r 131 Nikola Kosanovié OSIJEK REVOLUCIONARNIH GODINA 1848/49 Malo je dogadaja u svjetskoj historiografiji koji su svojom kontroverz- ‘no8cu toliko uskomesali duhove historiéara, bilo starije ili novije epohe, kao Sto je revolucionarni koSmar izazvan pariskim dogadajima u veljaéi 1848. zodine, Ova revolucija proizala iz istox izvora, pariskog ustanka 1848. godine, ustalasala je Evropu brie od ijedne do tada. Vatre su usplamtjele na sve stra: ne uznemirene Evrope, sve do ruskih granica. Dramatiéni efekti revolucio- narnihzbivanja u vecini evropskih zemalia nadmasivali su jedni druge. Ljudi i stvari, uokvireni plamenim zanosom, ekstaza na sve strane, bill su duh revolucionarnin. godina Citav_niz_ socijalno-ekonomskih i nacionalnih, problema evropskog proletarijata, seljaka i mlade burzoazije nagao se od- sdnom, i to ne samo teoretski veé i praktigki, na dnevnom redu, Snazne provale nezadovoljstava u Beéu, Pesti, Milanu, Napulju, Berlinu i Praga prirodni su refleksi, »socijalne revolucijes pariskog proletarijata, Tako se i Gitavo Habsbursko carstvo, neprirodno skalupljeno od vie sasvim nesrodnih nacija i sa Sirokim spektrom kroniénih problema, naslo uu epicentru svjetskih zbivanja, Austriju razdiranu ponajvise nacionalnim suprotnostima, yotovo istovremeno, potresle su eksplozije nacionalnih usta- naka u Lombardiji, Ceskoj, Madarskoj, Hrvatskoj 1 Vojvodini Mi, medutim u ovo} prilici necemo ponavijati veé dobro poznate stvari © dogadajima punih politi¢kih strasti i probudenih nacionalnih. osjeéaja 1 podjarmljenim zemljama austrijske carevine, koje su buktale od delje za slobodom. Nas u ovo} prilici vie zanimaju dogadaji vezani za Hrvatsku, ili jo8 odredenije, za Slavoniju i Osijek u vrijeme kad se Hrvatska kao cjelina borila za svoju historijsku priliku, za nacionalnu slobodu i politigku samo- stalnost Kad je rijeé 0 dogadajima 1848/49, godine, opéenito u Hrvatskoj, teSko je obidi jednu znacajnu €injenicu koja, nije niposto za zanemarivanje. Rijee je 0 jednom pomalo Cudnom pristupu Izucavanja éetrdesetosmaskin zbivanja Koji i pored, moZda isuvise eksploatiranog termina »trazenja historijske istines, os tavlja’ izvjesne praznine, odnosno nedoreéenosti, Svatko tko se struéno i profesionalno bavi ovim vaznim historiografskim problemom, mora. uotiti iavjestan raskorak izmedu bogatstva podataka dokumentarne grade iz 1848/49,132 ‘ godine (nadalost jo8 uvijek nedovoljno istrazene op. a), rasute po arhivima mnogih gradova davio vee umrle Austro-Ugarske-carevine i obilja rasprava 0 sudbonosnim zbivanjima na Gitavom podrudju »trojedne kraljevines. ‘Bez obzira da li se radi o Sirokom opusu struéno-nauénih radova, ili samo s sporadignim edukativnim stivima srednjoskolskih udzbenika, vecina autora Gauzimajuei neke éasne iznimke) ponajéese stvari oertava kroz jedan suzeni okular, gesto ponavljanih i opée poznatih detalja o dogadajima i lignostima ti samom centru Hrvatske, Pri tome je zanemareno puno toga, Sto se inate Sinhrono, povezano istom uzrognom’ vezom, dogadalo na sirem podragju Hivatske. A ber toga nezamisliv je onaj Siroki zamah kojim se Getrdeset- osmaski pokret rasplamsao po éitavom tom prostoru. To je posebno uosljivo Kod burgoaskih historigara koji su sispoljavajuci u svako} prilici svoju reak- clonarnost, pisali historiju Cetrdesetosme, uglavnom pjevajuci_hvalospjeve Jelacicu 1'kamatili oko njega, a zaboravili na pravo iznosenje historijske istinee? Ma da i takay pristup ima svojih objektivnih opravdanja uw vremenu a... kad je sve o€i uprlo u Zagreb, gdje se je centralizacijom svega narod- hog Zivija otvorila nada za sjajnu buduénost zemlje i gdje je skoro sva in- teligencija, mlada i starija, radila oko organizacije obnovljene dréave Hr vatske...« — ipak ostaje gola Cinjenica da su zbog svijetla ozujskih dana ut Zagrebu i onoga Sto je shijedilo iza njih, ostali duboko zasjenjeni dogadaji a Karloveu, Varazdinu, Sisku, Brodu, Pozeai, Osijeku i dalje, sirom, kako civiine, tako i yojne Hevatske, A to su, u stvari, nuzne komponente jednog te istog herojskog razdoblja, podjednako ispunjene vaznim dramatskim zbivanjima i usmjerene istim praveem, ka rjeSavanju zajednickih teénji i po: treba hrvatskog naroda tog vremena, Od brojnih potvrda, za ovu smjelu turdnju svakako su najw dokazi brojna »Zabtijevanja narodax, sakupljena u Arhivu Hrvatske u Zagre: bu, Koja sur ne samo iz Zagreba veé iz titave Hrvatske upucena Saboru 1 ban. Osim manjih odstupanja, jedinstvenost se odituje wu isticanju gotovo istovjetnih zahtjeva za Koje sui najSiroj bazi hrvatskog drustva smatra Hi da su osnova daljnjeg slobodnog i neovisnog zivijenja. Sva ta narodna zahtijevanja jasno svjedoge i o jedinstvenom raspolozenju hrvatskog puka 1848. god., koje je bilo, uistinu, i napredno, i demokratsko i nadahnuto re: volucionarnim duhom Cetrdesetosme* Manje ili vise w svim tim zahtijeva njima trazi se: ukidanje svih feudalnih tereta, puna sloboca zanata i trgo- vine, w svima se ogleda napredni stav prema cksploatatorskoj ulozi erkves ‘aii se vjerska tolerantnost, istiée se slavenska uzajamnost, povratak hrvat- vojnika sa bojisia izvan Hrvatske, ukidanje svi starih oblika admini- stracije, stvaranje novog Skolskog sistema i dr. ‘Tako je sa dogadajima, Sa Ijudima je ista stvar. Velika vecina histori Gara, razradujuci dogadaje 1848, godine u Hrvatskoj, uglavnom se vrte oko, manje ili vise, poznatih imena, okupljenih s obje strane politiéke barijere, Ur samom sredistu sudbonosnih zbivanja, u Zagrebu. S jedne strane lire’, narodnjaci, judi iz obadva krila Narodne stranke: plemicko-konzervativnog, j demokratskoradikalnog, a 8 druge njihovi polititki protivnici iz opozi-133 cione madaronske stranke. I ma da su mnogi, ako ne i veéing, iz te plejade Slavnih Cetrdesetosme potekli iz provineijskih. sredina, w_kojimanjihov djelatnost na budenju, kako nacionalne, 1ako i socijalne Klasne suijesti, ne samo da nije manje vazna vee je bila, slobodno se moze reci, temelj éita. og pokreta i onog zamrsenog spleta detrdesctosmaskih dogadaja, O to} nj hovo} prvobitno} ulozi malo se zna, a jo8 manje pise. Tek tu i tamo, po ne fragmentarni zapis, ili samo poneka kraéa rasprava, Cini nam se da je takvim pristupom Slavonija, iako podruéje vehe- mentnih dogadaja i okrSaja svi vrsta, najvise prikracena i zanemarena Rijetki su radovi koji ovom dijelu Hivatske daju ono mjesto koje mu po njegovom znaéaju, ulozi i po njegovom doprinosu opéoj sari i pripada. A upravo beskompromisna igra oko ovog istognog dijela Hevatske, ne samo za politigku prevagu vee i vojniéku supremaciju, ne samo da je simpto- matigna 7a onu napett i uskomesanu atmosferu, punu novih tej, deja, pozrivovanja i svega ostalog Sto je trazilo dramatiéno. revolucionarno doba, vee je u odredenom smisiu bila vazan jesiéac na vagi koji je w sul bbonosnom éasu odredivao sudbinu éitave Hrvaiske Treba_ se podsetiti da je upravo Slavonija zbog specifiéne soejjalne nacionalne strukture (uz seljaka, koji je tinio veliku vecinu stanovnistva, ‘maéajan faktor je 1 brojan doseljeni stiani elemenat op. a) — bila popriste Zestokihy narodnjackomadaronskih sukoba i agrarnosocijalnih. previranja. Uz to je prostor Slavonije bio zapravo jedini na kojem su se vodile direkine borbe's madarskim hegemonistima, i'to od samog pocetka vojnog. ries vanja stvari, tj, od Jelacivevog prijelaza preko Drave 11. IX 1848. godine, pa do 14, veljaée 1849, godine ponovnog zauzimanja Osijeka od strane carskih trupal PRILIKE U SLAVONIJI DO 1848. GODINE Spomenuta godina Zestokih previranja u Evropi i Habsburskom car stvu zatekla je Slavoniju u situaciji, koja je ometala njeno puno jedinstvo s ostalom Hivatskom. Uzrok su bile speciligne historijske, politi¢ke 1 eko- nomske prilike u kojima je Slavonija Zivjela i razvijala se kroz duze vrijeme. Bez sumnje, najsudbonosnije za njene odnose s Hrvatskom bilo je prisus. tvo Turaka u ovom prostoru kroz punih 160 godina, No, ni poslije turskog povlaéenja krajem XVIL st. Slavonija se nije administrativno ujedinila s Hrvatskom, $ jedne strane prepreka za ujedinjene bio je komorsko-vojnicki kondominij, specijalna dvojna uprava u Slavoniji nakon izgona Turaka, a § ruge, od Hirvatske ju je odvojio teritorlj Vojne Granice (Varazdinski gene ralat). Nista se bitno nije izmijenilo ni nakon reinkorporacije Slavonije Hevat- skoj i obnavijanja triju nekadasnjih slavonskih Zupanija 1745, godine: Vi- rovitiéke, po opsegu najvece, PozeSke i Srijemske, kao ni nakon Engelsho- Fenove »regulacijes Vojne Granice, 1747. g., kojom je slavonski vojni teri torij podijeljen na Petrovaradinsku, Brodsku i Gradiskw regiment, Formalno, obnovljene Zupanije bile su u supravnim. i provineijalnim poslovimae podredene viasti hrvatskog bana ina taj natin pridruzene Hr vatskoj, ali su u »poslovima kontribucijes, tj. posebnim poreskim siste-134 mom, bile podvrgnute Ugarskom namjesni¢kom vijecu. 1 w organizacionom pogledu ove su Zupanije uredene po uzoru na ugarske Zupanije. Uz velikog Gapana. iz velikaskog staleda, koji je predsjedavao Zupanijskim skupStina- ma, nalazilo se dvadesetak Cinovnika. Najvazniji medu njima bio je pod2u pan predstavnik domaceg plemstva, Koji je, u stvari, i vodio Zupanijske po- slove? Ovakvo dvojstvo dréavnopravnog polozaja Hrvatske i Slavonije ott. tovalo se iw razlicitom sastavu plemstva kao iskljucivog nosioca vlasti. U Slavoniji ono je pretezno sastavljeno od najvisez sloja aristokracije i to stranog porijekla, No, i ono malo nizeg plemstva Sto ga je bilo, bili su uglav- hom stranci. Tek potetkom 19, stoljeéa neSto malo mijenja se nacionalna struktura slavonskog plemstva. Takvi neraséisceni odnosi Slavonije prema Hrvatskoj i Ugarskoj po- trajali su sve do 1848, godine, sto dokazuje i Kukuljevicey Glanak i 1847. g.: sJo8 nesta o savezu Slavonije s Horvatskome, u kojem se uikazuje na potrebt i opravdanost ujedinjenja Slavonije i Hrvatske: Vee godine 1697 — pige Kukuljevié — prije inkorporacije sadainje Sla sonije, doit su hrvaiski stalisi-zapoviied od Kralja Leopotda I, u Kojo} im se alage sNeka se_varmede doljnje Slavonije Sto se tige postova politickih, elvilnih Pjgvnih upravtjahe po zakonima Hrvatskee. Na opcem drzavnom sabora godine {rll Gankom 50. nafotito je odlugeno: »Ono Sto ée od donje Slavonije vladi svete Kune bitt uljelouljeno, neka se takoder vlagi Kealja t bana podvrgnato) njegovom Ar veianstvu poured: ‘prema artikula U8 ' 1/iSe, Akr, otpisom od pod. 1773. lia Ye ita ove Donja.Slavonija, podlozena,hevatskom- namesnistyu i Konzit- AU detain mu ie podredena do godine 1779, kojega Ijeta abi htvalsko namjesnt divo umnrakint stopljenos. —Tstina je, zakonski clanct od godine 1836, navede pored dhugih ugarskit varmeda 4 podesku. srijemsku 1 virovitickt bez primjedbe, sareerviueaju Eraijevinu Slavoniju sovo dakle otevidno doka7uje, da se slavonske Stolle teporedujt © ostalim ugalskimy varmedamic. Ali to se dogodilo protiv za ions No"vecina sabora, nije fo acinls. AT sam wgarski.sabor od godine 1836, moro Jmol Ka, am nayoito dorol, da Honbarakom akon polmenes Iavade slavonske aupsnije, jer da, pri tom aikakve otajne namjere nema, nego Fava Seale prave neoskurnjena ‘ostaviti imenito shagu Clanka 92. od godine (His. 1 28. od god. TSI ae? © neodredenom polozaju Slavonije, u_prvoj polovini XIX st. govori jedan raniji podatak iz 1833. god. da su I Gajeve Novine Horvatske sve sluz bene vijesti iz Slavonije donosile pod rubrikom »Vugerzkas, a tek od nj hovog 101. broja, slavonske upravne vijesti donose pod natpisom »Slavonzka« i sHorvatska 1 Slavonias.* Ovakav polozaj Slavonije, uw nesretnoj sredini izmedu Hrvatske i Ugar ske, prufala je madarskom reformnom plemstvu vazan argumenat u -njego- Yo} vickovno} teznji da Slavoniju pretvori w integralni dio Ugarske. Zbog. to- ga, kao | zbog spornog pitanja pripadnosti Primorja i, donekle, madarskog ‘Sluzhenog jezika, nastali su osnovni razlozi Koji su 1848, godine doveli do hr vatsko — madarskog sukoba* Sto se tide stanovnistva Slavonije, uw vrijeme prije kritignih godina 1848/49, nemamo tacnih brojéanth podataka i to zbog razligitih_ metodolo- skih pristupa kod povremenih popisa stanovalstva. U_ tim prilikama za Slavoniju nisu date odvojene brojke. Pomnato je da je Slavonija za dugotrajnog Bezkog rata iggubila veliki dio stanovnistva | da st mnoga slavonska naselja opustjela. Prema jednom pro:135 ragunu, izvréenom na osnovu popisa stanovnistva iz 1700. godine, na teritori ju Slavonije Zivjelo je svega neSto preko 140.000 stanovnika. Tokom daljnjih Zodina uslijed izmijenjenih okolnosti i postepenog doseljavanja novib. sta novnika, demografska slika Slavonije se tokom godina znatno promijenila. Prema Vrbanicu ta brojka je 1805. godine dosegla negdje poloviénu visinu ‘od ukupnog broja 650.000 stanovnika, a 1840. god. od 840000 cjelokupnog, stanovnistva Koliko je registrirano na éitavom teritoriju gradanske Hrvatske i Slavonije (tj, bez Voine Granice, i odvojenih dijelova Hrvatske, Hrv. Primor ja, Dalmacije i Medimurja op)? Podjednako stoje stvari i sa procjenom povrsine tadainje Slavonije. Pre mma statisti¢kim podacima Adolfa Fickera iz. 1878. god. datim uw élanku: »Ge- Dietsverdinderungen der dsterreichisch-ungarischen Monarchie 1790—1877.« gra danska Hrvatska i Slavonija zauzimale su 1851. g. mali prostor_ od svega 334.81 zemlj. éetv. milja, a Hrvatsko-slavonska Krajina 379.72 zemlj. éetv. mi- Ije, Sto je ukupno 714,53 zemlj. éetv. milje.” Uz ovakvo nepovoljno teritorijalno stanje, Slavonija je, kao i Hrvatska, do 1848. god. bila i u teSkom politiékom i nacionalnom polozaju. Kao sas” tavni dio Habsburske Monarhije i Uzarske ona se zapravo nalazila u dvostru Koj podjarmljenosti: prema Austriji i prema Madarskoj. Naime, kako je ne- posredno bila podiozena madarsko} viadi, koja je i sama bila podvrgnuta ecko} vladi, na Slavoniju se istovremeno svalio teret dviju tudinskih, ug- njetaékih viadavina. Posebno je bio teéak madarski pritisak nakon 1790, go- dine. Tada je povela era intenzivne madarizacije, s jasno izrazenom tenden- cijom stvaranja svamadarske centralizirane dréave na éitavom podrugju kre ne sv. Stjepana, Koje je obuhvacalo i Slavonij Logi¢na i opéepomnata reakcija na ovaj direktni nasrtaj madarizacije je budenje nacionalne svijesti i jaéanje narodnog pokreta, koji je, Sire se iz Zagreba i Hrvatske, postepeno hvatao korijenje i na slavonskom tlu. I tu su 2bog njegovih osnovnih ciljeva kao glavni nosioci Hirskog pokreta bili predstav. nici mlade domaée burZoazije, intelektualei i omladina, koji su iz gradova Po- Zege, Broda, Vukovara, Vinkovaca, Osijeka i dr. uspostavijali stalne 1 Zive Kontakte s vodstvom pokreta u Zagrebu. O tome svjedote brojna pisma sla- vonskih iliraca: Mojsija Georsijeviéa, Josipa Krmpotiés, Mate Topaloviéa, ‘Adama Sukiéa i dr. upuéena Gaju i drugim istaknutim predstavnicima po: kreta, Djelovanje iliraca na politigkom planu_medu domacom burgoazijom i omladinom, ne samo da je mnogo doprinijelo budenju nacionalne svijesti, yee je pomoglo I kod premoscavanja pokrajinskog partikularizma, 1 jaca nju svijesti 0 potredi sveobuhvatnog jedinstva Slavonije sa Hrvatskom. To je za Slavoniju bilo od izuzeinog znaéaja zbog agresivne madarske politike prema ovoj pokrajini. Ista nastojanja vidimo i na drugoj strani, w Zagrebu. T tamo su od 1840. godine sve izrazenije teznje za stvaranjem »savezae sa Slac vonijom, 0 tome pis i Narodne Novine (br. 69) iz. 1840. godine: »... da se prema saborskom Giant XI ima po deputaciji jednoj zakoniti izmedu Hor vatske i Slavonije, obstojeci savez.razloziti...« Neposredni rezultat ovih obostranihy nastojanja je izmenadna pojava pred stavnika Pozeske Aupanije u Hrvatskom saboru jos iste 1840. godine, sto je Saboru dogekano odusevijenjem. Predstavnici Srijemske, pogotovo Vi- roviti¢ke Zupanije, ostali su jo8 jedno vrijeme po strani"136 Raaligitest odnosa pojedinih stavonskih Zupanija prema jedinstva s Hr vatskom ovisila je prvenstveno od nacionalne strukture drustva, uglavnom Vladajucih slojeva, o njihovim ckonomskim interesima i pravu na rijet domacih judi u pojedinim aupanijskim skupStinama. Drustvo predéetrdesetosmaske Slavonije imalo je sve karakteristike du- boko izdiferenciranog feudalnog drustva. Na telu je plemstvo kao glavni no- silac viasti, Zatim sveéenstvo, koje je isto tako, kao i plemstvo, prema po- lozaju, ekonomskoj snazi i pravima podijeljeno na vige i nize. Iza njih je bio gradanski stalez, Koji je, zavisno od porasta materijalne moéi, postajao sve glasniji i utjecajniji u javnom zivotu. I na kraju, najsiri sloj i baza Gitave te feudalne piramide, siromasno i bespravno seljastvo, pritisnuto svim_mogu- im drustvenim i ekonomskim teretima. No unatoé injenici da su bili naj ugrozeniji postojecim sistemom, zbog svoje neukosti i neorganiziranostise- Ijaci su u isti mah bili i najpogodniji objekt raznovrsnih politi¢kih: manipu- lacija, To je narogito doslo do izrazaja u kolebljivim stavovima i masovnim pobunama seljaka revolucionarne 1848, godine — pokrenutim najéeSée pri krivenim interesima madarona i klasnih protivnika seljacke klase, viastel Opéenito uzevsi, polozaj slavonskox. seljaka bio je tezak, ali je najt bio u Virovitickoj 2upaniji, gdje su plemici — veleposjedniet bili najbrojniji pa zato i najbezobzimniji eksploatatori. Prirodna reakeija na ovakovo stanje bili su masovni pokreti seljaka 1848. godine upravo u Virovititkoj Zupaniji, oko Osijeka, Virovitice, Dakova, Nasica i Slatine.® Tu nacionalnom pogledu najnepovoljnija situacija bila je u Virovititko| aupaniji. Osim brojnog plemstva, iskljutivo stranog porijekla, iu. gradovi ‘ma i selima bilo je najvise doseljenog stranog elementa sto je takoder imalo svojih reperkusija u krajnje neizvjesnoj situaciji 1848. godine, u kojoj su se 1 viast borili ina njoj smjenjivali madaroni i narodnja Poscban problem bio je onaj dio Slavonije, oko Osijeka, kao | sam Osijek. Nacionalno heterogen i pod utjecajem moénog garnizona i vojnih zapo- viednika, w strateski izvanredno vainoj twrdavi, Osijek je u posetku neutralan, da bi se Kasnije ostro podijelio na dvije antagonisticke strane OSIJEK BURNE 1848, GODINE Govoreéi 0 Osijeku, u sigurno najdramatiénijem razdoblju njegove ne tako daleke prostosti, dogadaje treba promatrati iz dva glavna aspekta: kroz njegovu historijsku wlogu u politi¢kom zblizavanju Slavonije i Hrvatske u vrijeme kada je opasnost od madarske ekspanzije u ovaj prekodravski pro- stor bila najprisutnija i kroz vojno znaéenje dogadaja vezanih za Osijek, u danima kad se s puskom rjesavalo pitanje teritorijalne pripadnosti Sla- voniije, Osijek i njegovo stanovnistvo oti 1848, godine Radi bolieg razumijevanja svega Sto se dogodilo u Osijeku kritignih go- dina 1848. 1 1849,, potrebno je re¢i koju rijeé o samom gradu, 0 njegovom stanovnistvu, njihovim ekonomskim interesima, politickim gledanjima, kao 0 strateskoj poziciji Osijeka u onom prelomnom vremenu.137 Veé po svojoj urbanisti¢koj konstrukeiji, Osijek je sve doskora pred: stavljao specifikum svoje vrste. Kroz vie od dva stoljeca, odmah nakon spostavljanja austrijske vlasti poéetkom I8. st., grad se razvio u nekoliko fodvojenih dijelova. Tako je decenijama Zivio i razvijao se. Najprije je poet kom I8. st, igradena Tvrda kao évrsto vojni¢ko uporiste. Zatim su od rase- Jjenih stanovnika bivéeg tvrdavskog predgrada osnovane nove agiomeracije: Gornja i Donja varos, istotno i zapadno od Tyrde. Krajem 18. stoljeéa Osi- jek je dobio i detvrtu gradsku jediniew, Mayerhof, kasniji Novi grad, kofi ie hastao kao neposredni rezultat germanizatorske politike, jer je nascljen Ni jemcima, porijeklom iz Wilttenberga, Tek 1786. godine ‘svi gradski dijelovi ‘ujedinili suse u jedinstveni grad sa zajedmiékim gradskim magistratom, Zanimljiva objasnjenja 0 kasnijem Osijeku, a pogotovo 0 onom nepo- sredno pred dvije prevraine godine, dao nam je D. Prohaska w svojoj ras- pravi »llirizam u Osijekus (oSavremenike, 1912. z), u kojoj je dao detaljnu ilustraciju stanja u gradu neposredno pred detrdesetosmaske dogadaje Najiaci ekonomski elemenat ut Osijeku jesu veé od 18, vijeka doscljent Ni- jeme) ~gradant. Do sada se 1 Ijad nijest Javija Cijel lies pokeet ostao im je dalek 1 neakiuelan, On nije dirag w njthove gospodarske 1 lokalne interese. Politke nijesu nikakve pravil, dok ye uprava bila w rukama feadalne gospode: staleza i redovs. Nijemel ne osjeeaju pogtbelf od ilirlzma, jer se taj a Osijek. mi itdatcka. nije mogao tako'razmahati Fao t Zagrebt. A napokon 20. shués} nomira orevrata Nijemac je nao, da ce ga zastii carska vojska. Lojainost prema Viadana i Yojset bila je sva politika osjetkih Nijemaca. Zhog te vojske Nijemel st. se. 0% Js aged fe Slavonife gospotarioa. Vala priznat da ont ill Kua kao Kiturniji od nasega naroda. Oni su donijel_sve gradske forme u Slavonij. Od hochog euvara pa do gradskog senatora bilo Je sve njihova tvorba, Nijemel stt Fuvilt 1 svoju Rultir tt Diwaldove) ‘skari, /streljani, wkasin 1 teatro, Dakar ko, sve Sto st osjecki Nijeme} imal svijett, da kaZu, nije niklo.u njihovim pla. vaina, Sta vise, om zapravo nijesu niga lzmislili, nego su-samo importirall 1 imi tinal’ to su ui svojih sunarodnjaka w Beéw i zapadnije vidjeli Glavnl stan Nije- aca bila je tyrdava osjecka ourads. U gradu bijase magistrat | vojpi¢ka, poss. da. Ako je Osijek svo} narodn! maga} Irgubio, to se najvise wgradue. zahvaliti Objasnjavajuci tako poloza) grada i odnose u gradu, Prohaska nastavija: >... U Donjem gradu pretegao je od davnine pravostavni purgar Koji se. na Leggo’ id gor | trgovint"s Nijemeem. ‘Trgowee pravoslavne i Osticka.spominje ‘ce Deste} Obradors: kao kupee i raronioe njogovihn dja (Zivot prince). Greie ima Osijeku svo} vlastiti trgovackl ogremije, nh je.29 na broja 4 katoichi eremj ine OP Slanova, Gea 12 nematiih ins), Gouin 186: greve: istoznt se istitu kao Zesioki domoroet, Nijemet foec da th-sa Sokcima, hatolicima zavade, govoredi da ce ih grékotstocni »povaditie ‘vu osvadu opexrgava na dopisnik, pripovijedajudi kako Srbi_ pri syeéanom ophodu i shusbi Bozjo] na Petrovo, Ku’ u proces 2a: oncbome, dk w njihovo} SFhvi neprestano som), ‘na. apihoe trokak pea prangige Osjana.eapadne {Jere tna T0000, stone 1-500, Jey sale, moguce ca 1200 ono. 10.0" povat? Nemojmo, dake, edscle jedan drusga pital, Koje st vere, nego hoga st da, disse kag srodna brace 1 jedne majke Slavije djeca slasim t aajedaieit brane ms zajednicki jezik | nafodnost roti pozhatom neprijateja f dsmaninuy Koj ts svakojakim naginom samo medueobhozavaditi nastojt (WN. 1848: br. 70). Na ‘Sle donouradiin icuna’ sto ayohat Mojsije-Georpijev'e,iedan od najumniit saborskih zastupnika na Try. slav. saborw godine 184 ‘sim ova ri gradska dijla ur Dravu, imo Je Osijek jos jxno Getvrto naselj, ture sita udaljeno od Tide prema nuiamnjost Slavonije, Banas se taj dio 20%e Novi grad ili njemaeht Neustadt, 1 danas jos su ovdje gotovo sami Nijemel. U doba iam zove 30 to. predgrade ninajurie Na svim ovim mjestima odigravaju se godine 188, historithi priori...138 i Osjecka »Zahtijevanja narodac Na vijesti o dogadajima u Becu i Pesti, koje su prema prilikama onoga vremena pristizale sa zakasnjenjem od vige dana, u odusevijenju idile prvih dana prividne slobode, koje je zavladalo gradom, Gradsko vijece u Osijeku odrialo je izvanredna sjednicu »otvorenih vrata« 23. i 24. oZujka 1848, godine. U prisustvu brojnih gradana donijelo je zakljucke karakteristiéne za vrijeme Fatmosferu u kojoj su nastali ‘5, sproitivenos je okraljevsko pismo na nadvojvodu Stjepana i ugarskog nade worn ne De a Se a on oc? Ocmah iza toga u gradu su se pojavili odStampani primjerci neke vrste osjeckih »Zahtijevanja narodac od 12 tofaka, sa glavnim elementima koje na lazimo u gotovo svim »Zahtijevanjimae sirom Hrvatske: 1, Zelimo, da naéa mils domovina Slavonija ostane svagda kraljevina; 2, Zelimo uvijek domovini, narodu i kralju vjerni ostat 3. Ne damo se ni pomadjariti ni ponijeméiti, nego hocemo slatki nag materinski Jeaik satuvatl 1 w ave javne poslove uvestl; “4, Ostat_Gemo uvijek braca vierna Hrvatu i Dalmatineu i nadalje poradi srodstva krvi t jezika; 5. Kao Sto smo dosad drugovi bili Madjara, ostajemo i odsada jer nismo nigda podjarmijent bill ‘6. Zelimo imath veé jedamput bana tlt od krvi carske ili iz naSih strana; 7. 2elimo da se sabor nagih kraljevina opet sazove, a na ovaj da i vojniéka keajina dode: 8, Po saboru tomu Zelimo slobodu osjegurati, Kojom se nas narod uvijek diéios 9. Ne damo da tudjin nama kape krojt; 10, Neka se iz Pecuha porovis nag poklisari, na koje i onako ne paze Madjari; 1, Neka Se hall aS! pozovnatrag u domovins, Koj §tako treba sama pomadi ts ovom burnem vrementt; 12. Za red i mir sacuvati neka se narodna garda podigne. A puku neka se olaksice dadus! Koliko su ova zahtijevanja odraz opéih Zelja, ne samo osjeékih gradana veé i Slavonije, vidi se iz. zakljuéka velike skupstine Virovitiéke “upanije barvane u Osijeku 29, ofujka 1848. g. pod predsjednisivom Ladislava Janko- via, koja je prihvatila gotovo sve ove Zelje. Jedan od glavnih govornika po- znati predstavnik osjeékih narodnjaka Adam Sukié, »govoreci narodnim je zikom, objasnio je vrijednost i znacaj predlozenih’ zahtjeva i prihvatio ih U ime domorodacae. Do Zestokog spora je doslo samo oko zahtjeva neko-139 licine sda se za volju mira ugarskim Zupanijama i dalje madarski dopisujes."* No, Sukié je to odbio, uw ime svojih pristalica, uz napomenu da takav zaklju- eak spada na »sabor Kraljevina nasihs, ane na Zupaniju* Ista skupStina imenovala je i posebnu komisiju »koja ce u drustyu s varoskom komisijom djelovati da se mir i poredak u cijelom Osijeku neusko- leban uzdrdi stedstvom narodne gardes, Za privremenog zapovjednika na- rodne garde imenovan je grof Pavao Pejacevic. Ujedno je imenovano vise odbora, »kojt Ge po cijeloj Zupaniji od mje- sta do mjesia ici, te puk o najnovijim dogadjajima | proglasenju slobode 1 jednakosti obavijestiti, duh sadasnjeg vremena mu tumaéiti i na uedréavanje mira ga poticati«” U takvoj sveopéoj euforiji, Koja je podjednako vladala w ofujku i travnju 1848. godine, a pod pritiskom vijesti koje su stalno priticale sa svih strana, sastao se i ».. 7 Aprila 1848. posebni Odbor glede narodnih Zelja, u varoskoj sudnici Oséckog grada, pod predsédniétvom gdna senatora Kermpotiéa w probitju gg. varoskog kapetana, Dimitrija Vukovita, gradanskog Geonika Jo- sipa Najmajera, — izabranih gradanah: Vasilija Atanasijevica, Petra Virovea, Antuna Musinskoga, Pave Mavraéiéa, Franje Follerta i Ivana Valtera, — advokatah: Ivana Uzareviéa, Veljka Marinoviéa, Marka Tajéeviéa, Stojana Boica i Petra Malaca, — Zivka Blazekoviéa Verov. varm, beleznika i Mojsija Georgijeviéa, advokaia i odbornog perovode po nalogu plemenitog ovdas- njeg gradanskog poglavarstva pod 942.im brojem ie Predmet ovog izvanredno sazvanog sastanka bio je: ss. preduzeto pismo slav. i kralj. varosi Varaédinske od 21. Marta tg. na poglavarstvo nage varodi upravijeno, u Kom nas nasa bratja Varaddines, saopea Cajucl nam prosnje 1 Jelje svojib. gradanah na ondasnju viast, i reprezentacij na hegova, psvetjeno cesarsko —~ Kfaljevsko. Velicanstvo upravijeno poriviju, da Ih nis nase strane podupiremo I u Zivot uvesti s njima trudimo se...«™ Nakon Sto je proucio sadr’aj »varaZdinskog pisma« Odbor je i sam sto- jegi na identignim pozicijama, nakon due debate donio »D#LO«, neku yrstu dopunjenih osjeckih »Zahtijevanja narodae. Po to&kama razradeni su « cetalje glavai elementi slobodarskih Zelja svih pristalica samostalne Hrvat- ske, u kojima se tazilo: cjelokupnost Hrvaiske i politi¢ka nezavisnost (ne iskljuéujuei i moguenost nagodbe s Madarima op. a.), narodna hrvatska via- da, Sabor, ukidanje Vojne Krajine, uvodenje narodnog jevika, ukidanje kmetstva, organiziranje narodne vojske i dr Oprezno, uz naglasenu lojalnost carskoj vlasti, éija je podrSka w nesigur- oj situaciji bila i te kako potrebna, Odbor je rasélanio svoje »Délo« u 1S to¥aka, koje izvorno donosim asso. Smatrajudi okolnost, polofaj i odnogenje kraljevine Slavonije sproga Hrvatske i Dalmacije i sprocu Ugarske, kao i razna u najnovije ‘dba pole: tivea se 10) stvari mnenja, mish gore imenovali odor da se 28 prepred|eaje Svakog la timacenja u reprezentacii na Nj. ki: Velicanstvo najpre t2jasi 1. Da mi postojecukraljevine Slavonije.s kraljevinama Hey skom i Dalmadljom svezi 1 svent ove trojedne Kraljevine, pod Kruz tion Ugarskom, kao zskonita smatramo, da (oj dvostruko)_ sve Hbratinjsko} Hubavi fu napredak ostati Zelimo i tyrdo namtravamo, 2. U to ime njegovom kr, Velkanstvu naga velika zahvalnost i sr dlaéna fadost iat Sto se fetina od ajvrueih nai deljah suderia140 eljom i voljom Njegovog kr, Veliganstva, i da se ujedno umolt, da NjSKr, velicanstvo, opredslivsi godisnje dréanje, nase Sabora maiz nena uZagreou, Ostku, Zadra ili Réci, opredéljenje.roka tj. rasph Sianje, Sabora bansko} ‘vlasti dati izvoli, a'prvi Sabor da se najduze G0 1a Maija og. U Zagrebu sazovewe Nadalje »gore regeni odbor nagao je za pravednu Zeljuc: +3. Krepko {novo sjedinjenje w svakom smislu nae po zakonu § douodorstn, kama pripadajuce Kraljevine Datmacijes kraljevinama iiivatckom 1 Stavontjom, kao takoder etle nase vojnicke grantce glede pelicog”upraviaay ao oyun onal feajem 9 pean vee Fa iegublienh, s Ugarskim 2upanijama is Austriskim drzavama. sje Uinjenih strana. domovine nase, 1 ue to povratjenje slarog imena 2upa Stabe | uredjenie Ish po starinskom facing, ana temelja sadasnje slobode 4: Primavania make nade, samestanont | nevavigast, ved je madeg jodka'u unutamnje 1 izvansko upravijanje ovin kraljevinah nadih, uctkvt, starinskom hrvatskom obiéaju, u sve vise i nde Role) kod postah, kod solarah f ostaih. poliickih.zavedenjaw ovim Eralgevinama omnacenje favnity zoakova’s-nasim aodnim bojama Me U borbi protiv tudinskih utjecaja na svijest domacih Ijudi, uw Hirvatskoj se odavno osjecala potreba za stvaranjem vlastitih Skolskih centara za od- oj 1 obrazovanje nacionalne inteligencije. Zato Odbor ukazuje na cinjenicw la nije rjesenje »ako sinovi ovih zemalja za postignutje naukah bi zemlje svoje« i zato postavlja zahtjev: 25. da se u Ostku, kao glavnoj varosi Slavoni tedrom Slavenskin jezika, i sveuelliste ih, u isto) varost ill w Zagrebit za vemuzene ove kraljevine podigne 1 utemeljL« Isto tako, svjesni znaéenja slobode Stampe, slobode uéenja, govora i pra va udrugivanja i podnosenja peticija, u slijedecoj taéci trazi s6sloboda ugenja i govora, 1 pravo sdrutivanja (associjacije) sas. tanakaih motbatt (peticijahy ae Da bi se ot ova burna vremena, gaje se eéla Evropa uskolebalac osigu rale osnovne slobode »svih gradanah ovih sdruzenih kraljevinahs, Odbor sma- tra da bi »u duhu vremena sadaSnjeg skladno bilos da bude: a7. Jednakost prava svijuh véroispovedanjah, jednakost svijuh bez saalike stalisa t vere pred sudom, sastupanje naroda a istom temelja jednakosti kako na prvom iducern, tako tna suima ostatim nasi r= Jevnim saborima. 8. Javnost 1 ustmenost sudovah, porota (jury i odgovornost su alias eee Odbor nadalje smatrae da je prvi i najveéi zakon pravde, da se svakom svoje daw... 2at0 trai 28, povratjenje nasih narodnih kasah i glavnicah koje su do_sa- da w Ugarsko} upravijale { povratak imanjah | kasalt fiskalskih.s Kao poseban problem, Odbor podupire zahtjev da »u nasim kraljevina- ma bude narodna gardax i zato smatra za nuzno: n10, da_nad narodnom gardom nagih kraljevinah, kao jednim té Jom, driavni vojvod il kapetan, po starom obicaju na nagem saboru Teabran, vrhovns zapovednik bade :ut U_»Dalue osjeckog Odbora ponavija se trazenje iz Zahtijevanja naroda ‘objavijenih sirom Hrvatske: ll, da svake vrsti vojska, kad neima izvanskog rata, ostane kod ge, da ‘se damadim poglavatima upravija, ut vreme pako.strazen}a, osobito na Kordunu i vojevanju prov izvanjskom neprijatelju, da Mobija rama placa 4 odééa, Stranska vojska Te zemlje da tzadje, a nae rodni-granicari, koji se w Tali nalaze, da se odmah kuel povrates 12. Da vojska zemaljska, kake god ona vrsti bila ima zakletvorn zavétovati vérnost obstem ustava, kraljw i slobodi svijuh, ostalih:naro- ‘dah carstva austrijskoga; narodna pak ‘garda, granicart 4 vojska ovih nasih kraljevingh da osim toga pre sveua lips. zakletvom zavetova véznost posebnim pravama nesth Krljevinah { narod} nas stobodt FSamostalnosti« Zastupajuci ckonomske interese buréoazije, Odbor predlaze mjere za uklanjanje barijera za slobednu tgovaéku razmjenu i stoga predlaze: 13, da se sve carine izmedu natih i ostalih Austeijanskih drzavah tukinu i Slobodno obéenje recenih’ drvavah dase provlasi, nama pak lwvadanje morske solt u'smisiu starih zakonalt slobodno da’ bude Kako je pod pritiskom revolucionarne situacije u carstwu done’en novi ustav, koji, izmedu ostaloga, svima gradanima carstava garantira osnoyne ustavne slobode, »odresenje od robote, tlake i podanistva j jednakost noSenja teretah bez ikakve razlike staligae, zatim oslobodenje iz tamnica svih poli tickih zatvorenika, ovaj izaslani odbor« trazi 14, da se kako « provincial gospodske isto take i u granici vo} nigkoj sve cesarske | obéinske robote ukinuti; da svaki Rrajisnik, kao Slobodan covet jednaka prava't slobodu 's ostalim stanovntelma tro- Jedne Kraljevine uziva 1-da se tamo cbcine varoske } seoske urede na temelju' slobode, $ tim pravom da mozu same sobom upravijati | st dite T na kraju: IS, da se colibat sveéenstvu ukine« U zakljuku »Déloe se zavréava potpisom dvojice istaknutih osjetkih narodnjaka, predsjedavajuéeg Josipa Krmpotiéa i posebno znaéajnog »odbor skog perovodjex Mojsije Georgijevica, iznimne lignosti narodnjackog pokreta, 6 Kojo} Ge kasnije biti vise riject Ovaj_Kapitalni akt odobrio je »per extensum« i Gradski magistrat na ssédnict Magistratualnoj dana 14, aprila t, g. u Oséku odréanoje, te izvan- rednom prilikom poslan caru u Beé.” Znaéaj ovog historijskog dokumenta je ne samo u tome Sto izrazava eseneijalne Zelje osjeckih gradana vee vise u posredno izrazenoj solidarnosti 5 »bratjome u drugim dijelovima Hrvatske. No, ne samo da ava zahtijeva- ja sadrZavaju 2elje osjeckog i slavonskog puka, ona ujedno predstavijaju i prvoklasnu gradu za izueavanje politiéke klime, drustvenih i socijalnih pri- lika ovog kraja, odredenog razdoblja, Zbog podudarnosti veéine anova ovih drugih osje’kih »Zahtijevanja narodae sa zahtjevima historijske martovske skupstine wu Zagrebu, acito je da su za osnovu imala isti obrazac kao i zagrebacka »Zahtijevanjas, a koji je jur razdijeljen medu stanovniStvom osjeckim«, U izvjesnom smislt ona sa i142 originalna, jer su iz njih ialuvene neke totke za koje su Glanovi Gradskog odbora smatrali da su predmet »naieg buduéeg saborae (na pr. tat. 50 na Sem odgovornom ministerijumu« i tag. 15. »0 narodnoj bancis). Istovremeno, namjesto izbagenih, a njih su interpolirane posebno ili naglasene, neke nove totke od narotitog interesa, a koje su odraz razmisljanja i Zelja osjeckih politigkih judi, Tako je posebno zanimljiv clan 2., koji je u stvari preuzet iz, Zagrebackih »zahtijevanjac, u kojem se prediaze naizmjeni¢no odréavanje Sabora u Zagrebu, Osijeku i Zadru ili Rijeci, u centrima uze Hrvatske, Sla- vonije i primorskog dijela Hrvatske, dime Se ofito htjela naglasiti ravno- pravnost u buduéo} »trojednoj zajednicic. Podjednako je zanimijiv i zahtjev 5) élana u koje se trazi osnivanje akademije ili sveueilista u Osijeku ili Zagrebu. Pobjeda narodnog jezika i polltiéki sukobi u Osijeku 1848. godine Do prvih politiékih garki doslo je uot Zupanijske skupStine, zakazane va podctak svibnja 1848. g. Suoseni s novo stvarnoséu wzburkanih nacional. nih osjecaja kod hrvatskog Zivlja, madaroni su nastojali kortesacijom w os- jeékoj okolini uzbuniti duhove i na taj nagin posredno izvrSiti pritisak hha fupanijske zastupnike pri donosenju vainih skupstinskih zakljuéaka. Skupstina je odréana 4. svibnja u Osijeku, pod predsjednistvom velikog Zu- pana Siskovica, U pravo} éetrdesetosmasko} revolucionarnoj atmosferi, po- pracenoj vatrenim govorima izvrsnih govornika Mate Topaloviéa, Petra Ro giga, Antuna Stojanoviéa, Adama Sukiéa, a na kojo} je, kako je zapisao iz- vjestitelj Narodnih novina iz Osijeka, posebno »... dobro govorio advokat Mojsije Georgijeviée, ne samo da su osujeceni svi pokusaji madarona da podriju rad ove skupStine veé je doneSeno vie vaznih odluka. Medu njih spa- da historijska odluka da se dotadagnji sluzbeni, latinski jerik zamijeni vilirskime? NeSto ranije, isti zakljuak donijelo je i Gradsko vijeée na javnoj sjed- nici od 29. travnja 1848. O tome govori autenti¢an izvod iz gradskog pro- tokola (sa karakteristikama jos nesredenog latinickog grafijskog sistema): »Godine 1848, dana 29" Travnja u Ostku u Gradskom Doma pod predsédnigivom Poglavitou gospodina “Vékoslava Smidta, Slavnih. gra- Gomedah Verovititke | Sremske varmede | Sudbenog stoia Prisednika, Hprada ovog verhovnog Sudea UW prisednisivu wosteade 1 wtiea, Josipa, Pozonifa, Mihacla Jelleni¢a, Franje Svobodk fakoviéa gradskog satnika. br, 1182 Gospodina Verhovni Sudac Grada ovog Vékoslav Smidt_usmeno predlaze, da bi se od danasnjeg dana u sve javne poslove nage Narodnt Jerk kao Diplomaticki uveo budue da je Prezvisenl Gospodin trojedne Kfaljevine Ban Josip Jellacié Buzinski na ovo poplavarstyo dana 250 Travnia. te. pbr. 10 aa narodnom Jeziku’ milostive dostojao_ pi sath '§ omagenim datumom prekidaju se sjedni¢ki zapisnici na Tatinskom, a na- stavljaju na hrvatskom jeziku,43 To vrijeme koje je od samog potetka predstavljalo najéaret vapijucih suprotnosti, i ovako raspolozenje istinskog zanosa, nije potra- jalo dugo. Intrige, korteSacije, politi¢ka propaganda, prijetnje u gradu i ‘ijeloj Zupaniji ubrzo su podijelile stanovnistvo u antagonisticke grupe. Pod sve vecim pritiskom dogadaja koji su spontano i nezadrZivo navirali sa svih strana, osjeéki gradani, nesto zbog materijalnih a nesto nacionalnih razloga —ponajéesée bez évrstih politickih stavova, opredjeljivali su se za madarone ili narodnjake. U takvo komedanje suparnigkih strana _umijedali su se i daci Klasiéne gimnazije u Osijeku, O tome istupu osjeckih gimnazijalaca zapisao je 1848: godine Dominik Petrovic, gvardijan i historiéar franjevatkog samostana u Osijeku: mjefavinu. 028, travnia. Gimnazijska mladez zavedena po nekim nemirnim odvjetnt a juratioa, Zanemarivsl Skolv, sastalg se u vecem broja w Denjem gradu kod [iets prscznika) Antena ‘Stoanivica’ Na pote) isto sastaia fe 1 taeaka, ‘lima Je zatraaila, da upravitel} skolske oblasti stavi u skolske diseiplinske pro: pise dacima vise slobode. Izvjesivsi nakon toga poslije podne sa gimnazijske dvo- Pane barjalk, mir bje uspostavljen, 28. travnia,, Skolska mlade? dogekala je u gimnazijskoj dvorani svoje na stavnike i htjela 14 taeaka svojih zahijeva pred njima procitati, protumacith Lu {elo provesti- Ova im ne bi dezwoljeno. Uel je'raspravijao o 14 tavaka, koje su daei iznijelt kao svo} zahticr. Zavoditelji mladeai izarvali su ravnatelja zavoda na hodnik, Za raynateljem iaali sui ostaliprofesori, prekinuvSi sjednieu, ter nastojali ovdje mladez privesti K'pameti, Posiije podne nastavljena je Sjednica na Kojo} Je zakijuceno: da se u budude dagke egzorte (propovijedi) imadu dréati ne ma latin Skom vee ilirskom jeziku; da se u buduée kod mise pjeva ne latinski vee ilrski Ostalo sve, Sto je u 14 tagaka dackih. zahtijeva, zabaéeno je jer se protivi Skolskim propisima P nastaynom reduc No, Skolske vlasti nisu ostale samo na tome. Iste no¢i kolovode pohvatane su i stavljene pod istragu, a skola zatvorena, O tome je uprava Gimnazije izdala 30, TV 1848, j sluzbeno saopéenje (sl. 1) Uglavnom, dogadaji su tekli ubrzanom strujom vremena. U_polarizaetji politigkih snaga u Osijeku, rekli smo ves, pored ckonomskog interesa (gra- vitiranje osjecke privrede Madarskoj op. a.) presudan faktor bila je i nacio- nalna struktura osjeckog stanovnistva. A ta je bila razlitita u pojedinim grad: ‘skim dijelovima. U Gornjem gradu, Turdi i Novom gradu dominirali su Nie jemei, a u Donjem gradu Hrvati i Srbi. Njemacki stanovnici, i nesio imuénijih Hrvata — iako u osnovi »crno-Zutie — vecinom su se orijentirali prema Madarima zbog materijalnih interesa, kao i zbog poznate antislovenske st bili za Telagiéa 1 Hr stih obraéuna izmedu en je prema srodoljubivime donjogradanima ko} vatsku* Neposredne posijedice ispoljile su se u vidu ova dva najveca i najudaljenija gradska dijela, \Veleposjednicko plemstvo (Prandau, Pejatevici, Jankoviei, Salopeci i dr) kroz Gitavu 1848. g, otvoreno se opredijelilo za Madarsku, nastoj ne spali sve mostove iza sebe kako bi se kasnije u jednoj aciji mogli pomiriti sa Hrvatima. Ukratko, plemstvo je inkliniralo onoj strani144 Kaa se niki neu pravom lu tolmadite, ine sy pputem traiene slobode alokobui duh na sve strane ra vi i, koi ubdirdavanje prépisanihy a jos po viljoj ti neakinutih zakonah teiko 6 i, | nereda put otvara; onda je ajposls takovi sma odkale proizitav lah iw ovdainja kr. gimoazia udeéa mladez nanérauo ‘ako, da se i ona sad ua im obuzeta -~ koliko svojimi briiljivim Roditeljow, toliko vEraim jom, du vad avi tukizani postuh na jedanput w burao ovo vréme uzkra adja. To je 5 to, Sto mene i vas prédrage Roditeljo, mladozi elie, i sve Veobrazene opazne i poxorne i siluje da vi # mami ruku uw ruku sklopivlé Ij bezou vaiu nami uno mili joS nedozrélu dédicu krasmu negda domovine diku — fod redene otrove nepokoraosti, koja, kako svaki lahko uvidi nore, svagda Zalosine postédice ima, odvrait, i skupa © uami, o pravom amislaslobode iavéstitim Pakle medjussbnom slogom i gor ostja, poslujmo, da se mir U Osika 30, travnja 184s. Kr. Gymnazia Upraviteljstvo. 0 Ogéku Tishom Divaldovie. za koju je vjerovalo da ce u potrebnom trent ku biti u stanju zastititi i se Cuvati njil i njihove posjede. Godine 1848. Mads Stitnik, a 1849. dvor i Hrvatska NajeKlatantniji primjer ovakve prevrtljivosti_pripadnika veleposjednic. kog tabora bila su upravo dva podzupana Viroviti¢ke Zupanije Ladislav Jan kovié i Ljudevit Salopek. U biti, veé od o7ujka 1848, obojica su bila na strani madarona. Razlika je bila samo u tome Sto je to prvi slabije krio i ubrzo, nastupajuci sve otvorenije, postao i voda osjetkih madarona, dok je drugi a im se éinila sigurniji 2a.10 Zeck 143 oprezno taktizirajuci prema Jelaticu i narodnjacima, postepeno se transfor mirao od narodnjaka u vatrenog madarona. Tako je prevriljivi Salopek, ne- kadaSnji narodnjak, uz Jankovica postao jedan od glavnih stupova madarona, smatrajuéi da je legalnost na madarskoj strani. Takoder je »otiti izdajicae postao i valpovacki viastelin barun Prandau, Koji je preko svojih kortesa ‘matno utjecao na tokove Zupanijskih skupstina. Tu njega su narodnjaci imali povjerenja, pa su ga éak pozvali i na bansku konferenciju w svibnju mjesecu. Medu madaronima nagao se i donjogradski Srbin Dorde Jurkovic, taj »nade puni listak od pokojne aristokracijex> T na narodnjaékoj strani, dokumenti esto ponavijaju ista imena, iz uskog kruga svjesnih. politifara, Tako je, burna 1848, godina u Osijeku lzbactia na povrsinu zna¢ajna imena: Mate Topaloviéa, Jurja Tordinca, Petra Rogiéa, Antuna Stojanovica, Adama Sukiéa, Vase Atanasijeviéa, Josipa Krm- potica i Mojsija Gcorgijeviéa, od Kojih su’ neki u dinamici revolucionarnih zbivanja izbili u sam vrh pokreta, 2a razliku od madaronskih lidera, vecinom Ijudi u poodmaklim godi- hama, ovi narodnjaéki prvaci pretezno su bili mladi Ijudi, vjerni svojim ide- Jama jos iz vremena kad je narodna misao ilirskog pokreta hvatala korije- nje u Slavoniji. Sad su nasli da je kucnuo éas za njihove ozivotvorenje. Svjes. ni svog teskog zadatka, uporno su nastojali da surbiju utjeca} Madara i Visoko iznad ostalih, ujedno i najmladi medu osjeckim éetrdesetosmaskim, borcima, uzdide se krupna politicka figura Mojsija Georgijevica, pravnika, advokata i istaknutog demokratskog politiéara unarodnom pokretu, »jed. hog od najumnijih saborskih zastupnika wu hrvatsko-slavonskom saboru go- dine 1848.« (D. Prohaska, »lIlirizam u Osijekue, Savremenik 1912) 1 skrupna politiéka lignost nase historije u polovini XIX vijeka« (SiS, +Osijek u histo: rijskim danima 1848, godine«, Hrv. list, Osijek, 25, XIE 1933). Tek posljednjih godina porastao je interes historiéara za ova istaknutu, narodnjacku lignost Osijeka. U Narodnom pokretu 1848—49. Mojsije Georgi jevie odigrao je vrlo znaéajnu i pozitivnu ulogu, sto se vidi iz njegove brojne prepiske sa znaéajnim Ijudima njegovog vremena i iz zapisnika sa sjednica Hrvatskog sabora, na kojima je Georgijevié bio jedan od najistaknutijih go- vornika, Neke od njegovih govora donio je u izvodima iz saborskog zapisnika V. Bogdanov (Drustvene i politike borbe u Hrvatskoj 1848/49.) c vrlo rano stupio na politi¢ku scenu, odmah nakon pada ‘chovog sistema, kad je uSa0 u Narodni pokret i postao jedan od nje- govih najmarkantnijih predstavnika, Njegova djelatnost ide izvan granica nj. govog rodnog Osijeka i Slavonije i seze do vojvodanskoz Glavnog odbora i Mrvatskog sabora u koje je biran tu Kojima je bio vrlo aktivan élanc2” Nije nam namjera da se i dalje podrobnije bavimo ovom vaznom histo- rijskom lignoséu, iako, bez sumnje lik Mojsija Georgijeviéa, njegova uloga, njegov doprinos onom vremenu i veliko} narodnoj stvari iziskuje posebnu i da leko obimniju studiju. U ovom radu ocrtavamo ga samo u glavnim konturama radi nuzne dopune ovog prikaza, jer bez isticanja najvainijeg aktera Cetr~ desetosme u Osijeku ostala bi jedna osjetljiva praznina, a uz to bi bila ponov- jena jedna historijska nepravda.146 U politickim akeijama prvih mjeseci Cetrdesetosme madaroni su poka vali veéu aktivnost od narodnjaka, i to zahvaljujuci u prvom redu nepo- Srednjoj pomoci koja im je u svakoj prilici dolazila iz oblignje Madarske ao i vesoj ekonomskoj snazi madaronskih protagonista, I dok su u Zagrebu judi oko Jelagiéa i Gaja lavirali u jednoj neodiueno} politici, za i protiv Bega, Kako neutralizirati utjecaj Madara i izbjei eventualni sukob s njima, mada- roni su koristili pogodnu priliku da bez krvi osvoje Slavoniju. Sve Zivljom ‘aktivnoscu, spretnim koristenjem slabosti suparniéke strane, obilno se razba- cujuci cemagoskim obecanjima o strikinom provodenju podunskih odluka i Sto skorijem oslobodenju od feudalnih obaveza — madaroni su dobijali sve vise pristalica u masama i ujedno jacali pozicije u gradskim i Zupanijskim tijelima. To je doslo do izra%aja nakon kraljevog dekreta od 10. VI 1848. go- dine, kojim je Ferdinand pod pritiskom Madara smijenio Jelaéica s banske éasti, a imenovao generala I. Hrabowskog za kraljevog komesara u Hrvatsko} i Slavoniji, Slavonska madarofilska viastela poduprla su Hrabowskog, progla- sivSi u Osijeku manifest od 10. lipnja, a skupstina Viroviti¢ke Aupanije iza- brala je odmah i zastupnike za Sabor u Pest Radi snadnijeg politi¢kog efekta, madaroni su carski_ manifest o Jela- Ggevom smienjivanju odstampali u Osijeku u 100.000 primjeraka, a zatim su ove letke njihovi agenti razdijelili po Slavoniji. Najveéi bukaé medu madaronima protiv Hrvatskog sabora i Jelagiéa bio je opet veé spominjani podyupan Ljudevit Salopek. Nakon Sto je potpuno presao u protivnivki tabor, njegove osnovne devize bile su sadréane u svega tri totke: 1, Neka se Osijek I Viroviticka Zupanija pokore madarskom ministar- stvu T komesaru: Hrabowskom: 2. da Viroviticka Zupanija opozove svoje zastupnike iz Hrvatskog sa- bora ut Zagrebu i da se biraju zastupnici za Ugarski sabor, koji ée se sastati 10, sepnja u Pesti i 3. da se proglase oni zakoni koje je donio Ugarski sabor 1847. 1 1888, a nije ih prihvatio Hrvatski sabor.* Salopekova aktivnest, kao i tri proklamirane to¢ke njegovih politiekin stavova, naisli su na jaku podrSku kod »slavonisch gesinnte deutsche Esseker Piirgers, Sto je pridonijelo jo$ veéem rasplamsavanju politigkih. strasti uw Osijeku.” Tako se na Petrov 29. lipnja moglo vidjeti istaknutog madarona, grad- skog senatora Pozsonyia (sjedinog u Osijeku pravog po krvi i imenu Ma- darae), kako s bubnjarom obilazi gornjogradske ulice i objavljuje gradanima sda je kralj oduzeo Jelagiéu bansku éast< Usalud je banski namjesnik Mirko Lentulaj pisao Zupaniji da je neza dovoljan ovakovim dr7anjem nekih Zupanijskih Ijudi, a poscbno Salope- kom, »koji Siti carski proglas protiv Jelaéiéa i zakazuje skupStinut radi izboraww “7 postanika 2a Madarski sabore. Jo8 ispraznija je bila njegova prijetnja da ée poslati i vojsku svom banskom povjereniku Josip Jankoviéu w vrijeme dok ‘se madarska vojska jo8 uvijek nalazila u Slavoniji (unato€ Jeladigevo} naredbi Zupaniji od 19. ipnja da joj se »davno uzderéanije uskratic op. a.) Tako je ranije bilo zakljuseno, da se nikakava skupStina nese odr#ati dok Hrvatski sabor u Zagrebu ne zavrSi s radom, Salopek, je radeéi i ovaj put, suproino smjernicama i naredbama iz Zagreba, 30. Tiphja 1848. sazvao Zupa- nijsku skupStinu Na skupStini su jac’, nabutkani od madar- skih agenata, masovno istupili s manifestom proti a za madarske zakone. Kao i do tada u slifnim prilikama, slavons! jarof Ladislav Pejatevié, Prandau i dr) pobunili su svoi podlozaike protiv bana, plaSeéi ih podiednako da ée on vratiti kmetstvo Ohrabreni ovakvim razvojem doradaja i osjetki Nijemei stt diali glavu nestunajudi sve aktivnije protiv narodniaka, &iji su glavni vode (M. Georaijevié, T. Topalovié i F. Delimanic) bili na Saboru u Zagrebus SkupStina je protekla burno. Zapogela je o¥trim Salopekovim govorom protiv bana i u korist zakona proglatenih od ugarskos ministarstva, To je izazvalo prisutne narodniake koji su enersitno protestirali. »Govorili. su za bana i protiv usarskog ministarstva Mato Gerdan, Kréniavi, orahovaéki Jup- nik, Hercer i Tankovié, pjeneznike. Bojeéi se da ne ostane u manfini i uiedno a slomi narodnjacku opoziciiu, Salopek je potaino pozvao dvije tal satniie iz osietke tyrdave »koje se postave pred varmedisku kuéue, Uz voinié- ‘ku asistenctiv., Salonek je dao protitati naredbe ugarskog ministarstva Virovi- 1i8Koj Jupanifi> »Kada to nagi vidjeke, reko¥e: Nismo mi dosti ovamo da nas voinici ubiiaiu, Sto smo druge misli 1 vednije od Salopeka.« IzidoSe najpriie scliaci, pa’ onda i ostali, i tako, dav8i protestacfiu. ostavie madarsku stranku, Oko 11 sati nasrauge uw dvorantsilnt Deutsche Briers iz nutarnieea erada i Gornie varosi, Urlali su i vikali Cim nagi ostavise dvorann. Salopek otpusti voinigtvo, a skupstina zakliudl Po protitanim zakonima odredeno je, da se na8i zastupnict iz Zaereba kudt pozovu, da se povisivanie izbornika uéini, Koil ée poklisare za peBtanski sabor birati, i da se vrhovni Zupan Ladislav Jankovic u Krilo Zupanije pozove, da za- nme predsjednigku stolicu.«? Tsti dan, samo ne&to ranije, doslo je do sukoba iu Gradskom magistratu prilikom izbora »poktisora varoskow u Peftue. Prevarom su madaronskt or\- entirani gorniopradani i gradani Tvrde izisrali narodnjake doniosradane. Predhodno je objavlieno da ée se izbor izvrSiti w 9 sati, a u stvari obavijen je sat ranije, u 8 sati. Gradskoj vifeéniei (danas zerada Muzeja Slavonije op. a). Kad su donjoaradani dosii pred Vijeénicu, ova je veé bila ispunjena s nekih 400 gradana, »koji se nazivahu. Slavonisch-gesinnte Deutschene. Usalud su bili protesti osjetkih Hrvata i Srba, Za zastupnika izabran je madaronski kandidat »tridesetni&ki inspektor« Freund, Tom prilikom doslo je i do sukoba pripadnika jedne i druge stranke, ali to nije izmijenilo situaci Ttako, uz proteste jednih i uz muzik drugih, popraéen je ovaj dogadaj, koji je jo8 vise zaoStrio situaciju w gradu.*148 . Ovakav tok dogadaja u Slavoniji ozbiljno je uznemirio cijelu Hrvatsku Glavni predmet Zustve rasprave na izvanredno Sazvanom Hrvatskom saboru, 4. svibnja 1848, bila je Slavonija. Nakon poznatog apela pozeskog podzupana Josipa Bunjika, u kojem je rekao: =Dotim se mi ovdje bavimo i dotim se o pacifikactji radi, otpada od nas treéi dio Slavonije, madzarski_ je ministeriam tamo. priznat, veliki Zupan walajica sada Jankovlg, primijen 1 instaliran, puk pobunjen {od nas odsuden, Sto nam sad os iaje, neko puk na mast stan okreauti, poslali tamo nekoliko hiljada vojske, da checkucijy Gime, ono} gospod, Koja su irra, a esobito-onom magstrst, ost je svemu tiv..." osjetio se prvi puta snazan dah predstojeceg sukoba s Madarima, Natjeran dogadajima u Slavoniji i pod pritiskom Sabora, Jelagié je raz doblju od 13. do 25. srpaja obi8ao mnoga znaéajnija mjesta u ovo} pokrajini.*” »Dana 14. srpnja stigao je ban u Novu Gradisku, Cernik i Pofegu. Puto- vao je strelimice, jer je morao da iza ovoga puta stigne na konferenciju u Bee. U Pozegi je 15. srpnja dréao skupStinu pozeske Zupanije, koja se izjavi za bana, Preko Pleternice krene 16. srpnja u Brod, odavle preko Vrpolja u Vinkovec, pau Vukovar gdje je drzao skupstinu srijemske Zupanije. Iz Srijema se zaputi Jelatié w viroviticku Zupaniju — ali ne u Osijek. Dne 22. srpnja stigne u Ba kovo. Obide mnoga sela Dakovstine, vrati se preko Nasica, Votina, Virovitice i Bjelovara u Zagreb... Banovo zaobilazenje Osijeka, jos je vise poljuljalo polozaj narodnjaka gradu >... jer nijesu protiv svofih protivnika imali nikakvih dokaza vlasti i pravae.® To je bilo dovoljno osjeékim Nijemeima — madaronima da postan oS agresivnij. »Dne 10. kolovoza bijase »Svapska restauracijac, obnova magistrata u duhut novog njemaékog kurza, Dan prije obilazio je gradom »dobose, da nitko ne smije na skupStinu ponijeti erugja ni Stapa, Ali kad nasi sutradan dodose, imase Sta i vidjeti, Nijemei stajase s puskama oborwani, Neki Iirei donjo: gradani pristupise k njima, da ih pozovu na odgovornost: »Za8to to? Zar smo mi dosli ovamo tuéi se? Nato povuée varoski fiSkal Arvaj sablju i posijece na glavi domoroca Mojsiju Brankoviéa, krznara. Udarise po njemu i Nijemei s puskama, pa onda i na ostalu nau bracu. Ali nasi nisu uzmicali dok Nijemci- ma ne oteSe tri puske, a petorica ih dopadose smrtnih ranac .. © ovom dogadaju, koji je pored Zrtava imao za reaultat jos i dalinje uévrSdivanje poricija madarona u gradskoj upravi, izvjestio je bana Jelacica Mojsije Gcorgijevié pismom od 22. kolovoza 1948,, u kojem je izmedu ostaloz napisao: »... terorlam madaronskt i ovdasnjih poludjelih Nijemaca, veliki je, pase rodoljuubi ne smiju nikuda maknuti, a meni Georgijeviéu op. a.) porucili st. u Pox Zegu da ne dolazim kuéi. No, ipak sam se vratio znajuci da Ge se onl sve veéma izati, Sto god se mi vie uztezemor.!# Ovakovo zaostravanje odnosa u Osijeku i u éitavoj Zupaniji blizilo se sve vie ktitignoj tocci u Kojo} ce politiku zamijeniti oruzje, Zbog toga se149 Jelavié odluio da pozeskog podupana Josipa Bunjika imenuje banskim povje- renikom, koji ée u Viroviti¢koj Zupaniji »mir i red uvestic. Imenovanje banskog povjerenika i njegova prijetnja da ée upotrebiti vo} nu sifu, uplasilo je madarone | podZupana Salopeka, koji je odmah w skup- Stini nagao za shodno da javno prizna bana i njegovu viast. Sta vise, poslije duzeg vremena dao je ponovno izyjesiti narodnu zastavu na Zupanijsku ku riju. Reakeija ostalih osjeckih madarona bila je drugaéija, Od PeSte su za- tuazili hiljadu gardista da bi sprijedili dolazak graniéara w grad. No, PeSta je oklijevala ne Zeleci izazvati sukob sa dvorom, do éega bi sigurno doslo, jer je u Osijeku ipak odluéujuéu rije’ imala vojna posada u tvrdavi, na Glu s generalom Jovicem, Nakon dugeg oklijevanja Jelati¢ je odlucio da sa pisama i prijetnji, pr jede na djelo, Usprkos otporima i protivijenju madarona, Jelatié je 3. rujna Stigao u Viroviticu, gaje je, namjesto u Osijeku, u prisustvu mase naroda otvo- rio Zupanijsku skupstinu, na kojoj je potpuno viadao »narodni duhe. Poni Steni su madarski zakoni, zabranjena prepiska s madarskim vlastima, a izvr- Sena je I ianjena Zupanijske uprave. Veliki Zupan Ladislav Jankovic, zajedno 8 jednim dijelom madarona, prebjegao je u Madarsku, dok su drugi ostali u Osijeku. Za nove podzupane izabrani su Josip Jankovié, i Ladislav Delimanié. Veliki biljeznik Zupanije postao je Mojsije Georsijevié, podbiljeznik Mirko KrSnjavi, a glavni blagajnik Franjo Gludovac.* Ovo je bio ozbiljan, ali ne i konaéan poraz madarona. U Madarskoj i u Osijeku sve nade madarona bile su usmjerene na i&ekivanje madarske vojne interveneije. No i one su brzo bile raspréene opozivanjem carskog manifesta od 10. lipnja, donesenog protiv Jelatiéa, a zatim i njegovim napadom na Ma- darskus* U ovoj sad veé main povoljnijoj situaci{i Telaéiéeve pristalice nastojale su Sto bolje konsolidirati svoju viast u Viroviti¢koj Zupaniji. U Osijeku to nisu uspjeli jer je grad bio pod kontrolom topova generala Joviéa, sa tvr- dave koju je drZao kao »carsku svojinus.” U takvoj situaciji Osijek je postao neka vrsia neutralnog terena: U Donjem gradu vladao je narodnjacki duh, u Gornjem — njemacko-madaronski, dok je Magistrat i dalje ostao u rukama Nijemaca.® Ovakovo stanje neizvjesnosti i Konfurije potrajalo je u Osijeku od rujan- ske skupstine u Virovitici, Koja je u izvjesnom smislu Znaéila pobjedu narod- njaka, pa sve do oslobodenja Osijeka od madarske viasti, u veljagi 1849, Osijek je i dalje bio izvan banske vlasti, a time i nadalje’ glavno uporiste madarona. Dréanje generala Joviéa bilo je zagonetno, jer uw twrdavu_ nije pustao nikoga, a od njega i twrdavske posade ovisila je sudbina Osijeka, a time posredno { sudbina narodnjaka, odnosno polozaj madarona, Borbe za osjesku tvrdavu 1 njena predaja Koliko god je znatajan aspekt politi¢kih zbivanja u Osijeku i njegovoj liZoj i daljoj okolini, protkan dubokim socijalnim previranjima, antifeudal him pokretom slavonskih seljaka, vojnim intervencijama i masovnim. prest ama prijekih sudova — w nemirnim vremenima 1848. i 1849, godine i doga-150 daji vezani za borbu oko osjecke tvrdave nisu nista manje znacajni i cine problem za sebe. Bilo je vise prikaza ovih zbivanja, uglavnom uzgrednih. Najopsirniji je dao R. Horvat u svojoj narativnoj prezentaciji »Borbe za Osijek 1848/49.« Au- tor ovog prikaza dajuci niz detalja o dramati¢nim mjesecima madarske oku- pacije Osijeka i borbe za njegovo vraéanje pod carskut vlast — po obiéaju sta- Tijih autora — nije naveo jzvore podataka, Zbog toga pojedini njego- vi navodi daju utisak subjektivnog priganja i to tim vise Sto u_nekim svojim pojedinostima odudaraju od historijskih Cinjenica. Zbog toga éemo nastojati, da u sklopt ovoga rada koji tematski obuhvaéa i spomenute pro- bleme, koristeci se dodatnim izvorima, damo jedan historijski potpuniji sud. ‘Tako u jednoj brosuri nepoznatog autora, koja je Stampana w Petuhu 1851. godine pod naslovom: »Predaja osjetke Wrdave ¢. k. trupama 14, velja- Ge 1849.« istiGe se znaéajna uloga osjecke tyrdave u danima kad se u zesto- kim bitkama na podrugju Vojvodine i Madarske uporedo rjeSavala sudbina Habsburske Carevine i Hrvatske i Slavonij sJedan od najanamenitijih dogadaja nave historije — istige nepoznati autor sits prea sleek turdave ek trupana dnc, 13-4 16, veliags 18. Za Slave rij | Salem imalo je to najblagotvornije posledice, jez a je Osijek bio u. ono Vrjeme u tukama Madara, kad. se carska-armija odlucila da. napusti Budim i Pestu i kad je Perzel zauzeo cijelu Bocku osim Titela, Mosorina i Vilova, a general Todorovic se morao povuel iz Banata, to bi Tazvitak dogadaja kod nas dobio sa- svim drugw slik i lako bi se dogodilo, da Srijem I Slavoniju zadesi isia sudbina Kao i jadnu Backu, Ovaj dogadaj bio je od velike strateske vaznosti za. carsku at nnima, Osijek je bio f sigitmo zakloniste za znalnu rijecnu flotu.< ju. U onim dae Nije na nama da ulazimo u analizu ispravnosti ovakove procjene vojnié- ke situacije i zaéaja pojedinih strateskih tofaka u borbi s madarskom vo} skom 1843, i 1849, To je Stvar posebnih studija i ocjena. Zadovoljit injenicom da je vatnost osjecke tvrdave, jedne od tri najveée (Osijek, Petro- varadin i Arad op. a.), u ovom dijelu Austrijskog Carstva progresivno rasla s porastom napetosti carsko-madarskih i hrvatsko-madarskih odnosa, U jednoj do kraja konfuznoj situaciji, natezanja oko vlasti u Osijeku izmedu madarona i narodnjaka, posebno pitanje Cinilo je neodredeno drzanje Wwrdavske posade, s yeéinom vojnika domacih judi i monarhisticki raspolo- zenih oficira. Da bi u eventualnom ratu jzmedu Hrvata i Madara, koji je veé visio u zraku, osigurao Madarima izvanredno vaino uporiste, madarski ministar rata Lazar’ Mészaros posebnom naredbom od 30. kolovoza, upucenom iz Vrbasa, zatrazio je od osjecke posade da se izjasni na Gijoj ce biti strani u slugaju sukoba, Istovremeno, kao izvjesnu prijetnju, najavio je i dolazak jednog honvedskog bataljona u Kronenwerk (pomoéno utvrdenje na lijevoj obali Drave op. a).151 Kao odgovor na Mészros-evu naredbu I prijetnju offciri stojaini_ dvoru {cari uputill su slijedecu izjavu turdavskom zapovjedniku general Jovicw: »Svekoliko tasnistvo ovdjeSnje c. i kr. vojnitke posade javno i otvorenu of tuje, da osjecku tvrdavu dra) kao carsku svojinu, dakle za'svojinw ukupne mo harkije; radi toga treba da ju wovom ratu medu Hirvatskom i Ugarskom obadvije Smatraju kao neu tralno zemijiste. U tome se slave svekolika posada Posada ce s najvecom postojanoscu ostati u najviernijoj privrzenosti k ustav- nomu i najmilostivijem carw i Kralju svome, te Ge svima mogucim sredstvima suz bijati svaku navalu, dosla ona od Magiara ‘lt Hrvata, doklegod ne-bude Njegovo Velitanstvo zapovijedilo, da se (posada) podacle ovo} ii ono} stranct Uslijed ove nase misii, koja nam jedino sludi_ kao pravilo, dr2imo svi jednodus- no, da bi bila poyreda neutralnost kad bi se wosieeki sKronenwerks namjestio ma ‘iarski narodni bataljun, a ne e. 1 ke, vojska. To bi bilo navjestenje rata Hirvatsko) Fgranigarako} volset roti hojo} mi necemo nikada wojewati kao prott naso} bbraci, koja s nama bij 59} pod istim stiegom, te Koja st meoskvmnjivo vjema t privriena carskoj nase} Kucl — Sto mi time jednodusno otitujemo. No u slutaju, ako Hrvatska bez povoda povriedi ovaj neutralitet, dréat éemo to ga, hepriatel)sk cin prema, Nieaovom carskom Velcansivu | ukuipno) mena. iji "Tad cemo to neprifateljsive Hrvatima vratit, te cemo u tom stucaja amo poviel reeene narodne bataljune. Na koncu joste uljudno molimo c. i ke, zapoviednistvo tvrdijave, neka ovo nase pokomo ocitovanje izvoli po slasnike staviti do znanja ic. ikr. ministarsivw u Be- uF ugarskom ministarstvu w Pest U Osicku, dne 31. kolovoza 1848. (lijede potpisi oficira ‘osjeeke posade)«® Ovako proklamiranu neutralnost, osjecka posada odréavala je od 31. ko- lovoza do 22. listopada 1848. A to znaéi u vrijeme kad je ban Josip Jelacic, pod utjecajem betke kamarile koja je poticala otpor naroda ugrozenog ma: darskom revolucijem, oipoéeo 11. rujna rat protiv Madara 0 toj neutralnosti, kao i o prilikama u vrijeme Jelaciéevih priprema, pige jedan od bliskih Jelatiéevih suradnika grof Corberon: Svaki dan dolazi pripomo¢, bud vojske, bud strieliva, bud topova. Osjeéka twrda izjavila je da ce bill posve nepristrana, premda je cesarska | kraljevska. Hi atska jo8 mifuje. Danas vjeSana su (2) Cetin seljaks, Koji pokusavaju svoju oko. Tiet pobuniti, nu nisia zato, dapace to je dobar primjer za nase magjarone...< Jelasiceve operacije povele su, uz blagosloy austrijskog ministra rata ‘Teodora Latoura, prelaskom Jelacicevih triju kolona preko Drave 11. rujna. Glavna lijeva kolona preila je Dravu kod Legrada, a dvije sa slavonskog teri torija: srednja kod Barta, a lijeva kod Osijeka. Sve tri kolone trebale su se Sjediniti kod Székesfehérvira, da bi zatim zajedni¢ki produfili: prema Pesti radi obaranja madarske viade, Medutim, Zestok otpor Madara kod sela Pé- Kozda i Velencze 29. rujna, kao i ustanak u Beéu 6, listopada omeli su taj plan. Kako je nakon ubijstva kraljevog Komesara grofa Lamberga 28. rujna w Pesti doslo do ostrog sukoba izmedu Beta i Peste time je zavrseno zakonito radoblje madarske revolueije. Kraljevim reskriptom od 3. listopada raspus- ten je Ugarski sabor. U Ugarskoj proglaseno je ratno stanje, a Jelatié ime- novan komesarom i zapovjednikom citave vojske u Usarskoj i Erdelju,u Pest Odbor Pritisnut dogadajima, Lajos Kosut je jo istog fatalnog 28. ruj sastavio »Odbor za obranu domovines kome je on bio predsjedh je preuzeo sve ovlasti ranijeg ugarskog ratnog ministarstva Tko za Sta bi se dogodilo sa madarskom revolueijom nakon_snazne Koncentracije carskih trupa, da nije izbio ustanak u Becu. Zbog ovih listo padskin dozadaja, za izvjesno vrijeme, otklonjena je opasnost daljeg rata od Madara. To im je pruzilo potreban odah i moguénost 7a stvaranje nove na- rodne Vojske'* U situaciji groznitavih priprema, »Odbor za obranu domovines uputio je svim zapoviednicima tvrdava u Ugarskoj naredenje da se u roku od 7 dana pismeno obavezu na bezusiovnu pokornost »Odborw« uz vidan znak isticanja ‘madarske zastave pod prijeinjom najostrijih sankcija. Sad se na muci nagao i osje’ki zapovjednik general Jovié. Odito, ne- utralnoscu bilo je gotovo. U prvi éas nasao je srednje rjeSenje, Istovremeno dao je izvjesiti razlitite zastave: na zgradu Gradskog poglavarstva hrvatsku; na toranj Zupne erkve carsku crno-autu, a madarsku na zgradut Glavae stage.” Nesumnjivo, ovakva nezahvalna dilema ubraala je poviagenje sa scene ovog starog i tyrdokornog carskog oficira, od Gijih odiuka je u mnogome ovisila sudbina twrdave i Osijeka, Inaée, o toj centralnoj, kontroverznoj vojnickoj figuri iz onily prvi dana 1848, g., Koji su za Osijek znaéili biti ili ne biti, data su razligita misljenja, R. Horvat, vremenski najudaljeniji, direktno optuzuje Joviéa zbog nje- gove sklonosti Madarima kad govoredi, 0 veé spomenutom naredenju Kosu- tovog »Odborac izmedu ostalog pise: 20n (Jovié opt) predobi vojnike obecanfem da ce dobiti veéu plaéu ako pri stanu uz Kesutae Naprotiv, dvojica drugih autora, Joviéevih suvremenika, Mato Topalovié i anonimni autor brosure iz 1851. godine, imaju drugo misljenje. Gledaju Jo- viéa, skao gospodina starog koji se vecma slova nego duha derZie", ukratko kav ortodoksnog carskog oficira, koji je radi nekihy svojih Evrstih’ principa napustio i svoj polozaj Nakon Joviéevog povlagenja »bolesti radie, komandu nad tvrdayom pre- uzeo je drugi »carskie oficir potpukovnik Wantzel, U sve delikatnojij situaciji i Wantzel je nastojao odrzati neutralni status utvrdenja. Ovakvo stanje, ni rata ni mira, ubrao je prekinuto dolaskom povjerenika ‘madarskog »Odbora za obranu domovines grofa Casimira Batthyanya, na ve Ger 22. listopada 1848. god. su pratnji 41, honvedskog bataljuna i 5 topovae pred tyrdavu. Ne znamo za tok razgovora izmedu Batthyany-a i Wantzela, Znamo samo za ishod. Batthydny je puSten u turdavu istog dana oko 9 sati na veter. Protuakcija na wlazak Madara u osjetku tvrdavu, bio je ulazak 400 petro: varadinskih graniéara, na elu s majorom Coriéem (Csorich, ime iz dokume- fata op. a, u Donji grad, koji je odmah uputio predstraze prema trdavi."153 23, listopad protekao je u Batthydny-evim nastojanjima da konsolidira svoju vlast u tvrdavi, Veéina offeira, iako monarhistitki raspolozena, nemajuci Crugog izbora, potpisali su Batthydny-ev srevers« 0 lojalnosti »Odboru za ob- anu domovinee. Tstoga dana tvrdava je dobila i novog zapovjednika generala Edera Eichencheima, Ma koliko je ambiciozni madarski grof nastojao suspendirati polozaj komandanta utvrdenja, nije uspjeo. A dolazak generala Edera bio je od. presudnog znaéaja za daljnja vojniéka zbivanja u Osijeku. Stalno pomagan od. {oS jednog prijatelja »cariste« majora GlavaSa, Eder je u svakoj prilici vjeSto ‘blokirao mnoge Batthysiny-eve akcije i tako Znatno pripomogao austrijskim vladinim jedinicama kod kasnijeg ponovnog zauzimanja osjecke tvrdave. Potpisivanjem »izjave o lojalnosti« oficira i posade, Batthyany je de facto uspostavio madarsku Vlast u Osijeku, a s njom je prekinut I politi¢ki Zivot uw ovom gradu Politikom »meda i bias, Batthyany je pretenciozo nastojao tu vlast pro- Siviti daleko izvan osjeckih meda, na prostor Viroviti¢ke Zupanije pa tak i cijele Slavonije, O tome svjedoti i njegov proglas »Svim Gradjanima i Stanov- nicima Kraljevskog Grada Oseka, slavne Zupanie Viroviticke i cele Slavonie« od 23, listopada (sl. 2). Medutim, njegovo osvajanje viasti bilo je pamuceno prisustvom protiv- niékih trupa u Donjem gradu, Stoga je odlutio da istjera graniéare. Naredio je da se tvrdava stavi u ratno stanje. No, general Eder u neprimjetljivom ot- poru nije dao sasjeci okolno drveée, a na Wvrdavske bedeme stavio je svega ne- koliko topova. Tako je 24. listopada dosto samo do manjih Carki i krace tut njave topova, ‘To je bilo sve. A zatim je dosto do neotekivanog povlaéenja graniéara pre- ma Vukovaru i poznate izdaje majora Coriéa. Posto su tu bili umjesani prsti potajnog Batthydiny-evog eksponenta, vukovarskog grofa Eltza, ozlojedeni na- rod iz osjetke i vukovarske okoline napao je 26. listopada dvorac u Vukovaru i ubio Elua” Donjogradaninisuimali_kud. Vojnicki uw neravnopravnom. polozaju, iavjesili su bijele zastave. Uslijedila su hapSenja istaknutih narodnjaka Kn jeviea, Budeka, Fleica, dra Jansona i dr. Uhapsen je i blagajnik Virovitigke ‘Zupanije Franjo Glutovae, No najvaznijima, svaroskom Kapetanus Dmitrija Vukovieu, Mojsiju Georsijevicu, Vasliju Atanasijevicu, Marku Tajgevigu us- pjelo je pobjeci, a za njima je izdana tjeralica (sl. 3). Ostali stanovnici Donjeg sada morali su predati oruzje i izvijesiti madarske zastaves* Od uspostave madarske viasti i u Donjem gradu, sve do madarskog lagenja iz Osijeka, ostar ton vojnickih planova i interesa dominira uve dokumenata i izvora. Gradski magistrat i Zupanijska uprava dezorganizirani su i jedva se osjecaju, Cinovnistvo Zupanije djelomiéno je ostalo po strani, a djelomigno je stupilo u sluzbu Madara (medu njima i narodnjacki podéupan Ladislav Delimanic). Banski povjerenik Bunjik se odmah obratio Jelaciéu vapajem za pomoe, ali da pomos dode iz Banije, »jer Virovitigani su bili madja- roni i ostace dok se silom ne pokore i spaije najveksi buntovnici sa 0: ne kazne.s® Usprkos represivnim mjerama nova vlast bila je svjesna da ée tedko go- spodariti gradom bez podrske stanovni8tva, samo Silom oruzja, Zbos toze jeOglas Gree Kavimie Datihiny Ugarsko Kraljovski aponovlastjent devdaynt Poverenik, Svima Gradjanina, | Stanoyuletma sloboduog Kraljevskog Grada ‘Oscka, Slave’ Zupante Veruviteke, 4 cle Slavonic. ji Yate Sinade, Vata she je oovani, ea OMe Brrr iene ign ‘af rae Svat koe Sate wine e-Uarake Vindey dino am bate sine eal Pratl ako, ako cite Cite Mlle ripe ean Cones bt ce ravage a sat Mate ars as esta, ort ce ha inl die soa Hae ue Deis posing ce ay we ts Prt Brae! i ne pa UW Oseke dana 23 Osha 1848 (@atthyany-ev proglas od 23. lstopada 1848. 2) (slika 2)155 Batthyény oglasom od 27. listopada 1848, sniio ton, pozivajudi stanovnistvo ta sapadajr Distalcazn relia u Donjom grad visti e Eak i ome 2), Batthyény jena taj natin dnio sve da svoju misiju sto uspjetnie okonta | pedtanshon -Odborus osigura vaino uporiste, Time ne samo da fe ojatac direktnt Soin prostor Hirvatske nije bila po velj ni naroduovih Keajeva, So neces loos elite, sation igetemce & beceodhina Kinny tik, dele Ie arile i ancetin, ascii cpotaiiens debeko w euael Madarskol, da bimosao sprijetitt Ova} prodor bladara, Za obranw Slavonije eda! icax kc ing plain Win jo Sia ang ssh | - Imalo omiaje:Ipak-odelt mora da je bio znatan, dok Je gradskt sceonike ap. Porouay Uo Yotnje an staureyce Gd €eeoMnee US — 1 bes Boat woe fie Is pres, temeoe econ Seton essen of A T84h gr Kojem se navedue: +. og Inanredni Okelnost!danakneg neobiénog Vremeng dase u do- sinig,precefaine Ove Vora Ouse SigisSont potest da Se seca kor See ee pera ia raNesioienes GeO, Tako su Madar Evrsto driali Osijek, nisu sez Osijeka d Bc Geek cpelircintieg safe) mira gece edercbeg aps ‘hog oxhljne itwacje, Tease je i okoline Beta poslo u Slavonju gene- epee, dak deowt upon pious Soe ¥ Geli tae pecaat masa (else kojont ie zapovijedao general Trebersburg, Pojacange koje je doveo 15: aludenoy peteral Todorovlé a sastojao se od 4 batajons pesaka, 800 Kr. a sagonad mea nt sluneo ureaneanitta mocap os orto 0 Seana Ife « Stveooieajediten fslen aslo cfu caer ese Cauana Shasa! pred prof dowukao je i Madarske jos dv honvedska P'tepows géle ea Ie ie Tubu jeans fume dotckala jedna skumpanija petro varadinokil ranitara t oko 10D dobrovoljaca iz Kucievine Srbije ped apo:156 jenateld felhivésok daczara némely rosue Telki, lacitbk nevszerink Szubicy Georgii Urarevie, Peni, Mlaiskovie, Bosak, Sipeshe testvérek, é Dullentié sal Verieae Megyo Kebelében, Livaltképjen pedig. Diskovsri Jeebalan, «ney {orvenyes atalom elis- ik, anak cllew kik 3m cibitsknak net engeduek, 2x4rv0k Xkstonai er} alksluaztatik Valanint exen Lavish elérésst kemé= yon kéckoat adissal, hogy amindon erdszakos totteik lial okowott é okozandé kirok’ kélotey megtirtenire egis ‘vagyonuk erojcig Koteletetni foguak, ugy € Megyénck saves Iakovait exennel tom oly bon denkit a! ki a! Wrvenyes hatalom ‘ellen valé lleaszegulesre bujogatsi meréaze! inden KitelhetS modon seialaailans tenni Kitelesé= oknok. Mintén végre £ & Sopteiber sin Vex icin tarot gydlekenetben Aorvenyes tsztiara Uigystmeatetem : hogy cask a2 elodbeni tor- Yéayen's, dltalom visszahelyenett ‘isn tak rendeleteit fogadjak el, 6 telly ‘Kell Kexékon November 2-6u 1648. Grof Batthyiny Kazmér Daraye pire elven aan Origen Se teskom nepovoljnona razumiosam: da ‘nasaprot izdanih po meal ofinskil Opomenah vekoji 7locudai Buntosnic, imesite Sukie, Georgiev, Viarevid, Penjié, Blaiekowié, Ba ak, bratja Sypeak, i Dollentié a Verov oj Zpauii, © navlastio. Kotera dinkovad= kom, Pak ua nopokornost prema zakonitoj ‘Viasti bun, i protiv onims koji we krow ajo ta tahove Nezakouitosti navesti nedadu, 06 upotrebti asudjujuee. krutuidka bo odio postupaije ovih Huatovnikab Andatkom oiteo Kori: dase sav krva njiove silovita dela prouzrokovani ka, imajavjom avajin podpuno nadekvadi ukapeo ecto atenovn ke svets oral, itso Zupanie Verovitié pozivans dau prepretenja tako- vil silovtih neapiege oa. sls ut, tara ona Be ee eee sa ehcs Eats os MnirRanue omit, ert os Gn tee oe ama se ese i a a ee Que atin, tk Setar Sage a Seine de ‘oid Pees et Be ‘Dow ReaBidsibe Gomi aa an, ite ee 1 Be a ae hoes Sinus Biaod Same eaten 3, ote 1848, Serausgegeten durdyBalthafar Goat ogeich, sp Bede Dekeph Bepiensi, Barge (oNaredbae od 31, X 1848. 2) (slika 6)uw 163 3. veljage, Trebersburg je preko parlamentaraca pozvao Batthyany-a da »...¥eé jednom preda tvedu zakonitom caru I kralju.e Sve Sto se odigralo dalje, bilo je tek puka formalnost. Prkos, otezanje 1 pregovori otegli su se jos nekih desetak dana, nakon Sto je Batthysiny 4. ve- pod izgovorom »...da ga domovina treba na drugom mjestue, napu- stio twrdavu i Osijek i nepovratno otisao u Segedin.® Najzad, u stijedu 14, veljaée 1849., kapitulirala je i tvrdava, we potasti i postupke neuobigajene za takve prilike, Predani su forovi, vanjski bedemi ra- yoruzani, a posada uz vojnicke potasti »... zade u srijedu 14. veljate 1849. oko ¥ sati prije podne iz tvrdave na klasije GGlacis). Ovdje su vojnici odlozili oruzje svoje i puske stavili u piramide. Nato su im se prositale to&ke »konce- sijes, uz koje bijase ugovorena predaja tvrdave:* Radi njihove zanimljivosti nayodimo ih u cijelosti: b. Ona moméad koja je prije stajala u redovima ces, kr. vojske, bit ¢e po svojo} Zeljii-opultena kudi i prema oznateno} udaljenost hadijeliena 10 do 20-dnevnom placom ili ee biti poslana ke pripadajt- im regimentama, gdje Ge opet prijasnju duénost ‘opet-nastupitl . Oni individui moméadi, Kofi prije nist slutil, bit ée roku od 24 sata i2a razoruzanja opskrbljen! pasosima i otposiani uw svoj zavieaj iii drugo 2a boravak omaceno mjesto. th Gospoda offcir, Koji su prije sluili u ces. kr. vojsel # bill ake tivni kao ont umirovljeniel ii sa-milostinjom, a slugaju da reflekti faa bent, Rojee pre wal, poipadaf ad rata sud Wiener Neustadt i garantira im se, da’ é& svakako ti preporucent Inilosti Njeg. Veliéansiva, jer ée se dobrovoljna predaja uzetl kao olake Envajuca okolnos. ¢: Oni koji prije nisw bili oficiti, mogu po volji stupiti natrag w svoje prlasnje odnoiaje, | ako se bud mime drfall, bit Ce od svakog daljnjeg nemiravanja porac politickog djelovanja poStedeni; mow se fpreana yore navedeskmn uvjeia sa Svojim pasoSem, dali Kato {, One post) uglavijene koncescije vrijede potpino i za sve pri- Jninje ees. kr. oftcte, Koji su se na Gime zahwabhe ai 4 Privatna imovina svih individua sadanje posade ostaje zastice. na i stoji vlasnicima na raspolozenje. 7 Osijek, 14. vente 18 Friedrich Van der Nall v.r. pukovntic Platiner vir, major krilni poboénik v. d. Barun Trebersburg vx, GM. Nugent v.re® FM.164 Obznanenje. “ri, apt bi Makvog TT ty ten stn ent ni tot Ode. k, vojono okruine Komande u Ontku 9a Oiujka 1849. Malavanse aber Kundmachung, iia arersccats aa we fe tre 0 ia i afeatpalectecee tne Moboang gar, wid beg va ie our exit tear ratte eee cane (ewrmuy tata, meter vy atten Sim, min Beton ym Re Clee, le. tg ht shee hat gm ue fae eos Siac tl Be te "jaa, mee ene ante amen unl ate Ao any br eae ee sy, ult mt en Sen er ogtteg essen Bing, Ma na me Se ee due efi sets bg se et ead tyr antes ane lemme ln, ‘ide 8 Srsners se eeng von Betangemtn, Eee tir ates te bine Sua om “atime naar otf te eg mt, (Boje nantes enh ue ge ie ao wen UC od 1 848 retire tesa te Sage ot mete sat Sah cee Bae Segue gmp Ne by gst Fispeien Une tne en Bom tL Militaie-Difeites-Gommando ju Head amt 9. Wear 1849. Sallananne, ‘om. (slika 7)165 Tek poslije ove procedure mjesta madarskih vojnika zauzeli su w tvrdavi ‘Trebersbergovi vojnici, pretezno Hrvati, Honvedi su preko Zagreba poslani t Lombardiju, gdje je po drugi puta doslo do ustanka. Borba za viast w Osljeku i Virovitiskoj Zupaniji 1849, Odmah nakon kapitulacije Osijeka, u gradu je zavedeno opsadno sta Pohapseni su istaknuttji madaroni | brojne pristalice Madara. Istovremeno je iavréena Konfiskaeija posjeda glavnih madaronskih voda i na njihove posjede postavljeni su upravitelji, Koji su w ime dréave ubirali pribode od zaplije- njenih dobara.® Uvodenjem opsadnog stanja, carska vojska je postala glavai faktor u svim zbivanjima, ne samo w Osijeku vee i na podruéju Zupanije. 1 pod vojnom upravom u novonastaloj situaciji, Osijek je ostao 2ariste politickih raspri i borbi za vlast. Bansko Vijece i Upravni odbor Zupanije, podjednako narodnjacki, ostro su se suprotstavljali jedni drugima po pitanja Kompetencija, narotito u Zupanijskoj upravi. Glavnt razlog 4e lezao W tome Sto Bansko Vijece nije imalo povjerenja w grupu Ijudi svrstanih oko pod pana Josipa Jankovica, Koja je bila tijesno povezana sa slavonskim viastelini rma (madaronski obojenim op. a), inaée pristalicama slavonskog sepavatizma protivnicima politike Banskog Vijeca. Zboz toga je Bansko Vilece u 2upa- , imenovalo svoje povjerenike za pojedine vazne poslove, Kojl su u svom djelokrugu bili iznad:Zupanijske vlasti. Nezadovoljni ovakvim. postupeima Vijeéa, predstavnici Zupanije trazili su energiéno da se prekine sa praksom imenovanja povjerenika, jer to ne samo da je izxaz nepovjerenja prema cla hovima Zupanijske uprave vee da »2bog toga i Zupanijsko Cinovnisivo prijett ostavkome." Ne osvréuci se mnogo na prigovore, Bansko Vijeée je potetkom veljate 1849. godine stavilo do znanja Zupaniji da ée i dalje postavljati povjerenike, jer ga je vizdajstveno predanje Osijeka« uvjerilo u nuznost toga ‘Tako je upravo na dan madarske kapitulacije u Osijeku (14, veljage 1849.) Bansko Vijece imenovalo novog banskog povjerenika Ivana Zidariéa (na mje- sto M. Georgijevica koji je dao ostavku op. a). Bio je to 108 izbor, sto su naj: bolje pokazali dogadaji vezani uz ovu lignost. Ivan Zidarié, aupan Krizevatke upanije, plemié — birokrata i Konzervativac, postao je ubrzo glavni ekspo- nent reakeionarnih snaga u Virovitickoj Zupaniji, Umjesto da ojaca viast Ban- skog Vijeéa, on je kroz gitavo vrijeme svoga povjerenistva nastojao da ubrza rehabilitaciju madaronskog plemstva (Lad. Pejaéeviéa, Lad, Jankoviéa, Ljude- vita Salopeka, Kapistrana Adamoviéa, Gustava Prandau i dr), diskreditiranog va vrijeme madarske uprave, te je svim svojim autoritetom i ovlastenjima sti tio njihove posjede od nezadovoljnih seljaka:® Ovakvoj politici banskog povjerenika Ivana Zidariéa i konzervativne na- rodnjaéke vecine u Slavoniji, koja se poklapala sa separatistickim teénjama slavonskog plemstva i dinila osnovu za ponovno zblifavanje konzervativnijih harodnjaka sa bivsim madaronima — isla je na roku i iznenadna situacija stvorena oZujskim ustavnim oktrojem Becki viastodrSci postupali su metodiéno. U prvoj fazi oktroiranog ustava nisu drasticno prekinuli sa svim tekovinama revolucije, Prihvaéene su samo166 jovne, koji nisu bile opasne po vlast proturevolucije. Priznata je faynopravnost naroda, zatim ukidanje kmetstva, a pojedinim narodnostima je priznato spravo da njeguju i éuvaju svoju narodnost i jezike. U stvari bila je fo samo prividna tolerantnost koja je prikrivala centralisticke teénje dvora i‘pravo nastojanja da se ponovno uspostavi i uevrsti predrevolueionarni s0- cijalno-ekonomski poredak® Posebnim proglasom (»Obznanjenjes) od 9. ozujka 1849. god. »C. K. vojene okruzne Komande w Oseku« (sl. 7) poostrene sui vojne mjere u gradu a to je bila posredna prijetnja i upozorenje, ne samo protivnicima novo Ustava, carsko} viasti i starom poretkn vee i malobrojnoj narodajackoj Ijevici, koja je bila na strani seljaStva, uraieci pored nacionalnih prava i likvidaciju feu alnog veleposjeda i agramu reformu. Novo stanje ohrabrilo je jo8 vibe Zidariéa i konzervativee u Zupaniji, koji su, jatajuéi svoju vlast, obracali sve manje paznje na Bansko Vijece, a svoje ponasanje pretvorili okrutno tutorstvo prema nezadovoljnim seljacima wz stalnu prijetnju vojnim cksekueijama.® ak ni boravak bana Jelaéiéa u Osijeku od 11. do 22. svibnja 1849. god. nije nigta na stvari izmijenilo, Naprotiv, poslije toga odnosi izmedu dviju narodnjackih viasti postali su joS napetiji. Vlastelinski krugovi, na Gelu sa Zidariéem, iSli su sve dalje u svojim zahitjevima. Vrhunac tih kriznih odnosa nastao je zbog zahtjeva Zupanije Banskom Vijecu i Jelaticu, da se ublaze Stavovi prema vlastelinima — madaronima koji su se diskreditirali za vrije- me madarske viadavine: da se ukine sekvestar jer on nosi w sebi »kliew raz jarenostix i da se oproste polititke greske ucinjene od 3. X 1848,, jer je tek ‘od tada madarski sabor proglagen od cara za nezakonit.” To je naislo na ogoréenje u Banskom Vijecu, koje je u pismu Jelaziéu od 18. lipnja 1849. g, trazilo da se madarone u Virovitickoj Zupaniji treba smatrati neprijateljima ne od 3. X 1848, veé od dana odcjepljenja Hrvatske od Madar- ske, jer su oni to pokazali svojim dréanjem i prije listopada 1848. godine. Podban Lentulaj bio je jo8 o8triji, Zbog pristranog drzanja pojedinaca wu Zupa- niji, a narotito banskog povjerenika Ivana Zidariéa trazio je njihovo smje- njivanje, »jer izdajice identificiraju sa cijelom Slavonijom i njima za volju Slavoniju sramote.® ‘Zbog ovakvih medusobnih sukoba dviju narodnjackih vlasti koji su po- novno ojaéali polozaj veleposjednika, plemica i gradanskih arendatora wu Osijeku, seljaci u okolnim selima izgubili su povjerenje uw takva viast i sve GeS¢e su pokazivali teznju da borbu za svoja prava potpuno preuzmu u svoje uke. Ova neposredna opasnost od nezadovoljnih seljaka zblizila je joS vise madaronske veleposjednike i narodnjacke upravljace u Zupaniji, koji su uz obilnu potporu vojske uspjeli da skrée otpor seljaka i povrate pozicije starog socijalno-ekonomskog poretka Gije temelje je ozbiljno uzdrmala revolucija 1848/49. god, Ponovno jaéanje polozaja pl i najkonkretnija negacija svih njaka u 1848, godini, Radikalnonapredno krilo ostalo je & manjini, pa st i njihove ideje ostale neostvarene, dok se, naprotiv, na drugoj strani plen emstva i veleposjednika 1849. godine bila je ‘ih poaitivnih napora jednog dijela narod ko.167 -konzervativna frakeija u klimi jaéanja centralne viasti nasla ubrzo na zajed= nickim pozicijama sa madaronskim veleposjednicima. Kao sto smo vidjeli glavni centar svih th zbivanja bio je Osijek, kao sjediste Virovititke Zupa- nije i ujedno srediste jedne regije, u kojoj su feudalno-posjednigki krugovi imali glavnu rijet. Ovaj prikaz samo je isjeéak stanja, odnosno jednostrana ilustracija jed- nog dijela proslosti Osijeka, u interregnumu, od izbijanja revolucije i prvog odusevljenja_nakon uspostavljanja narodne’ viasti u_ Hrvatskoj, sa_skicom politiékih okrSaja izmedu narodnjaka i madarona u Slavoniji i Osijeku kroz va razlidita perioda: madaronske supremacije od lipnja do rujna 1848. god. i vlasti narodnjaka od 5. rujna 1848, pa do madarske okupacije listopada 1848. godine. Zatim, kratak prikaz borbi za ostobodenje Osijeka od Madara 14. velja: Ge 1849. { borbe za ponovno uspostavljanje narodnjacke vlasti u Virovitigkoj ‘Zupaniji i Osijeku, u uslovima vojne uprave i oktroiranog ustava. Zbog skuée nog prostora nije bilo moguce ulaziti u dublje procjene pojedinih zbivanja, BILIESKE ' K, Marg, Klasne borbe u Francuskoj od 1848. do 1880, Teabrana djela u dva toma, »Kulturas 1999, tom f, str 86, + V, Bogdanoy, Drustvene i politike borbe u Hvatskoj 1848/49,, JAZU, Zagreb 1849, str. 305. * M, Kredié, Autobiografija, Zageeb 1898, str. 85. * V. Bogdanov, nd. str. 108. * Historija naroda Jugoslavije, knj. 1, Zagreb 1959, str. 1036. © Narodne novine br. 54 od 1847 TE7 a, ao a Slavko Cavnvié vor, fad Wivouhicka Sapaniia r © Ais ie ot ete