glasilo židovske vjerske zajednice bet israel - prosinac 2023. / 5784. - broj 65 - godina xix.

Ruah Hadaša
ISSN: 1845-8742

magazin

"Zagreb,
4. studenog,
2023."
 ‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša RIJEČ
SADRŽAJ
RABINA

"Zagreb, 4. studenog 2023."
RIJEČ RABINA
rabin dr. Kotel Da-Don,
Iz Rabinata ......................................... 4
NOVOSTI
Deutsche Welle o Hrvatskoj. Licemjer-
je prema ustaštvu na nogometnim
tribinama...........................................8
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
Tmina: tko su otac i kći na ovoj fotografiji
Hanuke 1941. godine?, Amit Naor.........9
Povijest Hanuke o kojoj vas nisu
poučavali u hebrejskoj školi,
Rabin Pinchas Landis........................11
Kraljica koja je spasila Židove,
Dr. Yvette Alt Miller...................................13
Povijest i značaj dreidla. Osam zanimlji-
vih činjenica, Dr. Yvette Alt Miller.........15
Metak za praćku star 2200 godina možda
je bio upotrijebljen protiv Židova u priči o
Hanuki, Michael Bachner.......................17
IZRAEL
Nacija koja prva priskače u pomoć,
Nechama Dina Hendel............................18
U jeku rata protiv Hamasa, predstavlja-
mo liječnike koji brinu o zdravlju vojnika
IDF-a, MAARIV......................................20
Ratni dnevnik civila: kaos, djeca i klau-
strofobija, Sori Block-Gordon.............21
Kauboji za Izrael, Rabin Elie Mischel......23
215 članova indijskog „izgubljenog pleme-
na“ Bnei Menaše vojnici su IDF-a i bore se
protiv Hamasa i Hezbolaha, Staff.........24
Zbog Hamasa morali su pobjeći iz svojih
domova, ali evakuirani Izraelci zaklinju
se da će se vratiti, Joy Bernard...........25
Raznolika grupa umjetnika u Tel Avivu
skreće pozornost na izraelske taoce,
Bernard Dichek..................................28
SVIJET OKO NAS
JKratkometražni film bosanske reda-
teljice o Muslimanima i Židovima koji
spašavaju jedni druge prava je „micva“,
Shira Li Bartov...................................31
Nisam Židov, ali ovo je i moja borba,
Kent Reynolds....................................32
Kako sam ponovo postao Jevrejin,
Ivan Ivanji................................................33
Intervju s rabinom Isakom Asielom.
Pandorina kutija je davno otvorena.......34
Progresivci su protiv okrivljavanja žrtve.
Osim kad su žrtve Židovi.....................36
Žestok nihilizam „Slobodne Palestine“,
Hussein Aboubakr Mansour...............37
Izraelski veleposlanik u Rusiji kaže da su
se putnici pred neredima u zračnoj luci
skrili na terminalu, AP i ToI Staff.........39
Usprkos ratu protiv Hamasa, Saudijska
Arabija izrazila je trajno zanimanje
za sklapanje mirovnog sporazuma s
Izraelom, Susan Tawil........................40
„Problem koji se namjerno ignorira“.
Stvarni izvor mržnje prema Židovima na
Bliskom istoku, Lawrence A. Franklin..41
Mariborska sinagoga, Jasminka Domaš..43
Po prvi put, vodeći košer autoritet,
Ortodoksna unija, certificirala je
laboratorijski uzgojeno meso., Luke Tress..45
KULTURA
Marc Chagall: 80 godina stvaranja,
Evaine Le Calvé Ivičević.........................46
Marc Chagall: jedan umjetnik,
tri izložbe, Evaine Le Calvé Ivičević......48
Muzej Marca Chagalla,
Evaine Le Calvé Ivičević.........................49
Je li Chagallu mjesto u Pariškoj operi? Nova
kontroverza oko „Chagallova stropa“.,
Evaine Le Calvé Ivičević..........................50
Louis Isadore Kahn, Sonja Braut...........52
Antologija hrvatske antiratne poezije...54
Antologija...............................................54
Homage Amosu Ozu, Svetlana Klinčić Pozzi...55
U izlozima knjižara, Dolores Bettini...56
IZ RABINOVOG PERA
PaRDeS – Noa II. dio, Kotel Da-Don.......58
CEDAKA ......................................................63

Predstavljanje knjige izraelske

"Zagreb, pjesnikinje Lee Goldberg „Riječi kao

4. studenog,
pepeo“ u prijevodu Sonje Makek i u
sunakladništvu Bet Israela i Stajer
2023." Grafa održano je 12. studenog 2023.

Marijana Jerkić Rukavina, Jaroslav Pecnik,

Sonja Zubović, Sonja Makek i Jasminka
Domaš, veleposlanik Gary Koren

RUAH HADAŠA / GLASILO ŽIDOVSKE VJERSKE ZAJEDNICE BET ISRAEL U HRVATSKOJ

GODINA XIX., BROJ 65, PROSINAC 2023./5784.
UREDNIŠTVO: Jasminka Domaš, Vatroslav Ivanuša, dr. Dubravka Pleše, rabin dr. Kotel Da-Don
UREDNICA: Dolores Bettini; Uredništvo: ruah.hadasa@gmail.com
IZDAVAČ: Židovska vjerska zajednica Bet Israel u Hrvatskoj, Mažuranićev trg 6/II, 10000 Zagreb, PP 880
Tel.: 385 1 4851008; FAX: 385 1 4851376, www.bet-israel.com
ZA IZDAVAČA: Danijel Benko
LEKTURA I KOREKTURA: Nada Gluhak
GRAFIČKO OBLIKOVANJE, PRIPREMA I TISAK: Skaner studio d.o.o., Zagreb
IZLAŽENJE RUAH HADAŠA NOVČANO POMAŽU: SAVJET ZA NACIONALNE MANJINE RH I DUTCH JEWISH HUMANITARIAN FUND
Uredništvo, poštujući posebnosti, prihvaća način pisanja suradnika izvan područja standardnoga hrvatskog jezika, te tekstove objavljuje u okviru standarda jezika kojima se autori služe

3

Rabin prof. dr. sc. Kotel Da-Don
ììì
Kislev 5784
Dragi prijatelji,
teroristički napad na Šabat, 7. listo-
pada 2023. godine, koji je ujedno bio
i praznik Šmini Aceret – dan velike
radosti, radosti Tore, dan kad treba-
mo biti veseli. „Proveseli se na svoj
blagdan… da budeš potpuno veseo.“
(Pnz. 16:14-15).
Zbog propisa šabata i praznika bio
sam isključen iz vanjskog svijeta, no
ipak, u sinagogu su stigle glasine da
se u Izraelu dogodio pogrom, masakr,
pokolj, stotine mrtvih, tisuće ozlije-
đenih te stotine otetih. Uši čuju, ali
mozak odbija vjerovati. Sjećam se da
nismo jednostavno mogli vjerovati
tim glasinama, no nažalost u nedjelju
navečer kad smo „izašli“ iz blagdana,
vidjeli smo neke prikaze tih strahota,
a razmjeri te strašne tragedije postali
su sasvim jasni tek nakon, otprilike,
nevjerojatna dva tjedna. Nažalost,
dan-danas još nisu svi mrtvi pokopani,
jer veliki broj njih nije još identificiran,
između ostalog i jer su bili spaljeni.
Ti zločini izvršeni su kako bi se is-
punio njihov genocidni plan. Ruka
podlih ubojica nije razlikovala desnicu
i ljevicu, vjersko i svjetovno, žene
i muškarce, djecu i odrasle. Svi su
ubijeni zbog jednog jedinog grijeha
– jer su Židovi.
Okrutnost neprijatelja, Hamasa i
Islamskog Džihada, u ovom teroris-
tičkom napadu bila je bez presedana
u zapadnoj civilizaciji, premašili su
i ISIS-a.
4 5
RIJEČ RABINA
Iz Rabinata
rabin dr. Kotel Da-Don
Divljački napadi 7. listopada neupitno
predstavljaju ozbiljna kršenja među-
narodnog prava, koja se često svrsta-
vaju u ratne zločine i zločine protiv
čovječnosti. Oni uključuju pokolj više
od 1400 Izraelaca i stranih državljana,
ranjavanje više od 5500, široko raspro-
stranjena djela mučenja i sakaćenja,
spaljivanje živih, odrubljivanje glava,
silovanje i seksualno nasilje, sakaćenje
leševa, otmicu najmanje 247 osoba
(uključujući dojenčad, cijele obitelji,
osobe s invaliditetom i osobe koje su
preživjele Holokaust), neselektivno
ispaljivanje tisuća raketa i korištenje
palestinskih civila kao živih štitova.
Dok pišem ovo pismo, gotovo mjesec
dana nakon što je počeo Iron Swords
rat, Hamas je iz Gaze ispalio više od
10 tisuća raketa na Izrael, a Izrael se
i dalje suočava s neselektivnim ispa-
ljivanjem raketa iz Gaze, dok taoci
koje je uzeo Hamas ostaju bez posjeta
Crvenog križa i bilo koje druge komu-
nikacije s vanjskim svijetom.
Nakon višemjesečne teške podjele
u izraelskom društvu, ovih se dana
izraelski narod zapravo otkriva u svoj
svojoj ljepoti i sjaju. Židovski duh
ujedinjuje sve ljude, desne i lijeve,
religiozne i sekularne. Bez sumnje,
neprijatelji Izraela pogrešno su pro-
cijenili Izraelski duh.
Treba naglasiti da je puno nežidova,
Druza i beduina te građana Države
Izrael stradalo, a drugi se bore u Gazi
protiv našeg neprijatelja.
Kao što sam objavio u prošlom broju,
trebali smo krajem listopada održati
trodnevnu Europsku rabinsku konfe-
renciju u Zagrebu (29. – 31. 10. 2023.),
u kojoj je trebalo sudjelovati oko 50
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬ ‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša RIJEČ RABINA
rabina iz cijela Europe i Izraela. U
sklopu toga događaja, planirali smo i
obilježavanje 20 godina od osnivanja
židovske osnovne škole u Zagrebu.
No, nakon 7. listopada, bilo mi jasno
da to nije vrijeme za proslavu. Zvao
sam suorganizatora iz Izraela, rabina
Šmuela Slotkija iz WZO-a koji je i ra-
bin sinagoge Young Israel synagogue
u Jeruzalemu i dogovorili smo se da
moramo odgoditi konferenciju. Rabin
Slotki mi je rekao da je trenutno u
Gazi, sudjeluje u skupljanje i identi-
ficiranju mrtvih tijela, a uz to i da su
dva njegova sina su među nestalima.
Dva dana kasnije našli su ih među
mrtvima koji su se te subote borili
protiv terorista. Noam Slotki imao je
31. godinu, a njegov brat Jišaj Slotki
„Shvatili su da treba odmah pomoći noći, noći u kojoj je planirano izvršen povezano s ratom (u usporedbi sa 64
imao je 24. Ubijeni su u borbi protiv
Izraelu, da vojska nije bila u stanju pogrom nad Židovima Njemačke i incidenta u istom razdoblju prošle go-
terorista u blizini kibuca Alumim, 7.
stići na vrijeme da spasi gradove u dine), što predstavlja porast od oko
listopada. Braća sada leže jedan uz Austrije. Mnoge sinagoge uništene
blizini Gaze, i sami su preuzeli taj
drugog na brdu Herzl. su, tisuće trgovina u vlasništvu Židova 400 %. U Ujedinjenom Kraljevstvu
zadatak… Kao i mnogi drugi, prija-
opljačkane su i zapaljene. Policija ne londonska policija izvijestila je o
Braća nisu bila u aktivnoj vojnoj službi
vili su se za taj zadatak sami i bez samo da nije ometala izgrednike u porastu antisemitskih incidenata od
kad su se u Beer Ševi u kojoj su živjeli
poziva… to je stvarno nevjerojatna njihovu gnusnom poslu, nego je uhi- početka rata od 1357 % u usporedbi s
oglasile sirene za zračnu uzbunu, rano
stvar – duh junaštva, duh odgovor- tila više od 30 tisuća Židova prema istim razdobljem prošle godine, a Bri-
ujutro 7. listopada. Kada su dva brata
nosti, predanost narodu Izraela.“ Rabin unaprijed pripremljenim popisima. tish Jewish Community Security Trust
shvatila razmjere Hamasova napada
Šmuel, nastavio je svoje sveto djelo (CST) izvijestio je o 600 antisemitskih
na Izrael toga dana, odlučili su otrčati Osamdeset pet godina nakon Kristal-
pet dana od subote sve dok posmrtni događaja diljem cijele zemlje od po-
zajedno na prvu crtu obrane u poku- ne noći, Židovi su ponovno doživjeli
ostaci njegovih sinova nisu otkriveni četka rata (7. – 23. listopada), u odnosu
šaju da pomognu u obrani napadnutih pogrom.
i njihova smrt nije potvrđena. Nje- na 81 događaj u istom razdoblju prošle
gradova na južnoj granici, čak i prije
gov sin Jonatan, nakon što je izgubio Napetost i neprijateljstvo prema Ži- godine, što predstavlja povećanje od
nego što su primili poziv u rezerve
brata blizanca Jišaja, rekao je: „Čim dovima i židovskim zajednicama u 641 %. To je najveći broj u razdoblju
IDF-a.
shvatite da to nije samo pitanje naše cijelom svijetu pojačali su se. O zna- od 17 dana od početka dokumentiranja
U četvrtak navečer, pet dana kasnije, obitelji, ne samo naša osobna bol, već čajnom porastu opsega antisemitizma 1984. godine.
braća Noam i Jišai Slotki, svaki je za priča cijelog naroda izraelskog, kako zabilježenom u različitim zemljama
U Njemačkoj je Savezna udruga za
sobom ostavio ženu i bebu, pokopani bismo zaštitili državu Izrael, sve je
govore i izvješća židovskih zajedni-
su jedan pored drugog na brdu Herzl u drugo sićušno.“ antisemitska istraživanja (RIAS) izvi-
ca i organizacija civilnog društva. U
Jeruzalemu. Sudjelovao sam na njiho- jestila o 202 incidenta u zemlji (7. –
Zaista je čast biti dio ovog naroda, nastavku istražujem osnovne podatke:
vu sprovodu putem Zooma. Zaista je 15. listopada), što predstavlja porast
židovskog naroda. „U SAD-u je ADL zabilježio 312 an- od 240 % u količini antisemitskih do-
bilo jako teško slušati i vidjeti obitelj,
oca i djeda kako govore na sprovodu. Dana 9. studenog 2023. obilježili smo tisemitskih incidenata (7. – 23. listo- gađaja u usporedbi s istim razdobljem
Otac, rabin Šmuel, na sahrani je rekao: osamdeset i petu godišnjicu Kristalne pada), od kojih je 190 bilo izravno prošle godine, kada lokalni nadzorni

centri u Njemačkoj izvješćuju o još
većem porastu. Na primjer, Centar za
praćenje u pokrajini Schleswig-Hol-
stein izvijestio je o šesterostrukom
porastu broja antisemitskih događa-
ja od početka rata. U Njemačkoj su
Molotovljevi kokteli bačeni čak i na
sinagogu u središtu Berlina (18. li-
stopada), a postoje brojna izvješća
o obilježavanju domova i trgovina
Židova Davidovim zvijezdama. U
Austriji je Centar za prijavu antisemi-
tizma Židovske zajednice Beča (IKG)
zabilježio 76 antisemitskih incidenata
(7. – 20. listopada), što predstavlja
povećanje od 300 %. Uz to, bilo je
iznimnih događaja i na mjestima gdje
se antisemitski događaji obično ne
bilježe, poput oskvrnuća sinagoga u
Portu (Portugal) i Padovi (Italija).
U Južnoj Africi, lokalna vlada (ANC)
otvoreno je stala na stranu Palestina-
ca još od rane faze rata, obećavajući
solidarnost i noseći kefije na javnim
događanjima. Ministar vanjskih po-
slova Naledi Pandor čak je nazvao
Hamasova vođu Ismaila Haniyeha po
izbijanju rata kako bi izrazio solidar-
nost i podršku. Uz to, u Johannesburgu
i Cape Townu zabilježen je niz demon-
stracija i događanja protiv Izraela. U
sklopu toga demonstranti su prolazili
pored sinagoga i židovskih objekata
6 7
RIJEČ RABINA
Rat protiv terorizma, ulazak IDF-a u Gazu
kako bi zastrašili lokalnu zajednicu.
Osim toga, došlo je do porasta antise-
mitizma u online-prostoru, ali na sreću
fizički incidenti zasad su ograničeni.
Treba napomenuti da uz antiizrael-
sko raspoloženje u zemlji, kršćanske
zajednice i mnoge oporbene stranke
bilježe potporu židovskoj zajednici.
Posebnu pozornost treba obratiti na
Australiju, gdje se od izbijanja rata
širom zemlje održavaju veliki pro-
svjedi protiv Izraela, tijekom kojih se
čuju vrlo jasni antisemitski komenta-
ri, ali i eksplicitne prijetnje domaćim
Židovima. Određeni lokalni političa-
ri i organizacije značajno doprino-
se javnom antiizraelskom diskursu
u zemlji. Slična situacija događa se
i u Španjolskoj, gdje je predsjednik
Federacije židovskih zajednica upo-
zorio tamošnjeg premijera na znača-
jan porast antisemitizma, izražen u
mnogim događajima zabilježenim u
Melilli, Barceloni, Madridu i drugim
gradovima.
Iznimni događaji zabilježeni su i u
Latinskoj Americi, gdje je prijavljen
vandalizam na židovskom groblju u
Nikaragvi, upućene su prijetnje ži-
dovskoj školi u Argentini i prekinuta
je lokalna košarkaška utakmica zbog
antisemitskih povika a zabilježen je i
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
vandalizam u sinagogi u Čileu.
Na sveučilištima diljem svijeta većina
židovskih studenata navodi osjeća-
je straha (56 %) i tuge (67 %) zbog
situacije u Izraelu. Doista, otprilike
25 % studenata prijavilo je mržnju i
nasilne aktivnosti koje su se dogodile
u kampusima od izbijanja rata, a oko
58 % tvrdi da ne dobivaju podršku ko-
ledža ili sveučilišta na kojem studiraju.
Treba napomenuti da većinu protuizra-
elskih aktivnosti na kampusima vode
protuizraelske studentske organizacije,
poput Studenti za pravdu u Palestini, i
lokalni članovi fakulteta. Kao rezultat
toga, na sveučilištima se stvara pritisak
političkih i financijskih čimbenika da
zauzmu tvrd stav prema onima koji
promiču izraze antisemitizma ili ne
čine dovoljno u borbi protiv njih. Pri-
mjerice, članovi Kongresa u SAD-u
pozvali su predsjednicu Sveučilišta
Harvard na ostavku (13. 10.) nakon što
je odbila osuditi izjavu koju su objavile
studentske organizacije na sveučilištu
u kojima se Izrael okrivljuje za napad
Hamasa, a guverner Marylanda čak je
najavio da ove godine neće financira-
ti stipendije na sveučilištu. U UK-u
je ministar obrazovanja objavio da
su lokalna sveučilišta dužna prijaviti
policiji događaje u kojima se izražava
podrška Hamasu.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Ista predsjednica je također izjavila
da se divi Hamasovu terorističkom
napadu, što predstavlja temelj za ka-
znu od 14 godina zatvora. Doista, neki
su donatori proteklih tjedana najavili
prestanak donacija sveučilištima. Prvi
rezultati tog pritiska postaju vidljivi,
uz različite izvještaje o suspenziju
predavača koji su izrazili podršku
Hamasu.“1
Nažalost zbog ovog antisemitskog
vala i kod nas je Ministarstvo unutar-
njih poslova RH pojačalo osiguranje
ispred svih židovskih institucija. I mi
sami učinili smo nužne korake u tom
smjeru kako bi svi koji dolaze bili
sigurni za vrijeme službi u sinagogi i
ostalih aktivnosti.
U ovim teškim vremenima moramo
biti ujedinjeni, međusobno povezani
i solidarni, i međusobno ovdje u Hr-
vatskoj i sa svima u Izraelu. Svi koji
još nisu, pozvani su ući u zajedničku
WhatsApp-grupu podrške, putem koje
će se moći informirati o svim relevan-
tnim novostima te se više međusobno
povezati.
Hvala svima koji su se odazvali našem
pozivu za pomoć za vojnike IDF-a kao
i pomoć za evakuirane civile koji su
ostali bez svojih domova i osnovnih
sredstava za život.
Svi Židovi, a naročito Izraelci koji
žive u dijaspori, povezani su izravno
ili posredno s ovom tragedijom. Tako-
đer, i ja – moj brat i sestra sa svojim
obiteljima su među evakuiranima, a
moj sin i nećaci bore se u ratu.
Svi se molimo za brzo i potpuno oz-
dravljenje ozlijeđenih. Grlimo obitelji
boraca svih snaga sigurnosti koji su iz-
gubili svoje najmilije i molimo se Bogu
da ih okrijepi u njihovoj strašnoj tuzi.
Cijenimo hrabrost vojnika i njihovih
obitelji. Također upućujemo sućut i
1 i klasicističke i modernističke, čak i
Pojedinosti preuzete od: Summary of the
State of Antisemitism in the World (tijekom
Iron Swords rata u razdoblju 24. – 31. 10.
2023.) od World Zionist Organization,
Ministry of Diaspora affairs and Combating
Antisemitism i The Jewish Agency of Israel.
RIJEČ RABINA
ohrabrenje svim obiteljima civila ubi-
jenih od ruku zločinaca, neka im je
utjeha s neba ‫ינוחמו מהשמים‬.
Cijeli izraelski narod moli se za sigur-
nost otetih i da se oni što prije vrate
kući, živi i zdravi. Amen!
***
In memoriam –
DAN BAR-SELA Z“L
Dan z“l napustio nas je u subotu, 30.
9. 2023. godine u 95. godini života;
po židovskom kalendaru 15. tišre,
5784. Prvo židovsko vjenčanje koje
sam u Zagrebu vodio bilo je vjenčanje
Sonje Makek i Dana Bar Sele. Bilo je
to uistinu poseban događaj. Dana ću
ponajviše pamtiti po njegovoj pristoj-
nosti, dobroti i poštenju. Moja naji-
skrenija sućut supruzi Sonji i ostalim
članovima obitelji.
Zihrono Livraha – Tehe Nišmato Ce-
rura Bicror Hahajim
***
Lea Goldberg, RIJEČI KAO PEPEO
Lea Goldberg, jedna od najvećih izra-
elskih spisateljica i pjesnikinja, već je
kao dijete u Rusiji napisala da namje-
rava postati spisateljica na hebrejskom
jeziku. Svoju prvu pjesmu napisala je
kad je imala petnaest godina. Studirala
je na sveučilištima u Kaunasu, Berlinu
i Bonnu i specijalizirala lingvistiku
semitskih jezika. Svoju doktorsku tezu
nslovila je „Samarijanski prijevod
Tore. Studija njezinih izvora prema
rukopisima“. Imigrirala u Izrael 1935.
Zarađivala je uglavnom radeći u no-
vinama, prevodeći i uređujući knjige.
Godine 1952. počela je predavati na
Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu.
Jedna je od utemeljiteljica Odsjeka
za komparativnu i opću književnost i
vodila ga je od 1962. do svoje smrti.
Njezino je djelo utkano u kulturne
tradicije srednje i zapadne Europe,
više od djela njezinih suvremenika. U
Diaspora affairs and Combating Antisemitism
i The Jewish Agency of Israel.
njenom radu vidljiv je utjecaj ruske,
njemačke i hebrejske kulture. Poezija
je bila glavni kanal u koji je usmje-
ravala svoj trud. A hebrejski je bio
jezik njezina ekskluzivnog stvaranja.
Oko jedne desetine od sedam stotina
pjesama koje je objavila čine sone-
ti (Goldberg je najznačajniji tvorac
soneta u modernoj hebrejskoj poeziji
nakon Šaula Tchernichovskog). Osim
što je pjesnikinja, Goldberg je poznata
i po pisanju za djecu. Kao dijete sam
čitao i u školi naučio podosta njezinih
priča i pjesama. Njena djela smatraju
se središnjim dijelom izraelskih knji-
ževnih klasika. Lea Goldberg nastavlja
fascinirati istraživački svijet, goto-
vo 50 godina nakon smrti. Samo u
posljednjem desetljeću objavljeno je
devet znanstvenih knjiga o njezinu
radu. Od 2017. lik Lee Goldberg nalazi
se na novčanici od 100 novih šekela.
Želim zahvaliti Sonji Makek i Jasmin-
ki Domaš na još jednoj osebujnoj pje-
sničkoj knjizi koja hrvatskom čitatelju
približava izraelsku poeziju.
***
Hanuka
Blagdan Hanuka nam se bliži. Ove
godine uz junaštva Makabejaca kad
budemo palili sviječice Hanuke, sjetit
ćemo se hrabrosti i junaštva izraelskih
vojnika te pripadnika svih snaga sigur-
nosti koji su se borili i dalje se bore
za opstanak Države Izrael jer kao što
čitamo u Hagadi na Pesah:
„Nije samo jedan ustao na nas da nas
uništi, nego u svakom pokoljenju ustaju
na nas da nas unište, ali Sveti, Blagos-
lovljen, spašava nas iz njihovih ruku.“
Am Israel Hai,
Izv. prof. dr. sc. Kotel Da-Don,

Deutsche Welle o Hrvatskoj. Licemjerje
prema ustaštvu na nogometnim tribinama
Hrvatska država promijenila je posljed-
njih tjedana svoj odnos prema neoustaš-
kim ispadima nogometnih navijača, ako
je suditi po dvama primjerima u praksi.
Prvo je privedeno i prekršajno gonjeno
par desetaka navijača domaće reprezenta-
cije koji su na utakmici u Osijeku pjevali
izvjesnu koračnicu iz režima Nezavisne
Države Hrvatske. Zatim je na isti način
tretirano i nekoliko pripadnika navijačke
skupine Bad Blue Boysa, inače „ultraša“
zagrebačkog prvoligaša Dinama. Oni su
na utakmici nacionalnog prvenstva u Ve-
likoj Gorici također zapjevali jednu sličnu
pjesmu i to zacijelo u znak solidariziranja
s navijačima iz Osijeka.
I dok će se veliki dio hrvatske javnosti
vjerojatno složiti da je tu vrstu ideoloških
naglasaka potrebno dosljedno zakonski
sankcionirati, ostaje pitanje o istinskom
odnosu same države prema istim politič-
kim uzorima iz ne tako daleke povijesti.
Jer nije nepoznata činjenica da je Hrvatska
više desetljeća tolerirala slične ispade, pa
odjednom nogometne navijače ostavila
na brisanom prostoru da bi se njih sad
prozivalo kao glavne i jedine krivce za
ekstremizam.
A prije će biti da su potonji – u prosjeku
mlađi ljudi – povrh svega preburno reagi-
rali na iznenadno distanciranje elite koja
se „umiva“ od vlastite kompromitirajuće
prošlosti. Pritom treba znati da je i takvo
umivanje zapravo efekt pritiska kontinen-
talne nogometne organizacije UEFA-e na
Hrvatsku, piše Deutsche Welle.
Traženje početka i kraja ustaštva
Dario Brentin, politolog sa Sveučilišta u
austrijskom Grazu, koji se između ostalog
bavi i istraživanjem veze između sporta i
politike te društva u Hrvatskoj, smatra da
bi se nogometne, ali i državne institucije
morale apsolutno ograditi od bilo kakvog
koketiranja s ustaškom ideologijom ili
isticanja ustaških simbola. I to bez obzira
na pitanje je li to činjeno iz uvjereno-ideo-
loških, provokativnih ili bilo kojih drugih
razloga i „razloga“.
8 9
NOVOSTI
prevela Dubravka Peše
„To se naravno neće dogoditi“, smatra on,
„jer bi se u tom slučaju morali ograditi od
vlastitog licemjerja i također priznati da
riba počinje smrdjeti od glave nadolje.“
„Jedna su stvar male grupe ideoloških usta-
ša među organiziranim i neorganiziranim
navijačima, i reprezentacije, i domaćih
klubova, a druga – i puno komplicirani-
ja – stvar je društveni kontekst u kojem
se ustaštvo banalizira u smislu ‘pa to je
samo domoljublje, a vi ste komunistički
jugozomboidi koji mrze sve hrvatsko’.
To je stvarno društveni, a ne isključivo
nogometni problem“, ističe Brentin. Do-
daje kako u Hrvatskoj ne postoji široki
društveni konsenzus o, npr., Thompsonu,
o prvom bijelom polju nacionalnoga grba,
o ustaškom pozdravu „Za dom – Spremni“
ili o tome gdje uopće počinje i gdje zavr-
šava ustaštvo.
Civilizacijsko čišćenje javnog prostora
Sugovornik iz Austrije mišljenja je da se
nadležne institucije u RH spram ove pro-
blematike ponašaju kukavički i licemjerno.
„Koliko iz nekog ideološkog uvjerenja, a
koliko iz oportunizma, teško je ocijeniti.
Ali sve dok Hrvatski nogometni savez ne
uspijeva osuditi pjevanje ustaških pjesama
kao nešto loše, ne zato što šteti reprezenta-
ciji nego zato što glorificira ustaški režim,
i sve dok ne uspijeva osuditi antiromske
povike kao dio navijačke nekulture, ne
zato što šteti reprezentaciji nego zato što
je moralno krivo, malo će se toga promi-
jeniti“, zaključio je Dario Brentin.
O zaokretu države u formalnom tretmanu
navijača, porazgovarali smo sa sociolo-
gom sporta Ozrenom Bitijem s Instituta
za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu:
„Recentna privođenja i sudske kazne na-
vijačima za pjevanje ustaških pjesama
na stadionima, interesantan su zaokret u
državnoj praksi kad je riječ o proustaškim
porukama u javnosti“, ističe Biti.
Smatra i da je sad još prerano iz toga
zaključivati da se stubokom promijenila
državna politika. Po njegovu uvjerenju,
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
izjave premijera o krimenu navijača upu-
ćuju više na djelovanje države u smjeru
„zaštite nogometa i hrvatske reprezen-
tacije“ od takvih ispada i mogućih kazni
međunarodnih institucija. „Manje pak“,
nastavlja on, „sugeriraju da država u civili-
zacijskom duhu kreće u sustavno čišćenje
javnog prostora od simbola i poruka koje
veličaju ustaški režim.“
Izazovi ekstremizma
„Teško je povjerovati da je državni vrh
nakanio na dulje staze trenirati strogoću
baš na navijačkoj populaciji s obzirom
na to da su navijači-huligani, nazovimo
tako ekstremniji dio te populacije, poli-
tičko-ideološki na sličnoj trasi kao desnije
krilo HDZ-a, itekako važno u stranci koja
je u Hrvatskoj kontinuirano na vlasti. Uto-
liko je i desničarenjem obilježen navijački
folklor, zajedno s drugim društveno teže
razumljivim ili prihvatljivim ritualima, tek
ponekad i samo incidentalno kamenčić u
cipeli vladajućih“, tvrdi Ozren Biti. Pod-
sjeća i na drastičan primjer odlaska dijela
BBB-a u Grčku na zabranjeno gostovanje,
i to zbog toga što su završili u tamošnjim
zatvorima.
„Strukturno promatrano, međutim, sve
je to iz perspektive HDZ-a dobrodošao
produžetak konzervativnih snaga i iskaz
desnih politika drugim sredstvima i kana-
lima. Izvjesno je, međutim, da su se vla-
dajući – uslijed što latentnog, a što izrav-
nog pritiska međunarodnih nogometnih
i političkih tijela – našli između čekića i
nakovnja“, procijenio je ovaj sociolog s
IEF-a za Deutsche Welle.
On smatra da se u Hrvatskoj mogu očeki-
vati i nove navijačke (re)akcije te provo-
kacije vezane uz skorašnje obilježavanje
Dana sjećanja na žrtve Domovinskog rata
i Dana sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabr-
nje. Prema njegovim riječima, Vladu RH
tek očekuju pravi izazovi u tom smislu,
kao što i čitavo hrvatsko društvo tek oče-
kuje razotkrivanje državne politike spram
navijačkog ekstremizma.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Tmina: tko su otac i kći na ovoj fotografiji
Hanuke 1941. godine?
Amit Naor / prevela Dubravka Pleše
Razglednica Nacionalnog odbora za židovske vojnike, Hanuka 1941.
Europa je bila obavijena mra-
kom tijekom Hanuke 1941. go-
dine. Dok je rat posvuda harao,
Židovi u britanskoj Mandatnoj
Palestini dali su svoj doprinos u
borbi protiv nacista. Razglednica
s prikazom židovskog vojnika u
britanskoj vojsci i njegove kćeri
trebala je ugrijati srca židovskih
vojnika koji služe diljem svijeta.
No, ostaje pitanje – tko su oni?
Zima 1941. bila je tamna. Početkom prethodnog
ljeta, nakon što su završili osvajanje zapadne
Europe, nacisti su prodrli u istočnu Europu kako
bi napali Sovjetski Savez. Sada su opsjedali
Lenjingrad, a žestoke bitke vodile su se i oko
Moskve. Početkom prosinca dogodila se još
jedna značajna prekretnica: iznenađujući japan-
ski napad na Pearl Harbor uveo je Sjedinjene
Američke Države u Drugi svjetski rat. Istodobno
s invazijom na SSSR, nacisti su počeli masov-
no istrebljenje europskih Židova. U Ukrajini,
Bjelorusiji i drugim zemljama, Židovi su bili
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
postavljani ispred ogromnih masovnih grobnica
i stotine tisuća ih je pogubljeno. U prosincu je
osnovan prvi koncentracijski logor, Chelmno,
i izvedeni su eksperimenti masovnih ubojstava
pomoću plinskih kamiona. Uskoro nakon toga
donesena je odluka o provedbi „konačnog rje-
šenja židovskog pitanja“ – potpunog istrebljenja
europskih Židova.
U međuvremenu, situacija u Mandatnoj Palestini
također je izgledala mračno. Njemačke snage
napredovale su prema istoku u Sjevernoj Africi,
i postojala je bojazan da će naposljetku osvojiti
Zemlju Izraela. Kako bi ispunili zadaću koju je
pred njih postavio Ben-Gurion, „boriti se protiv
nacista kao da nema White Papera“ (referenca
na britanski otpor židovskoj imigraciji u Palesti-
nu), lokalno židovsko stanovništvo dalo je tisuće
dobrovoljaca koji su se priključili britanskoj
vojsci. Neki od njih zarobljeni su tijekom borbi
u Grčkoj ranije 1941. godine.
I tako, zimi 1941. godine, popriličan broj mladih
Židova iz Mandatne Palestine našlo se na hlad-
nom tlu Europe početkom Hanuke. Nisu to bili
idealni uvjeti za slavlje vjerskog blagdana, ali
zahvaljujući trudu nekih predanih ljudi koji su se
Poster za „Dan židovskih vojnika“, 1942., koji je
organizirao Nacionalni komitet za židovske vojnike.
Iz arhiva Odeda Jarkonije o povijesti Petah Tikve
posvetili dobrobiti židovskih vojnika raspršenih
diljem svijeta, bilo je moguće. Nacionalni odbor
za židovske vojnike, osnovan na inicijativu
Josefa Baratza, radio je na zadovoljenju svih
potreba židovskih vojnika koji su služili u britan-
skoj vojsci. Odbor je kontaktirao britanske vojne
vlasti kako bi podigao svijest o potrebama židov-
skih vojnika. Njegovi članovi najviše su brinuli
za kulturu, slali novine na hebrejskom jeziku,
organizirali hebrejske kazališne događaje te čak
organizirali tečajeve hebrejskog i engleskog
jezika u različitim vojnim jedinicama. Osim
toga, odbor je vojnicima osiguravao vjerske
predmete poput Biblije, tefilina i molitvenika,
„A što TI činiš za naše vojnike?“ – donorska
potvrda u svrhu podrške Nacionalnog komiteta
za židovske vojnike, Zbirka Nacionalne knjižnice
Izraela. Foto: Amit Naor

„Za vojnika“, „Za obitelj vojnika“ – plakat
koji nabraja različite aktivnosti i doprinose
Nacionalnog komiteta za židovske vojnike, Zbirka
efemernih predmeta Nacionalne knjižnice Izraela
kao i čaše za kiduš i svijećnjake kako bi mogli
obavljati obrede za šabat. Također se, naravno,
trudio pružiti financijsku pomoć vojnicima,
posebice onima koji su bili ranjeni.
I tako je tijekom Hanuke, u prosincu 1941.
godine, Nacionalni komitet za židovske vojnike
pokušao podići raspoloženje te ponuditi ohra-
brenje i pomoć židovskim vojnicima koji su se
borili protiv nacista. Prikupljen je ogroman broj
darova za vojnike. Deseci volontera, uključujući
članove osoblja WIZO-a, školarce i članove
Organizacije zaposlenih majki, pripremali su
pakete koji su slani vojnicima stacioniranim
u Mandatnoj Palestini i inozemstvu. Vojnici
u Europi dobili su džempere i tople vunene
čarape, cigarete (hej, bila je to 1940-ih!), slat-
Vojnički almanah, 1941./1942. Osim kalendara,
knjižica sadrži i informacije o povijesti i geografiji,
rječnik engleskih fraza i druge korisne informacije.
Zbirka Nacionalne knjižnice Izraela. Foto: Amit Naor
10
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
Informacije o prvoj pomoći iz Vojničkog almanaha.
Foto: Amit Naor
kiše (mljac!) i brijače (korisno!). Osim paketa,
dobivali su i pisma i crteže djece iz domovine,
kao i „Vojnički almanah“, mali priručnik s go-
dišnjim kalendarom, koji je sadržavao povijesne,
kulturne i geografske informacije koje je odbor
smatrao da bi vojnici trebali znati.
Zimski će vojnik otjerati tamu
Odbor je također izdao i posebnu blagdansku
razglednicu koja je prodavana na kioscima i u
knjižarama. Na njoj se nalazila posebno dirljiva
slika oca u britanskoj vojnoj uniformi koji pali
svijeće za Hanuku dok ga njegova kći proma-
tra, očarana plamenom. Ispod slike nalazi se
stih iz pjesme koju pjevamo tijekom Hanuke
„Maoz Cur“: Glavu Benjamina si podigao / I
neprijatelja, njegovo ime, uništio. Suvremeni
kontekst i nada u čudo koje bi osvijetlilo bu-
dućnost židovskog naroda bili su svima jasni.
Razglednica koju je tiskao Nacionalni komitet za
židovske vojnike. Razglednica je pronađena u privatnoj
zbirci Jirmijahua Rimona, Gradski muzej Haife.
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Izvorna fotografija koju je snimio Zoltan Kluger.
Izraelski državni arhiv.
Malo što se zna o ovoj slici, koju je, uz još dvije
fotografije snimio Zoltan Kluger, u to vrijeme
jedan od najpoznatijih fotografa u državi. Danas
su ove fotografije dio Zbirke Zoltana Klugera u
Izraelskom državnom arhivu.
Kluger je radio za KKL – Židovski nacionalni
fond i druge nacionalne institucije u mnogo na-
vrata. Ne znamo tko je od njega naručio fotogra-
fije, ali čini se da su snimljene u Izraelu u vrijeme
izdavanja razglednice. Osim razglednice koju je
objavio Odbor za židovske vojnike, fotografija se
također pojavila u Kalendaru 1941./1942. kojeg
je izdao Keren Hajesod. Osim toga, nismo uspjeli
pronaći dodatne informacije o slici ili o vojniku
ocu i njegovoj kćeri. Ne znamo identitet vojnika
ni malene djevojčice, ne znamo gdje je vojnik
bio stacioniran, ni je li preživio rat. Također ne
znamo je li Keren Hajesod naručio fotografije.
Možete li nam pomoći identificirati misterioznog
vojnika i dijete i saznati što se s njima dogodilo?
Fotografija: Zoltan Kluger. Državni arhiv Izraela.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Povijest Hanuke o kojoj vas nisu
poučavali u hebrejskoj školi
Zaronimo u povijest Hanuke kako bismo
shvatili dublje značenje blagdana.
Zašto je Hanuka izdržala ispit vremena? U
našem kalendaru ne nedostaje dana kada
su nas pokušali ubiti i mi smo se čudesno
spasili. I spasenje koja smo postigli u
doba Hanuke bilo je kratkotrajno. Pa čemu
onda vječni blagdan? Pogledajmo dublje
u povijest Hanuke kako bismo shvatili
dublje značenje ovog blagdana.
Godine 313. pr. Kr. Aleksandar Veliki
čvrsto je uspostavio svoju vlast nad Per-
zijskim Carstvom. Njegovu pozornost
privukla je politička nestabilnost u Judeji.
Otkako su se Židovi 350. pr. Kr. vratili u
Izrael i ponovno uspostavili vlast, njihov
suverenitet neprestano su dovodili u pita-
nje (ne baš jako dobri) Samarijanci, koji su
zauzeli zemlju Izraela tijekom izgnanstva
Židova u Babilon. S usponom Aleksandra
nad Perzijancima, koji su podržali povra-
tak Židova u Izrael, Samarijanci su vidjeli
priliku da ponovno preuzmu zemlju. Na-
kon što su prvobitno dopustili Samarijan-
cima da unište sveti hram u Jeruzalemu,
Aleksandar je svoje dopuštenje povukao
nakon što je upoznao Šimuna HaCadi-
ka, tadašnjeg vođu židovske zajednice, i
dopustio stanovništvu Judeje da nastave
živjeti život kao Židovi. Kao znak zahvale
grčkom caru, svakom dječaku rođenom te
godine dano je ime Aleksandar. Pa, ako
možete svoje dijete nazvati Aleksandar,
možete ga također nazvati i Antignos,
Hirkana, Aritobulos itd. I tako je grčka
kultura počela prodirati u Izrael.
Preskačemo vrijeme sve do iznenadne
smrti Aleksandra Velikog 307. pr. Kr. u
dobi od 33 godine, bez planiranog na-
sljednika. Nepostojanje vođe dovelo je
do borbi, svađa i otvorenih ratova između
Aleksandrovih vodećih generala. Usre-
dotočit ćemo se na Ptolemeja, vođu egi-
patskog dijela Carstva, i Seleukosa, vođu
mezopotamskog dijela Carstva. Linija
sukoba između njih dvojice bila je ništa
drugo nego zemlja Izraela.
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
Rabin Pinchas Landis / prevela Dubravka Pleše
Asimilacija Židova
Najprije je Ptolomejsko Carstvo kontrolira-
lo Judeju i uglavnom je nastavilo Aleksan-
drovu politiku vjerske slobode za Židove.
Godine 246. pr. Kr., kralj Ptolemej naredio
je 72 rabina da napišu grčki prijevod Tore
poznat kao Septuaginta. Iako je oko tog
događaja postojalo mnogo čuda, na kraju se
pamti kao mračno razdoblje u židovskoj po-
vijesti. Konačni cilj Grka bio je asimilirati
Židove u svoje Carstvo. Prevođenjem Tore
suptilno su sugerirali da znanje sadržano u
Tori nije ni po čemu posebno, da je ista kao
i svaki drugi grčki tekst. Najpraktičnije ju je
staviti na police ogromnih grčkih knjižnica
i zaboraviti na nju.
Osim toga, Septuaginta je služila kao
katalizator asimilacije za Židove koji su
tragali za helenizmom. Mogli su koristiti
grčki tekst kako bi naučili jezik i time se
još korak približiti helenističkoj kulturi.
Helenizam je tako polako i postepeno
nastavio jačati svoj utjecaj u Izraelu. Do
161. pr. Kr., seleukidski Grci, smješteni u
Siriji, u potpunosti su zavladali Izraelom
i krenuli u osvajanje egipatskog dijela
grčkog carstva. Krenuli su u osvajanje iz
Izraela, prisiljavajući židovske stanovnike
da smjeste njihove vojnike i financiraju rat
putem poreza. Seleukidi su bili snažniji
i brojniji od svojih egipatskih rivala, ali
pobjeda im je ipak izmakla.
Kada su seleukidski generali pokušali pro-
naći razlog za neuspjeh prilikom osvajanja,
pogledi su im se prirodno zaustavili na
Židovima. Nije to bio prvi put u povijesti
a neće biti posljednji da se na Židove
svaljivala krivica. Grci su zaključili da su
izgubili jer su se grčki bogovi naljutili na
njih. Vodili su svoj rat iz zemlje gdje ih je
stanovništvo odbijalo i odbacivalo njihovu
kulturu. Kada bi samo mogli natjerati Ži-
dove da prihvate grčku kulturu, i njihove
bogove, uspjeh bi bio zagarantiran.
Zle uredbe
Grci su sada imali saveznike u Judeji. Do
tog vremena, helenizam je duboko pro-
dro u židovsku zemlju. Grčki gimnaziji i
kazališta počela su nicati u Jeruzalemu.
Kako su se provodile grčke protužidovske
politike, grčki vladari pronašli su skupinu
heleniziranih Židova koji su bili više nego
voljni pomoći. Čovjek po imenu Menelaus
služio je kao vrhovni svećenik u Hramu
i bio je na strani Grka. Proveo je politike
koje su na početku ograničavale službe u
Hramu i na kraju ih u potpunosti zabranile.
Grčki vođa po imenu Apustomus spalio
je svitak Tore, a unutar Hrama postavljen
je kip grčkog boga Zeusa. Utvrda poznata
kao Akra izgrađena je nad Hramom kako
bi pokazala grčku nadmoć. Grci i njihovi
židovski suradnici znali su da gušenje
religije s vrha neće biti dovoljno da uti-
ša židovski duh, pa su dalje provodili
zakone prema kojima je život u skladu
s judaizmom bio protuzakonit. Držanje
šabata, proslava Roš Hodeša i Brit Mila
su postali kažnjivi smrću. Učenje Tore bilo
je protuzakonito. Vjerojatno je najzlogla-
sniji od ovih zakona bio dekret da svaka
židovska djevojka, prije nego što bude s
mužem na dan svog vjenčanja, mora prvo
biti s članom lokalne grčke vlasti. Cilj je
bio pokazati Židovima da ni po čemu nisu
posebni, ni nevjesta, ni njen muž, ni njihov
narod. Ovakva klima vladala je u Izrae-
lu više od desetljeća. Oni koji su ostali
vjerni i posvećeni judaizmu sakrivali su
se, uglavnom u judejskim brdima kako
bi učili Toru i prakticirali judaizam. Na
kraju je situacija postala nepodnošljiva.
Obitelj potekla od vrhovnog svećenika
razmotrila je situaciju i zaključila da se
nešto mora poduzeti.
Vrijeme za djelovanje
Konvencionalna mudrost, pogotovo u
vrijeme tolikih političkih nemira u svijetu,
rekla bi: „Pričekajte, ostanite skriveni, i
to će proći.“ Ali ova obitelj, poznata kao
Hasmonejci, razmišljala je drugačije. Ži-
vjeli su u židovskoj domovini, skrivajući
se prakticirali judaizam dok je Hram u
11

Jeruzalemu, u kojem se nalazio kip Zeu-
sa, stajao hladan i zapušten. Oskvrnjenje
Svemogućeg bilo je ogromnih razmjera i
više se nije moglo tolerirati. Makabejci su
znali da nemaju šanse protiv moćnih Grka,
ali morali su poslati poruku svijetu, čak
i ako će to platiti vlastitim životima. Još
uvijek su postojali Židovi koji su marili,
a ono što se događalo ni u kojem slučaju
nije bilo u redu. Makabejci nisu mogli
očekivati da će pobijediti Grke služeći se
tradicionalnim vojnim taktikama. Uspjeh
su postigli zahvaljujući gerilskoj borbi.
Koliko god prijetnja grčke vojske bila
stvarna, građanski rat Židova protiv Ži-
dova bio je jednako prijeteći, pri čemu su
se obje strane borile za svoj način života.
Makabejci su se borili za pravo da otvo-
reno i slobodno prakticiraju judaizam u
zemlji Izraela. Helenizirani Židovi borili
su se za pravo da prvenstveno budu Grci
i da zanemare svoje židovsko nasljeđe.
Postoji nekoliko priča koje opisuju što
je pokrenulo pobunu. Jedna od njih go-
vori o vjenčanju Jehudit, jedne od kćeri
Hasmonejaca, kada je mladenka ustala
pred svim gostima i svukla se. Ljudi su
bili zapanjeni. Željeli su je pogubiti. Ona
je na to rekla: „Oh, zar ste svi tako veliki
vjernici? Ne možete me gledati ovakvu,
ali lokalni grčki upravitelj može?!?“ Ta
situacija toliko je razljutila njenu bra-
ću da su odmah djelovali. Te noći, kada
je trebala biti s Grkom, nahranila ga je
mlijekom i sirom, uspavljujući ga. Zatim
je izvadila nož i ubila ga, tako označivši
početak pobune. Odatle potječe običaj
jedenja mliječnih proizvoda za Hanuku.
Druga priča vodi nas u Modi'in, grad u
kojem su živjeli Hasmonejci. Kao i obič-
no, Grci su došli na gradski trg i tražili
od lokalnih Židova da sudjeluju u žrtvo-
vanju jednom od grčkih bogova. Žrtvena
životinja bila je svinja. Grci su zatražili
domaćeg dobrovoljca za sudjelovanje u
obredu. Jedan od lokalnih heleniziranih
Židova prebrzo je prihvatio njihov poziv
pa je Matatijahu, patrijarh Hasmonejaca,
izvukao nož i zaklao čovjeka. Njegovi su
sinovi zatim izvukli svoje noževe i pobili
sve Grke i njihove simpatizere koji su bili
prisutni, označivši time početak pobune.
Ulazak u Hram
Hasmonejci su pobjeđivali u bitkama
unatoč očekivanju da će u svakoj od
njih biti uništeni. Kako je rastao njihov
12
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
uspjeh, tako se povećavao i njihovi broj.
Samo godinu dana od početka rata, u
borbi su stigli sve do Jeruzalema, osvo-
jili ga i pokorili te preuzeli nadzor nad
Hramom. Nakon krvave bitke, skupina
pobunjenika preuzela je utvrdu Akra, a
time i nadzor nad Brdom Hrama. Srušili
su kip Zeusa, i tada je došlo vrijeme da se
konačno ponovno uvede služba u Hramu
nakon više od desetljeća mirovanja.
Makabejci su uložili silne napore kako bi
što brže očistili Hram, iako to u stvarnosti
i nije bilo nužno. Zakoni čistoće blagi su
kada je cijeli židovski narod u stanju ne-
čistoće, i hramska služba može se obaviti
bez pročišćenja. Nakon bitaka, takva je
bila situacija u Judeji. Ali, Hasmonejci
su smatrali da su vodili rat koji se nikada
nije trebao voditi, i pobijedili u ratu u
kojem nikada nisu trebali pobijediti. Sada
bi trebali početi tražiti prečace? Nikako!
Inzistirali su na potpunom pročišćenju
Hrama prije ponovnog posvećenja.
Ali, nedostajalo im je čisto ulje za čiju
proizvodnju bi trebalo osam dana. Pre-
tražili su Hram od vrha do dna, tražeći
ulje koje nije bilo oskvrnuto. Nisu željeli
upotrijebiti nečisto ulje, niti su željeli
odgoditi službu i trenutak dulje nego li
je to bilo nužno. Naposljetku su pronašli
jednu posudu koja je bila zatvorena i či-
sta, ali u njoj je bilo ulja dovoljno samo za
jedan dan (otprilike 1 litra). S ciljem da i
dalje učine više od nužnog i očekivanog,
iskoristili su sve ulje tijekom ponovnog
posvećenja hrama, istovremeno tražeći
još ulja i započinjući osmodnevni proces
dobivanja čistog ulja. I dogodilo se čudo,
jedna posuda ulja dostajala je za osam
punih dana, koliko je bilo potrebno za
proizvodnju čistog ulja. Sljedeće godi-
ne, Jehonatan, Veliki svećenik (jedan
od braće Hasmonejaca), te Rav Jošua
ben Perehja i Nitaja HaArbela, koji su
zajedno vodili Sanhedrin, utemeljili su
Hanuku kao blagdan.
Klizenje prema uništenju
No, rat nije bio gotov. Nastavit će se još
20 godina. Na kraju se situacija u Judeji
nije previše razlikovala od one s početka
priče. Izrael je bio na rubu još jednog
građanskog rata. Hasmonejci su vladali
zemljom, ali bili su više helenizirani od
onih protiv kojih su prvobitno vodili rat.
Još gore, zemlja je bila na neprestanom
putu prema dolje, koji će dovesti do
uništenja Drugog hrama. Iz tih razloga
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
naši mudraci ne pridaju veliku pažnju
Hasmonejcima u Mišni i Talmudu.
Ako je tako, čemu onda vječni praznik
Hanuke koji i dalje slavimo i volimo?
Voljena menora i neprestana težnja
k boljem
Vjerujem da odgovor leži u Menori. Tal-
mud nas uči kako ispunjavamo zapovijed
paljenja svijeća na Hanuku. Minimalni
zahtjev je jedna svijeća po kućanstvu
svake noći. Talmud nas dalje uči da ako
želimo učiniti više, svatko u kući može
upaliti po jednu svijeću svaku noć od tih
osam noći. Konačno, kaže Talmud, ako
želite izvršiti zapovijed na najbolji mo-
gući način, palite jednu svijeću prvu noć,
dvije drugu noć, tri treću noć i tako dalje
(prema školi Hilela). Ta je pouka čudna.
Zašto nam Talmud daje ovakve opcije?
Štoviše, kad je u pitanju paljenje Menore,
svi pale na najbolji mogući način! Kad
ste posljednji put ušli u nečiju kuću pete
noći Hanuke i pronašli upaljenu samo
jednu svijeću?
Hanuka nije praznik koji slavi vojnu
pobjedu ili nacionalni suverenitet. To
je praznik koji slavi činjenicu da je u
jednom trenutku u povijesti postojala
skupina Židova u svijetu koja je išla
iznad očekivanja kako bi poslala glasnu
i jasnu poruku svijetu da se za judaizam
vrijedi boriti. Taj jasan poziv prenosio se
iz generacije u generaciju, inspirirajući
Židove u najtežim okolnostima da ustanu
i brane židovski narod.
Danas se nalazimo u svijetu sve većeg
antisemitizma i raširene asimilacije. Ma-
kabejac u svakome od nas treba djelovati
protiv tih trendova, a ne samo sjediti i
čekati da se stvari poprave.
Makabejci nisu prihvatili status quo. Išli
su iznad očekivanja, spremni žrtvovati
svoje živote za slobodu vjeroispovijesti
i vječne židovske vrijednosti. I zato što
su se suprotstavili svim izgledima, dogo-
dila su se čuda. Kada palimo menoru na
Hanuku, ne zadovoljavamo se s dobrim
(jedna svijeća po kućanstvu, svake noći).
Ne zadovoljavamo se malo boljim (svaka
osoba, jedna svijeća svaku noć). Ne, ide-
mo iznad očekivanja (svaka osoba dodaje
jednu svijeću svake noći). Pokazujemo
da želimo biti poput Makabejaca iz sta-
rih vremena, želimo biti Židovi koji idu
iznad očekivanja.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
Kraljica koja je spasila Židove
Dr. Yvette Alt Miller / prevela Dubravka Pleše
Samo generaciju nakon čuda Hanuke,
usred velikih nemira, Saloma Alek-
sandra branila je judaizam i obnavljala
židovski život.
Priča o Hanuki jedna je od najpoznati-
jih u židovskoj povijesti: govori o tome
kako se mala skupina vjernih Židova,
predvođena Makabejcima, pobunila
protiv svojih helenističkih grčkih vla-
dara između 167. i 160. g. pr. n. e. i
ponovno obnovila Hram u Jeruzalemu
te ga učinila pogodnim za židovsko
štovanje. Njihova nevjerojatna vojna
pobjeda i čudo jednog vrča ulja koje
je osam dana gorjelo u zlatnoj hram-
skoj menori slave se tijekom blagdana te farizeje, koji su se držali židovskih Salomin prvi suprug, Juda Aristobulus
Hanuke. Manje je poznato što se do- tradicija i načina života. I., bio je unuk Simona Makabejca i
godilo nakon toga. Braća Makabejci Kraljica Saloma i njezin zao suprug stupio je na prijestolje 103. g. pr. n. e.
(nazvani tako prema jednom od braće, Paranoidni vladar s megalomanskim
Kraljica Saloma rođena je u uglednoj
Judi Makabejcu) uspostavili su hasmo- zabludama, Juda Aristobulus zatvorio
učenoj obitelji i udala se za plemića.
nejsku kraljevsku dinastiju koja je vla- je svoju braću i majku, koja je u zatvoru
Posjedovala je nevjerojatnu hrabrost i
dala židovskim kraljevstvom Judejom umrla od gladi. Proglasio se prvim kra-
smirenost. Salomin brat bio je Šimun
više od 200 godina. No, Hasmonejci su ljem Izraela od uništenja Prvog hrama
bili nestabilni, i autokratski su vladali ben Šetah, jedan od najpoznatijih rabi-
500 godina ranije (kada je izgubljeno
zemljom koja je neprestano bila na na Judeje i zagovornik farizejske struje.
Kraljevstvo Izrael), te je započeo ratove
rubu građanskog rata. Kraljicu Salo- Kada je postalo previše opasno da nje-
sa susjedima Jude.
mu Aleksandru – također poznatu kao zin brata ostane u Judeji zbog progona
saduceja, kraljica Saloma sakrila je U vremenima intenzivnih sukoba izme-
Šlomit Aleksandru i Šlomcion – zapalo
je da se suprotstavi nekima od najstraš- njega i druge rabinske saveznike tra- đu vlastele saduceja, koji je kontroli-
nijih diktatora, da bude zagovornica dicionalnog judaizma. rali svakodnevno štovanje u Hramu u
Jeruzalemu, i pobožnih farizeja, koji
tradicionalnog judaizma i da obnovi
mir u Judeji. nisu imali takvu moć, Juda Aristobulus
udružio se sa saducejima. Zasigurno
Ključna činjenica koja se često zanema-
je bio zastrašujući i nestabilni vladar
ruje u priči o Hanuki jest da su mnogi
s kojim se trebalo suočiti, ali kraljica
Židovi tog vremena usvojili helenistič-
Saloma koristila je svoju moć da pro-
ki način života, štujući grčka božanstva
mijeni njegovu volju na sve moguće
i prihvaćajući grčke vrijednosti. Unutar
načine. Nekolicina povijesnih zapisa
jedne generacije nakon čuda Hanuke,
koje imamo o njezinu životu opisuju je
židovska zajednica ponovno je bila po-
kao ženu koja se čvrsto suprotstavljala
dijeljena na frakcije, posebno saduceje,
njegovoj tiraniji.
koji su odbacili Talmud i mnoge ele-
mente tradicionalnog židovskog načina Nakon smrti Jude Aristobulusa, Saloma
života i koji su dominirali vlastelom, Kraljica Salome Alexandra, 141. – 67. g. pr. n. e. se udala za njegova brata Aleksandra
13

Janaija, koji se okrunio kraljem Jana-
ijem i nadmašio svog brata u svojoj
nestabilnoj okrutnosti. Ponovno je
Saloma iskoristila svoj položaj kako
bi mijenjala kraljevske dekrete koji
su prijetili tradicionalnom judaizmu.
Tijekom blagdana Sukota, kralj Janaj
inzistirao je na tome da obavlja službu
glavnog svećenika u Hramu. Kada je
došao trenutak za polijevanje vode na
oltar Hrama, šokirao je javnost time
što je umjesto na oltar vodu izlio na
vlastite noge, implicitno sugerirajući
da bi trebao biti štovan. Nakon toga je
uslijedio veliki prosvjed koji je izazvao
masovne građanske nemire, sukobe
tradicionalnih Židova s njihovim sa-
ducejskim židovskim susjedima. Kralj
Janaj iskoristio je nemir da pogubi ve-
ćinu rabinskih vođa Izraela; mnogi od
onih koje nije uspio ubiti pobjegli su
na sigurno u Egipat. Također je raspus-
tio Sanhedrin, židovski vrhovni sud, i
njegove suce zamijenio saducejskim
sucima koji su mu bili odani.
Kraljica Saloma iskoristila je svoj kra-
ljevski položaj kako bi poništila te bru-
talne dekrete. Talmud opisuje ključni
trenutak kada je kraljevski par zajedno
jeo. „Kralj Janaj i kraljica zajedno su
jeli kruh. I, budući da je Janaj pogubio
mudrace, nije bilo nikoga tko bi izrekao
zahvalu nakon obroka.“ Kraljica Salo-
ma imala je prijedlog: „Zakuni mi se da
ako ti dovedem takvog čovjeka, nećeš
ga maltretirati.“ Kralj Janaj se zakleo, a
kraljica Saloma dovela je svog vlastitog
brata, rabina Šimona ben Šetaha, iz
skloništa (Talmud Berahot 48a).
Obnova
Kad joj je brat ponovno postavljen
na zasluženo mjesto židovskog vođe
i kako je kralj Janaj često bio odsutan
zbog ratova, kraljica Saloma učinila je
sve što je mogla kako bi promovirala
farizejski pokret, na kraju obnavljaju-
ći i sam Sanhedrin. Tijekom njezina
vladanja, rabin Šimon i rabin Jošua
ben Gamla donijeli su pravilo koje je
postalo model života Židova tijekom
tisućljeća, nalažući da svaki grad osnu-
je židovske škole za obrazovanje sve
14
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
lokalne djece, poučavajući siromašnu
djecu besplatno ako si nisu mogla pri-
uštiti školarinu.
Salomi Aleksandri zahvalni je puk na-
djenuo hebrejski nadimak Šlomcion,
što znači „Miran Cion“.
Iako je suprug i izdaleka često opstrui-
rao njezine popularne dekrete, kraljica
Saloma nastavila se truditi, legislativno
vraćajući tradicionalni židovski način
života u zakon Judeje. Njeno ime samo
po sebi postalo je svjedočanstvo koliko
je bila voljena.
Kraljica Saloma nastavila je vladati
devet godina nakon smrti kralja Janaija
76. g. pr. n. e. Godine tijekom kojih
je vladala samostalno bile su među
najprosperitetnijim u povijesti drevne
Judeje. Ojačala je izraelsku vojsku,
izgradila tvrđave i vladala u razdoblju
mira i prosperiteta. Talmud opisuje go-
dine njezina vladanja kao vrijeme kada
je „kiša neizostavno padala srijedom
navečer i šabat navečer (vrijeme kada,
prema Talmudu, ljudi tradicionalno
ostaju u kućama, pa im kiša nije sme-
tala), kada je pšenica rasla velika kao
bubreg, ječam kao maslinova koštica i
leća poput zlatnog dinara“ (Taanit 23a).
Na samrtnoj postelji, Saloma je po-
novno bila rastrgana zbog međusobnih
borbi u Judeji. Njezin sin Aristobulus,
saveznik saduceja, tražio je prijestolje.
U svojim posljednjim mjesecima popu-
stila je njegovim sve većim zahtjevima
za vlast – sve do svojih posljednjih
trenutaka, kada je Saloma dala svoje
posljednje upute: farizejski vođe treba-
ju vladati Judejom nakon njezine smrti,
osiguravajući prevlast tradicionalne
židovske prakse – i čuvajući judaizam
onakvim kakav ga poznajemo danas,
za buduće generacije.
Kraljica Saloma zauvijek će ostati
upamćena kao čvrsta i hrabra branitelji-
ca judaizma tijekom izrazito kaotičnog
razdoblja u našoj nacionalnoj povijesti.
(Izvadak iz nove knjige Yvette Alt
Miller pod naslovom „Portreti hra-
brih židovskih žena koje biste trebali
poznavati“.)
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Dreidel simbolizira duboke duhovne koncepte
i ima fascinantnu povijest.
Dreidel simbolizira duboke duhovne
koncepte i ima fascinantnu povijest.
Dreidli su voljeni dio proslave Hanuke
diljem svijeta. I daleko su od običnih
igračaka; dreidli simboliziraju duboke
duhovne koncepte i imaju fascinantnu
povijest. Donosimo 8 malo poznatih
činjenica o njima.
Zavaravanje grčkih vojnika
Jedno popularno objašnjenje za pove-
zanost dreidla s Hanukom jest da su
ih koristila židovska djeca koja su se
tako usprotivila zlim odredbama kra-
lja Antioha. Godine 175. pr. Kr., kralj
Antioh Epifan zavladao je područjem
koje obuhvaća današnju Siriju, Libanon
i Izrael te je donio stroge uredbe protiv
židovskog života. Pod njegovom vlašću
Židovima je bilo zabranjeno poštuju
subotu i židovske blagdane, naređeno im
je da jedu nekošer hranu, očekivalo se
da se klanjaju grčkim idolima a učenje
i proučavanje Tore bili su zabranjeni.
Židovski učitelji i roditelji uporno su
vodili tajne škole. U vrijeme Hanuke,
židovska nastava odvijala se usmeno a
učenici i učitelji radili su u tajnim ško-
lama. Da su bili uhvaćeni, vjerojatno bi
bili pogubljeni.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Povijest i značaj dreidla. Osam zanimljivih činjenica
Dr. Yvette Alt Miller / prevela Dubravka Pleše
Učenici su u džepovima nosili igračku
za kockanje sličnu dreidlu. Ako bi grč-
ki vojnici upali u te tajne škole, djeca
bi brzo izvadila svoje zvrkove i nešto
novca te objasnila da se samo igraju.
Ova obmana omogućila je generacijama
židovske djece da nastave proučavati
Toru i žive tajnim židovskim životima.
Od drevne Grčke do suvremene Europe
Čini se da su zvrkovi poput dreidla bili
popularni diljem drevnog Bliskog istoka.
Različite strane zvrka simbolizirale su ra-
zličite stvari, slično modernim kockama,
čineći ih idealnim za kockanje. Drevni
Babilonci koristili su kocke slične dreid-
lima za kockanje: slike različitih bogova
simbolizirale su pobjedu i poraz. Jedna
starija židovska žena koju poznajem, a
koja je odrasla u Egiptu, objasnila mi je
da njena zajednica ima dugu tradiciju,
koja seže generacijama unatrag, korište-
nja životinjskih kostiju za izradu dreidela
i drugih igračaka za kockanje.
Neki povjesničari vjeruju da su drevni
rimski vojnici sve do Engleske donijeli
ove jednostavne igre nalik na kockanje
koje se diljem Bliskog istoka igraju s
četverokutnim zvrkovima. Ondje su igre
postale izuzetno popularne, te su se ti-
jekom srednjeg vijeka engleska djeca i
odrasli igrali igru s zvrkovima sličnima
dreidlu. Odražavajući rimske korijene
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
igre, ovi engleski zvrkovi imali su slova šin, što označava frazu Nes Gadol Haja
A, D, N i T na svojim četirima strana- Šam (Tamo se dogodilo veliko čudo),
ma. Slova su označavala latinske riječi odnoseći se na čudesa Hanuke.
Aufer („uzmi“ – uzmi novac), Depone
Veliki hasidski učenjak Rabi Cvi Eli-
(„daj“ novac), Nihil („ništa“ – ne radi
meleh Šapiro (1783. – 1841.) primijetio
ništa tijekom tog poteza) i Totum („sve“
je da četiri slova dreidla odgovaraju
– osvojio si sav novac). Igra je brzo po-
četirima drevnim kraljevstvima koja
stala poznata kao Teetotum, izobličenje
su pokušala, ali nisu uspjela uništiti
latinske riječi Totum, najsretnije vrtnje.
židovski narod. Nun predstavlja Nabu-
Dublje značenje slova kodonosora, babilonskog vođu koji je
uništio Prvi hram u Jeruzalemu. Gimel
Hebrejska slova na dreidlu nun, gimel,
označava Goga, odnosno Grčku, koja
hej i šin ne znače samo Nes Gadol Haja
je pokušala istrijebiti židovsku religiju
Šam (Tamo se dogodilo veliko čudo);
tijekom vremena Hanuke. Hej pred-
neki znanstvenici ističu da sadrže i du-
stavlja Hamana, zlog ministra u staroj
blja značenja.
Perziji koji je želio počiniti genocid i
U 19. stoljeću, slova na zvrkovima Tee- istrijebiti Židove, a čiji je poraz obilje-
totuma, koji su se koristili u Engleskoj žen židovskim blagdanom Purim. Šin
i Irskoj, bili su obično na engleskom označava Seira, odnosno drevni Rim,
jeziku: P (za „stavi novac“), H (za „uzmi koji je uništio Drugi hram u Jeruzalemu
polovinu novca“), N (za „ne radi ništa“) i okončao židovsku vlast u drevnom
i T (za „uzmi sve“). Igra se također pro- Izraelu na gotovo dvije tisuće godina.
širila na njemačka govorna područja
Još jedan simboličan način promatranja
u Europi, gdje su slova predstavljala
njemačke riječi: N (nichts, što znači „ne hebrejskih slova dreidla jest da on pred-
stavlja božanske aspekte ljudskog bića:
radi ništa“), H (halb, ili „uzmi polovi-
Nun označava Nefeš, hebrejski „duša“;
nu“), S (stell ein, što znači „stavi unu-
Gimel znači Guf, hebrejski „tijelo“; Šin
tra“), i G (ganz, što znači „uzmi sve“).
je Sehel, što znači „razumijevanje“ na
Njemački naziv za ovu popularnu igru
hebrejskom jeziku; a Hej predstavlja
bio je Torrel ili ponekad Trundl, što na
Hakol, što znači „sve“ na hebrejskom,
njemačkom jeziku znači „valjati“ ili
„vrtjeti“. Igra je bila popularna među
Židovima u Srednjoj i Istočnoj Europi,
koji su govorili jidiš i promijenili izgo-
vor imena u Dreidl.
Igralo se često oko Božića, a čini se da
su Židovi počeli igrati dreidl i tijekom
sredine zime, mijenjajući slova iz nje-
mačkog na hebrejski, nun, gimel, hej i
15

jer ostala tri slova čine sve temeljne
kvalitete osobe. U židovskom mističkom
razmišljanju, kako je poučavao Rabi
Cvi Elimeleh, ova četiri dijela ljudskog
bića odgovaraju kraljevstvima koja su
nas pokušala uništiti. Babilonci su uni-
štili Prvi hram u Jeruzalemu i odveli
tisuće Židova u zarobljeništvo: to je
bio napad na Guf, tijelo, našeg naroda.
Kasnije, Perzijsko Carstvo pokušalo je
zavesti Židove svojim luksuzom; to je
bio napad na Nefeš, ili dušu, židovskog
naroda. Drevni Grci nudili su filozofije
konkurentne židovstvu, pokušavajući
pretvoriti tradicionalne Židove u asi-
milirane ili helenizirane ljude koji su
se klanjali grčkim bogovima i razumjeli
svijet kroz grčku filozofiju. I to je bio
napad na Nefeš, ili dušu židovskog na-
roda. Naposljetku, stari Rimljani napali
su židovski narod koristeći sva tri sred-
stva, napadajući Židove Hakol, na sve
moguće načine. Slova dreidla podsjećaju
nas na mnoge trenutke kada je židovski
narod bio izvrgnut prijetnji.
Numerička iznenađenja
Na hebrejskom jeziku, svako slovo
ima numeričku vrijednost. Numerička
vrijednost hebrejskih slova dreidla, nun,
gimel, hej i šin je 358. To je također nu-
merička vrijednost nekih ključnih riječi
na hebrejskom jeziku. To je isto što i
Nahaš – zmija koja je navela Adama i
Evu da jedu voće sa zabranjenog Stabla
spoznaje u Knjizi Postanka. To je tako-
đer numerička vrijednost hebrejske riječi
Mošijah, ili Mesija, koji će na kraju
izbaviti židovski narod. Podsjećajući na
najstrašnije i najbolje trenutke židovske
povijesti, slova dreidla podsjećaju nas da
smo mi oni koji trebaju oblikovati židov-
sku povijest; kroz naša djela imamo moć
uzdići naš židovski narod. Činjenica da
nas slova podsjećaju na Mesiju također
nas uvjerava da bez obzira na to koliko
je židovski narod u opasnosti, Bog nas
nikada neće napustiti.
Izraelski dreidel: Sivivon
U Izraelu se dreidli nazivaju Sivivonim,
prema hebrejskoj riječi sov, što znači
„vrtjeti“. Kada su se Židovi iz središnje
Europe počeli vraćati u Zemlju Izraela
1880-ih godina, donijeli su sa sobom
dreidle. Ne zna se točno tko je skovao
16
BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
riječ „sivivon“. Cionistički židovski
pisac David Isaiah Silberbusch (1851.
– 1936.) pripisao je sebi zaslugu za iz-
mišljanje riječi, ali neki ljudi tvrde da je
to učinio Itamar Ben-Avi, prvi izvorni
govornik modernog hebrejskog jezika
(njegov otac Eliezer Ben-Yehuda napi-
sao je hebrejski rječnik i podigao svog
sina da govori samo hebrejski). Itamar je
rođen u Izraelu 1882. godine i smatra se
da je ime Sivivon izmislio 1887. godine,
kada je imao pet godina.
Sivivonimi se razlikuju od dreidela na
bitan način: slova se čitaju Nun, Gimel,
Hej i Pej (a ne Šin). To znači Nes Gadol
Haja Po (Veliko čudo dogodilo se ovdje;
ne „ondje“).
Srebro ili drvo?
Dreideli se izrađuju od različitih ma-
terijala, ali čini se da su srebro i drvo
posebno prihvaćeni. Veliki mudrac Rabi
Moses Sofer (1762. – 1839.), poznat
i kao Hatam Sofer, često se igrao sa
svojom djecom koristeći srebrni dreidel
za Hanuku. Možda je to činio kako bi
ispunio židovsku zapovijed hidur micva,
da uljepšamo micve koje činimo.
Rabi Cvi Elimeleh Šapiro smatrao je da
je najprikladnije koristiti drveni dreidl
zbog viđenja proroka Ezekijela o kraju
izgnanstva, kada će imena svih dvanaest
plemena Izraela biti zajedno napisana
na drvenoj ploči (Ezekijel 37:15-28).
Ovaj dio Tore čita se u sinagogi oko
blagdana Hanuke.
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Dreideli i grogeri
Rabi Cvi Elimeleh Šapiro također je
usporedio dreidle s grogerima, buka-
čima koji se koriste na Purim kako bi
prigušili ime zlog Hamana tijekom či-
tanja Esterina svitka u sinagogi. Svaka
igračka ima veliko simboličko značenje.
Na Purim, kada držimo groger odozdo,
ne vidimo svoju ruku koja kontrolira
igračku. To odražava prirodu purimskog
čuda, tijekom kojeg je ruka Božja bila
sakrivena; njegova mnoga čuda bila su
vidljiva tek nakon zbivanja, kada su
ljudi shvatili da se ne radi samo o nizu
prividnih slučajnosti.
Međutim, tijekom Hanuke vrtimo dreidl
držeći ga na vrhu; naše ruke (simboli-
zirajući „Božju ruku“) jasno su vidlji-
ve. To nalikuje događajima Hanuke, u
kojima je Bog jasno činio čuda za naše
pretke dok su se borili protiv sirijskih
Grka.
Kako igrati dreidel
Igranje dreidla jednostavno je i zabavno.
Evo jedne popularne verzije. Počnite
tako da svaki igrač stavi kovanicu (ili
komadić slatkiša, ili žeton) u sredinu;
to je „lonac“. Igrajte tako da se izmje-
njujete u vrtnji. Ako vaš dreidl završi
na slovu Nun, ne radite ništa. Za Gimel,
uzmite sve iz „lonca“. (Zatim neka svi
stave po jednu kovanicu natrag da bi
se „lonac“ ponovno napunio.) Ako vaš
dreidl završi na slovu Hej, uzmite po-
lovinu kovanica iz „lonca“. Za Šin ili
Pej, stavite po jednu svoju kovanicu u
lonac. Prije svega, opustite se i uživajte,
znajući da ste dio duge židovske tradi-
cije korištenja igre dreidla kako biste se
povezali s Hanukom.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša BLAGDANI I DANI SJEĆANJA
Metak za praćku star 2200 godina možda je
bio upotrijebljen protiv Židova u priči o Hanuki
Michael Bachner / prevela Dubravka Pleše
Metak je pronaðen u Javneu i nosi natpis „Pobjeda Heraklu i Hauronu“.
Takvo je oružje moglo biti sredstvo psihološkog ratovanja protiv
hasmonejskih vojnika tijekom ustanka
Prije otprilike 2200 godina, grčki voj- pr. n. e., ali u Izraelu je pronađeno malo
nik sudjelovao je u bitci na području pojedinačnih metaka s natpisima“,
današnjeg izraelskog grada Javne, dodala je. „Natpisi prenose poruku
usmjerio je svoju praćku prema ži- ujedinjenja ratnika s ciljem podizanja
dovskim vojnicima Hasmonejaca i njihova duha i pritom plašeći neprija-
ispalio projektil na njih tijekom jed- telja ili poziv namijenjen magičnom
ne od bitaka koja će kasnije postati oživljavanju samog metka. Ti natpi-
dio priče o Hanuki. Bar jedna opcija si bili su dio psihološkog ratovanja,
ukazuje na to da je takav metak za Imena bogova Herakla i Haurona na poleđini metka čija je glavna svrha bila zastrašivanje
praćku u Javneu, napravljen od olova za praćku pronađenog u Javneu. (Dafna Gazit/ protivnika, te istodobno ujedinjenje
Izraelska uprava za arheologiju)
i nosi grčki natpis „Pobjeda Heraklu i ratnika i podizanje njihova duha.“
u to vrijeme“, dodali su. Prema prof.
Hauronu“, bio vjerojatni pokušaj psi-
Juliji Ustinovoj sa Sveučilišta Ben „Može se samo zamisliti što je taj rat-
hološkog ratovanja protiv neprijatelja.
Gurion, koja je dešifrirala natpis: „… nik, koji je držao metak za praćku prije
Izraelska uprava za arheologiju, koja
par bogova Hauron i Heraklo smatra- 2200 godina, mislio i osjećao dok se
je zaslužna za ovaj nalaz, izjavila je za
ni su božanskim zaštitnicima Javnea nadao božanskom spasenju“, rekao
Times of Israel da je metak za praćku
tijekom helenističkog razdoblja. Nat- je direktor IAA-e, Eli Escusido. IAA
otkriven prije otprilike godinu dana i
pis na metku prvi je arheološki dokaz je rekla da se iskopavanja u Javneu
da ga otada proučavaju. Vijest je objav-
ove dvojice zaštitnika Javnea, otkriven provode kao dio inicijative Izraelske
ljena deset dana prije Hanuke. Izjava
unutar samog grada. Do danas je par geodetske uprave sa svrhom proširenje
IAA-e navodi da je metak, pronađen
bio poznat samo po natpisu na grčkom grada, u suradnji s općinom. IAA je
na glavnom arheološkom nalazištu u
otoku Delosu.“ Ustinova je rekla da također izjavila da će nalaz i njegova
Javneu, dug 4,4 centimetra i star oko
natpis nije jednostavan poziv za pomoć priča biti predstavljeni javnosti idućeg
2200 godina. To ga smješta u vrijeme
bogovima, već prijetnja protivnicima. utorka na besplatnom događaju pod na-
bitaka između seleukidske vojske i Ha-
„Olovni metci za praćke poznati su u zivom „Javne i njegove tajne“, koji će
smonejaca, koji su nastojali spriječiti
starom svijetu, počevši od 5. stoljeća se održati u gradskoj dvorani kulture.
helenizaciju Židova. Međutim, istra-
živači su priznali da nije poznato u
kojem je kontekstu praćka korištena
i da nema konačnih dokaza da je čak
i pripadala grčkom vojniku. „Izgleda
da nećemo moći sa sigurnošću znati je
li metak pripadao grčkom vojniku, ali
nije nemoguće da je povezan sa suko-
bom Grka i Hasmonejaca“, u izjavi su
naveli Pablo Betzer i dr. Daniel Varga,
koji su vodili iskopavanje u ime IAA-e.
„Maleni olovni metci za praćke, koji
najavljuju nadolazeću pobjedu bogova
poganskog Javnea, konkretni su dokazi Arheološki lokalitet u Javneu s gradom u pozadini. Fotografija objavljena 8. prosinca 2022.
žestoke bitke koja se odvijala u Javneu (Assaf Peretz/Israel Antiquities Authority)
17

Nacija koja prva priskače u pomoć
Nechama Dina Hendel / prevela Dubravka Pleše
Rahelini sinovi, Ošer i Mihael Vaknin, imali su 35
godina, neka Gospodin osveti njihovu krv.
Prijatelj mi je proslijedio poruku o
udovici koja je sjedila šivu za svoja
dva sina, svoje jedine sinove, koje su
brutalno ubili teroristi Hamasa tijekom
krvavog pohoda na Simhat Toru. Udo-
vica skoro da nije imala nikoga tko bi
došao i pružio joj utjehu. Moj suprug i
ja osjećali smo obavezu otići do četvrti
Kirjat Jovel kako bismo pokazali svoju
ljubav i sućut. S knjigom „Vrijeme za
iscjeljenje“, koju je napisao moj brat,
rabin Mendel Kalmenson, krenuli smo
u našu misiju. Čim smo se parkirali,
postalo je jasno da naši planovi nisu
bili ni originalni ni jedinstveni. Vidjeli
smo mnoštvo Židova svih denomina-
cija kako traže istu adresu, zbunjeni
nepoznatim okruženjem, ali usmjereni
prema istome cilju. Prepoznala sam
izraz uvjerenja na licu svakoga od njih,
isti izraz koji je sigurno bio vidljiv i
na mom licu. Svi smo željeli biti tamo
za Židova u potrebi; naša sestra koju
nikada nismo upoznali bila je u neo-
pisivim bolima. Sinagogu u kojoj je
Rahel sjedila šivu ispunili su muškarci
i žene svih dobnih skupina i podrijetla,
iz cijelog Izraela, ujedinjeni, svi kao
jedan. Stolovi su bili prepuni hrane i
18
IZRAEL
poslastica koje su darovali volonteri, a
žene su držale knjižice Psalama, revno
čitajući poglavlja. Tek nakon što smo
otišli, saznala sam više o identitetu
obitelji koju smo došli posjetiti. Rahe-
lini sinovi, Ošer i Mihael Vaknin, bili
su blizanci od 35 godina. Organizirali
su Supernova rave festival, „opisan
kao putovanje ljubavi i mira“, blizu
kibuca Re'im, samo pet kilometara od
Pojasa Gaze. Bili su poznati po svojem
veselom duhu i strastvenoj želji da
usreće druge. Ošer je pronađen mrtav
na dan napada, njegov automobil bio
je prekriven krvlju, svjedoci su rekli
da je nesebično pomagao drugima da
pobjegnu. Mihael je bio nestao. Tri
dana kasnije postalo je jasno da je i
Mihael doživio istu sudbinu kao nje-
gov brat blizanac. Kada smo stigli u
kuću šive, Rahel je već sjedila deseti (i
posljednji) dan intenzivnog tugovanja
zbog gubitka svojih dvaju sinova (sed-
modnevna šiva za Mihaela započela je
tri dana nakon Ošerove šive). Progurali
smo se kako bismo upoznali Rahel i
dali joj Knjigu utjehe i inspiracije koja
je donijela utjehu mnogim ljudima
tijekom njihovih najtežih dana tuge i
Priprema stotine obroka za slanje vojnicima IDF-a, Židovima na jugu i obiteljima rezervista.
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
žalosti. Nakon što smo izrekli nekoli-
ko riječi utjehe, povukli smo se kako
bismo dali priliku drugima.
Čovjek s malom bijelom bradom, koji
je izgledao kao da ima pedesetak go-
dina, sada je govorio tiho i privukao je
moju pažnju. Predstavio se kao Šimon,
član ješive Merkaz HaRav. Šimon je
podijelio s nama da su tijekom Dru-
gog libanonskog rata 2006. godine
neprijatelji bombardirali njegov tenk,
te su tada ubijena dvojica njegovih
suboraca a on je zadobio teške ope-
kline po cijelom tijelu. Gušio se u
zadimljenom tenku kada ga je netko
izvukao držeći ga za vrat, čudesno mu
spasivši život. Mjesecima je ležao u
bolničkom krevetu oporavljajući se od
bolnih opeklina. Jedno od prvih mjesta
koje je posjetio nakon što je otpušten
iz bolnice bila je obitelj njegova prija-
telja koji je poginuo, vozača njegova
tenka. Dok je izražavao sućut, Šimon
je podijelio zadnje riječi koje je njegov
prijatelj izrekao prije nego što je vratio
svoju svetu dušu Stvoritelju. Dok su
se vozili prema Libanonu, Šimon je
rekao svom prijatelju preko radija:
„Možda želiš staviti tefilin?“ Vozač se
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Volonteri u udruzi Friendship Circle of South
Jerusalem pružili su potrebno olakšanje
roditeljima djece s posebnim potrebama.
nasmijao i iskreno rekao da nije nosio
tefilin od svoje bar micve. Odbio je.
Nekoliko trenutaka kasnije, Šimon je
začuo njegov glas: „Znaš što?“ rekao
je. „Sutra ujutro želim staviti tefilin.
Zbog tebe.“ Šimon je odgovorio: „Ne
zbog mene. To je između tebe i Boga.“
„Ne zbog tebe“, rekao je vozač, „želim
to učiniti za Boga!“ Obitelj je osjetila
veliku utjehu, čuvši da je njihov sin
napustio ovaj svijet povezan s Bogom
i s namjerom da izvrši micvu. Rahel,
koja je bila obamrla od boli, pažljivo
je slušala Šimona. Ponosno je rekla:
„Moji dečki stavljali su tefilin.“ Iza
nje bila je ogromna slika dva ljubazna
mladića s velikim osmijesima na lici-
ma. Šimon je nježno odgovorio: „Si-
guran sam da su bili vrlo čestiti. Kaže
se da za one koji su ubijeni samo zato
Dostava hrane i paketa vojnicima IDF-a, Židovima na jugu i obiteljima rezervista.
IZRAEL
što su Židovi postoji posebno mjesto u
Gan Edenu, gdje čak ni najpravedniji
ne mogu ući.“ Napustili smo kuću šive
ponizni i nadahnuti.
„Tko je kao tvoj narod, o Izraele?!“
Pomislila sam na mladence koji su se
namjeravali vjenčati bez gostiju. Gla-
sina se proširila i u roku od nekoliko
sati vjenčanje se održalo u dvorani s
cateringom, glazbom i DJ-em, s 400
gostiju. Nitko od nazočnih nije po-
znavao mladence! A što je s pozivom
da se ugoste raseljeni Židovi s juga?
Samo 45 minuta nakon što je poruka
objavljena, onima koji su odgovorili
rečeno je: „Zakasnili ste! Već smo
svima pronašli smještaj.“
Šest tisuća obitelji smješteno je u ma-
nje od 45 minuta! Ljudi su nesebič-
no otvorili svoje domove potpunim
strancima koje prepoznajemo kao našu
međunarodnu židovsku obitelj.
Naši su vojnici posebni. Odgovor na
poziv za vojnu službu tijekom opera-
cije Željezni mač bio je 130 %! Tisuće
muškaraca, u Izraelu i inozemstvu,
odabralo je staviti svoje živote na
kocku kako bi sudjelovali u misiji
za Am Israel. Čak se i 95-godišnjak
dobrovoljno prijavio! Naši vojnici
u IDF-u neumorni su, kao i njihove
obitelji, žrtvujući mnogo. Židovske
zajednice diljem svijeta, uključujući
i našu hrabru zajednicu doseljenika
u Jeruzalem, okupljaju snage kako bi
Rabin Hendel stavlja tefilin vojnicima IDF-a.
pomogli izraelskim vojnicima i civi-
lima, materijalno i duhovno. Stotine
toplih obroka isporučeno je iz naše
kuće Chabada u Baki vojnicima IDF-a,
Židovima na jugu i obiteljima rezer-
vista. Imali smo privilegiju posjetiti
neke od naših vojnika kako bismo im
pružili fizičku potporu, ali i duhovno
uzdizanje.
Volonteri iz udruge Friendship Circle
of South Jerusalem, koju vodimo, ne-
umorno rade kako bi zabavili djecu s
posebnim potrebama i pružili potrebni
odmor njihovim iscrpljenim rodite-
ljima. Djela dobrote i darežljivosti
koja se događaju u svakom trenutku,
te osjećaj židovskog jedinstva širom
svijeta, sigurno su oklop koji štiti Am
Israela u ovom intenzivnom ratnom
vremenu. Baal Šem Tov nudi prekra-
sno tumačenje riječi iz Psalma 121:
„Gospodin je tvoja sjena.“ Naše po-
našanje u fizičkom svijetu izaziva pa-
ralelni Božji odgovor, objašnjava on.
Neka Bog svrne pogled na svoj narod
koji na svaku nedaću odgovara prvi,
kao dionik kriznih timova, te neka
tako donese izbavljenje židovskom
narodu brzo i čudesno. Neka vrati naše
zarobljenike iz Pojasa Gaze u našu
domovinu, žive i zdrave, neka izlije-
či tisuće ranjenih i osigura sigurnost
i zaštitu našim vojnicima i svakom
Židovu. Neka donese pravu utjehu
narodu Izraela dolaskom konačnog
otkupljenja, brzo i sada!
19

U jeku rata protiv Hamasa, predstavljamo
liječnike koji brinu o zdravlju vojnika IDF-a
Dr. Yael Hefner: „Za to se obučava-
mo, s time smo odrasli i u tome se
ističemo – spašavanje i pomoć stano-
vništvu naši su glavni prioriteti.“
Rat je razotkrio priče o heroizmu iz
različitih sektora, pri čemu medicinski
timovi igraju značajnu ulogu u mobi-
lizaciji i doprinosu zemlji.
Dr. D., stanovnik Tel Aviva, specijalist
je u Wolfson Medical Centeru. Iako
20
IZRAEL
MAARIV / prevela Dubravka Pleše
je oženjen i otac dvoje djece, također
je i borac u Zračnim snagama, trenu-
tačno stacioniran na jugu zemlje. U
međuvremenu, njegova supruga, S.,
radi kao pedijatrica u Wolfsonu, neu-
morno pružajući životno važnu medi-
cinsku skrb djeci. „Prvog dana borbi,
imao sam priliku liječiti tri pacijenta
ozlijeđena u napadu 7. listopada u
Pojasu Gaze. Sudjelovao sam u razli-
čitim aktivnostima s jedinicom, gdje
smo liječili ranjene i spašavali živote.
Zapanjen sam nevjerojatnim borcima
koje upoznajem u svim sektorima, nji-
hovim visokim moralom i neopisivim
borbenim duhom. Nadahnjujuće je
svjedočiti mobilizaciji cijele zemlje
i podršci vojnicima IDF-a. To nama
na terenu pruža ogromnu potporu i
snagu“, kaže dr. D.
Jišaj Kuperman, medicinski tehničar
u jedinici za intenzivnu pedijatriju
bolnice za djecu Edmond i Lily Safra,
koji služi u rezervi u brigadi Ephraim.
Stacioniran je u području Kerem
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Re'im, gdje osigurava neutralizaciju
sigurnosnih incidenata prije eskala-
cije. „Mnogo smo naučili iz strahota
u Pojasu Gaze i činimo sve što je u
našoj moći da ih spriječimo. Prioritet
nam je obuka, upoznavanje s terito-
rijem, naoružavanje, obrana i sve što
nam može dati prednost nad neprija-
teljem“, rekao je Kuperman i dodao:
„Kao medicinski tehničar za inten-
zivnu njegu, terenski tehničar i vojni
instruktor prve pomoći, odgovoran
sam za obuku osoblja za prvu pomoć
i prvu pomoć u mentalnom smislu –
području koje sam proučavao tijekom
magisterija. Trudimo se održati visok
moral i izraziti zahvalnost izraelskom
narodu za njihovu ogromnu podršku
i ljubav.“
Major (rez.) Dr. Yael Hefner, internist-
kinja u Meir Medical Centeru, trenut-
no obavlja subspecijalizaciju na odjelu
za plućne bolesti. Pozvana je u rezervu
kad je izbio napad. Nije oklijevala pri-
družiti se svojoj postrojbi.
„To je ono za što se obučavamo“, po-
nosno je izjavila. „Podrška koju do-
bivamo iz pozadine nevjerojatna je i
osnažujuća“, rekla je dr. Hefner. „Svaki
put kad pogledam mobitel, otkrijem
poruke kolega iz odjela za plućne bole-
sti i unutarnje bolesti, koji je nekoć bio
moj drugi dom“, nastavila je. „Kolege iz
svih sektora brinu se za mene i šalju mi
pozdrave. Ovdje sam s nevjerojatnom
postrojbom vojnika koji su se prijavili
za misiju bez oklijevanja. Neki su izni-
mni liječnici, a tu je i divna medicinska
sestra koja će uskoro završiti studij
sestrinstva. Uvjerena sam da ćemo
zajedno pobijediti.“
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Ratni dnevnik civila: kaos, djeca i klaustrofobija
Sori Block-Gordon / prevela Dubravka Pleše
Slika: Sefira Lightstone
Nedjelja
Moja nećakinja, koju sam posjetila za praznike i čiju kuću u
Jeruzalemu nisam mogla napustiti, morala je reći svojoj djeci
da neće ići na dugo očekivani odmor na Cipar jer je njihov tata
morao ići u vojsku boriti se protiv zlih ljudi.
Uslijedile su suze i napadi bijesa.
Četverogodišnjakinju je smirila mama, praveći joj palačinke.
Sedmogodišnjakinja nije bila sretna dok nije dobila lizalicu,
a devetogodišnji dječak bio je potpuno tih, briga i bol urezale
su mu se u lice.
Vidjela sam da djeci treba nekako skrenuti misli.
Nije bilo sirena, ali često smo se ipak igrali u dvorištu. Izaći
dalje još uvijek je bilo previše zastrašujuće.
Ponedjeljak
Moja nećakinja, koja je medicinska sestra u bolnici Shaarei
Tzedek, pozvana je na posao.
Moja šogorica i njen muž željeli su ići na pogreb sina svojih
prijatelja koji je tragično ubijen tijekom šabata. Bio je odliko-
vani vojnik koji je dobio godinu dana odmora radi studija, ali
čim je čuo što se događa u Gazi, otišao je pomoći.
Neka Bog osveti njegovu krv.
Rado sam preuzela brigu o djeci.
U situacijama poput ove, moja je najbolja taktika nešto poduzeti,
biti od pomoći, uskočiti gdje mogu.
Uključili smo glazbu i pokušala sam djecu potaknuti da opo-
našaju moje plesne pokrete.
Nisu se svi željeli pridružiti.
IZRAEL
Jedno dijete htjelo je lupati po klaviru. Drugo je htjelo da ga
svi gledaju dok pleše, a treće je htjelo da ga vrtim oko sebe.
Bilo je kaotično.
Usred svega toga, ponovno je zatulila prokleta sirena.
„Brzo, brzo!“ viknula sam, „Svi u sklonište!“
Svi smo trčali što smo brže mogli u spavaću sobu.
Najmlađa je vrištala: „Gdje je moja knjiga o Wallyju? Želim
svoju knjigu!“
Njezino vikanje bilo je glasnije od sirene.
Brzo sam izašla iz sobe, pronašla knjigu ispod stola, vratila se
i zaključala vrata.
Devetogodišnjak je pitao jesam li dobro zatvorila prozor. Nisam.
Bum, bum. Čvrsto sam ga zatvorila.
Mala djevojčica vikala je: „Ne mogu pronaći Wallyja na ovoj
stranici!“
Druga djevojčica rekla je da je gladna.
Dječak me pogledom preklinjao da ostanem u sobi punih pet
minuta kao što to njegova mama na dužnosti radi u bolnici.
„Ostani smiren“, govorila sam samoj sebi. „Diši.“
Pet dugih minuta kasnije izišli smo.
Moj devetogodišnji nećak pozvao je prijatelja. Super. Došao je.
Igrali su se, a zatim je nazvala njegova majka da hitno mora
ranije doći po njega.
Njegov je rođak poginuo u borbi i željela ga je odvesti na pogreb.
Utorak, srijeda i četvrtak
Dani se stapaju jedan s drugim. Što sam radila cijeli tjedan?
Kamo su dani otišli? Kako to da nisam ni razmišljala o napu-
štanju Izraela?
Sve su to dobra pitanja. Nemam odgovore.
Svaki se dan budim, istegnem se deset minuta i molim Boga
da svi budu na sigurnom, posebno vojnici koji se bore za našu
zemlju. Zatim odem do kuće svoje majke.
Na putu je zovem i pitam je što joj treba.
„Ništa mi ne treba“, gotovo uvijek odgovori, „ali znaš, sori,
ponestaje mi toaletnog papira, kruha....“ I svaki dan donesem
malu poslasticu da je razveselim.
21
 IZRAEL
Svaki put kad je posjetim, osjećam unutarnji mir i spokoj.
Osjećam da me Bog štiti.
Moja šogorica ima kuću u Cezareji.
Moj je suprug prati kako bi pomogao pripremiti kuću za ljude
s juga čije su kuće izgorjele.
S djecom nije bivalo ništa lakše.
Ne kažem ništa njihovoj mami. Nema svrhe. Na rubu je živaca.
Ne žele se igrati.
Žele gledati dječje emisije cijeli dan.
Kažem im da će za pola sata morati ugasiti ekrane.
Vrište kad uđem.
Dajem im još pola sata.
Konačno slušaju.
Gladni su.
Doručkuju smrznutu pizzu. Ne protivim se.
Nasjeckam malo štapića od mrkve.
Žele bambu.
Devetogodišnjak i ja jedemo mrkvu i igramo Rummikub.
U srijedu želim odvesti djecu u park.
Moj devetogodišnji nećak to ne dopušta. „Još je uvijek preo-
pasno“, govori mi.
Poziva još jednog prijatelja i svi zajedno ponovno igramo
Rummikub.
Djevojčice se igraju skrivača u ostavi.
Stvarno su tihe. Ugodno sam iznenađena.
Zavirim u ostavu i shvaćam da su pojele cijelu teglu čokolad-
nog namaza.
Posvuda je po njihovoj odjeći, licu i rukama.
Izgledale su sretne, tako da je sve u redu.
U jednom trenutku nestane struje.
Nema svjetla, nema klime. Tama.
„Nema potrebe za panikom“, govorim sebi. „Mogu se s time
nositi!“
Moja šestogodišnja nećakinja odlučuje da su ribe gladne.
Beskrajno.
Istresa cijelu teglu hrane za ribe u zdjelu.
Moram brzo reagirati; ne želim da ribe umru dok sam ja ovdje.
Brzo izlijem svu vodu držeći ribu.
Nije baš sretna.
Brzo, brzo, ponovno je napunim. Tek nakon petog puta voda
ponovno postane bistra.
Uff. Katastrofa izbjegnuta.
22
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Zvoni na vratima. Mislim da su to prijatelji djece, pa širom
otvaram vrata.
Ulazi nepoznat muškarac s velikim ruksakom.
Oh ne, pomislim. Izgleda naoružan.
Pregledavam prostor, spremna da istrčim s djecom.
Istodobno uzimam svoj telefon.
On vadi svoj telefon iz ruksaka.
„Oprostite, tko ste vi?“ pitam.
„Ne govorim engleski“, kaže.
Gdje početi?
Zovem svoju šogoricu, strahujući od najgoreg.
„Ovdje je čovjek s velikim ruksakom i dodatnim prstom.
Poznaješ li ga?“
„Oh da, to je čistač koji dođe kad moj redovni ne može“, kaže.
Tresu mi se ruke.
Ovo nije ništa u usporedbi s onim što drugi ljudi prolaze.
Moj devetogodišnji nećak ima online nastavu. Škole su zatvo-
rene otkako je počeo rat.
Šogorica me podsjeća da se mora priključiti.
Nije raspoložen, kaže mi.
Kažem njegovim sestrama da moraju biti tiše jer ima nastavu.
Samo postaju glasnije.
Nakon nastave pitam ga kako je bilo. Kaže da nije ništa čuo, i
da u svakom slučaju nije raspoložen za učenje.
Pričamo o ratu. Zabrinut je za svog oca.
Loše spava, govori mi.
Pokušavam mu pričati o pozitivnom razmišljanju. Govorimo
svom mozgu o čemu želimo razmišljati.
Hajde da razmišljamo o prošlom tjednu kada smo bili na plaži,
predložim.
Sluša.
To je težak koncept i za nas odrasle; što možemo očekivati
od djece?
Ponovno se podsjećam da pred djecom govorim pozitivno.
Svaki je dan borba.
Nagovoriti ih da spuste uređaje.
Pokušati ih zaigrati u zatvorenom prostoru.
Postaju nervozni i počinju se svađati.
Teško je i djeci, ali i majkama, bakama i skrbnicima. Mnogo
je roditelja koji se sami brinu o djeci dok su njihovi voljeni
pozvani u službu.
I oni zaslužuju medalju.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Rabin Elie Mischel / prevela Dubravka Pleše
Zato što te nisu dočekali hranom i vo-
dom na tvojem putovanju nakon što
si napustio Egipat, i zato što su unaj-
mili Bileama, sina Beorova, iz Petora
u Aram-Naharajimu, da te prokune.
Ponovljeni zakon 23:5
Ovog tjedna, fotografija Amerikanaca
s kaubojskim šeširima koji su došli vo-
lontirati u Izrael obišla je svijet. Židovi
diljem svijeta odgovarali su tisućama
komentara poput: „Ovo znači puno –
nismo sami!“ i: „Bog blagoslovio ove
nevjerojatne kršćane!“ Kauboji su došli
u Izrael kako bi volontirali s HaYove-
lom, izvanrednom kršćanskom grupom
sa sjedištem u naselju Har Bracha, koja
dovodi kršćane u Izrael kako bi volon-
tirali i pomogli izraelskim poljoprivred-
nicima u Judeji i Samariji. S obzirom
na to da je trenutno mnogo izraelskih
radnika pozvano u rezervu Izraelske
obrambene snage, ti kršćanski volonteri
sada su potrebniji nego ikada. Neki od
vas možda razmišljaju: „I ja podržavam
Izrael i molim da Izrael uskoro porazi
Hamas. Ali zašto bi kršćani iz Arkan-
sasa i Teksasa letjeli u ratnu zonu kako
bi volontirali? Nije li to malo previše?
Zašto to rade?“ Odgovor na to pitanje
nalazi se u Bibliji – i važniji je nego što
možda mislite. „Amonac ili Moabac
neće ući u zajednicu Gospodnju; čak
ni deseto koljeno neće ući u zajednicu
Gospodnju. Zato što te nisu dočekali
kruhom i vodom na putu kad si izašao
iz Egipta...“ (Ponovljeni zakon 23:4-5)
Nacije Moab i Amon potječu od Lota,
rođaka Abrahama. Ove su nacije rođaci
narodu Izraela. Zašto im je zabranje-
no da se obrate na židovstvo? Što je
toliko strašno u tome što nisu doče-
kali narod Izraela kruhom i vodom?
Kako bi pitanje postalo još značajnije,
razmotrite stav Biblije prema drugim
IZRAEL
Kauboji za Izrael
nacijama. Mnoge druge nacije aktivno
su napadale narod Izraela, ali prihva-
ćanje obraćenika iz tih nacija nije bilo
zabranjeno. Egipćani su se prema Izra-
elcima ponašali znatno gore nego što
su to ikada učinili Amonci i Moabci,
ali Egipćaninu je dopušteno obratiti
se i pridružiti se narodu Izraela. Zašto
je Egipćaninu dopušteno obratiti se na
židovstvo, ali ne i Amoncu ili Moabcu?
Iako su Amonci i Moabci djeca Lota,
moramo se sjetiti da je Lot proveo mno-
go godina živeći u zlom gradu Sodomi.
Sodoma je bila poznata po svojoj pot-
punoj neosjetljivosti na patnje drugih.
Bili su to arogantni ljudi, prepotentni u
svojoj samodostatnosti i preziru prema
drugima. Amonci i Moabci, kao rođaci
Izraela, trebali su prihvatiti nasljeđe
Abrahama. Umjesto toga, slijedili su
put Sodome i Gomore i nisu pokazali
milosrđe prema narodu Izraela dok su
putovali kroz pustinju. Iako nisu zapo-
čeli ratove protiv Izraela, bili su krivi
za strašan zločin neosjetljivosti – i zbog
toga im je zauvijek zabranjeno da se
pridruže narodu Izraela. „Zato što je
živ – govori Gospod nad vojskama, Bog
Izraelov – Moab će biti kao Sodoma, a
sinovi Amonovi kao Gomora; trnje, sla-
na jama i vječna pustoš. Ostatak mojeg
naroda opljačkat će ih, a ostatak mojeg
naroda naslijedit će ih.“ (Sefanija 2:9)
Tragična priča o Moabcu i Amoncu
ključna je lekcija za sve ljude, ali poseb-
no za kršćane. Kršćanstvo je utemeljio
Židov, a kršćani i Židovi vjeruju u he-
brejsku Bibliju i Boga Abrahama, Izaka
i Jakova. Poput Moabaca i Amonaca,
kršćani su duhovni „rođaci“ naroda
Izraela. Kada vam je obitelj u potrebi,
kada su vaši rođaci u nevolji, imate
obvezu djelovati. U takvim trenucima,
neutralnost i pasivnost neoprostivi su
grijesi. Svim izvanrednim kršćanima
koji su ustali kako bi aktivno podržali
narod Izraela u ovom teškom trenutku:
želimo da znate koliko nam to znači i
da ćemo vam zauvijek biti zahvalni za
ljubav. A svima koji podržavaju Izrael,
ali još uvijek stoje pasivno po strani:
molimo vas, ustanite i stanite uz nas!
Trebamo vas sada više nego ikad! Ne
budite ravnodušni, ne zatvarajte oči
pred patnjom židovskog naroda. Ovo
je trenutak koji poziva na akciju – a
Bog nas promatra.
23

215 članova indijskog „izgubljenog plemena“
Bnei Menaše vojnici su IDF-a i bore se protiv
Hamasa i Hezbolaha
Još jedno impresivno otkriće: 99 %
muških imigranata zajednice Bnei
Menaše koji ispunjavaju uvjete pri-
družuju se Izraelskim obrambenim
snagama (IDF).
Jeruzalem, Izrael, 6. studenog 2023.
Oko 215 Židova Bnei Menaše zajedni-
ce, koji su imigrirali iz sjeveroistočne
Indije u proteklim godinama, trenu-
tačno služe kao vojnici u Izraelskim
obrambenim snagama (IDF), boreći se
protiv Hamasa i Hezbolaha u operaciji
Iron Swords. Njih 75 u aktivnoj je služ-
bi, većina u borbenim jedinicama, dok
je preostalih 140 u rezervnom sastavu.
Priopćenje je objavila Shavei Israel,
nevladina organizacija sa sjedištem u
Jeruzalemu koja se više od 20 godina
zalaže za aliju (imigraciju u Izrael)
zajednice Bnei Menaše, potomaka „iz-
gubljenog plemena“ Izraela. Od muških
imigranata Bnei Menaše vojne dobi,
gotovo svi muškarci (99 %) i 10 %
žena pridružuju se IDF-u, dok 90 %
(l-d) Stožerni narednik Gershon Menashe i stožerni
narednik Harel Paltuel
24
IZRAEL
Staff / prevela Dubravka Pleše
žena obavlja sherut leumi, nacionalnu
službu iz vjerskih razloga, izjavila je
organizacija.
„Bnei Menaše vatreni su cionisti i
strastveno odani Izraelu, njegovom
narodu i njihovoj sigurnosti. Nije
slučajnost da mnogi od njih služe u
borbenim jedinicama IDF-a, i ponosni
smo na njihovu spremnost da riskira-
ju živote uz druge izraelske vojnike
kako bi branili Zemlju i narod Izraela“,
izjavio je osnivač i predsjednik Shavei
Israela, Michael Freund. Jedan vojnik
iz Bnei Menashe, Natanel Touthang,
26, nedavno je ozlijeđen od šrapnela
koji je eksplodirao iz topovske granate
koju je Hezbolah ispalio iz Libanona
prema sjevernom Izraelu. Zadobio je
ozljede očiju i ruke te je podvrgnut
trima operacijama. Touthang, koji je
imigrirao u Izrael 2018. godine, služi
u Golanskoj brigadi. Pet članova Bnei
Menaše koji trenutačno sudjeluju u
borbi dopustili su organizaciji da obja-
vi njihova imena i fotografije kako
bi informirala javnost o posvećenosti
zajednice obrani Izraela. Dvojica su
vojnici na aktivnoj dužnosti: stožer-
ni narednik Ariel (19) regrutiran je u
Izraelske obrambene snage prije 10
mjeseci i služi u specijalnim snagama
Sayeret Nachal; a narednik Azaria (21)
služi u brigadi padobranaca. Trojica
su rezervisti: stožerni narednik Harel
Paltuel (29) služi u brigadi Nachal;
stožerni narednik Gershon Menashe
(23) služi kao borbeni vozač; a stožer-
ni narednik Hei Khizkia (23) služi u
brigadi padobranaca. Svi su imigrirali
u Izrael 2014. godine. „Od izbijanja
rata, Shavei Israel primio je stotine
zahtjeva mladih članova zajednice u
sjeveroistočnoj Indiji koji traže da od-
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
(l-r) Stožerni narednik Gershon Menashe i Stožerni
narednik Ariel
mah imigriraju u Izrael“, rekao je Mi-
chael Freund. „Ne samo to – traže da
odmah pristupe IDF-u i bore se rame
uz rame sa svojim braćom i sestrama.“
Bnei Menaše ili „sinovi Menašea“
tvrde da potječu od jednog od deset
izgubljenih plemena Izraela, koje je
prije više od 27 stoljeća prognalo Asir-
sko Carstvo. Njihovi preci lutali su
srednjom Azijom i Dalekim Istokom
stoljećima prije nego što su se smjestili
u današnju sjeveroistočnu Indiju, duž
granica Burme i Bangladeša. Tijekom
njihova izgnanstva, Bnei Menaše na-
stavili su prakticirati judaizam baš kao
i njihovi preci, uključujući čuvanje
Šabata, pridržavanje kašruta, slavlje
blagdana i poštivanje zakona obitelj-
ske čistoće. Generacijma su njegovali
san o povratku u zemlju svojih preda-
ka, Zemlju Izrael.
Dosad je Shavei Israel omogućio os-
tvarenje sna o aliji, imigraciji u Izrael,
više od 5000 pripadnika Bnei Mena-
še i planira pomoći u dovođenju više
članova zajednice u Izrael. Trenutač-
no 5000 pripadnika zajednice Bnei
Menaše čeka svoj povratak u svoju
židovsku domovinu.
(Fotografija: uz ljubaznost Shavei Israel.)
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša IZRAEL
Zbog Hamasa morali su pobjeći iz svojih domova,
ali evakuirani Izraelci zaklinju se da će se vratiti
Joy Bernard / prevela Dubravka Pleše
IZRAEL U RATU: Nakon mjesec dana rata protiv Hamasa, stanovnici južnih izraelskih
zajednica obećali su da će se vratiti.
Prozor stana Noe Globerman u Kibucu Nir Am. (foto: Noa Globerman)
Usred mnogih priča o gubicima, je prije pet godina stigla u Izrael s koje je uštedjela i namjeravala dati
strahotama i uništenju koje je Hamas Filipina, živi u Kibucu Nirim i brine svom sinu. Bez trenutka oklijevanja,
izazvao na rubovima Gaze tijekom se za Nitzu, 95-godišnjakinju iz tog hrabra skrbnica ponudila je teroristima
nemilosrdnog i iznenadnog terori- sela blizu granice s Gazom, sedam svoj novac i rekla im da uzmu sve što
stičkog napada 7. listopada, postoje kilometara istočno od Khan Yunisa. ima osim avionske karte, moleći ih da
priče s boljim ishodima. Ove priče o poštede život starije žene za koju se
Ujutro na dan napada, oko 200 nao-
ljudskoj hrabrosti i dobroti sigurno će brinula godinama. Čudesno, prista-
ružanih terorista Hamasa upali su u
izmamiti osmijeh onima koji ih čuju. li su. Satima nakon toga, Camille je
kibuc, sijući uništenje posvuda, ranivši
Sve više takvih anegdota koje svjedoče ležala u krevetu s Nitzom, koja ju je
desetke i ubivši najmanje pet članova
o snazi ljudskog duha pojavljuju se grlila, i obećavala da neće otići.
Nirima. Lokalni mediji izvješćuju da je
dok se zemlja nastavlja boriti, pogo-
oko 8 sati Camille čula teroriste kako Četrdeset i sedmogodišnji Bar Heffetz,
đena najsmrtonosnijim napadom koji
prilaze kući i pokušala zatvoriti prozor jedan od Nitzinih unuka, rođen je u
je zabilježila u svojoj kratkoj povijesti,
sigurnosne sobe, ali nije uspjela. Dva kibucu i gotovo cijeli svoj život tamo
nakon mjesec dana rata.
dana nakon napada, Camille je trebala živi. I njegov otac i djed bili su po-
Jedna je takva priča priča o Camille odletjeti kući i posjetiti obitelj; zato je ljoprivrednici koji su radili na zem-
i Nitzi. Camille, strana radnica koja u novčaniku imala oko 1500 šekela lji, pretvarajući neplodnu zemlju u
25

prosperitetne poljoprivredne površine
kakve su danas. Taj poljoprivrednik i
agronom razgovarao je s novinarima
Jerusalem Posta ovog tjedna, iz Ni-
rima, kamo se vratio prošlog vikenda
radi brige o životinjama.
Heffetz, njegova baka, njezina skrbni-
ca i svi članovi njegove obitelji tek su
nekolicina od procijenjenih 130 tisuća
ljudi koji su prisiljeni napustiti svoje
domove na jugu i sjeveru tijekom rata,
praktički raseljeni unutar zemlje.
„Ovo nije prvi put da sam ovdje nakon
napada“, kaže. „Već sam se vratio na
nekoliko sati prije otprilike dva tjed-
na kako bih uzeo neke svoje stvari
i stvari drugih članova kibuca koji
su bili evakuirani u roku od nekoliko
sati i morali su ostaviti sve iza sebe“,
objašnjava Heffetz. Osim njega, kaže
da se još sedam drugih članova ki-
buca vratilo kako bi obavljalo svoje
zajedničke dužnosti, pomagalo vojsci
u osiguranju područja i brinulo se o
svojim poljima – koja su im glavni
izvor prihoda.
„U svakom trenutku ovdje je između
80 i 200 vojnika koji nadgledaju kibuc
i deseci kokoši koje lutaju poljima
nakon bijega iz obližnjeg Kibuca Ein
26
IZRAEL
BAR HEFFETZ iz Kibuca Nirim. (credit: Bar Heffetz)
Hašloša. Još uvijek ima puno izgor-
jelih vozila i razbijenih prozorskih
stakala posvuda. Sve to čini se potpuno
nadrealnim“, govori. Tijekom napada,
Heffetz je potražio utočište u sigurnoj
sobi svoje kuće zajedno sa sestrom i
partnericom, gdje su proveli 12 sati.
Njegova bivša supruga i njihovo dvoje
djece, od 15 i 12 godina preživjeli su
napad, skrivajući se u sigurnoj sobi
u kući u blizini. Njegova kći već se
vratila u internat gdje studira, dok sin
ostaje s većinom zajednice Nirim, koja
je evakuirana u hotel u Eilatu nakon
napada.
„Ni u snu nismo mogli zamisliti sce-
narij poput onog koji se odigrao 7.
listopada“, priznaje Heffetz. „Ipak,
navikli smo živjeti pod jakim raket-
nim napadima. Ne znam je li riječ
'napuštanje' prava, ali da, to je ono
što je država učinila s nama. Tijekom
godina bilo mi je jasno da nas nisu
čuvali. Da to kažemo drugim riječima:
nikad nisam vidio vojnike smještene
između moje kuće i Pojasa Gaze. To
je rezultat politike vlade koja se radije
ne želi riješiti (židovsko-palestinskog)
sukoba, kako bi se spriječilo miješanje
Izraelaca i Palestinaca.
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
„Za mene su za povratak manje bitni
financijski gubici; ne bojim se da ću
umrijeti od gladi. Znam da će nam
vlada donekle nadoknaditi izgubljeno.
Želim se vratiti jer je depresivno ne biti
ovdje. Na kraju krajeva, ja sam farmer,
moj usjev proizvod je godina rada,
a polje je moj dom. Dom nije četiri
zida; dom su sva polja oko mene.“ No,
Heffetz dodaj i: „Doista smo zabrinuti
jer nam nitko zapravo ne može reći što
će se dogoditi u budućnosti. Koliko će
to trajati? Mjesec dana? Dva mjeseca?
Što će se dogoditi u Gazi? Znam da
se neki od mojih susjeda možda neće
vratiti, ali ja želim ponovno kući.“
Pogledi koje nikad nećete zaboraviti
Za 24-godišnju Nou Globerman, stu-
denticu četvrte godine filma na Sa-
pir Collegeu, život na jugu nije bio
prirodan odabir. Odrasla je u gradu
Ra'anani, ali na kraju se „zaljubila u
jug, njegove pejzaže i ljude“, nakon
što je odlučila nastaviti svoje umjet-
ničke studije na južnoj instituciji. Prvo
je živjela u Sderotu, prije nego što se
preselila u kibuc Nir Am zbog svoje
posljednju godinu školovanja. Tamo
je bila ujutro 7. listopada.
Nakon mnogo sati neizvjesnosti,
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
skrivajući se u svom malom stanu u
kibucu, s pokvarenim vratima, Glo-
berman je uspjela potražiti utočište kod
obitelji u kibucu koja je odgovorila na
njene poruke u WhatsApp grupi zajed-
nice. Jedna je majka primila Globerma-
novu, i na kraju je vozila svoju djecu
i Globermanovu iz kibuca u centralni
Izrael usred noći, dok je još uvijek tra-
jala borba u većini okolnih zajednica.
„Zahvalna sam za dobrotu te nepo-
znate žene“, kaže Globerman. „Vozila
je s toliko samopouzdanja, snalazeći
se u prizorima koje nikad u životu
neću zaboraviti. Rekla je svojoj djeci
da zatvore oči, kako bi ih poštedjela
strahota, ali ja nisam i zauvijek ću
pamtiti ono što sam vidjela.“
Globerman je planirala završiti fakul-
tet i preseliti u SAD, gdje je željela
pokušati izgraditi karijeru u filmskoj
industriji New Yorka, ali sve se pro-
mijenilo tog sudbonosnog jesenskog
dana. Globerman kaže da ne može
diplomirati dok službeno ne preda svoj
završni projekt, kratki film koji je sni-
mila, ali nijedan od njenih nastavnika
nije dostupan da ga vidi. Neki od njih,
stanovnici obližnjih kibuca, poginuli
su u napadu. Drugi su odsutni, tugu-
jući zbog gubitka članova obitelji i
prijatelja.
„Naš cijeli fakultet, kao zajednica,
jako je pogođen ovim događajima.
Dobili smo potporu, financijsku sti-
pendiju od škole, što je bilo vrlo lju-
bazno od njih“, kaže.
„Živjeti na mjestu poput Sderota ili u
kibucu blizu granice znači da se na-
viknete trčati u sklonište unutar 15
sekundi. Znači da život pod raketnom
vatrom postaje dio vaše svakodnevice.
Ali, to također znači i da imate priliku
živjeti na nekima od najljepših mjesta
u ovoj zemlji, s prekrasnim pejzažima
odmah pred pragom“, Globerman raz-
mišlja o mjestima na kojima je izabrala
živjeti.
„Planirala sam otići, ali sada, nakon
ovoga što se dogodilo, moj život je na
RIJEČ RABINA
IZRAEL
čekanju. Ne mislim da ću se vratiti i
živjeti na jugu, ali ako se zajednice
dobrovoljno udruže kako bi pomogle
obnoviti neke od oštećenih kibuca,
poput Kfar Aze, gdje imam prijatelje,
definitivno ću otići tamo da pomo-
gnem“, obećava.
Užasi koji se još uvijek ogledaju u
očima ljudi
Rotem Hazan, 40-godišnja odvjetnica
po struci i majka dvoje male djece,
dijeli Heffetzovu želju za povratkom na
jug. Hazan potječe iz sela Jated, male
zajednice koja pripada regiji Eškol.
Ujutro 7. listopada, otprilike 15 nao-
ružanih terorista provalilo je u mošav
u kojem je živjela Hazan, koristeći
motocikle i kamione s prikolicama.
Tijekom 32 sata, Hazan, njen suprug,
njihova dva mala djeteta i stotine dru-
gih stanovnika Jateda skrivali su se u
skloništima bez električne energije,
potpuno izolirani od svijeta dok se
zajednička skupina za hitne slučajeve
borila protiv Hamasovih napadača.
Tek su u nedjelju napustili svoje do-
move i evakuirali se. Neke je pratila
vojska, dok su drugi jednostavno sami
krenuli prema cesti, nadajući se da će
preživjeti i da neće naići na teroriste
koji su čekali u zasjedama duž razli-
čitih cesta u tom području. Hazan,
koja je rođena u mošavu i tamo je
provela veći dio svog života, kaže da
joj pripadnost takvoj čvrsto poveza-
noj zajednici daje mentalnu snagu da
nastavi. „Stalno govorim da sam živa
čistom srećom. Imam puno sreće“,
rekla je Hazan Postu u telefonskom
razgovoru iz stana u Herzliji, gdje
trenutno boravi sa svojom obitelji.
„Sada, nakon 7. listopada, razmišljam
o stvarima o kojima nikada prije nisam
razmišljala. Želim postati fizički jača
kako bih mogla nositi svoju djecu i
bježati ako bude potrebno. I želim
dobiti dozvolu za oružje.“ Ranije je s
djecom, četverogodišnjakom i dvogo-
dišnjakom, boravila u hotelu u Eilatu
zajedno s drugim evakuiranim obitelji-
ma. „Tamo sam osjećala veliki nemir.
Sve naše potrebe bile su zadovoljene,
bilo je i mnogo aktivnosti za djecu, ali
čovjek se osjeća kao izbjeglica. Kad
sam hodala šetalištem u Eilatu, vidjela
sam toliko ljudi poput nas. Na prvi po-
gled činilo se da su u redu, ali možete
ih prepoznati i vidjeti da su raseljeni,
zbog užasa koji se još uvijek ogleda
u njihovim očima.“ Hazan kaže da se
vjerojatno neće vratiti kući najmanje
godinu dana, ali njen otac, farmer,
već se vratio. „Ne može si priuštiti da
ne ode; to je njegovo životno djelo. I
što drugo da radi, počne ispočetka i
započne novu karijeru? Već ima 70
godina. Iskreno, mislim da bi, ako odu-
stane od svog posla, mogao umrijeti.
Morate razumjeti, farmeri u našem
području ljudi su koji tamo žive iz
snažne ideologije. To nam je u krvi i
duši.“ Objašnjava da, iako se ne boji
vratiti, odlučila je da to neće učiniti
zbog dobrobiti svoje djece. „Ne mogu
živjeti s dvoje male djece u skloništu
tijekom cijelog dana. Također, njihovi
vrtići još nisu otvoreni, pa zapravo nije
ni izvedivo vratiti se. Također znam da
se neki od mojih susjeda neće vratiti.
Unatoč tome, moj suprug i ja želimo
se vratiti.“ Na pitanje vjeruje li da će
se jug ikada moći oporaviti, Hazan
brzo odgovara da nema sumnje da
hoće i nastavlja: „Međutim, da sam
živjela na kibucu poput Kfar Aza ili
Be'eri, koji su pretrpjeli glavni udar
napada, ne bih se mogla vratiti. Kako
se možete vratiti na mjesto koje je
nekad bilo dom i hodati stazom gdje
ste vidjeli mrtva tijela na tlu? To je
svakodnevno podsjećanje na traumu,
i ne znam kako ljudi mogu nastaviti
svoj život nakon što su to preživjeli.“
Priče Heffetza, Hazan i Globerman
samo su tri od tisuća njih. Iako svi
iskazuju nadu da će se vratiti na mje-
sta gdje su vodili miran život, ostaje
vidjeti kakva će biti sudbina mnogih
raseljenih i evakuiranih ljudi poput
njih, kao i zajednica koje s ponosom
zovu svojim domom.
27
 IZRAEL Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬ ‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša IZRAEL

što ona prolazi i osjećala sam da je na
Raznolika grupa umjetnika u Tel Avivu skreće neki način osobno upoznajem.“ Gilad
je članica „Yotzrim Seviva“ (Umjetnici
Umjetnica Netta Lieber Sheffer oda-
brala je slikati portret Ronena i Karine
Engel, koji su oteti zajedno sa svoje

pozornost na izraelske taoce okoliša), organizacije koja pruža plat-

formu za umjetničko izražavanje žena
dvije kćeri.

u izraelskoj haredi-zajednici, ili među

Odasvuda iz Izraela umjetnici dolaze na Muzejski trg kako bi slikali taoce zatočene u Gazi,
u nadi da će dobiti podršku – i jednoga dana pokloniti portrete osobama koje su slikali.
Bernard Dichek / prevela Dubravka Pleše
Umjetnica slika portret izraelske tao-
kinje koju Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Umjetnik Aviv Keller slika na trgu
ispred Muzeja umjetnosti iz Tel Aviva,
26. listopad 2023. Dio je to projekta
This is Us (Bernard Dichek)
Hadar Gerzon slika portret Shani Louk
(desno) a Tali Gerzon slika portret
Romi Gonen. Dio je to projekta This
is Us Muzeja umjetnosti iz Tel Aviva,
26. listopad 2023. (Courtesy Yotzrim
Seviva)
28
Umjetnica slika portret izraelskog ta-
oca kojeg Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Umjetnici slikaju portrete izraelskih
talaca koje Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Courtesy Yotzrim Seviva)
Umjetnica slika portret izraelske tao-
kinje koju Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Umjetnik slika portret izraelskog ta-
oca kojeg Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Umjetnica slika portret izraelske tao-
kinje koju Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Umjetnica slika portret izraelske tao-
kinje koju Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Umjetnica slika portret izraelskih ta-
laca koje Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
U četvrti ispred Muzeja umjetnosti u Tel
Avivu, neobična mješavina izraelskih
umjetnika ostavila je svoje kistove i
ugljen i potrčala prema skloništu kada
se 26. listopada začula sirena koja si-
gnalizira dolazak rakete. Nakon što su
čekali u obližnjem skloništu da čuju
detonaciju rakete, članovi grupe – među
kojima su bile sredovječna žena iz orto-
doksne zajednice s maramom na glavi
i dvadesetogodišnja žena s tetovažama
koja je nosila crni grudnjak – vratili su
se svojim slikarskim stalcima i usredo-
točili pažnju na fotografije izložene uz
njih. Fotografije su prikazivale izraelske
građane koji su prijavljeni kao nestali ili
oteti nakon krvavog masakra terorista
Hamasa 7. listopada, u kojem je pogi-
nulo 1400 ljudi – većina civila, uklju-
čujući žene, djecu, starije osobe i cijele
obitelji. Do danas je vojska obavijestila
obitelji 240 talaca da se njihovi rođaci
sada nalaze u Gazi. Svaki umjetnik na
tom trgu u Tel Avivu koristio je svoj
talent za jedan cilj: stvaranja portreta
jednog od talaca kao dio projekta pod
nazivom „This Is Us“, čija je namjera
skrenuti pozornost na sudbinu nestalih
i pomoći im da se sigurno vrate kući.
Umjetnici su radili u dvije smjene od
po 10 dana, prošlog tjedna. Drugi su
slikali iz svojih vlastitih ateljea, što
je ukupan broj sudionika povećalo na
150, rekli su organizatori. „Bilo je vrlo
intimno iskustvo slikati portret jednog
taoca“, rekla je Hodaya Gilad, koja živi
u središnjem izraelskom gradu Eladu i
odlučila je prikazati 18-godišnju Liri
Albag. „Stalno sam razmišljala o tome
ultraortodoksnima. Osnovala ju je prije
deset godina umjetnica Michal Rozner,
koja je došla na ideju za trenutni pro-
jekt portreta tijekom razgovora s Yifat
Gurion, kustosicom godišnjeg sajma
umjetnosti Tel Aviv Fresh Paint. „Obje
vjerujemo u moć umjetnosti da stvori
empatiju među ljudima i ovo je bila
prilika da surađuju dvije vrlo različite
grupe“, rekla je Gurion. Objasnila je i
ime projekta: „Riječ je o svima nama,
bilo tko od nas mogao bi biti otet.“ Pri
planiranju projekta, Gurion i Rozner
blisko su surađivale s organizacijom
„Bring Them Home Now“, također
poznatom kao „Hostages and Missing
Families Forum“. „Jasno smo dali do
znanja da to ne vidimo kao pokušaj ko-
memoracije, već kao pokušaj stvaranja
svijesti o taocima“, rekla je Gurion.
Hodaya Gilad slika portret Liri Albag
pred Muzejom umjetnost u Tel Avivu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Lijevo: Kuratorica Yifat Gurion, (Mi-
chal Hardoof Raz); desno: utemelji-
teljica Yotzrim Seviva Michal Rozner
(Courtesy).
Umjetnica Netta Lieber Sheffer pred
Muzejom umjetnosti u Tel Avivu. Dio
je to projekta This is Us 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
„Slikanje tih ljudi bilo je snažnije
iskustvo nego što sam očekivala, ne-
što čemu sam pristupila s osjećajem
misije i svrhe“, rekla je Lieber Sheffer,
dodajući da utjecaj naslikanog portreta
može biti jači od fotografije. „Fotogra-
fije uhvate prolazan pogled na osobu,
a u slici stvorenoj uljem na platnu po-
stoji nešto, takva slika prikazuje osobu
na način koji je stvarniji i življi“, rekla
je. Kako bi pojačali utjecaj projekta,
organizatori su odlučili da umjetni-
ci stvaraju svoje portrete na javnom
prostoru. Odabrali su područje na trgu
Muzeja umjetnosti u Tel Avivu, gdje su
izloženi i drugi umjetnički radovi koji
se odnose na rat, uključujući stolove
s više od 200 postavljenih mjesta za
šabatnju večeru, koji predstavljaju one
koji se smatraju nestalima.
Umjetnice slikaju portrete izraelskih
talaca koje Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Yotzrim Seviva)
Gurion napominje da je mnogo lju-
di posjetilo Trg, koji je neslužbeno
29

preimenovan u „Trg otetih i nesta-
lih“. „Mnogi su ljudi zastajali kako
bi razgovarali s umjetnicima i podi-
jelili svoje osjećaje“, rekla je. Trg je
također bio mjesto bijesnog prosvje-
da obitelji otetih i nestalih, održanog
26. listopada navečer. „Bilo je vrlo
frustrirajuće slušati govore koje su
držale obitelji“, rekla je Gilad, koja
je radila na svom portretu Liri Albag
tijekom demonstracije. „Prošla su
tri tjedna i nisu ništa čuli od vlade
o tome što se događa. Osjećali su
se vrlo usamljeno.“ Gilad se sjeća
vrlo emotivnog , i pomalo nadreal-
nog trenutka koji se dogodio kad
je Albagina sestra prošla pored nje
i primijetila portret koji je stvarala.
„Nakon što mi je rekla tko je, zagr-
lile smo se. Onda je dozvala svoju
majku koja je bila u blizini: 'Mama,
Liri je ovdje'“, rekla je Gilad.
Umjetnik slika portret izraelske tao-
kinje koju Hamas drži u zatočeništvu.
Dio je to projekta This is Us Muzeja
umjetnosti iz Tel Aviva, 26. listopad
2023. (Bernard Dichek)
Bilo je i mnogo drugih emocionalnih
trenutaka. Nakon što je Galia Hili
Pasternak objavila svoj portret 40-go-
dišnje Moran Stele Yanai na Facebo-
oku, Moranina sestra vidjela je sliku i
kontaktirala autoricu kako bi izrazila
zahvalnost. „To je bilo vrlo dirljivo
u vrlo teškom trenutku“, prisjetila
se Pasternak. „Nisam mogla prestati
plakati tijekom slikanja portreta, ali
osjećala sam da je takvo korištenje
umjetničkog talenta moj način da
štitim Moran, da joj dajem nadu.“
30
IZRAEL
Portret Shani Louk koji je naslikala
Hadar Gerzon kao dio projekta This
Is Us. (Hvala Yotzrim Seviva)
„Na žalost, ne mogu se ostvariti
sve naše nade“, odgovara Gurion
na vijesti koje je dobila ovog tjedna
od „Bring Them Home Now“ da
je 22-godišnja Shani Louk, jedna
od pretpostavljenih taokinja čiji je
portret naslikan, mrtva. „No, mo-
ramo se i dalje nadati“, nastavlja
Gurion, koja ostaje nepokolebljiva
u pogledu vrijednosti projekta „This
Is Us“. Planira prikazati portrete u
što širem kontekstu. „Željeli bismo
vidjeti fotografije portreta projekti-
rane na zgrade diljem svijeta“, rekla
je. „Jedna zajednička karakteristika
koju sam primijetila na svim por-
tretima jest da umjetnici prikazuju
taoce kao vrlo žive, pune života.
Vjerujemo da ovi prikazi mogu
utjecati na ljude i potaknuti ih na
akciju.“ Gurion je također vrlo jasna
u vezi s krajnjom upotrebom portre-
ta. „Zasad zadržavamo originalna
umjetnička djela“, rekla je. „Želimo
ih dati kao poklon otetim i nestalim
osobama – kad se vrate.“
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Kadar iz filma „Sevap/Mitzvah“,
kratkometražnog filma redateljice Sabine
Vajrače, dobitnika nagrade za 2023 godinu.
(©geminisnakeproductions via JTA)
U filmu Sabine Vajrače ovjenča-
nom nagradama, muslimanska
obitelj spašava židovsku obitelj
od nacista. Pedeset godina ka-
snije, židovska obitelj u Sarajevu
im vraća dug.
JTA – U Sarajevu 1941. godine, muslimanka
je skrivala svoju židovsku prijateljicu od
fašističkog progona. Pedeset godina kasnije
ta ista muslimanka bila je zarobljena u op-
koljenom glavnom gradu tijekom bosanskog
rata od 1992. do 1995. godine – a njezina
židovska prijateljica pobrinula se da izađe.
Ti stvarni događaji nadahnuli su film „Sevap/
Mitzvah“, kratkometražni film redateljice
Sabine Vajrače, koji je, među ostalim nagra-
dama, osvojio i nagradu Humanitas 2023.,
i kvalificirao se za razmatranje za Oscara
za najbolji kratki igrani film 2024. godine.
Film je prikazan širom svijeta, uključujući i
Cleveland International Film Festival i Joyce
Forum Jewish Short Film Festival u San
Diegu. Nadolazeće projekcije uključuju Ojai
Film Festival u Ojai u Kaliforniji, 5. studenog
te Lake County Film Festival u Grayslakeu
u Illinoisu, između 3. i 12. studenog.
Arapska riječ „Sevap“ i hebrejska riječ „Mi-
cva“ imaju isto značenje: dobro djelo.
„Željela sam ispričati priču o Židovima i
muslimanima koji mirno i sretno koegzisti-
raju i pomažu jedni drugima, a to je narativ
koji stvarno ne čujemo“, rekla je Vajrača za
Jewish Telegraphic Agency. Vajrača je i sama
pobjegla iz bosanskog rata kao tinejdžerka
i stigla u Sjedinjene Američke Države kao
izbjeglica.
Kada su nacisti napali Jugoslaviju u travnju
1941., Sarajevo je bilo teško bombardirano,
sinagoga je opljačkana a 400 godina stari svi-
tci Tore spaljeni su. Židovska obitelj Kabiljo
bila je među onima koji su pobjegli u šumu
i po povratku otkrili da im je dom uništen.
Muslimanski prijatelji i susjedi, Mustafa
i Zejneba Hardaga, ponudili su sklonište
Kabiljima u svojoj kući. Riskirajući da i
sami budu ubijeni, Hardage su sakrili Josefa
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Kratkometražni film bosanske redateljice
o Muslimanima i Židovima koji spašavaju
jedni druge prava je „micva“
Shira Li Bartov / prevela Dubravka Pleše
Žena odaje poštovanje pred spomenikom
posvećenim sarajevskim žrtvama nacističkog
terora. Sarajevo, 16. svibnja 2020.
(Elvis Barukcic/AFP)
Kabilja, njegovu suprugu Rifku i njihovo
dvoje djece od Gestapa i ustaša – fašističkog
pokreta koji je vladao dijelovima Hrvatske i
Bosne i Hercegovine tijekom Drugog svjet-
skog rata.
Prema njihovoj vjeri, žene u obitelji Hardaga
pokrivale su svoje lice velom pred muš-
karcima koji nisu bili njihova obitelj. Ali,
kako bi signalizirali da su Kabilji dobrodošli,
Mustafa Hardaga rekao je Zejnebi i njezinoj
šogorici Bahriji da smiju skinuti veo pred
Josefom Kabiljom.
Kasnije je Josef ovako svjedočio u Jad Va-
šemu: „Nikada ranije u toj kući nije boravio
nepoznati čovjek. Domaćini su nas dočekali
riječima: 'Josef, ti si naš brat, a tvoja su djeca
kao naša djeca. Osjećajte se kao kod kuće i
sve što posjedujemo vaše je.'“
Ustaše su krenuli u progon Srba, Židova
i Roma i slali ih u radne logore i logore
smrti. Do kraja rata uspjeli su ubiti 12 od 14
tisuća Židova u Bosni. No, obitelj Kabiljo
preživjela je i na kraju se preselila u Izrael.
Pedeset godina kasnije, 76-godišnja Zejneba
Hardaga našla se usred još jednog genocida
u Sarajevu. (Do tada je njezin suprug premi-
nuo.) Srpske snage krenule su u kampanju
kako bi se riješile ne-Srba u Bosni, većinom
bosanskih muslimana, također poznatih pod
nazivom Bošnjaci. Sarajevo je bilo bloki-
rano, nije bilo hrane, vode i struje između
travnja 1992. i veljače 1996. godine. Bila
je to najduža opsada u modernoj povijesti.
Hardaga se s kćeri, zetom i unukom sklonila
u podrumu, preživljavajući tjednima na juhi
SVIJET OKO NAS
od trave koju su brali u blizini. Sarajevo je
svakodnevno granatirano, a snajperi su ciljali
ljude koji bi napuštali svoje domove. Tije-
kom opsade ubijeno je više od 11 tisuća ljudi.
U Jeruzalemu su Rifka Kabiljo i njezina
obitelj gledali uništenje Bosne na vijestima.
Kontaktirali su izraelskog novinara koji je
izvještavao o ratu i zamolili ga da potvrdi
da je Hardaga živa.
Nakon saznanja da je i dalje u Sarajevu,
Kabilji su zatražili pomoć od Jad Vašema,
koji je 1984. godine Hardagu i njezinu obitelj
priznao kao Pravednike među narodima.
Uprava Jad Vašema nije uspjela uvjeriti pred-
sjednika Bosne, pa su Kabilji svoj slučaj pred-
stavili tadašnjem premijeru Jichaku Rabinu.
Početkom 1994. godine, Hardage su se
pridružile još 300 osoba u konvoju od šest
autobusa koji je napuštao Sarajevo – bio je
to posljednji pokušaj spašavanja većinom
židovskih izbjeglica koje je organizirao Ame-
rican Jewish Joint Distribution Committee i
židovska zajednica Sarajeva. Obitelj je mogla
izabrati odredište, i Zejneba je odabrala pri-
družiti se svojoj prijateljici Rifki u Izraelu.
Tamo je preminula godinu dana kasnije.
Filmašica Sabina Vajrača imala je 14 godina
tijekom rata u Bosni. (Joshua Sarlo putem JTA)
Vajrača, bosanska muslimanka, počela je raz-
mišljati o pričama Židova i muslimana koji
su spasili jedni druge tijekom razgovora sa
svojom pokojnom bakom – koja je priznala
da je muči činjenica da nije uspjela spasiti
najbolju prijateljicu iz djetinjstva. Jednoga
jutra 1941. godine, kad je imala otprilike 9 go-
dina, gledala je s prozora kako odvode njezinu
židovsku prijateljicu i njezinu obitelj, koja je
živjela pored njih. Vajračina baka pokušala je
istrčati van, ali roditelji su je zadržali, govo-
reći da je vani opasno. Židovska djevojčica
i njezina obitelj umrli su u koncentracijskom
logoru. „Rekla mi je: 'Sjećam se toga jer su
mi 50 godina kasnije pokucali na vrata i došli
po mene'“, ispričala je Vajrača, čija je baka
preživjela rat u Bosni. „Pokupili su me, i
pomislila sam, možda da smo ih spasili prije
50 godina, ovo se ne bi dogodilo.“
Vajrača je imala 14 godina kad je njezin sje-
vernobosanski grad preplavila vojska srpskih
snaga. Njezina obitelj brzo je postala meta,
s obzirom na to da je njezin otac radio na
dostavi humanitarne pomoći žrtvama rata.
Za odmazdu su Srbi prijetili da će Vajra-
ču odvesti u koncentracijski logor, gdje su
žene i djevojke sustavno silovane. Njezini
roditelji zamolili su svakoga koga su znali
za pomoć kako bi je izvukli iz zemlje. „Na
kraju su me spasile dvije žene, obje kršćanke
– jedna Hrvatica, a druga Srpkinja“, rekla
je Vajrača za JTA. „One su mi spasile život,
čak i riskirajući vlastiti život. Dakle, priča
koju pričam u ovom filmu osobna je na taj
način, jer se i meni to dogodilo.“
Kći Zejnebe Hardage, Sara Pecanac, još
uvijek živi u Jeruzalemu. Prešla je na židov-
sku vjeru i mnogo godina radila u Jad Va-
šemu. U intervjuu iz 2013. godine, Pecanac
se sjećala kako je njezina majka zamolila da
se sretne s Rabinom nekoliko mjeseci nakon
njihova dolaska. Nakon kratkog razgovo-
ra, Hardaga je rekla da želi dati nekoliko
savjeta Rabinu. „Sve je utihnulo“, rekla je
Pecanac. „Tko je ta stara žena da daje savjete
premijeru Izraela? Rekao je: 'U redu', a ona
je rekla: 'Molim vas, pokušajte uspostaviti
mir na Bliskom istoku. Nemojte dopustiti
da Jeruzalem postane Sarajevo.'“
31
 SVIJET OKO NAS Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬ ‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša SVIJET OKO NAS

Nisam Židov, ali ovo je i moja borba Kako sam ponovo postao Jevrejin
Kent Reynolds / prevela Dubravka Pleše Ivan Ivanji

Nakon strahota 7. listopada, mnogi
su Židovi na društvenim mrežama
apelirali na nežidove: „Obratite se
svojim židovskim prijateljima. Oni
nisu dobro.“
Tako sam i učinio. Odgovori koje
sam dobio bili su topli i zahvalni.
No, sam izraz nežidovske solidarno-
sti jedva je dovoljan za suočavanje s
veličinom ovog trenutka i izazovom
koji nam predstoji.
Da, upravo to sam rekao, „nama“. I
ne, nisam Židov.
Povijesni odnos između židovskog
naroda i nežidovskog svijeta slo-
žen je i često nepodnošljiv. Progon
Židova neusporediv je u ljudskoj
povijesti i događao se u gotovo
svakom naraštaju i na svakoj geo-
grafskoj lokaciji. Holokaust je bio
vrhunac te noćne more.
Oni koji su smatrali da je ljudska
vrsta ipak znatno napredovala od
vremena Holokausta, iskusili su
stvarnost 7. listopada. Zbog bolne
pouke povijesti i zbog užasne re-
akcije mnogih nežidova na masakr
Hamasa Židovi su možda bili uvje-
reni da su sami.
Ja sam ovdje da kažem: niste sami.
Ja sam kršćanin, što komplicira naš
odnos. Iako je povijest odnosa ži-
dovskog naroda s ostatkom čovje-
čanstva teška, njihova interakcija s
kršćanima često je bila traumatična.
Naravno, postoje iznimke i treba biti
oprezan s generalizacijama. Ipak,
povijest je nepobitna.
Zbog tog nasljeđa, mnogi su Žido-
vi, razumljivo, oprezni kad kršćani
podržavaju Izrael i židovski narod.
Sigurno postoji neki skriveni reli-
gijski motiv, pitaju se.
Moja podrška Izraelu i židovskom
narodu doista ima vjersku, odnosno
biblijsku komponentu. Ali, ona je
i puno više od toga i nema veze s
pokušajem obraćanja Židova niti se
temelji na nekoj vrsti apokaliptičke
teologije. Podržavam Izrael jer je to
povijesna židovska domovina, jer
Izrael pruža sigurnost i samoopre-
djeljenje Židovima te i zbog mnogo
dobrih stvari koje Izrael daje svijetu.
Nijedna nacija ne bi trebala biti pri-
siljena opravdavati svoje postojanje.
Nisam jedini kršćanin koji nudi Izra-
elu bezuvjetnu podršku bez skrive-
nih religijskih motiva. Ima nas mno-
go, i odlučni smo dorasti situaciji.
Ovaj rat protiv Izraela neopravdan
je prema bilo kojem legitimnom
moralnom standardu. Suočavanje s
izazovom ovog vremena zahtijeva
da Židovi ne budu prisiljeni sami se
boriti; borba mora obuhvatiti sve one
u nežidovskom svijetu koji smatraju
da je ovo i naša borba.
Znam da je palestinsko-izraelski
sukob kompliciran. Kao netko tko
je uronjen u povijest, znam da je
društvena i politička dinamika Izra-
ela toliko složena da ponekad može
biti obeshrabrujuća. Ali, ono što se
sada događa Izraelu nije komplici-
rano, to je egzistencijalno pitanje, i
ljudi svijeta moraju odabrati stranu.
Kompleksna društvena, politička i
ekonomska pitanja s kojima se suo-
čava izraelsko društvo nisu čarobno
nestala i bit će ponovno razmatrana u
budućnosti. Naš je zadatak osigurati
postojanje budućnosti.
Iako je važno izražavati svoje sta-
vove, nema načina da „preglasamo“
duboko ukorijenjeni manijakalni fa-
natizam antisemitizma. Ta je mržnja
potaknuta gotovo nadnaravnom ne-
gativnošću. Moramo početi obliko-
vati suštinsku strategiju.
Suočavamo se s ratom čiji se epicen-
tar nalazi u Izraelu, ali se širi daleko
izvan njegovih granica. Skandalozno
je što Izrael ne mora samo voditi rat
za svoje postojanje, već se mora i bo-
riti u kampanji za odnose s javnošću
protiv laži antisemita diljem svijeta.
Nije pretjerano ili redukcionistički
tvrditi da je ovo rat između dobra i
zla. Naravno, nitko nije bez krivnje,
ali sada nije vrijeme za svođenje
računa. Ono što je redukcionistički
jest označiti ovaj rat kao sukob ogra-
ničen na Bliski istok. Manifestacije
i implikacije su globalne.
Ovaj trenutak u povijesti zahtijeva
koaliciju pravednih – Židova i ne-
židova. Iako ne možemo žrtvovati
svoju humanost u bitci, također ne
možemo dopustiti da nas naša hu-
manost spriječi u onome što treba
učiniti.
Roditelji su mi bili ateisti, tako sam od-
gajan u Banatu. Bio sam Jugosloven.
Jevrejinom sam se osećao samo kada su
me nacisti zbog porekla strpali u koncen-
trcione logore, ni pre ni posle toga. A
onda se u subotu, 7. oktobra, nešto se u
meni desilo.
Koliko mi je poznato, svi su moji preci i
sa očeve i sa majčine strane bili Jevreji,
ali moji roditelji i njihovi roditelji nisu bili
vernici, nisu se pridržavali strogih pravila
judaizma, slavili smo Božić, Uskrs, išli
srpskim prijateljima na slave, jevrejske pra-
znike i običaje kao dete nisam ni poznavao.
Ja se čak nikad nisam ni zaljubio u Jevrejku.
Govorio sam: „Po Hitleru sam Jevrejin, ali
ja se ni inače ne slažem sa njim.“
Nakon krvoločne orgije koju je banda
ubica Hamasa počinila 7. oktobra, me-
đutim, prvi se put posle oslobađanja iz
koncentracionog logora pre 78 godina
ponovo osećam kao
Jevrejin.
To je, naravno, moja privatna stvar, ali
nije što će širom sveta da se promeni od-
nos i prema Jevrejima i prema Arapima,
iako ni izdaleka nisu svi Arapi Palestinci,
kao što ni svi Palestinci nisu pripadnici
Hamasa, a svi Jevreji za palestinsku po-
litiku države Izrael.
Sve do prošle subote ja sam navijao za
Palestince, osuđivao vlade Izraela koje
nisu pristajale na sprovođenje ideje o dve
države – pored Izraela i nezavisne, suve-
rene države Palestine, ma koliko sporno
bilo što bi istočni deo grada svet za Je-
vreje, hrišćane i muslimane, Jerusalim, po
toj zamisli trebalo da bude glavni grad te
zemlje. Na moju žalost, tako misli samo
manjina Izraelaca. Ali na osnovu teze o
dve države, pre 29 godina, 14. oktobra
1994, predsednik Palestinske oslobodi-
lačke organizacije (PLO) i istovremeno
predsednik Palestinske narodne samo-
uprave Jasir Arafat, predsednik vlade
Izraela Jicak Rabin i ministar inostranih
poslova Šimon Peres odlikovani su No-
belovom nagradom za mir.
Da se sukob, kao do sada, manje-više
ograničio na međusobne raketne napa-
de, iako je i to strašno, moje simpatije
bi možda ostale podeljene između Pa-
lestinaca i Izraelaca. Možda. Ali posle
onog neopisivog divljaštva ja ne mogu da
ostanem miran. Da li iko može? Ja, svoj
racionalizaciji uprkos, ne mogu.
Shvatam kad Izraelci kažu da je napad za
njih kao za Amerikance 11. septembar, ali
bilo je gore. Mnogo gore. Otmičari četiri
američka komercijalna aviona, članovi Al
Kaide, izvršili su samoubistvo usmrtivši
gotovo 3000 građana, svesno su poginuli
zajedno sa njima. Nisu im gledali u oči
dok su ih ubijali. Ubice iz redova Hamasa
pucale su u ljude pred sobom, u mlade
i decu okupljenu na veseloj svetkovini,
hvatali ih pojedinačno, lišavali ih života
sa neverovatnom mržnjom, gađali u glave
deci, otsecali, tvrde izraelski očevici, gla-
ve vojnicima. Zamalo da kažem da toga
nikada nije bilo u istoriji, ali ugrizem se
za jezik. Bilo je. Bilo je ne tako davno tu
u komšiluku, u Jasenovcu. U Jasenovcu
su mi ubili ujaka, Sašu, sa ženom i dvoje
dece. U Izraelu, hvala bogu, još nikoga
meni bliskog. Za sada.
Šta se postiglo ovim masakrom, Izraelci
kažu pogromom Jevreja, šta za arapski
svet, šta za Izrael, šta za sve ostale…?
Ispravljam se, za sve nas, ama za sve nas
na ovoj planeti?
Nekolicina mojih rođaka iz Izraela slučaj-
no je baš bila u Beogradu kada su se svi
ovi užasi događali. Jedne večeri zajedno
smo gledali dnevnik RTS-a. Prikazan
je razrušeni grad Gaza, uplašena deca i
starac koji je vapio: „Sve su mi uništili,
zašto?“ Ja nisam posebno reagovao, ali
rođaka jeste: „Prikazuje se pre svega jad
Palestinaca, a ne zašto ih bombardujemo.“
Vođe Hamasa su spretni propagandisti, a
Izrael u svom opravdanom očaju i besu
sada ne misli na utiske koje stvara u svetu.
Pojasu Gaze su Izraelci isključili elek-
tričnu struju, obustavili dostavu vode,
goriva, gasa, lekova, zatvorili koridore
za humanu pomoć. Ministar zdravlja je
zabranio izraelskim medicinskim usta-
novama da primaju na lečenje ranjene
pipadnike Hamasa. U Pojasu će rasti glad
i žeđ, zbog nedostatak higijene izbiće
tifus, kolera, smrt će vrebati sa još više
strana. U taj pakao će verovatno umarši-
rate izraelske borbene jedinice. Izraelska
vojska je disciplinovana, ali ti momci
su možda izgubili svoje najbliže, imaju
slike pokolja Jevreja pred očima, izlažu se
opasnostima borbe u naseljenom mestu.
Da li će početi da se svete Palestincima,
svim Palestincima, ne samo članovima
Hamasa, ili će moći da ostanu korektni i
da se drže ratnog prava? Ja nisam siguran
da bih mogao da sam na njihovom mestu.
Države Evrope i severne Amerike podr-
žaće Izrael, ali u njima živi manji deo
čovečanstva, tu ne živi većina svetske
javnosti. Hamas već poziva u pomoć arap-
ske zemlje. Fotografije i videozapisi iz
Pojasa Gaze prikazivaće se iz dana u dan
na svim televizijskim ekranima, na svim
meridijanima. Pokolj 7. oktobra će polako
padati u zaborav. Rašće antisemitizam.
Bespomoćno se užasavam šta sve može
da se dogodi, pogotovu ako Izrael, ako
bude sateran u ćošak, u svom očaju po-
tegne za atomskom bombom, umešaju se
Iran, Sirija, Hezbolah, Rusija, Amerika.
Kuda da bežimo?
Meni preostaje samo starački sarkazam:
hajde da pitamo Ilona Maska ima li još
slobodnih mesta u negovim raketama za
Mars. (Vreme.com)

32 33

Intervju s rabinom Isakom Asielom. Pandorina
kutija je davno otvorena
„Pandorina kutija je davno otvorena.
Ovaj rat, u kojem je arapska strana ne-
prekidno, nelegalno i agresivno ciljala
civile, dok je izraelska strana neprekid-
no, legalno i odbrambeno odgovarala na-
padima na vojne ciljeve, počeo je 1929.
godine“, kaže vrhovni rabin jevrejske
zajednice u Srbiji Isak Asiel, objašnja-
vajući u razgovoru za „Politiku“ uzroke
i posledice rata između Izraela i terorista
iz Hamasa, koji je otvorio Pandorinu ku-
tiju u kojoj najviše stradaju civili. Najpre,
u napadu Hamasa 7. oktobra stradali su
Jevreji u kibucima u blizini Pojasa Gaze,
sada, još mnogo više – Palestinci u Gazi.
Na pitanje da li je ovo najkrvaviji rat
između Jevreja i Palestinaca od stvara-
nja moderne Države Izrael, ili je samo,
zbog savremenih tehnologija, vidljiviji
svetu, rabin Asiel napominje da je ovaj
rat zapravo počeo pre 94 godine, „dobro
planiranim i pažljivo koordinisanim ma-
sakrom šezdesetoro jevrejske dece, žena,
staraca i drugih nenaoružanih civila koji
su živeli u biblijskom gradu Hebronu,
u kojem su Jevreji mirno i neprekidno
živeli od kako istorija postoji“.
„Među žrtvama ovog zločina protiv čo-
večnosti bilo je mnogo Jevreja koji nisu
bili doseljenici. Masakr iz 1929. bio je
najava masakara civila koji su nailazili –
vrlo slično Kristalnoj noći koja će se do-
goditi devet godina kasnije, a koja je bila
najava Holokausta. To je takođe bio prvi
slučaj ’etničkog čišćenja’ u Palestini, jer
su svi Jevreji iz Hebrona ili bili ubijeni
ili izbačeni iz grada u kojem su Jevreji
živeli hiljadama godina. Između 1948.
i 1967. godine palestinski fedajini, koje
su sponzorisali Egipat i Sirija, ubili su
stotine izraelskih civila u napadima pre-
ko granice. Godine 1967., svaka arapska
armija – egipatska, sirijska, palestinska,
jordanska i iračka – gađala je izraelska
34
SVIJET OKO NAS
civilna naselja, što je bilo kršenje zakona
ratovanja. Od kraja rata 1967. isključivi
fokus palestinske agresije bili su civili,
i unutar Izraela, i u celom svetu“, ističe
Asiel.
U Gazi je dosad poginulo više od 9000
ljudi, od kojih su trećina – deca. Mi-
slite li da je odgovor Izraela na napad
i zverstva koja su počinili hamasov-
ci ipak nesrazmeran? Kako povući
granicu između prava na odbranu i
osvete, odmazde?
Sam broj žrtava ne određuje moralnost
ili legitimnost vojnih operacija. Pa ipak
protivnici Izraela se fokusiraju na „či-
njenicu“ koja navodi na pogrešan trag
– stradalo je više Palestinaca nego Izra-
elaca. Palestinski izveštači upadljivo
preteruju kad javljaju o broju žrtava, kao
što je bio slučaj posle borbi u Dženinu
2002. godine. Palestinci su najpre tvrdili
da je Izrael „masakrirao“ 3000 civila.
Onda su taj broj smanjili na 500. Sekre-
tar UN je ustanovio da je ukupan broj
ubijenih Palestinaca bio 52, od kojih su
dobar deo činili naoružani borci. Velika
većina ubijenih Palestinaca bila je direk-
tno uključena u terorističke aktivnosti.
Oni koji nisu u njih bili uključeni ubijeni
su slučajno, u toku legitimnih vojnih
aktivnosti protiv terorista. Od 1400 mr-
tvih na strani Izraela u napadu Hamasa
7. oktobra, 1100 su bili nevini civili,
mnogi od njih žene, deca i starije osobe
i, da napomenemo, 229 kidnapovanih
civila. Svako takvo ubistvo predstavlja
akt ubistva s predumišljajem. Poredi-
ti slučajne žrtve među civilima tokom
legitimne samoodbrane od terorizma
s ciljanim ubijanjem nedužnih civila,
slično je poređenju leka s otrovom. I
jedno i drugo može da vodi ka smrti, ali
je u prvom slučaju to tragičan, ponekad
predvidljiv, uzgredni efekat, dok je u
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
drugom to direktno nameravani rezul-
tat. U jasnoj suprotnosti s načinom rada
terorista – ubiti što više nevinih Jevreja,
ne birajući sredstva – stoji činjenica da
ubijeni palestinski civili nisu bili name-
ravane mete izraelskih antiterorističkih
napora. Za palestinske teroriste, koji na-
merno ciljaju nedužne izraelske civile,
važi obrnuto. Namerno se skrivajući i
delujući u centrima civilne populacije,
palestinski teroristi koriste sopstvene
civile kao štit. Korišćenje civila kao
štit predstavlja prekršaj međunarodnog
prava, a civili koji su ubijeni dok su
korišćeni kao štit, po međunarodnom
pravu, smatraju se žrtvama onih koji su
ih koristili kao štit, ne onih koji su legi-
timno pokušavali da napadnu određeni
vojni cilj – kao što je naoružani terorista.
Trinaestogodišnji bombaš samoubica
jednako je opasan kao i onaj od dvadeset
i pet godina i Izrael ima jednako pravo
da se brani od obojice.
Kako zaustaviti te užase?
Jedini način da izraelski vojnici prestanu
s ubijanjem dece i žena jeste da Palestin-
ci prestanu da ih upotrebljavaju kao tero-
riste. To je, međutim, malo verovatno jer
su terorističke vođe već obavile surovu
računicu: njihovoj stvari uvek koristi kad
izraelski vojnik ubije Palestinku ili pa-
lestinsko dete. Otišli su čak tako daleko
da fabrike koje prave bombe postavljaju
pored vrtića i osnovnih škola, tako da,
kad bi Izrael napao fabriku bombi – stra-
daju i deca. Smeštanje takvih fabrika u
blizini dece povećava i rizik od nesreće
u slučaju greške. Palestinski propagan-
disti razumeju i eksploatišu realnost da
se pristojni ljudi razbesne kad god neko
dete strada i često ne zastanu da bi se
zapitali treba li osuditi stranu koja je
pucala ili stranu koja je namerno dovela
dete u opasnost.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
U medijima se može pročitati da je
uzrok svih problema koji sada dele
Bliski istok bilo formiranje Države
Izrael?
To je kao da kažete da je samo postojanje
Jevreja uzrok svih problema. Veza jevrej-
skog naroda s zemljom Izraela nepre-
kidna je skoro četiri hiljade godina i ne
može se dovoditi u pitanje. Obilje dokaza
je u Bibliji. Jednako snažna veza postoji
između jevrejskog naroda i Jerusalima
i ona je od posebnog značaja jer neki
Arapi pokušavaju da preprave istoriju i
tvrde da su Jevreji „strani okupatori“ ili
„kolonijalisti“ i da nemaju stvarnu vezu
s tom zemljom. Lako je dokazati da je to
laž. Ignoriše se i nezgodna činjenica da je
Jerusalim, kada je bio pod vlašću musli-
mana, bio duboka provincija. Nikada nije
bio politički, verski ili ekonomski centar.
Po sporazumu o prekidu vatre, kojim
je završio Izraelski rat za nezavisnost,
oblast Gaze je pripala Egiptu, koji nije
dao suverenitet arapskom stanovništvu
i palestinskim izbeglicama koje su se
tamo smestile. Jordan je tada držao Za-
padnu obalu i Istočni Jerusalim i ništa
nije učinio da bi se osnovala palestinska
država. U tom periodu 1964. osnovana
je Palestinska oslobodilačka organizacija
(PLO), čiji cilj nije bio stvaranje države
na mestima pod upravom Egipta (Gaza) i
Jordana (Zapadna obala), već eliminacija
Izraela i osnivanje arapske palestinske
države na teritoriji cele Palestine. U
godinama koje su sledile, terorizam u
organizaciji PLO počeo je da uzima svoj
smrtonosni danak. Poruka koju je Arafat
slao na arapskom jeziku je i ona koju
danas Hamas šalje: Izrael nema pravo
na postojanje.
Kako živi oko 1,5 miliona Arapa u
Izraelu? Da li žive u aparthejdu?
Integrisani su u društveni, politički i
kulturni život Izraela i vrlo dobro znaju
da u Izraelu postoji nezavisni pravo-
sudni sistem koji zauzima poštovano
mesto u životu te nacije i koji ne okleva
da nadglasa odluke vlade, čak i vojske.
One odluke za koje se ustanovi da nisu
saglasne s duhom ili slovom izraelskih
zakona.
SVIJET OKO NAS
Kako komentarišete parole „Slobodna
Palestina“?
Ta parola je poziv na uništenje Izraela.
Zašto je Izrael podigao ogradu oko
Gaze i često se spominje da Palestinci
žive u getu gde nisu humani uslovi za
život? Zbog toga je, kako se čini, u
ovom ratu veći deo sveta protiv po-
stupaka Tel Aviva.
Ograda je bezbednosna prepreka protiv
upada terorista. Vaš list, „Politika“, svo-
jevremeno je objavio tekst da Turska po-
diže „zid bezbednosti“ prema Iranu kako
bi sprečila upade kurdskih militanata –
„terorista“, kako ih nazivaju turske vlasti
– iz susedne zemlje. U isto vreme, radovi
na podizanju betonske međe na granici
prema Siriji uveliko se privode kraju
kako bi se obuzdalo kretanje pripadnika
Islamske države i kurdskog PKK. Ima i
drugih primera zemalja koje su pribegle
ovakvom rešenju. Od 2005. godine Gaza
je bila pod vodstvom palestinskih vlasti
i predsednika Mahmuda Abasa, koga je
Hamas silom oterao i 2007. godine preu-
zeo potpunu kontrolu nad tim područjem.
Hamas je dobio potpunu podršku Irana,
sve snabdevanje usmerio u vojne svrhe,
ispalio nebrojene rakete na Izrael, izgra-
dio tunele za infiltraciju, a stanovništvo
sprečio da se posveti političkom, druš-
tvenom i ekonomskom razvitku.
Mnogo se u ove tri, četiri nedelje pri-
čalo o korenima rata u Palestini/Izra-
elu, a manje o tome kada će i kako
da se okonča, ako je moguće zauvek.
Benjamin Netanjahu kaže: „Nećemo
stati dok ne uništimo Hamas.“ Da li
vi mislite da bi to „uništenje“ ovog i
ovakvog Hamasa sprečilo neke nove
generacije Palestinaca da uzmu oružje
u ruke, ako se ništa drugo ne promeni?
Da su palestinske vlasti, posle sklapanja
sporazuma u Oslu 1993. godine, počele
da uvode vrednosti tolerancije i koeg-
zistencije u školske programe, možda
bi generacija mladih terorista drugačije
radila. Zavedeni su da poveruju da za
Arape i muslimane nema uzvišenijeg
poziva osim samožrtvovanja dok ubijaju
što je moguće više omraženih Jevreja –
sinova „majmuna i svinja“, kojim rečima
neki od njihovih govornika označavaju
Jevreje. Rešenje je u odbacivanju kulture
mržnje, nasilja i smrti.
Svetom se širi antisemitizam, od Ame-
rike, preko zapadne Evrope do Turske.
Kako to Jevreji doživljavaju?
Sa zebnjom. Sve do Holokausta, nepri-
jatelji Jevreja, bez obzira na to da li su
bili pagani, hrišćani, muslimani, ljudi
doba prosvetiteljstva, levičari ili nacisti,
svi su javno i ponosno govorili o svom
protivljenju Jevrejima. Međutim, otkako
su javno pokazani nacistički zločini, sebe
nazivati protivnikom Jevreja postalo je
tabu. Zato danas, prvi put u istoriji, an-
tisemiti poriču da su antisemiti. U stvari,
savremeni antisemiti idu korak dalje i
insistiraju da oni, u suštini, vole Jevre-
je. Anticionizam je jedinstven samo u
jednom: to je prvi oblik mržnje prema
Jevrejima koji poriče da mrzi Jevreje.
Izjava da anticionisti nisu neprijatelji
Jevreja, uprkos zastupanju politike koja
bi vodila k masovnom ubistvu Jevreja,
nedosledna je. Ako se zna da će, ukoliko
anticionizam postigne svoj cilj, doći do
ponovljenog Holokausta Jevreja, poku-
šaji da se napravi razlika između anti-
cionizma i antisemitizma većini Jevreja
zvuče demagoški.
Govorite o razlikama između antise-
mitizma i anticionizma...
Jevrejima je potpuno svejedno da li će
uništenje jevrejskog nacionalnog pokreta
i jevrejske države, Holokaust tri miliona
Jevreja u Izraelu, i kasnije prepuštanje
svetskog jevrejstva na milost i nemi-
lost sveta, bez sopstvenog pribežišta,
biti sprovedeni u ime anticionizma ili
antisemitizma. Zanimljiva je istorijska
činjenica da ljudi koji to žele da izvedu
sada sebe nazivaju anticionistima ume-
sto antisemitima. Možda postoji razlika
između aspekata jevrejskog života koje
anticionisti i antisemiti mrze. Te razlike,
međutim, zanimljive su samo istoričari-
ma. Za Jevreje, posledice su identične.
Stvaranje Izraela nije smanjilo antisemiti-
zam – ni za Jevreje koji žive u svetu, čak
ni za Jevreje Izraela. Zaista, jevrejska dr-
žava je, u stvari, pojačala antisemitizam.
Mržnja prema Jevrejima i njena najnovija
inkarnacija, mržnja prema Izraelu, jesu
cena koju Jevreji plaćaju za ulogu koju
igraju u istoriji. (Politika.rs)
35

Progresivci su protiv okrivljavanja žrtve. Osim
kad su žrtve Židovi
Starac sjedi usred ruševina na onome što je
ostalo od zida i lije suze. Čini se da ih nema
snage zaustaviti. Možda misli da ih nikad
neće moći zaustaviti. Žena se hvata za gla-
vu, ne znajući na koju stranu da se okrene.
Izgubila je djecu.
U blizini nema nikoga tko bi joj pomogao
pronaći ih. Neće ih pronaći. Ne znam to sa
sigurnošću, ali moji me strahovi osnažuju da
to kažem. Nalazimo se u svijetu bez sreće,
a kamoli Boga, gdje se djecu ne pronalazi i
muževi i žene se ne vraćaju, za The Guar-
dian piše sveučilišni profesor i pisac Howard
Jacobson.
Plačem za stanovnicima Gaze
Gasim televiziju. Moja žena je vani s prija-
teljima. Sama, kad sam najslabiji, puštam
vlastite suze. To su suze Židova, ali one su
sve što imam.
A ovo su stanovnici Gaze za kojima plačem.
Koliko znam, na ovim sada uništenim ulicama
plesali su kada su slike poklanih Izraelaca
obišle svijet. Koliko znam, oni danas plaču
za teroristima – možda vlastitom djecom ili
braćom – koji se nisu uspjeli vratiti kako bi
se pohvalili brojem Izraelaca koje su ubili.
I vrlo je vjerojatno da su svoju djecu od ko-
lijevke učili da preziru sve Židove, jer nepri-
jateljstvo koje se prošlog tjedna dogodilo u
južnom Izraelu nije bilo povremeno i površno.
Žao mi je starca i izbezumljene majke koji
misle da sam životinja i da su i moja djeca
životinje.
Ne bismo trebali prezirati ono što dijelimo
Ali baš iz razloga što nisam životinja, mogu
ih vidjeti samo kao ljude s osjećajima poput
mojih. Tuga je tuga. Strah je strah. Ono što
dijelimo ne bismo trebali prezirati. Prekosutra
bih se mogao osjećati drugačije. Ali vrijeme
u kojem se prepuštamo sažaljenju jedno je od
mjerila civiliziranosti. Za sve postoji vrijeme.
Svakome treba vremena za žalost.
A preksutra, sasvim sigurno, obrazovana žena
iz Gaze iskušava moju ljudskost do krajnjih
granica kada uvjerava Newsnight da je Ha-
mas možda ubio izraelske vojnike, ali sliježe
36
SVIJET
RIJEČ OKO
RABINA
NAS
ramenima na sugestiju da su ubili bilo koga
drugog. Ona odmahuje glavom: “Ne, mi ne
ubijamo.“ Nemoguće je znati boji li se priznati
istinu ili jednostavno ne vjeruje u nju.
Naposljetku, teško je zamisliti da ljudi mogu
učiniti ono što su ti ljudi učinili. „Da, zapravo
idete na muškarce“, kaže Macbeth ubojicama
koje je unajmio da ubiju Banquoa, „jer polu-
tani, španijeli, mješanci... i napola vukovi, svi
se nazivaju psima.“ Tko bi osim napola vuka
iščupao život uspavanim bebama? Čak i ako su
te bebe Židovi? Čak i ako ilegalno okupiraju
palestinsku zemlju? Evo, zaista sam iskren.
Kako feministica navija za silovanje?
Ono što ne znamo o obrazovanju terorista
možemo nagađati. Ali oni u europskim pri-
jestolnicama koji su slavili pokolj Židova
svih dobi predstavljaju još veći izazov za
razumijevanje. Kako feministica ostavlja
po strani sve u što vjeruje da bi navijala za
silovatelja?
Je li dopušteno razlikovati silovanje iz jednog
razloga od silovanja iz drugog razloga? Ko-
liko se predavača ljudskih prava zabavljalo
tijekom noći nakon što su im pokazane snimke
Izraelaca kojima je uskraćeno pravo na život?
Činjenica da nije bilo stanke čak ni za pri-
vremeno sažaljenje među progresivnim pri-
stašama Hamasa na zapadu, jedva je manje
šokantno od samih nemilosrdnih djela. Čak i
ako prihvatite lažnu priču da su cionisti ispali
iz vedra plavog neba kako bi okupirali tuđu
zemlju, i dalje biste očekivali malo daha,
malo prostora za šok ili tugu, neko priznanje
da kada su vikali: „Od rijeke do mora, Pa-
lestina će biti slobodna“, čak ni najvatreniji
anticionisti nisu zamišljali uzimanje slobode
u tako krvavom obliku. Ali ne.
Žrtve se proglasilo provalnicima koji su
dobili što su zaslužili
Prije nego što se krv osušila, žrtve ovog ne-
zamislivog užasa normalizirane su kao pro-
valnici koji su provalili u tuđu kuću i dobili
što su zaslužili. „Ako ne želite da vas ubiju
na glazbenom festivalu“, rekao je jedan uče-
njak kojeg je obrazovalo Sveučilište SOAS,
„nemojte održavati glazbene festivale na
Ruah
RuahHadaša
Hadaša ‫רוח חדשה‬
ukradenoj zemlji?“
Na to neću odgovoriti – ako ne želite da se
vaša zemlja pretvori u ruševine, kako bi bilo
da ne pokoljete tinejdžere na rave partyju ili
bebe u njihovim krevetima? Samo zato što si
ti jučer plesao na mom grobu, ja danas neću
plesati na tvom.
Ali evo što me zbunjuje: ne ubraja li se okriv-
ljavanje žrtve među najgore zločine gdje god
se održavala predavanja o vjeri i različitosti,
rasi i etnicitetu, feminističkoj filozofiji i tako
dalje? Ili je okrivljavanje žrtve akademski luk-
suz koji se odnosi samo na Židove? Mislim,
Izraelce? Razumijem razliku. Razdvajanje
Izraela i Židova temeljno je za anticionistički
diskurs. Antisemit je, uvjeravam se stalno,
posljednja stvar koju će anticionisti priznati.
„Nikad više“ se vraća
Ali shvatite da pogled na Izraelce, koji su
slučajno bili Židovi, kako ih guraju u automo-
bile i odvoze u zarobljeništvo budi sjećanja
na događaje za koje su se Židovi nadali da
ih više nikada neće iskusiti. Jedan od starijih
izraelskih talaca, slučajno Židov, inače je
mirotvorac koji je živio u kibucu u blizini
Gaze i prevozio bolesne stanovnike Gaze u
bolnice u Jeruzalemu i Tel Avivu. Mislio je
da su mu prijatelji. Iskustvo prijatelja koji
su se okrenuli protiv vas čim počne pogrom
također je urezano u umove Židova.
„Nikad više“, rekao je svijet nakon što su lo-
gori smrti oslobođeni. Ali ovdje se to „nikad“
ponovno vraća u svem svojem grimiznom
sjaju.
Moj otac, koji nije bio aktivni cionist, tvrdio
je da, s obzirom na to da Židovi nikada neće
biti sigurni, trebamo gledati u Izrael kao u
čamac za spašavanje. Gorka je ironija da što
se nesigurnije osjećamo u Izraelu, to nam je
potrebniji. To što se moramo boriti do smrti
za njegov opstanak ne treba nikoga iznenaditi.
Postoji često korištena riječ na jidišu – rahmo-
nes. To znači 'sažaljenje'. Kako se ne odreći
rahmonesa dok se boriš do smrti da ga zadr-
žiš, stavilo bi na kušnju i Salomonovu mu-
drost. Ali iskušavanje Salomonove mudrosti
nešto je u što su Židovi dobro upućeni. (Index)
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Žestok nihilizam „Slobodne Palestine“
Hussein Aboubakr Mansour / preveo Ante Jerićević
„Slobodna Palestina“ – slogan, fantazija
i politika – uvijek je svjesno implicira-
la masovna ubojstva Židova u njiho-
vim gradovima, ulicama, trgovinama i
dnevnim sobama. Malo je onih koji su
spremni to otvoreno reći, ali u mnogim
intelektualnim, profesionalnim i popu-
larnim krugovima na Bliskom istoku i
Zapadu, ideja palestinskog nacionalnog
oslobođenja odavno je uokvirena poj-
movima koji odobravaju ili zahtijevaju
neselektivno ubijanje Židova. Za ned-
vosmislenije aktere kao što su Hamas
i Islamska Republika Iran, oslobađanje
Palestine jednostavno znači kategorič-
ko i potpuno iskorjenjivanje Izraela. To
nije predmet rasprave, već jednostavna
stvarnost i činjenica u našem životu koja
zahtijeva preispitivanje.
Razmotrite ideološki milje u kojem su
odgojeni mnogi Arapi i muslimani, uk-
ljučujući i mene. Odrastajući kao musli-
man u Egiptu, koncept Palestine nikada
nije bio geopolitičko pitanje; to je bio du-
boko ukorijenjen dio našeg kolektivnog
moralnog identiteta, ujedinjujući element
našeg vjerskog i sekularnog arapskog
nacionalizma. Bio je i ostao uzrok koji
je s nama odjekivao politički, društveno
i duhovno, često približavajući se žaru
koji prkosi racionalnosti.
Taj emocionalni naboj, ugrađen u po-
litičke i vjerske narative velikog dijela
arapskog muslimanskog svijeta, ruši mi-
sao da se palestinska borba temelji samo
na anticionizmu, a ne na antisemitizmu.
Taj milje, međutim, ni na koji način nije
presudan za ono što znači biti Arap ili
musliman – to je potpuno moderan fe-
nomen oblikovan uglavnom utjecajem
europskih revolucionarnih ideologija
na arapske intelektualce i političke ak-
tiviste. Među tim uvezenim sustavima
mišljenja nalazi se soj revolucionarnog
SVIJET
RIJEČ OKO
RABINA
NAS
Skup za Gazu ispred konzulata države Izrael
u New Yorku 9. listopada 2023.
antisemitizma koji Židove opisuje kao
vječnog neprijatelja ne samo Arapa, već
i svih ljudskih bića.
Naravno, takvih stajališta nije svaki
Arap ili musliman, ali kada se sto-
pe s postojećim vjerskim i kulturnim
predrasudama, zaražene su gotovo sve
institucije, obrasci mišljenja i aspekti ži-
vota u arapskom muslimanskom svijetu.
Moderna arapska politička i vjerska li-
teratura ispunjena je tvrdnjom da su Ži-
dovi hostis humani generis, neprijatelji
čovječanstva – klasična europska kleveta
i francuski revolucionarni krik.
Problemi ovog otrovnog soja misli do-
datno se pogoršavaju konceptom da je
„oslobađanje Palestine“ vrsta otpora
protiv stranih kolonijalista doseljenika,
fanonska revolucija (fanonska je pridjev
koji se odnosi na Frantza Fanona, fran-
cuskog psihologa i filozofa, kritičara
rasizma i kolonijalizma te pristaša alžir-
skog oslobodilačkog pokreta) u kojoj se
nasilje nad civilima brani kao legitimno
sredstvo za postizanje rasne pravde. Op-
ćenito označavanje izraelskih Židova
– od kojih su velika većina izbjeglice
ili potomci izbjeglica iz arapskih musli-
manskih diktatura i sovjetskog totalita-
rizma – kao kolonizatora, doseljenika i
imperijalista zapravo je vrsta kolektivne
etničke kazne, besmislene čak i pod vla-
stitim uvrnutim uvjetima, koja podsjeća
na srednjovjekovno kršćansko prokazi-
vanje Židova kao moralnih nakaza, kao
skupine i kao pojedinaca.
Možda ste primijetili u posljednjih neko-
liko dana da oni koji su predani osloba-
đanju Palestine ne mogu izbjeći bijednu
dehumanizaciju Židova kao naroda – i da
njihov cilj nije da Palestinci jednostav-
no žive u miru, dostojanstvu i slobodi
zajedno s Izraelcima, već u državi koja
je nužno uspostavljena na ruševinama
Izraela. Hamas je izričit u svojoj namjeri
da ubije židovsko stanovništvo Izraela i
porobi sve preživjele; njegovi partizani
na Bliskom istoku i zapadu ne izjašnja-
vaju se o toj činjenici.
Islamisti artikuliraju fantaziju o židov-
skom iskorjenjivanju jezikom džihada,
uokvirenom u eshatološkom smislu i
prožetom osjećajem božanske pravde
i kozmičkog ratovanja – onoga što bi
zapadnjaci obično prepoznali kao vrstu
vjerskog fašizma. No, iako je islami-
stička verzija te ideje moćna u svrhu
mobilizacije osiromašenih i neobrazo-
vanih masa, „ljevičarske“ ili svjetovne
verzije – uokvirene jezikom Fanona
i Karla Marxa, ljudske emancipacije,
jednakosti, antikapitalizma i socijalne
pravde – učinkovitije je sredstvo mobi-
lizacije mišljenja među zapadnom inteli-
gencijom. Stvar je u tome da su to dvije
strane istog novčića, čija je vrijednost
oblikovana židovskom krvlju.
Za one koji su oblikovani takvim svje-
tonazorom – bilo da se radi o „desničar-
skoj“ ili „ljevičarskoj“ verziji, vjerskoj ili
ateističkoj – koja slavi ubojstvo nevinih
izraelskih civila, uključujući djecu, žene
i starije osobe, izraz je djelomičnog is-
punjenja moralne vizije. Kao tinejdžer u
Egiptu, sjećam se da su gotovo svi odra-
sli oko mene izražavali takve osjećaje
kada su pratili vijesti o samoubilačkim
37

bombaškim napadima na izraelske civile
tijekom Druge intifade.
Najistaknutije egipatske vjerske vlasti
proglasile su počinitelje mučenicima i
svecima. Na neki način, nije se razliko-
vala od valorizacije, pa čak i kanonizacije
onih koji su uništavali sredstva za život,
palili imovinu i ciljali policajce tijekom
prosvjeda u Americi ljeti 2020. Ne že-
lim ovdje miješati američku unutarnju
politiku tamo gdje joj nije mjesto, ili
sugerirati savršenu moralnu istovrsnost,
no postoji razlog zašto čelnici Hamasa
i Irana sami inzistiraju na tome da su
uključeni u istu borbu protiv rasizma.
Gotovo svaki arapski musliman zna da
ono što opisujem nije osobno mišlje-
nje, već objektivna stvarnost. Možemo
pokušati omalovažiti te činjenice ili ih
odbaciti kao sumanuto sanjarenje ne-
obrazovanih neznalica pod utjecajem
vjerskih i populističkih fanatika. Ali ne
bismo trebali poricati da su istinite.
Bojim se da je nagon za odbacivanjem i
omalovažavanjem nusprodukt ne iskre-
nog uvjerenja, već dubokog osjećaja
bespomoćnosti. Nakon mnogih nedav-
nih razgovora s rastućom generacijom
mladih, inteligentnih, zapadnjačkih i vi-
sokoobrazovanih arapskih profesionalaca
i diplomata, svjedočio sam snažnu porivu
da se ne žele suočiti s tom stvarnošću.
Čak i među onima koji istinski prihvaćaju
legitimitet Izraela na način na koji nji-
hovi roditelji nikada ne bi bili sposobni,
gotovo uvijek čujem kako opisuju smrt
nevinih Izraelaca kao da su na neki način
sami sebi krivi, ili barem da je krivnja
izraelske vlade što nije jednostrano sklo-
pila mir i okončala sukob. Nema ništa
depresivnije od predaje mladih problemu
za koji smatraju da je prevelik da se riješi.
Mi koji pripadamo kozmopolitskoj pro-
fesionalnoj klasi Arapa, koji letimo iz
zemlje u zemlju i iz jednog načina života
u drugi, profitirajući od stranih kultura
koje žive na moralnoj valuti liberalizma
i tolerancije, u mnogim se slučajevima
potajno sramimo. Vidimo antisemitizam,
žeđ za krvlju, ludilo i naježimo se – ali
nadamo se da će nestati. Lakše nam je
veseliti se hipotetskoj budućnosti u kojoj
stvari stoje drugačije. Lakše je dodvo-
ravati se novom društvenom svijetu u
38
SVIJET OKO NAS
koji želimo pripadati, nego se uhvati-
ti u koštac s neuspjesima onog svijeta
koji smo ostavili iza sebe. Odbacujemo,
omalovažavamo, objašnjavamo, kaže-
mo: „Što je sa Shireen Abu Akleh?“ – i
nastavljamo se pretvarati.
Ali čak ni mi nismo tako svježi ili mladi
kao što volimo misliti. Hodamo stopama
prethodnih generacija istih takvih mo-
derniziranih, svjetovnih, intelektualnih
Arapa. Ni oni nisu željeli imati ništa sa
svojim rodnim zemljama, za koje su
smatrali da nemaju nikakvu moć, prestiž
ili poštovanje za kojim su žudjeli. U
svom egoizmu i intelektualnom narciz-
mu nisu željeli pripadati „zaostalim“
društvima. Tako su u stranim, uglavnom
zapadnim ideologijama tražili utočište i
skrovište od zaostalosti.
Pridružili su se progresivnim sekularnim
pokretima i trendovskim revolucijama
zato što su nudili vrata za bijeg od muke
sporih, marginalnih, lokalnih promjena.
Postali su revolucionari zato što su bili
uplašeni i nesigurni. Poput Edwarda Sa-
ida, bili su anticionistički i antiamerički
„humanisti“ zato što nisu željeli biti ili
nisu mogli biti „Arapi“. Njihov očiti kul-
turni šovinizam bio je jednostavno nagon
za samouništenjem, nestajanjem u univer-
zalizmu. Njihovi životi bili su beznadna
potraga za odbacivanjem vlastite kože.
Arapima moje generacije kažem da
trebamo istinski drugačiji pristup. Ne
tražim od njih da vole Izrael ili cioni-
zam, ili da objese poster Herzla u svoju
spavaću sobu. Ako kritizirate Izrael i
mislite da bi trebala postojati Palestina,
nastavite to činiti.
Sve što tražim jest da budete autentično
hrabri, da priznate da je ubojstvo kojem
smo svi svjedočili u posljednjih nekoliko
dana točan prikaz i logična posljedica ka-
tastrofalnog moralnog sustava, onog koji
svi intimno poznajemo. Ovo je trenutak
za kolektivnu introspekciju. Vrijeme je
da se suočimo s mračnijim kutovima
naše ideološke baštine i preispitamo ide-
je i uvjerenja koja smo možda nekritički
apsorbirali.
Samo na taj način možemo se nadati
da ćemo pridonijeti konstruktivnijem i
humanijem svijetu za nas same.
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Masa ljudi lunjala je pistom, vičući
antisemitske slogane u zračnoj luci
Mahačkala u Rusiji, 30. listopada 2023.
godine. (AP fotografija)
Za incident jurnjave rulje na pistu kako
bi sačekala let iz Tel Aviva Alexander
Ben Zvi krivi „indoktrinaciju“ u musli-
manskoj republici Dagestanu a ne ruski
antisemitizam.
Izraelski veleposlanik u Moskvi iznio je
u srijedu nove pojedinosti o neredima do
kojih je došlo ovoga vikenda u zračnoj luci
na jugu Rusije, kada je tamo sletio avion iz
Tel Aviva, navodeći da su se neki od put-
nika morali sakriti u terminalu prije nego
što su helikopterom prevezeni na sigurno.
Veleposlanik Alexander Ben Zvi izjavio
je da je na letu bilo više od 30 izrael-
skih državljana i da nitko od njih nije
ozlijeđen.
Ben Zvi za nedjeljno nasilje optužuje
ekstremističke elemente koji proizlaze iz
„indoktrinacije“ u većinski muslimanskoj
republici Dagestan. Međutim, istaknuo je
da u Rusiji nema „organiziranog antise-
mitizma“ na općoj razini. Ali i dodao je
da bi vlasti trebale ozbiljno shvatiti in-
cident kako se takvi događaji ne bi širili.
„Uvijek je postojao, postoji i postojat će
antisemitizam na svakodnevnoj razini.
Važno je da se to ne razvije u ono što smo
vidjeli u Mahačkali“, rekao je Ben Zvi za
Associated Press u internetskom intervjuu
iz Moskve. „Ako je sve pod kontrolom,
mislim da neće biti problema.“
Događaj je povezan s borbom između
Izraela i Hamasa, terorističke skupine
koja vlada Pojasom Gaze. Teroristi su
ubili oko 1400 ljudi u iznenadnom napa-
du na Izrael 7. listopada i oteli otprilike
240 ljudi, nakon čega je izraelska vojska
pokrenula opsežnu kampanju u Pojasu
Gaze s ciljem rušenja Hamasa. Prema
tvrdnjama Hamasa, tijekom operacije
je ubijeno više od 8000 ljudi; njihovi
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Izraelski veleposlanik u Rusiji kaže da su se putnici
pred neredima u zračnoj luci skrili na terminalu
AP i ToI Staff / prevela Dubravka Pleše
podaci ne mogu se neovisno provjeriti i
u tu je brojku vjerojatno ubrojen i velik
broj terorista.
Gnjevna rulja upala je na zračnu luku u
Mahačkali, glavnom gradu Dagestana,
kad je sletio zrakoplov iz Izraela. Stotine
muškaraca, neki noseći transparente s an-
tisemitskim sloganima, šetali su zgradom
i žurili na pistu u potrazi za izraelskim
putnicima. Vlastima je trebalo nekoliko
sati da rastjeraju masu, koja je bacala
kamenje na policiju.
Ozlijeđeno je najmanje 20 ljudi, i poli-
cajaca i civila, a više od 80 uhićeno je.
Rusija je otvorila istragu protiv ljudi op-
tuženih za organiziranje masovnih nereda.
Izraelski veleposlanik u Rusiji Alexander Ben
Zvi. (Video screenshot)
Vlasti u Dagestanu izjavile su da je 17
ljudi optuženo za manji huliganizam i
sudjelovanje u neprijavljenom masov-
nom događaju, a sudovi su njih 15 kaznili
kraćim pritvorom. Dvojica su osuđena
na prisilni rad.
Još uvijek nije jasno hoće li deseci drugih
uhićenih u nedjelju navečer biti optuženi
i hoće li se protiv nekih od njih povesti
kazneni postupak.
„Kad su putnici sišli s aviona i prošli
kroz kontrolu putovnica, očito su naišli
na nekakve nemire“, rekao je.
„Na kraju je većina završila u VIP-pro-
storu, tamo su se neko vrijeme skrivali
SVIJET OKO NAS
dok ih nisu helikopterom prebacili u za- nema veze s tim“. Kirby je kritizirao Pu-
tvoreni objekt“, dodao je. tina zbog nedostatka osude nasilja, koje je
opisao kao „jezivu demonstraciju mržnje.“
„Nakon što su ondje proveli noć, putnici
su ponovno helikopterom prevezeni do Ben Zvi je izjavio da nema informacija
Mineralnye Vody, grada u susjednoj Sta- o tome da su nemiri bili organizirani iz
vropoljskoj regiji, i odande su nastavili inozemstva.
putovanje“, rekao je.
„Iako putnici nisu ozlijeđeni, mora se reći
da bi i regionalne i savezne vlasti trebale
vrlo ozbiljno shvatiti ovaj incident, jer bi
takva zbivanja mogla dovesti do žrtava.
A to bi doista utjecalo na cjelokupnu
situaciju u Rusiji“, dodao je.
Jedna od izraelsko-ruskih putnica koja je
letjela za Moskvu ispričala je Medijazoni
što je doživjela. Putovala je polupra-
znim avionom sa svojom majkom, ocem
i sestrom. Sigurnosne snage ispratile su
putnike na put autobusom prema Moskvi,
Predsjednik Rusije Vladimir Putin vodio
ali „gomila je krenula za nama. Vožnja
je sastanak s najvišim sigurnosnim i
je trajala dugo, ali ljudi se nisu umorili i pravosudnim dužnosnicima u Moskvi 30.
nastavili su trčati za našim autobusom.
listopada 2023. godine. (Gavriil Grigorov,
Nosili su palestinsku zastavu, vičući 'Bra- Sputnik, fotografija iz Kremlja putem AP)
ćo, braćo!'. Ljudi u autobusu uzvraćali U izjavi ureda izraelskog premijera Be-
su vičući da su Rusi, pokazujući svoje
njamina Netanyahua stoji je da Izrael
crvene putovnice, izvikivali gradove iz „očekuje da ruske pravosudne vlasti osi-
kojih dolaze: Ufa, Ekaterinburg, Perm,
guraju sigurnost svim izraelskim držav-
Moskva. Skoro svi su bili Rusi, iako su
ljanima i Židovima, gdje god se nalazili,
mnogi imali dvojno državljanstvo. Bio
i odlučno djeluju protiv izgrednika te
je i jedan čovjek iz Izraela s nama koji
protiv divlje mržnje usmjerene protiv
je slabo govorio ruski. Gomila je gađala
Židova i Izraelaca.“
autobus kamenjem. Poslala sam glasovne
poruke svojim prijateljima i partneru, go- U intervjuu AP-u, Ben Zvi je rekao da su
voreći im koliko ih volim“, rekla je žena. odnosi njegove zemlje s Rusijom normal-
ni usprkos ratu između Izraela i Hamasa,
Predsjednik Vladimir Putin okrivio je za iako postoje neslaganja oko nekih politi-
nerede „agente zapadnih obavještajnih ka Kremlja na Bliskom istoku.
službi“ u Ukrajini, tvrdeći, bez dokaza,
„Ima uspona, ima padova. Nismo uvijek
da su izazvali nerede u Dagestanu kako
zadovoljni ruskim stajalištima, ni oni
bi oslabili Rusiju.
nisu uvijek zadovoljni našim stajališti-
Glasnogovornik Nacionalnog vijeća za ma. Kažemo to jedni drugima“, rekao
nacionalnu sigurnost SAD-a John Kirby je, navodeći nedavni posjet delegacije
nazvao je Putinovu tvrdnju „klasičnom Hamasa Moskvi kao primjer nečega što
ruskom retorikom“ i dodao da „Zapad se Izraelu „stvarno nije svidjelo“.
39

Usprkos ratu protiv Hamasa, Saudijska Arabija
izrazila je trajno zanimanje za sklapanje
mirovnog sporazuma s Izraelom
Susan Tawil / prevela Dubravka Pleše
Ministar obrane Saudijske Arabije,
princ Khalid bin Salman Al Saud, sa-
stao se sa savjetnikom za nacionalnu
sigurnost SAD-a, Jakeom Sullivanom,
u Bijeloj kući, u ponedjeljak. Razgo-
varali su o jačanju obrambenog par-
tnerstva SAD-a i Saudijske Arabije
te o očuvanju „regionalne stabilno-
sti“ na Bliskom istoku. Najvažnija
tema razgovora bio je neprestani rat
između Hamasa i Izraela. Bin Sal-
man pozvao je na veću humanitarnu
pomoć za stanovnike Gaze te ukazao
na potrebu trenutnog prekida izrael-
ske vatre. Također su raspravljali o
važnosti sprječavanja širenja sukoba
koji potiču „države ili ne-državni ak-
teri“, što implicira sudjelovanje Irana
ili Houthisa, jemenskih terorista koje
podržava Iran.
U utorak je glasnogovornik Nacio-
nalnog vijeća za nacionalnu sigurnost
SAD-a, John Kirby, izvijestio da je
Saudijska Arabija i dalje zainteresirana
za normalizaciju odnosa s Izraelom,
iako je priznao da rat trenutačno čini
„praktični napredak“ teškim. Prije
nego što je sukob započeo, iniciran
ubojitim iznenađujućim napadom
Hamasa na izraelske civile 7. listo-
pada, Bijela kuća navodno je „radila
na dogovoru“ sa Saudijskom Arabi-
jom. Dogovor između SAD-a i Rijada
uključivao bi normalizaciju odnosa
između Saudijske Arabije i Izraela te
mogući sporazum s „Palestincima“.
Zauzvrat, SAD bi pristao pružiti vojnu
zaštitu Saudijskoj Arabiji u slučaju
napada Irana. Ti razgovori temelje se
na pitanjima o kojima se razgovara-
lo tijekom prošlotjednog telefonskog
poziva između predsjednika SAD-a
40
SVIJET
RIJEČ OKO
RABINA
NAS
Joea Bidena i saudijskog prestolona-
sljednika i premijera Mohammeda bin
Salmana. Biden je potvrdio podršku
svoje zemlje saveznicima (implicitno
podržavajući Izrael) i govorio o trenut-
nim diplomatskim i vojnim naporima
Amerike kako bi se spriječilo širenje
sukoba između Hamasa i Izraela. Raz-
govarajući o humanitarnoj pomoći ci-
vilnom stanovništvu Gaze, bin Salman
rekao je da je njegova zemlja poslala
100 milijuna dolara, a Biden je obećao
da će i SAD dati isti iznos. Oboji-
ca državnika pozvali su na trenutno
oslobađanje više od 200 izraelskih
talaca. Biden je istaknuo važnost rada
na „održivom miru između Izraelaca i
Palestinaca“ kada rat završi.
Što se tiče normalizacije odnosa Sau-
dijske Arabije s Izraelom, Sullivan je
rekao: „I dalje smo posvećeni tome,
i jasno nam je da su i Saudijci tako-
Ruah
RuahHadaša
Hadaša ‫רוח חדשה‬
đer tome i dalje posvećeni.“ Ipak, do
danas Saudijska Arabija ne prizna-
je Izrael kao suverenu državu. Nisu
osudili neopisiva ubojstva, silovanja
i mučenja koje je Hamas počinio nad
nevinim izraelskim civilima, već su
umjesto toga osudili Izrael zbog obra-
ne protiv terorista Hamasa u Gazi.
Jučer (u srijedu), Saudijska Arabija
osudila je izraelsko „nehumano ci-
ljanje“ izbjegličkog logora Jabalya
na sjeveru Gaze, u kojem je ubijen
jedan od glavnih zapovjednika Hama-
sa. Izraelski napad, kojim je eliminiran
teroristički vođa, ciljao je njegov zapo-
vjedni centar, smješten u tunelu ispod
gusto naseljenog logora. Na žalost
stanovnika Gaze, koje su teroristi ko-
ristili kao ljudski štit, tunel je također
bio pun velike količine oružja i raketa
koje su eksplodirale pri udaru. Izrael
izražava žaljenje zbog nenamjernih
civilnih žrtava.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
„Problem koji se namjerno ignorira“. Stvarni
izvor mržnje prema Židovima na Bliskom istoku
Lawrence A. Franklin / prevela Dubravka Pleše
Za [mnoge Muslimane], Kur'an, svaku
riječ, diktirao je Allah (Bog) a prenio
ju je anđeo Đibril (Gabrijel) Alahovu
proroku Muhamedu
Problem koji se namjerno ignorira a o
kojem tek malobrojni komentatori imaju
hrabrosti govoriti jest da je za mnoge
muslimane mržnja prema Židovima do-
gma. Sto četrdeset i četiri sure Kur'ana
prepune su odlomaka o mržnji prema
Židovima.
Na slici: Adolf Hitler prilikom susreta s
Velikim Muftijom Jeruzalema, Haj Ami-
nom al-Husseinijem, 28. studenog 1941.
(Fotografija: German Federal Archive)
„Mi nismo podljudi. Dopustite da po-
novim: mi nismo podljudi“, rekao je
Riyad Mansour, predstavnik Palestinske
vlasti u Ujedinjenim narodima, nakon
što su upravo palestinski Arapi počinili
neljudske užase nad nedužnim civilima
u Izraelu. Smatrao je da je potrebno
još dvaput iznijeti istu tvrdnju tijekom
SVIJET
RIJEČ OKO
RABINA
NAS
hitnog zasjedanja Generalne skupštine
Ujedinjenih naroda, možda u nastojanju
da uvjeri koga još može. Zna se da su
Hamas i Iran osmislili invaziju čiji je
cilj bio posijati smrt. Hamas i Islamski
džihad i dalje drže bar 240 izraelskih
talaca u Gazi.
Nedugo poslije zbivanja 7. listopada,
kada su počinjena masovna umorstva
u izraelskim gradovima i selima blizu
Gaze, medijski komentatori počeli su
prikazivati demonstracije na fakulteti-
ma na ulicama američkih gradova, koje
su otvoreno podržavale Hamas. Mnogi
sudionici tih demonstracija otvoreno su
pokušavali racionalizirati i čak i oprav-
dati nedjela Hamasa.
Profesor Rashid Khalidi sa Sveučilišta
Columbia održao je kvazipovijesno pre-
davanje o Izraelskom ratu za neovisnost
1948. i tvrdio da su Židovi etnički oči-
stili s njihove zemlje palestinske Arape.
U stvarnosti, pet arapskih vojski napalo
je Izrael nekoliko sati nakon njegova
rođenja 15. svibnja 1948. godine i iz-
gubilo rat. Neki Arapi koji su živjeli u
području koje je tada postalo dijelom
Izraela otišli su vlastitom voljom tije-
kom rata jer su ih arapski vođe upozorili
da se „maknu s puta“ nadirućoj arapskoj
vojsci. Izrael im nije dopustio da se vrate
poslije rata jer nisu bili lojalni. I tako
su rođeni „Palestinci“ – njih između
472 i 650 tisuća, koji su postali ljudi
bez zemlje nakon što im zemlja koju su
odbili braniti nije dopustila da se u nju
vrate. Otprilike 160 tisuća Arapa koji
su ostali u Izraelu tijekom rata dobili
su državljanstvo nove države.
Bogata arapska „braća“ Palestinaca nisu
im dala državljanstvo nego su ih bacila
u često bijedne izbjegličke logore – i za
to su optužili Izrael.
Za razliku od njih, gotovo milijun Žido-
va koji su bili protjerani ili prisiljeni na
bijeg iz arapskih i muslimanskih zemalja
od 1948. godine s dobrodošlicom su pri-
mljeni u sićušnom, siromašnom Izraelu
te im je odmah dano državljanstvo.
Otada rat koji su započeli i izgubili Arapi
nazivaju nakba (katastrofa), i nastavljaju
kriviti Izrael za to što nije pristao su-
djelovati u vlastitom uništenju. Možda
su o tome trebali misliti prije negoli su
započeli rat.
Stanovnici Gaze sada situaciju u kojoj
ih Izrael bombardira nazivaju „nova
nakba“. Ali, ono što se pritom ne spo-
minje jest da je ova nova, takozvana
nakba izravan odgovor na arapsku in-
vaziju 7. listopada te umorstvo 1400
Židova tijekom jednog jedinog dana,
uključujući novorođenčad kojoj je od-
sijecana glava i koja su živa spaljivana.
Drugi komentatori govore o šesnaesto-
godišnjoj izraelskoj i egipatskoj blokadi
Gaze kako bi opravdali svoj trenutni
41

bijes – ponovno „zaboravljajući“ strašan
napad 7. listopada. I Arapi „zaboravlja-
ju“ da je blokada uspostavljena jer su
stanovnici Gaze krijumčarili ogromne
količine oružja i streljiva kojima su ubi-
jali Židove. Zašto ti nemogući Židovi
jednostavno ne dopuste da ih se ubije?!
Problem koji se namjerno ignorira i o
kojem tek malobrojni komentatori imaju
hrabrosti govoriti jest da je za mnoge
muslimane mržnja prema Židovima do-
gma. Sto četrdeset i četiri sure Kur'ana
prepune su odlomaka o mržnji prema
Židovima. Za njih je Kur'an, svaku nje-
govu riječ, diktirao Alah (Bog) a prenio
ju je anđeo Đibril (Gabrijel) Alahovu
proroku Muhamedu. Za razliku od Bibli-
je, Kur'an ne sadrži opisne priče u koje
se može, ali i ne mora vjerovati, ovisno
o želji čitatelja. Kur'an je proskriptivan,
kao na primjer Deset zapovijedi. Čovjek
ne može reći: „Ma, nije on baš tako
mislio kada se radi o preljubu.“
Svidjelo se to kome ili ne, „božanska“
riječ Alaha, prikupljena u 114 sura (po-
glavlja) Kur'ana, prepuna je odlomaka
o mržnji prema Židovima, kao na pri-
mjer stih:
„Kada se u borbi s nevjernicima sretne-
te po šijama ih udarajte sve dok ih ne
oslabite, a onda ih vežite, i poslije, ili
ih velikodušno sužanjstva oslobodite ili
otkupninu zahtijevajte, sve dok borba
ne prestane. Tako učinite!“, Kur'an 47:4
(Prijevod Besima Korkuta, https://med-
zlis-split.org/images/pdf/prijevod-kura-
na-besima-korkuta.pdf)
Odrubljivanje glava „nevjernicima“
stoljetna je tradicija u Islamu koja se i
danas koristi. Tako su ubijeni francuski
učitelj Samuel Paty, koji je svojim uče-
nicima pokazivao „kontroverzne“ crteže
Muhameda, britanski vojnik Lee Rigby,
u Velikoj Britaniji i, ovoga mjeseca,
bebe u Izraelu.
Hamas tu naredbu uključuje u svoju
izvornu povelju – osobito u Članak 7 –
koji zagovara ne samo uništenje Izraela
nego i ubojstva Židova širom svijeta.
Godine 2014. Hamas je planirao sličan
napad na sela i gradove u blizini granice
s Gazom. Teroristi Hamasa, njih barem
200, planirali su napasti Izrael za vrije-
42
SVIJET
RIJEČ OKO
RABINA
NAS
me židovske Nove godine, Roš Hašane
(te godine 24. rujna) kroz tunele koji
počinju u Gazi. Izraelske sigurnosne
službe saznale su da je Hamas i ranije
planirao otmicu izraelskih državljana.
U Kur'anu je Alah prokleo Židove zbog
nepriličnog načina odnošenja Hebreja
prema Božjim prorocima te zbog nji-
hove neposlušnosti. Ova „božanska kle-
tva“ uključuje rasipanje Židova širom
planeta, i njihovo vječno izgnanstvo iz
drevne domovine.
Stoga neki „pravovjerni“ muslimani
smatraju da imaju pravo ubijati Židove
gdje god i kad god im se za to pruži pri-
lika. Uvjereni su da povijesna stvarnost
biblijskog Izraela nije istinita, da Izrael
nema prava na područja Judeje i Samari-
je (poznatije pod nazivom Zapadna oba-
la). One koje nazivaju „cionistima“ (što
znači Izraelci i Židovi), usprkos tome što
neprekidno žive na tom području već
4000 godina, lažno nazivaju „okupato-
rima“ i „kolonijalistima“ koje se mora
istrijebiti. Ne smije postojati „Židovska
domovina“ koju garantiraju međunarod-
ni sporazumi sklopljeni poslije Drugog
svjetskog rata kao i Ujedinjeni narodi.
Stvarni problem koji rađa takva vrsta
islamističke mržnje prema Židovima
nema veze sa zemljom ili „izbjeglicama“
ili „rješenjem dviju država“. Radi se o
odbijanju mnogih muslimana da žive u
istom svijetu sa Židovima. Antiizraelski
slogan propalestinskih prosvjednika je
„Od rijeke [Jordana] do [Sredozemnog]
mora, Palestina će biti slobodna“ – što
znači da u njoj neće biti Židova. Tu nadu
u postizanje islamističkog cilja podr-
žavaju i arapske školske knjige, karte
na kojima nije prikazan Izrael te čak i
križaljke. Prije deset godina, američki
vojnici koji su bili smješteni na Bli-
skom istoku te su zrakoplovima United
Arab Emirates letjeli u Katar ili Kuvajt,
prije negoli je vrhovno vodstvo UAE
preuzelo vodeću ulogu u potpisivanju
Abrahamskih sporazuma, izvještavali su
da na kartama u avionskim časopisima
ne postoji država po imenu Izrael. Čini
se da mnogi rade na tome da to postane
stvarnost, a ne samo situacija na karti.
Ruah
RuahHadaša
Hadaša ‫רוח חדשה‬
Anna Maria Grünfelder
Kada je bila utemeljena židovska
zajednica u Mariboru i u kojem je
stoljeću tu sagrađena sinagoga?
Pisanih izvora o izgradnji sinagoge,
sudeći prema dosadašnjim istraživanji-
ma, nema. Arheolozi koji su od 80-ih
godina prošloga stoljeća vršili preli-
minarna istraživanja o urbanističkom
planu Staroga grada Maribora, predjela
duž srednjovjekovnih gradskih zidina
s njihovim pojačanjima i kulama iz
ranog novog vijeka ubrzo su u nalazima
prepoznali ostatke sakralnog objekta.
Iskopine su upućivale i na postojanje
groblja s prepoznatljivo židovskim nad-
grobnim spomenicima. Pretpostavke
su se još dodatno potvrdile kad su ar-
heolozi nailazili na ostatke ritualnog
kupališta, „mikve“ – zaključak nije mo-
gao biti drugačije: na vidjelo je izašla
sinagoga, čiji je najstariji građevinski
sloj nastao u drugoj polovini 14. sto-
ljeća. Svaka čast gradskim vlastima i
stručnjacima konzervatorskih ustanova
tadašnjeg komunističkog poretka, koji
su pokazali sluha za važnost tog nala-
zišta. Od 14. stoljeća srednjovjekovni
je Maribor među svoje građane ubrojio
židovsku zajednicu koja je bila dovolj-
no velika i financijski potkovana da je
mogla uzdržavati sinagogu i – dakako
nužno – i rabina. Uz to se prva zgra-
da tijekom 14. stoljeća u više navrata
proširivala i nadograđivala. Kako je
eksperimentalno iskopavanje pružilo
iznenadno vrijedne spoznaje, grad i
Republika nastavljali su, unatoč tome
što se projekt iskopavanja cjelokupnog
židovskog „sedimenta“ pokazao, zbog
konfiguracije tla (uzvisine iznad obale
Drave), složenim pothvatom. Radove
je prekinuo tek rat (kad je u prvim da-
nima rata Maribor zbog blizine grani-
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Mariborska sinagoga
S Annom Mariom Grünfelder razgovarala Jasminka Domaš
ce bio pod posebnim udarom zračnih
snaga JNA). Poslije rata ispriječile su
se mnoge gospodarske i političke po-
teškoće, tako da su radovi započeli,
prekinuti, pa opet krenuli. Konačno,
s novim tisućljećem Maribor je dobio
kulturno-povijesni objekt kojim se s
pravom ponosi.
Postojanje groblja upućuje na posto-
janje zajednice stanovite brojnosti. Iz
arhivskih dokumenata o trgovinskim
odnosima vlastelina budućeg grada
Maribor iščitavamo da su židovski
trgovci kraće ili duže boravili u toj
regiji od antičkih vremena, kad su se u
dolini Drave tek osnovala manja sela a
zatim trgovišta. Dok su se pojedina sela
i zaselci spajali u trgovište, pa u utvr-
đeni grad, doseljavale su se židovske
obitelj iz drugih europskih Kraljevina
i gradova, te iz habsburških krajeva – i
to iz relativno udaljenih, kao što je to
bila kneževina Tirol. Iznenadila sam
se kad sam u Pokrajinskom arhivu u
Innsbrucku (koji baš ne gravitira Jugo-
istočnoj Europi) pronašla dokumente
SVIJET
RIJEČ OKO
RABINA
NAS
o trgovinskim odnosima ondašnjih po-
duzetnika s Mariborskim trgovcima i
bilježnicima, dakle pored onih trgovaca
i stručnjaka za novčarske poslove, i
intelektualni sloj.
Je li Maribor imao i geto?
Jest – Maribor je imao geto, ali ne geto
kojima su se morali ograditi radi za-
štite i fizičkog preživljavanja. Geto
u Mariboru nalikuje na, u smanjenim
dimenzijama, geto u Veneciji, pa i onaj
u Dubrovniku. To je naprosto „gradska
četvrt“, ali „četvrt za sebe“, otvorena
nežidovskoj sredini. I mariborski je
geto rekonstruiran i uzorno obnovljen.
Seže od Gradskog trga, dakle od sredi-
šta srednjovjekovnog i novovjekovnog
grada do sinagoge, i obuhvaća današnju
Židovsku ulicu i Židovski trg ispred
sinagoge. No, mariborski su se Židovi
nastanili po cijelome gradu, stekavši
kuće kao polog za njihove posudbe.
Gradski plemići poput grofova Auer-
sperg i Ortenburg bili su najveći dužnici
– a ta ih je činjenica, po svemu sudeći,
potaknula da od cara Maksimilijana i
štajerskih staleža izmole protjerivanje
Židova iz grada i Štajerske, Kranjske i
Koruške. Godine 1497. zamrla je vital-
na i plodonosna židovska zajednica u
Mariboru. Nakon 19. stoljeća doselja-
vaju se ponovno židovski poduzetnici,
koristeći povoljnu gospodarsku kli-
mu „Gruenderzeita“ – no to je sasvim
drugačiji židovski element: liberalni,
prosvjećeni, i mnogo su doprinijeli
tadašnjem kulturnom, a napose soci-
jalnome razvitku grada.
Možemo li reći da mariborska sinago-
ga spada među najstarije u Europi?
Arheolozi koji su naišli na najstariji
građevinski sloj vjerojatno sakralnog
objekta i datirali su ga u kasnije 14.
stoljeće – a to je sretnije i mirnije raz-
doblje aškenaskih zajednica u Svetom
Rimskom Carstvu, kad su oni gradili
velebne sinagoge na zapadu u Kölnu
i Wormsu, na istoku u Erfurtu, u Kra-
kovu, Pragu, u Beču – pa i Dubrovač-
ka je sinagoga nastala u isto vrijeme!
Uz sinagoge idu i ješive u kojima se
odgajaju i u kojima djeluju znameniti
rabini. Nažalost, nije nikad dugo trajalo
mirno plodonosno razdoblje židovske
duhovnosti u Europi.
Spomenite neke značajne židovske
ličnosti koje su živjele u Mariboru
U srednjem je vijeku u Mariboru živio
rabin Isserlein bar Petachja (1390.
– 1460.). Prema slovenskim izvorima
rođen je u Mariboru, premda se i Re-
gensburg spominje kao njegov rodni
grad. U mladim danima boravio je u
židovskim općinama u Bečkom Novom
mjestu (Wiener Neustadt) i u Italiji,
te se iz Italije ili doselio ili vratio u
Mariboru (izvori nisu ni potpuni ni
izdašni, tako da njegovo mariborsko
43

podrijetlo nije baš uvjerljivo; umro je
u Bečkome Novom mjestu). Jedna od
njegovih sestrična udala se za kasnijeg
mariborskog rabina Juru Muerkleina.
Petachju prati glas jednog od najznačaj-
nijih učitelja Talmuda i Halahe, napisao
je tumačenja i okupljao oko sebe učeni-
ke iz svih habsburških zemalja, ali i iz
Češke, Moravske, Mađarske i Šlezije.
Značajan je i zbog toga što u jednom od
svojih traktata spominje važne datume
u gradu Mariboru, među inima i godinu
1345. kao dokaz da je u toj godini već
postojala židovska zajednica i sinagoga
s rabinom. Godinu 1421. spomenuo
je u vezi s velikim masakrom nad Ži-
dovima u Beču (jednim od masovnih
ubijanja Židova, koji su bili optuživani
za ritualno ubojstvo kršćanske djece
te da su izazvali velik požar u gradu).
Jedan je od malobrojnih preživjelih
tog pogroma rabin Anshel Marpurk,
kojem je Maribor pružio utočište.
Naziv grada, Maribor, u lokalnom di-
jalektu „Morburg“, nadživio je kraj
židovske zajednice u gradu na kraju
15. stoljeća. Protjerani iz Maribora po-
bjegli su u kasnije habsburške zemlje
te posebice prema Jadranu i Italiji. U
Splitu je prezime „Morburg“/„Mor-
purg“ nosila „dinastija“ od nekoliko ge-
neracija industrijalaca i intelektualaca
i zastupnika u Dalmatinskom saboru.
Dr. Vid Morpurgo (1838. – 1911.) bio
je potomak Moisė Morpurga, koji se
s obitelji nastanio u Goriciji. Njegov
44
SVIJET OKO NAS
daljnji potomak ing. Vid Morpurgo
pokazao se u Drugom svjetskom ratu
„dobrim duhom“ židovskih izbjeglica
od nacionalsocijalističkog i ustaškog
progona. Talijanski ogranak obitelji
Morpurgo također se može ponositi
dobročinstvom prema progonjenim Ži-
dovima, jer je dr. Mario Morpurger,
bliski rođak splitske obitelji, u Trstu
vodio ured za pomoć židovskim emi-
grantima (Delegazione per l’ assistenza
degli emigranti Ebrei, DELASSEM)
i spasio je progonjene zahvaljujući
svojim vezama sa Saveznicima na
Sredozemlju.
Što se dogodilo s mariborskim Žido-
vima u Holokaustu?
Veći dio mariborskih Židova i onih iz
okolnih gradića (u svim industrijskim
centrima) napustio je grad još prije nje-
mačke okupacije, a dobar dio njih na-
kon njemačke okupacije Austrije, kad
su se mogli „izbliza“ uvjeriti što prijeti
i njima. Jugoslaveni su tada već slutili,
da nacisti na granici ne znače ništa
dobro. Oni koji su pobjegli – umjesto u
Italiju – prema jugu, stradali su u žrvnju
ustaške Nezavisne Države Hrvatske,
dijeleći sudbinu hrvatskih Židova te
njemačkih Židova emigranata, koji nisu
uspjeli na vrijeme napustiti Jugoslaviju.
Sačuvano je i židovsko groblje
Najstarije židovsko groblje postojalo
je već kad je nastala prva i najstarija
građevinska faza sinagoge i obuhvaća-
lo je područje između sjeverozapadne
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Ključavavničarske ulice i Vetrinjske
ulice na jugoistočnom predjelu. Ondje
su, naime, pronađeni epitafi sa židov-
skim nadgrobnim napisima. Godine
1367. dokumentirano je uređenje novog
židovskog groblja – ali izvan gradskih
zidina. Dotadašnje groblje vjerojatno
je napušteno, a nadgrobni spomenici
spremljeni, jer je započelo proširenje
sinagogalne zgrade i poštivan je pro-
pisan razmak između ruba groblja i
sinagoge. Širenje objekta pokazalo se
nužnim zbog značajnog porasta broj
židovskih obitelji u gradu i okolici gra-
da. Epitafi su se relativno dobro očuvali
kroza sve mijene vremena. Nakon za-
vršetka revitalizacije sinagoge oni su
postavljeni uza stepenice i ulaz u zgra-
du. Ti su natpisi sačuvani zahvaljujući
činjenici što su bili u ruševnoj zgradi
sve do kraja Drugoga svjetskog rata, pa
su izmakli „kulturocidu“ mariborskih
Nijemaca (ondje su postojali „Kultur-
bund“, udruga poput one slavonskih,
baranjskih i srijemskih Nijemaca, te
„Steiermaerkischer Heimatbund“ /
„Štajerski Domovinski savez“). No,
poslije 1945. nije više bilo nikoga tko bi
brinuo o preostalim židovskim grobo-
vima – u drugim gradićima slovenskog
Prekomurja gradske su uprave prilično
nemarno skrbile za kulturno nasljeđe.
Što je slovenska Vlada poduzela da
se sačuva sinagoga u Mariboru, osno-
van je i Židovski kulturni centar?
Od 2011.godine obnovljena sinagoga
zajedno s ulicama bivšeg geta stvara
jedinstvenu cjelinu upisanu u registar
kulturnih dobara (Kulturna dedinšći-
na) Republike Slovenije. Zatim je tu
i Centar judovske kulturne dedinščine
„Sinagoga Maribor“. Centar je upisan
u Udruženje židovskih muzeja Europe
(AEJM) koji je utemeljen godine 1989.,
sa sjedištem u Amsterdamu. Financij-
ski izvori koji pomažu pri održavanju
programa ne dolaze iz Slovenije, nego
od židovskih donacija iz inozemstva.
Više o tome pogledajte na: http://www.
sinagogamaribor.si/slo/vizitka/predsta-
vitev-sinagoge/
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Po prvi put, vodeći košer autoritet, Ortodoksna
unija, certificirala je laboratorijski uzgojeno meso.
Rabin Menachem Genack iz Orthodox
Uniona, lijevo, u posjetu izraelskom startupu
SuperMeat. Njegov posjet dio je procesa
košer certifikacije. (Courtesy/SuperMeat)
Izraelski startup SuperMeat proizvo-
di piletinu i izbjegava ograničenja
u korištenju dijelova živih životinja
tako što uzgaja meso iz matičnih
stanica jaja.
NEW YORK – Ortodox Union prvi
je put certificirala soj laboratorijski
uzgojenog mesa kao košer, što pred-
stavlja značajan korak naprijed za pri-
hvaćanje tehnologije hrane usklađene
sa židovskim prehrambenim zakoni-
ma. Ortodox Union Kosher, najveći
i najutjecajniji svjetski autoritet za
certifikaciju košer hrane, priznao je
ptičje proizvode iz izraelskog startupa
SuperMeat kao košer, objavila je tvrtka
u srijedu. Proizvodi s piletinom iz lini-
je stanica SuperMeat prepoznati su kao
košer Mehadrin meso, zadovoljavajući
najstrože zahtjeve košer nadzora.
„To je velika stvar za samu tehno-
logiju, ne samo za perad nego i za
ostalo meso, to može biti od velike
važnosti za budućnost“, rekao je rabi
Menachem Genack, izvršni direktor
Ortodox Union Kosher Divisiona.
Certifikacija je dodijeljena nakon što
je SuperMeat ugostio dvije rabinske
delegacije, a košer stručnjaci održali
SVIJET OKO NAS
Luke Tress / prevela Dubravka Pleše
niz razgovora o halahi (židovskom
zakonu), te o znanosti uključenoj u
tehnologiju tvrtke.
„Certificiranje laboratorijski uz-
gojenog mesa je komplicirano jer
proces uzgoja mesa često započinje
pribavljanjem matičnih stanica živih
životinja, a košer zakon zabranjuje
konzumaciju bilo kojeg dijela žive
životinje“, rekao je Genack za The
Times of Israel.
Orthodox Union iz New Yorka tvrdi
da mesni proizvodi moraju potjecati
od zaklanih životinja i ništa ne može
potjecati od živog bića.
Laboratorijski uzgojena perad tvrtke
SuperMeat zaobilazi ovaj uvjet tako
da uzima matične stanice iz jaja. Taj
bi proces mogao otvoriti vrata većem
broju košer certifikacija proizvoda
od peradi.
„Čekamo da ovo postane trend. Jedan
je od ciljeva koje bismo željeli postići
da imamo nešto što će biti univerzalno
prihvaćeno“, rekao je Genack.
„Usklađivanje naše tehnologije s
košer prehrambenim zakonima ima
Konzumenti jedu hamburgere načinjene od
„uzgojene piletine“ u restoranu nedaleko
od SuperMeat tvornice u Ness Zioni, gradu
u centralnom Izraelu. 18. lipnja 2021. (Jack
Guez/AFP)
ogroman značaj za nas. Ovaj korak
ukazuje na našu predanost inkluziv-
nosti i poštivanju različitih prehram-
benih potreba, čineći naše uzgojeno
pileće meso dostupnim potrošačima
širom svijeta“, izjavio je Ido Savir,
izvršni direktor SuperMeata.
Proces tvrtke SuperMeat uzima stani-
ce piletine iz oplođenih jaja i usađuje
ih u fermentator mesa, pružajući stani-
cama toplinu, kisik i hranu iz biljnog
tekućeg pripravka. Stanice sazrijevaju
u tkivo mesa, kao što bi to učinile u
tijelu pileta.
Meso brzo raste, pri čemu se masa
udvostručuje tijekom nekoliko sati,
tvrdi tvrtka. Kada je meso spremno,
vadi se iz fermentatora uklanjanjem
tekućeg dijela.
Tvrtka tvrdi da njeni proizvodi s pi-
letinom imaju prednosti u odnosu na
uzgojeno meso jer je proces prija-
teljski prema životinjama, učinkovit
i ekološki prihvatljiv, ne koristi anti-
biotike ni genetički inženjering, ima
visok stupanj kontrole kvalitete, a
proizvodi imaju dug rok trajanja jer
ne postoji potreba za klanjem, kada
uglavnom i dolazi do kontaminacije.
Tvrtka koja je osnovana 2015. godi-
ne, svoje proizvode nudi javnosti u
restoranu „The Chicken“ u središnjem
izraelskom gradu Ness Ziona.
Osim Genacka, SuperMeat je ugostio
rabina Hershela Schachtera sa Sveu-
čilišta Yeshiva u New Yorku, izrael-
skog halahičkog suca rabina Ashera
Weissa i rabina Yosefa Zvija Rimona
iz Regionalnog vijeća Gush Etzion i
Jeruzalemskog tehnološkog koledža.
45

Marc Chagall: 80 godina stvaranja
Marc Chagall, slikar, grafičar i višestru-
ki plastični umjetnik, jedan je – uz Pabla
Picassa – od najpoznatijih umjetnika
koji je djelovao u Francuskoj tijekom
20. stoljeća. Njegov šaroliki opus pre-
poznatljiv je po tome što nije vezan ni
za jednu školu, nego je razvio vlastitu
simboliku, nadahnutu židovskom tradici-
jom, životom u štetlu i ruskim folklorom,
te je prožet intimnim životom umjetnika.
Chagall se okušao, osim u slikanju na
platnu, u graviranju, kiparstvu, kera-
mici, poeziji, slikanju na vitrajima, na
emajlu i u mnogim drugim tehnikama.
Marc Chagall (Mojša Zaharavič Ša-
hałaŭ) rođen je u siromašnoj hasidskoj
obitelji 7. srpnja 1887. u Vitebskoj obla-
sti, u Bjelorusiji, tada Ruskom Carstvu.
Rodni kraj ostat će zauvijek ukotvljen u
Chagallovoj mašti kao bajni raj djetinj-
stva, a slikar će ga prikazati na brojnim
slikama, tijekom čitava svog opusa.
Već je 1906. godine, kao mladić, počeo
pohađati umjetničku školu u Vitebsku,
i ubrzo krenuo na usavršavanje u Sankt
Peterburg, gdje su ga poučavali prestiž-
ni nastavnici. Njegov umjetnički poziv
nije baš naišao na odobravanje njegovih
bližnjih, koji su se strogo držali vjerskih
pravila i smatrali slikarstvo nepodob-
nom umjetnošću. Mojša je stoga odlučio
krenuti u svijet i kao prvu destinaci-
ju izabrao je Pariz, gdje se je preselio
1911. godine. Tamo se odmah pridružio
najživahnijem umjetničkim krugovima
tako da se nastanio na Montparnasseu, u
poznatoj umjetničkoj koloniji La Ruche,
gdje se družio s poznatim umjetnici-
ma kao što je, naprimjer, bio Fernand
Léger. Sprijateljio se s pjesnikom Bla-
iseom Cendrarsom, jednim od rijetkih
članova pariške boeme koji je govorio
ruski. Cendrars je Chagalla upoznao s,
među ostalima, Robertom Delaunayem
i Guillaumeom Apollinaireom, koji su
bili fascinirani njegovom slobodom pri
46
KULTURA
Evaine Le Calvé Ivičević
Marc, Bella, i Ida Chagall, Petrograd, 1917.
© DR, Marc and Ida Chagall Archive, Paris.
korištenju boje. Tu je Chagall sudjelo-
vao u avangardama 1910-ih i hrabro se
upuštao u višestruka eksperimentalna
istraživanja, koja je hranio vlastitim kul-
turnim referencama. O tome svjedoči,
Marc Chagall i njegova kći Ida, Marseille, oko
1940. © DR, Archives Marc et Ida Chagall, Paris.
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
naprimjer, njegov Autoportret sa sedam
prstiju: u grimiznoj i karminskoj nijansi
zidova prepoznajemo utjecaj fovizma
– posebno Matissea ; oštri bridovi vo-
lumena i trokuti upućuju na kubizam ;
primitivizam prepoznajemo u naivnom
i snovitom stilu, na pola puta između
Henrija Rousseaua (tzv. Douanier Rou-
sseau) i ruskih slikara natpisa trgovina;
Eiffelov toranj, što se vidi kroz prozor
podsjeća na Delaunaya, a nalazimo čak
i elemente futurizma u plesnom pokretu
nogu i prekomjernom broju prstiju lijeve
ruke. Mladi umjetnik tako pokazuje da
je savršeno upućen u stanje i tendencije
suvremenog slikarstva. No, razigranim
gomilanjem citata na te pokrete – koji
se ne bi trebali nalaziti zajedno u jednoj
slici – on se od njih zapravo distancira.
Doista, Chagall se nikada nije u pot-
punosti priklonio pojedinom pokretu ili
određenoj školi. I premda je provodio
mnogo vremena u muzeju Louvre, gdje
je proučavao Eugènea Delacroixa, Théo-
dorea Géricaulta, Antoinea Watteaua
i druge majstore, ipak je najjači utje-
caj na mladog slikara imao ruski slikar
simbolist Mihail Aleksandrovič Vrubelj.
Iako je teško pronaći stilski kontinuitet
između ta dva umjetnika, Chagall je za
sebe izjavio u svojoj autobiografiji da se
smatra „Vrubeljevim učenikom“. Pariz je
prihvatio kao svoj drugi rodni grad, ali
nikad nije zaboravio svoje rusko podrije-
tlo: uz motive mostova Seine ili Eiffelov
Marc Chagall i Valentina „Vava“ Brodsky, početak
1950-ih. © DR, Archives Marc et Ida Chagall, Paris.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
toranj, Marc Chagall slika i dekorativne
elemente inspirirane sjećanjima iz dje-
tinjstva, koja ga nikada neće napustiti.
Mladi se slikar tijekom prvog desetljeća
dvadesetog stoljeća etablirao na umjet-
ničkoj mapi Europe i osnovao obitelj.
Svoje je radove prvi put izložio 1914.
godine u Parizu, na Salonu neovisnih.
Istodobno putuje u Berlin, gdje u gale-
riji Der Sturm ima najprije zajedničku
izložbu s Paulom Kleeom i Alfredom
Kubinom, a zatim i uspješnu samostalnu
izložbu. Zatim, 1915. godine oženio se
Bellom Rosenfeld, s kojom je 1916.
dobio kći Idu. Bella je bila umjetnikova
muza i često je prikazana na njegovim
slikama kako lebdi u zraku, snagom
ljubavi prkoseći zakonima gravitacije.
U tom razdoblju Chagall je uglavnom
slikao život židovske zajednice, koja
je u Rusiji tada trpjela mnoge progone
jer su je Rusi sumnjičili za špijunažu.
U tim okolnostima, i premda nije bio
religiozan, slikar se ponovno zbližio
s vlastitom – hasidskom – kulturom.
Njegova djela pokazuju koliko su bili
duboki njegovi osjećaji, poštovanje i
ljubav, prema židovskom narodu.
Osvojen idejama ruske revolucije, Cha-
gall se vratio u domovinu i postao je
„komesar lijepih umjetnosti“, odgovoran
za umjetnički život u Vitebsku. S veli-
kim je entuzijazmom organizirao brojne
izložbe te 1919. u rodnom gradu osnovao
umjetničku školu. U Moskvi je zatim ra-
dio scenografiju za Židovsko umjetničko
kazalište (osnovano 1920. godine). Za to
je kazalište naslikao platno dugo gotovo
8 metara, Ljubav na sceni, pravi mani-
fest neovisnosti s alegorijskim prikazima
umjetnosti i brojnim sarkastičnim alu-
zijama na suprematizam. Akrobati rade
salto među pravokutnicima čistih boja,
raščlanjeno tijelo razdraganog umjet-
nika, s paletom u ruci rasuto je preko
cijele slike. Gledana izdaleka, Ljubav
na pozornici apstraktna je geometrijska
kompozicija u sivim i bijelim tonovima.
Ali kada se gleda izbliza, u njoj otkri-
vamo jedan par sablasnih ljubavnika.
Chagall je bio toliko aktivan da je, čini
se, previdio opasnost od diktature. Bio
je previše slobodouman za pojmove so-
vjetske uprave, previše nezavisan da bi se
prilagodio teoriji suprematizma što ju je
propovijedao Maljevič ili pokorio estetici
KULTURA
Marc Chagall, Autoportret sa sedam prstiju, 1913.
novog čovjeka, jedinog prihvatljivog za
sovjetsku revoluciju. Ubrzo je zbog toga
primoran na egzil, pa je otišao najprije u
Berlin, a zatim se vratio u Pariz.
U Parizu je upoznao čuvenog trgov-
ca umjetninama, galerista i izdavača
Ambroisea Vollarda, koji je od njega
naručio gvaševe i grafike za La Fontai-
neove Basne (1926. – 1927.), grafike za
Gogoljeve Mrtve duše (1923. – 1925.)
i ilustracije za Bibliju (1930.). Potonje
će slike (četrdesetak gvaševa i stotinjak
bakropisa) krajem 1960. činiti početni
Marc Chagall, Žar ptica, 1945. © Collection
Centre Pompidou © Adagp, Paris
fond Muzeja biblijske poruke, u pot-
punosti posvećen Chagallovu opusu.
Marc Chagall je 1937. godine dobio
francusko državljanstvo, ali je krajem
proljeća 1941. ipak uhićen. Svoj spas, i
spas svoje supruge, duguje američkom
novinaru Varianu Fryju, koji ih je uspio
prebaciti u Sjedinjene Države, gdje je
Chagall već bio poznat. U New Yorku je
našao utočište, ali nikada nije baš zavolio
taj grad, niti je naučio engleski, možda
zbog osjećaja krivnje što je on na sigur-
nom dok se u Europi događaju užasi.
Nakon smrti Belle 1944. godine, Chagall
ponovo je doživio ljubav s Virginijom
Haggard, koja je tada još bila udana za
umjetnika Johna McNeila, i s njom je
1946. godine dobio sina: Davida McNei-
la, danas priznatog kantautora i književni-
ka, koji je ime dobio po Chagallovu bratu,
a prezime po majčinom mužu. Međutim,
nakon Drugog svjetskog rata Chagall se
vratio u Francusku i 1948. godine nasta-
nio se u Saint-Paul-de-Venceu, u Provan-
si. Prekinuo je vezu s Virginijom Haggard
i 1952. godine ponovno se oženio, ovaj
put s Valentinom Brodsky, „Vavom“.
Umjetnik se tada iskušava u raznim no-
vim tehnikama, kao što su keramika,
skulptura, mozaik, vitraj, litografija. Na-
stavio je raditi scenografiju i dizajnirati
kostime za operu, posebice Čarobnu fru-
lu. Svoje prve vitraje naslikao je 1959.
godine za Katedralu svetog Stjepana u
Metzu. Zatim je za Crkvu svetog Stje-
pana u Mainzu, gradu u kojem su se
u srednjem vijeku dogodili pogromi,
počeo osmišljavati vitraje koji su trebali
biti trajni zalog židovsko-kršćanske soli-
darnosti i međunarodnog razumijevanja.
Chagall je do kraja života uspio dovršiti
ukupno devet crkvenih prozora u sklopu
tog projekta. Paralelno je glazba u cije-
lom Chagallovu opusu igrala središnju
ulogu: za njega je ujedno bila pokretač
njegova umjetničkog poziva, izvor in-
spiracije i neiscrpna tema. U svojim je
djelima stalno uspostavljao uske veze
između glazbe i vizualne umjetnosti.
Tako je, slikajući strop pariške Opere,
stvorio kompoziciju zasnovanu na razi-
granim ritmovima.
Marc Chagall je do kraja života boravio
u Saint-Paul-de-Venceu, gdje je premi-
nuo 28. ožujka 1985. gdje je i pokopan.
47

Sestre Meret i Bella Meyer, Chagallove unuke
Slikar Marc Chagall ove je godine u Fran-
cuskoj u središtu pozornosti, s čak tri izložbe
njemu posvećene. Chagallov opus obuhva-
ća gotovo osam desetljeća, od 1907. do
njegove smrti 1985. godine. Fascinantan
je zbog svoje raznolikosti, zbog lakoće i
neusiljenosti s kojom umjetnik povezuje su-
protnosti, zbog načina na koji se poigrava
bojama i ponovno očara svijet, ulijevajući
mu muzikalnost i poeziju. Svaka od trenutnih
izložbi Chagalla predstavlja iz drugačije
perspektive i fokusira se na određenu di-
menziju njegova rada. Dvije se odvijaju u
Parizu, a treća je postavljena u Roubaixu,
na sjeveru Francuske.
Izložbeni prostor L'Atelier des Lumières
od 17. veljače 2023. do 7. siječnja 2024.
predstavlja jedinstvenu digitalnu izložbu
koja prikazuje cjelokupno stvaralaštvo
Marca Chagalla. U tom prostoru posjetitelj
je doslovno uronjen u pokretne slike pro-
jicirane na sve zidove, stropove i podove.
Posjetitelj biva upravo obavijen slikama
koje se izmjenjuju, otkrivajući Chagallov
fantastički bestijarij, njegove cirkusante,
čudesne likove iz basni ili preuzete iz opera,
prikaze iz Biblije i reference iz ruske kulture.
Široka raznolikost odabranih slika na poetski
način evocira Chagallov opus ‒ rad u stalnoj
obnovi. A sve je to popraćeno glazbenim
ulomcima preuzetim iz klasičnog, klezmer-
skog ili jazz repertoara, koji čine sastavni dio
umjetnikova kulturnog svijeta. Izložba nosi
naziv „Chagall, Pariz – New York“. Ova su
dva grada, naime, amblematske prijestolnice
moderne umjetnosti, a ključne su etape na
umjetnikovoj putanji.
Kao što i sam naslov govori, izložba „Va-
paj slobode. Politički Chagall“ otvorena u
muzeju La Piscine u Roubaixu (od 7. listo-
pada 2023. do 7. siječnja 2024.), predstavlja
umjetnikov rad u svjetlu povijesnih događaja
kojima je svjedočio i u kojima je sudjelovao.
Ovo je prilika da se njegov opus sagleda
kroz prizmu njegova društvenog angažira-
nja i političkog opredjeljenja. Zahvaljujući
brojnim prestižnim posudbama, izložba
posjetiteljima otkriva brojne neobjavljene
dokumente iz umjetnikova arhiva. Tijekom
48
KULTURA
Marc Chagall: jedan umjetnik,
tri izložbe
Evaine Le Calvé Ivičević
svoga života, obilježenog dvama ratovima i
progonstvom, Marc Chagall bio je primoran
utočište tražiti na raznim stranama svijeta
i putovati od Rusije do Francuske, preko
Njemačke, Sjedinjenih Država i Meksika,
prije nego što se skrasio u mediteranskom
podneblju. Njegova umjetnost, hranjena
njegovim židovskim korijenima, osluški-
vanjem kultura s kojima se susreo i proživ-
ljenim iskustvima, govori o umjetnikovoj
besprijekornoj predanosti čovječnosti, jed-
nakosti i toleranciji među ljudima. Nošena
velikim krikom slobode, njegova umjetnost
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
nadilazi stvarnost poetskom snagom, ma-
štom i humorom. Olovka i kist za slikara
postaju oružje mira, crteži i slike otkrivaju
njegov idealizam, nepokolebljivu vjeru u
sklad i sveopći mir među ljudima.
Od 4. listopada 2023. do 26. veljače. 2024.,
muzej Centre Pompidou izlaže Chagallova
poslijeratna djela. Izložba, pod nazivom
„Chagall na djelu. Crteži, keramike i skul-
pture 1945. – 1970.“, okuplja skupinu djela
koja su 2022. godine ušla u zbirku Muzeja
zahvaljujući velikodušnoj donaciji slika-
revih unuka, Belle i Meret Meyer. Stotinu
dvadeset i sedam crteža, pet keramika i se-
dam skulptura Marca Chagalla obogatili
su zbirku Centra Pompidou, koja se ubraja
u najreprezentativnije i najvažnije zbirke
umjetnikovih djela. Izložba se sastoji od tri
tematske cjeline: pripremni crteži za kostime
i scenske zastore za Žar pticu Igora Stravin-
skog, skica i makete za strop Opere, kao i
niz keramika, kolaža i skulptura izrađenih
od 1950-ih do početka 1970-ih. Osim što
izvrsno predstavljaju Chagallov rad nakon
II. svjetskog rata, ova zrela djela pokazuju
diversifikaciju umjetnikove prakse. Također
rasvjetljavaju proces stvaralaštva i razvoj
projekta, od prve skice, hitro izvedene na
listu papira, do završne faze pripreme za
sliku. Iako su u donaciji Belle i Meret Meyer
skulpture i keramike manje brojne od crteža,
one daju dobar uvid u Chagallove eksperi-
mente tijekom tog razdoblja. Zanimljivo
je, naprimjer, vidjeti kako je umjetnik istra-
živao različite materijale poput mramora,
kamenčića, kostiju ili gipsa, i uočiti figure i
likove koji se opetovano javljaju u njegovim
radovima, kao što su Eiffelov toranj, parovi,
selo, religijski elementi i specifičan bestijarij
(pijetao, magarac, fantastički konj itd.).
Rijetko se dogodi da se jednom umjetniku
istovremeno posveti čak tri izložbe. Je li to
pretjerano? Za umjetnika kao što je Marc
Chagall, očito nije!
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Muzej Marca Chagalla
Abraham i tri anđela
Godine 1930. trgovac umjetninama i
Chagallov prijatelj Ambroise Vollard
od slikara je naručio seriju ilustracija
za novo izdanje Ženevske Biblije. Cha-
gall, koji je sveto pismo opisivao kao
„najveći izvor poezije svih vremena“,
za taj je projekt najprije izradio četrde-
setak gvaševa, a zatim je stvorio seriju
od 105 bakropisa – prikaza ključnih
scena iz Starog zavjeta – koje je ruč-
no obogatio gvašem. Omiljene su mu
teme proroci, patrijarsi, ratnici i kra-
ljevi. U tim djelima umjetnik posebice
povlači poveznicu između prošlosti i
sadašnjosti, između Isusova progona i
progonstva što su ih Židovi pretrpjeli
u Europi 1940-ih godina. Ovo monu-
mentalno djelo ishodište je biblijske
poruke odnosno dekorativnog ciklusa
sastavljenog od sedamnaest slika ve-
likog formata koje prikazuju Posta-
nak, Izlazak i Pjesmu nad pjesmama.
Chagall je taj ciklus dovršio 1966. i
darovao ga je francuskoj državi koja
ga je, na umjetnikovu veliku radost,
izložila u Louvreu. Godine 1969. An-
dré Malraux, tadašnji ministar kulture,
odlučio je izgraditi muzej u koji bi se
KULTURA
Evaine Le Calvé Ivičević
smjestila biblijska poruka. Gradnja je
započela 1970. na golemom zemljištu
poviše Nice. Chagall je sa zanimanjem
pratio projekt: on je taj koji je tražio
da se u planiranu zgradu uvrsti i gle-
dalište. Također je odlučio oplemeniti
zgradu vitrajima u gledalištu. Godine
1973. umjetnik je bio prisutan na sve-
čanom otvaranju nacionalnog muzeja
Message Biblique Marc Chagall (Bi-
blijska poruka Marc Chagall) i, sve
do svoje smrti 1985. godine, pratio
je život te ustanove. Prisustvovao je
otvorenjima izložbi i koristio je svo-
ju mrežu prijatelja kako bi pokrenuo
prestižni koncertni program. Nakon
Chagallove smrti Muzej je naslijedio
umjetnikovu ostavštinu, koja se sa-
stojala od više od 300 djela, a zatim
Ulaz u Nacionalni muzej Marca Chagalla.
se zbirka postupno bogatila novim
akvizicijama. Tijekom 2006. i 2007.
izvedeni su radovi modernizacije Mu-
zeja, bez promjene njegova izgleda: u
vrtu je, među ostalim, izgrađena recep-
cijska zgrada kako bi se odgovorilo na
značajan porast protoka posjetitelja
(koji je s 30 tisuća osoba godišnje po-
rastao na gotovo 200 tisuća). Godine
2008. muzej je preimenovan u Naci-
onalni muzej Marca Chagalla.
Muzej nastao na likovnom prikazu
univerzalno poznatih biblijskih epi-
zoda i posvećen slikaru poznatom po
tome što je u svojim djelima širio poru-
ku sveopćeg mira trebao bi u svakome
buditi pozitivne osjećaje. Ako ne iz
vjerskih razloga, ili zbog ljepote slika
koje su u njemu izložene, onda zbog
miroljubivosti tog mjesta. No postoji
mržnja, koja je slijepa za ljepotu i mir.
Tako je nedavno na fasadi Nacional-
nog muzeja Marca Chagalla osvanuo
keltski križ, stari paganski simbol
koji je tijekom prošlog stoljeća, kako
s pravom ističe Miljenko Jergović,
postao „zamjenska svastika“ a, izvan
keltske kulture, „znači samo nacizam,
fašizam, rasizam i bijeli supremači-
zam“. Uprava Muzeja podnijela je
tužbu protiv nepoznatog počinitelja,
no svi znamo da je motiv njegova čina
poznat: nosi ime antisemitizam.
Zgrada Nacionalnog muzeja Marca Chagalla.
49

Je li Chagallu mjesto u Pariškoj operi? Nova
kontroverza oko „Chagallova stropa“.
Što bi bila Pariška opera bez „Cha-
gallova stropa“, monumentalnog plat-
na koje dominira glavnom dvoranom?
Postavljena 1964. godine po narudž-
bi tadašnjeg ministra kulture Andréa
Malrauxa, ova je kreacija odmah
izazvala kontroverzu, da bi tijekom
desetljeća osvojila publiku i postala
znamenitim dijelom unutrašnjosti Pa-
lače Garnier. Ove je godine buknula
nova kontroverza s pitanjem: treba li
skinuti Chagallovo djelo?
Otvorena 1875. godine, Pariška opera,
također poznata pod nazivom Palača
Garnier (prema arhitektu Charlesu
Garnieru koji ju je projektirao), pra-
va je himna tzv. stilu Napoleon III.
u kojem se sljubljuju razni stilovi a
prevladava barok. Bogata unutrašnja
dekoracija, uz (možda pretjerano) ko-
rištenje pozlate i obilje boja, posebice
crvene, upravo je raskošna i uglavnom
do danas netaknuta; osim u glavnoj
dvorani, kojom dominira „Chagallov
strop“. Do 1964. se u toj dvorani mo-
gao vidjeti originalni strop, koji je
oslikao Jules-Eugène Lenepveu (1819.
– 1898.), umjetnik blizak Charlesu
Garnieru. Arhitekt je osobno naručio
tu sliku, koja pod naslovom Muze i
Sate dana i noći (1871.), predstavlja
klasičan primjer akademskog slikar-
stva, tzv. pompjerizma, omiljenog stila
druge polovine 19. stoljeća. Posebno
stvorena za veliku dvoranu, savršeno
se uklapa u dekor gledališta i opće-
nito operne zgrade. Skica tog djela
danas se čuva u Muzeju d'Orsay, u
Parizu, i prošle je godine bila izlo-
žena prigodom retrospektivne izlož-
be „Jules-Eugène Lenepveu, slikar
monumentalnosti“ što ju je priredio
Musée des Beaux-Arts u Angersu.
50
KULTURA Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Evaine Le Calvé Ivičević
Marc Chagall, strop Palače Garnier, inauguriran 1964. godine, ulje na platnu, 220 m2, Pariška
opera. © Jean-Pierre Delagarde / Opéra national de Paris / Palais Garnier © Adagp, Paris, 2023
Vjerojatno potaknuti tim događajem, Lenepveua, nekoliko mjeseci nakon
slikarevi su potomci i Udruga prijatelja ovog događaja, službeno zatražili da
slikareva freska ponovo bude vidlji-
va. Njihov zahtjev pravno se temelji
na činjenici da je slika 1923. godine
proglašena povijesnim spomenikom,
kad i cijela zgrada.
Međutim, od 1964. originalnu fresku
prekriva djelo Marca Chagalla (1887.
– 1985.), što je od njega naručio tadaš-
nji ministar kulture André Malraux, u
želji da se „pomladi“ i osvijetli dvora-
na. Kako mu je to palo na pamet? Priča
kaže da su jednog dana 1960. godine
general de Gaulle i Malraux u Pariškoj
Jules Lenepveu, Muze i Sati dana i noći, skica za
sliku na stropu Palače Garnier, koja se čuva u Muzeju operi prisustvovali svečanoj premijeri
d’Orsay, u Parizu. © Agatha Ni / Wikimedia Commons baleta Mauricea Ravela Dafnis i Hloja,
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
za koji je Marc Chagall bio kreirao
scenografiju i kostime. Priča dalje
kaže da je ministar, nezainteresiran
za ono što se odvijalo na pozornici,
pogledao u strop i ugledao pomalo
dosadno i pompozno Lenepveuovo
djelo. U pauzi je Malraux zamolio
Chagalla ‒ kojeg je dugo poznavao i
čiji je rad izuzetno cijenio ‒ da izradi
novi strop. Chagall nije rado prihvaćao
narudžbe, ali, potaknut prijateljstvom
s Malrauxom i željom da oda počast
velikim skladateljima, ipak je prihva-
tio izazov. Sedamdeset sedmogodišnji
umjetnik već je imao veliko iskustvo u
radu za svijet opere i baleta kao autor
scenografije i kostima za Žar pticu,
već spomenutu Dafnis i Hloja i Ča-
robnu frulu. Rezultat je njegova rada
živopisna i dinamična kompozicija, u
(na prvi pogled) priličnom neskladu
sa stilom dvorane. „Ovaj strop unosi
boju i svjetlo u Operu“, izjavio je pred-
sjednik Republike Georges Pompidou
tijekom njezine inauguracije, 23. rujna
1964. „Izvanredno se uklapa u okvir
stare dvorane i unosi nešto novo, što
će ujedno dvoranu činiti življom i pri-
vlačnijom.“ No u ono vrijeme rijetki
su oni koji dijele predsjednikovo mi-
šljenje: Chagallov je rad izazvao oštre
reakcije javnosti. Jedni su ga smatrali
bezvrijednim. Među njima je bio i
Krleža, koji je u razgovoru sa svojim
prijateljem Josipom Vaništom izjavio
da ne vrijedi ništa. Kazao je: „Znate
kad je Chagall vrijedio? Kad je slikao
zelene Židove kako lete po zraku iznad
Vitebska.“ Drugi nisu mogli prihvatiti
promjenu, ili su pak optuživali umjet-
nika da je iskoristio priliku kako bi
zaračunao basnoslovni honorar. (Pa
naravno, što bi se drugo moglo oče-
kivati od Židova, jel da?) Zapravo je
Chagall kategorički odbio biti plaćen
za svoj rad, a država je snosila isklju-
čivo materijalne troškove realizacije.
No poslije burnog dočeka strasti su
se stišale i Chagallovo je djelo osvo-
jilo većinu, da bi postalo nezaobilazni
element Opere.
Strop Opere Garnier predstavlja bez
sumnje jedan od najspektakularnijih i
RIJEČ
KULTURA
RABINA
Marc Chagall radi na platnu za strop Palače Garnier (1964.). foto Helene JEANBRAU/Getty Images
najuspješnijih monumentalnih proje-
kata Marca Chagalla. Za oblikovanje
tog djela slikar je izradio pedesetak
skica, u raznim tehnikama (olovka, tuš,
gvaš, flomaster, kolaž) i dvije makete
od kojih je jedna poslužila za izradu
konačnog platna (maketa od nešto više
od jednog kvadratnog metra poslužila
za izradu djela površine od nekih 220
m²). Nastao u godinu dana, uz pomoć
tri pomoćnika, strop objedinjuje sve
ono što „čini“ Chagalla: boje, obilje
krilatih figura, cvijeće, glazbala... A
u mnoštvu detalja možemo pronaći i
slikara i Malrauxa, koji se pojavljuje
na dijelu posvećenom Debussyjevoj
Marc Chagall, Maketa za strop Palače Garnier,
„Labuđe jezero“, 1963 © Collection Centre Pompidou
© Adagp, Paris
operi Pelleas i Melisanda. Sastavljena
od dvanaest dijelova kružnog središta,
freska odaje počast četrnaest sklada-
telja i njihovim djelima.
Chagallov je strop izvorno dizajniran da
se može ukloniti, ali gdje bi ga se moglo
ponovno sastaviti? U drugoj opernoj
kući? U nekog drugoj zgradi? Ili bi ga
trebalo predstaviti na međunarodnoj
izložbi? „Mogli bismo povesti Cha-
gallovo remek-djelo na putovanje da mu
se cijeli svijet može diviti, a za to vrije-
me ponovno ćemo otkriti Lenepveuov
strop, onakav kako ga je zamislio
Garnier“, predlaže predstavnik Udru-
ge prijatelja Lenepveua. Odvojena 10
centimetara, dva su djela koegzistirala
punih 60 godina. Prema procjeni uprave
Opere: „Chagallovo je platno tehnički
vrlo lako rastaviti, ali se baš i ne zna u
kakvom je stanju Lenepveuova freska
koja se nalazi ispod. Zbog osvjetljenja
plinom vjerojatno je pocrnila, možda će
se morati planirati restauracija.“
Prošlog su svibnja Lenepveuovi po-
bornici odlučno krenuli u raspravu
protiv Ministarstva kulture i uprave
Pariške opere. No, potonja im je od-
govorila da bi ideja o demontaži Cha-
gallova djela, koje je vrlo simboličan
element Palače Garnier, otvorila niz
ozbiljnih pitanja i nije na dnevnom
redu. Time je okončana kontroverza,
barem za sada.
51

Louis Isadore Kahn
Itze-Leib Schmuilowsky rođen je 20.
veljače 1901. na otoku Osel nedaleko
od estonske obale, no slabo se sjećao
svog rodnog mjesta jer je imao samo
četiri godine kad je njegova obitelj
emigrirala u SAD i nastanila se u Phi-
ladelphiji gdje im je živio rođak. Imena
su amerikanizirali deset godina kasni-
je, a osim državljanstva preuzeli su i
rođakovo prezime Kahn, a Itze-Leib
postao je Louis Isadore.
Odmalena je Louis. I. Kahn pokazi-
vao dar za crtanje, no siromašni ro-
ditelji nisu mu mogli kupovati boje i
crtaći pribor pa se izvještio u risanju
spaljenim granjem i šibicama. I toliko
zavolio ugljene linije da je i nakon što
postao slavan arhitekt ponekad crtao
spaljenim šibicama. Kahnovi nastav-
nici prepoznali su njegov umjetnički
talent i poticali ga da ide na natjeca-
nja nadarenih učenika. Tako je osvojio
punu umjetničku stipendiju za Likovnu
akademiju Pennsylvania, no radije se
opredijelio za arhitekturu koja ga je
privukla jer je za njega, kasnije je to
ponavljao studentima, „posezanje za
istinom“.
Na studiju mu je predavao Francuz Paul
Philippe Cret naklonjen suzdržanosti i
dostojanstvu klasičnog modernizma pa
je studentima usadio poštovanje prema
principima Beaux-Art (akademski ar-
hitektonski stil pariške École des Be-
aux-Arts od 1830. do kraja 19. stoljeća)
i snazi sklada ​​proporcija. Nakon zavr-
šenog studija Kahn je odmah preuzeo
katedru toga profesora na Sveučilištu
Pennsylvania i ondje predavao vlastiti
modernizam iz kojeg će stasati tzv.
filadelfijska škola. Uživao je u svojoj
52
KULTURA
Sonja Braut
predavačkoj karijeri i rijetko se bavio
arhitekturom. Odmah nakon studija
vjenčao se s Esther Israeli Kahn koja
se 30 godina bavila neuroznanošću i
s njom je imao prvo dijete, kćer Sue
Ann koja je bila poznata flautistica.
Svoj ured osnovao je tek u 36. godini
a potom je, privučen LeCorbusierovim
idejama i javnim stanovima u Nizozem-
skoj i Njemačkoj, većinom projektirao
zgrade za jeftino stanovanje.
Dok je 1950. i 1951. boravio u Rimu
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
kao stipendist Američke akademije i
putovao Italijom, Grčkom i Egiptom,
razvio je svoju jedinstvenu filozofiju
arhitekture. Nastala je kao Kahnova
emocionalna reakcija na drevne ruše-
vine koje je proučavao tijekom studija
i uživo vidio i skicirao 1929. poigra-
vajući se s mediteranskom svjetlošću.
No razvio je i nove ideje o prostoru,
svjetlu i strukturi i uspio dobiti prvu
veliku narudžbu – proširenje Umjet-
ničke galerije Sveučilišta Yale na kojem
je predavao od 1949. godine.
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
Zgrada je dovršena 1953. i bila je revo-
lucionarno i nagrađeno djelo američke
muzejske arhitekture. Smještena izme-
đu starih sveučilišnih zgrada, galerija
od cigle, betona, čelika i stakla na ulič-
noj strani imala je fasadu bez prozora,
a u unutrašnjosti su se nizali otvoreni
izložbeni prostori. Po saćastom beton-
skom stropu projektirao je, inovativno,
i razmjestio zračne kanale i svjetiljke
i, najvažnije, uspio je da njegov nevje-
rojatno moderan objekt svojom veliči-
nom, materijalima i dostojanstvenošću
bude u skladu s okolinom.
Richard's Laboratorie's Sveučilišta
Pennsylvanija projektirao je i nadgle-
dao izgradnju od 1957. do 1962, i, iako
je ta zgrada bila opterećena funkcional-
nim problemima, proslavila je i njega
i njegova rješenja tako da su mlađi
kolege dolazili proučavati Kahnove
stroge i impozantne tornjeve, ritmičku
igru staklene, ciglene i betonske fasa-
de i elegantno osmišljene „prostore
za poslugu“ (Kahnov naziv), koji su
obuhvaćali hodnike, stubišta, zahode i
kotlovnice. Ti su prostori uskoro postali
i temom izložbe njujorškog Muzeja
moderne umjetnosti i proslavili ga u
cijelom svijetu.
KULTURA
Najuspješniji Kahnov znanstveni pro-
jekt svakako je Institut Salk u kalifor-
nijskoj La Jolli koji je, započevši 1959.,
stvaran osam godina. Najljepši je svo-
je vrste, najpoticajniji za istraživače
i najinovativniji u smislu održavanja
ugodne klime. Kahnov niz dvostrukih
struktura orijentiran je tako da sprečava
bliještanje sunca i dotok vrućih vjetrova
s obale, kroz dvorište je povukao ma-
leni vodeni element nadahnut idejom
o dijeljenju resursa, inspiracija i ideja,
a u dvorištu, na koncu, nije uredio vrt,
nego ga je pretvorio u prostor za dru-
ženje „otvoren prema nebu“.
Ipak, Kahnovi najambiciozniji projekti,
koji najbolje izražavaju njegove ideale
o transcendentnoj arhitekturi univer-
zalnih oblika, izgrađeni su u Indiji.
Zapravo, tijekom 1962. dobio je na-
rudžbe za projektiranje novoosnovanog
Indijskog instituta za menadžment u
Ahmedabadu u Indiji, ali i glavne zgra-
de Sher-e-Bangla nagar u Dhaki, u to
doba gradu u Istočnom Pakistanu koji
je, kad je njegov posao bio gotov, bio u
glavnom gradu neovisnog Bangladeša.
Oba su djela golema i obilježena geo-
metrijskim oblicima (krugovima, kva-
dratima i trokutima), a imaju i ogromne
otvorene prozore koji su za Kahna bili
simbol slobode mišljenja.
U to doba već je s arhitekticom Anne
Griswold Tyng koja je radila u njegovu
uredu imao kćer Alexandru Tyng (69),
slikaricu koja živi u Italiji, a prije 61
godinu krajobrazna mu je arhitektica
Harriet Pattison rodila sina Nathaniela
Kahna čiji su dokumentarni filmovi My
Architect posvećen ocu (2003.) i Two
Hands. The Leon Fleisher Story (2006.)
bili nominirani za Oscara.
Kahn je odmalena slijedio svoje inte-
rese i strasti, pa je uspijevao i imati tri
obitelji koje su stanovale na udaljeno-
sti od samo nekoliko blokova zgrada,
a remek-djela je napravio početkom
sedamdesetih u SAD-u, izlažući naj-
češće u Muzeju Kimbell Art i Centru
za britansku umjetnost Yale. Zato ga
se i dalje naširoko smatra velikim ar-
hitektom dvadesetog stoljeća, točnije
umjetnikom čija djela imaju vrhunsku
vrijednost. Nažalost, Kahn nije doži-
vio dovršetak Yale Centra za britansku
umjetnost, ni svoje projekte u Indiji i
Bangladešu jer ga je na povratku kući iz
Indije 17. ožujka 1974. svladao srčani
udar u muškoj kupaonici njujorškog
kolodvora Penn Stationa.
53
 KULTURA Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬ ‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša KULTURA

Antologija hrvatske antiratne

poezije Antologija Homage Amosu Ozu
Uredništvo Redakcija Svetlana Klinčić Pozzi

vića i Biserke Goleš Glasović koja je U Bostonu je upravo objavljena an-

Dana 4. 10. 2023. u velikoj dvorani
Matice hrvatske u Zagrebu promovi-
rana je antologija hrvatske antiratne
poezije Tomislava Domovića i Biserke
Goleš Glasović, urednika, ali i vrsnih
pjesnika.
Za njih kao urednike važno je i be-
skompromisno estetsko načelo bilo je
iznad svjetonazora i izvan ideologije.
U trenutku dok ovo pišemo za Ruah
Hadaša osjećamo tjeskobu, jer su samo
tri dana poslije, točnije 7. listopada,
na blagdan Simhat Tora Izrael napali
Hamasovi teroristi kojima se pridružio
i libanonski Hezbolah koji analitičari
nazivaju produženom rukom Irana.
Mučan je i strašan čas u kojem se gine,
a mnogi Izraelci odvedeni su iz svojih
domova kao taoci.
Pred očima imamo i zbirke izraelskih
autora koji su pisali o ratu, svaku ge-
neraciju na Bliskom Istoku dohvati
najmanje jedan rat. Sve pjesme odišu
patnjom, jer pjesnici u ratu, osim fi-
zičke patnje, nose svoju ranjenu dušu.
Stoga je neizbježno, a da to ne poveže-
mo s Antologijom Tomislava Domo-
54
napisala da je rat permanentno stanje
ljudske povijesti, a mir iznimka. „Smrt
svakodnevno prelazi granice. Rat u
globalnoj dimenziji nikad ne prestaje.
Ponekad samo zastane pa zaboravimo
ušuškani u miru da tek uzima dah. I
zato treba o tome govoriti i pisati, treba
biti odgovoran za vrijeme i prostor.
Govoreći o stvarnosti i istinitosti rata,
iznoseći svoje različite poglede i ra-
zličita osvjetljenja – ali uvijek u nadi
da ako se suočimo s istinom možemo
utjecati na budućnost. Jer na prošlost
više ne možemo utjecati. Ali na buduć-
nost da – i nužno je učiniti je boljom.“
I zato ta antologija, Cvrčci u trubi,
ima posebnu vrijednost. Mnogi autori,
pjesnici, bili su u Domovinskom ra-
tu,a oni koji nisu bili na fronti također
su svjedočili tragediji rata koja prati
ljudsku povijest. U antologiji niz je
poznatih imena, poput, Tonka Maro-
evića, Luke Paljetka, Nikice Petraka,
fotografa Pave Urbana koji je ubijen
u Dubrovniku i njegovih dnevničkih
zapisa fotografa, zatim Zorice Radako-
vić, Renea Matoušeka, Drage Štambu-
ka… Daleko bi nas odvelo nabrajanje
imena svih pjesnika. U spomenutoj
antologiji objavljene su, također, pje-
sme naše članice Jasminke Domaš.
A njezini stihovi u pjesmi „Vojnici“
itekako pobuđuju na razmišljanje:
Mi smo vojnici svoje vjere
svojeg uma, svojih planova
i skrivenih utočišta. Samo
ako nisi vojnik ljubavi reci
mi, tko smo to mi?
tologija židovskih priča 18 autora iz
Francuske, Izraela, Hrvatske, Mađar-
ske, Italije, SAD, Njemačke, Danske
i drugih zemalja.
Među izabranim je pričama i ona naše
članice Jasminke Domaš pod nazivom
Purimspiel. Urednica knjige dr. Nora
Gold prije 25 godina pokrenula je on-
line časopis „Jewish Fiction“, a potom
su najbolje priče izdvojene i tiskane
u spomenutoj antologiji.
U predgovoru urednica i inicijatorica
tog hvale vrijednog projekta dr. Nora
Gold ističe kao posebnu vrijednost
antologije to što su autori priča židov-
ske tematike iz osamnaest zemalja. A
odluka da se objave u tiskanom obliku
donesena je prije nekoliko godina u
Jeruzalemu na Međunarodnoj konfe-
renciji židovskih pisaca.
Sveučilišni profesor dr. Adam Rovner
koji je direktor Centra za židovski stu-
dij Sveučilišta u Denveru na poleđini
antologije napisao je da je ona važan
doprinos suvremenoj židovskoj knji-
ževnosti. Također, istaknuo je visoku
literarnu vrijednost odabranih priča, a
s lingvističkog stanovišta sviđa mu se
što su originalno priče, prije prijevoda
na engleski, bile pisane na različitim
jezicima. „Ne postoji slična antologija
i tim je više njezino značenje veliko
i za studente i za čitatelje židovske
literature“, napisao je Adam Rovner.
Jasminka Domaš ima iza sebe veliki
opus objavljenih romana, pjesama,
priča i stručnih knjiga. A njezina priča
Purimspiel u antologiji potvrđuje ta-
lent koji ima i koji je zapažen i izvan
granica Hrvatske. U ime čitatelja ča-
sopisa „Ruah hadaša“ čestitamo joj na
tom uspjehu. (Redakcija)
Homage – Gradsko kazalište Karlovac.
Za one koji ga još nisu čitali kažem,
šteta! On je Amos Oz, rođen 1939. go-
dine u Jeruzalemu, jedan je od najvećih
svjetskih pisaca današnjice, novinar,
esejist, sveučilišni profesor, te pisac
knjiga za djecu. Njegova su književna
djela prevedena na više od četrdeset
jezika i nositelj je brojnih književnih
nagrada.
Kao izraziti pacifist i zagovaratelj
tolerancije, bio je jedan je od prvih
Izraelaca koji je poticao rješavanje
izraelsko-palestinskog sukoba što je
iskazivao u mnogim svojim djelima
i osobito u članku „Zemlja naših pre-
daka“ koji je napisao za Davar, nakon
Šestodnevnog rata; citiram njegove
riječi: „Fundamentalist je svatko onaj
tko negira dijalog.“
Amos Oz je pisac koji propituje svoju
prošlost, ponekad s tugom no često i
Homage – Napad na novosnovanu državu Izrael
Homage – Jerushalayim shel zahav
uz vrlo duhovite dosjetke.
Ozov autobiografski roman „Priča o
ljubavi i tmini“, po mišljenju mnogih
njegovo najveće književno djelo, po-
služio mi je kao inspiracija za stva-
ranje muzičko-scenskog djela „Živim
ponovo“.
Nakon prošlogodišnje premijere u Za-
grebu, ove smo jeseni muzičko-scensko
djelo „Živim ponovo“ izveli u Puli,
u dvorani Zajednice Talijana. Brojni
istarski mediji popratili su taj događaj
uz veliki interes i po prvi su se put „uži-
vo“ približili židovskoj kulturi, Ozovoj
priči, uz bogatu i prelijepu židovsku
tradicionalnu muziku te fotografije koje
su pratile tijek priče.
Homage – Pula s Predsjednicom Zajednice
Homage – Završni ples
Gotovo neposredno nakon Pule ugostilo
nas je karlovačko Gradsko kazalište uz
izuzetno dirljiv i topao prijem publike
i veliki interes medija.
Izuzetno sam sretna da sam kroz mu-
zičko-scensko djelo „Živim ponovo“
mogla „ući“ u Ozovu „Priču o ljubavi
i tmini“ i osjetiti Oza koji govori o svo-
joj dubokoj intimi, o događajima koji
su obilježili povijest i atmosferu Je-
ruzalema tijekom polovine dvadesetog
stoljeća, i one vezane uz njegovu nekad
veliku obitelj te rađanje države Izrael
sa svim onim iluzijama koje su ljudi
gajili, a koje su se na kraju pretvorile
u ratne sukobe i nezaobilaznu mržnju.
Ovaj Homage posvećujem svom naj-
dražem izraelskom piscu, no, ne samo
izraelskom već i svjetskom i završavam
s nekoliko rečenica iz njegova auto-
biografskog romana, mislima koje na
univerzalan način govore o tome kako
je teško spoznati ljudsku psihu.
„Moji roditelji ništa nisu naslućivali,
Razdvajale su nas tisuće svjetlosnih
godina. Ne svjetlosnih godina. Tisuću
godina tmine. A što sam pak ja mogao
znati o njihovoj patnji? Između čovjeka
i čovjeka tisuću je godina tmine.“
55

U izlozima knjižara
Ben Aaronovitch: Rijeke Londona
Nakladnik: Fokus komunikacije, Za-
greb, 2023.
Prijevod: Igor Rendić
Broj str.: 296
Ispod površine sumornog i prometom
zagušenog Londona čuči pravi čarobni
svijet pun nadnaravnih pojava. Polica-
jac Peter Grant o tome pojma nema.
No kad mu se jedne večeri obrati duh,
i to kao potencijalni svjedok ubojstva,
shvatit će da zločinci doista dolaze u
svakom obliku. Najprije će pomisliti
da je skrenuo. S duhovitim prevrati-
ma i nevjerojatnim situacijama, Rijeke
Londona vode nas kroz Peterovu preo-
brazbu iz običnog policajca u detektiva
koji se bavi nadnaravnim.
ììì
Branko Šömen: Molitva za Jasenovac
Nakladnik: Fraktura, Zaprešić, 2023.
56
KULTURA
Dolores Bettini
Prijevod: Božidar Brezinščak Bagola
Broj str.: 160
Ljudski život i dostojanstvo, ono što
je najvažnije, u logoru smrti postaju
ništa, nevrijedni i ništavni; čovjeka se
iskorištava kao radnu snagu ili čak ni
to. Jedan od najokrutnijih logora smrti
bio je Jasenovac. Branko Šömen u svo-
joj knjizi priča Molitva za Jasenovac
pripovijeda glasom ubijenih, glasom
nestalih, onih koji svoju priču nisu mo-
gli prenijeti. Priče u ovoj zbirci govore
o užasima koje čovjek može učiniti
čovjeku samo zato što je ovaj druge
vjere, druge boje kože, samo zato što
je politički neprijatelj ili jer se usudi
misliti. Branko Šömen jasno dočarava
moralni i ljudski sunovrat, pokazuje
lice i mučitelja, i onih koji im pomažu,
ali nadasve žrtava – njihove muke, bilo
da je riječ o Srbima, Romima, komu-
nistima, slobodnim zidarima ili pak
katoličkim svećenicima. Molitva za
Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
Jasenovac krik je o užasu koji se može
ponoviti danas lakše no ikad.
ììì
Jerzy Ficowski: Bruno Schulz. Regije
velike hereze
Nakladnik: Litteris, Zagreb, 2023.
Prijevod: Dalibor Blažina
Broj str.: 272
Teško je pronaći većeg obožavatelja
i sakupljača „sveznanja“ o poljskom
piscu Bruni Schulzu od njegova zemlja-
ka Jerzyja Ficowskog. Sa Schulzovim
najpoznatijim romanom Dućani cimet-
ne boje Ficowski se kao osamnaesto-
godišnji mladić susreće 1942. godine.
Očaran, piše mu pismo u kojemu ga
naziva „najvećim piscem naših vre-
mena“. Kad shvati da je pismo poslao
prekasno i da je Schulz već stradao od
nacističkog metka u svome rodnom gra-
du Drohobyczu, mladi Ficowski pismo
upućuje nikome drugom nego samom
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša
sebi. Brošuru otisnutu na tridesetak
stranica naziva „Regije velike hereze“.
Ona će s godinama rasti i širiti se, s još
više detalja o Schulzovu životu, kućnim
prilikama, prepiskama s prijateljima i
poznanicima, profesorskoj svakodnevi-
ci. U cjeloživotnom projektu prikuplja-
nja baštine o Schulzovu liku i djelu,
Ficowskog će put voditi od Amerike do
Rusije, no odgovore će iznova tražiti u
provincijskom Drohobyczu, gradiću u
kojem je Schulz bio poznat kao skromni
gimnazijski učitelj crtanja, ali i u kojem
je stasao u jednog od najvećih svjetskih
pisaca 20. stoljeća.
ììì
Eric Hobsbawm: Banditi
Nakladnik: Naklada Ljevak, Zagreb,
2023.
Prijevod: Luka Pejić
Broj str.: 264
„Prvi put objavljeni 1969., Banditi, sada
već klasična knjiga, nadahnuli su pot-
puno novo područje povijesnog prouča-
vanja. Banditi su razbojnici i odmetnici
koji su se uzdigli do statusa osvetnika i
revolucionara. Neki, poput Robina Hoo-
da, Roba Roya i Jesseja Jamesa, postali
su planetarno popularni; drugi, poput
balkanskih hajduka, indijskih 'dacoita'
i brazilskih 'cangaçeirosa', uživaju tek
lokalnu slavu.“ (The New Republic)
KULTURA
Popularni heroji banditi obično se
ne smatraju običnim kriminalcima, a
Hobsbawm među njima prepoznaje tri
tipa koja su se pokazala iznenađujuće
univerzalnima, a to su: plemeniti raz-
bojnik, osvetnik i hajduk. Hobsbawm
se u svojoj knjizi pita po kakvim su ko-
deksima ponašanja živjeli. Koje je bilo
njihovo mjesto u gospodarstvu i politici
pograničnih krajeva? Što razlikuje ban-
dita od revolucionara? I zašto se češće
pojavljuje u seljačkim društvima nego
u industrijskim?
U svojoj slavnoj studiji Eric Hobsbawm,
istinski velik povjesničar 20. stoljeća,
protegnuo se kroz četiri stotine godi-
na i četiri kontinenta da bi usporedio
povijesne ličnosti s baladama, legen-
dama i filmovima koje su nadahnule.
Rezultat je blistava povijesna satira
koja vrvi idejama i čudnim pričama.
(The Guardian)
ììì
Einat Nathan: Ravnopravni. Živjeti
sretno s tinejdžerom
Nakladnik: Planetopija, Zagreb, 2023.
Prijevod: Metka Jelenc
Broj str.: 256
Nagrađivana izraelska autorica hita Ti
si moje sve u svojoj novoj knjizi piše
o izazovima podizanja adolescenata.
Popularna savjetnica za roditeljstvo
piše potpuno iskreno i s puno empatije,
sagledavajući i roditeljsku i stranu tinej-
džera. Brojnim primjerima iz vlastitog
života i svoje prakse razlaže situacije
s kojima se svaki roditelj tinejdžera
svakodnevno suočava. Bilo da se radi
o svađama, drskosti, naoko bezazlenim
problemima ili težim izazovima, Nat-
han naglasak uvijek stavlja na izgrad-
nju snažnog kvalitetnog odnosa koji će
preživjeti tinejdžerske godine.
ììì
Yasmina Reza: Serge
Nakladnik: Petirne knjige, Zagreb,
2023.
Prijevod: Ivana Šojat
Broj str.: 176
Likovi su ovoga romana braća i sestra
Popper. Serge, propali genij, Jean, po-
srednik i pripovjedač cijele priče te
Nana, razmažena najmlađa kći, udana
za Španjolca koji joj se više ne sviđa.
Židovska su obitelj. Nakon majčine
smrti sve se više udaljuju jedno od dru-
goga. Dok je bila živa, nitko s majkom
nije razgovarao o Holokaustu ni o njezi-
nim mađarskim precima. Sergeova kći
sada predlaže da posjete Auschwitz i
na tom neobičnom izletu na vidjelo će
izići brojne obiteljske traume.
57
 PRIČAONICA Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
PaRDeS – Bogatstvo rabinske književnosti
Kotel Da-Don, dr. sc. izvanredni profesor
Katedra za judaistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu
Glavni rabin Židovske zajednice Bet Israel u Hrvatskoj
II. dio
NOA
Pešat
Paraša počinje opisom Noe kao pravednika u usporedbi sa njegovim suvremenicima1, dok opisuje moralnu iskvarenost koja je
prevladavala kod većine njegovih suvremenika. Bog koji je ljut zbog mnoštva pljački, najavljuje želju da donese potop svijeta, i
zapovijeda Noi da sagradi arku u kojoj će se on i njegova obitelj spasiti, te će tvoriti infrastrukturu za ponovnu izgradnju svijeta.
Osim toga, Noi je naređeno da donese muško i žensko od svih vrsta životinja i hranu potrebnu za njihov život.
Na kraju gradnje arke nakon stotinu i dvadeset godina, Bog poziva Nou, kojeg naziva „pravednikom“, i zapovijeda mu da uđe
u arku. Upućuje ga da od čistih2 životinja donese sedam parova od svake vrste3, dok od nečistih samo jedan par. Sve životinje
ulaze u arku sedam dana prije potopa.4
Ulazak Noe i njegove obitelji događa se usred bijela dana, pred prijetnjom njegovih suvremenika da će uništiti arku i spriječiti
ga da se spasi od sudbine koja im je namijenjena5. Poplava počinje s kišom koja polako prerasta u pravu poplavu koja zahvaća
kopno i uništiva sav život na kopnu osim morskih riba6. Sada su na svijetu ostali samo Noa i njegova obitelj, te životinje koje
su s njima.
Na kraju potopa razina vode polako opada, arka se nasukala na planinu Ararat, a planinski vrhovi već se počinju nazirati. To na-
vodi Nou da pošalje gavrana kroz prozor arke da provjeri je li zemlja suha. Gavran je samo lebdio oko arke i nije ispunio misiju.
Nakon tjedan dana Noa šalje golubicu, a kad se ona vrati, čeka još tjedan dana prije nego što je ponovno pošalje. Drugi se put
vratila s maslinovim listom u kljunu i tako Noa zna da je voda nestala. Kad Noa izađe van, vidi da je zemlja potpuno uništena.
Sada Bog zapovijeda Noi da izađe sa svojom obitelji i da povede životinje iz arke, kako bi omogućio obnovu stvaranja.
Noa gradi žrtvenik i na njemu prinosi žrtve čistih životinja.
Bog prihvaća Noinu žrtvu i obećava da svijet više neće biti uništen zbog ljudske grešnosti. Bog zapovijeda Noi i njegovim sino-
vima da se angažiraju u umnožavanju čovječanstva i naseljavanju svijeta. Uvjerava ih da će ih se životinje bojati i dopušta im da
jedu životinje koje su do sada bile zabranjene7. Međutim, jesti životinjsko meso dopušteno je tek nakon što je životinja mrtva.8
Pritom, oduzimanje ljudskog života nije dopušteno, pa će ubojica biti kažnjen, čak i ako je to učinio slučajno.9
Bog obećava Noi da neće donijeti novi potop na zemlju. A duga će biti znak čovječanstvu da su griješili i da se moraju pokajati.10
1
U Talmudu postoje dva mišljenja o Noinoj pravednosti. Neki od naših rabina objašnjavaju da je Noa bio pravednik čak i u svojoj iskvare-
noj generaciji; iz toga slijedi da bi, da je živio u generaciji pravednih ljudi, bio još pravedniji zahvaljujući mnoštvu dobrih primjera. Drugi,
međutim, to objašnjavaju njegovom diskreditacijom: u usporedbi sa svojim naraštajem smatran je pravednikom, ali da je živio u naraštaju
Abrahamovu ne bi ga se smatralo značajnim. (vidi: Sanhedrin 108a; Raši 6,9. )
2 je izravno komunicirao s čovjekom u vrlo ranim fazama ljudske povijesti. Abraham je već imao 45 godina tijekom stvaranja Kule, raseljavanja.
Čisto: znači da će biti „čisto“ [tj. košer] za Izrael u budućnosti (Raši Pos. 7:2)
3
Sedam, kako bi od njih žrtvovao – prinio žrtvu pri izlasku (Raši Pos. 7:2)
4
Ušli su sami (Raši 7:7)
5
Raši 7:13
6
Rabin David Haim Pardo (1718. – 1790.), Maskil LeDavid, Pos. 7:22.
7 pravo na nebo da bi samo Zemlju dodijelio kao domenu čovjeka. Htjeli su potvrditi svoju neovisnost o Božjoj kontroli nad njihovim sudbinama.
Kada je svijet stvoren svi su bili vegetarijanci (Post. 1,29); vidi i Dadon, Židovstvo, 302.
8
Zabrana jedenja mesa još žive životinje jedna je od 613 zapovjedi. To je zabrana jedenja bilo kojeg organa ili komada mesa životinje dok je
još na životu, dok još nije ubijena. Vidi: BT Sanhedrin 59a; Rabbi Aharon Halevi iz Barcelone, Sefer Hachinuch, micva 452. Feldheim Publ.
4 sv., str. 408., Jerusalem 1992; vidi i Dadon, Židovstvo, 355.
9
Rabini vide ovdje u stihu: „A za vašu krv, za vaš život, tražit ću obračun“ (Post. 9,5) izvor zabrane suicida (Vidi: Majmonid u Mišne Tora,‎ Hi-
lhot Roceah uŠmirat Nefeš 2,2–3.; Vidi još u Mišna Semahot 2, 1–4.; Vidi i BT Baba Kama 90b, MT Hilhot Avel 1,11.; Šulhan Aruh (ŠA), Jore
Dea 345, 1–3.). vidi Dadon, K. Samoubojstvo u starozavjetnim spisima, Talmudu i rabinskoj literaturi, Nova prisutnost 20 (2022.) 2, 271–286.
10
Noa se bojao ispuniti svoju dužnost i nastaviti normalne bračne odnose nakon velikog uništenja potopa, stoga ga je Bog posebno ohrabrio da to učini,
obećavši mu sklapanjem ovog saveza, da neće ponovno uništiti svijet (Midraš Tanhuma, Noa 11; Raši Pos. 9:9; Hizkuni, Pos. 9:9. ). Sforno međutim
zaključuje da je to obećanje uvjetovano ispunjavanjem njegova dijela nagodbe, privođenjem ubojica pravdi. Ako se, međutim, nedužna krv prolije na
način kako je to bilo prije potopa, to može dovesti do uništenja zemlje (ne nužno vodom). To je ono na što se misli u Br. 35:33. (vidi: Sforno Pos. 9:9)
58
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša PRIČAONICA
Sada se Noa okreće obrađivanju zemlje, sadi vinograd a vino koje proizvodi dovodi ga do potpunog pijanstva. Ham, njegov
drugi sin, ozlijedi oca11 i to ispriča svom bratu.
Braća ulaze u očev šator, okrećući lica iz poštovanja, da ga ne vide golog i pokrivaju ga.
Kada se Noa probudi i sazna sve što se dogodilo, proklinje Hama,12 govoreći da će njegov sin, Kanaan, biti rob ostatku čovje-
čanstva13. Noa blagosilja i Jafeta koji je pomogao Šemu u njegovu dobrom djelu: „Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima
Šemovim, Kanaanac nek’ mu je sluga!“ (Pos. 9:27)14
Kasnije u paraši Tora nabraja potomke trojice braće u sljedećim generacijama, citirajući Nimroda, koji se pobunio protiv Boga.15
Sljedeća epizoda govori o udruživanju ljudi oko ideje borbe protiv Boga. Bili su složni, govorili su jednim jezikom16 i htjeli su
sagraditi kulu čiji vrh seže do neba. Bog ih odlučuje kazniti i razdvojiti tako što će im pobrkati jezik i raštrkati ih po cijelom svijetu.17
Na kraju, paraša nabraja deset generacija od Noe do Abrahama i detaljno opisuje članove Abrahamove obitelji, podsjećajući na
ranu smrt Abrahamova brata, Harana, Lotova oca, još za života njegova oca,18 zatim brak Abrahamov i Nahorov. Paraša završava
odlaskom obitelji iz Ura Kaldejskog i smrću Teraha (Abrahamova oca) u dobi od 205 godina.19
Sod
U sljedećem odlomku, Zohar otkriva posebnu povezanost između kontinuiteta potomstva Noe na Zemlji i razloga zašto
je nazvan „čovjekom pravednikom“.
11
Postoji rasprava u Talmudu o tome što mu je zapravo učinio njegov mlađi sin, Ham. Rav i Shmuel se nisu složili: jedan kaže da je Ham
kastrirao Nou, a drugi kaže da ga je Ham sodomizirao. (BT Sanhedrin 70a).
12
Noa proklinje Kanaana. Ti si doveo do toga da ne mogu roditi četvrtog sina da mi služi; proklet, stoga, neka je tvoj četvrti sin (vidi po-
glavlje 10:6) da služi pod potomcima ovih starijih na koje će dužnost služenja meni od sada preći. Zašto ga je Ham na ovaj način maltretirao?
Rekao je svojoj braći: „Adam je imao dva sina i jedan je ubio drugoga kako bi mogao posjedovati cijeli svijet: naš otac već ima tri sina, a želi
imati još jednog.“ (Postanak Raba 36:7; Raši Pos. 9:25)
13
Noah je to rekao kao proročanstvo. Obećava Šemu da će naslijediti zemlju Kanaan, pa će u danima koji dolaze ispuniti svoje obećanje
potomcima da će im dati zemlju Kanaan. (Radak Pos. 9:26; Raši Pos. 9:26)
14
Noin blagoslov Jefetu glasi: neka učini da Božanska prisutnost prebiva u Izraelu. Prema Midrašu to znači da je Bog proširio Jafeta jer je
Kir, koji je bio Jafetov potomak, pomogao u izgradnji drugog Hrama. (Raši Pos. 9:27; BT Yoma 10a) U Talmudu se govori o još jednom za-
nimljivom smjeru „proširenja“ Jafeta. Raban Šimon ben Gamliel kaže: „Čak i u pogledu svitaka Tore, mudraci su dopustili da budu napisani
samo na grčkom [kao stranom jeziku]. Rabin Abbahu je rekao da je rabin Yoḥanan rekao: 'Zakon je u skladu s mišljenjem rabana Šimona ben
Gamliela.' A rabin Yoḥanan reče: 'Koji je razlog za mišljenje Rabbana Shimona ben Gamliela?' Svoje mišljenje temeljio je na stihu koji kaže:
'Nek Bog raširi Jafeta da prebiva pod šatorima Šemovim' (Pos. 9:27), ukazujući da će riječi Jafetove biti u šatorima Šemovim.“ (BT Megila
9b). Jezik Javana (heb. = grčki), koji je praotac grčke nacije i jedan od Jafetovih potomaka, također će služiti kao sveti jezik u šatorima Šema,
gdje se proučava Tora. (vidi BT Joma 9b te Jeruzalemski Talmud Megila 1:9)
15
Uhvatio je u zamku umove ljudi navodeći ih da se pobune protiv Sveprisutnog. (Berešit Raba 37:2)
16
Komentari objašnjavaju da su svi govorili hebrejskim jezikom. (Radak Pos. 11:1:2)
17
U našem stihu, svi su se ljudi složili da je došlo vrijeme da se presele iz planinskih područja oko mjesta gdje se arka nasukala i da potraže do-
linu s obiljem vode, dobrim površinskim slojem zemlje, itd., područje u kojem bi svi mogli živjeti blizu jedno drugoga u udobnosti i sigurnosti.
To se dogodilo otprilike 340 godina nakon potopa. Čini se da Noa i njegovi sinovi, kao i Ever nisu bili dio ovog konsenzusa, s obzirom na to da
su bili dovoljno pametni i pravedni da shvate do čega bi to moglo dovesti. Noa je još uvijek posjedovao knjige napisane prije potopa, kao i knjige
koje su napisali ljudi koji su živjeli dugo nakon potopa. U tim je knjigama zabilježena povijest čovječanstva i sačuvano je sjećanje na Boga koji
Prema nekim učenjacima (Berešit Raba 30,8), imao je ili 45 ili 48 godina kada je postao istinski svjestan Boga Stvoritelja. Drugi mudraci pripi-
suju Abrahamu da je stekao takvo znanje već u dobi od 3 godine. U svakom slučaju, Noa i obitelj bili su uvjereni da Bog nije stvorio svemir ni
za jednu drugu svrhu osim da naseli sve ili većinu. Do tog su zaključka došli jednostavno primijetivši porast svoje populacije i neadekvatnost
sredine u kojoj su tada živjeli. Također su znali da čak ni novi plan naseljavanja cijelog čovječanstva u jednu jedinu navodnjenu dolinu neće
biti dugoročno rješenje. Iako su sve to znali, odlučili su se prikloniti tadašnjoj većini i očuvati pozitivne vrijednosti zajedništva i zajedničkog
jezika svih ljudi. Plan za okupljanje i izgradnju Kule već je bio idolopoklonički u svom začetku, njihov argument bio je da Bog ne može polagati
(Berešit Raba 38,6; Radak o Postanku 11:1:3)
18
Raši na temelju midraškog objašnjenja uči da je Haran umro zbog oca. Jer Terah je optužio svog sina Abrama pred Nimrodom da je razbio
njegove idole, a on ga je bacio u užarenu peć. Haran je čekao i rekao sebi: „Ako Abram pobijedi, ja ću biti na njegovoj strani; ako Nimrod po-
bijedi, bit ću na njegovoj.“ Kad je Abram bio spašen, rekli su Haranu: „Na čijoj si ti strani?“ Haran je odgovorio: „Ja sam na Abramovoj strani.“
Stoga su ga bacili u užarenu peć i on je izgorio. Na to aludira naziv mjesta Ur Kaldejski (vatra Kaldeji). (Raši Pos 11:28; Berešit Raba 38:13)
19
Raši izračunava godine i dokazuje da je Terah stvarno umro mnogo godina nakon što je Abram napustio Haran (vidi stihove: 11:26, 12:4);
pokazujući da je Terah imao 145 godina kada je Abram napustio Haran, tako da je živio još 60 godina poslije, jer je imao 205 godina kada je
umro. Zašto onda Sveto pismo spominje Terahovu smrt prije Abramova odlaska? Da se zbog toga (njegovo napuštanje kuće za života njegova
oca) ne bi smatralo Abrama kao onoga koji nije iskazivao poštovanje sina prema ocu, jer ga je ostavio u starosti i otišao svojim putem. Zato
Sveto pismo o njemu govori kao o mrtvom (Berešit Raba 39,7). Jer doista, zli čak i dok su živi nazivaju se mrtvima, a pravednici čak i kada
su mrtvi nazivaju se živima. (Vidi Raši Pos. 11:32; 2 Sam 23:20; BT Berahot 18a; Midraš Tanhuma, VeZot HaBeraha 7:1)
59
 PRIČAONICA Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬
„Ovo je rodoslovlje Noino, Noa je bio čovjek pravedan...“ (Pos. 6:9)20. Rabi Hija otvorio je raspravu stihovima: „Svi u tvom
narodu bit će pravednici i posjedovat će zemlju dovijeka, mog nasada izdanci, mojih ruku djelo, da bih se u njima proslavio.“
(Iza. 60:21). Sretan je Izrael, koji se bavi Torom i poznaje njene staze, kroz koje će zaslužiti Budući Svijet.
Dođite i vidite! Sav Izrael ima udio u Budućem Svijetu. Zašto je to tako? Jer oni drže savez21 na kojem je svijet utemeljen. Kako
je napisano u stihu: „Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji…“ (Jer. 33:25). Stoga,
Izrael, koji je prihvatio savez i drži ga, ima udio u Budućem Svijetu.
Osim toga, zbog toga nazivaju se „pravednicima“. Iz toga zaključujemo da se svatko tko drži savez na kojem je svijet utemeljen
naziva „pravednikom“. Kako to znamo? Znamo to iz primjera Josipa, koji je držao vječni savez22 i stoga nazvan „pravednikom“.
I zato je napisano: „Svi u tvom narodu bit će pravednici i posjedovat će zemlju dovijeka.“
Zohar, Noa I 59b.
U sljedećim odlomcima, Zohar objašnjava neke pojave Velikog potopa.
„Rabi Hija i Rabi Juda hodali su svojim putom. Kad su došli do nekih velikih planina, pronašli su ljudske kosti koje su pripadale
generaciji Potopa. Hodali su pored jedne kosti, koja je mjerila tristotinjak koraka. Zaprepašteni, rekli su jedan drugome: 'Ovo
objašnjava ono što su nam naši prijatelji rekli, da se nisu bojali Suda Presvetoga, Blagoslovljen neka je, kako je napisano.' I go-
vorili su Bogu: 'Ostavi nas, ne želimo znati za tvoje putove!' (Job 21:14). Pa što su oni učinili? Začepili su izvore voda iz dubina
svojim stopalima. Ali voda je bila prevruća, i kad više nisu mogli izdržati, poskliznuli su se, pali na zemlju i na kraju umrli.“
Zohar, Noa I, 62a.
„Rabi Hija i Rabi Jose bili su na putu kada su naišli na planine Ararata, gdje su primijetili duboke provalije koje su ostale od dana
Velikog potopa. Rabi Hija rekao je Rabiju Joseu: 'Ove su provalije od dana Velikog potopa, i Sveti, Blagoslovljeni, ostavio ih je
da traju za sve buduće generacije, kako grijesi zlikovaca ne bi bili izbrisani pred Njim. Jer tako djeluje Sveti, Blagoslovljeni. On
želi da se pravednici koji vrše Njegovu volju pamte i na nebu i na zemlji. On želi da ih se ne zaboravi generacijama. Također,
on želi da i zlikovci koji ne vrše Njegovu volju budu zapamćeni, da se njihovi grijesi nikada ne zaborave i da se uvijek pamte
njihove kazne i njihovi zli postupci, kako je napisano: Da se i lužinom opereš, napravljenom od mnogo pepela, ostat će mrlja
bezakonja tvoga preda mnom – riječ je Boga Gospoda.“ (Jer. 2:22).
Zohar, Noa I 63a.
Zohar nastavlja i objašnjava duboko značenje saveza obrezanja. Prema Kabali, savez između čovječanstva i Boga po-
vezan je s reproduktivnim organima čovjeka. Sve što se događa u svijetu povezano je sa seksualnim ponašanjem ljudi.
Negativni seksualni postupci definirani su kao oni koji nisu u svrhu prokreacije. Seksualni odnosi između muža i žene,
kada se pravilno obavljaju, odražavaju se na Gornje Svjetove i donose svjetlost u svijet. Zohar vidi vitalni, kreativni
i erotski element koji izlazi iz mozga, mjesta gdje se stvara sjeme, koje teče kroz cijelo biće i na svojem putu zalijeva,
oživljava i oplođuje ljudske organe koji su stvoreni na sliku Božju izraženu u deset Sefirot (Božjim atributima).
„A s tobom ću učiniti savez.“ (Pos. 6:18). Rabi Elazar je rekao: „Iz ovoga učimo da uspostava saveza iznad odgovara uspostavi
saveza dolje. To se zaključuje iz izraza 's tobom'.“ Rabi Elazar nastavio je govoriti da iz ovoga učimo da kada ima pravednika
u svijetu, svjetovi iznad i ispod čvrsto su uspostavljeni.
Rabi Šimon rekao je da je ovo skrivena stvar, jer se uzbuđenje muškarca prema ženi događa kada osjeća ljubomoru prema njoj.
Dođite i vidite: kada postoji pravedna osoba u svijetu, Šehina se odmah poveže s njim i nikada ga ne napušta. I stoga, Ona ga
želi. Gornja se želja tada budi prema Njoj s ljubavlju koja je slična želji muškarca prema ženi kada osjeća ljubomoru prema
njoj. Zato je napisano: „A s tobom ću učiniti savez.“ To znači: moja je želja uzbuđena zbog tebe. Isto značenje ima stih: „Ali
ću držati svoj savez s Izakom“ (Pos. 17:21).
„A s tobom ću učiniti savez“(Pos. 6:18), znači da ćeš biti Moj Savez u svijetu. I nakon toga, kaže se „ti ćeš ući u korablju“(ibi-
dem). Jer da nije bio pravedan, ne bi ušao u korablju, jer samo pravedan čovjek može biti povezan s korabljom. Zato je napisano
(odmah nakon toga) „ti ćeš ući u korablju“.
Rabi Elazar rekao je da sve dok ljudi drže savez, nijedna nacija ni jezik na svijetu im ne mogu nauditi. I jer je Noa držao i zaštitio
Savez, Sveti, Blagoslovljeni, ga je zaštitio. Ali ostatak njegove generacije nije podržavao savez, pa ih je Sveti, Blagoslovljeni,
uklonio iz svijeta. I rečeno je da su na isti način na koji su sagriješili, i izbrisani iz svijeta.
Rabi Juda sjedio je pred Rabi Šimonom, i obojica su proučavali stih: „On popravi23 žrtvenik Gospodnji koji bijaše srušen“ (1
Kr. 18:30). Kakvo je značenje izraza „popravljen“' u ovom stihu? Dođite i vidite: u danima Ilije, svi su Izraelci napustili Sve-
20
KS prevodi: „ovo je Povijest Noina“ Ovo je moj prijevod jer Zohar koristi hebrejsku verziju koja govori o generacijama koje su potekle od
Noe i postale njegov vječni kontinuitet, i povezuje s Noinom pravednosti.
21
Savez obrezanja – tako što se nikad ne oskvrnjuje izlijevanjem sjemena uzalud, ni nemoralnim seksualnim ponašanjem.
22
Tako što nije lijegao sa ženom svoga gospodara, vidi: Pos. 39.
23
‫ אפריו‬na hebrejskom doslovno znači zacijeliti.
60
‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša PRIČAONICA
tog, Blagoslovljenog, i tako napustili sveti savez (obrezivanje). Kada je Ilija došao i vidio da su djeca Izraelova napustila sveti
savez, on im je bio oduzet.
Kada je to Ilija vidio, popravio ga je. Kada ga je vratio na mjesto, sve je ozdravilo! Zato je napisano: „On popravi žrtvenik
Hašema koji bijaše srušen“, a odnosi se na savez koji je bio napušten. Zato je napisano: „Ilija uze dvanaest kamenova prema
broju plemena sinova Jakova“ (ibidem 31), što aludira na popravak oltara Božjeg24.
Kome je Bog rekao: „Izrael će biti ime tvoje!“ (ibidem). Zašto se spominje ime „Izrael“ na oltaru? Sigurno je da „Izrael će biti
ime tvoje!“ označava podizanje, vraćanjem svetog saveza na njegovo mjesto. Zato je napisano „jer su sinovi Izraelovi napustili
tvoj Savez“ i stoga su „srušili tvoje žrtvenike“ (1 Kr. 19:10).
Dođite i vidite: sve dok Izrael drži sveti savez, održavaju se viši i niži svjetovi. Ali kada napuste savez, svjetovi iznad i ispod
ne mogu postojati. Kako je napisano: „Da ne sklopih saveza svojega s danom i noći i da ne postavih zakone nebu i zemlji…“
(Jer. 33:25).
Zato je napisano: „On popravi (izliječi) žrtvenik Gospodnji koji bijaše srušen.“ Smatra li se to „iscjeljenjem“? Da, svakako!
Jer održava mjesto o kojem ovisi vjera.
Dođite i vidite: isto se odnosi na Pinhasa, koji je bio revan zbog onoga što je Zimri učinio25. Svojim je djelovanjem obnovio
savez i vratio ga na njegovo pravo mjesto. Zato je napisano: „Kaži mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira.' (Br. 25:12).“
Može li se zaista prihvatiti ideja da je Pinhas bio razlog mira? Što je bilo kontroverzno kod Pinhasa u vezi sa savezom? Da je
ovdje (u riječi „mir“) sve bilo povezano s pravim mjestom, znači: „Kaži mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira.“ Ali što
ću mu dati? „Mir“ (natprirodno spajanje), tako da se savez može povezati sa svojim pravim mjestom. Zato je napisano: „Kaži
mu dakle: 'S njime, evo, sklapam savez mira.'“ A što je „mir“? To je mjesto s kojim će se povezati.
Kako je on (savez) bio odvojen od njega (Izraela), radi grijeha (Izraela), povezao je s (uz pomoć) Pinhasa. On je ponovno zau-
vijek vratio savez na njegovo mjesto i stoga: „Neka to bude za njega i njegove potomke poslije njega savez vječnog svećenstva,
jer je revnovao za svog Boga i izvršio pomirenje za izraelski narod.“ (Br. 25:13)
Rabi Šimon rekao je da u svijetu nema ničega što toliko izaziva revnost Svetoga, Blagoslovljenog, kao grijeh nepoštivanja
Saveza. Kako je napisano: „Na vas ću dovesti mač neka se iskali osvetom za Savez.“ (Lev. 26:25). Dođite i vidite: grijeh ge-
neracije Potopa nije bio dovršen sve dok nisu sagriješili kvarenjem svojih puteva na zemlji. Iako su bili nasilni jedni prema
drugima – kako je napisano: „U očima Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila“ (Pos. 6:11) i „zemlja se napunila
opačinom“ (Ibidem 13) – „evo, uništit ću ih zajedno sa zemljom“ (Ibidem) zbog grijeha prolijevanja sjemena uzalud. „U očima
Božjim zemlja se bila iskvarila; nepravdom se napunila“ (Ibidem 11) i „evo, uništit ću ih“ bila je mjera za mjeru. Uništit ću ih
zbog grijeha uništenja sjemena.
A postoje i oni koji kažu da njihova mjera krivnje nije bila puna kada su sagriješili nasiljem, krađom i okrutnošću jednih prema
drugima. Bili su zli prema nebu i prema ljudima. Dođite i vidite: na nebu ima mnogo ministara koji su zaduženi za glasove onih
koji donose presude bližnjima pred Nebesa radi onoga što im je učinjeno. I radi tog grijeha, piše: „U očima Božjim zemlja se
bila iskvarila; nepravdom se ispunila“ (Pos. 6:11). To znači da je svatko presudio svojem bližnjem pred nebom. Zato je rečeno
„uništit ću ih zajedno sa zemljom“.
Zohar, Noa I 66b., 67a.
U sljedećem odlomku Zohar opisuje duboki aspekt Noine osobnosti, uspoređujući ga s Mojsijem. Svi pravednici nisu
isti. Dok je Mojsije bio voljan žrtvovati vlastiti život zbog svog naroda nakon grijeha zlatnog teleta, Noa to nije bio
spreman učiniti radi čitavog čovječanstva. Iako je slijedio Božju zapovijed da sagradi Arku, nije molio Boga da spasi
ljude njegove generacije od potopa.
Dođite i vidite: kakva je razlika između Mojsija i drugih ljudi? Kada je Sveti, Blagoslovljeni, rekao Mojsiju: „Pusti sada neka
se moj gnjev na njih raspali da ih istrijebim. Onda ću od tebe razviti velik narod.“ (Izl. 32:10), Mojsije je odmah pitao: „Zar da
napustim Izraelce26, zaboravim njihovu kaznu? Sada će svijet reći da sam ubio Izraelce i da sam isto učinio kao i Noa prije mene.“
Noa nije molio za milost u ime svijeta, i svi su propali, jer mu je Sveti, Blagoslovljeni, rekao da će on i njegova djeca biti spašeni
arkom – kako pišu stihovi: „Jer ću do sedam dana pustiti dažd po zemlji … te ću istrijebiti s lica zemlje svako živo biće što sam
ga načinio“ (Post. 7:4) i kasnije „a s tobom ću učiniti savez“ (Post 6:18) i „ti ćeš ući u korablju“ (Ibidem). Budući da Noa nije
molio za njih, poplave su nazvane po njemu, kao što je napisano: „Bit će mi ko za Noinih dana, kad se zakleh da vode Noine
24
Zohar objašnjava da se Biblija služi baš riječju zacijeliti pri opisu popravka uništenog oltara zbog poveznice s savezom obrezanja. Kako
su u to vrijeme ljudi napustili savez obrezanja, prorok Ilija ponovno ih je obrezao. Stoga je i riječ zacijeliti u ovome kontekstu prikladna.
25
Vidi Br. 24-25.
26
Tako nešto neću moliti za milost prema njima.
61
 PRIČAONICA Ruah Hadaša ‫רוח חדשה‬ ‫רוח חדשה‬ Ruah Hadaša CEDAKA

neće više preplaviti zemlju; tako se zaklinjem da se više neću na tebe srditi nit’ ću ti prijetiti.“ (Iza. 54:9)
Mojsije je rekao: „Sada će svi reći da sam ih ubio jer mi je Bog rekao da ću postati veliki narod. Sada je bolje da umrem nego Za rad zajednice: Za sinagogu:
da bude uništen Izrael.“ A potom odmah: „Mojsije pak zapomagao pred Gospodom, Bogom svojim“ (Izl. 32:11). Molio je za
milost, i doista se milost za svijet probudila. Milan Bešlić.............................50,00 € ELC..........................................70,00 €
Dado Golemac.........................40,00 € N.N.....................................200,00 €
Rabi Izak nastavio je: „Na početku, kada je molio za milost za njih, što je rekao? Rekao je: 'O Gospode! Čemu da gnjevom
plamtiš na svoj narod?' (Ibidem). Zašto je Mojsije pitao zašto? Oni su sagriješili idolopoklonstvom – jer je napisano: 'Napravili N.N..........................................35,00 € I&M.I......................................100,00 €
su sebi tele od rastopljene kovine, preda nj pali ničice i žrtve mu prinijeli uz poklike: Ovo je tvoj bog, Izraele, koji te izveo iz N.N........................................35,00 € N.N..........................................10,00 €
zemlje egipatske!!' (Ibidem 8) – ipak je Mojsije pitao zašto! Kako smo već naučili da kada osoba pokušava umiriti prijatelja koji Obitelj Zavelev.......................150,00 € N.N........................................150,00 €
je uvrijeđen od strane drugoga, treba umanjiti, a ne povećavati uvredu u očima uvrijeđenog. Kasnije, treba je povećati u očima Ivo Ivšac...............................400,00 €
počinitelja. (Dok je Izraelcima povećao grijeh rekavši: 'Težak ste grijeh počinili!')“ (Ibidem 30). Za socijalni odbor:
On nije popustio, nego je nastavio moliti Svetog, Blagoslovljenog, za milost, do te mjere da je ponudio vlastiti život radi Izraela.
Kako piše: „Ipak im taj grijeh oprosti... Ako nećeš, onda i mene izbriši iz svoje knjige koju si napisao.“ (Ibidem 32). Tada je Sveti, Julio Štebih..........................550,00 €
Blagoslovljeni, oprostio njima, kao što piše: „I Gospod odustane da na svoj narod svali nesreću kojom mu bijaše zaprijetio.“ N.N....................................1.020,00 €
(Ibidem 14). Ali Noa nije djelovao, samo je molio da bude spašen i prepustio svijet njegovoj sudbini.
Tako da kada se sudi svijetu, Sveti Duh govori: „Jao! Nema nikoga poput Mojsija.“ Kako je zapisano: „Spomenuše se tad davnih dana Članovi Bet Israela kojima je potrebna pomoć trebaju se javiti u ured.
i sluge njegova Mojsija. Gdje li je onaj koji izvuče iz vode pastira stada svojega? Gdje je onaj koji udahnu u njega duh svoj sveti?“
(Iza. 63:11). Taj stih nam govori: „Zašto zapomažete prema meni?“ – reče Gospod Mojsiju? (Izl. 14:15), pokazujući da je upravo on
izveo izraelski narod iz mora molitvom i jer je molio za Izrael na moru, nazvan je „onaj koji izvuče iz vode“, jer ih je izveo iz mora.
„Gdje je onaj koji udahnu u njega duh svoj sveti?“ (Iza. 63:11) odnosi se na Mojsija; na onoga zahvaljujući kojem je Šehina
boravila među Izraelom i koji ih je vodio kroz dubine po suhome dnu kad su se vode razdvojile, kao da su bile smrznute. I sve
se to dogodilo zato što je bio spreman žrtvovati svoj život da spasi Izrael.
Rabi Juda rekao je da iako je Noa bio pravedan, to ipak nije bilo dovoljno da Sveti, Blagoslovljeni, zbog njega zaštiti svijet.
Dođite i vidite: Mojsije nije ništa tražio na temelju vlastite zasluge. Oslonio se na zasluge patrijarha. Ali Noa, za razliku od
Mojsija, nije imao drugu osobu na čije bi se zasluge mogao osloniti.
Rabi Izak rekao je da iako je to bilo tako, kada je Sveti, Blagoslovljeni, rekao Noi: „A s tobom ću učiniti savez.“ (Pos. 6:18),
trebao je moliti za milost i za njih. Trebao je prinijeti žrtvu koju je dao27 prije nego što se to dogodilo. Možda bi to smirilo srdžbu
Suda koja je visjela nad svijetom.
Rabi Juda rekao je: „Što bi mogao on (Noa) učiniti? Jer su opaki svijeta izazvali Svetoga, Blagoslovljenog! Trebao je prinijeti
žrtvu u njihovo ime? Sigurno se bojao za sebe, da bi ga smrt mogla stići među opakima. Vidio je njihova opaka djela i kako su
izazivali Svetoga, Blagoslovljenog, svaki dan.“
Rabi Izak je rekao: „Sve dok se opaki množe u svijetu, kada se među njima nađe pravednik, on prvi bude kažnjen. Kako je
zapisano: 'Počnite od mojega svetišta' (Ez. 9:6), a mi smo naučili da to čitamo ne kao mimikdaši ('u mom svetištu'), već kao
mimkudašai ('između mojih svetih'). Zašto je, dakle, Sveti, Blagoslovljeni, spasio Nou koji je bio pravedan među opakima?
Spasio ga je kako bi mogao donijeti nove generacije na svijet. Jer on je doista bio pravedan.“
Osim toga, upozoravao ih je svaki dan, ali oni nisu obraćali pažnju. I stih: „A kad opomeneš bezbožnika, a on se ne odvrati od
bezakonja i od zla puta svojega, on će umrijeti zbog svoje krivice, a ti ćeš spasiti svoj život.“ (Ez. 3:19), odnosi se na njega.
Iz toga učimo da tko god upozorava opake – čak i ako opaki ne poslušaju – ta osoba spašava sebe, dok opaki bivaju kažnjeni
prema svojim grijesima. Koliko daleko treba ići pri upozoravanju? Do točke da ih udari. To su pitanje prijatelji već objasnili.
Rabi Jose bio je kod Rabi Šimona. Jednog dana ga je upitao: „Kakav je motiv Sveti, Blagoslovljeni, imao da istrijebi sva živa
bića polja i ptice zraka zajedno s opakima? Ljudi su sagriješili, ali kakvo zlo su počinile životinje, ptice i druga stvorenja?“ Rabi
Šimon mu je odgovorio: „Razlog je objašnjen riječima: 'Ta svako se biće na zemlji izopačilo.' (Pos. 6:12).“ To znači da su sva
bića pošla krivim putem, parila se s drugim (ne svojim) vrstama.
Dođite i vidite: opaki svijeta natjerali su sva bića (da se pare s drugim vrstama). Time su pokušali uništiti djelo Stvaranja. Natjerali
su sva bića da pođu pogrešnim putevima na zemlji, kao što su i sami učinili. Sveti, Blagoslovljeni, rekao im je: „Kako vi želite
uništiti moje djelo Stvaranja, u potpunosti ću vam ispuniti želju. (…) Istrijebit ću s lica zemlje svako živo biće što sam ga načinio
(Pos 7:4). Vratit ću svijet vodi, kao na početku, prekriti ga vodom, a zatim stvoriti druga bića koja su sposobna postojati u svijetu.“
Zohar, Noa I 67b.,68a. Cedaka je ustanova davanja milodara. U životu Židovske zajednice ona ima vrlo značajnu ulogu. Cedaka se, osim u novcu,
može davati i od drugih stvari koje osoba posjeduje: znanja, sposobnosti, vrijeme. Cedaka se za dobrobit zajednice ili
27 potrebitih pojedinaca može davati bilo kada tijekom godine, ali osobito je uobičajeno davati povodom sretnih dana
Pos. 8:20
(rođenja, vjenčanja), ili tužnih (smrt ili obljetnica smrti bližnjih), te vezano uz neke osobite dane u godini.

62 63
Šabat, 24. studenog 2023.