A.

JUZNOSLAVENSKE ZEMLJE POD TURSKOM

VLASCU U VRIJEME USPONA TURSKE MOCI
I. POGLAVL]T

OSMANSKQO CARSTVO I NJEGOVO UREDEN]JE

1. Razvitak osmanskc drzave i osmanskoga feudalnog ure-

denja. — Od bitke na Marici (1871) do osvojenja Banata (1552)
Turska je zauzcla gotovo sve jugoslavenske zemlje, kojima je
kasnije vladala. Kada je pokoravala Makedoniju, osmanska
drava bila je tek u izgradnji; dok jc osvajala Srbiju, Bosnu
i Zctu, ulvriéivali su se temelji njezina drzavnog uredenja, a
u vrijeme zauzimanja Beograda, danadnje Vojvodine 1 Slavo-
nije, to je bila drzava u naponu svoje modi, prava svjetska sila,
s oschujnim drultvenim vojnim i polititkim uredenjem.
Osmanska dr7ava se razvi'a od jednog bejluka (emirata),
koji je s ostalim bejlucima, poslije pada scldzutke driave i pro-
diranja Turaka preko bizantske granice u zapadnu Malu Aziju,
bio osnovan pri kraju XIII st. kao vazalni bejluk pod vrhovnom
vla3éu zapadnomongolske driave llhanovi¢a. Osmanska dinastija
potjecala je iz plemena Kaji, jednog od plemena Turaka Oguza.
Jedan ogranak tog plemena smijestio se pod vedstvom Ertugrula
juino od srednjeg toka rijeke Sakarije. Za vladavine Ertugrulova
sina Osmana, osnivala dinastije, bejluk se ulvrstio u hiviej
bizantskoj pokrajini Bitiniji 1 znatno proSirio svojec granice.
Na elu toga bejluka bili su poslije Osmana njegovi nasljednici,.
sin Orhan (1323-62)"i unuk Murat (1362-89).
Oko Osmanoviéa u prvo su se vrijeme okupili sitni feudalci,
vojnici i &lanovi borbenih vjerskih organizacija, t. j. onl ele-
menti, kojima je u interesu bilo ratovanje na bizantskom teri-
toriju. Taj bejluk pripojio je ncke pograniéne oblasti susjednih
bejluka, ali je glavni pravac svoga Sirenja usmjerio prema
bizantskom teritoriju. Za Orhanove vlade osmanska se vlast ne
profiruje samo u Maloj Azijl, nego se uévrituje i na Balkanskom

9:
 i —uotaku, u oblast; Galipolja i Drinopolja. Tada se stvaraju
wemel)i osmanske driavice, koja sredinom XIV. st. postaje neza-
visna. U wvrijeme Murata ulvriéena je turska vlast u dolini
Marice, osvojena je jufna Makedonija, i pred kraj vlade zauzet
Solun. QOsmanska drfava toliko se prodirila i ulvrstila, da je
Murat mogao uzeti naslov sultana. Najvi$i osmanski zapovjed-
nici i doglavnici u to vrijeme potjetu iz begovskih porodica
turskih plemena pod vodstvom Osmanoviéa, predstavnika vjer-
ske inteligencije, a neki od islamiziranih bizantskih vojskovoda
i potomaka sporednih linija nekih emirskih porodica iz bejluka,
koji su prifli Osmanoviéima. Od th prvilt zapovjednika osva-
jatke osmanske vojske i od doglavnika prvih Osmanoviéa potjetu
one mocne feundalne porodice, Eiji su fanovi dobivali, i u prvo
vrijeme donckle nasljedivali, najvite poloZaje u osmanskoj
drfavi.
U maloazijsko] seldzuckoj driavi razvijala se gradska
privreda i feudalno uredenje, ali je velik dio maloazijskoga tur-
skog stanovniStva, narodito u pograninim oblastima, Zivio kao
nomadski i polunomadski stolari. UJ bejluku Osmanoviéa bilo
je i nclto obrta i trgovatke djelatnosti. U gradovima je
pre-
vladavalo privatno vlasniftvo (mulk). Velika$i i krupni vojni
zapovjednici driali su pojedine oblasti i u njima imali svoja
dobra. Ali je postojalo i sitno vojnitko plemstvo, spahije,
koje
su uZivale nasljedna vojnitka lena, timare, Osim toga postojala
su imanja vjerskih zadu¥bina {(vakufa). Sve je to predstavljalo
osnovu naslijedenu iz seldsutkog perioda, koja se dalje razvijala
pod ilhanskom vrhovnom vla$¢u, iako su poslije propasti
sel-
dZutke driave ojatali oblici plemenskog Zivota. Za Orhanove
vlade uvedena su dva roda stalne vojske: konjanici — muselemi
{oslobodeni podavanja) i pjefaci — jaje. Oni su posjedovali
zemlju, &iftluke, bili su oslobodeni podavanja, a u ratu su primal;
plaéu.
Prodiranje na Balkan pokrenulo je sve elemente jo¥ neraz-
vijene osmanske druStvene zajednice. Osvajatka djelatnost po-
vukla je ne samo velikale, pod &jim su se zapovjcdnidtvom
osvajali jugoistoéni dijelovi Balkana, spahije, stalnu vojsku i
fanatitne dervife, nego i turska plemena s njihovom stofarskom
1 vojnom organizacijom.

10
 S ubvritenjem turske vlasti u dolini Marice i u Makedoniji
stvoreni su uvieti za razvitak i uredenje osmanske drZave. Jedan
dio osvojenih zemalja ostao je pod starim dinastima, sada tur-
skim vazalima, ali je bilo starih feudalaca, narodito sitnih, i u
oblastima neposredno pod turskom vlaéw. Neki turski vojni
zapoviednici, koji su predvodili vojne pohode, drzali su te oblasti
kao sandiake i u njima imali vclika imanja s golemim priho-
dima. Tako je Evrenos-beg imao pod svojom vlaitu juinu Make-
doniju i od imanja prihode u iznosu od milijun akdi, kao Sto
se to vidi iz pisma sultana Murata Evrenos-begu iz 1386. go-
dine. Neka od tih dobara obradivali su robovi (sarobljenici) i
prisilno naseljeni seljaci.
Osvojeno podrulje trebalo je organizirati, pa zato pise
sultan Murat Evrenos-begu: »Znaj, da su predjeli provincije
Rumelije dalecka mjesta. Za upravljanje i podmirenje njihovih
potreba i odriavanje reda na svaki natin valja da ti budu
potrebni mnogi judi od sablje i od peral« Radi organiziranja
i odrzavanja vlasti osmanski zapovjednici morali su u osvojenim
oblastima davati svojim doglavnicima i spahijama prihode kao
to su davani u Malo] Aziji. Kad su u osvojenim oblastima
dohile zemlje u vojnitko leno, turske spabije su uzimale neka
podavanja po uzoru na anadolske, a i neka stara podavanja,
dok su seljaci kr¥éani dr¥ali zemlju i nasljedivali jc po starom
pravu. Nekim su se vojnicima i uglednim turskim kolonistima
davali &ftluci bez obaveze da daju podavanja. Zateleni eko-
nomski odnosi utjecali su na razvitak turskog feudalizma u obla-
stima osvojenim na balkanskom tlu. Stoga u turskom timarskom
sistemn ima nekih karakteristiénih crta, koje su odigledno pri-
mljene od slavenskih i bizantskih institucija. Ime i ustanova
baitine u starom turskom agrarnom pravu -oligledan je pri-
mjer za to. ’
S razvitkom dr¥ave i njenih potreba stare ustanove dobivaju
novi znalaj i funkciju. U poletku je beglerbeg zapovijedao ita-
vom osmanskom vojskom i bio je sultanov najvidi doglavnik,
Od osnivanja osmanskog bejluka postojala je duZnost vezira kao
upravna duZnost, a Sezdesetih godina XIV. st. uvedena je duZnost
kazaskera, vrhovnoga vojnog suca i starjefine sudstva, kome
je bilo povjereno i vodenje vjerskih poslova. Nekoliko godina

. 11
poslije bitke na Marici, kada je postao vezir dotada¥nii kazasker
Kara Halil Hajredin Candarli, on je osim upravne dufnosti pre-
uzeo i zapovjedniStvo nad cjelokupnom vojskom. Time je du-
Znost vezira narolito istaknuta. Beglerbeg Timurtas-pada postao je
tada zastupnik sultanov u evropskim provincijama, pa je time
uvedena duznost beglerbega Rumclije (Romejske zemlje). Oko
1386. ustanovljena je duinost prvog, kasnije nazvanog velikog
vezira (veziri azam ili sadri azam), po¥to je imenovan jos jedan
vezir. U Muratovo je vrijeme organizirana centralna {inancijska
uprava.
Na prijedlog beglerbega Timurta-pade izvricne su mnoge
reforme u uredenju osmanske driave. Donesene su nove odredbe
o nasljedivanju timara, odredena je razlika u velitini timara
i zeameta i neke druge reforme. Time je maloazijski timar poceo
dobivati oblike karakteristiéne za kasniji osmanski lenski sistem.
Dio plijena stefenog u pohodima i pristojbe od zaroblje-
nika dobivao je sultan, a pokorenim kriéanima — seljacima i
gradanima — nametnuta je glavarina (d¥izja, harad), koja je
takoder ila sultanu. Jalanje sultanske ekonomske modi i vlasti
i potreba za vedom vojskom dovell su do promjena u organi-
zaciji vojske. Prema nekim vijestima uvedena je konjanitka
garda. Dotada¥nje povremeno uzimanje zarobljenika radi popu-
njavanja vojske u vrijeme Murata 1 pestalo je zakon, pa je
uvedeno, da se svaki peti zarobljenik vojnitki obrazuje (adfemi
odZak). Njima se prvenstveno popunjavao janjiéarski red, novo-
uvedena sultanova pladenika pjefadija. UU turski vojni sistem
preuzet je, djelomitno kao konjuiari, a djelomiZno kao borbene
trupe, balkanski stofarski rod voiske pod imenom vointci (voy-
nugan, voynuklar). Vojnuci i martolosi (armatoli) u ju¥noslaven-
skim zemljama pod turskom vla$éu bila su dva osnovna kriéan-
ska roda ‘vojske u turskoj slu¥bi. Mora da su i martolosi vrlo
rano preuzetl u turski vojni sistem.
Bejluci uw Maloj Aziji i moéne feudalne porodice predstav-
ljale su prepreku za razvitak osmanske dr¥ave. Iako pritjecanje
sredstava sultanskoj vlasti nije jo} bilo takvo, da bi se mogla
driati brojnija plaéenitka vojska, ipak su na tadainjem stupnju
razvitka postojali uvjeti za jalanje centralne vlasti.

12
 Razvitak robno-novéane privrede pred provalu Turaka vriio
je u balkanskim zemljama jak pritisak na feudalnu poljoprivredu
i ponegdje pofeo razarati stare odnose. Tursko prodiranje u
dolinu Marice i druga osvajanja odvojila su Carigrad i otrgla
zauzele zemlje iz njihovih dotadainjih privrednih cjclina. Sve
to, kao i ratna pustolenja, pogadalo je narofito robno-novianu
privredu, Naturalna osnova uz neito oslabljene proizvodne snage
u poljoprivredi, necizgradenost turskoga druftvenog uredenja i
vojne potrebe pogodovale su u osvojenim oblastima stvaranju
sitnith 1 srednjih timara davanih spahijama uz obavezu da Ce
sudjelovati u vojnim pohodima. Ta je spahijska konjica bila
osnova osmanske vojnc modi.
Prodiranje Turaka na balkansko tlo bilo je od najveleg
znaltenja za razvitak osmanske driave. Osvajali, koji su se
etnitki i po vjeri razlikovali od pokorenih naroda, morali su
svoju vlast osloniti na ¢vrstu vojnu organizaciju. Invazija na
evropsko tlo izvri=na je u znaku borbe protiv nevjernika, a
vlast nad pokorenim narodima odrZavala se takoder uime
istama. Sultan Murat je isticao u svojim pismima, da je osvo-
jena zemlja boZja, a da on kao zastupnik boZji daruje turskim
zapovjednicima zemlju, koju uw osvojenim oblastima drze.
Za vlade Muratova sina Bajezida (1380-1402) osmanska
jo drava postala velika sila. Sultan Bajezid, zvan Munja (Jil-
dirim), profirio je granice osmanske driave gotove na Citavu
Malu Aziju, pripojio srednju i sjevernu Makedoniju, asvojio
Bugarsku, Tesaliju i istoénu polovinu Grike sve do Atene i Pe-
loponeza. Srpske zemlje, ostaci Bizanta, preostale kneZevine u
Grékoj i povremeno vladki vojvoda morali su kao vazali placati
danak sultanu i davati pomoénu vojsku.
Posto je razbio bejluke i uévrstio vlast u evropskom dijelu
Turske, sultan Bajezid je poduzeo energiinc mijere, kako bi
stvorio vojnifki jaku i centraliziranu driavu. Za njegove vlade
ne samo da su protjerani cmiri iz bejluka, nego su poduzete I
mjere, da se razvije sistem vojnitkih lena, timara. Kako je u
svim tim bejlucima bilo slifno uredenje, naslijedeno od SeldZuka,
i kako su postojale slitne kategorije zemljista kao u bejluku
Osmanoviéa, to se u svima njima mogao forsirati sistem timara.

13
 Kao mjeru za ulvriéenje vlasti Bajezid je primijenio preselja-
vanje turskih stodarskih grupa, na koje su se bivi emiri oslanjali,
iz maloasijskih hejluka u balkanske oblasti, koje su Turci osvo-
li. Za Bajezidove vlade tursko se upravno uredenje, u vezi
s teritorijalnim profirenjem i sve vedim potrebama, dalje razvi-
jalo. Osim duinosli rumclijskog beglerbega, sultanova zastup-
nika i zapovjednika vojskc u cvropskom dijelu Turske, uvedena
je u Maloj Aziji dufnost beglerbega Anadolije.
Bajezidova je politika izazvala $estoku opoziciju. Protiv
njega su radili protjerani emiri, koji su najzad nasli utolilte
kod mongolskog vladara Timurlenka. Bajezid se u politici osla-
njao na neke lanove starih velikatkih poradica iz Muratova
vremcena, koji su bili voljni podrfati njegovu politiku. Tako je
za sve vrijeme njegove vladavine kao velik; vezir ostao Ali-pada
Candarli, prvi vezir posljednjih godina Muratove vladavine.
Ali je nezadovoljstva bilo i kod krupnijik feudalaca u bejlucima
i kod stolarskih plemenskih grupa, koje su bile pogodene i mje-
rama za ulvricenje lenskag sistema 1 politikom preseljavanja.
Protivnici Bajezidove politike 1 prvog vezira §irili su u narodu
glasove o odnarodavanju sultana zbog Fenidbe s kr§éankama,
o napuitanju islamskih zakona, o pijeniu vina i tome slifno.
Sukob izmedu Timurlenkove i Bajezidove vojske kod Ankare
god. 1402. zavriio se Bajezidovim porazom, podto je vedina
anadolske vojske presla k svojim emirima, koji su bili u taboru
Timurlenka (v. I, 456).
Poslije bitke kod Ankare i zarobljavanija Bajezida, koji je
uskoro u ropstvu umro, Mala Azija je ponovo podijeljena na
bejluke. Bajezidov sin Sulejman i vezir Ali-paja, koji su se
poslije bitke spasili bijegom, uspjeli su zadr¥ati osmanske posjede
u Evropi uz ncke ustupke balkanskim vazalima i uz vracanje
Bizantu jednog dijcla obalnog pojasa u Maloj Aziji, a Soluna
1 jednog dijela Tesalijc u Evropi. Podto je pobijedio svoga brata
i suparnika i nu Maloj Aziji i odolio Sulejmanovim napadima,
Bajezidov sin Mehmed ujedinio je pod svojom vla$éu dosta
velik teritorij u Maloj Aziji. On je protiv Suleimana poslao
mladeg brata Musu. Prefavii u Evropu, Musa je uspio pridobiti
neke vazale i turske zapovjednike, ali je u borbi protiv Sulej-
mana doZivio poraz (v. I, 458). Musa se medutim ipak odr¥ao,

14
a kad je Sulejman bio u bijegu ubijen, odmetnuo se od brata
i proglasio sultanom. Da bi pridobio vie pristalica kod turskih
naseljenih stoara, Musa jc, imenujuéi driavne funkcionare, uzeo
za kazaskera Sejha Bedrudina, propovjednika jednakosti i anti-
feudalnih shvacanja, kasnijeg vodu seljatkog ustanka. Kako se
borba nastavila, oko Muse su se okupile fete turskih stolarskih
grupa, kod kojih su pod utjecajem hereti¢kih ulenja prevladala
antifeudalna shvalanja 1 teinje. Zbog toga su Musu napustili
i feudalci, pa su uz njega ostale samo akindZije, pograniéne
neredovite trupe. Opasnost od Musinih eta ujedinila je protiv
njega feudalne snage, kako balkanske vazale tako i turske feu-
dalce. Uz obilnu pomoé balkanskih vazala Mehmed je kod
Camurlije 1413. pobijedio Musu {v. I, 458). Time je uspostav-
ljeno jedinstvo osmanskih evropskih i azijskih posjeda, 1 Meh-
med (1413-21) je ostao vladar. On je tada vratio balkanskim
vazalima ‘neke zemlje, koje im je Musa oteo.
Osmanska drfava se nakon toga ulvrstila u Maloj Aziji,
izdrzala pomorski rat s Mlecima i profirila svoju vlast nad
obalom srednje Albanije. Ali unutras$nje tetkoée jo$ nisu bile
prosle. Tada izbija scljatki ustanak pod vodstvom $cjha Bedru-
dina, bivieg Musina kazaskera, i njegovih ulenika, a zatim sc
kao pretendent na prijestolje javlja Mustafa, navodno Bajezi-
dov sin. On je bio savladan i morao je pobjecéi Bizantincima.
Poslije Mchmedove smrti Mustafa sc ponovo javlja kao preten-
dent. Uz ponoé Bizanta odriao se godinu i po dana u cvrop-
skom dijelu Turske. Tako se javljuju i drugi pretendenti, koje
su vedinom pomagali protivnicki dvorovi, opasnost od novoga
selju¢kog rata i gubljenja vlasti nad pokorenim narodima, ako
sc dinastiCke borbe nastave, okupila je vedinu turskih feudalaca.
oko sultana, pa je Murat IL (1421-51) mogao ulvrstiti vlast.
Tridesetgodi¥nje Muratovo vladanje, poslije zavrienih dina-
stickih borbi, ispunjeno je bitkama, bezuspjeinim opsjedanjima
Beograda 1 Kroje, borbama u Albaniji, privremenim zauzeéem
Srbije (v. I, 472-4), prodiranjem u Moreju, provalama u Erdelj,
osvajanjem Soluna i Janjine, borbama i profirenjem teritorija
u Malo] Aziji, zenidbama iz polititkih razloga, pa tak i privre--
menim povlatenjem s vlasti. Ali je Murat II., kao i njegov otac,
s ljudima oko sebe poduzimao mjere za ulvrilenje centralne

15.
vlasti. Za njegovo vrijeme joi uvijek su najvile polofaje u dr¥avi
zauzimali 1 donekle nasljedivali &lanovi starih osmanskih veli-
kaskih porodica, kao velili veziri Candarlije i potomei Mihalo-
glua, Evrenosa i drugih osmanskih aristokratskih porodica. Ali
se za vladavine sultana Mehmeda i Murata ustalila deviirma,
t. J. periodi¢no uzimanje danka u krvi od pokorenih kiitanskih
naroda. Osim starog obidaja uzimanja zarobljenika za adiemi
odzak, sada se popunjavanje najlcite vrii deviirmom priku-
pljenim i silom poturtenim djetacima i mladiéima. Janjicarski
korpus je za vrijeme Murata IL. reorganiziran, jer je s jala-
njem centralne vlasti poraslo njegovo znacenje, a poduzete su
mjcre za jalanje i ostalih rodova carske garde. Medutim, uzi-
manjem deviirmom prikuplienih naolitih 1 darovitih djetaka i
mladi¢a u dvorsku slu¥bu stvorio se kadar poturlenjaka, koji je
poteo dobivati poloZaje u osmanskoj upravi.
Za vlade Mchmeda I. i Murata II. organi driavne uprave
dalje se razvijaju. Tada postoje tri vezira, a ima pouzdanih
vijesti o postojanju dufnesti nilandfije, deflterdara i drugih
funkcionara. U vrijeme Murata II. sve vede nafenje dobivaju
kancelarije, pa jala hirokracija. U istim uvjetima ojafao je i
sistem timara. lz vremena Murata 11 do nas su dospjeli i naj-
stariji oCuvani kalastarski defteri.
Mehmed TI. Osvajag (1451—81) uspio je osvojiti Carigrad
(1453), pro¥iriti osmansku vlast gotovo na &itav Balkanski po-
luotek i Malu Aziju i vlaikog vojvodu i krimskog kana uliniti
vazalima. Vlada Bajezida 11. (1451—1512) zapolela je poburom
njegova brata Diema, a zavriila sc pobjedom sina Selima. Iako
se ne moZc usporedivati s ofevom osvajaékom politikom, njezin
je uspjeh, $to je profirila teritorij u Moreji i u nafim zemljama,
a Moldaviji nametnula vazalni odnos.
Izko je vladavina Mchmeda I. § Murata II. ispunjena radom
na sredivanju osmanske driave, ipak je tek ono, Sto je postig-
nuto za vlade Mehmeda Osvajala, znatilo stvaran napredak u
razvitku Osmanskog Carstva, a $to je porazom Bajezida I. pre-
kinuto. Novu eru zapoteo je Mchmed Osvaja& ne samo zauze-
¢em Carigrada nego i pogubljenjem velikog vezira Halil-pate
iz nasljedne vezirske porodice Candarlija, pod izgovorom da je,

16
primivii mito od Bizantinaca, pokulac onemoguéiti osvojenje
Carigrada. Time je nanesen odlutan udarac utjecaju stare ari-
stokracije, pa su poslije toga s rijetkim izuzetkom za velike
vezire 1 vezire dolazili poturéenjaci, veéinom ljudi skupljent
deviirmom i uzeti u dvorsku siuzbu, Ti su veziri posve zavisili
od sultana, a uklanjali su ih s njihova poloZaja vrlo lake, esto
smrinom kaznom. Najvile poloZaje u vjerskoj, prosvietnoj i
sudskoj stuzbi dobivali su predstavnici vjerske inteligencije.
Clanovima starih i novijih vojni¢kih aristokratskih porodica
ostala je uprava i zapovjednidtvo nad pograniénim sandZacima.
gdje su bili potrebni veda inicijativa i liéni ugled.
Za vlade Mehmeda Osvajala doneseni su zakoni i drug
pravni akti, kojima sc izgradivala despotska drzava po uzoru
na ranije islamske drZave, ali donekle i po uzoru na bizantsku
driavu. Tada su doneseni zakoni uw vrhovnim upravnim orga-
nima, zakoni o rudarstvu, odredbe o obrtnoj djelatnosti, a na-
rotito su poduzete odluéne mjere u agrarnom zakonodavstvu.
kao i mjere za jalanje carske garde i vojske. Sultanovim zapo-
vijedima pretvarana su nasljedna dobra fecudalaca, pa ak
anova dinastije. u zemlje, koje su se dodjeljivale u vojnicka
Tena i dobra data za vrienje driavnih sluZbi. Timarski sistem
dobio je tada sasvim &vrste osnove. Ali je jo§ uvijek, narolito
na granicama, bilo veéih nasljednih dobara, koja su driali pred-
stavnici feudalnih porodica.
Kao i u doba ranijih osmanskih vladara, turska se uprava
za vlade Mchmeda Osvajada odlikovala sno¥ljivo¥éu prema kr-
t¢anima. Tada u javnom Zivotu nije bilo takvoga muslimanskog
ekskluzivizma, kao §to ¢e ga biti kasnije 1 kakav ¢e biti na
kritanskom Zapadu. U to je vrijeme u svima balkanskim ze-
mljama pod turskom vla$éu bilo jo¥ uvijek dosta kriéana spa-
hija,
Za vlade Bajezida IL. ustanak u Anadoliji pod vodstvom
Yiitskih derviia, koji je pomagao perzijski ah Ismail, nije mo-
sao osmanskoj driavi nanijeti vee $tete, jer je ubrzo savladan.
iako pokret nije iskorijenjen. Relativni mir i dalje utvrienje
centralne vlasti pogodovali su napretku poljoprivredne i pora-
stu rudarske proizvodnje, kao i razvitku gradske privrede, Eto

9 Historia narcda Jugoslavije IL 17

 ie dalo sredstva za stvaranjc moéne vojske. Za Bajezidove vlade
jate se izgraduje flota, prijeko potrebna za vetu osvajatku
po-
litiku u Sredozemlju.
Selim IT. Surovi (1512—20) zapoteo ic svoju vladavinu si-
stematskim progonom §iita, $to je dovelo do rata protiv Perzi-
jaca. On je energinim mijerama iskorijenio ne samo clement
e,
koji su nosili iitski pokret, nego je i okrutnim mjerama ugu-
§ivao pobune janjitara. Osmanska viast se prosirila do Bitlisa
i Mosula na istoku, a poslije pobjede nad Mamelucima na Siriju
i Egipat. Za vlade Sclimova sina Sulejmana Zakonodavca
(1520-—66), poslije mnogih voinih pohada, od kojih jo u trinaest
sudjelovao sam sultan, vlast Osmanskog Carstva profirila se
na
Azerbejdian 1 Mezopotamiju na istoku, Hedzas i Jemen u Ara-
biji, Tripolis i Al¥ir u Sjevernoj Afric, na vedi dio Ugarske
vazalnu knefevinu Erdelj u Evropi. Osmanska driava u to
je
vrijeme bila priznata kao velika sila i na Istoku i na Zapadu.
Njena kopnena vojska bila je nadmoénija od svakeg neprija-
telja, a flota dorasla protivnitkim flotama. Prema svom
znate-
nju osmanska je driava imala i veliku diplomatsku ulogu u
tadasnjem svijetu.
Za vlade Sulejmana Zakonodaven dobilo ic napokon oblike
ono druStveno i driavno uredenje, koje je karakteristino
za
Osmansko Carstvo. Tada Je sultanova vlast bila necogranidena,
njemu je bila podredena golema vejska i na raspoluganju mu
je bio izgraden birokratski aparat. Vojskom i centralizirani
m
upravnim aparatom provodila se kontrola i odr¥avao red | po-
redak u driavi. Zakonodavna djelatnost uzcla je velike raz-
mjere, narodito u donofenjn agrarpopravnih zakona za poje-
dine sand¥ake. Zakonodavstvo se u Sulejmanovo vrijeme mnogo
vide poziva na erijatsko pravo i vie nego ranije upotrebljava
arapsku pravnu terminologiju.
S uévriéenjem centralne vlasti u Osmanskom Carstvu suzbi-
jeni su turski velika$i i razvijen jedan oblik feudalizma, kojemu
je u osnovi bilo sitne vojnitko plemstvo, i ugufen je antifeu-
dalni i antidinastitki otpor anadolskih masa, koji se izraZavao
u vjerskim Siitskim i herctitkim pokretima. Osmanska se dina-
stija borila protiv toga ortodoksnim sunitizmom. To je narotit
o

18
dole do izra¥aja ra vlade Selima I. i poslije njega. Tada je
Osmansko Carstvo napokon postalo vodeta driava u musliman-
skom svijetu.
U osmanskoj drZavno] zgradi pojavljuju se prve pukotine
vet za vlade sultana Sulejmana, narodito u drugoj polovini nje-
gove vladavine, U to se vrijeme javljaju veé zafeci onih pojava,
koje ¢e kasnije obiljeZiti krizu turskoga feudalnog uredenja. U
nekim krajevima prostrane drZave turska uprava nije vi§c mogla
osigurati red i zadtitu stanovnidtva.

2. Drzavno i vojnitko uredenje Osmanskog Carstva, -—— U

drugoj polovini XV. i u prvoj polovini XVI st. osmanska
driava se razvila u imperij, kojeg je odlika bila despotska viast
sultana s primjesama teokratske vladavine. Ta je driava nali-
kovala ostalim istoénim despotijama sa slale§kim uredenjem, ali
se u njoj razvila jedinstvena vojna organizacija i osebujni feu-
dalni odnosi nu Maloj Aziji i u evropskom dijelu Turske, dok
su u pripojenim arapskim zemljama velinom zadrZzani zateleni
agrarnopravni imovinski odnosi.
QOsmanski sultani imali su tada velik 1 raskosan dvor s vanj
skim slufbama i haremom, Zivot na dvoru i ponalanje sluibe-
nika i pripadnika dvora, kao i prijem kod sultana i javna
sultanova istupanja, bili su propisani ceremonijalom. Od 1453.
prijestolnica je bio Carigrad, ali je sultan boravio u Brusi i
narotito u Drinopolju. Veé u drugoj polovini Sulejmanove vlade
opara se jali utjecaj dvera na politiku sultana.
Organizacija izvrinih organa sultanove vlasti bila je tocno
odredena. ‘Opée polititke, upravne i vojne poslove obavljao je
veliki vezir s vezirima. U prvoj polovini XVI. st. bila su Ceti
vezira, Pravne poslove vodili su kazaskeri, a financijske defter-
dari, U to su vrijeme bila po dva kazaskera i defterdara, jedan
rumelijski i drugi anadelski. Vrhovni 3ef administracije i tumat
zakona bio je nifandZija, koji je uime sultana stavljao tugru
(sultanov znak) na akte i diplome. Pod njegovim je nadzorom
bio ¥ef kancelarijske sluzbe (reis-ul-kiittab). Taj te se poloZaj
kasnijc razviti u duZnost Sefa vanjskopolititke sluzbe. Zalbe
upuéene centralnoj vlasti sasluSavanc su, a najvainije odluke

19
donosile su se na sjednicama carskog divana, kojima su, po
strogim propisima ceremonijala, prisustvovali najvii drfavni
funkcionari. Do kraja vlade Mehmeda Osvajata sultani su li¢no
prisustvovali sjednicama divana i jeli s vezirima prilikom uobi-
¢ajenog poslufivanja. Otada su se samo izuzetne sjcdnice divana
drfale u dvoru u prisustvu sultana, na kojima su svi prisutni
stajali, a samo je sultan sjcdio.
Centralni izvr¥ni organi imali su kancclarije s razgranatom
administracijom. Kancelarije su vodile razliditc vrste deftera, u
kojima su bile registrirane odluke, zbirke prijepisa akata, popisi
prihoda, katastarski i drugi propisi. Prema odlukama divana
izdavale su se zapovijedi (fermani), dokumenti o imenovanju
{berati), sastavljani su ugovori (ahdname) i drugi dokumenti i
akti. Kancelarije financijske uprave vodile su strogu kontrolu
nad prihodima 1 nad timarskim uredenjem u &tavom Carstvu.
Popise prihoda i katastarske popise vriili su perioditno i prema
potrebi popisivadi, koji su slani na teren.
Do osvojenja Egipta postojala su dva velika vojna i upravna
podruéja, jedno u azijskim posjedima u Anadoliji, a druge u
Rumeliji, u evropskom dijelu Turske. Na felu tih posjeda sta-
jali su beglerbegovi, rumelijski i anadolski. Takva je podjela
odgovarala vremenu Bajezida [., Mchmeda Osvajada i Bajezida
II. 8 osvajanjem Sirije i Egipta uprava se komplicirala, pa su
na istoku osnovani novi beglerbegluci ili ejaleti (padaluci). Do
osvojenja Budima (1541) sve naSe zemlje pod turskom vla$éu
pripadale su Rumelijskom cjaletn. Poslije zauzimanja Budima
osnovan je u LEvropi nov ejalet sa sjeditem u Budimu, a kasnije
su osnovani I drugi ejaleti. Poslije zauzetéa Banata (1552) osno-
van je Temidvarski, a 1580. Bosanski ejalet. Tada su nae zc-
mlje pripadale Rumelijskom, Budimskom, Temisvarskom i Bo-
sanskom ejaletu. Potkraj XVI. st. ustanovljen je ejalet sa sje-
diftem u Jegri, a na poletku XVIL st. jo§ i ejalet sa sjedidtem
u KaniZi; tim su ejaletima pripale ncke nase zemlje.
Beglerbegovi su postavljani carskim beratom, a dobivali su
dobra (hasove) s prihadima od 600 000 do 1100000 ak&i prema
stupnju ejaleta. Beglerbegovi su u poletku imali naslov pae sa
dva tuga (konjska repa) na svome vojnom znaku, u vrijeme

20
Sulejmana Zakonodavca neki su beglerbegovi imali naslov ve-
zira, odnosno pale sa tri tuga, a kasnije su beglerbegovi redovno
nosili naslov vezira. Beglerbegovi su bili upravnici povjerenih
im ejaleta i najvidi vojni zapovjednici u ejaletu. SandZakbegovi,
koji su pripadali ejaletu, bili su pod njihovim vojnim zapovjed-
niftvom, a kao upravnici potpadali su pod njihovu kontrolu
Beglerbeg je svoje odluke donosio bujuruldijom (zapovijedu), ali
ie gotovo u svakom vaZnijem pitanju podnosio izvjeStaj carskom
divanu i traZio odluku. Beglerbeg je imao pravo dodjeljivanja
manjih timara. On je imao dvor s dostojanstvenicima i kance-
ju s ¢ehajom (nalelnikom) i Cinovnicima. Uz beglerbega je
stojao kao sa jetodavni orean, divan s defterdarom (Sefom
eialetske financ uprave), ceredZiiom (Scfom kancelarije
tvana) i timarskom defterhanom {upravom lena), kojoj je mo-
gac staiati na elu drugi defterdar {timar defterdari, dok se
defterdari. Prilikom popisivanja lena i

ve
Jastay su prve fur Xe. administra.
ne jedinice, a rarile su se iz vojne organizacije.
sty 1 sandZaci su bili osnovne vojne i upravne
dimice. Na lelu sandfaka stajao je sandZakbeg ili
te bic vrhovni voini | upravni starjefina u san-
khegovi su u podetku nosili naslov bega i vojnitki
; tugom. a kasniie su imali naslov pale. Postav-
1jani su carskim beratom, na prijedlog beglerbega, a uZivali su
hasove od preko 100 000 akéi prihoda. Veziri, beglerbegovi i neki
najvi¥i voini i upravni funkcionari osim hasova ili plata mogli
su imati dopunski prihod (arpaluk)
U Maloej Aziji postojali su sandZaci, kojima su upravljali
prinfevi, pa su bili izuzeti ispod vlasti beglerbega, a postojali
si i neki autonomni sandZaci pod upravom plemenskih begova.
Na granicama u Evropi do osnivanja Budimskog ejaleta posto-
jali su krajiski, akindzijski sandaci, Sandzakbegcvi tih san-
d?z2ka nazivaju se u nadim izvorima kraji¥nicima i kraji$nim
vojvodama (uc beyi). Bili su zapovjednici vojske na granici i
stuvari« {muhafizi) pograniénih tvrdava. U vojnikim akcijama

21
nisu zavisili od beglerbega, a njthovom inicijativom osvojene
zemlje ostajale su pod njithovem vlaiéu, pa su mogli od tih ze-
malja predlagati osnivanje sandZaka i postavljenje sandfakbega.
Staga su za krajitke sandfakbegove dolazili.istaknuti zapovjed-
nici, vetinom iz aristokratskih porodica, sinovi princeza udatih
za velika$e 1 njihovi potomci. Vojnitke i upravne dufnosti na
krajini bile su polunasljedne, a povjeravale su se vrlo malom
broju lica, ¢ak 1 u prvoj polovini i sredinom XVI. stoljeéa. Po-
slije osnivanja Budimskog ejaleta ulogu vrhovnoga krajiskog
zapovjednika na zapadu preuzeo jc budimski beglerbeg, koji je
zbog toga imao naroditi poloZaj.
Prilikom zauzimanja nekih pokrajina uvodila se i privre-
mena vilajetska (pokrajinska) uprava pod nadzorom najbliZega
krajiskog sandiakbega. Oko sredine XV. st. i nejto kasnije san-
dfaci u nadim zemljama pod turskom vla$éu dijelili su sc na
vilajete ili subafiluke, kojima su donckle odgovarale i teritori-
jalne sudske jedinice, kadiluci, a subafiluci su se dijelili na
nahije. Kasnije su se sandZaci dijelili samo na kadiluke, kao
sudske teritorijalne jedinice, i na nahije, kao upravno-feudalne
teritorijalne jedinice, Veéinom nahija upravljale su sandZakbe-
gove vojvode kao upravitelji njegovih prihoda i njegovi izvrini
organi. Ali ukolike je nahija pripadala carskom hasu ili je inale
imala iznzetan poloZaj, upravljali su njom vojvode carskog hasa,
naziri ili emini.
Vlast osmanske drZave bila je razlidita u pojedinim poko-
renim zemljama. Kod vazalnih zemalja turska se vlast izra¥a-
vala vrhovnom vlai¢u nad ¢itavom zemljom, koja je imala
autonomiju. Neki su ejaleti u pripejenim arapskim zemljama
tmali izuzetan poloZaj. Neki su sand¥aci opct imali autonomiju,
kao i neka plemena u Aziji i neke periferne zemlje u juZnim
dijelovima evropskoga osmanskog posjeda. Ali ondje, gdje je
vladao puni osmanski feudalni i upravni sistem, turska upravna
vlast nije se protezala dalje od nahije. Tu su postojali sandZak-
begovi upravnici prihoda i izvrini organi, a na carskom hasu
slini organi, koji su nuZno vr¥ili i upravne funkcije. Spahije
su na selima imale pravo ubiranja podavanja i druga prava
s tim u vezi, ali su njihova prava u upravljanju bila neznatna.
Stoga sc na selu morala javiti scoska samouprava, koja se,

22
s obzirom na donju granicu prostiranja turske upravne vlasti,
veéinom organizirala i kao’ nahijska ili kao dio nahijske, a ne
samo kao seoska.
Turska administracija je, prema znalenju i velifini, dijelila
naselja na selo (karyc), trg (bazar), varosicu (kasabu) i grad
(schir). Kako su gradovi bili naseljeni vedinom muslimanskim
stanovni§tvom, a kako je 1 radno gradsko stanovniitvo imalo
drukéiji poloZzaj u turskom feudalnom uredenju nego seosko, u
gradovima su postojali organi gradske mjesne upravne sluibe
i organi, koji su kupili careve ili sandZakbegove prihode od
obrta i trgovine. U gradovima su postojale i esnafske organi-
zacije 1 organi, koji su se brinuli o redu na trzistu. Gradovi i
kasabe su se dijelili na dfcmatc (opéine) i mahale. Diemati su
bili organizirani po vjeri, a donckle i po socijalnom polozaju.
Strani drzavljani nastanjeni u gradovima, ukoliko ih je bilo u
vedem broju, mogli su takoder osnovati dZemat. Mahale su ve-
¢inom nastajale oko bogomelja i po njima dobivale imena.
Zbog sve veéih potreba za pravnim i ideolotkim ulvriéi-
vanjem Osmanskog Carstva razvijalo sc izufavanje teologije i
prava, jafala je vjerska organizacija, $kolstvo 1 pravosude, Sto
je u Osmanskom Carstvu, kao u islamsko) driavi, bilo medu-
sobno povezanc. Osnova pravnog uredenja Osmanskog Carstva
bio je ferijat, pravo, koje je izgradeno u prvim vjekovima arap-
ske teokratske drave, zasnovano na ulenju islama. Ali, kao i
u drugim islamskim drZavama, zbog oskudnih zakonskih propisa
ferijata, za pozitivno zakonodavstvo o drfavno-polititkom, fi-
nancijskom i ekonomskom Zivotu u Osmanskom Carstvu bili su
karakteristiéni kanuni. To zakonodavstve u principu nije smjelo
proturijeliti ¥erijatu, iako su se ponekad donosile odredbe, koje
bi se tefko mogle uskladiti sa Serijatom. Na zahtjev organa vlasti
akti, koje ¢ée oni poduzeti, mogli su biti ocijenjeni s glediita
islamskog prava. Ali pravna miljenja (fetve), kojima se ocje-
njivala zakonitost akata, $to ée ih poduzeti centralna vlast, po
pravilu su bila obi¥na formalnost i vefinom su sluZila, da se
pokrijc nczakonit postupak ili postupak, koji je u suprotnosti
s vladajuéim moralom.
Poznavaaoci Serijata bili su cijenjeni od prvih poletaka
osmanskog druftva, a s uvodenjem poloZaja kazaskera ustanov-

23
ljena je duznost vrhovnog starjeiine vjerskih poslova, prave-
suda i Skolstva, Poslije Mehmeda Osvajafa sve je vide rastao
ugled carigradskog multije, koji se nazivao Sejhulislam. Osim
fumalenja $erijata i izdavanja fetava. njemu su tada povjercni
vjerski poslovi i $kolstvo, a pravosude je ostalo duinodtu ka-
zaskera. Sejhulislami su u XVI st. unaprijedili islamsko pravo
t radili na ulvriéenju i razradi tadadnjega turskog zakonodav-
stva.
Osnovne odredhe o pravosudu preuzela je osmanska drzava
iz ¥erijatskog prava. Kadije su morale imati teoledko i pravme
obrazovanje, ali je tck u vrijeme Mehmeda Osvajada utvrden
sistem £kolovanja. Kadije su postavliane beratom, a predlagac
ih je za niza kadijska mijesta kazacker. a za vida veliki vezi
Kadijska su mjcsta u vrijeme sultana Sulejmuna bila razvrstana
a pet kategorija. Deve dvije kategorije imale sa nastor mols
fod
| arap.i mevla gospodin),/
= SER 1] Sara: i Beograda su hile
mole, kadije droge tegorije. Trefoy kat ortji su pripadali
mufetidl, spektort, koji su uz sudsko svanje vedili nadzor vod
carskinm hasovima 1 dy sultanovim prihodima. kao 1 ing
ciju sudeva. Cetvitu grapu sadinjevale su kadije
kadilucima, a nithova su mjesta bila prema prthodima pod
[jena na stupnjeve. Petu su grupe predstavijoli sudski po
nici, naibi. U prvoj polovini XVI. si. kadije su jo§ uvijek uz
prikode od sudskih pristojbi imale fimare. all su im kasnije
timari oduzeti. Nisu dugo sluzbovale na jednom mjestu, Cesto su
premjeitane. Kadije su bile ovlaitene da vode pravne poslove
muslimana i da na zahtjev registriraju sporne i izvansporne po-
stove iz privatneg i gradanskog prava i da o odredenim spornim
odnosima iz oblasti privatnog prava i o krivitnim djelima do-
nose same rieienje, a o vaZnijim da podnesu izvjeitaj nadleZnoj
instanciji, obitno centralnoj vlasti O privatnopravnim odno-
sima ncmuslimana kadije su rjefavale samo na zahtjev obiju
stranaka, a porodinopravni i imovinski odnosi vojnika bili su
iskljuéivo u nadleZnosti kazaskera, odnosno njegovih zastupnika.
Osim toga, kadije su imale niz du¥nosti, koje su po odredbama
ferijata 1 kanuna pripadale u nadleinost sudstva. Kao kontrolni
organi centralne vlasti kadije su bile duine da o mnogim stva-

24
rima i nepravilnostima izvjcitavaju sultana, odnosno velikog
vezira.
Vojna snaga Osmanskog Carstva dijelila se na kopnenu
vojsku i mornaricu, Na elu mornarice bio je kapudan-pada.
Osim mornarice postojale su i flotile na nekim velikim rijekama,
narodito na Dunavu. U mornarici su sluzili azapi (momci), a u
dunavskoj floti i kri¢ani martolosi. Glavna vojna snaga osman-
ske driave bila je kopnena vojska. Ona se dijelila na centralnu
voisku carske garde (Kapikulu ocaklan) i ejaletsku (provincij-
sku} vojsku. U centralnoj placenickoj vojsei isticao- se korpus
{odiak) janjitara. koji su se regrutirali od zarobljenika 1 dev-
firmom sakupljenih dictaka 1 mladifa. Janjitari su u vrijeme
rata sludili kao piedadija, a mjesto im je bilo u centru, ispred
cultana, ukolike jc on sudielovao u vojuom pohodu. Janjicar:
suv mien hmali razlidte slurbe verane za Cuvanje reda u gras
dovimn, Oni su ou Stambuale bili pratnja © osiguranie prilikom
Yoo divana, patrolirali su po eradu radi odrZava-
vali neka gradska vrata 1 ovr Gl slitne duznosin,
joslove su obavijali
1 1 oo drogim
a 5gradevima
i kasabama.
dill kun posade u tvrdavama. fanjiéari su se
in smientiva i 3 evaki ie moran provesti tri godine v stuzbi &u-

sania tvrdava, Nihove nie jedinice bile su ode i orter ili bu-
fjuci. UJ janjidarskom odfaku postojao je fitav niz &inova u
nidem i videm starjckinskom kadru, a zapovjednik im je bio
janiitnrski aga. UT drogoj polovini XV. st. hilo ie do 10000
janjitara. a u vrijeme sultana Sulejmana broj sc popeo na
12000. Osim toga postojali su 1 drugi redovi kao dzebedziie.
koji su pripremali oruije za janjitare, zatim tobd¥ije, od kojih
su jedni bili majstori, kojt su pravili i popravlijali topove, a
drugi vojnici tobdzije, i jo¥ ncki manji odZaci.
Sultanova konjitka garda {spahije, silahdari i drugi) popu-
njavala se od zasluinih janjilara i sinova konjanika iz garde,
a jedan dio (garibler, gureba) bio je iz stranih zemalja. Broj
konjanika iznosio je sredinom XV. st. 8000, a u vriteme sul-
tana Sulejmana oko 11000 vojnika. Pripadnici konijitke garde
vrsili su u miru razlitite administrative poslove, bili su pisari.
popisivadi i sakupljadi poreza i tome sli¢no.

25
 Ejaletsku su vojsku salinjavale spahijc, zatim pomoéna
vojska 1 vojska u pozadini, kojoj su pripadale ranije boratke
jedinice muselemi, jaje, Juruci, d¥erahori i drugl, pa pogranitna
vojska, akindZije i delije, i napokon posada u tvrdavama.
NajvaZnija i najbrojnija vojska hile su spahije, koje su
dobivale lena uz obavezu, da idu lino u vojne pohode i da
povedu toliko diebelija (lakih oklopnika), koliko zakon pred-
vida prema veli¢ini prihoda. Lena data spahijama dijelila su se
na timare i zeamete. U XVI st. timari su bili lena do 20 000
akdi, a zeameti od 20000 do 100006 ak&i prihoda. Ta su lena
data spahijama li¢no, pa je spahijskim sinovima po zakonu
dodjeljivan dio oleva timara ili zeameta. Lena su dodjeljivana
beratima. Veéa je lena dodjeljivala centralna vlast, a ispod
6000 akdi prihoda dodjeljivali su beglerbegovi, ali bez tezkire
(izvjeStaja) samo neke kategorije. Neodazivanje spahija da dodu
u vojni pohod ili nedolazak na smotru imao je za posljedicu
gubitak lena. Spahije su, ako centralna vlast nade za potrebno,
mogle biti premjeftane, pa su im oduzimani timari u Jednom
kraju, da bi ih dobile u drugom. Gubitak lena mogao je usli-
jediti zbog nevjere prema sultanu ili zbog zlodina. Zapovjed-
nici spahija bili su Ceriba¥e i subade, a alajbeg je neposredno
zapovijedao spahijama jednog sandiaka, dok im je sandiakbeg
bio vrhovni zapovjednik kao zapovjednik svih vojnih snaga u
sandzaku.
Medu posadom tvrdava i palanki postojali su konjanici,
koji su kao mustahfizi (Zuvari tvrdava) ufivali timarske prihode
namjesto placa. Medu posadom je bilo tobd#ija i drugih voj-
nika, koji su takoder imali timarske prihode. Osim janjiara,
koji su se smjenjivali, postojale su u tvrdavama i druge plade-
nitke lete. Pod imenom azapa u tvrdavama su postojale lake
pjedadijske jedinice. U pograniénim tvrdavama stvorena je od
mjesnog stanovnidtva laka konjica, koja se platala iz sredstava
ejaleta. Kao plalenitke ete u tvrdavama slufili su i martolosi,
vojnitki red, u XVI. st. popunjen velinom kr§¢anima. U tvr-
davama su postojali obrtnici potrebni za odrfavanje i naorufa-
nje tvrdave, kao zidari, kovadi, reza?i kamenih taneta, puskari
i t. d. Neki su od njih slufili za plaéu, a neki su bili oslobo-
deni poreza i nameta. Velina tih rodova vojske u posadama

26
 imala je neposredne starjedine s naslovom aga (aga tobdZija, aga
azapa i t. d.). Tvrdavama i palankama zapovijedali su dizdar.
Medu spahijama i posadom tvrdava bilo je u XV. st. dosta
"kritana, a u XVI, st. samo izuzetno. Ali su stolari s priznatim
povlasticama, koji su sc nazivali »vlasima« (eflaklar, eflakan),
imali vojnih obaveza, Starjedine »vlaha«, knezovi i primicuri,
imali su takoder vojnih obaveza, a narclito oni knezovi, koji
su bili spahije. U turski vojni sistem vrlo su rano preuzeta dva
vojnitka reda, u kojima su sluZili kr¥cani, vojnuci 1 martolosi,
koji su i u XVI st. postojali uw nafim zemljama. Vojnueki red
je nastao od »vlaha vojnika«, koji su konjufarsku i karavansku
slusbu obavljali u srednjovjekovnim juZnoslavenskim balkan-
skim zemljama. Postojale su dvije vrste vojnuka konjudara:
carski i obini vojnuci. Prvi su odlazili na slufbu u carsku ko-
njudnicu; da kose sijeno i éuvaju carske konje, a drugi su
kosili sijeno i &uvali konje na vojnim pohodima. Oni su bili
organizirani po troje i Cetvero, tako da je jedan od njih i3ao
na slufbu. U na$im su zemljama vojnuci pripadali borackoj
vojsci, pa su se negdje i nazivali dichelijama (voynugani cebe-
liyan), a u neki pograniénim oblastima bili su i Cuvarl gra-
nica. Negdje je vojnulka organizacija bila povezana i sa svo-
jom »vlaSkome (stofarskom) osnovom, a negdje je bila posve
odvojena organizacija. Vojnuci su imali slobodne bastine, a 1
njihovi su sinavi i braéa ufivali stanovite povlastice. Oni su
predstavljali vojnuéku rezervu, iz koje se popunjavao red voj-
nuka. Ni¥e starjefine vojnuka (lagatori) bili su kr¥cani, a vise
{¢cribage 1 vojnutki beg) muslimani. U poécetku turske vladavine
bio je i po koji kr¥¢anin Ceribasa.
Martolosi su pripadali boratkoj vojsci, vedi dio plaéenitkoj,
a manji je imao slobodne baStine. SluZili su kao posade u tvr-
davama, kao granilarska vojska i 3ajkadi na Dunavu i njego-
vim pritocima. Martolosi, koji su slufili u dunavsko] flotili,
nazivali su se i »crnim martolosima« (kara martolos, martolosi
siyah). Osim jugoistoénih krajeva Srbije i nekih oblasti u Bosni
i Makedoniji, gdje su, kao i u Bugarskoj, postojali vojnuci ko-
njudari, u ostalim krajevima, ukoliko se radi o graniarima, koji
imaju slobodne baitine, mije¥a se naziv vojnuci i martolosi. U
na¥im zemljama martoloska vojna organizacija, narolito kao

27
platenitka vojska, bila je znatno rasprostranjeniia od vojnuéke.
NiZe starjefine martolosa, odabale i buljukbage, bili su vedinom
kritani, a njihovi zapovijednici s naslovom age vedinom musli-
mani. Ali je bilo i aga kriana, koii su nekad imali naslov voj-
vode. Neke vojnike kri¢ane nazivali su i drugim imenima: mu-
selemi, husari i sli¢no. Poluvojnitku slutbu imali su sokolari
{3ahindZije i dogandzije).
Ncka su sela u XV. st. imala naroditi poloZaj kao streljari,
proizvodali striiela. Za popravljanie tvrdava sakupljao se medu
seliacima daerahor, seljaci koji su bili chavezni da kulude pri-
likom popravljanja veda, Za vojne 1 poluvoine slu¥be musli-
mansko stanovni$ive veline gradova i kr¥éanske
stanovnidtvo nekih gradova § sela, ir

Za
Ka stan OV -

eta. Na pri-
jelazima pak preko r u,kao éupridzije (kopriciiler),
odr#avati i popravljati mostove i, kao skelari i vozari, sluiti na
skelama. Zbog sluzbe, koju su vriili, bili su oslobodeni ostalih
nameta, a neki su imali i polofaj derbend?i] ja. Muslimansko sta-
novni§tvo nckih gradova na rijckama bilo je obavezno Cuvati
i paziti mostove i skele. Na tetko prohodnim planinskim pute-
vima i klancima o sigurnosti puteva i prijelaza putnika i voiske
brinule su se derbend¥ije. Obiéno su &tava sela bila derbendzij-
ska. DerbendZije su imale neke povlastice u plaéaniu poreza i
davanju feudalnih podavania, a za svoju sluZbu bile su oslo-
bodene ostalih nameta i tlake,
kr$¢ani, koji su imali vojnitkih obaveza, u¥ivali su i
povlastice. Kriéani spahije i knezovi u rangu spahija posjedo-
vali su timare i imali feudalne prihode, a knezovi, koji nisu bili
spahije, zatim vojnuci i jedan dic martolosa imali su slobodne
bastine. Ni oni, kao ni plaéeni vojnici kriéani, nisu davali haraé,

28
ispendie i druga podavanja. Povlastice u platanju poreza i po-
davanja imali su i »vlasi«, njihovi primi¢uri, derbendZije, soko-
lari i neki drugi sli¢ni redovi. Kricani, seljaci i gradani, koji su
bili obavezni odrfavati prometna sredstva i popravljati tvrdave,
bili su oslobodeni ili djclomino oslobodeni driavnih i izvan-
rednih nameta i tlake, koje su inae seljaci davali za drZavne
i vojne potrebe.

3. Osmansko fcudalno uredenje i pesljedice njegova uve-

denja. — U vrijeme §irenja osmanske drifave izgradila se mu-
slimanska vojnitko-feudalna klasa, opstanak koje se zasnivao
pa jedinstvu izraZenom u liZnosti sultana. Al opstanak vlada-
juée klase nije bio samo uvjetovan apsotutnom vla$éu sultano-
vom, nego je bio i zagarantiran nlogom suliana kao luvara vjer-
skih i pravaih osnova islamskog ulenja. Stoga su od pocetka
osmanske driave ekonomski i drustveni odnosi dobili musli-
manski pravni oblik, ali ick je s punom izgradnjom osmanske
driave u birckratsko-feudalnu islamsku despotiju islamski ka-
rakter imovinskih i drueih druftvenih odnosa vife dolao do
izraZaja.
U teokratskim clementima u uredenju osmanske drzave
jate su se isticali [eudalno-dr Zavni eclementi nego u ranijoj
arapskoj drfavi. Prema tome i mnoge su odredbe erijatskog
prava dobile osmansku modifikaciju. Pokoreni nemuslimanski
narodi kao podanici muslimanske drfave platali su uime car-
skog danka harat od glave, diizju (glavarinu) ili poreze, koji
su se plaéali »namjesto harata«. U nafim balkanskim zemljama
pladali su odrasli i za rad sposobni muslimani hara¢ od glave,
osim tamo gdje se davao stofarski porez, filurija (dukat), der-
bend#ijsko ili kakvo drugo izuzetno pladanje harala od kuce
Prema saopéenju Konstantina Janjitara, krS¢ani u nalim ze-
mljama pod turskom vlaiéu plaéali su sredinom XV. st. uime
carskog danka jedan dukat, odnosno Eetrdeset aki po glavi,
a bogati kr¥éani dva dukata. Po erijatskim propisima, odnosno
po tumadenju hancfijske pravne tkole, koja je vladala u Osman-
skom Carstvu, haratki obveznici dijelili su se u tri kategorije
s obzirom na visinu harala, koji su plaéali prema bogatstvu.
ako je to natelo u XVI st. provedeno u veéini balkanskih ze-

2%
 malja, vladalo je prilidno Sarenilo u pogledu visine harata.
Izuzimajudi Srijem i Slavoniju, gdje se plaéala stotarska filu-
rija od kude, u biv§im ugarskim zemljama davao se »madarski
dukat« od domadéinslva »namjesto harafa«, ali s dvostrukim i
trostrukim haradem, ako su dva ili fri odrasla ana u doma-
¢instvu imala prihod iznad osnove za harad.
Podanici Osmanskog Carstva dijelili su se po osnovnoj
staleSko-klasnoj podjeli na asker, vojnitku klasu, i raju, radnu
klasun. Kao u svakoj stalefkoj drfavi postojale su drudtvene
grupe, koje se nisn mogle ubrojiti u raju, jer su bile u vedem
stupnju oslobodence rajinskih obaveza, ali se nisu mogle ubro-
jiti ni u asker. Podjela na asker 1 raju nije odgovarala potpuno
vierskoj podjeli. U zem!ljama naseljenim muslimanskim stanov-
nistvom raju su predstavijali muslimani scljaci drugi radni
slojevi, a i u evropskom dijelu Turske bilo je muslimanske
raje. 1 cvropskom dijelu Turske bilo je i vojnika kri¢ana, kao
i kritana spahija, kr8éana, koji su pripadali posadama tvrdava,
martolosa, vojnuka 1 t. d. Prema propisima ferijata i potrchama
drzave oni nisu placali haraé. Isto tako nisu davali ni danak
sultant za proizvodnju i prodaju vina u iznosu od 15 akdi od
bureta. Medutim, raja je imala obaveza prema driavi i nameta,
koji su terctili i muslimansku 1 nemuslimansku raju, kao §to je
pla¢anje ov&arine, ukoliko se radi o sandfacima, gdje je ona
bila carski, a ne spahijski prihod, divanskih nameta i izvanred-
uth tercta (avarizi divanye ve tekilifi orfiye), javnih kuluka i
tome slic¢no.
Ti su porezi predstavljali drfavne prihode i trodili su se na
izdrzavanje vojske. Do sredine XVI. st. porezi su pritjecali
toliko, da su zadovoljavali driavne potrebe. Pri kraju Sulej-
manove vlade javio se prvi put deficit u drZavnim financijama.
Godinc 1564. drfavni su prihodi iznosili 183088000 akii, a
rashodi 189 600 000 ak&. Uskoro je taj deficit izravnat, ali Ce
<asnije deficit u drfavnim financijama Osmanskog Carstva biti
redovna pojava.
Sultan je imao prihode od carskih hasova. Osim prihoda od
rudnika i solana, zatim od poreza nekih autonomnih krajeva,
prihoda od trgovine, skelarine i slino i nekih pristojbi, izvjesna
scla i zemlje su spadale u carski has. Sultan je od njih ili do-

30
bivao podavanja kao na drugim feudalnim dobrima »gospodar
zemlje«, ili su na njima radili kao napoliari carski robovi
(zarobljenici) i seljaci bezemljasi. Carskih hasova, koji su obra-
divani napolicom, u jugoslavenskim zemljama bile je malo ili
ih uopée nije bilo.
Hasove su imali i najvi§i drfavni i upravni funkcionari,
sandzakbegovi, beglerbegovi, veziri 1 drugi. Prihod sa jednog
hasa iznosio je od 100 000 akdi navife. Po kanun-nami Mehmeda
Osvajala prihod s hasa velikog vezira iznosio je 1200000 akdi
Ali je veliki vezir imao it drugih prihoda. Kasnije je prihod od
hasa velikog vezira iznosio mnogo vide nego u vrijeme Mehmeda
Osvajala. Has je sadrfavao prihode od feudalnih zemalja
druge prihode, a dodjeljivan je za funkciju, pa se i oduzimao,
ako je funkcija bila oduzeta.
Osim vojnika i drfavnih funkcionara u askere su pripadali
kadije, muderisi (profesori) i neki vjerski sluZbenici, iako nisu
imali izrazito vojnitku [unkciju. Vladajuéa klasa nije obuhva-
¢ala ni sve vojnitke ni sve feudalne elemente. Vladajuéoj klasi
u Osmanskom Carstvu pripadali su samo muslimanski feudalei,
predstavnici birokracije i vojske, koji su bili »gospodari zemlje«
{sahibi arz, sahibi timar), iako na hasovima, zcametima i Lma-
rima oni nisu bili viasnici zemlje. Ali se u doba jake centralne
vlasti u Osmanskom Carstvu sultan, predstavnik op¢ih interesa
vladajuce klase i njcne driavne organizacije, oslanjajuli se na
birokratski aparat i na plaéenitku vojsku, uzdigao znatno iznad
vladajude klase.

U zemljama, koje su pripadale Osmanskom Carstvu, nije

jednako bilo razvijeno privatno vlasniStvo na zemlju 1 nije bio
podjcdnako uveden osmanski lenski sistem. Ne samo u vazal-
nim, nego i u pripojenim arapskim zemljama ostali su star
imovinski odnosi. LEgipat, Irak, Jemen i druge arapske zemlje
bili su ejaleti s godi¥njim tributom (salyane). U tim zemljama
postojale su takozvane usrijske (desetinske) i haracke zemlje,
koje su drzali muslimani i kri¢ant s pravom nasljedstva, raspo-
laganja i otudivanja. I kod drugih je nepokretnih (kuda, okuc-
nica i zemlji§ta za gradnju) 1 pokretnih imanja postojalo puno
vlasniftvo. Ta je mulkovna dobra vlasnik mogao pretvoriti u
vakul, vjersku zaduZbinu s odredenom namjenom. Pravni ka-
rakter uvakulljenih dobara nije mogao biti promijenjen, »U
cjaletima sa salijanom zeameta i timara nema« — veli Ali Cau
(XVIL st), iako je to samo djelomiéno tofno, jer je izuzetne
bilo timara i u nekim sandzacima ejaleta, koje on oznadava kao
¢jalete sa salijanom.
Ali u osvojenim zemljama u FEvropi i u Aziji, gdje je ranije
bila seldzu¢ka 1 mongolska vlast, uvedeno je feudalno uredenje,
koje sc razvilo u osmanskoj drZavi. Za to uredenje bio je ka-
rakteristican timarski sistem, drZavno vlasnitvo na zemlju, t. j.
mirijska zemlja (arazi emiriye, arzi memleket). Tako su osman-
ske feudalne porodice ranije posjedovale mulkovna sela i feu-
dalne posjede, koji su bili nasljedni, s razvitkom osmanske
drzave 1 centralne vlasti mulkovni posjed zemlje iZvan gradova
1 kasaba postao jc izuzetak. U gradovima i kasibama su vino-
gradi, vrtovi i livade bili po pravilu mulk, a isto tako i zemlji-
Ste za kucéu, duéani, pokretno imanje i stoka. Mulkovna imanja
mogla su se uvakufiti, pa su ih turski feudalni velikadi uvaku-
flyavali, Cesto 1 zato, da bi saluvali imanje za svojc potomstvo
imenujuéi svoje sinove j njihove nasljednike za mutevelije
{upravnike) vakufa s osiguranim prihodima.
U evropskoj Turskoj 1 u azijskim turskim pokrajinama.
osim u nekim krajevima, uveden je na selima timarski sistem.
drzavna, sultanska zemlja. Vrhovni vlasnik te zemlje bio je
sultan, a ¢&iftluke 1 badtine na njoj drala je raja, seljaci, koji
su bili obavezni, da na sultanskim hasovima sultanu, a na osta-
lim dobrima od: sultana imenovanom »gospodaru zemlje« daju
zakonom odredena podavanja. U pravilu se zemljidte, koje dri
kritanska raja, nazivalo baltinom, a koje drii muslimanska
raja ¢iftlukom. Badtina ili &iftluk, koji je drZala raja, bio je
ograniten. Ciftluk je iznosio 70—80 dunuma (dunum = 40 kva-
dratnih koraka) dobre zemlje, 100 dunuma osrednje ili 130—150
dunuma slabe zemlje. Po zakonu su seljaci nasljedivali zemlju
od oca bez nasljedne pristojbe, tapijske pristojbe (resmi tapu),
a ostali rodaci nasljedivali su plaéajuéi nasljednu pristojbu.
Ako je rajinska zemlja ostala bez nasljednika, ili je seljak za-
pustio zemlju vide od tri godine, spahija je mogao ustupiti
zemlju kome hoée uz naplatu tapijske pristojbe. Rajinska zemlja

32
mogla se prodati uz dozvolu spahije, ali je kupac preuzimao
obaveze, koje su teretile zemlju. Raja je bila poimeniéno upi-
sana u »opSirni defter« (defteri mufassal) i u spahijin izvod iz
deftera, pa je spahija u roku od deset do petnaest godina imao
pravo vratiti raju, ako bi pobjegla. Raja je bila li¢no zavisna
od spahije, kome je upisana, i svoj poloZaj zavisnosti nije mogla
svojevoljno promijeniti. U roku od deset do petnaest godina
zastarivalo je spahijsko pravo da vrati raju, ali time nije prestao
poloZaj zavisnosti raje, osim ako je raja postala $ehirlija ili
evenlualno asker. Od raje, koja napusti njoj upisanu zemlju,
spahija je mogao naplatiti odStetu za napuStenu zemlju (Gift
bozan resmi), Inale je raja potpuno slobodno vodila svoje go-
spodarstvo i brigu o obradivanju zemlje, o produkciji 1 repro-
dukeiji u zemljoradnitko] proizvodnji.
Osim zemlje, koju su drzali zavisni seljaci, t. j. raja, na
mirijskoj zemlji mogle su postojati hasa zemlje i hasa objekti,
ponajviie vinogradi, livade i mlinovi, koji su pripadali »gospo-
daru zemlje, spahiji. Te su zemlje bile sastavni dio timara il
zeameta. Raja zavisna od spahije radila je na hasa njivama i
davala Cctvrtinu i tredinu roda, bila je obavezna da radi neko-
like dana i na hasa vinogradima, a ponegdje je driala hasa
vinograde uz napolicu. Zavisni seljaci bili su obavezni da pokose
sijeno na hasa livadama. Ranije su te hasa zemlje spahija obu-
hvalale vece komplekse zemljita, ali su s razvitkom timarskog
sistema smanjivane, pa su najbeznalajnije u vrijeme sultana
Sulejmana. S tim u vezi smanjivale su se i radne obaveze raje.
Kao oduiak tome pritisku polinju veé sredinom XVI. st. {eu-
dalci i vojni zapovjednici pribavljati &iftluke, jer su neke mi-
rijske zemlje, i u okviru i izvan spahiluka, mogli dobiti u posjed
1 ljudi nezavisni od spahija, poSto bi platili tapijske pristojbe.
Na mirijskoj zemlji pripadnici nekih vojnitkih i izuzetih redova
drZali su svoje baitine ili éiftluke bez obaveze na feudalna po-
davanja.
Osim carskih hasova i hasova velika%a, koji su donosili vie
od 100 000 akéi, i feudalni prihodi s driavnc zemlje davani su
kao zeameti i timari. Poput hasova i neki su se timari i zeameti
davali za sluibu i oduzimali s prestankom sluZbe. Ali najveéi
broj timara i zeameta davao se lino i po zakonu ograniceno

8 Historija naroda Jugoslavije IL ’ 23

nasljedno, kao vojnitka lena, U beratima, kojima su dodjelji-
vane duinosti i feudalna dobra, bilo je uvijek oznadeno, zalto
se, kako 1 s kojim prihodom dodjeljuje timar, zeamet ili has.
Ne samo hasovi, zeameti i timari, koji su dodijeljeni uz
funkciju, nego i spahijama lino dati zeameti i timari nisu se
mogli ni otuditi ni uvakufiti. Izuzetno su spahije mogle izmi-
jeniti timare, ali uz dozvolu i dokumente pretpostavljenih vlasti.
Krupniji feudalci imali su u gradu mulkovnih dobara od veteg
znalenja, a neki su, iako malo njih, imali 1 mulkovnih dobara
na selima, koja su dobili sultanovom odlukom o pretvaranju
drzavne zemlje u mulkovnu (temlik). Obitno su feudalci isho-
dili takvu odluku molbom, da éc uvakufiti mirijske zemlje, koje
dre, prije svega svoje Ciftluke, Moguénost kupovanja i pribav-
ljanja od scljaka napultene ili prilikom osvajanja opustjele mi-
rijske zemlje uz pladanje tapijske pristojbe iskorif¢ivali su feu-
dalci 1 vojnitki zapovjednici, da pribave sebi &iftluk, koji se
kao takav mogao nasljedivati i otuditi. To se u veloj mjeri
javlja u drugoj polovini XVI. st, pa {ec to predstavljati podetak
procesa &iftludenja. Kao i hasa zemlje, ti su se &iftluei obradi-
vali tlakom, uz napolicu ili uzimanjem ¢etvrtine pa ¢ak i tredine
roda, a &ftluci nekih krupnijih feudalaca obradivali su se i
robavskom (vedinom zarobljeni¢kom) radnom snagom. Ciftluke
su dr#ali i $chirlije (gradani), kako muslimani take i kriéani, a
i manastiri. Vrlo su rijetko &iftluke obradivali sluge 1 najamni
radnici (irgati). Od tih &iftluka davane su desctine nadleznom
»gospodaru zemlje«, spahiji, Cesto u stalno odredenoj godisnjoj
svotl.
Osmanski su zakoni razlikovali poreze i podavanja, koja je
davala raja, na §$erijatske (hukuki seriye) i nelerijatske ili ka-
nunske (rusumi orfiye, a vrlo rijetko rusumi kanuniye). Ta je
podjela bila formalna sa stajalifta $erijata. U pogledu poreza
i podavanja vladalo je prili¢no veliko $arenilo, jer je mmogo
mjesnog u$lo u sistem turskih drfavnih porcza i feudalnih po-
davanja. U evropskom dijelu Turske u tom su pogledu posto-
jale dvije velike oblasti, prva, balkanska, gdje su primljene
mnoge slavensko-bizantske institucije i neki porezi i podavanja,
i druga, bivie ugarske zemlje, gdje su primljene ugarske insti-
tucije, porezi i neka podavanja.

34
 S obzirom na poreze i podavanja poloZaj muslimanske i
kri¢anske rajc nije bio isti. N¢ samo da muslimani seljaci nisu
placali haral, nego su i noviano podavanje feudalcu plaéali od
Giftluka (resmi gift) u iznosu od 22 akée, odnosno manje za
polovinu ¢&iftluka. Seljaci bez iftluka platali su takoder nesto
uime tog podavanja. U balkanskim zemljama piadali su seljaci
kri¢ani »gospodaru zemlje« 25 aki ispendZe od svake haralke
glave, osim »vlaha« filurid#ija, koji nisu plaali ispendZe, ako
su drzali rajinsku zemlju. U biviim ugarskim zemljama, osim
Srijema i Slavonije, scljaci su namjesto ispendie davali resmi
kapu,. porcz na vrata. Osnovno podavanje seljaka bio je uur
(desetina), obrok u naturi od proizvoeda, koji je sa salarijom od
Zitarica i nekih drugih osnovnih proizvoda iznosio sedminu 1
osminu, a od ostalih proizvoda samo desetinu. Ukoliko su ze-
mlju drzale osobe, koje liéno nisu zavisile od spahije, pa nisu
davale salariju {od pérz. salar = zapovjednik, gospodar), onc su
davale i od #itarica samo desctinu roda ili negdje namjesto de-
setine ekvivalent uw noveu. Od vinograda je spahija uzimao od
kr§¢ana desetinu (i salariju) od vina, a od muslimana pristojbu
na dunum u novcu. »Gospodar zemlje« mao je pravo da zavede
dva mjeseca monopol na prodaju vina, i tada se moglo proda-
vati samo spahijino vino. Zavisni seljaci davali su spahiji jo$
&itav niz podavanja u noveu, kao Sto je podavanje od mlina, od
konica, od vrta, od svinja i tome sliéno, a ponegdje i porcz na
ovee, tamo gdje ga nisu davali sultanu. Osim loga, oni su mo-
rali spahiji svake godine dati kola drva 1 kola sijena ili platiti
za to podavanje u noveu, zatim raditi nekoliko dana na spahi-
jinu hasa vinogradu, pokositi sijeno na spahijinoj hasa livadi,
odvesti Zitarice sakupljence uime desetine u ambar ili na najbliZi
trg. Spahija je imao prihode od tapijskih i od drugih slitnih
pristojbi, kao $to je uzimao i polovinu od globa, koje su izre-
tene njegovim seljacima. Te su se pristojbe zvale baduhava, i
polovinu od njih uzimao-je sandZakbeg, osim na timarima voj-
ni¢kih zapovjednika, koji su se zvali »slobodnim timarima«
(serbest timar).
Iako su podavanja seljaka bila zakonom strogo utvrdena,
iako su se seljaci mogli uw nalelu sporiti sa spahijom pred ka-
dijom i tu¥iti ga carskom divanu, ipak za vlade Sulejmana Za-

38
konodavea ima mnogo vijesti o zloupotrebama spahija, a naro-
dito o zloupotrebama upravnika i ubirala prihoda na hasovima
(vojvoda i amila). 1 isto vrijeme imamo vijesti o zulumima,
koje raji dine ubiraéi harata. Zakonska zaStila raje, koja se
razvila s jalanjem centralne vlasti, nije mogla biti apsolutna,
jer je raja bila lino zavisna od spahija i njima podredena. U
vrijeme sultana Sulejmana javit ¢e se i u tom pogledu element;
buduée krize.
U timarskom sistemu bilo je slabo razvijeno feudalno vla-
sni$tvo. Fcudalno dobro kao takvo nije bilo gotovo -nikakva
proizvodna cjelina. Ono se sastojalo gotovo u ¢&istom gospodar-
stvu nad neposrednim proizvodalima. Proizvodna uloga spahije
na timarima 1 zeametima i upravnika i ubirala podavanja na
hasovima bila je neznatna. Gotovo potpuno zatvorenu proiz-
vodnu jedinicu predstavijalo je seljatko gospodarstvo. Ta su
gospodarstva imala vrlo male posjede i posve skufen inventar.
Neto veda gospodarstva predstavijali su neki ¢iftluci feudalaca.
Ali je i njih bilo uw ove vrijeme jo§ malo, tako je feudalna klasa
tezila za tim da ih stvara. U odnosu na razdoblje prije turskog
osvajanja timarski sistem u na¥im je zemljama ublaZio 1 ncko
vrijeme gotovo sasvim isklju&io utjecaj robno-novéane privrede
na selo. To je predstavljalo ckonomsku osnovu, koja je morala,
zbog svoga izrazito naturalnog karaktera, poveljno utjecati na
jatanje patrijarhalnih odnosa i Zivota na selu.
Za vrijeme turskog nadiranja u nade krajeve prestao je
raniji pritisak feudalne drfave na nafe izrazito stolarske kra-
jeve. Turski feudalni sistem i uprava nisu sc u punoj mjeri
mogli ulvrstiti uv tim krajevima, pa su stofari imali manje ili
vife mjesnu autonomiju. Te su oblasti bile izvor migracija sto-
dara u poljoprivredne krajeve, $to je dobro doslo politici kolo-
nizacije opustjelih krajeva, koju je provodila turska vlast. S
uspostavljanjem turske vlasti stofari su prodirali u poljopri-
vredne krajeve, pa je u nekima prevladalo; a u nekima ojatalo
stolarstvo, Prelazak doseljenih stofara na zemljoradnju dao je
snagu za ofivljavanje patrijarhalnih oblika #ivota na selu u
na¥im zemljama pod turskom vla$éu, a na te oblike patrijarhal-
nog Zivota povoljno je utjecala privredna sifuacija u zemljo-
radnji. Naseljavanje stotara u poljoprivrednim krajevima utje-

36
calo je na to, da su proizvodne snage u poljoprivredi u nadim
krajevima pod turskom vla8¢u u potetku bile slabije razvijene,
nego 5to je sam privredni sistem omoguéavao.
Na prostoru za razvitak, koji je davalo gospodarstvo zavisnih
seljaka, raje, uz smanjeni pritisak od strane feudalaca u odnosu
na predosmanski feudalizam, javio se relativni napredak zemljo-
radnje pri kraju XV. u prvoj polovini i sredinom XVI. st. u
balkanskim zemljama, a ne$to malo kasnijc u panonskim. Za vri-
jeme toga relativnog porasta poljoprivredne proizvodnije uvodene
su u nekim nafim krajevima kulture donijete s Istoka. Ali je
povecani porezni i [eudalni pritisak, koji se uskoro javio, moran
izazvati krizu, jer seljalko gospodarstvo, privredno ograniécna,
nije moglo zadovoljiti sve vele driavne potrebe.
Poslije ulvritenja turske vlasti u nafim zemljama poleo je
snaZniji razvitak gradova i gradske privrede. Pod turskom vla$éu
poécli su se razvijati vedi gradovi, kakvih ranije nije bilo. Uspo-
redo s porastom obavljao se i proces islamizacije gradova nase-
ljavanjem muslimanskog stanovniitva iz razliditih krajeva pro-
strane osmanske drZave i prelaskom na islam domaéega gradskog
iu grad doseljenog stanovni§tva. Da bi se podmirile potrebe
vojske, opskrbili gradovi kao sjedidta turske vlasti, zadovoljile
potrebe turskih feudalaca, polev se u gradovima razvijati obrt
i obrtnitka esnafska organizacija istofnog tipa. Osim starih obrta
u nafim gradovima pojavili su se novi obrii. koje su Turd
donijeli i uveli.
U izgradnji gradova i javnih objekata u gradovima kao i u
razvitku robno-novéane privrede narolitu su ulogu imali brojni
vakufi, koje su u prvo vrijeme osnivali najugledniji predstavnici
osmanske vlasti 1 vojni zapovjednici, a kasnije, s jalanjem lar-
§ije, obrtnici 1 trgovci. Vakufi su obitno raspolagali novZanim
sredstvima dobivenim oporulnim ostavljanjem gotovine ili od
rente od nekih objekata, na pr. od ducana, zemlje, mlinova i
slienog. Ta su sredstva pultena u optjecaj i slufila su razvitku
novéane privrede.
U Osmanskom Carstvu u XV. i XVI st. nije se jo§ stvorilo
jedinstveno unutrainje trZite u pravom smislu rijedi, iako su se

87
s razvitkom centralne vlasti javili momenti povoljni za razvitak
trgovine. Uspostavljanju jedinstvenog triifta smetala je razdro-
bljenost ckonomskog Zivota na mjesne jedinice, koja je bila
karakteristi¢na za tadainjc tursko feudalno uredenje usprkos
svim nastojanjima za ujednalivanjem. To je dovelo do uvodenja
mjesnih carinskih pristojbi, badZa, 1 drugih pristojbi na promet,
a ponegdje i do monopola i zabrane izvoza. Iz Sulcjmanove
kanun-name zna se, da je u nekim mjestima trziftec zalvarano
za drugu robu, dok se ne bi prodali proizvodi s hasova. Isla
kanun-nama zabranjuje takve mjecre. Spahijc su male pravo
na dvomjesedni monopol na prodaju vina. Pokudavao se zavesti
pun monopol prodaje soli iz sultanovih solana, ali kako je pro-
izvodnja soli u Turskoj bila nedovoljna, dopultala se trgovina
solju i nckim stranim trgoveima, narofito Dubrovanima. Zna
se iz kanun-name za Bosnuiz god. 1539., da je bilo zabranjeno
izvoziti oruzje, konje, vojnitke kabanice i Zeljezo, jednom rijeli
sve, 5to je moglo poslufiti za vojne potrebe. Kadija je u to
vrijeme na tr¥idtu odredivao dnevne cijene osnovnoj robi.
Ali ni razdrobljenost privrede ni smetnje, koje su iz toga
i drugih odlika turskog uredenja proizlazile, nisu mogle sprije-
&itt razvitak trgovackog prometa u Osmanskom Carstvu toga
vremena, jer je zavodenje jake centralne vlasti 1 stanovite
pravne sigurnosti pogodovale razvitku trgovine. Narolito se
potela razvijati trgovina s ipozemstvom. Sultan je davao po-
vlastice trgoveima nekih stranih drfava. Od nasih gradova lrgovei
iz Dubrovnika mali su narocita prava.
U Osmanskom Carstvu u to je vrijeme novana jedinica
bila ak&a, mali srebrni novac. Osim toga kovao se zlatni novac,
ali je najvi¥e bio u optjecaju strani zlatni novac, mletatki, ugar-
ski i t. d. Odnos akée prema zlatu i stvarna kupovna moé akée
stalno su opadali.
Medutim, u na$im zemljama pod turskom vlai¢u produbile
su se suprotnosti izmedu sela i grada. U osmanskom feudalnom
uredenju, u krajevima, gdje je vladao timarski sistem, selo | grad
razlikovali su se i oblicima vlasniftva, koji su u njima prevla-
davali. U gradu je bilo pretefno mulkovno vlasniitvo, prikladno
da sudjeluje u prometu, a na selu je postojala mirijska, driavna

38