Evolucijska psihologija

Hadžiomerović, Una

Undergraduate thesis / Završni rad

2014

Degree Grantor / Ustanova koja je dodijelila akademski / stručni stupanj: University of

Zagreb, Faculty of Science / Sveučilište u Zagrebu, Prirodoslovno-matematički fakultet

Permanent link / Trajna poveznica: https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:217:074285

Rights / Prava: In copyright / Zaštićeno autorskim pravom.

Download date / Datum preuzimanja: 2024-01-15

Repository / Repozitorij:

Repository of the Faculty of Science - University of

Zagreb
 SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
PRIRODOSLOVNO – MATEMATIČKI FAKULTET
BIOLOŠKI ODSJEK

EVOLUCIJSKA PSIHOLOGIJA
EVOLUTIONARY PSYCHOLOGY

SEMINARSKI RAD

Una Hadžiomerović
Preddiplomski studij biologije
(Undergraduate Study of Biology)
Mentor: Prof. dr. sc. Mirjana Kalafatić

Zagreb, 2014.

1
Sadržaj:
1.UVOD ........................................................................................................................................................3
1.1 Povijesni okviri razvitka evolucijske psihologije................................................................................3
2. EVOLUCIJSKA PSIHOLOGIJA – NOVA ZNANOST......................................................................5
2.1 Porijeklo ljudske prirode - evolucijske hipoteze ................................................................................5
2.2 Metode za provjeru evolucijskih hipoteza...........................................................................................5
3. PROBLEMI EVOLUCIJSKE TEORIJE..............................................................................................6
3.1 Problemi preživljavanja i rasta............................................................................................................6
3.2 Problemi parenja...................................................................................................................................9
3.3 Problemi roditeljstva ..........................................................................................................................14
3.4 Problemi života u grupi............. .........................................................................................................16
4. INTEGRIRANA PSIHOLOGIJSKA ZNANOST..............................................................................23

Literatura ...................................................................................................................................................27

5. SAŽETAK..............................................................................................................................................28
6.SUMMARY ............................................................................................................................................28

2
1. UVOD

Evolucija je eksperimentalna znanost koja se bavi promjenama organske (žive) strukture tijekom
vremena. Evolucijska psihologija je relativno nova znanost koja predstavlja spoj psihologije i evolucijske
biologije. S razvojem ove znanosti dobili smo moguće odgovore na vječna pitanja o smislu života:
Odakle dolazimo? Koja je naša veza sa drugim oblicima života? Koji su mehanizmi uma koji definiraju
što znači biti ljudsko biće?
Charlesa Darwina bi se moglo smatrati ocem evolucijske psihologije zbog izjave na kraju njegove
knjige O podrijetlu vrsta (1859) : „U dalekoj budućnosti vidim široka područja za važnija istraživanja.
Psihologija će se zasnivati na novim temeljima.“
I prije Darwina mnogi znanstvenici su primjetili promjenjivost vrsta, te došli do raznih teorija u
pokušaju objašnjavanja tog fenomena. Od davnina ljudi tragaju za odgovorima o nastanku svijeta,
podrijetlu čovjeka i svojem mjestu u svijetu koji ga okružuje. Najraniji poznati pokušaji objektivnog
pristupa tom problemu potječu još iz stare Grčke.

1.1 Povijesni okviri razvitka evolucijske psihologije

Jean-Baptiste Pierre Antoine de Monet, Chevalier de Lamarck (1744 –1829) napisao je 1809. godine
djelo Philosophie zoologique, prvo djelo koje se detaljno pozabavilo mehanizmima evolucijske promjene.
U njemu naglašava važnu vezu između geološkog vremena, promjene okoliša i prilagodbe. Ruši ideju o
nepromjenjivosti, te uvodi transformizam. Smatra da su se životinje razvijale čitav niz godina, a dva
glavna uzroka tih promjena su prirodna težnja svake vrste da napreduje prema višem obliku, te
nasljeđivanje stečenih svojstava. Prema njegovoj teoriji povećana upotreba organa jača pojedine organe, a
slabija uporaba ih slabi. Priroda čuva te novonastale promjene i ako su se one dogodile u oba roditelja,
prenose se na potomstvo.
Georges Léopold Nicolas Frédéric Cuvier (1769 – 1832), suvremenik Lamarcka, predložio je teoriju
nazvanu katastrofizam, kojom zastupa stalnost vrsta, a teoriju objašnjava tako da nakon katastrofa ugiba
mnoštvo vrsta, nakon čega se razvijaju druge vrste koje zamjenjuju prethodne. Stoga se u svakom sloju
zemlje nalaze nove vrste.
Charles Darwin nije želio objasniti samo pitanje zašto se životni oblici mijenjaju tijekom vremena,
nego i na koji način do tih promjena dolazi. Darwin je smatrao kako tri ključna sastojka daju odgovor na
taj problem: varijacija, nasljeđivanje i odabir. Upravo su njegove teorije prirodnog i spolnog odabira
objasnile mnoga pitanja, ali danas se zna da oni nisu jedini uzrok evolucijskih promjena. Pokret nazvan

3
„moderna sinteza “, koji je svoj vrhunac imao 1930ih i 1940ih godina, ujedinio je Darwinovu teoriju
evolucije i danas poznata načela genetskog nasljeđivanja.
Prva važna disciplina koja je proučavala ponašanja s evolucijskog gledišta bila je etologija. Etologija
je dio biologije koji se bavi ispitivanjem ponašanja ljudi i životinja. Pojam dolazi od grčke riječi ethos što
označava običaj, narav ili karakter i logos, odnosno znanost. Važno je istaknuti kako ova znanost
proučava samo tjelesne elemente navika i ponašanja koje ljudi i životinje razvijaju tijekom života.
Ovakva istraživanja temelje se na usporedbi ponašanja individue u odnosu na vrstu, te se na taj način
pokušava objasniti nastajanje određenog načina ponašanja.
1964. godine William D. Hamilton objavio je nekoliko revolucionarnih članaka u kojima je
preformulirao teoriju prirodnog odabira. Prema njemu, proces kojim odabir djeluje uključuje ne samo
klasični reproduktivni uspjeh (izravnu proizvodnju potomstva), već i ukupan reproduktivni uspjeh, koji
uključuje posljedice utjecaja pojedinca na reproduktivni uspjeh genetskih srodnika, a time također utječe
na prenošenje zajedničkih gena na potomke.

Slika 1. Smisao života (http://nowitmakessense.wordpress.com/)

Mnogi su autori pisali članke i knjige o evolucijskoj teoriji, koje su pripadnici običnog puka kao i sami
znanstvenici često pogrešno shvaćali. Jedno od pogrešnih mišljenja bilo je to da je ljudsko ponašanje
određeno genima. Geni doduše omogućuju adaptacije, ali one moraju biti potaknute utjecajem iz okoliša.
Slijedeće pogrešno shvaćanje smatra da se rezultati evolucije ne mogu mijenjati. Što više znamo o
evolucijskoj psihologiji, postajemo svjesni činjenice da promjenom našeg ponašanja istovremeno
utječemo na okoliš. Treća pogrešna teza tvrdi da su postojeći mehanizmi i adaptacije optimalno
dizajnirani. Najveće ograničenje za optimalni dizajn je evolucijsko kašnjenje u vremenu, jer svaka
promjena zahtijeva velik vremenski razmak, tako da postojeće promjene odražavaju prilagodbe prošlih
zahtjeva.

4
2. EVOLUCIJSKA PSIHOLOGIJA – NOVA ZNANOST

2.1 Porijeklo ljudske prirode - evolucijske hipoteze

Postoje tri teorije o porijeklu složenih adaptivnih mehanizama: kreacionizam, teorija sijanja i evolucija
prirodnim odabirom. Jedina znanstveno priznata od te tri teorije je evolucija prirodnim odabirom, jer
jedino ona može objasniti porijeklo i strukturu takvih mehanizama.
Evolucijski psihološki mehanizam postoji u nekom određenom obliku jer je tijekom evolucije
rješavao specifičan problem preživljavanja i/ili razmnožavanja. Njegove glavne sastavnice su ulaz,
pravila odlučivanja i izlaz. Izgrađen je tako da prihvaća samo bitne informacije iz okoliša. Ulazne
informacije ukazuju organizmu na pojavljivanje adaptivnog problema, te se onda kroz pravila odlučivanja
pretvaraju u izlazne. One mogu biti fiziološka aktivnost, poruka drugom psihološkom mehanizmu ili
manifestno ponašanje. Izlaz je orijentiran na rješavanje ulaznog problema.
Neki smatraju da osim specifičnih postoje i opći mehanizmi. Zagovornici općih mehanizama smatraju
da su se ljudi susretali i susreću se s novim problemima koji se nisu dovoljno često puta ponovili kako bi
potaknuli evoluciju specifičnih mahanizama, jer mi te probleme i dalje uspješno rješavamo. Također se
smatra da postoje nadređeni mehanizmi koji upravljaju ostalim mehanizmima, ovisno o važnosti i hitnosti
problema koji se moraju riješiti.

Slika 2 Kreacionizam (http://www.patheos.com/)

2.2 Metode za provjeru evolucijskih hipoteza

Postoji pet metoda kojima možemo provjeriti valjanost evolucijskih hipoteza. To su:
1 usporedba različitih vrsta
2 usporedba među spolovima

5
3 usporedba pojedinca unutar vrste
4 usporedba istog pojedinca u različitim kontekstima
5 eksperimentalne metode

Izvori podataka za provjeru ovih hipoteza su arheološki nalazi, opažanja, samoiskazi, podaci iz životne
povijesti i javnih evidencija, ljudski proizvodi i podaci iz društava lovaca – sakupljača.

3. PROBLEMI EVOLUCIJSKE TEORIJE

Četiri najveća adaptivna problema evolucijske teorije su:
1 problemi preživljavanja i rasta
2 problemi parenja
3 problemi roditeljstva
4 problemi života u grupi

3.1 Problemi preživljavanja i rasta

3.1.1 Hrana
Preživljavanje i rast predstavljaju primarne probleme ljudi, kao i životinja. Traženje hrane bila je
osnovna dnevna aktivnost. I u današnje vrijeme hrana predstavlja važan faktor svakodnevice. Odabir
hrane također je iznimno važan, pogotovo za svejede koji konzumacijom velikog raspona hrane dolaze u
veću opasnost od trovanja od ostalih. Stoga smo i razvili razne mehanizme za borbu protiv prirodnih
otrova. Zato su nam neke stvari gorke ili zaudaraju. Pljuvanje i povraćanje su također reakcije koje nas
sprečavaju da unesemo u organizam nešto štetno. Prije je kuhanje bilo glavni način ubijanja
mikroorganizama u hrani, a osim toga su se počeli upotrebljivati i začini t.j. spojevi iz biljaka koji imaju
istu funkciju u biljaka. Najmoćniji začini u ubijanju bakterija su luk, češnjak, origano i papar, te stoga ni
ne čudi što su to i najčešći začini. Nije slučajno ni da se u hladnijim klimama koristi puno manje začina
nego u vrućim tropskim krajevima gdje se hrana puno lakše kvari. Još jedan mehanizam je i mučnina kod
trudnica koja štiti majku od unosa tvari koje bi mogle naštetiti zametku.
3.1.2 Mjesto za život
Još jedan problem s kojim su se susretali naši preci bilo je pronalaženja adekvatnog mjesta za život.
Hipoteza o savani govori da su baš afričke savane prvo stanište ljudi jer pružaju sklonište od sunca i kiše
pod drvećem, kao i široke vidike koji odgovaraju nomadskom životu. Imaju više divljači za lov i biljaka
za ispašu.
3.1.3 Strahovi, fobije, anksioznosti i ,,evolucijska sjećanja“
Anksioznost i strah su signali za opasnost, te je stoga normalno da ih svi nekada osjećamo.
Isaac Marks 1987. iznio je svoju teoriju o evolucijskoj funkciji straha.

6
„ Strah je suštinsko evolucijsko nasljeđe koje navodi organizam da izbjegne prijetnju, te ima očiglednu vrijednost
za preživljavanje. On je emocija koju proizvodi percepcija prisutne i predstojeće opasnosti i normalan je u
odgovarajućim situacijama. Bez straha bi malo ljudi dugo preživjelo u prirodnim uvjetima. Strah nas priprema za
brzo djelovanje kad se suočimo s opasnošću i pobuđuje nas da dobro funkcioniramo pod stresom. Pomaže nam da
se borimo s neprijateljem, pažljivo vozimo, sigurno se spuštamo padobranom, izlazimo na ispite, dobro govorimo
pred kritičnom publikom i ne izgubimo uporište penjući se na planinu.“ (Marks 1987. str 3)

Strah možemo definirati kao obično neugodan osjećaj koji se pojavljuje kao normalna reakcija na
stvarnu opasnost. Fobije se razlikuju od strahova jer su one strahovi nerazmjerni stvarnoj opasnosti.
Najčešće su izvan naše kontrole, te dovode do izbjegavanja neželjenih situacija.
Evolucijski mehanizmi koji su se razvili zbog straha kao obrambeni mehanizmi od akutnog napada su
ukočenost, bijeg, borba, predaja ili popuštanje, nepomičnost i nesvjestica. Sva ova ponašanja često se
odvijaju predvidljivim redoslijedom. Strah osim na naše ponašanje također utječe i na naše fiziološke
reakcije. Izaziva proizvodnju epinefrina, koji djeluje na krvne receptore kako bi pojačao zgrušavanje krvi,
što je adaptacija na pretpostavku da bi moglo doći do ozljeđivanja. Epinefrin isto tako djeluje i na jetra da
otpuste glukozu kako bi mišići imali energiju za bijeg ili borbu. Mišići takoder dobivaju više krvi jer se
cirkulacija preusmjeri s probavnog sustava u mišićni.

Tablica 1: Najčešći strahovi

Podvrste strahova Adaptivni problemi
strah od zmija otrovni ugriz
strah od paukova otrovni ugriz
strah od visina ozljeda zbog pada s litice ili stabla
panika predstojeći napad grabežljivca ili čovjeka
agorafobija penapućena mjesta s kojih nije moguće pobjeći
fobija od malih životinja opasne male životinje
hipohondrija bolest
anksioznost zbog odvajanja odvajanje od roditeljske zaštite
anksioznost u prisutnosti nepoznatih osoba mogućnost da nam naude nepoznati ljudi
strah od krvi zbog povreda opasni grabežljivci ili ljudi
Preuzeto i prilagođeno iz Buss, David M. (2012). Evolucijska psihologija

Kao i kod ostalih adaptacija, današnji strahovi nisu od automobila i opasnosti sadašnjice, nego od
opasnosti iz davnina. Očito su zmije i paukovi predstavljali puno veću opasnost u nekadašnja vremena.
Specifični ljudski strahovi pojavljuju se točno kada bismo mogli doći u opasnu situaciju. Dijete od 6
mjeseci već ima strah od visine, što se poklapa s razdobljem kada počinje puzati i udaljavati se od svoje
majke koja predstavlja sigurnost. U nizu različitih kultura zamijećen je i strah djece od nepoznatih ljudi,

7
što ukazuje na to da su nepoznati ljudi često bili neprijatelji. Isto tako uočeno je da je strah veći od
nepoznatih muških osoba nego ženskih. To odgovara vjerojatnosti da su muške osobe predstavljale veću
opasnost od ženskih.
Strahovi od životinja javljaju se u dobi od dvije godine kad djeca počinju istraživati svoju okolinu.
Ovo potkrepljuje teoriju da se psihološki mehanizmi ne moraju javiti pri rođenju da bi udovoljili uvjetima
evoluiranih adaptacija.
Kod nekih strahova vidljive su spolne razlike. Žene pokazuju puno veći strah od događaja u kojima bi
mogle biti ozlijeđene, iako su muškarci ti koji češće dolaze u takve situacije. Žene brinu za svoje
potomstvo, dok su muškarci morali prevladati te strahove kako bi dobili status, resurse i prilike za
parenje.

Slika 3 (http://www.dailymail.co.uk/) Slika 4 (http://www.sciencedaily.com/)

3.1.4 Bolesti
Posljedice zaraznih bolesti najčešće su vrućica, te smanjenje razine željeza u krvi. S današnjom
medicinom došla je i upotreba lijekova za snižavanje temperature, ali novija istraživanja pokazuju da bi
uzimanje lijekova protiv temperature moglo produljiti bolest. Vrućica je prirodna i korisna u borbi protiv
bolesti, te bismo lijekove trebali koristiti samo u ekstremnim slučajevima. Isti slučaj je i sa razinom
željeza u krvi. Pokazalo se da je ono hrana za bakterije, te ih naše tijelo pokušava ,,izgladniti“ tako da
smanjuje razinu željeza u krvi, smanjuje našu potrebu za unosom željeza hranom, kao i smanjuje
apsorpciju unesenog željeza.

3.1.5. Smrt
Ostaje vječno pitanje: Zašto ljudi umiru? Ako već imamo toliko adaptacija koje nas održavaju na
životu, zašto nismo razvili mehanizme koji bi nam dopustili da živimo vječno? Zašto neki ljudi počine
samoubojstvo usprkos svim tim adaptacijama koje imamo za preživljavanje? Postoje različite teorije koje
pokušavaju odgovoriti na ova pitanja, od kojih ćemo spomenuti dvije, teoriju starenja i samoubojstvo.
3.1.5.1 Teorija starenja
8
 Snaga prirodnog odabira slabi s porastom godina. Odabir znatno snažnije djeluje na mlade ljude jer
sve što im se dogodi može utjecati na većinu njihovih reproduktivnih godina, dok kod starijih to nije
slučaj jer je proces razmnožavanja u silaznoj putanji. Williams je 1957. razvio pleiotropsku teoriju
starenja počevši od ovog objašnjenja: Pleiotropija je osobina gena da može imati dva ili više različitih
učinaka. Određen gen nam može biti jako koristan dok smo mladi, ali štetiti kada smo stariji. Njegova
teorija također objašnjava zašto muškarci imaju u prosjeku sedam godina kraći životni vijek nego žene.
Učinci prirodnog odabira snažnije djeluju na muškarce, koji pokazuju veći varijabilitet u razmnožavanju.
Većina plodnih žena razmnožava se, no najveći broj djece koji mogu imati je ograničen, dok muškarci
mogu imati puno više potomaka, ali mogu biti potpuno isključeni iz procesa razmnožavanja, te im je
stoga jako bitno što ranije prenijeti svoje gene. Odabir za muški uspjeh će stoga biti favoriziran čak i ako
to znači da će im ti geni naškoditi u kasnijem životu. Postoji mogućnost da je upravo to razlog većeg
mortaliteta u muškaraca.

3.1.5.2 Samoubojstvo
Evolucijska teorija samoubojstva mnoge je zbunjivala godinama, što se nastavilo do današnjih dana.
Psiholog Denys de Catanzaro razvio je teoriju koja se bazira na tvrdnji da će pojedinac izvršiti
samoubojstvo kada ima dramatično sniženu mogućnost pridonijeti svom ukupnom reproduktivnom
uspjehu. Te snižene mogućnosti mogu biti očekivanje lošeg zdravlja u budućnosti, kronična nemoć,
sramota ili neuspjeh, te percepcija da je teret svojim genetskim srodnicima. U tim uvjetima moguće je da
replikacija pojedinčevih gena bude veća bez njegove prisutnosti. Provela su se mnoga istraživanja i
ustanovljeno je da sudionici s niskim reproduktivnim potencijalom, problemom neplodnosti, uvjerenjem
da nisu privlačni osobama suprotnog spola, te oni koji smatraju da su teret obitelji puno češće imaju
suicidalne misli, depresivni su i beznadežni. Spolne razlike u učestalosti samoubojstava najveće su u
godinama najsnažnijeg natjecanja za partnere (mladost), te u starosti preko 70 godina, no u svim dobnim
skupinama češća su samoubojstva muškaraca nego žena. Sredinom dvadesetih godina šest puta je veća
vjerojatnost za muškarce da će počiniti samoubojstvo, a u dobi preko 70 čak sedam puta. Razlog tome
može biti činjenica da su muškarci u prosjeku neuspješniji u heteroseksualnim vezama, te se ti neuspjesi
događaju u godinama ključnim u natjecanju za partnerice. Za muškarce je takoder veća šansa da obole od
raznih bolesti, pogotovo u starijoj dobi, te tako padnu na teret svojoj obitelji.

3.2 Problemi parenja

Neki partneri privlačniji su suprotnom spolu. Te preferencije pri izboru partnera također su posljedica
evoluiranih psiholoških mehanizama.

3.2.1 Ženske dugoročne strategije u izboru partnera

9
 U sisavaca su ženke te koje više ulažu u roditeljstvo – trudnoća, porođaj, dojenje, njega, zaštita i
prehrana djeteta - te stoga imaju i više za izgubiti, pa su one te koje pažljivo biraju partnera. Žene koje u
prošlosti nisu pomno birale partnere plaćale su visoku cijenu. Imale su manji reproduktivni uspjeh, te je
manje njihovih potomaka preživjelo. Muškarci su u ljudskoj evoluciji nakon spolnog odnosa mogli samo
odšetati bez težih posljedica na reproduktivni uspjeh. Zbog toga su kroz godine žene stvorile adaptacije
pri izboru partnera, a muškarci su se morali natjecati za seksualni pristup spolu koji ulaže više.
Od tisuća svojstava u kojima se muškarci razlikuju, prirodni odabir stotinama tisuća godina
usmjeravao je ženske preferencije na najvrednija adaptivna svojstva. Stoga bismo mogli reći da sve
današnje žene stvarno jesu izbirljive jer su naslijedile gene od onih koje su bile najizbirljivije, te zato
imale i najviše uspjeha. One su naši preci.
Svojstva koje preferiramo nisu fiksna. Ne gledamo samo trenutačna svojstva partnera već i njegov
budući potencijal. Evolucija je pogodovala ženama koje preferiraju muškarce sa svojstvima korisnim
ženama, te kojima se ne sviđaju muškarci sa svojstvima koja donose trošak. Preferencije nisu jedine
važne za izbor partnera. Žene su još morale riješiti problem posjeduje li muškarac stvarno određeni
resurs, jer su mnogi znali obmanjivati.
Konačni izbor partnera zahtijeva psihološke mehanizme koji omogućavaju zbrajanje i oduzimanje svih
svojstava jer su neka svojstva važnija od drugih.

3.2.2 Što žene zapravo žele?

To pitanje je vjerojatno najčešće postavljano pitanje u evolucijskoj psihologiji ali pošto je izbor
partnera stvarno složen zadatak, ne postoji ni jednostavan odgovor.

Tablica 2: Ženske preferencije pri izboru partnera

Adaptivni problem Evoluirana preferencija pri izboru partnera
izbor partnera koji je sposoban ulagati dobri financijski izgledi, socijalni status, starija
dob, ambicija – marljivost, veličina, snaga i atletska
sposobnost
izbor partnera koji je voljan ulagati pouzdanost i stabilnost, signali ljubavi i odanosti,
pozitivne interakcije s djecom
izbor partnera koji je sposoban fizički zaštititi veličina (visina), snaga, hrabrost i atletska
nju i djecu spremnost
izbor partnera koji će imati dobre roditeljske pouzdanost, emocionalna stabilnost, dobrota,
vještine pozitivne interakcije s djecom
izbor kompatibilnog partnera slične vrijednosti, slična dob, slične ličnosti
izbor zdravog partnera tjelesna privlačnost, simetrija, zdravlje, maskulinost
Preuzeto i prilagođeno iz Buss, David M. (2012). Evolucijska psihologija

10
 Evolucija ženske preferencije za muškarce koji nude resurse možda je najstarija i najraširenija osnova
ženskog odabira u životinjskom svijetu. Muškarci se jako razlikuju po količini resursa kojim upravljaju,
ali i po tome koliko su spremni vremena i resursa uložiti u dugoročnu vezu. Neki preferiraju imati veze s
mnogo žena, te u svaku ulagati po malo ili vezu s jednom ženom i djecom u koju će uložiti sve. Žene su
kroz povijest mogle dobiti puno više resursa od jednog stalnog partnera nego više povremenih, tako da ne
čudi što preferiraju dugoročne partnere. Muškarci ipak ulažu u svoje žene i djecu puno više od ostalih
primata. Oni osiguravaju hranu, zaklon, zaštitu, te podučavaju djecu lovu, borbi, postizanju položaja
unutar hijerarhije, te na djecu prenose svoj status u društvu.

3.2.2.1 Preferencija za dobre financijske izglede

Provedena su istraživanja o preferencijama muškaraca i žena za izbor partnera. Morali su odlučiti koja
svojstva su im važna, a koja ne. Na svim kontinentima, u svim religijama, kulturama, bračnim sustavima i
političkim sustavima žene su označile da su im financijski resursi dvostruko važniji nego muškarci.
3.2.2.2 Preferencija za visoki socijalni status
Status je u većini slučajeva odraz količine resursa pripadnika, te ne čudi što žene to povezuju.
3.2.2.3 Preferencija za nešto starije muškarce
Dob muškarca također daje važan signal njegova pristupa resursima. Status i bogatsvo se obično
skupljaju godinama, te je logično zaključiti da su stariji muškarci više skupili. Ujedno ih ne privlače
prestari muškarci, vjerovatno zbog činjenice da imaju veću šansu od razvitka bolesti te smrti.
3.2.2.4 Preferencija za ambiciju i marljivost
Kako se stiču resursi nego radom i upornošću?
3.2.2.5 Preferencija za pouzdanost i stabilnost
Pouzdanost su i muškarci označili kao izrazito potrebnu, ali ženama je i dalje potrebnija. Pouzdanost je
signal da će muškarac dosljedno osiguravati resurse tijekom vremena. Emocionalna stabilnost je ženama
bitnija nego muškarcima. Stabilnost je bitna jer njen nedostatak često znači emocionalno i fizičko
zlostavljanje, te su takvi muškarci skloniji nevjeri.
3.2.2.6 Preferencija za atletsku građu
U čitavom životinjskom svijetu fizička svojstva muškaraca predstavljaju bitnu stavku u izboru
partnera. U dugoročnim vezama muškarci ženi i njenoj djeci pružaju tjelesnu zaštitu. Muškarčeva snaga,
visina i atletska sposobnost su te koje jamče veću zaštitu.

11
Slika 5 (http://www.ironmanmag.com.au/)
3.2.3 Lezbijska seksualna orijentacija
Puno je teorija koje pokušavaju objasniti mušku homoseksualnu orijentaciju, no malo je onih koje se
bave ženskom. Pojavljuje se kod 1 do 2 % žena i čini se da to nije jedinstveni fenomen zato što su
lezbijstvo i muška homoseksualnost potpuno drugačiji. Muška seksualna orijentacija pokazuje se rano u
razvoju, dok je ženska seksualnost puno fleksibilnija tijekom čitavog života. Postoji preferencija pri
izboru partnera kod lezbijki koje se opisuju kao butch za razliku od onih koje se opisuju kao femme. Prve
su maskulinije, dominantnije i asertivnije, dok su druge osjetljivije, veselije i ženstvenije. Razlike nisu
samo psihološke, već prva kategorija posjeduje više testosterona, te imaju stavove koji su puno sličniji
muškarcima.

3.2.4 Muške dugoročne strategije izbora partnerice

Zašto bi muškarci uopće htjeli brak? Koje su moguće adaptivne koristi koje su muškarci mogli dobiti
ženidbom? Kako je odabir oblikovao specifične muške preferencije pri izboru partnerice?
Odgovor na prva dva pitanja mogla bi biti pravila koja su postavile žene. Pošto su žene tražile jake
znakove muškog obvezivanja prije stupanja u spolni odnos, muškarci koji su se htjeli obavezati imali su
prednost u natjecanju za partnerice. Druga korist od braka je ta da su oni koji su bili spremni na
obvezivanje mogli birati među više žena, te među poželjnijim ženama jer sve preferiraju takve muškarce.
Treća moguća korist bila je ta da ako se obaveže jednoj ženi u većini slučajeva ima isključivi seksualni
pristup, te je veća šansa da su sva djeca te žene njegova. Četvrta korist bila bi veći postotak
preživljavanja muškarčeve djece. Djeca su imala više koristi ako su se za njih skrbila oba roditelja i

12
njihovi srodnici. Također će djeca imati više šanse da nađu partnera u kasnijem životu, te će se tako dalje
prenositi muškarčevi geni. U nekim kulturama muškarac nije dostigao potpunu muševnost dok se ne
oženi, pa mu brak zapravo podiže status. Često su se razni koalicijski savezi sklapali brakom, što je
donosilo mnoge koristi.

Slika 6 Oplodnja jajne stanice (http://www.lfataichi.com/)

Odgovor na pitanje koja svojstva bi trebali tražiti kod žena nije toliko kompliciran kao u obrnutom
slučaju. Muškarci su morali naći plodne žene kako bi povećali svoj reproduktivni uspjeh. Pošto se ženska
reproduktivna vrijednost ne može izravno zapažati, muškarci su razvili preferencije za svojstva koja su
povezana za reproduktivnu vrijednost. Ta vrijednost se odnosi na broj djece koju će osoba određene
životne dobi moći mati u budućnosti. Ona nije isto što i plodnost koja je stvarno reproduktivno
postignuće - broj potomaka koje osoba stvarno ima. Pošto je ovulacija kod ljudi skrivena (ne postoje jasni
i vidljivi pokazatelji), muškarci su se morali orijentirati na pitanje je li žena sposobna zanjeti, tj. na njenu
reproduktivnu vrijednost i plodnost. Dva potencijalna pokazatelja su ženina dob i zdravlje. Zbog toga
muškarci imaju preferenciju na mladost, ne samo zato što su mlađe žene plodnije, nego ih se lakše
kontrolira jer su manje dominantne od starijih žena.
Vidljivi dokazi ženske reproduktivne vrijednosti su svojstva tjelesnog izgleda poput punih usana,
bujne kose, dobrog mišićnog tonusa, te rasporeda tjelesnih masti. Ponašanje žena je također bitno jer su
poželjnije žene koje imaju mlađahan hod, živahan izraz lica i visoku razinu energije. Nevinost žene je
također važan faktor muškarcima jer ona ukazuje na to da bi žena i u budućnosti trebala biti vjerna, te su
time sigurnije šanse u očinstvo.

3.2.5 Homoseksualna orijentacija

2 - 4% muškaraca je homoseksualne orijentacije. Logično bi bilo da prirodan odabir ukloni svaku
orijentaciju koja ne vodi do uspješnog razmnožavanja, ali trajnost malog postotka homoseksualaca prava
je evolucijska zagonetka.

3.2.6 Teorije kratkoročnih veza

13
 Kod muškaraca je evoluirala snažnija želja za usputnim seksom nego kod žena. To je vjerojatno jer za
takav spolni čin žena često mora uložiti devet mjeseci trunoće i kasniju brigu o potomku, dok muškarca
praktički ništa ne obvezuje na ulaganje vremena ni resursa. Muškarci su kroz povijest povećanjem broja
spolnih partnerica povećavali svoj reproduktivni uspjeh. Muškarci cu zbog tih kratkoročnih veza riskirali
zarazu spolnim bolestima, dolaženje na glas kao ženskari, što je moglo smanjiti njihove šanse za
pronalaženje poželjne partnerice koje preferiraju vjerne muškarce, smanjenje šanse da će im djeca iz
takvih veza preživjeti zbog nedostatka očinske brige, nasilne napade od mogućih partnera tih žena,
nasilne napade njezinog oca ili braće, te mogućnost osvete njihovih žena ako su u braku.
Postoje mnogi dokazi kratkoročnih seksualnih strategija kao naprimjer veličina testisa. Veliki testisi
obično evoluiraju kao poslijedica snažnog natjecanja sperme, tj. kada se spermiji više mužjaka
istovremeno nalaze u reproduktivnom traktu ženke. To ukazuje da su oba spola barem dio vremena
primjenjivala kratkororočne strategije.

3.3 Problemi roditeljstva

Nakon toliko uloženog truda u parenje nije ni čudo da je došlo i do adaptivnih mehanizama da što
bolje osiguramo preživljavanje i napredak potomaka. Iako je ova tema jako važna s evolucijskog gledišta,
dugo je bila zanemarivana.

3.31 Zašto majke pružaju više skrbi od očeva?

Predložen je niz hipoteza kao odgovor na ovo pitanje, te su dvije iskočile kao najrelevantnije.

3.3.1.1 Hipoteza o nesigurnosti u očinstvo

Žene su 100% sigurne u svoj genetski doprinos potomku, dok kod muškaraca uvijek može postojati
mogućnost da je otac neki drugi mužjak. Ako potomak nije njihov, izgubili su mnogo resursa odgajajući
tuđe dijete, a njihova su zakinuta. Zbog toga je muškarcima manje povoljno ulagati puno resursa u
roditeljsku skrb.

3.3.1.2 Hipoteza o troškovima propuštenih prilika za parenje

Troškovi propuštenih prilika za parenje zbog ulaganja u roditeljsku skrb su mnogo veći u muškaraca nego
u žena. Kada na tržištu partnera postoji višak muškaraca, oni će više ulagati u roditeljsku skrb zbog
smanjene mogućnosti za parenjem i obrnuto - ako je višak žena, ulagat će manje truda.

3.3.2 Roditeljska skrb

Roditeljsko favoriziranje je jako čest mehanizam roditeljske skrbi koji daje prednost nekim potomcima
pred drugima jer oni imaju veću vjerojatnost prenjeti svoje gene i samim time i roditeljske. Genetska

14
povezanost s potomcima također je bitna. Kod maćeha i očuha puno se rjeđe pojavljuje takav stupanj
povezanosti kao kod bioloških roditelja. U različitim kulturama pojavljuju se bajke i mitovi u kojima su
česti likovi zla maćeha i okrutni očuh, što dokazuje da je prisutan strah od neaktiviranja intenzivnih
osjećaja roditeljske ljubavi.
3.3.2.1 Sposobnost potomstva da roditeljsku skrb pretvori u reproduktivni uspjeh
Evolucijska logika da roditelji najviše trebaju ulagati u djecu onda kad su ona najsposobnija da
njihovu skrb pretvore u reproduktivni uspjeh ne odgovara realnosti. Roditelji ni svjesno ni nesvjesno ne
razmišljaju na taj način. Evolucijski pssiholozi dokazuju da je roditeljsko ulaganje očeva povezano s
povećanim preživljavanjem i dobrobiti djece. Trivers-Villardova hipoteza tvrdi da je u dobrim životnim
uvjetima pametno ulagati u muško potomstvo, a u lošijim uvjetima u žensko, što nije dovoljno istraženo.
3.3.2.2 Teorija konflikata između roditelja i potomstva
Roditelji i potomci genetski su povezani 50 posto. Postupci koji su idealni za jedne rijetko su idealni i
za druge. Djeca uvijek očekuju više roditeljskih resursa za sebe u odnosu na svoju braću i sestre nego što
su im roditelji spremni pružiti. Dokazano je da roditelji postupaju prema svojoj djeci na slijedeća tri
načina:
1) roditelji i djeca sukobljavaju se oko prestanka dojenja, pri čemu majka želi ranije prekinuti, a dijete
kasnije
2) roditelji potiču djecu da svoju braću i sestre više vrednuju nego što su to oni sami spremni činiti
3) roditelji su skloni kažnjavanju prilikom sukoba i nagrađivanju za suradnju
3.3.2.3 Edipov kompleks
Prema Freudu, Edipov kompleks je središnji izvor konflikata između djeteta i njegova roditelja istog
spola.
3.3.2.4 Odnos između braće i sestara
Brat ili sestra istovremeno su saveznici, ali i suparnici za roditeljske resurse, te zbog toga ne čudi da su
ti odnosi puni podvojenosti.

Slika 7 (http://science.howstuffworks.com/)

15
3.3.2.5 Bake, djedovi i unuci
Velike su razlike u ulaganju resursa u vlastitu unučad. S obzirom na to da se životni vijek produžio,
neke žene nakon reproduktivne dobi ulažu znatne resurse u svoju unučad, za razliku od drugih čiji su
osjećaji hladni, a ulaganja rijetka. Sa stanovišta djedova postoji dvostruka teoretska mogućnost prekidanja
genetske povezanosti, te se primjećuje niži stupanj povezanosti s unucima. Istraživanja pokazuju da je
unučad emocionalno najpovezanija s majčinom majkom, a najmanje s očevim ocem.
3.3.2.6 Problemi pomaganja genetskim srodnicima
Kao i kod primata, izloženost srodnicima u najranijoj dobi proizvodi seksualnu odbojnost djelujući
kao adaptacija za izbjegavanje incesta. Drugi mehanizam prepoznavanja srodnika je njuh – možemo ih
prepoznati po mirisu. Žene su u tome bolje nego muškarci. Iz genetske povezanosti proizlazi altruizam
prema srodnicima. Isto tako ovisno o količini genetskog materijala koji dijelimo ovisit će i količina
bliskosti koju osjećamo, te količina pomoći koju smo spremni pružiti. Isto tako je važna i dob srodnika,
naime spremni smo pomoći prvo djeci pa odraslima i tek onda starijima u situacijama opasnim po život,
a u svakodnevici prvo djeci i starijima, pa tek onda odraslima.

3.4 Problemi života u grupi

Ljudski um sadrži evoluirane mehanizme posvećene suočavanju s problemima života u grupi.
To su: 1) kooperativna savezništva
2) agresija i ratovanje
3) konflikt između spolova

3.4.1 Kooperativna savezništva

3.4..1.1 Evolucija suradnje

Obrasci prijateljstva i altruizma predstavljaju enigmu unutar evoluacijske psihologije. Međusobna
pomoć prijatelja koja zahtijeva osobno žrtvovanje suprotna je sebičnom dizajnu koji proizvodi prirodni
odabir. Altruizam među srodnicima ima smisla jer pomaže ukupnom
reproduktivnom uspjehu pojedinca. Altruizam među nesrodnicima može se datirati milijunima godina
unazad, te ga primjećujemo i u životinjskom svijetu.
3.4.1.2 Teorija recipročnog altruizma
Ova teorija tvrdi da svaka strana zauzvrat dobiva više nego što ju je koštala da isporuči korist.
Sudionici recipročnog altruizma imaju veći reproduktivni uspjeh od onih koji se ponašaju sebično. Time
se ovi psihološki mehanizmi uspješnije prenose na potomstvo. Problem recipročnog altruizma je to što
razmjena nije uvijek istovremena, što daje prostora za prevaru.

16
 Ljudi moraju razvijati mehanizme za prepoznavanje i kažnjavanje varalica, te prihvatiti suradnju samo
sa sebi sličnim osobama. To su sposobnosti prepoznavanja velikog broja različitih pojedinaca, pamćenja
povijesti interakcija s različitim pojedincima, sposobnost da drugima komunikacijom prenesemo svoje
vrijednosti, sposobnost modeliranja vrijednosti drugih ljudi, te sposobnost kognitivnog predočavanja
troškova i koristi. Recipročni altruizam razvio se do te mjere da želimo pomoći potrebitima i bez ikakve
koristi zauzvrat.

3.4.2 Agresija i ratovanje

Agresija je jedna od evolucijskih mehanizama. Prirodni odabir mogao pogodovati agresivnim
strategijama čije su koristi u prosjeku premašivale troškove. Drugo gledište stavlja agresivno
ponašanje kao najbolju obranu od agresivnog napada – napad kao najbolja obrana. Pritom su muškarci
daleko agresivniji spol, dok su i njihove žrtve većinom muškarci. To je logično jer češće dolazi do
natjecanja među muškarcima oko partnerica i teritorija, a žene predstavljaju vrijedan ograničavajući
resurs za razmnožavanje mužjaka. Kod žena se također javlja agresija koja je češća prema pripadnicama
istog spola, no one se puno rjeđe upuštaju u rizične situacije kao što su fizički napad jer osim sebe moraju
očuvati i svoje potomstvo.
Evolucija ratovanja ima četiri osnovna uvjeta koji moraju biti zadovoljeni da bi evoluirale adaptacije
za započinjanje koalicijske agresije, koju nazivamo ratom. Teško je shvatiti zašto bi organizam adaptiran
da preživi i genetski se prenosti tako aktivno stvarao uvjete opasnosti, no upravo ovi uvjeti daju odgovor
na ovo pitanje:
1) krajnja korist daleko je veća od opasnosti od ozljeda i smrti
2) članovi koalicije vjeruju da će njihova grupa pobijediti
3) rizik koji preuzima svaki član i doprinos svakog člana uspjehu moraju se pretvoriti
u odgovarajući udio u dobiti
4) vjerojatnost smrtnog ishoda mora biti slučajno raspoređena među članovima
Ni u jednoj kulturi nikad nije zabilježeno da su žene ikad stvarale koalicije s ciljem ubijanja
drugih ljudskih bića.

Slika 8 ratovanje (http://philbancients.blogspot.com/)

17
3.4.3 Konflikt između spolova
Suradnja spolova glavno je svojstvo ljudskog produživanja vrste. Iako je ona prijeko potrebna,
konflikti između spolova često se pojavljuju u životu u grupi, te postoji mogućnost da su nastali kao
posljedica prirodnog odabira. Vezani su uz slijedeća četiri područja:
1) konflikt oko seksualnog pristupa
2) silovanje kao posljedica konflikta sa ženskim izborom
3) obmana o ključnom signalu buduće vjernosti
4) konflikt između slobode izbora partnera i nadziranje partnera
Strateška inteferencija se pojavljuje kada osoba primjenjuje određenu strategiju da bi postigla cilj, a
druga osoba sprječava uspješno provođenje te strategije. Strategija jednog spola može interferirati sa
strategijom drugom spola, te tako dolazi do konflikta. Konflikt sam po sebi nije adaptivni mehanizam
nego nusprodukt strateške interferencije.

3.4.3.1 Konflikt oko seksualnog pristupa

Najčešći izvor konflikta među spolovima mogle bi biti nesuglasice o tome kada i hoće li uopće doći
do spolnog odnosa. Čest problem je taj što muškarci nerijetko donose krive zaključke o ženskoj
zainteresiranosti. Još jedan izvor konflikta je i obmanjivanje. Muškarci često namjerno obmanjuju žene o
emocionalnoj predanosti kako bi one prije pristale na spolnu intimnost. Zbog toga su žene morale razviti
mehanizme prepoznavanja takvih obmana. Kako muškarci imaju pristranost pretjerane percepcije
seksualne zainteresiranosti, tako žene imaju izrazitu skeptičnost prema navodnoj predanosti. Žene često
uskraćuju spolni odnos zbog više razloga. Jedan je što time postaje rijedak resurs za koji muškarci moraju
biti spremni puno uložiti. Još jedna funkcija seksualnog uskraćivanja je manipulacija muškarčevom
percepcijom ženine vrijednosti kao partnerice. Budući da su privlačnije žene puno nepristupačnije
prosječnom muškarcu, žene svojom nepristupačnosti stvaraju dojam veće poželjnosti.

Slika 9 odbijanje (http://www.winggirlmethod.com/)

18
3.4.3.2 Silovanje kao posljedica konflikta sa ženskim izborom
U jednom istraživanju žene su morale procijeniti 147 muških ponašanja koja bi ih mogla potencijalno
uzrujati, te je seksualna agresivnost bila procijenjena kao najgori oblik muškog ponašanja - gora od
verbalnog ili neseksualnog fizičkog zlostavljanja.
Teorija o silovanju kao adaptaciji predlaže da je prirodni odabir pogodovao davnim mužjacima koji su
silovali u određenim okolnostima. Zagovornici teorije navode šest specijaliziranih adaptacija:
1) procjenja ranjivosti potencijalne žrtve (npr. tijekom rata ili u kontekstima kada žena nema
zaštitu muškarca ili srodnika)
2) ''prekidač'' osjetljiv na kontekst, koji motivira silovanje kod muškaraca koji nemaju
seksualnog pristupa voljnim partnericama (''gubitnici'' koji ne mogu naći partnerice
uobičajenim načinima udvaranja)
3) preferencija za plodne žrtve
4) porast broja spermija u ejakulatu pri silovanju u usporedbi s onim kod dogovornog
spolnog odnosa
5) seksualno uzbuđenje kod muškaraca koje je specifično potaknuto uporabom sile i
ženskim otporom dogovornom spolnom odnosu
6) silovanje u braku u okolnostima u kojima bi moglo postojati natjecanje sperme
(kada postoji dokaz ili sumnja na žensku prevaru)
Teorija silovanja kao nusprodukta predlaže da je silovanje nusprodukt drugih adaptacijskih
mehanizama kao želje za većim brojem partnerica, želje za spolnim odnosom bez ulaganja i opće
sposobnosti za uporabu tjelesne agresije za postizanje ciljeva.
Prema hipotezi deprivacije od partnerica muškarci koji su lišeni do seksualnog odnosa privlačenjem
partnerice doživljavaju deprivaciju koja ih potiče da rabe seksualnu agresiju. Provedeno je istraživanje i
rezultati nisu potvrdili ovu hipotezu, nego sasvim suprotno. Muškarci koji su imali visoke rezultate u
samopercepciji svog uspjeha, te oni koji su zarađivali više također su imali i viši stupanj potencijalne
seksualne agresije.
Postoji mogućnost da su i žene stvorile adaptacije protiv silovanja. Postavljene su hipoteze o nekoliko
njih:
1) stvaranje savezništva s drugim muškarcima kao ''posebnim prijateljima'' za zaštitu
2) izbor partnera utemeljen na svojstvima muškarca poput tjelesne veličine i socijalne
dominantnosti, kako bi odvratili druge muškarce od seksualne agresije – hipoteza o
tjelesnom čuvaru
3) njegovanje žensko – ženskih koalicija za zaštitu
4) razvoj specijaliziranih strahova koji motiviraju žene da izbjegavaju situacije u kojima
bi mogle biti u opasnosti od silovanja
5) izbjegavanje opasnih aktivnosti tijekom ovulacije da bi se smanjila vjerojatnost seksualnog
19
 napada kada su šanse da žena zatrudni najveće
6) psihološka bol izazvana silovanjem koja žene motivira da u budućnosti izbjegavaju
mogućnost silovanja
Zanimljiv je i logičan podatak da se mlade žene više boje silovanje nego starije, što odgovara statističkim
šansama da budu silovane.

3.4.3.3 Konflikt ljubomore

Da bi se ustvario reproduktivni uspjeh, moramo zadržati partnere od raznih prijetnji kao kradljivaca
partnera ili suparnika koji pokušava zavesti vašeg partnera. Pošto je ovo zasigurno bio čest problem u
prošlosti, nije ni čudo što smo razvili mehanizme kako bismo spriječili nevjernost partnera i odbijanje
kradljivaca. Muškarci imaju puno više za izgubiti u slučaju ženine nevjere (nesigurnost u očinstvo), te bi
im ljubomora mogla pomoći tako da ih senzibilizira na okolnosti u kojima bi mu partnerica mogla biti
nevjerna. Ljubomora stvara potrebu ograničanja kontakta partnerice sa drugim muškarcima općenito, te
potencijalno povećava trud koji je spreman uložiti u partnericu kako bi ona bila zadovoljna, te bi se time
smanjila njena potreba za traženjem resursa od drugih muškaraca. Ljubomorni muškarci prijetnjama ili na
druge načine tjeraju suparnike od svoje partnerice. Ljubomora je usredotočena na sprječavanje drugih
seksualnih kontakata partnerice.

Slika 10 ljubomora (http://infidelityrecoveryinstitute.com/)

Ženska ljubomora usmjerena je na signale dugoročnog preusmjeravanja muške predanost, npr. njegovo
stupanje u emocionalnu vezu s drugom ženom. Ta adaptacija kod žena se vjerovatno razvila jer su i u
prošlosti muškarci bili skloni ulagati resurse u ženu s kojom trenutačno imaju spolne odnose, te bi stoga
žena i njena djeca mogli izgubiti resurse jer bi ih on mogao ulagati u drugu ženu i njenu djecu. Oba spola
jednako često doživljavaju ljubomoru, samo su njezini pokretači drugačiji. Spolne razlike postaju još
veće kod onih koji su već doživjeli prevaru. Pošto je ljubomora stvorena kako bi pokušala riješti različite
adaptacijske probleme, nije ni čudo što se javlja u drugim djelovima mozga kod muškaraca i kod žena.
Kod muškaraca ona aktivira područja mozga uključeno u seksualnost i agresiju, dok kod žena aktivira

20
područje mozga uključeno u proces zaključivanja o partnerovim budućim namjerama – ponovnoj prevari.
Žene često znaju namjerno izazivati ljubomoru kako bi pokazale svom muškarcu koliko su privlačne, te
potaknule njegov trud oko njih, dok muškarci često znaju skrivati svoje žene, te ih ne dovoditi u situacije
gdje će biti okružene drugim muškarcima. Muškarci su skloni ulagati više truda da zadrže mladu i
tjelesno privlačniju ženu (dva signala ženske reproduktivne vrijednosti), stoga su muškarci ljubomorniji u
tom periodu, te se stupanj ljubomora polako smanjuje kako žena izlazi iz reproduktivne faze. Žene su
sklone ulagati više truda ako su s muškarcem koji ima veliki status, te raspolaže s više resursa.

3.4.3.3.1 Nasilje prema partnerima

Nasilje prema partnerima evolucijska je zagonetka jer uništava pristup reproduktivnom resursu. Kao i
ostale agresije češće se manifestira kod muškaraca nego žena.
3.4.3.3.2 Konflikt oko pristupa resursima
Porijeko tolikih spolnih razlika možemo naći u koevoluciji ženskih preferencija muškaraca koji su
sposobniji steći resurse i upravljati njima, te u muškom konfliktu stjecanja resursa kako bi privukli žene.
Zbog toga u cijelom svijetu muškarci upravljaju ekonomskim resursima, te bez sumnje živimo u
patrijarhalnom društvu.

3.4.4 STATUS, UGLED I SOCIJALNA DOMINACIJA

Hijerarhija dominacije odnosi se na činjenicu da pojedinci u grupi pouzdano dobivaju veći pristup
ključnim resursima koji pridonose preživljavanju ili razmnožavanju.Status, ugled, poštovanje, čast i
položaj diferecijalno su dodijeljeni pojedincima. Ljudi ulažu znatan napor kako bi stekli status, te izbjegli
sramotu i poniženje. Hijerarhije statusa i dominacije brzo se oblikuju, prema nekim istraživanjima čak u
prvih pet minuta susreta. Prirodni odabir pogodovat će evoluciji sposobnosti procjene vlastite borbene
sposobnosti u odnosu na druge.
Adaptivni problemi imaju evoluirana rješenja kao što su motivacija za napredovanjem i strategije za
suočavanje s podčinjenošću.
Evolucijska teorija statusa mora točno navesti adaptivne probleme koji se rješavaju penjanjem u
statusnim hijerarhijama, te također objasniti zašto pojedinci prihvaćaju potčinjenost u takvim sustavima.
Neki autori ističu ključnu razliku između dominacije i ugleda. Dominacija uključuje silu ili prijetnju
silom, dok ugled predstavlja slobodno dodijeljeno poštovanje radi posebnih vještina, znanja ili društvenih
veza. Na ovom području niti jedna dosadašnja teorija nije uspjela odgovoriti na sva ključna pitanja, no
velik je napredak postignut na području objašnjavanja spolnih razlika u težnji za statusom. Muškarci su
više hijerarhijski orijentirani, dok su žene više egalitarne.

21
 Kroz povijest je dokazano da je viši status muškarcima uvijek priskrbljivao više seksualnih i
prokreativnih prilika kod žena (npr. haremi).

Slika 11 harem (http://www.artvalue.com/)

Dominantni status nije konstanta, nego iziskuje stalno ogledavanje s ostalima u grupi. Potčinjeni u
takvim grupacijama razvili su strategije koje uključju obmanu, lukavstvo, lažnu potčinjenost,
prijateljstvo, te manipulaciju kako bi se dobio pristup resursima potrebnim za preživljavanje i
razmnožavanje.
Iznenađujuće je malo istraživanja posvećeno pitanju je li težnja za statusom veća kod muškaraca nego
žena. U dosadašnjim studijama čini se da se spolna razlika u motivaciji za dominacijom pojavljuje već u
najranijoj dobi. Spolne razlike u temperamentu uz pojačanu mušku agresivnost, natjecateljske sklonosti,
želju za statusom i sklonost rizicima povezane su sa spolnim razlikama u statusu i prihodu na radnom
mjesu u odrasloj dobi. Takvi nalazi podupiru evolucijsku teoriju spolnih razlika u motivaciji za postizanje
dominacije ili statusa.
Žene i muškarci izražavaju svoju dominaciju drugačijim ponašanjima. Kod muškaraca je učestalo
egoistično dominantno ponašanje gdje je očigledna izravna osobna korist takvog pojedinca, dok su
dominantne žene sklonije prosocijalnim ponašanjima.
Kod ljudi su evoluirale specifične strategije namijenjene zaključivanju o socijalnim normama koje se
tiču hijerarhija dominacije, koje uključuju razumijevanja aspekata poput dopuštenja, obveza i zabrana.
Niz emocionalnih mehanizama dizajnirano je za rješavanje adaptivnih problema postavljenih životom u
socijalnim hijerarhijama: zanos, socijalna anksioznost, sram, bijes, zavist, te depresija. Niz činitelja
upućuju na dominantni položaj: uspravan tjelesni stav, duboki glas koji odjekuje, izravni kontakt očima,
brzi hod, obilježja lica poput snažne vilice, te tjelesna veličina.
Važno je ne zanemariti niski kraj dominacije. Dvije pretpostavljene strategije potčinjenosti su lažno
snižavanje statusa i osporavanje kvaliteta dominantnih pojedinaca.

22
4. INTEGRIRANA PSIHOLOGIJSKA ZNANOST

4.1 Pažnja i pamćenje

Postoji beskonačni niz stvari iz okoline koje bi nam mogle privući pažnju, no tada bismo bili
preplavljeni informacijama od kojih većina nije bitna za naše preživljavanje ni razmnožavanje. Isto
vrijedi i za pamćenje, jer kada bismo se sjećali svega što smo ikada doživjeli, teško bismo brzo prizvali
sjećanje za u tom trenutku nužno adaptivno ponašanje. Zato nas je evolucija dizajnirala tako da pamtimo i
primjećujemo samo stvari koje su najbitnije za rješavanje adaptivnih problema koji nam se javljaju od
davnina. Pažnja i pamćenje su vrlo selektivni. Glavne teme kojima posvećujemo pažnju su smrt (nasilna
ili prirodna), napad, pljačka, ugled, altruizam, samoubojstvo, nevjera, ozljeda djece i seksualni napad.

4.2 Evolucija jezika

Je li jezik adaptacija ili nusprodukt? Lingvist Noam Chomsky i paleontolog Stephen Jay Gold iznjeli
su teoriju da je jezik zapravo nusprodukt rasta našeg mozga. Prirodni odabir je utjecao na rast mozga, ali
se jezik spontano pojavio kada je mozak dosegao sadašnju veličinu i složenost. Evolucijski psiholog
Steven Pinker smatra da je prirodni odabir razvio jezik kao sredstvo prenošenja informacija. On tvrdi da
je složenost elemenata jezika kao npr. gramatike predobro dizajnirana da bi bila tek slučajni nusprodukt.
Teoriju potkrepljuje i građom i smještajem glasnica u ljudi, kao i našim sluhom koji pokazuje
specijalizaciju koja nam dopušta da dekodiramo govorne zvukove koje proizvode drugi ljudi. Jezik
pokazuje univerzalnu složenost dizajna za prenošenje informacija, a jedino poznato objašnjenje porijekla
složenih organskih struktura je evolucija prirodnim odabirom.
Postoje tri hipoteze zašto je jezik evoluirao. Prva je hipoteza socijalnog trača prema kojoj je jezik
evoluirao kako bi se lakše pratili srodnici i time izbjegao incest unutar većih grupa. Druga je hipoteza
društvenog ugovora koja kaže da se jezik razvio kako bismo javno izrekli bračne zavjete, te tako
signalizirati suparnicima da je vaš partner zauzet. Treća hipoteza se naziva teorija Šeherezade nazvana
po liku iz 1001 noći. Kako bi ostala na životu, ona je kralju svake večeri morala pričati priče. Prema toj
teoriji jezik je evoluirao kao i većina adaptacija kako bi pospješio naš reproduktivni uspjeh. Pričama i
humorom možemo osvojiti partnera. Ova hipoteza ne objašnjava nedostatak spolnih razlika.
Iako su rana shvaćanja prijenos i razmjenu informacija smatrala evoluiranom funkcijom jezika, vrlo je
vjerojatno da je jezik dalje evoluirao za rješavanje još niza adaptivnih problema.

4.3 Evolucije izuzetne ljudske inteligencije

Zašto smo razvili toliki mozak s toliko usavršenim mehanizmima za obradu unešenih informacija, te
zašto imamo toliko veću inteligenciju od naših srodnika u životinjskom svijetu i dalje ostaje nepoznanica.

23
Jedan odgovor pruža hipoteza ekološke dominacije/socijalne kompeticije. Ljudski preci su uspješno
„pokorili“ prirodu koja je pružala razne prepreke njihovom preživljavanju. Naučili smo uzgajati obilje
hrane tako da nikada ne gladujemo, napraviti odjeću i sagraditi skloništa od nepovoljnih vremenskih
uvjeta. Kada smo pobijedili u natjecanju s prirodom, otvorili smo vrata novoj skupini sila prirodnog
odabira - natjecanju s ljudima. Kako su se grupe povećavale, tako su se povećavali i složeni socijalni
adaptivni problemi, pa je odabir djelovao u smjeru povećavanja inteligencije i samim time razvojem
jezika.
Hipoteza o smrtonosnim izumima predlaže da su ljudski izumi povećali rizik od ozljeđivanja i prerane
smrti (npr. oružje), te je evolucija morala povećati našu inteligenciju kako bismo pronašli načine za
izbjegavanja ovih novih prijetnji. Što veći postotak inteligencije imate, veće su i šanse za preživljavanje.

4.4 Evolucija moralnih emocija

Većina ljudi zna da su ubojstva, silovanja, incest i zlostavljanje djece pogrešni, ali zašto imamo takva
moralna stajališta? Automatski jako brzo vrednujemo ovakva događanja iako nemožemo točno odrediti
razlog našeg gledišta. To bi se moglo objasniti tako da imamo evoluirane moralne emocije. Neugoda,
sram, ljutnja i krivnja smatraju se prototipskim emocijama. Moralne emocije bi mogle služiti kao
mehanizmi koji nas usmjeravaju na prosocijalna djela.

4.5 Evolucijska razvojna psihologija

Evolucijsko-psihologijska metateorija predviđa da će se u životu pojedinca pojavljivati različiti
adaptacijski problemi, te će se stoga aktivirati različiti adaptacijski mehanizmi kako se pojedinci budu
susretali s njma.

4.6 Evolucijska psihologija ličnosti

Evolucijski psiholozi bili su usmjereni na proučavanje adaptacija tipičnih za neku vrstu, čime su
zanemarivali individualne razlike. Razlike mogu proizaći iz raznih okolinskih iskustava koja vode do
različitih adaptivnih strategija. Danas se pokušava uklopiti inividualne razlike i psihološke mehanizme
tipične za vrstu u jedinstveni pojmovni okvir.

4.7 Evolucijska kulturalna psihologija

Socijalni psiholozi koji proučavaju kulturu uočili su razlike između grupa na različitim mjestima.
Hipoteza o pokazivanju objašnjava da većinu likovne umjetnosti i glazbe stvaraju muškarci zbog toga što
je i stvaranje jedan način da privuku partnerice.

24
Slika 12 (http://tazewellart.com/)
Većina zapleta u filmovima i knjigama bave se problemima ljubavi, seksa, osobne prijetnje ili prijetnje
srodnicima. Zanimljivo je da je ples prisutan u svakoj kulturi, vjerojatno kao sredstvo zavođenja. Obrasci
kulture koji stvaramo i konzumiramo nisu adaptacije same po sebi, ali otkrivaju dio evolucijske
psihologije koju još moramo shvatiti.

25
LITERATURA:

Buss, D.M. (2012). Evolucijska psihologija: Nova znanost o umu, Zagreb: Naklada Slap
(Buss, David M. (2004). Evolutionary psychology: the new science of the mind, Boston: Pearson/A and
B.)

http://www.centar-angel.hr/HR/articles/Ljubomora.php
http://www.istrazime.com/evolucijska-psihologija/ples-evolucijsko-sredstvo-zavodenja/
http://www.istrazime.com/evolucijska-psihologija/prezivljavanje-najduhovitijih/
http://www.istrazime.com/evolucijska-psihologija/samo-prijatelji-musko-zenska-prijateljstva/
http://www.istrazime.com/evolucijska-psihologija/strategije-odabira-partnera-sto-zene-zele-i-zasto/
http://www.istrazime.com/evolucijska-psihologija/strategije-odabira-partnera-sto-zele-muskarci/
http://www.scribd.com/doc/90623619/A-W-haviland-Kuluturna-Antropologija1

slike:

http://infidelityrecoveryinstitute.com/how-to-deal-with-jealousy/#sthash.SGZAEvFA.dpbs
http://science.howstuffworks.com/life/inside-the-mind/emotions/jealousy.htm
http://tazewellart.com/2012/08/creating-a-new-work-of-art/
http://nowitmakessense.wordpress.com/tag/life/
http://philbancients.blogspot.com/2012/09/famous-battles-you-should-know-all.html
http://www.winggirlmethod.com/how-to-handle-rejection-by-women/
http://www.sciencedaily.com/releases/2010/06/100623123342.htm
http://www.dailymail.co.uk/sciencetech/article-1210748/Are-women-born-scared-spiders-men.html
http://www.ironmanmag.com.au/training/training-tips/518-how-to-train-all-your-back-muscles
http://www.lfataichi.com/tai-chi-for-fertility/

26
SAŽETAK

Evolucijska psihologija je relativno nova znanost koja predstavlja spoj psihologije i evolucijske
biologije. Od davnina ljudi tragaju za odgovorima o nastanku svijeta, podrijetlu čovjeka i svojem mjestu
u svijetu koji ga okružuje. Ovaj rad prikazuje povijesne okvire razvoja ove znanosti, navodi metode za
provjeru evolucijskih hipoteza, dok se u središnjem dijelu pokušava objasniti četiri najveća adaptivna
problema evolucijske teorije, probleme preživljavanja i rasta, parenja, roditeljstva, te pomaganja
genetskim srodnicima. Slijede problemi života u grupi, među kojima je naglasak na konfliktu među
spolovima. U poglavlju koje se bavi statusom, ugledom i socijalnom dominacijom pokazuju se velike
razlike među spolovima, dok se u posljednem dijelu evolucijska psihologija prikazuje kao integrirana
psihologijska znanost.
Brojna su područja istraživanja ove znanosti, prepuna kompleksnih odnosa, nedoumica, te nesuglasica
među znanstvenicima. Prikazane su različite teorije i poteškoće u njihovom znanstvenom dokazivanju. Na
poslijetku moramo zaključiti da evolucijska psihologija ima pred sobom još mnoga neistražena područja,
za koja postoji velik interes jer smo mi ljudi u samom centru njenog istraživanja – a postoji li zanimljivije
područje istraživanja od nas samih?

SUMMARY
Evolutionary psychology is a relatively novel field of science which combines psychology and
evolutionary biology. It explores the human quest for the answers to eternal questions of creation, origins
and place within the surrounding world. This essay gives the historical developmental framework of this
science, lists methods which evaluate evolutionary hypotheses, whereas the central part deals with the
four major adaptive problems of the evolutionary theory: survival and growth, mating, parenting and
helping relatives. This is followed by naming the issues of living within a group, with a special focus on
gender conflicts. The chapter dealing with status, prestige and social dominacy shows noticeable gender
differences, while the last part shows evolutionary psychology as an integrated psychological science.
There is a wide range of areas this science researches into, which are full of complex relations,
dilemmas and disagreements amongst scientists. Different theories and difficulties of their scientific
verification have been showcased. In the end the conclusion can only be that evolutionary psychology has
a long way of researching into numerous unexplored areas of immense interest. We humans are in the
very core of its research – and there is no more interesting field of research than ourselves, is there?

27