RURALNI TURIZAM

Pojam ruralnog turizma

Turizam, kao i druge usluţne industrije, se konstantno mijenja u cilju prilagoĎavanja

različitim i promjenjivim potrebama trţišta. Turizam je stoga jedna od aktivnosti u ruralnim
područjima, koja kreira dodanu vrijednost i koja veoma brzo postaje dio ekonomskih i
društvenih procesa.

Razvoj ruralnog turizma je relativno novi fenomen u poreĎenju sa tradicionalnim ruralnim

ekonomskim aktivnostima. Ruralni turizam se brzo razvija zbog rastuće potrebe urbane
populacije za bijegom od urbanizacije i povezivanjem sa ruralnom tradicijom i načinom
ţivota. Sektor ruralnog turizma karakteriše veliki broj evropskih destinacija sa jakom
pozicijom na trţištu, ali i mnoge nove izranjajuće destinacije sa visoko konkurentnim
ponudama.

Turisti ţele da doţive ruralna područja, prirodno okruţenje, kulturno nasljeĎe i lokalne
proizvode. Stoga se portfolio proizvoda ruralne turističke destinacije sastoji od atrakcija koje
se mogu vidjeti (tradicionalne kuće, istorijska mjesta, itd), kupiti (suveniri, hrana i piće) i u
kojima se moţe učestvovati (planinarenje, jahanje konja, posmatranje ptica, kreativne
radionice i škole, joga, itd).

Evropska unija definiše ruralni turizam kao „pruţanje kompletnih aktivnosti u malim
naseljima gdje se turistima od strane malih biznisa nude smještaj, hrana i druge usluge u cilju
ispunjenja njihovih očekivanja kroz poljoprivredne i domaće vrijednosti“ (EC, 1999).

Ruralni turizam se, sa jedne strane, smatra turističkom aktivnosti koja se dešava u ruralnim
područjima, ili, s druge strane, smatra ograničenim na vrlo specifične oblike turizma, kao što
su seoski turizam (Oppermann, 1996) ili agroturizam (Flannigan et al., 2014).

Lane (1994) definiše seoski turizam kao turizam koji se odvija u ruralnim područjima, koja
karakteriše niska gustoća naseljenosti i otvorenim prostorom, malim naseljima sa manje od
10.000 stanovnika i korištenjem zemljišta uglavnom za farme, šumarstvo i prirodna područja.

Iako nema jedinstvene definicije ruralnog turizma (Nair et al., 2014), istraţivači naglašavaju
nekoliko zajedničkih karakteristika. Jedna od sveobuhvatnih definicija koja ih inkorporira je
data od strane Nagaraju i Chandrashekara (2014) - „ruralni turizam predstavlja bilo koji oblik
turizma koji prikazuje ruralni ţivot, umjetnost, kulturu i nasljeĎe nasljeĎe u ruralnim
destinacijama i na taj način doprinosi lokalnoj zajednici ekonomski i društveno, kao i kroz
interakciju izmeĎu turista i lokalnog stanovništva za bogatije turističko iskustvo". Prema
Alexandrovu (2005) „ruralni turizam promoviše kulturnu različitost, očuvanje nacionalne
baštine, ocjenu ţivotnog stila i tradicije autohtonog stanovništva i poštivanje njihove
privatnosti i dostojanstva.“

Ruralni turizam moţe se definisati i kao skup aktivnosti koji obuhvata smještaj, sport,
festivale, aktivnosti za ugodno provoĎenje slobodnog vremena u tipično ruralnom okruţenju.

Razlog zašto je teško pronaći zajedničko mišljenje pri definisanju ruralnog oblika turizma je
zato što je ruralni turizam „kišobran“ koji pokriva više tipova turizma, kao što su:
- Agro-turizam - Ovaj oblik turizma koristi farme kao glavna mjesta svih aktivnosti.
Darău et al. (2010) tvrde da je agro-turizam „organizovan od strane farmera, najčešće
kao sekundarna djelatnost, a poljoprivreda ostaje njihovo glavno zanimanje i izvor
 prihoda.“ Ono što je specifično za agro-turizam je činjenica da turisti prenoće u
domaćinstvima, a ne u posebno ureĎenim objektima, kao što su pansioni ili hoteli.
Turisti učestvuju u svakodnevnim aktivnostima na imanju te stiču autentično iskustvo.
Daugstad i Kirchengast (2013) ističu da je „agro-turizam fokusiran na ciljnu grupu
koja je zainteresovana da ima personalizovano i etički ispravno iskustvo tokom svog
odmora.“. Long i Lane (2000) pokazuju da agro-turizam u Evropi ima potencijal za
razvoj. Ruralni turizam i agro-turizam su pojmovi koji se često miješaju. Oni su
simbiotički pojmovi, sa agro-turizmom kao dijelom cjelokupnog koncepta ruralnog
turizma koji se odnosi na agrarne aktivnosti (Roberts i Hall, 2001).
- Etnički turizam – Etnički turizam je utemeljen na uključivanju lokalnog stanovništva,
posebno manjina u ruralnim naseljima, kroz prikaz njihovog načina ţivota turistima.
Wood (1984) smatra da bi fokus trebao biti na ljudima koji ţive kulturni identitet čija
jedinstvenost se nudi turistima.
- Eko-turizam - Prema International Ecotourism Society „eko-turizam je povezivanje
očuvanja, zajednica i odrţivih putovanja“ u jedinstven oblik turizma koji nije štetan za
okruţenje ili za turiste koji ga upraţnjavaju. Da bi turizam bio „eko“, mora ispuniti
odreĎene uslove, kao što su: pomoć u zaštiti i očuvanju prirode, korištenje lokalnih
resursa (i ljudskih i materijalnih), postojanje obrazovne uloge, sve aktivnosti trebaju
imati manje štetan uticaj na okolinu (Nistoreanu, Dorobanţu i Ţuclea, 2011). Neke od
eko-turističkih aktivnosti su: planinarenje, skijanje, voţnja biciklom, voţnja kanuom,
izleti u lokalne zajednice gdje ljudi mogu kupiti i učiti o tradicionalnim jelima i
pićima, posjetiti kulturne atrakcije, itd.
- Kreativni turizam – Kulturni turizam jednostavno podrazumijeva da turist uči nove
vještine i bavi se kreativnim aktivnostima (Cloke, 2007). Prema UNESCO (2006)
„kreativni turizam je putovanje je usmjereno prema angaţovanom i autentičnom
iskustvu." Kao i eko-turizam, kreativni turizam mora ispuniti nekoliko ciljeva: mora
biti sredstvo uključivanja turista u kreativni ţivot destinacije, kreativno sredstvo koje
koristi postojeće resurse i biti izvor ponovnog stvaranja i oţivljavanje mjesta.“
(Richards i Marques, 2012) Kreativni turizam pomaţe razvoj ruralnih područja kroz
diverzifikaciju aktivnosti i privlačenje nove vrstu turista - urbanih turista koji aktivno
sudjeluju u obrazovnim aktivnostima specifičnim za destinaciji. Prema studiji Vijeća
Europe (2010), razvoj kreativnog turizma je očit u ruralnim područjima gdje je
kreativnost nuţna u suprotstavljanju nedostatku ekonomskih alternativa.
- Gastro turizam – Gastro turizam je dio kulturnog turizma ali zbog prirode svojih
aktivnosti i načela, moţe se takoĎer gledati iz ruralne perspektive. Glavna motivacija
turista za putovanje je ţelja da otkriju tradicionalna jela specifična za odreĎeno mjesto.
Sims (2009) tvrdi da hrane i pića koja konzumiraju turisti, ali su lokalno proizvedeni,
igraju vaţnu ulogu u razvoju ekonomske i okolišne odrţivosti, posebno pomaţući
poljoprivrednicima da proizvode i prodaju hranu. Hrana je sredstvo koje dozvoljava
trenutnu i autentičnu vezu sa kulturom ili tradicijom (Heldke, 2003; Robinson i
Clifford, 2012). Neke od aktivnosti koje gastro turist moţe obavljati tokom putovanja
su posjeta lokalnim festivalima hrane, proizvoĎačima hrane, vinarijama ili tematskim
muzejima Tomescu i Botezat (2014).

Nematerijalni i materijalni kulturni sadrţaji kao što su tradicija, jezik, način ţivota ili
vizuelni izgled područja, mogu stvoriti specifične karakteristike vezane za atraktivnost
odredišta za turiste. Riječ tradicija često je povezana sa ruralnim turizmom, stoga u
ruralnom turizmu postoji trend koji se fokusira na kreiranje raznih aktivnosti, kao što su
posjete etno-selima, tematskim parkovima i etno-domovima, sudjelovanje u dogaĎanjima i
 etno-festivalima, tradicionalnim plesovima ili ceremonijama (Yang, Wall i Smith, 2008).
Ove aktivnosti naglašavaju jedinstven karakter ruralnih područja. Kreativnost aktivnosti u
ruralnom turizmu vodi ka kreiranju turizma u kojem sezonalnost nestaje ili je manje bitna.
Glavni fokus ruralnog turizma bio je dugo vremena na razvoju odrţivosti, meĎutim
savremeni ruralni turizam odlikuju dva nova trenda: kreativnost i autentičnost.

Ruralni turizam i održivi razvoj

Ruralni turizam (i sama turistička industrija) se dugo smatrala nisko tehnološkim sektorom.
MeĎutim, došlo je do procesa transformacije tokom 1990-ih i 2000-ih zahvaljujući, izmeĎu
ostalog, i promjenama preferencija turista, intenzivnom primjenom informacionih i
komunikacionih tehnologija, rastom interesa za očuvanje okoliša i razvojem regulative.

Prema Kilimperu (2012) ruralni turizam postaje više poţeljna opcija za odmor zbog visokog
nivoa zadovoljstva turista, raznolikosti i niţih cijena usluga. Salazar (2005) tvrdi da
„Različitost prodaje. Marketing kulturnog turizma i turizma nasljeĎa koji promoviše iskustva
autentičnih tradicionalnih kultura slikovito prikazuje ovaj pojam“. Koncept tradicije se uvijek
široko koristio u marketingu, te se autentičnost smatra „osnovnom sredstvom biznisa koje
nude usluge korisnicima, koji se ne zadovoljavaju samo niskim cijenama i visokim
kvalitetom, već takoĎer traţe i jedinstvena iskustva“ (Pine i Gilmore, 2008; Ram, Bjork i
Weidenfeld, 2016). Kroz inovacije, bazirane na lokalnim resursima, kao što je kultura i
nasljeĎe, ruralna područja mogu razvijati turizam u cilju odrţivosti lokalne ekonomije.

Odrţivi turizam je dugoročni razvoj turizma koji pomaţe očuvanje prirodnih, kulturnih i
društvenih resursa i pozitivno utiče na ekonomski razvoj i blagostanje pojedinaca koji ţive,
rade i borave u odreĎenoj zajednici. Jedan od oblika turizma za postizanje odrţivosti u
ruralnom području je dakle ruralni turizam, a ključni izazovi za razvoj ruralnog turizma su:
očuvanje i razvoj resursa kroz postavljanje ograničenja na njihovu upotrebu, razvijanje
uravnoteţenih turističkih aktivnosti (vremenski i prostorno), ravnomjerna raspodjela prihoda
od turizma, te privlačenje investicija u ruralni turizam.
Ruralni biznisi daju veliki doprinos lokalnom zapošljavanju i lokalnom razvoju (Meccheri i
Pelloni, 2006) što je povezano sa odrţivim razvojem (UNWTO, 2007; EU, 2010) koji je
ključni cilj Evropske unije od 1997. godine (European Council, 2009). Ruralni turizam je
postao izuzetno vaţno sredstvo za ostvarenje odrţivog razvoja i smanjenje debalansa u
regionalnom razvoju (UNWTO, 2007; Buhalis i Deimezi, 2004; Wanhill, 1997).

Ruralno okruţenje privlači nove stanovnike, turiste, preduzetnike i biznise i stoga se mogu
smatrati izvorom mogućnosti za ţivot i rad u ruralnim područjima (Findlay et al., 2000;
Müller, 2006). Smatra se da turizam moţe potaknuti i useljavanje jer nudi usluţno orijentirane
poslove i prilike za pokretanje novih biznisa (Findlay et al., 2000; Paniagua, 2002; Lundmark
et al., 2014). Povećana potraţnja za ruralnim sadrţajima vodi ka stvaranju diverzificiranog
trţišta rada i doprinosi restrukturiranju ekonomije, od primarnih sektora i proizvodnje ka više
usluţno orijentisanoj ekonomiji, koja se nazviva i "nova ruralna ekonomija". Kao rezultat, i
kao što je često prikazano u razvojnim dokumentima, turizam se danas smatra univerzalnim
sredstvom za ruralni razvoj. Jedan od razloga je i taj što turizma obećava visoke prinose na
investirani novac (Hall, 2007).

Turizam je takoĎer ključni sektor u tzv. „novoj ruralnoj paradigmi“ OECD-a (OECD, 2006;
Ward i Brown, 2009). Nova ruralna paradigma promoviše integrisani ruralni razvoj kroz
koordinaciju sektora, nivoa vlasti i izmeĎu javnog i privatnog sektora (OECD, 2006, Hall &
Jenkins, 1998; Saxena et al., 2007). Koordinacija razvoja podrazumjeva strateško planiranje.
Ključni izazov za razvoj ruralnog turizma je kako uključiti sve zainteresirane strane na
regionalnom nivou (uključujući vladu, lokalne zajednice, privatne investitore, pruţaoce
usluga i turiste), a posebno je vaţno da postoje organizacijske i upravljačke strukture koje
omogućavaju kontinuirani napredak (Cawley i Gillmor, 2008). Komppula (2014) posebno
naglašava ulogu pojedinaca - preduzetnika.

Turizam dakle nudi ekonomsku alternativu (MacDonald i Jolliffe, 2003) u područjima gdje su
tradicionalna primarna zanimanja u opadanju. Turizam se moţe posmatrati kao sredstvo
regeneracije i oţivljavanja, diverzifikacije ruralne ekonomije i zapošljavanja (Hjalager, 1996;
Madsen i Zhang, 2010; Tureac, Turtureanu i Bordean, 2008; Albu i Nicolau, 2011; Fagioli,
Diotallevi i Ciani, 2014; Garau, 2015). Ruralni turizam pruţa mogućnosti za ekonomski
razvoj zajednice, podizanje standarda ţivota, zaštite kulturnog nasljedstva i društvenih
vrijednosti. Ruralni turizam omogućava korištenje ruralnog prostora, poljoprivrednog
okruţenja i infrastrukture na racionalan način. U nastajanju novih tipova usluga ruralni je
turizam je počeo spori proces mijenjanja mentaliteta ljudi (Cole, 2004).

S društvenog gledišta, ruralni turizam doprinosi odrţavanju populacije u ruralnim područjima,

promociji potrebe očuvanja prirodnih ljepota i tradicionalnih kultura, oţivljavanja starih
zanata, rehabilitacijom zapuštenih područja i poboljšanju socio-ekonomskih uslova (često
siromašnih) malih proizvoĎača. TakoĎer moţe biti sredstvo za pomoć ţenama, mladim
ljudima i ugroţenim grupama na trţištu rada, dobiju bolje poslove ili naĎu nove izvore
primanja (Woods, 2011, Boyne et al. 2002; Butler et al. 1997; Haven-Tang i Jones 2012;
Hjalager 1996; Sharpley i Sharpley 1997, Pulido i Cardenas, 2013). Zahvaljujući ruralnom
turizmu ruralna područja sada su sve više prepoznata kao mjesta za zabavu, provoĎenje
slobodnog vremena, druge kuće i alternative za urbana naselja (Bessière, 1998).

Uspješan razvoj ruralnog turizma zavisi od vanjskih (ekonomski, prirodni, pravni, politički,l
društveni i tehnološki) i unutrašnjih faktora (veličina domaćinstava i farmi, broj usluga,
iskustvo vlasnika domaćinstava, profesionalnost osoblja, sposobnost komunikacije na stranim
jezicima, itd).

Stoga ne iznenaĎuje da je ruralni turizam dio razvojnih politika razvijenih zemalja i zemalja u
razvoju. Izazov planiranja ruralnog turizma je kako razviti strategiju koja nudi šanse za
ulaganja i zapošljavanje, jača bogatstvo zemlje i doprinosi strategiji ukupnog razvoja drţave.

Ruralni turizam u EU
Europska komisija pod ruralnim turizmom smatra alat koji opisuje i objašnjava sve turističke
aktivnosti u ruralnim područjima.

Restrukturiranje ruralnih područja u Europi je posebno očito tokom posljednjih decenija

(Schmied 2005; Woods 2005, 2011; OECD 2006). Stanovnici ruralnih dijelova Evrope sve
više koriste turizam kao alternativni izvor primanja i kao strategiju razvoja vezanu za
promjene u proizvodnji domaće hrane. Generalno, zapošljavanje u tradicionalnim ruralnim
sektorima poput poljoprivrede i srodnih aktivnosti se smanjuje. U mnogim ruralnim
područjima, demografska slika je izmjenjena zbog starenja i iseljavanja, što je takoĎer imalo
uticaj na društvenu strukturu. Ovo je uzrokovalo strukturne probleme u vidu dodatnog
iseljavanja, nezaposlenosti i loših ekonomskih performansi. Sveobuhvatan razvoj u mnogim
evropskim drţavama, podrazumijeva širenje gradskih područja, ali i usporen razvoj ruralnih
područja. MeĎutim, teritorijalna kohezija izmeĎu regija u unutar Evropske unije ima prioritet
budući da sve regije treba da doprinose razvoju i dobrobiti Evrope (Copus i Hörnström,
2011).

Europski parlament (2013) je definisao smjernice za ruralni turizam - ruralni turizam mora
unaprijediti kvalitet ţivota, osigurati ekonomske koristi, stvoriti radna mjesta i spriječiti
depopulaciju ruralnih područja.

U skladu sa EU direktivama, mnoge drţave članice su implementirale turističke mjere u

nacionalne ruralne i regionalne razvojne programe, koji su sufinansirani od strane EU
(Nylander i Hall 2004; Woods 2011). U Evropi je tokom posljednjih godina sve više
specijaliziranih tijela i institucija koji se bave razvojem turizma i posebno ruralnog turizma.

Vijeće Evrope predstavilo je kampanju „Rural World“ i izvještaj Parlamentarne skupštine o

ruralnom turizmu i njegovom uključivanju u cjelokupnu politiku, te poziva sve zemlje članice
da promovišu ruralni turizam. Evropska zajednica i inicijative da se razvija agro-turizam i
zanati su bazirane na ideji da su ruralna područja i ruralni ţivot zajednička imovina svih
stanovnika. Zemlje unije (Njemačka, Francuska, Belgija, Luksemburg, Italija, itd) su podrţale
kreiranje udruţenja i tijela za promociju ruralnog turizma. Tako je, uz podršku EUROTER-a,
1990. godine osnovana Evropska federacije ruralnog turizma (EUROGITES), a čini je 35
profesionalnih organizacija iz 27 evropskih zemalja. EUROGITES unutar Evropske unije
predstavlja ruralni turizam u savjetničkoj grupi za ruralni razvoj, odrţivi turizam i nekoliko
ad-hoc komiteta i radnih grupa koje rade na specifičmo, problemima vezanim za aktivnosti
federacije. Na evropskom nivou osnovane su i druge organizacije kao što je Udruţenje za
razvoj ruralnog turizma (ATRAC), kako bi se potaknuo ruralni i kulturni turizam unutar
EXPERT programa (unapreĎenje ruralnog turizma i zaštite okoliša) i Udruţenje ECOVAST
(Strategija za ruralnu Europe).

Sve zakonske odredbe, nacionalni i meĎunarodni programi se usredotočuju na poboljšanje

usluga kako bi zadovoljili zahtjeve kupaca (infrastruktura, smještaj, aktivnosti za provoĎenje
slobodnog vremena itd.) i razvijanje i pruţanje tih usluga bez štetnog uticaja na okoliš, tako
da bi buduće generacije mogle imati koristi od postojećih resursa.

Prema podacima EuroGites iz 2009. godine u Evropi postoji 400 hiljada ruralnih turističkih
biznisa, sa 3,6 miliona kreveta. Ruralni turizam podrţava 900.000 direktnih i indirektnih
radnih mjesta u Evropi i godišnje proizvodi 150 milijardi EUR prihoda. Prema novijim
podacima EuroGites u Evropi postoji oko 500 hiljada ruralnih turističkih biznisa sa 5 do 6,5
miliona kreveta. Turistički biznisi variraju od malih domaćinstava do hotela sa 40 kreveta.
Zbog različitih regulacija u drţavama nije moguće lako poreĎenje efekata i statističkih
podataka vezanih za ruralni turizam.

Ruralni turizam u Evropi se razvija tokom više od 100 godina i sada čini izmeĎu 10 i 20%
ukupnih turističkih aktivnosti. U drţavama kao što su Francuska, Njemačka i Austrija, ruralni
turizam je dio tradicije i razvoj je uvijek podrţan od strane vlada, dok je u Španiji i Portugalu
ovaj sektor prilično nov. U zemljama centralne i istočne Evrope (Poljska, Slovačka,
MaĎarska, Hrvatska i Rumunija) ruralni turizam se posmatra uglavnom kao sredstvo za
dodatne prihode. Prema učešću domaćinstava uključenih u ruralni turizam Austrija ima
najveće učešće (8%), zatim Francuska (6%), Irska i Njemačka sa 3%, dok je u Italiji oko
0,3%, a Hrvatskoj oko 0,1%.
Pojam ruralnog turizma se izraţava različitim konceptima u različitim drţavama:
- Finska - iznajmljivanje koliba turistima,
- MaĎarska - ponuda usluga i aktivnosti na selu,
- Slovenija - turizam na porodičnim farmama/domaćinstvima,
- Holandija - kampovanje i dodatne aktivnosti (biciklizam, planinarenje, jahanje konja, itd),
- Grčka - "bed and breakfast" sa smještajem u tradicionalno opremljenim sobama i sa
tradicionalnim doručkom pripremljenim od lokalnih proizvoda.

U ruralnom turizmu je posebno izraţena sezonalnost i u nekim regijama je prosječna

popunjenost ispod 20% ili se usluge pruţaju 4-5 mjeseci godišnje.

Tri regije u Europi čine gotovo 30% europskih putovanja: središnja Engleska, zapadna i juţna
Holandija. U Njemačkoj više od 40% ukupnih putovanja se dešava u dvije regije : Nordrhein-
Westfalen i Baden-Wurttemberg.

Austrija je zemlja u kojoj više od 3/4 stanovništva ţivi u ruralnim područjima, a koja čine više
od 91% zemlje. U većini ruralnih područja, postotak stanovnika koji se bave poljoprivredom
se značajno smanjio. U Austriji postoji mnogo nepristupačnih područja sa okolinom visoke
kvalitete relativno niskog zagaĎenja sa skoro netaknutom prirodom. Austrija je jedan od
najuspješnijih obrazaca razvoja ruralnog turizma što su uspjeli ostvariti kroz sistemsko
upravljanje turističkim regijama kroz krovni regionalni brend. Oko 15.500 farmera turistima
nudi 170.000 kreveta u sobama ili apartmanima što čini oko 1/7 ukupne ponude kreveta u
Austriji.

U Italiji glavni oblik ruralnog turizma čine „green holidays“, sa fokusom na agroturizam koji
je rezultat raznolikosti, tradicije, kulture i krajolika, te specifičnosti talijanske kuhinje,
brendiranih vina, plesova i narodnih pjesama, arhitekture raznih istorijskih spomenika, poezije
i legendi. Najpopularnija područja su Pijemont, Lombardija, Veneto, Trentino, Emilia
Romagna, Toskana, Liguria, Lazio, Ambruzzo, Umbria, Campania, Calabria, Puglia, Sicilija i
Alto Adige.

Ruralni turizam u Njemačkoj se praktikuje u više od 2/3 ruralnog područja, od Sjeverne

Rajne, Westfalia, Hessen, Bavarska i Baden-Württemberg. U početku praznici su se provodili
u jeftinijim kućama u selima, bliţim gradovima, ili u manjim hotelima ili iznajmljenim
sobama u glavnim kućama na farmi.

U Francuskoj, ruralni turizam ima dugu tradiciju i vrlo je diverzificiran u smslu organizacije i
promocije. Ruralnu turističku ponudu predstavljaju rustikalni domovi, koji su odobreni i
verificirani od strane Nacionalne federacije "Gites Ruraux", koji uključuje oko 43.000
lokacija. Smještaj se kreće od ruralnog hotela (seoski stan) ili gostinjskih soba do sloţenih
aktivnosti na farmama i konjičkim farmama.

Ruralni turizam se u Belgiji javlja od 1973. godine kada je osnovano Belgijsko poljoprivredno
udruţenje. Turistički smještaj se organizuje u privatnim kućama (seoske kuće, farme, sobe ili
apartmani) ili u kampovima i kolibama na farmama. Većina privatnih farmi se nalazi u juţnoj
Belgiji – Wallonia koja je šumovito područje, sa rezervatoma prirode, rijekama, muzejima,
dobro očuvanim starim graĎevinama.
Švajcarska ima bogatu tradiciju u obavljanju turističkih aktivnosti, ruralnog turizma i agro-
turizma, te zbog činjenice da imaju podršku drţave, Švajcarska je jedna od prvih zemalja koje
su od 1884. eksploatacijom Alpa nazvale aktivnosti ruralnog turizma - "avanturistički
turizam". U Švajcarskoj je sve više i više područja u kojima gosti traţe smještaj u već
postojećim kućama, hostelima i hotelima.

Ruralni turizam u Španiji razvio se nakon 1980. godine, uz socio-kulturni razvoj urbanih
područja koja zahtijevaju ovu vrstu turističke ponude u kontekstu smanjenih poljoprivrednih
aktivnosti, smanjenih prihoda, depopulacije u ruralnim područjima i ulaska ţena na trţište
rada.

Irska ponuda uključuje oko 500 farmi koji nude tradicionalne forme „bed & breakfast“
(noćenje i doručak), ali na zahtjev i polupansion ili puni pansion. Područja poznata po
ruralnom turizmu su zapadna obala i područje izmeĎu Galwaya i Dublina i regioni koji čine
tradicionalna područja su zemlja Bally-Hourra (blizu Shannon), Joyce Country, Irishawen,
Unabhan i Carlow Country.

U Rumuniji prve inicijative u ruralnim područjima se veţu za period od 1920. do 1930.

godine. Proces razvoja ruralnog turizma je zaustavljen nepovoljnim političkim dešavanjima
od 1968. do 1975. godine. Do tada su predstavljeni oblici turizma, slični francuskom modelu
(stvaranje udruţenja domaćina) i identificirana su reprezentativna ruralna naselja u smislu
etno-kulturnih i folklornih vrijednosti i atraktivnost krajolika. Izabrano je 13 sela i proglašena
su sela od turističkog interesa: Lereşti, Rucăr, Fundata, Sirnea, Sibiel, Răşinari, Tismana,
Vaideeni, Hălmagiu, Bogdan Voda, Vatra - Moldoviţei, Murighiol i Sf. Gheorghe.
Poslije1990. godine bilo je nekoliko pokušaja promocije ruralnog turizam i agro-turizma. Prvi
turistički biznisi u tom periodu su osnovani u ruralnim naseljima iz Rucara - Branlane (Bran,
Rucar,Fundata).

Faktori uspjeha ruralnog turizma

Budući da ruralni turizam ima strukturu koja je dostupna u svim godišnjim dobima, ravnoteţu
u geografskoj distibuciji turističkih aktivnosti, koja se moţe kombinovati s drugim tipovima
turizma, ruralni turizam se moţe posmatrati i alternativnim i dopunskim za druge tipove
turizma.

Kako bi se uspješno razvijao ruralni turizam potrebno je razviti atraktivan i konkurentan

turistički profil destinacije. To znači da destinacija mora ponuditi različite turističke
proizvode i usluge (Haugland et al., 2011; Dong et al., 2013), koji se stalno prilagoĎavaju
promjenama traţnje na trţištu od strane različitih regionalnih interesnih grupa (McAreavey i
McDonagh, 2010; Belletti et al., 2013). Ako se ţeli ostvariti doprinos ruralnog turizma
ekonomskom rastu, turističke organizacije i biznisi moraju biti inovativni i umreţeni zbog
intenzivne konkurencije na evropskom trţištu, ali i prevladavanja uglavnom ograničenih
resursa (Denicolai et al., 2010).

Osim već navedenih strateških planova razvoja i integracije privatnog i javnog sektora,
neophodne su i intenzivne i planske marketinške i promotivne kampanje destinacije (Wilson
et al., 2001). Veza sa širim regionom i ostalim destinacijama je značajna prednost jer
predstavlja mogućnost za razmjenu iskustava (Haugland et al., 2011). Osim preduslova koji se
pripisuju nekoj vrsti atrakcije, kao i prirodnim i kulturnim karakteristikama unutar regije,
obim i kvalitet usluţne infrastrukture i turističke supra-strukture, kao i usluţni duh lokalnog
stanovništva vaţni su faktori za uspješan razvoj turizma (Wilson et al., 2001).

Buhalis (2003) definiše pet komponenti svake destinacije:

- Atrakcije,
- Pristupačnost i pomoćne usluge,
- Infrastruktura,
- Raspoloţivi paketi i
- Aktivnosti u destinaciji.

Turistička atraktivnost u ruralnom turizmu se bazira na sljedećih sedam faktora odmora

(Lukić, 2013):
- Smještaj,
- Hrana i piće,
- Usluga (uključujući i pruţanje informacija),
- Infrastruktura,
- Karakter ruralnog područja ili regije,
- Prirodni preduslovi i
- Saobraćajna pristupačnost.

Bosna i Hercegovina je neotkrivena i manje turistički iskorištena od ostalih zemalja u regiji.

Ljepota krajolika i jedinstvenost daje Bosni i Hercegovinu konkurentsku prednost. U raznim
regionima turisti mogu doţivjeti drugačije krajolike, klimu, boje, gastronomiju, običaje itd.
U ruralnim područjima još uvijek se uspijeva sačuvati tradicionalni i autentičan karakter.

Seoski odmor daje mogućnost da se iskusi lokalna tradicija i tradicionalni ţivot. Tradicionalni
običaji i lokalni festivali odrţavaju se u svim regijama BiH tokom cijele godine i otvoreni su
za javnost. Osim toga, bogata gastronomija je jedno od glavnih sredstava turističke ponude
Bosne i Hercegovine.

Ciljna skupina ruralnog turizma Bosne i Hercegovine se sastoji od onih turista koji su spremni
iskusiti neotkrivene ruralne destinacije i autentične proizvode, bazirane na tradiciji i načinu
ţivota. To su korisnici sa kreativnim razmišljanjem, koji kada putuju zaobilaze destinacije sa
puno posjetilaca, traţeći autentičnost, intimu, nostalgiju, ljudski kontakt, zainteresirani su za
seoski način ţivota ili za ponovno potvrĎivanje tradicionalnih vrijednosti, ţeleći steći nova
iskustva (jahanje konja, posmatranje poljoprivrednih aktivnosti, posjećivanje starih sela,
kuhanje itd.), oni koji vode računa o svom zdravlju (ţelja za hranom iz domaćeg uzgoja),
ţeleći otkriti netaknutu prirodu, gastronomiju, sport u prirodi.

Opis turista odgovara profilu kreativnog segmenta. Zbog svoje struke i ličnog zadovoljstva
oni su društveno povezani, sa globalnim načinom razmišljanja i naviknuti na najnovije
tehnologije, prate trendove. Njihova motivacija prilikom putovanja (iako nije glavna
motivacija, ali je uvijek uvijek prisutna) je da istraţe zemlje, razumiju kulture, cijene lokalnu
tradiciju i probaju hranu. Ova motivacija je toliko jaka da je putovanje je zapravo dio
njihovog godišnjeg plana. Oni su situirani i spremni trošiti vrijeme i novac za putovanja. Prije
putovanja, savjetuju se sa raznim izvorima (Internet, prijatelji, turistički vodiči, časopisi, itd.).
Već su bili na poznatim destinacijama i ţele otkriti nova i nepoznata odredišta, često samo da
budu oni koji „otkrivaju“ meĎu svojim prijateljima.
S obzirom na povećanje prisutnosti na Internetu, većina turista unaprijed prave rezervacije
koristeći Internet kao glavni način rezervacija. Drugi način su putne agencije i direktne
rezervacije. Osim toga, Internet je takoĎer glavni izvor informacija, prate ga preporuke
prijatelja i putnih agencija.
10 USPJEŠNIH POSLOVNIH MODELA U BOSNI I HERCEGOVINI
 KONJI I PRIRODA

Seosko domaćinstvo Djeca vjetra

Adresa: Donje Biosko 9, Sarajevo

Vlasnik: Sanja Tufo, diplomirani ekonomista
Kontakt: 062 877 877
E-mail: djeca-vjetra@live.com
Web: https://www.djecavjetra.ba
Facebook: https://www.facebook.com/konjickiklub.djecavjetra/

Seosko domaćinstvo Djeca vjetra je jedinstveno izletište u sarajevskoj općini Stari Grad.
Lokalitet Donje Biosko se nalazi na 890 metara nadmorske visine, u očuvanom i ugodnom
prirodnom ambijentu, ali i u neposrednoj blizini stare gradske jezgre i niza kulturno-istorijskih
spomenika. U neposrednoj blizini se nalaze i poznata izletišta Barice, Čavljak i Bukovik,
vodopad Skakavac, te planinarski domovi i eko sela Radonja (Borin dol i Vučija Luka) na
Crepoljskom.

Djeca vjetra je porodični biznis porodice Tufo koja je svoju veliku ljubav prema prirodi i
konjima pretvorila u jedinstven doţivljaj za posjetioce. Porodica Tufo je 2011.godine nabavila
pet arapskih konja i osnovala konjički klub na području Donjeg Bioskog gdje od 2000. godine
posjeduju porodično imanje - vikend kuću. Nakon sticanja licenci trenera počinju nuditi
časove jahanja za posjetioce. Broj posjetilaca je probudio interes porodice za širenje biznisa
kroz izgradnju apartmana i pruţanje ugostiteljskih usluga. Cijeli poslovni poduhvat je rezultat
investiranja isključivo sopstvenih sredstava i angaţmana cijele porodice.

Domaćinstvo posjetiocima nudi smještaj u apartmanima ureĎenim u skladu sa bosanskom

tradicijom, restoranske usluge, organizaciju dogaĎaja (proslave roĎendana, zabave, team
building, poslovne ručkove i drugo), te odmor i zabavu kroz časove jahanja za djecu i odrasle,
tematsko jahanje za iskusne jahače, šetnje, ali i stare igre (trke u vrećama i povlačenje
konopca).
Posjetiocima su na raspolaganju dva apartmana za 2+2 osobe i jedan apartman za 4+2 osobe.
Svi apartmani imaju kuhinju sa trpezarijom, kupatilo i spavaću sobu, te smještaj moţe biti na
bazi punog ili polu-pansiona.

Restoran u okviru domaćinstva nudi tradicionalna bosanska jela i pića koja pripremaju
članovi porodice i otvoren je za posjetioce svakog dana osim ponedjeljka. Hrana koja se
koristi dolazi iz sopstvene proizvodnje i od lokalnih proizvoĎača. Restoran moţe primiti
maksimalno 50 osoba.

Strategija poslovanja domaćinstva se ogleda u diferencijaciji ponude u odnosu na druge

pruţaoce turističkih usluga kroz jedinstven ambijent i jedinstvenu turističku ponudu, odnos sa
posjetiocima, te visok kvalitet usluge i ugoĎaj.

Posjetioci uglavnom sami rade rezervacije putem Interneta, a saradnja sa turističkim

agencijama nije posebno zaţivjela. Internet, a posebno Facebook, se pokazao kao izuzetno
efikasan kanal promocije, iako se koriste i brošure i posjete sajmovima u saradnji sa
udruţenjem Alterural. Saradnja sa medijima u vidu intervjua i priča o domaćinstvu je
značajno uticala na upoznatost javnosti o domaćinstvu. U budućnosti će se raditi na
unapreĎenju promocije i kontakata sa turistima, te edukaciji svojih kadrova.

Turisti koji posjećuju domaćinstvo su uglavnom inostrani, iz arapskih zemalja, Srbije,

Hrvatske, Njemačke, MaĎarske i drugih zemalja, sa prosječnim zadrţavanjem od dva do tri
dana. Lokalni posjetioci čine oko 10% posjeta i uglavnom dolaze vikendima. Stepen
zadovoljstva turista je izuzetno visok, što se posebno ogleda kroz pozitivne recenzije, ocjene i
komentare putem Interneta, a motivi njihovog dolaska se uglavnom odnose na prirodu, hranu,
jahanje i aktivan odmor i relaksaciju. Posjetioci su uglavnom porodice sa ili bez djece koji
uglavnom dolaze u proljeće, ljeto i ranu jesen, mada je domaćinstvo otvoreno tokom cijele
godine.

S obzirom na trţišnu situaciju i trendove porodica Tufo ima planove za dalji razvoj biznisa i
investicije. U narednih pet godina se ţeli povećati vlastita proizvodnja meda, proširiti
organska proizvodnja povrća (izgradnja plastenika), proizvoditi domaća rakija i zimnica, a u
narednih 10 godina imati proširiti ugostiteljski objekat sa više sjedećih mjesta prateći
trendove u seoskom turizmu i obogatiti cijelu ponudu sa novim jelovnicima, sadrţajima i
smještajnim kapacitetima. Namjera je organizovati i kulturne manifestacije koje bi značajno
doprinijele razvoju ruralnog turizma.

Jedine primjedbe koje domaćinstvo dobija od posjetilaca je vezano za dostupnost i turističku

signalizaciju. Iako je Donje Biosko dostupno asfaltiranim putem koji vodi od centra grada i
koji je udaljen samo pet kilometara, potrebno je više odrţavanja i čišćenja, posebno u
zimskim mjesecima. Turistička signalizacija postoji, mada je potrebno značajno unaprijediti i
postaviti više putokaza, posebno radi inostranih turista.

Da bi se stvorili uslovi za brţi razvoj ruralnog turizma potrebno je unapreĎenje zakonske

regulative, te uključenost javnog sektora i veća podrška turističkih zajednica na svim nivoima.
 HRANA I GOSTOPRIMSTVO

Koliba Umoljani kod Muce

Adresa: Umoljani bb
Vlasnik: Nedim Fatić
Kontakt: 061 511 323
Facebook: https://www.facebook.com/kolibaumoljani/

Koliba Umoljani kod Muce je porodični biznis - ugostiteljska radnja osnovana 2016.godine.
Mnoštvo turista koji dolaze u Umoljane, a posebno tokom vikenda, su pomogli porodici Fatić
da prepoznaju priliku da turistima ponude ono po čemu je kraj poznat, a to je kvalitetna hrana
i gostoljubivost. Sopstvena ulaganja i kreditna sredstva, uz odreĎenu podršku udruţenja
Alterural i Federalnog ministarstva okoliša i turizma su doveli do pokretanja i razvoja
jedinstvenog mjesta za odmor i druţenje u očuvanom ambijentu destinacije Umoljani.

Umoljani su turistička destinacija u općini Trnovo poznata po očuvanoj prirodi, čistom zraku,
kulturno-istorijskim spomenicima, tradiciji i mnogim pričama. Od spomenika se izdvajaju
mnogi nadgrobni spomenici - stećci i jedna od najstarijih dţamija u Bosni i Hercegovini. Na
destinaciji su ureĎene staze za šetnju i biciklizam, gdje se odrţavaju i biciklističke trke. Jedna
od tradicionalnih manifestacija je teferič koji se već više od stotinu godina odrţava u prvoj
nedjelji mjeseca avgusta.

Porodične veze sa Umoljanima i korištenje lokalnih resursa su vaţan faktor uspjeha. Počeci
biznisa se veţu za najam objekta za restoran, a kasnije se biznis seli na sopstveno imanje gdje
se gradi objekat. Restoran je smješten na atraktivnoj i turistima interesantnoj lokaciji,
vidikovcu na 1.370 m nadmorske visine. Iako vlasnik nema formalno turističko i ugostiteljsko
obrazovanja, ljubav i posvećenost prema poslu, uz učenje uz rad i znanje preneseno od
roditelja, je ono što je doprinijelo razvoju biznisa.

Hrana koja se priprema tokom cijele godine je uvijek svjeţa i domaćeg je porijekla.
Kvalitetna hrana, ljubazno osoblje, prirodni ambijent i vrhunska higijena su izuzetno vaţne
turistima koji dolaze iz cijelog svijeta. Jedan od dokaza kvaliteta je da se veliki broj gostiju
vraća, a da veliki broj gostiju dolazi po preporuci. Biznis je usmjeren na diferencijaciju
ponude i visok kvalitet. Cijene koje se nude su izuzetno prihvatljive i domaćim i inostranim
turistima.

Porodica Fatić kroz ponudu hrane i pića nastoji očuvati lokalnu tradiciju i korištenje
autohtonih proizvoda - sir, meso, kajmak, dţemovi, sokovi i čajevi. Meni koji se nudi je
baziran na bosanskim specijalitetima - begova čorba, uštipci, pura, pite, itd, a hranu priprema
gospoĎa Sadţida Fatić. Restoran ima 40 sjedećih mjesta, a u vanjskom prostoru od 80 do 100,
sa parking prostorom.

Osim gastro ponude turistima se nude i aktivnosti obilaska okoline markiranim stazama, a
posebno je interesantna šetnja do "aţdahe" i studenog potoka. Sve atrakcije u okolini su lako
dostupne. U okolini postoje uslovi za ribolov u kanjonu Rakitnice, voţnja biciklističkim
stazama, planinarenje, i druge outdoor aktivnosti. Veliki broj turista već dolazi sa vodičima.
Vaţno za razvoj turizma u Umoljanima je širenje ponude na autohtone suvenire, kojih sada
nedostaje, a koji bi bili vaţan faktor razvoja i zapošljavanja. Turistima se uglavnom nude
pleteni proizvodi - kape, rukavice i čarape, te prirodni sokovi i čajevi.

Trenutno ne postoje smještajni kapaciteti, ali je namjera porodice da se u budućnosti nude i

usluge smještaja i da se zaposli više radnika, ali i da se unaprijede njihova znanja i vještine,
kao što je npr. poznavanje jezika, usluţivanje, itd. Plan porodice Fatić je da se izgrade i
bungalovi za smještaj turista, te uvesti u ponudu jahanje konja, voţnju quad motociklima, ali i
izgraditi sopstvenu farmu ţivotinja i nuditi sopstvene proizvode.

Promocija se uglavnom bazira na usmenim preporukama zadovoljnih turista. Brošure i drugi

štampani promotivni materijali se ne koriste. Restoran nema web stranicu, niti e-mail adresu,
ali ima aktivnu Facebook stranicu na kojoj redovno objavljuje vizuelne sadrţaje vezane za
restoran i destinaciju. Potrebno je raditi i na unapreĎenju saradnje sa turističkim agencijama
jer se trenutno saraĎuje samo sa jednom turističkom agencijom iz Sarajeva.

Bez obzira na kontinuiran rast broja domaćih i posebno inostranih turista tokom posljednjih
godina, sezonalnost je jedan od problema sa kojima se suočava destinacija Umoljani. Sezona
traje uglavnom od juna do septembra, te je potrebno raditi na obogaćivanju ponude destinacije
i produţavanju sezone. Oko 60% turista su domaći turisti, a meĎu inostranim turistima
dominiraju turisti iz zaljevskih zemalja, EU i SAD.

Umoljani su saobraćajno dobro uvezani i lako dostupni, komunalna infrastruktura i turistička

signalizacija je zadovoljavajuća, što su vaţni faktori za razvoj turističkih biznisa, mada je
potrebno uraditi više na zaštiti okoline i smanjenju zagaĎenja-otpada koje se neminovno javlja
sa povećanim brojem turista.

Dalji rast i razvoj biznisa zavisi i od zakonske regulative koja reguliše djelovanje seoskih
domaćinstava u Federaciji BiH, ali i od aktivnije uključenosti javnog sektora u razvoj turizma
i biznisa, te umreţavanja turističkih biznisa u destinaciji. Trenutni nivo saradnje sa drugim
pruţaocima turističkih usluga u destinaciji nije zadovoljavajući.
 PRIRODA I AUTENTIČNOST

Seoski turizam Ziličina

Adresa: Ziličina bb, Rogatica

Vlasnik: Slobodan Brkić, diplomirani pravnik
Kontakt: 065 652 077
E-mail: info@turizam-zilicina.com
Web: https://www.turizam-zilicina.com

Rogatica je općina sa mnoštvom kulturno-istorijskih spomenika i prirodnih atrakcija kao što

su most na Ţepi, poznat iz djela nobelovca Ive Andrića, crkve Svetog Jovana Krstitelja iz 13.
vijeka, srednjevjekovni gradovi Borač i Vratar, nekropola stećaka na Borovsku, pećina
Govještica, vodopad na rijeci Rakitnici, ergela konja Borike i druge.

Seoski turizam Ziličina je rezultat ljubavi prema zavičaju i prirodi gospodina Slobodana
Brkića. Ţelja da napravi izletište na mjestu gdje je odrastao se ostvarila 2016. godine nakon
mnogo istraţivanja i edukacije o seoskom turizmu. Ovo je sada jedinstven objekat koji stalno
zapošljava četiri osobe - članove porodice i četiri saradnika. Cijeli poduhvat je finansiran iz
kreditnih i sopstvenih sredstava, uz podršku opštine, udruţenja Alterural i Via Dinarica.
Pomoć u pokretanju biznisa kroz edukativne programe, studijske posjete i promociju je dalo
udruţenje Alterural.

Turistima su na raspolaganju ugostiteljski i smještajni kapaciteti, te aktivnosti kao što su

nogomet i odbojka na pijesku, šetnja u prirodi obiljeţenim stazama, jahanje konja i drugo.

Autentični osjećaj boravka u prirodi se dobija kroz noćenje u bungalovima i konzumiranje

proizvoda lokalnih proizvoĎača i lokalnih specijaliteta (pura, pite, uštipci, kajmak, domaći
sokovi i rakija) koje spremaju supruga i majka gospodina Brkića. Smještajni kapaciteti su
dovoljni za 10 turista, a hrana se priprema za maksimalno 50 turista. U narednih godina se
planira obnova vodenica u kojoj će se mljeti brašno, izgradnja dječijeg ski lifta, proširiti
smještajne kapacitete i uvesti nove sadrţaje, a planirana je i mala suvenirnica.

Seoski turizam Ziličina je dostupan asfaltiranim putem i dobro je označen turističkom

signalizacijom. Interesantnim ga čine i atraktivne i povoljne cijena. Stoga se tu često odvijaju
sportski turniri, muzičke manifestacije, proslave i dogaĎaji.

Izraţena je sezonalnost i turisti uglavnom dolaze ljeti. Stoga su novi sadrţaji potrebni i kako
bi se turisti duţe zadrţavali, ali i da bi se produţila sezona. Najviše turista dolazi iz Srbije,
Poljske, Njemačke i Švajcarske koje uglavnom interesuje priroda i domaća hrana. Oko 80%
turista su inostrani turisti koji se zadrţavaju 1-2 noći.

Prodaja i rezervacije se uglavnom vrše direktno i putem Interneta, dok ne postoji saradnja sa
turističkim agencijama. Internet i brošure, te sajmovi, se koriste za promociju. Facebook,
Booking.com i Google Maps su se pokazali kao izuzetno efikasni alati promocije i prodaje,
posebno za inostrane turiste. Interes novinara je takoĎe veliki i kroz objave u medijima
pomaţu u povećanju upoznatosti.

Potrebna je veća uključenost opštine i entiteta u razvoj putne infrastrukture, te promociju

turističkih potencijala putem turističke organizacije. Potrebno je i više mjera za očuvanje
prirode i okoliša kroz mjere odrţivog razvoja. Promovisanjem mogućnosti ruralnog turizma
će se povećati kvalitet ţivota lokalnog stanovništva kroz zapošljavanje, preduzetništvo i
proizvodnju.
 TRADICIJA I PROMOCIJA

Seosko domaćinstvo Čardaklije

Adresa: Vrtoče bb, Bosanski Petrovac

Vlasnik: Zoran Radošević
Kontakt: 066 810 000
E-mail: cardaklije.vrtoce@gmail.com
Web: https://www.cardaklije.com
Facebook: https://www.facebook.com/CardaklijeBiH/

Seosko domaćinstvo Čardaklije je porodični biznis u kojem se ţivi i radi onako kako su ţivjeli
i radili preci porodice Radošević prije 150 godina. Čardaklije su lako dostupne iz Bosne i
Hercegovine i Hrvatske. Nalaze se na magistralnom putu Bihać-Sarajevo, 12 km su udaljene
od Nacionalnog parka Una, dva sata od Jadranskog mora i 70 km od Plitvičkih jezera.

Čardaklije pruţaju mogućnost odmora i uţivanja u tradicionalnim jelima i pićima u

prirodnom ambijentu. Gostinska kuća je centralni objekat domaćinstva sa restoranom
kapaciteta 70 mjesta i vanjskom baštom kapaciteta 200 mjesta. Tu su i Bosanska kuća u kojoj
se njeguju stari zanati i Vesela kuća za ljubitelje pića. Čardaklije. U sklopu domaćinstva
smještena je i sala za edukacije i seminare kapaciteta 50 sjedećih mjesta. Smještaj se pruţa u
tipskim seoskim kućicama apartmanskog tipa sa četiri ili šest leţaja.

Gosti se svakodnevno vraćaju, u sve većem broju, sa ostatkom porodice ili prijateljima, a
većina ih dolazi po preporuci. Cijene su jako prihvatljive i za domaće i inostrane turiste.
Hranu pripremaju supruga i kćerka, a u posao je uključena cijela porodica.

Osim bogate gastro ponude, za ljubitelje aktivnog odmora, Čardaklije pruţaju mogućnost
jahanja konja, voţnju fijakerom, sulkama ili konjskim kolima, te voţnju biciklom po šumskim
stazama i planinarenje. Gosti imaju priliku upoznati se sa starim, tradicionalnim zanatima
poput tkanja, kovanja, vunovlačanja, sve to s ciljem da se oţivi tradicija i promoviše
bogatstvo različitosti ovih krajeva. Turistima se ţele ispričati i oţivjeti stare priče iz ţivota
predaka koje su veliko bogatstvo ovih krajeva.

Iako domaćinstvo radi tokom cijele godine, sezona traje uglavnom tokom ljeta. MeĎu
posjetiocima je više inostranih turista, posebno iz Slovenije i arapskih zemalja.

Prema riječima vlasnika, promocija čini 95% uspjeha. Promocija i prodaja se vrše uglavnom
putem Interneta, gdje dobijaju izuzetno pozitivne recenzije i komentare. Uspostavljena je i
saradnja sa turističkim agencijama iz Slovenije i Hrvatske.

Ključ uspjeha biznisa, prema riječima vlasnika, je njegova ljubav, hrabrost i ţrtva za ono što
radi - predanost cijele porodice tokom cijelog dana. Cilj je napraviti tim ljudi koji se razumiju
i imaju slične stavove. Jedan od vaţnih faktora za rast i razvoj je uključenost u turistički
klaster Una-Sana putem kojeg turistički biznisi zajednički nastupaju na domaćem i
inostranom trţištu, educiraju se, organizuju studijske posjete, promovišu se i ostvaruju
sinergijske rezultate.

U budućnosti će se koristiti strategija ciljanog marketinga - fokusirati se prema odabranoj

ciljnoj grupi kako bi sva ulaganja bila prilagoĎena njihovim potrebama u smislu infrastukture
i dodatnih sadrţaja.
 AVANTURA I ISTORIJA

Japodski otoci

Adresa: Račić bb, Bihać

Vlasnik: Armin Amidţić, diplomirani ekonomista
Kontakt: 061 604 313
E-mail: info@una-aqua.com
Web: https://www.srceprirode.ba
Facebook: https://www.facebook.com/japodskiotoci /

Japodski otoci su turističko-arheološki kompleks koje čini pet prelijepih otoka na rijeci Uni,
povezanih drvenim mostićima. Otoci su smješteni u dolini Japoda, starog ilirskog plemena čiji
su ostaci pronaĎeni na ovom području. Nalaze se na osam km od Bihaća i 29 km od Plitvičkih
jezera. U neposrednoj blizini je Nacionalni park Una, te se pješačenjem od dva km moţe doći
do atraktivnih lokacija kao što su Troslap i Dvoslap. Posjetioci koji su dolazili na Unu,
Štrbački buk i okolna etno sela uvijek su ţeljeli posjetiti i Japodske otoke. Zahvaljujući tome i
velikoj ljubavi prema prirodi i Uni, vlasnik Armin Amidţić prepoznao je priliku za razvoj i
biznis, ţeleći gostima pribliţiti kulturu i istoriju staru preko 2000 godina.

Prva sezona za Japodske otoke bila je 2008. godine, kada su spontano kupili nekoliko čamaca
i vozilo. Tada su radili isključivo po rezervacijama, za ugovorene grupe i posjete, da bi 2015.
godine registrovali ugostiteljsku radnju i smještaj.

Do osnivanja i registracije Japodskih otoka pruţali su samo usluge raftinga i jednodnevnih

izleta. Sada raspolaţu sa 75 kreveta u luksuznim apartmanima i vikendicama.
Posebna atrakcija je kućica na drvetu sa pogledom na rijeku Unu koja predstavlja nešto što se
ne viĎa često u našim krajevima, a savršeno se uklapa u jedinstven prirodni ambijent. TakoĎer
pored raftinga, posjetitelji mogu uţivati u planinarenju, biciklizmu i foto safariju sa
dţipovima. Ukupan broj zaposlenih je 10, ali u sezoni broj bude i veći od 30.
Otoci posjeduju ureĎen parking, restoran u kojem se hrana priprema na tradicionalan način,
mjesto za logorsku vatru i druţenje u večernjim satima, beach bar i mjesto za kampiranje.

Postoji namjera za proširenje ponude. Jedan od planova jeste uraditi rekonstrukciju japodskog
naselja, što bi bio muzej na otvorenom, gdje će se posjetioci moći upoznati sa kulturom
Japoda, artefaktima njihovog oruĎa, oruţja, ali i običajima. TakoĎer jedan od planova je
postavljanje i nekadašnjih autentičnih sojenica, starih mlinova i vodenica.

Izuzetno je izraţena sezonalnost. Većina posla se obavlja tokom ljeta, dok su zimi zatvoreni.
S obzirom da apartmani imaju toplinsku izolaciju, uz mala ulaganja mogli bi se koristiti i
tokom zime.

Turisti, uglavnom inostrani, se često ponovo vraćaju i većina ih dolazi po preporuci.

Najviše turista dolazi iz Slovenije, Srbije i Hrvatske i koji uţivaju u adrenalinskim
sportovima, netaknutoj prirodi i krajiškoj kuhinji, dok je najmanje turista iz Bosne i
Hercegovine. Cijene su prihvatljive i za domaće i inostrane turiste. Način na koji se Japodski
otoci uglavnom promovišu su web stranica i društvene mreţe Facebook i Instagram, gdje
posjetioci mogu naći uglavnom pozitivne komentare i utiske.

„Posjetitelji doĎu kao gosti, a odlaze kao prijatelji“ je izjava gospodina Amidţića koji smatra
da je to prava vrijednost i ono čemu svi trebaju teţiti.

Japodski otoci su od nedavno dio turističkog klastera Una-Sana, koji okuplja sve male
turističke poduzetnike u ostvarivanju zajedničkih ciljeva. Gospodin Amidţić kaţe da im je
osnivanje klastera i ulazak Japodskih otoka u klaster donijelo veće mogućnosti za razvoj
turističke ponude i kapaciteta na ovom području.

Poslovni poduhvat je finansiran isključivo iz vlastitih sredstava. Ne postoji sistemska pomoć

za razvoj od strane javnog sektora nije dobijena i to je najveći problem sa kojim se susreću i
Japodski otoci i drugi turistički biznisi. Bez obzira na dobru saobraćajnu uvezanost, postoji
problem sa ureĎenjem i odrţavanjem puteva što je izuzetno vaţno za razvoj turizma.
 AMBIJENT I SEOSKA IDILA

Seosko domaćinstvo Radoja

Adresa: Pljeva bb, Šipovo

Vlasnik: Mile Radoja
Kontakt: 065 625 985
E-mail: pliva.apartments@gmail.com
Web: https://www.apartments-pliva.com
Facebook: https://web.facebook.com/apartmenspliva/

Seosko domaćinstvo Radoja se nalazi u mjestu Pljeva ispod planine Vitorog i udaljeno je od
Šipova sedam kilometara sa kojim je povezano asfaltiranim seoskim putem. Pljeva je tipično
planinsko selo rasuto po breţuljicima sa pašnjacima, livadama i listopadnim i četinarskim
šumama. Područje je bogato izuzetno bogato vodom i ribom – pastrmkom, lipljenom i
mladicom, a u neposrednoj blizini Pljeve se nalazi rijeka Pliva i njena tri izvora. Pljeva se
nalazi na nadmorskoj visini 450 metara, ali u blizini se nalaze planina Vitorog visoka 1906
metara i Smiljevac visok 1647 metara. Šume su bogate divljači i lovišta na području Šipova
su raj za ljubitelje prirode i lova.

Domaćinstvo Radoja je porodični biznis kojim se bave već 10 godina. Počeci se veţu za
saradnju sa japanskom organizacijom JICA koja je za stanovništvo u regionu Pliva
organizovala edukacije vezane za mogućnost razvoja ruralnog turizma u periodu od 2007. do
2009. godine. Organizacija im je pomogla i u opremanju kupatila i soba, te su od početna tri
leţaja proširili ponudu na 15 leţaja. Promociju i razvoj takoĎe pomaţe i turistička
organizacija opštine Šipovo.
Cilj domaćinstva je usmjeren ka revitalizaciji sela i zadrţavanju mladih ljudi na selu. Osim
koristi za svoje domaćinstvo, kroz razvoj biznisa, pomaţu i drugim domaćinstvima koja se
bave proizvodnjom mesa, mlijeka i drugih namirnica.

Domaćinstvo raspolaţe sa tri apartmana sa po pet leţajeva, etno restoranom i salom za

dogaĎaje. Kuće i apartmani se nalaze u dvorištu punom cvijeća i stabala kruške, jabuke i
šljive. Apartmani su opremljeni udobnim drvenim namještajem i tradicionalnim sadrţajima
toplih tonova od prirodnih materijala. Centralno grijanje omogućava da posjetioci borave u
apartmanima tokom cijele godine.

Etno restoran u sklopu domaćinstva nudi tradicionalna jela pripremljena po staroj recepturi i
od sastojaka koji se proizvode u domaćinstvu ili u okolini – Šipovački hljeb, pršut, sir,
kajmak, kiselo mlijeko, proju, kačamak, pogaču, uštipke, pite, sarmu i meso sa raţnja, roštilja
ili ispod sača. U ponudi su i rakije od šljive, kruške i jabuke, kao i rakija travarica – Plivovica
po kojoj je domaćinstvo poznato. Naziv Plivovica su rakiji dali turisti iz Švedske.

Posjetiocima se nude izleti u prirodi, lov na vuka i divlje svinje u saradnji sa lovačkim
udruţenjem Tetrijeb iz Šipova, sportske manifestacije – gaĎanje glinenih golubova, foto
safari, posmatranje ptica, ribolov za početnike i iskusne ribolovce u fly fishing revirima na
rijekama Plivi, Janj, Ribnik i Sana po principu „uhvati, poljubi i pusti ribu“, branje ljekovitog
bilja, gljiva i šumskih plodova, planinarenje u saradnji sa planinarskim društvom Vitorog iz
Šipova, voţnja biciklom po planinskim stazama i posjeta crkvi Svete Petke. Organizuju se i
vjenčanja, dječiji roĎendani, škole u prirodi, razni kulturni dogaĎaji i manifestacije, te
poslovni sastanci, promocije i prezentacije.

Posjetioci mogu uţivati i u mnogim aktivnosti vezane za ţivot na selu - njega i hranjenje
domaćih ţivotinja, košenje trave, oranje, kopanje, berba voća, priprema zimnice od voća i
povrća, pečenje domaće rakije kao i muţa krava i pripremanje različitih mlječnih proizvoda.

Gospodin Mile Radoja, vlasnik domaćinstva, vjeruje da je odnos prema gostima,

gostoljubivost i ljubaznost ključ uspjeha i svoje goste poziva riječima – „Dobro došli – smijeh
nam je hrana, a hrana lijek.“

Prelijepa i bogata priroda, izvori, potoci i rijeke, čist zrak, mir i tišina privlače turiste iz cijele
Evrope. Godišnje dolazi oko 500 turista, s tim da broj posjeta raste iz godine u godinu. Većina
posjetilaca su ribolovci, ali dolazi i sve više posjetilaca koji ţele odmor u netaknutoj prirodi i
autentičnom ambijentu. Oko 90% gostiju dolazi iz evropskih zemalja, a ostalo su turisti iz
Srbije i BiH. Osim sopstvene prodaje i promocije putem Interneta, posjetioci dolaze i
zahvaljujući turističkim agencijama iz Banjaluke. Cijene su izuzetno atraktivne i za domaće i
za inostrane turiste.

Planovi domaćinstva se odnose na proširenje smještajnih kapaciteta, izgradnju bazena i

dodatno povezivanje sa turističkim agencijama u cilju bolje promocije i prodaje.
 HRANA I MIR

Seosko domaćinstvo Šadrvan

Adresa: Ravne, Vareš

Vlasnik: Osman Kapetanović
Kontakt: 061 787 867
E-mail: info@sadrvan-ravne.com
Web: https://www.sadrvan-ravne.com
Facebook: https://www.facebook.com/Seosko-domaćinstvo-Šadrvan-1671713813060705/

Seosko domaćinstvo Šadrvan porodice Kapetanović se nalazi u selu Ravne na nadmorskoj

visini 1000 metara i obroncima planine Zvijezde, 17 kilometara udaljeno od Vareša i 48
kilometara od Sarajeva. Selo je asfaltnim putem povezano sa Varešom. Ravne se nalaze u
Ravanjskom polju koje je bogato vodom i okruţene su šumama bora, jele i smrče. Okolne
šume obiluju gljivama (vrganj, lisičarka, rujnica i mliječnica) i bobičastim voćem (maline,
kupine i jagode). Vazdušne struje su takoĎe jedna od posebnosti destinacije.

Domaćinstvo je smješteno u središnjem dijelu sela u velikoj i prostranoj kući sa širokom

ograĎenim dvorištem - avlijom u kojoj je lijep ljetni hladnjak – šadrvan, po kome
domaćinstvo i nosi naziv. Gospodin Osman Kapetanović je iz ljubavi prema starinama prije
10 godina napravio šadrvan koji danas sluţi kao dio ugostiteljskog objekta. Gosti – prijatelji
iz Sarajeva koji su posjećivali porodicu Kapetanović su, voĎeni gostoljubivošću domaćina i
kvalitetom hrane, predloţili da se porodica počne baviti turizmom. Od tada se domaćinstvo
stalno širi novim idejama i ponudom. Biznis je pokrenut sopstvenim i kreditnim sredstvima.
Federalno ministarstvo okoliša i turizma je dalo finansijsku podršku u iznosu od 2.000 KM za
izgradnju kupatila, a udruţenje Alterural iz Sarajeva je postavilo turističku signalizaciju,
proširenje terase i obezbjedilo učešće domaćinstva na edukativnim radionicama i sajmovima.

Domaćinstvo ima tri sobe sa ukupno devet leţaja, te apartman sa četiri leţaja. Ljetni hladnjak
- šadrvan nalazi se ispred kuće i uraĎen je od prirodnih materijala - kamena i drveta, sa
kaminom i roštiljem, te prostorom za sjedenje do 15 osoba. Gostima se nudi smještaj na bazi
pansiona ili polupansiona. Troje zaposlenih – suprug Osman, supruga Hafiza i sin Mirza se
nalaze na usluzi gostima, a po potrebi angaţuju se i saradnici iz sela Ravne.

Domaćinstvo ima izvorsku vodu, a na svojom imanju proizvodi zdravu i biološki ispravnu
hranu, bez vještačkih Ďubriva i hemijske zaštite. Gostima se takoĎe nude sve vrste mesa sa
imanja - junetina, teletina, bravetina, piletina, te domaća jaja, mlijeko i mliječni proizvodi
(sirevi i kajmak), domaće i šumsko voće - jagode, maline, kupine i ribizle, šumske gljive i sve
vrste povrća. Ono što domaćinstvo ne proizvodi na svom imanju se nabavlja od drugih
proizvoĎača u selu Ravne. Gosti mogu i sami da uberu ono što će spremiti i pojesti ili, uz
pomoć domaćina, prerade u pekmeze, dţemove i turšije. Jedan od ciljeva domaćinstva je
izgradnja bazena na lokalnom potoku gdje bi se vršio uzgoj ribe koja bi se onda nudila u
gastro ponudi.

Hranu za maksimalno 50 osoba priprema gospoĎa Hafiza Kapetanović. U ponudi su jela

tradicionalne bosanske kuhinje, sokovi od jabuka, krušaka, ribizle, šljiva i zove iz domaće
proizvodnje, te pekmez od šljiva, krušaka i jabuka i dţemovi od jagoda, malina i kupina.
Umjesto suvenira domaćinstvo nudi domaće sokove i dţemove, a koje vrlo često daju gostima
na pokon.

Okolina sela Ravne pruţa mogućnosti za šetnju, pješačenje, planinarenje, lov i ribolov, trčanje
i jahanje konja.

Za posjetioce domaćinstva organizuju se jednodnevni izleti i posjete kulturno-historijskim

spomenicima i prirodnim atrakcijama– drvena dţamija u Karićima, kraljevski grad Bobovac,
pećina u Bijambarama, stari kovački majdani u Očeviji, nekropole stećaka, izletišta na planini
Zvijezdi i pored rijeka Blaţe, Ţahlje, Stavnje i Očevije.

Iako domaćinstvo radi tokom cijele godine, turisti najviše dolaze ljeti, tokom jula, avgusta i
septembra. Broj turista se povećava tokom posljednjih godina, a naročito turista iz arapskih
zemalja, zatim i evropskih zemalja. Turisti iz inostranstva se zadrţavaju i do sedam dana, ali
je prosječno zadrţavanje izmeĎu tri i četiri dana. U ukupnoj strukturi turista najviše je
porodica, sa ili bez djece, u dobi od 30 do 60 godina.

Promocija putem Interneta i direktna prodaja se pokazuju izuzetno efikasnom, a zadovoljstvo

turista uslugama domaćinstva se pokazuje pozitivnim ocjenama i preporukama. Cijene usluga
i proizvoda domaćinstva su izuzetno atraktivne i za domaće i za inostrane turiste. Prema
riječima vlasnika ključni faktori uspjeha su, osim čistoće i kvaliteta hrane i usluga,
gostoprimstvo i osmijeh koji ima cijela porodica.
 VODA I PRIRODA

Smještaj na selu Milorad Piljić

Adresa: Janjske Otoke, Šipovo

Vlasnik: Milorad Piljić
Kontakt: 065 540 390
E-mail: dule.piljic@gmail.com
Facebook: https://www.facebook.com/Milorad.Piljic.Janjske.otoke.smjestaj.na.selu/

Janjske Otoke su popularno izletište na rijeci Janj poznato po zelenilu, vodenim rukavcima,
kaskadama i vodopadima. Nalaze se devet kilometara od Šipova i 90 kilometara od Banja
Luke. Janjske Otoke su izuzetno šumovit kraj, bogat biljnim i ţivotinjskim vrstama, a u blizini
se nalazi prašuma Janj koja je zaštićeni strogi rezervat prirode. Rijeka Janj je bogata ribom –
pastrmkom i lipljenom. Sačuvane su brojne vodenice i vodenični točkovi.

Janjske otoke su poznate po seoskom turizmu. Mnogi mještani izdaju objekte turistima koji
ţele osjetiti ţivot na selu i učestvati u seoskim radovima i prirodi. U cilju boljeg trţišnog
pozicioniranja, pruţaoci usluga u seoskom turizmu su formirali udruţenje Pliva – seoski
turizam.

Ideja za biznis se javila tokom provoĎenja projekta odrţivog razvoja seoskog turizma koji je
implementirala JICA u regiji Pliva u periodu od 2007. do 2009. godine. Gospodin Milorad
Piljić je zahvaljujući ličnim sredstvima i donacijama japanske organizacije JICA u iznosu od
2.000 KM i Ministarstva za trgovinu i turizam RS u iznosu od 10.000 KM pokrenuo biznis
pruţanja usluga smještaja. Osim usluga smještaja i tradicionalne gastro ponude gospodin
Piljić se bavi i proizvodnjom organske hrane. U biznis je uključeno šest članova porodice
Piljić.
Trenutni kapacitet je 16 leţaja. Suočeni su sa problemom nedostatka smještajnih kapaciteta i
nedovoljan kuhinjski i restoranski prostor. Smještajni kapaciteti su generalno problem na
Janjskim otokama, gdje trenutno postoji oko 50 leţaja što je nedovoljno tako da su u ljetnom
periodu svi kapaciteti popunjeni. Stoga je plan izgradnja bungalova sa oko 50 leţaja i
adekvatnog restoranskog prostora.

Turistima se nude ribolov, biciklizam, planinarenje i učestvovanje u poljskim radovima.

Sezonalnost je posebno izraţena i sezona traje maksimalno šest mjeseci. Ograničen broj
aktivnosti i sadrţaja u ponudi je uglavnom zamjerka turista koji uglavnom dolaze iz regije
Banja Luka, Srbije i Slovenije. Sve više je grupa koje na destinaciji borave više dana.

Osim samostalnih promotivnih aktivnosti putem Interneta, a posebno društvenih mreţa,

promotivne aktivnosti obavlja i turistička organizacija opštine Šipovo.
 PRIRODA I HRANA

Seosko domaćinstvo Tuka – Eko stan doo

Adresa: Luţine bb, Fojnica

Vlasnik: Luka i Milica Tuka
Kontakt: 063 491 567
E-mail: info@ekostan.com
Web: https://www.ekostan.com

Seosko domaćinstvo Tuka se nalazi u blizini Fojnice, Prokoškog jezera i planine Vranice.
Fojnički kraj je poznat kao destinacija zdravstvenog turizma zahvaljujući kompleksima
Reumal i Aqua-reumal. Fojnica je takoĎe poznata i po franjevačkom samostanu, Atik dţamiji
i tekijama. Turisti mogu planinariti ili šetati po obiljeţenim stazama.

Domaćinstvo djeluje od 2010. godine kada su ugostili prve turiste iz Francuske. Zahvaljujući
sopstvenim sredstvima i donaciji organizacije Caritas iz Belgije porodična kuća stara stotinu
godina je pretvorena u objekat za smještaj turista. Dio kuće je zadrţan u izvornom obliku, a
dio u kome borave turisti je dozidan. Osim Caritasa i udruţenje Alterural je dalo podršku
razvoju biznisa kroz obezbjeĎenje pristupa trţištima, promociju i turističku signalizaciju.

Porodica Tuka je jedina na ovom području koja se bavi turizmom i u biznis su osim
supruţnika Tuka uključena i njihova tri sina. Ono što je specifičnost ovog biznisa je da se
porodica, osim turizmom, bavi primarno prodajom roba široke potrošnje i proizvodnjom
organskog povrća u plastenicima. TakoĎe uzgajaju i malinu i aroniju od kojih prave domaće
sokove i dţemove. Uzgajaju krave i kokoši i imaju vlastitu proizvodnju teladi i svinja.

Turistima su tokom cijele godine na raspolaganju dvoje trokrevetne sobe sa šest leţaja.
Izraţena je sezonalnost i najviše posjeta se ostvaruje tokom jula, avgusta i septembra. Turisti
uglavnom dolaze iz Francuske, Belgije i Njemačke. Prema riječima porodice Tuka, ključni
faktori uspjeha su kvalitetna domaća hrana, gostoprimstvo i čistoća. Turisti su zadovoljni
ponudom i nivoom cijena i stoga dobijaju veliki broj preporuka.

GospoĎa Milica turistima priprema hranu na tradicionalan način od namirnica iz vlastitog

uzgoja i nastoji očuvati tradiciju kroz jela i pića kao što su fojničke maglice, keške, domaći
sokovi, dţemovi i likeri.

Promotivne i prodajne aktivnosti su izuzetno skromne. Promocija se obavlja uglavnom preko

udruţenja Alterural. To je i razlog stagnacije broja turista tokom proteklih godina.

Luţine su saobraćajno dobro uvezane i lako dostupne, a komunalna infrastruktura je

zadovoljavajuća, mada je potrebno uraditi više na zaštiti okoline i smanjenju zagaĎenja zbog
neadekvatnog odlaganja otpada. Turistička zajednica do sada nije bila aktivno uključena u
razvoj ruralnog turizma. Potrebno je raditi na popularizaciji seoskog turizma i motivaciji
domaćinstava za pokretanje biznisa.
 GOSTOPRIMSTVO I ISTORIJA

Seosko domaćinstvo Ibrišimović

Adresa: Mijakovići bb, Vareš

Vlasnik: Šaban i NaĎa Ibrišimović,
Kontakt: 061 797 642
E-mail: ibrisimovic_5@hotmail.com

Seosko domaćinstvo Ibrišimović se nalazi u selu Mijakovići na nadmorskoj visini 740 metara.
Mijakovići su od kraljevskog grada Bobovca udaljeni jedan kilometar, od Vareša oko 20
kilometara, a Sarajeva 70. Kraljevski grad Bobovac se od 2006. godine nalazi na listi
nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Bobovac je bio stolno mjesto bosanskih vladara
u 14. i 15. stoljeću, a unutar njegovih zidina čuvala se i bosanska kruna.

Domaćinstvo djeluje u sklopu udruţenja „Čuvari bosanske krune Bobovac“ iz Mijakovića

koje se bavi zaštitom Bobovca i ruralnim razvojem. Zahvaljujući udruţenju, na Bobovcu je
nedavno otvorena i suvenirnica. Udruţenje kroz različite projekte i donacije nastoji očuvati
prirodni i istorijski ambijent Bobovca, ali je ipak potrebno intenzivno uključenje javnog
sektora i sistemski pristup odrţivom razvoju. IzmeĎu ostalog, bez obzira na vaţnost Bobovca
kao nacionalnog spomenika i turističke destinacije u nastajanju, pristupni put je izuzetno loš i
potrebno je asfaltiranje.

Šaban, magistar menadţmenta, i NaĎa, domaćica, posjetiocima u svom domu tokom cijele
godine nude prirodnu, domaću i organski uzgojenu hranu. Posjeduju vlastite voćnjake i
povrtnjake, pčelinjak, te uzgajaju krave i ovce. TakoĎe posjeduju i vlastitu vodenicu od drveta
autohtonog izgleda staru oko 170 godina. GospoĎa NaĎa hranu sprema po tradicionalnim
bosanskim receptima i obučena u narodnu nošnju doprinosi očuvanju sjećanja i tradicije.

Ideja za pokretanje biznisa se javila 2008. godine, a u cilju revitalizacije sela, zadrţavanja
mladih ljudi i smanjenja odliva stanovništva. U odnosu na 1990. godinu broj stanovnika u
Mijakovićima je prepolovljen. Blizina Bobovca i turisti koji su dolazili su bili odlučujući za
donošenje odluke o osnivanju udruţenja putem koga su registrovana četiri seoska
domaćinstva u kojima moţe biti smješteno oko 20 turista. Domaćinstvo Ibrišimović ima osam
kreveta u porodičnoj kući smještenoj u vrtu ureĎenom u tradicionalnom stilu.

Izraţena je sezonalnost u posjetama i sezona traje od aprila do novembra. Mada najviše turista
dolazi iz BiH, a posebno iz Sarajeva, destinaciju posjećuju i turisti iz Evrope, Amerike i
Australije. Svake godine je broj turista veći. Motivacija turista za dolazak je vezana za odmor
u prirodi i kulturno-istorijsko nasljeĎe, odnosno kako gospodin Ibrišimović kaţe „čist zrak,
mir, seoska idila“ u kombinaciji sa zdravom hranom pripremljenom na tradicionalan način u
istorijski vaţnom prostoru.

Promotivne aktivnosti se baziraju na preporukama i promociji putem udruţenja Alterural iz

Sarajeva, te turističke zajednice općine Vareš. Osim promocije udruţenje Alterural pruţa i
podršku u razvoju biznisa.
ZAKLJUČCI
Ruralni turizam je specifičan oblik turizma koji karakteriše ubrzan rast. Ruralni turizam je
turizam koji je baziran na iskustvu i ljudskom kontaktu. Kvalitet iskustva u ruralnom turizmu
je značajno pod uticajem kvaliteta personalizovane usluge. Gosti u ruralnom turizmu nisu
anonimni klijenti, nego osobe sa kojima se uspostavlja veza i lični odnos.

Sektor ruralnog turizma u Bosni i Hercegovini se takoĎe razvija tokom posljednjih godina, ali
razvoj je organski, ne sistemski. Stoga je potreban zaokret u razvoju i sistemski pristup
razvoju koji je baziran na strateškom promišljanju i korištenju savremenih marketinških i
menadţerskih alata.

Sektor i dalje nije prepoznat, često čak ni od samih pruţalaca usluga, kao značajan dio ukupne
turističke ponude. Za mnoge pruţaoce usluga ruralni turizam se posmatra samo kao dodatni
izvor prihoda a ne kao profesionalna turistička aktivnost. Mnogi pruţaoci usluga u ruralnom
turizmu čak i djeluju u sivoj zoni, odnosno nemaju registrovane biznise. Razlog tome leţi i u
samoj neusklaĎenosti i nedostatku regulative koja reguliše ovu oblast na različitim nivoima.

Ruralni biznisi i destinacije ruralnog turizma moraju raditi na razvoju atraktivne turističke
ponude i razvoju i diferenciranju brenda koji će osim funkcionalnih imati i snaţne
emocionalne efekte.

Priroda i veličina biznisa u ruralnom turizmu je takoĎe barijera profesionalizaciji. Biznisi u

ruralnom turizmu su mali porodični biznisi. Mali obimi prodaja na rastućem trţištu se ne
moraju bazirati na sistemskoj promociji nego usmenoj preporuci, što je česta praksa pruţalaca
usluga u ruralnom turizmu u Bosni i Hercegovini. Pruţaoci usluga moraju raditi na efikasnoj
promociji, posebno koristeći digitalne alate komunikacije (Internet).

Razvoj kapaciteta i edukacija pruţalaca usluga u raznim oblastima (marketing, menadţment,

standardi kvalitete, prodaja, itd) se postavlja kao imperativ u razvojim politikama.

Ciljevi razvojnih politika ruralnog turizma se moraju odnositi i na umreţavanje pruţalaca

usluga i efikasno upravljanje destinacijom, odnosno uspostavljanje dugoročne saradnje
privatnog, javnog i nevladinog sektora okupljenih oko zajedničke vizije razvoja. Na taj način
će ruralni turizam biti efikasno sredstvo za unapreĎenje kvaliteta ţivota u ruralnim
područjima, ostvarenje odrţivog razvoja, revitalizacije ruralnih područja i ekonomske
valorizacije postojećih atrakcija i potencijala, te razvoja pratećih djelatnosti.
POPIS REFERENCI
- Albu, R. G. and Nicolau, L. C. 2011. Sustainable Development of the Romanian Rural
Areas within the Present European Context. Bulletin of the Transilvania University of
Braşov, Vol. 4 (53), No. 1, Series V, pp. 111-118.
- Alexandrov, K. 2005. Some issues of rural tourism in Bulgaria. Scientific Conference of
Young Scientists, Plovdiv
- Amilien, V., Fort, F. and Ferras, N. 2007. Hyper-real territories and urban markets:
changing conventions for local food – case studies from France and Norway.
Anthropology of food
- Belletti, G., Brunori, G., Marescotti, A., Berti, G. and Rovai, M. 2013. Is rural tourism
sustainable? A reflection based on the concept of ’rural tourism configurations’. In:
Figueiredi, E., Raschi, A., (eds) Fertile Links? Connections between Tourism Activities,
Socioeconomic Contexts and Local Development, Firenze University Press, pp. 93-106
- Bessière, J. 1998. Local Development and Heritage: Traditional Food and Cuisine as
Tourist Attractions in Rural Areas. Sociologia Ruralis, Vol.38, No. 1, pp. 21-34.
- Boyne, S., Williams, F. and Hall, D. 2002. Innovation in Rural Tourism and Regional
Development: Tourism and Food Production on the Isle of Arran. In: Andrews, N.,
Flanagan, S. and Rudy, J. (eds) Innovation in Tourism Planning, Dublin Institute of
Technology.
- Buhalis, D. 2003. eTourism: Information technology for Strategic Tourism Management.
Prentice Hall, London: Pearson.
- Butler, R., Hall, C.M. and Jenkins, J. 1997. Tourism and Recreation in Rural Areas. John
Wiley & Sons Ltd, Chichester
- Cawley, M. and Gillmor, D. 2008. Integrated rural tourism: Concepts and Practice. Annals
of Tourism Research 35(2), pp. 316-337.
- Cloke, P. 2007. Creativity and tourism in rural environments. In: G. Richards and J.
Wilson (eds), Tourism, Creativity and Development. Taylor and Francis e-Library
- Cole, S. 2007. Beyond Authenticity and Commodification. Annals of Tourism Research,
Vol. 34, No. 4, pp. 943–960.
- Cole, S. 2014. Information and empowerment: the keys to achieving sustainable tourism
- Copus, A.K. and Hörnström, L. (eds) 2011. The new rural Europe: towards rural cohesion
policy. Nordregio Report 2011:1. Nordregio, Stockholm.
- Dann, G. 1977. Anomie, Ego Enhancement and Tourism. Annals of Tourism Research,
pp. 184-194.
- Darău, A. P., Corneliu, M., Brad, M. L. and Avram, E. 2010. The Concept of Rural
Tourism and Agritourism. Studia Universitatis Vasile Goldiş, Vol. 5, No. 1, pp.39-42.
- Daugstad, K and Kirchengast, C. 2013. Authenticity and the Pseudobackstage of Agri-
Tourism. Annals of Tourism Research, Vol. 43, pp. 170–191.
- Denicolai, S., Cioccarelli, G. and Zucchella, A. 2010a. Resource-based local development
and networked core-competencies for tourism excellence. Tourism Management 31 260–
266.
- Dong, E., Wang, Y., Morais, D. and Brooks, D. 2013. Segmenting the rural tourism
market. The case of Potter County, Pennsylvania, USA. Journal of Vacation Marketing,
19(2), pp. 181-193.
- European Commission (EC) 1999. Towards Quality Rural Tourism, Enterprese
Directorate General Tourism Unit, Brussels
- Fagioli, F. F., Diotallevi, F. and Cian, A. 2014. Strengthening the sustainability of rural
areas: the role of rural tourism and agritourism. Rivista di Economia Agraria, Vol. 69, No.
2–3, pp. 155-169.
- Findlay, A.M., Short, D. And Stockdale, A. 2000. The labour market impact of migration
to rural areas. Applied Geography 20 (4), pp. 333–348.
- Flanigan, S., Blackstock, K. and Hunter, C. 2014. Agritourism from the perspective of
providers and visitors: a typology-based study. Tourism Management, 40, pp. 394-405.
- Garau, C. 2015. Perspectives on Cultural and Sustainable Rural Tourism in a Smart
Region: The Case Study of Marmilla in Sardinia (Italy). Sustainability, Vol. 7, pp. 6412–
6434.
- Gunn, C. 1979, Tourism Planning. Crane Russak, New York.
- Hall, C. M. and Jenkins, J. 1998. The policy dimensions of rural tourism and recreation.
In: Butler, R., Hall, C.M. and Jenkins, J. (eds), Tourism and recreation in rural areas,
John Wiley, Chichester, pp. 19-42.
- Hall, C.M. 2007. North-south perspectives on tourism, regional development and
peripheral areas. In: Müller, D.K. and Jansson, B (eds). Tourism in peripheries:
perspectives from the far north and south, CABI, Wallingford, pp. 19–37.
- Hall, D. 2004. Rural tourism development in southeastern Europe: Transition and the
search for sustainability. International Journal of Tourism Research, Vol. 6, pp. 165–176.
- Haugland, S., Ness, H., Groenseth, B.-O. and Aarstad, J. 2011. Development of Tourism
Destinations. An Integrated Multilevel Perspective. Annals of Tourism Research, 38(1),
pp. 268-290.
- Haven-Tang, C. and Jones, E. 2012. Local Leadership for Rural Tourism Development: A
Case Study of Adventa, Monmouthshire, UK, Tourism Management Perspectives, Vol 4,
pp. 28–35.
- Hjalager, A. 1996. Agricultural Diversification into Tourism: Evidence of a European
Community Development Programme, Tourism Management 17, no. 2, pp. 103–111.
- Hjalager, A.-M. 1996. Tourism and the environment: The innovation connection. Journal
of Sustainable Tourism 4 201–218.
- Hollinshead, K. 1996, Historical Tourism in the Age of Historical Amnesia, World’s Eye
View on Hospitality Trends, 5(2), pp. 15-19.
- Kilimperov, I. 2012, Place and role of weekend tourism and suburban tourism in
specialized types of tourism In: Challenges of Tourism in the XXI century. Sofia, pp. 233-
240.
- King, B. 1994. What is ethnic tourism? An Australian perspective. Tourism Management,
Vol. 15, No. 3, pp. 173-176.
- Komppula, R. 2014. The role of individual entrepreneurs in the development of
competitiveness for a rural tourism destination – A case study. Tourism Management 40,
pp. 361-371.
- Lane, B. 1994. What is rural tourism? Journal of Sustainable Tourism 2(1&2), pp. 7-21.
- Long, P. and Lane, B. 2000. Rural Tourism Development In: Gartner, W.C. and Lime,
D.W. (eds) Trends in Recreation. Leisure, and Tourism, Lime, CABI, London.
- Lukić, A. 2013. Tourism, Farm Diversification and Plurality of Rurality: Case Study of
Croatia. European Countryside, 5(4), pp. 356-376.
- Lundmark, L., Ednarsson, M. and Karlsson, S 2014. International migration, self-
employment and restructuring through tourism in sparsely populated areas. Scandinavian
Journal of Hospitality and Tourism, 14 (4), pp. 422–440.
- MacDonald, R. and Jolliffe, L. 2003. Cultural rural tourism: Evidence from Canada.
Annals of Tourism Research 30, 307–322
- Madsen, B. and Zhang, J. 2010. Towards a New Framework for Accounting and
Modelling the Regional Impacts of Tourism. Economic Systems Research 22(4), pp. 313-
340.
- McAreavey, R. and McDonagh, J. 2010. Sustainable Rural Tourism: Lessons for Rural
Development. Sociologia Ruralis, 51(2), pp. 175-194.
- Müller, D.K. 2006. Amenity migration and tourism development in the Tärna mountains,
Sweden. in Moss, L.A.G. (ed). Amenity migrants: seeking and sustaining mountains and
their cultures, CABI, Wallingford, pp. 245–248.
- Nagaraju L.G. and Chandrashekara, B. 2014. Rural Tourism and Rural Development in
India. International Journal of Interdisciplinary and Multidisciplinary Studies, Vol. 1, No.
6, pp. 42-48.
- Nair, V., Munikrishnan, U. T., Rajaratnam, S. D., and King, N. 2014. Redefining Rural
Tourism in Malaysia: A Conceptual Perspective. Asia Pacific Journal of Tourism
Research
- Nistoreanu, P., Dorobanţu, M. R. and Ţuclea, C.E 2011. The trilateral relationship
ecotourism – sustainable tourism – slow travel among nature in the line with authentic
tourism lovers. Journal of Tourism, Vol. 11, pp. 34-37.
- Nylander, M. and Hall, D. 2004. Rural tourism policy: European perspectives. In: Hall,
D., Kirkpatrick, I. and Mitchell M (eds). Rural tourism and sustainable business, Channel
View Publications, pp. 17–40.
- OECD Organisation for Economic Co-operation and Development 2006. The New Rural
Paradigm. Policies and Governance. OECD Rural Policy Reviews. OECD publishing.
- Oppermann, M. 1996. Rural tourism in southern Germany. Annals of Tourism Research,
3(1), pp. 86-102.
- Paniagua, A. 2002. Urban-rural migration, tourism entrepreneurs and rural restructuring in
Spain. Tourism Geographies 4 (4), pp. 349–371.
- Ram, Y., Bjork, P. and Weidenfeld, A. 2016. Authenticity and place attachment of major
visitor attractions. Tourism Management, Vol. 52, pp. 110–122.
- Randelli, F., Romei, P. and Tortora, M. 2014. An evolutionary approach to the study of
rural tourism: The case of Tuscany. Land Use Policy, 38, pp. 276-281.
- Richards, G. and Marques, L. 2012. Exploring Creative Tourism: Editors Introduction.
Journal of Tourism Consumption and Practice, Vol. 4, No. 2, pp. 1–11.
- Richards, G. and Wilson, J. 2006. Developing creativity in tourist experiences: A solution
to the serial reproduction of culture? Tourism Management, Vol. 27, pp. 1209–1223.
- Robinson, R. N. S. and Clifford, C. 2012. Authenticity and Festival Foodservice
Experiences. Annals of Tourism Research, Vol. 39, No. 2, pp. 571–600.
- Salazar, N. B. 2005. Tourism and Glocalization ‘‘Local’’ Tour Guiding. Annals of
Tourism Research, Vol. 32, No. 3, pp. 628–646.
- Saxena, G., Clark, G., Oliver, T., and Ilbery, B. 2007. Conceptualising integrated rural
tourism, Tourism Geographies, Vol. 9, pp. 347–370.
- Schmied, D. (ed) 2005. Winning and losing: the changing geography of Europe’s rural
areas. Ashgate, Aldershot.
- Sharpley, R., and Sharpley, J. 1997. Rural Tourism. An Introduction. International
Thompson Business Press, London
- Sims, R. 2009. Food, place and authenticity: local food and the sustainable tourism
experience. Journal of Sustainable Tourism, Vol. 17, No. 3, pp. 321–336.
- Terluin, I. 2003. Differences in economic development in rural regions of advanced
countries: an overview and critical analysis of theories. Journal of Rural Studies 19(3), pp.
327-344.
- Tomescu, A.M. and Botezat, E.A. 2014. Culinary Tourism in Romania – Professional
Points of View. In: Dean, J.P. (ed) 22nd Biennial International Congress. Tourism and
Hospitality Industry. Trends in Tourism and Hospitality Management. Opatija, Croatia,
May 08-09 2014. University of Rijeka, Opatija, pp.677-688.
- Trinh, T. T., Ryan, C. and Cave, J. 2014. Souvenir sellers and perceptions of authenticity -
The retailers of Hội An, Vietnam. Tourism Management, Vol.45, pp. 275–283.
- Tureac, C. E., Turtureanu, A. G. and Bordean, I. 2008. General Considerations on Rural
Tourism. Analele Ştiinţifice Ale Universităţii Alexandru Ioan Cuza din Iaşi, Vol. 55, pp.
220–228.
- UNESCO Creative Cities Network 2006. Towards Sustainable Strategies for Creative
Tourism: Discussion Report of the Planning Meeting for 2008 International Conference
on Creative Tourism Santa Fe, New Mexico, USA
- Ward, N. and Brown, D. 2009. Placing the Rural in the Regional Development. Regional
Studies, 43(10), pp. 1237-1244.
- Wilson, S., Fesenmaier, R., Fesenmaier, J. and Es, J. van 2001. Factors for success in rural
tourism development. Journal of Travel Research, pp. 132-138.
- Wood, R. E. 1984. Ethnic Tourism, the State, and Cultural Change in Southeast Asia,
Annals of Tourism Research, Vol. 1, No. 1, pp. 353–374.
- Woods, M. 2005. Rural geography: processes, responses and experiences in rural
restructuring, SAGE, London.
- Woods, M. 2011. Rural, Routledge, London.
- World Tourism Organization (WTO). 2004. Rural Tourism in Europe: Experiences,
Development and Perspectives
- Yang, L. 2011. Ethnic Tourism and Cultural Representation. Annals of Tourism Research,
Vol. 38, No. 2, pp. 561–585

Ova studija je urađena uz pomoć Evropske unije.

Sadržaj ove studije je isključiva odgovornost autora

i ne odražava nužno stanovišta Evropske unije.