UVOD U POVIJEST

povijest (historija, od lat. historia < grč. ἱστορία: ispitivanje; obavijest; znanost; opisivanje,
pripovijedanje)  znanost koja – istražuje, proučava, objašnjava prošlost čovječanstva
 „učiteljica života”  naziv koji se u starom i srednjem vijeku upotrebljavao uglavnom u
smislu izravnoga promatranja i izvještaja o tom promatranju  prošlim se događajima u npr.
srednjem vijeku bavila kronika. (…)  u današnje doba povijesno istraživanje obuhvaća
sva područja prošle stvarnosti (povijest društva, obitelji, žena, mentaliteta, svakidašnjice,
itd.)
Zašto učimo povijest?
da bismo – spoznali prošlost, razumjeli sadašnjost i s određenim stupnjem vjerojatnosti
predvidjeli buduća zbivanja
Herodot, otac povijesti- prvi nastojao provjeriti istinitost podataka
Klio, zaštitnica povijesti- jedna od 9 grčkih muza, kći Zeusa
Povijesne grane i discipline
Prema Pravilniku o znanstvenim i umjetničkim područjima u Hrvatskoj unutar polja Povijesti
razlikujemo:
staru povijest
hrvatsku i svjetsku srednjovjekovnu povijest
hrvatsku i svjetsku modernu i suvremenu povijest
pomoćne povijesne znanosti
teoriju povijesti i povijest znanosti
Pomoćne povijesne znanosti
Arhivistika- arhivi
Numizmatika - novac
Heraldika- grbovi
Diplomatika- diplome, spisi, ugovori
Paleologija- pisma
Sfragistika- pečati
Epigrafija- pisma na tvrdim podlogama
Povijesne discipline
Vojna povijest
Povijest religija
Društvena povijest
Kulturna povijest
Diplomatska povijest
Povijest okoliša
Ekonomska povijest
Svjetska povijest
Intelektualna povijest
Povijest žena
Javna povijest
Povijesni izvori
načini na koje saznajemo informacije o prošlosti
Materijalni – oružja, oruđa, odjeća, nakit, …
Pisani – pisma, knjige, povelje
Slikovni – crteži, slike, fotografije
Zvučni – glazba, zvučni zapisi, govori
Usmena predaja – prepričavanja sudionika ili osoba bliskih sudionicima
Povijesni koncepti
Tehnički koncepti (ključne ideje kojima se koristimo za uopćavanje informacija i stvaranje njihovih
veza): vrijeme, prostor, uzrok i posljedica, kontinuitet, diskonitinuitet, povijesna
perspektiva, komparacija (Usporedba i sučeljavanje)

Značajne institucije u Hrvatskoj za proučavanje povijesti

Hrvatski institut za povijest
Hrvatski povijesni muzej
Nacionalna i sveučilišna knjižnica
Sveučilišta i fakulteti, odsjeci i katedre
Muzeji i galerije
Arhivi
PRAPOVIJEST
Periodizacija prapovijesti
Paleolitik ili starije kameno doba
ledeno doba, pojava prvih ljudi; Afrika - sakupljanje hrane, lov
stanovanje: na otvorenom, u špiljama, šatorima - oružje i oruđe izrađeno od kamena
(postupak okresivanja), kosti, drveta - vatra  nomadski način života
vjerovanja – animalizam, animizam- u duše, totemizam
umjetnost- špiljsko slikarstvo, kipovi životinja, - kipovi koji simboliziraju plodnost
Mezolitik ili srednje kameno doba
zatopljenje- promjena flore i faune - pojava ribolova - luk i strijela - pripitomljavanje
životinja - začetak sjedilačkog načina života - drvene kolibe – sojenice
Neolitik ili mlađe kameno doba
pojava novih zanimanja - ratarstvo, stočarstvo
sve više sjedilački način života -nastambe – zemunice, sojenice, kolibe
prva naselja – Jerihon (Palestina)
nove zajednice - rod, bratstvo, pleme -bolje izrađeno oružje i oruđe – glačanje, bušenje rupa,
nasađivanje na drške
vjerovanje - kult plodnosti, animizam, animalizam
megalitsko graditeljstvo- Stonehenge
Metalno doba
Bakreno doba Brončano doba Željezno doba
bakar je otkriven oko bakar + kositar = bronca prva upotreba željeza pripisuje se Heritima
6000 g. pr. Kr., ali se - ubrzava se proces rudarstvo, metalurgija
njegova uporaba društvene diferencijacije daljnji razvoj civilizacija naselja u dolinama i rijekama
ustalila sredinom 4. - grobni humci – tumuli daljnje raslojavanje društva
tis. Pr. Kr. - kultura polja sa žarama željezno doba u Europi javlja se oko 800. pr. Kr. i
- prijelazno razdoblje - naselja na uzvisinama dijelimo ga na dva perioda: starije željezno doba ili
- taljenje i lijevanje u - kult konja i konjanika Hallstatt i mlađe željezno doba ili La Tene
kalupe - kotač željezno doba u Europi proširili su Kelti – poznavali su
postupak kaljenja, kotač, lončarsko kolo
 Starije kameno doba na području Hrvatske 1 200 000. – 6000. g.pr.Kr.
nalazišta: Šandalja 1 i 2, Ponikve, Veternica, Vindija, Golubovec, Lopar…
najpoznatije nalazište iz tog period je Hušnjakovo brdo, u blizini Krapine gdje je otkriven
tzv. Krapinski pračovjek
Nalazište krapinskog pračovjeka (Homo sapiens neanderthalensis)
otkriveno je 1899. godine- iskapanja je vodio Dragutin Gorjanović Kramberger
pronađeno oko 900 ljudskih kostiju – pripadaju ostacima desetak
individua različitog spola i životne dobi od 2 do 40 godina
pronađeni brojni fosilni ostaci špiljskog medvjeda, vuka, jelena, nosoroga, divljeg goveda i
dr.
starost ovog lokaliteta odgovara vremenu od prije 125 000 godina
Mlađe kameno doba na tlu Hrvatske 6000 – 2200 pr.Kr.
Panonski neolitički prostor Mediteranski neolitički prostor
Starčevačka kultura - rasprostire se u kultura impresso keramike - kultura
sjevernoj Hrvatskoj u međuriječju Drave, starijega neolitika (između 6500. i 4600. pr.
Dunava i Save sve do Bjelovara na zapadu; ime Kr.), raširena po cijelom Sredozemlju -
je dobila po selu Starčevo kod Pančeva u nazvana je prema načinu ukrašavanja
Vojvodini -6. i 5. tisućljeće pr. Kr. -zemunice keramičkih posuda utiskivanjem prsta i nokta,
Korenovska kultura zašiljenih predmeta od kamena ili kosti,
Sopotska kultura - rasprostire se u sjevernoj rubova školjaka i puževa, a u kasnijim fazama
Hrvatskoj u međuriječju Drave, Dunava i Save i urezivanjem, osobito tehnikom a tremolo
sve do Bjelovara na zapadu, naziv je dobila (talijanski: drhtav)
prema lokalitetu Sopot koji se nalazi 3 km od danilska kultura - neolitička kultura nazvana
Vinkovaca, 5. i 4. tisućljeće pr. Kr. - brvnare po selu Danilu kraj Šibenika, rasprostire se
Brezovljanski tip sopotske kulture duže cijele istočne jadranske obale , od Istre
Vinčanska kultura do Albanije -5. i 4. tisućljeće pr. Kr
kasna Čenđelska kultura velolučka skupina
hvarska kultura

Metalno doba na tlu hrvatske

Bakreno doba
3500. – 2200 pr. Kr.
Lasinjska kultura
Badenska kultura
Kostolačka kultura
Vučedolska kultura - razvila
se uz Dunav, na području
današnjeg Srijema i dijela
Slavonije, ime je dobila po
nalazištu Vučedol koji se
nalazi 5 km od Vukovara, 3. i
Brončano doba
2300. – 750. pr. Kr.
Vinkovačka kultura
Cetinska kultura
Vatinska kultura
gradine u Istri –
Monkodonja - gradina u
blizini Rovinja -1800.,
1200. pr. Kr. -naselje je
bilo okruženo trima
koncentričnim zidinama,
Željezno doba
750. pr. Kr.
Daljska kultura - na području Baranje,
istočne Slavonije, zapadnog Srijema i
južne Bačke, glavna su nalazišta: Dalj,
Batina, Erdut, Vukovar, Šarengrad,
pronađeni lijepi primjerci keramičkih
posuda: ASKOSI s ručkom u obliku
rogate životinjske glave i KANTAROSI
-posude s dvjema visokim ručkama
Iliri - zajednički naziv za skupine
2. tisućljeće pr. Kr.,
Vučedolci su se bavili lovom,
obradom zemlje, stočarstvom,
ribolovom, metalurgijom
bakra, metalurgija bakra –
pronađene peći za taljenje,
kalupi, puhaljke, nastambe
pravokutnog oblika, posuđe -
izrada odjeće (tkalački stan) i
obuće, grobne komore s
bogatim nalazima, crna
keramika s inkrustiranim
bijelo-crvenim ornamentima,
Vučedolska golubica,
Vučedolski orion
obrambeni zid koji je
okruživao naselje bio je
dugačak oko 1km, oko 3m
širok, a najmanje 3m
visok, a izgrađen je
slaganjem kamena u
tehnici suhozida, u naselju
je živjelo približno 1000
ljudi, na najvišem dijelu
bila je akropola, ispod nje
gornji grad, a još niže
donji grad, na akropoli je
živio viši sloj zajednice, u
drugim dijelovima naselja
nalazio se obrtnički
prostor, kuće su bile
različite veličine, svaka je
imala ognjište, a bile su
odvojene prolazima i
ulicama,
keramika
kultura polja sa žarama
odvojenih plemena koja su naseljavala
prostor što ga sa zapada zatvara
Jadransko i Jonsko more, na sjeveru
istočne Alpe i Drava, na istoku Drava-
Morava- Vardar, a na jugu Epir i
drugi helenski krajevi; ilirski elementi
prisutni su i u Grčkoj, Maloj
Aziji i Italiji, među ilirskim plemenima
na današnjem području Hrvatske ističu
se:
HISTRI – na području današnje Istre
LIBURNI – na području od Raše do
Krke; brodovi liburne
DELMATI – srednja i južna Dalmacija
JAPODI – Lika i Gorski kotar
ARDIJEJCI – od Neretve do Vojuše u
Albaniji, tijekom VIII. st. pr. Kr. sve
više počinju koristiti željezo, gradnja
gradinskih naselja tj. utvrda na
uzvišicama i brežuljcima
Kelti - dolaze na prostor današnje
Hrvatske u 4. st. pr. Kr., donose kulturu
mlađeg željeznog doba (latenska
kultura), na prostoru današnje Hrvatske
susreću se materijalni tragovi dviju
skupina Kelta: SKORDISCI na
području istočne Slavonije i TAURISCI
u sjeverozapdnoj Hrvatskoj, duž Drave i
Mure, prvi se u našim krajevima koriste
kovanim novcem, keramiku su
izrađivali na lončarskom kolu, a oružje i
oruđe od željeza

HRVATSKE ZEMLJE U STAROM VIJEKU – ANTIČKA GRČKA

Što je antika (stari vijek)?
lat. antiquus – star, drevan
pojam antika prvenstveno podrazumijeva kulturu Grčke i Rima i svih zemalja koje su bile
pod utjecajem grčke i rimske kulture
u povijesnoj znanosti antička civilizacija je ona koja se razvija tijekom 1. tisućljeća pr. Kr. i
traje do 5. st. po Kr.
razdoblje antike najčešće se dijeli na tri podrazdoblja: grčko doba, helenizam, rimsko
razdoblje
mnogi povjesničari staru Grčku smatraju kolijevkom zapadne civilizacije
stari vijek je razdoblje u ljudskoj povijesti koje se obično u periodizaciji stavlja između
prapovijesti i srednjeg vijeka
antička civilizacija je civilizacija grada i civilizacija Sredozemlja
na području Hrvatske pojam starog vijeka možemo izjednačiti i s pojmom antika, koji inače
označava razdoblje procvata prije svega grčke i rimske civilizacije
antika na području teritorija Hrvatske počinje od 4. st. pr. Kr.
Periodizacija grčke povijesti
prve visoke kulture na području Europe su egejske brončane kulture (Kreta, grčko kopno,
Kikladi, Cipar )
oko 2700 – 1000. pr. Kr. - tijekom 2. tis. pr. Kr. grčka plemena (Ahejci, Jonjani, Eoljani,
Dorani...) naselila su područje juga Balkanskog poluotoka, otoke u Egejskom i Jonskom
moru, obalu Male Azije, a u vrijeme kolonizacije proširili su se diljem Sredozemlja i Crnog
mora
razdoblje grčke povijesti od 1200. – 800. pr. Kr. zbog nedostataka povijesnih izvora često se
naziva “mračno doba”
8. st. pr. Kr. možemo reći da počinje stvarno razdoblje antike – u to vrijeme nastaju epovi
Ilijada i Odiseja
776. pr. Kr. održane su prve Olimpijske igre
započinje grčka kolonizacija
stvara se sustav grčkih gradova država- polisa
najznačajniji grčki polisi bili su Sparta (vojnički polis) i Atena koja je svoj vrhunac dostigla
nakon grčko- perzijskih ratova tj. u 5. st. pr. Kr. u doba Perikla - suparništvo Sparte i Atene
dovelo je 431. pr. Kr. do Peloponeskog rata u kojem je pobijedila Sparta, ali koji je oslabilo
sve grčke polise koji su ubrzo postali plijen moćnog susjeda sa sjevera – Aleksandra
Makedonskog - s Aleksandrom Makedonskim započinje razdoblje helenizma (336. – 30. pr.
Kr.)
od 146. pr. Kr. Rimljani započinju s osvajanjem Grčke
Periodizacija grčke povijesti
Minojska civilizacija 2800 pr. Kr. – 2000 pr. Kr.
2000. – 1700. pr. Kr.
1700. – 1400 pr. Kr.
Mikenska civilizacija 16 – 11 st. pr. Kr.
Mračno doba 11 – 8 st. pr. Kr.
Arhajsko doba 8. – 6. st. pr. Kr.
Klasično doba 5. – 4. St. pr. Kr.
Helenističko doba 4. – 1 st. pr. Kr.

Grčka kolonizacija na hrvatskom dijelu Jadrana

već u 6. st. pr. Kr. postojala je jedna kolonija Kniđana, ali ne znamo točnu lokaciju (negdje
na Korčuli)
kolonizacija širih razmjera počinje u 4. st.pr.Kr. kada Dionizije Stariji u istočnoj obali
Jadrana vidi povoljan plovidbeni put
Tada se osnivaju:
ISSA (Vis) - osnovali su je Grci iz Sirakuze (Dionizije Stariji) u 4. st. pr. Kr., od početka se
razvijala kao samostalan polis, imala je vlastiti novac, mornaricu, razvijenu trgovinu,
proizvodnju keramike, vinogradarstvo, uzgoj maslina, grad je bio planski građen po uzoru na
grčke polise, Grci s Visa osnovali su koloniju na području Lumbarde te emporije Tragurion,
Epetion, Salonu
PHAROS (Stari Grad na Hvaru) - osnovali su ga Grci s otoka Parosa u 4. st. pr. Kr., proveli
su parcelizaciju Starogradskog polja (od 2008. na popisu svjetske baštine UNESCO-a )
KORKYRA (Lumbarda na Korčuli)
na obali Grci su osnovali emporije:
TRAGURION (Trogir) -3. st. pr. Kr.
EPETION (Stobreč) – 3. st. pr. Kr.
SALONA (Solin) – 2. st. pr. Kr.
Lumbardska psefizma - jedan od najstarijih pisanih spomenika u Hrvatskoj; 3. st. pr. Kr. -
psefizma (zaključak skupštine) kojom se reguliraju imovinski odnosi grčkih doseljenika i
Ilira ; psefizma se sastoji od dva dijela: 1). zaključak kojim je narodna skupština utemeljila
koloniju i podijelila zemlju doseljenicima 2). popis kolonista
Kraj grčke dominacije
problemi Grka započeli su kada je u 3. st. pr. Kr. došlo do stvaranja Ilirske države u kojoj
su prevlast imali Ardijejci koji su u doba kralja Argona vladali područjem današnje južne
Dalmacije te dijelom Hercegovine, Crne Gore i Albanije sa sjedištem u Skordi
Iliri su u to doba podložili sve jadranske Grke, osim Isse koja je zatražila pomoć Rima
Argona je naslijedila žena Teuta; rimski poslanici koji su tražili od Teute da prestane s
gusarenjem bili su ubijeni i to je bio povod za rat Rimljana i Ilira
Ilirska država uništena je nakon tri rata vođena od 229. do 167. pr. Kr.
HRVATSKE ZEMLJE U STAROM VIJEKU – RIM
Periodizacija rimske povijesti
Rimsko kraljevstvo 8. st. pr. Kr. -509. pr. Kr.
Rimska republika 509. pr. Kr. – 27. pr. Kr.
Rimsko carstvo 27.pr. Kr. - 476.

drugo veliko civilizacijsko središte u Europi je Apeninski poluotok na kojem su početkom

1. tis. pr. Kr. živjeli brojni narodi – Gali, Etrušćani, Italici, Iliri, Grci ...
u početku najznačajniji narod bili su Etrušćani koji su svojom kulturom, religijom i
graditeljskim umijećima izvršili snažan utjecaj na Rim; osim Etrušćana snažan utjecaj na
rimsku civilizaciju imala je i grčka kultura
legendarni osnutak Rima smješta se u 753. pr. Kr. (legenda o Romulu i Remu) - prema
legendi Rimom je u početku vladalo sedam kraljeva, a protjerivanjem zadnjeg kralja
Etrušćanina Tarkvija Oholog, Rim je 509. pr. Kr. postao Republika
glavna tijela koja su upravljala Rimskom Republikom bila su : Senat, Skupština te dvojica
konzula
stanovništvo Rima dijelilo se na patricije i plebejce između kojih su se vodile dugotrajne
borbe tijekom kojih su se plebejci izborili za svoje zastupnike – pučke tribune, da se
popišu zakoni (Zakonik 12 ploča) , a onda i za potpuno izjednačavanje u političkim pravima
tijekom razdoblja Republike Rimljani su pokorili Apeninski poluotok, zapadni dio
Sredozemlja (Punski ratovi) i istočni dio Sredozemlja, a osvajanja su se nastavila i u doba
Carstva
Tijekom 1. st. pr. Kr. dolazi do krize Rimske Republike – građanski ratovi, ustanci robova,
propadanje seljaka, promjene u društvu ... koje su najavile kraj Rimske Republike
27. godine pr. Kr. Rim postaje Carstvo
prvi rimski car bio je August njegova vladavina poznata je kao zlatno doba Rima
razdoblje Carstva možemo podijeliti na:
DOBA RANOG CARSTVA
I. i II. stoljeće
- vrijeme uspona
DOBA KASNOG CARSTVA
III., IV., i V. stoljeće
- doba slabljenja koje će dovesti do propasti ZRC
neki od poznatijih rimskih careva: I. st. - August, Tiberije, Kaligula, Klaudije, Neron,
Vespazijan, Tit, Domicijan;
II. st. -Trajan, Hadrijan, Marko Aurelije; III. st.- Septimije Sever, Karakala, Gordijan
III. st.- Decije, Dioklecijan; IV. st. – Konstantin I. Veliki, Valens, Teodozije I. ...
476. dolazi do propasti ZRC, a IRC koje se od srednjeg vijeka naziva Bizant propalo je
1453. kada su ga osvojili Turci Osmanlije
Rimljani na hrvatskom povijesnom prostoru
od 3. st. pr. Kr. Rimljani ratuju s Ilirima i sve su ih pokorili tek na početku I. st. (nakon što je
ugušen ustanak dvojice Batona 6.-9.god.)
u 2. st. pr. Kr. Rimljani su osnovali provinciju ILIRIK koja je u 1. st. podijeljena na 2
provincije: 1)DALMACIJU
2)PANONIJU
HISTRIJA pripojena rimskoj državi
prostor od rijeke Raše na zapadu do albanskog grada Lješa na jugu, a u unutrašnjosti do
današnje srednje Srbije; sjeverna granica išla je nešto južnije od rijeke Save te na jugu do
Jadranskog mora
gospodarstvo: pomorska trgovina, poljoprivreda (masline, vinova loza), kamenolomi,
rudarstvo, kovnice novca, proizvodnja soli
središte je bilo u SALONI (Solin)
IADER (Zadar), NARONA (Vid kod Metkovića) , EPIDAURUS (Cavtat),
TARSATICA (Trsat), SCARDONA (Skradin) , TRAGURIUM (Trogir)
Provincija Panonija
prostor od Kupe do Kloubare na jugu, istočno do Dunava (limes); zapadno od izvora Kupe
do Save kroz Sloveniju i istočni dio Austrije
gospodarstvo: poljoprivreda (žitarice), riječna flota, toplice
SISCIA (Sisak), ANDAUTONIA (Ščitarjevo), AQUAE IASSAE (Varaždinske Toplice),
AQUAE BELISSAE (Daruvar), CIBALAE (Vinkovci), MURSA (Osijek), MARSONIA
(Slavonski Brod), CUCCIUM (Ilok)
Rimska urbanizacija
Rimljani su došavši u naše krajeve naišli dijelom na već izgrađena ilirska naselja, a
dijelom su sami podizali nova
gradovi su bili planski građeni ; imali su vodovod, kanalizaciju, bazilike, terme, kazališta,
amfiteatre, urbanistički plan ulica cardo idecumanus
gradovi su imali status:
MUNICIPIJA- gradovi koji su imali samoupravu, ali njihovi stanovnici imali su ograničeno
rimsko građansko pravo; Andautonia (Ščitarjevo), Scradona (Skradin), Tragurium (Trogir)
KOLONIJA- gradovi koji su imali potpuno rimsko građansko pravo; Siscia (Sisak), Iader
(Zadar), Salona (Solin), Narona (Vid)
VAŽNO: statusi pojedinih gradova, mijenjaju se u različitim povijesnim etapama i
događajima poput Lex Iulia i sl.
Rimska cestogradnja
iznimni infrastrukturni poduhvati
- vrlo bitni za širenje romanizacije i organizaciju države
1) Via Salaria (Solin- Tuzla)
2) Via Argentaria (Solin-Srebrenica)
3) Via Flavia (Trst- Pula- Rijeka - Dalmacija)
Period kasne antike
385. g. Teodozije dijeli carstvo na Istočno i Zapadno (Arkadiju i Honoriju);
Istočno sa sjedištem u Konstantinopolu, zapadno sa sjedištem u Rimu (kasnije Raveni)
sredina 5. st. područjem sjevernog Jadrana (Istre i Kvarnera) prolaze Huni i Avari
476. pad Zapadnog Rimskog Carstva
527. dolazak na vlast Justinijana
- sredina 6. st. uspostavljanje Ravenskog egzarhata kojemu pripadaju Istra, Primorje i
Dalmacija (751.- 756. ukidanje i prelazak dijela teritorija pod Bizant)
sredina 7. st. dolazak Hrvata (?)
Nastanak kršćanstva
u doba Rimskog Carstva nastaje i nova religija – kršćanstvo
isprva su kršćani bili proganjani; zadnji veliki progoni kršćana bili su doba cara Dioklecijana
313. god. Milanskim ediktom kršćanstvo je priznato ravnopravnom vjerom u
Rimskom Carstvu, a 387. god. postalo je i državna religija Rimskog Carstva
prvi tragovi kršćanstva u našim područjima potječu s kraja 3. st.
najvažniji spomenici ranokršćanske sakralne arhitekture nalaze se u Saloni, a osobitu
vrijednost imaju ranokršćanska groblja sjeverno od grada (Marusinac, Manastirine, Kapljuč)
Salona je bila središte metropolije u Dalmaciji, a Sirmij u Panoniji
u 4. st. na granici Panonije i Dalmacije rođen je sv. Jeronim koji je preveo Bibliju s
grčkog na latinski jezik (Vulgata)
HRVATSKE ZEMLJE U SREDNJOM VIJEKU
Etnogeneza Hrvata
najstarija povijest Hrvata slabo je poznata zbog nedostatka povijesnih izvora
ime, podrijetlo i doseljenje Hrvata nije razjašnjeno
prve vijesti o podrijetlu i doseljenju Hrvata donosi bizantski car iz X. st. KONSTANTIN VII.
PORFIROGENET u svojoj knjizi De administrando imperio (29., 30., 31. glava)
O podrijetlu Hrvata pisao je i splitski kroničar iz 13. st. TOMA ARHIĐAKON u djelu
Historia Salonitana koji je tvrdio da su Hrvati bili autohtono pleme u Dalmaciji i da su se
izmiješali sa sedam ili osam plemena koja su stigla iz krajeva Poljske
Teorije o doseljenju Hrvata
Ime „Hrvat“
Do danas nema opće prihvaćenog rješenja, ali većina se slaže da ime Hrvat nije slavenskog
podrijetla
neki pokušaji tumačenja:
Od grčke riječi hóra: zemlja (“onaj koji ima mnogo zemlje “), od glagola hrvati se, od
slavenske riječi - chrib: hrbat, hruv: ples, iz germanskog- har: mač, hrôth i hrôthi : slava,
pobjeda, avarski- cher+vata: slobodni bojovnik, kavkaski - churava-th: drugovi, narod,
povezuje se i s imenom iranskog plemena Harahvatiš i njihove zemlje Harahvaiti te riječima
haurvatar: stočar , hu-urvatha: prijatelj, hvar: sunce, a prema najnovijem mišljenju,
hrvatsko ime bilo bi izvedeno iz imena Sarmata (iransko-skitsko harvat: obilježen ženama)
Vrijeme doseljenja i prostor koji naseljavaju
moguće vrijeme doseljenja je od kraja 6. i početka 7. st., pa čak i 8. stoljeće
u to vrijeme sve su češći slavensko-avarski prodori preko Dunava, Drave i Save (582.g.
pada Sirmium, 614.g. razorena je Salona, pa Epidaur itd.)
stanovnici Salone sklanjaju se u Dioklecijanovu palaču (jezgra srednjovjekovnog Splita), a
stanovništvo Epidaura nalazi utočište u susjednom Ragusiumu (Dubrovnik)
utvrđeni gradovi -Trogir, Zadar, Rab, Krk, Osor, Kotor– preživjeli su seobu naroda;
dalmatinski gradovi i otoci bili su uklopljeni u bizantsku temu, a u njima je živjelo romansko
stanovništvo
Hrvati naseljavaju prostor od Drave do mora
sklavinije – prve hrv. teritorijalne jedinice
nakon sloma Avara, koji su dominirali tim područjem Hrvati osnivaju svoje prve sklavinije
(ili kneževine)
Panonska kneževina – naziva se još i Panonska Hrvatska, njezino sjedište je u Sisku, a
prostire se između Save i Drave, u vazalnom odnosu prema Franačkoj, ali uz lokalnog
vladara- Ljudevit Posavski
Primorska Hrvatska – razvija se iz starije Liburnijske sklavinije, također je vazal Franačke,
te također ima lokalnog kneza- Borna
Paganija (Neretvanska kneževina) – prostor između Cetine i Neretve s jedne i otoka Brača i
Hvara s druge strane
Zahumlje i Travunije – dvije sklavinije južno od Paganije
Pokrštenje Hrvata
od doseljena u doticaju s kršćanstvom, ali najveći dio naroda pokrstio se u 9. st.
SMJEROVI POKRŠTAVANJA:
iz Rima (papa Ivan IV. pol. 7. st. poslao je na to područje opata Martina da skupi moći
svetaca koji su stradali u Dioklecijanovim progonima i poradi na širenju kršćanstva, a u 8. st.
utemeljena je Splitska nadbiskupija kao nasljednica Salonitanske nadbiskupije s nadbiskupom
Ivanom Ravenjaninom)
iz Franačke
iz dalmatinskih gradova pod bizantskom vlašću
djelovanjem učenika Konstantina i Metoda
Višeslavova krstionica
oko 800.g. jedan od najznačajnijih i najkontroverznijih spomenika
Hrvatska u doba narodnih vladara
Primorska Hrvatska u 9. st. – kronologija

Hrvatsko kraljevstvo – 10. st.

Hrvatsko kraljevstvo u 11.

st.
kriza u Hrvatskom
Kraljevstvu trajala je
gotovo čitavu prvu polovicu
11. st.
do obnove dolazi za vrijeme
Stjepana I. (1035. – 1058.), a
vrhunac Hrvatskog
Kraljevstva je u II. polovici
11. st u doba vladavine PETRA KREŠIMIRA IV. i DMITRA ZVONIMIRA
Kraj hrvatskog kraljevstva
nakon Zvonimira na prijestolje je došao posljednji Trpimirović – Stjepan II. (1089.-
1091.), a nakon njegove smrti ponovo dolazi do borbi za prijestolje
dio plemstva podržao je dolazak na vlast mađarskog kralja Ladislava Arpadovića – uspio
zauzeti samo područje Slavonije; 1094. osnovao je Zagrebačku biskupiju
veći dio plemstva okupio se oko kralja Petra (1093. – 1097.) poznatog kao Petar Sv(n)ačić,
koji je stolovao u Kninu
Petra Sv(n)ačića pobijedio je 1097. Ladislavov nasljednik Koloman
1102. hrvatsko plemstvo priznalo je Kolomana za kralja i Hrvatska je ušla u državnu
zajednicu s Ugarskom (personalna unija)
Pismenost u ranom srednjem vijeku
širenjem kršćanstva širi se i pismenost
latinska pismenost – latinski se rabi na dvoru, ali i na kamenim natpisima: Trpimirov natpis,
Branimir, Držislav, …
od 9. st. unutar samostana se razvija skriptoriji
od 9. st. se također sve više koristi i glagoljica
u južnim krajevima se koristi i ćirilica
Bašćanska ploča – jedan od: najstarijih, podatcima najbogatijih i najdragocjenijih glagoljskih
spomenika, nastao oko 1100. godine = „rodni list Hrvata”
Hrvatske zemlje u razvijenom i kasnom srednjem vijeku
Dolazak Arpadovića na hrvatsko prijestolje (1102.-1301.)
VLADARI : Koloman, Stjepan II., Bela II. Slijepi, Gejza II., Stjepan III., Bela III., Emerik I.,
Andrija II., Bela IV., Stjepan V., Ladislav IV., Andrija III.
prvi kralj zajedničke države -Koloman zavladao je čitavom Hrvatskom, ali njegovi nasljednici
nisu uspijevali čitavo vrijeme vladavine držati pod svojom vlašću sva hrvatske područja
vlast Arpadovića različito očitovala u pojedinim dijelovima Hrvatske
Slavonija
- prostor s najjačim utjecajem Arpadovića
razvoj gradova → mnogi gradovi će postati slobodni kraljevski gradovi (naročito nakon
tatarske provale za vrijeme vladavine Bele IV. - npr. GRADEC ZLATNOM BULOM BELE
IV. )
podijeljena na županije (teritorijalno-upravne i sudske jedinice na čelu sa županom); u 12.
st. osnovane su Zagrebačka, Varaždinska i Križevačka županija, a do 15. osnovane još i
Virovitička, Požeška, Vukovarska i Srijemska
od vremena Bele III. uvodi se čast hrvatskog hercega (kraljev sin ili brat), koji obnaša vlast u
Hrvatskoj
od 13. st. Hrvatsko Kraljevstvo podijeljeno je na dvije banovine: Slavonijom je upravljao
slavonski ban, a južnom Hrvatskom primorski ban
plemstvo u Slavoniji bili su uglavnom Mađari i Nijemci i rijetki domaći velikaši (Babonići)
slabiji utjecaj Arpadovića (od sredine 13. st.) – osamostaljivali su se župani koji su
župansku vlast pretvorili u nasljednu pa je tako nastao sloj moćnog hrvatskog plemstva
Dalmacija
mađarski utjecaj najslabiji
1105. Koloman zavladao dalmatinskim gradovima i dao im je velike povlastice
tijekom 12. st. vodili su se međusobni prijestolni sukobi Arpadovića, što su iskorištavali
Bizant i Venecija pa je veći dio Dalamcije bio izgubljen
samo je Bela II. uspješno ratovao protiv Mlečana i vratio dalmatinske gradove, a
priključio je Kraljevstvu i Bosnu
u sukobima s Venecijom posebno su teško stradali Biograd 1125. i Zadar 1202. u IV.
Križarskom ratu
Vladavina Anžuvinaca – 14. st.
francuska dinastija nazvana po grofoviji Anjou bili su vladari na Siciliji, Napuljskom
Kraljevstvu rodbinskim vezana povezali se sa hrv.-ug. dinastijom Arpadovića
nakon smrti zadnjeg Arpadovića 1301. došli na vlast u Ugarsko Hrvatskom Kraljevstvu
u tome im pomogli knezovi Šubići - Šubići – Ostrovica, Bribir i Skradin - najmoćniji u
vrijeme Pavla Šubića (oko 1245.-1312.)
dvojica vladara:
KARLO ROBERT I. (1301. -1342.)
LUDOVIK I. (1342.- 1382.)
 jaka kraljevska vlast – povećanje prihoda, stvaranje vojske, oslonac na gradove i slabljenje
velikaša, pokušao spriječiti mletački utjecaj na dalmatinsku obalu, nanio težak poraz
Mlečanima
Zadarski mir – 1358.
sklopljen između Mletačke Republike i Ludovika I.
nazvan prema mjestu potpisivanja, crkva Sv. Franje u Zadru
Mletačka Republika se odrekla posjeda u Dalmaciji
ujedinjenje Dalmacije s ostalim hrvatskim krajevima
Prodaja Dalmacije – 1409.
1409. Ladislav Napuljski prodao je Veneciji za 100 000 dukata Zadar, Novigrad, Vranu
i otok Pag
Mlečani su uskoro u ratovima protiv Žigmunda do 1420. zauzeli gotovo sve gradove i otoke i
poslije toga Hrvatskoj je na obali ostalo samo Hrvatsko primorje, Senj i otok Krk, Poljica s
Omišom i prostor od Cetine do Neretve te Dubrovnik
1444. Mlečani su zauzeli Poljica i Omiš, a 1452. i Makarsko primorje
hrvatska područja na Jadranu od tada ostaju samo Senj, područje Vinodola i otok Krk,
te na krajnjem jugu područje slobodnog Dubrovnika
mletačka vlast u Dalmaciji potrajat će do 1797. kada je Napoleon ukinuo Mletačku Republiku
Književnost i kultura
MISALI – Hrvojev misal – pisan za Hrvoja Vukčića Hrvatinića – glagoljski tekst, pisan
između 1403. i 1404.
EVANĐELISTARI – Trogirski evanđelistar – prva polovica 13. st., pisan latiničnim pismom
beneventanom, jedan od poznatijih tekstova te vrste
KRONIKE - Historia Salonitana - Toma Arhiđakon u 13. st., izlaže tematiku povijesti
salonitanske (splitske) crkve, ali i teoriju o doseljenju Hrvata
Misal po zakonu rimskoga dvora – prva hrvatska tiskana knjiga, 1483
Vinodolski zakonik, 1288. - najstariji cjelovit zakonski spis, pisan glagoljicom, a njime se
uređuju prava i obveze vinodolskih općina prema krčkim knezovima, ali i običajno pravo
Razvoj znanosti i obrazovanja
prvo hrvatsko sveučilište osnovano je u Zadru, 1396.
osnovali su ga dominikanci
1495. dignuto u red studia generalia, što mu daje sva sveučilišna prava i povlastice

PROVALE TURAKA I ULAZAK U HABSBURŠKU MONARHIJU

Rani novi vijek
doba velikih geografskih otkrića
1492. otkriće Amerike
Rani novi vijek – doba humanizma i renesanse
humanizam od humanus (ljudski) – novi pogled na svijet u kojem je čovjek u središtu
interesa
doba ubrzanog razvoja znanosti, umjetnosti i tehnologije u velikoj mjeri nadahnutog antičkim
uzorima
Leonardo da Vinci, kao homo universalis i njegov Vitruvijev čovjek, studija
Turci – Osmanlije
Osmanska država nastaje krajem 13. st. pod vodstvom Osmana na sjeverozapadu Male
Azije
Orhan I. (1326.- 1360.) – proširio državu na područje Male Azije i stekao prvi posjed na
europskom tlu (Cimpe na Galipolju), a nakon osvajanja Angore (Ankare) proglasio se
samostalnim sultanom
Murat I. (1360.- 1389.) – osvojio Hadrianopol – Edrine (prijestolnica), Makedoniju, Bugarsku
pobijedio srpsku vojsku na Kosovu polju 1389. (tu je i poginuo)
Bajazid I. (1389. – 1402.) – porazio je Žigmunda kod Nikopolja, ali doživio poraz od
Mongola (Timur Lenko) kod Angore i završio u zatočeništvu; ovaj poraz je za neko vrijeme
zaustavio osvajanja
Mehmed II. el Fatih /Osvajač (1444.- 1446 i 1451.- 1481.)- 1453 osvojio Carigrad (kraj
Bizantskog Carstva) koji je primenovan u Istanbul , a onda i Srbiju, Bosnu, Albaniju,
Hercegovinu, Krim , područja u Aziji ...
Selim I. (1512.- 1520.) – proširio Osmansko Carstvo na Armeniju, Mezopotamiju, Siriju,
Egipat
Sulejman Veličanstveni / Zakonodavac (1520.- 1566.) - osvojio Rodos, Beograd, pobijedio
Ludovika II. Jagelovića na Mohačkom polju, osvojio Transilvaniju, velike dijelove sjeverne
Afrike , proširio posjede u Aziji ...
sultan, veliki vezir, divan
vojska – janjičari, spahije, akindžije
Vojno-upravna podjela osmanskog područja
1. ejalet = pašaluk = beglerbegluk
2. sandžak (u većini sandžaka postoje kapetanije kao vojno-teritorijalne jedinice)
3. kadiluk - sudski kotar, koji obuhvaća jednu ili više nahija
4. nahija - najmanja upravna jedinica koju čine sela, varoši i gradovi
Provale u hrvatske zemlje
provale Osmanlija na hrvatski teritorij započele su još u doba vladavine Matije Korvina
prvi veliki sukob Hrvata s Osmanlijama bila je bitka na KRBAVSKOM POLJU 1493. gdje
je hrvatska vojska predvođena banom Emerikom Derenčinom doživjela težak poraz
pučka predaja nazvala je Krbavsko polje "krvavim poljem", a glagoljaški pop Martinac,
zapisao da je „… da je izginuo cvijet hrvatskog plemstva“
hrvatsko plemstvo tražilo je pomoć od pape, Venecije, Habsburgovaca, ali je od toga
bilo malo koristi i uglavnom su se morali pouzdavati u vlastite snage
istaknuti pojedinci koji su organizirali obranu i borili se protiv Osmanlija bili su: ban Ivaniš
Korvin, ban Ivan Karlović, biskup i ban Petar Berislavić (1513. pobijedio Turke kod
Dubice ) , te knezovi Frankopani (Bernardin, Krsto i Vuk) koji su poznati i po svojoj
diplomatskoj borbi (Bernardin Frankopan održao je glasoviti govor "Oratio pro Croatia"
pred njemačkim saborom u Nürnbergu, u kojem je istaknuo da je Hrvatska štit i prag
kršćanstva i da sama odbija turske napade, pa ako joj se ne pomogne, ili će Hrvati primiti
ponude turske i podložiti se ili napustiti svoju postojbinu
16. st. doba najveće opasnosti od Osmanlija
najteže doba za Ugarsku i Hrvatsku nastupilo je od 1520. kada je sultanom postao
Sulejman Veličanstveni (1520.- 1566.), pa je 16. st. poznato kao doba najveće osmanske
opasnosti
do 1526. Osmanlije su u Hrvatskoj osvojili porječje Krke, Knin, Skradin, Ostovicu, a
uSrijemu i Slavoniji – Ilok, Vukovar, Osijek i Baranju
1526. MOHAČKA BITKA – Sulejman Veličanstveni porazio vojsku Ludovika
II. Jagelovića, a sam kralj se pri pokušaju bijega utopio i država je ostala bez vladara
Dolazak na prijestolje obitelji Habsburg
Habsburgovci su bili dinastija njemačkog podrijetla koja je nastala još u X. st.
Hab(icht)sburg – prvobitni posjed obitelji Habsburg na području današnje Švicarske
izborom Rudolfa Habsburškog 1273. za njemačkog kralja započinje uspon
Habsburgovaca
osvajanjima, mudrom politikom i ženidbenim vezama postali su najmoćnija europska
obitelj
Posljedice Mohačke bitke – smrt Ludovika II – borbe za prijestolje
Sabor u Cetingradu, 1.1.1527
Ferdinand izabran za kralja – Ferdinand obećao pomoć za obranu Hrvatske – Ferdinand
priznaje stara prava i privilegije Hrvatskog kraljevstva – Hrvatska ulazi u Habsburšku
monarhijiu
Nastavak sukoba za prijestolje
budući da je hrvatsko plemstvo izabralo Ferdinanda za kralja, a slavonsko i ugarsko Ivana
Zapolju među njima dolazi do sukoba koji je za Hrvatsku zapravo značio građanski rat
sukob traje do 1538. kada je Ferdinand sa Zapoljom dogovorio da Zapolja ostane kralj u
istočnoj Ugarskoj, a da se odrekne prava na Slavoniju, Dalmaciju i Hrvatsku
građanski rat, ali i nemar Habsburgovaca u obrani zemlje koriste Osmanlije i nastavljaju s
daljnjim osvajanjima u Hrvatskoj i Ugarskoj
Uskoci
inicijalno prebjezi koji su pred Osmanlijama od druge polovice 15. st. “uskakali” na hrvatski
prostor i nastavljali borbu protiv Osmanskog Carstva
prvo središte im je bio Klis (do 1537.), a nakon toga su premješteni u Senj gdje su
nastavili borbe protiv Osmanlija, ali i Mlečana
nakon Uskočkog rata u 17. st. Preseljeni su u Žumberak, oko Otočca, Pazina, ispod Učke
Bitka kod Sigeta, 1566.
Sulejmanov zadnji pohod na Beč zaustavila je hrvatsko-mađarska vojska na čelu s
Nikolom Šubićem Zrinskim; Sulejman je umro za vrijeme bitke, a Zrinski je poginuo;
zaustavljeno osmansko napredovanje prema Beču
Bitka kod Siska, 1593.
velika prekretnica
1593. bosanski paša Hasan Predojević napao je Sisak; u pomoć braniteljima došla je
vojska bana Tome Erdödya i Osmanlije su poražene – velika prekretnica u ratu, prestanak
daljnjih osvajanja
1606. Mir na Žitvi – Hrvatskoj vraćena Čazma, Petrinja, Moslavina, Gora i Hrastovica
Posljedice osmanskih osvajanja
osvojena većina Hrvatskog Kraljevstva (“ostatci ostataka”) – ( tu vam ja živim, 100%
Hrvat, dosl)
iseljavanje stanovništva
gospodarsko nazadovanje
razjedinjenost hrvatskih zemalja
Uspostava Vojne krajine
16. st. duž granice s Osmanskim Carstvom nastao je obrambeni sustav koji nosi naziv Vojna
krajina (niz utvrda s vojnim postrojbama)
PODJELA VOJNE KRAJINE:
1. SLAVONSKA KRAJINA (od Kupe do Drave; Varaždin)
2. HRVATSKA KRAJINA (od Kupe do mora; Karlovac)
3. BANSKA KRAJINA (između Slavonske i Hrvatske krajine; od Karlovca do Ivanić
Grada); jedini dio Krajine koji je bio pod upravom bana i Sabora
kralj Rudolf II. 1577. je upravu u Slavonskoj I Hrvatskoj krajini povjerio svom stricu,
nadvojvodi Karlu, a 1578. osnovano je Dvorsko ratno vijeće u Grazu koje je bilo vrhovno
vojno zapovjedništvo Vojne krajine
Vojna krajina
na prostor Vojne krajine počeli su se naseljavati Vlasi koji su služili kao vojnici - graničari
naseljeni Vlasi dobili su posebna prva Vlaškim statutima 1630

Položaj seljaka i seljačke bune

osvajanja Osmanlija nepovoljno su se odrazila i na položaj seljaštva (povećana su im
podavanja, novčana davanja ponovo su zamijenjena naturalnim daćama, feudalci su ih
nastojali potisnuti iz trgovine, obavljali su javne radove i sl.) što je dovodilo do pobuna, a
najpoznatija je bila Seljačka buna 1573. pod vodstvom Ambroza (Matije) Gupca
uzroci bune iz 1573., slični su kao i kod svih ostalih toga doba, no jedina je koja je nadišla
neposredne uzroke nezadovoljstva i rezultirala određenim programom kojega su razvile
seljačke vođe
Zrinsko-frankopanski otpor (urota) bečkom centralizmu i apsolutizmu
velike zasluge u obrani Hrvatske imale su dvije najmoćnije hrvatske velikaške obitelji -
Zrinski i Frankopani
posjedi Zrinskih u 17. st. – Međimurje, Vinodol sa sjevernim Hrvatskim primorjem, okolica
Ozlja, oko Zagreba-Medvedgrad i Brezovica te kraj oko Vrbovca
posjedi Frankopana u 17. st. – oko rijeke Kupe u okolici Ogulina, Vrboskog, Severina,
Oštarija i Novigrada te Bosiljeva i Črnomelja
Zrinski i Frankopani bili su i glavni nositelji otpora bečkom centralizmu i apsolutizmu
kralja Leopolda I. (1657.- 1705.)
UZROCI NEZADOVOLJSTVA
sramotni Vašvarski mir koji su Habsburgovci potpisali 1644. s Osmaniljama (Habsburgovci
su s Osmanlijama potpisali nepovoljni mir iako je kršćanska vojska imalavelikih uspjeha u
ratu 1663. i 1644.)
nedovoljan angažman u borbi protiv Osmanlija
nepoštivanje prva Hrvatskog Kraljevstva i nametanje apsolutizma i centralizma
stanje u Vojnoj krajini ...
TIJEK OTPORA
vođa otpora u početku je bio Nikola Zrinski (poginuo u lovu), a nakon toga njegov brat Petar
Zrinski kojemu su se pridružili ugarski velikaši Franjo Vesseleny , Franjo Nadasdy i Franjo
Rakoczy te njegov šurjak Fran Krsto Frankopan
pregovarali su s Francuzima, Poljacima, Venecijom , Osmanlijama, ali bez uspjeha, a i Bečki
dvor je od samog početka znao njihove planove i akcije koje su poduzimali
1670. Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan odlaze u Beč gdje su uhićeni, optuženi za
veleizdaju i smaknuti 30. 4. 1671. u Bečkom Novom Mjestu
Oslobođenje hrvatskih krajeva od Osmanlija
1683. Kara Mustafa poveo je posljednji pokušaj Osmanlija da osvoje Beč
Beč je bio pred padom, ali mu je u pomoć došla vojska poljskog kralja Jana Sobjeskog koja je
porazila Osmanlije
Habsburška Monarhija, Venecija i Poljska pod pokroviteljstvom pape sklopile su protuturski
savez nazvan Sveta liga i započele Veliki ili Turski rat s ciljem protjerivanja Osmanlija
iz Europe
u hrvatskim su zemljama borbe s Osmanlijama vodili uglavnom domaći ljudi – u Slavoniji ih
je organizirao fra Luka Ibrišimović, a u Lici svećenik Marko Mesić
carska vojska oslobodila je Ugarsku i Slavoniju, osvojila Beograd i prešavši Dunav
nastavila prodirati prema Skopju
francuskom kralju Luju XIV. nije odgovaralo jačanje Habsburgovaca pa je napao njihove
posjede u Njemačkoj što su Osmanlije iskoristili i prisilili carsku vojsku na povlačenje iz
Makedonije i Srbije, vratili su čak i Beograd, a njihovo daljnje napredovanje zaustavio je
vojskovođa Eugen Savojski koji je pobijedio Osmanlije kod Slankamena (1691.) i Sente
(1697.)
Oslobođenje hrvatskih krajeva od Osmanlija
 1699. sklopljen je mir u Srijemskim Karlovcima koji je bio važan za Hrvatsku jer su njime
utvrđene
granice prema Bosni u obliku kakve su i danas, vraćena je Slavonija, Srijem, Banovina do
Une, Kordun, Lika i Krbava
1714. izbio je rat između Osmanlija i Mlečana u koji se ubrzo uključila i Habsburška
Monarhija i ponovo se u borbama istaknuo Eugen Savojski koji je pobijedio Turke kod
Petrovardina i Beograda nakon čega je 1718. potpisan mir u Požarevcu (hrvatski
teritorij oslobođen od Turaka)
Alka – viteška igra kao podsjetnik na bitku za Sinj
godine 1715. u ljeto Osmanlije su napadale Sinj, no branitelji Sinja obranili su grad
u čast te pobjede, svake se godine održava poznata viteška igra - Sinjska alka
Alka se održava od 1818., uz određene prekide
Dalmacija
U ranom srednjem vijeku dalmatinski gradovi priznavali su vlast Bizanta; središte u
Zadru
u vrijeme vladavine kralja Tomislava po prvi put su u osobi vladara objedinjeni dalmatinski
gradovi na obali s ostalim dijelom Hrvatske, a čvršća veza između Hrvatske i dalmatinskih
gradova pod bizantskom vlašću u punom smislu zaživjela je tek za vrijeme kralja Petra
Krešimira
oko godine 1000. Mletačka Republika osvaja dalmatinske gradove i otoke
1105. Koloman je zavladao dalmatinskim gradovima, ali vladari Hrvatsko- Ugarske nisu
stalno vladali Dalmacijom, oko koje su se vodile borbe s Venecijom
najdulje razdoblje vladavine ugarsko-hrvatskih kraljeva nad Dalmacijom bilo je od
1358. (nakon Zadarskog mira) do 1409. -to je doba procvata dalmatinskih komuna, posebno
Zadra, Šibenika, Trogira, Splita i Dubrovnika
pod vlašću Venecije od 1409.- 1797.
od kraja 16. stoljeća dalmatinski gradovi sjedinjeni u pokrajinu Dalmaciju, a pokrajinom je
upravljao generalni providur
mletačke su vlasti postavljale svoje plemića za gradske knezove i ograničavale su razvoj
dalmatinskih komuna
nakon Morejskog rata Venecija je dobila krajeve nazvane novom stečevinom (Obrovac, Knin,
Sinj, Makarsku i ušće Neretve te Boku) , a mirom u Požarevcu (pojas preko rijeke Cetine do
Dinare te Imotski i Vrgorac)

Istra
doseljenjem Hrvata u Istru, romansko se stanovništvo uglavnom povuklo u gradove na obali,
dok su Hrvati naselili unutrašnjost - podjela na romanski grad i hrvatsko selo, zadržat će se i u
idućem razdoblju
iako je većinu Istre činilo hrvatsko pučanstvo, Istra nije nikada došla pod vlast
hrvatskih kraljeva, već se tu izmjenjivala vlast Bizanta, Franačke, njemačkih careva
od sredine 13. st. priobalnim područjem Istre zavladala je Venecija
središnji dio Istre, činio je posebnu upravnu jedinicu koja se nazivala Pazinska knežija -
od 15. st. tim područjem su vladali Habsburgovci
Istra ostaje podijeljena između Venecije i Habsburgovaca do kraja 18. st.
Dubrovnik
nastao je propašću Epidaura i naseljavanjem na Laus u 7. st. (postoje i drugačije teorije
koje nastanak naselja smještaju u 5. st. u doba Grka)
prvobitni je Dubrovnik u svojim počecima priznavao vrhovnu vlast Bizanta- tijekom
bizantskog vrhovništva razvio se u komunu
u 11. i 12. st. Dubrovnik je u najduljim intervalima priznavao bizantsko, u kraćim rasponima
mletačko i normansko vrhovništvo, a u nekoliko navrata bio je i formalno samostalan
od 13. stoljeća priznaje vlast Venecije koja sputava razvoj Dubrovnika
1358. Zadarskim mirom Dubrovnik se našao u sklopu Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva
od sredine 15. st. (1441.) Dubrovnik se razvija kao Dubrovačka Republika - aristokratska
republika (Veliko vijeće, Vijeće umoljenih, Malo vijeće ,knez ) od 1526. priznaje vrhovništvo
sultana i plaća danak
15. i 16. st. zlatno je doba Dubrovnika – razvijeno gospodarstvo (posrednička trgovina,
pomorstvo, obrti, solane...), uređenje grada , odlična diplomacija
u drugoj polovici 16. st. započinje opadanje moći Dubrovnika kao i drugih trgovačkih sila na
Sredozemlju zbog premještanja trgovačkih putova na Atlantik
1667. Dubrovnik je pogodio potres i požar koji je izazvao ljudska i materijalna
stradanja
u 18. st. dolazi do postupnog oporavka
Dubrovačka Republika kao primjer „aristokratske republike” do 1808. - ustroj
vlastela ima svu vlast (30ak vlasteoskih obitelji, popisanih u knjizi zvanoj Zrcalo -
Specchio)
Veliko vijeće  u vijeće ulazi sva domaća vlastela starija od 18 godina po nasljednom
pravu; u 16. stoljeću 150 do 250 članova; sastaje se po potrebi, no obavezno svakog 1.
prosinca u godini, kada se bira knez za siječanj i svi važniji organi vlasti za iduću godinu
(tajnim glasanjem); bira važne službenike (kneza, članove Malog vijeća i Senata, suce,
carinike, pokrajinske knezove); donosi zakone; odlučuje o ratu i miru, pomilovanjima i
slično)
Vijeće umoljenih ili Senat  čine ga 33 najuglednija plemića, 11 članova Malog vijeća i
knez; ima svu izvršnu vlast u smislu vlade; raspravlja o najvažnijim pitanjima unutarnje i
vanjske politike; nameće poreze i carine; izrađuje osnove zakona; imenuje konzule i poslanike
i daje im upute te korespondira sa stranim vladarima; nadzire sve službenike i financijsko
poslovanje, slanjem nadzornika; može nadzirati i rad sudskih organa
Malo vijeće  izvršni organ, koji izdaje policijske i trgovačko-policijske odredbe; čini ga 11
članova (5 sudaca i 6 vijećnika), od kojih dvoje ne smije biti iz iste obitelji; sjednicama
predsjeda knez.
Knez  predstavnik vrhovne vlasti Republike; bira ga Veliko vijeće s apsolutnom većinom;
mandat mu traje mjesec dana, a ponovni izbor smije uslijediti tek nakon dvije godine; nema
stvarne vlasti jer odlučuju vijeća kojima predsjeda; čuva pečate, najvažnije isprave i ključeve
gradskih vrata
Doba apsolutizma 18.st
LEOPOLD I. (1658.-1705.)- pokušao izgraditi centralističku i apsolutističku monarhiju po
uzoru na Francusku Luja XIV. , ali s puno manje uspjeha
KARLO VI. (1711. – 1740.)  glavni problem Karla VI. je bio taj što nije imao muškog
nasljednika pa je nastojao osigurati dolazak na vlast svoje kćeri Marije Terzije te je tako 1713.
izdao dokument poznat kao Pragmatička sankcija kojom je ozakonio nedjeljivost
habsburških zemalja te pravo nasljeđivanja i u ženskoj lozi
Karlo VI. uplitao se i u vojne sukobe; uz pomoć Eugena Savojskog i Ivana Draškovića
porazio je Osmanlije (1718. Požarevački mir) pa su tako pod habsburšku vlast došle sjeverna
Bosna, Srbija, Banat, Vlaška, a dogovorima sa Španjolcima i Sicilija
Trst i Rijeku proglasio je slobodnim lukama, a dao je izgraditi i cestu Karolinu
pred kraj vladavine ponovo je zaratio s Osmanlijama pa je Beogradskim mirom 1739.
izgubio sve osvojene posjede
svojoj nasljednici ostavio je ispražnjenu blagajnu, slabu vojsku i neučinkovito činovništvo
Terezijanizam
Marija Terezija
poslije očeve smrti suočila se s bavarskim pretenzijama na carsku titulu te napadom pruskog
kralja Fridrika II. na Šlesku pa je tako započeo Rat za austrijsko nasljeđe (1740.- 1748.) –
protiv Marije bili su mnogi (Francuzi, Bavarci, Prusi , Česi ) ali je ona ipak uspjela obraniti
pravo na carsku krunu za svojeg muža Franju Stjepana Lotarinškog , ali je izgubila Šlesku;
veliku pomoći Mariji Tereziji u tom ratu pružio je barun Franjo Trenk i njegovi panduri
1765. nakon suprugove smrti uzela je za suvladara sina JOSIPA II. (1780.- 1790.) koji je
preuzeo očevu carsku titulu , a 1780. nasljedio je majku
Marija Terezija stvorila je efikasniju birokraciju i utemeljila vojne akademije (tzv.
Terezianum) kojima je zadatak bio stvarati profesionalni časnički kadar
1756. započela je rat protiv Pruske koji je trajao do 1763. (Sedmogodišnji rat) i koji je
završio stanjem kakvo je bilo prije rata tj. Austrija je Pruskoj morala ponovo priznati
Šlesku
nakon završetka Sedmogodišnjeg rata i kada je Josip II. postao suvladar Marije Terezije
(1765) počele su brojne reforme, i sve su imale jak pečat centralizma i apsolutizma, ali su
donosile gospodarski i kulturno – prosvjetni napredak
provela je popise stanovništva i zemljišta, uvela kućne brojeve , ukinuti su progoni vještica,
uvela je opću školsku obvezu (za djecu od 6 do 13 god.), otvarala je nove medicinske
ustanove i rađaone, poticala je razvoj manufaktura
donijela je urbare kojima su bili uređeni odnosi između seljaka i feudalaca kako bi seljaci bili
zaštićeni od velikaške samovolje
1767. Marija Terezija osnovala je Hrvatsko kraljevsko vijeće (do požara 1776. sjedište
Vijeća je bilo u Varaždinu) koje je imalo ulogu vlade
Jozefinizam
Josip 2.
nastojao reformirati Habsburšku Monarhiju u jedinstvenu državu koja će biti ujedinjena
jednim jezikom i istim zakonima
nametanje centralizma i germanizacije → izazvao nezadovoljstvo pojedinih zemalja
ukinuo je brojne samostane, zabranio je procesije i bratovštine , ograničio hodočašća i
uporabu svijeća → zamjerio se Crkvi dao je osobnu slobodu kmetovima → izazvao
nezadovoljstvo plemstva
zbog nezadovoljstva koje je izazvao , ali i ratnih neuspjeha , pred kraj vladavine povukao je
većinu svojih reformi , a ostao je Patent o vjerskoj toleranciji kojim je dao slobodu
ispovijedanja i drugim vjerskim zajednicama osim katoličke
1790. zbog straha od bečkog apsolutizma i centralizma Hrvatski sabor donio je odluku o
povezivanju s Ugarskom i stvaranje zajedničke vlade što će kod Mađara potaknuti ideje
o mađarizaciji Hrvatske i stvaranju države od Karpata do Jadranskog mora
18. st. doba modernizacije (i) Vojne krajine
1702. formirane su "Posavska" i "Podunavska" krajina te je novoosvojen prostor Slavonije i
Srijema pretvoren u krajinu (Slavonska krajina)
1712. Lika i Krbava su nakon dosta vojno-komorskih sukoba prepuštene Karlovačkom
generalatu
1703. područje između Une i Kupe s izuzetkom Petrinje podređeno je banu, odnosno
Dvorskom ratnom vijeću u Beču čime je konstituirana Banska Krajina južno od Kupe
(stara je sjeverno od Kupe)
1745. razgraničuje se prostor krajine i provincijala u teritorijalnom smislu i ukidaju se
dvostruke jurisdikcije, nastavlja se s reformama krajiškog uređenja i podjelom krajine na
regimente
polovicom 18. stojeća počinju se osnivati i vojni komuniteti kao središta trgovačke i obrtničke
djelatnosti (prva je Stara Gradiška, 1748.), koji se najviše razvijaju u Slavonskoj krajini i
Vojvodini
1750. regulira se Banska krajina odlukama Dvora
1754., nakon svih reformi, Marija Terezija izdaje Militär Graentiz-Rechten, kojima
izjednačuje ustroj Karlovačkog i Varaždinskog Generalata i ukida zadnje ostatke samouprave
1807. donosi se Osnovni krajiški zakon za cijelu krajinu osim Erdelja

Kultura na hrvatskom prostoru od 14. do 17. st.

i u hrvatskim krajevima se osjeća duh humanizma, posebice zbog veza s talijanskim
prostorom - najzastupljeniji u dalmatinskim gradovima
u kontinentalnoj Hrvatskoj – dvor Matijaša Korvina na čijem dvoru djeluju Ivan Česmički i
Ivan Vitez od Sredne
književnost – Marko Marulić “otac hrvatske književnosti” (Judita, Molitva suprotiva
Turkom)
Ivan Gundulić
rođen je 1589., a umro 1638.
živio i djelovao u Dubrovniku, gdje je uz književne obnašao I političke funkcije
najistaknutiji je predstavnik dubrovačke barokne književnosti
djela: Dubravka, Suze sina razmetnog, Osman
Dubrovnik i jedna od prvih karantena na svijetu
epidemija kuge („crna smrt”) snažno je pogodila Europu
u dalmatinskim gradovima pojavljuje se oko sredine 14. st.
kako bi se zaštitio grad, 1377. vlasti su odredile obližnje otočiće za karantenu gdje su
pomorci morali boraviti od 30 do 40 dana
kuga je Dubrovniku nanijela velike gubitke, tako se procjenjuje da je od kuge u gradu
umrlo od 1500 do 10 000 stanovnika
Faust Vrančić
živio od 1551. do 1617., iz ugledne šibenske obitelji, školuje se u Ugarskoj, a zatim u
Padovi
primjer homo universalis
njegov najpoznatiji izum je Homo volans (Leteći čovjek)
još je osmislio: mlin s pomičnim krovom, magareći mlin, viseći most …
Reformacija (lat. Reformatio – preobrazba, poboljšanje) i protureformacija
reformacija započinje s Martinom Lutherom i s njegovih 95 teza objavljenih 1517.
reformacija će brzo zahvatiti sve slojeve društva, a uvelike će se očitovati i u kulturi i
umjetnosti
najistaknutiji hrvatski protestantski teolog bio je Matija Vlačić Ilirik koji je živio u drugoj
polovici 16.st.
Bartol Kašić bio je isusovac koji je preveo Bibliju na hrvatski jezik te objavio prvu
gramatiku ilirskog jezika
isusovci su snažno djelovali i na prosvjetnom planu tako će 1607. osnovati gimnaziju u
Zagrebu, 1669. i isusovački kolegij koji će dobiti naslov Akademije)
Ivan Belostenec objavio je hrvatsko-latinski rječnik Gazofilacij

Doba prosvjetiteljstva
doba prosvjetiteljstva i djelovanja pisaca koji su svojim djelima nastojali poučiti široke
narodne slojeve – Filip Grabovac, Andrija Kačić Miošić, Antun Matija Relković
istaknuti povjesničar bio je Baltazar Adam Krčelić
svjetski poznati znanstvenik ovog razdoblja bio je Ruđer Bošković
1776. Marija Terzija osnova Kraljevsku akademiju s tri fakulteta (Filozofskim,
Bogoslovnim i Pravnim)
1776. začetak današnjeg Sveučilišta u Zagrebu
Ruđer Bošković
rođen 1711. u Dubrovnik, umro 1787. u Milanu
bio je hrvatski znanstvenik i filozof
bavio se proučavanjem oblika Zemlje, hidraulike, kartografijom, ali i diplomacijom
najvažniji će utjecaj ostaviti u istraživanju strukture tvari
HRVATSKE ZEMLJE U 19.ST
Uvod u 19.st
period moderne povijesti najčešće se određuje tako da počinje s 1790. I završava s 1914.
godinom
govorimo stoga o „dugom stoljeću”
razdoblje je to modernizacije, razvoja tehnologije i znanosti, ali i vrlo burnih političkih
događaja i prekretnica
nastavno na modernizaciju, javlja se i sve značajnija industrijalizacija, koja dovodi do daljnje
urbanizacije te nastajanja radničke klase
doba formiranja suvremenih znanstvenih disciplina
izumi poput: penicilin, telefon, motori s unutarnjim sagorijevanjem ….
javljanje sve jače svijesti o naciji i (nacionalnom) jeziku
nastavak procesa propadanja Osmanskog carstva, te kao posljedica toga osnutak novih
samostalnih država
„Gruba” periodizacija 19. st.
Prva polovica stoljeća
nakon Francuske revolucije promjena vladasti koju preuzima građanstvo, industrijska
revolucija (željeznice, tuneli, mostovi), uvođenje čeličnih konstrukcija i montažne gradnje.
Velike migracije u gradove, razvoj urbanizma, fotografija 1826.
Druga polovica stoljeća
Charles Darwin 1859. objavlje djelo "Podrijetlo vrsta" (temelji teoriji evolucije), telefon
(Alexander Graham Bell), prvi automobil (Karl Benz), zrakoplov (braća Wright), žarulja
(Thomas Alva Edison), električna struja (Nikola Tesla), Louis Pasteur razvija cjepivo protiv
bjesnoće, Robert Koch otkriva uzročnika tuberkuloze, periodni sustav elemenata (Dmitrij
Ivanovič Mendeljejev), radij i polonij (Marie Curie i Pierre Curie), X-zrake (Wilhelm Conrad
Röntgen)
Kultura
intelektualno raslojavanje kritike ukusa
viktorijanska kultura i kultura modernog, slobodnog čovjeka
Hrvatska u doba Napoleonovih ratova
kraj 18. i početak 19. st. u Europi obilježila su osvajanja francuskog cara Napoleona I. koji je
naročito nakon što je 1804. postao car osvojio velik broj zemalja tadašnje Europe;
Napoleonovi ratovi zahvatili su i hrvatske zemlje
1797. Napoleon je ukinuo Mletačku Republiku, a mirom u Campoformiju, Istra i
Dalmacija su došle pod vlast Habsburške Monarhije
1805. Požunskim mirom Dalmacija i Istra došle su pod vlast Francuske
1806. Francuzi ulaze u Dubrovnik, a 1808. ukidaju Dubrovačku Republiku
1809. formirane su Ilirske pokrajine sa središtem u Ljubljani – obuhvaćale su Istru,
Dalmaciju, civilnu i vojnu Hrvatsku do Save i dijelove slovenskog teritorija; na čelu Ilirskih
pokrajina nalazio se maršal Auguste Marmont; ukinute su 1813.
dobre strane francuske uprave: uvedena je jednakost pred zakonom, modernizirano je
zakonodavstvo, smanjen je utjecaj Crkve, potican je gospodarski razvoj, gradnja cesta,
otvaranje škola, a u Zadru su izlazile prve novine na hrvatskom talijanskom jeziku - Kraglski
Dalmatin ...
nezadovoljstvo stanovništva izazvali su povećani porezi, novačenje, odnos prema Crkvi
Code civil (Građanski zakonik)
Nastanak moderne nacije
iako je 19. st. doba nastanka modernih nacija, Hrvatska je imala značajne probleme zbog:
političke razjedinjenosti, kulturne i jezične razjedinjenosti, zaostajanja u gospodarskom i
društvenom razvitku mađarskog nacionalizma
Mađarski politički pritisci
stvaranjem zajedničkog SABORA 1790. kod Mađara je potaknula težnju za stvaranjem
Velike Mađarske i mađarizacijom Hrvatske zbog čega su hrvatski predstavnici vrlo često
morali stajati u obranu hrvatskih prava
Ivan Erdödy: "Regnum regno non praescribit leges“ , tj. „Kraljevstvo kraljevstvu ne može
propisivati zakone”
biskup Maksimilijan Vrhovac suprotstavljao se ugarskom hegemonizmu i iznosio ideju
o potrebi ujedinjenja hrvatskih zemalja ; biskup je bio veliki mecena – osnovao je tiskaru,
dao je novac za izgradnju bolnice i uređenje parka Maksimir

Pitanje (problem) nacionalnog jezika

Hrvatski narodni preporod ili ilirski pokret

razdoblje 1835. – 1848.
nositelji preporoda: mlada građanska inteligencija, dijelovi svećenstva i plemstva
ciljevi: stvaranje jedinstvenog književnog jezika, ujedinjenje, samostalna vlada,
izgradnja nacionalne svijesti
osnovane su brojne kulturne ustanove i društva kao npr. Matica ilirska (1842.)
pojavile su se prve stranke - Horvatsko-vugerska (mađaroni) i Ilirska stranka (Narodna
stranka) – poznati sukob između ove dvije stranke dogodio se 1845. prilikom izbora u
Zagrebačkoj županiji – “srpanjske žrtve”
najveći uspjeh preporoditelja: 1847. na prijedlog Ivana Kukuljevića Sabor je donio
odluku o uvođenju hrvatskog jezika kao službeno
neki predstavnici: Ljudevit Gaj, Antun Mihanović, Ivan Kukuljević Sakcinski,
Vatroslav Lisinski, Janko Drašković
Revolucionarne godine u Europi – 1848. – 1849.
godine 1848.- 1849. izbile su građanske revolucije u brojnim europskim državama –
Francuskoj, Italiji, Njemačkoj, Habsburškoj Monarhiji; “proljeće naroda”
zahtijevaju se veća građanska prava i slobode, ukidanje feudalizma, ujedinjenje razjedinjenih
zemalja, veća demokratizacija vlasti i sl.
Zahtijevanja naroda
25.3. 1848. sazvala Narodnu skupštinu:

Josip Jelačić
rođen u Petrovaradinu 1801
službovao je u Galiciji , Beču, Ogulinu , Drežniku, Italji, Zadru, Glini
podržavao je ilirski pokret
dok je bio zapovjednik banske pukovnije u Glini ratovao je s Turcima
1848. kralj Ferdinand I. ga je imenovao hrvatskim banom
ratovao je Mađarima (1848. i 1849. i sudjelovao u gušenju revolucije u Beču (1848.)
1866. dobio je spomenik na današnjem glavnom trgu
prvi je koristio trobojnicu Ivan Zasche, Portret Josipa Jelačića, sredina 19. st.
osim što je bio hrvatski ban , Jelačić je imenovan i za zapovjednika Vojne krajine te
kasnije upraviteljem u Rijeci i namjesnikom u Dalmaciji , a u ratu s Mađarima Hrvatskoj
je vratio Međimurje , čime su hrvatske zemlje bile prividno ujedinjene
prekinuo je veze s ugarskom vladom, a kasnije i poveo rat protiv Mađara
osnovao je Bansko vijeće (vlada)
25.4. 1848. potvrdio je odluku o ukidanju kmetstva
Rat s Mađarima
budući da Mađari nisu prihvaćali hrvatske zahtjeve, sve izgledniji je bio rat
krajem srpnja 1848. Jelačić je u Beču vodio pregovore s predsjednikom ugarske vlade
Batthyanyjem koji nije prihvatio hrvatske zahtjeve (rastali su se riječima koje su
zapravo značile objavu rata): Batthyany: Vidimo se na Dravi Jelačić: Nema potrebe da
se umarate. Vidimo se na Dunavu
11.9. 1848. Jelačić je s vojskom prešao Dravu (“što Bog da i sreća junačka”) i proglasio
sjedinjenje Međimurja s Banskom Hrvatskom
Jelačić je krenuo prema Pešti i sukobio se s Mađarima kod Pakozda - u hrvatskoj
historiografiji opisuje se kao bitka koja je završila neriješenim ishodom, a u mađarskoj
historiografiji opisuju je kao pobjedu Mađara, nakon koje je Jelačić pobjegao prema Beču
u 10. mjesecu 1848. Jelačić sudjeluje u gušenju revolucije u Beču
rat protiv Mađara nastavlja se u u 12. mjesecu, a početkom siječnja Jelačić osvaja Budim i
Peštu
Sabor 5.6.1848. – prvi reprezentativni sabor
ustroj modernog hrvatskog parlamenta
do tada je Sabor bio staleški i nije mogao odgovoriti izazovima novog vremena  u novi
Sabor izabran je 191 zastupnik prema novom Izbornom redu, novi je Izborni red omogućio
ostvarivanje virilnog prava, ali i glasanje
potvrdio je ranije banove odluke o ukinuću kmetstva, osnivanju Banske vlade i raskidu veza s
Mađarima, zatraženo je ujedinjenje hrvatskih zemalja i uvođenje hrvatskog jezika, zatraženo
je da se Habsburška Monarhija preuredi u federaciju ravnopravnih Naroda

Razdoblje neoapsolutizma (1851.-1860.)

Obilježja:
centralizam, germanizacija, oslon na vojsku , policiju i činovništvo, ukinut ustavni poredak,
raspušteni su svi parlamenti, ukidaju se političke slobode, uvodi cenzura ...
u prosincu 1848. novi vladar Habsburške Monarhije postao je Franjo Josip (1848.- 1916.) 
mladi car donio je 1849. Oktroirani ustav, a ubrzo je uveo i apsolutistističku vladavinu
(NEOAPSOLUTIZAM/BACHOV APSOLUTIZAM)
u Hrvatskoj se razdoblje neoapsolutizma podudara s vladavinom bana Jelačića čije
funkcije su ograničene, Sabor je raspušten, ukinute su županije, zabranjen je hrvatski
jezik i nacionalna obilježja, a u Hrvatsku dolaze činovnici poznati kao Bachovi husari
u razdoblju neoapsolutizma reformira se sudstvo, pa je najviša sudska ustanova za područje
Hrvatske postao Banski stol, kojem je na čelu bio ban
Zagrebačka biskupija podignuta na razinu nadbiskupije (1852.); prvim nadbiskupom
postao je Juraj Haulik
zagrebačke općine ujedinjavaju se (1850.) u jedinstveni grad s modernom upravom; prvi
načelnik jedinstvenog Zagreba postao je Janko Kamauf
Hrvatski sabor 1861.
nakon ukidanja neoapsolutizma dolazi do obnove ustavnog stanja i sazivanja pokrajinskih
parlamenata ,pa tako i Hrvatskog sabora; ban Josip Šokčević
 središnje pitanje o kojem je Sabor trebao odlučiti bio je državnopravni položaj, tj. odnos
Hrvatske prema Austriji i Ugarskoj , na tom Saboru oblikovale su se prve moderne političke
stranke
Sabor je raspušten jer su odbili poslati svoje zastupnike u Carevinsko vijeće
bečka je vlada pokušala organizirati stranke koje će podržati njenu politiku - u
Hrvatskoj se iz Narodne stranke izdvojila grupa na čelu s Mažuranićem i stvorila
Samostalnu narodnu stranku – za dogovor s Bečom uz uvjet priznanja hrvatske
zasebnosti i pripojenja Dalmacije
3 politička puta u Hrvatskoj (i prema Mađarskoj)

Austro-ugarska nagodba, 1867.

Hrvatsko- ugarskoj nagodbi prethodila je Austro- ugarska nagodba 1867. kojom je stvorena
Dvojna monarhija – AUSTRO-UGARSKA
Hrvatsko-ugarska nagodba, 1868.
njezino donošenje omogućila je Unionistička stranka i ban Levin Rauch
Hrvatsko- ugarskom nagodbom potvrđeno je da je Hrvatska dio ugarske krune, ali joj je
priznat poseban teritorij, vlastito zakonodavstvo i vlada te pravo pripajanja Vojne krajine i
Dalmacije
prema Nagodbi hrvatski je ostao službenim jezikom
ZAJEDNIČKI POSLOVI : vojska, gospodarstvo, financije, promet i vanjski poslovi
SAMOSTALNI POSLOVI : sudstvo, školstvo, vjerski poslovi i unutrašnji poslovi
POSLJEDICE NAGODBE: o svim najvažnijim poslovima odlučivala je zajednička vlada u
kojoj je bio samo jedan hrvatski minister, za zajedničke poslove Hrvatska je izdvajala preko
50% sredstava, onemogućeno je ujedinjenje hrvatskih zemalja, a pod mađarsku upravu došla
je i Rijeka (“Riječka krpica”)
PROTIVLJENJE NAGODBI: •najveće protivljenje Nagodbi pokazala je Stranka prava čiji
je čelnik Eugen Kvaternik 1871. podigao Rakovičku bunu u kojoj je i poginuo
Banovanje Ivana Mažuranića – doba modernizacije
Ivan Mažuranić bio je prvi i jedini ban koji nije bio plemić, već građanskog podrijetla – “ban
pučanin”
poznat je i kao ban reformator jer je proveo brojne reforme : modernizirao je sudstvo – uveo
je zaseban Kraljevski sud koji je mogao suditi i banu ako bi on radio protiv temeljnih zakona
Hrvatske, sudstvo je odvojeno od uprave, garantirana je sloboda tiska, okupljanja i vjerska
tolerancija (uključujući i Židove ), Zakonom o pučkom školstvu uvedeno je obavezno
četverogodišnje školovanje, školstvo je izuzeto iz crkvene nadležnosti
1874.otvoreno je Zagrebačko sveučilište s 3 fakulteta -pravni, bogoslovni, filozofski ; već
prije tj. 1866. osnvana je i JAZU (danas HAZU)
Matica ilirska preimenovana je u Matica hrvatska, osnovane su brojne javne ustanove,
bolnice, škole
1880. Mažuranić je podnio ostavku zbog stalnih pritisaka i kršenja Nagodbe od strane
Mađara, zbog odugovlačenja odluke o priključenju Vojne krajine Hrvatskoj te nemogućnosti
utjecaja Hrvatskog sabor na događaje u BIH (1878. odlukom Berlinskog kongresa, BIH je
došla pod vlast Austro- Ugarske, pa su Hrvatski sabor i ban uputili kralju adresu kojom su ga
molili da se BIH uredi tako da bi se s vremenom mogla pripojiti Trojednoj Kraljevini )
Banovanje Ladislava Pejačevića - “ban kavalir”
vojna krajina priključena je Hrvatskoj 1881.
1883. ban je dao ostavku
Banovanje Khuena Hedervaryja
Zakonom o pučkim školama iz 1888. omogućio je osnivanje mađarskih pučkih škola u
Slavoniji i uvođenje mađarskog kao obveznog predmeta u školama
1888. novim izbornim zakonom došlo je do prekrajanja izbornih kotareva u kojima je
opozicija imala većinu, a osim toga, novim izbornim zakonom smanjio je broj onih koji imaju
pravo glasa na manje od dva posto ukupnog stanovništva Banske Hrvatske
Spaljivanje mađarske zastave 1895
na svečano otvorenje zgrade HNK bio je pozvan car Franjo Josip
grad je bio okićen mađarskim zastavama, a kada je izlazio iz vlaka vladar je stao na tlo posuto
žutim pijeskom iz Mađarske
zagrebački studenti predvođeni Vladimirom Vidrićem i Stjepanom Radićem
organizirali su demonstracije i spaljivanje mađarske zastave
Protumađarski narodni pokret, 1903.
tijekom 1903. Napredna omladina organizirala je narodne skupove na kojim su zahtijevali
veće građanske i političke slobode  prosvjedima su se priključili i seljaci - u Zaprešiću su
seljaci iz Brdovca zapalili mađarsku zastavu, a u sukobu s policijom jedan je seljak ubijen, a
više ranjeno, što je izazvalo niz pobuna u Zagrebu, Zagorju, Gorskom kotaru i Međimurju 
pokret je dobio podršku u Dalmaciji, Istri, Sloveniji, Češkoj  posljedica ovih događaja bio
je odlazak Khuena s mjesta bana
HRVATSKA U 20. STOLJEĆU
Prvi svjetski rat
1914. – 1918.  neposredan uzrok za rat bio je atentat na Franju Ferdinanda  vodi se
na europskom, afričkom i azijskom kontinentu kao i na tihooceanskom otočjum s jasno
određenim suprotstavljenim stranama i vojno-političkim savezima (koalicije) – Antanta i
Središnje sile  vođen je konvencionalnim vojnim sredstvima na konvencionalan način uz
uporabu niza novih vojno-tehničkih sredstava  tijekom prvih mjeseci bio je agilan, no zbog
izjednačenosti snaga, pretvara u pozicijski, rovovski rat  rat završava 1918., kada
Njemačka potpisuje kapitulaciju, a Austro-Ugarska se raspala  1919.-1920. u Parizu će se
voditi mirovna konferencija, koja će umjesto mira i stabilnosti biti začetak novih sukoba
Hrvatska u Prvom svjetskom ratu
hrvatski vojnici u službi Monarhije ratovali su na mnogim bojištima – istočnom, balkanskom i
talijanskom  tijekom Prvog svjetskog rata pojavila su se neka od mogućih rješenja
hrvatskog pitanja - ostati u preuređenoj Monarhiji, stvoriti samostalnu državu ili ući u
zajedničku državu Južnih Slavena  jugoslavenska ideja na samom početku rata bila je
već prilično rasprostranjena, projugoslavenski političari morali su otići u emigraciju
(najviše u Italiju), u Italiji su Ante Trumbić, Frano Supilo i Ivan Meštović osnovali
Hrvatski odbor; uključivanjem slovenskih i srpskih političara s područja A-U u Parizu je
1915. osnovan Jugoslavenski odbor (predsjednik Ante Trumbić) koji se borio protiv
talijanskih aspiracija na istočnoj jadranskoj obali (Londonski ugovor) i zalagao se za
oslobađanje južnoslavenskih zemalja koje su bile u A-U i njihovo ujedinjenje sa Srbijom i
Crnog Gorom  srpska strana predvođena Nikolom Pašićem, na stvaranje zajedničke
gledala kao na projekt širenja Srbije (velika Velika Srbija; mala Velika Srbija); Srbija je
bila u povoljnijem položaju jer je bila članica Antante

Hrvatske zemlje do kraja Prvog svjetskog rata

1904. braća Antun i Stjepan Radić osnovali su Hrvatsku pučku seljačku stranku koja je
u svom programu isticala borbu za opće pravo glasa, podjelu zemlje seljacima, a zalagali su se
i za gospodarsko i političko prosvjećivanje seljaka
Politika „novog kursa”
pokretači ove politike bili su hrvatski političari iz Dalmacije – Ante Trumbić i Frano Supilo
koji su smatrali da Hrvatskoj najveća opasnost prijeti od njemačkog prodora na Istok (Drang
nach Osten)
1905. donose Riječku rezoluciju
nekoliko dana kasnije donijeta je i Zadarska rezolucija
na temelju ovih dviju rezolucija nastala je nova politička stranka Hrvatsko – srpska
koalicija
3.11.1918. raspala se Austro-Ugarska
Država SHS - 29.10.1918. – 1.12.1918.
29.10.1918. Hrvatski sabor donosi odluku o raskidu veza s Austrijom i Ugarskom, hrvatske
zemlje proglašavaju se nezavisnima i ulaze u sastav Države Slovenaca, Hrvata i Srba
glavni grad je bio Zagreb
vrhovnu vlast imalo je Narodno vijeće SHS
Problemi Države SHS i nova rješenja
prvi pokušaj povezivanja Države SHS i Kraljevine Srbije zbio se na konferenciji u Ženevi (6.-
9. 11. 1918.)  usvojili Ženevsku deklaraciju
Sjednica Narodnog vijeća 23./24.11.1918.
na sjednici je izabrana delegacija koja je išla na pregovore o ujedinjenju; delegacija je dobila
Naputak u kojem je stajalo da se unaprijed ne odredi hoće li država biti republika ili
monarhija već da se to odredi ustavom koji će se odobriti 2/3 većinom
delegacija Države SHS po nagovoru S. Pribićevića odbacila je Naputak i prihvatila Adresu
o ujedinjenju bez ikakvih uvjeta
1.12.1918. regent Aleksandar proglasio je stvaranje Kraljevstva Srba, Hrvata i
Slovenaca

Kraljevina SHS
centralistički uređena, unitaristička država, višenacionalna država, višereligijska država,
gospodarski slabo razvijena
Međunarodni položaj Kraljevine SHS i određivanje granica
novostvorena država; priznata na Versajskoj mirovnoj konferenciji
1920. Rapalskim ugovorom Italija je dobila Trst i okolicu, neke slovenske krajeve, Istru bez
Kastva, Zadar, otoke Cres, Lošinj, Lastovo, Palagružu i Sušac
1924. Rimskim sporazumom dobila je i Rijeku
Izbori 1920. i donošenje Vidovdanskog ustava
1920. održani su prvi izbori u Kraljevini SHS
na izborima najviše poslanika dobila je Demokratska stranka (92), zatim Radikalna stranka
(91), treća je bila KPJ (58 poslanika; uskoro zabranjena Obznanom i Zakonom o zaštiti
države), a četvrto mjesto zauzela je Radićeva HPSS (50)
28.6.1921. Kraljevina SHS dobila je ustav – Vidovdanski ustav
Atentat u Narodnoj skupštini
20. 6. 1928. izvršen je atentat na hrvatske zastupnike u Narodnoj skupštini u Beogradu 
atentator je bio Puniša Račić - član Radikalne stranke  ubijeni: Pavle Radić i Đuro
Basariček  ranjeni: Stjepan Radić, Ivan Pernar i Ivan Granđa  8.8.1928. umire Stjepan
Radić; novi predsjednik HSS-a postaje Vladko Maček
Uvođenje diktature
6.1. 1929. kralj Aleksandar uvodi šestosiječanjsku diktaturu
OBILJEŽJA DIKTATURE:
ukinut je Vidovdanski ustav i raspušten parliament, uvedena je cenzura, zabranjen je rad
političkih stranaka, kralj se oslanjao na vladu generala Petra Živkovića, država je promijenila
ime u Kraljevina Jugoslavija, “jugoslavenski narod “, nacionalna obilježja su zabranjena,
države je podijeljena na 9 banovina
Otvorena i prikrivena diktatura
1929.- 1931. razdoblje OTVORENE DIKTATURE
kralj 1931. donosi OKTROIRANI USTAV i time započinje razdoblje PRIKRIVENE
DIKTATURE
nakon donošenja ustava SDK donijela je 1932. ZAGREBAČKE PUNKTACIJE u kojima se
tražio prestanak srpske hegemonije i preuređenje države u federaciju
Razvoj terorističkih organizacija
1934. ustaše i VMRO izvršili su atentat na kralja Aleksandra u Marseillesu vlast
preuzelo tročlano Namjesništvo  nakon izbora 1935. novu vladu sastavio je Milan
Stojadinović
Ustaški pokret  Ante Pavelić –HSP; emigrirao u Italiju i osnovao 1930. ustaški pokret, cilj:
stvaranjem samostalne hrvatske države u koju bi trebalo uključiti i BIH
Stvaranje Banovine Hrvatske
1939. novi predsjednik vlade postao je Dragiša Cvetković
26. 8. 1939. Sporazumom Cvetković- Maček stvorena je Banovina Hrvatska
Banovina Hrvatska postojala je od 26. 8. 1939. do 10.4.1941.
DRUGI SVJETSKI RAT
započeo 1. rujna 1939., a završio 2. rujna 1945.
dva suprotstavljena tabora, Antihitlerovsku koaliciju i Trojni ugovor (Sile Osovine)
totalni rat
obilježen je značajnim događajima koji uključuju masovnu pogibiju civila, holokaust i
uporabu nuklearnog oružja
za kraj rata ponekad se sugerira da se uzme primirje od 14. kolovoza 1945., a ne formalna
predaja Japana od 2. rujna 1945.; u većini europskih historiografija rat u Europi završava 8.
svibnja 1945. premda se ponekad spominje ugovor o miru s Njemačkom
Drugi svjetski rat na području Jugoslavije
25.3.1941. vlada Cvetković – Maček potpisala je pristup Trojnom paktu, ali dva dana
kasnije izvršen je državni udar i došlo je do pada vlade
6.4.1941. napadnuta je Kraljevina Jugoslavija (Pothvat 25); u napadu su sudjelovale
njemačke, talijanske, mađarske i bugarske snage koje su i podijelile teritorij Kraljevine
Jugoslavije
kralj Petar II. i vlada otišli su London, a 17.4.1941. Kraljevina Jugoslavija je
kapitulirala
Nezavisna Država Hrvatska (NDH)
proglašena je 10.4.1941
TERITORIJ NDH: Hrvatska, BIH i Srijem; granica na istoku rijeka Drina i grad Zemun
vrhovnu vlast imao je GUS – Glavni ustaški stan; Hrvatski državni sabor nije imao nikakvu
ulogu, sazvan samo 3 puta
vojska je bila podijeljena na ustašku vojnicu (stranačka vojska), domobranstvo (redovna
vojska) i oružništvo (žandarmerija)
uvedena je diktatura, cenzura, zabranjene su političke stranke, izbori se nisu održavali,
provodili su se progoni, uhićenja, ubojstva
logori – Jasenovac , Stara Gradiška, Jadovno na Pagu
Četnički pokret
pokret je nastao još potkraj 19. st., a obnovio ga je 1941. Draža Mihailović
cilj: obnova Kraljevine Jugoslavije u kojoj će biti osigurana velikosrpska prevlast (Velika
Srbija)
provodili su teror nad muslimanskim stanovništvom, u jugoistočnoj Bosni i Sandžaku te nad
hrvatskim stanovništvom, u sj. Dalmaciji (četnici kninskog vojvode popa Momčila Đujića ),
Lici, zap. Bosni, ist. Hercegovini
partizani – antifašistički pokret
pokret pod vodstvom KPJ i Josipa Broza Tita
ciljevi: borba protiv okupatora i oslobođenje zemlje, stvaranje Jugoslavije na federativnom
principu, preuzimanje vlasti i uvođenje sistema po uzoru na SSSR („nema povratka na staro”)
22.6.1941. prvi partizanski odred u okolici Siska – šuma Brezovica; ovaj datum obilježavamo
kao Dan antifašističke borbe
u 11. mj. 1942. partizani su u Bihaću (I. ZASJEDANJE AVNOJ-a) osnovali AVNOJ
(Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije) – vrhovno političko tijelo
partizanskog pokreta; predsjednik Ivan Ribar
u 3. mj. 1943. I. ZASJEDANJE ZAVNOH-a u OTOČCU po uzrou na AVNOJ formiran
(ZAVNOH (Zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske ))
Nastanak nove države
tijekom 1942. i 1943. došlo je do jačanja partizanskog pokreta, a nakon kapitulacije Italije
partizani su ušli u velike dijelove Dalmacije i proglasili sjedinjene Istre i dijelova Dalmacije
29./30. 11. 1943. II. Zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu - AVNOJ je proglašen zakonodavnim
tijelom – parlamentom, formirana je vlada NKOJ (Nacionalni komitet oslobođenja
Jugoslavije), kralju se zabranjuje povratak u zemlju; formalno utemeljena DFJ
(Demokratska Federativna Jugoslavija) – („avnojska Jugoslavija“)
5. mj. 1944. III. ZASJEDANJE ZAVNOH-a u TOPUSKOM donijeta odluka o stvaranju
FEDERALNE DRŽAVE HRVATSKE kao dijela DEMOKRATSKE FEDERATIVNE
JUGOSLAVIJE (tekst je počel vikati n amene, HELP)
početkom 1944. na inzistiranje Churchilla predsjednik izbjegličke vlade postaje Ivan Šubašić
koji će pregovarati s Titom (Prvi sporazum Tito Šubašić u 6. mj. 1944. na Visu, Drugi
sporazum Tito – Šubašić u 11. mj. 1944. u Beogradu )
na temelju dvaju sporazuma Tito - Šubašić u 3. mj. 1945. osnovana je jedinstvena
jugoslavenska vlada (Tito – predsjednik, Ivan Šubašić – ministar vanjskih poslova); ovim
činom DFJ dobila je međunarodno priznanje
4. mj. 1945. u SPLITU stvorena Narodna vlada Federalne države Hrvatske, a predsjednik je
postao Vladimir Bakarić
Slom NDH i kraj rata
1944. UROTA LORKOVIĆ – VOKIĆ; podigli su je ustaški ministri ANTE VOKIĆ (ministar
obrane) i MLADEN LORKOVIĆ (ministar vanjskih poslova); pokušaj spašavanja NDH
približavanjem saveznicima
Pavelićevo uklanjanje s vlasti; Pavelić ostao vjeran Hitleru, urotnici uhićeni i ubijeni
8. 5. 1945. partizani ulaze u Zagreb
„Druga” Jugoslavija
u 11. mjesecu 1945. provedeni su izbori; KPJ je na različite ja načine onemogućavala
sudjelovanje građanskih stranaka na izborima, tako da su se one povukle od sudjelovanja na
izborima
na izborima su postojale samo dvije kutije – kutija Narodne fronte s nositeljem Josipom
Brozom Titom i crna ili kutija bez kandidata; Narodna fronta odnijela je apsolutnu pobjedu
29.11.1945. proglašena je FNRJ (Federativna Narodna Republika Jugoslavija)
sastavljena od 6 republika (Slovenija, Hrvatska, BIH, Srbija, Crna Gora, Makedonija) i
dvije autonomne pokrajine (Kosovo i Vojvodina)
1946.donijet je prvi Ustav  dolaskom komunista na vlast uvedena je diktatura , ukinuto je
višestranačje, provedena centralizacija, počeli su progoni i ubojstva političkih protivnika,
uvodi se cenzura, razvija se kult Titove ličnosti
1946. OZNA (Odjel za zaštitu naroda) je rasformirana i od nje su nastale: UDBA
(Uprava državne bezbednosti ) i KOS (Kontraobavještajna služba)
Titovo NE Staljinu
UZROCI SUKOBA: Staljin je smatrao jugoslavenski komunistički vrh neposlušnim i
neovisnim, u vanjskoj politici Jugoslavija je donosila odluke bez dogovora sa SSSR-om,
Staljin nije mogao podrediti Jug (u prijevodu dva muškarca s velikim egom)
1948.REZOLUCIJA INFORMBIROA (Informacioni biro komunističkih i radničkih
partija) – jugoslavensko vodstvo optuženo za antisocijalističku politiku I pozvano da se vrati
na “pravi put”
POSLJEDICE SUKOBA: prekid političke i gospodarske suradnje s komunističkim
zemljama, Jugoslavija je izbačena iz komunističkog bloka , normalizacija odnosa sa Zapadom
→ dobivanje vojne i financijske pomoći, samostalniji razvoj – “vlastiti put u socijalizam “,
osnivanje Pokreta nesvrstanih, uklanjanje Staljinovih pristaša (informbiroovaca) →
upućivanje u logor na Golom otoku
Promjene u gospodarskom i društvenom životu ‘50ih i ‘60ih
1950.uvedeno radničko samoupravljanje- radnički savjeti
1952. KPJ mijenja ime u → SKJ (Savez komunista Jugoslavije)
demokratizacija života
1963. II. USTAV; država se naziva SFRJ (Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija)
Jezično pitanje
1967. na poticaj Matice hrvatske, Društvo književnika i još 16 kulturnih ustanova
objavilo je Deklaracija o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika (objavljena u
tjedniku Telegram) – tražili su ravnopravno korištenje hrvatskog jezika i prestanak
ujednačavanja hrvatskog i srpskog jezika na štetu hrvatskog; progoni autora i potpisnika
Deklaracije
Hrvatsko proljeće
u Hrvatskoj su važnu ulogu imali hrvatski komunisti Savka Dabčević–Kučar (predsjednica
vlade i predsjednica CK SKH i Miko Tripalo
ZAHTJEVI HRVATSKIH KOMUNISTA: reforma federacije – veća samostalnost republika
u odlučivanju o vlastitim poslovima, gospodarska reforma – primjena tržišnog gospodarstva
(uz očuvanje društvenog vlasništva i socijalizma), politika “čistih računa” – samostalno
raspolaganje vlastitim republičkim novcem
glavni ciljevi: reforma federacije, decentralizacija, čisti računi, veće političke slobode,
hrvatska suverenost i zaštita prava na iskazivanje vlastitog nacionalnog identiteta
nositelji Hrvatskog proljeća: mlađa generacija komunista (Savka i Miko), Matica hrvatska
(Vlado Gotovac), studenti (Dražen Budiša, Ivan Zvonimir Čičak)
Tito je odlučio zaustaviti pokret, a kao povod mu je poslužio opći studentski štrajk 1971. (11.
mj.)
OBRAČUN SA SUDIONICIMA HRVATSKOG PROLJEĆA- progoni, suđenja, zatvori,
ubojstva , uklanjanje iz javnog života, Matica zabranjena, časopisi zabranjeni, bijeg iz
zemlje , nastupila tzv. hrvatska šutnja
1974. donijet TREĆI USTAV – republike i autonomne pokrajine dobile veći stupanj
samostalnosti, a potvrđeno je i pravo na samoodređenje
Raspad Jugoslavije – politički i gospodarski kolaps
4.5.1980. umire Tito; vlast preuzima Predsjedništvo (8 članova)
gospodarska kriza potkraj 70-tih i početkom 80- tih -inozemni dug, nezaposlenost, inflacija,
pad standarda, redukcije struje, par-nepar vožnja, nestašice kave, praška
političke nesuglasice – republike traže veću samostalnost (pozivaju se na Ustav iz 1974.;
1981.Kosovo želi status republike; rukovodstvo Srbije traži promjenu Ustava i veću
centralizaciju, nakon što Slobodan Milošević postaje predsjednik CK SK Srbije