠENJA STUPANJSKE MREŽE

1. obične ili prave -> u njima se stupanjska mreža projicira geometrijskim crtama (pravci,
lukovi, kružnice)

2. konvencionalne ili sporazume -> u njima se stupanjska mreža projicira matematičkim

principima

PODJELA PROJEKCIJA S OBZIROM NA OČUVANI ELEMENT VJERNOSTI

1. ekvivalentne

2. ekvidistantne - vjernost udaljenosti

3. konformne - vjernost kutova

4. uvjetne projekcije - nije u potpunosti zadovoljen ni jedan element vjernosti, ali su

deformacije maksimalno smanjene

STOŽASTE PROJEKCIJE

- Ptolomejeva - obična ili prava - podnevnici se šire iz jedne točke u obliku zrakastih pravaca,
a usporednice su lukovi koncentričnih kružnica

- pogodna za prikazivanje krajeva u umjerenim geografskim širinama, posebice za države

izdužene duž dodirne usporednice
- mjerilo vrijedi za dodirnu usporednicu i sve podnevnike

- Bonneova - konvencionalna ili sporazumna - središnji podnevnik je pravac podijeljen na

jednake dijelova, dodirna usporednica je središnje položen luk, a ostali podnevnici su
zakrivljene crte

- karta Azije, Europe i karte polutki

- predodžba je najvjernija duž središnjeg podnevnika i dodirne usporednice, mjerilo vrijedi

duž osnovnog podnevnika i svih usporednica

PRIMJER HORIZONTALNE PROJEKCIJE

- horizontalna ekvidistantna projekcija

- ima centar (pol) na onom mjestu koje želimo najbolje prikazati -> sva ostala mjesta su
ekvidistantno udaljena od njega, a u odnosu na njega imaju isti azimut kao u prirodi

- s udaljavanjem od centra, predodžba se izobličuje, ali se čuva vjernost udaljenosti od centra

Izrada osnovnih (izvornih) karata

- za izradu točnih i detaljnih karata, tj. osnovnih karata, treba izmjeriti visine terena i snimiti
sadržaj prostora

- to se može učiniti na više načina, a najraširenija je metoda korištenja zračnih snimaka, tj.
aerofotogrametrije

- postupak se provodi avionima opremljenim posebnim fotoaparatima, zrakoplov leti tako da

se snimci preklapaju, svaki dio terena u pravilu se snima dva puta

- visina i brzina leta točno su propisane, a to ovisi o namjeni snimanja

- na zrakoplove se mogu ugraditi i skeneri koji registriraju elektromagnetske valove koji

dolaze sa svih tijela na Zemlji, a rezultat toga je digitalna slika promatranog prostora

- na osnovi avionskih snimaka izrađuju se karte pomoću uređaja koji se zove stereograf

- sadržaj fotografije se uz pomoć toga uređaja izcrtava na papir i na taj način dobivamo
osnovnu kartu

- prije pojave zrakoplova najraširenija metoda snimanja terena bila je geodetski ili
trigonometrijski premjer, provodi se mjerenjem početne dužine (baze) s čijih se krajnjih
točaka određuju kutovi prema trećoj točki -> trigonometrijskim funkcijama izračunavaju se
dužine dviju nepoznatih stranica

- postupak se ponavlja dok se ne dobije dovoljan broj točaka za ucrtavanje

- zahtjeva mnogo ljudi, sredstava i vremena

- točke su na terenu označene kao stupci s točno određenom nadmorskom visinom

- u novije vrijeme sve se više koriste i satelitske snimke, zbog tehnološkog napretka moguće
je da će one u budućnosti zamijeniti ostale oblike snimanja zemljišta

TOPOGRAFSKA KARTA

- detaljna i vjerna karta (očuvani svi elementi vjernosti) krupnog mjerila na kojoj je prikazan
mali dio Zemljine površine

- izrađuju se iz osnovnih karata (u Hrvatskoj osnovna izrađena je u mjerilu 1:9000 - Hrvatska

Osnovna Karta - HOK) u mjerilima 1:25000, 1:50000, 1:100000, 1:200000

- listovi topografske karte predočavaju malu površinu pa se na njima sfernost zanemaruje ->
zbog toga su na topografskim kartama očuvani svi elementi vjernosti

- listovi su izrađeni u Gauss-Krűgerovoj projekciji -> poprečna valjkasta projekcija

- listovi su dijelovi pojasa uzduž odgovarajućeg središnjeg meridijana (kod nas 15°λE i
18°λE)

- preko karte otiskuje se mreža kvadrata - vodoravne crte predstavljaju kilometarsku

udaljenost od ekvatora, a okomite predstavljaju kilometarsku udaljenost od početnog
meridijana

- nazivi listova određuju se prema najznačajnijem naselju koje se nalazi na određenom listu

- list topografske karte mjerila 1:200000 predočava od 1°φ i 1°λ

- list topografske karte mjerila 1:100000 predočava prostor od 30'φ i 30'λ

- list topografske karte mjerila 1:50000 predočava prostor od 15'φ i 15'λ

- list topografske karte mjerila 1:25000 predočava prostor od 7.5'φ i 7.5'λ

- list topografske karte mjerila 1:200000 dobiva oznaku prema koordinatama centralne točke

- listovi 1:100000 dobivaju troznamenkastu oznaku, listovi 1:50000 dobivaju oznaku lista
karte 1:100000 i još brojeve 1, 2, 3 i 4

- listovi 1:25000 dobivaju oznake lista 1:100000 i lista 1:50000 te još brojeve 1, 2, 3 i 4

- na topografskim kartama reljef je prikazan metodom izohipsi, vode plavom, vegetacija

zelenom bojom i obradive površine bijelom

Sadržaj geografske karte

- generalizacijom sadržaja osnovnih karata nastaju karte sitnijeg mjerila

- generalizacija=postupak odabiranja najvažnijih prirodnih i društvenih podataka iz

snimljenih(osnovnih) karata i njihovo predočavanje na kartama sitnijeg mjerila

- što je mjerilo sitnije to je generalizacija veća

 PRIKAZIVANJE RELJEFA NA KARTAMA

1. izohipsama i izobatama-crte koje spajaju točke iste nadmorske visine, a izobate su crte koje
spajaju točke iste dubine

- koriste se na topografskim kartama

- ekvidistanca je visinska razlika između izohipsi i obrnutom je odnosu sa veličinom

mjerila→veličinu ekvidistance za pojedine topografske karte nauči iz udž. str. 48)

- što su gušće to su veći nagibi i obrnuto

- kako bi se pojačao dojam plastičnosti dodaje im se metoda bojenja i sjenčanja

- izohipse se još nazivaju i slojenice

2. sjenčanjem-nadopunjuje metodu boja i izohipsi

- pretpoostavljeno je da osvjetljenje dolazi sa sjeverozapada (koso) pa je jedna strana uzvisine

osvjetljena, a druga je u sjeni(osjenčana)-veći nagibi su tamnije osjenčani

- ravne površine i planinski vrhovi ostaju bez sjenčanja

3. bojama-primjenjuju se na kartama sitnijeg mjerila(može i na topografskim)-reljef je

prikazan zelenom, žutom, smeđom, ljubičastom i bijelom bojom→objašnjene su u tumaču
znakova

- nadopunjuju se kotama

- reljef morskog dna prikazan je tonovima plave boje po principu što dublje to tamnije

- često se koristi kombinacija metoda: pregledne karte –metoda boja i sjenčanja

topografske –metoda izohipsi, sjenčanja i boja

4. reljefnim modelom- trodimenzionalni prikaz reljefa-kao osnova služi topografska karta čije
izohipshe postaju temelj za izradu profila

- kombinacijom reljefnog modela i karte od plastike nastaju reljefne karte uz pomoć vaakuma
i topline

5. perspektivnim skicama-računalo iscrtava podatke o visinskim odnosima u obliku mreže, a

to pruža stvaran dojam prostora

KARTOGRAFSKI ZNAKOVI

- prirodna osnova i posebice društveni sadržaji unose se na kartu kartografskim(topografskim)

znakovima: to su simboli koji svojom veličinom, bojom i izgledom asociraju na sadržaj
prostora→objašnjeni su u tumaču znakova

NAZIVLJE( NOMENKLATURA)
- nazive valja unositi u izvornom obliku, uz izvorni naziv može stajati i domaći naziv u
zagradi, to je važno jer su mnogi nazivi došli do nas preko posrednika pri čemu se mogu
iskriviti izvorni nazivi, npr. Al – Iskandariya (Aleksandrija)

- transliteracija=prenošenje naziva s jednog pisma na drugo; države koje se nesluže latinicom

imaju svoju službenu transliteraciju na latinici kako bi se očuvali izvorni nazivi:
npr.Beijing/Peking ili Mumbai/Bombay

Vrste karata
- karte se dijele prema pouzdanosti, sadržaju i načinu uporabe

IZVORNE I PREGLEDNE KARTE (PREMA POUZDANOSTI)

- izvorne krate nastaju snimanjem pa detaljno predočavaju izgled i sadržaj prostora (imaju
modul do 200 000)

- izvorne karte u krupnome mjerilu od 1:10000 nazivaju se planovi -> predočavaju mali dio
Zemljine površine u krupnome mjerilu (planovi naselja, zaštićenih prostora, katastarski
planovi) - ne sadrže stupanjsku mrežu, a orijentacija je označena strelicom

- reambulacija - proces nadopunjavanja i ispravljanja izvornih karata u skladu s promjenama u

prostoru, tj. obnavljanje sadržaja

- pregledne karte ne predočavaju stvarni izgled prostora jer nastaju generalizacijom izvornih
karata (imaju modul preko 200 000)

- imaju sitno mjerilo (1:200000 i sitnije) pa je sadržaj uopćen

- nazivamo ih apstraktne ili generalizirane karte

OPĆE I TEMATSKE KARTE (PREMA SADRŽAJU)

- opće karte predočavaju geografsku sliku nekog kraja

- prikazuju elemente prirodne osnove (reljef, odnos kopna i mora, vode) i društvenog sadržaja
(ceste, pruge, cjevovode, naselja) pa su kompleksne

- tematske karte predočavaju prostorni raspored neke prirodne ili društvene pojave/procesa
(jedna od dvije teme)

- podaci se prikazuju u zornom obliku (slikovnim i geometrijskim znakovima, dijagramima,

izolinijama, rasterima i bojama)

- geološke, geomorfološke, hidrološke, klimatske, vegetacijske, pedološke, povijesne,

političke, demografske, gospodarske, cestovne karte

PRIRUČNE I ZIDNE KARTE

- priručne karte koristimo držeći ih rukama

- ubrajamo planove, topografske karte, pregledne i neke opće karte

- sadržaj je detaljan i kompleksan

- zidne karte koriste se pričvršćene na zid ili nosač

- prikazuju opće prostorne odnose, nisu preopterećene sadržajem

ATLAS

- zbirke karata sređene u sadržajnu cjelinu i uvezene u knjigu

- atlas svijeta daje opću nacionalnu geografsku predodžbu svijeta

- opsežni, skupi, nepraktični

- nacionalni atlas - zbirka karata u kojoj su prikazana prirodno-geografska i društveno-

gospodarska obilježja pojedine države i njezinih regionalnih cjelina - velika kompleksnost
(bogatstvo sadržaja)

- tematski atlas sastoji se od zbrike karata na kojima je prikazan jedan stručni sadržaj

- geološki, geomorfološki, hidrološki, klimatološki, gospodarski, demografski, povijesni

- školski atlas je zbirka karata prilagođena nastavnom programu

Upotreba i važnost karata

KRETANJE UZ POMOĆ TOPOGRAFSKE KARTE

- da bismo se mogli kretati uz pomoć topografske karte, moramo prvo napraviti određene
preduvjete:

1. sjever na karti usklađujemo sa sjeverom u prirodi

2. određujemo naše stajalište u prostoru i na karti - ako nema u neposrednoj blizini pored nas
nekog objekta, onda stajalište određujemo pomoću trokuta pogreške

3. odrediti azimut - između našeg stajališta i našeg cilja trebamo odrediti neke objekte
(orijentire), zatim ih precrtamo na papir i potom između njih određujemo azimut; između
orijentira određujemo i udaljenost

MJERENJE UDALJENOSTI, POVRŠINA I NAGIBA NA TOPOGRAFSKOJ

KARTI

- udaljenosti možemo mjeriti pomoću ravnala, šestara, ruba papira ili pomoću krivinomjera

- ukoliko se radi o zakrivljenim linijama, možemo ih podijeliti na ravne dijelove, potom svaki
taj dio izmjeriti i na koncu sve ih zajedno zbrojiti
- krivine možemo mjeriti i krivinomjerom ili kurvimetrom jer na njemačkom die kurve znači
zavoj

- površine možemo mjeriti pomoću Gauss-Krűgerove mreže ili pomoću uređaja koji zovemo
planimetar

- nagib izražavamo u stupnjevima

- kut nagiba - kut koji prolazi padinom i neki horizontalni pravac koji ide Zemljinom
površinom

- pomoću nagibnoj mjerila koje ima x i y os: na y osi je označen razmak između izohipsi u
metrima, a na x osi su naznačeni stupnjevi

Oblici i elementi reljefa

- reljef označava sve oblike Zemljine površine (franc. relief - izbočina)

- nastaje djelovanjem endogenih (unutrašnjih) i egzogenih (vanjskih) sila

- endogene sile: Zemljina unutrašnja toplina, tlak i sila gravitacije -> pod utjecajem tih sila
nastaju najveći reljefni oblici na Zemlji

- egzogene sile: Sunčeva energija, sila gravitacije (Sunca i Mjeseca) i sila gravitacije Zemlje -
> preoblikovanje reljefa nastalog endogenim silama

- osnovni oblici reljefa:

- uzvišenja

- udubljenja

- ravnice

UZVIŠENJA

- mogu biti izdužena u obliku hrpta (ima prostornu orijentaciju) ili u obliku masiva bez
prostorne orijentacije

- brijeg (do 200 m) - humlje ili gorice (više poredanih bregova)

- brdo (od 200 do 500 m) - pobrđe (više brda - Bilogora)

- gora (od 500 do 1000 m) - gorje

- planina (iznad 1000 m) - planinski sustav (Dinaridi) - planinski pojas (Alpe)

UDUBLJENJA

- vrlo malih dimenzija

- većih dimenzija:
- kotline - udubljenja okružena uzvišenjima (Požeška kotlina)

- zavale - podsjećaju na kotline, samo su većih dimenzija (Jadranska zavala)

- doline - izdužena udubljenja nastala radom tekućica i ledenjaka

- udoline - izdužena udubljenja bez vodenog toka

RAVNICE

- nizine - do 200 m (Pribaltička nizina)

- visoravni - zaravnjeni prostori iznad 200 m (Tibet)

- područja ispod razine mora nazivaju se depresije:

- tamnozelena boja na karti

- mogu biti jezera (i dno i površpina se nalaze ispod razine mora)

DIMENZIJE RELJEFNIH OBLIKA

- od veličine nekoliko mm2 (kamenice) do planetarnih, veličine više desetaka milijuna km 2

(kontinenti i oceanski bazeni)

- kopneni dio Zemlje obuhvaća 29% površine Zemlje

- na odnos visine kopna i dubinu mora upućuje hipsografska krivulja -> srednja visina kopna
iznosi 840 metara, a najviši vrh Mt. Everest 8848 m

- prijelaz s kontinenata u ocean seže do dubine od 200 m i naziva se šelf

- more zauzima 71% površine Zemlje, srednja dubina iznosi 3800 metara, a najdublja točka
nalazi se u Marijanskoj brazdi i iznosi 11022 m

- srednja visina Zemljine površine iznosi 2040 m

- reljefna područja s obzirom na nadmorsku visinu:

1. nizine (0-200 m)

2. pobrđa (200-500 m)

3. sredogorja (500-1500 m)

4. planine (>1500 m)

- reljefna područja svjetskog mora s obzirom na dubinu:

1. neritska zona (0-200 m)

2. batijalna zona (200-3000 m)

3. abisalna zona (3000-6000 m)

4. hadalna zona (>6000 m)

ENERGIJA RELJEFA (VERTIKALNA RAŠČLANJENOST RELJEFA

- predstavlja visinsku razliku između najviše i najniže nadmorske visine na km2

- izražava se u m/km2

- nadmorska visina je visina neke točke iznad razine mora

- prema energiji reljefa razlikujemo sljedeće prostore:

1. ravnice (0-5 m/km2)

2. slabo raščlanjene ravnice (5-30 m/km2)

3. slabo raščlanjeni reljef (30-100 m/km2)

4. umjereno raščlanjeni reljef (100-300 m/km2)

5. izrazito raščlanjeni reljef (300-500 m/km2)

6. vrlo izrazito raščlanjeni reljef (>500 m/km2)

- nagib patine - kut između pravca koji prolazi padinom i pravca horizontalnog na Zemljinu
površinu

- razlikujemo 6 tipova nagiba padine:

1. ravnice (0-2°)

2. blago nagnute padine (2°-5°)

3. nagnute padine (5°-12°)

4. znatno nagnute padine (12°-32°)

5. vrlo strmo nagnute padine (32°-55°)

6. strmci ili litice (>55°)

Fosili - ogledalo geološke prošlosti

- fosili - ostaci životinja i biljaka iz proteklih razdoblja; otisci organizama u naslagama
sedimentnih stijena

- fosili omogućuju da se rekonstruira prošlost Zemlje; zahvaljujući znanosti o evoluciji koja je

utvrdila da su se organizmi razvijali od jednostavnih prema složenijima
- provodni fosili (karakteristični za manja geološka razdoblja) -> na osnovi fosila moguće je
odrediti relativnu starost stijena

- apsolutna starost stijena određuje se novim metodama koje se temelje na vremenu raspada
radioaktivnih elemenata (radija, uranija, rubidija)

- posebice je raširena metoda koja se temelji na vremenu (polu)raspada izotopa ugljika C14 -
vrijeme poluraspada je 5730 godina te se može izračunati starost do 70 000 godina

- povijest Zemlje dijeli se na eone -> ere -> periode -> epohe -> doba

- eoni:

Hadij (4,5 milijardi g. pr. Kr. - 3,5 milijardi g. pr. Kr.)

Arhaik (3,5 milijardi g. pr. Kr. - 2,5 milijardi g. pr. Kr.)

Proterozoik (2,5 milijardi g. pr. Kr. - 550 mil. g. pr. Kr.)

Fanerozoik (550 mil. g. pr. Kr. - do danas)

- prva tri eona nazivaju se još prekambrij - iz tog razdoblja je 20% današnjih stijena

- izdignuti dijelovi predstavljaju štitove bogate rudama (Kanadski i Baltički štit), a spušteni
dijelovi platforme ili ploče (Ruska ploča)

- fanerozoik se dijeli na 3 ere: paleozoik (545 mil. g. pr. Kr. - 245 mil. g. pr. Kr.), mezozoik
(245 mil. g. pr. Kr. - 60 mil. g. pr. Kr.) i kenozoik (60 mil. g. pr. Kr. - danas)

- u paleozoiku su se događale 3 orogeneze (proces izdizanja gorja):

- takonska u ordoviciju

- kaledonska u siluru i devonu

- hercinska u karbonu u permu

- kaledonskom orogenezom nastala su sljedeća gorja: Skandinavsko gorje, sjeverni dijelovi

Velike Britanije i Irske, sjeverni Apalači (Sj. Amerika)

- hercinskom orogenezom nastali su: južni Apalači, Marutanidi (Afrika), Veliko razvodno
gorje (Australija), Ural, Središnji masiv (Francuska), Ardeni (Belgija), Vogezi (Francuska),
Njemačko-češko sredogorje, Rodopi (Bugarska), Altaj (Azija - granica Kine i Mongolije),
dijelovi južne Poljske i dijelovi Ukrajine

- početkom mezozoika svi su kontinenti bili spojeni - Pangea

- zatim se zbog tektonskih pokreta počinju razdvajati (trijas)

- u mezozoiku je alpska orogeneza (nastale Alpe)

- u kenozoiku je alpska orogeneza bila najizraženija (završila je u paleogenu)

- stvorila je mlada ulančana gorja - planinski pojasi: Kordiljeri (Ande u J. Americi), Alpe (od
Pireja do Kavkaza), Himalaja (od Kavkaza do Istočne Azije)

- kontinenti su došli u današnji položaj u kenozoiku, a u epohi pleistocena pojavljuju se homo

habilis i homo erectus (ljudi)

- pleistocen su obilježila izmjena ledenih i međuledenih doba, po završetku ledenog doba

razina mora se je podigla za oko 130 m (u literaturi se navodi 100 m, ali to je pogrešno)

Minerali i stijene
MINERALI

- minerali predstavljaju osnovne dijelove od kojih su izgrađene stijene Zemlje

- izgrađeni su od atoma, iona i molekula pa im se sastav može izraziti kemijski

- obično su pravilnog oblika, a ukoliko se dogodi da nisu, nazivamo ih amorfnim

(nepravilnim)

- najčešći elementi koji izgrađuju minerala su: kisik, silicij, željezo, aluminij, kalcij, natrij,
magnezij i kalij

- od devet grupa minerala, najznačajniji su silikati, oksidi, hidroksidi, karbonati, samorodni

elementi (izgrađeni od samo jednog elementa)

- silikatni minerali zastupljeni sa 75% u građi Zemlje

- oksidi i hidroksidi zastupljeni sa 17% u građi Zemlje

- karbonati (CO3) sudjeluju s 1,7% u građi Zemlje - najčešći vapnenac/kalcit (CaCO3) i

dolomit [CaMg(CO3)2]

STIJENE

- nakupine jedne ili više vrsta minerala nazivaju se stijene

1. vulkanske stijene (magmatske, eruptivne)

- nastaju hlađenjem (kristalizacijom) magme ili lave

a) intruzivne: nastaju u Zemljinoj unutrašnjosti, dugo i polagano hlađenje magme, lijepa i

zrnata struktura (granit, peridot)

b) efuzivne: nastaju na Zemljinoj površini, kratko i brzo hlađenje lave, nema kristalizacije ili
ako do nje dođe nastaju sitna zrna minerala (bazalt, andezit)

c) žične: nastaju u „dimnjacima“ koji povezuju Zemljinu unutrašnjost sa Zemljinom

površinom

2. sedimentne stijene (taložne)

- nastaju taloženjem ili sediemntacijom minerala

- prepoznatljive po slojevima

- nastaju na i pri Zemljinoj površini (najveći dio stijena na Zemlji)

- nastaju taloženjem i okamenjivanjem (dijageneza) materijala nastalog:

a) trošenjem već postojećih stijena -> klastične stiene (šljunak - konglomerat; pijesak -
pješčenjak; mulj - šejl - vezivni materijal velikog broja stijena)

- prapor ili les -> crnice (nastao otpuhivanjem materijala sa zemljišta nastalog djelovanjem
ledenjaka (Ukrajina, Kina, Rusija, Amerika)

- lapor ili tupina -> cement (kalcit, dolomit i glina) (Našice, blizina Splita)

b) kristalizacijom -> kemijske stijene (gips i kuhinjska sol)

c) od živih organizama -> biogene stijene (vapnenac i dolomit)

- vapnenci se sastoje od komadića kostura organizama koji su ih za života izgradili od kalcij-

karbonata, uzimajući ga iz vode (stijene najčešće nastaju u vodi)

- vapnenac i dolomit nalazimo u kršu (54% površine naše domovine)

- gubljenjem vapnenca nastaje crvenica (gorska, primorska i zapadni dio panonske Hrvatske)

- ugljen nastaje procesom karbonizacije močvarne vegetacije (treset, smeđi ugljen, kameni
ugljen, antracit)

- karbon (naslage kamenog ugljena) - povećanje koncentracije ugljika tokom nekog razdoblja

- nafta nastaje na dnima zatvorenih mora gdje vladaju anaerobni uvjeti

3. metamorfne stijene (preobražene)

- nastaju preobrazbom već postojećih stijena u Zemljinoj unutrašnjosti pod utjecajem visokog
tlaka i temperature

- od vapnenca je nastao mramor, a od granita gnajs

- prepoznatljive po škriljavoj strukturi (minerali poredani okomito u obliku listića ili štapića
na djelovanje tlaka - stresa)

Zemljina građa

- Zemljina unutrašnjost je izgrađena od 3 glavna dijela (lupine): jezgra, plašt i kora

- granične plohe između navedenih dijelova Zemljine unutrašnjosti zovu se plohe

diskontinuiteta

- između kore i plašta je Mohorovičićeva ploha diskontinuiteta

- između plašta i jezgre se nalazi Gutenbergova ploha diskontinuiteta

JEZGRA

- izgrađena od teških metala: nikal i željezo

- temperatura u jezgri dolazi do 5500 °C

- unutrašnja jezgra proteže se od 6371 km do 5080 km - u čvrstom je stanju

- vanjska jezgra proteže se od 5080 km do 2900 km - u tekućem je stanju

PLAŠT

- od 2900 km do otprilike 40 km u dubinu

- dijeli se na:

a) gornji plašt - od 100 km do 40 km

b) donji plašt - od 2900 km do oko 200 km

c) „srednji plašt“ (astenosfera) se nalazi između donjeg i gornjeg plašta; sastoji se od tekuće
magme; gibanja magme u astenosferi pokreću litosferne ploče

ZEMLJINA KORA

- ima svoj gornji i donji sloj

a) gornji sloj - sastavljen uglavnom od granita, a po glavnim kemijskim elementima od kojih

je sastavljen nazivamo ga sial

b) donji sloj - sastavljen je uglavnom od bazalta, a po glavnim kemijskim elementima od

kojih je sastavljen zovemo ga sima

- s obzirom na sastav, Zemljinu koru dijelimo na:

a) oceanska kora - izgrađena je samo od bazaltnog sloja i prekrivena morskim sedimentima

(debljine od 4 do 20 km), a zauzima 59,5% površine Zemlje

b) kontinentska kora - izgrađena od granitnog i bazaltnog sloja (debljina joj doseže do 70 km),
a zauzima 34,5% površine Zemlje

c) prijelazni tip kore - karakterističan je za prostore dodira oceanske i kontinentske kore

(područja podvlačenja oceanske pod kontinentalnu koru), a zauzima 6% površine Zemlje

- gornji dio plašta (u čvrstom stanju) i Zemljina kora čine čvrstu (stjenovitu) cjelinu koja se
zove litosfera (grč. lithos = kamen, stijena)

Globalna tektonika ploča i reljef Zemlje

- zbog gibanja magme u astenosferi i litosferne ploče su u pokretu

- horizontalno kretanje magme pokreće litosferne ploče

- danas je poznato da se litosfera sastoji od oko 20 manjih ili većih litosfernih ploča

- kretanje ploča i njihov aktivnost najizraženija je duž njihovih granica (rubova), a na to

upozorava raspored potresa i vulkana u svijetu

- razlikujemo tri tipa granica litosfernih ploča

KONSTRUKTIVNE GRANICE

- označuju područja gdje se litosferne ploče međusobno udaljavaju

- kroz razmake, pukotine, izbija magma gradeći i oblikujući oceanska gorja uz snažne potrese

- ta oceanska gorja nazivaju se srednjooceanski hrptovi (jasno izražen smjer pružanja)

- središnji dio tih gorja je žljebasto udubljenje kroz koje izbija magma stvarajući novu
Zemljinu koru -> konstruktivne granice -> nastanak oceana (proces oceanizacije)

- Atlantski ocean je nastao razmicanjem Pangee - odvajanjem Amerika i Afrike

- Island je oceanski hrpt -> oceanski hrptovi najduži lanci na svijetu, također tu je i veća
razina mora

DESTRUKTIVNE GRANICE

- obilježava podvlačenje jedne ploče pod drugu, uglavnom na rubovima oceanskih primorja
pri čemu nastaju dubokomorski jarci (11 022 m)

- ploča koja se podvlači lomi se i puca pa se javljaju potresi, a na površinskoj ploči pojavljuju
se vulkani i nastaju ulančani planinski lanci i otočni nizovi

- to je najnestabilnije područje na Zemlji, jer se litosfera razara

- brzina podvlačenja može doseći i do 37 cm godišnje

- jedan od glavnih dokaza podvlačenja jesu žarišta potresa u području podvlačenja, vezana uz
kosu plohu (prosječni nagib 45°) što je nepobitan dokaz u kakvom je položaju ploča koja se
podvlači

- Benioff zona

- može doći do povlačenja oceanske pod kontinentsku ploču, oceansku pod oceansku i
kontinentsku pod drugu kontinentsku ploču

KONZERVATIVNE GRANICE

- označene su rasjednim pukotinama duž kojih dolazi do smicanja dviju litosfernih ploča što
izaziva česte i jake potrese
- nema stvaranja nove ni nestajanja stare Zemljine kore -> otuda naziv (lat. konservare =
očuvati)

- primjer ovakve granice predstavlja oko 1000 km dug rasjed San Andreas u Kaliforniji

- duž njega dolazi do smicanja Pacifičke i Sjevernoameričke litosferne ploče -> glavno
potresno područje uz pacifičke obale SAD-a

- središnji prostori kontinenata stariji su od njihovih rubova jer se na njima ne zbiva tektonika
ploča

- kratoni - karakterizira ih mali broj potresa, jako trošenje stijena i nizak reljef (štitovi i
platforme)

Endogeni ili unutrašnji pokreti i oblici

- označavaju gibanja Zemljine kore izazvana endogenim silama - dijele se na tektonske

pokrete (nabiranje, rasjedanje, navlačenje), epirogenetske pokrete, vulkanizam i potrese

- sloj je osnovni pojavni oblik litosfere i karakterističan je za sedimentne stijene

- omeđen je sa dvije slojne plohe

BORE

- bore su strukturne jedinice litosfere koje nastaju nabiranjem, predstavljaju savijene slojeve

- nastaju pod utjecajem bočnih pritisaka ili kompresije koje dolaze iz dva suprotna smjera u
litosferi

- dijelovi bore: lijevi krak, desni krak, krilo, antiklinala, tjeme, sinklinala

- podjela bora:

a) s obzirom na položaj osne plohe prema vodoravnoj ravnini:

- uspravna

- kosa

- prebačena

- polegla

- utonula

b) s obzirom na položaj krila (krakova) prema osnoj plohi:

- normalna

- izoklinalna
- lepezasta

RASJEDI

- rasjedi su strukturne jedinice litosfere koje nastaju izdizanjem, spuštanjem ili uzdužnim
pomicanjem dijelova Zemljine kora duž pukotine koju nazivamo paraklaza

- nastaju kao posljedica kompresije (zbijanja), ekstenzija (razmicanja) i gravitacije

- dijelovi rasjeda:

- rasjedna ppukotina ili paraklaza, rasjedna krila

- s obzirom na smjer duž paraklaze, dijelimo ih na:

- normalne

- reversne

- horizontalne ili transkurentne (imaju samo horizontalni pomak)

- sustavi rasjeda se češće javljaju od osamljenih rasjeda:

1. tektonska graba ili rov (npr. dio doline Rajne, dolina Save)

2. stršenik ili horst (npr. Vogezi, Schwarzwald, panonske gore)

NAVLAKE

- navlake su strukturne jedinice litosfere koje označavaju stijene koje su bile jedna pored
druge, a sada su jedna na drugoj

- mogu nastati boranjem, reversnim rasjedanjem i gravitacijskim klizanjem

- česte u Alpama

EPIROGENETSKI POKRETI

- grč. epiros = kopno

- dugotrajna, vertikalna boranja Zemljine kore bez boranja, rasjedanja i navlačenja

- najuočljiviji su na priobalnim područjima

- ukoliko dolazi do epirogenog spuštanja Zemljine kore, razina mora se izdiže i plavi dijelove
kopna (transgresija)

- ukoliko dolazi do epirogenog izdizanja Zemljine kore, more se povlači (regresija)

- naziv Jadranskog mora - prema gradu Adria

Vulkanizam i potresi
 VULKANIZAM

- odnosi se na sve pojave i procese vezane uz izbijanje užarene magme na površinu Zemlje

- na mjestima gdje postoje duboke pukotine u Zemljinoj kori do izbijanja magme na površine
Zemlje

VULKANI

- magma na Zemljinu površinu može izbijati duž dugih i uskih pukotina

- izljevi - njima nastaju ploče od ohlađenje lave - Island (srednjooceanski hrpt)

- kad lava izbija iz jednog kanala (dimnjaka) ili više njih, tada se lava nagomilava i hladi te
oblikuje uzvišenje (vulkanska kupa) - ta uzvišenja nazivamo vulkani

- dijelovi vulkana: na vrhu je ljevkasto udubljenje (krater) koje je s kanalom (dimnjak)

povezano sa vulkanskim ognjištem

- ognjište - dio Zemljine kore u kojoj je nakupljena magma

- sporedni dimnjaci omogućuju bočne izljeve (parazitske kupe)

RING OF FIRE

- najveći vulkanski niz je tzv. Pacifički vatreni prsten

- vezan je uz granično područje litosfernih ploča na rubovima Pacifika -> dodiruje se velik
broj ploča

- unatoč opasnostima, vulkanska područja su gusto naseljena zbog velike plodnosti tla

POTRESI

- potresi su iznenadna i kratka podrhtavanja tla, a nastaju zbog naglog oslobađanja energije u
litosferi

- potrese prema postanku dijelimo na:

1. urušni - dio podzemlja se uruši; krški oblici - najslabiji

2. vulkanski - izbijanje magme na površinu Zemlje

3. tektonski - javljaju se na rasjedima, najjači su i najčešći, nastaju zbog tektonskih gibanja

- mjesto u litosferi gdje nastaje potres zove se hipocentar

- iz hipocentra se oslobođena energija valovima prenosi u obliku koncentričnih kružnica

- mjesto na površini Zemlje gdje se potres najjače osjeti zove se epicentar, nalazi se točno
iznad hipocentra
 KAKO IZBIJA MAGMA NA ZEMLJINU POVRŠINU?

- izbijanje magme na Zemljinu površinu naziva se erupcija, može biti mirna (Hawaii), ali i
eksplozivna

- to ovisi o količini vodene pare u lavi

- ako magma sadrži velike količine vodene pare, erupciju prati tutnjava i lakši potresi
(eksplozija)

- iz vulkana izbija ogromna količina piroklastičnog materijala

- od velikih količina vodene pare nastaju golemi oblaci iz kojih, uz munje i gromove, pada
kiša

- kada se ta kiša pomiješa s pepelom, stvara vrelu kašu koja putuje niz padinu (lahari)

- nakon toga svega izbija magma (lava)

KALDERA; MIRNO IZLAŽENJE MAGME

- jaka eksplozija može raznijeti dio vulkanske kupe i tako nastaje prošireni krater (kaldera)

- sadrži li lava manje količine vodene pare, lava iz kratera izbija mirno i sporo (vulkani
havajskog otočja)

- vulkani havajskog otočja nastali su prelaskom pacifičke ploče preko jedne vruće pjege
(točke)

JESU LI AKTIVNI VULKANI AKTIVNI, A UGASLI UGASLI?

- aktivni i ugasli vukani

- aktivni su oni koji danas djeluju ili imamo povijesne podatke o njihovoj aktivnosti

- ugasli vulkani nisu aktivni i nemamo pisane tragove o njihovoj aktivnosti

POPRATNE POJAVE VULKANA

- fumarole su mjesta na kojima, kroz pukotine ohlađene lave, izbija vodena para

- uz vulkane se pojavljuju i termalni izvori, izvori vruće vode zbog topline Zemljine
unutrašnjosti koju uzrokuje magma

- poseban tip termalnih izvora predstavljaju gejziri - iz njih voda i vodena para izbija
periodički u obliku vodoskoka - npr. Old Faithful Geyser -> izbacuje vruću vodu i paru svake
63 minute

KAKO SE MJERI JAČINA POTRESA?

- jačina potresa se mjeri na dva načina:

a) na temelju ljudskog doživljavanja učinka potresa na površini Zemlje i mjeri se Mercalli-
Cancani-Siebergovom ljestvicom, ima 12 stupnjeva

b) na temelju određivanja jačine oslobođene energije u hipocentru (naziva se magnituda) i

mjeri se Richterovom ljestvicom, ima 9 stupnjeva, instrument se naziva seizmograf

POSLJEDICE POTRESA; IZOSEISTE

- pomicanje tla utječe na njegovo pucanje, jedan od najuočljivijih takvih pukotina jest rasjed
San Andreas dug oko 1000 km

- podmorski potresi uzrokuju valove - tsunamije

- najviše potresa nalazimo na granicama litosfernih ploča jer tu je litosfera najnestabilnija

- crte koje na karti povezuju mjesta iste jačine potresa zovu se izoseiste

Egzogeni procesi i reljef

- reljef oblikovan endogenim silama biva mijenjan vanjskim ili egzogenim silama

- egzogene sile su: Sunčeva energija i sila gravitacije (Zemlje, Mjeseca i Sunca)

- Sunčeva energija utječe na pokrete zraka, vode i leda, a to su čimbenici koji oblikuju reljef u
egzogenim procesima

- postoje različiti tipovi reljefa oblikovani vanjskim procesima: fluvijalni, marinski, glacijalni,
krški, eolski reljef

TROŠENJE STIJENA

- označava mrvljenje i razaranje stijena

- može biti:

a) mehaničko ili fizičko

- karakteristično za sušna područja s velikim dnevnim amplitudama temperature te za

područja gdje se temperatura spušta ispod 0 °C (razaranje stijena ledom)

b) kemijsko

- karakteristično je za topljive stijene (vapnenac i dolomit - one koje raspada voda) i tropska
područja gdje su visoke temperature i visoka vlažnost (česte padaline)

- korozija je proces kojim voda u krškim područjima otapa stijene

- topljenjem vapnenca i dolomita zaostaje crvenica - talog

c) biološko
- kombinacija prethodna dva trošenja jer biljka svojim korijenjem drobi stijenu, a istodobno je
otapa svojim kiselinama

- mrvljenjem stijena nastaje regolit (erozija stijena)

PADINSKI ILI DERAZIJSKI PROCESI

- procesi na padinama su potaknuti silom gravitacije Zemlje

a) spiranje

- označava ispiranje materijala (regolita) padalinskim vodama na padinu

- ovisi o sastavu zemljišta, nagibu padina, intenzitetu padalina i vegetaciji

- nastaju žljebasta udubljenja: vododerine (manje) i jaruge (veće)

b) puženje

- javlja se kada se razmrvljeni materijal jako navlaži ili kada se ispod njega nalazi zaleđeno
zemljište

- godišnji pomak je 1-2 cm, uočava se „pijanim stablima“

c) tečenje (soliflukacija)

- javlja se u područjima gdje je u dubljim dijelovima tlo stalno zaleđeno (permafrost ili
merzlota)

- površinski sloj toga tla se ljeti otopi i teče, giba se preko zaleđenog sloja - nabori na tepihu

4) kliženje

- javlja se na padinama gdje se ispod površinskog sloja nalazi glina koja zbog padalinskih
voda postane skliska pa površinski sloj naglo sklizne

- klizišta su opasna u naseljenim područjima

5) odronjavanje

- javlja se na strmijim padinama, do njega dolazi ako se kompaktne stijene nađu na mekoj
podlozi koja mijenja volumen zbog upijanja vode

6) urušavanje

- karakteristično je za strmce, pri čemu dolazi do razaranja donjih stijena, a gornje gube
oslonac i ruše se

- u podnožju padina nakupljeni materijal tvori blage kosine (uzvišenja koja zovemo
predgorske stepenice ili pedimenti)

Fluvijalni reljef
- lat. fluvius = rijeka

- reljef nastao radom tekućica

- rijeka svojom razaralačkom snagom (erozijom) oblikuje reljef, ali rijeka oblikuje reljef i
nakupljanjem (akumulacijom) materijala nastalog erozijom

- erozijski učinak je najveći u dijelovima s većim padom, a najmanji u ravnicama

- na temelju odnosa erozije i akumulacije tok tekućice dijelimo na: gornji (izvor), srednji i
donji (akumulacija snažnija)

- najznačajniji erozijski oblici su korito i dolina tekućice

GORNJI TOK

- veliki nagibi, dubinska erozija (produbljivanje korita i dolina), bočna erozija je slaba

- u poprečnom profilu korito i dolina imaju oblik slova V

- materijal koji voda nosi je krupan i vučen

- za gornji tok su karakteristični vodopadi i slapovi

- na vodopadima se javlja regresijska ili unazadna erozija

- ponekad rijeka regresijskom ili unazadnom erozijom probije razvodnicu i prema sebi skrene
tekućicu drugog porječja - gusarstvo ili piraterija

- poseban tip slapova i vodopada su sedrene barijere - Plitvička jezera - stijene koje su nastale
u koritima rijeka koje teku kroz krš (vapnenac)

SREDNJI TOK

- zbog smanjenog nagiba tekućica otječe sporije pa sve više dolazi do izražaja bočna erozija
(proširuje korito i dolinu)

- dolinske strane postaju blaže, a korito šire

- javljaju se riječni zavoji ili meandri - zbog bočne erozije

- meandar se ne može beskonačno bočno razvijati, već u određenom trenutku dolazi do

prirodnog presijecanja grede, a odsječeni dio zaostaje (mrtvaja)

- u srednjem toku rijeka može formirati dva rukavca (korita) i tako između njih nastaje otok -
erozijskog postanka

DONJI TOK

- erozija najslabija, a akumulacija najsnažnija

- dolinske strane još blaže, doline i korita široki

- česti mrtvi rukavci ili stara korita - prvotno korito postane plitko

AKUMULACIJSKI FLUVIJALNI OBLICI

- karakteristični za donji tok

1. sprudovi

- taloženi materijal na izbočenjima u koritu, ako izbije na površinu - riječni otok (ada) ->
akumulacijskog postanka

2. naplavne ravni (poloji)

- nastaju tijekom visokih vodostaja kada se rijeke izlijevaju i plave dna dolina pri čemu dolazi
do taloženja pijeska i mulja

- poznate su naplavne ravni rijeka Po, Mississippi i Gangesa

3. delte

- nastaju na ušćima, gdje transportna snaga tekućice u potpunosti prestaje

- u plićim i mirnijim dijelovima mora, prepoznatljive po razgranatom ušću

Marinski i jezerski (limnički) procesi i oblici

- djelovanje mora i jezera ograničeno je na uski pojas kopna koji graniči s morem i jezerom =
obala

- činioci koji djeluju na obalu: valovi, morske struje i morske mijene

- najveće značenje imaju valovi

- razorno djelovanje valova zove se abrazija (lat. abradere = ostrugati)

- u razini mlata valova stvaraju se udubljenja (potkapine)

- stijene iznad potkapine s vremenom gube oslonac i ruše se te nastaje klif

- ovaj proces se ponavlja i klif se postupno povlači - živi klif

- u isto vrijeme se usitnjava materijal od srušenih stijena i taloži uz obali stvarajući obalnu ili
abrazijsku ravan

- s vremenom je dubina mora sve manja, abrazijska ravan sve prostranija, a valovi oslabljeni
trenjem o abrazijsku ravan više ne mogu rušiti klif - mrtvi klif

- otporniji dijelovi stijena mogu zaostati - ostjenjaci

AKUMULACIJSKI OBLICI

- stjenovita građa nastala abrazijom miješa se u moru s nanosima koje donose rijeke
- nakupljanje materijala započinje na mjestu gdje slabi i prestaje prijenosna snaga mora i
vjetra

1. sprud ili lido - nanosi materijala u blizini obale

2. lagune - obalni plićaci od ostatka mora odvojeni sprudovima - Venecija

3. prevlaka, tombolo i li primošten - označuju otok spojen s obalom preko spruda - Primošten

4. žal - obala s nanesenim šljunkom i pijeskom, karakteristična za zaljeve

- obale prema načinu nastanka:

1. ingresijske

2. abrazijske

3. organogene

4. kombinirane

INGRESIJSKE OBALE

- nastaju potapanjem kopna (ingresijom)

- postoje tektonske i abrazijske

- tektonske nastaju potapanjem reljefa nastalog tektonskim pokretima (npr. potapanjem

rasjeda, vulkana, boranih struktura)

- naša obala je nastala potapanjem boranih struktura -> sinklinale su pretvorene u zaljeve i
kanale, a antiklinale u otoke i poluotoke

- dalmatinski tip obale (usporednost pružanja otoka, poluotoka i zaljeva uz obalu)

- erozijske - nastale su potapanjem reljefa nastalog erozijom -> fluvijalne, krške, glacijalne i
eolske

- fluvijalne - vezane za ušća:

a) estuariji - potopljena riječna ušća, duboko uvučena u kopno, ljevkasto se šire prema moru,
niskih obala, pogodni za luke: London na Temzi, Hamburg na Labi, Antwerpen na Šeldi,
Rotterdam na Rajni

b) rijasi - potopljena riječna ušća, strmih strana, nisu tako duboko uvučeni u kopno (Šibenski
zaljev, Raški kanal u Istri)

c) delte - prostrane ravnice nastale na ušćima, oblik grčkog slova delta: Nil, Volga

- glacijalne - nastale potapanjem reljefa nastalog djelovanjem leda

- potapanjem donjih dijelova ledenjačkih dolina prilikom izdizanja morske razine nastali su
duboki, usko, dugački, morski zaljevi - fjordovi - norveški tip obale

ABRAZIJSKE OBALE

- označavaju obale na kojima je prvobitni reljef izmijenjen abrazijskim djelovanjem -

prepoznatljive po klifovima, abrazijskoj terasi ili ravni, žalovima, …

ORGANOGENE OBALE

- izgrađuju ih živi organizmi

a) koraljne obale

- topla, tropska mora, do 50 m dubine

- posljedice nakupljanja koralja koji stvaraju koraljne grebene

- najpoznatiji je Veliki koraljni greben uz obalu Australije

- nastaju i oko otoka stvarajući atole koji zatvaraju lagune

b) mangrovski tip obale

- u ekvatorijalnom području, neposredno uz obalu

- stabla mangrove imaju gusto korijenje koje uzrokuje nakupljanje materijala

RAZVEDENOST OBALE

- predstavlja odnos između stvarne i zračne dužine obale

sd
- koeficijent razvedenosti -> k r= sd = stvarna udaljenost, zd = zračna udaljenost
zd

- koeficijent razvedenosti hrvatske obale je 527 km zračne udaljenosti i 1777,7 km stvarne

udaljenosti, tj. 11,07 km

- naša je obala, iza norveške, druga po razvedenosti u Europi

Glacijalni i periglacijalni procesi i oblici

- lat. glacies = led

- u polarnim krajevima i na visokim planinama, gdje su temperature niže od 0 °C,

prevladavaju snježne padaline, a pri oblikovanju reljefa glavnu ulogu ima led

- led je voda u krutom stanju

- još izraženiju ulogu u oblikovanju reljefa led je imao tijekom hladnijih razdoblja Zemljine
prošlosti - glacijala ili ledenih doba - najmlađe je bilo tijekom pleistocena
- led se danas nalazi na Antarktici i Grenlandu, a u nižim geografskim širinama na visokim
planinama

- do stvaranja leda dolazi iznad snježne granice - iznad nje je područje u kojem padne više
snijega nego što se može otopiti

- zbog nagomilavanja snijega, isti se u donjim dijelovima počne otapati, dio tako nastale vode
ponovno se zamrzne i tako nastaje led

- na površini kopna razlikujemo 2 tipa ledenih masa: dolinski ledenjaci i ledenjački pokrovi

- glacijalna erozija naziva se egzaracija, a potpomognuta je otrgnutim komadićima stijena

koje se nalaze u ledu i zovu se til

- dolinski ledenjaci obuhvaćaju manju površinu leda na Zemlji

- njihov nastanak vezan je za postojanje riječnih dolina, koje su nastale prije stvaranja
ledenjaka

- dolinski ledenjaci su ledene rijeke koje sse zbog sile teže kreću niz dolinu prema nižim
predjelima

- brzina ledenjaka je različita, tako se alpski ledenjaci kreću od 0,1 do 0,4 m dnevno, a
himalajski 2 do 3,5 m dnevno

- unutar samog ledenjaka brzina kretanja nije svugdje ista - brži je na površini i u središnjim
dijelovima, a zaostaje na dnu i rubovima zbog otpora podloge - nastaju pukotine u ledenjaku

EGZARACIJSKI RELJEFNI OBLICI

- led i stijene koje nosi u sebi razaraju stijene oko sebe i pod sobom stvarajući čitav niz
reljefnih oblika

1. cirkovi ili krmice

- polukružna udubljenja u vršnim dijelovima visokih planina, nastala pod utjecajem težine
nakupljenog snijega i leda

- cirkovi su „izvori“ ledenjaka

2. uglančane ili polirane površine

- otporne stijene se pod pritiskom leda glačaju

3. strije

- stjenoviti materijal koji led vuče po dnu, stvara ledenjačke brazde koje se zovu strije

4. komčići
- zbog toga što su stijene različite otpornosti, otpornije stijene zaostaju kao povišena
ispupčenja

- zovu ih još i mutonirane stijene jer podsjećaju na leđa ovce

5. ledenjačka dolina

- led riječnu dolinu V oblika preoblikuje u dolinu U oblika

AKUMULACIJSKI GLACIJALNI OBLICI

- nastali su taloženjem komadića stijena (tila) nastalih struganjem leda

- najčešći akumulacijski reljefni oblici jesu morene

- treba istaknuti da se materijal taloži kada se led otapa

- morene se razlikuju prema mjestu gdje nastaju

- bočne morene nastaju na rubovima ledenjaka, a u slučaju kada se 2 ledenjaka spoje nastaje
središnja morena

- podinska morena nastaje na dnu ledenjaka

- završna morena označava trenutni domet ledenjaka, a najisturenija među njima označava
maksimalni domet ledenjaka

- iza završne morene često nastaju ledenjačka jezera jer je njome pregrađena ledenjačka
dolina - npr. jezera na sjeveru Italije

- ledeni pokrovi su velike mase leda s vrlo malim kretanjem uz rubove

- karakteristični su za Antarktiku i Grenland

- ledena masa utječe i na spuštanje kopna pod prostranim i debelim pokrovima

- utvrđeno je da je nakon posljednjeg ledenog doba u pojedinim dijelovima Skandinavije

došlo do izdizanja Zemljine površine za 300 m

- upravo je Skandinavija poznata po specifičnom reljefnom obliku koji je nastao djelovanjem

ledenog pokrova - fjeld (uglančana i izbrazdana stjenovita visoravan)

PERIGLACIJALNI OBLICI

- grč. peri = oko, okolo, kod

- periglacijalni prostori nastavljaju se na područja zahvaćena ledom i imaju prosječnu

godišnju temperaturu nižu od 0 °C

- karakterizira ih trajno smrznuto tlo - permafrost ili merzlota (Sibir, Aljaska i sjeveroistok
Kanade)
- dubina permafrosta može biti i nekoliko stotina metara, a za kratkog toplog razdoblja otapa
se do dubine od 1-2 m - karakteristična vegetacija je tundra

Krš, krški procesi i oblici

- krš je naziv za reljef na topljivim stijenama (npr. vapnenac)

- osnovni proces trošenja stijena je korozija - otapanje stijena pod utjecajem vode

- što je količina ugljikovog dioksida (CO2) u vodi veća, to otapanje je snažnije - čvrsti
vapnenac prelazi u topljivi kalijev hidrokarbonat CaCO3 + H20 + CO2 -> Ca(HCO3)2

- zbog tektonskih pokreta vapnenci su stijene pune pukotina što pospješuje cirkulaciju vode u
kršu

- voda svojim djelovanjem stvara površinske i podzemne krške reljefne oblike

POVRŠINSKI RELJEFNI OBLICI

a) škrape

- najmanji, ali najbrojniji reljefni oblici na površini krša

- rebraste škrape izgledaju poput žljebova, odvojene su oštrim bridovima, nalaze se na strnim
stijenama

- mrežaste škrape nastaju na ravnim i blago nagnutim krškim stijenama gdje postoje brojne
pukotine

- dio krškog reljef u kojem prevladavaju dublje škrape nazivamo škrapar ili ljuti krš zbog teže
prohodnosti

b) kamenice

- plitka udubljenja konkavnih strana, podsjećaju na plitku i široku posudu u kojima se

zadržava padalinska voda

c) ponikve (vrtače ili doci)

- udubljenja u kršu u obliku tave, lijevka ili bunara

- nastaju korozijskim djelovanjem vode koja ponire ili korozijskim djelovanjem vode i
urušavanjem svodova podzemnih pukotina ili šupljina

- širina i dubina varira im od nekoliko metara do nekoliko stotina metara

- ako je na maloj površini izuzetno velik broj ponikava, takvo područje nazivamo boginjavi
krš

d) uvale
- izdužena udubljenja u kršu

- katkad su duge i nekoliko kilometara, a širina im je znatno manja

- nastaju kao posljedica korozijskog djelovanja vode duž većih rasjeda ili spajanjem većeg
broja ponikvi

- dna uvala često su ispunjena tlom (neotopljenim tvarima: oksidi željeza i aluminija, kremen,
glina) koje je nastalo raspadanjem vapnenca

- crvenica ili terra rosa - takva dna služe kao poljoprivredne površine

e) krška polja

- prostrana i zaravnjena udubljenja u kršu okružena uzvišenjima

- najveći površinski reljefni oblici u kršu umjerenih širina

- dužina im iznosi i desetke kilometara, a širina im je znatno manja

- nastaju duž rasjeda ili na mjestima gdje se oni presijecaju i to na područjima gdje su
vododržive ili nepropusne stijene (lapor, glina) okružene vapnencima

- kroz krška polja protječu rijeke koje izviru na jednom kraju polja, a na drugom poniru -
ponornice

- zbog nanesenog rastresitog materijala fluvijalnim i padinskim procesima, polja su vrijedna u

argrarnom smislu

f) krške zaravni

- prostrane ravničarske kamenite površine na vapnencima, a karakteristične su za tropske

krajeve

- nastaju na dodiru nepropusnih stijena i vapnenca, pri čemu voda sa nepropusnih stijena
donosi naplavni materijal i zatrpava pukotina na vapnencu, čime je onemogućeno poniranje
vode u vapnenačke stijene

- događa se vodoravna korozija koja otapa vapnenačka uzvišenja na rubovima i tako se širi
zaravan

PODZEMNI KRŠKI OBLICI

a) jame

- okomita podzemna udubljenja strmih strana dublja od 5 metara

- najdublja jama u Hrvatskoj je Lukina jama (1431 m)

b) spilje
- podzemna udubljenja razvijena pretežno u vodoravnom smjeru, dulja od 5 metara

c) kaverne

- zatvorene šupljine u kršu i bez otvora koji ih povezuje sa površinom

- sve podzemne krške oblike jednim imenom nazivamo speleološki objekti

- speleološke objekte ukrašavaju spiljski ukrasi:

stalaktiti - spuštaju se sa svodova

stalagmiti - uspinju se s podova

stalagnati - stupovi nastali spajanjem stalaktita i stalagmita

- u Hrvatskoj reljef nalazimo u gorskoj, primorskoj i rubnim dijelovima panonske Hrvatske

prema gorskoj Hrvatskoj (24%)

Vlaga u zraku i padaline

- vlaga zraka označava količinu vodene pare u zraku

- tu količinu iskazujemo kao apsolutnu i relativnu vlagu zraka

- apsolutna vlažnost zraka pokazuje broj grama vodene pare u 1m3 zraka

- relativna vlažnost zraka pokazuje postotak zasićenosti zraka vodenom parom

- kada se u zraku nalazi najveća moguća količina vodene pare, kažemo da je zrak zasićen
vodenom parom -> ako se u stanju zasićenja poveća količina vodene pare, počinje njezino
pretvaranje u kapljice vode (kondenzacija) ili u kristaliće leda (sublimacija)

- topli zrak može primiti više vodene pare nego hladni, a temperatura na kojoj zrak postaje
zasićen vodenom parom zove se rosište

PADALINE

- magla - nastaje u donjem dijelu troposfere naglim hlađenjem zraka od ohlađene podloge

- sastoji se od kapljica vode i/ili kristalića leda

- vidljive nakupine kapljica vode i/ili čestica leda iznad 500 m od tla nazivaju se oblaci

- najčešći rodovi oblaka su: kišni ili nimbus, grudas ili kumulus, slojevit ili stratus, vlaknast ili
cirus

VRSTE PADALINA

- padaline su svi oblici kojima voda iz atmosfere dospijeva na tlo

- iz oblaka nastaju kiša, snijeg i tuča, a pri tlu rosa, mraz i inje
a) kiša

- ako je temperatura u oblaku viša od 0 °C, nastaju sitne kapljice koje se spajaju u kapi

- promjer kapi je do 3 mm i pod utjecajem gravitacije padaju na tlo

b) snijeg

- ako je temperatura u oblaku niža od 0 °C, nastaju pothlađene kapljice koje se sudaranjem
pretvaraju u kristale leda koji formiraju pahulje snijega

c) tuča

- nastaje u oblacima velikih vertikalnih dimenzija gdje postoje jaka uzlazno-silana strujanja pa
jedno zrno povećava svoj volumen

- promjer zrna tuče je u prosjeku od 5 do 50 mm, a rekorderi idu i do 14 cm

d) rosa

- nastaje zbog naglog hlađenja podloge pri čemu se hladi hrak pri zemlji

- kondenzacijom u njemu vodena para prelazi u kapljice vode koje mi vidimo i zovemo rosa

e) mraz

- nastaje na isti način kao i rosa, samo je temperatura rosišta ispod 0 °C

f) inje

- naslaga ledenih kristala na uspravnim predmetima u prirodi

- nastaje za vrijeme ledene magle pri čemu se sitniji kristali leda hvataju za drveće, grmlje, el.
stupove, …

VRSTE PADALINE PREMA NAČINU NASTANKA

- padaline nastaju izdizanjem i hlađenjem toplog i vlažnog zraka

- konvekcijske padaline nastaju kada se zrak izdiže nad jako zagrijanom podlogom

- orografske (reljefne) padaline nastaju pri nailasku zračne mase na reljefnu prepreku

- frontalne padaline nastaju na frontama gdje se susreću topli i hladni zrak pri čemu se hladni
zrak potkopava pod toplim, a topao se izdiže nad hladnim

Temperatura zraka

- temperatura je stupanj topline, mjeri se termometrom

- Sunce samo manjim dijelom zagrijava atmosferu, većim dijelom se zagrijava od Zemljine
površine, koju je Sunce prethodno ugrijalo
- atmosfera propušta 48% Sunčeve radijacije do Zemljine površine

- atmosfera Zemljino zračenje (dugovalna radijacija) uglavnom zadržava i tako se zagrijava

- što je veća koncentracija vodene pare i CO2, to će upijanje dugovalne radijacije u atmosferi
biti jače -> jače zagrijavanje - efekt staklenika

- mjerenja temperature vrše se u 7, 14 i 21 sat i na temelju toga se računa srednja dnevna

temperatura ((tem. u 7 h + tem. u 14 h + tem. u 21 h)/4)

- razlika između najviše i najniže temperature naziva se temperaturna amplituda

- zbrajanjem srednjih dnevnih temperatura u jednom mjesecu i dijeljenjem s brojem dana toga
mjeseca dobivamo srednju mjesečnu temperaturu

- niz srednjih mjesečnih temperatura grafički predočen prikazuje godišnji hod temperature

- godišnja amplituda povećava se udaljavanjem od obale pa razlikujemo maritimni i

kontinentalni tip godišnjeg hoda temperature

- godišnja amplituda povećava se udaljavanjem od ekvatora prema polovima: ekvatorski,

monsunski i polarni tip godišnjeg hoda temperature

- temperatura opada s porastom visine - svakih 100 m za 0.6 °C - vertikalni gradijent

temperature

- u određenim uvjetima temperatura može rasti s porastom nadmorske visine - temperaturni

obrat ili inverzija - česta je zimi u udubljenjima

PROMJENA TEMPERATURE S PORASTOM VISINE I GEOGRAFSKE ŠIRINE

- temperatura se udaljavanjem od ekvatora prema polovima smanjuje

- najniže temperature izmjerene su u sjeveroistočnom Sibiru (-77,8 °C) i Antarktici (-89,2 °C)

- najviša temperatura izmjerena je u Libiji (57,8 °C)

- za prikaz geografske raspodjele temperature na Zemlji koriste se karte izotermi (crte koje
spajaju mjesta s istom temperaturom zraka, najčešće za siječanj i srpanj)

- termički ekvator je linija koja povezuje mjesta s najvišom temperaturom zraka na Zemlji

Cirkulacija zraka
- između pojedinih dijelova zemlje u svakom trenutku postoji razlika u temperaturi i tlaku
zraka

- da bi se te razlike izjednačile, zrak neprestano struji - cirkulacija zraka

- prema području koje obuhvaća, može biti:

a) primarna (planetarna)

b) sekundarna

c) lokalna ili tercijarna

PLANETARNA CIRKULACIJA ZRAKA

- u pojasu između 37° sjeverno i 37° južno, Zemlja primi više energije nego što je odašilje

- u ostalim područjima je obrnuto -> zadaća je planetarne cirkulacije izjednačavanje

temperature između tih dijelova

- u planetarnu cirkulaciju ubrajaju se stalni planetarni vjetrovi

- ljeti se područje najnižeg tlaka poklapa s termičkim ekvatorom pa se on na kopnu pomakne

gotovo 30°na sjevernoj polutki -> zbog toga jugoistočni pasat s Indijskog oceana prelazi
ekvator i zbog rotacije Zemlje mijenja smjer u jugozapadni vjetar -> ljetni monsun u J i JI
Aziji

- u istočnoj Aziji ljetni monsun je zapravo na sjever skrenuti sjeveroistočni pasat

- ljetni monsuni donose padaline navedenim dijelovima Azije koje zajedničkim imenom
nazivamo monsunska Azija

- zimski monsun puše s hladnog kontinenta, ali se čini da je nad Indijskim oceanom zapravo
sjeveroistočni pasat

- to je suh i hladan vjetar

LOKALNA CIRKULACIJA ZRAKA

- zbog razlika u zagrijavanju tijekom dana razvija se na dodiru kopna i mora te između
planine i doline

a) između kopna i mora po danu se javlja zmorac, a po noći kopnenjak

b) između doline i prisojne padine po danu se javlja dolinski vjetar ili danik, a po noći se
javlja planinski vjetar ili noćnik -> u dolini uzrokuje inverziju temperature

SEKUDNARNA CIRKULACIJA

- odnosi se na strujanje u ciklonama i anticiklonama, fen, tropski ciklon i nepogode

- na polarnoj fronti javljaju se ciklone na dodiru toplog tropskog i hladno polarnog zraka

a) fen

- svaki planinski vjetar koji donosi topliji zrak u odnosu na zrak prije njegova puhanja

- posebno je značajan u Alpama gdje uzrokuje kopnjenje snijega i lavine

- razlikujemo sjeverni i južni fen

b) tropski ciklon

- javlja se u tropskim širinama nad toplim oceanima

- to je spiralni vrtlog u atmosferi s niskim tlakom u središtu

- na rubovima ciklona zrak spiralno struji prema gore, a u središnjem dijelu struji pravocrtno
prema dolje

- može imati promjer 2000 km i prijeđe 16-24 km na dan

- spiralno strujanje doseže brzinu i do 200 km/h -> uraganska jačina, praćeno je jakom kišom

- stvara val razorne snage na obalama

- zovu se harikeni (Amerika), tajfuni (Japan), Willy-willies (Australija), a naziv ciklon

karakterističan je za južnu Aziju

NEPOGODE

- kratkotrajne, ali snažne promjene vremena

- nastaju zbog naglog izdizanja zraka nad zagrijanom podlogom

- u nepogodi dolazi do električnog pražnjenja oblaka munja -> uzrokuje zagrijavanje zraka pri
čemu se on snažno širi što čujemo kao grmljavinu

- za nepogode se veže i kumulonimbus -> ponekad između kumulonimbusa i Zemljine

površine nastane vrtlog - promjera 150-600 m, a naziva se tornado

- zbog niskog tlaka u tornadu prema njemu pušu vjetrovi brzine i do 480 km/h

- „aleja tornada“ se nalazi na području Središnje nizine u SAD-u

Klimatski modifikatori i elementi

- vrijeme označava trenutačno stanje atmosfere nad određenim prostorom (određuje se prema
dominantnom elementu)

- klima označava prosječni tijek vremena ili prosječno stanje atmosfere na određenom
prostoru u razdoblju od 25 do 35 godina

- klimu proučava klimatologija, a vrijeme meteorologija

KLIMATSKI MODIFIKATORI

- utječu na klimatske elemente (klimu), modificiraju ih

1. rotacija i revolucija - dan i noć, njihovo trajanje

2. atmosfera - dio Sunčeva zračenja atmosfera upija, dio odbija (reflektira), a dio propušta

3. geografska širina - izmjena toplinskih pojasa

4. nadmorska visina - s porastom nadmorske visine temperatura opada, a povećava se količina

padalina

5. raspored kopna i mora - more se sporije grije i sporije hladi, a kod kopna je obrnuto

6. udaljenost od mora - krajevi bliže moru su pod većim utjecajem mora koje snižava ljetne
temperature, a povisuje zimske temperature; more je i izvor padalina

7. morske struje - tople povećavaju temperaturu i vlažnost prostora kroz koji protječu, a
hladne smanjuju

8. reljef - padine okrenute prema moru imaju više padalina; prisojne padine (južne) se jače
zagriju od osojnih padina (sjeverne)

9. jezera - veća jezera stvaraju isti efekt kao mora

10. čovjek - ispuštanjem primjesa u atmosferu čovjek utječe na klimu

11. tlo, biljni pokrov

KLIMATSKI ELEMENTI

- to su pokazatelji koji karakteriziraju klimu:

1. Sunčevo zračenje

2. Temperatura

3. Tlak

4. Vjetar

5. Vlaga

6. Naoblaka

7. Padaline

8. Snježni pokrivač

VERTIKALNA PODJELA ATMOSFERE

- atmosfera je zračni omotač oko Zemlje; najveći je udio dušika (78%) i kisika (21%)

a) troposfera (0-10 km)

- u njoj se odvija glavnina procesa koji utječu na vrijeme i klimu

b) stratosfera (10-50 km)

- zbog povećane koncentracije ozona još se naziva i ozonosfera

c) mezosfera (50-80 km)

- najhladniji dio atmosfere

d) termosfera (80-600 km)

- temperatura raste s porastom visine, a povećana je koncentracija iona -> ionosfera, sloj
važan za telekomunikacije

e) egzosfera (600-1000 km)

- u atmosferi pored plinova nalazimo i primjese (vodena para, krute i tekuće čestice)

- povećana koncentracija primjesa koja remeti prirodne procese i ugrožava život na Zemlji
zove se onečišćenje atmosfere

- onečišćivači se još ovu aeropolutanti

- kisele padaline označavaju kišu ili snijeg s povećanom koncentracijom kiselosti zbog
onečišćenja zraka (pH<5,6)

- aeropolutant klorflourugljik (CFC) ili freon urokuje smanjenje sloja ozona -> ozonska rupa

TLAK ZRAKA

- tlak zraka je pritisak stupca zraka na Zemljinu površinu (1 cm2)

- mjeri se hektopaskalima ili milibarima

- normalan tlak iznosi 1013 hPa - iznad je visok, a ispod niski tlak

- tlak zraka ovisi o temperaturi zraka (topliji zrak = niži tlak) i o nadmorskoj visini (veća
visina = niži tlak)

- polja tlaka su mjesta na Zemlji s istim tlakom zraka, povezana s krivuljama - izobarama

- čine zatvorene sustave -> područja visokog ili niskog tlaka nazivamo polja tlaka

- barometrijski maksimum (V) - na sinoptičkim kartama - anticiklona (A) - suho i stabilno

vrijeme

- barometrijski minimum (N) - na sinoptičkim kartama - ciklona (C) - promjenjivo vrijeme i

padaline

- stalna i promjenjiva polja tlaka

- stalna polja tlaka postoje cijelu godinu nad određenim dijelovima našeg planeta

- promjenjiva polja tlaka postoje samo u jednom dijelu godine

 VJETAR

- vjetar je horizontalno strujanje zraka i to uvijek iz područja višeg prema području nižeg tlaka
zraka

- određen je smjerom, jačinom i brzinom

- smjer - određen je stranom svijeta odakle puše vjetar

- jačina - izražava se boforima (Bf), prema skali od 12 stupnjeva

- brzina - mjeri se anemometrom, a izražava se u m/s ili u čvorovima (1 čvor = 0,5 m/s)

- stalni vjetrovi nastaju pod utjecajem stalnih polja tlaka zraka i pušu cijele godine u istom
smjeru

- planetarni vjetrovi: polarni vjetrovi, zapadni vjetrovi i pasati

ZRAČNE MASE

- to su „paketi“ ili volumeni zraka ujednačenih svojstava

- prema temperaturi mogu biti tople i hladne, prema vlažnosti kontinentalne (suhe) i
maritimne (vlažne), prema geografskoj širini: ekvatorske, tropske, polarne i arktičke
(antarktičke)

- zona dodira dvaju zračnih masa u kojoj se miješaju (sukobljavaju) njihova svojstva zove se
frontalna ploha

- presjek frontalne plohe i Zemljine površine zove se fronta - nastanak ciklona

Klimatska regionalizacija
- klima je prosječno stanje atmosfere na nekom prostoru

- klime se razvrstavaju u razrede

- najuspješniju klimatsku klasifikaciju napravio je Wladimir Köppen na temelju dvaju

ključnih klimatskih elemenata: temperature i padalina

- Köppen je svrstao klime u 5 klimatskih razreda i označio ih slovima: A, B, C, D i E

- unutar pojedinog razreda izdvojio je klimatske tipove na temelju stupnja vlažnosti koji
označava slovna oznaka: f - nema suše

s - suša ljeti

w - suša zimi

- neki podtipovi imaju i 3. oznaku koja označava ljetnu temperaturu: a - vruće ljeto

b - toplo ljeto
 c - svježe ljeto

Klimatski razredi i klimatski tipovi

KLIMATSKI RAZRED A

- tropske kišne klime

- srednja mjesečna temperatura svih mjeseci je viša od 18 °C

- padaline su obilne, prema godišnjem hodu padalina razlikujemo 3 klimatska tipa:

a) prašumska klima (Af)

- vječno ljeto, obilje padalina (više od 2500 mm)

- tropske kišne šume (prašume), temperaturne inverzije nema

b) tropska monsunska klima (Am)

- veći dio godine obilježava malo padalina, a ljetni monsun donosi obilne padaline - džungle

c) savanska klima (Aw)

- sušno razdoblje je zimi, prirodna vegetacija je savana (baobabi)

- u tropskom (žarkom) pojasu, udaljavanjem od ekvatora smanjuje se količina padalina

KLIMATSKI RAZRED B

- suhe klime

- za njih nisu određene temperaturne granice, njih obilježava stalni nedostatak vode

- prema količini padalina izdvajaju se dva klimatska tipa:

a) pustinjska klima (BW)

- ima manje od 200 mm padalina godišnje, velike dnevne amplitude temperature, oskudna
vegetacija

- tople pustinje - prosječna temperatura svih mjeseci je iznad 6 °C; uz obratnice - područja
visokog zračnog tlaka BWh

- hladne pustinje - u unutrašnjosti kontinenata (kontinentalnost), u zavjetrini visokih planina,

uz hladne morske struje BWk (kalt) (unutrašnjost Azije, Patagonija)

b) stepska klima (BS)

- ima između 200 i 250 mm padalina godišnje

- stepe (niske trave) - pretvorene u žitnice

- imamo tople (BSh) i hladne (BSk) stepe, koje se nadovezuju na tople i hladne pustinje

KLIMATSKI RAZRED C

- umjereno tople kišne klime

- najhladniji mjesec nema temperaturu nižu od -3 °C, a najtopliji mjesec ima temperaturu
iznad 10 °C

- izmjena 4 godišnja doba

- količina padalina između 500 i 1500 mm

- prema godišnjem hodu padalina izdvajaju se tri tipa klime:

a) umjereno tople vlažne klime (Cf)

- klime se razlikuju po ljetnim temperaturama, koje se smanjuju s porastom geografske širine

- Cfa (istok SAD-a, prostor oko estuarija La Plate, istok Australije, istok Kine i Japan)

- Cfb (1/3 Europe, JI Australija)

- Cfc (obala Norveške, dio Aljaske)

- mi se nalazimo u Cfb klimi

- niske trave (pampe i prerije), listopadne šume ( u najsjevernijim krajevima prelaze u

miješane; uvijek zelene šume)

b) sredozemna klima (Cs)

- suha, vruća ili topla ljeta, blage i kišovite zime

- klima masline

- prirodna vegetacija je degradirana - makija

- europske Sredozemlje, Kalifornija, središnji Čile, JI dio Južne Afrike, južna Australija

c) sinijska klima (CW)

- zovu je još topla klima sa suhom zimom

- suhe zime i vlažna ljeta

- javlja se u Aziji, Africi i Latinskoj Americi u nastavku A klimatskog razreda

- ljeta su vruća ili topla

- stepe

KLIMATSKI RAZRED D
- snježno-šumske ili borealne klime

- temperatura najhladnijeg mjeseca ispod -3 °C, a najtoplijeg iznad 10 °C

- zime su duge i hladne, a ljeta mogu biti čak i vruća

- godišnja temperaturna amplituda prelazi 30 °C

- nalazimo je samo na sjevernoj hemisferi

- „kontinentske klime“

- prema količini padalina i godišnjem hodu padalina izdvajamo dva klimatska tipa:

a) vlažna borealna klima (Df)

- u sj. Americi sjevernije od 50. paralele

- u Euroaziji sjevernije od 60. paralele (bez istočnog Sibira)

- tajga (uvijek zelena šuma)

b) suha borealna klima (Dw)

- padalina ima malo i to ljeti

- zime su izuzetno hladne

- tundra (mahovine, lišajevi i patuljaste breze) i tajga

KLIMATSKI RAZRED E

- snježne klime

- temperatura najtoplijeg mjeseca nije viša od 10 °C

- nema ljeta, samo hladno i manje hladno razdoblje

- dva klimatska tipa:

a) klima tundre (ET)

- padne samo do 250 mm padalina, na merzloti raste tundra

- najsjeverniji dijelovi kontinenta sjeverne polutke i najviši planinski vrhovi i visoravni

b) klima vječnog mraza (EF)

- temperatura najtoplijeg mjeseca ne prelazi 0 °C

- padne manje od 150 mm padalina godišnje - Antarktika, Grenland, zaleđeni Arktik

 Razmještaj svjetskog stanovništva
- danas u svijetu živi oko 7 milijardi ljudi -> prosječna gustoća naseljenosti Zemlje (510 milijuna km2)
iznosi 13.73 st/ km2

- prosječna gustoća naseljenosti kopna (149 milijuna km2) iznosi 46.98 st/ km2

- gustoća naseljenosti kopna bez Antarktike (134 milijuna km2) iznosi 52.24 st/ km2

- prosječna gustoća naseljenosti govori nam je li neki prostor gusto ili slabo naseljen

-> formula za izračunavanje prosječne gustoće naseljenosti:

- ekumena (grč. oikoymene = naseljena) je naseljeni dio kopna, a tako su Grci nazivali njima poznati
naseljeni svijet

- anekumena je nenaseljeni prostor na Zemlji

- 4 najgušće naseljena područja na svijetu imaju gustoću naseljenosti veću od 100 st/ km2 :

1. Istočna Azija (Kina)

2. Južna Azija (Indija)

3. poluotočna Europa

4. jugoistok Kanade i sjeveroistok SAD-a

- razmještaj stanovništva prema određenim kategorijama:

1. hemisfere ili polutke

-> na sjevernoj hemisferi živi 9/10, a na južnoj hemisferi 1/10 st. svijeta

2. kontinenti

-> na kontinentima Starog svijeta živi 85%, a u Novom svijetu 15 % st. svijeta

-> u Aziji živi 60 %, dok u Australiji i Oceaniji 0.5 % st. svijeta

3. stupanjske zone

-> između 20° i 60° stupnjeva geografske širine živi glavnina st. svijeta, oko 80 %

-> stanovništvo je koncentrirano prvenstveno u sjevernom umjerenom pojasu

4. primorski i kontinentski dijelovi

-> primorja u prosjeku dva puta naseljenija od unutrašnjosti kontinenata

5. nadmorska visina
-> do 500 metara nadmorske visine živi 80 % st. svijeta

- uzorci nejednolikog razmještaja stanovništva:

1. prirodno-geografski

-> klima, reljef, tlo, voda, vegetacija, ...

2. društveno-geografski

-> promet, gospodarska snaga, tradicija naseljenosti, ...

- problem ovakvog nerazmjera javlja se u slabije razvijenim prostorima jer stupanj rasta stanovništva
ne prati stupanj gospodarskog razvoja -> siromaštvo, glad, neishranjenost

- demogeografija je geografska disciplina koja proučava stanovništvo

Kretanje stanovništva kroz povijest

- stanovništvo se kroz povijest vrlo sporo kretalo zbog društvenih problema (rat, bolest), ali također i
prirodnih problema (suša, poplava, prirodne katastrofe)

- prvi veći porast stanovništva zabilježen je prije 10 000 g. u neolitiku zbog uzgajanja životinja i biljaka
i tako ljudi lakše dolaze do hrane

- početkom neolitika živjelo između 50 i 100 milijuna ljudi

- u Kristovo vrijeme najveći dio stanovništva živi uz doline velikih rijeka i Mediterana, ukupno 256
milijuna ljudi

- od Kristova doba pa do 1500. g. stanovništvo se nije ni udvostručilo, a razlog tome bili su ratovi,
glad, epidemije (npr. kuga)

- kuga je od 1348. g. do 1351. g. odnijela živote 1/3 Europljana

- područja demografskih koncentracija u srednjem vijeku je bila Europe (bez Rusije) i doline velikih
rijeka

- u vrijeme europskog srednjeg vijeka javljaju se prve civilizacije u Americi i Africi

- od 1500. g. do 1800. g. stanovništvo se udvostručilo zahvaljujući napretku poljoprivrede (nove

poljoprivredne kulture)

- demografska koncentracija ponovno u Aziji i Europi

- od 1800. g. do 2012. g. stanovništvo se povećalo više od 7 puta -> demografska revolucija

- ovu demografsku revoluciju potaknuo napredak u proizvodnji, odnosno uporaba parnog stroja koja
je dovelo do napretka i u proizvodnji hrane, ali i napretka u medicini te su mnoge do tada neizlječive
bolesti izliječene

- u početku demografske revolucije najveći porast stanovništva zabilježen je u bogatim zemljama

Europe, Angloamerike i Australiji

- danas je zaustavljeno naglo povećanje u tim zemljama, dok se ubrzao u siromašnijim zemljama
Afrike, Azije i Latinske Amerike

Prirodno kretanje stanovništva

- opće ili ukupno kretanje nekog područja rezultat je prirodnog kretanja stanovništva i prostornog
kretanja stanovništva

-osnovne odrednice prirodnog kretanja stanovništva su:

1. rodnost ili natalitet

2. smrtnost ili mortalitet

3. prirodna promjena

- osnovne odrednice mogu se iskazati u apsolutnim i relativnim vrijednostima, u brojevima i

promilima (‰)

1. RODNOST ILI NATALITET

-> označava broj djece koja se rode na nekom području u određenom vremenu

-> apsolutna vrijednost rodnosti se označava s N i izražava cijelim brojevima

-> relativna vrijednost naziva se stopa rodnosti i označava sa n, a izražava u promilima (‰)

-> stope nataliteta mogu biti: 1. niske (do 15 ‰)

2. srednje ili umjerene (16 - 25 ‰)

3. visoke stope (26 - ... ‰)

- niske stope nataliteta imaju visokorazvijene države, dok visoke stope nataliteta imaju nerazvijene
države

- fiziološki natalitet je najveći mogući natalitet u nekoj zajednici i iznosi oko 60 ‰

- danas je zastupljen u slabije razvijenim plemenskim skupinama u prašumama Papue Nove Gvineje
-> formula za izračunavanje nataliteta:

n = stopa rodnosti

N = broj živorođenih

P = populacija na određenom prostoru (populacija sa sredine godine za koju se računa)

2. SMRTNOST ILI MORTALITET

-> broj ljudi koji umre na nekom području u određenom vremenu

-> apsolutna vrijednost smrtnosti se označava s M i izražava cijelim brojevima

-> relativna vrijednost naziva se stopa smrtnosti i označava sa m, a izražava u promilima (‰)

-> stope nataliteta mogu biti: 1. niske (do 10 ‰)

2. srednje (11 - 20 ‰)

3. visoke (20 - ... ‰)

- niske stope mortaliteta imaju visoke i srednje razvijene države, a visoke stope mortaliteta imaju
nerazvijene države

-> formula za izračunavanje mortaliteta:

m = stopa smrtnosti

M = broj umrlih

P = populacija na određenom prostoru (populacija sa sredine godine za koju se računa)

- infantilni mortalitet ili stopa smrtnosti dojenčadi (djeca do 364. dana života)

-> pokazatelj društveno-gospodarskog razvoja jer je dojenčad najpodložnija smrtnosti

-> najveći je u najnerazvijenijim državama svijeta jer ne postoji odgovarajuća zaštita za majku i dijete

-> formula za izračunavanje infantilnog mortaliteta:

m0 = stopa infantilnog mortaliteta

M0 = broj umrle dojenčadi

N = broj rođene djece

3. PRIRODNA PROMJENA

-> razlika između broja rođen i broja umrlih na nekom području u određenom vremenu

-> apsolutna vrijednost prirodne promjene označava se sa R: R = N - M

-> R je pozitivna kada je N > M -> prirodni prirast

-> R je negativna kada je N < M -> prirodni pad

-> relativna vrijednost prirodne promjene naziva se stopa prirodne promjene, a označava sa r

-> stope prirodne promjene mogu biti: 1. niske (do 5 ‰)

2. srednje (6 - 14 ‰)

3. visoke (15 - 20 ‰)

4. vrlo visoke (20 - ... ‰)

- visoke stope prirodnog prirasta imaju slabije razvijene države, dok niske i umjerene stope prirodnog
prirasta imaju srednje i visoko razvijene države

- formula za izračunavanje stope prirodne promjene: ili r = n - m

- fertilitet je broj živorođene djece u odnosu na žensko stanovništvo u fertilnoj dobi, označava se sa f

-> fertilna dob podrazumijeva životnu dob od 15 do 49 godina starosti (Pf)

-> formula za izračunavanje fertiliteta:

- živost ili vitalitet se izražava indeksom vitaliteta

-> formula za izračunavanje vitaliteta:

Iv = indeks vitaliteta

Zs = postotak zrelog stanovništva (20 - 59 g.)

Ms = postotak mladog stanovništva (0 - 19 g.)

Ss = postotak starog stanovništva (60 - ... g.)

m = mortalitet

Demografska tranzicija
- proces naglog porasta stanovništva u posljednjih 200. g. objašnjen je teorijom demografske
tranzicije

- demografska tranzicija je prijelaz s visokih stopa rodnosti i smrtnosti na niske stope rodnosti i
smrtnosti
- tri su etape demografske tranzicije (prijelaza): 1. predtranzicijska etapa

2. tranzicijska etapa

3. posttranzicijska etapa

1. PREDTRANZICIJSKA ETAPA

-> stope rodnosti i smrtnosti su visoke

-> razdoblje prije industrijske revolucije, obuhvaća poljoprivredno (agrarno) društvo

-> rodnost stalno zadržava određenu razinu, a smrtnost povremeno nadilazi stopu rodnosti

-> visoki natalitet je bio mehanizam koji je stanovništvu omogućavao svoj daljnji opstanak unadoč
visokoj smrtnosti

-> nizak i nestalan prirodni prirast

2. TRANZICIJSKA ETAPA

-> započinje sa industrijskom revolucijom i napretkom u poljoprivredi i medicini

-> zbog navedenog smanjuje se smrtnost, a rodnost i dalje ostaje ista (visoka) zbog inercije (navike) ->
1. podetapa

-> nakon nekog vremena početi će opadati i rodnost jer smrtnost nije bila tako visoka i započelo
planiranje obitelji (kasnije stupanje u brak, kontracepcija, plodni dani, ...) -> 2. podetapa

-> smrtnost sporije opada i dolazi do 10-11 ‰, a rodnost strmije pada, uvelike se približava stopi
smrtnosti i smanjuje se prirodna promjena -> 3. podetapa

3. POSTTRANZICIJSKA ETAPA

-> stopa smrtnosti je postojana, a stopa rodnosti pulsira oko stope smrtnosti, prirodni prirast je nizak,
ali postojan

- demografska tranzicija je završena u zemljama gdje je prvo i započela (Zapadna Europa,

Angloamerika, Australija) -> etapa posttranzicije

- demografska tranzicija još uvijek traje u nerazvijenim zemljama (Latinska Amerika, Azija, Afrika) jer
je kasnije započela, ali se brže odvija

- populacijska politika je sustav mjera i djelovanja kojim se utječe na razvoj stanovništva

- razlikujemo 4 tipa populacijske politike:

1. pronatalitetna (ekspanzivna) -> politika koja potiče veću rodnost

2. antinatalitetna (restriktivna) -> politika koja potiče smanjenje rodnosti

3. redistributivna (migracijska) -> politika koja potiče preseljavanje iz gušće u slabije naseljene
sredine
4. eugenička (kvalitativna) -> politika koja utječe na kvalitetu života (zdravstvena skrb o djeci i majci)

Selidba i ukupno kretanje stanovništva

- migracija (lat. migrare - seliti) ili selidba

- glavne odrednice migracije: 1. migracija (useljavanje)

2. emigracija (iseljavanje)

- na temelju odnosa imigracije i emigracije dobivamo migracijski saldo ili migracijsku bilancu

-> može biti pozitivan kada je I > M

-> može biti negativan kada je I < M

-> može biti nulti migracijski saldo kada je I = M

ČINITELJI KOJI POKREĆU MIGRACIJE

1. potisni (eng. push) činitelji

-> djeluju u prostoru iz kojega se iseljava

-> dijelimo ih na:

a) ekonomske -> nezaposlenost, loši uvjeti rada, neodgovarajući poslovi, ...

b) političke -> politički pritisak, rat, vjerski razlozi, ...

c) kulturološke -> pritisak dominantne kulture koja ne prihvaća druge, ...

d) osobni razlozi -> ljubav, ...

2. privlačni (eng. pull) činitelji

-> djeluju u prostoru u koji se useljava

-> dijelimo ih na:

a) ekonomski -> velika ponuda poslova, dobri uvjeti rada, ...

b) političke -> građanske slobode, mir, pluralizam, ...

c) kulturološki -> prihvaćanje drugih kultura, multikulturalnost, ...

d) osobni -> ljubav, ...

PODJELA MIGRACIJA PREMA TRIMA KRITERIJIMA

1. Prostorni domet

a) unutarnje migracije se događaju unutar granica jedne države

-> mjesne ili lokalne -> migracije na područje jedne općine

-> pokrajinske ili intraregionalne -> migracije na području jedne povijesne regije ili županije

-> međupokrajinske ili interreginalne -> migracije na području dvije povijesne regije ili županije

b) vanjske migracije (međudržavne, međunarodne, internacionalne) se događaju između dvije

države

-> intrakontinentske -> migracije na području istog kontinenta

-> interkontinentske -> migracije s jednog na područje drugog kontinenta

-> u zadnjih 200 g. Europu je napustilo više od 100 milijuna stanovnika

2. Trajanje

a) dnevne -> odlazak osoba na nekoliko sati iz prebivališta i ponovni povratak

b) tjedne -> odlazak osoba na tjedan dana iz prebivališta te ponovni povratak

c) mjesečne -> odlazak na otprilike mjesec dana i ponovni povratak

d) sezonske -> odlazak na par mjeseci i ponovni povratak u prebivalište

e) privremene -> privremeni odlazak bez određenog trajanja

f) konačne (definitivne) -> njima se mijenja prebivalište

-> migracije od a) do e) nazivamo pendulacija, cirkulacija

- transhumantno stočarstvo (13. 6. - 8. 9.) je primjer za sezonske migracije

-> promjena ispaše tijekom godine, nekada karakteristično za Mediteran, a danas svedeno na neka
područja

3. Uzrok

a) političke -> uzrokuje ih politički pritisak

b) gospodarske -> najzastupljenije, pokreću ih nerazvijenost i nezaposlenost

-> odljev mozgova (eng. brain drain) -> migracija (visoko)obrazovanog stanovništva

c) rasne -> uzrokuje ih pritisak jedne rase nad drugom

d) vjerske -> uzrokuje ih gušenje vjerskih sloboda i vjeroispovijesti, vjerski sukobi

e) etničke -> vezane su uz političke, a uzrokuje ih nacionalna netrpeljivost

f) uzrokovane prirodnim katastrofama -> uzrokuje ih poplava, suša, potres, ...

g) kulturne -> motivirane kulturnom pripadnošću

h) socijalne -> uzrokuje ih težnja prema višem društvenom položaju

i) prestižne -> uzrokuje ih želja za uspjehom i karijerom

j) osvajačke -> uzrokuju ih osvajačke težnje, manifestiraju se zaposjedanjem tuđeg teritorija

Opće (ukupno) kretanje stanovništva

- opće ili ukupno kretanje stanovništva je rezultat prirodnog i prostornog kretanja stanovništva

-> može se izraziti u apsolutnom iznosima i relativnim vrijednostima, a označava se slovom P

-> formula za izračunavanje apsolutne vrijednosti:

-> formula za relativnu vrijednost:

r = stopa općeg kretanja st.

- posebice bitno je opće kretanje stanovništva u međupopisno razdoblje jer se pomoću njega može
izračunati broj stanovnika

TIPOVI OPĆEG KRETANJA STANOVNIŠTVA

- oni su rezultat različitog odnosa između prirodnog i prostornog kretanja stanovništva

- postoje 2 tipa, a svaki od njih dijelimo na 4 podtipa

1. tip (imigracijski)

-> obilježavaju ga više vrijednosti ukupnog kretanja stanovništva od prirodne promjene

[I1 ] -> porast imigracijom

[I2] -> obnova imigracijom

[I3] -> slaba obnova imigracijom

[I4] -> vrlo slava obnova imigracijom

2. tip (emigracijski)

-> obilježavaju ga veće vrijednosti prirodne promjene od vrijednosti ukupnog kretanja stanovništva

[E1] -> emigracija

[E2] -> depopulacija

[E3] -> izrazita depopulacija

[E4] -> izumiranje

- Hrvatska se nalazi u tipu E u podtipu E4 što znači da hrvatsko stanovništvo izumire!

Osnovni demografski sastav stanovništva

(struktura)
- razlikujemo 1. osnovni demografski sastav (biološki sastav stanovništva)

2. ostali demografski sastavi (gospodarski, etnički, rasni, religijski, ...)

1. osnovni demografski sastav stanovništva

- uvjetovan prirodom, sastav stanovništva prema spolu i dobi

a) spolna struktura (sastav) stanovništva

-> sastav prema spolu pokazuje brojčani odnos muškog i ženskog stanovništva, a taj odnos
iskazujemo koeficijentom maskuliniteta te koeficijentom feminiteta

I. koeficijent maskuliniteta (km)

-> pokazatelj omjera muških na sto ili tisuću ženskih stanovnika neke skupine

Pm = ukupan broj muškaraca | Pf = ukupan broj žena

- čitamo ga tako da sam broj koeficijenta stavimo u odnos na 100 ili 1000 žena

II. koeficijent feminiteta (kf)

-> pokazatelj omjera ženskih na sto ili tisuću muških stanovnika neke skupine

Pm = ukupan broj muškaraca | Pf = ukupan broj žena

- čitamo ga tako da sam broj koeficijenta stavimo u odnos na 100 ili 1000 muškaraca

- spolni sastav važan je pokazatelj stupnja društvenog razvoja:

I. u razvijenim državama žene u pravilu žive duže od muškaraca pa ih ima više -> otporniji organizam,
u pravilu rade fizički lakše poslove od muškaraca

II. u nerazvijenim državama su općenito teži uvjeti te se žene često smatra manje vrijednima od
muškaraca
- zanimljiva je činjenica da se 4-6 % rađa više dječaka nego djevojčica (diferencijalni natalitet)

- to je prirodni mehanizam kojim se želi izjednačiti broj muškog i ženskog stanovništva jer je životni
vijek muškaraca kraći -> veća smrtnost muškaraca (diferencijalni mortalitet)

b) sastav po dobi

- sastav po dobi je slika povijesnog razvoja i iz njega se čita sadašnjost i nazire budućnost

- tri velike dobne skupine:

I. mlado stanovništvo (0 - 19 g.|0 - 14 g.)

II. zrelo stanovništvo (20 - 59 g.|15 - 59/64 g.)

III. staro stanovništvo (60 - ... g.|60/65 - ... g.)

-> biološki sastav stanovništva možemo izraziti grafički pomoću dobno-spolne piramide

- prema obliku dobno-spolnih piramida razlikujemo 3 osnovna tipa stanovništva:

1. mlado (ekspanzivno)

- jako visoka rodnost i zbog toga je osnovica (baza) piramide široka

- specifično za nerazvijene države

- mlado stanovništvo smatra se ono u kojemu imamo 35 % i više mladog st. i manje od 8 % starog st.

a) izrazito mlado -> vrlo široka baza piramide, piramida nema ravne stranica već se uvija prema vrhu

b) mlado -> vrlo široka baza piramide, baza ima ravne stranice

2. zrelo (stacionarno)

- smanjena rodnost pa se strane piramide povijaju, baza je uža, a cijeli prikaz dobiva oblik plasta
sijena

3. staro (konstriktivno, kontraktivno)

- osnovica piramide je znatno sužena, a srednji dio je ispupčen

- visok je udio starijih skupina s tendencijom daljnjeg starenja

- staro stanovništvo je ono u kojemu je staro st. zastupljeno s 12 % i više, a mladog je manje od 30 %

Gospodarski sastav stanovništva

- gospodarski sastav stanovništva pokazuje stanovništvo po sektorima djelatnosti kojih je 3 (tj. 4)
- sektori djelatnosti su:

I. primarni -> poljoprivreda, ribolov, lov, šumarstvo

-> prve djelatnosti kojima su se ljudi bavili

II. sekundarni -> proizvodni obrti, industrija, rudarstvo, građevinarstvo

-> zbog toga jer su njegove djelatnosti nakon dugotrajne prevlasti poljoprivrede koja je
zapošljavala najveći udio stanovništva preuzele primat u broju zaposlenih

III. tercijarni -> promet, trgovina, uslužni obrti, bankarstvo, ugostiteljstvo, turizam

-> javlja se kao nadogradnja I. i II. sektora

-> iz tercijarnog sektora je izdvojen još jedan sektor -> kvartarni

IV. kvartarni -> državna uprava, kultura, medicina, obrazovanje, vojska, duhovne službe

- I. i II. sektor su proizvodni sektori, dok su III. i IV. sektor uslužni sektori

- s obzirom na broj zaposlenih u pojedinom sektoru razlikujemo različite stadije u razvoju ljudskog
društva:

1. agrarno društvo -> poredak zaposlenih po sektorima I - II - III (IV)

-> ovakav poredak karakterističan do pojave industrije, a danas je karakterističan

za nerazvijene države

2. industrijsko društvo -> poredak zaposlenih II - I - III (IV) u početku, a kasnije II - III - I

-> danas je prisutan u slabije i srednje razvijenim zemljama

3. uslužno društvo -> poredak zaposlenih po sektorima III - II - I

4. kvartarno društvo -> redoslijed zaposlenih po sektorima IV - III - II - I

-> informatička civilizacija

Ostale strukture stanovništva

- u ostale strukture stanovništva ubrajamo rasnu, etničku, religijsku i jezičnu strukturu stanovništva

RASNA STRUKTURA STANOVNIŠTVA

- rasna struktura stanovništva nam pokazuje sastav stanovništva prema rasama

- rasa je skupina ljudi koju povezuju neke nasljedne osobine od kojih je najvažnija boja kože
- tri su osnovne rase stanovništva: 1. bijela ili europeidna

2. žuta ili mongolidna

3. crna ili australidna (negridna)

1. bijela ili europeidna rasa

- čini oko 46% svjetskog stanovništva te je geografski najraširenija

- bijela rasa se dijeli na tri podskupine -> europska, indijska i prijelazni tip

- indijska podskupina se je razvila u području prvih civilizacija

2. žuta ili mongolidna rasa

- čini oko 40% svjetskog stanovništva

- žuta rasa dijeli se na dvije podskupine -> azijska i američka (Indijanci i Eskimi)

- američka podskupina je nastala tako da je žuti čovjek tijekom posljednjeg ledenog doba preko
Beringovog prolaza prešao u Sjevernu Ameriku

3. crna ili australidna rasa

- čini oko 6% svjetskog stanovništva

- crna rasa se dijeli na dvije podskupine: afrička (južno od Sahare) i australsko-melanezijska (središnji
dio Australije i Melanezijsko otočje)

- pripadnici crne rase su i kao robovi odvedeni na prostor obiju Amerika te se njihovi potomci
nazivaju Afroamerikanci (područje SAD-a, južna Kanada, Karibi, sjever Južne Amerike)

- danas su u svijetu sve brojniji mješanci zbog globalizacije te čine oko 8% svjetskog stanovništva

- mješanci se dijele na: mulat -> mješanac bijele i crne rase

mestik -> mješanac bijele i žute rase

zambo -> mješanac crne i žute rase

ETNIČKA STRUKTURA

- etnička struktura prikazuje sastav prema nacionalnoj pripadnosti (grč. ethnos = narod)

- narod je zajednica koju povezuju zajednički jezik, prostor, kultura, povijest, a može i vjera

- nacija je isto što i narod samo što ima svoju državu

- narod koji nema svoju državu nije nacija, a takav se narod još naziva i etnička skupina
- nacija može biti i viši pojam od naroda jer dva ili više naroda mogu činiti naciju (Švicarska, UK,
Belgija, BiH)

- u svijetu živi oko 2000 naroda, a samo 10% njih prelazi milijun stanovnika i na njih otpada 95%
svjetskog stanovništva

- homogena država -> jedan narod (nacija) čini 80-90% stanovništva

- heterogena država -> dvije ili više glavnih naroda (nacija) te su one stoga višenacionalne države

- višenacionalne države su sve one u kojem su dva ili više naroda ravnopravna, odnosno dijele
suverenitet ili nisu u manjini

RELIGIJSKA STRUKTURA

- religijska struktura pokazuje sastav stanovništva prema religijskoj pripadnosti

- četiri velike religije: kršćanstvo, islam, budizam i hinduizam

- kao petu veliku religiju ističemo judaizam (židovstvo) zbog povijesnog značenja i rasprostranjenosti,
a ne zbog broja vjernika

1. kršćanstvo

- kršćani čine oko 33% svjetskog stanovništva te je kršćanstvo religija s najviše vjernika

- najraširenija religija budući da dominira u Europi, obije Amerike i Australiji

- kršćanstvo ima tri grane: katolici (rimokatolici)

pravoslavci

protestanti

2. islam

- muslimani čine oko 20% svjetskog stanovništva

- najbrojniji su na području nekadašnjeg arapskog carstva

- u većini su suniti, dok su šijiti u manjini

3. budizam

- budisti čine oko 6% svjetskog stanovništva

- najbrojniji su na području istočne i jugoistočne Azije

4. hinduizam

- hinduisti čine oko 13% svjetskog stanovništva

- najbrojniji su u Indiji
 JEZIČNI SASTAV STANOVNIŠTVA

- glavne jezične skupine: 1. indoeuropska

2. hamitsko-semitska

3. tibetsko-kineska

4. uralo-altajska

5. australoazijska

6. afrička

7. dravidska

8. indijanska

9. izolirani jezici

- kolonijalne sile sa kolonijalnim imperijem širile su i svoj jezik:

anglofonske države (engleski jezik)

frankofonske države (francuski jezik)

iberofonske države (portugalski i španjolski jezik)

KULTURNI AREALI (KRUGOVI) SVIJETA

- kultura je ukupnog čovjekovih materijalnih i duhovnih tvorbi u određenom vremenu

- kulturni krug je prostor karakterističnih kulturnih obilježja

- globalizacijom dolazi do dodirivanja različitih kultura

- vesternizacija -> utjecaj zapadne kulture na druge kulture zbog gospodarske dominacije europskih i
američkih država

Stanovništvo i razvijenost na Zemlji

- kalorija je energetska jedinica prehrambenog proizvoda

- čovjeku u potpunom duhovnom i tjelesnom mirovanju dnevno je potrebno 1500-1800 kcal

- teškom fizičkom radniku ili vrhunskom sportašu dnevno je potrebno oko 4500 kcal

- u prehrani je važan omjer prehrambenih tvari: za proizvodnju energije (šećer, mast)

izgradnja tkiva (bjelančevine)

 održavanje vitalnih funkcija (vitamini, minerali)

- prosječno trajanje života (vjerojatnost doživljene dobi) važan je pokazatelj društvene razvijenosti,
standarda života i općeg zdravlja stanovništva

- stopa smrtnosti dojenčadi (infantilni mortalitet) mnogo je veća u nerazvijenim nego u razvijenim
zemljama svijeta

- HDI (Human Development Index) je sustav rangiranja država koji proizlazi iz stupnja obrazovanja,
očekivanog trajanja života i dohotka (min. 0,001 -> nerazvijene zemlje, max. 1 -> razvijene zemlje)

- burtonarodni dohodak ili proizvod po stanovniku pokazuje međuzavisnost gospodarske

razvijenosti i stanovništva te se iz tog glavnog podatka vidi mogući životni standard

- PKM (paritet kupovne moći) određuje stupanj gospodarske razvijenosti zemlje pri čijem se
izračunavanju uzimaju razlike u plaćama i troškovima života

- BDP (bruto domaći proizvod) je indikator koji pokazuje vrijednost finalnih dobara i usluga
proizvedenih u zemlji tijekom dane godine, izraženo u novčanim jedinicama

Demografski činitelji i kakvoća prostora na Zemlji

PRESKOČENO!!!!

Obilježja nastanjenosti i naselja

- nastanjenost je prisutnost čovjeka odnosno ljudi u nekom prostoru

- naselje je mjesto ljudskog obitavanja, tj. obitavalište

- naselja mogu biti sačinjena od 1 nastambe (osamljena naseobina), od 3 do 15 nastamba (zaselak),

veće skupine domova (selo), još veće skupine domova (trgovište) i najveće skupine domova (grad)

- obilježja naselja su veličina i oblik

1. veličina

- odnosi se na broj stanovnika

2. oblik

- odnosi se na raspored kuća i način gradnje

- raštrkana, zbijena, pravilna, nepravilna i izdužena naselja

- podjela naselja prema trajnosti:

a) stalna ili permanentna -> nastanjena od svog postanka do danas

b) periodična ili povremena -> nastanjena povremeno, u određenom dijelu godine (transhumanca)

c) privremena naselja -> u prošlosti nastanjena, a kasnije napuštena (pokretne nastambe)

- transhumantno stočarstvo označava prijelaz sa stokom dijela stanovništva određenog naselja iz

nizine u planina i nakon nekog vremena povratak u nizinu

- podjela naselja prema fiksiranosti nastambi: a) nepokretna ili sesilna

b) pokretna ili nomadska -> prenosive nastambe,

šatori (srednja Azija i Sahel)

Obilježja seoskih naselja

- selo je naselje u kojem se većina stanovnika bavi poljoprivredom kao osnovnom djelatnošću

- sastoji se od seoskih kuća s gospodarskim zgradama i poljima

OBLICI SEOSKIH NASELJA

- tri su osnovna oblika seoskih naselja: raštrkana, zbijena (okupljena) i izdužena (nizna) naselja

1. Raštrkana naselja

- domovi su nepravilno raspoređeni u prostoru i nalaze se na većoj udaljenosti jedni od drugih

(više od 50 metara)

- ova naselja su karakteristična za gorovita i planinska područja Europe, ali i nizinska područja Novog
svijeta s velikim posjedima (rančevi i farme) -> Angloamerika (prerije), Latinska Amerika (pampa) i
Australija

- u Novom svijetu raštrkana naselja često predstavljaju osamljena gospodarstva

2. Zbijena (okupljena) naselja

- domovi su zbijeni oko jednog puta ili na križištu putova

- brojna su u prostoru duge naseljenosti (Europa, Afrika, dio Azije)

- u našim krajevima pronalazimo ih u Slavoniji i Srijemu

-neka naselja su u obliku šahovske ploče i nastala su planskim naseljavanjem Habsburgovaca nakon
protjerivanja Osmanlija kao što je na primjer Tovarnik

3. Izdužena (nizna) naselja

- nastala grupiranjem kuća uz prometnicu, rijeku, padinu, uzvišenja, ...

- najčešće su nastala u planski napučenim krajevima nizinskog reljefa (Slavonija, Baranja, Srijem)

Tipovi seoskog krajolika i preobrazba sela u svijetu

- krajolik (krajobraz, pejzaž) je dio Zemljine površine koji se ističe posebnim izgledom

- sustav zemljišne razdiobe pokazuje razdiobu seoskog posjeda na zemljišne čestice

- dva glavna oblika posjeda su okupljeni i raštrkani posjedi

- okupljeni posjed označava okupljeno zemljište jednog gospodarstva u cjelini te je stoga

karakterističan za raštrkana naselja

- raštrkani posjed označava odvojene čestice jednog seoskog gospodarstva i različito raspoređene u
prostoru te je stoga karakterističan za okupljena naselja

- u Europi je od ranog srednjeg vijeka pa do 19. st. na snazi feudalni poredak koji se temelji na većim
zemljoposjedima (feudima)

- propadanjem feudalizma veći zemljišni posjedi (feudi) dijele se između mnogobrojnih seljaka, a oni
ih dalje dijele svojim potomcima i tako dolazi do pulverizacije (usitnjavanja posjeda) koje je
karakteristično za područja kontinuirane naseljenosti

- u uvjetima razvoja suvremene poljoprivrede koja zahtjeva veće poljoprivredne površine prisutna je
komasacija (ponovno okupljanje posjeda)

- u Novom svijetu (SAD, Kanada, Brazil, Argentina, Urugvaj, Australija) od doseljavanja Europljana
prisutan je veleposjed koji se u novije vrijeme još povećava

- Brazil ima najviše obradive zemlje po poljoprivredniku

TIPOVI SEOSKOG KRAJOLIKA

- prema izgledu polja krajolik dijelimo na krajolik otvorenog polja i krajolik zatvorenog polja

- krajolik otvorenog polja karakterističan je za ravne i duge zemljišne čestice bez ograda između njih
te za ravničarske i nizinske krajolike mlađe naseljenosti (Baranja, Srijem, Slavonija, Posavina)

- krajolik zatvorenog polja čine polja međusobno ograđena kamenom, drvoredom, živicom ili na koji
drugi način, a karakterističan je za područja dinamičnijeg reljefa Staroga svijeta (UK, Irska, Francuska,
Dalmacija - suhozid) te za dijelove Novog svijeta (rančevi u Angloamerici)

- krajolik otvorenog polja veže se za okupljena naselja, a krajolik zatvorenog polja veže se za
raštrkana naselja

PREOBRAZBA SELA
- promjena sela pod utjecajem grada ovisi o udaljenosti od grada

- tri su razine preobrazbe sela: 1) funkcionalna preobrazba

2) socijalna preobrazba

3) fizionomska preobrazba

1. Funkcionalna preobrazba

- odnosi se na jaču koncentraciju nepoljoprivrednih funkcija u selu (trgovina, školstvo, uprava,

industrija) zbog čega se sve manji broj stanovništva bavi poljoprivredom kao osnovnom djelatnošću

2. Socijalna preobrazba

- odnosi se na napuštanje poljoprivrede kao djelatnosti te dojučerašnji poljoprivrednici mijenjaju

način života i društveni život

3. Fizionomska preobrazba

- odnosi se na promjenu izgleda seoskih naselja ili pojedinih kuća

- urbanizacija je preobrazba sela pod utjecajem grada

- deagrarizacija je napuštanje poljoprivrede kao osnovne djelatnosti

- deruralizacija je napuštanje sela kao mjesta življenja

- ruralni egzodus (bijeg sa sela) je snažna deruralizacija u kratkom razdoblju

Uloge grada (funkcije grada)

- grad ima višestruke uloge u prostoru: proizvodna uloga -> središte industrijske proizvodnje

uslužna uloga -> trgovačke, školske, znanstvene funkcije

upravne uloge -> sjedišta organa vlasti

SREDIŠNJA NASELJA

- središnja (centralna) naselja su naselja koja raspolažu različitim uslužnim djelatnostima (trgovina,
školstvo, zdravstvo, kultura, promet i slično)

- tim uslugama koristi se stanovništvo tih naselja, ali i stanovništvo okolnih naselja koja gravitiraju
prema tim naseljima pa se uslužne djelatnosti nazivaju centralnim (središnjim) funkcijama, a naselja
koja njima raspolažu središnjim naseljima
- područje gravitacije pojedinog centralnog naselja naziva se nodalno-funkcionalna regija
(lat. nodus = čvor)

- između središnjih naselja postoji hijerarhija -> veća naselja imaju bolje razvijene centralne funkcije i
imaju veće gravitacijsko područje

- tako razlikujemo središnja naselja s višim ili nižim stupnjem centraliteta (makroregionalna,
regionalna, subregionalna i mikroregionalna središta)

GRADSKA REGIJA

- grad zajedno s urbaniziranim naseljima u okolici tvori gradsku regiju ili aglomeraciju

- gradska regija (aglomeracija) sastoji se od središnjeg (matičnog) grada i okolnih naselja

- gradske se regije u pravilu oblikuju u području velikih gradova

- zbog dinamičnog razvoja grada i njegove okolice dolazi do fizičkog spajanja okolnih naselja s
matičnim gradom

- između matičnog grada i njegove urbanizirane okolice razvija se snažna funkcionalna povezanost o
čemu govore brojni dnevni migranti

- u zrelom stadiju razvoja gradskih regija okolna naselja imaju veći porast broja stanovnika od
matičnog grada, a bilježe i dinamičniji razvoj

- u različitim zemljama gradske regije nose različite nazive: Engleska (conurbation), SAD (SMSA),
Njemačka (Stadtregion)

- u spomenutim zemljama više od polovice nacionalnog stanovništva živi u gradskim regijama

- konurbacija je gradsko područje dvaju ili više međusobno sraslih gradova koji čine neprekinuto
gradsko područje

- velike konurbacije nazivaju se megapolisima -> najveći od Bostona do Washingtona, slijedi

megapolis između Tokya i Shimonosekija te najveći europski megapolis od Kolna do Dortmunda

Postanak i razvoj gradova na Zemlji

- najstarijim gradovima na svijetu smatraju se Jerihon (Izrael) i Damask (Sirija) koji su nastali prije
10 000 g.

- Damask ima snažniji kontinuitet naseljenosti od Jerihona

- prvi gradovi se zapravo vežu za prve civilizacije -> u dolini Eufrata i Tigrisa gradovi nastaju sredinom
4. tisućljeća pr. Kr., u Egiptu oko 3200. g. pr. Kr., u dolini Inda 2400 g. pr. Kr., u dolini Hoang Ho (Žuta
rijeka) 1600 g. pr. Kr.
- gradovi se pojavljuju u području gdje ima mnogo zemlje i vode, u suptropima oko sjeverne
obratnice

ANTIČKI GRAD (GRČKI I RIMSK I GRAD)

- grčki gradovi prvotno imali nepravilnu strukturu (neplanska gradnja) i dva centra (agora i akropola)

- s vremenom će grčki gradovi dobiti pravilnu strukturu u doba helenizma

- još dalje se u razvoju gradova otišli Rimljani čija je civilizacija dobila ime prema gradu Rimu

- iako su rimski gradovi prepoznatljivi po pravilnoj shemi ulica koje se sijeku pod pravim kutom, Rim
nije imao takvu pravilnost jer je nastao na 7 brežuljaka

- glavne rimske ulice zvale su se cardo (sjever-jug) i decumanus (istok-zapad)

- na presjeku tih dvaju ulica nastao je forum -> političko-vjersko-društveno središte rimskog grada

- rimski gradovi su imali razvijenu infrastrukturu: vodovod, kanalizacija, popločene ceste, zid

SREDNJOVJEKOVNI GRAD

- početkom srednjeg vijeka dolazi do deurbanizacije u Europi jer Europu preplavljuju barbari

- u ranom srednjem vijeku održali su se samo rimski gradovi koji su se nalazili uz Sredozemno more, a
gradovi u unutrašnjosti kontinenta su u najvećoj mjeri nestali

- tome pridonosi i feudalizam jer je bio društveno-gospodarski sustav koji se temelji na zemlji

- sa razvojem feudalizma i pojavom viška proizvoda u razvijenom srednjem vijeku počet će se

obnavljati stari i osnivati novi gradovi

- novi gradovi nastaju na križištima putova, podno burgova ili kaštela, uz biskupijska središta i uz
samostane

- središte srednjovjekovnog grada bio je trg na kojem se je nalazila gradska vijećnica i crkva

- to je bio grad nepravilnog tlocrta i u odnosu na antički grad nedostajalo mu je urbane infrastrukture

RENESANSNI I BAROKNI GRAD

- urbano težište pomiče se na obale Atlantika zbog prekomorskih otkrića

- gradovi se šire u prostor, dobivaju široke ulice, a pogotovo do izražaja dolaze metropole
(glavni gradovi) zbog apsolutizma, npr. Pariz

- u to vrijeme u Europi nastaju i neki obrambeni gradovi (gradovi-tvrđave) gdje se unutar zidina
razvija grad, npr. Karlovac

INDUSTRIJSKI GRAD

- glavni poticaj razvoju gradova je industrija koja se razvija na ležištima sirovina i energenata pa se na
tim područjima okuplja stanovništvo i nastaju gradovi
- industrijski grad karakterizira kaos u pejzažu, pomiješane su stambene i industrijske četvrti grada
što utječe na loše životne uvjete pa se javlja potreba za humanizacijom gradova -> projekt vrtnih
gradova u Engleskoj

- industrijski grad se širi zrakasto, ima oblik zvijezde -> širenje u okolicu dolaskom stanovništva iz
okolice

SUVREMENI ILI POSTINDUSTRIJSKI GRAD

- njega obilježava širenje grada u okolicu, odnosno nastanak aglomeracija i konurbacija

- glavni razlog širenja grada u gradsku okolicu je automobilizacija, točnije razvoj cestovnog prometa

- veliki gradovi gube stanovništvo koje se seli u njegovu okolicu

- postindustrijski grad se širi u obliku tinte koja padne na papir

ZAKLJUČAK

- u razvoju gradova razlikujemo 3 faze urbanizacije:

1. primarna (antički i srednjovjekovni grad)

2. sekundarna (industrijski grad)

3. tercijarna (suvremeni grad)

1.1. Procesi globalizacije

POJAM GLOBALIZACIJE

- globalizacija (lat. globus = kugla, lopta) je proces povezivanja i prožimanja svijeta na

gospodarskom, društvenom i političkom području

- počeci globalizacije: Aleksandar Veliki, velika geografska otkrića, europska kolonizacija

- raspadom kolonijalnih imperija sredinom 20. st. nastupilo je razdoblje globalizacije

- suvremena globalizacija („svijet je globalno selo“): promet i informatika

GOSPODARSKO POVEZIVANJE SVIJETA

-> rast svjetske trgovine

- 1970. g. 8,5% svjetskog bruto dohotka, 2008. g. 26% svjetskog bruto dohotka

- posljedica pada cijena prijevoza i razvoja integralnog prometa, ukidanje carina, stvaranje
gospodarskih integracija te djelovanja međunarodnih institucija (Svjetska banka, MMF,
WTO)
-> znanost i razvoj novih tehnologija

- u prošlosti se razvoj temeljio na iskorištavanju prirodnih bogatstava

- suvremeni razvoj se temelji na znanosti i razvoju novih tehnologija

- najbogatije zemlje su one koje proizvode najviše znanja

- začetak tehnološkog povezivanja bila je standardizacija mjernog sustava 1875. g.

-> informatika

- razvoj zasnovan na informatici promijenio je svijet financija

- umjesto papirnatog, sve više se upotrebljava elektronički novac -> bezgotovinsko plaćanje

- kartice, mobitel, internet trgovina

-> jedinstveno svjetsko financijsko tržište

- izravna strana ulaganja su se umnogostručila -> 2008. g. iznosila su 16 650 milijardi USD

- većina tog novca uložena u razvijene zemlje, no ipak su strana ulaganja olakšala razvoj i
manje razvijenih zemalja

-> zaštita intelektualnog vlasništva

- omogućila premještanje proizvodnje u zemlje s nižim proizvodnim troškovima bez straha od

krađe tehnologije

- pojedine zemlje u razvoju su iskoristile otvorenost svjetskog tržišta, dostupnost kapitala i

tehnologije pa su se i same brzo razvile (Irska, Singapur, Južna Koreja,Tajvan)

- takve zemlje su privukle investitore jeftinom i kvalitetnom radnom snagom, a zatim preuzele
modernu tehnologiju koju su dalje usavršavale i same postale proizvođači novih tehnologija

DRUŠTVENO I KULTURNO POVEZIVANJE SVIJETA

- suvremena društva su pod stalnim inozemnim utjecajem, a razvoj telekomunikacija i

prometa je olakšao komunikaciju između udaljenih dijelova svijeta

-> internet

- javio se potkraj 20. st. i potpuno promijenio život pojedinaca i društva

- nastao je paralelni virtualni svijet u kojem teče povezivanje bez ikakvih ograničenja

- olakšano širenje novih ideja

-> nevladine udruge (eng. NGO = Non-governmental organization)

- imaju veliku ulogu u širenju novih ideja

- bave se humanitarnim radom, zaštitom okoliša, zaštitom manjina i pomažu u razvoju

-> turizam

- brojni turisti posjećuju druge kulture vraćajući se u svoje zemlje obogaćeni novim
spoznajama i prijateljima

-> engleski jezik

- temelj nove, svjetske kulture

- polako istiskuje sve druge jezike iz globalne komunikacije i oni sve više poprimaju lokalno
značenje

- polovina cjelokupne komunikacije na internetu se odvija na engleskom jeziku

- materinji jezik 400 mil. ljudi, kao 2. strani jezik govori ga oko 1,4 milijarde ljudi ->
najzastupljeniji jezik na svijetu

- službeni jezik u 53 države

-> multikulturalnost

- nekadašnja društva bila su monokulturna društva (jedna vjera, jedno pismo, jedan jezik)

- masovne selidbe su učinile suvremena društva multikulturnim društvima

- najveći izvoznici kulturnih dobara su SAD, UK i Kina

POLITIČKO POVEZIVANJE SVIJETA

-> međunarodno pravo

- shvaćanje da se odnosi među državama trebaju zasnivati ne na sili nego na međunarodnom

pravu

- postoji čitav svjetski pravosudni sustav, a temelji se na sudovima OUN-a

- među sudovima se ističe Međunarodni sud pravde, koji rješava pravne sporove među
državama

-> političke integracije

- najznačajnije OUN, Europska unija i NATO pakt

- sve države su zakonski ravnopravne, no ne i u stvarnosti

- dominira globalna moć jedine supersile današnjice -> SAD

-> jedina supersila današnjice -> SAD

- raspolaže najvećim znanstvenim potencijalnom, financijskim sredstvima i vojnom moći

- naziva se „svjetskim policajcem“

- početkom 21. st. uzdrman je ratom u Iraku i gospodarskom krizom

- istodobno se povećanjem cijene nafte oporavila Rusija, a Kina postaje „svjetskom

tvornicom“

- usprkos rastu njihove moći, oni još nisu ugrozile položaj SAD-a

GLOBALISTI I ANTIGLOBALISTI

-> globalisti ili proglobalisti

- tvrde da je globalizacija poboljšala položaj manjina, učvrstila demokraciju u svijetu i

omogućila ubrzan gospodarski razvoj

- udio svjetskog stanovništva koje živi s manje od 1 USD dnevno smanjio se s 2/5 (1981. g.)
na 1/5 (2001. g.)

-> antiglobalisti

- ne poriču dobre strane globalizacije, ali tvrde da koristi od nje nisu ravnomjerno
raspoređene, već da se ona odvija na štetu siromašnih

- radnici u slabije razvijenim zemljama su slabije plaćeni, dulje rade i radni uvjeti su lošiji

- često je iskorištavan dječji rad, a strane kompanije zbog profita ne ulažu dovoljno u zaštitu
okoliša pa dolazi do zagađenja

- dominacija engleskog jezika i zapadne kulture dovodi do nestanka manjih kultura i jezika

- masovna putovanja mogu prouzročiti brzo širenje zaraznih bolesti, pr. AIDS

BUDUĆNOST GLOBALIZACIJE

- na temelju smanjenja vanjske trgovine za gotovo trećinu početkom 2009. g. u odnosu na

početak 2008. g. pojedini ekonomisti tvrde da je počeo proces deglobalizacije

- obilježja procesa deglobalizacije:

-> kraj slobodnog svjetskog tržišta

-> podjela svijeta na nekoliko regionalnih zaštićenih tržišta

- ipak većina smatra da će se proces globalizacije nastaviti jer na brojne probleme svijet može
isključivo odgovoriti kao jedinstvena cjelina

1.2. Svjetske političke, vojne i gospodarske integracije u svijetu

- jedan od izraza povezivanja i povezanosti svijeta
 - u 20. st. nastaje više od 300 međunarodnih organizacija i više od 10 000 nevladinih
udruga

ORGANIZACIJA UJEDINJENIH NARODA (OUN)

- u San Franciscu su se 25. travnja 1945. g. sastale delegacije predstavnika 50 zemalja te su

radili na izradi Povelje Ujedinjenih naroda

- Povelja Ujedinjenih naroda je usvojena 26. lipnja 1945. g. -> osnovan OUN u San
Franciscu

- 24. listopada 1945. g. Povelja Ujedinjenih naroda je stupila na snagu

- uskoro se sjedište premješta u New York, gdje se nalazi i danas

- kompleks OUN-a je otvoren 1950. g., a izgrađen je na zemljištu uz rijeku East koje je OUN-
u poklonio John D. Rockefeller

- 1952. g. održana je prva sjednica Generalne skupštine i Vijeća sigurnosti

- glavni cilj Organizacije Ujedinjenih naroda jest očuvanje mira u svijetu

- OUN ima i druge organe, fondove i programe -> ukupno 81

- službeni jezici OUN-a: engleski, francuski, španjolski, ruski, mandarinski i arapski

- radni jezici Vijeća sigurnosti: engleski i francuski

- od 1972. g. njemački jezik ima status „dokumentacijskog“ jezika -> sve se prevodi i na
njemački

- 2013. g. ima 193 članice

- glavna tijela OUN-a:

1. Generalna skupština

-> najveće tijelo s najvećim krugom djelatnosti

-> raspravlja o svim pitanjima iz Povelje Ujedinjenih naroda

-> odlučuje o sastavu svih organa, donosi proračun, prima nove članice

-> imenuje glavnog tajnika na mandat od 5 godina

-> zasjeda najmanje jednom godišnje; nazočni delegati svih zemalja članica

-> bira 10 nestalnih članica Vijeća sigurnosti

-> trenutno je predsjedavajući Vuk Jeremić

2. Vijeće sigurnosti:
-> najvažniji organ OUN-a

-> donosi odluke o ratu i miru

-> broji 15 članica (5 stalnih i 10 nestalnih)

-> 5 stalnih članica su pobjednici 2. svjetskog rata (Francuska, UK, SAD, Rusija i Kina) ->
pravo veta

-> 10 nestalnih članica bira se po regionalnom ključu na mandat od 2 godine

-> Hrvatska je 2008. g. izabrana kao nestalna članica Vijeća sigurnosti

-> raspolaže mirovnim oružanim snagama (tzv. plavim kacigama) među kojima su vojni i
civilni promatrači

-> pripadnici mirovnih snaga biraju se iz vojnih postrojbi zemalja članica OUN-a

3. Tajništvo:

-> izvršni organ OUN-a

-> priprema materijale za sva tijela OUN-a

-> brine o poslovanju i provođenju odluka i programa OUN-a

-> trenutni glavni tajnik je Ban Ki-moon

-> mandat glavnog tajnika OUN-a traje 5 godina, a može biti ponovno izabran

4. Ekonomsko-socijalno vijeće (ECOSOC):

-> koordinira rad organizacija unutar OUN-a

-> radi strategiju razvoja i pomaže nerazvijenim zemljama

5. Međunarodni sud (Svjetski sud):

-> glavni pravosudni organ OUN-a, utemeljen 1945. g.

-> sjedište: Den Haag

-> sastavljen od 15 sudaca koje bira Generalna skupština i Vijeće sigurnosti na mandat od 9
godina

-> nadležnost određena osnivačkom poveljom

-> rješava sporove članica OUN-a

-> posljednjih godina rad suda proširen i na suđenje za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti

SJEVERNOATLANTSKI OBRAMBENI SAVEZ (NATO)

- kapitalističke zemlje 1949. g. u Washingtonu osnivaju vojni obrambeni savez NATO pakt

- formiran radi zaštite od napada komunističkih država

- u zadaće NATO-a uključena je zajednička gospodarska, politička i vojna suradnja

- glavnu riječ ima SAD

- 28 zemlja članica, jedna od njih je i Hrvatska

- sjedište je Bruxelles

- napad na jednu državu članicu je napad na sve države

- danas ima modificiranu ulogu

PARTNERSTVO ZA MIR (PFP)

- osnovano 1994. g. od strane SAD-a

- program želi pomoći istočnoeuropskim zemljama da se pripreme za buduće članstvo u

NATO-u

- u provođenje PFP-a uključeno je 22 države

VARŠAVSKI PAKT

- nastaje kao odgovor na osnivanje NATO pakta

- osnovan 1955. g. u Varšavi

- glavnu riječ ima SSSR

- sjedište: Moskva

- nestao s političke scene 1990. g.

SVJETSKI EKONOMSKI VRH (G-8)

- industrijski najrazvijenije države svijeta (SAD, Japan, Njemačka, Francuska, UK, Italija,
Kanada) osnivaju početkom 1970-ih godina savez nazvan Svjetski ekonomski vrh ili G-7

- proširuje se 1998. g. ulaskom Ruske Federacije i tako postaje G-8

- temelj osnivanja ove skupine je rješavanje svjetskih gospodarskih i društvenih problema

(naplata dugova, migracije, sprječavanje trgovine drogom i nekontrolirane trgovine oružjem,
očuvanje okoliša)

ORGANIZACIJA ZA EKONOMSKU SURADNJU I RAZVOJ (OECD)

- osnovana je 1960. g. u Parizu gdje joj je i sjedište

- nasljednica Organizacije za europsku ekonomsku suradnju osnovane 1948. g. kojoj je cilj
bio koordiniranje Marshallova plana za obnovu Europe

- uzajamna gospodarska pomoć, zaštita okoliša, demokracija, tržišno gospodarstvo

- 34 članice sa svih naseljenih kontinenata

ORGANIZACIJA ZEMALJA IZVOZNICA NAFTE (OPEC)

- osnovana 1960. g. u Bagdadu (Irak)

- države bogate naftom -> danas ima 12 zemalja članica

- do Zaljevskog rata ima odlučujuću ulogu u kontroli proizvodnje i određivanja cijene nafte

- određuju količinu proizvodnje i cijenu sirove nafte

- raspolaže s 2/3 svjetskih zaliha nafte

- sjedište: Beč

SJEVERNOAMERIČKI SPORAZUM O SLOBODNOJ TRGOVINI (NAFTA)

- razlozi stvaranja NAFTA-e:

-> razvoj azijskih tigrova

-> širenje EU-a

- zbog toga se 1994. g. stvara savez država Sjeverne Amerike (SAD, Kanada i Meksiko)

- prema površini i BDP-u to je najveći gospodarski savez na svijetu

SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA (WTO)

- zbog povećanja međunarodne razmjene pojavila se potreba regulacije svjetske trgovine

- potreba za uvođenjem reda u trgovini poljoprivrednim proizvodima i carinama

- nastoji spriječiti monopole, liberalizirati usluge, zaštititi autorska prava i okoliš

- preko nje se odvija više od 97% svjetske razmjene

- od 30. studenog 2000. g. Hrvatska je punopravna članica WTO-a

- preteča GATT (Opći sporazum o tarifama i trgovini) iz 1947. g. ->1995. g. preimenovan u

WTO

- broji 159 članica (na dan 2. ožujak 2013. g.)

- sjedište: Geneve
 LAFTA (LAIA) - LATINSKOAMERIČKA INTERNACIONALNA
ORGANIZACIJA

- 1960. g. sporazumom u Montevideu osnovana je organizacija LAFTA

- 1981. g. mijenja ime u LAIA (Latin American Integration Association)

- ima 13 zemalja članica i 16 zemalja promatrača

- osnovana s ciljem unaprjeđenja gospodarskog razvoja

SAVEZ ZEMALJA JUGOISTOČNE AZIJE (ASEAN)

- osnovan 1967. g. u Bangkoku potpisivanjem sporazuma između Malezije, Tajlanda,

Indonezije, Singapura i Filipina

- cilj udruživanja je stvaranje vojno-gospodarskog saveza radi obrane od prodora

komunističkog kineskog režima

- vremenom se savez sve više pretvarao iz vojnog u ekonomski

- 1980. g. potpisan sporazum sa Europskom zajednicom -> porast međunarodne razmjene

- 1992. g. savez se transformira u bescarinsku zonu slobodne trgovine nepoljoprivrednim

proizvodima

- slobodnoj trgovinskoj zoni ASEAN-a pridružile su se Australija, Novi Zeland, SAD,

Meksiko i Čile

COLOMBO PLAN/PLAN IZ COLOMBA

- službeni naziv je Colombo plan za kooperativni gospodarski razvoj južne i jugoistočne

Azije

- nastao 1950. g. u Colombu (Šri Lanka) na poticaj UK-a

- UK se je, zajedno sa zemljama Commonwealtha, obvezao na pružanje financijske i tehničke

pomoći tim zemljama

- savez ima 25 članica

ARAPSKA LIGA

- osnovana 1945. g. u Kairu

- cilj je političko-ekonomska i vojna suradnja arapskih država i zajednička obrana

-obuhvaća većinu zemalja sjeverne Afrike i jugozapadne Azije

- od 2007. g. kao zemlja promatrač sudjeluje i Indija

- važnu ulogu ima Arapska banka za razvoj

 ORGANIZACIJA AFRIČKOG JEDINSTVA/AFRIČKA UNIJA (OAJ)

- osnovana 1953. g. u Adis Abebi kao politička organizacija

- cilj je bio politička borba za dekolonizaciju Afrike te ujedinjenje i suradnja zemalja Afrike
na svim područjima ljudske djelatnosti

- s vremenom prerasla iz političke u gospodarsku integraciju

- težnja je bila stvaranje zajedničkog afričkog tržišta, bez protekcionističkih i drugih

ograničenja u međunarodnoj trgovini

- Organizacija afričkog jedinstva službeno je raspuštena 2002. g., a naslijedila ju je Afrička

unija

EUROPSKO UDRUŽENJE SLOBODNE TRGOVINE (EFTA)

- osnovano 1960. g. u Stockholmu kao alternativna tadašnjoj Europskoj ekonomskoj

zajednici

- ujedinjuje tržište Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske

- u trenutku osnivanja članice su bile i Austrija, Danska, Portugal, Švedska i Ujedinjeno

Kraljevstvo -> pridruživanjem EZ-u prestaje njihovo članstvo u EFTA-i

- današnje članice imaju sklopljene sporazume o slobodnoj trgovini s Češkom, Slovačkom,

Poljskom, Bugarskom, Rumunjskom, Mađarskom, Slovenijom, Turskom, Estonijom,
Latvijom, Litvom i Albanijom

- sjedište: Geneve

SREDNJOEUROPSKA ZONA SLOBODNE TRGOVINE (CEFTA)

- osnovana 1992. g. potpisivanjem ugovora između tadašnje Čehoslovačke, Mađarske i

Poljske

- kasnije se priključuju Slovenija, Rumunjska, Bugarska i Hrvatska (2001. g.)

- cilj udruživanja bio je usklađivanje razvoja međusobnih gospodarskih odnosa putem

trgovine, povećanja produktivnosti, postizanja financijske stabilnosti i mogućnosti porasta
zapošljavanja

- pristupanjem Europskoj uniji članice ostaju samo Albanija, Srbija, BiH, Crna Gora,
Moldavija, Kosovo i Makedonija

- predviđa se da u članstvo budu primljene još neke zemlje iz regije -> priprema za članstvo u
EU

ZAJEDNIČKO TRŽIŠTE JUŽNOG STOŠCA (MERCOSUR)

- osnovana 1991. g. u Asuncionu, a ugovor o suradnji stupio na snagu 1995. g.

- okuplja Argentinu, Paragvaj, Urugvaj i Brazil

- cilj ujedinjenja je bio razvoj slobodne trgovinske razmjene na prostoru Južne Amerike

- Bolivija i Čile su pridružene članice ove organizacije

RADNA ZAJEDNICA ALPE-JADRAN

- osnovana 1978. g. u Veneciji

- okuplja države ili pojedine regije država koje se nalaze na prostoru Alpa i Jadranskog mora
ili gravitiraju prema njemu

- početak rada zasnivao se na suradnji talijanske pokrajine Fruli-Venezia-Giulia, austrijske

pokrajine Koruške te Slovenije na polju kulture, znanosti, prometa, turizma, vodnog
gospodarstva, regionalnog planiranja i zaštite pejzaža

- u listopadu 1969. g. ovim regijama priključuje se i Hrvatska

- sklopljen je sporazum o suradnji na području regionalnog planiranja i razvoja turizma ->

Quadrigon

- iz Quadrigona je i službeno u studenom 1978. g. nastala regionalna organizacija Alpe-

Jadran

1. 3. Promjene u svjetskom gospodarstvu

PREMA POSLIJEINDUSTRIJSKOM (POSTINDUSTRIJSKOM) DOBU

- za razliku od tradicionalnih gospodarstava, suvremeno gospodarstvo odlikuje se stalnim i

brzim promjenama

- život ljudi presudno ovisi o produktivnosti koja je do pojave industrije bila niska

- produktivnost je količina proizvedenih dobara i usluga po radniku u jedinici vremena

- pojavom parnog stroja sredinom 18. st. produktivnost se umnogostručila -> prijelaz iz
društva oskudice u društvo obilja

- porast produktivnosti zaprepastio je suvremenike pa su novu djelatnost nazvali industrija

(lat. industria - marljivost)

- industrija je gospodarska grana koja proizvodi robe u velikim serijama uz uporabu strojeva

- sredinom 19. st. u razvijenim zemljama više nije bilo gladi, radno vrijeme se skraćivalo,
životni standard rastao

- počela je veća potražnja usluga te su se one razvile pa danas u najrazvijenijim zemljama

obuhvaćaju i više od 3/4 zaposlenih
- gospodarska povijest svijeta podijeljena je u tri razdoblja:

1. predindustrijsko ili agrarno doba

-> traje od pojave čovjeka do nastanka industrije u 18. st.

-> većina stanovništva (do 9/10) radi u primarnom sektoru

-> to se razdoblje razvoja naziva i primarnom civilizacijom

2. industrijsko doba

-> traje od kraja 18. do sredine 20. st.

-> pojačana urbanizacija

-> brz razvoj sekundarnih djelatnosti pa se naziva i sekundarnom civilizacijom

3. postindustrijsko/poslijeindustrijsko ili tercijarno doba

-> počinje nakon 2. svjetskog rata

-> smanjenje broja zaposlenih i veliki rast proizvodnje u proizvodnim sektorima

-> temelj gospodarstva postaje znanje pa se tercijarna društva nazivaju društvima znanja

INDUSTRIJA POSTINDUSTRIJSKOG DOBA

- smanjuje se broj zaposlenih u industriji, ali ne i industrijska proizvodnja pa ona i dalje ostaje
temelj gospodarstva

- povećava se udio visokoobrazovanih i kvalificiranih radnika („bijele kute“ istiskuju „plave

kute“)

- nove industrije: farmaceutska, kemijska, računalna, ...

- pri smještaju presudni utjecaj ima pristup znanju i inovacijama i dostupnost tržišta

- litoralizacija je koncentracija stanovništva i gospodarskih subjekta na obalama mora

- nove industrije su ekološki prihvatljive te se smještaju u industrijske zone na rubovima

gradova

- najrazvijenija područja novih industrija smještena pokraj velikih sveučilišta -> Silicijska
dolina nastala uz kalifornijsko sveučilište Stanford

- Silicijska dolina je prvi tehnološki park

- tehnološki park je područje s visokom koncentracijom tehnoloških tvrtki

- 1994. g. osnovan Tehnološki park Zagreb -> najveća koncentracija visokotehnoloških

tvrtki u RH
- daljnjim razvojem tehnoloških parkova u svijetu su nastali gradovi znanosti -> Tsukuba
(Japan)

INDUSTRIJSKA ZONA

- dio grada s visokom koncentracijom industrije

TEHNOLOŠKI PARK

- područje s visokom koncentracijom tehnoloških tvrtki

-grad znanosti

INDUSTRIJSKA REGIJA

- veće područje s izrazitom koncentracijom industrije

- nastale su tijekom Prve industrijske revolucije

- stare industrijske regije (pr. Ruhr) danas se prestrukturiraju

1. 4. Suvremeni razvoj prometa

- zračni i telekomunikacijski promet najviše su utjecali na globalizaciju

- cestovni promet - mnoge zemlje automobilizirane, od druge polovice 20. st. govorimo o
automobilskoj eri - tercijarna faza urbanizacije (širenje grada u okolicu) čime su veliki
gradovi prerasli u aglomeracije (matični grad + sateliti) - Zagreb

- bogata društva su mobilna (imaju prometala)

- cestovni promet je najveći zagađivač zraka pa se vozi na druga goriva (etanol, biodizel, el.
struja)

- željeznički prijevoz - zbog tereta, a u modernim zemljama putnički promet (brzi vlakovi 300
km/h) - TGV (francuska), AVE (Španjolska), ICE (Njemačka), Shinkansen (Japan) ->
smanjili udaljenosti, nagibni vlakovi, do 700 km udaljenosti isplativiji od aviona

- zračni promet se počinje razvijati tek u 20. st., velik rast doživljava zbog brzine i udobnosti,
a njegovo značenje povećano kroz niskotarifne kompanije (Ryanair, Germanwings)

- najveći broj putnika ima aerodrom u Atlanti (preko 90 milijuna putnika godišnje), zatim
O'Hare u Chicagu, zatim Heathrow u Londonu, pa Tokyo, pa Pariz Charles de Gaulle

- pomorski promet je najznačajniji zbog prijevoza robe, glavnina svjetske trgovine i prijevoza
preko luka, među 10 najvećih barem 5 u Kini

- intermodalni promet - prijevoz tereta u kontejnerima ili vozilima u različitim prometalima

bez ikakvog baratanja (manipulacije) teretom osim onog koji je vezan za promjenu načina
prijevoza, itekako utjecao na porast pomorskog prijevoza jer je olakšao prijevoz robe, utjecao
na razvoj vlakova, RoLa vlakovi (vlakovi koji prevoze kamione s teretom), karakteristični za
Europu, dok su za Ameriku karakteristični vlakovi koji prevoze prikolice

- u obzirom da je pomorski promet tako važan u svjetskoj trgovini i razvoju svijeta, utjecao na
litoralizaciju

2. 2. Polovi razvoja
- nasuprot malog broja bogatih stoji vojska siromašnih

POLARIZACIJA SVIJETA

- svijet je nejednako razvijen -> s jedne strane razvijene zemlje, a s druge srednje i slabo
razvijene zemlje

- sve veća podijeljenost svijeta na bogate i siromašne -> polarizacija svijeta

- bogati sjever i siromašni jug

- među bogatima ističe se G-8

SVIJET - JEDINSTVENI GOSPODARSKI SUSTAV

- posljedica globalizacije

- jezgra

- najrazvijenije države - raspolažu kapitalom, predvode u znanosti i tehnološki razvijene

- tri regije razvoja: NAFTA, EU i Daleki istok + još neke tehnološki razvijene države (pr.
Australija, Švicarska, Norveška) -> oko 80 % BDP-a svijeta

- periferija

- razvijaju se pod utjecajem jezgre - u povoljnom položaju prema njoj -> doradni poslovi ili
opskrba sirovinama jezgre

- raspolažu sirovinama i jeftinom radnom snagom (veliko tržište), ali ne raspolažu ni

znanstvenim potencijalom ni kapitalom (osim država bogatih naftom)

- srednje razvijene zemlje Sredozemlja, Azije, Latinske Amerike te Južna Afrika

- isključeni

- izvan značajnih prometnih pravaca

- neobrazovani

- bez značajnih prirodnih bogatstava

- slab razvoj znanosti

- bez kapitala

- najsiromašnije države Latinske Amerike, Azije i Afrike

NEJEDNAK RAZVOJ UNUTAR POJEDINIH INTEGRACIJA DRŽAVA

- razvojne i problemske regije

- razvojne regije - nositeljice suvremenog gospodarskog razvoja - industrija novih tehnologija,

dobar prometno-geografski položaj: pomorske i zračne luke

- BosWash i Silicijska dolina

- jugoistok Australije i Kine

- ušće La Plate

- plava banana i europski šampinjon

- problemske regije - gospodarski nazaduju ili su zaostale u razvoju

- regije koje gospodarski nazaduju - razvile se u vrijeme I. i II. industrijske revolucije, ali se
nisu uspješno uključile u III. industrijsku revoluciju

- rudnici i zastarjela industrija

- središta crne metalurgije u UK, Francuskoj i Njemačkoj

- regije zaostale u razvoju - nisu bile razvijene u prošlosti, a nisu ni danas

- JI Europe, veći dio Pirenejskog poluotoka, južna Italija, središnja Francuska, planinski dio
Škotske

POMOĆ NERAZVIJENIMA

- veliku pomoć nerazvijenima pruža OUN, ali i bogate države same

- veliku pomoć pružaju i dobrotvorne organizacije, no razlike se produbljuju

- unutar EU postoji kohezijska politika - sve regije koje imaju BDP manji od 75% prosjeka
BDP-a EU-a imaju pravo na sredstva iz strukturalnih fondova - najveći dio proračuna

3. 1. Europa - prirodna i društvena složenost

- semitski (asirski) ereb = zapad

- preuzeli je Grci, potječe iz grčke legende o Europi, kćeri feničkog kralja Agenora koju je
oteo Zeus

- geografski smještaj: rt Kinnarodden (Norveška) - 71° s. g. š. -> rt Tarifo (Španjolska) - 36°

s. g. š.
rt Rocca (Portugal) - 9,5° z. g. d. -> Sjeverni Ural (Rusija) - 68° i. g. d.

- toplinski pojasevi: najvećim dijelom u sjevernom umjerenom pojasu

- geografski položaj: u središtu kopnene polutke, okružena Azijom i Afrikom, te Atlantskim

oceanom i Sredozemnim morem - važni pomorski putovi

- regionalizacija Europe - na temelju prirodno-geografskih i društveno-geografskih obilježja

- na temelju gospodarske razvijenost i dijelom prema smještaju i položaju izdvajamo:

Zapadna, Srednja, Istočna i Jugoistočna (Balkan) Europa

EUROPSKA UNIJA

- politička i gospodarska organizacija 28 europskih zemalja

- nastaje nakon 2. svjetskog rata radi izbjegavanja daljnjih sukoba i radi snažnijeg
gospodarskog razvoja država članica

- jezgru čini prvi 6 država članica (Njemačka, Italija, Francuska, Luksemburg, Nizozemska,
Belgija)

- 1951. g. osnovana Europska zajednica za ugljen i čelik

- 1957. g. osnovane Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju

- 1967. g. ove 3 organizacije su se ujedinile u Europsku zajednicu

- obilježja: ukidanje carina među državama članicama (jedinstveno tržište), financijska pomoć
slabije razvijenim regijama unutar Europske unije, zajednička carinska politika prema
državama nečlanicama, zajednička poljoprivredna politika, ukidanje granica između članica

- 1992. g. u Maastrichtu zemlje Europske zajednice osnovale su Europsku uniju: predviđa se

uvođenje zajedničke valute, političko zajedništvo, zajednička sigurnost i obrana

- tijela Europske unije:

Vijeće Europske unije - sastoji se od predstavnika država članica na ministarskoj razini

Europsko vijeće - čine ga šefovi država članica i predsjednik Europske komisije

- najznačajnije tijelo - daje opće smjernice

Europska komisija - vlada Europske unije, „ministri“ povjerenici

Europski parlament - zakonodavno tijelo EU-a

Europski sud pravde - rješava sporove među članicama i tužbe građana čija su prava
povrijeđena nekom odlukom Europske unije

- Europska unija spada među najjače gospodarske sustave u svijetu

- širenje:

1. jezgra

2. 1973. g. SZ proširenje (UK, Irska, Danska)

3. Mediteransko proširenje (1981. g. Grčka; 1986. g. Španjolska i Portugal)

4. 1995. g. Švedska, Austrija i Finska

5. 2004. g. uglavnom tranzicijske zemlje (Slovenija, Slovačka, Mađarska, Češka, Poljska,

Latvija, Litva, Estonija, Malta, dio Cipra)

6. 2007. g. Bugarska i Rumunjska

7. 2013. g. Hrvatska

3. 2. Savezna Republika Njemačka

- prirodno-geografska i društveno-geografska obilježja

- Savezne zemlje Njemačke - naučiti

- geografski položaj

- nalazi se u sredini kontinenta - najvažnija država Srednje Europe

- ima veliko prometno-geografsko značenje: povezuje Sjevernu i Južnu Europu, Zapadnu i

istočnu Europu

- najprometnija rijeka Europe je Rajna, a jedan od najprometnijih i najvažnijih kanala je

Kielski kanal

- Njemačko-poljska nizina - oblikovana u pleistocenu: morene-polderi-stočarstvo i

poljoprivreda (ječam, raž, krumpir)

- Njemačko sredogorje: Harz, Thürinška šuma i Rhön (hercinska orogeneza) - bogatstvo ruda
- industrija (Ruhr)

- Schwarzwald (hercinska orogeneza) - toplice na rasjedima (Baden-Baden)

- Južno njemačko pobrđe - Švapska i Franačka Jura (paleozojska starost)

- Švapsko-bavarska visoravan (predalpski prostor) - preoblikovana radom ledenjaka

- Alpe (alpska orogeneza) - turizam i stočarstvo

- klima - prevladava Cfb (umjereno topla vlažna klima s toplim ljetom)

- plovne rijeke: Rajna, Dunav, Laba, Weser - estuarij - luke: Hamburg; Bremen

- ledenjačka jezera na sjeveru i jugu (Bodensko jezero)

- riječni kanali: Mittelland i Majna-Dunav -> važni plovni putovi

- oko 83 mil. st. - najviše u Europi (bez Rusije) - gusto naseljena

- 11% stanovništva podrijetlom iz drugih zemalja (pr. 250 000 Hrvata), privremeni rad
pretvara se u trajni ostanak

- prosječna gustoća naseljenosti je 231 st/km2 (2008. g.)

- najjače gospodarstvo u Europi i jedno od najjačih u svijetu

- razvijena industrija: automobilska (Mercedes, Volkswagen, Opel, BMW, Audi), električni

uređaji (Siemens, Bosch), traktori (Deutz-Fahr), kemijska industrija (Bayer), čeličane
(Thyssen)

- stara industrija se zamjenjuje novom - čistom industrijom (Ruhr)

GRADOVI

- glavni grad je Berlin (4 mil. st.)

- više od milijun stanovnika imaju još samo München i Hamburg

- Ruhrstadt - niz spojenih gradova - Düsseldorf, Duisburg, Dortmund, Köln, Bochum, Essen -
najveća konurbacija Europe (više od 11 mil. st.)

- velika gradska područja nazivaju se Ballungsgebiet: područje koncentracije stanovništva i

gospodarstva (11)

- u Njemačkoj ima puno gradova (velikih i malih) - posljedica povijesnog razvoja (federativna
država) - policentrični urbani sustavi - „Njemačka - to su gradovi.“