MOLITVA ZA PALESTINU

Zaglušujuća praznina društvenih mreža i zapadnih, uglavnom

soroševskih medija, odjekuje molitvama muslimana za spas Palestine.
„Halke hadisa“ i „dove“ iz usta vehabijskih, kvazi-učenjeka,
sljedbenika britansko-islamskog raskolnika i bezumnika iz Nedžda,
(Muhameda ibn Abdul-Vehaba) zatrpavaju you tube. Slikaju se i
mitinguju na ulicama velikih gradova, neki „hrabri muslimani“, koji
su do juče pozivali u džihad: protiv Gadafija (libijskog naroda), Asada
(sirijske sirotinje), Sadama Husejna (iračkih sunita i šita)... Kako su
složno pojurili i iz Izetbegovićevim „islamom natopljene Bosne“ da
ubijaju po Siriji, Iraku i Libiji - tako danas, oni se mole Bogu – da to
sa Izraelom i Jevrejima, ipak, on, razriješi a oni mu putem društvenih
mreža sugerišu da bi najbolje bilo da sprži zemlju Izrila...da uništi
jevrejski narod ili barem... kako kažu... ono što je u knjizi obećao...d
ih pretvori u svinje. Ali Bog im se ne odaziva, a tragedija i stradanje
Palestinaca su svakim danom sve veći i veći.
KUKAVICE, TERORISTI I FANATICI :
Kada je ugledni Zenički ljekar, Dr. Ermin Čehić, snažna ličnost,
humanista i ljekar impresivne biografije, odlučio da prihvati
katoličanstvo kao vlastito vjersko opredjeljenje a u privatnu posjetu
mu došao Kardinal Vinko Puljić, moglo se očekivati, da to čaršija, u
kojoj se general Šerif Patković verbalno „stavio na raspolaganje
Hamasu“ i i primitivni duh pesinluka neće ostaviti nekažnjenim.
Naime, muslimani su kroz čitavu svoju istoriju, najviše i najbrutalnije
progonile one među sobom: od „hidžre“ (preseljenja) poslanika
Muhameda iz Meke u Medinu, svakako zbog progona, do kasnijih
sukoba oko poslanikovog naslijeđa, dvorskih sukoba koji su izrasli u
rat Sunita i Šita – a zatim Osmanskog carstva i unisštenja Arapske
kulture, pismenosti i razaranje jednog civilizacijskog obrasca i na
kraju do predaje svoje „muslimanske braće“ bez borbe, upod vlast
Britanskih i Francuskih kolonijalnih satrapa.
Posebna je priča, uvijek bio odnos muslimana prema terorističkim
organizacijama poput Al Kaide, Islamske države i Džabhat un Nusre –
koje su, prividno rođene sa islamskim duhom i iz islamske misli –
doduše malo radikalnije, fundamentalnije ali ipak, islamske misli.
Fizički napad na uglednog novinara, sada već r.a. Esada Hećimovića,
pa pokušaj ubistva Nedžada Latića, nakon molitve u džamiji –molitve
koja mu se očito nije primila, kao i napadi na Muharema Bazdulja,
Emira Kusturicu i nekada Mešu Selimovića, pa i ovog, višestruko
napadanog autora otkriva svu dubinu autentičnog i raskošnog baliluka,
(primitivizma i razbojničkog kukavičluka), koji uvijek ima volju i
sposobnost da napadne, ugrozi i ubije usamljenog pojedinca.
Onoga koji se izdvaja znanjem ili izgledom.
Biti musliman i živjeti među muslimanima, a pokušati slobodno
razmišljati, imati svoj stav i ne biti samo ovca u lokalnom stadu znači
biti nezaštićen a ugrožen. I vjerovatno je, napuštajući taj pesinluk
lokalnog smetljišta, uvaženi doktor, otišao tamo gdje će biti poštovan i
gdje će biti prihvaćen kao brat i prijatelj.
Ipak, nije otišao dovoljno daleko i nije se sklonio na nedostupno
mjesto, nego je kao ljekar, nastavio pružati pomoć i liječiti bolesne
žene, pomažući im kroz proces i sistem humane reprodukcije i
primjene matičnih ćelija da se ostvare kao majke. E ...među takvim...
bolesnim a dovoljno fanatizovanim i zamotanim oko glave, pronađena
je osoba koja će napasti, vrijeđati i lagati o časnom ginekologu i
ugroziti mu sliku predanog života koga je posvetio zdravlju svih žena.
Tako izgleda osveta i takav je odgovor radikalne stoke. U principu ni
muslimani svijeta a ni Bosne, nikada se nisu odrekli nasilja kao
sredstva i nisu se nikada, jasno i glasno, oddrekli ni Bin Ladena,
Zarkavija, Bagdadija ni Zavahirija. I svoju djecu su slali pod njihovu
komandu, u njihove terorističke organizacije a napadali su, sve sa
pozivom na vjeru i džihad, one među sobom, za koje su znali, da iza
njih ne stoji ni džava ni armija, već sama um i duh. Jeste, bili su
spremni, sa Amerikom iza leđa, paliti, žariti i ubijati po Irakku, Libiji i
Siriji ... neke muslimane ubijati a nekima prijetiti i nazivati ih
neprijateljima Islama, ali sada, sve je drugačije i Amerika više nije na
onom mjestu na kome je bila. I tako, kad je krenuo pravi rat kao
odgovor na terorističko divljanje Hamasa od 7.oktobra 2023. – kada je
krenula izraelska vojska (IDF) podržana Amerikom, šta je kao
odgovor preostalo muslimanima, vehabijama i galamdžijama: molitva.
Istina koju nije teško shvatiti je, da u ovakvom ratu, molitva pomaže
palestincima, onoliko koliko bi i djetelina pomogla mrtvom konju.
JEDINSTVO NARODA I MUSLIMANSKIH VLADARA
Upirati prstom u muslimanske lidere kao beskorisne kukavice, čini se
suvišnim, jer šta su oni drugo, do ogledalo naroda koji ih bira i trpi.
I taj, svjetski jad i čemer pao je na plodno tle zemljice Bosne u kojoj
su od ranije bili po)štovani i opjevani mnogi nikogovići, panduri i
ušljivi vlastodršci: zem,ljici u kojoj su se povampirili el Huseini i
Muhamed Pandža, Mustafa Busuladžić i Husejin Đozo, dok su iz nje
protjerani Meša Selimović i Mak Dizdar a u njoj umoren Hamdija
Pozderac. Kvazi elita, puki činovnici čaršije i glavne kasabe, nisu
anatemisali samo dojučerašnje Bosanci i Hercegovce, – proganjali su
oni moćnim polugama vlasti, kakva god ona bila, Derviša Sušića i
Skendera Kulenovića a velikan i nobelovac, Ivo Andrić je
proskribovan i izvrijeđan, da bi zajedno, sa Petrom Kočićem,
Svetozarom i Vladimirom Ćorovićem, Aleksom Šantićem i Jovanom
Dučićem, svi skupa bili označeni mrziteljima Bosne a posebno
muslimana. Vojvodu Stepu i Gavrila Principa su, duhovni janjičari,
navrat-nanos protjerali sa ulica, iz biblioteka i kolektivnog pamćenja.
Plejada snažnih istorijskih ličnosti, intelektualaca i duhovnih
stvaralaca dobila je etiketu neprijatelja i optužena da je nanijela više
štete „zemllji Bosni“ nego sve strane vojske koje su kroz nju
marširale. Vojnici ove nemilosrdne hajke prema svemu razumnom, a
drugačijem, bili su mali intelektualni pacovi, sa kupljenim diplomama
„doktura“ i „profesura“ – polupismeni debili i tumači prošlosti i
budućnosti, uporno su bacali svoj pogled preko plota i oživljavali ga u
riječima mržnje koje su trebale ublažiti jadnu i bijednu sadašnjost.
Stvarnost se zatrpavala utjehom jadnika, da sa druge strane plota „čuči
neprijatelj“ koji sprema napade, ali da je i njemu teško, da nema od
čega da živi i da je na izdisaju i pred propašću. „Neprijatelj se nalazi
pred konačnim porazom, samo treba još malo izdržati“, te kako će
se i ovaj rat završiti pobjedom, kada Hamasovci iskoče iz „tajnih
tunela“...Da se osnaži ta kukavička ideja tuđe propasti, pobrinuli su se
plaćeni kukavni novinari Al Jazere i Anadolije jednako kao CNN i N1
TV. Sitne uhode, žbiri i politički poltroni, ideološki trabanti, kvazi
novinari i mali, neobrazovani, nadrndani internet bojovnici, hrabri kad
druge zovu u džihad, sada, gledajući pakao izraelsko-palestinskog
sukoba, on ratuju na svojoj „web planeti“, molitvama i psovkama.
Gdje je tu merhamet i kakva je to vjera: bez islamske jurisprudencije,
egzegeze i teologije (fikha, tefsira ili kelama) a eshatologija i svjest o
ahiretu; to je samo za Šejha Imrana za koga nisu ni čuli. Islam koji
znači Mir, nikada nije zaživjeo na ovom strašnom mjestu, šta više,
posljednji umrli izdanak vladajuće dinastije, Alija Izetbegović, javno
je poručio da će žrtvovati Mir zbog suverenosti. I nije to samo stanje
duha muslimana u Bosni – gdje god bacimo pogled, sve je isto.
A šta se desilo sa džihadom? Gdje je nestao džihad i je li zaboravljen?
Gdje su te organizacije koje su širom islamskog svijeta kupile i slale
muslimane da ubijaju muslimane u tzv. arapskom proljeću?
Postoje li uopšte „Muslimanska braća“ kad se treba braniti od Zapada?
Gdje su ti pokliči i video snimci ritualnog klanja, koji čine
nadrogirane bitange pod američkom kontrolom dok pominju Boga kao
svjedoka svoga „slavnog ratovanja“? Oni koji su prizivali rat - dobili
su rat: iz Izraela poručuju da je to vjerski rat a muslimani... lideri i
narodi... mole se da to neko drugi riješi: Amerika, Rusija ili Bog.
Zato se, danas, pred očima svijeta, na televizijskim ekranima i
društvenim mrežama vrte njihove bradate glave, dok se mole... i
mole ... i mole. Al,i odgovora nema. Jer ne ide to tako: svaki dan
prolaziti pored nepravde i šutiti...svaki dan učestvovati u kolektivnom
pritisku i nasilju nad nezaštićenim... činiti nepravdu i imati srce
zaprljano fanatizmom i na kraju očekivati da se Bog pojavi i učini
nešto, iako je Njegova riječ i Njegova poruka, nama i svijetu bila
jasna:
„Zaista, Bog neće promijeniti ništa u sudbni jednog naroda, sve dok
taj narod ne promijeni sebe“. (Kuran Časni)