See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

net/publication/343695915

Logika (skripta v3.2)

Preprint · August 2010

DOI: 10.13140/RG.2.2.34682.11209

CITATIONS READS

0 1,987

1 author:

Josip Ciric
University of Zadar
33 PUBLICATIONS 33 CITATIONS

SEE PROFILE

Some of the authors of this publication are also working on these related projects:

TEMPUS EduQuality (Education for Equal Opportunities at Croatian Universities) View project

defragmentacije View project

All content following this page was uploaded by Josip Ciric on 17 August 2020.

The user has requested enhancement of the downloaded file.

 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

2
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

PRIČE O I OKO LOGIKE

Mačka se samo nacerila kada je vidjela Alice. Izgledala je dobronamjerna, ali je Alice pomislila: ipak
ima vrlo duge kandže i brojne zube, pa je smatrala da bi trebala biti pristojna s njom.
“Češirska maco,” započela je pomalo oprezno, jer nije znala da li će joj se dopasti ime: ipak, samo se
je još više nacerila. “Pa, za sada je zadovoljna” mislila je Alice i nastavila. “Biste li mi, molim Vas,
rekli kojim bih putem trebala poći odavde?”
“To dobrim dijelom ovisi o tome kamo želiš stići,” reče Mačka.
“Svejedno mi je –“ kaza Alice.
“Tada nije važno kojim putem kreneš.” odgovori Mačka.
“– dok god negdje stignem,” dodala je Alice kao objašnjenje.
“Oh, to je bar lako,” reče mačka, “dok god dovoljno dugo hodaš.”
Alice je smatrala da se takvo što ne može pobiti, pa je pokušala s još jednim pitanjem. “Kakvi ljudi
žive u blizini?”
“U onom smjeru,” reče Mačka, mašući desnom šapom, “živi Šeširdžija: a u onom smjeru,” mašući
drugom šapom, “živi Ožujski Zec. Svejedno je koga posjetiš: oba su luda.”
“Ali ja ne želim ići među lude ljude,” nadodala je Alice.
“Oh, tome se ne može pomoći,” kaza Mačka: “ovdje smo svi ludi. Ja sam lud. Ti si luda.”
“Kako znaš da sam luda?” upita Alice.
“Moraš biti,” reče Mačka, “jer inače ne bi bila ovdje.”
[Carroll, Lewis (1995) Alice’s Adventures in Wondelrand, Gramercy Books, New York, str. 39]

logós ≈ riječ, govor, um, božji um, razum, razlog, razbor, račun, mišljenje, zakon…
LOGIKA znanstvena disciplina o oblicima valjane misli i pretpostavkama spoznaje.

svakodnevna uporaba “logika”, “logično” odražava poimanje strukture u slijedu događaja i
njihove uzročno-posljedične povezanosti; posredno – istinitost

logiku zanima način ispravnog mišljenja, a ne istinitost elemenata na kojima se te operacije
obavljaju (to je predmet ekspertize, makar bila riječ samo o gledanju kakvo je vrijeme vani)

simbolički jezik opisivanja logičkih pojava – metajezik  razlikovati razinu običnog jezika
u kojem dajemo primjere i jezika kojim opisujemo logiku – iako zvuče isto, na različitim su
razinama apstrakcije
npr. proučavanje engleskog jezika: objektni jezik je engleski (ono što proučavamo) dok je
metajezik hrvatski (jer je alat)
npr. logički iskazi koje proučavamo – npr “Ako kiša pada, ulice su mokre.” su dani u
objektnom jeziku, dok je provjeravanje, transformacija, dokazivanje… izraženo u
metajeziku

logika pruža moćan alat za znanstveno (ali i svakodnevno) snalaženje s činjenicama (uz
pretpostavku da se posjeduje dostatno znanje o tim činjenicama, kako bi se uz ispravno
mišljenje dolazilo do svrhovitih, dakle, istinitih zaključaka)

npr. znanstveni eksperiment tipični je primjer ovog jedinstva ekspertize i uporabe logike

ali je problem u tome što logika ne opisuje sve moguće slučajeve
misli i nužno dovodi (Gödelov teorem) do postojanja paradoska –
najstariji je Eubulidov “lažljivac”: “Kada Korinćanin kaže da svi
Korinćani lažu, da li govori istinu?”, a možda najljepša zbirka
jezičnih paradoksa i dvoznačnosti sadržana je u knjizi Lewisa Carolla
“Alice in Wonderland”

3
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

LOGIKA I ZABAVA – PRODUCIRANJE HIPOTEZA

Igra “MASTERMIND” – svrha je otkriti zadani
niz kuglica. Niz se sastoji od tri kuglice koje
se biraju iz četiri kutije, od kojih svaka sadrži
kuglice različite boje. Za svaki pokušaj dobije
se povratna informacija: ako je pogođena
boja, ali ne i mjesto, daje se jedan signal, a
ako su pogođeni i boja i mjesto signal je
drugi. Na temelju jednostavnog logičkog
razmišljanja (eliminacija hipoteza) moguće je
u nekoliko koraka rekonstruirati zadani niz
boja.
Što je broj boja i mjesta veći, teže je pogoditi pravu kombinaciju. Matematički, ukupni broj
kombinacija je bm, pri čemu b označava broj boja, a m broj mjesta. Tako bi u primjeru s 4 boje i
3 mjesta bilo moguća napraviti 64 kombinacije.
Dakako, pobjednik je onaj tko prvi odgonetne zadani niz.
Teoretski, tri su moguća ishoda.
Jedna hipotetska partija bi izgledala slično ovome
Zadani niz boja je (ZELENA, CRVENA, PLAVA)
pogođena je jedna boja ali ne i mjesto, te jedna boja i mjesto
HIPOTEZA:
CŽP
C ispravna, P zamijeniti mjesto: [CPx]
Ž nije zadana, pa se ubacuje nova boja: [CPZ]
pogođene sve tri boje, ali niti jedna nije na ispravnom mjestu
HIPOTEZA:
CPZ ako C nije na ispravnom mjestu, onda je P morala biti: [xxP]
C nije na ispravnom mjestu, pa ide jedno mjesto desno: [xCP]
Z nije na ispravnom mjestu, pa ide na jedino preostalo: [ZCP]
ZCP ISPRAVAN ODGOVOR

Toliko je besmisleno nevjerojatna mogućnost da nešto tako neopisivo korisno evoluira najobičnijim
spletom okolnosti, da to neki mislioci vide kao konačan i neoboriv dokaz o nepostojanju Boga. Dokaz
ide otprilike ovako:
“Odbijam dokazivati da postojim”, kaže Bog, “jer dokazivanje pobija vjeru, a bez vjere ja sam ništa.”
“Ali”, kaže čovjek, “Babilonska ribica je dokaz, zar ne? Ona nije mogla nastati slučajno. Ona
dokazuje da postojiš, dakle, prema tvojim vlastitim riječima, ne
postojiš. QED.”
“Ups”, kaže Bog, “na to nisam ni pomislio” i smjesta nestaje u
oblačku logike.
“Ah, bilo je to lako”, kaže čovjek, a na bis ide dokazati kako je bijelo
crno i gine na obilježenom pješačkom prijelazu.
[Adams, Douglas (1996) Vodič kroz galaksiju za autostopere, Koan, Split, str. 33]

4
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

SKUPOVI
Skup je kolekcija bilo koje vrste objekata. Objekti koji čine skup zovu se elementi ili članovi
skupa. Pripadnost elementa a skupu S označavamo izrazom a∈S
Skup se može definirati dvojako:
ekstenzivno – nabrajanjem elemenata skupa intencionalno – navođenjem svojstva
pripadnosti skupu
A = {a, e, i, o, u} B = {b1, b2,…, bn}; C = {x : x je čovjek}; D = {x | x = F(z)}
Ne možemo rabiti bilo koji uvjet za kriterij pripadnosti skupu.
Univerzalni skup je skup svih skupova u danoj domeni. E = {x : x=x}
Domena, ili doseg rasprave su entiteti na koje referira jezik. To je skup entiteta pridruženih kao
semantičke vrijednosti nelogičkim izrazima u tumačenju formalnog jezika.
Prazni skup je skup bez elemenata. Označava se ∅. ∅ = {x : x≠x}
Prazni skup je element svakoga skupa. Postoji samo jedan prazni skup, što slijedi iz
aksioma ekstenzionalnosti, koji tvrdi da su dva skupa jednaka ako imaju jednake članove:
Podskup, ili podklasa je takav skup čiji svi elementi ujedno
pripadaju skupu kojega je podskup; označava se znakom ⊆. Skup
može biti vlastiti podskup. U slučaju pravog podskupa, podređeni
skup ima bar jedan element manje od nadređenoga skupa.
Vennovi dijagrami su grafički način prikazivanja odnosa među
skupovima. Dio ravnine predstavlja univerzalni skup, a skupove
okrugli oblici; elementi se označavaju točkom.

a∈A A⊂B
A⊂ A∩B

A∪B A'; CA A\B

Operacije na skupovima:
unija A∪B komplement A' ili CA
A∪B = {x : (x∈A) ∨ (x∈B)}  disjunkcija CA = {x : x∉A}
presjek A∩B razlika skupova A\B
A∩B = {x : (x∈A) ∧ (x∈B)}  konjunkcija A\B = {x∈A ∧ x∉B}

5
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

TRADICIONALNA LOGIKA
Tradicionalna logika puno prostora posvećuje analizi rječnika, tj. semantičkim odnosima između
pojmova i istraživanjem (s tada dostupnim metodama i teorijama) mreža i hijerarhije odnosa.
Razlikujemo četiri teorije pojma:
• formalističku – prema kojoj je pojam samo element iskaza. Problem pristupa je što
završava u začaranom krugu, budući se iskaz određuje kao smislena veza pojmova.
• psihologistička – prema kojoj je pojam predodžba, kognitivni konstrukt koji se temelji na
perceptivnome materijalu. Teškoća s ovim pristupom leži u postojanju apstraktnih
pojmova. Jedan je pokušaj obrane preko mehanicističke kombinatorike idejama po uzoru
na Davida Humea, ali i dalje ostaje problem matematičkih ideja.
• nominalistička – prema kojoj je pojam samo ime, riječ za oznaku pojedinačne stvari. Iz
pozicije filozofije jezika, ovdje se nalazimo usred drevnog sukoba naturalista i
nominalista.
• realističku – prema kojoj je pojam odraz bitnih svojstava realnih stvari i procesa. Ovdje
moramo biti svjesni konstruktivističkog poimanja znanja, te da se time zastupa
pragmatističko poimanje istine.

Kao radnu definiciju, odredit ćemo pojam kao misao o biti onoga o čemu mislimo.

Svaki pojam posjeduje sadržaj, opseg i dohvat, pri čemu su sadržaj i opseg pojma obrnuto
proporcionalni.
Sadržaj je skup bitnih/relevantnih oznaka pojma.
Opseg je skup nižih pojmova koje obuhvaća dani pojam.
Dohvat (područje primjene) je skup svih pojedinačnih predmeta na koje se odnosi dani pojam.

Ispunite sljedeću tablicu:

POJAM SADRŽAJ OPSEG DOSEG

PAS

KANTAUTOR

NALIVPERO

DRAGULJ

ROBOT

MARS

Analiza je izvođenje jednostavnijih obilježja pojma iz složenijih; njome se uvećava sadržaj i

proporcionalno smanjuje opseg pojma.
Apstrakcija je sažimanje obilježja od jednostavnijih prema složenijima, tj. izostavljanje
sporednih svojstava; njome se smanjuje sadržaj i proporcionalno uvećava opseg pojma.

Kategorije su najopćenitiji suvisli pojmovi. Aristotel tvrdi da ih je 10, Kant – 12, Brentano – 1!

6
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Pojmove možemo razvrstati prema samostalnim ili zajedničkim obilježjima, pa imamo sljedeću
situaciju:
SAMOSTALNA OBILJEŽJA ZAJEDNIČKA OBILJEŽJA
SADRŽAJ OPSEG I DOHVAT
potvrdni pojedinačni istovrijedni
odrični predmetni niži i viši
jednostavni jasni ukriženi
složeni razgovijetni neusporedivi
istomisleni usklađeni
kvantificirani proturječno usklađeni
opći
individualni

potvrdni – izriče postojanje izvjesnog svojstva

odrični – izriče nepostojanje izvjesnog svojstva
potvrdni – sadržaj čini jedno svojstvo koje nije moguće dalje rasčlaniti
složeni – svi pojmovi koji nisu jednostavni
pojedinačni – u dosegu sadrže samo jedan predmet
skupni – u dosegu sadrže skup (kolekcija objekata koji dijele zajedničko svojstvo) predmeta
jasni – poznat nam je cjelokupni opseg pojma
razgovijetni – poznat nam je cjelokupni sadržaj pojma
istomisleni – pojmovi koji obuhvaćaju sami sebe vlastitim opsegom
kvantificirani – specificiran je broj objekata u dohvatu pojma (kvantifikatori "svi" i "neki")
nekvantificirani – nije specificiran broj objekata u dohvatu pojma
opći – dohvat obuhvaća sve predmete koje možemo suvislo misliti tim pojmom
individualni – dohvat obuhvaća bar jedan predmet koji možemo suvislo misliti tim pojmom

istovrijedni (ekvipolentni) niži (subordinirani) i viši (superordinirani)

imaju isti opseg, a različit sadržaj opseg prvog pojma obuhvaćen je opsegom
drugoga, a sadržaj drugoga dio je sadržaja
prvoga

ukriženi (interferirajući) usklađeni (koordinirani)

imaju djelomično zajednički opseg i podređeni su istom višem rodnom pojmu, a u
djelomično zajednički sadržaj sadržaju imaju međusobno nespojive oznake te
ne mogu imati ni djelomično isti opseg

7
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

protivni (kontrarni) proturječno usklađeni (kontradiktorno

među usklađenim pojmovima možemo odrediti koordinirani)
dva koja se po svojim specifičnim obilježjima ako želimo izraziti negaciju specifičnog
najviše razlikuju obilježja nekog pojma, a da time ne želimo tom
pojmu odreći pripadnost višem rodnom pojmu

proturječni (kontradiktorni) neusporedni (disparatni)

izražavanje potpune negacije sadržaja nekoga toliko različiti pojmovi da ih smatramo
pojma, a ne samo negaciju njegova specifičnog relativno neusporedivima; njihovo postojanje
obilježja ovisi o odgovoru na problem kategorija

Ispunite sljedeću tablicu:

POJAM ISTOVRIJEDNI NIŽI VIŠI UKRIŽENI USKLAĐENI

PAS

TROKUT

OKO

SUNCE

DIJETE

LJUBAV

Upozorenje! Činjenica
da smo sposobni anali-
zirati tekst ne jamči da
imamo pouzdanu
metodu - uho nije
dovoljno dobar instru-
ment. Provjerite tekst
na lijevoj strani –
možete složiti korpus
rečenica koje zvuče
ispravno, ali su
besmislene.
[slika:Slobodna
Dalmacija 13. I. 1985]

8
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Problem s rječnikom…
Tradicionalni pristup logici kroz pojmove posjeduje nekoliko
problema
- polazi od pretpostavke da je rječnik odraz bitnih svojstava
objekta na koji pojam referira i da se cijeli spoznajni problem
sastoji u spoznavanju tih bitnih svojstava
- iz toga slijedi da je rječnik nepromjenjiv kroz vrijeme
- iz poznavanja rječnika i posjedovanja postupaka manipulacije
značenjem (logike, tj. dedukcije) slijedi da poznavanjem
najopćenitijih pojmova možemo doći do pojedinačnih
pojmova. Praktično govoreći, imamo znanost u
tradicionalnom smislu – disciplinu o nužnim uvjetima
spoznaje. Znanost u suvremenom smislu predstavlja skup
metoda proučavanja stvarnosti i skup znanja dobiven takvim
metodama, a koji je podvrgnut organiziranom skepticizmu.
- ovakvo razmišljanje, spojeno s magijskim mišljenjem (načelo
dodira i načelo sličnosti) dovodi do antiempirijskog stava

Definicija je opći potvrdan sud kojim određujemo sadržaj nekog pojma

definiendum – pojam kojemu sadržajno određujemo Kriteriji dobre definicije:
značenje • primjerena pojmu kojega definiramo
definiens – pojam uz pomoć kojega određujemo • jasna
značenje definienduma • ne smije biti kružna
svakom definiensu moguće je pronaći najbliži rod • sadrži samo bitna obilježja pojma
(genus proximum) i vrsnu razliku • ne smije biti negativna
Vrste definicija:
• nominalna – definicija u kojoj navodimo drugačije ime za izvjesni predmet misli
• stvarna – kada navodimo bitna obilježja nekoga realno opstojećega predmeta
• pokazna – neverbalno pokazujemo na izvjestan predmet
• genetička – izvjesni pojam određujemo preko njegova postanka i razvoja
• uzročna – pojam definiramo određenjem njegovih uvjeta postanka

Razdioba je logički postupak kojim utvrđujemo opseg izvjesnog pojma.

• razdiobni temelj – čini diobu smislenom, mjerilo ili načelo na temelju kojeg vršimo diobu
• diobena cjelina – pojam čiji se opseg utvrđuje diobom
• članovi diobe – pojmovi koji se diobom dobivaju
Kriteriji diobe:
• primjerenost – preuska ili preširoka razdioba; npr. sisavci: biljojedi, mesojedi (nedostaju
svejedi)
• članovi diobe ne smiju se preklapati – ponavljanje; npr. sisavci: biljojedi, mesojedi,
glodavci, lešinari
• razdioba mora biti logički dosljedna – zbunjujuća nesuvislost; npr. brojevi: prirodni, cijeli,
racionalni, parni, realni, iracionalni
• razdioba mora biti stupnjevita – teško je prepoznati najbliži vrsni pojam; npr. geometrijski
likovi: trokuti, četverokuti, peterokuti… (nedostaje podjela na likove s pravim/krivim
stranicama, ne/paralelograme)
Vrste diobe:
• usporedne razdiobe – ako istu diobenu cjelinu dijelimo po različitim temeljima razdiobe
• podrazdioba – dijelovi postupnih razdioba
Klasifikacija je niz razdioba kojima uređujemo cjelokupna područja ljudskog znanja
u složene sustave.

9
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Neki primjeri klasifikacije:

Encyclopedia Brittanica UDK (djelomično)
Logika Univerzum
Matematika 1 Filozofija
Znanost 2 Religija
• Povijest i filozofija znanosti 6 Primijenjene znanosti
• Fizikalne znanosti 61 Medicina
• Geološke znanosti 611 Anatomija
• Biološke znanosti 612 Fiziologija
• Medicina i pridružene discipline 619 Veterina
• Društvene znanosti i psihologija i 62 Tehnika
lingvistika 69 Građevinarstvo
8 Jezik i književnost
• Tehnološke znanosti
Povijest i društvene znanosti
Filozofija

Aristotel prva filozofija

druga filozofija
znanosti fizika
• teorijska matematika
o fizika
o matematika o životu pojedinca – etika
o teologija o životu u kući – ekonomija
• praktička o život u državi – politika
o etika
o ekonomija tehnika
o politika umjetnost
zanatstvo
• poietička
o umjetnost

G. W. F. Hegel

LOGIKA FILOZOFIJA PRIRODE FILOZOFIJA DUHA

Nauka o bitku mehanika subjektivni duh

fizika
kvaliteta organika antropologija
kvantiteta fenomenologija
mjera psihologija
Nauka o biti objektivni duh

bit pravo
pojave moralitet
zbiljnost ćudorednost
Nauka o pojmu apsolutni duh

subjektivni pojam umjetnost

objekt religija
ideja filozofija

10
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

MATEMATIKA, INFORMATIKA I LOGIKA

Svi ljudi su smrtni. ∀x(Čx⇒Mx) K⇒U Ako kiša pada, ulice su mokre.
Sokrat je čovjek. Čs K Kiša pada.
Sokrat je smrtan. Ms U Ulice su mokre.

META-JEZIK
OBJEKTNI JEZIK
Divide et impera.
Hijerarhijsko i linerarno rješavanje problema.
Dijagram toka.
unesi
početak/kraj programa X

unos/ispis podataka
X>=0
obrada/proces N
D

upit
Y=sqrt(X)
1. Unijeti iznos varijable X pomoću koje ćemo izračunati ÷X
2. Provjeri je li X>0 (ne možemo izračunati ÷-1)
3. Ako je X<0 pitati korisnika želi li prekinuti rad. ispiši
4. Ako je X>0, izračunati ÷X i dodijeliti ga Y.
5. Ispisati Y na zaslonu.
6. Pitati korisnika želi li izaći iz programa. prekid
N
7. Ako ne želi, ponuditi mu novi unos X. D
8. Ako želi izaći iz programa, izađi.
kraj

Temelj znanstvene metodologije je logika, a temelj

eksperimentalnog nacrta je uporaba modus ponensa i besmislen smisleno
modus tollensa. o gradivo gradivo
eksperimentaln
Pretpostavimo da želimo ispitati utjecaj smislenosti
gradiva na njegovo zapamćivanje. Tada bismo oformili a skupina


dvije skupine ispitanika, koje bi bile identične po svim kontrolna
relevantnim svojstvima. Drugi je način da pripadnike skupina 

svake skupine biramo slučajem. Jedna, kontrolna, učila bi
samo smisleno gradivo i njihovi bi rezultati služili kao referentna točka. Druga, eksperimentalna skupina,
učila bi i smisleno i besmisleno gradivo, poštujući načelo rotacije (ABBA ili latinski kvadrat). Zatim bi se
izmjerila razlika između te dvije situacije i vidjeli efekti smislenosti gradiva na njegovo zapamćivanje
NUL-HIPOTEZA je svaka hipoteza koja se testira prema nekoj drugoj, alternativnoj hipotezi. Potvrđena je
ako se ne uspije dokazati da se ove hipoteze međusobno razlikuju. Nul-hipoteza znači i pretpostavku da
neka nađena razlika između dvije vrijednosti nije statistički značajna, tj. da razlika ne postoji nego je
dobivena slučajno.
Moguće greške povezane za odbacivanje/prihvaćanje nul-hipoteze prikazane su u tablici:
NEMA razlike POSTOJI razlika
ODLUKA između dvije između dvije Iako postoji nekoliko načina
artimetičke sredine aritmetičke sredine kako statistički možemo odrediti
narav odnosa između nezavisne
ODBACUJEMO POGREŠKA TIPA 1 i zavisne varijable, jedino se
nema pogreške testiranjem razlika može
nul-hipotezu (α)
odgovoriti na pitanje o uzročno-
PRIHVAĆAMO POGREŠKA TIPA 2 posljedičnoj naravi te veze.
nema pogreške
nul-hipotezu (β)

11
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Aksiomatski sustav

EUKLID: "ELEMENTI"
POSTULATI:
1. Stvari koje su jednake istoj stvari jednake su i međusobno.
2. Ako se jednako dodaje jednakom, cjeline su jednake.
3. Ako se jednako oduzme od jednakog, ostaci su jednaki.
4. Stvari koje se poklapaju jedna s drugom jednake su jedna drugoj.
5. Cjelina je veća od dijela.
AKSIOMI:
1. Jedna ravna crta može se provući od bilo koje točke do bilo koje druge točke.
2. Svaka konačna prava crta može se neprekidno produžavati u pravu crtu.
3. Kada su dati točka i ma koja duljina, onda se može povući krug s tom točkom kao
središtem i tom duljinom kao A
radijusom.
4. Svi pravi kutovi međusobno su
jednaki. B'
5. Ako jedna prava crta siječe druge
dvije prave crte tako da je zbroj D
dvaju unutrašnjih kutova na jednoj B
strani manji od dva prava kuta,
onda se te dvije prave crte, ako se
dovoljno produlje, sijeku na onoj E
strani prave crte na kojoj se nalaze
C C'
ti kutovi.

A'

12
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

PEANO – AKSIOMATIZACIJA PRIRODNIH BROJEVA

1. Nula je prirodni broj.
2. Neposredni sljedbenik bilo kojega prirodnoga broja je prirodan broj.
3. Različiti prirodni brojevi nikada nemaju istoga neposrednoga sljedbenika.
4. Nula nije neposredni sljedbenik nijednog prirodnoga broja.
5. Ako je nešto istinito za nulu, i ako, kad god je to istinito za neki prirodan broj, onda je to
također istinito za neposrednoga sljedbenika tog prirodnoga broja, onda je to istinito za
sve prirodne brojeve.
N0
Z
Q
R
I
NAČELO MATEMATIČKE INDUKCIJE:
Pokaži da svojstvo vrijedi za 0 (neutralni član)
Pokaži da svojstvo vrijedi za n (bilo koji prirodan broj)
Pokaži da svojstvo vrijedi za n+1 (njegov neposredni sljedbenik)
Svojstvo vrijedi za bilo koji prirodan broj.

Zbroji niz brojeva od 1 do 1. T=0*(0+1)/2

100 Pokaži da svojstvo vrijedi
za 0.
A) 1+2+3+…+97+99+100 2. T=N*(N+1)/2
B) 1 – 1+100=101 Pokaži da svojstvo vrijedi
2 – 2+99=101 za neki prirodan broj.
…
50 – 50+51=101 3. T=(N+1)*(N+1+1)/2
Â=50*(50+1) Pokaži da svojstvo vrijedi
za njegov neposredni
K.F. Gauss sljedbenik.
4. Svojstvo vrijedi za sve
Â=N*(N+1)/2 prirodne brojeve.

KOLMOGOROV – AKSIOMATIZACIJA TEORIJE VJEROJATNOSTI

Funkcija P: F#— zove se vjerojatnost na algebri događaja F ako vrijedi:
1. ("AŒF)(P(A)≥0) - nenegativnost
2. P(W)=1 – normiranost; samo siguran događaj ima vjerojatnost 1
3. (A,BŒF, A»B=∆)fi(P(A«B)=P(A)+P(B)) – konačna aditivnost

LOGIČKI OPERATORI TEORIJA SKUPOVA BOOLEOVA ALGEBRA

negacija ~A inverznost A\W ~A=A+1
konjunkcija AŸB presjek A»B A*B
disjunkcija A⁄B unija A«B A+B
implikacija (AfiB)¤(~A⁄B) podskup AÃB (A+1)+B
(AB)¤ uzajamni
ekvivalencija (AÃB)»(BÃA) (((A+1)+B))*((B+1)+A)
((~A⁄B)Ÿ(~B⁄A)) podskupovi

13
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

PITAGOREJSKI DOKAZ ÷2œ–

2 2
Premisa : 2 ∈ Q = p X 2 = AB + AC = 12 + 12 = 2
q
X= 2
2= p 2
q
2
2= p q2
q2
p 2 = 2q 2 ⇒ p je paran broj
p = 2s
p 2 = ( 2 s ) 2 = 4 s 2 = 2q 2
p nije sveden na najmanju
q 2 = 2s 2 ⇒ q je paran broj zajedničku mjeru
p i q su djeljivi s 2, tj. p fi X NIJE RACIONALAN BROJ
q

Logika pojmova – operacije na leksiku – semantički određene

Logika sudova – meta-jezik
dedukcija: konkluzija je manje općenita od premisa
indukcija: konkluzija je općenitija od premisa

Suvremeno poimanje dedukcije – nužan zaključak

po svojoj logičkoj formi; sintaktička operacija.
Logika predikata – meta-jezik; unutar rečenični
odnosi
Hipotetsko-deduktivni model zaključivanja (master-
mind)

Teorije istine:
korespodencijska t. – kriterij je poklapanje stanja stvari s mislima
• ne postoji načelno ograničenje spoznavanja stvarnosti
• analogistička teorija riječi
fi fiksiranost rječnika fi knjiga prirode fi racionalistička znanost
fi Humeove rašlje (iracionalizam, skepticizam) fi Kant – sintetičko znanje apriori
koherentizam – kriterij je konzistentnost novoga vjerovanja
s postojećim skupom vjerovanja
• kako odabrati valjani koherentni skup
• svi skupovi su podjednako valjani relativizam
• postoji jedan valjani skup nekoherentistički kriterij
pragmatizam – ono što se pokaže najboljim na duge staze
• ne postoji kriterij kako znati je li znanje Istina, ali je se može spoznati

LOGIKA JE SEMANTIČKI PRAZNA!!!

14
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

LOGIKA REČENICA (SL – SENTENTIAL LOGIC)

TEMELJNI POJMOVI, PRAVILA PISANJA…

Skupina vjerovanja ili tvrdnji je konzistentna ako i samo ako je moguće za sve članove
skupine da svi budu istodobno istiniti. Skupina vjerovanja ili tvrdnji je nekonzistentna ako i
samo ako nije moguće za sve članove skupine da svi budu istodobno istiniti. Kada je skupina
tvrdnji nekonzistentna, kažemo da netko ne može konzistentno tvrditi (zagovarati) sve članove te
skupine.

Rečenice mogu posjedovati samo jednu od dvije moguće istinosne vrijednosti – mogu biti ili
istinite ili lažne.

Dokaz je skup rečenica od kojih se smatra da je jedna (konkluzija, zaključak) podržana

preostalima (premise, pretpostavke).
Gramatika može poslužiti kao vrlo dobar vodič (npr. postoje indikatori za premise [budući,
jer, zato, iz razloga] i zaključke [stoga, dakle, kao rezultat] u hrvatskom jeziku).

Dokaz je deduktivno valjan ako i samo ako nije moguće da su premise istinite a zaključak
lažan (tj. nije moguće konzistetno istodobno tvrditi premise i negirati zaključak). Argument je
deduktivno nevaljan ako i samo ako nije deduktivno valjan.

Dokaz je induktivno jak ako i samo ako je zaključak vjerojatno valjan s obzirom na premise.
Argument je induktivno slab ako i samo ako nije induktivno jak.
Ako premise pružaju jak argument zaključku, onda je on induktivno jak – ovdje je više stvar
ekspertize nego jačine logičkog zaključivanja. Test ovakvog zaključka ne sastoji se u istinitosti
premisa, već evidencije potpore koju premise pružaju zaključku.

Deduktivno valjan dokaz može imati:

a) sve istinite premise i istiniti zaključak
b) jednu ili više lažnih premisa i istinit zaključak
c) jednu ili više lažnih premisa i neistinit zaključak
Dokaz je deduktivno čvrst ako i samo ako je deduktivno valjan i ako su sve njegove premise
istinite. Zaključak je deduktivno slab ako i samo ako nije deduktivno čvrst.

Rečenica je logički lažna (kontradikcija) ako i samo ako nije moguće da rečenica bude
istinita, tj. nije moguće konzistetno je zastupati.
Primjeri logički lažnih rečenica:
Postoji zemlja koja nije zemlja.
Zemlja je planet, i Zemlja nije planet.
Neki su ljudi očevi, iako nijedan otac nije čovjek.
Budući da logički neistine rečenice ne mogu biti istinite, bilo koji skup rečenica koji ih sadrži
je nekonzistentan. Svaki argument koji sadrži bar jednu logički neistinitu rečenicu kao premisu
jer valjan, bez obzira na ostale rečenice u argumentu, jer nije moguće konzistentno istodobno
tvrditi premise i pobijati zaključak, budući nije moguće konzistetno tvrditi premise. Dakako, niti
jedan dokaz ovog tipa nije čvrst.

15
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Rečenica je logički istinita (tautološka istina) ako i samo ako nije moguće za rečenicu da
bude neistinita, tj. rečenica ne može biti konzistentno pobijana.
Primjeri logički istinitih rečenica:
Ruža je ruža.
Danas je utorak, osim ako danas nije utorak.
Ili su svi brodovi trgovački ili neki brodovi nisu trgovački.
Na isti način kao i argumenti s logički neistinom premisom, tako su i argumenti s logički
istinitom konkluzijom valjani. Ovaj tip dokaza može biti čvrst, ovisno o istinitosti ostalih
premisa.

Rečenica je logički neodređena ako i samo ako nije ni logički istinita ni logički neistinita.
Ovakve rečenice, koje nazivamo još i kontigentnima, mogu se konzistentno i pobijati i tvrditi.

Dvije su rečenice logički ekvivalentne ako i samo nije moguće za jednu od rečenica da bude
istinita dok je druga neistina, tj. da nije moguće konzistetno istodobno tvrditi jednu rečenicu a
pobijati drugu.
Svake dvije logički istinite rečenice ujedno su i logički ekvivalentne. Isto vrijedi i za svake
dvije logički neistinite rečenice. Logički ekvivalentne rečenice posjeduju jednake tablice
istinitosti.

LOGIKA REČENICA (SL – sentential logic; propozicijska logika) je grana formalne logike u
kojoj su rečenice uzete kao temeljne jedinice. Sve rečenice iz hrvatskog jezika koje se mogu
prikazati u SL su one rečenice koje su ili istinite ili lažne, tj. koje posjeduju istinosnu vrijednost.
Zadana su i posebna pravila pisanja:
Jednostavne rečenice prikazujemo u simboličkom jeziku velikim slovima i nazivamo ih
atomarne rečenice (atomi).
 Svaki je atom je dobro napisana formula.
Kao i u jeziku, moguće je jednostavne rečenice povezati u složeniju uporabom rečeničnih
veznika. Svaka rečenica napisana spajanjem atoma pomoću veznika je dobro napisana formula
(WFF – well formed formula). Isto tako svaka formula napisana spajanjem drugih formula
pomoću veznika je dobro napisana formula.
 Ako znak za negaciju stavimo s lijeve strane formule, to je dobro napisana formula.
 Ako binarni veznik stavimo između dvije formule, rezultat je dobro napisana formula.

Pojedini veznici su:

unarni – stoji isključivo uz jednu formulu i piše se njene lijeve strane
 negacija (‘ne’)
binarni – spaja dvije dobro napisane formule i piše se između njih
∨ disjunkcija (‘ili’) ⇒ implikacija (‘ako-onda’)
∧ konjunkcija (‘i’) ⇔ ekvivalencija (‘ako-i-samo-ako’)
Poštujući pravila dobro napisane formule, uporaba zagrada je neophodna u složenijim
slučajevima. Međutim, postoji i tendencija zapisivanja minimalni broj zagrada, što je moguće
poznavanjem dosega svakog pojedinog veznika. Što je doseg veći, to je prvenstvo rješavanja tog
veznika manje, i obrnuto.

negacija
prvenstvo

konjunkcija, disjunkcija
doseg

implikacija
ekvivalencija

16
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

TABLICE ISTINITOSTI I GRAFIČKI PRIKAZ DJELOVANJA POJEDINIH LOGIČKIH VEZNIKA.

P P
P P
ß ¶
¶ ß

P Q P∧Q
Q
ß ß ß
ß ¶ ¶ P
¶ ß ¶
¶ ¶ ¶

Q
P Q P∨Q
ß ß ß P
ß ¶ ß
¶ ß ß
¶ ¶ ¶

Q
P Q P ⇒Q P
ß ß ß
ß ¶ ¶
¶ ß ß
¶ ¶ ß

P Q
P
P⇔Q
ß ß ß
ß ¶ ¶
¶ ß ¶
¶ ¶ ß
Q

17
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

SIMBOLIZIRANJE REČENICA

INDIKATORI
premise jer, budući da, iz razloga, zbog...
konkluziju stoga, dakle, slijedi, dakle, kao posljedica, kao rezultat...
(nabrajanje karakteristika): i, ali, iako, ipak, međutim, povrh
konjunkcija
toga...
disjunkcija (nabrajanje opcija): ili, ukoliko ne, osim ako ne
negacija ne, nije slučaj da, ne stoji da...
materijalni ako-onda, jedino ako (pri čemu se to tumači isto kao da stoji
kondicional "ako-onda")
ekvivalencija ako-i-samo-ako

NATUKNICE ZA PARAFRAZIRANJE:

• Svaka rečenica može biti kopirana kao vlastita parafraza.

• Svaka rečenica koju treba biti parafrazirati kao istinosno-funkcijsku složenu rečenicu
treba biti parafrazirana rabeći jedan ili više gore navedenih veznika.
• Dvosmislenosti treba ukloniti, za što je poželjno koristiti zagrade radi grupiranja veznika.
• Pri parafraziranju zaključka koristimo standardni oblik.
• Pri konstruiranju parafraze koristiti jedinstvenu formulaciju atoma.
• Koristite minimalni broj atoma u parafrazi.
• Preporučljivo je da sva vremena u parafrazi budu ista (prezent), ali da ne dolazi do
iskrivljenog značenja izvornika.
• Često postoji više od jedne ispravne parafraze.
• Ponekad je rečenice koje koriste količitelje poput 'barem', 'najviše', 'svi', 'nitko' moguće
parafrazirati kao istinosno-funkcijske molekularne formule. To će biti slučaj kada je riječ
o prebrojavanju konačnih skupova.

Rečenični veznik koristi se ISTINOSNO-FUNKCIJSKI ako i samo ako se koristi da tvori složenu
rečenicu iz jedne ili više rečenica na način da je istinosna vrijednost tako složene rečenice u
potpunosti određena istinosnim vrijednostima rečenica iz kojih je složena, bez obzira koje bi te
vrijednosti mogle biti.
PRAKTIČNO PRAVILO : ako se veznik koristi u istinosno-funkcijskom smislu, moguće je načiniti
tablicu istinitosti koja adekvatno opisuje njegovu uporabu.
Rečenice u kojima se koristi 'ako-onda' veznik ne mora posjedovati istinosnu funkciju. Tada
govorimo o uvjetnom kondicionalu (subjunctive conditional), jer se koristi više u konjunktivnom
nego u indikativnom smislu. U tom slučaju, cijela rečenica se parafrazira kao jedan atom.
Rečenica p SLABIJA je od rečenice q ako i samo ako istinitost q jamči istinitost p ali ne i vice
versa. Ako je p slabiji od q, q je JAČA od p.

18
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Ako je osoba preminula od trovanja strihninom, tada bi u tijelu ostali tragovi otrova. Autopsija bi
pronašla te tragove da si bili u tijelu. Autopsija nije otkrila nikakve tragove strihnina. Stoga osoba nije
preminula od trovanja strihninom.
Ako je osoba umrla od trovanja strihninom, onda postoje tragovi strihnina u tijelu.
Ako bi bilo tragova strihnina u tijelu onda bi autopsija otkrila tragove strihnina u tijelu.
Nije slučaj da je autopsija otkrila tragove strihnina u tijelu.
Nije slučaj da je osoba preminula od trovanja strihninom.

S⇒T
Simbolizacija argumenta je ispravna, pa time i hrvatska
T⇒R
parafraza izvornika. Prilikom parafraziranja oslabili smo
R premise, ali ne i konkluziju.
S

Najjednostavniji način postupanja sa složenim rečenicama koje sadrže neistinosno-funkcijske

veznike je parafrazirati ih kao jedinstvene rečenice. Prilikom parafraziranja argumenta, ako se
neistinosno-funkcijski veznici parafraziraju kao istinosno-funkcijski, potrebno je voditi računa o
tome da parafrazirane premise ne budu jače od izvornih premisa te da parafrazirana konkluzija
ne bude slabija od izvorne konkluzije.
Primjeri veznika koji ne posjeduju istinosnu funkciju: prije, nakon, kada, dobro je poznato da,
nužno, vjerojatno, moguće, tvrdi se da, vjeruje da…
Rečenica P iz SL je istinosno-funkcijski neistinita ako i samo ako P ima za svaki redak svoje
tablice neistinitost.

Rečenica P iz SL je istinosno-funkcijski istinita ako i samo ako P ima za svaki redak svoje
tablice istinitost.

Rečenica P iz SL je istinosno-funkcijski neodređena ako i samo ako P nije ni istinosno-

funkcijski istinita ni istinosno-funkcijski nesitinita.

Rečenice P i Q iz SL su istinosno-funkcijski ekvivalentne ako i samo ako ne postoji redak za

koji bi vrijednosti P i Q bile različite.

Skup rečenica iz SL je istinosno-funkcijski konzistentan ako i samo postoji bar jedan redak u
kojem su svi članovi skupa istiniti. Skup rečenica iz SL je istinosno-funkcijski nekonzistentan
ako i samo ako nije istnosno-funkcijski konzistentan.

Skup rečenica G iz SL istinosno-funkcijski obuhvaća rečenicu P ako i samo ako ne postoji

redak u kojem bi svi članovi G bili istiniti a P neistinit.

Argumenti iz SL je istinosno-funkcijski valjan ako i samo ako ne postoji redak u kojem su sve
premise istinite a zaključak neistinit. Argument iz SL je istinosno-funkcijski nevaljan ako i
samo ako nije istinosno-funkcijski valjan.

Pravila sintakse
1. Bazična propozicija je formula
2. Ako znak  stavimo s lijeve strane formule, to je formula.
3. Ako binarni veznik stavimo između dvije formule,
rezultat je formula.

19
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Teorem 1.
(Supstitucija atoma) Neka je E formula koja sadrži samo atome P1,…,Pn, i neka E* dolazi iz E
zamjenom formula A1,…,An ponaosob za P1,…Pn. Ako je £E, tada je £E*.

Teorem 2.
Za svaki izbor formula A, B, C:
1a. £ Α ⇒ (Β ⇒ Α) 6. £ (Α ⇒ C) ⇒ ((Β⇒C) ⇒ ((Α ∨ Β)⇒C))
1b. £ (Α⇒Β) ⇒ ((Α ⇒ (Β ⇒ C)) ⇒ (Α ⇒ C)) 7. £ (Α ⇒ Β) ⇒ ((Α ⇒ Β) ⇒ Α)
3. £ Α ⇒ (Β ⇒ (Α ∧ Β)) 8°. £ Α ⇒ Α
4a. £ (Α ∧ Β) ⇒ Α 9a. £ (Α ⇒ Β) ⇒ ((Β ⇒ Α) ⇒ (Α ⇔ Β))
4b. £ (Α ∧ Β) ⇒ Β 10a. £ (Α ⇔ Β) ⇒ (Α ⇒ Β)
5a. £ Α ⇒ (Α ∨ Β) 10b. £ (Α ⇔ Β) ⇒ (Β ⇒ Α)
5b. £ B ⇒ (Α ∨ Β)
(uvođenje i eliminacija logičkih simbola)

*1. £Α⇒ Α *3. £ (Α ⇒ (Β ⇒ C)) ⇔ (Β ⇒ (Α ⇒ C))

*2. £ (Α ⇒ Β) ⇒ ((Β ⇒ C) ⇒ (Α ⇒ C)) *4a. £ (Α ⇒ (Β ⇒ C)) ⇔ ((Α ∧ Β) ⇒ C)
(prinicipi identiteta, zaključivanja u nizu, zamjene premisa,
uvođenje i izvođenje)

*10a. £ Α ⇒ (Α ⇒ Β) *12a°. £ (Α ⇒ Β( ⇔ (Β ⇒ Α)

(negacija antecedensa, kontrapozicija)

*19. £ Α ⇔ Α
*20. £ (Α ⇔ Β) ⇔ (Β ⇔ Α) *21. £ ((Α⇔Β) ∧ (Β⇔C)) ⇒ (Α ⇔ C)
(refleksivnost, simetričnost i tranzitivnost ekvivalencije)

*31. £ ((Α ∧ Β) ∧ C) ⇔ (Α ∧ (Β ∧ C)) *36. £ (Α ∨ (Β ∧ C)) ⇔ ((Α ∨ Β) ∧ (Α ∨ C))

∗32. £ ((Α ∨ Β) ∨ C) ⇔ (Α ∨ (Β ∨ C)) *37. £ (Α ∧ Α) ⇔ Α
*33. £ (Α ∧ Β) ⇔ (Β ∧ Α) *38. £ (Α ∨ Α) ⇔ Α
*34. £ (Α ∨ Β) ⇔ (Β ∨ Α) *39. £ (Α ∧ (Α ∨ Β)) ⇔ Α
*35. £ (Α ∧ (Β ∨ C)) ⇔ ((Α ∧ Β) ∨ (Α ∧ C)) *40. £ (Α ∨ (Α ∧ Β)) ⇔ Α
(zakoni asocijacije, komutacije, distribucije, idempotencije i eliminacije)

*49°. £ Α ⇔ Α
*50. £ (Α ∧ Α) *51°. £ Α ∨ Α
(zakon dvostruke negacije, negacija kontradikcije, zakon isključivanja trećeg)

*55a. £ (Α ∨ Β) ⇔ (Α ∧ Β)

*55b°. £ (Α ∧ Β) ⇔ (Α ∨ Β) *55c°. £ (Α ⇒ Β) ⇔ (Α ∧ Β)
(De Morganovi zakoni 1847, negacija implikacije)

*56°. £ (Α ∨ Β) ⇔ (Α ∧ Β) *60°. £ (Α ∧ Β) ⇔ (Α ⇒ Β)

*57°. £ (Α ∧ Β) ⇔ (Α ∨ Β) *61°. £ (Α ∨ Β) ⇔ (Α ⇒ Β)
*58°. £ (Α ⇒ Β) ⇔ (Α ∧ Β) *63a. £ (Α ⇔ Β) ⇔ ((Α ⇒ Β) ∧ (Β ⇒ Α))
*59°. £ (Α ⇒ Β) ⇔ (Α ∨ Β)
(izražavanje pojedinih operatora pomoću drugih)

20
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Reductio ad absurdum:
(A ⇒ B) ⇒ ((B⇒ C) ⇒ (A⇒C))
1. ¶ pretpostavili smo neistinitost glavnog operatora
2. ß ¶ rekonstrukcija prema tablici istinitosti; 3 redak za ⇒
3. ß ¶ lijeva strana – 3 mogućnosti; desna – 1; rekonstrukcija
4. ß ¶ tA∫ß tC∫¶ - imamo vrijednosti za atome A i C
5. ß ¶ uvrštavanje vrijednost za A i C
6. ß ¶ rekonstrukcija; KONTRADIKCIJA

(A ⇒ (B ⇒ C)) ⇔ ((A ∧ B) ⇒ C)
1. ¶ pretpostavili smo neistinitost glavnog operatora
a1 ß ¶ rekonstrukcija, prva opcija
a2 ß ¶ tC∫¶ - rekonstrukcija (lijevo 3, desno 1 opcija)
a3 ß ß rekonstrukcija; tA∫ß tB∫ß
a4 ß ß ¶ uvrštavanje vrijednosti
a5 ¶ rekonstrukcija
a6 ß ß ¶ prepisivanje vrijednosti; KONTRADIKCIJA

b1 ¶ ß rekonstrukcija, druga opcija

b2 ß ¶ rekonstrukcija; tA∫ß
b3 ß ¶ rekonstrukcija; tB∫ß tC∫¶
b4 ß ß ¶ uvrštavanje vrijednosti
b5 ß rekonstrukcija
b6 ß ß ¶ prepisivanje vrijednosti; KONTRADIKCIJA

VAŽNO: Iako smo već u prvom slučaju pronašli kontradikciju, nismo se mogli zaustaviti
i tvrditi kako je formula identička istina, jer ne znamo vrijedi li isto za drugi slučaj.
Međutim, da smo u prvom slučaju propustili pronaći kontradikciju, zaustavili bi se jer bi
riječ bila o formuli koja nije identička istina. Pogledaj tablice istinitosti za modus ponens
i modus tollens.

Teorem 3.
Ako je £A i £ A⇒B, tada je £ B.

Teorem 4.
(a) Za svaki slučaj A⇔B je ß ako i samo ako A i B imaju iste istinosne vrijednosti. Stoga: (b)° £
A⇔B ako i samo ako A i B imaju iste tablice istinitosti.

Teorem 5. (teorem zamjene)

Neka je CA formula koja sadrži formulu A kao određeni dio (dio niza), i neka CB dolazi iz CA
zamjenom tog dijela formulom B. Ako je £A⇔B, tada je £CA⇔CB.

Korolar
(pravilo zamjenjivanja ili svojstvo zamjenjivosti ekvivalencije).
Ako je £CA i £A⇔B, tada je £CB.

Teorem 6.
Neka je E bilo koja formula sastavljena od atoma P1,…,Pn i njihovih negacija ˘P1,…, ˘Pn
koristeći jedino operatore ∧ i ∨. Neka E† dolazi iz E uzajamnom zamjenom ∧ s ∨ i
svakog nenegiranog atoma s njegovom negacijom. Tada je £˘E¤E†.

21
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Korolar
Svakoj formuli E ekvivalentna je formula F (tj. £E¤F) u kojoj se ˘ javlja jedino izravno
primijenjena na atome.

Teorem 7.
(dualnost) Neka su formule E i F tipa opisanog u Teoremu 6. Neka E’, F’ dolaze iz E, F
uzajamnom zamjenom ∧ sa ∨. Tada vrijedi:
a) Ako £ E, tada £E’. b) Ako £E, tada £ E’.
c) Ako £E ¤ F, tada £E’ ¤ F’ d) Ako £E fi F, tada £F’ fi E’.

Teorem 8.
(a) A£B ako i samo ako £A fiB. (b) Općenitije, za mr1: A1,…,Am-1,Am £B ako i samo ako
A1,…,Am-1£AmfiB.

Korolar
Za mr1:A1,…,Am-1,Am£B ako i samo ako £A1fi(…(Am-1fi(AmfiB))…).

Teorem 9.
(i) Za mr1: (ii) Za m,pr0:
A1,…,Am ¢A1 Ako A1,…,Am ¢B1
…, …,
A1,…,Am ¢Am A1,…,Am ¢Bp i B1,…,Bp ¢C
tada A1,…,Am ¢C

Teorem 10.
(a) Ako je ¢AfiB onda vrijedi A¢B. (b) Općenitije, za svaki mr1: Ako A1,…,Am-1 ¢AmfiB, onda
A1,…,Am-1,Am ¢B.

Korolar
Ako ¢A1fi(…(Am-1fi(AmfiB))…), onda A1,…Am-1,Am ¢B.

Teorem 11. (teorem dedukcije, Herbrand 1930.)

(a) Ako A¢B onda ¢AfiB. (b) Ako A1,…,Am-1,Am ¢B, onda A1,…,Am-1 ¢AmfiB.

Teorem 12.
Svaka dokažljiva formula E je valjana; rabeći naše simbole: ako ¢E onda £E.

Korolar
Niti za jednu formulu B nije istodobno dokažljivo B i B; rabeći naše simbole: niti za jednu
formulu B ne stoji istodobno ¢B i ¢B.

Teorem 13.
Za bilo koju konačnu listu od (nula ili više) formula G, i bilo koje formule A, B, C vrijedi:

UVOĐENJE ELIMINACIJA

fi Ako G,A ¢B, onda G ¢A fiB. A, A fiB ¢ B

A,B ¢ A ∧B A ∧B ¢ A
∧
A ∧B ¢ B
A ¢ A ∨B Ako G,A ¢ C i G,B ¢ C, onda
∨ B ¢ A ∨B G,A ∨B ¢ C.
(dokaz po slučajevima)
Ako G,A ¢ B i G,A ¢ B, onda G ¢ A. A ¢ A

(Reductio ad absurdum) (eliminacija (dvostruke) negacije)
22
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

A, A ¢ B
(eliminacija slabe negacije)
A fiB, B fiA ¢ A¤B A¤B ¢ A fiB
¤
A¤B ¢ B fiA

Lema 1.
Za svaki redak u jednoj od pet temeljnih tablica istinitosti propozicijskog računa u §2, postoji
odgovarajući odnos izvodivosti.
Lema 2.
Promotrimo tablicu za bilo koju formulu E koja se sastoji od (najviše) atoma P1,…,Pn. Za
svaki od 2n redaka u toj tablici, postoji odgovarajući odnos izvodivosti.
Lema 3.
Ako je formula E iz Leme 2. valjana (tj. £E), tada P1∨˘P1,…,Pn∨˘Pn ¢E.
Lema 4.
Za svaku formulu A: ¢A∨A (Zakon isključenja trećeg; tj. *51 u Teoremu 2.).

Teorem 14.
Svaka se valjana formula E može dokazati; rabeći naše simbole: ako £E, onda ¢E.

STABLA ISTINITOSTI
Konačni skup rečenica u SL, Γ je istinosno-funkcijski konzistentan ako i samo ako Γ ima
stablo istinitosti s barem jednom otvorenom granom.

Skup rečenica u SL, Γ je istinosno-funkcijski nekonzistentan ako i samo ako jedan konačni
podskup od Γ ima zatvoreno stablo istinitosti.

P D

P
P∧Q ∧D (P∧Q) ∧D

P
Q P Q
P∨Q ∨D (P∨Q) ∨D

P
P Q
Q
P⇒Q ⇒D (P⇒Q) ⇒D

P
P Q Q
P⇔Q ⇔D (P⇔Q) ⇔D

P P P P
Q Q Q Q

23
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

STRATAGEM 1: Prednost u rastavljanju rečenica imaju one čije rastavljanje ne traži

dodatne grane.
STRATAGEM 2: Prednost u rastavljanju rečenica imaju one čije rastavljanje ima ishod
u zatvaranju jedne ili više grana.
STRATAGEM 3: Zaustavite se kada stablo da odgovor na postavljeno pitanje.
STRATAGEM 4: Kada stratagemi 1 do 3 nisu primjenjivi, rastavite prvo složenije
rečenice.

Rečenica P iz SL je istininosno-funkcijski NEISTINITA ako i samo ako skup { P} ima zatvoreno

stablo.

Rečenica P iz SL je istinosno-funkcijski ISTINITA ako i samo ako skup {P} ima zatvoreno
stablo.

Rečenica P iz SL je istinosno-funkcijski NEODREĐENA ako i samo ni skup {P} ni skup {P}

nemaju zatvoreno stablo.

Rečenice P i Q iz SL su istinosno-funkcijski EKVIVALENTNE ako i samo ako skup {(P≡Q)} ima

zatvoreno stablo.

Konačni skup rečenica iz SL, Γ istinosno-funkcijski SADRŽI rečenicu iz SL ako i samo ako
skup G«{ P} ima zatvoreno stablo istinitosti.

Argument (zaključak) iz SL je istinosno-funkcijski VALJAN ako i samo ako skup koji se sastoji
od premisa i negacije konkluzije ima zatvoreno stablo istinitosti.

Sljedeće odlomke smo preveli u jezik logike sudova, te provjerili metodom stabala
istinitosti valjanost zaključaka:

Ako naranče sadrže citričnu kiselinu, sadrže je i limuni, ili ako limuni ne sadrže citričnu
kiselinu, ne sadrži je ni grejpfrut. Stoga, ako naranče i grejpfrut sadrže citričnu kiselinu,
sadrži je i limun.

1. (N ⇒ L) ∨ ( L ⇒  G) SM
2.  ((N ∧ G) ⇒ L) SM
3. N∧G 2⇒D
4. L 2⇒D
5. N 3∧D
6. G 3∧D

7. N⇒L L⇒G 1∨D

8. N L 7⇒ D
9.   L G 7⇒ D
10. L  9  D


24
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Ako Neptun nije otkriven prije svemirskog doba, ona do tada nije otkriven ni Pluton. Ako
Pluton nije otkriven prije svemirskog doba, onda nije otkriven ni Sunčev vjetar. Stoga,
Pluton je otkriven prije svemirskog doba ili Sunčev vjetar nije otkriven.

1. N⇒P SM
2. P⇒S SM
3.  (P ∨ S) SM
4. P 3∨D
5. S 3∨D
6. S 5D

7. N P 1 ⇒D
8. N 7D

9. P S P S 2 ⇒D
10. P  P  9D
 

Ako je građanska neposlušnost moralna, tada nije svako suprotstavljanje zakonu moralno
zabranjeno, a naš je zakon ispravan ako smatra da je svako suprotstavljanje zakonu
moralno zabranjeno. Ali građanska neposlušnost je moralna ako i samo ako je građanska
neposlušnost moralna ili je naš zakon ispravan. Naši su suci dobro sudili samo ako je
svako protivljenje zakonu moralno zabranjeno. Stoga naši suci nisu dobro sudili.
{(N⇒S)∧(S⇒Z), N⇔(N∨Z), J⇒S, J}

1. (N⇒S)∧(S⇒Z) SM
2. N⇔(N∨Z) SM
3. J ⇒S SM
4. J SM
5. N⇒S 1∧D
6. S ⇒Z 1∧D
7. J 4D

8. J S 3 ⇒D

9. N S 5 ⇒D

10. N N 2⇔D
11. N∨Z (N∨Z) 2⇔D
12. N 11∨D
13. Z 11∨D

14. S Z 6⇒D

25
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

DERIVACIJE
Sistem derivacija koji ovdje upotrebljavamo naziva se prirodni derivacijski sistem. SD
(derivacija rečenica) je prirodni derivacijski sistem koji se temelji na sljedećim pravilima
derivacije rečenica:

reiteracija R
P
P

konjunkcija, uvođenje ∧ I konjunkcija, eliminacija ∧ E

P P∧Q P∧Q
Q P Q
P∧Q

implikacija, uvođenje ⇒ I implikacija, eliminacija ⇒ E

P P⇒Q
Q P
P⇒Q Q

negacija, uvođenje  I negacija, eliminacija  E

P P
Q Q
Q Q
P P

disjunkcija, uvođenje ∨ I disjunkcija, eliminacija ∨ E

P P P∨Q
P∨Q Q∨P P
R
Q
R
R

ekvivalencija, uvođenje ⇔ I ekvivalencija, eliminacija ⇔ E

P P⇔Q P⇔Q
Q P Q
Q Q P
P
P⇔Q

Rečenica P iz SL može se derivirati u SD iz skupa rečenica Γ iz SL ako i samo ako postoji

derivacija u SD u kojoj su sve primarne pretpostavke članovi Γ, te se P javlja samo uz crtu
dosega tih rečenica.

Argument iz SL je valjan u SD ako i samo ako se zaključak argumenta može derivirati u SD iz

skupa koji se sastoji od premisa. Argument iz SL je nevaljan u SD ako i samo ako nije valjan u
SD.

26
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Rečenica P iz SL je teorem u SD ako i samo ako se P može derivirati u SD iz praznog skupa.

Rečenice P i Q iz SL su ekvivalentne u SD ako i samo ako se Q može derivirati u SD iz {P} i

ako se P može derivirati u SD iz {Q}.

Skup rečenica Γ iz SL je nekonzistentan u SD ako i samo ako se mogu rečenice P i ~ P iz SL

izvesti iz Γ u SD. Skup rečenica Γ iz SL je konzistentan u SD ako i samo ako nije
nekonzistentan u SD.

Ako je skup rečenica iz SL nekonzistentan u SD, tada se iz tog skupa može derivirati bilo koja
rečenica iz SL.
Ako se iz nekog skupa ne uspije derivirati zadana rečenica, to ne znači da je takva derivacija
nemoguća.
Rečenica P može se derivirati u SD iz skupa rečenica Γ iz SL ako i samo ako je P
istinosno-funkcijski sadržan u Γ.
Argument iz SL je valjan u SD ako i samo ako je argument istinosno-funkcijski valjan.
Rečenica P iz SL je teorem u SD ako i samo ako je P istinosno-funkcijski istinita.
Rečenice P i Q iz SL su ekvivalentne u SD ako i samo ako su P i Q istinosno-funkcijski
ekvivalentni.
Skup rečenica Γ iz SL je nekonzistentan u SD ako i samo ako je Γ istinosno-funkcijski
nekonzistentan.

SD+
Rečenica se može derivirati u SD+ iz skupa rečenica iz SL ako i samo ako se može derivirati u
SD iz tog skupa rečenica.
Međutim, SD+ nije jači sistem od SD u smislu da se više argumenata iz SL može pokazati
valjanim ili da je više rečenica iz SL teoremi.
Rečenica P iz SL može se derivirati u SD+ iz skupa rečenica Γ iz SL ako i samo ako postoji
derivacija u SD+ u kojoj su sve primarne pretpostavke članovi Γ, a P se javlja uz glavnu crtu
dosega tih pretpostavki.

Modus Tollens MT hipotetski silogizam HS disjunktivni silogizam DS

P⇒Q P⇒Q P∨Q P∨Q
Q Q⇒R P Q
P P⇒R Q P

komutacija Com asocijacija Assoc

P- Qõ Q- P P - (Q - R) õ (P -Q) - R
P/ Qõ Q/ P P / (Q / R) õ (P /Q) / R

implikacija Impl dvostruka negacija DN

P ⇒ Qõ  P ∨ Q P õ P

De Morgan DeM idempotencija Idem

(P ∧ Q) õ P ∨ Q Põ P ∧ P
(P ∨ Q) õ P ∧ Q Põ P ∨ P

27
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

transpozicija Trans eksportacija Exp

P ⇒ Q õ Q ⇒ P P ⇒ (Q ⇒ R) õ (P ⇒ Q) ⇒ R

distribucija Dist ekvivalencija Equiv

P ∧ (Q ∨ R) õ (P ∧Q) ∨ (P ∧ R) P ⇔ Q õ (P ⇒ Q) ∧ (Q ⇒P)
P ∨ (Q ∧ R) õ (P ∨ Q) ∧ (P ∨ R) P ⇔ Q õ (P ∧ Q) ∨ (P ∧ Q)

Pokažimo metodom derivacije da je formula A≡B logička posljedica formule A&B.

1. | A&B pretpostavka
|
2. | | A pretpostavka
3. | | | B 1,2⇒E
4. | | | A 1&E
5. | | | A 2R
6. | | B 3-5E
|
7. | | B 6R
8. | | | A 3R
9. | | | B 6R
10. | | | B 3R
11. | | A 8-10E
12. | A⇔B 2-6,7-11⇔I

Ako Neptun nije otkriven prije svemirskog doba, ona Ako je građanska neposlušnost moralna, tada nije svako
do tada nije otkriven ni Pluton. Ako Pluton nije suprotstavljanje zakonu moralno zabranjeno, a naš je
otkriven prije svemirskog doba, onda nije otkriven ni zakon ispravan ako smatra da je svako suprotstavljanje
Sunčev vjetar. Stoga, Pluton je otkriven prije zakonu moralno zabranjeno. Ali građanska neposlušnost
svemirskog doba ili Sunčev vjetar nije otkriven. je moralna ako i samo ako je građanska neposlušnost
moralna ili je naš zakon ispravan. Naši su suci dobro
sudili samo ako je svako protivljenje zakonu moralno
1. | N⇒P pretpostavka
zabranjeno. Stoga naši suci nisu dobro sudili.
2. | P⇒S pretpostavka
3. | | N⇒P 1R 1.  (N⇒S)∧(S⇒Z) pretpostavka
4. | | N pretpostavka 2.  N⇔ (N∨Z) pretpostavka
5. | P 3-4 ⇒ E 3.  J ⇒S pretpostavka
6. | | P⇒S 2R 4.   J pretpostavka
7. | | P 5R 5.   N⇒S 1∧E
8. | S 6-7 ⇒ E 6.   S ⇒Z 1∧E
9. | P ∨S 8∨I 7.   N 2⇔E
8.   N∨Z 2⇔E
9.   S 5,7⇒E
10.   S 3,4⇒E
11.  J 4-10Ι

28
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

METATEORIJA
1. Svaki je atom (označen slovom) rečenica.
2. Ako je P rečenica, tada je  P rečenica.
3. Ako su P i Q rečenice, tada je (P ∧ Q) rečenica.
4. Ako su P i Q rečenice, tada je (P ∨ Q) rečenica.
5. Ako su P i Q rečenice, tada je (P ⇒ Q) rečenica.
6. Ako su P i Q rečenice, tada je (P ⇔ Q) rečenica.
7. Ako se nešto ne može zapisati ponavljanjem primjena pravila 1-6 tada to nije rečenica.
METATEOREM 6.1: Svaka se istinosna funkcija može izraziti kao rečenica iz SL koja ne sadrži
∨' i '∧
druge rečenične veznike osim '', '∨ ∧'.
METATEOREM 6.2: Ako Γ ¢ P u SD, tada Γ £ P.
METATEOREM 6.3: Ako Γ £ P, tada Γ ¢ P u SD.
LEMA 6.1: Ako je skup rečenica G iz SL istinosno-funkcijski nekonzistentan, tada je G
također nekonzistentan u SD.
LEMA 6.2: Ako je skup rečenica G iz SL koji je konzistentan u SD, tada je G podskup barem
jednog skupa rečenica koji je maksimalno konzistentan u SD.
LEMA 6.3: Svaki skup rečenica iz SL koji je maksimalno konzistentan u SD,. istinosno-
funkcijski je konzistentan.

29
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

LOGIKA PREDIKATA
Univerzalni kvantifikator (∀x) postavlja da svaka pojedinačna stvar o kojoj se govori ima
svojstvo određeno izrazom koji slijedi nakon kvantifikatora.
Egzistencijalni kvantifikator (∃x) postavlja da postoji barem jedna stvar o kojoj se govori koja
posjeduje svojstvo opisano izrazom koji slijedi iza kvantifikatora.
RJEČNIK PS sastoji se od:
Rečeničnih slova iz PL: Velika latinična slova 'A'…'Z', sa ili bez indeksa (potpisani pozitivni
cijeli brojevi).
Predikati iz PL: Velika latinična slova 'A'…'Z', sa ili bez indeksa nakon kojih slijedi jedan ili
više argumenata (n-mjesni predikat iza sebe ima točno n argumenata).
Pojedinačni izrazi iz PL:
Individualne konstante iz PL: Mala latinična slova 'a'…'v' sa ili bez indeksa
Individualne varijable iz PL: Mala latinična slova 'w'…'z' sa ili bez indeksa
Istinosno-funkcijski veznici:  ∧ ∨ ⇒ ⇔
Oznake za kvantifikatore: dva simbola ∀ ∃
Znakovi naglašavanja: Lijeva i desna zagrada ( )
Izraz u PL je niz nenužno raznolikih elemenata rječnika PL-a..
Metavarijable označavaju izraze iz PL: P Q R S.
Kvantifikatori iz PL: Kvantifikator iz PL je izraz iz PL oblika (∀x) ili (∃x). Prvi je oblik
univerzalni kvantifikator, a drugi egzistencijalni.
Atomske formule iz PL: Svaki izraz iz PL koji je ili rečenično slovo iz PL ili n-mjesni predikat
iz PL iza kojeg slijedi n individualnih izraza iz PL, atomska je formula iz PL.
FORMULA IZ PL:
1. Svaka je atomska formula iz PL formula iz PL.
2. Ako je P formula iz PL, tada je to i  P.
3. Ako su P i Q formule iz PL, tada su (P∧ Q), (P∨ Q), (P⇒ Q) i (P⇔ Q).
4. Ako je P formula iz PL koja sadrži bar na jednom mjestu x i niti jedan x-kvantifikator,
tada su (∀x)P i (∃x)P također formule iz PL.
5. Ništa nije formula iz PL ako se ne može načiniti opetovanim primjenama uvjeta 1-4.
Logički operator iz PL: Izraz iz PL koji je ili kvantifikator ili istinosno-funkcijski veznik.
Pojmove subformula i glavni logički operator definiramo:
1. Ako je P atomska formula iz PL, tada P ne sadrži logičke operatore, i stoga nema
glavnog logičkog operatora, i P je subformula od P.
2. Ako je P formula iz PL oblika Q, tada je znak '' koji prethodi Q, glavni logički operator
u P, a Q je subformula u P.
3. Ako je P formula iz PL oblika (Q∧R), (Q∨R), (Q⇒ R) ili (Q⇔R), tada su binarni
veznici između Q i R glavni logički operatori u P, a Q i R su subformule u P.
4. Ako je P formula iz PL oblika (∀x)Q ili oblika (∃x)P, tada je kvantifikator koji se javlja
ispred Q glavni logički operator u P, a Q je subformula u P.
5. Ako je P formula iz PL, tada je svaka subformula subformule u P, također subformula u
P, a P je subformula same sebe.
Subformula Q u P je prava subformula u P jedino u slučaju Q nije P. (Niti jedna subformula
nije prava subformula same sebe).
Doseg kvanitfikatora: Doseg kvantifikatora u formuli P je subformula Q u P kojoj je taj
kvantifikator glavni logički operator.
Vezana varijabla: Javljanje varijable x u formuli P iz PL je vezano ako i samo ako je to
javljanje u dosegu x-kvantifikatora.

30
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Slobodna varijabla: Javljanje varijable x u formuli P iz PL je slobodno ako i samo ako nije
vezano.
Rečenica iz PL: Formula P iz PL je rečenica iz PL ako i samo ako niti jedno javljanje varijable
u P nije slobodno.
Otvorena rečenica iz PL je svaka formula iz PL koja nije rečenica u PL.
Substitucijska razina u P: Ako je P rečenica iz PL oblika (∀x)Q ili (∃x)Q, a a je individualna
konstanta, tada je Q(a/x) substitucijska razina u P. Konstanta a je razinska konstanta.
PREBACIVANJE DOSEGA KVANTIFIKATORA – parovi ekvivalencija:
(∃x)Ax⇒P (∀x)(Ax⇒P) P∨(∃x)Ax (∃x)(P ∨ Ax)
(∀x)Ax⇒P (∃x)(Ax⇒P) P∨(∀x)Ax (∀x)(P ∨ Ax)
P⇒(∃x)Ax (∃x)(P⇒Ax) (∃x)Ax∧P (∃x)(Ax∧P)
P⇒(∀x)Ax (∀x)(P⇒Ax) (∀x)Ax∧P (∀x)(Ax∧P)
(∃x)Ax∨ P (∃x)(Ax∨ P) P∧(∃x)Ax (∃x)(P∧Ax)
(∀x)Ax∨P (∀x)(Ax∨ P) P∧(∀x)Ax (∀x)(P∧Ax)

SEMANTIKA

Rečenica P iz PL je kvantifikacijski istinita ako i samo ako je P istinita u svakom tumačenju.

Rečenica P iz PL je kvantifikacijski neistinita ako i samo ako je P neistinita u svakom

tumačenu.

Rečenica P iz PL je kvantifikacijski neodređena ako i samo ako nije P ni kvantifikacijski

istinita ni kvantifikacijski neistinita.

Rečenice P i Q su kvantifikacijski ekvivalentne ako i samo ako ne postoji tumačenje u kojem

P i Q imaju različite istinosne vrijednosti.

Skup rečenica iz PL je kvantifikacijski konzistentan ako i samo ako postoji barem jedno
tumačenje za koje su svi članovi skupa istiniti.
Skup rečenica iz PL je kvantifikacijski nekonzistentan ako i samo ako skup nije
kvantifikacijski konzistentan.

Skup rečenica G iz PL kvantifikacijski obuhvaća rečenicu P iz PL ako o samo ako ne postoji

tumačenje za koje je svaki član G istinit a P neistinit.

Argument iz PL je kvantifikacijski valjan ako i samo ako ne postoji tumačenje za koje su sve
premise istinite a konkluzija neistinita. Argument iz PL je kvantifikacijski nevaljan ako i samo
ako nije kvantifikacijski valjan.

Rečenica P iz PL je istinita u tumačenju I ako i samo ako svako pridruživanje varijabli d (za I)
zadovolji P za I.
Rečenica P iz PL je neistinita u tumačenju I ako i samo ako ni za jedno pridruživanje varijabli
d (za I) ne zadovoljava P za I.

31
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

STABLA ISTINITOSTI

rastavljanje negiranog rastavljanje negiranog

egzistencijalnog kvantifikatora (˘$D) univerzalnog kvantifikatora (˘"D)
˘($x)P ˘("x)P
("x)˘P ($x)˘P

rastavljanje rastavljanje
univerzalnog kvantifikatora ("D) egzistencijalnog kvantifikatora ($D)
("x)P ($x)P
P(a /x) P(a /x)

BITNA NAPOMENA: zbog općeg važnosti univerzalnog kvantifikatora, nikada

nismo u stanju doista ga označiti kao rastavljenog do kraja. To otvara
mogućnost da razinska konstanta ne mora biti ista na svim granama koje se
otvaraju.

Grana stabla istinitosti za skup rečenica iz PL je dovršena otvorena grana ako i samo ako je
konačna otvorena grana, tj. otvorena grana s konačnim brojem redaka, a za svaku rečenicu koja
se u njoj javlja vrijedi:
1. da je literal (atomska rečenica ili negacija atomske rečenice).
2. nije univerzalno kvantificirana rečenica i da je rastavljena.
3. univerzalno kvantificirana rečenica ("x)P takva da se P(a /x) također javlja na toj grani
za svaku konstantu a koja se javlja na grani i da je barem jedan slučaj P(a /x) javlja na
grani.
Zatvorena grana: grana na kojoj se istodobno javljaju atomska rečenica i njena negacija
Otvorena grana: grana koja nije zatvorena
Dovršena otvorena grana: konačna otvorena grana na kojoj je svaka rečenica vrste opisane u
točkama 1-3.
Dovršeno stablo: stablo na kojem je svaka grana ili zatvorena ili je dovršena otvorena grana.
Zatvoreno stablo: stablo kojemu je svaka grana zatvorena.
STRATAGEMI za konstruiranje stabala istinitosti:
1. Prednost ima rastavljanje rečenica koje ne zahtijevaju grananje.
2. Prednost imaju rečenice kojima se može zatvoriti jedna ili više
grana.
3. Prednost imaju rečenice s egzistencijalnim kvantifikatorom pred
onima koje imaju univerzalni.
4. Kada se koristi rastavljanje univerzalnog kvantifikatora, nastojte
rabiti supstitucije u kojima je zamijenjena konstanta već
sadržana u grani koja se rastavlja.
5. Zaustavite se kada dođete do odgovora na postavljeno pitanje.
6. Kada se ne može primijeniti stratageme 1-6, rastavite prvo
najsloženiju rečenicu.
Skup rečenica Γ iz PL je kvantifikacijski nekonzistentan ako i samo ako bar jedan konačni
podskup Γ ima zatvoreno stablo istinitosti.

Rečenica P iz PL je kvantifikacijski neistinita ako i samo ako skup {P} ima zatvoreno stablo
istinitosti.

Rečenica P iz PL je kvantifikacijski istinita ako i samo ako skup {P} ima zatvoreno stablo
istinitosti.
32
 J. Ćirić – Logika ::skripta v.3.2::

Rečenica P iz PL je kvantifikacijski neodređena ako i samo ako ni skup {P} ni skup {-P}
nemaju zatvoreno stablo istinitosti.

Rečenice P i Q iz PL su kvantifikacijski ekvivalentne ako i samo ako {(P⇔Q)} ima

zatvoreno stablo istinitosti.

Konačni skup Γ rečenica iz PL kvantifikacijski obuhvaća rečenicu P iz PL ako i samo ako

Γ∪{P} ima zatvoreno stablo istinitosti.

Argument iz PL je kvantifikacijski valjan ako i samo ako skup koji se sastoji od premisa i
negirane konkluzije ima zatvoreno stablo istinitosti.

LITERATURA:
Cauman, S. L. (2004). Uvod u logiku prvog reda. Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
Cleene, S. C. (1967). Mathematical Logic. John Wiley, New York.
Davis, M. (2003). Na logički pogon: podrijetlo ideje računala. Naklada Jesenski i Turk, Zagreb
Devide, V. (1964). Matematička logika. Posebna izdanja Matematičkog Instituta, Beograd.
Jakić, M. (2003). Logika: udžbenik za gimnazije, 4. izmijenjeno izdanje. Školska knjiga, Zagreb.
Kalužnin, L. A. (1973). Što je matematička logika. Školska knjiga, Zagreb
Kelley D. (1998). The Art of Reasoning with Symolic Logic. W.W.Norton & Company, New
York, London.
Kitchener, R. F. (1999). The Conduct of Inquiry. University press of America, Inc., Lanham,
New York, Oxford,.
Kovač, S. (2000): Logika: za gimnazije, 4. izdanje. Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb.
Nelson, J. (1990): The Logic Book, McGraw-Hill PC., 1990
Petrović, G. (2001): Logika, 25. izdanje. Element, Zagreb.

http://www.uh.edu/engines/epi2148.htm
Slobodna Dalmacija, 13. siječanj 1985.

33

View publication stats