Skripta Iz IF1 Usmeni

©2006 Nejra Hodžić - skinuto sa www.etf.
ba
Inženjerska
Inženjerska fizika 1
Predavanje 2
*MEHANIKA MATERIJALNE ČESTICE*

Mehanika je dio fizike koja proučava zakone kretanja tijela, tj. vremensku promjenu položaja
tijela u prostoru. Mehanika se dijeli na kinematiku, dinamiku i statiku (kao specijalni slučaj
dinamike). Kinematika proučava kretanja, bez obzira na uzroke kretanja i na svojstva tijela koja
se kreću. Dinamika proučava uzroke kretanja i utjecaj sile i mase na kretanje. Statika proučava
uvjete ravnoteže tijela.
Tijelo se kreće ako mijenja položaj prema referentnom sistemu. Svako kretanje je relativno
kretanje prema određenom referentnom sistemu.
Ponekad se pri proučavanju kretanja mogu zanemariti dimenzije tijela i tako čitavo tijelo
predočiti jednom tačkom mase m. To je tzv. materijalna tačka. Položaj materijalne tačke
najčešće određujemo pomoću njenih koordinata u pravouglom koordinatnom sistemu.
→
Vektor r zove se vektor položaja materijalne tačke.
Putanja (trajektorija) je skup svih tačaka kroz koje prolazi materijalna tačka koja se kreće, to je
→
geometrijsko mjesto krajeva vektora r (t ) :
→ → → →
r (t ) = x(t ) i + y (t ) j + z (t ) k .
Dio putanje koji materijalna tačka pređe za određeno vrijeme zove se put s.
Pomak je promjena vektora položaja.

→
Količnik promjene vektora položaja ∆ r i intervala vremena ∆t u kojem je ta promjena
nastala, zove se vektor srednje brzine:
→
→ ∆r
v sr = .
∆t
→
Trenutna brzina v jednaka je prvom izvodu vektora položaja pokretne tačke po vremenu:
→ →
→ ∆ r d r → dx → dy → dz → → → →
v = lim = = r '= i+ j + k = v x i + v y j + v z k (položaj u koordinatnom sistemu).
∆t → 0 ∆ t dt dt dt dt
→
Odnos vektora promjene brzine ∆ v i vremenskog intervala ∆t u kome je ta promjena nastala
zove se vektor srednjeg ubrzanja:
→
→ ∆v
a sr = .
∆t
PDF CONVERZION BY bX 1
©2006 Nejra Hodžić - skinuto sa www.etf.ba
Granična vrijednost ovog izraza zove se vektor trenutnog ubrzanja:

→ → →
→ ∆v d v → d2 v →
a = lim = = v'= 2 = r '' .
∆t → 0 ∆ t dt dt
→ d 2x → d 2 y → d 2z → → → →
U pravouglom koordinatnom sistemu: a= 2
i + 2 j + 2 k = ax i + a y j + az k .
dt dt dt
Iznos vektora ubrzanja: a = a x2 + a 2y + a z2 .
Ubrzanje je vektor koji ima isti pravac kao trenutna promjena brzine.
Ubrzanje možemo rastaviti na dvije međusobno normalne komponente: na tangencijalno

ubrzanje at u pravcu tangente i normalno ubrzanje a n u pravcu normale:
→ → →
a = at + a n ,
→
→ dv → → v2 →
at = τ 0 , a n = n0 .
dt R
2 2
 v2   dv 
Ukupno ubrzanje: a =   +   .
R   dt 
Kretanja materijalne tačke dijele se:
• Prema obliku putanje na pravolinijska i krivolinijska kretanja,

• Prema brzini kretanja na jednoliko i promjenljivo kretanje,
• Prema ubrzanju na jednako ubrzana (usporena) i nejednako ubrzana (usporena ) kretanja.
Najjednostavnije kretanje je jednoliko kretanje po pravcu.

→ → →
Vektorska jednadžba pravolinijskog kretanja: r = r0 + s (t )τ 0 .
ds
Brzina pravolinijskog kretanja dobija se diferenciranjem: v= .
dt
Integriranjem dobivamo pređeni put u toku vremena: s = vt + C,
gdje je C konstanta integracije i određuje se iz početnih uvjeta.
dv
Pravolinijsko jednakoubrzano kretanje: a== const.
dt
Integriranjem gornje jednadžbe dobivamo: v = at + C1 .
Neka je za t = 0 , v = v0 , tada je C1 = v0 , pa jednadžba dobiva oblik: v = at + v0 (zakon
promjene brzine).
ds 1
Daljim integriranjem dobijamo: = at + v0 ⇒ ∫ ds = ∫ atdt + ∫ v0 dt ⇒s = at 2 + v0 t + C 2 ,
dt 2
2 PDF CONVERZION BY bX
1 2
Neka je za t = 0 , s = s 0 , tada je C 2 = s 0 , pa možemo pisati: s= at + v0 t + s 0 .
2
Predavanje 3
Kada ubrzanje materijalne tačke nema isti pravac kao brzina, već s brzinom zatvara ugao različit
od nule, materijalna tačka uvijek će se kretati po zakrivljenoj liniji. Primjer takvog kretanja je
kružno kretanje.
Veza između Cartesijevih i polarnih koordinata materijalne tačke je:

x = r cos ϕ , y = r sin ϕ
Ugao ϕ jednak je količniku luka s i poluprečnika r:
s 180
ϕ = (rad ) ⇒ s = ϕr , 1rad = = 57,3ο .
r π
Deriviranjem puta po vremenu, dobiva se obodna (linearna) brzina v:
ds dϕ
v= =r = rω , ( v = r ×ω )
dt dt
dϕ
gdje je ω = ugaona brzina, koja je vektor. Pravac ugaone brzine uvijek je okomit na ravan
dt
kruženja.
Obodna/periferna brzina v uvijek je okomita i na vektor r i na vektor ω.
Jednoliko kružno kretanje je kruženje s konstantnom ugaonom brzinom, čijim integriranjem

dobivamo:
ϕ = ϕ 0 + ωt .
1
Frekvencija i period jednolikog kružnog kretanja: ω = 2πf , T = .
f
Jednoliko kružno kretanje je zapravo ubrzano kretanje, jer se pri njemu stalno mijenja smjer
obodne brzine, iako joj iznos ostaje konstantan.
Radijalna ili centripetalna akceleracija mijenja smjer brzine i ima usmjerena je prema središtu
kružnice:
a r = vω .
Pri nejednolikom kružnom kretanju iznos obodne brzine nije više konstantan već se mijenja s
vremenom.
→ →
Ukupna akceleracija je sastavljena od radijalne akceleracije a r i tangencijalne akceleracije at .
dv dω
Tangencijalna komponenta nastaje zbog promjene iznosa obodne brzine: at = =r = rα ,
dt dt
dω  rad 
gdje je α = ugaona akceleracija.
dt  s 2 
→ → →
Ukupna akceleracija jednaka je: a = at + a r
Poseban slučaj nejednolikog kružnog kretanja je kretanje s konstantom ugaonom
akceleracijom (α = const.).
Ugaona brzina: ω = αt + ω 0 .
1
Izraz za ugao: ϕ = αt 2 + ω 0 t + ϕ 0 .
2
Predavanje 4
*DINAMIKA ČESTICE*
Uvod
Osnova dinamike su tri Njutnova aksioma/zakona. Njutnova mehanika izvrsno opisuje

makroskopske pojave, dakle, tijela dimenzija većih od atoma i molekula, te brzine mnogo
manje od brzine svjetlosti.
Osnovne fizikalne veličine dinamike su sila i masa. Fizička veličina kojom se mjere interakcije
između tijela naziva se sila. U dinamici se proučava sila kao uzrok promjene kretanja tijela.
Osnovni tipovi međudjelovanja:
1. Gravitacijske sile djeluju između tijela po Njutnovom zakonu gravitacije:

→ mm →
F = −γ 1 2 2 r0 ,
r
i dolaze do izražaja kod tijela velikih masa, kao što su nebeska tijela, i djeluju na velikim
rastojanjima,
2. Elektromagnetne sile potiču usljed međudjelovanja naelektrisanih tijela, koje je izraženo

Kulonovom silom:
→
→ 1 q1 q 2 →
F =± ⋅ r0 ,
4πε 0 r 2
i dolaze do izražaja na relativno malim rastojanjima. Intenzitet elektromagnetnih interakcija
je mnogo veći od intenziteta gravitacijskih,
3. Nuklearne sile djeluju na malim rastojanjima između čestica atomskog jezgra bez obzira
na njihovo naelektrisanje i velikog su intenziteta.
Masa je svojstvo svakog tijela koje određuje njegovo ponašanje pri djelovanju sile. Masa je
mjera inercije (tromosti) tijela.
Prvi Njutnov zakon
Svako će tijelo ostati u stanju mirovanja ili jednolikog kretanja po pravcu sve dok pod
djelovanjem vanjskih sila to stanje ne promijeni.
Sistemi u kojima važi prvi Njutnov aksiom su inercijalni sistemi. Svaki sistem koji miruje ili se
kreće jednoliko po pravcu s obzirom na neki inercijalni sistem opet je inercijalni sistem.
Drugi Njutnov zakon
 →
d m v  →
Nerelativistički oblik zakona (diferencijalna jednadžba kretanja): F =   = m v = m→

→ d
a.
dt dt
Jedinica za silu je 1 njutn (N). 1 N je sila koja tijelu mase 1 kg daje ubrzanje od 1 m / s 2 .
Njutnova formulacija drugog zakona:

Brzina promjene količine kretanja proporcionalna je sili i zbiva se u pravcu te sile:
→
→ d  → d p
F = m⋅ v  = (relativistički oblik zakona – vrijedi i za velike brzine).
dt   dt
Težina tijela (G) je sila kojom tijelo djeluje na horizontalnu podlogu ili na
→ →
objesište u slučaju da je obješeno: G = m g .
Treći Njutnov zakon
Svakom djelovanju (akciji) uvijek je suprotno i jednako protudjelovanje (reakcija).

Djelovanja dvaju tijela jednog na drugo uvijek su jednaka i protivnog smjera:
→ →
F BA = − FAB .
Zaključak na osnovu Njutnovih aksioma:

Svako ubrzanje tijela uvjetovano je nekom silom. Svaka sila je mjera djelovanja nekih
drugih tijela na uočeno tijelo i, na kraju, sile imaju karakter uzajamnog djelovanja.
Diferencijalna jednadžba kretanja
Prvi i drugi Newtonov aksiom određuju odnose između kinematičke veličine ubrzanja i
dinamičkih veličina, mase tijela i rezultujuće sile koja djeluje na njega, tj.
→ → →
d2 r F d 2 r → → →  →  d 2 x → d 2 y → d 2 z →
= ⇒ m = F  r , v , t  ⇒ F = m 2 i + 2 j + 2 k 
dt 2 m dt 2    dt dt dt 
(sila zavisi od relativnog položaja i brzine po nekom određenom zakonu).
Pravolinijsko kretanje materijalne tačke pod djelovanjem konstantne sile
Diferencijalna jednadžba pravolinijskog

kretanja materijalne tačke po x-osi, na z
osnovu prethodnih jednadžbi, bit će:
d 2x  dx 
m 2 = F  x, , t  .
dt  dt 
y
Komponente sile teže prema slici 1 su:
Fx = mg , Fy = Fz = 0 .
Diferencijalna jednadžba kretanja u ovom
slučaju je: A A Fx=const.
0
PDF CONVERZION BY bX x 5
Xo X
Slika 1
d 2x
m = mg = const.
dt 2
odakle je:
d  dx 
  = g.
dt  dt 
dx
Integriranjem dobivamo: = gt + C1 , gdje je C1 integraciona konstanta, koja se određuje iz
dt
početnih uvjeta kretanja.
Ponovnim integriranjem dobivamo opće rješenje diferencijalne jednadžbe kretanja
1
materijalne tačke pod djelovanjem sile teže: x = gt 2 + C1t + C 2 .
2
Tri slučaja ovog pravolinijskog kretanja:
1. Slobodan pad
Pri slobodnom padu materijalna tačka počinje kretanje bez početne brzine, tj. za t = 0, v x (0) = 0 i
x(0) = x0 . Za ove početne uvjete dobivamo da je C1 = 0 i C 2 = x0 , pa imamo:
dx 1
vx = = gt i x = gt 2 + x0 , y = 0, z = 0 ,
dt 2
odnosno,
v x = 2 g ( x − x0 ) = 2 gs .
2. Hitac uvis
Dobiva se pri početnim uvjetima: t = 0, v(0) = −v0 i x (0) = 0 , pa je C1 = −v0 , a C 2 = 0 , pa je:

dx 1
vx = = gt − v0 i x = gt 2 − v0 t , y = z = 0 .
dt 2
3. Hitac nadolje
Za početne uvjete: t = 0, v x (0) = v0 i x(0) = x0 , dobivamo da je C1 = v0 i C 2 = x0 , pa je:

dx 1
vx = = gt + v0 i x = gt 2 + v0 t + x0 ,
dt 2
→ → →
Kretanje materijalne tačke pod djelovanjem sile oblika F = F ( v ) ...
→ → →
Pravolinijsko kretanje materijalne tačke pod djelovanjem sile F = F ( v ) ...
Kretanje čestice u homogenom gravitacijskom polju
→ →
Slučaj gdje sila na česticu iznosi mg i ima smjer nadolje, što zapisujemo: F = −mg j .
Iz drugog Njutnovog zakona dobivamo jednadžbu kretanja:
 d 2x → d 2 y → d 2z → →
m 2 i + 2 j + 2 k  = −mg j .
 dt dt dt 
Odgovarajuće skalarne jednadžbe:
d 2x d2y d 2z
m 2 = 0, m 2 = −mg , m 2 = 0 .
dt dt dt
Integracijom dobivamo:
dx dy dz
= v x = C1 , = v y = − gt + C 2 , = v z = C 3 .
dt dt dt
Iz početnih uvjeta kretanja slijedi:
C1 = v0 x = v0 cos α , C 2 = v0 y = v0 sin α , C3 = v0 z = 0 .
Ponovnom integracijom dobivamo:
dx
= v0 cos α ⇒ x = v0 cos α ⋅ t + C 4 ,
dt
dy gt 2
= v0 sin α − gt ⇒ y = v0 sin α ⋅ t − + C5 ,
dt 2
dz
= 0 ⇒ z = C6 .
dt
Iz početnih uvjeta kretanja: C 4 = x0 , C5 = y 0 , C 6 = 0 .
Konačne jednadžbe puta i brzine:
v x = v0 cos α , v y = v 0 sin α − gt , v z = 0 ,
gt 2
x = v0 cos α ⋅ t + x0 , y = v0 sin α ⋅ t − + y0 , z = 0 .
2
Eliminiranjem vremena t dobivamo jednadžbu putanje kosog hica:

g
y = y 0 + tgα ( x − x0 ) − 2 2
( x − x0 ) 2 .
2v0 cos α
Ako su vo , g i α zadane konstante, jednadžba predstavlja parabolu. Njeno tjeme određeno je
maksimumom funkcije, pa dobivamo:
dy g
= tgα − 2 ( x − x0 ) = 0 ,
dx v0 cos 2 α
pa će koordinate tjemena biti:
v2 v2
xT = 0 sin 2α + x0 , y 0 = 0 sin 2 α + y 0 .
2g 2g
Domet kosog hica dobiva se iz uvjeta y = y 0 , pa prema prethodnoj jednadžbi imamo:

2v02 cos 2 α ⋅ tgα v02 sin 2α
D= = .
g g
Predavanje 5
Kretanje naelektrisane čestice u homogenom električnom polju
→
Jednadžba kretanja za naboj q i masu m u električnom polju E , koje je homogeno u prostoru i
stalno u vremenu glasi:
→
→ → →d2 r q →
→
F = ma = qE ⇒ a = = E.
dt 2 m
→ → → →
Integriranjem po vremenu i koristeći početne uvjete za t = 0, v = v0 i r = r0 , dobivamo:
→
→ qE 2 → →
r= t + v0 t + r0 .
2m
Kretanje naelektrisane čestice u homogenom magnetnom polju
→
Jednadžba kretanja naelektrisane čestice mase m i naboja q u stalnom magnetnom polju B , glasi:
→ →
d2 r dv → →
m 2 =m = q v × B  .
dt dt  
Impuls sile i količina kretanja (impuls)
→
Impuls sile je produkt sile i vremenskog intervala u kojem ta sila djeluje. Impuls sile I je
vektorska veličina i ima smjer sile:
→ →
I = F ∆t .
Ako sila nije stalna, nego se mijenja u vremenu, tada impuls nađemo tako da vremenski interval
podijelimo na mnogo malih intervala. Ukupni impuls jednak je zbiru svih tih impulsa. Tačnu
vrijednost impulsa sile dobivamo uzimanjem granične vrijednosti tog izraza:
t2
→ → →
I = lim ∑ Fi ∆t = ∫ F (t )dt .
∆t → 0
i t1
Prema Njutnovom aksiomu sila je jednaka brzini promjene količine kretanja:

→
→ d p d  →
F= = m v  .
dt dt  
Za kratko vrijeme dt tijelo će dobiti impuls sile:
→ →
F dt = d p ,
dok će u vremenskom intervalu ∆t između t1 i t 2 primljeni impuls sile biti:

t2 p2
→ → → →
 → →
∫t F dt = ∫
p1
d p = p 2 − p1 = m v 2 − v1 
 
1
Impuls sile jednak je promjeni količine kretanja tijela na koje ta sila djeluje.
Količina kretanja je osobina tijela koje se giba, to je produkt njegove mase i brzine, dok je impuls
sile uticaj sile, tj. okoline na posmatrano tijelo.
Predavanje 6
*ZAKONI OCUVANJA U PRIRODI*

Uvod
Zakoni očuvanja imaju niz prednosti u odnosu na Njutnove aksiome, koji imaju ograničenu
važnost. Spomenimo neke od tih prednosti:
• zakoni očuvanja ne ovise od oblika putanje, ni od karakteristika sila koje djeluju u

nekom prirodnom procesu,
• mogu se primijeniti i na one prirodne pojave čije sile nisu poznate,
• invarijantni (nepromjenjivi) su na transformacije koordinata.
Rad sile
Rad sile se određuje sa skalarnim proizvodom sile i rastojanja po kome se pomijerala materijalna
tačka:
→ →
 → →
W = F ⋅ s = Fs cos F , s  = Fs cos α .
 
Sila ne vrši rad kad sa pomijeranjem zaklapa pravi ugao ili ako se čestica ne pomjera.
Ukoliko je sila promjenljiva i zavisi od rastojanja, a pomjeranje se vrši duž proizvoljne krivulje:
n n → → n → →
 → →
W = ∑ ∆Wi = ∑ Fi ∆ s i = ∑ Fi ∆ si cos Fi , ∆ s i  .
i =1 i =1 i =1  
Prava vrijednost izvršenog rada dobiva se iz prethodne jednadžbe kao granični slučaj kad
∆si → 0 , a n → ∞ :
n s2
→ → → →
W = lim ∑ Fi ∆ s i = ∫ F d s .
∆s →0
i =1 s1
Rad je jednak integralu projekcije sile Fs = F cos α i pomaka ds . Ako je početna i krajnja
tačka zadana vektorima položaja r1 i r2 , rad se definiše izrazom:
r2
→ →
W = ∫Fd r
r1
Jedinica za rad je 1 džul (1J=1Nm).
Energija
Energija je sposobnost vršenja rada. Rad lahko prelazi u energiju, i obrnuto. Energija može
prelaziti iz jednog oblika u drugi. Jedinica za energiju je ista kao i za rad. Mehanička energija
pojavljuje se u dva oblika: kinetička i potencijalna energija.
Kinetička energija
→
Neka sila F ubrzava tijelo na nekom putu. Izračunajmo rad potreban za ubrzanje tijela od
početne brzine v1 do konačne brzine v 2 :
→ →
s2 s2 2 v2→ v
→ →
dv → dv→ →
W = ∫F d s = ∫m d s = m∫ v dt = m ∫ v d v .
s1 s1
dt v1
dt v1
Nakon integriranja:
1 1
W = mv22 − mv12 .
2 2
1
Veličinu E k = mv 2 nazivamo kinetička energija tijela mase m i brzine v.
2
Promjena kinetičke energije jednaka je izvršenom radu:
W = E k 2 − E k1 = ∆E k (teorema o radu i kinetičkoj energiji)
Potencijalna energija
Potencijalna energija je sposobnost vršenja rada zbog toga što tijelo ima osobiti položaj.
Gravitacijska potencijalna energija
Rad sile teže na putu od A do B jednak je:

rB
→ →

→ → →

W = ∫ F d r = m g  rB − rA  .
rA  
→ → → → → → →
Budući da je F = m g = −mg j i j ⋅ rB = y B , j ⋅ rA = y A , dobili smo rad u polju sile teže jednak:
W = −(mgy B − mgy A ) .
Veličinu E p = mgy nazivamo gravitacijska potencijalna energija tijela na visini y iznad
površine Zemlje. Rad sile teže ne ovisi o putu već samo o početnom i konačnom položaju tijela
(konzervativna sila).
Rad svake konzervativne sile možemo izraziti razlikom potencijalnih energija:
rB
→ →
[
∫ Fk d r = − E p (rB ) − E p (rA ) ]
rA
Zakon očuvanja mehaničke energije
U izoliranom (zatvorenom) sistemu u kojem nema nekonzervativnih sila (trenja) mehanička

energija je konstantna (z.o.e.), tj,
E = E k + E p = const.
Ako sistem nije zatvoren, promjena ukupne mehaničke energije jednaka je radu vanjskih sila koje
djeluju na sistem:
E 2 − E1 = (E p 2 − E p1 ) + (E k 2 − E k1 ) = W .
Potencijalno polje sila. Konzervativne sile
Ako je tijelo postavljeno u takve uvjete da je u svakoj tački prostora podvrgnuto djelovanju
drugih tijela sa silom koja se zakonomjerno mijenja od jedne tačke do druge, kaže se da se to
tijelo nalazi u polju sila.
Za sile koje zavise samo od položaja tijela može se desiti da rad, koji vrše nad tijelom, ne zavisi
od puta, već se određuje samo početnim i krajnjim položajem tijela u prostoru. U tom slučaju
polje sila naziva se potencijalnim poljem, a same sile konzervativnim silama.
Sile čiji rad zavisi od puta, po kojem tijelo prelazi iz jednog položaja u drugi, nazivaju se
nekonzervativnim silama (sila trenja, npr).
Polje centralnih sila je polje kod kojeg pravac djelovanja sile u proizvoljnoj tački prostora,
prolazi kroz neki centar, a veličina sile zavisi samo od rastojanja od tog centra.
→ →
Rad konzervativnih sila na bilo kojem zatvorenom putu jednak je nuli: ∫ Fk d s = 0 .
Rad sila u gravitacijskom polju. Centralno polje sila
Gravitacijsko polje sila je centralno polje.

→
Elementarni rad dW , koji izvrši gravitacijska sila pri pomjeranju tijela m1 , za rastojanje d s je:
→ → mm
dW = F d s = −γ 1 2 2 dr ,
r
→ →
gdje je r0 ⋅ d s = dr , integriranjem od r1 do r2 dobivamo:
r
 1
2
1 1 1 1
W = −γm1m 2  −  = −γm1 m 2  −  ili W = γm1 m 2  −  .
 r  r1  r2 r1   r2 r1 
Promjena potencijalne energije sistema jednaka je negativnoj vrijednosti rada kojeg vrši
gravitacijska sila pri premještanju tijela:
(E p )2 − (E p )1 = −W = γ m1m2 − γ m1m2 .
r1 r2
Obično se uzima da r2 → ∞ , tada E p (∞) = 0 , pa je potencijalna energija tijela m2 :
m1 m 2
E p = −γ .
r
Rad elektrostatske sile
Elektrostatska sila je takođe centralna sila. Sila međudjelovanja 2 tačkasta naboja je:
→ qq →
F (r ) = k 1 2 2 r0 .
r
→
Elementrani rad koji izvrši ta sila pri pomjeranju naboja q1 za rastojanje d r je:
→ →
q1 q 2
dW = F d r = k dr .
r2
Integracijom od r1 do r2 dobivamo:
1 1
W = −kq1 q 2  −  = ∆E p .
 r2 r1 
Veza između potencijalne energije i sile
Sila je jednaka gradijentu potencijalne energije, sa suprotnim znakom:

→  ∂E p → ∂E p → ∂E p → 
F = − i+ j+ k  = − gradE p .
 ∂x ∂y ∂z 
Zakon očuvanja impulsa
Proizvod mase čestice i brzine naziva se impuls ili količina kretanja čestice:
→ →
p = mv .
Ako se impuls mijenja u toku vremena, postoji djelovanje neke sile:
 →
→ dm v  →
=   =F,
dp
dt dt
Ova jednadžba je naopćenitiji slučaj drugog Njutnovog zakona i zove se zakon promjene
impulsa.
Ukupna količina kretanja zatvorenog sistema je konstantna bez obzira kakvi se procesi i
međujelovanje događali u sistemu (z.o.i.):
→ → →
p ukupni = ∑ mi vi = const .
i
Sudari tijela
Sudari tijela su pojave kod kojih su nepoznate ili priroda ili intenzitet sila koje djeluju u njima,
ili oboje.
Sudari dvaju tijela može biti elastičan, djelimično elastičan i neelastičan.
Sudar je savršeno elastičan kada nema gubitka energije, već je ukupna kinetička energija
očuvana.
Sudar je savršeno neelastičan kada se tijela nakon sudara deformišu, spoje i zajedno nastave
kretanje kao jedno tijelo. Tu se jedan dio kinetičke energije izgubi i pretvori u druge oblike
energije.
Posebni slučajevi savršeno elastičnog sudara
• U slučaju jednakih masa čestice izmijene brzine. Ako druga kugla miruje, poslije sudara
prva kugla se zaustavi, dok druga odleti brzinom koju je imala prva kugla prije sudara.
• Savršeno elastična kugla mase m i brzine v udara u vrlo veliku kuglu ili savrčeno
elastičan zid. Kugla se odbija jednakom brzinom kojom je i došla. Zid pri tome dobiva
→
impuls sile 2m v , a ne dobiva nikakvu energiju, jer kugla prilikom sudara ne mijenja
energiju.
• Kada vrlo velika kugla udari kuglicu koja miruje, brzina joj se vrlo malo promijeni dok
lagana kuglica odleti brzinom koja je dva puta veća od brzine upadne kugle. Predana je
energija pri centralnom elastičnom sudaru dva tijela.
Posebni slučajevi savršeno neelastičnog sudara:
→ 1→ →
• Kada je m1 = m2 = m , slijedi da je u =  v1 + v2  . Ako druga kugla prije sudara
2 
→
v →
mirovala, tada, nakon sudara, obje kugle nastave gibanje brzinom u = 1 . Ako je
2
→ →
v1 = − v2 , tada nakon sudara, obje kugle stanu.
• Kada je m1 << m 2 , v2 = 0 slijedi da je i u = 0 . Kad kugla od blata padne na tlo, tu i

ostane.
Kruto tijelo
Ako tijelo pod uticajem sile ne mijenja oblik, kažemo da je tijelo kruto. Možemo zamisliti da se
kruto tijelo sastoji od mnogo pojedinačnih materijalnih tačaka čiji međusobni razmaci ostaju
uvijek isti.
Moment sile
Uticaj sile na rotaciju opisuje se njenim momentom. Neka materijalna tačka kruži oko tačke O
po kružnici poluprečnika r. Ako je kruženje ubrzano, na tačku djeluje sila koja ima radijalnu
komponentu Fr = mω 2 r i tangencijalnu komponentu Ft = mat = mrα .
Pomnožimo jednadžbu Ft = F sin ϕ = mrα sa r i dobivamo:
rF sin ϕ = mr 2α ,
→ → →
što se može napisati pomoću vektorskog proizvoda: r × F = mr 2 α .
→
Lijeva strana ove jednadžbe predstavlja moment sile M , a mr 2 predstavlja moment inercije
→ →
materijalne tačke I , tako da jednadžba prelazi u M = I α .
Moment inercije krutog tijela se definira izrazom:
I = ∫ r 2 dm .
Uvjet ravnoteže za translaciju materijalne tačke je da zbir svih sila koje na nju djeluju bude
jednak nuli. Dodatni uvjet ravnoteže za rotaciju je da i suma momenata svih sila bude jednaka
nuli.
Moment količine kretanja
Veličina analogna količini kretanja je moment količine kretanja.

→ → →
Moment količine kretanja L materijalne tačke mase m i količine kretanja p = m v s
obzirom na referentnu tačku 0 (npr. središte kružnice), definira se kao proizvod radijus
→
vektora r i količine kretanja:
→ → → → → → →
L = r × p = r × m v ili L = I ω .
Smjer momenta količine kretanja jednak je smjeru ugaone brzine.
Jedinica momenta količine kretanja je kgm 2 / s .
Zakon o očuvanju momenta količine kretanja
Ako je vektorski zbir momenata svih vanjskih sila s obzirom na neku tačku jednak nuli,
tada je ukupni moment količine gibanja sistema (krutog tijela) za tu istu tačku konstantan i
po smjeru i iznosu.
U zatvorenom sistemu je moment količine kretanja sačuvan.
Snaga
Snaga je brzina vršenja rada ili brzina prijenosa energije:

→ → →
dW F d s → d s → →
P= = =F = F⋅ v .
dt dt dt
Snaga je skalarni proizvod sile i trenutne brzine. Jedinica za snagu je 1 vat (1 W=1 J/s).
Predavanje 7
*TITRANJE (OSCILACIJE)*
Osciliranje predstavlja vrstu gibanja ili promjenu fizičkog procesa koji se odlikuje određenim
stupnjem ponavljanja. U zavisnosti od prirode fizičkog procesa koji se ponavlja, oscilacije
dijelimo na: mehaničke, elektromagnetske i elektromehaničke. U zavisnosti od karaktera
djelovanja na oscilatorni sistem razlikujemo: slobodno titranje, prigušeno titranje i prisilno
titranje. Titranja kod kojih se veličina koja oscilira mijenja po zakonu sinusa ili kosinusa u
funkciji vremena nazivaju se harmonična titranja (oscilacije).
Harmonijske oscilacije
Promatrajmo sistem koji se sastoji od kuglice mase m koja je obješena na elasticnu oprugu. U
stanju ravnoteže sila, silu težine mg uravnotežuje elasticna sila k∆l 0 (Hookeov zakon), tj.
mg = k∆l 0 .
Ako pomjerimo kuglicu iz ravnotežnog položaja na rastojanje x: F = mg − k (∆l 0 + x) .

Uzimajući u obzir uvjet ravnoteže dobivamo: F = − kx .
Sila F ima osobine:

· proporcionalna je pomjeranju kuglice iz položaja ravnoteže i
· uvijek je usmjerena prema položaju ravnoteže.
Za sile koje se ponašaju po istoj zakonitosti kažemo da su kvazielastične.
Sistem u kojem djeluje kvazielastična sila, pri pomjeranju iz ravnotežnog položaja na rastojanje x
kx 2
dobiva potencijalnu energiju: E p = .
2
d 2x
Jednadžba gibanja za kuglicu, prema II Njutnovom aksiomu, ima oblik: 2
+ω2x = 0.
dt
Gibanje sistema, koji se nalazi pod djelovanjem sile oblika F = − kx , predstavlja harmonično
gibanje.
Iz jednadžbe gibanja dobijamo: x = A cos(ωt + ϕ ) .
Veličina najvećeg otklona od ravnotežnog položaja naziva se amplituda titranja A.

Veličina (ωt + ϕ ) naziva se faza titranja. Konstanta ϕ zove se početna faza oscilovanja.
2π
Period titranja je T = , gdje je ω kružna frekvencija (broj oscilacija za 2π sekundi).
ω
1
Frekvencija titranja (broj titranja u jedinici vremena): f = .
T
Veza između f i ω : ω = 2πf .
dx
Brzina: v = = − Aω sin(ωt + ϕ ) .
dt
d 2x
Ubrzanje: a = 2 = − Aω 2 cos(ωt + ϕ ) .
dt
Ubrzanje i pomjeranje nalaze se u protiv fazi.
Iz početnih uvjeta određujemo A i ω :

v02 v0
A = x02 + 2
, tgϕ = −
ω 0 ωx 0
Energija harmonijskog oscilovanja
Kvazielastična sila je konzervativna, pa je ukupna energija harmoničnog titranja konstantna.

Maksimalna potencijalna energija se dobije kada se sistem nalazi na najvecem otklonu od
kA 2
ravnotežnog položaja: ( E p ) max = , ( k = mω 2 ).
2
U momentu prolaska kroz ravnotežni položaj sistem ima maksimalnu brzinu, tj. maksimalnu
2
mv max mA 2ω 2
kinetičku energiju: ( E k ) max = = .
2 2
kA 2 mA 2ω 2
Ukupna energija harmoničnog titranja: E = E p + E k = + .
2 2
Harmonični oscilator
Harmonični oscilator predstavlja sistem koji vrši harmonična titranja oko položaja ravnoteže:
x = A cos(ωt + ϕ ) .
Impuls harmoničnog oscilatora: p = mv = −mAω sin(ωt + ϕ ) .
x2 p2
Kvadriranjem i zbrajanjem posljednje dvije jednačine dobijamo: + = 1.
A 2 m 2 A 2ω 2
Grafički predstavljen impuls harmoničnog oscilatora u funkciji otklona x, daje elipsu.
Ukupna energija harmoničnog oscilatora je proporcionalna površini elipse, pri čemu je

koeficijent proporcionalnosti vlastita frekvencija oscilatora: E = f ⋅ S = fπA 2 mω = f ∫ pdx .
Slaganje harmonijskih oscilacija
Pri istovremenom djelovanju više različitih elastičnih sila na oscilator on ce vršiti složeno
gibanje, koje ce biti jednako geometrijskom zbiru pojedinih oscilacija. Rješavanje ovih problema
znatno se olakšava ako se oscilacije predstave pomoću, tzv. vektora amplitude.
Promatrajmo slaganje dva harmonična titranja istog smjera i

iste frekvencije. Rezultirajuće pomjeranje tijela vršit će se po
istoj pravoj tako da je jednako algebarskom zbiru oba
pomjeranja:
x = x1 + x2 = A1 cos(ωt + ϕ1 ) + A2 cos(ωt + ϕ 2 ) .
Vektor A predstavlja rezultujuće titranje. Primjenom kosinusne
teoreme dobijamo:
A 2 = A12 + A22 + 2 A1 A2 cos(ϕ 2 − ϕ1 ) , odnosno,
A sin ϕ1 + A2 sin ϕ 2
tgϕ = 1 .
A1 cos ϕ1 + A2 cos ϕ 2
Ako je fazna razlika između dva titranja konstantna, titranja se nazivaju koherentna. Ako je fazna
razlika jednaka nuli ili 2πn : cos(ϕ 2 − ϕ1 ) = 1 i A = A1 + A2 .
Ako je fazna razlika jednaka (2n + 1)π : cos(ϕ 2 − ϕ1 ) = 1 i A = A1 − A2 .
Matematičko klatno
Matematičko klatno sastoji se od tačkaste mase m obješene na nerastegljivu vrlo laganu nit
dužine l.
Matematičko klatno osciluje harmonijski samo za male

amplitude, dok je, za veće amplitude, period klatna funkcija
amplitude.
Jednadžba gibanja matematičkog klatna glasi:
d 2θ
F = mat = −mg sin θ ⇒ ml 2 = −mg sin θ .
dt
U slučaju malih pomjeranja sin θ ≈ θ , pa jednačina ima oblik
d 2θ g
+ θ = 0 , i predstavlja jednačinu harmoničnog titranja tako
dt 2 l
g
da ima rješenje: θ = θ 0 sin(ωt + ϕ ) , ω = .
l
l
Period matematičkog klatna za male amplitude: T = 2π .
g
Prigušene oscilacije
Prigušene oscilacije su one oscilacije kod kojih dolazi do gubitaka energije i prestanka titranja
elastične opruge nakon određenog vremena.
d 2x dx k
Jednadžba gibanja za prigušene oscilacije: 2
+ 2δ + ω 02 x = 0 , gdje je ω 0 = vlastita
dt dt m
frekvencija neprigušenog oscilatora, a δ faktor prigušenja.
Rješenje prethodne jednadžbe: x(t ) = Ae −δt sin(ωt + ϕ ) , ω = ω 02 − δ 2 .

dx
Brzina prigušenih oscilacija: v(t ) = = − Aδe −δt sin(ωt + ϕ ) + Aωe −δt cos(ωt + ϕ )
dt
Ubrzanje prigušenih oscFilacija:
d 2x
a(t ) = 2 = Aδ 2 e −δt sin(ωt + ϕ ) − 2 Aδωe −δt cos(ωt + ϕ ) − Aω 2 e −δt sin(ωt + ϕ ) .
dt
Amplituda Ae −δt opada eksponencijalno s vremenom; što je faktor prigušenja δ veći, to i
amplituda brže trne.
Prisilne oscilacije. Rezonancija
Kada vanjska periodična sila djeluje na sistem koji može titrati, nastaje prisilno titranje.
Kada se ω približi vlastitoj frekvenciji sistema ω 0 , dolazi do rezonancije, tj. titranja s vrlo
velikim amplitudama.
d 2x dx
Jednadžba gibanja prisilnog harmoničnog oscilatora: m 2 = −kx − b + F0 sin ωt ⇒
dt dt
F
⇒& x&+ 2δx&+ ω 02 x = 0 sin ωt = A0 sin ωt , gdje je A0 amplituda vanjskog oscilatora.
m
Rješenje prethodne jednadžbe: x (t ) = A(ω ) sin(ωt − ϕ ) , gdje je ϕ kašnjenje u fazi titranja
2δω
vanjskog oscilatora: tgϕ = 2 2 .
ω0 ω
A0
Amplituda prisilnog osciliranja: A(ω ) = .
(ω 2
0 −ω2 )
2
+ 4δ 2ω 2
Amplituda osciliranja je maksimalna pri rezonantnoj frekvenciji: ω r = ω 02 − 2δ 2 .
Rezonantna frekvencija, u slučaju prigušenog oscilatora nešto je manja od vlastite frekvencije;
rezonantna frekvencija neprigušenog oscilatora jednaka je vlastitoj frekvenciji.
Predavanje 8
*MEHANIČKI VALOVI*
Proces prostiranja oscilacija u prostoru naziva se val ili talas.
Longitudinalni val je takav val kod kojeg čestice osciliraju duž pravca prostiranja.
Transverzalni val je takav val kod kojeg čestice osciliraju u smjeru koji je okomit na pravac
prostiranja vala.
Čestice koje jedna od druge stoje na rastojanju vT osciliraju u istoj fazi.
Rastojanje izmedu najbližih čestica koje osciliraju u istoj fazi naziva se valna dužina: λ = v ⋅ T .
Geometrijsko mjesto tačaka do kojeg dolaze oscilacije u momentu vremena t naziva se valni
front.
Geometrijsko mjesto tačaka koje osciliraju sa istom fazom naziva se valna površina
(najjednostavnije su one koje imaju oblik ravni ili sfere).
Pravci duž kojih se šire oscilacije od tačke do tačke zovemo zrakama vala i one su okomite na
valne površine.
Jednadžba ravnog i sfernog vala
Valna jednadžba je izraz koji daje pomjeranje ψ oscilirajuće tačke kao funkciju njenih
koordinata x, y, z i vremena t, ψ = ψ ( x, y , z , t ) .
Funkcija mora da bude periodična kako u odnosu na vrijeme t, tako i u odnosu na koordinate x,
y, z.
 x
Jednadžba ravnog vala može se napisati u obliku: ψ = A cos ω (t − τ ) = A cos ω  t −  (val se
 v
rasprostire u smjeru rasta x).
Brzina prostiranja vala jeste brzina pomjeranja faze, pa se zove fazna brzina.
Jednadžba ravnog vala može se napisati u obliku: ψ = A cos(ωt ± kx) , gdje je k valni broj,
2π
k= .
λ
ω
Veza između valnog broja, kružne frekvencije i fazne brzine: v = .
k
A  r
Jednadžba sfernog vala ima oblik: ψ = cos ω  t −  .
r  v
Jednadžba ravnog vala koji se prostire u proizvoljnom smjeru
Jednadžba ravnog vala koji se prostire u pravcu koji sa osama x, y, z obrazuje uglove α , β , γ :
2π 2π 2π
ψ ( x, y, z , t ) = A cos(ωt − k x x − k y y − k z z ) , gdje je k x = cos α , k y = cos β , k z = cos γ .
λ λ λ
Jednadžba ravnog vala ponekad se piše i u obliku: ψ = Ae ( i ωt − k ⋅ r ) , pri čemu se koristi samo realni
dio izraza.
Valna jednadžba
Jednadžba bilo kojeg vala je rješenje diferencijalne jednadžbe koju zovemo valna jednadžba.
Posmatrajmo ravni val u smjeru x-ose: ψ ( x, t ) = ψ = A cos(ωt − kx) .

Nađimo drugu parcijalnu derivaciju po koordinatama i vremenu:
∂ 2ψ 2 2 ∂ 2ψ
2
= −ω A cos(ωt − kx ) = −ω ψ , 2
= −k 2 A cos(ωt − kx) = − k 2ψ .
∂t ∂x
∂ 2ψ k 2 ∂ 2ψ ∂ 2ψ 1 ∂ 2ψ
Iz prethodne dvije jednadžbe dobijamo valnu jednadžbu: = ⇒ = .
∂x 2 ω 2 ∂t 2 ∂x 2 v 2 ∂t 2
∂ 2ψ ∂ 2ψ ∂ 2ψ 1 ∂ 2ψ
Valna jednadžba u tri dimenzije ima oblik: + + = .
∂x 2 ∂y 2 ∂z 2 v 2 ∂t 2
Brzina prostiranja elastičnih valova
Brzina longitudinalnih valova jednaka je kvadratnom korijenu iz Youngovog modula

E
podijeljenog s gustoćom sredine: v = .
ρ
σ F
Youngov modul: E = = , gdje je σ normalno naprezanje, a ε srednja relativna
ε s ⋅ε
deformacija.
G
Brzina transverzalnih valova: v = , gdje je G modul smicanja.
ρ
Energija elastičnog vala
E ⋅V 2
Potencijalna energija vala: E p = ε .
2
2
ρv 2  ∂ψ 
Izraz za potencijalnu energiju elementarnog volumena: ∆E p =   ∆V , gdje je
2  ∂x 
∂ψ
E = ρv 2 Youngov modul elastičnosti, a ε = relativna deformacija.
∂x
2
ρ∆V  ∂ψ 
Izraz za kinetičku energiju elementarnog volumena: ∆E k =   , gdje je ∆m = ρ∆V
2  ∂t 
∂ψ
masa i v = brzina datog elementa.
∂t
∆Vρ  ∂ψ  
2 2
2  ∂ψ 
Ukupna energija: ∆E = ∆E k + ∆E p =   +v   .
2  ∂t   ∂x  
ρ  ∂ψ   ρ 2 2
2 2
∆E 2  ∂ψ  2  x
Gustoća energije: = u =   + v    = A ω 2 sin ω  t −  .
∆V 2  ∂t   ∂x   2  v
ρ
Srednja vrijednost gustoće energije po volumenu: u = A 2ω 2 .
2
Val sa sobom prenosi energiju.
Količina energije koju prenosi val kroz neku površinu u jedinici vremena naziva se tok energije
ili fluks kroz površinu.
Gustoća toka energije: j = u ⋅ v .
1
Srednja vrijednost vektora gustoće toka energije: j sr = ρA 2ω 2 v .
2
Intenzitet vala jednak je srednjoj vrijednosti energije, koju val prenosi kroz jediničnu površinu u
1
jedinici vremena, a to je skalarna vrijednost vektora j sr , tj. I = ρvA 2ω 2 .
2
Interferencija valova
Ako se u sredini istovremeno prostire nekoliko valova, onda će oscilacije čestica sredine biti
jednake geometrijskoj sumi oscilacija koje bi vršile čestice pri prostiranju svakog vala
pojedinačno. Ovaj princip naziva se princip superpozicije valova.
U slučaju kada oscilacije, uvjetovane pojedinim valovima u svakoj tački sredine, imaju
konstantnu razliku faza valovi se zovu koherentni. Pri slaganju koherentnih valova dolazi do
pojave interferencije, koja se sastoji u tome da se oscilacije u jednim tačkama pojačavaju a u
drugim slabe.
Maksimalno osciliranje dobivamo na mjestima gdje je razlika u fazi:

k (r2 − r1 ) = ±2πn, n = 0,1,2,3,...
Na tim mjestima oba osciliranja su u fazi i dobivamo tzv. konstruktivnu interferenciju, s
amplitudom A1+A2=2A.
 1
U tačkama u kojima je razlika u fazi: k (r2 − r1 ) = ±2π  n + , n = 0,1,2,3,... dobivamo minimalno
 2
osciliranje, odnosno destruktivnu interferenciju, s amplitudom A = A2 − A1 .
Navedeni uvjeti svode se na to da geometrijsko mjesto tačaka u kojima se oscilacije pojačavaju ili
oslabljuju predstavlja porodicu hiperbola: r2 − r1 = const.
Difrakcija valova
Kada na svom kretanju valovi susretnu prepreku, oni je obilaze. Ta pojava naziva se difrakcija.
Nastajanje difrakcije može se objasniti pomoću Huygensovog principa: svaka tačka do koje
dolazi valno kretanje, postaje centar sekundarnih valova koji su u homogenoj i izotropnoj sredini
sferni.
Stojeći valovi
Kada imamo interferenciju dva ravna vala jednakih amplituda koji se kreću jedan nasuprot
drugoga, oscilatorni proces koji pri tome nastaje naziva se stojeći val.
Jednačina stojećeg vala: ψ = 2 A cos kx cos ωt .
λ
U tačkama gdje je xTR = ± n , amplituda oscilacija dostiže maksimalnu vrijednost 2A (trbusi
2
stojećeg vala).
 1λ
U tačkama gdje je xČV = ± n +  , amplituda oscilacija pretvara se u nulu (čvorovi stojećeg
 2 2
vala).
Refleksija valova
Kad val upada na granicu između dvije

sredine, jedan dio energije vala se reflektira,
a ostatak prelazi u drugu sredinu: od
upadnog vala nastaje reflektirani (odbijeni)
i transmitirani (propušteni) val.
Pri refleksiji na gušćoj sredini reflektirani
val je pomaknut u fazi za π prema
upadnom, dok pri refleksiji na rjeđoj
sredini nema pomaka u fazi. Posebno, pri
refleksiji od čvrste prepreke nema
transmitiranog vala, reflektirani val ima istu
amplitudu kao upadni ali je pomaknut u fazi
za π ; pri refleksiji na slobodnom kraju
upadni i reflektirani val imaju jednake amplitude i faze. Pri odbijanju talasa od ravne površine
upadni i odbojni ugao međusobno su jednaki.
Zakon odbijanja valova: Upadni ugao jednak je odbojnom uglu, a upadni zrak, normala i
odbojni zrak leže u istoj ravni.
Refrakcija (prelamanje) valova
Zakon prelamanja valova: Odnos sinusa

upadnog i prelomnog ugla jednak je
odnosu brzina u te dvije sredine, a upadni
zrak, normala i prelomni zrak leže u istoj
sin α v1
ravni: = = n1.2 , gdje je n1.2 indeks
sin β v2
prelamanja druge sredine u odnosu na prvu
sredinu.
Predavanje 9
ZVUK
U fizici pod zvukom podrazumijevamo sve pojave vezane za mehaničke oscilacije čije se
frekvencije kreću u granicama osjetljivost čula sluha.
Granica čujnosti nalazi se približno na 20 Hz i 20.000 Hz. Mehaničke oscilacije koje prelaze
20.000 Hz nazivaju se ultrazvuk, a oscilacije čija je frekvencija ispod 20 Hz nazivaju se
infrazvuk.
Zvučni valovi
Zvučni valovi u gasovima i tečnostima mogu biti samo longitudinalni dok u čvrstim tijelima
mogu biti i longitudinalni i transverzalni.
Promjena pritiska pri prostiranju longitudinalnog vala kroz plinovitu sredinu je sinusna
funkcija: ∆p = − p 0 sin(ωt − kx) .
Snaga koja se prenosi valom, jednaka je količini energije koju prenosi zvučni val u jedinici
vremena kroz jediničnu površinu, normalnu na pravac prostiranja vala:
2
P = p 0 ASω sin (ωt − kx) .
Srednja snaga proporcionalna je kvadratu amplitude promjene pritiska:
2
1 p0
PSR = S = const ⋅ p 02 .
2 ρv
Brzina zvučnih valova u plinovima
B κp
Brzina zvuka u plinovitoj sredini: v = = .
ρ ρ
pM κRT
Uvrštavanjem ρ = u prethodni izraz dobivamo: v = = const T (gdje je gdje je
RT M
cp
κ= odnos specifične toplote gasa pri stalnom pritisku i specifične toplote pri stalnoj
cv
zapremini, M - molekulska masa, R = 8,314. J/mol K, univerzalna plinska konstanta i T -
T T
apsolutna temperatura) ili v = v0 = 331 (gdje je v0= 331 m/s, brzina zvuka u zraku na
T0 273
temperaturi T0= 273 K).
Dopplerov efekat
Kada se zvučni izvor, ili slušalac, ili oboje kreću u odnosu na zrak, visina (frekvencija) zvuka
koju čuje slušalac neće u općem slučaju biti ista kao kad bi izvor i slušalac mirovali. Ova pojava
se naziva Dopplerov efekat. Ovisno o relativnoj brzini prema izvoru, promatrač će izmjeriti
različitu frekvenciju izvora.
Dopplerov efekat formulom možemo prikazati

na sljedeći način:
u + vp
f p = fi ,
u − vi
gdje je v p pozitivno ako se prijemnik
približava izvoru, a negativno ako se prijemnik
udaljava od izvora. Slično tome, brzina izvora
vi je pozitivna ako se izvor kreće u pravcu
prijemnika a negativna ako se izvor udaljava
od prijemnika. Pri tome pretpostavljamo da se
izvor i prijemnik kreću duž pravca koji ih
povezuje.
Specijalni slučajevi:
u
1. Posmatrač miruje, izvor se kreće prema posmatraču: f p = f i ; f p > fi ,
u − vi
u
2. Posmatrač miruje, izvor se kreće od posmatrača: f p = f i ; f p < fi ,
u + vi
u + vp
3. Izvor miruje, posmatrač se kreće prema izvoru: f p = f i ; f p > fi ,
u
u − vp
4. Izvor miruje, posmatrač se kreće od izvora: f p = f i ; f p < fi .
u
U slučaju u = vi svi valovi se dodiruju u tački gdje se nalazi izvor. U toj tački nalazi se
akumulirana oscilatorna energija i to je tzv. zvučni zid. Ako je u < vi dolazi do zvučne
eksplozije.
Zvučni izvori
Svaki mehanički oscilator koji pravilno oscilira u opsegu frekvencije zvuka naziva se zvučni
izvor. Kao najčešći zvučni izvori susreću se zategnute žice i zračni stubovi.
Zategnute žice osciliraju transverzalnim oscilacijama.

Stojeći val će se formirati ako dužina žice iznosi:
λ n F
l = n n , n = 1,2,3,... Frekvencija je f n = . Za
2 2l µ
n=1 imamo osnovni ton.
Osciliranje zračnih stubova može se ostvariti u cijevima

koje mogu biti otvorene na jednom kraju ili na oba
kraja. Ako je cijev otvorena na jednom kraju, onda će se
uvijek na otvorenom kraju formirati trbuh, a na
zatvorenom čvor stojećeg vala. U zračnih stubovima
mogu se obrazovati samo longitudinalni stojeći valovi.
Valna dužina zvuka u zatvorenim

stubovima:
4l
λn = , (n = 0,1,2,...) , a
2n + 1
2n + 1
frekvencija: f n = ⋅ v . Za
4l
otvorene stubove vrijedi da je
2l
λ n = , pa je frekvencija:
n
n
f n = ⋅ v, (n = 1,2,3,...) .
2l
Osjećaj zvuka
Čovjek prima zvuk pomoću čula sluha, uha. Postojanje dva organa sluha omogućava čovjeku da
ocijeni pravac prostiranja zvuka.
Kod subjektivnog osjećaja zvuka, razlikuju se tri njegove osobine: visina, boja i intenzitet
(jačina zvuka). Svaki realni zvuk predstavlja superpoziciju harmoničnih oscilacija, koje se
nalaze u danom zvuku, i naziva se akustički spektar. Ako se u zvuku nalaze oscilacije svih
frekvencija u nekom intervalu od f' do f'', tada se spektar naziva kontinuiran. Ako se zvuk sastoji
iz diskretnih oscilacija (odvojenih konačnim intervalima) sa frekvencijama f1,f2,... spektar se
naziva linijski.
Jačina zvuka
Jačina ili intenzitet zvuka određuje se količinom energije koju prenosi val u jedinici vremena
P p2
kroz površinu normalnu na pravac prostiranja vala: I = SR = 0 .
S 2 ρv
W
Jedinica intenziteta zvuka u SI sistemu je 2 .
m
Prema Weber - Fechnerovom zakonu čulo sluha osjećaja gradaciju jačine zvuka približno kao
logaritam intenziteta zvuka. Zvučni val koji još može izazvati osjećaj zvuka mora imati
W
minimalnu vrijednost Io koja se naziva prag čujnosti i iznosi približno 10 −12 2 pri frekvenciji
m
1000 Hz.
I
Nivo jačine zvuka: L = k log , gdje je k koeficijent proporcionalnosti.
I0
Stavljanjem k=1 nivo jačine je izražen u belima (B). Međutim, u praksi se koristi deset puta
I p
manja jedinica, decibel (dB): L = 10 log = 20 log .
I0 p0
Pri intenzitetima od 120 dB i više, uho prestaje da prima val kao zvuk i nastaje osjećaj bola ili
pritiska (prag osjećaja bola).
Za subjektivnu jačinu zvuka uvedena je logaritamska skala sa jedinicom koja se zove fon.
Apsorpcija zvuka
Kada dođe na granicu između dvije sredine, zvučni val se u općem slučaju djelomično odbija od
granice, a djelomično prodire u drugu sredinu i produžuje u njoj da se prostire. Val postepeno
slabi pri prostiranju kroz danu sredinu i energija osciliranja prelazi u druge oblike energije.
Pri proračunu akustičkih osobina prostorija upotrebljava se vrijeme u toku koga se energija zvuka
smanji na 10-6 dio prvobitne vrijednosti, tj. W = 10 −6 W0 , ovo vrijeme se naziva vrijeme
reverberacije (jeke).
Gustoća zvučne energije opada sa vremenom po eksponencijalnom zakonu: u = u 0 e −αnt , gdje je
u0 gustoća zvučne energije u početnom trenutku, α koeficijent apsorpcije pri odbijanju, a n broj
odbijanja u jedinici vremena.
4V m 4V
Vrijeme reverberacije: t r = − ln 10 −6 . Stavljajući za v = 340 dobivamo: t r = 0,163 .
αvS s α ⋅S
Ultrazvuk
Za dobivanje ultrazvučnih valova koriste se uglavnom dva fizikalna efekta: efekt

magnetosrikcije (feromagnetni materijali pri djelovanju promjenjivog magnetnog polja se
lagano deformiraju) i piezoelektrični efekt (inverzni piezoelektrični efekt: pločice nekih metala
pod djelovanjem električnog polja se deformiraju).
Osnovno svojstvo ultrazvuka po kojem se on razlikuje od zvuka je gotovo pravolinijsko

prostiranje.
Energija ultrazvučnog vala visoke frekvencije je znatno veća od energije zvučnog vala niske
frekvencije iste amplitude.
Značajna osobina, koja je bitna za korištenje ultrazvuka, je mala apsorpcija pri prolazu
ultrazvuka kroz čvrsta i tečna tijela.
Sve primjene ultrazvuka u tečnostima zasnivaju se na djelovanju kavitacije, koja nastupa pri
određenom intenzitetu. Pod kavitacijom u hidrodinamici se podrazumijeva obrazovanje
mjehurića u fluidu, uslijed vrtloženja i zagrijavanja.

Skripta Iz IF1 Usmeni

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Skripta Iz IF1 Usmeni

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

©2006 Nejra Hodžić - skinuto sa www.etf.

*MEHANIKA MATERIJALNE ČESTICE*

Pomak je promjena vektora položaja.

Granična vrijednost ovog izraza zove se vektor trenutnog ubrzanja:

Iznos vektora ubrzanja: a = a x2 + a 2y + a z2 .

Ubrzanje možemo rastaviti na dvije međusobno normalne komponente: na tangencijalno

Kretanja materijalne tačke dijele se:

• Prema obliku putanje na pravolinijska i krivolinijska kretanja,

Najjednostavnije kretanje je jednoliko kretanje po pravcu.

Veza između Cartesijevih i polarnih koordinata materijalne tačke je:

Obodna/periferna brzina v uvijek je okomita i na vektor r i na vektor ω.

Jednoliko kružno kretanje je kruženje s konstantnom ugaonom brzinom, čijim integriranjem

Osnova dinamike su tri Njutnova aksioma/zakona. Njutnova mehanika izvrsno opisuje

Osnovni tipovi međudjelovanja:

1. Gravitacijske sile djeluju između tijela po Njutnovom zakonu gravitacije:

2. Elektromagnetne sile potiču usljed međudjelovanja naelektrisanih tijela, koje je izraženo

Prvi Njutnov zakon

Drugi Njutnov zakon

Nerelativistički oblik zakona (diferencijalna jednadžba kretanja): F =   = m v = m→

Njutnova formulacija drugog zakona:

Treći Njutnov zakon

Svakom djelovanju (akciji) uvijek je suprotno i jednako protudjelovanje (reakcija).

Zaključak na osnovu Njutnovih aksioma:

Diferencijalna jednadžba kretanja

Pravolinijsko kretanje materijalne tačke pod djelovanjem konstantne sile

Diferencijalna jednadžba pravolinijskog

Dobiva se pri početnim uvjetima: t = 0, v(0) = −v0 i x (0) = 0 , pa je C1 = −v0 , a C 2 = 0 , pa je:

Za početne uvjete: t = 0, v x (0) = v0 i x(0) = x0 , dobivamo da je C1 = v0 i C 2 = x0 , pa je:

Kretanje čestice u homogenom gravitacijskom polju

Eliminiranjem vremena t dobivamo jednadžbu putanje kosog hica:

Domet kosog hica dobiva se iz uvjeta y = y 0 , pa prema prethodnoj jednadžbi imamo:

Kretanje naelektrisane čestice u homogenom električnom polju

Kretanje naelektrisane čestice u homogenom magnetnom polju

Impuls sile i količina kretanja (impuls)

Prema Njutnovom aksiomu sila je jednaka brzini promjene količine kretanja:

dok će u vremenskom intervalu ∆t između t1 i t 2 primljeni impuls sile biti:

*ZAKONI OCUVANJA U PRIRODI*

• zakoni očuvanja ne ovise od oblika putanje, ni od karakteristika sila koje djeluju u

Jedinica za rad je 1 džul (1J=1Nm).

Gravitacijska potencijalna energija

Rad sile teže na putu od A do B jednak je:

Zakon očuvanja mehaničke energije

U izoliranom (zatvorenom) sistemu u kojem nema nekonzervativnih sila (trenja) mehanička

Potencijalno polje sila. Konzervativne sile

Gravitacijsko polje sila je centralno polje.

Rad elektrostatske sile

Veza između potencijalne energije i sile

Sila je jednaka gradijentu potencijalne energije, sa suprotnim znakom:

Zakon očuvanja impulsa

Posebni slučajevi savršeno elastičnog sudara

Posebni slučajevi savršeno neelastičnog sudara:

• Kada je m1 << m 2 , v2 = 0 slijedi da je i u = 0 . Kad kugla od blata padne na tlo, tu i

Moment količine kretanja

Veličina analogna količini kretanja je moment količine kretanja.

Zakon o očuvanju momenta količine kretanja

Snaga je brzina vršenja rada ili brzina prijenosa energije:

Ako pomjerimo kuglicu iz ravnotežnog položaja na rastojanje x: F = mg − k (∆l 0 + x) .

Sila F ima osobine:

Iz jednadžbe gibanja dobijamo: x = A cos(ωt + ϕ ) .

Veličina najvećeg otklona od ravnotežnog položaja naziva se amplituda titranja A.

Iz početnih uvjeta određujemo A i ω :

Energija harmonijskog oscilovanja

Kvazielastična sila je konzervativna, pa je ukupna energija harmoničnog titranja konstantna.

Ukupna energija harmoničnog oscilatora je proporcionalna površini elipse, pri čemu je

MEHANIKA MATERIJALNE ČESTICE

ZAKONI OCUVANJA U PRIRODI