UNIVERZITET U TUZLI

EKONOMSKI FAKULTET
PRVI CIKLUS STUDIJA
AKADEMSKA 2019/2020.

SEMINARSKI RAD IZ PREDMETA FINANSIJE

TEMA: Finansijski derivati

Mentor: Studentice:
Dr.sc. Emira Kozarević, red.prof. Husejnović Ajla 3/5-I/18
Mehmedović Emina 3/174-I/16

Tuzla, mart 2020.

SADRŽAJ

UVOD.................................................................................................................................................3
1. POJAM I ULOGA FINANSIJSKIH DERIVATA .....................................................................4
1.1. PREDNOSTI FINANSIJSKIH DERIVATA ..........................................................................................5
1.2. R IZICI UPOTREB E IZVEDENIH FINANSIJSKIH INSTRUMENATA ...................................................5
2. VRSTE FINANSIJSKIH DERIVATA ........................................................................................6
2.1. FJUČERSI......................................................................................................................................7
2.2. OPCIJ E .........................................................................................................................................8
2.3. SVOP.............................................................................................................................................9
2.4. FORVARD ...................................................................................................................................10
3. UPOTREBA FINANSIJSKIH DERIVATA U BANKARSTVU ............................................11
3.1. N ASTANAK I RAZVOJ FINANSIJSKIH INOVACIJA U BANKARSTVU .............................................11
3.2. PROCES REGULATORNIH PROMJ ENA U BANKARSTVU ..............................................................12
3.4.. POJAM I RAZVOJ EGZOTIČNIH DERIVATA ................................................................................13
3.5. VRSTE EGZOTIČNIH DERIVATA I STRATEGIJE INVESTIRANJA BANAKA U POSLOVIMA SA
EGZOTIČNIM DERIVATIMA ...............................................................................................................14

4. PRIMJERI IZ PRAKSE .............................................................................................................15

4.1. PRIMJ ER PRVI ............................................................................................................................15
4.2. PRIMJ ER DRUGI .........................................................................................................................16
ZAKLJUČAK .................................................................................................................................24
LITERATURA................................................................................................................................25

2
UVOD

Derivati su finansijski instrumenti čija se vrijednost izvodi iz nekog osnovnog finansijskog

instrumenta kao što su akcije, obveznice, krediti, kamatne stope, devizni kurs, roba, hipoteka.
Finansijski derivati ne spadaju u izvorne finansijske instrumente budući da su izvedeni iz klasičnih
finansijskih instrumenata usljed potrebe za rješavanjem finansijskih poteškoća koje su se javile
upravo upotrebom osnovnih finansijskih instrumenata i njihovoj nemogućnosti da obezbijede veće
prinose od ulaganja, a manje finansijske rizike.
Finansijski derivati su jedna od najznačajnijih finansijskih inovacija u modernim finansijama, koji
su ostvarili ključan doprinos napretku u domenu upravljanja finansijskim rizicima.
Predmet istraživanja u ovom seminarskom radu su izvedeni finansijski instrumenti, u teoriji i
praksi poznati pod nazivom finansijski derivati. Predmet rada potkrijepljen je pregledom osnovnih
vrsta i karakteristika finansijskih derivata, njihovih koristi i rizika sa kojima se tržišni učesnici
suočavaju njihovom upotrebom.
Cilj istraživanja ovog seminarskog rada je da se u širem kontekstu objasne finansijski derivati te da
se opiše uloga derivata u razvijenim zemljama i zemljama regiona.
Metode koje su korištene u istraživanju su metoda dedukcije i metoda kompilacije.
Seminarski rad, pored uvoda, zaključka i pregleda literature sadrži 3 dijela.
Prvi dio je posvećen pojmu finansijskih derivata, u kome se sa teorijskog nivoa daje prikaz
prednosti i nedostataka finansijskih derivata kao i rizika povezanih sa derivatima.
Drugi dio se sastoji od podjele finansijskih derivata. U okviru ovog dijela imamo podjelu na
fjučerse, forvarde, opcije i svopove.
U trećem dijelu je ukratko objašnjena upotreba finansijskih derivata u bankarstvu. U okviru tog
dijela su objašnjeni nastanak i razvoj finansijskih inovacija u bankarstvu, proces regulatronih
promjena u bankarstvu te njihova upotreba. TakoĎer, u ovom dijelu su pojašnjeni i egzotični
derivati te njihove vrste.
Četvrti dio sadrži primjere iz prakse. U ovom dijelu se nalaze dva primjera finansijskih derivata na
bosanskom i engleskom jeziku.
Na samom kraju rada se nalaze zaključak i literatura.

3
1. POJAM I ULOGA FINANSIJSKIH DERIVATA

Finansijski derivati su finansijski instrumenti nastali sa ciljem da se transaktori zaštite od

odreĎenih oblika tržišnog rizika, ali i sa namjerom ostvarivanja zarade. Finansijski derivati su
standardizovani ugovori i njihova vrijednost zavisi od cijene predmeta ugovora. Kao predmet
ugovora mogu biti akcije, obveznice, strane valute, odreĎena vrsta roba i dr. Derivati kojima se
trguje na Berzi su opcije i fjučersi.1
Prema Zakonu o tržištu vrijednosnih papira u BiH „finansijski derivati se definišu kao izvedeni
finansijski instrumenti čija vrijednost zavisi od cijene predmeta ugovora, čija su vrsta, količina,
kvalitet i druga svojstva standardizirani i kojima se ovlašteno prometuje“. 2
Derivati su najmlaĎi finansijski instrumenti na finansijskim tržištima. Početak značajnijeg obima
trgovanja derivatima datira od 1973. godine kada je osnovan Chicago Board Options Exchange
(CBOE). Tada se trgovalo samo opcijama, na akcije, a danas i na berzanske indekse, obveznice,
robe i valute.
Finansijski derivati predstavljaju izvedene hartije od vrijednosti koje se kreiraju na bazi neke druge
aktive (derivative securities, derivatives). Njima se prevashodno trguje na razvijenim tržištima. U
derivate se ubrajaju: terminski i likvidni terminski ugovori (forvardi i fjučersi), opcije i svopovi.
Vrijednost derivata zavisi od cijene predmeta ugovor, čiji su vrsta, količina, kvalitet i druga
svojstva standardizovani. Osnovna uloga kreiranja derivata je zaštita od rizika, odnosno smanjenje
i eliminisanje štetnih posljedica nekog od finansijskih rizika.
Finansijski instrumenti koji se najviše koriste za zaštitu od valutnog i kamatnog rizika su svop,
opcije, fjučersi i forvardi, a njihova uloga je veoma značajna i kod samog deviznog poslovanja. 3

Slika br.1. Primjeri derivata

Izvor: https://www.wallstreetmojo.com/derivatives-in-finance/

1
Dostupno na: https://prezi.com/dpuvar9u4npr/finansijski-derivati/
2
Zakon o tržištu vrijednosnih papira, član 2., F BiH, 2008.
3
Jeremid Z.: “Finansijska tržišta i finansijski posrednici”, Beograd, 2012., Univerzitet Singidunum
4
1.1. Prednosti finansijskih derivata

Prednosti upotrebe finansijskih derivata ogledaju se u ograničenju rizika u špekulativne svrhe,

predviĎanju budućih tržišnih kretanja, jefitinijem i lakšem prilagoĎavanju portfolija kao i
olakšanoj arbitraži cjenovne neusklaĎenosti na tržištu kapitala. Njihova šira primjena u obavljanju
finansijskih transakcija posljedica je povezanosti vrijednosti derivata i njihove predmetne
(osnovne) aktive, mogućnosti lakšeg zauzimanja „kratke“ pozicije, likvidnosti i niskih troškova
zamjene kao i lakšeg upravljanja rizikom.
Derivati su donijeli krupne promjene tržištima kapitala razvijenih zemalja. Podstakli su finansijske
inovacije, razvoj i usavršavanje tržišne infrastrukture (sistema za izvještavanje, evidentiranje i
kliring finansijskih transakcija). Njihova pojava donosi i značajne makroekonomske prednosti u
smislu stabilnijih odnosa ponude i tražnje, manjih inflatornih pritisaka i manjih oscilacija cijena. S
obzirom da je danas nezamislivo poslovanje bez poznavanja i upotrebe fjučersa, opcija i svopova,
posebna pažnja biće posvećena upravo njihovim performansama. 4

1.2. Rizici upotrebe izvedenih finansijskih instrumenata

Moramo spomenuti rizik upotrebe izvedenih finansijskih instrumenata na bankarskom tržištu i

tržištu neposredno meĎu strankama pošto smo tu izloženi samo jednoj suprotnoj strani.
Ocjenjujemo da je na bankarskom tržištu rizik upotrebe izvedenih finansijskih instrumenata viši
nego na organizovanom tržištu (berzi) pošto vjerovatnoća izmirenja zavisi isključivo od dvije
ugovorne stranke. Osim toga, organizovano tržište je sigurnije i zbog detaljnih propisa koji ga
ureĎuju.
Rizici s kojima se suočavaju financijske institucije, obuhvaćeni su u sljedećim skupinama:
1. Kreditni rizik – rizik da obeüani novčani tokovi od kredita i vrijednosnih papira financijske
institucije neće biti u potpunosti plaćeni (kreditni rizik specifičan za tvrtku – rizik od neplaćanja za
tvrtku pozajmljivača povezan sa specifičnim tipom projektnog rizika te tvrtke i sustavni kreditni
rizik)
2. Rizik likvidnosti – rizik naglih promjena na strani pasive koje mogu od financijske institucije
zahtijevati likvidaciju aktive u kratkom razdoblju po niskoj cijeni
3. Rizik promjene kamatne stope – rizik financijske institucije u sluþaju kamatne neusklaĎenosti
aktive i pasive
4. Tržišni rizik - rizik koji nastaje kod trgovanja zbog promjena u kamatnim stopama, tečajevima i
ostalim cijenama
5. Izvanbilansni rizik – rizik financijske institucije kao rezultat njezinih aktivnosti povezanih s
nepredvidivom aktivom i pasivom
6. Valutni rizik – rizik da će promjene tečaja utjecati na vrijednost aktive i pasive financijske
institucije denominirane u stranim valutama

4
Veselinovid P.: „Ekonomija“, Beograd., 2010. godine
5
7. Rizik države – rizik neizvršenja plaüanja stranih pozajmljivača zbog uplitanja strane vlade ili
drugih političkih entiteta
8. Tehnološki rizik – rizik da tehnološka ulaganja neće stvoriti očekivane uštede
9. Operativni rizik – rizik da postojeća tehnologija i sustavi podrške neće dobro funkcionirati, da
može doći do problema koji će utjecati na aktivnosti financijske institucije, i/ili rizik od pojave
vanjskih sila (poplava, uragana...)
10. Rizik nesolventnosti – rizik da financijska institucija neüe imati dovoljno kapitala za
pokrivanje iznenadnog smanjenja vrijednosti svoje aktive u odnosu na pasivu. 5

2. VRSTE FINANSIJSKIH DERIVATA

U finansijskoj teoriji i praksi zastupljene su sljedeće vrste finansijskih derivata:

 forvardi
 fjučersi
 svopovi (valutni, kamatni, unakrsni valutni)
 opcije
 ostali derivati

Slika br.2.: Vrste derivata

Izvor: https://finfoc.com/2019/02/an-introduction-to-the-world-of-derivatives

5
Dostupno na: https://hrcak.srce.hr
6
2.1. Fjučersi

Futurama na pojedinačne dionice već se neko vrijeme trguje u Engleskoj i nekoliko drugih
zemalja, ali u Sjedinjenim Državama je donedavno trgovanje tim instrumentima bilo zabranjeno.
Godine 1982. sporazumom izmeĎu predsjednika američke Komisije za vrijednosne papire i burze
(SEC) Johna SR Shada i Philipa Johnsona, predsjedatelja Commodity Futures Trading
Commission (CFTC), zabranio je trgovanje terminima s pojedinim dionicama. Kongres ratificirao
je Shad-Johnsonov sporazum iste godine. Iako je prvobitno sporazum bio privremena mjera, trajao
je sve do 21. prosinca 2000. godine, kada je predsjednik Bill Clinton potpisao Zakon o
modernizaciji robnih rokova (CFMA) iz 2000. godine. 6
Fjučers predstavlja obavezu da se kupi ili proda odreĎena roba ili finansijska aktiva kao što su npr.
žito, zlato ili hartije od vrijednosti odreĎenog dana, po unapred odreĎenoj cijeni. Fjučers ugovor,
kao i terminski ugovor, predstavlja sporazum izmeĎu dvije strane o kupovini ili prodaji aktive u
poznato buduće vrijeme za poznatu cijenu. Za razliku od terminskog ugovora, fjučers ugovorom se
normalno trguje ne berzi. Da bi se omogućila trgovina, berza postavlja izvjesne standarde za
fjučers ugovore. Pošto dvije strane u ugovoru ne moraju da se meĎusobno poznaju, berza utvrĎuje
i garantne mehanizme za izvršenje ugovora. 7
Fjučersi (futures) je terminski ugovor o kupoprodaji odreĎene aktive, po kome će se isporuka i
plaćanje izvršiti u budućnosti. To su visoko standardizovani ugovori sa kojima se regularno trguje
na berzi. Kupac i prodavac zaključuju posebne ugovore sa klirinškom kućom (clearing house)
kojoj se mora uplatiti propisana inicijalna marža (initial margin), a često i marža za održavanje
(maintenance margin), s tim da klirinška kuća garantuje za isporuku i plaćanje po fjučersima. Kod
fjučersa najčešće ne dolazi do stvarne isporuke aktive, već se samo isplaćuje razlika u cijeni tj. vrši
se prebijanje slada.
Do trgovine prvim fjučersima došlo je sredinom 19. stoljeća radi poticanja poljoprivrednog
poduzetništva i trgovine. Naime, farmeri u Kaliforniji i trgovci u Liverpoolu bili su prisiljeni
napraviti takav ugovor jer su spot tržišta (na kojima se kupuje na veliko po trenutačnoj cijeni) za
pšenicu i kukuruz bila nepredvidljiva za proizvoĎače i kupce radi velikih fluktuacija (odstupanja)
cijena. ProizvoĎači bi nerijetko ustanovili da su poslali pretjeranu količinu robe koja bi spustila
cijenu do razina koje bi ukidale svaku dobit. U sezonama kada bi žetve zbog vremenskih i drugih
uvjeta zakazale, britanski trgovci koji bi doplovili do SAD ustanovili bi da je cijena ponuĎene robe
previsoka. Radi izbjegavanja takvih nesigurnosti američki farmeri su s trgovcima postigli ugovor
na početku sezone o cijeni i količine robe, a koji bi postao valjan samo ako bi roba stigla u luku
(tzv. arrive ugovori ili ugovori koji važe samo po dolasku robe). Ti su ugovori štitili trgovce i
farmere od fluktuacije (divljanja) cijena do odreĎene mjere, a takva postavka fjučers ugovora
zadržala se do današnjeg vremena.
U tom bi vremenu meĎutim, problem nastao za farmere koji zbog raznih razloga nisu mogli
dostaviti robu. S druge strane u odreĎenim sezonama problem bi imali trgovci zbog obilja robe što
bi im onemogućavalo prodaju robe na dotad ne baš razvijenim i malobrojnim tržištima. Obje su
strane trebale tržište na kojima bi prodale svoje ugovorene obaveze trećoj strani, s mogućnošću
reotkupa u kasnijem dijelu sezone ili godine. Za svako tržište nametnula se potreba standardizacije
ugovornih termina i stvaranja berze koja će regulisati tržište pojedinih vrsta roba. Spomenuti

6
Dostupno na: https://www.investopedia.com/articles/optioninvestor/06/singlestockfutures.asp
7
Dostupno na: http://psinvest.rs/sr/fjuersi/
7
fjučers ugovori iz Kalifornije bili su odskočna daska za stvaranje navedene prve i do danas najveće
robne i trgovačke berze na svijetu-berze u Chicagu (Chicago Board of Trade, CBT).
Do 1972. godine u SAD se trgovalo samo robnim fjučersima koji su u svojoj osnovi imali neku
standardizovanu berzansku robu. Čikaška merkantilna berza (Chicago Mercantile Exchange) je
1972. god. Kreirala sopstveni novi instrument – finansijski fjučers ugovor – kroz uspostavljanje
nove divizije MeĎunarodnog monetarnog tržišta (International Monetary Market) čiji je zadatak
bila trgovina deviznim fjučersima. Ovaj novi koncept nudio je mnogo veći potencijal za ostvarenje
profita nego što su omugućavali spot trgovina robom i forward ugovori kojima se do tada trgovalo.
U finansijske fjučerse spadaju:

 Fjučersi na hartije od vrijednosti (državne hartije od vrijednosti, obveznice firmi, akcije)

 Valutni fjučersi gdje se kao osnovna aktiva pojavljuju vodeće svjetske valute. Valutni
fjučersi koriste se kao zaštita od fluktuacija deviznih kurseva. Kod deviznih fjučersa razlika
izmeĎu fjučers cijene (kursa) i spot cijene (kursa) se naziva baza koja se često iskazuje u
procentu od spot cijene (sa premijom ili diskontom)
 Fjučersi na tržišne indekse od kojih je najpoznatiji S&P500
 Kamatni fjučersi se koriste za zaštitu od porasta troškova finansiranja.
Kod robnih fjučersa se kao osnovna aktiva pojavljuju robe (poljoprivredni proizvodi, metali, nafta)
u standardizovanim količinama.

2.2. Opcije

Finansijske opcije daju njihovom vlasniku pravo, ali ne i obavezu, da kupe ili prodaju odreĎenu
finansijsku aktivu po unaprijed odreĎenoj cijeni. Za razliku od fjučersa, kod opcije ne postoji
obaveza izvršenja ugovora za obje ugovorne strane. Kupac opcije plaća prodavcu odreĎenu
proviziju koja se zove premija opcije koja predstavlja nadokandu za preuzeti rizik promjene cijene
aktive u osnovi opcije. Cijena po kojoj se finansijska aktiva iz osnovne opcije može kupiti ili
prodati naziva se izvršna ili strajk cijena, a datum poslije koga opcija prestaje da važi zove se
datum isteka ili datum dospijeća.
Put opcija

 Daje vlasniku pravo, ali ne i obavezu da proda odreĎeni finansijski instrument na koji
opcija glasi po unaprijed definisanoj cijeni tokom utvrĎenog vremenskog perioda.
 Primjer: Kupljena je put opcija na akcije kompanije xy po cijeni izvršenja od 100$. Opcija
ima pozitivnu unutrašnju vrijednost ako cijena pada ispod 100$. Ako je iznad, put opcija se
neće realizovati.
 Investitori kupovinom put opcije žele da se osiguraju od iznenadnog tržišnog rizika pada
cijene akcija. Prodavci opcije vjeruju da cijene neće pasti i žele da zarade premiju.
Spekulanti pak kupuju put opciju da bi zaradili jer predviĎaju pad tržišta. 8

8
Jeremid Z.: “Finansijska tržišta i finansijski posrednici”, Beograd, 2012., Univerzitet Singidunum
8
Kol opcija (Call options)

 Call option je suprotna put option

 Primjer: 15. decembra kupujete call opciju koja vam daje pravo da kupite 2000 akcija
kompanije xy po cijeni od 100$ po akciji svakog dana do 15.marta 2006. Koliko call opcija
vrijedi za vas 15.marta, na dan dospijeća?
 Ako se akcijama xy trguje, po cijeni koja je iznad 100$, za vas opcija ima vrijednost jer
ćete je kupiti jeftinije.
 Ako je cijena akcije ispod 100$, call opcija se neće realizovati jer je jeftinije da se kupi na
tržištu
 Opcija na akcije xy je, dakle, direktno vezana za kretanje cijene akcije xy koja je podloga
za opciju
 Ako prodavac call opcije ne posjeduje akcije već mora da ih kupi po dospijeću, to se naziva
naked call. On je izložen visokom riziku zbog mogućeg rasta cijene akcije koji faktički nije
ograničen. Covered call je kada prodavac posjeduje akcije. 9
Valutna opcija je vrsta standardizovanog ugovora koji daje njenom vlasniku (kupcu) pravo da kupi
ili proda odreĎeni iznos deviza prije isteka roka važnosti opcije, po unaprijed dogovorenoj cijeni.
Osnovna funkcija valutne opcije je u obezbjeĎenju privrednih subjekata od svake vrste kursnog
rizika, uz istovremeno ostvarivanje maksimalnog mogućeg prihoda. Kod kamatnih opcija
prodavac preuzima obavezu da kupi ili isporuči hartiju od vrijednosti uz ugovorenu kamatnu
stopu, a kupac ima mogućnost isporuke ili kupovine iste. 10

2.3. Svop

Svop (swap) je engleska riječ koja označava „zamjenu“ i njome se uglavnom obuhvataju razni
aranžmani zamjene jedne aktive za drugu aktivu. Osnovni vidovi svopova su kamatni svopovi,
valutni svopovi, robni svopovi i akcijski/indeksni svopovi. 11 Svopovi kamatne stope ili kamatni
svopovi su finansijski aranžmani u kojima ugovorne strane zamjenjuju kamatne tokove, s tim da se
glavnice ne zamjenjuju, već samo figuriraju u ugovoru kao osnova za izračunavanje kamate.
Osnovni tipovi kamatnih svopova su:
 Svopovi kod kojih se kamatni tokovi računati po fiksnoj kamatnoj stopi zamjenjuju za
kamatne tokove računate po promjenljivoj kamatnoj stopi. Ukoliko su ovi svopovi u istoj
valuti nazivaju se vanila ili kupon svopovi.
 Svopovi kod kojih se kamatni tokovi računati po jednoj referentnoj promjenljivoj kamatnoj
stopi zamjenjuju za kamatne tokove računate po drugoj referentnoj kamatnoj stopi.
 Kamatni svopovi u istoj valuti
 Kamatni svopovi u različitim valutama koji se još nazivaju unakrsni svopovi predstvaljaju
aranžmane o razmjeni na dogovoreni budući datum iznosa glavnice u dvije različite valute
po utvrĎenom kursu konverzije, s tim da se za vrijeme trajanja ugovora ugovorne strane
razmjenjuju prihode po osnovu kamata, prema utvrĎenoj osnovi, računato na iznos
glavnice.12

9
Ibidem., str. 43.
10
Ibidem., str.43.
11
Ibidem., str.46.
12
Jeremid Z.: “Finansijska tržišta i finansijski posrednici”, Beograd, 2012., Univerzitet Singidunum
9
2.4. Forvard

Forvard je prosta izvedena hartija od vrijednosti, odnosno ugovor o kupoprodaji odreĎene aktive
po unaprijed definisanoj cijeni, gdje će se isporuka aktive i konačno plaćanje izvršiti odreĎenog
dana u budućnosti. Ovi ugovori uglavnom nisu standardizovani tj. uslovi realizacije transkacije se
individualno ugovaraju izmeĎu kupca i prodavca, bez posrednika (ili klirinške kuće), što ih
razlikuje od fjučersa. U ovom odnosu obje strane su izložene kreditnom riziku zato što svaka
strana može da neizvrši preuzetu obavezu.
Forvardi se u velikoj mjeri vezuju za valutne transakcije gdje se na bazi njih preuzima obaveza da
se kupi ili proda jedna odreĎena strana valuta za drugu po utvrĎenom kursu, s tim da će se ova
transkacija realizovati odreĎenog dana u budućnosti ili u odreĎenom budućem vrmeneskom
periodu. Premija forvard predstavlja razliku izmeĎu spot i forvard vrijednosti valute, Ugovor o
valutnom (deviznom) forvardu nisu transferabilni instrumenti i poravnanje izmeĎu ugovornih
strana se realizuje kroz faktički transfer valute.
Kamatni forvardi predstavljaju aranžman u okviru koga dvije ugovorne strane pozajmljuju
odreĎeni iznos po ugovorenoj kamatnoj stopi. Ugovorom se dvije ugovorne strane obavezuju da
plate ili prime iznos ekvivalentan razlici izmeĎu dogovorene kamatne stope i tržišne kamatne stope
za kreidte ili depozite sa odreĎenim rokom na odreĎeni budući datum. 13

2.5.Ostali derivati

a) Kreditni derivati:
 Credit Default Swap – kupoprodaja rizika nekog izdavatelja za odreĎenu premiju
 Total Return Swap – kupoprodaja rizika i svih priliva od nekog potraživanja za
odreĎenu premiju i protupriljev
 Credit Spead Option – pravo na kupnju ili prodaju nekog vrijednosnog papira ukoliko
se spread u odnosu na ugovoreni kriterij promijeni za više od unaprijed dogovrenog
odnosa

b) Derivati na devize
 Forward- terminska prodaja strane valute – predstavlja fiksiranje cijena tečaja s dospijećem
dužim od dva radna dana. Omogućava klijentu fiksiranje tečaja tačno na odreĎeni dan u
budućnosti kada će se transkacija zbog koje se klijent štiti zaista izvršiti.
 Opcija predstavlja pravo terminske kupnje ili prodaje odreĎene valute na tačno odreĎeni
datum u budućnosti. U slučaju kada je klijentu tržišni tečaj povoljniji, klijent ne mora
izvršiti opciju.
c) Derivati na vrijednosne papire
 Forvard ili terminska kupoprodaja vrijednosnih papira – ugovor o kupoprodaji nekog
vrijednosnog papira u budućnosti po odreĎenoj cijeni
 Put (Call) Options – pravo bez obaveza na prodaju (kupnju) vrijednosnih papira u
budućnosti po odreĎenoj cijeni.
d) Derivati na kamatne stope

13
Ibidem., str. 48.
10
  Forvard Rate Agreement – fiksiranje kamatne stope na odreĎeni rok s početkom u
budućnosti
 Interest Rate Swaps – zamjena novčanih tokova iz fiksnih (varijabilnih) potraživanja za
novčane tokove iz varijabilnih (fiksnih) obaveza.
 Interest Rate Caps- opcija ukoliko kamatne stope padnu (porastu) iznad (ispod) odreĎene
vrijednosti da će izdavatelj opcije plaćati imatelju razliku. 14

3. UPOTREBA FINANSIJSKIH DERIVATA U BANKARSTVU

3.1. Nastanak i razvoj finansijskih inovacija u bankarstvu

Uporedo sa razvojem savremenih informacionih tehnologija dolazi i do porasta finansijskh inovacija u

bnakarstvu, što je bankama pružilo mogudnost da razvije efikasne metode i instrumente mobilisanja
slobodnih finansijskih resursa. Finansijske inovacije daju mogudnost bankama za koncipiranje strategija,
kojima de ove finansijske institucije optimizirati zahtjeve za profitabilnošdu i likvidnošdu.

Kao osnovni poticaj nastanku finansijskih inovacija bilo je relativiziranje zakonskih limita kamatnih stopa za
neke depozite. Ustvari radi se o rafiniranim metodama konverzije transakcionih depozita (likvidnih ali
nekamatonosnih) u različite vrste likvidnih i kamatonosnih vrijednosnih papira. 15

Prije pojave finansijskih inovacija tradicionalni monetarni i bankarski sistem zasnivao se na koncepciji
nekamatonosnog transakcionog novca, konceptu nekamatonosnih obaveznih rezervi sa transakcionim
depozitima kao osnovom za obračun obaveznih rezervi i konceptu strogog razgraničenja između
komercijalnih banaka, kao kreatora novca preko kratkoročnih kreditnih aktivnosti, i štednih finansijskih
institucija koje vrše transfere finansijskih viškova.

Može se primjetiti da je tradicionalni monetarni sistem diskriminirao komercijalne banke, bududi da je

pažnja centralne banke bila usmjerena na njih, za razliku od ostalih finansijskih institucija koje su
uglavnom bile izvan domašaja centralne banke. U ovakvoj konstelaciji odnosa učesnika na finansijskom
tržištu bila je isključena međusobna konkurencija između finansijskih institucija.

Tek sa razvojem tržišnih odnosa u finansijskom sektoru pojavljuju se finansijske inovacije koje su u
postojedim regulativnim uslovima omogudile ekspanziju različitih tipova nebankarskih finansijskih
istitucija. Dolazi do procesa bankarske dezintermedijacije, tj. smanjivanja učešda banaka u transferisanju
finansijskih viškova između finansijskih suficitnih i finansijskih deficitnih sektora i transaktora, što je sa
druge strane dovelo do jačanja tržišta vrijednosnih papira tj. do jačanja direktnih k reditnih odnosa krajnjih
debitora i krajnjih kreditora, što je impliciralo smanjenje posredničke uloge banaka i pogoršanje kvaliteta
aktive banaka.

U cilju zaustavljanja procesa dezintermedijacije banke pristupaju kreiranju novih instrumenata koji u stvari
predstavljaju elemente nekamatonosnog transakcionog novca i kamatonosnih štednih sredstava. Sve je to
nagnalo monetarne vlasti da dereguliše postojeda monetarna ograničenja, čime banke dobijaju
ravnopravnu poziciju sa ostalim finansijskim institucijama. 16

14
X Međunarodni simpozij: „Evropski put BiH u uvjetima ekonomske krize“, str. 509.
15
Krstid Ž. Borko, Bankarstvo, Prosveta, Niš, 2003., str. 492.
16
Ibidem, str. 493.
11
Među glavnim pokretačkim faktorima finansijskih inovacija u bankarskom poslovanju smatraju se visoke
kamatne stope, restriktivna monetarna politika, institucionalna ograničenja i tehnički progres.

3.2. Proces regulatornih promjena u bankarstvu

Poslovne banke obavljaju svoju djelatnost u regulisanom bankarskom okruženju i osnovni cilj bankarskih
menadžera je povedati bogatstvo dioničara u okviru limita utvrđenih na konkurentnom tržištu i
regulatornih ograničenja (Slika 1.). 17

Slika 3. Regulisana bankarska sredina

(Izvor: Čurčid N. Uroš, Bankarski portfolio menadžment, Feljton, Novi Sad, 2002., str. 276.)

Sa slike možemo vidjeti da je bogatstvo dioničara kao elemntarni cilj banke ograničeno faktorima
okruženja. Egzogeni faktori kao što su tržišna konkurentnost i regulatorna ograničenja su međusobno
povezani i ovisni su jedan od drugog. Regulatorni vodiči obezbjeđuju legalni okvir poslovanja, u okviru
kojeg se finansijske institucije konkurentski ponašaju, pri čemu dodatna konkurentnost utiče na prir odu
finansijske regulacije.

Zbog toga su banke prinuđene na iznalaženje finansijskih inovacija ako žele da u ovakvim limitiranim
uslovima obavljanja poslovnih aktivnosti ostvaruju svoje poslovne ciljeve odnosno da maksimiziraju
bogatstvo svojih
dioničara.

17
Durčid N. Uroš, Bankarski porfolio menadžment, Feljton, Novi Sad, 2002., str. 276.
12
 Slika 4. Finansijska inovacija u nadmudrivanju regulacije

(Izvor: Čurčid N. Uroš, Bankarski portfolio menadžment, Feljton, Novi Sad, 2002., str. 276.)

Banke i druge finansijske institucije de reagovati pokušavanjem da izbjegnu regulatorna ograničenja kroz
finansijske inovacije. Pokušaj izbjegavanja regulatornih ograničenja od strane jednog broja banaka i drugih
finansijskih firmi izaziva reakciju regulatornih institucija da zatvore regulatorsku rupu. Ovakva reakcija
regulatornih institucija poznata je pod nazivom reregulacija. 18

Finansijske inovacije obezbjeđuju sredstva nadmudrivanjem regulatorne takse. U svom nastojanju da

povedaju profit banke razvijaju nove proizvode i usluge, u cilju zadovoljenja promijenjenih potreba svojih
korisnika-komitenata i klijenata. Zadovoljavanje ovih potreba zahtjeva proizvode i usluge izvan djelokruga
regulatornih ograničenja. Zbog toga su finansijske inovacije nešto sasvim novo, nešto što je još uvijek
neregulisano. Suštinu pojma finansijske inovacije čine dvije pojave:19

 novi finansijski intrumenti i tehnike što se definiše kao inovacija proizvoda i

 racionalizacija poslovanja finansijskih institucija na osnovu uticaja tehničkog napretka, što se
definiše kao inovacija procesa.

Uz nadmudrivanje regulacija, banke napuštaju pravno područje za neke proizvode regulatornih vlasti.
Gubici u regulisanom području ponovo usmjeravaju regulatorne institucije na reregulaciju da bi doveli
finansijske inovacije u pravno područje.

3.3. Pojam i razvoj egzotičnih derivata

Pod pojmom egzotični derivati podrazumijevamo specifične oblike derivata hartija od vrijednosti koji, u
komparaciji sa običnim oblicima finansijskih derivata, omogudavaju realizaciju mnogo vedih marži, vedih i
do tri puta, a prinos na uložena sredstva je vedi u rasponu od 35% do 50%. Investitori su u poslovnim
transakcijama s egzotičnim derivatima izloženi vedem riziku, zbog znatno vedeg stupnja špekulisanja u
ovakvim poslovnim operacijama. 20

Osnovna razlika u odnosu na obične finansijske derivate je tome što pružaju mogudnost za rješavanje
specifičnih problema s kojima se suočavaju investitori u tim transakcijama. No i uprkos ovoj pogodnosti
tržište egzotičnim derivatnim instrumentima je još uvijek relativno malo i obuhvata tek negdje oko 15-20%
ukupnih transakcija sa derivatima.

Egzotični derivati pojavili su se prije desetak godina, a među najznačajnije finansijske institucije koje su na
međunarodnom nivou zauzele primat u transakcijama sa ovom vrstom derivata su: Bankers Trust, Credit
Swiss Financial Products, Merill Lynch i J.P. Morgan. Osim njih potrebno je spomenuti i nekoliko
drugorazrednih firmi a koje se također nalaze u ovom poslu kao što su: Lehman Brothers, Goldman Sachs,
Salomon Brothers, Morgan Stanleys i Swiss Bank, koje su sa prethodno četiri naved ene institucije obavljale
preko 80% poslova sa egzotičnim derivatima u 1994. godini.

Kada je riječ o bankama, one upravljaju rizikom procesa transakcija svojih egzotičnih derivata upotrebom
raznih strategija koje imaju na raspolaganju. U okviru toga banke mogu ukloniti ukupnu poziciju ili samo

18
Ibidem, str. 279.
19
Krstid Ž. Borko, op.cit., str. 493.
20
Durčid N. Uroš, op.cit., str. 293.
13
dio iz svog bilansa prodajudi je drugoj banci ili je prepakovati i prodavati pojedinačno ili u formi nekog
drugog egzotičnog instrumenta. Banke se mogu i nositi sa rizikom obezbjeđujudi se hedging trgovinom na
berzi fjučersa ili koristedi dinamični hedging, kupujudi i prodavajudi aktivu saglasno fluktuiranju njene
cijene.

3.5. Vrste egzotičnih derivata i strategije investiranja banaka u poslovima sa egzotičnim

derivatima

Tokom posljednje decenije došlo je do razvoja različitih oblika egzotičnih derivata, među kojima su
najznačajniji sljededi:21

 Jednosmjerne note sa promjenjivom kamatnom stopom kod kojih kupon može da se povedava,
smanjuje ili ostaje isti i note otplative na poziv emitenta sa promjenjivom kamatnom stopo m sa
tendencijom rasta. Osnovna svrha transakcija sa notama kao egzotičnim derivatima je mogudnost
primanja nadtržišnog prinosa po noti,
 Dvovalutne note sa promjenjivom kamatnom stopom, koje pružaju investitorima mogudnost da
izvrše provjeru svojih pretpostavki o kretanju kamatnih stopa (rast ili pad u dvije zemlje
istovremeno),
 Rasponske note, omogudavaju investitoru da se po njima plada kupon iznad vrijednosti na tržištu u
zavisnosti od kretanja cijene osnovne aktive u odnosu na neki ranije utvrđeni raspo n cijena,
isplative su na bazi "sve ili ništa",
 Rasponske note sa više varijanti, kod kojih imamo varijantu da se ispladuje dio kupona za svaki dan
u kome je nota unutar raspona; druge forme kao što su "bust structure", pladaju više, ali moraju
ostati unutar raspona tokom cijelog roka važenja ovog derivata a ako izađu iz raspona, po njima se
ne plada ništa; kod tredih je mogude da cijena osnovne aktive ode iznad raspona, ali de tada
prestati da važi ako cijena ode ispod raspona; kod nekih de važiti obrnut s lučaj, dok kod nekih
važenje prestaje samo ako su cijene rasle naviše i naniže od raspona,
 Svop opcije koje predstavljaju opciju da se uđe u swap odnosno daje se komitentu pravo da uđe u
swap, koji de mu pladati kamatu po promjenjivoj stopi u zamjenu za pl adanje po fiksnoj kamatnoj
stopi, kako promjenjica kamatna stopa raste swap postaje sve vredniji a samim time i opcija da se
uđe swap. Njima se osvaruje zaštita od porasta kamatnih stopa,
 Swapovi za amortizaciju indeksa sa inovativnim obrtima, koje koriste imaoci hartija od vrijednosti
na osnu hipoteke za hedging rizik u slučaju da hipotekarni dužnik prijevremeno otplati glavnicu.
Mogu imati promjenjivu kamatnu stopu a koriste se iz razloga što investitoru pružaju nadtržišne
prinose,
 Korpa golih pasa, je veoma specifičan egzotični derivat. Ime je dobio po tome što je emitovan na
bazi američkih dugoročnih obveznica sa žiro kuponom koje služe kao kolateral za ove emisije.

Pri obavljaju transakcija sa egzotičnim derivatima, banke koriste razne strategije kako bi ostvarili što bolje
finansijske rezultate bilo na ravnom tržištu (plain vanilla) bilo na tržištu bikova ili tržištu medvjeda.

Ravno tržište (plain vanilla) podrazumjeva jednostavne opcije. U ovu grupu spadaju strategije banke:
valutni i kamatni swap.

Kamatni swap podrazumjeva takav oblik gdje jedna strana preuzima fiksnu a druga promjenjivu kamatnu
stopu na isti dogovoreni iznos.

21
Ibidem, str. 295.
14
Valutni swap je transakcija gdje jedan strana posjeduje jednu valutu a želi da dođe u posjed druge. Plain
vanilla valutni swap sadrže tri različita novčana toka: prvo dolazi do stvarne razmjene glavnica, zatim do
pladanja kamate a onda ponovo do razmjene glavnica.

Tržištu bikova (bulls market) podrazumjeva dugotrajni uzlazni trend rasta cijena dionica, obveznica ili robe
na berzi koji karakterišu serije velikih obima trgovanja pri čemu stotine miliona akcija, obveznica ili robe u
toku dana promijene vlasnika. Banke koje kao kupci primjenjuju ovu strategiju u očekivanju rasta cijena
zovu se bikovi.

Tržištu medvjeda (bear market) karakteriše silazni trend cijena na berzi, posebno dionica, koji nastaje
usljed opadanja ili predviđanja pada ekonomske aktivnosti. Banke kao kupci koje koriste ovakvu strategiju
nazivaju se medvjedi (bears).

4. PRIMJERI IZ PRAKSE

4.1. Primjer prvi

Derivat koji je zapravo neprevediv, a stalno se pojavljuje u hrvatskim novinama, poglavito kada su u u
pitanju banke u Hrvatskoj je - tzv. swap.

Jedan od hipotetskih primjera kada poduzetnici upotrebljavaju swap: Korisnik kredita (poduzetnik) za
kupovinu nekretnine obvezan je po ugovoru na 500.000 kuna, koliko je uzeo za kupovinu kude, pladati
30.000 kuna godišnje po promjenljivoj kamatnoj stopi . Ukoliko radi potresa na tržištu, recesije itd. dodje
do povedanja kamatnih stopa (jer novac je jedina roba koju banke imaju) i udvostručenja kamatne stope,
obroci koje korisnik mora pladati postaju praktički nesnosni za njegova primanja. U tom slučaju, korisnik
može refinancirati svoj kredit na kredit sa fiksnom kamatnom stopom, ali transakcijski troškovi i troškov i
pripreme preveliki su teret za opravdanost ovakvog poteza.

S druge strane, swapugovor na početku uzimanja kredita donosi višestruke prednosti kreditnom korisniku.
Naime, korisnik ugovori s bankom pladanje 500.000 kuna s fiksnom kamatom za vrijeme trajanj a kreditne
partije. S druge strane, banka u swap ugovoru plada korisniku svotu od 500.000 kuna s promjenljiivom
kamatom tijekom trajanja kreditne partije. Na taj način, korisnik se osigurava od poremedaja na
financijskom tržištu i može planirati kreditne obroke prema ugovoru, a usto može ostvariti i odredjenu
dobit (manje pladanje) ako promjenljiva kamatna stopa bude veda pod ugovorene fiksne.

Swap je stoga ugovor kojim se izmenjuju tijekovi novca (cash-flows) za vrijeme trajanja ugovora te u
stvarnosti predstavlja portfelj tzv. ugovora unaprijed (forward contracts) i upotrebljava se kod viših iznosa
području kamatnih stopa, vlasničkih papira, energije itd.

Egzotični derivati su oni derivati koji se ne mogu stvoriti spajanjem opcija i ugovora unaprijed. Ispl ativost
egzotičnih derivata matematički je složena funkcija vrijednosti iz kojih suizvedeni. Jedna od najvedih
korporacija u SAD, Procter & Gamble, izgubila je 1994. godine 160 milijuna US dolara jednom egzotičnom
swapu trezorskih papira.

Definicije derivata u obliku i funkcije unutar ugovorenih paramatera zapravo su beskonačne.

Derivati su instrumenti na tržištima kapitala i gotovo za svaku vrijednost (dionicu, obveznicu, udjel i sl.)
postoji derivat koji utječe i na vrijednost onog iz čega je izveden. Naj bitnije je da derivati omoguduju
sigurnije planiranje investicija, uz minimalni trošak, mirovinskim fondovima i drugim fondovima uglavnom
dugoročnim vrijednosnim papirima.
15
4.2. Primjer drugi

Statistical release: OTC derivatives statistics at end- June 2019

Notional amounts of OTC derivatives rose to $640 trillion at end-June 2019. This is up from $544 trillion at
end-2018 and the highest level since 2014. It marks a continuation of the trend increase evident since
end-2016.

The gross market value of OTC derivatives, summing positive and negative values, also rose, from $9.7
trillion to $12.1 trillion, led by increases in euro interest rate derivative contracts.

The latest semiannual data benefit from the addition of more comprehensive information for smaller
dealers collected as part of the BIS Triennial Survey. 22 Dealers in emerging market economies (EMEs)
accounted for 9% of the outstanding notional amounts of foreign exchange and commodity derivatives
globally at end-June 2019, up from 7% at end-June 2016.

Outstanding notional amounts of OTC derivatives trend upwards

Graph 1: Outstanding notional amounts of OTC derivatives, USD trillions (interactive graph). Source: BIS
OTC derivatives statistics (Table D5.1).

Notional amounts – which determine contractual payments – rose significantly in the first half of this year,
to $640 trillion at end-June 2019 (Graph 1, red line). Part of this increase reflects a seasonal pattern
evident in the data since 2016. Specifically, notional amounts outstanding have tended to decrease in the
second half of a year, followed by a rebound in the first, generating the sawtooth pattern seen in Graph 1.
Factoring out that pattern, notional amounts have grown year on year by around 7% on average since
end-2017,23 and have now reached their highest level since 2014.

22
The latest Triennial Survey captures data from smaller dealers in emerging market economies and elsewhere, with
those data being used to scale up the semiannual data to more accurately reflect the global OTC derivatives market.
23
End-December data show the same trend, going from $482 trillion at end-2016 to $532 trillion at end-2017 to
$544 trillion at end-2018.

16
Interest rate derivatives accounted for the bulk of OTC notional amounts outstanding at end -June 2019
($524 trillion or 82%), and have driven the upward trend evident si nce 2016 (Graph 1, blue line). This
upward trend contrasts with the significant contraction observed in 2014 and 2015.

Notional amounts outstanding for foreign exchange derivatives, which had not experienced a similar
downward correction in the early 2010s, have also been trending upwards in recent years (Graph 1, yellow
dashed line); their notional amounts totalled $99 trillion at end-June 2019.

In contrast, notional amounts of other derivatives 24 have followed a trend decline since the financial crisis
of 2007–09 (Graph 1, purple dashed line). This trend was driven almost entirely by credit derivatives, of
which 93% were credit default swaps at end-June 2019.

Notional rise driven by USD interest rate derivatives

Graph 2: Outstanding notional amounts of OTC interest rate derivatives, USD trillions (interactive graph).
“Other” refers to contracts denominated in currencies other than USD, EUR, JPY, GBP, CHF, CAD and SEK.

Source: BIS OTC derivatives statistics (Table D7).

Notional amounts of US dollar-denominated interest rate contracts rose in the first half of 2019,
continuing the trend expansion observed since 2016 (Graph 2, red line). They have become the largest
currency segment in the past few years, rising from

$169 trillion at end-2018 to $199 trillion at end-June 2019, a new peak.

Euro-denominated interest rate contracts also rose in the first half of 2019, from

$114 trillion to $135 trillion (Graph 2, blue line). They appear to have broadly stabilised since 2015, at
levels well below (by some 50%) the record amounts observed in 2010–14. These contracts drove the
large decline in 2014–15. Notional amounts in the yen and sterling have remained at low levels, ie $47
trillion for the former (yellow line) and $39 trillion for the latter (purple line).

Interest rate contracts denominated in currencies other than the seven required reporting currencies
(USD, EUR, GBP, JPY, CHF, CAD and SEK) have been increasing in recent years (Graph 2, green line). 25

24
Other derivatives comprise credit, equity and commodity contracts as well as other minor instruments.

17
Contracts in the other currencies amounted to $47 trillion at end-June 2016, but rose to $80 trillion at
end-June 2019, with their share in total interest rate contracts going up from 11% to 15% (dashed line).

The overall increase in notional amounts was common across both short- and long-maturity contracts.
Contracts of up to and including one year, accounting for 48% of outstanding notional amounts, rose from
$201 trillion at end-2018 to

$253 trillion at end-June 2019. Contracts of longer than one year increased from $236 to $271 trillion.

Trend decline in gross market values halts

Graph 3: Outstanding gross market values of OTC derivatives, by instrument; and outstanding gross credit
exposures, USD trillions (interactive graph).

Source: BIS OTC derivatives statistics (Table D5.1).

The trend decline in the gross market value of derivative contracts – which provides a measure of
amounts at risk – appears to have come to a halt in the first half of 2019 (Graph 3, red line). It increased
slightly, from $9.7 trillion at end-2018 to $12.1 trillion at end-June 2019. This was driven entirely by
interest rate contracts (blue line), in particular euro-denominated contracts (which rose from $3.1 trillion
to $4.4 trillion). US dollar-denominated interest rate contracts also rose, from $1.2 trillion to

$1.7 trillion. The gross market value of both foreign exchange and credit derivatives remained relatively
stable, standing at $2.2 trillion and $0.2 trillion, respectively, at end-June 2019 (yellow and purple dashed
lines).

Gross credit exposures (Graph 3, black dashed line), which adjust gross market values for legally
enforceable bilateral netting agreements (but not for collateral), also rose for the first time since end -June
2016 (from $2.3 trillion at end-2018 to

$2.7 trillion at end-June 2019). Despite that slight increase, gross credit exposures declined as a share of
gross market value over the same period, from 24% to 22% (Graph A1, right-hand panel).

25
These other currencies feature more prominently in the more comprehensive data collected every three years as
part of the BIS Triennial Survey. Data collected in the Triennial Survey are used to scale up volumes collected in the
semiannual surveys.

18
Larger role for EME dealers in foreign exchange and commodities

Graph 4: OTC derivatives, by measure and instrument, percent of total, end -June 2019. CD = credit
derivatives; CO = commodity derivatives; EQ = equity-linked derivatives; FX = foreign exchange derivatives;
IR = single currency interest rate derivatives.

Source: BIS OTC derivatives statistics; BIS calculations.

The derivatives statistics published by the BIS on a semiannual basis capture the outstanding derivatives
positions of 70 large banks and other dealers in 12 jurisdictions. This information is complemented every
three years by the more comprehensive BIS Triennial Survey, which covers more than 30 additional
jurisdictions and over 300 additional dealers. 26 This latest Triennial Survey was completed this year, and
the data captured by it are used to scale up the semiannual data to more accurately reflect the global size
and composition of OTC derivatives markets.

Large dealers in advanced economies (AEs), who report data to the semiannual survey, accounted for the
overwhelming majority (92% of notional amounts, 87% of gross market value) of outstanding positions at
end-June 2019 (Graph 4). Nevertheless, the contribution of the smaller dealers who report data only once
every three years was significant in some segments. Dealers in EMEs accounted for 9% of notional
amounts of outstanding foreign exchange and commodity derivatives, up from 7% at end -June 2016. This
reflects the importance of exchange rate risk and commodity price movements for EMEs.

Annex: Charts

26
These additional dealers include smaller dealers located in the 12 jurisdictions that report data on a semiannual
basis.
19
1 At ha l f-year end (end-June a nd end-December). Amounts denominated in currencies other than the US dollar a re converted to
US dol l a rs a t the excha nge ra te preva i l i ng on the reference da te.

Source: BIS OTC deri va ti ves s ta ti s ti cs (a va i l a bl e a t www.bi s .org/s ta ti s ti cs /ders ta ts .htm).

1 At ha l f-year end (end-June a nd end-December). Amounts denominated in currencies other than the US dollar a re converted to
US dol l a rs a t the excha nge ra te preva i l i ng on the reference da te.

Source: BIS OTC deri va ti ves s ta ti s ti cs (a va i l a bl e a t www.bi s .org/s ta ti s ti cs /ders ta ts .htm).

20
1 At ha l f-year end (end-June a nd end-December). Amounts denominated in currencies other than the US dollar a re converted to
US dol l a rs a t the excha nge ra te preva i l i ng on the reference da te.

Source: BIS OTC deri va ti ves s ta ti s ti cs (a va i l a bl e a t www.bi s .org/s ta ti s ti cs /ders ta ts .htm).

1 At ha l f-year end (end-June a nd end-December). Amounts denominated in currencies other than the US dollar a re converted to
US dol l a rs a t the excha nge ra te preva i l i ng on the reference da te.

Source: BIS OTC deri va ti ves s ta ti s ti cs (a va i l a bl e a t www.bi s .org/s ta ti s ti cs /ders ta ts .htm).

21
CAD = Ca na dian dollar; CHF = Swi ss fra nc; EUR = euro; GBP = pound s terling; JPY = Ja panese yen; SEK = Swedish krona; USD = US
dol l a r.

1 The i ndex ra nges from 0 to 10,000, where a l ower number i ndicates that there a re many dealers with similar market shares (as
mea sured by notional principal) a nd a higher number indicates that the ma rket i s domi na ted by a few reporti ng dea l ers . 2
Forei gn excha nge forwa rds , forei gn excha nge s wa ps a nd currency s wa ps .

Source: BIS OTC deri va ti ves s ta ti s ti cs (a va i l a bl e a t www.bi s .org/s ta ti s ti cs /ders ta ts .htm).

23
ZAKLJUČAK

Finansijsko tržište Bosne i Hercegovine je još uvijek nerazvijeno u segmentu finansijskih

derivativa, nedovoljno su zastupljeni na tržištu u BiH s obzirom da zahtijevaju viši stepen analize
i upravljanja rizicima. Derivativi su i po definiciji i funkciji instrumenti koji omoguüuju
učinkovitije upravljanje rizicima na način da se osigura odreĎena vrijednost na ugovoreni dan u
budućnosti, ali isti omogućuju i ostvarenje zarade njihovim samostalnim trgovanjem. Primjenom
derivativa moguüe je razbiti rizik na dijelove kojima je onda lakše upravljati. Održivost
derivativa poþiva na komparativnim prednostima njihove primjene u upravljanju rizicima u
odnosu na relativne troškove koji mogu nastati izlaganjem rizicima bez njihove primjene. Na
nužnost primjene upravljanja rizicima uvoĎenjem i upotrebom novih oblika finansijskih
derivativa od domaćih sudionika finansijskog tržišta, posebice u segmentu dionica i dioničkih
indeksa (ročnice i opcije na dioničke indekse), sve snažnije upućuju izmeĎu ostalog i stalne
fluktuacije na tržištu kapitala.
Na domaćem finansijskom tržištu je unazad nekoliko godina, uvjetno rečeno zabilježen napredak
obzirom da tek od 2004. godine banke evidentiraju i iskazuju derivativnu imovinu i obveze u
svojim bilancama što je donekle omogućilo praćenje razvoja trgovanja koje je zasad skromno.
Derivativi su u svakom pogledu snažni finansijski instrumenti i, osim što omogućuju visok stepen
finansijske poluge, prvenstveno pružaju mogućnost zaštite od tržišnih rizika i upravljanje njima,
znatno smanjujuüi potencijalne troškove i štete koje bi nastale uslijed nepovoljnih tržišnih
kretanja, a s druge strane pružaju mogućnost znatnih zarada špekuliranjem na kretanje tržišnih
cijena vezane imovine. Derivativi su svojevrsni instrumenti transfera tržišnih rizika prikladni za
primjenu u svim tržišnim situacijama, a može se zaključiti da njihovo vrijeme na domaćem
finansijskom tržištu tek dolazi.

24
LITERATURA

1. Jeremid Z.: “Finansijska tržišta i finansijski posrednici”, Beograd, 2012., Univerzitet Singidunum

2. Veselinovid P.: „Ekonomija“, Beograd., 2010. godine

3. X Međunarodni simpozij: „Evropski put BiH u uvjetima ekonomske krize“

4. Krstid Ž. Borko, Bankarstvo, Prosveta, Niš, 2003.

5. Durčid N. Uroš, Bankarski porfolio menadžment, Feljton, Novi Sad, 2002.

KORIŠTENI ZAKON: Zakon o tržištu vrijednosnih papira, član 2., F BiH, 2008.

INTERNET - IZVORI:

http://www.wikipedia.com (mart 2020.)

https://hrcak.srce.hr

https://www.investopedia.com/articles/optioninvestor/06/singlestockfutures.asp

http://psinvest.rs/sr/fjuersi/

https://prezi.com/dpuvar9u4npr/finansijski-derivati/

http://www.bis.org/statistics/derstats

https://www.wallstreetmojo.com/derivatives-in-finance/
https://finfoc.com/2019/02/an-introduction-to-
tfile:///C:/Users/seudi/Documents/otc_hy1911.pdfhe-world-of-derivatives

25