ZBORNIKradova

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.
net/publication/319543626
Radioaktivnost kao značajan segment ekoloških rizika u okolišu
Conference Paper · January 2016
CITATIONS READS
0 466
1 author:
Fatima Mehmed Muhamedagic

Univerzitet u Bihaću
23 PUBLICATIONS 4 CITATIONS
SEE PROFILE
All content following this page was uploaded by Fatima Mehmed Muhamedagic on 07 January 2021.
The user has requested enhancement of the downloaded file.

Četvrti naučno-stručni skup sa međunarodnim učešćem
''5. juni - Svjetski dan zaštite okoliša''
ZBORNIK RADOVA
Bihać, 01. i 02. Juni 2016.
5 JUNE
EVERY YEAR, EVERYWHERE, EVERYONE
Univerzitet u Bihaću
Biotehnički fakultet
Četvrti naučno - stručni skup ”5. juni – Svjetski dan zaštite okoliša”
ZBORNIK RADOVA
Izdavač:
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet
Urednci:
prof. dr. Jasmina Ibrahimpašić
prof. dr Halid Makić
prof.dr. Azra Bećiraj
mr.sc. Toromanović Merima
dr.sc. Aida Džaferović
Mersija Talić, dipl.ing.
Priprema i kompjuterska obrada:

prof. dr. Jasmina Ibrahimpašić
mr.sc. Toromanović Merima
Štampa:
Grafičar, Bihać
Tiraž:
100 primjeraka
Godina izdavanja i štampanja:

2017.
ISSN 2303-5889
ORGANIZACIONI ODBOR
prof.dr. Jasmina Ibrahimpašić, predsjednik

dr.sc. Aida Džaferović, sekretar
mr.sc. Merima Toromanović, tehnički sekretar
prof.dr. Mirsad Veladžić prof.dr.Azra Bećiraj

dipl. ing. Tahir Nuhić doc.dr. Vildana Jogić
prof.dr. Refik Šahinović Mersija Talić, dipl.ing
prof.dr. Osman Perviz Vildana Zulić, dipl.ecc.
prof.dr. Halid Makić mr.sc. Samira Dedić
prof.dr. Ifet Šišić mr.Dinko Bećirspahić
PROGRAMSKI ODBOR
Prof.dr. Halid Makić, predsjednik
Članovi programskog odbora:

I Oblast: Zaštita ekosistema II Oblast:Okoliš, hrana i zdravlje
prof.dr. Osman Perviz prof.dr.Vildana Alibabić

prof.dr. Azra Bećiraj prof. dr. Suzana Jahić
prof. .dr. Jasmina Ibrahimpašić prof.dr. Nermin Pračić
mr.sc. Safeta Redžić dr.sc.Enez Selimbegović
mr.sc. Merima Toromanović mr.sc.Zlatko Jusufhodžić
mr.sc. Samira Dedić mr.sc. Aida Džaferović
mr.sc. Edina Šertović
mr.sc. Mejra Bektašević
III Oblast: Ekološka poljoprivreda
IV Oblast: Upravljanje šumama
prof.dr. Mirsad Veladžić doc.dr.Šefik Koričić
prof.dr. Zemira Delalić prof.dr. Igor Stankić
prof.dr. Azra Skender doc.dr. Vladimir Navotny
doc.dr. Husein Vilić mr.sc.Hasib Kličić
doc.dr. Vildana Jogić Zlata Tuzlak, dipl.ing
dr. sc. Smail Toromanović Bsc. Vildana Dizdarević
mr.sc. Emir Mujić Bsc. Enes Botonjić
mr.sc.Mirsad Ičanović
V Oblast: Upravljanje otpadom VI Oblast:Energetska efikasnost

i obnovljivi izvori energije
doc. dr. Fatima Muhamedagić
mr.sc. Elvisa Hodžić prof.dr. Halid Makić
mr.sc. Sebila Rekanović prof.dr. Ifet Šišić
Vildana Zulić, dipl.ecc. prof.dr.Ekrem Pehlić
mr.sc. Samira Hotić
Mersija Talić, dipl.ing.
Subha Džafić dipl. biolog
POČASNI ODBOR
mr.sc. Izudin Saračević, premijer Vlade USK prof. dr. Hilmija Mujić
mr.sc. Emdžad Galijašević, gradonačelnik Bihaća Mehmedalija Lilić, prof.
prof. dr. Halid Merdanić Sinha Kurbegović, dipl.pravnik
prof.dr. Nejra Džankić
ZAHVALNICA
Četvrti naučno-stručni skup "5.Juni - Svjetski dan zaštite okoliša", organizirali su

Biotehnički fakultet Univerziteta u Bihaću iMinistarstvo za građenje, prostorno
uređenje i zaštitu okoliša Unsko-sanskog kantona uz pomoć sponzora:
 GRAD Bihać
 BIHAĆKA PIVOVARA d.d. - Bihać
 REGENERACIJA d.o.o – Velika Kladuša

 ZU Zavod za javno zdravstvo USK
Za doprinos u organizaciji i realizaciji Četvrtog naučno-stručnog skupa "5.Juni -

Svjetski dan zaštite okoliša", najsrdačnije se zahvaljujemo.
Bihać, 2017.godine. Organizacioni odbor

ISSN 2303-5889
SADRŽAJ:
EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA
CONSERVATION OF ENDEMIC GENE POOL IN BOSNIA AND HERZEGOVINA ...12 - 19

Merisa Ćenanović, Ćamil Duraković
UTICAJ NAČINA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA NA SADRŽAJ TEŠKIH METALA U

ZEMLJIŠTU UNSKO-SANSKOG KANTONA ..................................................................20 - 27
Mirsad Ičanović, Husnija Kudić
SASTAV TLA KAO FAKTOR PRENOSA TEŠKIH METALA KOD PLODA JABUKE .28 -38
Emir Imširović, Husejin Keran, Besim Salkić
KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA ŠUMSKE JAGODE U PRIRODNOM STANIŠTU I U

SISTEMU INTENZIVNE PROIZVODNJE ........................................................................39 - 43
Mašinović Zerina, Selimbegović Enez, Skender Azra
ANTIOKSIDATIVNA AKTIVNOST SVJEŽE I ZAMRZNUTE JAGODE SORTE SENGA

SENGANA ............................................................................................................................44 - 52
Ladislav Vasilišin, Goran Vučić, Zoran Kukrić
MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI RAZVOJA POLJOPRIVREDE U BIH ..............53- 62

Svetlana Dušanić Gačić, Zorana Agić
STANJE LJEKOVITOG BILJA NA PODRUČJU MOSTARSKOG BLATA ....................63 - 71

Emina Ademović, Maja Kazazić, Maida Đapo
ISTRAŽIVANJE MOGUĆNOSTI POPRAVKA KISELOG POLJOPRIVREDNOG TLA

ČELIČANSKOM TROSKOM ..............................................................................................72 - 78
Ivan Brnardić, Milan Poljak, Tahir Sofilić, Igor Palčić,Ankica Rađenović
OKOLIŠ, HRANA I ZDRAVLJE
ERGONOMSKI ASPEKT I RENTABILNOST NAPRAVA ZAZAVARIVANJE ............80 - 89

Razija Begić, Alma Jusanović
KONTROLA KVALITETA HRANE ZA DJECU VRTIĆKE DOBI ................................90 - 100

Edisa Okugić, Huska Jukić, Asmir Aldžić
UTICAJ DEBLJINE NA REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE KAO POSLJEDICA

NEPRAVILNE ISHRANE ................................................................................................101 - 110
Sulejman Kendić, Lirija Jusufović
OPIS PROCESA TRADICIONALNOG NAČINA DIMLJENJA I SUŠENJA

SUHOMESNATIH PROIZVODA ....................................................................................111 - 118
Sebila Rekanović, Ifet Šišić, Elvisa Hodžić
ŽELJEZO U ORGANIZMU: RAVNOTEŽA APSORPCIJE, TRANSPORTA I SKLADIŠTENJA

119 - 128
Nevzeta Ljubijankić, Amira Cipurković, Sead Ljubijankić
AEROZAGAĐENJE NA PODRUČJU KANTONA SARAJEVO I UTICAJ POLUTANATA

NA ZDRAVLJE LJUDI ....................................................................................................129 - 139
Emir Halilović, Asmir Aldžić, Suad Habeš
MIKROBIOLOŠKA ISPRAVNOST FLAŠIRANE VODE I UTICAJ NA ZDRAVLJE

ČOVJEKA .........................................................................................................................140 - 147
Mirela Trubljanin, Asmir Aldžić, Suad Habeš
MIKROBIOLOŠKA ISPRAVNOST VODE IZ VODOVODNIH SISTEMA I UTICAJ NA

ZDRAVLJE ČOVJEKA ....................................................................................................148 - 155
Asmir Aldžić, Mirela Trubljanin, Suad Habeš
IZOLACIJA I IDENTIFIKACIJA MIKROORGANIZAMA IZ SVJEŽE SARDINE

Sardinapilchardus (Walbaum, 1792) ................................................................................156 - 163
Asmir Aldžić, Maja Laco, Suad Habeš
HIGIJENSKA ISPRAVNOST VODE ZA PIĆE NA PODRUČJU GRADA BIHAĆA U

PERIODU OD 2012 – 2015. GODINE .............................................................................164 - 169
Ljiljana Stojanović Bjelić, Amanda Begović, Una Čaušević, Dragana Nešković Markić
SADRŽAJ TEŠKIH METALA U MLADIM PLODOVIMA VOĆA I SOKU IZ STABLJIKE

CRNOG GROŽĐA ............................................................................................................170 - 177
Ekrem Pehlić, Aida Šapčanin, Aida Džaferović, Samira Dedić, Jasna Jablan, Mirza
Nuhanović,Jukić Huska
DUŽINSKO – MASENI ODNOSI I KONDICIONO STANJE GRGEČA IZ NEKIH VODA

BOSNE I HERCEGOVINE I SRBIJE ……………………………………………..……178 - 184
Adrović Avdul, Skenderović Isat, Žujo Zekić Denisa, BajrićAlen, Edina Hajdarević, Elvira
Hadžiahmetović – Jurida, Goran Marković
KONCENTRACIJE TEŠKIH METALA OLOVA, KOBALTA, CINKA I ŽELJEZA U

FLAŠIRANIM VODAMA ZA PIĆE, A KOJE SE NALAZE U MARKETIMA U UNSKO-
SANSKOM KANTONU ………………………………………………………………185 - 191
Ekrem Pehlić, Aida Šapčanin, Aida Džaferović, Samira Dedić, Majda Srabović,Melita
Huremović, Šejla Dervišević, Kemal Salkić
UPRAVLJANJE OTPADOM
PREGLED POSTOJEĆIH ODLAGALIŠTA OTPADA NA PODRUČJU UNSKO-SANSKOG

KANTONA .......................................................................................................................193 - 201
Edina Duranović
IZOBRAZBA POVJERENIKA I ODGOVORNIH OSOBA ZA GOSPODARENJE OTPADOM

U REPUBLICI HRVATSKOJ ..........................................................................................202 - 213
Tahir Sofilić, Sanja Radović Josić
UPRAVLJANJE GRAĐEVINSKIM OTPADOM – ODLAGANJE I PONOVNA UPOTREBA

ISTOG ...............................................................................................................................214 - 222
Mirsada Selmić
PRINCIPI UPRAVLJANJA OTPADOM U OPŠTOJ BOLNICI „DR RADIVOJ SIMONOVIĆ“

SOMBOR ..........................................................................................................................223 - 232
Ljiljana Stojanović Bjelić, Dragana Nešković Markić, Jasenka Miljus ,Ivana Vujašković
KRUŽNA-CIRKULARNA EKONOMIJA …………………………………...........……233 - 243

Zlatan Čizmić
ENERGETSKA EFIKASNOST I OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
UTJECAJ FIZIČKO MEHANIČKIH SVOJSTAVA EKSPANDIRANOG POLISTIRENA (EPS

120) NA TOPLINSKU VODLJIVOST ............................................................................245 - 251
Anel Šahinović, Osman Perviz, Ifet Šišić, Hotić Samira
ZAŠTITA EKOSISTEMA
MEĐUNARODNO-PRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE I OČUVANJA OKOLIŠA .............253 - 264

Amela Čolić, Belma Bajrić
ZAGAĐENJE ZRAKA U ZENICI UZROKOVANO SAOBRAĆAJEM........................265 - 275

Jusuf Borić, Dragana Agić
PRELIMINARNA ANALIZA PROTOZOJSKE EKTOPARAZITOFAUNE RIBA SREDNJEG

TOKA RIJEKE SAVE ……………………………………………….…………….……276 - 284
Zlatko Nedić, Vera Nikolić
ZNANJE, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KAO ISHODI UČENJA NA STUDIJSKOM

PROGRAMU I CIKLUSA ZAŠTITE OKOLIŠA ............................................................285 - 299
Refik Šahinović, Ifet Šišić, Azra Bećiraj, Džalila Muharemagić
UPRAVLJANJE PROCESOM OBRADE OTPADNIH VODA NC „GRMEČ“ NA BILJNOM

UREĐAJU UZ OČEKIVANE POREMEĆAJE ...............................................................300 - 310
Ifet Šišić, Jasmina Ibrahimpašić, Merima Toromanović
UZROCI PREKOMJERNOG ZAGAĐENJA ZRAKA U F BiH (STANJE U USK) ......311 - 321

Adnan Ćehajić, Jasmina Ibrahimpašić, Ifet Šišić, Asmir Aldžić
POSLJEDICE NARUŠAVANJA EKOSISTEMA ENDEMIČNE VRSTE CHONDROSTOMA

KNERII HECKEL, 1843 (TELEOSTEI: OSTARYOPHYSI, CYPRINIDAE) U RIJECI BUNI
322 - 332
Denisa Žujo Zekić, Aida Abaza, Aida Pelo, Avdul Adrović, Rifat Škrijelj
PROCJENA UTICAJA RADA BETONARE "ĐUZELIĆ" D.O.O. CAZIN NA ŽIVOTNU

SREDINU ..........................................................................................................................333 - 339
Una Čaušević, Amanda Begović, Ljiljana Stojanović Bjelić
PROGRAM UPRAVLJANJA OTPADNIM VODAMA UNSKO-SANSKOG KANTONA

340-351
Dijana Draganović
KVALITET ZRAKA NA PODRUČJU GRADA TUZLA U 2015. GODINI ……….….352 - 361

Džemila Agić, Halid Makić, Sejfudin Agić
ISPITIVANJE KVALITETA VODE IZ VODOVODNE MREŽE GRADA BIHAĆA ....362-366

Minela Žapčević, Mirela Abdić, Merima Toromanović, Jasmina Ibrahimpašić
RADIOAKTIVNOST KAO ZNAČAJAN SEGMENT EKOLOŠKIH RIZIKA U OKOLIŠU ....

367 - 371
Muhamedeagić Fatima, Veladžić Mirsad
KVALITET VODE POTOKA BROVA NA OSNOVU FIZIČKO-HEMIJSKIH I

MIKROBIOLOŠKIH PARAMETARA ........................................................................... 372 - 376
Svjetlana Lolić, Radoslav Dekić, Maja Manojlović, Jasna Friščić, Aleksandar Ivanc, Živojin Erić
DIVERZITET BASIDIOMYCOTINA NA PODRUČJU BANJ BRDA ......................... 377 - 384

Nikolina Blagić, Svjetlana Lolić
PRIKAZ DISTRIBUCIJE POSTHODIPLOSTOMUM CUTICOLA (NORDMANN,1832

(DIGENEA: DIPLOSTOMATIDAE) METACERKARIJA KOD RUTILUS RUTILUS IZ
RIJEKE SPREČE ……………………………………………………………….……… 385 - 392
Isat Skenderović, Avdul Adrović, Edina Hajdarević, Elvira Hadžiahmetović Jurida, Alen Bajrić
EKOLOŠKA POLJOPRIVREDA
ISSN 2303-5889
CONSERVATION OF GENETIC DIVERSITY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

*Merisa Ćenanović, Ćamil Duraković
International University of Sarajevo, Faculty of Engineering and Natural Sciences, Genetics and Bioengineering
Program, Hrasnička cesta 15, Sarajevo, Bosnia and Herzegovina
*Corresponding author: cenanovic.merisa@gmail.com
Key words: Genetic diversity in BiH, endemic gene pool, conservation genetics techniques
ABSTRACT
According to existing available data, Bosnia and Herzegovina has an extraordinary richness of
flora, fauna and fungi which makes our country among most diverse in Europe, being especially
important in terms of national-local and global biodiversity, due to presence of high number of
endemic and relict species. It is estimated that more than 15% of flora and fauna in Bosnia and
Herzegovina is endemic. Genetic diversity comprised in hundreds of endemic plants, animals
and fungi represents immense richness of our country. That makes the species gene pool in
Bosnia and Herzegovina one of the most unique and valuable in the world. Genetic diversity and
biodiversity in general, are under threat in Bosnia and Herzegovina, besides global threats, also
due to insufficient research studies of species genetic diversity and its conservation. In addition
to genetic conservation methods done so far in protection and research of gene pool in Bosnia
and Herzegovina, current techniques of conservation genetics should be more extensively
applied with purpose of protecting our vast and unique genetic diversity and genetic resources
not only for the next generations to come, but also as a great foundation of sustainable
development in Bosnia and Herzegovina.
12
1. INTRODUCTION
Biodiversity in general, can be defined as variety within the living world or among and between
living organisms (Swingland IR, 2001). Biodiversity can be observed and measured on the
several levels such as genetic diversity, species diversity, ecosystem diversity and recently,
anthropological diversity as diversity of human cultures in the world. Focus of this article will be
on genetic and species diversity of Bosnia and Herzegovina. Genetic diversity represents
interspecies or intraspecies genetic variety that enables the species or population to adapt and
evolve in response to everchanging environmental conditions and natural selection pressures.
Species diversity is represented by number and relative abundance of all species living in a given
area (Swingland IR, 2001; Redžić S, 2012). Bosnia and Herzegovina comprise excessive
richness of living world as a result of its ecological heterogeneity, ecoclimate diversity and
specific geological past. The diversity of flora, fauna and fungi is considered as one of the most
diverse in Europe due to its high endemism and relictness that is considered as significant on the
global biodiversity level (First National Report of B&H to UNCBD, 2008, Fourth National
Report of B&H to UNCBD, 2010). The presence of high diversity of the living world in our
country is due to various factors of which the main ones are represented with diversity in climate
conditions, soil types, diverse forms of relief, occurrence of rocks of different age in regard to
diversity of terrestrial habitats; rich and diverse hydrological network reflected in diversity of
aquatic habitats; long-lasting process of anthropogenesis and diversity of ethnogenesis (First
National Report to UNCBD, 2008; Fourth National Report to UNCBD, 2010).
Despite all its uniqueness and value, biodiversity in Bosnia and Herzegovina is under many
threats, such as excessive exploitation of biological resources, unsustainable exploitation of
water and mineral resources, excessive forest cutting, loss of agricultural soil among others, as
well as unsufficient legislative framework regarding our natural resources protection and
sustainable management and development.
2. RECENT STATE OF SPECIES AND GENETIC DIVERSITY IN BOSNIA AND

HERZEGOVINA
According to recent available data, high diversity of flora in Bosnia and Herzegovina is due to
diversity of cyanophytes, alge and vascular plants. According to recent estimate, a total of 30%
of the Balkan endemic flora is found on the territory of Bosnia and Herzegovina. So far, it has
been identified 1859 species from 217 genera within cyanophytes and alge according to Fourth
National Report of B&H to UNCBD, 2010. Taxonomic diversity of higher plants is represented
through 5134 species identified, of which the most specific characteristic of bh. floristic richness
is the presence of paleo- and neo endemic species, tertiary and glacial relicts present in unique
13
refugial habitats such as cliffs, canyons and mountain cirques. Recent estimations of the number
of endemic forms among vascular plants, is more than 450, including stenoendemic species as
well. More than 50% of them are located in Herzegovina, in the area of Prenj-Čvrsnica-Velež
mountain complex and the Neretva river canyon and canyon of its tributaries, making this unique
area the center of endemism in our country (NBSAP BIH, 2014; Fourth National Report of B&H
to UNCBD, 2010).
In regard to diversity of fauna, it is represented with high number of endemic and relict species,
especially among invertebrates. The presence of developmental centers and refugia, that are
mostly localized in karst habitats, mountain landscapes and canyons, is of extreme value due to
its uniqueness. Invertabrates of aquatic habitats also exhibit increased diversity which is
expressed in 50 different species of annelids (across 19 different genera), 8 species of leaches
(across 7 different genera) among others. Crustaceans in river habitats encompass 31 species of
which 16 are endemic. High level of diversity and endemism is observed in fauna of aquatic
insects for example, mayflies with 58 species across 20 genera (of which five are Dinaric
endems), stoneflies with 74 species (across 15 genera), water moths with 215 species (across 78
genera) and most of them are endemic. Special accent is on species that inhabit caves in
Herzegovina.
Regarding higher Vertebrates diversity in our country, fish fauna is also very diverse with 119
species in total, described so far. The highest level of diversity is observed in two families:
Cyprinidae (51 species within 26 genera) and Salmonidae (8 species within 5 genera). In regard
to diversity of amphibians in our country, it is represented with 21 species and 22 subspecies
across seven genera, inbetween the most abundant is genus Rana with 7 species and genus
Triturus with 5 species. Diversity of reptiles is expressed through 40 species (45 subspecies) in
12 families, with highest level of diversity expressed in Mediteranean and supra-mediteranean
region. However, some species inhabit highest mountain regions such as Bosnian and Orsiny’s
viper. Diversity of birds is expressed in 326 species in 60 families and 18 orders. Most of the
species are stationary (nesting), but the migratory species are present in our country in certain
seasons. Diversity of mammals is expressed through 85 identified species (in 59 genera and 19
families). Most of the mammal species are terrestrial, then aquatic ones. High abundance is
observed among family Vespertiolinidae members (20 identified species among 8 genera).
When it comes to diversity of fungi in Bosnia and Herzegovina, it is estimated that in our
country live between 15 000 – 20 000 mushroom species, inhabiting both terrestrial and aquatic
habitats. However, only 552 species of higher fungi have been identified so far (NBSAP BIH,
2015 and 2014; Fourth National Report of B&H to UNCBD, 2010).
14
As we can see from available data, a total diversity of indigenous gene pool results in high
diversity of genetic resources contained in flora, fauna and fungi in Bosnia and Herzegovina and
represents extremely valuable and unique gene pool and natural resource of our country, which
should be further investigated and above all, effectively protected through different genetic
conservation methods among others, as well as through legislative on state level and level of
entities in Bosnia and Herzegovina.
Nowdays, with increasing and rapid development and availability of different molecular tools,
we have much more possibilities in research and conservation of natural sources and genetic
pool comprised within. These new tools and techniques can help us in resolving a range of
contemporary conservation problems (Lambert D et al., 1994; Allendorf FW et al. 2010).
Generally speaking, isozymes were among one of the first molecular markers used in
conservation genetic methods. These markers have been primarily used for detection of species,
the estimation of the degree of structuring of populations, the investigation of phylogenetic
relationships among taxa and measuring levels of genetic variation (Lambert D et al. 1994).
With advances in technology, many of the genetic conservation methods nowdays are based on
genotyping of mtDNA and cpDNA. The main uses of mtDNA sequences in conservation include
population structuring, resolving taxonomies, establishing interspecific hybridization and the
detection of illegal hunting and poaching of endangered animals. Regarding mtDNA genes used
for conservation purposes, two of them (12S and 16S rDNA) are commonly used. 12S rDNA
gene is used to illustrate phylogeny in phyla and subphyla, and 16S rDNA gene is usually
applied for determining phylogenetic relations in families or genera. Mitochondrial protein
coding genes (such as mitochondrial cytochrome b, chromo-helicase-DNA binding (CHD)
genes) are used as powerful markers for inferring evolution history in families, genera and
species. Non-coding (control region) sequences are also used with purpose of phylogenetic
analysis of sequence variations and determining the genetic status of a species, to assess
population structure and interpopulation gene flow (Arif I et al., 2011).
Regarding nuclear DNA markers used in conservation purposes, most commonly used are
random amplified polymorphic DNA (RAPD), amplified fragment length polymorphism (AFLP)
and microsatellites or short sequence repeats (SSR). All these markers are widely used for
analysis of genetic diversity because of large number of loci, which can be screened
simultaneously. Molecular markers play an important role in conservation in terms of estimating
the relatedness between the individuals by comparing the genotypes at a number of polymorphic
loci. Currently, array-based techniques (SNP microarrays) can efficiently genotype markers
15
across many individuals for a range of conservation applications (Allendorf L et al. 2010; Arif I
et al. 2011).
In regard to conservation of genetic resources of Bosnia and Herzegovina, insufficient scientific

research is conducted that should be further extended in order to protect our vast and unique
gene pool for us and generations to come, as well as to support the sustainable management and
development of our country, respecting the natural richness that we have.
3. RECENT GENETIC CONSERVATION EFFORTS IN BOSNIA AND

HERZEGOVINA
According to IUCN e-Bulletin of National Red Lists/Books of Threatened Species in South-

Eastern Europe from July 2014. (www.cmsdata.iucn.org), Fifth National Report to UNCBD,
2014., Red Lists of flora, fauna and fungi of Federation of Bosnia and Herzegovina (Official
Gazette of FBiH No. 7/14) and Red list of the entity RS (Official Gazette of RS No.124/12), in
Bosnia and Herzegovina many species of flora, fauna and fungi are classified in threatened
cathegories such as vulnerable (VU), endangered (EN) or critically endangered (CR). So far,
recent data states that in FBiH threatened species comprise 658 plant species, 27 mammal
species, 40 bird species, 6 reptile species, 4 amphibian, 36 fish species and great number of
different invertebrate species. For the entity of RS, the data are as follows: 818 species of
vascular plants, 57 mammal species, 304 bird species, 6 reptile species, 25 reptile species, 20
amphibian species, 46 fish species and 273 insect species. According to Red lists for many
species data are insufficient for determining the level of threat (DD).
According to recent available data, the following projects have been done, mostly in terms of
genetic characterization of selected species, as one of the first steps in conservation of valuable
gene pool that Bosnia and Herzegovina possess: genetic characterization of brown trout (Salmo
trutta m. fario L.) populations from river Neretva, which indigenous gene pool has been
seriously threatened over decades due to stocking with biological material of foreign origin.
Genetic characterization is performed using mtDNA (ND1 and ND5/6) genes, as well as three
microsatellite loci (STR15, STR543 and STR85); (Durmić-Pašić A et al. 2005). Interspecific
differentiation and genetic characterization of Balkan endemic taxon Lillium bosniacum (Beck)
Beck ex Fritsch, has been done using Fluorescence in situ hybridization (FISH) with two DNA
probes (18S-26S rDNA and 5S rDNA probes); (Muratović E et al. 2005).Chromosomal
differentiation between two relict species of pines, Pinus heldreichii Christ. (Bosnian pine) and
Pinus nigra Arnold. (European black pine) has been performed using CMA staining (Bogunić F
et al. 2006). Evaluation and genetic characterization of autochtonous genotypes of fruit trees and
16
vine grape varieties in the entity of RS, B&H (Đurić G et al., 2010). Research on genetic
structure of beech (Fagus sylvatica L.) populations in Bosnia and Herzegovina using isoenzyme
analyses (Ballian D, 2010). Research on genetic variability of forest trees in Bosnia and
Herzegovina. Three species were analysed, silver fir (Abies alba Mill.), Norway spruce (Picea
abies Karst.) and European ash (Fraxinus excelsior L.) using isoenzymes, mtDNA NAD5/6 loci
and microsatellite markers (Ballian D, 2010; Ballian et al. 2007), as well as pedunculate oak
(Quercus robur L.); (Ballian D et al., 2010). Characterisation of genetic structure of English yew
(Taxus baccata L.) from different parts of Bosnia and Herzegovina (Trober U et al. 2011). Also,
estimation of genetic variability of Bosnian-Herzegovinian cow breed Buša is analyzed using
105 microsatellite markers (Međugorac J et al., 2011). Assessment of European pear (Pyrus
communis L.) and apple (Malus domestica Borkh.) genetic resources in Bosnia and Herzegovina
using microsatellite loci (Gaši F et al. 2013a, Gaši F et al. 2013b). The study of microsatellite
diversity of Bosnian-Herzegovinian-Croatian shepherd dog Tornjak has been recently performed
(Softić A et al. 2015), as well as analysis of genetic diversity of certain horse breeds in Bosnia
and Herzegovina (Rukavina D et al. 2015). Various other projects were conducted with
conservation purposes such as “Genetic characterization of natural biological resources in Bosnia
and Herzegovina” (2002-2003),”Molecular-genetic characteri-zation of human, animal and plant
resources in Bosnia and Herzegovina” (2004-2005), “DNA characterization of B&H
autochthonous animal resources” (2007-2009), “Genetic determination of endemic species of
cave system Vjetrenica for the purpose of increasing the knowledge on biodiversity in FBiH”
(2007-2009) among others, according to the information given on official web page of INGEB,
Sarajevo (http://www.ingeb.unsa.ba). Also, the project of molecular characterization of
autochtonous grapevine (Vitis vinifera L.) varieties in Western Balkan countries using SSR
markers (2010 – 2012) according to data at http://plus.see-era.net/, project ID ERA 155. Project
of genetic and morphological diversity assessment of chestnut (Castanea sativa Mill.)
populations in Bosnia and Herzegovina, conservation program of forest genetic resources in the
entity of RS, genotype characterization of Nematode species in Lijevče polje, among others;
according to data available at (http://gri.unibl.org).
Despite the fact that many efforts have been done so far, those efforts are still insufficient to
effectively protect genetic resources, and biodiversity in general, in Bosnia and Herzegovina.
4. CONCLUSION AND FUTURE PERSPECTIVES
Given the high diversity value of genetic resources found in flora, fauna and fungi in Bosnia and
Herzegovina, research data are still insufficient, number of procted natural areas are low and all
levels of biodiversity are under threat due to various factors mentioned above. Since biodiversity
17
is the best indicator of the environment quality, it is also a great chance for sustainable
development of our country. Biodiversity must be protected according to sustainable needs and
international criteria with respect to local specificity. In terms of conservation of our vast genetic
natural resources, we should extend activities in assessment and conservation of autochtonous
genetic resources in ex situ and in situ conditions, improve monitoring and conservation
activities in situ by analysis of genetic variability, establish gene bank, as well as, improve
protection of indigenous gene pool against GMO introduction.
We would also mention the need for further education in raising awareness of immense richness
and uniqueness that Bosnia and Herzegovina has in its vast natural resources and that we should
all turn to sustainable management and development with high respect of the natural richness
that we have.
5. LITERATURE
[1] Allendorf, FW., Hohenlohe, PA., Luikart, G. (2010), Genomics and the future of
conservation genetics, Nature Reviews Genetics, 11, p 697–709.
[2] Arif, IA., Khan, HA., Bahkali, AH., Al Homaidan, AA., Al Farhan, AH., Al Sadoon, M.,
Shobrak, M. (2011), DNA marker technology for wildlife conservation, Saudi Journal of
Biological Sciences, 18, p 219–225.
[3] Ballian, D., Bogunić, F., Bozić, G. (2007), Genetic variability of Norway spruce (Picea abies
L./ H. Karst) in the Bosnian part of the Dinaric mountain range, Šumarski list, 131, p 237-246.
[4] Ballian, D., Belletti, P., Ferrazzini, D., Bogunić, F., Kajba, D. (2010), Genetic variability of
pedunculate oak (Quercus robur L.) in Bosnia and Herzegovina, Periodicum biologorum, 112, p
353-362.
[5] Ballian, D. (2010), An overview of European beech (Fagus sylvatica L.) in Bosnia and
Herzegovina, Communicationes Instituti Forestalis Bohemicae, 25, p 52-61.
[6] Bogunić, F., Muratović, E., Šiljak-Yakovlev, S. (2006), Chromosomal differentiation
between Pinus heldreichii and Pinus nigra, Annals of Forest Science, 63, p 267-274.
[7] Durmić-Pašić, A., Pojskić, N., Kalamujić, B., Hadžiselimović, R. (2005), Genetic
characterization of fish populations and its use in landscape conservation in Bosnia and
Herzegovina, The role of biotechnology, March 5-7, 2005, Turin, Italy.
[8] Gaši, F., Kurtović, M., Kalamujić, B., Pojskić, N., Grahić, J., Kaiser, C., Meland, M. (2013),
Assessment of European pear (Pyrus communis L.) genetic resources in Bosnia and Herzegovina
using microsatellite markers, Scientia Horticulturae, 157, p 374-383.
18
[9] Gaši, F., Simon, S., Pojskić, N., Kurtović, M., Pejić, I., Meland, M., Kaiser, C. (2013),
Evaluation of apple (Malus domestica) genetic resources in Bosnia and Herzegovina using
microsatellite markers, Hortscience, 48, p 13-21.
[10] Lambert, D., Millar, C. (1994), Genetic tools and conservation problems, Conservation
Advisory Science Notes, 58, p 31.
[11] Međugorac, I., Veit-Kensch, CE., Ramljak, J., Brka, M., Marković, B., Stojanović, S.,
Bytyqi, H., Kochoski, Lj., Kume, K., Grunenfelder, HP., Bennewitz, J., Forster, M. (2011),
Conservation priorities of genetic diversity in domesticated metapopulations: a study in taurine
cattle breeds, Ecology and Evolution, doi: 10.1002/ece3.39.
[12] Muratović, E., Bogunić, F., Šoljan, D., Šiljak-Yakovlev, S. (2005), Does Lilium bosniacum
merit species rank? A classical and molecular-cytogenetic analysis, Plant Systematics and
Evolution, 252, p 87 – 109.
[13] NBSAP BiH (2015), The Strategy and action plan for protection of biological diversity in
Bosnia and Herzegovina (2015-2020).
[14] NBSAP BiH (2014), “The Strategy of Bosnia and Herzegovina and action plan for
biodiversity and landscape’s protection 2008 – 2015”, Sarajevo.
[15] First National Report to UNCBD of Bosnia and Herzegovina, 2008.
[16] Fourth National Report to UNCBD of Bosnia and Herzegovina, 2010.
[17] Fifth National Report to UNCBD of Bosnia and Herzegovina, 2014.
[18] Red list of endangered species and subspecies of flora, fauna and fungi. “Official Gazette of
FBiH, No 7/14” (www.fmoit.gov.ba).
[19] Red list of protected species of flora and fauna of RS (Official Gazette of RS entity
No.124/12).
[20] Redžić, S. (2012), Biodiversity of Bosnia and Herzegovina – State, ability to use and the
need for sustainable management, ANUBIH Proceedings, 22, p 47-70.
[21] Rukavina, D., Hasanbašić, D., Pojskić, N., Ramić, J., Zahirović, A., Ajanović, A.,
Beganović,K.,Durmić-Pašić,A. (2015), Ana- lysis of genetic diversity among certain
horse breeds from Bosnia and Herzegovina, Veterinaria, 64, p 25-29.
[22] Softić, A., Katica, V., Ramić, J., Bajrović, K., Radosavljević, G., Lasić, L., Kalamujić, B.,
Šakić, V., Pojskić, N. (2015), Microsatellite diversity of Bosnian-Herzegovinian-Croatian
shepherd dog Tornjak, Genetika, 48, p 49-57.
[23] Swingland, IR. (2001), Biodiversity, definition of, Encyclopedia of biodiversity, 1, p 377-
391.
[24] Trӧber, U., Ballian, D. (2011), Genetic characterization of English yew (Taxus baccata L.)
populations in Bosnia and Herzegovina, European Journal of Forest Research, 130, p 479.
19
ISSN 2303-5889
UTICAJ NAČINA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA NA SADRŽAJ TEŠKIH METALA U

ZEMLJIŠTU UNSKO-SANSKOG KANTONA
Mirsad Ičanović1, Husnija Kudić2
1
Biotehnički fakultet Bihać, Luke Marjanovića bb. 77 000. Bihać (icanovicmirsad@yahoo.com)
2
JU II srednja škola, I. Mržljaka 23. 77 230. Velika Kladuša, (husnija.kudic@bih.net.ba)
Ključne riječi: prirodno tlo, obradivo tlo, lokalitet, teški metali
SAŽETAK
Predmet istraživanja u ovom radu predstavljaju prirodna i obradiva poljoprivredna zemljišta
područja Unsko-sanskog kantona. U cilju ispitivanja uticaja načina korištenja zemljišta na
sadržaj ukupnih formi teških metala odabrano je pet lokaliteta: Crnaja - Kiselo smeđe
pseudoglejno tlo na aluvijalno deluvijalnim glinama, Šabići - Kiselo smeđe tlo na liskunovitim
škriljcima, Donja Lučka - Kiselo smeđe tlo na škriljcima, Jusufovići - Kiselo smeđe tlo na
glinovitim škriljcima, Baštra - Kiselo smeđe tlo na pješčaru. Za odabir mjesta uzorkovanja
korištena je Pedološka karta BiH mjerila 1 : 50.000. Na svakom tipu tla uzeti su uzorci sa dva
različita načina korištenja zemljišta, jedna je prirodno, a drugi obradivo tlo. Na navedenim
lokalitetima i tipovima tla, uzeti su prosječni uzorci zemljišta sondom sa dubine od 0-10 cm.
Izvršena je analiza ukupnih oblika teških metala (olova (Pb), nikla (Ni), cinka (Zn), mangana
(Mn) i kadmija (Cd) metodom DTPA (Dietilen-triamino-penta acetatna kiselina). Kako su
ispitivanja pokazala da se na svim istraživanim tlima radi o nekontaminiranim površinama
što se vidi iz sadržaja ukupnih formi teških metala, a uzimajući u obzir, veličinu i blizinu
parcela kao i činjenicu da se radi o malim porodičnim farmama sa objedinjenom stočarskom i
biljnom proizvodnjom velike su mogućnosti i za razvoj organske proizvodnje. Prilikom obrade
podataka istraženih uzoraka na sadržaj teških metala (Pb, Ni, Zn, Mn i Cd) korištene su
granične vrijednosti na osnovu Pravilnika o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih
materija u zemljištu i metode njihovog ispitivanja navedenim sl. novine FBiH, br. 72/09.
20
1. UVOD
Veza između geološke podloge (supstrata) kao pedogenetskog faktora te fizičkih i hemijskih
osobina zemljišta i načina korištenja zemljišta, odnosno njegove plodnosti i proizvodne
sposobnosti, nezaobilazan je predmet u svim pedološkim proučavanjima. Razvoj tla, odnosno
njegova tekstura, mineraloški sastav, dubina tla, kretanje vode, tip minerala gline, način
korištenja imaju uticaja na njegovu plodnost, odnosno produktivnost. Djelovanje čovjeka na
zemljišta može često ostaviti i negativne posljedice, prvenstveno se to ogleda kroz zbijanje
zemljišta, kvarenje strukture, ali u posljednje vrijeme i povećan sadržaj teških metala. Prije
svega čovjek je krčenjem šuma i preoravanjem prirodnih livada u cilju stvaranja obradivih
tala na ovim zemljištim izmjenio vegetacijski pokrov kao i cjelokupan prirodni ekosistem, a
često doveo i do promjena u sadržaju pojedinih makro i mikroelemenata kroz različite vidove
gnojidbe. Na taj način je također doveo i do pojave erozije i drugih degradacijskih procesa u
čitavom ekosistemu. Nadalje, primjenom mehanizacije u obradi tla, dodavanjem mineralnih i
organskih đubriva uticao je na izmjenu fizičkih, hemijskih i bioloških svojstava ovih vrsta tla.
Iz navedenog vidimo kako je antropogenizacija ima uticaj na razvoj i proizvodna svojstva
zemljišta kao i na stabilnost ovih agroekosistema, što se može označiti kao progradacijski ili
degradacijski proces.
2. CILJ I ZNAČAJ ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja u ovom radu jeste analiza sadržaja teških metala u prirodnih i
antropogeniziranih zemljištima Unsko-sanskog kantona, te usporedbom dobivenih rezultata u
okviru istog tipa tla procijeniti da li su i u kojoj mjeri promjene izazvane antropogenizacijom
imale uticaja na povećanje ili smanjenje sadržaja istih.
3. METODE ISTRAŽIVANJA
Predmet istraživanja u ovom radu predstavljaju prirodna i antropogenizirana tla područja

Unsko-sasnkog kantona. U cilju ispitivanja uticaja antropogenizacije na sadržaj teških metala
u ovom je radu odabrano pet lokaliteta:
1. Kiselo smeđe pseudoglejno tlo na aluvijalno deluvijalnim glinama, lokalitet Crnaja
2. Kiselo smeđe tlo na liskunovitim škriljcima, lokalitet Šabići
3. Kiselo smeđe tlo na škriljcima, lokalitet Donja Lučka
4. Kiselo smeđe tlo na glinovitim škriljcima, lokalitet Jusufovići
5. Kiselo smeđe tlo na pješčaru, lokalitet Baštra
21
3.1. Terenska istraživanja
Rekognosciranje terena
Nakon kameralne faze, odnosno odabira lokaliteta istraživanja, izvršeno je rekognosciranje
terena. Utvrđena je priroda matičnih supstrata na istraživanim lokalitetima, a sondiranjem su
definisana korespondirajuća (prema jednotipskoj pripadnosti) prirodna i antropogena tla
predviđena za ispitivanje. Na taj način su odabrana mjesta za uzimanje prosječnih uzoraka.
Prosječni uzorci uzeti sondom
Prosječni uzorci za analize uzeti su sondom sa dubine od 0-10 cm. Prosječni uzorci uzeti su
Pürkhauerovom sondom sa 30 mjesta određenih metodom mreže (5m x 5m). Na ovim
uzorcima su vršena istraživanja ukupnih sadržaja najvažnijih teških metala.
3.2. Laboratorijska istraživanja
Analiza sadržaja ukupnih oblika teških metala vršena na prosječnim uzorcima uzetim sa
dubine od 0-10 cm. Izvršena je analiza ukupnih oblika teških metala (olova (Pb), nikla (Ni),
cinka (Zn), mangana (Mn) i kadmija (Cd) metodom DTPA (Dietilen-triamino-penta acetatna
kiselina). U reakciji sa slobodnim jonima metala DTPA obrazuje helatne, vodotopive
komplekse. Korišten je ekstrakcioni rastvor 0,005 mol/dm3 DTPA, 0,01 mol/dm3 kalcij
hlorida i 0,1 mol/dm3 TEA (Trietanol-amin). Prilikom obrade podataka istraženih uzoraka na
sadržaj teških metala (Pb, Ni, Zn, Mn i Cd) korištene su granične vrijednosti na osnovu
Pravilnika o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih materija u zemljištu i metode
njihovog ispitivanja.
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA
Kiselo smeđe pseudoglejno tlo na aluvijalno deluvijalnim glinama, prirodno tlo (pašnjak),
Crnaja
Uzorci tla na prirodnom pašnjaku su uzeti na parceli veličine 0,3 ha, koja se nalazi na zaravnjenijem
dijelu aluvijalne terase sa desne strane rijeke Korane. Nije primjećeno zadržavanje vode na površini
zemljišta u mikrodepresijama.
Tabela 1; Sadržaj ukupnih formi teških metala prosječni uzorak, (pašnjak) Crnaja
Dubina u Sadržaj ukupnih formi teških metala u mg/kg tla

Pašnjak
cm Pb Ni Zn Mn Cd
Kiselo smeđe
0 – 10 3,6 0,9 1,1 26,7 0,0
pseudoglejno tlo
Analizom uzorka tla ustanovljeno je da sadržaj olova (Pb) u pristupačnom obliku iznosi 3,6 mg/kg tla,
nikla (Ni) 0,9 mg/kg tla, cinka (Zn) 1,1 mg/kg tla, mangana (Mn) 26,7 mg/kg tla i kadmija (Cd) 0,0
mg/kg tla, što znači da je utvrđen nizak sadržaj za (Pb, Ni), a srednji sadržaj za (Zn, Mn).
22
Kiselo smeđe pseudoglejno tlo na aluvijalno deluvijalnim glinama, obradivo tlo (njiva), Crnaja
Na parceli su prisutni ostaci prethodne kulture (strnih žitarca). Površina parcele je 1,2 ha. Mjesto
uzorkovanja je 50 m udaljeno od prirodnog tla, na nešto nagnutijem dijelu aluvijalne terase, na sredini
parcele. Nedaleko, iznad mjesta nalazi se šuma cera, bijelog bora, graba.
Tabela 2; Sadržaj ukupnih formi teških metala prosječni uzorak, (njiva), Crnaja

Njiva
cm Pb Ni Zn Mn Cd
Kiselo smeđe
0 – 10 2,9 1,0 1,4 15,5 0,0
pseudoglejno tlo
Usporedbom dobijenih rezultata anliza tla iz navednog lokaliteta, vidljivo je da antopogenizacija nema
negetainih uticaja u smislu povećanja sadržaja teških metala na obradivom zemljištu u odnosu na
prirodno. Isto tako je zabilježeno da su vrijednosti Pb i Mn veće kod prirodnog tla u odnosu na
obradivo zemljište, što može biti više razloga za ovu pojavu, ali svakako i taj da se obradom zemljište
rahli prozračuje isl, dolazi i do procesa ispiranja ili eventualnog taloženja ovih elemenata u pojedinim
horizontima ili slojevima tla.
Kiselo smeđe tlo na liskunovitim škriljcima (prirodni pašnjak), Šabići
Prirodno tlo koje se koristi kao pašnjak nije pod utjecajem antropogenizacije. Mjesto uzorkovanja je
na parceli veličine 0,8 ha, koja je smještena ispod cerove šume. Šuma se nalazi sa zapadne strane
mjesta uzorkovanja. Na parceli je prisutna ispaša tokom cijele godine.
Tabela 3; Sadržaj ukupnih formi teških metala prosječni uzorak, (prirodni pašnjak), Šabići

Pašnjak
cm Pb Ni Zn Mn Cd
Kiselo smeđe tlo na
0 – 10 3,1 1,4 1,9 72,1 0,0
liskunovitim škriljcima
Analizom uzorka tla ustanovljeno je da sadržaj olova (Pb) 3,1 mg/kg tla, nikla (Ni) 1,4 mg/kg tla,
cinka (Zn) 1,9 mg/kg tla, mangana (Mn) 72,1 mg/kg tla i kadmija (Cd) 0,0 mg/kg tla, što znači da je
utvrđen nizak sadržaj za (Pb, Ni), srednji sadržaj za (Zn), a visok sadržaj za (Mn).
Kiselo smeđe tlo na liskunovitim škriljcima, obradivo tlo (bašta), Šabići
Mjesto uzorkovanja ima blagi pad, a nalazi se ispod porodične kuće, udaljeno oko 100 m. Bašta je
veličine 0,2 ha, a smještena je ispod cerove šume.
23
Tabela 4; Sadržaj ukupnih formi teških metala, prosječni uzorak, (bašta), Šabići

Bašta
cm Pb Ni Zn Mn Cd
liskunovitim 0 – 10 2,3 0,8 1,8 31,4 0,0
škriljcima
Ustanovljen je sadržaj olova (Pb) u pristupačnom obliku iznosi 2,3 mg/kg tla, nikla (Ni) 0,8 mg/kg tla,
cinka (Zn) 1,8 mg/kg tla, mangana (Mn) 31,4 mg/kg tla i kadmija (Cd) 0,0 mg/kg tla, što znači da je
utvrđen nizak sadržaj za (Pb, Ni), a srednji sadržaj za (Zn, Mn).
Analizom uzoraka sa ova dva lokaliteta primjetne su ralike u sadržaju Pn i Mn, koje su kod prirodnog
tla veće u odnosu na antropogeno. Ovako visoke vrijednosti Mn se mogu smatrati i obrazložiti kao
pojava trošenja matičnog supstrata na kojem je ovo zemljište i nastalo, odnosno litološkog porijekla.
Kiselo smeđe tlo na škriljcima, (prirodni pašnjak), Donja Lučka
Na parceli je prisutan sloj mahovina debljine od 2-5 cm po cijeloj parceli. Udaljena je od regionalnog
puta Velika Kladuša-Cazin oko 300 m. Sa istočne strane ove parcele nalazi se cerova i bukova šuma, u
kojoj se nalazi manje izvorište vode. Kako je parcela obrasla sa dosta pomenute vegetacije
uzorkovanje je bilo jako otežano.
Tabela 5; Sadržaj ukupnih formi teških metala, prosječni uzorak, (prirodni pašnjak), Donja Lučka
Pašnjak
cm Pb Ni Zn Mn Cd
Kiselo smeđe tlo
0 – 10 5,0 1,3 1,6 19,4 0,0
na škriljcima
Kiselo smeđe tlo na škriljcima, (njiva), Donja Lučka

Parcela je površine 1 ha, a nalazi se sa lijeve strane regionalnog puta Velika Kladuša-Cazin. Mjesto
uzorkovanja je na dnu padine, iznad koje se nalazi cerova i bukova šuma. Kroz parcelu protječe potok,
koji izvire u šumi iznad parcele. Teren ima blagi pad do 3 %. Značajan broj stanovnika tog mjesta se
bavi poljoprivrednom proizvodnjom, sa manjim brojem stoke na poljoprivrednim imanjima.
Tabela 6; Sadržaj ukupnih formi teških metala prosječni uzorak, (oranica), Donja Lučka

Njiva
cm Pb Ni Zn Mn Cd
Kiselo smeđe tlo
0 – 10 5,4 0,5 7,6 10,1 0,1
na škriljcima
Analizom uzorka tla ustanovljeno je da sadržaj olova (Pb) u pristupačnom obliku iznosi 5,4 mg/kg
tla, nikla (Ni) 0,5 mg/kg tla, cinka (Zn) 7,6 mg/kg tla, mangana (Mn) 10,1 mg/kg tla i kadmija (Cd) 0,1
mg/kg tla, što znači da je utvrđen nizak sadržaj za ( Ni, Cd), a srednji sadržaj za ( Pb, Zn, Mn).
24
U navedenom lokalitetu Donja lučka nisu zabilježene veće razlike u pogledu sadržaja pojedinih
elemenata u prirodnom i antropogenom tlu. Uglavnom su vrijednosti bile izjednačene za profil
prirodnog i antropogenog zemljišta, tako da se i ovdje može konstatirati da antropogenizacija nije ni u
kojem slučaju doprinjela povećanju sadržaja teških metala u tlu. Ono što je interesantno da su
zabilježene veće vrijednosti Pb kod oba načina korištenja zemljišta, dok ostali elementi su se javili u
malim količinama ili tragovima.
Kiselo smeđe tlo na glinovitim škriljcima, (cerova šuma), Jusufovići
Uzorkovanje je obavljeno na šumskom proplanku u cerovoj šumi koja se nalazi pri samom vrhu brda,
sa njegove zapadne strane. U šumi su stabla rijetkog sklopa i dosta su tanka, što govori da se radi o
mlađoj šumi. Zemljište je jako tvrdo, sa dosta tanjih i debljih korijena porijeklom od okolnih stabala
cera.
Tabela 7; Sadržaj ukupnih formi teških metala prosječni uzorak, (cerova šuma), Jusufovići

Šuma
cm Pb Ni Zn Mn Cd
Kiselo smeđe tlo
0 – 10 3,3 3,6 1,9 30,1 0,0
na škriljcima
tla, nikla (Ni) 3,6 mg/kg tla, cinka (Zn) 1,9 mg/kg tla, mangana (Mn) 30,1 mg/kg tla i kadmija (Cd) 0,0
mg/kg tla, što znači da je utvrđen nizak sadržaj za ( Pb, Ni,), a srednji sadržaj za (Zn, Mn).
Kiselo smeđe tlo na glinovitim škriljcima, (bašta), Jusufovići
Mjesto uzorkovanja je u bašti, ispod cerove šume. U blizini mjesta uzorkovanja ima nekoliko
stambenih objekata (kuća), a ispod na oko 150 m nalazi se potok. Primjetan je veliki broj ostataka
povrtlarskih kultura na parceli.
Tabela 8; Sadržaj ukupnih formi teških metala, prosječni uzorak, (bašta), Jusufovići

Bašta
cm Pb Ni Zn Mn Cd
Kiselo smeđe
tlo na glinovitim 0 – 10 2,0 0,6 2,0 14,3 0,0
škriljcima
tla, nikla (Ni) 0,6 mg/kg tla, cinka (Zn) 2,0 mg/kg tla, mangana (Mn) 14,3 mg/kg tla, što znači da je
utvrđen nizak sadržaj za (Pb, Ni), a srednji sadržaj za (Zn, Mn).
Na loklaitetu Jusufovići u otvorenim profilima nisu zabilježene povećane vrijednosti niti jednog od
ispitivanih elemenata, osim blago povišenog sadržaja Mn u prirodnom tlu. Jedan od razloga za ovakvu
pojavu je i taj što se loklitet Jusufović nalazi par kilometara vazdušne udaljenosti od rudnika Mangana
Bužim. Ostali elementi se nalaze u malim količinama ili tragovima, tako da se može zaključiti da
sadašnji način obrade zemljišta odnosno primjene agrotehničkih i agromeliorativnih mjera ne utiče na
povećanje sadržaja ispitivanih elemenata.
25
Kiselo smeđe tlo na pješčaru (prirodni pašnjak), Baštra

Površina pašnjaka je obrasla vegetacijom (breza, bujad, kupina), tokom čitave godine prisutna je
ispaša (ovce). Veći dio parcele nije pogodan ni za ispašu, jer je obraslo sa drvenastim žbunjem. Na
površini zemljišta se nalazi sloj mahovine debeo od 3-5 cm.
Tabela 9; Sadržaj ukupnih formi teških metala prosječni uzorak, (prirodni pašnjak), Baštra

Pašnjak
cm Pb Ni Zn Mn Cd
0 – 10 3,2 0,3 0,8 6,4 0,0
pješčaru
tla, nikla (Ni) 0,3 mg/kg tla, cinka (Zn) 0,8 kg /kg tla, mangana (Mn) 6,4 mg/kg tla i kadmija (Cd) 0,0
mg/kg tla, što znači da je utvrđen nizak sadržaj za svih pet elemenata na ovom lokalitetu.
Kiselo smeđe tlo na pješčaru, (oranica), Baštra
Parcela na kojoj je vršeno uzimanje uzoraka udaljena je od regionalne ceste oko 100 m, sa desne strane
ceste iz pravca Bosanske Krupe prema Bužimu. Iznad mjesta uzorkovanja nalazi se šuma (kestena,
graba, breze), udaljena oko 50 m.
Tabela 10; Sadržaj ukupnih formi teških metala prosječni uzorak, (oranica), Baštra

Oranica
cm Pb Ni Zn Mn Cd
0 – 10 1,8 0,1 1,0 7,4 0,0
pješčaru
mg/kg tla, što znači da je utvrđen nizak sadržaj za svih pet elemenata.
Lokalitet sa najmanjim vrijednostima sadržaja ispitivanih elemenata, ali isto tako i sa jako slabo
razvijenom poljoprivrednom proizvodnjom, putnom komunikacijom i ostalim infrastrukturnim
sadržajima. Ovo se svakako može smatrati kao jedan od razloga niskog sadržaja ovih elemenata u tlu,
te navedeno zemljište koristiti u pravcu organske proizvodnje.
5. ZAKLJUČAK
Kako su ispitivanja pokazala da se na istraživanim tlima radi o nekonataminiranim

površinama što se vidi iz sadržaja ukupnih formi teških metala, a uzimajući u obzir, veličinu i
blizinu parcela kao i činjenicu da se radi o malim porodičnim farmama sa objedinjenom
stočarskom i biljnom proizvodnjom velike su mogućnosti i za razvoj organske proizvodnje.
Nije zabilježen povećan sadržaj pristupačnih formi istraživanih teških metala u prosječnim
26
uzorcima, izuzev sadržaja Mn u prirodnom tlu u Šabićima. Obzirom da se na ovom području

nalazi rudnik mangana u Bužimu, to ukazuje da je porijeklo ovog elementa litogenog
karaktera. Iz navedenih rezultata je vidljivo da agrotehničke, kao i agromeliorativne mjere
nisu imale negativan učinak u smislu povećanja sadržaja teških metala u tlu. Znatan dio teških
metala dospijeva u zemljište primjenom hemijskih sredstava u industrijskim i poljoprivrednim
procesima. To su na primer olovo (Pb), živa (Hg), nikl (Ni) i arsen (As). Mnogi teški metali
unose se sredstvima za zaštitu biljaka, a gradsko smeće (komunalni otpad) se sve više pominje
kao potencijalni izvor ovih elemenata. Postoji tendencija rasta primjene pesticida i mineralnih
đubriva u poljoprivrednoj proizvodnji, vrlo često nekontorlirano od strane nadležnih
institucija i ovlaštenih lica, a samim tim postoji i bojazan da će se ova ravnoteža u skorije
vrijeme narušiti. Stoga je neophodno hitno sprovođenje odnosno trajni monitoring tla, kao što
se to radi u mnogim zemljama našeg bližeg i daljeg okruženja.
6. LITERATURA
Čustović, H., Tvica, M. (2005): Praktikum za pedološka istraživanja, Poljoprivredno

prehrambeni fakultet, Sarajevo 2005.
Kastori, R. (1997): Teški metali u životnoj sredini, Naučni institut za ratarstvo i povrtlarstvo,
Novi Sad 1997.
Pravilnik o utvrđivanju dozvoljenih količina štetnih i opasnih materija u zemljištu i metode
njihovog ispitivanja (2009) Službene novine FBiH 72/09.
Resulović, H. (1969.): Pedološki praktikum. Univerzitet u Sarajevu, Sarajevo.
Resulović, H., Čustović, H. (2002): Pedologija, Univerzitetski udžbenik, Sarajevo 2002.
Trako, E., Bukalo, E., Ramović, M., Latinović, E., Salčinović, A., Semić, M., Mitrović, M.:
Elaborat o zagađenosti zemljišta neorganskim i organskim polutantima na području općine
Zenica, Federalni zavod za agropedologiju, 2010.
27
ISSN 2303-5889
SASTAV TLA KAO FAKTOR PRENOSA TEŠKIH METALA DO PLODA JABUKE
Emir Imširović1, Husejin Keran1, Besim Salkić2
1
Tehnološki fakultet Tuzla, Univerzitetska 8, 75000 Tuzla, Bosnia and Herzegovina
2
Voćni rasadnik Srebrenik d.o.o, Srebrenik, B&H
Ključne riječi: teški metali, tlo, voćnjak jabuka, onečišćenje
SAŽETAK
Cilj istraživanja bio je utvrditi stanje bakra i cinka u tlu različitog pH, stepena onečišćenja
pri intenzivnoj proizvodnji jabuka, te uticaj stupnja onečišćenja tla na koncentraciju teških
metala u plodovima jabuke.
Stacionarno istraživanje provedeno je tokom 2014-2015 godine na oglednoj parceli voćnog
rasadnika u Srebreniku (BiH). Uz standardnu agrotehniku na oglednoj parceli nasada jabuka
primjenjivala se acidifikacija i kalcifikacija tla, kao i simulacija onečišćenja tla teškim
metalima.Koncentracije navedenih teških metala u tlu prije ogleda bile su ispod MDK za
praškasto-ilovasta tla, nakon provedene acidifikacije i kalcifikacije tla kao i simulacije
kontaminacije tla teškim metalima došlo je do primjetnog povećanja koncentracije teških
metala u tlu, dok su poslije provedenog ogleda u plodovima jabuke bile vrlo niske tj. ispod
maksimalno dozvoljenih koncentracija.
28
ISSN 2303-5889
COMPOSITION OF SOIL AS A FACTOR OF THE TRANSFER OF HEAVY

METALS TO APPLES
Emir Imširović1, Husejin Keran1, Besim Salkić2
1
Faculty of Technology Tuzla, Univerzitetska 8, 75000 Tuzla, Bosnia and Herzegovina
Fruit Nursery Srebrenik, d.o.o Srebrenik, B & H
Keywords: heavy metals, soil, apple orchard, pollution
ABSTRACT
The aim of study was to determine the status of copper and zinc in the soil of different pH
level of pollution in the intensive production of apples, and the impact of the degree of
contamination of the soil to the concentration of heavy metals in apple fruits. Stationary
survey conducted during the 2014th to 2015th Whatever. in the experimental plot of fruit
nurseries in Srebrenik (BiH). In addition to the standard cultural practices in the
experimental plot plantation apple applied to acidification and liming the soil, as well as the
simulation of soil pollution with heavy metals. The concentrations of these heavy metals in the
soil before the experiment were below the maximum allowable concentration of powder-loam
soils, while following a visit to the fruits of apple were very low, ie, below the maximum
allowable concentration.
1. UVOD
Kvalitet plodova voća koje se konzumira u svježem stanju ili je namjenjeno za dalju preradu
ne zavisi samo od procesa proizvodnje i tehnologije prerade, nego i od mnogih drugih faktora
kao što su: sortiment, područje uzgoja, klimatske prilike, biodostupnost hranljivih materija,
prisustvo i biodostupnost toksičnih materija, sastav i karakteristike tla i dr.
Poljoprivredna tla, uključujući i tla pod voćarskom proizvodnjom posebno su podložna
degradaciji, s obzirom na brojne tehničko-tehnološke zahvate u uzgoju, koji dovode do
onečišćenja okoliša. U sastavu tla danas je sve aktualniji problem teških metala. Sve
29
intenzivnija primjena mineralnih gnojiva i sredstava za zaštitu bilja na bazi Cu i Zn u

voćarskoj proizvodnji narušavaju prirodnu ravnotežu teških metala i omogućavaju njihov
nesmetani ulazak u lanac ishrane, preko biljke do ploda.
Praćenjem uticaja ovih faktora i koreliranjem njihovih učinaka, može se direktno uticati i na
kvalitet plodova voća. Nivo industrijskih aktivnosti, blizina saobraćajnih prometnica i drugo
razlog su nagomilavanja i akumulacije toksičnih supstanci u tlu, na plodovima i listovima
voća, koji tokom vegetacije i razvoja biljaka dospijevaju u samu biljnu strukturu. Takve
toksične supstance su i teški metali, čija dostupnost iz tlai transportu jestive dijelove voća ,
često zavisi od velikog broja faktora koji utiču na samu brzinu njihove difuzije iz rastvora u
plod.Absorpcija i akumulacija teških metala u voću zavise od faktora kao što su :
- koncentracija u tlu,
- klimatskih uslova,
- faza vegetacije biljaka,
- primjenjenih agrotehničkih mjera, i dr.
U savremenoj poljoprivrednoj proizvodnji, unos teških metala iz tla u jestive dijelove biljaka
predstavlja važan problem, posebno ako se uzme u obzir njihova toksičnost, bio-razgradljivost
i sposobnost akumuliranja, kao najopasnije karakteristike koje direktno utiču na zdravlje
potrošača.
2. MATERIJAL I METODE RADA
Cilj ovog istraživanja bio je utvrditi efekat alkalizacije i kalcizacije tla sa povećanom
koncentracijom teških metala na akumulaciju teških metala (Cu i Zn) u plodovima jabuka.
Ogled je vršen u periodu 2014-2015 godine, na lokalitetu oglednog tla voćnog rasadnika u
Srebreniku.
Terenska istraživanja su obuhvatila odabir lokacije za eksperiment, priprema terena za ogled u
smislu označavanja stabala jabuke za dalja istraživanja, aplikaciju teških metala u tlo pored
stabala voćki u zoni krošnje kao i aplikaciju kreča (3.5kg po stablu) i amonijum-sulfata ( 1 kg
po stablu), uzorkovanje tla i berba plodova voća.
Laboratorijska istraživanja su provedena u laboratoriju Tehnološkog i RGGF fakulteta u
Tuzli gdje se vršila analiza tla prije, u toku i na kraju ogleda, kao i analiza plodova jabuke
sorti Ajdared i Elstar.Za određivanje ukupnih koncentracija tragova teških metala, hemijsku
specijaciju i kinetiku formiranja stabilnih kompleksa primjenit će se atomska apsorpciona
spektrofotometrija (AAS). Kontrolna metoda za određivanje ukupnih koncentracija tragova
teških metala koristiće se elektrohemijska metoda - diferencijalna pulsna anodna striping
voltametrija (DPASV). Prosječni uzoci tla uzeti su slučajnim odabirom u zoni krošnje prije,
tokom i na kraju provedbe ogleda po svakom tretmanu gdje su označena i kontrolna stabla
koja su bez ikakvog tretmana, provedena je osnovna hemijska analiza tla: pH tla u H2O i 1 M
30
KCl, elektroprovodljivost ( µS), organska materija ( % ), granulometrijski sastav tla. Nakon

analize praškasto- ilovastog tla, istom se povećala tj. smanjila kiselost sa amonijum-sulfatom i
krečom i isto se tretiralo rastvorom teških metala( Cu i Zn )u količini od 600 ml svakog
metala po stablu ( 10 ml 1M čistog rastvora metala u 5 litara destilovane vode). Ukupni
sadržaj teških metala u tlu određen je mikrovalnom tehnikom gdje se tlo razaralo sa
zlatotopkom, a za određivanje biljci pristupačnih teških metala koristila se ekstrakcija s
EDTA (etilendiamintetraoctena kiselina).
Uzorci su označeni slijedećim oblikom:
Elstar – Tlo jabuka 1; Ajdared – Tlo jabuka 2;
Acidifikacija – doziranje amonijum sulfata i teških metala;
Kalcifikacija – doziranje kreča i teških metala;
3. REZULTATI I DISKUSIJA
Kao elementi osnovne analize tla u ovom dijelu prezentirani su rezultati određivanja kiselosti,
prikazane kao pH u vodi i 1M KCl-u, sadržaj organske materije i elektroprovodljivost. Na
slici 1. prikazani su rezultati određivanja kiselosti oglednog tla voćnog rasadnika.
Slika 1. Prosječna kiselost uzoraka tla u vodi i 1M KCl-u
Na osnovu rezultata prikazanih na slici 1. pokazuju da parcela na kojima se uzgaja sorta jabuke Elstar
imaju prosječan pH koji iznosi 7,78 u vodi i 6,98 u KCl-u. Uzorak tla na kome se uzgaja sorta jabuke
Ajdared ima veću vrijednost pH koja iznosi 8,05 u vodi i 7,11 u KCl-u.
Rezultati određivanja sadržaja organske materije i elektroprovodljivosti ilustrira slika 2.
31
Slika 2. Prosječan sadržaj organske materije u tlu i elektroprovodljivost
Bitno je napomenuti da je udio organske materije bio približan u oba uzorka.

Elektroprovodljivost u tlu je varirala u intervalu od 72,80 µS uzorak tla sorte jabuke Elstar
do 32,30 µS uzorak tla sorta jabuke Ajdared.
3.1. Određivanje teških metala u oglednom tlu za jabuku
Rezultati sadržaja teških metala u tlu su prezentirani na slici 3. sa koncentracijama zbog

boljeg pregleda i komparacije.
Slika 3. Prosječan sadržaj teških metala u oglednim uzorcima tla za jabuku
Sadržaj bakra u uzorku sa oznakom Tlo-jabuka 1 ( Elstar) iznosio je 26,76 mg/kg a u uzorku
sa oznakom Tlo-jabuka 2 ( Ajdared) iznosio je 35,16 mg/kg suhe materije. Sadržaj cinka bio
je gotovo duplo veći u uzorku sa oznakom Tlo-jabuka 2 (Ajdared) i iznosio je 73,16 mg/kg
a u uzorku sa oznakom Tlo-jabuka 1 ( Elstar) iznosio je 34,23 mg/kg suhe materije.
32
3.2. Ogledni rezultati za sortu jabuke Elstar
Četiri mjeseca nakon provedene acidifikacije i kalcifikacije, pH tla kretala se u granicama

prikazanim na slici 4., odnosno došlo je do vrlo male promjene pH vrijednosti u slučaju
acidifikacije dok je u slučaju kalcifikacije znatno porasla pH vrijednost u odnosu na početne
parametre.
Slika 4. Prosječna kiselost uzoraka tla u vodi i 1M KCl-u nakon provedene acidifikacije, kalcifikacije i
doziranja teških metala
Organska materija i elektroprovodljivost je određena kao i pH tla nakon četiri mjeseca i

prikazana je slici 5.
Slika 5. Prosječan sadržaj organske materije u tlu i elektroprovodljivost nakon provedene acidifikacije,
kalcifikacije i doziranja teških metala
Utjecaj kalcifikacije, acidifikacije i primjene teških metala na promjenu sadržaja organske

materije i elektroprovodljivosti u tlu kod sorte Elstar, doveli su do povećanja sadržaja
organske materije i elektroprovodljivosti, posebno u slučaju kalcifikacije.
33
Slika 6.Sadržaj teških metala u uzorcima tla za jabuku Elstar nakon provedene acidifikacije, kalcifikacije i
Sadržaj bakra u uzorku sa oznakom Elstar-acidifikacija iznosio je 36,97 mg/kg a u uzorku sa

oznakom Elstar-kalcifikacija iznosio je 38,50 mg/kg suhe materije. Sadržaj cinka u uzorku sa
oznakomElstar-acidifikacija iznosio je 61,03 mg/kg a u uzorku sa oznakom Elstar-
kalcifikacija iznosio je 65,03 mg/kg suhe materije.
3.3. Ogledni rezultati za sortu jabuke Ajdared
Pet mjeseci nakon provedene acidifikacije i kalcifikacije, pH tla kretala se u granicama

prikazanim na slici 7., odnosno smanjenje pH vrijednosti u slučaju acidifikacije i povećanje
pH vrijednosti u slučaju kalcifikacije u odnosu na polazne parametre.
Slika 7. Prosječna kiselost uzoraka tla u vodi i 1M KCl-u nakon provedene acidifikacije, kalcifikacije i
Organska materija i elektroprovodljivost je određena kao i pH tla nakon pet mjeseci i

prikazana je na slici 8.
34
Slika 8. Prosječan sadržaj organske materije u tlu i elektroprovodljivost nakon provedene acidifikacije,
kalcifikacije i doziranja teških metala
Utjecaj kalcifikacije, acidifikacije i primjene teških metala na promjenu sadržaja organske

materije i elektroprovodljivosti u tlu kod sorte Ajdared, doveli su do povećanja sadržaja
organske materije i elektroprovodljivosti u oba slučaja.
Slika 9. Sadržaj teških metala u uzorcima tla za jabuku nakon provedene acidifikacije, kalcifikacije i
Sadržaj bakra u uzorku sa oznakom Ajdared-acidifikacija iznosio je 11,53 mg/kg a u uzorku

sa oznakom Ajdared-kalcifikacija i iznosio je 11,33 mg/kg suhe materije. Sadržaj cinka u
uzorku sa oznakomAjdared-acidifikacija iznosio je 17,20 mg/kg a u uzorku sa oznakom
Ajdared -kalcifikacija iznosio je 17,53 mg/kg suhe materije.
35
Slika 10. Uporedni odnos sadržaja metala u tlu sorti jabuka
Iz ukupnog uporednog prikaza sadržaja metala pri oglednim uslovima tla, uočljiv je daleko
veći sadržaj cinka i bakra kod sorte Elstar, s obzirom na iste polazne parametre oglednog tla.
Slika 11. Sadržaj teških metala u plodu jabuke Elstar
Kod jabuke sorte Elstar zabilježena je dosta veća koncentracija cinka u odnosu na bakar, s tim
da je kod slučaja acidifikacije gotovo duplo veća vrijednost cinka u odnosu na slučaj
kalcifikacije.
36
Slika 12. Sadržaj teških metala u plodu jabuke Ajdared
Kod jabuke sorte Ajdared zabilježena je najveća koncentracija bakra od 4,08 mg/kg u slučaju
acidifikacije dok u slučaju kalcifikacije nije zabilježena vrijednost. Za razliku od bakra za
cink je zabilježena veća vrijednost u slučaju kalcifikacije od 2,68 mg/kg dok je u slučaju
acidifikacije znatno manja 1,22 mg/kg.
4. ZAKLJUČCI
Ispitivanjem uticaja pH tla, organske materije, elektroprovodljivosti i simulacije onečišćenja

tla teškim metalima na sadržaj istih u plodovima ispitivanih sorti jabuka, može se zaključiti
sljedeće:
- u slučaju acidifikacije kod sorte Elstar daleko je veći prenos cinka u odnosu na kalcifikaciju
do ploda jabuke, dok je prenos bakra približno jednak i kod acidifikacije i kalcifikacije;
- u slučaju jabuke Ajdared daleko je veći prenos bakra do ploda jabuke u slučaju acidifikacije
dok je prenos cinka veći u slučaju kalcifikacije;
- kontaminacija kiselog tla dovodi do povećanja koncentracija bakra i cinka u ispitivanim
plodovima jabuka.
Generalni zaključak je da obim usvajanja ispitivanih teških metala od strane različitih sorti
jabuka, zavisi ne samo od vrstepodloge tla, agrotehničke mjere, nego i od sorte jabuke.
Takođe se može reći da je povećanje kiselosti tlakao i kontaminacija (kiselog i baznog tla)
doprinijelo usvajanju teških metala od strane ispitivanih sorti jabuka ali u granicama MDK.
37
5. LITERATURA
[1] Alloway B.J. (1995) Heavy Metals in Soils, 2nd ed, Blackie Academic &
Professional,Glasgow- London.
[2]Amri N., Benslimane M., Zaoui H., Hamedoun M., Outiti B. (2007) Evaluation of the
metals accumulate in semples of the sedimentes, Siols and the plants by ICP-OES with the
average seboue, M. J. Condensed Matter 8, 43-52.
[3]Bordean, D. M., Gergen, I., Gogoaşă, I., Oprea G., Pirvulescu L., Alda L., M., Alda
S.,Borozan A., B., Demirbas, A. 2010. Oil, micronutrient and heavy metal contents of
tomatoes. Food Chemistry 118: 504–507.
[4]Couto-Vázquez A., González-Prieto S.J. (2006) Shortand medium-term effects of threefire
fighting chemicals on the properties of a burnt soil, Sci. Total Environ. 371, 353–361.
[5]Harmanescu M. 2011: Mathematical model evaluation of heavy metal contamination
invegetables and fruits, Journal of Food, Agriculture & Environment Vol.9 (1): 680-683.
[6]Lončarić, Z., Karalić, K., Popović, B., Rastija, D., Vukobratović, M. (2008.): Total and
plant available micronutrients in acidic and calcareous soils in Croatia. Cereal
ResearchCommunication 36 Suppl.; 331-334.
[7]Lončarić, Z., Popović, B., Karalić, K., Rekasi, M., Kovačević, V. (2010.): Regression
model for prediction availability of essential heavy metals in soils. In: Gilkes,
RJ.,Prakongkep, N. (ed.)
[8]Lončarić, Z. (2011.): Proizvodnja povrća i prijenos teških metala iz tla u prehrambenilanac.
Završno izvješće. Poljoprivredni fakultet u Osijeku. 2011: 18.
[9]Teodorović, B., Lončarić, Z., Karalić, K., Popović, B., Rekasi, M., Filep, T., Engler,
M.,Kerovec, D. (2009): Teški metali u kiselim i karbonatnim tlima istočne Hrvatske.
Zborniksažetaka 44. hrvatskog i 4. međunarodnog simpozija agronoma. Lončarić, Z., Marić,
S.(ur.). Poljoprivredni fakultet Sveučilišta u Osijeku, B.EN.A., EurAgEng, ISFAE,
ISTRO.Opatija, Hrvatska. 29-30.
[10]Perkin Elmer (2002.): AY-5-Analysis of Plant Tissue: Wet Digestion,Analyticalmethods
for AAS, Perkin Elmer Instruments, Release E, Perkin Elmer Corp., USA.
[11]Regulation on maximum allowed concentrations of specific contaminants 2014:,
OfficialGazette of B&H, Regulation no. 68/2014.
[12]Szymczak J., Ilow R., Regulska-Ilow B. 1993: Cadmium and lead content in
vegetables,fruit, cereals and soil from areas in the degree of industrial pollution and
fromgreenhouses. Roczn. PZH, 44, (4), 331.
[13]Yoon J., Cao X., Zhou Q., Ma L.Q. (2006.): Accumulation of Pb, Cu, and Zn in
nativeplants growing on a contaminated Florida site, Sci. Total. Environ. 368, 456–464.
38
ISSN 2303-5889
KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA ŠUMSKE JAGODE U PRIRODNOM

STANIŠTU I U SISTEMU INTEZIVNE PROIZVODNJE
Mašinović Zerina, Selimbegović Enez, Azra Skender
Biotehnički fakultet Bihać, Luke Marijanoviča bb, Bihać
enes.selimbegovic@gmail.com
Ključne riječi: šumska jagoda, fizičke osobine ploda, hemijski sastav, senzorni kvalitet
SAŽETAK
Ispitivannja pomoloških karakteristika ( masa, visina i širina ploda) pokazala su da šumska

jagoda uzgojena intenzivnim načinom ima veću masu, visinu i širinu ploda. Hemijska
ispitivanja obuhvatila su: sadržaj vode, sadržaj šećera i sadržaj kiselina. U pogledu
hemijskog sastava uzorci dobiveni intezivnim načinom uzgoja imaju veči sadržaj vode i šećera
i manji sadržaj kiselina u odnosu na uzorke sa prirodnog staništa. Senzorna analiza pokazala
je da uzgoj jagoda intezivnim načinom ne utiče na senzorna svojstva šumske jagode.
1. UVOD
Cilj ovog istraživanja je uporediti šumsku jagodu u prorodnom staništu i u sistemu

intenzivnog uzgoja, da se utvrdi da li postoje značajne razlike u fizičkim osobinama ploda,
osnovnom hemijskom sastavu i senzornom kvalitetu. Za očekivati je da će jagoda u
intenzivnom sistemu uzgoja imati veću težinu i dimenzije (prečnik i visina), što bi olakšalo
njeno branje. Sa povećanjem vrijednosti ovih parametara kvaliteta, dobio bi se veći prinos po
jedinici pvršine. Veći prinos je važan u smislu da zainteresuje poljoprivredne proizvođaće za
ovaj način uzgoja šumske jagode. Također se može očekivati povećanje sadržaja šećera u
39
šumskoj jagodi iz intenzivnog načina uzgoja, što je u tehnološkom smislu značajno u

proizvodnji sokova, marmelade i džemova imajući u vidu da se u proizvodnji tih proizvoda
dodaje šećer. Manje dodavanje šećera znači manji trošak proizvodnje. Poznato je da šumska
jagoda ima veći adržaj aromatičnih tvari u odnosu na pitomu jagodu. Iz tog razloga
marmelada, džem i sokovi od šumske jagode predstavljaju „delikates“ proizvode. Ovi
proizvodi su veoma cjenjeni na tržištu Evropske Unije. S obzirom da kod nas nisu vršena
istraživanja ovakve vrste, rezultati ovog istraživanja imaju aplikativni značaj i na osnovu
dobijenih rezultata, mogu se dati preporuke poljoprivrednim proizvođačima.
2. MATERIJAL I METODE
Materijal predstavljaju uzorci šumske jagode sa prirodnog staništa i usistemu intenzivne

proizvodnje. Lokacija na kojoj su uzgojeni uzorci šumske jagode je Velika Kladuša. Parcela
na kojoj su uzgojeni uzorci šumske jagode u intenzivnom sistemu proizvodnje, 20 metara je
udaljena od šume u kojoj su ubrani uzorci šumske jagode sa prirodnog staništa. Eksperiment
je trajao 1godinu. Jagoda je uzgajana na crnoj polietilenskoj foliji u sistemu drvoreda, sa
postavljenim sistemom za navodnjavanje, kap po kap. Ishrana je obavljana putem kristalona
tj. lahko topljivih mineralnih gnojiva. Vršene su redovne mjere suzbijanja patogenih
mikroorganizama i štetnih insekata.
Slijedeće metode korištene su u radu:
1. Određivanje fizičkih osobina plodova šumske jagode:

- masa
- visina
- širina, po metodi Milivojević i sar.(20099
Visina i širina plodova mjereni su pomičnim digitalnim mjeračem (tačnost – 0,001mm).
Težina je mjerena na analitičkoj vagi (tačnost: 0,0001g)
Broj uzoraka za navedena mjerenja iznosio je n=300.
U rezultatima su navedene srednje vrijednosti.
2. Određivanje osnovnog hemijskog sastava:

-sadržaj šećera, metodom po Luff – Schorl-u
- sadržaj vode, metodom sušenja na 105c
- sadržaj ukupnih kiselina, metodom titracije sa 0,1m/l NaOH.
Za svaki ispitivani satojak rađene su po tri analize. U rezultatima su navedene srednje
vrijednosti.
3. Određivanje senzornih svojstava, metodom po Radovanović i Ralijć-Popov (2001).
40
3.1. Ispitivanje fizičkih osobina plodova šumske jagode
U tabeli 1. date su srednje vrijednosti fizičkih osobina plodova šumske jagode.
Tabela 1. srednje vrijednosti fizičkih osobina plodova šumske jagode

fizičke osobine ploda prirodno stanište intenzivni sistem uzgoja
masa (g) 0,56 1,18
visina (mm) 9,3 14,5
širina (mm) 11,19 11,.68
Iz prikazane tabele uočava se da uzorci šumske jagode iz intenzivnog sistema uzgoja imaju
veću masu ploda. Masa ploda uzoraka iz intenzivnog načina uzgoja dva puta je veća u odnosu
na uzorke sa prirodnog staništa.Uzorci jagodeiz intenzivnog naćina uzgoja imaju veću visinu
za 55% i veću širinu za 4,3% u odnosu na uzorke sa prirodnog staništa. Razlike srednjih
vrijednosti fizičkih osobina ploda kod dvije vrste uzoraka, testirane su Studentovim testom na
nivou 95% vjerovatnoće. Rezultati studentovog testa pokazuju da su te razlike značajne,
odnosno, da način uzgoja značajno utiče na fizičke osobine ploda šumske jagode. Na osnovu
dobivenih rezultata može se konstatovati da intenzivni način uzgoja šumske jagode povoljno
utiče na fizičke osobine ploda.
3.2. Ispitivanje osnovnog hemijskog sastava šumske jagode
Osnovni hemijski sastav uzoraka šumske jagode prikazan je u tabeli 2.

Tabela 2 Srednje vrijednosti osnovnog hemijskog sastava šumske jagode
sastojak (%) prirodno stanište intenzivni uzgoj
voda 83,68 86,88
šećer 4,47 5,11
kiseline 1,42 1,09
Iz tabele 2 vidi se da uzorci šumske jagode iz intenzivnog načina uzgoja imaju veći sadržaj
vode i šećera i manji sadržaj kiselina. Razlike srednjih vrijednosti vode, šećera i kiselina, kod
dvije vrste uzoraka značajne su u tehnološkom smislu, u proizvodnji soka, marmelade i đema.
U proizvodnji sokova dodaje se šečer radi korekcije ukusa. Od jagode se uglavnom proizvodi
kašasti sok. Proizvodnja kašastog soka zahtijeva dodatak šećernog sirupa da bi kaša mogla da
pređe u tečno stanje. Za proizvodnju kašastog soka od šumske jagode iz intenzivnog načina
41
uzgoja potrebno je dodati manju količinu količinu šećera u odnosu na šumsku jagodu sa
prirodnog staništa iz razloga što šumska jagoda iz intenzivnog načina uzgoja ima veći sadržaj
šećera i vode.
Proizvodnja marmelade i đemova zasniva se na ukuhavanju pasiranog voća, odnosno dijelova
ploda ili cijelih plodova kod đema uz dodatak šećera, pektina i kiseline.
Za proizvodnju đema i marmelade od šumske jagode iz intenzivnog načina uzgoja potrebno je
dodati manju količinu šećera i neznatno produžiti vrijeme ukuhavanja u odnosu na šumsku
jagodu sa prirodnog staništa iz razloga što šumska jagoda iz intenzivnog sistema uzgoja ima
veći sadržaj šećera i vode. Navedene činjenice pokazuju da je za proizvodnju kašastog soka,
džema i marmelade pogodnija šumska jagoda iz intenzivnog sistema proizvodnje.
3.3. Ispitivanje senzornog kvaliteta šumske jagode
Kvalitet nekog poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda najviše zavisi od njegovih

senzornih svojstava.Od senzornih svojstava šumske jagode ispitivani su: boja, oblik, miris,
ukus i konzistencija. Ispitivanje senzornih svojstava izvršila je komisija od 5 članova, koji su
prethodno prošli test sposobnosti senzornog ocjenjivanja. Senzorni parametri kvaliteta
ocjenjivani su ocjenama od 1 do 5. Svi parametri kvaliteta imaju koeficijent važnosti od 3 do
5. Množenjem ocjene sa koeficijentom važnosti dobiva se broj ponderisanih bodova. Na
osnovu broja ponderisanih bodova ocjene kvaliteta su: 90-100 odličan, 80-90 vrlo dobar, 70-
80 dobar i manje od 70 loš.
U tabeli 3 predstavljeni su rezultati senzorne analize uzoraka šumske jagode.
Tabela 3. Senzorni kvalitet šumske jagode

faktor kvaliteta kof.važnosti ocjena br. p.bodova ocjena br.p.bodova
prirodno stanište intenzivni uzgoj
oblik 3 5 15 5 15
boja 4 5 20 5 20
miris 5 5 25 5 25
ukus 5 5 25 5 25
konzistencija 4 5 20 5 20
ocjena kvaliteta odličan 100 odličan 100
Iztabele 3 uočava se da su obje grupe uzoraka dobile maksimalne ocjene za ispitivane faktore
kvaliteta, maksimalan broj bodova (100), odnosno ocjenu kvaliteta odličan. Ovi podaci
pokazuju da intenzivni način uzgoja šumske jagode ne umanjuje njen senzorni kvalitet.
42
4. ZAKLJUČCI
- Šumska jagoda može se uzgajati u intenzivnom sistemu proizvodnje

- Intenzivni sistem proizvodnje nema negativnog uticaja na kvalitet šumske jagode
- Može se dati preporuka poljoprivrednim proizvođačima da proizvode šumsku jagodu u
intenzivnom sistemu proizvodnje
5. LITERATURA
1. Aliman, J., Ercisli, S., Hegedus, A., Akbult, M., Topdas, E.F., Yildis J., (2014),Bioactiv
content and antioxidant characteristic of wild ( Fragaria vesca L.) and cultivated strawberry (
Fragariax ananassa) fruits from Turkey, University Istanbul.
2. Brzica, K. (1991),Voćarstvo za svakog. 6 dopunjeno izdanje, Naprijed, Zagreb.
3. Cordenunsi, B.R., Nascimento, J.R., Genovese, M.I., Lajolo, F.M. (2002),Influence of
cultivar on quality parameters and chemical composition on strawberry fruits grown in
Brazil. Journal of Agricultural and Food Chemistry, vol. 50., pp: 2581 – 2586.
4. Chandler, C.K., Folta, K., Dale, A., Whitaker, V. M., Herington, M. (2012),Strawberry.
In:Fruit Breeding (M.L, Badnes, D.H, Byrne, eds), Springer New York, USA, 305-325.
5. Druzic, J., Cmelik, Z., Dobricevic, N., Duralija, B.(2006),Utjecaj sustava uzgoja na
kakvocuplodova jagode. Pomologia Croatica 12, 4:255-262.
6. Milivojević, J., Nikolić, M., Dragišić-Maksimović, J.,(2009),Pomološka i
antioksidativnasvojstva sorti jagode gajenih u rejonu Mačve. Zbornik radova 24.Savetovanje
o unapređenju proizvodnje voća i povrća. Grocka, vol. 15, no.5,pp: 83 – 90.
7. Memić, S. (2010),Voćarstvo. Poljoprivredno-prehrambeni fakultet, Univerzitet u Sarajevu.
8. Marijanović-Balaban, Ž., Grujić, S., Jašić, M., Vujadinović, D., (2012): Testing of
chemicalcomposition of wild berries. Third International Scientificf Simposium „ Agrosym
Jahorina 2012“, Sarajevo. pp:154-160.
9. Maretić M.(2014),Kvaliteta perspektivnih sorata jagode uzgojenih izvan sezone, diplomski
rad. Sveučilište u Zagrebu.
10. Kurtović, M., Maličević, A., Palačkić, M. (2012),Vodić za proizvodnju jagodičastog voća
Poljoprivredno-prehrambeni fakultet Sarajevo.
43
ISSN 2303-5889
ANTIOKSIDATIVNA AKTIVNOST SVJEŽE I ZAMRZNUTE JAGODE SORTE

SENGA SENGANA
Ladislav Vasilišin1, Goran Vučić1, Zoran Kukrić1

1
Univerzitet u Banjaluci, Tehnološki Fakultet Banja Luka
goran.vucic@unibl.rs
Ključne riječi: jagoda, sekundarni metaboliti, antioksidativna aktivnost
SAŽETAK
Određene su antioksidativne aktivnosti i sadržaj sekundarnih metabolita u jagodi sorte Senga

Sengana sa područja Velike Kladuše i Prijedora. Od ove sorte analiziran je jedan zamrznuti i
jedan svježi uzorak sa oba navedena lokaliteta. Antioksidativna aktivnost je rađena u odnose
na stabilne DPPH i ABTS radikale a od sekundarnih metabolita određivani su ukupni fenoli,
flavonoidi, flavonoli te ukupni i monomerni antocijani.
Antioksidativna aktivnost i prema stabilnom DPPH i ABTS radikalu je bila izraženija u
svježim uzorcima. Sadržaj fenola je bio znatno manji a sadržaji ukupnih flavonoida, flavonola
veći kod svježih uzoraka. Sadržaj ukupnih i monomernih antocijana, sa izuzetkom uzorka S.
Sengana Prijedor – svježi uzorak, je takođe bio veći kod svježih uzoraka.
Rezultati ukazuju da na antioksidativnu aktivnost najviše utiče međusobni odnos sekundarnih
metabolita. Takođe, primjećeno je da zamrzavanjem dolazi do promjene u njihovom sastavu
a samim tim i do promjene antioksidativne aktivnosti.
1. UVOD
Jagoda (Fragaria ananassa) koja spada u familiju Rosaceae, je višegodišnja zeljasta,

grmolika biljna vrsta koja radi svog jedinstvenog okusa i mirisa zauzima vodeće mjesto među
ljetnim voćnim vrstama [1]. U posljednjih nekoliko godina proizvodnja jagoda bilježi vrlo
značajan porast u svijetu, a bilježi određeni napredak i u Bosni i Hercegovini. Ima širok
44
spektar klimatskog prilagođavanja koja obuhvata mediteransku, umjerenu i suptropsku klimu

[2]. Jagode su karakteristične po specifičnom ukusu i aromi, veoma su bogate bioaktivnim
jedinjenjima koje doprinose zdravlju a takođe su veoma interesantni za farmaceutsku,
prehrambenu i kozmetičku industriju. Takođe, veliki broj studija govori o uspostavljanju
mehanizma za povećanje sinteze polifenolnih jedinjenja u jagodama prilikom njihovog
gajenja. Njihov sadržaj varira među vrstama i sortama, ali na tu raznolikost mogu da utiču i
drugi faktori kao što su uslovi rasta, faktori životne sredine i tehnike gajenja [3]. Nekoliko
studija je pokazalo da jagode generalno posjeduju visok nivo antioksidativne aktivnosti, koji
je povezan sa sadržajem ukupnih fenola i antocijana u plodu [4,5,6,7]. Primjera radi, u
literaturi je poznato [6,7] da sok jagoda pokazuje visok stepen antioksidativnog kapaciteta
prema slobodnim radikalima, uključujući superoksid radikal, vodonik-peroksid, hidroksil
radikal i singlet kiseonik, a također je potvrđeno da postotak inhibicije svake aktivne vrsta
kiseonika varira između različitih sorti jagoda, što je sve bilo povezano sa sadržajem
bioaktivnih jedinjenja u jagodama [5].
Cilj ovog rada je bio ocjena i poređenje nekih biokemijskih i bioaktivnih sadržaja u
plodovima jagode iste sorte sa različitih lokaliteta i u različitim stanjaima (svježem i
smrznutom) kao i procjena njihovog uticaja na antioksidativnu aktivnost jagoda.
2.1. Prikupljanje uzoraka

U radu su korišćena četiri uzorka sorte gajenih jagoda (Fragaria ananassa) Senga Sengana sa
područja Prijedora i Velike Kladuše. Sa oba lokaliteta uzete su jagode u svježem stanju i
jagode koje su bile zamrznute. Voće je ubrano pri punoj zrelosti na početku sezone branja
jagoda – krajem maja mjeseca 2015 godine. Masa od 500 g je uzeta slučajnim izborom za
svaku sortu, i voće se analiziralo odmah nakon uzimanja uzoraka.
2.2 Priprema uzoraka

Uzorak se usitni, odvaže 5 ±0.001g i kvantitativno prenese u erlenmajericu sa 20 mL 80%-tnog
v:v etanola. Nakon toga tikvica sa uzorkom je stavljena u ultrazvučnu kadu (50Hz) (dva puta
po pet minuta), a zatim je spojena na povratno hladilo i ekstrakcija je trajala 10 minuta od
trenutka ključanja. Nakon hlađenja na sobnu temperaturu filtrira se u tikvicu (50 mL) a preostali
talog je zajedno sa filter papirom vraćen nazad u erlenmajericu uz dodatak 20 ml 80%tnog
rastvora etanola i ekstrahovan još 10 minuta, ponovo filtriran u tikvicu u kojoj se nalazi prvi
filtrat i dopunjeno 80%-tnim rastvorom etanola do oznake. Na ovaj način je dobijen matični
rastvor koncentracije 0.1 g/mL koji se koristio za sva ostala određivanja. Za određivanje
ukupnih i monomernih antocijana uzorci (20g) su ekstrahovani sa 20 mL rastvora za ekstrakciju
45
(85 mL 95%-tnog rastvora etanola i 15 mL 1.5 M rastvora HCL) na temperaturi 0°C u trajanju
od 24 sata. Nakon toga, smjesa je filtrirana preko filter papira, a dobijeni filtrat je korišćen za
dalju analizu.
2.3 Određivanje sadržaja sekundarnih metabolita i antioksidativne aktivnosti

Ukupni fenoli su određeni modifikovanom metodom Folin-Ciocalteu [8]. Za izradu baždarene
krive korištena je galna kiselina (y=0.003x -0.0226; R2=0.9975 gdje je y- apsorpcija a x –
koncentracija galne kiseline µg/mL). Rezultati su izraženi kao fenoli ekvivalentni galnoj kiselini
, tj. µmol GAE/g FW. Određivanje ukupnih flavonoida vršeno je metodom po Ordon-u [9].
Ukupni sadržaj flavonoida računati su kao flavonoidi ekvivalenti kvercetinu (µmolQc /gFW)
koristeći jednačinu baždarnog pravca
y=0.0368x -0.135; R2=0.9996,
gdje je y- apsorpcija a x – koncentracija kvercetina µg/mL). Rezultati su izraženi kao µmol

kvercetina (Qc)/g FW.
Određivanje ukupnih flavonola je vršeno metodom po Kumaran-u i Karunakaran-u [10]. Za
izradu baždarenih kriva je korišćen takođe quercetin hidrat i dobijena je jednačina pravca
y=0.0214x + 0.004; R2=0.9993,
gdje je y - apsorpcija a x – koncentracija kvercetina µg/mL). Rezultati su izraženi kao µmol

kvercetina (Qc)/g FW.
Sadržaj ukupnih i monomernih antocijana u uzorcima je određen spektrofotometrijski,
modifikovanom "singl" pH i pH diferencijalnom metodom6. Rezultati su izraženi kao mg
cijanidin-3-glukozida/100gFW. Izračunat je i indeks degradacije po obrascu
ID = cukupni antocijani/cmonomerni antocijani
Efekat uzorka na DPPH radikal određen je metodom Liyana-Pathiranan i Shahidi [11] a za

ABTS test korišćena je modifikovana metoda Re i saradnika [12]. Za izradu baždarenih pravaca
je korišćen Trolox. Za DPPH test jednačina za baždarni pravac Trolox-a je iznosila
y = 7.0993x – 0.434 R2 = 0.9722
a za ABTS test
y=15.94x + 10.527 R2=0.9984.
Rezultati su predstavljeni TEAC vrijednošću (Trolox ekvivalent antioksidativne aktivnosti), tj.

kao μmol Trolox-a/gFW. Eksperimenti su rađeni u 3 paralelna ponavljanja, a rezultati su izraženi
kao srednja vrijednost ± standardna devijacija. Korišćena je analiza varijanse (ANOVA) a
najmanja značajna razlika (LSD) pri p<0.05 je izračunata korištenjem programa Origin Pro 8.0.
Koeficijent korelacije je određen prema Pearson-u.
46
Tabela 1. Sadržaj sekundarnih metabolita i antioksidativna aktivnost različitih sorti jagode

Senga Sengana Senga Sengana Senga Sengana Senga Sengana
Velika Kladuša Prijedor Velika Kladuša Prijedor
(zamrznuta) (zamrznuta) (svježa) (svježa)
9.04a 8.55a 9.3a 9.68a
*
DPPH (µmolTrol/gFW) (±0.547) (±0.405) (±1.02) (±1.69)
16.705a,b 14.16a 19.49b,c 23.26c
ABTS (µmolTrol/gFW) (±0.475) (±0.405) (±1.48) (±3.14)
10.2a 11.86b 2.59c 2.52c
Fenoli((µmolGAE/gFW) (±0.16) (±0.312) (±0.24) (±0.25)
0.435a 0.498b 0.75c 0.62d
Flavonoidi(µmolQc/gFW) (±0.02) (±0.003) (±0.01) (±0.01)
0.269a 0.178a 0.67b 0.61b
Flavonoli(µmolTrol/gFW) (±0.02) (±0.027) (±0.03) (±0.14)
15.95a 18.33a 23.88b 8.47c
Antocijani uk. mg/100gFW (±1.05) (±1.05) (±2.52) (±0.67)
14.85a 16.36a,b 19.14b 6.25c
Antocijani mon. mg/100gFW (±1.26) (±1.1) (±1.43) (±0.58)
1.07a 1.15a,c 1.24b,c,e 1.35d,e
ID (±0.02) (±0.06) (±0.06) (±0.05)
-*srednje vrijednosti ± standardna devijacija tri nezavisna mjerenja;
- različita slova u superskriptu označavaju statistički značajnu razliku uz nivo pouzdanosti od 95%,
- Fw -svježa masa (fresh weight)
Sadržaj fenola u uzorcima se kretao od 2.52 do 11.86 µmolGEA/gFW (442 – 2080.2 µg

GEA/gFW). Sadržaj fenola u uzorcima Senga Sengana Prijedor (zamrznuta) i Senga Sengana
Velika Kladuša (zamrznuta) je znatno veći u odnosu na uzorke svježe jagode Senga Sengana
iz Prijedora i Velike Kladuše.
Ovi rezultati su bili u skladu sa literaturnim podacima za određivanje ukupnih fenola za

različite sorte jagoda koji su se kretali od 96 mg/100 gFW do 133 mg/100 gFW. [13]. S druge
strane, naši rezultati su bili nešto niži od rezultata nekih drugih istraživača[14,15] koji govore
o sadržaju ukupnih fenola različitih sorti koje rastu u različitim zemljama i čije se vrijednosti
kreću od 96 do 223 mg GAE / 100 gFW.
Sadržaj flavonoida u uzorcima se kretao od 0.435 do 0.75 µmolQc/gFW (176 – 303.4

µgQc/gFW). Sorta Senga Sengana zamrznuta sa oba lokaliteta su imale statistički niži sadržaj
flavonoida od sorte Senga Sengana u svježem stanju. Ove vrijednosti su bile u skladu sa
literaturnim podacima [14,1,16]. Određen je sadržaj flavonola i kretao se od 0.178 do 0.67
µmolTrol/gFW (176 – 662.5 µgQc/gFW ) s tim što je količina flavonola, kao i kod fenola, u
sortama Senga Sengana zamrznuta približna i statistički značajno niža nego u sortama Senga
Sengana svježa. Sadržaj flavonola je bio nešto malo niži od vrijednosti koje navodi Lal [17]
za različite sorte. Sadržaj ukupnih antocijana se kretao u rasponu od 8.47 do 23.88 (mg/100g
47
Fw),dok je sadržaj monomernih antocijana u rasponu od 6.25 do 19.14 mg/100g Fw). Najveći
sadržaj ukupnih antocijana i monomernih antocijana je imala sorta Senga Sengana sa područja
Velika Kladuša u svježem stanju.
Sadržaj ukupnih i monomernih antocijana je bio unutar literaturnih vrijednosti [14,18,19,20].

Na određene razlike u sadržaju ukupnih fenola, flavonoida, flavonola i antocijana zavisno od
sorte, načina uzgoja, nivoa zrelosti kod berbe klimatskih uslova i geografskih lokacija ukazao
je Milivojević [3].
U tabeli 1 prikazana je i antioksidativna aktivnost različitih vrsta jagoda prema stabilnim

DPPH i ABTS radikalima. Vrijednosti antioksidativne aktivnosti prema DPPH radikalu
kretala se od 8.55 do 9.68 µmolTrolox/gFW s tim što je najveću antioksidativnu aktivnost
pokazala sorta Senga Sengana svježa sa područja Prijedora a najnižu vrijednost sorta Senga
Sengana zamrznuta sa područja Prijedora, pri čemu svi analizirani uzorci imaju
antioksidativnu aktivnost približno jednaku i statistički značajne razlike nema. Vrijednosti za
antioksidativnu aktivnost su bile nešto veće ili jednake literaturnim; 3.53-4.42 µmol
Trolox/gFW [14], 6.11 µmolTrolox/gFW [21], 9.7 mmolTrolox/kgFW [22], 7.94-11.38 µmol
Trolox/gFW [23], 8.29-11.15 mmolTrolox/kgFW [24], 10.1 - 12.83 µmol Trolox/gFW [25].
Prema ABTS radikalu vrijednosti za antioksidativnu aktivnost su bile u rasponu od 14.16 do

23.26 µmolTrolox/gFW pri čemu je najveću aktivnost pokazala Senga Sengana svježa sa
područja Prijedora a najnižu smrznuta Senga Sengana sa područja Prijedora. Takođe rezultati
pokazuju da postoji statistički značajna razlika u gotovo svim uzorcima.
Kao i kod DPPH radikala i vrijednosti za antioksidativnu aktivnosti prema stabilnom ABTS
radikalu su bile nešto veće ili jednake literaturnim, 9.70 mmolTroloxa/kgFW [22], 12.08
µmolTrolox/gFW21, 26.92 – 30.06 mmolTroloxa/kgFW [24].
Ove vrijednosti za antioksidativno djelovanje prema DPPH i ABTS radikalu su, kao što je
navedeno, većinom u skladu ili su nešto veće od literaturnih vrijednosti. Međutim, čak i kada
postoji dobar eksperimentalni dokazi, rezultate treba tumačiti s oprezom u odnosu na doprinos
ljudskom zdravlju, jer polifenoli mogu imati ograničenu bioraspoloživost i znatno se
međusobno razlikuju. Takođe, najviše zastupljeni polifenoli nisu nužno oni koji imaju najbolji
bioraspoloživi profil, jer ili imaju niže stvarno djelovanje ili se slabo apsorbuju iz crijeva ili se
brzo otklanjaju iz organizma.
Koeficijenti korelacije koji ukazuju na međusobne odnose sekundarnih metabolita u različitim

vrstama jagoda i antioksidativnih testova (sadržaj ukupnih fenola, ukupnih flavonoida,
ukupnih flavonola, ukupnih i monomernih antocijana, DPPH i ABTS vrijednosti) prikazani su
u Tabeli 2.
48
Tabela 2. Pearsonov-i koeficijenti korelacije (r) sadržaja sekundarnih metabolita i antioksidativnih testova u
različitim vrstama jagoda
fenoli flavonoidi flavonoli ant uk ant.mon ID DPPH ABTS
fenoli 1 -0.869 -0.994 0.113 0.32 -0.844 -0.897 -0.909
flavonoidi 1 0.9 0.324 0.107 0.712 0.563 0.597
flavonoli 1 -0.01 -0.219 0.794 0.863 0.866
ant uk 1 -0.403 -0.459 -0.668
ant.mon 1 -0.591 -0.612 -0.669
ID 1 0.758 0.855
DPPH 1 0.985
ABTS 1
Što se tiče aktivnosti na DPPH radikal, može se vidjeti da postoji vrlo visoka korelacija sa
sadržajem sekundarnih metabolita u jagodama. Vrlo visoku vrijednost korelacionog
koeficijenta pokazali su ukupni flavonoli r=0.863, flavonoidi 0.563 dok su ukupni fenoli,
ukupni antocijani i monomerni antocijani pokazali visoke vrijednosti korelacionog
koeficijenta ali negativne vrijednosti. Međutim, nađena je visoka korelacija sa indeksom
degradacije antocijana, odnosno sa vrijednošću ID i iznosila je r = 0.758.
Takođe, postoji vrlo visoka korelacija ovih jedinjenja na aktivnost prema stabilnom ABTS
radikalu. Ponovo najveću korelaciju pokazuju flavonoli r = 0.866, flavonoidi r = 0.597 i ID
r=0.855. Kao kod DPPH radikala ukupni fenoli, ukupni antocijani i monomerni antocijani
pokazali visoke ali negativne vrijednosti korelacionog koeficijenta.
Interesantno je da naši podaci o korelaciji između ukupnih fenola i ukupnog antioksidativnog
djelovanja (DPPH, ABTS) nisu u skladu sa literaturnim podacima [17,23].
Ovi rezultati upućuju na zaključak da je antioksidativna aktivnost više povezana s ukupnim
flavonolima i flavonoidima nego sa sadržajem ukupnih fenola tako da ovi rezultati nisu u
skladu s drugim istraživanjima [25]. Takođe, kada govorimo o antocijanima i njihovom
uticaju na antioksidativnu aktivnost rezultati ukazuju da moramo uzeti u obzir odnos ukupnih
i monomernih antocijana odnosno indeks degradacije, a ne ukupne sadržaje ovih spojeva.
Nadalje visoka korelacija između DPPH i ABTS i ukupnog sadržaja ukupnih flavonola i
flavonoida može se pripisati činjenici da se oba antioksidativna testa oslanjaju na isti
reakcijski mehanizam. Očito je da doprinos za ove antioksidativne aktivnosti ne možemo
pripisati samo jednom biološki aktivnom jedinjenju, već je ova aktivnost najvjerovatnije,
rezultat zajedničkog djelovanja prisutnih biološki aktivnih jedinjenja.
49
4. ZAKLJUČAK
Naši rezultati pokazuju da postoji značajna razlika u sadržaju sekundarnih metabolita odnosno
biološki aktivnih spojeva kao i u antioksidativnoj aktivnosti u istim sortama jagoda sa
različitih geografskih lokaliteta i u različitim stanjima (svježem i zamrznutom). Takođe
pronađene su visoke pozitivne korelacije između antioksidativne aktivnosti i sadržaja ukupnih
flavonola i flavonoida. Antioksidativna aktivnost prema stabilnom DPPH i ABTS radikalu je
bila izraženija u svježim uzorcima. Sadržaj fenola je bio znatno manji a sadržaji ukupnih
flavonoida, flavonola veći kod svježih uzoraka. Sadržaj ukupnih i monomernih antocijana,
je bio veći kod svježeg uzorka Senga Sengana – Velika Kladuša od zamrznutih uzoraka, dok
je taj sadržaj bio manji kod svježeg uzorka Senga Sengana – Prijedor. Rezultati ukazuju da na
antioksidativnu aktivnost najviše utiče međusobni odnos sekundarnih metabolita. Takođe,
primjećeno je da zamrzavanjem dolazi do promjene u njihovom sastavu a samim tim i do
promjene antioksidativne aktivnosti.
5. LITERATURA
[1] C. Pelayo, S.E. Ebeler, A.A. Kader, (2003), Postharvest life and flavor quality of three
strawberry cultivars kept at 5˚C in air + 20kPa CO2, Postharvest Biology and Technology
27, 171-183.
[2] J.F. Hancock, J.L.Mass, C.H. Shanks, P.J. Breen, J.J. Luby, (1991), Strawberries
(Fragaria), Acta Hortic. 290 491–454.
[3] J. Milivojević, V. Maksimović, M. Nikolić, J. Bogdanović, R. Maletić, D. Milatović,
(2011), Chemical and antioxidant properties of cultivated and wild Fragaria and Rubus
berries. J. Food Qual. 34 1-9.
[4] R. Azodanlou, C. Darbellay, J.L. Luisier, J.C. Villettaz, R. Amado, (2003), Quality
assessment of strawberries (Fragaria species), J.Agric. Food Chem. 51, 715–721.
[5] S. Tulipani, B. Mezzetti, F. Capocasa, S. Bompadre, J. Beekuilder, C.H. Ric de Vos,
E. Capanoglu, A. Bovy, M. Battino, (2008), Antioxidants, phenolic compounds and
nutritional quality of different strawberry genotypes, J. Agric. Food Chem. 56, 696–704.
[6] J. Sun, Y.f. Chu, X. Wu, R.H.Liu, (2002), Antioxidant and antiproliferative activities
of common fruits, J. Agric. Food Chem. 50, 7449–7454.
[7] J.A. Vinson, X. Su, L. Zubik, P. Bose, (2001), Phenol antioxidant quantity and quality
in foods: Fruits, J. Agric. Food Chem. 49, 5315–5321.
[8] K. Wolfe, X. Wu, R.H. Liu, (2003), Antioxidant Activity of Apple Peels, Journal of
Agricultural and Food Chemistry, 51 (3) 609-614.
[9] A.A.L. Ordoñez, J.D. Gomez, M.A. Vattuone, M.I. lsla, (2006) , Antioxidant activities
of Sechium edule (Jacq.) Swart extracts, Food Chemistry, 97, (3) 452-458
50
[10] A. Kumaran, R.J. Karunakaran, (2007), In vitro antioxidant activities of methanol

extracts of Phyllanthus species from India, Food Science and Technology, 40, (2), 344–
352
[11] C.M. Liyana-Pathiranana, F. Shahidi, (2005), Antioxidant Activity of Commercial
Soft and Hard Wheat (Triticum aestivum L.) as Affected by Gastric pH Conditions,
Journal of Agriculture and Food Chemistry, 53, (7), 2433-2440
[12] R.N. Re, A. Pellegrini, A. Proteggente, M. Pannala, C. Yang, Rice-Evans, (1999),
Antioxidant activity applying an improved ABTS radical cation decolorization assay, Free
Radical Biology and Medicine, 26, (9–10), 1231–1237
[13] A.R. Torronen, K. Maatta, (2002), Bioactive substances and health benefits of
strawberries, Acta Hort., 567, 797-803
[14] S. Voća, N. Dobričević, N. Dragović-Uzelac, B. Duralija, J. Družić, Z. Cmelik, M.S.
Babojelić, (2008), Fruit quality of new early ripening strawberry cultivars in Croatia. Food
Technol. Biotechnol. 46, (3), 292-298
[15] L.O. Pineli, C.L. Moretti, M.S. Dos Santos, A.B. Campos, A.V. Brasileiro, A.C.
Cordova, M.D. Chiarello, (2011), Antioxidants and other chemical and physical
characteristics of two strawberry cultivars at different ripeness stages. J. Food Comp.
Anal. 24, 11-16
[16] J.Y. Lin, C.Y. Tang, (2007), Determination of total phenolic and flavonoid contents
in selected fruits and vegetables, as well as their stimulatory effects on mouse splenocyte
proliferation, Food Chemistry 101, 140-147
[17] S. Lal, A. Nazeer, R.S. Shyam, B.S. Desh, O.C. Sharma, R. Kumar, (2013),
Variability of health and bioactive compounds in strawberry(Fragaria x ananassa Duch.)
cultivars grown under an Indian temperate ecosystem; Fruits, 68 (5) 423-434
[18] N. Dobričević, S. Voća, J.Š. Žlabur, A. Jakić, S. Pliestić, A. Galić, (2014), Kvalitete
plodova jagoda sorti ’Alba’,’Albion’, ’Asia’, ’Clery’ i ’Joly’ 49th Croatian & 9th
International Symposium on Agriculture Dubrovnik Croatia, 662-666
[19] J. Oszmianski, A. Wojdylo, J. Kolniak, (2009), Effect of laskorbic acid, sugar, pectin
and freezethaw tretment on polyphenol content of frozen strawberries;Food Science and
Technology 42, 581-586
[20] C. Pelayo-Zaldivar, S. Ebeler, A.A. Kader, (2004), Cultivar and harvest date effects
on flavor and other quality attributes of California strawberries. Journal of Food Quality,
28, 78-97
[21] L. Jakobek, M. Šeruga, I. Novak, M. Medvidović-Kosanović, (2007), Flavonols,
Phenolic Acids and Antioxidant Activity of Some Red Fruits, Deutsche Lebensmittel-
Rundschau 103 Jahrgang, Heft 8
[22] A. Hartmann, C.D. Patz, W. Andlauer, H. Dietrich, M. Ludwig, (2008), Influence of
Processing on Quality Parameters of Strawberries J. Agric. Food Chem. 56 9484–9489
51
[23] H. Yildiz, S. Ercisli, A. Hegedus, M. Akbulut, E.F. Topdas, J. Aliman, (2014),

Bioactive content and antioxidant characteristics of wild (Fragaria vesca L.) and
cultivated strawberry (Fragaria × ananassa Duch.) fruits from Turkey, Journal of
Applied Botany and Food Quality 87, 274 – 278
[24] V. Dragović-Uzelac, B. Levaj, D. Bursać, S. Pedisić, I. Radojčić, A. Biško, (2007),
Total Phenolics and Antioxidant Capacity Assays of Selected Fruits, Agric. conspec. sci.
72 (4)
[25] G. Giovanelli, S. Buratti, (2009), Comparison of polyphenolic composition and
antioxidant activity of wild Italian blueberries andsomecultivated varieties, Food Chem.
112, 903–908.
52
ISSN 2303-5889
MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI RAZVOJA POLJOPRIVREDE U BOSNI I

HERCEGOVINI
Svetlana Dušanić Gačić1, Zorana Agić1

1
Banja Luka College, Miloša Obilića br. 30, Banja Luka,
svetlanadg@blc.edu.ba
zorana.agic@blc.edu.ba
Ključne riječi: makroekonomski pokazatelji, poljoprivreda, ruralni razvoj, proizvodnja

hrane
SAŽETAK
Ekonomija Bosne i Hercegovine danas nije na zavidnom nivou, te je potrebno preduzeti više
mjera kako bi se situacija značajno popravila. Jedna od tih mjera jeste razvoj poljoprivrede i
ruralni razvoj, koji predstavljaju jedan od strateških sektora za razvoj na ovom prostoru, a
istovremeno, i šansu za smanjenje nezaposlenosti. Problem razvoja poljoprivrede na ovom
prostoru se prvenstveno ogleda u smanjenju broja stanovnika u BiH, jer ruralno stanovništvo
stari, a mladi ljudi migriraju u urbane oblasti. Obradivo zemljište, povoljni klimatski uslovi i
kvalitetna voda pružaju mogućnosti za proizvodnju voća i povrća, organsku proizvodnju,
razvoj stočarstva, pčelarstva i uzgoj ribe. Cilj istraživanja je identifikovati zastupljenost
poljoprivredne proizvodnje u BiH i utvrditi makroekonomske perspektive za njeno
napredovanje. Takođe, cilj istraživanja je i identifikacija uzroka koji su doveli do problema u
razvoju poljoprivrede, kako bi se mogle formulisati i preduzeti odgovarajuće mjere za
oporavak ove grane.
53
ISSN 2303-5889
MACROECONOMIC INDICATOR OF AGRICULTURAL DEVELOPMENT IN

BOSNIA AND HERZEGOVINA
Key words:agriculture, rural development, food production
ABSTRACT
Bosnia and Herzegovina economy nowadays is not very developed, thus it is necessary to take
more steps in order to improve the situation significantly. One of these steps is development of
agriculture and rural development, which present one of the strategic sectors for development
in this region, and at the same time the chance for unemployment decreasing. The problem of
agriculture development in this region is firstly seen in the decreasing number of population
in Bosnia and Herzegovina, because rural population is aging, and young people migrate in
urban areas. Cultivated soil, favourable climate circumstances and high quality water give
possibilities for fruit and vegetable production, organic production cattle-breeding,
apiculture and fishery. The purpose of this paper is to identify representation of agricultural
production in BiH and define macroeconomic perspective for its progress. The aim is also is
to identify causes that brought to problem in agricultural development, in order to formulate
and take adequate steps for recovery of this branch.
1. UVOD
Ekonomija BiH nije na zavidnom nivou, ali se poljoprivreda u BiH danas smatra jednom od
najperspektivnijih djelatnosti. Zbog nedostatka funkcionalnih fabrika došlo je vrijeme
povratka selu i poljoprivredi. Pozitivna je to što BiH ima mnogo plodnog zemljišta, koje još
nije zagađeno i koje je pogodno za razvoj poljoprivrede, posebno organske proizvodnje, ali i
za ruralni turizam, te je neophodno za poljoprivredni razvoj iskoristi mogućnosti i proizvoditi
ono što Evropi treba.1
1
Prilagođeno prema http://www.poljoprivreda.ba/info-servis-korisno-63/, pristupljeno 27. aprila 2016. godine
54
Organska poljoprivreda je integralan proizvodni sistem visokokvalitetne hrane koji je

zasnovan na najboljim ekološkim praksama, koji je društveno prihvatljiv i ekonomski
profitabilan. Organska proizvodnja se oslanja na određeni broj ciljeva i principa, kao i
zajedničkih praksi koje su nastale radi minimiziranja uticaja ljudi na životnu sredinu, dok se u
sito vrijeme obezbjeđuje da poljoprivredni sistem funkcioniše što prirodnije.2
Cilj istraživanja je identifikovati zastupljenost poljoprivredne proizvodnje u BiH i utvrditi
makroekonomske perspektive za njeno napredovanje. Takođe, treba istaći da na osnovu
prikupljenih podataka želimo dobiti jasniju sliku koja je poljoprivredna grana najatraktivnija i
na taj način usmjeriti vladine strategije ka subvencijama poljoprivrednika.
S obzirom na to da, vlada u izvjesnoj mjeri može da utiče na politiku formiranja cijena, kao
što su proizvodi od vitalnog nacionalnog interesa, poput žitarica i njihovih finalnih proizvoda,
želimo istaći da se sve više građana upućuje na poljoprivredu. Takođe, neophodno je uvidjeti
na koji način podstaći državni aparat da reaguje na visoke cijene poljoprivrednih proizvoda u
odnosu na zemlje u regionu, te na taj način podstaći domaću poljoprivrednu proizvodnju i
smanjiti uvoz.
Uviđajući stvarne probleme sa kojima se susreću poljoprivrednici, a među kojima je svakako
loša ekonomska situacija, navode se i prijedlozi za poboljšanje poslovnog ambijenta u
domenu analiziranog područja. Da bi se poboljšao poslovni ambijent u zemlji i omogućili
stabilno poslovanje, te povećala stopa zaposlenosti u poljoprivredi, neophodno je, između
ostalog, smanjiti opterećenje poljoprivrede, odnosno povećati ulogu vlade u ovom sektoru i
podsticaje poljoprivrednicima.
2. METODOLOGIJA RADA
Podaci koji su korišćeni u istraživanju prikupljeni su kroz analizu podataka koji su dostupni
na Web portalu Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine i analizu strategije razvoja
poljoprivrede u Republici Srpskoj i Federaciji Bosne i Hercegovine.
Da bi se ostvarili ciljevi istraživanja u skladu sa definisanim predmetom istraživanja korišćene
su sljedeće metode: metoda deskripcije i klasifikacije podataka, metoda analize i sinteze, i
statističke metode.
U svrhu utvrđivanja stvarnih podataka iz oblasti poljoprivrede analizirani su podaci Indeksa
cijena poljoprivrednih proizvoda u 2015. godini, zasijane površine i zasadi na kraju proljetne
sjetve u 2015. godini, požnjevena površina, ukupna proizvodnja i prinos važnijih usjeva u
2015. godini, zasijane površine i zasadi u jesenjoj sjetvi u 2015. godini, proizvodnja voća,
maslina i grožđa u 2015. godini, brojčano stanje stoke i stočna proizvodnja u 2015. godini i
Godišnji izvještaj o strukturi inkubatorskih stanica u 2015. godini.
2
Mirecki, N., Wehinger, T., Repič, P. :Prirucnik za organsku proizvodnju, Biotehnički fakultet, Podgorica, 2011.
str. 15
55
Indeksi cijena poljoprivrednih proizvoda se računaju na osnovu cijena reprezentativnih

poljoprivrednih proizvoda, a pokazuju dinamiku kretanja cijena poljoprivrednih
proizvoda i obuhvataju proizvode biljne i stočne proizvodnje. Cijene koje se koriste za
izračunavanje indeksa cijena poljoprivrednih proizvoda su prosječne prodajne cijene
reprezentativnih poljoprivrednih proizvoda, a računaju se na osnovu cijena koje prikupljaju
entitetske statističke institucije putem kvartalnog izvještaja o otkupu poljoprivrednih
proizvoda od individualnih poljoprivrednih proizvođača i kvartalnog izvještaja o direktnoj
prodaji/realizaciji poljoprivrednih proizvoda vlastite proizvodnje poljoprivrednih
poslovnih subjekata i zemljoradničkih zadruga. Ova cijena uključuje subvenciju na
proizvode, a isključuje sve poreze na proizvode.3
Prema izvorima Agencije za statistiku BiH, podaci o zasijanim površinama, dobijeni su
agregiranjem podataka dobijenih redovnim statističkim istraživanjima , dok se za gazdinstva
individualnih proizvođača se dobijaju procjenom. Podaci o broju stoke dobijeni su
agregiranjem podataka na osnovu uporedivih statističkih istraživanja o broju stoke i stočnoj
proizvodnji.
3. PRIKAZ ANALIZIRANIH PODATAKA
U skladu sa ciljevima istraživanja, prikupljeni su podaci iz oblasti poljoprivrede za prethodnu

godnu, odnosno 2015. godinu. Prikzaćemo sve dostupne podatke po sistematizaciji kako je
ranije navedeno.
Prema podacima Agencije za statistiku BiH, cijene poljoprivrednih proizvoda u 2015. godini
u odnosu na prosjek cijena iz 2010. godine više su za 4,5%. U 2015. godini u odnosu na
cijene iz 2010. godine zabilježen je rast cijena biljne proizvodnje za 7,9%, kao i rast cijena
stočne proizvodnje za 1,2%. Cijene dobara i usluga za tekuću potrošnju u poljoprivrednoj
proizvodnji (Input I) u 2015. godini u odnosu na prosjek cijena iz 2010. godine više su za
10,4%. Pomenute podatke možemo vidjeti i na Slici 1.
3
Prilagođeno prema - Saopštenje Agencije za statistiku BiH „POLJOPRIVREDA, OKOLIŠ I REGIONALNE
STATISTIKE“, dostupno na http://www.bhas.ba/saopstenja/2016/AGR_2015_010_01_BH.pdf, pristupljeno 30.
aprila 2016. godine
56
Indeksi cijena u poljoprivredi u 2015. (2010=100)

Agriculturalpriceindices, 2015 (2010=100)
140,0 Biljna proizvodnja, ukupno
120,0 /Cropoutput total
InPr 100,0 Stočna proizvodnja, ukupno

deic Animaloutput,
/
kse 80,0 total
i in 60,0
Poljoprivredna
cijdi ukupno /
proizvodnja,
tota
ence 40,0 Agriculturaloutput,
as l
20,0 Dobra i usluge za
potrošnju u poljoprivredi
tekuću
0,0 I), ukupno / Goodsandservices
(Input
IQ2015 IIQ2015 IIIQ2015IVQ2015 currentlyconsumed
agriculture
in (Input I),
godini 4
Slika 1. Index cijena u poljoprivredi u 2015. total
Zasijana površina pod raži u 2015. godni je veća za 15,07%, pod heljdom za
19,98%,pod suncokretom za 98,29%, pod sojom za 44,66%, pod graškomza 13,69% i pod
malinama za 13,43% u odnosu na isti period 2014. godine. Zasijana površina pod pšenicom
je smanjena za 8,49%, pod kukuruzom za sjeme za 25,70%, pod uljanom repicom za
15,34%,pod krompirom za sjeme za 29,26% i pod špinatom za 3,23% u odnosu na isti period
2014. godine.
Prema tome, na Slici 2, možemo vidjeti zasijane oranične površine u jesenjoj i proljetnoj
sjetvi u Bosni i Hercegovini 2014/2015.
Krmno bilje /
Feedcrops
25,1%
Povrće /
Vegetables
14,4%
Industrijsko bilje / Žitarice /

Industrialcrops Cereals
2,1% 58,4%
Slika 2. Zasijane oranične površine u jesenjoj i proljetnoj sjetvi u Bosni i Hercegovini 2014/2015. 5
Požnjevena površina i ukupna proizvodnja kod većine važnijih usjeva u 2015. godini je veća u
odnosu na isti period 2014. godine. Ukupna proizvodnja pšenice je veća za 25,3%, ječma za
29,9%, krompira za 16,9%, crnog luka za 13,1%, soje za 16,4%, graška za 40,5%, paradajza
4
http://www.bhas.ba/saopstenja/2016/AGR_2015_010_01_BH.pdf, pristupljeno 1. maja 2016. godine
5
Ibidem
57
za 40,5%, paprike za 29,8% i krastavaca za 70,9% u odnosu na isti period 2014. godine. U
strukturi ukupnih zasijanih površina, žitarice učestvuju sa 59%, industrijsko bilje sa 2%,
povrće sa 14% i krmno bilje sa 25%. Strukturu zasijane oranične površine prema vrsti usjeva
u Bosni i Hercegovini u 2015. godini moguće je vidjeti i na slici 3.
Zasijane oranične površine prema vrsti usjeva u Bosni i Hercegovini, 2015

Sownarablelandbytypesofcrops in BosniaandHerzegovina, 2015
Krmno bilje/
Foddercrops
25%
Žitarice/
Cereals
Povrće/ 59%
Vegetables
14%
Industrijsko bilje/
Industrialcrops
2%
Slika 3. Zasijane oranične površine6

Zasijana površina pod pšenicom u 2015. godini također je veća za 17,26%, pod ječmom za
15,11%, pod uljanom repicom za 47,17% i pod djetelinom za 11,59% u odnosu na isti period
2014. godine. Zasijana površina pod travno-djetelinskim smjesama je smanjena za 4,53% u
odnosu na isti period 2014. godine. U strukturi zasijanih površina, žitarice učestvuju sa 89%,
krmno bilje sa 6%, povrće sa 3% i industrijsko bilje sa 2%.
Prema dostupnim podacima Agencije za statistiku BiH podacima o proizvodnji u 2015. godini
ukupan prinos je povećan kod: jabuka za 104,2%, krušaka za 96,2%, šljiva za 58,6%, trešanja
za 20,1%, višanja za 12,6%, breskvi za 5,3%, oraha za 215,8%, jagoda za 9,8%, malina za
28,4% i maslina za 59,0%. Ukupan prinos grožđa je povećan za 25,1%.
U 2015. godini ukupan broj goveda povećan je za 2,5%, svinja za 5,8% i živine za 7,7% u
odnosu na isti period 2014. godine. U istom periodu ukupan broj ovaca је smanjen za 0,5% i
koza za 1,4%. U 2015. godini ukupna proizvodnja kravljeg mlijeka је povećana za 0,2% i
kozijeg mlijeka za 2,9%, dok je proizvodnja ovčijeg mlijeka smanjena za 4,5% u odnosu na
isti period 2014. godine. Ukupna proizvodnja meda je povećana za 83,9%, vune za 6,3% i
proizvodnje jaja za 2,8% u odnosu na isti period 2014. godine.7
6
Ibidem
7
http://www.bhas.ba/index.php?option=com_saopstenje&cbvrsta_istrazivanja=14&cbgodina_saopstenja=2016&
pregled=2, pristupljeno 2. maja 2016. godine
58
Broj inkubatorskih stanica posmatranih u Godišnjem izvještaju o broju inkubatorskih stanica

iutvrđeno je da je u 2015. godini njihov broj veći za 5,8% u odnosu na 2014. godinu. Ukupan
broj jaja stavljenih u inkubatore i namjenjenih za proizvodnju jednodnevnih pilića koka
nosilica u 2015. godini je bio manji za 29,4% u odnosu na 2014. godinu. Ukupan broj jaja
stavljenih u inkubatore i namjenjenih za proizvodnju jednodnevnih pilića za tov u 2015.
godini je bio veći za 4,3% u odnosu na 2014. godinu. 8
4. DISKUSIJA
Proizvodnja hrane je najvažniji zadatak poljoprivrede iz koga su izvedeni svi ostali. Dovoljna
količina kvalitetne i zdrave hrane i pravilna ishrana stanovništva svake zemlje uslov su
dobrog zdravlja stanovništva sveke zemlje, njegovnih radnih sposobnosti, dužeg života i
demografske reprodukcije, što se povoljno odražava na ukupni privredni i društveni razvoj.9
Upravo zbog toga, analiza je uglavnom obuhvatila proizvodnju hrane u BiH.
Zasijane površine ratarskim usjevima ukazuju na trend porasta žitarica kao što su raž i heljda,
kulture koje poslednjih godina imaju trend rasta u proizvodnji zdrave hrane u BiH, ali i u
izvozu u Evropu. Proizvodnja pšenice u 2015. godini nije se bitnije mijenjala u odnosu na
prošlogodišnji nivo. Soja kao visokoproteinska kultura bilježi najveći rast do sada, poznata je
njena uloga u proizvodnji hrane za stočni fond. Za njom je suncokret koji itekako ima svoje
mjesto u proizvodnji ulja, zahvaljujući prij svega domaćem prerađivaču ″Bimal“ d.o.o. Brčko.
Značajan pad kukuruza i krompira za sjeme izazvan je trgovačkim lobijem koji je izrazito
jak, sjemenska proizvodnja nije zaštićena, nismo konkurentni na tržištu, pogotovo gubimo
bitku sa uvozom čija je cijena daleko prihvatljivija za poljoprivrednog proizvođača.
Što se tiče povrtnih kultura, iako mali ali ne i beznačajan rast bilježi grašak, to pre svega zbog
brzog porasta i mogućnosti uzgoja u povrtnoj i jesenjoj sjetvi i tehnološkoj obradi koja
pogoduje ovoj kulturi.
Proizvodnja maline posljednjih godina je sve više zastupljena na tržištu BiH. Ovo prije svega
zbog donacije sadnica stranih kompanija, terenu koji pogoduje uzgoju maline i na kraju
otkupne cijene koja je visoka s obzirom na uložena sredstva.
U strukturi zasijanih površina stanje se bitnije ne mijenja, žitarice i dalje učestvuju sa više od
85% kao strateške kulture svake države.
Stanje stočnog fonda u 2015. godini se nije bitnije mijenjao u odnosu na prethodnu godinu,
izuzev proizvodnje meda koja bilježi rast od više od 80%.
Cijene poljoprivrednih proizvoda u 2015. godini u odnosu na prosjek cijena iz 2010. godine
više su za 4,5%. U 2015. godini u odnosu na cijene iz 2010. godine zabilježen je rast cijena
biljne proizvodnje za 7,9%, kao i rast cijena stočne proizvodnje za 1,2%. Cijene dobara i
8
http://www.bhas.ba/index.php?option=com_saopstenje&cbvrsta_istrazivanja=14&cbgodina_saopstenja=2016&
pregled=2, pristupljeno 2. maja 2016. godine
9
Jugović Z., Pecarski D. i autori, Uticaj poljoprivrede na razvoj ekonomije, Zbornik radova sa Konferencije
„Globalni mediji i društveno odgovorno poslovanje“, BLC- Besjeda, str 327, 2016.
59
usluga za tekuću potrošnju u poljoprivrednoj proizvodnji u 2015. godini u odnosu na prosjek

cijena iz 2010. godine više su za 10,4%.
4.1. Uloga akademske zajednice u razvoju poljoprivrede
Opisano stanje u poljoprivredi BiH iz vizure resornih institucija vlasti i objektivnih i

neutralnih analitičara iz civilnog sektora se značajno razlikuje. Akademska zajednica je
aktivno uključena u kreiranje strateških dokumenata u sektoru poljoprivrede i ruralnog
razvoja, u predlaganje određenih zakonskih rješenja, a posebno podzakonskih akata.
Međutim, usvojene strategije se ne provode na adekvatan način, pa zbog toga akademska
zajednica kritikuje nedostatak kvalitetnog monitoringa, odnosno neprovođenje mjera i
preuzetih obaveza u implementaciji.10 Na žalost, predstavnici drugih organizacija civiljnog
društva su vrlo malo ili nikako uključeni u ove aktivnosti.
Neki od važnijih uzroka sadašnjeg lošeg stanja u poljoprivrednom sektoru su:
- nedovoljno organizovan i segmentovan nevladin sektor u poljoprivredi,
- nekonkurentnost domaćih poljoprivredno – prehrambenih proizvoda,
- nedovoljna novčana pomoć sektoru,
- dostupnost kreditima,
- neorganizovano tržište,
- skupi repromaterijali,
- niske otkupne cijene primarnih proizvoda,
- institucije za pomoć poljoprivredi i ruralnom razvoju i zakonodavstvo.11
Pored navedenih, problem koji se ne smije izostaviti, jeste činjenica da u mnogim slučajevima
podaci iz analiza i studija slučaja koje su sproveli stručnjaci iz nacionalnih i međunarodnih
institucija, univerziteta i razvojnih organizacija nisu uzeti u obzir prilikom formulisanja
politika. Na osnovu navedenog, može se zaključiti da u BiH postoji problem koji se odnosi na
nedostatak dijaloga između kreatora politika i istraživača, sa jedne strane, a sa druge strane
nedostatk pouzdane i dobro sistematizovane baze podataka koja na jednom mjestu sadrži sve
relevantne materijale, podatke i analize i omogućava jednostavan pristup i korišćenje
kreatorima politika.12
Još jedan od problema koji je evidentan, osim neplaniranih, oskudnih i neadekvatnih
podsticaja poljoprivredi jeste i nedovoljna zainteresovanost za usvajanje novih znanja i
traženje pomoći stručnjaka. Neophodno je da se poljoprivrednici upoznaju i obuče i za neke
10
Budimir, D., Čolaković, E., Klarić, S., Milanović, A.,: Poljoprivreda i ruralni razvoj u BiH - Preporuke civilnog
društva za brži put prema EU, , str. 5-6
11
Prilagođeno prema Poljoprivreda i ruralni razvoj u BiH - Preporuke civilnog društva za brži put prema EU , str.
6-8
12
Volak, T., Erjavec, E., Mortensen, K.: Poljoprivredna politika i Evropske integracije u Jugiostočnoj Evropi,
Food and Agriculture Organization of the United Nations, Budimpešta, 2015., str. 6
60
novije grane, te nauče o agrotehnici i aktuelnim sortimentima kukuruza, krmnog bilja i soje,
kao i programu zaštite ovih žitarica koje su itekako važne za BiH.
5. ZAKLJUČAK
Ovim istraživanjem došli smo do zaključka da poljoprivredna proizvodnja u BiH stremi ka

razvoju i da se iz godine u godinu povećava njen obim u svim posmatranim granama. Ipak, i
uz sva povećanja i ambicije građana BiH ka uzgoju i proizvodnji poljoprivrednih proizvoda,
nismo potvrdili da i strategije vlada idu u istom pravcu.
Proizvodnju žitarica kao strateške kulture svake države potrebno je posebnim mjerama
stimulisati i raditi na unapređenju sortnog materijala i prinosa po hektaru. Osim toga, u svim
granama poljoprivredne proizvodnje neophodno je raditi na unapređenju tehnološkog razvoja.
Na porast indeksa cijena utiču mnogobrojni faktori, kako oni tržišni na koje utiču kreatori
ekonomske politike, tako i oni drugi, od kojih su najvažniji oni na koje može uticati državni
aparat. Zbog toga, treba istaći da je osnovni razlog slabog razvoja poljoprivrede u BiH
nedostatak državnih subvencija. Problem razvoja poljoprivrede jesu i usitnjena imanja, male
farme i njihova slaba opremljenost, što dovodi to toga da njihovi proizvodi još nisu
konkurentni i prepoznatljivi na tržištu. Pored navedenih problema, država nije iskristalizirala
šta treba kao strateške tačke podržavati, jer se uslovi i vrste podsticaja svake godine mijenjaju.
Neophodno je ostvariti određen kontinuitet u smislu da poljoprivredni proizvođač može da
računa na subvencije za svoju granu proizvodnje i da se za nju dugoročno opredjeljuje.
Uprkos tome, uvidjeli smo da se gotovo u svim granama poljoprivredne proizvodnje povećao
zasad i urod. Ovo vodi ka zaključku da BiH ima mogućnosti za razvoj poljoprivrednih
proizvoda.
Ipak, bitno prepoznati šta je to što je to od strateškog značaja u poljoprivrednom sektoru,
ulagati u taj dio uz podizanje standarda prema standardima EU kako bi naši proizvodi bili
konkurentni na tržištu, a u tom pravcu je potrebna krovna strategija poljoprivrednog razvoja.
U BiH su prisutna dva sistema prema podjelama na entitete i koji loše funkcionišu i ne nude
dobru sliku budućnosti poljoprivrednim proizvođačima. Prema tome, možemo kontatovati da
bi se povećala poljoprivredna proizvodnja neophodan jei politički interes i iskorak prema
boljoj, funkcionalnoj i konkurentnijoj poljoprivrednoj proizvodnji.
Makroekonomski podaci su nas doveli do zaključka da mnogo faktora oblikuje sveukupan
poslovni ambijent i utiče kako na poljoprivredni razvoj, tako i na opstanak poljoprivrednih
gazdinastava.
6. LITERATURA
1. Budimir, D., Čolaković, E., Klarić, S., Milanović, A.,: Poljoprivreda i ruralni razvoj u
BiH - Preporuke civilnog društva za brži put prema EU
61
2. Jugović Z., Pecarski D. i autori, Uticaj poljoprivrede na razvoj ekonomije, Zbornik

radova sa Konferencije „Globalni mediji i društveno odgovorno poslovanje“, BLC-
Besjeda, 2016.
3. Lohr L., Factors affecting international demand and trade in organic food products.
Outlook Report No. WRS 011, Economic Research Service, United States Department of
Agriculture, 2001.
4. Mirecki, N., Wehinger, T., Repič, P. :Prirucnik za organsku proizvodnju, Biotehnički
fakultet, Podgorica, 2011
5. Volak, T., Erjavec, E., Mortensen, K.: Poljoprivredna politika i Evropske integracije u
Jugiostočnoj Evropi, Food and Agriculture Organization of the United Nations,
Budimpešta, 2015
6. Yussefi M., and Willer, H., The World of Organic Agriculture Statistics and Future
Prospects 2003. International Federation of Organic Agriculture Movements, 2013.
7. Saopštenje Agencije za statistiku BiH „POLJOPRIVREDA, OKOLIŠ I REGIONALNE
STATISTIKE“
8. http://www.poljoprivreda.ba/info-servis-korisno-63/
9. http://www.bhas.ba/saopstenja/2016/AGR_2015_010_01_BH.pdf
10. http://www.bhas.ba/index.php?option=com_saopstenje&cbvrsta_istrazivanja=14&cbgodi
na_saopstenja=2016&pregled=2
11. http://www.bhas.ba/index.php?option=com_saopstenje&cbvrsta_istrazivanja=14&cbgodi
na_saopstenja=2016&pregled=2
62
ISSN 2303-5889
STANJE LJEKOVITOG BILJA NA PODRUČJU MOSTARSKOG BLATA
Emina Ademović, Maja Kazazić, Maida Đapo
Nastavničkifakultet, Univerzitet “DžemalBijedić” u Mostaru, USRC MidhatHujdurHujka, Sjevernilogor bb, 88

104 Mostar, BosnaiHercegovina.emina.ademovic@unmo.ba
Ključne riječi: brojnost, pokrovnost, ljekovita svojstva,biološki aktivni supstance,

održivi razvoj.
SAŽETAK
Savremeni trend povratka prirodi i prirodnom načinu života nameće nove izazove
proizvođačima hrane i farmaceutskim kućama od kojih se očekuju proizvodi prirodnog
porijekla sa što manje sintetskih proizvedenih dodataka. Mostarsko blato se odlikuje brojnim
ljekovitim biljnim vrstama, koje sadrže aktivne supstance koje se mogu naći i iskoristiti, ne
samo kao sigurni vodiči ka zdravom životu, već i kao lijekovi.
Terenska istraživanja obavljena su u periodu bujanja vegetacije tj. u mjesecu maju, na
području Mostarskog blata. Upotrebom Braun-Blanquet (1964) metode urađeni su
fitocenološki snimci gdje je određen florni sastav istraživanog područja, te brojnost i
pokrovnost pronađenih biljnih vrsta. Na istraživanom lokalitetu pronađena je oko 31 biljna
vrsta sa ljekovitim svojstvom.
Na dominantnim ljekovitim biljnim vrstama rađen je preliminarni fitohemijski screening na
prisustvo flavonoida, alkaloida, steroida i terpenoida. Proces održivog razvoja ovog područja
trebalo bi usmjeriti prema ekološki prihvatljivom načinu održavanja resursa, što znači
iskoristiti ljekobilje u toj mjeri da se ne ugrozi ravnoteža ekosistema i održi hemijski diverzitet
u biljnoj populaciji.
1. UVOD
Sa aspekta biološke raznolikosti, u najširem smislu poimanja, Bosna i Hercegovina

predstavlja jedan od najunikatnijih regiona u Evropi po bogatoj i raznovrsnoj flori, koja
obuhvata brojne ljekovite, aromatične i vitaminske biljne vrste. Ekološka heterogenost
63
prostora Bosne i Hercegovine, geomorfološka i hidrološka raznolikost, specifična geološka

prošlost, te diverzitet ekoklime uslovili su i iznimno bogat živi svijet na našem teritoriju.
Područje Mostarskog blata u blizini grada Mostara predstavlja izuzetan prirodni resurs, koji se
odlikuje visokim stepenom raznolikosti i brojnošću ljekovitog bilja. Ljekovito bilje u našem
narodu ima veoma dugu tradiciju te se koriste zbog svojih ljekovitih svojstava.
Trenutno je prisutan globalni preporod istraživanja ljekovitog bilja i potreba za screening-om
određenih dijelova biljaka. Prirodni proizvodi i njihovi derivati predstavljaju više od 50% svih
pripravaka koji se koriste za liječenje ili dodatno liječenje različitih zdravstvenih poremećaja
u svijetu. Jedna četvrtina svih medicinskih recepata su formulacije koje su bazirane na
supstancama dobivenim iz biljaka ili na njihovim sintetskim analozima. Prema podacima
Svjetske zdravstvene organizacije (eng. World Health Organization-WHO), 80% stanovništva
se oslanja na lijekove biljnog porijekla za njihovu zdravstvenu zaštitu. Zbog ekspanzivnog
rasta interesa prema fitohemikalijama, veliki broj različitih studijanaglašava primjenjivost
bilja i biljnih proizvodau funkcionalnoj prehrambenoj industriji. Međutim, hemijski sastav i
djelovanje mnogih biljaka su relativno nepoznati.Činjenica da preveliko unošenje određenih
fitohemikalija može biti toksično je spriječilo širu upotrebubiljnih sastojaka kao funkcionalne
hrane. Ljekovito bilje obično sadrži mješavine različitih hemijskih spojeva koji mogu
djelovati zasebno, aditivno ili u sinergiji, kako bi poboljšali zdravlje. Dakle, samo tačno
poznavanje bioaktivnog sastava ljekovitog bilja i njihov utjecaj na biološke sisteme će
omogućiti razvijanje novih standardiziranih, mono i multi-ekstrakata, koji zadovoljavaju
današnje standarde za kvalitet, sigurnost i efikasnost ljekovitih pripravaka.Znanje o
hemijskom sastavu biljke je poželjno i zato što ljekovita vrijednost biljke leži u hemijskim
tvarima koje proizvode određeno terapeutsko djelovanje na ljudski organizam. Neki od ovih
važnih bioaktivnih spojeva su alkaloidi, flavonoidi, tanini i fenolni spojevi, te je iz tog
razloga, nakon određivanja brojnosti i pokrovnosti biljnih vrsta pronađenih na području
Mostarskog blata, na dominantnim biljnim vrstama rađen preliminarni fitohemijski screening
na prisustvo flavonoida, alkaloida, steroida i terpenoida.
Terenska istraživanja obavljena su u maju2016. godine na području Mostrskog blata.Metode

rada na terenu su usklađene sa svrhom i mogućnostima istraživanja. Analitička obrada
fitocenološkog istraživanja vršena je prema Braun-Blanquet (1964) metodi. Pri analitičkoj
obradi vršeno je utvrđivanje florističkog sastava strukture ili građe fitocenoze. Za analizu
florističkog sastava prema metodi Braun-Blanquet (1964) utvrđena je brojnost i pokrovnost
vrsta.
Prikupljeni biljni materijal je determinisan pomoću ključeva za determinaciju (Šilić, 1977,
2000; Lakušić, 1982; Mišić i Lakušić, 1990; Nikolić, 1994-2000; Domac,2002).
64
Nakon determinacije biljaka, biljni materijal je osušen, usitnjen i homogeniziran, da bi se

moglo pristupiti hemijskim analizama.
Hemijske analize su rađene na sljedećim biljnim vrstama: Tanacetum parthenium L. -
majčinski vratić, Cornus mas L. – drijen, Trifolium patena L. – žuta djetelina, Lotus
corniculatus L. - svinđuša, Plantago lanceolata L. - muški trputac, Rosa canina L. - divlja
ruža, Rubus fruticosus L. – kupina, Crataegus laevigata (Poir.) DC. - glog, Ranunculus acris
L. – ljutić, Paliurus spina-christi L. – drača.
2.1. Hemikalije
U radu su korištene sljedeće hemikalije i reagensi, pribavljeni od proizvođača Sigma Aldrich:
etanol (96 %), metanol, hloroform,heksan, hloridna kiselina (37 %), sumporna kiselina (95-98
%), amonijak (28 %) i rastvor Fehling I i Fehling II za određivanje šećera.
2.2. Priprema biljnih ekstrakata

Sa svake biljne vrste ljekoviti dijelovi biljke su oprani vodom kako bi se uklonile nečistoće.
Odabrani biljni dijelovi su sušeni na zraku nekoliko dana, te potom osušeni dijelovi usitnjeni
u avanu i čuvani u papirnim vrećicama do analiza.
2.3. Test na flobatanine

Osušeni biljni prah je u epruveti pomiješan sa destilovanom vodom, protresen i filtriran.
Dobivenim biljnim ekstraktima dodan je 1% vodeni rastvor HCl i smjesa je zagrijana do
kuhanja. Znak pozitivne reakcije je građenje crveno obojenog taloga.
2.4. Test na redukujuće šećere

Količina od 0,50 g odabranog biljnog uzorka preneseno je u epruvetu sa 5 ml destilovane
vode, a potom je dodano 1 ml etanola. Vodeno-etanolni ekstrakti dodani su na smjesu Fehling
I i Fehling II rastvora i zagrijani na vodenom kupatilu. Crveno-smeđi talog znak je pozitivne
reakcije.
2.5. Test na terpenoide

U epruvetu je preneseno 0,8 g biljnog materijala, dodano 10 ml metanola, dobro promiješano i
filtrirano. Na 5 ml filtrata, dodano je 2 ml hloroforma, te pažljivo 3 ml koncentrovane
sumporne kiseline. Obrazovanje crveno smeđeg obojenja znak je prisustva terpenoida.
2.6. Test na flavonoide

U epruvetu je preneseno 0,5 g biljnog materijala, dodano 10 ml destilovane vode i filtrirano.
Filtratu je dodano 5 ml razblaženog rastvora amonijaka, te 1 ml koncentrovane H2SO4.
Formiranje žute boje je znak prisustva flavonoida.
65
2.7. Test na alkaloide

Na 0,2 g usitnjenog biljnog materijala u epruveti je dodano 3 ml heksana, dobro promiješano i
filtrirano. Filtrat je zagrijavan u vodenom kupatilu i potom je dodano par kapi pikrinske
kiseline. Žuti talog je obrazovan u ekstraktima gdje su prisutni alkaloidi.
Na osnovu izvršenih terenskih istraživanja na istraživanom lokalitetupodručja Mostarskog

blata konstatovano je da na istom egzistira oko 32 ljekovite biljne vrste. Na osnovu
sistematske pripadnosti svrstane su u 12 porodica i to:Asteraceae, Brassicaceae, Cornaceae,
Fabaceae, Lamiaceae, Lythraceae, Plantaginaceae, Poaceae, Rosaceae, Rhamnaceae,
Ranunculaceaei Zygophyllaceae (Tabela 1.).
Iz porodice Asteraceae zabilježeno je 8 vrsta ljekovitih biljaka i to:Arctium lappa L. - čičak,
Taraxacum officinale Web. – maslačak, Artemisia absinthium L. – bijeli pelin, Artemisia
abrotanum L.– božije drvce, Cichorium intybus L. – cikorija, konjogriz, Tanacetum
parthenium L. - majčinski vratić, Silybum marianum L. – sjekavica i Conyza canadensis L. -
kanadska hudoljetnica.
Iz porodica Brassicaceae zabilježene su 2 ljekovite biljke, a to su : Capsella bursa pastoris L.

– rusomača i Sisymbrium officinale L. – ljekoviti oranj.
Porodica Cornaceaeima samo jednu zabilježenu ljekovitou vrstu na ovom području: Cornus
mas L. – drijen.
Iz porodica Fabacea na području Mostarskog blata zabilježeno je 8 ljekovitih vrsta, što je

zajedno sa porodicom Asteraceae,najbrojnija familijasa ljekovitim biljnim vrstama.
Zabilježene ljekovite vrste su: Anthyllis vulneraria L. – divlja djetelina, Trifolium pratense L.-
crvena djetelina, Trifolium repens L. – bijela djetelina, Trifolium patena L. – žuta djetelina,
Anthyllis vulneraria L. – pravi ranjenik, Melilotus officinalis L. - žuti kokotac, Lotus
corniculatus L. - svinđuša, Ononis spinosa L. - obični ili trnoviti zečji trn.
Iz porodiceLamiaceae zabilježena je samo jedna ljekovita vrsta:Marrubium vulgare L. –
marulja.
U porodiciLythraceae na ovom području egzistira jedna ljekovita vrsta, a to je Punica
granatum L. – nar, koja je rasprostranjen uz rubne dijelove Mostarskog blata.
Porodica Plantaginaceae ima dvije zabilježene ljekovite biljne vrste koje su široko
rasprostranjene na području Mostarskog blata i mogu se pronaći skoro na svim dijelovima, a
to su: Plantago major L. - ženski trputac, Plantago lanceolata L. - muški trputac.
Zabilježena ljekovita vrsta u porodiciPoaceae je Elymus repens L. – pirika, a u
porodiciRanunculacea vrstaRanunculus acris L. -ljutić.
66
Tabela 1: Prikaz familija sa određenim biljnim vrstama

Porodice Biljne vrste
Arctium lappa L.
Taraxacum officinale Web.
Artemisia absinthium L.
Artemisia abrotanum L.
Asteraceae
Cichorium intybus L.
Tanacetum parthenium L.
Silybum marianum L.
Conyza canadensis L.
Anthyllis vulneraria L.
Trifolium pratense L
Trifolium repens L.
Trifolium patena L.
Fabaceae
Anthyllis vulneraria L
Melilotus officinalis L.
Lotus corniculatus L
Ononis spinosa L.
Rosa canina L.
Rubus fruticosus L.
Rosaceae Sanguisorba minor L.-
Potentilla tormentilla L.
Crataegus laevigata (Poir.) DC.-Glog
Plantago major L.
Plantaginaceae
Plantago lanceolata L
Capsella bursa pastoris L
Brassicaceae
Sisymbrium officinale L.
Rhamnaceae Paliurus spina-christi L.
Ranunculacea i Ranunculus acris
Zygophyllaceae Tribulus terrestris L.
Lamiaceae Marrubium vulgare L
Lythraceae Punica granatum L
Poaceae Elymus repens L.
Cornaceae Cornus mas L.
Porodica Rosaceae sa pet ljekovitih biljnih vrsta i to:Rosa canina L. - divlja ruža, Rubus
fruticosus L. – kupina, Sanguisorba minor - dinjica ili krvara, Potentilla tormentilla L. -
uspravna petoprsta te Crataegus laevigata(Poir.) DC.-glog
67
Porodica Rhamnaceae ima jednu zabilježenu biljnu vrstu koja naseljava samo rubne dijelove
Mostarskog blata, a to je Paliurus spina-christi L. – drača.
Također, u porodiciZygophyllaceae zabilježena je jedna ljekovita vrstaTribulus terrestris L. -

babin zub, koja najčešće raste na pašnjacima i obradivim površinama.
Grafikon 1: Procentualni odnos biljnih vrsta po familijama
Grafikon 2: Numerička zastupljenost predstavnika pojedinih biljnih familija na istraživanom području
Procentualni odnos biljnih vrsta po familijama kao i numerička zastupljenost predstavnika

pojedinih biljnih familija na istraživanom području prikazane su grafikonima 1. i 2.
68
Najbrojnije ljekovite biljne vrste rasprostranjene na istraživanom području,a na kojima su

vršenehemijske analize su: Cornus mas L. – drijen, Lotus corniculatus L. -
svinđuša,Plantago lanceolata L. - muški trputac, Ranunculus acris L. –ljutić, Rosa canina L.
- divlja ruža, Rubus fruticosus L. – kupina,Crataegus laevigata(Poir.) DC.-glog, Tanacetum
parthenium L. - majčinski vratić te Paliurus spina-christi L.-drača.
U tabeli 2. su predstavljeni rezultati hemijskih analiza koje su urađene na dominantnim
biljnim vrstama.
Tabela 2: Rezultati fitohemijskog screeninga odabranih ljekovitih biljnih vrsta
Br. Biljna vrsta Flobatanini Reducirajući Terpenoidi Flavonoidi Alkaloidi

Uzorka šećeri
Crataegus
1 laevigata(Poir.) DC.- - - + + -
glog
Trifolium patena L. -
2 - - + + -
Žuta djetelina
Ranunculus acris L. -
3 - - + + +
ljutić
Paliurus spina-christi
4 - - + + -
L.-drača
5 Rosa canina L.-ruža - + + + -
6 Cornus mas L. - drijen - - + + -
Rubus fruticosus L. -
7 - - - + +
kupina
Tanacetum parthenium
8 - - + + +
L. - majčin vratić
Lotus corniculatus L. -
9 - - + + +
svinđuša
Plantago lanceolata L.
10 - + + + -
- muški trputac
Fitohemijskim sceening-om je utvrđena prisutnost reducirajućih šećera, terpenoida,

flavonoida i alkaloida u vodenom rastvoru ispitivanih biljnih vrsta. Test za flobatanine je bio
negativan u svim ekstraktima. Ranija istraživanja su pokazala da rastvorljivost fitohemikalija
ovisi o polarnosti rastvarača (Mahmood i Doughari, 2008).
Ovi rezultati u skladu su sa dostupnim istraživanjima drugih autora. Arya i Thakur (2012) su u
različitim ekstraktimabiljne vrste Crataegus laevigata (Poir.) DC. ustanovili prisustvo
ugljikohidrata, glikozida, tanina, flavonoida, saponina i vitamina C.Svedstromi sar.. (2002) su
iz biljne vrste Crataegus laevigata (Poir.) DC. izolovali oligomerne procijanidine. Brojna
istraživanja ukazuju da se biljna vrsta Rosa canina L.odlikuje visokim sadržajem askorbinske
kiseline, fenola i flavonoida i pokazuje antioksidativne, antimutagene i antikancerogene
efekte(Chai i Ding, 1995; Ercisli, 2007;Yii sar., 2007;Kilicgun i Altiner, 2010;Roman, Stanlia
i Stanlia, 2013).Mojab i sar. (2003) su u ekstraktima biljne vrste Plantago lanceolataL. pored
fitohemikalija čije je prisustvo dokazano u ovom istraživanju, dokazali dodatno i alkaloide.
69
4. ZAKLJUČAK
Područje Hercegovine odlikuje se velikim brojem ljekovitih biljnih vrsta i poželjno je raditi na
održivom razvoju. Proces održivog razvoja ovog područja trebalo bi usmjeriti prema ekološki
prihvatljivom načinu održavanja resursa, što znači iskoristiti ljekobilje u toj mjeri da se ne
ugrozi ravnoteža ekosistema i održi hemijski diverzitet u biljnoj populaciji.
Odabrane ljekovite biljne vrste: Tanacetum parthenium L. - majčinski vratić, Cornus mas L. –
drijen, Trifolium patena L. – žuta djetelina, Lotus corniculatus L. - svinđuša, Plantago
lanceolata L. - muški trputac, Rosa canina L. - divlja ruža, Rubus fruticosus L. – kupina,
Crataegus laevigata (Poir.) DC. - glog, Ranunculus acris L. – ljutić, Paliurus spina-christi L.
– drača su odličan izvor sekundarnih metabolita: terpenoida i flavonoida, dok se pojedine
biljne vrste izdvajaju u pogledu alkaloida i reducirajućih šećera.
Preliminarnimscreeningomfitohemikalija u osušenim dijelovima odabranih biljnih vrsta
utvrđena je prisutnost mnogih biološki aktivnih tvari te se stoga mogu koristiti u prevenciji
mnogih bolesti. Daljnje istraživanje će se bazirati na proučavanju efekata ovih spojeva.
5. LITERATURA
[1] Ademović, E. (2010), Magistarski rad: Bioindikatorske vrijednosti flore viših

biljaka u vegetaciji Mostarske kotline, Univerzitet u Sarajevu.
[2] Arya, V., Thakur, N. (2012),Standardisation of Haw Fruits, American-Eurasian
Journal of Scientific Research 7 (1), pp. 16-22.
[3] Bešlija, S. (2004), Ljekovito bilje Bosne i Hercegovine, branje i upotreba, ARKA
Press, Sarajevo.
[4] Braun – Blanquet, J. (1964), Pflanzensoziologie, Springer Verlag. Wien.
[5] Chai, J.T., Ding, Z.H. (1995), Nutrients composition of Rosa laevigata fruits, Sci
Technol Food Ind. 3, pp. 26-29.
[6] Domac, R. (2002), Flora Hrvatske, priručnik za određivanje biljaka, II
izdanje,Školska knjiga, Zagreb.
[7]El-Mahmood, A.M., Doughari, J.H. (2008), Phytochemical screening and
antibacterial evaluation of the leaf and root extracts of Cassia alata Linn., Afr. J.
Pharm. Pharmacol., 2, pp. 124-129.
[8]Ercisli, S. (2007), Chemical composition of fruits in some rose (Rosa spp.) species,
Food Chem., 104, pp. 1379-1384.
[9] Kilicgun, H., Altiner, D. (2010), Correlation between antioxidant effect
mechanisms and polyphenol content of Rosa canina, Phcog Mag., 6 (23), pp. 238-241.
[10] Lakušić, R. (1982), Planinske biljke, Svjetlost, Sarajevo.
[11] Mišić, Lj., Lakušić, R. (1990), Livadske biljke, Svjetlost, Sarajevo.
70
[12] Mojab, F., Kamalinejad, M., Ghaderi, N., Vahidipour, H.R. (2003),
Phytochemical Screening of some Species of Iranian Plants, Iranian J. Pharma. Res.,
pp. 77-82.
[13] Mucina, L., Schaminee, J.H.L., Rodwell, J.S. (2000), Common data standards for
recording releves in field survey for vegetation classification, Journal of Vegetation
Science, 11, pp. 769-772.
[14] Nikolić, T. (ed.), (1994 – 2000), Flora Croatica, Index Florae Croaticae.Pars 1-3.
Nat. Croat. Vol. 3,6,9 Sup. 2, 1, 1: 1-116, 1-232, 1-324.
[15] Saličinović, A., Tanović, N. (2006), Atlas
ljekovitogbiljaigljivaBosneiHercegovine, Bemust, Sarajevo.
[16] Svedstrom, U., Vuorela, H., Kostiainen, R., Tuominen, J., Kokkonen, J., Rauha,
J.P., Laakso, I., Hiltunen, R (2002), Isolation and identification of oligomeric
procyanidins from Crataegus leaves and flower, Phytochemistry 60, pp. 821- 825.
[17] Šarić, T. (1991), Atlas korova, Svjetlost, Sarajevo.
[18] Šilić, Č. 1977), Šumske zeljaste biljke, Svjetlost, Sarajevo.
[19] Šilić, Č. (2005), Atlas dendroflore (drveće i grmlje), Bosne i Hercegovine, Knjiga
2.,Matica hrvatska Čitluk, Franjevačka kuća, Masna Luka.
[20] Yi, O., Jovel, E.M., Towers, G.H.N., Wahbe, T.R., Cho, D. (2007), Antioxidant
and antimicrobial activities of native Rosa sp. from British Columbia, Canada, Int J
Food Sci Nutr.,58 (3), pp. 178-189.
71
ISSN 2303-5889
ISTRAŽIVANJE MOGUĆNOSTI POPRAVKAKISELOG POLJOPRIVREDNOG

TLAČELIČANSKOM TROSKOM
Ivan Brnardić1, Milan Poljak2, Tahir Sofilić1, Igor Palčić2, Dario Lučić1, Ankica Rađenović1
1
Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Aleja narodnih heroja 3, 44010 Sisak, Hrvatska
brnardic@simet.hr, sofilic@simet.hr, radenova@simet.hr
2
Sveučilište u Zagrebu, Agronomski fakultet, Svetošimunska cesta 25, 10000 Zagreb, Hrvatska
mpoljak@agr.hr, ipalcic@agro.hr
Ključne riječi: elektropećna troska, kiselost tla, poboljšivač tla
SAŽETAK
Kako je u okviru hrvatske strategije zaštite okoliša gospodarenje otpadom s tzv. bez-
deponijskim konceptom određeno kao nacionalni prioritet, nužno je istražiti sve mogućnosti
iskorištavanja proizvodnih otpada i u potpunosti napustiti praksu njihovog odlaganja na
odlagališta. S obzirom da troske prema količinama zauzimaju posebno mjesto kada se govori
o gospodarenju proizvodnim otpadima iz metalurških procesa, to je izbor rješenja njihovog
bezdeponijskog zbrinjavanja vrlo važan čimbenik održive proizvodnje željeza i čelika.
Uz do sada istraživane mogućnosti uporabe čeličanske elektropećne troske u drugim
industrijskim granama, istraživana je mogućnost njene uporabe kao poboljšivača
poljoprivrednog tla odnosno sredstva za popravak kiselih tala. Nakon utvrđenih fizikalno-
kemijskih karakteristika elektropećne troske, u ovom radu je ispitan njen utjecaj na kisela tla
u smislu podešavanja pH i nadomještanjaCa i Mg u eksploatacijom osiromašenim tlima.
1. UVOD
U današnje vrijeme održivog razvoja te sve veće primjene cirkularne ekonomije cilj je
iskoristiti svaki nastali otpad, tj. da otpad kao proizvodni ostatak jedne industrije postane
sirovina druge. Upravo je bezdeponijski konceptnaveden kao hrvatski nacionalni prioritet u
strategijigospodarenja otpadom [1]. Nadalje, Europska komisija kroz prihvaćeni amandman iz
72
2015. godine na direktivu o otpadu 2008/98/EC cilja na zabranu odlaganja odvojeno

prikupljenog otpada, promicanje ekonomskih instrumenata u svrhu unapređenja
bezdeponijskog zbrinjavanja otpada te konkretne mjere za promicanje ponovnog korištenja i
poticanje industrijskih simbioza (otpad/nus-proizvod jedne industrije postaje sirovina druge –
industrijska ekologija) [2].
Čeličane su jedna od industrija gdje nastaju velike količine proizvodnih ostataka, a čeličanska
troska po količinama zauzima prvo mjesto (60 to 270 kg/t) [3]. S obzirom da se u Sisku,
Hrvatska,čelik proizvodi u elektrolučnoj peći (EP), nameće se potreba odgovoriti na pitanje
što napraviti s nastalom troskom. Prema Referentnom dokumentu najboljih raspoloživih
tehnika (eng. Best available techniques Reference documentBREF) za proizvodnju željeza i
čelika,količina troske koja nastaje u EP za ugljične nisko legirane čelike kreće se od 100 do
150 kg troske po toni proizvedenog čelika [3]. Troska,s obzirom na svoje fizikalno-kemijske
karakteristike, je vrlo vrijedan proizvodni ostatak koji se relativno lako može razvrstati u nus-
proizvod te se kao takva može koristitiu raznim granama gospodarstva, a jedna od njih je i
poljoprivreda. S obzirom na kiselost hrvatskih tala te na nedostatak minerala kao što su Ca i
Mg upravo se troska nameće kao moguće rješenje za smanjenje kiselosti i povećanje minerala
potrebnih za rast biljke te je kao takva moguća zamjena za mineralna gnojiva.Prije korištenja
troske kao izvora minerala i za popravak kiselog tla u poljoprivredi, mora se utvrditi u koju
skupinu otpada se svrstava te da li se može koristiti s obzirom da sadrži teške metale.
Za utvrđivanje podobnosti troske za korištenje u poljoprivredi potrebno je utvrditi fizikalno-
kemijske karakteristike troske. Krozprethodna istraživanja troske analizom difrakcije X-zraka
je utvrđen minerološki sastav:- wustit,dikalcijev silikat, trikalcijev silikat, brownmillerit,
gehlenit i merwinit. Kemijskom analizomje dobivenoda se troska sastoji od 33,22 % CaO,
13,09 % MgO itd. Izluživanjem je određensadržaj teških metala (tablica 1) u poljoprivrednom
zemljištu prema zahtjevima Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja
[4].Prema podacima iz tablice 1 je vidljivo da se ispitivana troska kao neopasni otpad prema
sadržaju teških metala može razvrstati u anorganske poboljšivače tla[5] jer isti ne prelaze
peterostruke vrijednosti njihovih količina (sukladno članku 4. Pravilnika o zaštiti
poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja). Korištenje troske u poljoprivredi nije nova ideja
što se vidi kroz ranija istraživanja [6-8].
73
Tablica 1: Sadržaj teških metala u ispitivanom uzorku u odnosu na maksimalno dopuštene koncentracije (MDK)
u poljoprivrednom zemljištu [5]
Sadržaj metala (mg/kg)

Vrsta tla
Cd Cr Cu Hg Ni Pb Zn
Ispitivani uzorak 1,86 280 186 <0,01 65 115 57
MDK (mg/kg)
Pjeskovito tlo 0,0-0,5 0-40 0-60 0.0-0.5 0-30 0-50 0-60
Praškasto-ilovasto tlo 0,5-1,0 40-80 60-90 0.5-1.0 30-50 50-100 60-150
Glinasto tlo 1,0-2,0 80-120 90-120 1.0-1.5 50-75 100-150 150-200
Nakon što je u prethodnim istraživanjima utvrđeno da se troska može koristiti kao poboljšivač
poljoprivrednog tla, uovom radu je ispitan utjecaj troske na kiselom, eksploatacijom
osiromašenom tlu s područja Like u blizini mjesta Smiljan. Proveden je eksperiment spet
koncentracija troska/tlo teje praćen utjecaj u različitim vremenskim razdobljima na promjene
pH te na promjenu količina Ca i Mg utlu.
2. EKSPERIMENTALNI DIO
2.1. Uzorkovanje i priprema troske

Troska dobivena iz elektrolućne peći u čeličani Sisak, prethodno ohlađena
vodom,usitnjena je u mlinu s diskovima te je uz pomoć magneta uklonjen ostatak čelika.
Usitnjena troska je prosijana, a frakcija od 0 do 2 mm je korištena u eksperimentu.
2.2. Protokol istraživanja djelovanja troske na promjene u tlu
Za ispitivanje je odabrano kiselo tlo u Lici, u blizini mjesta Smiljan, Republika
Hrvatska. Tlo je uzeto iz sloja dubine 0-25 cm u količini od ~ 50 kg, osušeno na sobnoj
temperaturi do zrakosuhog stanja, homogenizirano i prosijano kroz sito otvora od 2mm.Od
prosijanog, homogeniziranog tla uzet jekompozitni prosječni uzorak mase 1,0 kg za
provedbu kemijske i fizikalne analize.
2.2.1. Postavljanje pokusa - inkubacijska metoda
Pokus je postavljen po shemi potpune randomizacije u tri ponavljanja. Osnovni faktor

pokusa je bila doza troskeu količinama od 0,5, 1, 3, 6, i 9 g/kg te kontrolna varijanta bez
dodatka troske. U tablici 2 su dane preračunate vrijednosti količine troske, g/kg na tone po
površini tla, t/ha. Za pokus se kod svakog tretmana uzelo 1 kg zrakosuhog prosijanog tla.
Gravimetrijski je određena količina vode koju treba dodati da se osigura maksimalni
74
kapacitet tla za vodu od oko 60-70% vlažnosti tla kontinuiranom primjenom deionizirane
vode.
Tabela 2: Količina troska g/kg preračunata na t/ha tla

Količina g/kg 0 0,5 1 3 6 9
troske t/ha 0 1,5 3 9 18 27
Određivanje maksimalnog kapacitet tla za zadržavanje vode je određeno s količinom vode

koju sadrži tlo vs masa suhog tla. Odvagano je 1 kg zrakosuhog tla i stavljeno u posudu s
perforiranim dnom. Na dno je postavljen filter papir i potom se postupno dodavalo 1000 cm3
vode u više navrata po 200 cm3. Nakon 24 sata pri sobnoj temperaturi utvrđena je količina
procijeđene vode (1000 – x= količina vode za zalijevanje).
Od istog tla odvagano je 18 uzoraka po 1 kg zrakosuhog tla te su napunjene posude.

Napravljeno je 6 grupa od po tri posude, u dva ponavljanja kako bi se dobili što točniji
rezultati. Nakon toga je istreseno tlo iz tri posude na jednu hrpu te je dodana predviđena
količina troske za svaku varijantu. Nakon jednoličnog, ravnomjernog rasipanja provedena je
homogenizacija miješanjem. Nakon miješanja odvagan je identičan broj dijelova uzorka tla
kao na početku te su napunjene eksperimentalne posude. Svaka je posuda potom navlažena s
količinom vode dobivenom pri utvrđivanju maksimalnog kapaciteta tla za vodu. Obzirom da
može doći do procjeđivanja vode, ukupna je količina vode dodavana u dva obroka u jednom
ili dva dana.
Vremensko razdoblje promatranja učinka djelovanja troske na promjene u tlu (pH, Ca i Mg)
bile su 4, 8 i 16 tjedana pri sobnoj temperaturi i standardnom vlaženju do maksimalnog
kapaciteta tla za držanje vode.Nakon 4, 8 i 16 tjedana provedena su mjerenja promjena u tlu
određivanjem pH i ukupnogsadržajasekundarnih makroelemenata Ca i Mg.
Na slici 1 prikazan je utjecaj količine troske od 0,5, 1, 3, 6 i 9 g/kg na pH u tlu u

vremenskom razdoblju od 4, 8 i 12 tjedana.
75
5,6
5,5
5,4
5,3
5,2
pH
5,1
5,0
Tjedni
4,9
4
4,8 8
12
4,7
0 2 4 6 8 10
troska/tlo (g/kg)
Slika 1: Promjena pH tla u odnosu na udio troske u tlu nakon 4, 8 i 12 tjedana
Iz rezultata prikazanih na slici 1 je vidljivo da s porastom količine troske u tlu dolazi do

povećanja pH tla od 4,8 do 5,5 što je bilo i očekivano s obzirom da troska sadrži CaO koji je
bazičan te može djelovati na smanjenje kiselosti samog tla. Dosadašnja istraživanja su
pokazala da troska ima učinak kao i vapnenac (CaCO3) [9] koji se najčešće koristi kao
poboljšivač pH kiselih tala [10, 11].
Utjecaj različitih količina troske (0,5, 1, 3, 6 i 9 g/kg) na promjenu molalnosti Ca i Mg tla u
različitim vremenskim razdobljima (4, 8 i 12 tjedana) prikazan je na slikama 2 i 3.
5,5
5,0
4,5
4,0
Ca (cmol/kg)
3,5
3,0
2,5
2,0
Tjedni
1,5 4
8
1,0 12
0,5
0 2 4 6 8 10
troska/tlo (g/kg)
Slika 2: Molalnost Ca u tlu sa i bez dodatka troske ovisno o vremenu
76
1,8
1,6
1,4
1,2
Mg (cmol/kg)
1,0
0,8
0,6 Tjedni
4
0,4 8
12
0,2
0 2 4 6 8 10
troska/tlo (g/kg)
Slika 3: Molalnost Mg u tlu sa i bez dodatkatroske ovisno o vremenu
Na slikama 2. i 3. se vidi da dodatkom troske u tlo dolazi do povećanja koncentracije Ca i

Mg koji su neophodni za rast i razvoj biljaka, te se zna da upravo ti elementi nedostaju u
kiselim tlima [6, 8, 12].Uočeno je da se molalitet Ca u 8. i 12. tjednu smanjio što se može
tumačiti nastajanjem teško topivog CaCO3vezanjem Ca s CO2 iz zraka. U korist toga govori
i podatak da kod uzoraka nakon 8 i 12 tjedana prilikom dodavanjavodeje uočeno „plivanje“
dijelova tla, odnosno da dolazi doslabijeg prodiranja vode u uzorak što ukazuje da je došlo
do vezanja uzorkatlapomoću CaCO3.Nadalje, iz rezultatase zaključuje da suza
otpuštanjemakroelemenata Ca i Mg iz troske te za utjecaj na porast pH dovoljna 4 tjedna.
Uzimajući u obzir rezultate prethodnih istraživanja prema kojima je troska anorganski
poboljšivač tla i dobivene rezultate prikazane u ovom radu, u nastavku slijede ispitivanja
utjecaja troske na rast i razvoj biljaka te mineralnu ishranu biljaka.
4. ZAKLJUČAK
Prethodnim istraživanjem je utvrđeno da se troska može koristiti kao poboljšivač

poljoprivrednog tla te je u ovom raduispitan utjecaj troske na kiselom, eksploatacijskom
osiromašenom tlu s područja Like u blizini mjesta Smiljan. Istraživanjem je utvrđenosljedeće:
- s porastom količine troske u tlu dolazi do povećanja pH tla,
- dodatkom troske u tlo dolazi do povećanja Ca i Mg koji su neophodni za rast i
razvoj biljaka,
- za dinamiku otpuštanja Ca i Mg te utjecaja na pH dovoljna su4 tjedna.
Slijedeći korak je ispitivanje utjecaja troske na ishranu poljoprivrednih kultura.
77
5. LITERATURA
[1] Strategija o gospodarenju otpadom (NN 178/04).
[2] http://ec.europa.eu/environment/waste/target_review.htm (1.7.2016.)
[3] Best Available Techniques (BAT) Reference, Document for Iron and Steel
Production, Europeen Commision, JCR reference report, 2013.
[4] Pravilnik o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja (NN br. 9/14).
[5] Sofilić, T., Poljak, M., Brnardić, I., Lazarević, B., Rađenović, A. (2015),
Čeličanska troska kao poboljšivač tla i sredstvo za popravak kiselosti poljoprivrednog
tla, Treći naučno - stručni skup ”5. juni – Svjetski dan zaštite okoliša”Zbornik radova,
Bihać, BIH, p 15-24.
[6] Branca, T.A., Colla, V. (2012), Possible Uses of Steelmaking Slag in Agriculture:
An Overwiew, Recycling / book 1, Intech, p 335-356.
[7] Bankole, L.K., Rezan, S.A., Sharif, N.M. (2014), Assesment of hexavalent
chromium release in Malaysian electric arc furnace steel slag for fertilizer usage,
Earth and Environmental Sciences, 19, p 1-7.
[8] A Guide for the Use of Steel Slag in Agriculture and for Reclamation of Acidic
Lands, National Slag Association, http://cdn.intechopen.com/pdfs/32571.pdf
(1.7.2016.)
[9] Munn, D.A. (2005), Steel Industry Slags Compared with Calcium Carbonate in
Neutralizing Acid Mine Soil, The Ohio Journal of Science, 105, p 79-87
[10] Ćurko, J., Špicnagel A-M. (2009), Učinkovitost vapnenca (Agrocal granule Ca)
na promjenu pH vrijednosti distričnog smeđeg tla Ličkog polja i na prinos zobi (Avena
sativa L.), Agroekologija i ekološka poljoprivreda, 44. Hrvatski i 4. Međunarodni
simpozij agronoma, p 49-53.
[11] http://www.gnojidba.info/category/kalcijizacija/ (5.7.2016.)
[12] Humaria, M.S.Y. (2014), Imapct of Iron and Steel Slag on Crop Cultivation: A
Review, Current World Environment 9, p 216-219.
78
OKOLIŠ, HRANA I ZDRAVLJE
79
ISSN 2303-5889
ERGONOMSKI ASPEKT I RENTABILNOST NAPRAVA ZA

ZAVARIVANJE
Razija Begić1, Alma Jusanović2

1
Univerzitet u Bihaću, Tehnički fakultet, ul. Dr. Irfana Ljubijankića, 77000 Bihać, B&H,
razijabegic@yahoo.co.uk
2
Gimnazija “Bihać“, ul. Safvet bega Bašagića 40, 77000 Bihać, BiH,
almajusanovic@gmail.com
Ključne riječi: ergonomija, naprava, rentabilnost, zavarivač, zaštita zdravlja
SAŽETAK
Jedno od najznačajnijih mjesta u postupcima spajanja metala zauzima spajanje zavarivanjem

i primjetan je rastući trend u potražnji za certificiranim zavarivačima i stručnjacima za
tehnologiju zavarivanja. Zavarivanje sa tehnologijom zavarivanja, predstavljaja kompleksno
područje koje između ostalog obuhvata problematiku sigurnosti i zaštite zavarivača na radu.
Postoji više aspekata zaštite zdravlja zavarivača na radu, a neki od njih su, zaštita od štetnih
efekata zavarivanja, od zavarivačkih gasova i čestica zavarivanja, od klimatskih uslova u
kojima se izvodi zavarivanje, od ergonomski štetnih položaja u toku rada, itd. Ukoliko
zavarivači u toku rada moraju prilagođavati radni položaj položaju konstrukcije, izvjesno je
da će za kratko vrijeme kod njih doći do zdravstvenih problema, kako se često radi o veoma
nezgodnim i neprirodnim položajima. U toku izrade zavarenih konstrukcija koriste se
pomoćne naprave, koje između ostalog, služe i za prilagođavanje položaja konstrukcije
zavarivaču. Postoji velik broj pomoćnih naprava koje se koriste u toku zavarivanja, a
namjenjene su za razne svrhe. Primjenom pomoćnih naprava u toku zavarivanja se postiže
veći kvalitet izrade proizvoda, smanjuje ukupno vrijeme izrade, smanjuje cijena proizvoda i
postiže potrebna zaštita zdravlja zavarivača tako što mu u toku rada omogućava zadržavanje
u normalnim radnim položajima prilagođavajući mu konstrukciju. Pomoćne naprave u toku
zavarivanja, montaže i kontrole zavarenih konstrukcija su nezaobilazne i važne gotovo kao i
80
sam kvalitet zavarenih spojeva, na što direktno utiču. Pomoćna naprava predstavlja dosta
visok dodatni trošak koji se odražava na povećanje cijene gotovog proizvoda, te je potrebno
proračunati njenu rentabilnost, odnosno donijeti odluku o njenoj izradi ili nabavci.
1. UVOD
Bilo da se radi o pojedinačnoj, maloserijskoj ili masovnoj proizvodnji kod izrade konstrukcija,
za spajanje dijelova nema bolje alternative od zavarivanja. Pokazatelji koji o tome govore su
objektivni kriteriji kao optimizacija, pouzdanost i cijena konstrukcije. Sa druge strane pri
zavarivanju nastaju brojne ozljede i iznad prosječno obolijevanje radnika od raznih vrsta
bolesti. Pored velikih zhtjeva koji treba da se ispune kako bi se dobili kvalitetni zavareni
spojevi i konstrukcija, drugi problem je kako očuvati zdravlje zavarivača i spriječiti ili
smanjiti uticaj produkata zavarivanja na okolinu i zaposlenike koji borave u takvom okruženju
[1].
Upotreba ličnih zaštitnih sredstava je veoma značajna kod svakog posla, a pogotovo kod
zavarivanja. Najveći razlog što se lična zaštitna sredstva kod zavarivanja puno manje koriste,
nego je potrebno, je u nepoznavanju brojnih opasnosti koje su često na prvi pogled nevidljive
čak i stručnim osobama. Za mnoge od tih opasnosti može se tvrditi da još nisu dovoljno
ispitane kao na primjer uticaj elektromagnetnih polja i jonizirajućih plinova. Dobro su poznate
druge „vidljive“ opasnosti, koje izazivaju trajne štetne učinke na zdravlje radnika, kao što su
otrovni plinovi, čestice prašine, buka i neprikladni radni položaji. Ipak se i ove opasnosti u
realnim proizvodnim uslovima opet premalo ozbiljno uvažavaju [2,3,4].
Kad su u pitanju oči, tu jednostavno nema alternative osim potpune zaštite, korištenjem
proisanih sredstava lične zaštite. Mnogi procesi zavarivanja i termičkog rezanja metala zrače
za oči opasnu ultraljubičastu i infracrvenu svjetlost, zbog čega može doći do upale mrežnice i
opeklina rožnice. To su najčešće ozljede očiju zbog kojih zavarivači traže pomoć liječnika.
Samo u SAD-u se zbog ozljeda očiju utroši u prosjeku preko 300 milijuna dolara godišnje za
lječenje i nadoknadu odštete zbog izostanka sa posla [2,3,4].
Kod svakog postupka zavarivanja nastaje emisija zavarivačkog dima u kojem se nalaze razne
vrste plinova, metalnih para i krutih čestica. Opasnosti koje uzrokuje zavarivački dim, kao
nadraživanje očiju i kože, prilično se brzo primjete. Neke od opasnosti, kao npr. upala grla,
bronhijalne poteškoće i zamorenost, primjete se nešto kasnije. Ali, najveće su one opasnosti
koje se mogu primjtiti tek nakon dužeg vremena. U literaturi se opisuje uticaj vrlo malih, tzv.
ultra finih čestica, prečnika manjih od 0,1 µm koje prvenstveno utiču na respiratorni, pa i
nervni sistem zavarivača. O tim uticajima se još uvijek ne zna dovoljno, iako se baš na tom
području u razvijenim industrijskim zemljama provode obimna istraživanja. Zna se da je kod
zavarivača obolijevanje i prisutnost karcinoma pluća približno 40 % veće nego kod ostalih
profesinonalnih radnika. Također se zna za veću vjerovatnost obolijevanja zavarivača od
81
glavobolje, depresije i Parkinsonove bolesti, pogotovo za one koje rade sa teškim metalima,
kao što su Mn, Ni i Cr [2,3,4].
Vrlo dobro je poznato da zavarivači ručnih postupaka zavarivanja vrlo često i u manjem
obimu ne upotrebljavaju ličnu zaštitnu opremu. Zavarivačima su vid, sluh i opip elementarni
senzori preko kojih oni upravljaju postupkom zavarivanja. Ipak, čujni zvuk koji je uzrokovan
fizikalnim promjenama kod zavarivanja može biti neprijatan, pogotovo kad se radi o
impulsnom zavarivanju. Kad se ne može adekvatno smanjiti buka u njenom izvoru, zavarivači
se mogu zaštititi sa selektivnom zaštitom sluha i na taj način očuvati nužnu čujnu spregu s
postupkom zavarivanja [5].
Specifičnu kategoriju lične zaštite predstavlja smanjivanje ergonomskog opterećenja
zavarivača. Ta zaštita mora biti prilagođena za određeno radno mjesto, određeni postupak
zavarivanja i za konkretnog zavarivača. Naime, velika i dugotrajna koncentracija, statičko
muskulaturno opterećenje, usiljeni položaji i neprijatna okolina (temperatura, propuh, buka
isl.) izazivaju kod velikog broja zavarivača uz organska oštećenja (muskulatorne, koštane) i
psihičke poteškoće koje se pojavljuju već tokom jednog radnog dana, a pogotovo se očituju u
dužem razdoblju rada [6].
2. ULOGA POMOĆNIH NAPRAVA U ZAVARIVANJU
Izrada mašinskih konstrukcija predstavlja skup složenih postupaka, od nastanka ideje do

isporuke gotove konstrukcije kupcu. Postoji više nivoa složenosti konstrukcija, što određuje i
nivo složenosti tehnološkog procesa. U svakoj proizvodnji postoje mehanizmi koji mogu
olakšati i ubrzati izradu, montažu i kontrolu mašinskih dijelova i konstrukcija i provode se
korištenjem pomoćnih naprava u pojedinačnoj, serijskoj i masovnoj proizvodnji. Konstrukcija
naprava je specijalna industrijska grana koja se sve više razvija, na pojedinim fakultetima se
duže vrijeme izučava kao zaseban predmet. Naprave su danas neophodne u proizvodnji zbog
postizanja najvišeg nivoa ekonomičnosti u izradi i kontroli, na svim nivoima automatizirane
proizvodnje [7].
Proizvodni troškovi naprave trebaju biti u prihvatljivom odnosu prema broju izrađenih
komada, ali se naprave rade i u pojedinačnoj proizvodnji, kada se radi o složenom obliku
radnog predmeta i visokom nivou zahtjevane tačnosti, iako troškovi izrade naprave drastično
poskupljuju proizvod. Naprava je pomoćno sredstvo u proizvodnji, koje se upotrebljava kod
obrade mašinskih dijelova, bilo za samostalnu proizvodnju, bilo u zajednici sa nekim alatnim
strojem. Postoje razne vrste naprava koje se koriste u procesu zavarivanja, služe da olakšaju
izvođenje primjenjenog postupka zavarivanja ili da ubrzaju i omoguće tačno izvođenje
montaže i kontrole pri montaži. Višestruke su prednosti naprava za zavarivanje, gdje pored
dimenziono tačne konstrukcije, naprave omogućavaju i prilagođavanje radnom položaju
zavarivača što mu pojednostavljuje i ubrzava rad, te sa ergonomskog aspekta pomaže u
očuvanju zdravlja. Primjena naprava u zavarivanju ostvaruje nebrojene korisne efekte u
82
proizvodnji, što rezultira smanjem cijene proizvoda, a time predstavlja glavni motiv
proizvođaču za uvođenje u proizvodnju i kontrolu, indirektno je time zaštićeno zdravlje
radnika (zavarivača) od neprirodnih i nezgodnih položaja u toku zavarivanja. Zadatak naprave
je postaviti radni komad u pravilan položaj i držati ga stegnutog u tom položaju za vrijeme
trajanja pojedinih operacija. Svrha naprave je smanjiti vrijeme trajanja izvođenja pojedinih
operacija i omogućiti međufaznu kontrolu i kontrolu gotovog proizvoda u kratkom vremenu i
sa zahtijevanom tačnošću [8].
2.1. Karakteristike pomoćnih naprava u proizvodnji
Pomoćna naprava je specijalno pomagalo u proizvodnji, koje treba izraditi jer se ne može
nabaviti na tržištu. Troškovi uloženi u naprave utiču ne samo na tok proizvodnje već i na
ukupne troškove proizvodnje. Neki od zadataka naprava su: brzo i sigurno stezanje mašinskog
dijela, postizanje visoke točnosti mjera i oblika, eliminacija poslova obilježavanja i
ocrtavanja, moguće posluživanje više strojeva, poslužitelji su oslobođeni teškog fizičkog rada,
bolje iskorištenje strojeva, mogući rad s osobama sa nižom stručnom spremom, proizvodnja
se može automatizirati, smanjenje škarta i smanjenje mogućih nezgoda pri radu izazvanih
umorom, dugoročno gledano, bolje opšte zdravstveno stanje radnika. S obzirom na svoju
funkciju, skoro sve naprave se sastoje od sljedećih konstrukcijskih cjelina, odnosno
elemanata: elementi za određivanje položaja radnog komada (pozicioniranje, oslanjanje),
elementi za stezanje, elementi za posluživanje i tijela, kućišta ili nosača naprave [7].
Osnovne podjele naprava su prema području upotrebe, na (specijalne naprave, specijalizirane
grupne naprave i univerzalne naprave), prema vrsti sile za stezanje (naprave sa ručnim
stezanjem, pomoću klina, vijaka, ekscentra, stezala, itd., naprave sa mehaničkim stezanjem,
pomoću zraka, ulja, opruge, gume, magneta, itd.) [7].
Postupci pri posluživanju naprave su, postavljanje radnog komada, zatvaranje naprave i
stezanje, obrada, otpuštanje i otvaranje naprave, vađenje radniog komada i čišćenje naprave.
Pri projektiranju se treba držati odgovarajućih pravila koja će omogućiti brzo i efikasno
korištenje naprave, što podrazumjeva da radni komad treba biti jednoznačno postavljen,
sigurno i što brže bez dodatnog podešavanja, stezanje treba biti jednostavno i brzo bez
deformacije radnog komada, čišćenje strugotine treba biti što jednostavnije, naprava treba biti
kruta, proizvod treba da je vidljiv i pristupačan za obradu, elementi posluživanja moraju biti
tako postavljeni da nema opasnosti od nezgoda pri radu i kao i uvijek voditi računa da se u
konstrukciju naprave ugrađuje što više standardnih dijelova [7].
2.2. Rentabilnost naprave
Kao i kod ostalih proizvodnih operacija tako se i kod zavarivanja koriste naprave, automati i
strojevi za pojedine operacije, te za mehaniziranje i automatiziranje zavarivanja. Zbog toga se
83
proračunava kako rentabilnost automata i naprava tako i rentabilnost strojeva. Nabavna cijena
naprave i troškovi održavanja, osiguranja i kamata naprave za ,,g“ godina moraju biti manji ili
jednaki uštedi koja se ostvaruje primjenom naprave za ,,g“ godina u odnosu na rad bez
naprave (npr. za MIG zavarivanje bez naprave). Ako je ispunjen taj uslov kaže se kako je
upotreba naprave rentabilna.
Matematički zapisan taj uslov glasi [7,8]:
 N t 1  IDZ   tia LDI 1  IDZ 

i n
r t
i i LDI
i 1

1  T 
C naprave (1)
održavanja  Tosiguranja  T porezi  Tkamate  T pf g
gdje je:
Ni - broj komada nekog proizvoda koji će se raditi za ,,g“ godina (kom),
t ir - potrebno vrijeme za ručno zavarivanje (h/kom),
LDI r - lični dohodak za ručno zavarivanje (KM/h),
t ia - potrebno vrijeme za automatsko zavarivanje (h/kom),
LD I a - lični dohodak za automatsko zavarivanje (KM/h),
IDZ - ukupne obaveze društvenoj zajednici, npr. za 60% (IDZ = 0,6),
n- broj grupa proizvoda, npr. n1=500 kom. (profil 100),
n2=100 kom., (profil 200),
Todržavanja - troškovi održavanja (npr. 3,5% godišnje = 0,035),
Tosiguranja - troškovi osiguranja (npr. 2% godišnje = 0,02),
Tporezi - posebni porezi (npr. 1% godišnje = 0,01),
Tkamate - troškovi kamata (npr. 3% godišnje = 0,03) i
Tpf - izdvajanje za poslovni fond (npr. 3,5% godišnje = 0,035).
Iz izraza (1) moguće je izračunati minimalan broj komada koji se trebaju proizvoditi
(zavarivati) u napravi određenih karakteristika i cijene.Prije konstrukcije pomoćne naprave,
traba analizirati sljedeće aspekte, broj komada naprava, kao i broj komada dijelova koji će se
služiti napravom, namjenu konstrukcije, složenost konstrukcije, raspoloživi manipulativni
prostor, mogućnosti pokretanja naprave (ručno, automatski), mogućnost stezanja dijelova
podsklopa i drugi specifični zahtjevi pomoćnih naprava. Rentabilnost i isplativost naprave je
različita za svaku vrstu naprave. Naprava je namjenjena da štiti radnika i mora ispuniti
određenje zahtjeve kvaliteta, što znači da i pomoćna naprava treba biti kvalitetno konstruisana
i izrađena.
84
3. POMOĆNA NAPRAVA ZA ZAŠTITU NA KABINI BAGERA
Sklop kabine bagera se sastoji od više podsklopova. Svaki podsklop i sklop imaju adekvatnu
napravu za izvođenje. Principi izrade naprava su za sve sklopove i podsklopove slični.
Pomoćna naprava mora biti konstruisana za što jednostavnije i lakše korištenje, da zauzima
što manje prostora, da se prilagođava radniku u njegovom optimalno povoljnom radnom
položaju. Pomjeranja mogu izazvati sile nastale u toku rada. Pomoću elemenata za stezanje
ostvaruje se sila stezanja. Izvorna sila za stezanje (npr. ručna), se preko elemenata pretvara u
veću steznu silu na radnom komadu i zadržava (pamti) tokom obrade. Elementi moraju biti
čvrsti da se ne deformiraju i ne popuste usljed djelovanja odgovarajuće sile na napravu.
Elementi za stezanje se obično površinski otvrdnjavaju da se spriječi trošenje usljed čestog
stezanja i otpuštanja. Najvažniji elementi za stezanje su: vijci, klinovi, ekscentri, koljenaste
poluge, opruge, magneti, pneumatski i hidraulički elementi [7,8,9].
U mehanizaciji proizvodnje zavarivanja posljednih je godina izvršen veliki napredak,
međutim još uvijek postoji veliki broj zavarivačkih radova koji se zbog neprikladnog oblika i
dimenzija dijelova ili tahnološke složenosti konstrukcije ne mogu automatski zavariti. Zbog
toga mnogi pogoni i dalje zavise od sposobnosti zavarivača, zavarivanje u prisilnim
položajima zahtijeva velike fizičke napore, što znatno smanjuje produktivnost rada, zavarivači
za kratko vrijeme postaju trajno nesposobni za dalje obavljanje takvih poslova. Zbog toga se
teži da se omogući najpovoljniji radni položaj u toku zavarivanja. Taj položaj je tzv.
,,položeni položaj”, koji podjednako dobro odgovara i radniku i procesu zavarivanja, u tom
položaju rastopljeni materijal (zavarivačka kupka) nema mogućnosti otjecanja, kao npr. u
nadglavnom i vertikalnom položaju.
Dovođenje predmeta u položaj i visinu zavarivanja, koji najbolje odgovaraju zavarivaču,
izvodi se mogućnošću naprave da se postavlja u željene položaje. Ostale funkcije naprava za
zavarivanje su, povećanje proizvodnosti, kroz povećanje količine istopljenog dodatnog
materijala, povećanjem brzine zavarivanja, potrebna niža kvalifikacija zavarivača, smanjenje
troškova raznih vrsta, pojednostavljenje rada (potrebna su mala pripremno završna vremena),
smanjenje grešaka subjektivne prirode, a time i poboljšanje kvalitete zavarenih spojeva,
smanjenje unutrašnjih naprezanja i deformacija, poboljšanje zaštite zdravlja na radu kroz
izbjegavanje podizanja i manipulacije sa teškim radnim predmetima i izostanak rada u
prisilnim položajima[9,10].
3.1. Izrada zaštite na kabini bagera pomoću naprave za zavarivanje
Zahtjeve za tačnost izrade zaštitne konstrukcije postavlja naručilac. Tehnička dokumentacija

zaštite kabine bagera i konstrukcije naprave za montažu zavarivanjem je rađena u softverskom
paketu SolidWorks. Konstrukcija se radi firmi ,,Krupa Kabine” u Bosanskoj Krupi,
85
BiH.Zaštitna konstrukcija kabine bagera predstavlja podsklop kabine i nalazi se na prednjem

dijelu vrha kabine (sl. 1) [8].
Slika 1: Zaštitna konstrukcija na kabini bagera
Zavarivač vrši postavljanje dijelova u pomoćnu napravu, dijelovi se fiksiraju pomoću steznih
alata, nakon čega se izvodi zavarivanje po propisanom redosljedu zavarivanja. Sam proces
zavarivanja zahtijeva izuzetno malo vremena, nakon ovakve pripreme. Pomoćna naprava
omogućuje radniku da radi u optimalnom položaju tako što se može okretati za 360°.
Zaštitna konstrukcija kabine bagera se sastoji od 10 dijelova, pozicije (1÷4), (slika1). Nakon
pripreme dijelova konstrukcije zavarivač bi imao velikih problema sa spajanjem dijelova
zavarivanjem ukoliko bi montažu izvodio samostalno bez propisane tehnologije zavarivanja,
koja utvrđuje i redosljed zavarivanja. Mjesečno se proizvodi 90 komada zaštita za kabinu
bagera, nakon izvršene analize opravdano je izraditi pomoćnu napravu koja će u potpunosti
omogućiti montažu konstrukcije zavarivanjem [8].
Pomoćna naprava za montažu zaštitne konstrukcije kabine bagera u potpunosti treba
dimenziono odgovarati dimenzijama gotove konstrukcije. Konstrukcija naprave za montažu
zavarivanjem zaštite kabine bagera (lijevo), i zaštitna konstrukcija zajedno sa napravom
(desno), je prikazana na slici. 2 [8].
86
Slika 2: Pomoćna naprava (Alat-Šablon)
Zahtjeve za tačnost izrade zaštitne konstrukcije postavlja naručilac. Tehnička dokumentacija

zaštite kabine bagera i konstrukcije naprave za montažu zavarivanjem je rađena u softverskom
paketu SolidWorks. Konstrukcija se radi firmi ,,Krupa Kabine” u Bosanskoj Krupi, BiH.
Zavarivač vrši postavljanje dijelova u pomoćnu napravu, dijelovi se fiksiraju pomoću steznih
alata, nakon čega se izvodi zavarivanje po propisanom redosljedu zavarivanja. Sam proces
zavarivanja zahtijeva izuzetno malo vremena, nakon ovakve pripreme. Pomoćna naprava
omogućuje radniku da radi u optimalnom položaju tako što se može okretati za 360°.
4. ZAKLJUČAK
Ugroženosti na radnom mjestu zavarivača su tolike da je nužan cjeloviti pristup rješavanju

prisutnih opasnosti. Ali, na tom području primjećuje se pomanjkanje stručnog znanja,
normativa i zakonskih propisa. Često je skoro nezamislivo da su unatoč natprosječno velikim
zdrastvenim problemima zavarivača, pravilnici o upotrebi osobnih zaštitnih sredstava još
uvijek jako općeniti. Najveće prepreke u rješavanju tih problema pojavljuju se kod
tehnomenadžerskih struktura i poslodavaca kojima je profit na prvom mjestu. Ironija je u
tome da bi kod objektivnog gledanja kroz prizmu novca baš oni morali biti najmočniji
pokretači upotrebe najkvalitetnije zaštitne opreme. Jer, realni doprinos ka profitu tvrtki
stvaraju visoko kvalitetni i zadovoljni radnici koji mogu svoj posao obavljati na tako visokoj
razini, što je moguće dulje.
Iz godišnjih izvještaja mnogih tvrtki-koji pružaju dokumentirane podatke o stanju na radnim
mjestima, kao i pregled podataka o stanju ozljeda na radu i profesionalnim bolestima- često se
može zaključiti da je neupotreba ili upotreba neadekvatne osobne zaštitne opreme jedan od
glavnih uzroka nastanka ozljeda i profesionalnih bolesti radnika. Najveći broj ozljeda i/ili
profesionalnih bolesti odnosi se na rad u suviše bučnom prostoru i rad s raznim toksičnim
87
tvarima. Za zavarivače, koji rade u natprosječnio opasnim radnim uvijetima, trebali bi biti
izrađeni posebni pravilnici o nužnosti upotrebe najkvalitetnijih osobnih zaštitnih sredstava. Na
kraju, to nije nikakav luksuz, već investicija koja se u prosjeku najbrže isplati i dugoročno
donosi najveći profit. Toga bi morali biti svijesni prije svega zavarivači, a stručno osoblje
trebalo bi humanim i ekonomskim argumentima uvjeriti one koji to ne/žele shvatiti.
Zavarivanje, iako najzastupljeniji način spajanja dijelova u konstrukciju, kao proces ima
mnogo negativnih pojava, (opasnosti od električne struje, visoke temperature, zavarivački
dimovi i gasovi, svjetlosno, radioaktivno i UV zračenje, neergonomski položaji zavarivanja
itd.), koje imaju negativan uticaj na zdravlje zavarivača. Zaštita zavarivača i okoline od
negativnih efekata zavarivanja se dosta uspješno ostvaruje ukoliko se primjenjuju sredstava
lične zaštite i uvođenjem ventilacionih i klimatizacionih sistema sa adekvatnim filtriranjem.
Kako se ti aspekti zaštite direktno ne odražavaju na smanjenje cijene proizvoda, a iziskuju
velika ulaganja proizvođača, za očekivati je da će se zadovoljiti minimalni nivo, (u okviru
zakonskih propisa), takve vrste zaštite radnika na radnom mjestu i u pogonu. Pomoćne
naprave u zavarivanju objedinjujući ciljeve proizvođača i radnika zavarivača smanjenjem
cijene proizvoda svojim korištenjem u proizvodnji, što ujedno direktno i višestruko štiti
radnika, omogućujući mu da svaki prinudni položaj zavara na konstrukciji promjeni u
horizontalni položaj koji je ergonomski najpovoljniji za njega, a ujedno i za tečni metal
zavarivačke kupke.
Pomoćna naprava bilo koje vrste, (za zavarivanje, kontrolu isl.), je najbolji primjer i velika
mogućnost za zaštitu zdravlja radnika i zato treba nastojati da se području konstrucija i izrade
naprava daje sve više važnosti i mjesta u proizvodnji.
5. LITERATURA
[1] Begić, R.; Istraživanje optimalnog tehnološkog sastava obloge elektrode sa

aspekta minimizacije zavarivačkog dima, Doktorski rad, Tehnički fakultet Bihać,
2011.
[2] Hrustić, S.; Pomoćni alat za zavarivanje zaštite kabine tešlih vozila, Diplomski
rad, Tehnički fakultet Bihać, 2013.
[3] HDTZ, Zaštita na radu pri zavarivanju, 2.Dio, Zagreb 2006.
[4] Joković, Ž.; Bezbjednost i zdravlje na radnom mjestu pri zavarivanju,
http:www.vtsns.edu.rs. 2014.
[5] Ristić, M.; Opasnost i mere bezbjednosti na radu pri zavarivanju,
http://www.occush.vtsnis.edu.rs. 2014.
[6] Rebec, B.;E. Naprave-konstrukcija, izrada i eksploatacija, FSB Zagreb, 1974-
1990.
[7] V.-E. Spiegel-Ciobanu, Schadstoffe beim schweiẞen und bei verwanten
Verfahren, BG-Information, 2006.
88
[8] V.-E. Spiegel-Ciobanu, „Schadstoffe in der Schweiẞtechnik” im FA MO der

DGUV, Beuteilung der Gefährdung durch Schweiẞrauche, 2008.
[9] Naprave i automatizacija za zavarivanje i srodne tehnike
zavarivanjuhttps://www.sfsb.hr/kth/zavar/zavar/naprave.pdf
[10] Naprave,www.ss-industrijska-strojarska-zg.skole.hr
89
ISSN 2303-5889
KONTROLA KVALITETA HRANE ZA DJECU VRTIĆKE DOBI
Edisa Okugić1, Huska Jukić1, Asmir Aldžić1

1
Visoka zdravstvena škola, Nositelja hrvatskog trolista 4 77000 Bihać
asmir.aldzic@vzs.unbi.ba
Ključne riječi: dječiji vrtić, hranjive tvari, kvalitet hrane, Velika Kladuša, vitamini
SAŽETAK
Pravilna prehrana je u svakoj životnoj dobi važna, no, to uglavnom vrijedi za ona razdoblja u
kojima dijete najbrže raste i najintenzivnije se razvija. Osim direktnog efekta na rast,
kognitivni i fizički razvoj, te ispunjenje genetskog potencijala, znanstveno je utemeljeno da
prehrana već u ranom djetinjstvu može preventivno ili provokativno utjecati na pojavu
određenih patoloških promjena i hroničnih bolesti u odraslih (aterosklerozu,
kardiovaskularne bolesti, šećernu bolest, osteoporozu, a vrlo vjerovatno i maligne bolesti).
Djetinjstvo je i vrijeme kada se formiraju prehrambene navike koje će pojedinac nositi kroz
cijeli život. U planiranju prehrane djeteta vrtićke dobi u obzir su uzeti slijedeći faktori:
• prehrambene potrebe za energijom, hranjivim tvarima, vitaminima i mineralima koje
moraju omogućiti normalni život te rast i razvoj djeteta;
• socijalne i razvojne aspekte hranjenja primjerene dobi kao što su uključivanje u
društveni život, razvoj motorike, psihološke faze, stjecanje prehrambenih navika, itd;
• mogućnosti prevencije patoloških stanja i hroničnih bolesti odraslih.
Istraživanje je provedeno u dječijem vrtiću u Velikoj Kladuši sagrađenom 1975. godine za
obuhvat djece od 1 do 6 godina gdje je trenutno ukupno zaposleno 19 radnika. Predškolskim
odgojem i obrazovanjem u školskoj 2015/2016. godini obuhvaćeno je 120-oro djece
raspoređenih u tri vrtićke i dvije jasličke odgojne grupe, te 27-oro djece na programu
posliješkolskog boravka. Hrana za vrtić se nabavlja sedmično i mjesečno, ali više sedmično
zbog nedovoljnog prostora za skladištenje. Sedmična nabavka odnosi se na meso, mlijeko,
jaja tako da je uvijek svježe.
90
1. UVOD
U dobi malog djeteta (1. do 3. godina života), dijete u odnosu na dojenačku dob, usporava rast
u visinu i napredak na tjelesnoj masi, te se izgledom izdužuje. U prosjeku tijekom druge
godine normalno dobije 2–3 kg, a naraste oko 12cm, što je dvostruko manje naspram prve
godine života. Iako je apsolutna vrijednost energetske potrebe veća negoli prije, ona se u
odnosu na tjelesnu masu zapravo smanjila, prvenstveno zbog usporenja rasta. Najveći dio
energije crpi se iz ugljikohidrata, dok se udio masti smanjuje u odnosu na dojenaštvo. Potreba
za vitaminima i mineralima je veća u odnosu na mlađu dob, izuzev za vitaminom D. U to je
vrijeme uzimanje hrane normalno već raspoređeno u 3 glavna obroka i 2 međuobroka, a
težište je s mliječne prehrane preneseno na nemliječnu, iako mlijeko i dalje ostaje važna
namirnica u dnevnom jelovniku. Također većina namirnica već je uvedena u jelovnik djeteta
koji je, stoga, raznovrstan [1].
U predškolskoj dobi (4. do 6.godina života) djeca dalje usporavaju rast u visinu i prirast na
tjelesnoj masi, što ostaje i u školskoj dobi, pa sve do puberteta. Tako prosječno godišnje
narastu 6–8 cm, a na masi dobiju 2 najviše 3 kg. Slijedom toga i potrebe za energijom, tj.
hranjivim tvarima su računajući prema tjelesnoj masi manje nego ranije, iako gledano u
apsolutnim vrijednostima to ne izgleda tako. Potrebe za vitaminima i mineralima nešto su
veće od onih u dobi malog djeteta. Predškolska je dob ujedno vrijeme kada prema
preporukama koje su znanstveno podkrijepljene treba započeti prevenciju patoloških stanja i
bolesti odrasle dobi koje se vežu uz nepravilnu prehranu. To su prije svega ateroskleroza,
kardiovaskularne bolesti, debljina, tip 2 šećerne bolesti i osteoporoza [2].
Jelovnik je u toj dobi normalno raznovrstan, ali sa različitom zastupljenošću pojedinih
namirnica, a najbolje ga oslikava piramida zdrave prehrane. U toj dobi djeca polako formiraju
prehrambene navike, te oko 5. godine počinju jasno izražavati svoje želje u vezi s hranom.
Tada vrlo lako potaknuti lošim primjerom, ali i zbog velike dostupnosti slatkiša, grickalica i
brze hrane, te sve ubrzanijeg životnog tempa, mogu razviti loše prehrambene navike u smislu
lošeg odabira namirnica, neredovitih obroka ili količinski neprimjerenih obroka [3, 4].
2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Kontrolirati kvalitet hrane koju konzumiraju djeca vrtićke dobi na prostoru općine Velika
Kladuša.
91
3.1. Dnevni jelovnik predškolske djece
Da bi dijete ishranom dobilo sve što je potrebno organizmu, njegov dnevni jelovnik treba da
sadrži slijedeće grupe namirnica:
1. Žitarice i proizvode od žitarica
2. Voće i povrće
3. Mlijeko i mliječne proizvode
4. Meso, riba, perad, jaja i mahunarke
5. Šećer, masti i ulja, sol
3.1.1. Žitarice i proizvodi od žitarica
Žitarice i proizvodi od žitarica (kruh, tjestenina, razna peciva i sl.) od čega bi barem polovina
trebala biti od punog zrna, moraju biti dio svakodnevne ishrane predškolske djece. Cjelovite
žitarice (puno zrno) su bogate prehrambenim vlaknima i njihovom konzumacijom se smanjuje
rizik od određenih hroničnih bolesti. Mnoga predškolska djeca ne jedu dovoljno cjelovitih
žitarica. Cjelovite žitarice se sastoje od cijelog/punog zrna koje sadrži mekinje, klice i
endosperm koji su bogat izvor prehrambenih vlakana. Rafinirane žitarice su prerađene u
procesu kojim se ovi dijelovi uklanjaju. Procesom rafiniranja žitaricama se daje finija tekstura
i poboljšava rok trajanja, ali na taj način se također uklanjaju prehrambena vlakna, željezo i
vitamini B grupe. Neki primjeri proizvoda dobivenih od rafiniranih žitarica su:
• Bijelo brašno
• Bijeli kruh
• Bijela riža
• Tjestenina i proizvodi od bijelog brašna
Većina rafiniranih žitarica su obogaćene vitaminima B grupe (tiamin, riboflavin, niacin,
folna kiselina) i željezom koji se dodaju nakon obrade. Međutim, vlakna se ne mogu
nadoknaditi ovim obogaćivanjem žitarica. Neki prehrambeni proizvodi su izrađeni od
mješavine integralnih i rafiniranih žitarica. Primjer namirnica koje sadrže cjelovite žitarice:
• Pšenični kruh, peciva, ili muffini od cijelog zrna
• Zobene pahuljice
• Pšenični krekeri od punog zrna
• Smeđa riža
• Tjestenina od cjelog zrna žita
• Drobljena pšenica-bulgur
92
3.1.2. Voće i povrće
Namirnice koje spadaju u ovu grupu su:

• Povrće: paradajz, mrkva, krastavac, paprika, patlidžan, brokoli, prasa, kupus, špinat,
celer, krompir, peršun, kopar, zelena salata itd.
• Voće: jabuka, kruška, naranča, jagode, šljive, maline, breskve, grožđe, banana itd.
Ove namirnice obezbjeđuju vitamine C i A, minerale i vlakna.
3.1.2.1. Povrće
Povrće sadrži mnogo vitamina, minerala i prehrambenih vlakana koji pomažu da djeca rastu i
ostanu zdrava. Zajedničko za svu predškolsku djecu je da ne vole i odbijaju neke vrste povrća.
Postoje mnoge druge vrste povrća koje im se mogu dati. Npr. može im se ponuditi povrće u
obliku grickalica (narezani prutići zelenog, crvenog ili narančastog povrća). Povrće može biti
svježe, smrznuto ili konzervirano. Povrće treba da se uključuje u obroke i užine svaki dan.
3.1.2.2. Voće
Voće treba biti svakodnevno uključeno u ishranu djeteta. Može biti svježe, smrznuto ili
konzervirano. Ako se uzima konzervirano treba birati ono koje je u vodi ili u sopstvenom
soku umjesto sirupa, jer svjetli ili gusti sirupi sadrže dosta šećera. Voćni sok ne sadrži vlakna,
zato je djetetu bolje davati svježe voće (sa korom ili bez).
3.1.3. Mlijeko i mliječni proizvodi

• Mlijeko
• Jogurt
• Razne vrste sira, mliječnih namaza
• Puter, margarin
• Mlijeko u prahu
• Deserti pripremljeni od mlijeka (npr. sladoled)
Ove namirnice obezbjeđuju važne hranjive materije kao što su: kalcijum, bjelančevine,
vitamin D, vitamine B kompleksa. Dijete treba da svakodnevno konzumira mlijeko i mliječne
proizvode, jer su oni važni za izgradnju kostiju i održavanje njihove čvrstoće. Važno je kod
djece stvoriti naviku pijenja mlijeka, jer će tu naviku neki zadržati i kao odrasle osobe.
Mlijeko koje ima 2,0 % sadržaj masnoće ima istu količinu kalcija i vitamina D kao i
punomasno mlijeko, ali manje zasićenih masnoća i kalorija. Zasićene masti utiču na
povećanje nivoa holeterola u krvi. Djeca trebaju svakodnevno konzumirati mlijeko i mliječne
93
proizvode, međutim prevelika količina ovih namirnica nije preporučljiva, jer ostavlja manje
mjesta za druge važne namirnice.
3.1.4. Meso, riba, perad, jaja i mahunarke

• Crveno meso (teletina, junetina, janjetina)
• Bijelo meso (piletina, puretina, riba)
• Jaja
• Mahunarke (grah, leća, grašak, boranija)
• Mesni proizvodi (kobasice, šunka, salama)
Ove namirnice obezbjeđuju važne hranjive materije kao što su bjelančevine, željezo i
vitamini B kompleksa. Osim toga mahunarke su bogate vlaknima. Konzumiranje hrane bogate
proteinima osigurava hranjive tvari koje su od vitalnog značaja za razvoj i rast djeteta. Iz
grupe hrane i bogate proteinima treba birati namirnice koje imaju malo čvrstih masti. Tu
spadaju mahunarke (grašak, grah, leća, soja), orašasti plodovi i sjemenke. Čvrste masti su
uglavnom zasićene masti, koje utiču na povišenje holesterola u krvi. Najviše zasićenih masti
se nalazi u crvenom mesu i mesnim prerađevinama.
3.1.5. Šećer, masti i ulja, sol
Ove namirnice djete treba jesti u malim količinama. Hrana koja sadrži puno masti, šećera i
soli ne osigurava dovoljno osnovnih hranjivih tvari. Slatkiši sadrže puno kalorija, a malo
hranjivih tvari, s toga bijeli šećer, slatka gazirana pića i slastice (bombona, čokolada, kolači,
keks), djeca trebaju uzimati u manjim količinama. Potrebe njihovog organizma za slatkim
namirnicama mogu se zadovoljiti svježim i sušenim voćem, prirodnim voćnim sokovima i
medom. Masnoće životinjskog porijekla treba zamjeniti masnoćama biljnog porijekla, tj.
izbjegavati grickalice koje sadrže mnogo masnoća (npr. čips), i brzu hranu (hamburger, hot
dog i sl.) koja sadrži veliku količinu životinjskih masnoća i soli. Najzdravije biljne masnoće
su maslinovo, kukuruzno, sojino i suncokretovo ulje. Konzumiranje manjih količina soli je
važno za zdravlje djece. Preporučena dnevna franica za natrij je manje od 1500 miligrama za
djecu od 1-3 godine, a manje od 1.900 miligrama za djecu starost 4-8 godina.
3.2. Plan dnevnih obroka
Krajem prve godine života prehrana se sastoji od tri glavna obroka i dva međuobroka.
Prelaskom u drugu godinu usporava se rast, smanjuju se energetske potrebe organizma što
treba objasniti roditeljima jer inače tjeraju dijete da jede previše. Istovremeno dijete
povremeno gubi interes za neku hranu, no treba poštivati djetetov ukus.
94
3.3. Energetske potrebe
Za održavanje životnih funkcija organizmu je potrebna energija a dobiva je razgradnjom

masti, ugljikohidrata (UH) i bjelančevina.
• Iz 1g ugljikohidrata - 4 kcal (17 kJ)
• Iz 1 g masti - 9 kcal (38 kJ)
• Iz 1 g bjelančevina - 4 kcal (17 kJ)
Energija potrebna djetetu koje raste iskorištava se za njegov:
• Bazalni metabolizam (potrošnja energije u strogom mirovanju za održavanje osnovnih
životnih funkcija)
• Rast
• Specifično dinamsko djelovanje hrane
• Nadoknadu gubitka energije putem ekskreta
• Tjelesnu aktivnost
Dnevne potrebe za energijom
• U prvoj godini života: 100 kcal/kg
• Nakon prve godine potrebe opadaju za po 10 kcal/kg svake 3 g.
Tabela 1. Osnovni dnevni jelovnik
GRUPA NAMIRNICA BROJ PORCIJA U IZVOR NAJBOLJI IZBOR
DNEVNOM JELOVNIKU NUTRIJENATA
Mlijeko i mliječni proizvodi Proteini, kalcij, Dio mlijeka kao
-mlijeko 1-2 porcije fosfati, vitamin A poluobrano, dio sira
-sir kao nemasni
Meso i zamjene Proteini, željzo, Nemasno meso, perad,
-meso,perad 1 porcija vitamini riba kuhana ili na žaru
-riba 1 porcija 1 put sedmično
Povrće Neprobavjiva Najmanje 1 porcija
-lisnato 1 porcija vlakna, vitamini, sirovog povrća
-korjenasto 1 porcija oligoelementi
-mahunarke 1 porcija 2-3 puta u sedmici
Voće 1 porcija Energija, vitamin C Nezaslađen sok, sirovo
-agrumi
-ostalo voće
Hljeb i zamjene Energija, Kruh od punog zrna
-hljeb 2-3 porcije neprobavljiva
-žitarice u zrnu 1 porcija vlakna, vitamin B
-tjestenina 1 porcija
Masnoće Energija, vitamin Biljna ulja
-puter A, nezasićene
-ulje, margarin 2 kašike kao namaz ili začin masne kiseline
3.4. Struktura i režim dnevne ishrane
Pravilan režim ishrane djece podrazumijeva tri glavna obroka (doručak, ručak, večera) i dva
međuobroka (jutarnja i popodnevna užina). Kada je u pitanju režim ishrane u predškolskim
95
ustanovama, one treba da rad organizuju na način da djeci omoguće redovne obroke, te da
raspored obroka bude ravnomjeran, ovisno o dužini boravka djeteta u ustanovi.
3.5. Vrste obroka
Ustanova treba na vrijeme, ovisno o početku rada i vremenu dolaska, djetetu ponuditi rani
doručak, doručak, prijepodnevnu užinu, ručak, poslijepodnevnu užinu, a u cjelodnevnom
smještaju i večeru. Djeci je potrebno da jedu redovno i da vrijeme obroka i užina bude
pravilno raspoređeno tokom dana, tako da intervali među obrocima ili do vremena odlaska
kući, ne budu predugi.
3.6. Trajanje i broj obroka
U predškolskim i školskim ustanovama, potrebno je osigurati vrijeme trajanja obroka od

najmanje 30 minuta, a međuobroka (užina) od najmanje 15 minuta. U dječjem vrtiću koji
ostvaruje redovite i posebne programe, s obzirom na trajanje programa, djeci se svakog dana
treba osigurati sljedeći broj obroka:
• za 3-satni program 1 obrok
• za 4-satni, 5-satni i 6-satni program 2 obroka
• za 7-satni i 8-satni program 3 obroka
• za 9-satni i 10-satni program 4 obroka.
3.6.1. Vremenski raspored obroka
Ishrana u predškolskim ustanovama treba da bude primjereno organizirana u odnosu na

fizičku aktivnost i vrijeme spavanja.
3.6.2. Preporučeno vrijeme serviranja obroka
U zavisnosti od radnog vremena vrtića, jutarnja užina može biti ponuđena bilo kao rani
jutarnji obrok ili između doručka i ručka.
Tabela 2. Preporučeno vrijeme serviranja obroka u odgojno obrazovnim ustanovama s dnevnim boravkom i
radnim vremenom od 6.30 sati
Vrsta obroka Vrijeme obroka (sati)
Rani doručak 6.30 – 7.00
Doručak 8.30 – 9.00
Ručak 11.30- 12.30
Poslijepodnevna užina 14.30 – 15.00
Večera (kod kuće) 18.00 – 19.00
96
Vrtići koji počinju raditi od 06:30 mogu rani doručak postaviti za samoposluživanje djeci,
kako bi svako dijete u periodu od 06:30 – sat vremena prije centralnog doručka moglo
„prezalogajiti“. Hranu ukloniti sat prije glavnog doručka kako bi djeca dovoljno ogladnila.
Tabela 3. Preporučeno vrijeme serviranja obroka u odgojno obrazovnim ustanovama s dnevnim boravkom i
radnim vremenom od 8 sati
Vrsta obroka Vrijeme obroka (sati)
Doručak 8.00 – 9.00
Prijepodnevna užina 10.00 – 10.30
Ručak 12.00 – 13.00
Poslijepodnevna užina 15.00 – 15.30
Večera (kod kuće) 18.00 – 19.00
Preporučuje se da djeca u cjelodnevnom boravku, u predškolskoj ustanovi (8 sati i duže),

dobiju najveći dio dnevnog unosa hrane, dok su u ustanovi, odnosno 80% dnevnih potreba
energije i većine drugih nutrijenata.
3.6.3. Dužina boravka u ustanovi i broj obroka
Preporučuje se da djeca u poludnevnom boravku (prije ili poslije podne), dobiju jedan obrok i
najmanje jedan međuobrok (užinu). Djeca u predškolskoj ustanovi koja borave kratko, prije ili
poslije podne, a taj period ne uključuje obrok, treba da dobiju užinu, ukoliko je njihov
boravak duži od dva sata. Ručak treba da bude energetski i nutritivno najsnažniji obrok.
Prvi dječiji vrtić u Velikoj Kladuši sagrađen je 1975. godine za obuhvat djece od 1 do 6
godina. Trenutno je ukupno zaposleno 19 radnika.
Predškolskim odgojem i obrazovanjem u školskoj 2015/2016. godini obuhvaćeno je 120-oro
djece raspoređenih u tri vrtićke i dvije jasličke odgojne grupe, te 27-oro djece na programu
posliješkolskog boravka.
Radno vrijeme vrtića u petodnevnoj radnoj sedmici je od 6:00h do 17:00h.
Tabela 4. Jelovnik za jednu sedmicu

PONEDJELJAK:
Doručak: kruh, mlijeko, voćni čaj, pašteta od tune

Ručak: grah, mješana salata
Užina: voće
UTORAK:
Doručak: pura s jogurtom i vrhnjem

Ručak: juha s kapamcima, teletina, riža, salata, svježi kupus i mrkva
Užina: petit keks, voćni čaj
SRIJEDA:
97
Doručak: kruh, slatki kakao, voćni čaj, margo i med

Ručak: juha, pečena piletina, pire krompir, špinat
Užina: puding
ČETVRTAK:
Doručak: kruh, mlijeko, voćni čaj, eurokrem

Ručak: trahana, makaroni u sosu ala Bolognese, cikla salata
Užina: voće
PETAK:
Doručak: kruh, voćni čaj, namaz od sira

Ručak: punjene tikvice, pire krompir
Užina: domaća gurabija
Hrana za vrtić se nabavlja sedmično i mjesečno, ali više sedmično zbog nedovoljnog prostora
za skladištenje. Sedmična nabavka odnosi se na meso, mlijeko, jaja tako da je uvijek svježe.
Dobavljači za mlijeko je Lejla komerc, koji su direktni zastupnik mljekare Meglle, meso se
uzima svježe u perutnina Ptuj u Bihaću, a dobavljači za mjesečnu nabavu je BF komerc u
Velikoj Kladuši.
Vrtić nema normative, niti zakonske odredbe za sastavljanje jelovnika.
Kontrolu za ispravnost hrane i higijenu u vrtiću obavlja Zavod za javno zdravstvo u Bihaću.
Provodi se na taj način da se mjesečno uzima uzorak hrane, brisevi radnih površina, te bris
ruku kuharice.
U drugom vrtiću su dvije grupe po 15-20 djece, dobi 1-6 godina. Radno vrijeme vrtića u
petodnevnoj radnoj sedmici je od 08:00h do 17:00h.
Tabela 5. Jelovnik za jednu sedmicu
PONEDJELJAK:
Doručak: bijeli kruh, eurokrem, mlijeko

Prijepodnevna užina: juha sa noklicama, čaj
Ručak: riža sa piletinom, multivitaminski sok
Poslijepodnevna užina: voće
UTORAK:
Doručak: bijeli kruh, pileća salama

Prijepodnevna užina: trahana
Ručak: čorba (mahune, krompir, povrće)
Poslijepodnevna užina: čupavci
SRIJEDA:
Doručak: bijeli kruh, pileća pašteta

Prijepodnevna užina: juha sa povrćem
Ručak: makaroni sa sirom
Poslijepodnevna užina: voće
ČETVRTAK:
Doručak: kruh, pileće hrenovke

98
Prijepodnevna užina: grašak

Ručak: grah
Poslijepodnevna užina: slatkiši
PETAK:
Doručak: kruh, sirni namaz

Prijepodnevna užina: trahana
Ručak: punjene paprike i pire
Poslijepodnevna užina: grickalice
Kao i kod prethodnog vrtića nemaju zakonske normative za jelovnik. O broju djece ovisi i
količina i utrošak hrane na dnevnom, odnosno na mjesečnom nivou. Hrana je uglavnom
domaća, za njenu pripremu koristi se suncokretvo ulje. Namirnice koje su lako kvarljive
skladište se u frižider, kao što je mlijeko, meso, jaja. Ljeti se izbjegava priprema jaja zbog
mogućnosti zaraze.
5. ZAKLJUČAK
 Potrebno je uvažavati specifične nutritivne potrebe različitih dobnih skupina

 Broj obroka u vrtiću treba biti usklađen s dužinom boravka ali dnevno dijete mora imati 5
obroka
 U prehrani djece dobi 2-6 godina razmak između obroka ne bi trebao biti veći od 2 do 3 sata
 Važno je stvoriti prilike za tjelesnu aktivnost
 Vrlo je važno osigurati zdravstvenu ispravnost hrane
 Atmosfera tokom obroka treba biti ugodna
 Odgajatelji su djetetu uzor i djeca oponašaju njihove prehrambene navike te ponašanje za
stolom
 Raznolika prehrana visoke nutritivne vrijednosti
 Roditelje i odgajatelje je potrebno educirati o osnovnim principima pravilne prehrane
 Također, budući da danas većina vrtića ima izvješene sedmične jelovnike, roditelji bi trebali
ostatak dnevne prehrane prilagoditi obrocima koje je dijete konzumiralo u vrtiću (pod uslovom
da su obroci u vrtićima prilagođeni novim saznanjima i preporukama za zdravu/pravilnu
prehranu) te se informirati o količini i strukturi hrane koju je dijete pojelo od onoga što mu je
ponuđeno.
 Važno je prihvatiti činjenicu da vrtići ne često, već možda i najčešće ne prilagođavaju dnevne
obroke novim naučnim saznanjima i smjernicama o zdravoj/previlnoj prehrani čak i kad one
postoje i kada su dostupne ne samo zbog neznanja osoblja u vrtićima već vjerovatno zbog
materijalne odnosno finansijske nemogućnosti da nabave sve namirnice koje treba da
obezbijede sve dnevne, sedmične, mjesečne i godišnje potrebe djece za zdravom/pravilnom
prehranom, pošto je ekonomsko stanje u zemlji u cjelini jako loše, što roditelji nemaju
mogućnost da plaćaju cijenu koja bi obezbijedila zdravu/pravilnu prehranu u vrtićima, a ako bi
vrtići i znali i htjeli da djeci obezbijede zdravu/pravilnu prehranu onda manje-više cijena bi
morala biti tako visoka da roditelji ne mogu da je plate a bijedne državne institucije ne mogu
99
sufinansirati usluge u dječijim vrtićima, te djeca ne bi ni išla u vrtiće koji bi se u tom slučaju
morali zatvoriti, što opet nije moguće jer za najveći broj sretnih zaposlenika vrtić je
neophodan da bi mogli raditi i za tako malu platu kojom ne mogu platiti bolji kvalitet prehrane
u vrtićima i tako se cijeli sistem brige o djeci u koji spadaju i dječiji vrtići, vrti u negativnom
začaranom krugu održavanja a ne napretka.
6. LITERATURA
[1] ANUBiH (2012), Novi standardi ishrane u vrtićima i školama u F BiH,

www.anubih.ba, Sarajevo.
[2] Akšamija-Gičević, S. (2011), Istraživanje o prehrani u vrtićima BiH, Izvještaj, FZZJZ
F BiH, Sarajevo.
[3] Percl, M., (1999), Prehrana djeteta, Školska knjiga, Zagreb.
[4] Zavod za unapređenje domaćinstva Bosne i Hercegovine-Služba za unapređenje
ishrane, (1976), Ishrana djece uzrasta od 1 do 3 i od 4 do 7 godina u dječijoj
ustanovi (ZUD BiH), Sarajevo.
100
ISSN 2303-5889
UTICAJ DEBLJINE NA REPRODUKTIVNOZDRAVLJE

KAO POSLJEDICA NEPRAVILNE ISHRANE
Sulejman KENDIĆ1, Lirija Jusufović2
1
Visoka zdravstvena škola Univerziteta u Bihaću
2
ZU Dom zdravlja Velika Kladuša
sulejmankendic3yahoo.com
Ključne riječi: masno tkivo, debljina, reprodukcija, adipocit, adiponektin
SAŽETAK
Masno tkivo je najveći endokrini organ koji prizvodi peptide koji imaju različite uloge u
organizmu. Ono jeaktivni metabolički, endokrini organ (sa endokrinom, parakrinom i
autokrinom fukcijom) i središnje mjesto za skladištenje nepotrošene energije. Masno tkivo ima
ulogu u deponovanju i u otpuštanju triglicerida, pokazuje i efekat u metabolizmu cijelog tijela
i energetski balans proizvodnjom različitih hormona i citokina. Adipociti (stanice masnog
tkiva) luče adipokine (bioaktivne peptide), dok matriks luči citokine. Adipokini utiču na
apetit, energetski balans, imunitet, osjetljivost na inzulin, angiogenezu, metabolizam masti,
homeostazu glukoze, krvni pritisak, reprodukciju. Adiponektin važen je i pouzdan biljeg
reprodukcijskog i općeg zdravlja. Ima pouzdan učinak na funkciju kontrole ciklusa, jajnika,
endometerija i funkciju jajovoda. Povišena aktivnost adipocita dovodi do povišenja leptina i
rezistina, a padom proizvodnje adiponektina dolazi do stresa endoplazmatskog retikuluma,
mitohondrijskog poremećaja i proizvodnje slobodnih radikala. Debljina je metabolički
poremećaj koji karakterizira povećanje tjelesne mase čiji je udio tjelesne masti veći od 30%
kod žena i 25% kod muškaraca. U reproduktivnoj dobi (25–44 godina) više od 50% žena u
UK je debelo/pretilo. U svijetu ima oko 2 milijarde pretilih /čiji je BMI > 25 kg/m2/. Debljina
ima karakter pandemije. Debljina je jedan od vodećih javnozdravstvenih problema današnjeg
svijeta. Više od 50% maternalnih smrti tokom kasne trudnoće i poroda žene su bile debele, a
101
od njih 15% su bile morbidno debele. Adipociti imaju receptore za brojne hormone:
estrogene, progesteron, androgene, inzulin, hormon rasta, TSH (tireostimuliraći hormon),
kortizol, kateholamine, citokine i druge. Debljina značajno utječe na plodnost. Kod žena
izaziva anovulacije, dolazi do nekompetentnosti oocite, loše folikulogeneze, umanjuje
receptivnost endometrija, dovodi do nekvalitetne implantacija. Kod muškarca dovodi do
spolne disfunkcije, smanjenja spermatogeneze (smanjenje koncentracije spermija i smanjenja
pokretljivosti) i pada androgena. Dokazani su negativni uticaj debljine na zanošenje,
iznošenje i porođaj: uzrokuje umanjenje plodnosti, češće spontane pobačaje, pojavu
gestacijskog diabetesa/hipertenzije, česte upale, intrauterini zastoji rasta, pojava
makrosomija, više pojavnosti višeplodnih trudnoća, prijevremeni porođaj/prenošenje,
produženi porođaj, češće sekcije (hiruško dovršenje porođaja), viši perinatalni mortalitet,
češće malformacije ploda, disfunkciju dojenja, postpatalna krvarenja. Pretilost djece je u
pozitivnoj korelaciji sa majčinim BMI. Debljina se generacijski prenosi–epigenetsko
programiranje i stvara rizik za dijete. Debela majka-4 puta imaju viši rizik rađanja debelog
djeteta, veća porođajna težina djeteta-40% je veći rizik za kasniju debljinu djeteta, dok
rađanje mršavog dijeteta 30% je rizik kasnije debljine - tzv. postnatalni "catch up growth" /,
kratko dojenje ( < 3 mjeseca ), ili bez dojenja 30%. Rana dječja debljina značano utječe na
nastanak ranije centralne debljine i raniji nastanak komlikacija debljine.
Zaključak: Debljina značano utječe na metaboličke, endokrinološke i reprodukcijske funkcije.
1. UVOD
Debjina predstavlja energetsku neravnotežu unesenih i potrošenih kalorija. To je metabolički

poremećaj koji karakteriziran povećanjem tjelesne mase čiji je udio tjelesne masti veći od
30% kod žena i 25% kod muškaraca.Debljina je bolest (E66, MKB XI revizija). Etiologija je
multifaktorijalna interakcija genetskih, bioloških i okolišnih faktora.Debljina "ne boli", nakon
dužeg razdoblja dovodi do niza komplikacija koje ugrožavaju život.Debljina zauzima
pandemijski karakter, postala je javno zdravstveni problem, utječe na povećanje mortaliteta i
morbiditeta u svim populacionim grupama. U dječjoj i adolescentnoj dobi učestalost debljine
se udvostručila i utrostručila u odnosu na stanje prije 25 godina. Pvećanjem BMI ˃ 21kg/m 2
povećava se šećerna bolest, ishemijske bolesti srca i krvnih žila, karcinomi i utjecaj na
smanjenje reprodukcije. Dvije su vrste msnog tkiva 1) bijelo (unilokularno), to je subkutano,
visceralno masno tkivo i 2) smeđe masno tkivo (multilokularno).Visceralna debljina je usko
povezana s razvojem metaboličkog sindroma. Visceralni oblik debljine, u kojem se
dominantno nakuplja mast u trbušnom masnom tkivu, povezan je s većim rizikom
metaboličkog sindroma (dijabetes tipa II, pretilost, hipertenziju i dislipidemiju)i
kardiovaskularnih komplikacija.(1,2)
Potencijalni uzroci debljine naslijeđe (genetska predispozicija), poremećaj regulacije gladi i
sitosti, endokrini uzroci(smanjena funkcija štitne žlijezde, povećana funkcija nadbubrežne
102
žlijezde, primarno povećano izlučivanje inzulina,poremećaji funkcije jajnika) socijalno-

ekonomski, psihološki i drugi faktori.
2. PATOFIZIOLOGIJA DEBLJINE
Masno tkivo je naveći endokrini organ koji proizvodi peptide i koji imaju različitu ulogu.
Građeno je od adipocita (koji luče adipokine-bioaktivne peptide) i matriksa (koji luči
citokine).
Adipokni utječu na: apetit, energetski balans, imunitet, angiogenezu, inzulinsku rezistenciju,
metabolizam masti, homeostazu glukoze i krvni pritisak. Masno tkivo jeujednoaktivni
metabolički i endokrini organ i spremnik energije. Adipociti stanice masnog tkiva imaju
receptore za brojne hormone:estrogene, progesteron,androgene, inzulin, hormon rasta, TSH,
kortizol, kateholamine, citokine i ostalo.Debljina je kronična bolest karakterizirana
povećanjem mase masti u masnom tkivu. Masno tkivo je središnje mjesto za skladištenje
nepotrošene energije. U masnom tkivu odvija se vrlo intenzivan metabolizam. Masno tkivo je
ujedno i žlijezda s unutarnjim lučenjem koja izlučuje citokine (adipokine) koji imaju
endokrinu, parakrinu i autokrinu funkciju. U ljudskom tjelu postoje dva tipa masnog tkiva 1)
žuto (bijelo)-(tkivo za uskladištenje energije)i 2) mrko masno tkivo (tkivo termogeneze).
Visceralno i potkožno masno tkivo strukturno i funkcionalno se razlikuju i pokazuju različit
utjecaj na metabolizam. Visceralno masno tkivo izlučuje adipokine u portalni krvotok kojim
stižu u jetru, zbog čega je jače izražen učinak na jetru i metabolizam, dok potkožno masno
tkivo izlučuje adipokine u sistemsku cirkulaciju pa je i njihov učinak na jetru i metabolizam
slabiji. Visceralni tip debljine povezan je s većim rizikom nastanka metaboličkog
sindroma.Centralni tip debljine neovisan je faktor rizika za razvoj metaboličkog sindroma.
Ponekad se metabolički sindrom razvija u bolesnika koji još nisu debeli (BMI<30 kg/m 2), ali
imaju povećan opseg struka, kao posljedicu nakupljanja masti u visceralnom masnom
tkvu.Umasnom tkivu debelih osoba postoji hipoksemija koja može poremetiti ekspresije gena
koji upravljaju sintezom i izlučivanjem različitih citokina.(3-6)
Kod debelih potrebe za kiskom su povećane zbog hipertrofije masnih stanica.Pušenje i
konzumiranje alkohola utječu na povećanje visceralni tip debljine.(7)
Adipociti (stanice masnog tkiva) luče hemijske supstancije: leptin, rezistin, faktor tumorske
nekroze alfa (TNF-α), proteini stimulacije acilacije (ASP), citokine - interleukin 6 (IL-6),
adiposin, adiponektin, protrombotske faktore (plazminogen aktivator inhibitor-1)-PAI-1-,
proteine akutne faze (haptoglobin, serumski amiloid A), supstrate (slobodne masne kiseline,
glicerol), enzime – lipoproteinsku lipazu, holesterol estar transfer-proteine i apolipoprotein E,
aromatazu za sintezu estrogena, retinol-vezujući protein (retinol binding protein–RBP) i
angiotenzinogen.(8)
Sekretorni proteini adipocita, jedni su inflamationi citokini, drugi imaju ulogu u metaboličkim
reakcijama, treći su uključeni u proces hemostaze.Adiponektin je hormon koji ima snažan
103
utjecaj na metabolizam ugljikohidrata, a posredno i masti. On pojačava osjetljivost inzulinskih

receptora. U debljini je njegova razina u plazmi snižena što za posljedicu ima razvoj
inzulinske rezistencije i povećan rizik nastanka dijabetesa.Adiponektinvažen je i pouzdan
biljeg reprodukcijskog i općeg zdravlja. Smanjenje tjelesne mase značajno povećava razinu
cirkulirajućih hormona adiponektina. Ima pouzdan učinak na na: kontrolu ciklusa, funkciju
jajnika, endometrija i funkciju jajvoda.Adiponektinnastaje u toku diferencijacije adipocita, a
njegovu sekreciju stimuliše insulin. Utjecaj rezistina na osjetljivost inzulinskih receptora
suprotan je djelovanju adiponektina, pa povišena razina rezistina u debljini utječe na razvoj
inzulinske rezistencije.(9)
Kod normalne tjelesne težine adiponektin je visok, a snižene su koncentracije: leptina, TNF.ɑ,
rezistin, slobodne masne kiseline. Kod debelih adiponektin je snižen, povećani su leptin,
TNF.ɑ, rezistin, slobodne masne kiseline, što dovodi do povećanje inflamatornih faktora,
smanjenje protoka krvi, dovodi do hipoksije i infiltraciju makrofazima.Povišena aktivnost
adipocita dovodi do: povišenja leptina i rezistina,pad proizvodnje adiponektina i dolazi do
stres endoplazmatskog retikuluma, mitohondrijski poremećaji, proizvodnja slobodnih
radikala.Leptin je hormon stanica masnog tkiva čija je razina u krvi srazmjerna količini
masnog tkiva, a ima brojne učinke na različitim tkivima. Leptin se veže za leptinske receptore
u nulceus arcuatusu u hipotalamusu stimulirajući POMC (propiomelanokortin) neurone i
preko njih MC4 (tip 4 melanokortnog receptora) receptore u paraventrikularnim jezgrama
hipotalamusa. Iz njih signal putuje u stanice kore mozga koje podražuje, što rezultira
osjećajem sitosti.
U debelih ljudi postoji rezistencija na leptin, pa izostaje očekivani učinak na osjećaj sitosti i
smanjenje uzimanja hrane. Leptin je sposoban da značajno smanji ekspresiju najmoćnijeg
peptida gladi – neuropeptida Y.Hipotalamus ima središnje mjestou regulaciji tjelesne težine.
To je mjesto integracije signala endokrinog sistema, sistema za regulaciju metabolizma
energije organizma, središnjeg i autonomnog živčanog sistema. U hipotalamusu važno mjesto
u regulaciji unosa hrane i metabolizma energije igra nucleus arcuatus u kojem suprotne
funkcije imaju melanokortni sistema. Melanokortni sistem predstavlja potencijalni supstrat za
integraciju dugotrajnih adipostatskih i kratkotrajnih signala sitosti.(10)
Regulacija unosa hrane i ravnoteže energije složen je proces koji uključuje integraciju
endogenih i egzogenih, senzoričkih signala.Energetski balans pod utjecajem je kompleksnog
gena, spoljne sredine i sociološkog razvoja pojedinca.
3. KOMPLIKACIJE DEBLJINE
Među najčešće komplikacije debljine ubraja se metabolički sindrom, karakteriziran

inzulinskom rezistencijom, hipertrigliceridemijom i arterijskom hipertenzijom.Metabolički
sindrom ubrzava proces ateroskleroze i nastanak njenih komplikacija (kardiovaskularna i
cerebrovaskularna bolest). Relativni rizik koronarne bolesti povećan je 2x u prekomjernoj
104
težini, a 3x u debeljini, dok je rizik cerebrovaskularnog inzulta 2x veći. Debljina je značajan

faktor rizika za diabetes mellius tip 2., povezana i s većim rizikom nastanka malignih
bolesti.Procjenjuje se da bi se broj malignih bolesti u svijetu smanjio za 1/3 kada bi sve debele
osobe smršavile do normalne tjelesne težine. Debljina je jedan od glavnih faktoar rizika za
poremećaj disanja u snu. Incidencija ovog poremećaja među debelim osobama kreće se u
rasponu 40-93%. U bolesnika koji imaju ovaj poremećaj debljina se nalazi u 61-78%.
Debljina je povezana i s povećanim rizikom duboke venske tromboze i tromboembolije.
Češće se javlja nefrolitijaza i holelitijaza. Povećan rizik gastrointestinalnih komplikacija, kao
što su steatoza jetre i nealkoholni steatohepatitis, refluksna bolest jednjaka i divertikuloza
crijeva. Češće su psihičke tegobe, među kojima je najčešća depresija.Narušeno je i
reproduktivno zdravlje kod debelih bračnih parova. U žena dolazi do hiperandrogenemije i
anovulacija s posljedičnim infertilitetom. U trudnoći je desetorostruko povećan rizik arterijske
hipertenzije, povećan je rizik gestacijskog dijabetesa i fetalnih malformacija. U muškaraca je
češći infertilitet zbog astenozoospermije, a oko 30% debelih muškaraca ima erektilnu
disfunkciju (oko 80% muškaraca s erektilnom disfunkcijom su debeli). Debljina je važan
faktor rizika za razvoj osteoartritisa. (11)Zbog epidemije debljine može se očekivati i skraćenje
očekivanog trajanja života.
Tabela 1. Komplikacije debljine po organskim sistemima

Organski sustav / Organ Komplikacija / Complication
system
koronarna bolest / coronary artery disease
kardiovaskularni /
I srčane aritmije / hearth arrhythmia
cardiovascular
arterijska hipertenzija / arterial hypertension
cerebrovaskularna bolest
cerebrovaskularni /
II /cerebrovascular disease
cerebrovascular
Alzheimerova bolest / Alzheimer disease
metabolički sindrom / metabolic syndrome
III
metabolički / metabolic dislipoproteinemije / dyslipidemia
Diabetes mellitus tip 2 /diabetes mellitus type 2
steatoza jetre i nealkoholni steatohepatitis /hepatic steatosis and non-
alcoholic steatohepatitis
gastroezofagealna refluksna bolest
gastrointestinalni /
IV
gastrointestinal /gastroesophageal reflux disease
divertikuloza crijeva / colonic diverticulosis
kolelitijaza / cholelithiasis
V maligne bolesti / karcinom debelog crijeva / colon carcinoma
105
malignant diseases karcinom dojke u postmenopauzi

/postmenopausal breast carcinoma
endometrijalni karcinom maternice /endometrial carcinoma
karcinom bubrega / renal carcinoma
karcinom prostate / prostate carcinoma
karcinom jajnika / ovarian carcinoma
karcinom žučnjaka / gallbladder carcinoma
adenokarcinom jednjaka
/oesophageal adenocarcinoma
karcinom štitnjače /thyroid carcinoma
melanom /melanoma
opstruktivni poremećaj disanja u snu
/obstructive sleep apnea
VI respiratorni / respiratory
hipoventilacijski sindrom
/obesity hypoventilation syndrome
hiperandrogenemija, anovulacije, infertilitet
/hyperandrogenemia, anovulation, infertility
reproduktivno zdravlje /
VII reproductive health u trudnoći: arterijska hipertenzija, gestacijski dijabetes i fetalne
malformacije
žene / women:
pregnancy: arterial hypertension, gestational diabetes and fetal
malformations
astenozoospermija, infertilitet
muškaraci / men: /asthenozoospermia, infertility
VIII
erektilna disfunkcija /erectile dysfunction
osteoartritis /osteoarthritis
povećan rizik prijeloma kosti u djece i adolescenata
lokomotorni / locomotor
/incrised risk of bone fracture in children and adolescents
sustav zgrušavanja krvi / duboka venska tromboza i tromboembolija

IX
coagulation system /deep venous thrombosis and thromboembolism
X ekskretorni / excretory nefrolitijaza / nephrolithiasis
psihičko zdravlje / depresija / depression
XI
mental health
106
3.1. Negativni utjecaj debljine na reprodukciju
Zbog debljine dolazi do povećanja spolnih steroida, LH, inzulina, leptin ( >30 ug/l ),
interleukin 6, plazminogen aktivator inhibitor tip 1(PAI 1), faktor nekroze tumora ( TNFα),
što sve utiječe na umanjenje plodnosti, česti spontani pobačaji, gestacijski
diabetes/hipertenzija, česte upale, IUG/makrosomija, višeplodna trudnoća, prijevremeni
porođaj/prenošenje, produženi porođaj, češće sc, viši perinatalni mortalitet, disfunkcija
dojenja, postpatalna krvarenja.Debljina izaziva poremećaj lučenja GnRH, poremećena
steroidogeneza u jajniku, poremećena folikulogeneza poremećaj perifolikularnog krvnog
protoka.Debljina aktivira lipotoksične procese u ovariju: nastanak citotoksičnih i jako
reaktivnih lipidnih peroksida: oštećenje endoplazmatskog retikuluma, mitohondrija (arest
staničnog ciklusa).
Tabela 2. Interpretacija relativnog rizika (RR) od pojave bolest (Izvor: Gordis. Epidemiology, 2004, str.179)
Nurses Health Study : RR infertilnosti
BMI <16 kg/m2 1,2
BMI 16-17,9 kg/m2 1,1
BMI 18-19,9 kg/m2 1,0
BMI 20- 21,9 kg/m2 1,0
BMI 22-23,9 kg/m2 1,1
BMI 24-25,9 kg/m2 1,3
BMI 26-27,9 kg/m2 1,7
BMI 28-29,9 kg/m2 2,4
BMI 30-31,9 kg/m2 2,7
BMI >32 kg/m2 2,7
 RR=1. Rizik izloženih jednak je riziku neizloženih (nema povezanosti između posmatrane izloženosti i
bolesti).
 RR˃1. Rizik izloženih veći je od rizika neizloženih (postoji pozitivna povezanost, što pokazuje na na
moguću uzročnu vezu između posmatrane izloženosti i bolesti).
 RR˂1. Rizik izloženih manji je od rizika neizliženih (postoji negativna povezanost, što ukazuje na
moguću protektivnu ulogu posmatrane izloženosti u odnosu na bolest).
3.1.1. Utijecaj debljine van trudnoće
Dolazi do:
 neredovitemenstruacije
 nepravilna krvarenja iz maternice
 nepravilno odebljanje sluznice u maternici
 nastanak raka trupa maternice
 amenorrheae (izostanak menstruacije)
 neplodnosti
 inkontinencije urina (nevoljnootjecanje mokraće)
107
 psiholoških problemi / percepcija tijela

 opstruktivne apneae u snu
 seksualnedisfunkcije u žena (female sexual disfunction – FSD).
3.1.2. Utijecaj debljine u trudnoći (pojavnost)
Među pretilim (BMI ≥30) trudnicama opisana je veća učestalost gestacijskog dijabetesa,
habitualnih pobačaja u ranoj trudnoći, hipertenzija u trudnoći, povećanje Carskih rezova i
komplikacije u porodu (asfiksija, hiperbilirubinemija, perinatalna infekcija), više
malformacija djeteta: CNS, rizik za kardiovaskularne malforamcije, orofacijalne,
hidrocefalus, rast dugih kostiju, poremećaja fetalnog rasta i tromboembolijske bolest,
pretilost djece je u pozitivnoj korelaciji sa majčinim BMI (u kasnijem životu djeca pretilih
majki češće obolijevaju od kardiovaskularnihbolesti, dijabetesa tipa 2 i metaboličkog
sindroma).(12)
Debljina se generacijski prenosi – epigenetsko programiranje-i stvara rizik za dijete:
 debela majka- /4 puta viši rizik debelog djeteta/
 visoka porođajna težina djeteta- /40% rizik kasnije debljine/
 mršavo dijete kod poroda-/30% rizik kasnije debljine - postnatalni "catch up
growth" /.
4. PREVENCIJA DEBLJINE
4.1. Primarna prevencija debljine

 Učenje principa pravilne ishrane te zdravog i aktivnog načina života.
 Moto ne postoje “dobre” ili “loše” namirnice, samo dobre ili loše prehrambene
navike.
 Usvajanje zdravih prehrambenih navika – redovitost obroka (tri glavna i dva
međuobroka), konzumaciju punozrnatih namirnica, mlijeka i mliječnih proizvoda,
nemasnog mesa i plave ribe te svježeg sezonskog voća i povrća.
 Ograničavanje restriktivnih dijeta
 Prevencije pušenja, konzumiranja alkohola, narkotika te nezdravih dodataka
prehrani.
4.2. Sekundarna prevencija debljine
 Identifikaciju rizičnih skupina ljudi za razvoj pretilosti.

 Educiraju o važnosti kontrole i održavanja tjelesne mase radi sprječavanja razvoja
nekih kroničnih bolesti pridruženih pretilosti (podizanje motivacije).
108
 Usvajanje znanja o važnosti kontrole primjerene tjelesne mase, praćenje razvoja

tjelesne težine metaboličkim testovima.
4.3. Tercijalna prevencija debljine
 Usmjerena je na na one koji imaju BMI veći od 30, a kod kojih već postoji
komorbiditet.
 Radi se o prevenciji i nadzoru daljnjeg pogoršanja bolesti koje se mogu pojaviti uz
pretilost.
 Važan je multidisciplinarni pristup endokrinologa, gastroenterologa, radiologa,
ortopeda i nefrologa radi kvalitetnog tretiranja bolesti. (13)
5. ZAKLJUČAK
1. Pretilom se smatra svaka žena s indeksomtjelesne mase većim od 30 kg/m 2, što ima
negativne posljedice na opće i reprodukcijsko zdravlje.Debljina ovisno o izraženosti i
trajanju, posebno centralna, stvara predispoziciju ili ozbiljnje zdravstvene rizike.
2. Rizici debljine su rizik za intrauterino debelu djecu, pojačani rizici za sindrom
policističnih jajnika, umanjena plodnost metaboličke rizike, rizici za rak endometrija,
inzulinska rezistencija-povišen inzulin, disfunkcija folikulogeneze, disbalans
steroidnih hormona, disbalans nosača hormona ( -SHBg ) u krvi, nakupljanje
androgena u masno tkivo.
3. Debljina izaziva endokrinološke, metaboličke i reprodukcijske poremećaje.
4. Debljina je medicinski i javnozdravstveni problem.
5. Masno tkivo je žlijezda s unutarnjim lučenjem koja izlučuje citokine (adipokine) koji
imaju endokrinu, parakrinu i autokrinu funkciju.
6. Liječenje debljine je dugotrajno i često neuspješno, troši se oko 7% sredstava
zdravstvenih fondova.
7. Pretilost utječe na psihičko, fizičko i emocionalno zdravlje, povećava učestalost
hipertenzije, dijabetesa, seksualne disfunkcije, kardiovaskularnih bolesti i smanjuje
kvalitetu života.
6. LITERATURA
1. WHO, Fact sheet N°311. 2006 SeptemberJames WPT, Rigby N, Leach R.( 2004), The
obesity epidemic, metabolic syndrome and future prevention strategies. Eur J
Cardiovasc Prev Rehabil, 11:3-8.
109
2. James WPT, Rigby N, Leach R.( 2004), The obesity epidemic, metabolic syndrome
and future prevention strategies. Eur J Cardiovasc Prev Rehabil;11:3-8.
3. Ambrosini G, Nath AK, Sierra-Honigmann MR, Flores-Riveros J. (2002),
Transcriptional activation of the human leptin gene in response to hypoxia.
Involvement of hypoxia-inducible factor 1. J Biol Chem, 277:34601–09.
4. Ozcan U, Cao Q, Yilmaz E i sur.( 2004), Endoplasmic reticulum stress links obesity,
insulin action, and type 2 diabetes. Science;306:457– 61.
5. Kurata A, Nishizawa H, Kihara S i sur. (2006), Blockade of Angiotensin II type-1
receptor reduces oxidative stress in adipose tissue and ameliorates adipocytokine
dysregulation. Kidney Int,70(10):1717-24.
6. Hosogai N, Fukuhara A, Oshima K i sur. (2007 Apr ), Adipose tissue hypoxia in
obesity and its impact on adipocytokine dysregulation. Diabetes, 56(4):901-11.
7. Zillikens MC, Yazdanpanah M, Pardo LM i sur.( 2008), Sex-specific genetic effects
influence variation in body composition. Diabetologia, 51(12):2233-41.
8. SkopkovaM, Penesova A, Sell H i sur.( 2007), Protein array reveals differentially
expressed proteins in subcutaneous adipose tissue in obesity. Obesity (Silver
Spring),15:2396-406.
9. Sheng CH, Di J, Jin Y i sur.( 2008), Resistin is expressed in human hepatocytes and
induces insulin resistance, Endocrine;33:135–43.
10. Stanley BG, Kyrkouli SE, Lampert S, Leibowitz SF.( 1986), Neuropeptide Y
chronically injected into the hypothalamus: a powerful neurochemical inducer of
hyperphagia and obesity. Peptides ,7(6):1189-92.
11. Joint World Health Organization/Food and Agriculture Organization Expert
Consultation Diet, Nutrition and the Prevention of Chronic Diseases. WHO Technical
Report Series no. 916. Geneva: WHO 2003.
12. Marina Ivanišević, Nina Kosi, Josip Đelmiš, Josip Juras (2015), Trudnoća, porođaj i
babinje u pretilih žena, Gynaecol Perinatol, 24(3):89–98.
13. Kendić S., Salihagić A., Rošić Š. (2014) Bolesti uslijed preobilne ishrane. U: Kendić
S., i saradnici. Dijetetika i tradicionalna krajiška ishrana. (univ. knjiga). Bihać:Visoka
zdravstvena škola, "Grafis"d.o.o. Cazin (str. 175.184.
110
ISSN 2303-5889
OPIS PROCESA TRADICIONALNOG NAČINA DIMLJENJA I SUŠENJA

SUHOMESNATIH PROIZVODA
Sebila Rekanović, Ifet Šišić, Elvisa Hodžić
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Bihać
sebilarekanovic@outlook.com
Ključne riječi: procesi obrade, suhomesnati proizvodi, tradicija, unaprijeđenja
SAŽETAK
Sušenje mesa je jedna od najstarijih metoda konzerviranja mesa koja se zasniva na procesu
dehidratacije i gubitka mase gotovog proizvoda. Suho meso je proizvod koji se dobiva
sušenjem i dimljenjem različitih dijelova mesa od različitih vrsta životinja. Kod nas se najviše
koristi meso uhranjenih goveda u svrhu sušenja i dimljenja radi dobivanja što boljeg
proizvoda specifične arome i okusa. Na području Bosne i Hercegovine uglavnom je zastupljen
tradicionalni način sušenja mesa, ali u novije vrijeme sve se više pažnja usmjerava na
industrijski način sušenja radi ubrzavanja procesa i poboljšanja tehnologije sušenja. Cilj
rada je opisati tehnološki postupak tradicionalnog načina dimljenja i sušenja mesa kao i
mogućnosti poboljšanja procesa u svrhu dobivanja što kvalitetnijeg proizvoda sa željenim
karakteristikama kao i ekonomskom isplativošću. Tradicionalno sušeno goveđe meso
zastupljeno je u kućnoj radinosti i dosta je jeftinija tehnologija nego industrijski način sušenja
koji zahtijeva više prostora, sirovine, ali i skupocijenije opreme. U zaključku su prikazane
prednosti i poboljšanja tradicionalnog procesa sušenja upotrebom savremenog načina
obrade sirovine.
1. UVOD
Pod sušenjem i dimljenjem mesa podrazumijeva se hemijski način konzerviranja mesa i

drugih prehrambenih proizvoda i jedan je od najstarijih načina konzerviranja, a suhomesnati
111
proizvodi se dobivaju od mesa prethodno pripremljenje stoke i peradi, a nešto rijeđe od

divljači i riba. Postupak sušenja uglavnom se zasniva na iskustvu i tradiciji (Đermanović,
2005 ).
Sušenje mesa je postupak konzerviranja koji se zasniva na smanjenju sadržaja vode i
aktiviteta vode proizvoda od mesa, što zaustavlja rast mikroorganizama i usporava enzimatske
reakcije.
Proizvodi od mesa podvrgavaju se sušenju do određenog nivoa gdje ostaje u mesu određena
količina vode koja proizvodu osigurava kvalitetu. U procesu sušenja mesa u isto vrijeme se
odigravaju dva procesa: vanjska i unutrašnja difuzija vlage. Vanjska difuzija vlage odnosi se
na isparavanje vodene pare s površine mesa, dok unutrašnja difuzija se odnosi na migraciju
vlage iz unutrašnjosti tkiva prema površini. Vlaga iz površine isparava kada je pritisak vodene
pare u vazduhu manji od parcijalnog pritiska vodene pare na površini mesa. Prilikom
isparavanja vlage sa površine mesa troši se toplota koja se nadoknađuje iz vazduha, koja se pri
tome hladi. Da bi sušenje moglo da se odvija temperatura vazduha mora da se održava na
određenoj vrijednosti.
Dimljenje je djelovanje dima i pare iz drveta koje nije potpuno sagorijelo na meso i mesne
prerađevine i to je postupak koji se najčešće koristi u proizvodnji suhomesnatih proizvoda.
Dimljenje mesa je značajan postupak tehnološke obrade mesa kojim se postižu karakteristične
organoleptičke osobine prvenstveno boja i aroma. Nakon dimljenja proizvodi imaju prijatan i
specifičan miris i okus po dimu. U tome je ujedno i prioritetan zadatak dimljenja jer mu
funkcija konzerviranja u smislu poboljšane održivosti proizvoda u savremenoj industriji
postaje sve manje značajna.
U ovisnosti od temperature, postupak dimljenja može da bude: hladno dimljenje, toplo
dimljenje i vruće dimljenje. Pored navedenih postupaka meso se tretira i obrađuje aromama
dima ili se dimi elekrostatičkim postupkom.
Bitne i poželjne osobina dimljenog mesa su boja i aroma mesa koja nastaje kao posljedica
taloženja materija dima na površini mesa kao i reakcije dima sa pojedinim sastojcima mesa,
prvenstveno proteina. Također je bitno naglasiti da na aromu dimljenog mesa utječe i
nastajanje pojedinih jedinjenja prilikom salamurenja i toplotne obrade (Simko, 2005).
U dimu koji nastaje procesom pirolize nalaze se pored poželjnih svojstava i nepoželjna
supstanice kao što je katran, čađ i kancerogena jedinjenja iz grupe policikličnih aromatičnih
ugljikovodika tj. PAH jedinjenja. Količina nastalih PAH jedinjenja u dimljenom mesu zavisi
od različitih parametara, kao što su sadržaj vlage drveta, temperatura i koncentracija kisika u
komorama za sagorijevanje drveta, prisutnost kisika, masti, trajanja tretmana (Simko, 2005).
Istraživanja su pokazala da količina PAH jedinjenja oko 99 % se više nalazi na površini
dimljenog proizvoda nego u unutrašnjost (Jira i sar., 2007).
Policiklični aromatski ugljikovodici (PAH) nastaju pri temperaturama većim od 400°C, njihov
sadržaj i prisutnost je veća ukoliko sa dimom sagorijevaju i neka organska jedinjenja kao što
112
su proteini i masti, koji se prilikom dimljenja proizvoda ako su iznad otvorenog ložišta cijede
ili ako se za dobijanje dima koristi četinarsko drvo koje ima smole (Vuković, 1998).
Sadržaj i koncentracija policikličnih aromatskih ugljikovodika je veći ukoliko se proizvodi
dime duže i intenzivnije, oni ne difundiraju u unutrašnjost nego se talože na površini
dimljenog mesa, pa se skidanjem površinskog dijela može smanjiti i otkloniti mogućnost
unošenja ovih štetnih supstanci u organizam.
Tradicionalni postupci kod procesa obrade sirovine (mesa) su pripremanje sirovine, soljenje,
salamurenje, sušenje, zrenje, termičko i ne termičko konzervisanje (Smajić, 2014).
2.TEHNOLOŠKI PROCES PROIZVODNJE
2.1. Priprema sirovine za tehnološki postupak
Na našim prostorima kao što smo već rekli uglavnom se suši juneće i ovčije meso a u
poslijednje vrijeme i pileće ali isključivo u termodimnim komorama.
Sirovina koja se koriste za proizvodnju suhomesnatih proizvoda su svježi trupovi prohlađeni
na temperaturu od -1°C do +2°C, pH vrijednosti u rasponu od 5.8 do 6.4, (što predstavlja
kompromis za kriterij vezivanja vode, salamurenje i održivost).
Postupak obrade mesa za svaki pojedini proizvod je specifičan. Osim osnovnih operacija
rasijecanja i oblikovanja, neophodno je otkoštavanje, odstranjivanje kožice i obrezivanje
nepotrebnih rubova.
Obrada mesa za svaku vrstu polutrajnih suhomesnatih proizvoda je sljedeća:
Za dimljeni juneći but kroje se pravilni, približno ujednačeni četvrtasto oblikovani komadi
junećeg buta bez kostiju i većih naslaga masnog tkiva, površinski uredno obrezanih rubova.
Za dimljeno juneće meso kroje se pravilni i približno ujednačeni duži pravokutno oblikovani
komadi junećeg mesa bez kostiju od: plećke, podplećke, vrata, rebara i grudi, s tim da je
učešće masnog tkiva na svakom komadu ravnomjerno raspoređeno i ne prelazi više od 33%.
Za dimljena pileća prsa koriste se sirove polovice pilećih prsiju bez kostiju i pripadajuće
kožice, a oblikuju se primjenom „rebarnog“ reza, koji počinje iznad vrha hrskavičavog dijela
grudne kosti i pruža se u predjelu linije spajanja kičmenih (vertebralnih) i prsnih (sternalnih)
rebara u pravcu ramenog zgloba i završava se u predjelu tog zgloba. Polovice prsiju se
dobivaju kada se prsa rasijeku u dvije približno jednake polovice, primjenom „prsnog“ reza.
Za dimljeni pileći batak sa zabatkom koristi se sirovi pileći batak sa zabatkom, s pripadajućim
kostima i kožicom, a dobiva se rezom koji počinje ispred zabatka i pruža se u pravcu
zdjeličnog zgloba. U predjelu acetabuluma presijeca se čvrsto tkivo butne kosti, odnosno
kostiju zdjelice. Kosti ne smiju biti oštećene više od ±5 mm od linije rasijecanja
(Đermanović, 2005).
113
Ovčije meso koje se koristi za dobivanje dimljenog proizvoda je meso od dobro uhranjenih ali
ne suviše masnih životinja. Komadi mesa namijenjeni za proizvodnju dimljenih proizvoda
dobivaju se rasijecanjem ohlađenih ovčijih polutki na uobičajene načine. Sa komada mesa
(buta) uklanja se vezivno i prisutno masno tkivo u višku, pri čemu se posebno vodi računa da
komadi mesa budu što pravilnijeg oblika, podjednake debljine, ravnih ivica i ujednačene
veličine. Nakon što se meso prohladi do temperature 3°C, pristupa se sljedećem procesu
salamurenja (Smajić 2014).
2.2. Proces soljenja,salamurenja i tambliranja
Soljenje je postupak koji se koristi u cilju produženja trajnosti proizvoda. Ukoliko se osim soli
koristi i neko drugo sredstvo s ciljem da proizvod poprimi i druge osobine koje su poželjne
(boja, miris, ukus i konzistencija), tad se postupak naziva salamurenje.
Postupak suhog soljenja koristi se kod junećeg i ovčijeg mesa i bazira se na utrljavanju
komada mesa kuhinjskom solju, a potom se ti komadi slažu na slojeve u odgovarajuće posude.
Tako osoljeni komadi se ostavljaju u prostorijama gdje je temperatura +4°C do +7°C. Jednom
dnevno meso treba okretati. Za sitnije dijelove ili komade sirovine (mesa), je potrebno 7 do 8
dana kada so prodre u dubinu mesa, a debele komade sirovine (mesa) treba držati do 16 dana.
Nakon toga meso treba oprati u hladnoj vodi, ocjediti i osušiti (Smajić, 2014).
A proces salamurenja koristi se kod pilećeg, purećeg mesa i kod prerađevina. Koristi se radi
trajnije održivosti, stvaranja određenog ukusa i boje. Za razliku od postupka soljenja mesa
gdje se koristi isključivo kuhinjska sol, za salamurenje koriste se ogovarajući dodaci kao što
su: nitritna so, univerzalna mješavina aditiva (polifosfati, reduktivni šećer, karagenan i
natrijum askorbat), natrijum laktat, smjesa ekstrakta začina, hladna voda (Đermanović, 2005).
Nakon oblikovanja komada i postupka pripreme salamure, za potpun proces neophodan je i
postupak injektiranja. Komadi mesa se ručno uredno slažu na pokretnu traku pickle injektora i
injektiraju. Pritisak pod kojim se salamura ubrizgava iznosi 2 bara.
Komadi mesa se odmah nakon injektiranja ubacuju u tumbler i tambliraju. Osnovni cilj
tambliranja je da meso čvrsto veže vodu i da se postupak salamurenja brzo i kvalitetno
sprovede.
2.3. Priprema za pušnicu i toplinska obrada proizvoda i skladištenje
Komadi mesa pripremljeni na već prethodno opisan način se prije unošenja u pušnicu vješaju
na štapove. A da bi se mogli vješati na štapove potrebno je prethodno napraviti omče. Za
povezivanje koriste se specijalne igle i kudeljna kanap a u industrijskom postrojenju postoje
mašine koje automatski prave omče.
Prije procesa dimljenja i sušenja proizvod stoji na štapovima koji se nalaze na rem kolicima
prije unošenja u pušnicu 24 h, da bi se izvršilo okapavanje.
114
Za razliku od današnjeg industrijskog sušenja mesa kod tradicionalnog procesa, sušenje i

dimljenje se vrši u klasičnim pušnicama koje imaju velika vrata i prozore u kojima je strujanje
zraka, temperatura i vlažnost regulirani otvaranjem i zatvaranjem vrata te ovise od vanjskih
temperatura i vlažnosti zraka (Krvavica, 2012).U pušnicama ne smije biti otvorene vatre i
plamena, nego samo tinjanja, dok kod industrijskog sušenja proces se odvija u termodimnim
komorama zatvorenog sistema sa odvojenim ložištem i generatorom za dim po zadanim
parametrima i režimu. Kod oba načina sušenja i dimljenja koristi se bukovo, prethodno dobro
osušeno i zdravo drvo jer truhlo drvo izaziva kiselost kod gotovog proizvoda. Prilikom
prekomjernog izlaganja dimu može doći i do nastajanja štetnih spojeva koji se akomuliraju na
proizvodu i izazivaju neželjene posljedice prilikom konzumacije.
Proces sušenja i dimljenja proizvoda traje različit vremenski period ovisno od sirovine koja se
koristi kao i temperature kojoj je sirovina izložena.
Kod tradicionalnog načina toplinske obrade proizvod kada se stavi u pušnice otvorenog tipa i
nakon što počne proces dimljenja temperatura se kreće od 16°C do 20-22°C. Prvog dana u
pušnici se loži vatra tek toliko da drvo tinja, da se ne bi stvorio jaki zapečeni sloj na površini
mesa. Kako dani prolaze temperatura se povećava ali se ipak vodi računa da je u granicama
koje su propisane za hladno dimljenje. Nakon završenog procesa, vrši se pregled mesa,
ukoliko ima sve poželjne osobine proces je završen, meso se skida iz pušnice i stavlja u
skladište a ukoliko nije onda se sušenje nastavlja još par dana, oko 15 dana je optimalno
vrijeme sušenja.
Inustrijski način sušenja je dosta kraći i odvija se u strogo kontroliranim uvjetima. Proizvod
nakon sto se uveze u termodinu komoru, podese se svi parametri na određene temperature,
vrijeme i relativna vlažnost zajedno sa cirkulacijom zraka i pritiskom. Proces se odvija do
postizanja temperature pasterizacije.
Kada je proces sušenja i dimljenja završen, pušnice se zahlađuju i meso se pregleda. Ukoliko
je pregled zadovoljavajući i ako je meso dobilo sve poželjne karakteristike sušenog mesa onda
se proizvod vadi iz pušnice i skladišti. Ako se desi da proizvod nije osušen kako treba tada se
nastavlja sušenje još nekoliko dana.
Proizvod dobiven tradicionalnim postupkom sušenja za razliku od industrijskog se ne pakuje
nego se čuva u hladnijim prostorijama, dok kod industrijskog načina proizvod se vakumira,
etiketira i drži na temperaturi do 4°C
115
Slika 1: Nacrt stacionarne pušnice za hladno dimljenje mesa (Joksimović i sar.,1983)
Slika 2: Nacrt pokretene pušnice za hladno dimljenje (Joksimović i sar.,1983)
116
Slika 3: Nacrt pušnice iskopane u nagibu terena Slika 4: Nacrt pušnice napravljene od buradi (Joksimović i
sar.,1983)
3. ZAKLJUČAK
Obzirom da se proces tradicinalnog sušenja mesa još uvijek primjenjuje u domaćoj radinosti
na našem području, dobiveni suhomesnati proizvodi imaju značajno mjesto u ishrani. Sam
proces je dosta jednostavniji i jeftiniji ali i dugotrajniji za razliku od industrijskog načina
sušenja i dimljenja, tehnologija je dosta skuplja ali gledano dugoročno je efikasnija i
isplativija. Sa novim dostignućima u proizvodnji hrane i razvojem turizma postaje i veća
potražnja za suhomesnatim proizvodima dobivenim isključivo tradicionalnim postupkom.
4. LITERATURA
[1] Đermanović, Z.(2006) Savremena proizvodnja polutrajnih suhomesnatih proizvoda,

Tehnologija mesa 47, Institut za higijenu i tehnologiju mesa, Beograd.
[2] Jira, W., Ziegenhals, K.(2006) PAH in smoked meat products according to EU standards
Fleischwirtschaft, 4, 11-17.
[3] Joksimović, J., Joksimović, Z.(1983) Kvalitet i prerada mesa u domaćinstvu, Nolit,
Beograd.
[4] Krvavica, M., Mioč, B., Friganović, E., Kegalj, A., Ljubičić, I. (2012) Sušenje i zrenje.-
Temeljni tehnološki procesi u proizvodnji trajnih suhomesnatih proizvoda, Meso Vol. XIV.
117
[5] Rekanović, S. (2013) Mogućnosti optimizacije procesa termičke obrade kod proizvodnje
suhomesnatih proizvoda u kontrolisanim uslovima, Magistarski rad, Biotehnički fakultet
Univerziteta u Bihaću, Bihać.
[6] Simko, P. (2005) Factors affecting e limination of polycyclicaromatic hydrocarbons from
smoked meat foods andliquid smoke flavorings. Mol Nutr Food Res. 49(7):637–647.
[7] Smajić, A. (2014) Prerada mesa. Poljoprivredno-prehrambeni fakultet, Sarajevo
[8] Vuković, I. (1998) Osnove tehnologije mesa. Veterinarski fakultet Beograd, Beograd.
118
ISSN 2303-5889
ŽELJEZO U ORGANIZMU:
RAVNOTEŽA APSORPCIJE, TRANSPORTA I SKLADIŠTENJA
Nevzeta Ljubijankić1, Amira Cipurković2, Sead Ljubijankić3
1
Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet, Zmaja od Bosne 33-35, nevzetalj@gmail.com
2
Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitetska 4, amira.cipurkovic@untz.ba
3
Univerzitet u Bihaću, Visoka zdravstvena škola, Dr. Irfana Ljubijankića bb, seadlj@gmail.com
Ključne riječi: željezo, hemoglobin, mioglobin, transferin, feritin, apsorpcija
SAŽETAK
Željezo je 26. element Periodnog sistema, po zastupljenosti drugi metal, prvi prelazni metal i
četvrti najrasprostranjeniji element Zemljine kore. Položaj željeza u sredini elemenata prve
prelazne serije, odnosno građa njegovog atoma sa djelimično popunjenim d orbitalama,
implicira da se željezo može javljati u različitim oksidacijskim stanjima, od -2 do +6.
Najvažnija i najčešća oksidacijska stanja u kojima se javlja su +2 i +3. Velika razlika
potencijala Fe2+ i Fe3+ iona doprinosi značaju biološke uloge željeza i čini ga elementom
neophodnim za opstanak većine živih organizama. Sastavni je dio svih ćelijskih procesa
uključujući disanje, redoks procese, energetski metabolizam, DNA sintezu i regulaciju gena.
Prema klasifikaciji esencijalnih elemenata za ljudski organizam, željezo spada u grupu
elemenata u tragovima. Dnevne količine željeza potrebne ljudskom organizmu, u zavisnosti od
životne dobi, kreću se u intervalu od 5-20 mg. U organizmu postoji jedinstven krug
apsorpcije, transporta i skladištenja željeza. Ovaj krug istovremeno predstavlja ravnotežu
kojom organizam kontroliše i održava nivo željeza u optimalnim vrijednostima. Željezo se u
probavnom sistemu najvećim dijelom apsorbuje iz duodenuma tankog crijeva. S obzirom na to
da ne postoji adekvatan način izlučivanja viška željeza standardnim fiziološkim putevima,
apsorpcija iz duodenuma smatra se primanim homeostatskim regulatorom količine željeza u
organizmu. Naime, nagomilavanje željeza u organizmu sprečava se smanjenjem apsorpcije,
dok se kod nedostatka željeza apsorpcija povećava. Nedostatak željeza dovodi do različitih
119
vrsta anemija, dok višak željeza katalizira reakcije nastajanja slobodnih radikala. Slobodni
radikali uzrokuju oksidativni stres odnosno oštećenje ćelija, tkiva i organa.
1. UVOD
Osim za ljudsku populaciju, željezo je fiziološki veoma značajan elemenat zastupljen u svim
biljkama, životinjama i bakterijama, izuzev u laktobacilima koji umjesto željeza sadrže
mangan. Živi organizmi unose i skladište prelazne metale (željezo, cink, bakar, molibden,
kobalt, hrom, vanadij i nikl) da bi sebi obezbijedili njihove odgovarajuće koncentracije koje
su im potrebne za funkcionisanje metaloproteina ili kofaktora metala, kao i za zaštitu od
toksičnih uticaja metala u suvišku. U višećelijskim organizmima skladištenje prelaznih metala
i sinteza molekula za njihov transport odvija se u u posebnim ćelijama specijaliziranim za
obavljanje ovih zadataka. Metali su u organizmu prisutni u ionskom obliku, ali se njihovo
oksidacijsko stanje može mijenjati u zavisnosti od uslova sredine i funkcije koju obavljaju. S
obzirom da između mnoštva elemenata koji složenim mehanizmima obavljaju specifične
funkcije u organizmu, veoma je značajno odrediti strukture i fiziološke funkcije pojedinih
metalnih centara u enzimima ili proteinima. Procesi unosa, transporta i skladištenja elemenata
su selektivni, kontrolisani i odvijaju se pod dobro definisanim vremenskim i prostornim
uslovima.
Od svih prelaznih metala koje koriste živi organizmi, željezo je najviše rasprostranjeno u
okolini. Naravno, samo je Zemljina kora značajna za sve žive oblike ali je čak i tu željezo
najviše zastupljen prelazni elemenat. Njegova koncentracija je relativno velika u većini
površinskih stijena (najmanja je u krečnjaku koji je manje-više čisti kalcijev karbonat). U
okeanima, koji predstavljaju 70% Zemljine površine, koncentracija željeza je mala (0,003-0,1
ppb) ali se povećava sa dubinom gdje se željezo nalazi više u vidu suspendovanih čestica nego
u rastvorljivom obliku. Željezo predstavlja limitirajući faktor i za rast planktona. Iako se
smatra da je morska voda mjesto postanka živih organizama, ipak su ioni prelaznih metala (pa
i željeza) najmanje rasprostranjeni u morskoj vodi. S druge strane, koncentracije mnogih
metalnih iona u ljudskoj krvnoj plazmi su mnogo veće nego u morskoj vodi. Te činjenice
ukazuju koliki je značaj mehanizama prenosa, skladištenja i akumulacije metalnih iona.
U procese i reakcije u kojima učestvuje željezo koje su ključne za opstanak kopnenih
organizama spadaju: redukcija ribonukleotida (sinteza DNA), proizvodnja energije (disanje),
konverzija energije (fotosinteza), redukcija azota (prenos kisika - respiracija, kontrakcija
mišića) i kisikacija (npr. sinteza steroida, solubilizacija i detoksikacija aromatskih spojeva).
Mnogi od ostalih prelaznih metala učestvuju u reakcijama ekvivalentnim onima u kojima
učestvuje željezo i ponekad ga mogu zamijeniti u proteinima, iako manje efikasno.
120
2. HEMIJSKE OSOBINE ŽELJEZA ZNAČAJNE ZA APSORPCIJU, TRANSPORT I

SKLADIŠTENJE
Biološka dominacija željeza može biti posljedica njegove velike rasprostranjenosti u okolini,
ali i specifičnih hemijskih osobina željeza. Osobine koje su značajne za prenos većine
metalnih iona su: redoks potencijal, hidroliza i rastvorljivost metalnih iona koji su vezani u
različitim kompleksima, a naročito hidroksidima. Koncentracija željeza u rijekama zavisi od
čistoće vode, ali je ipak količina rastvorenog željeza u obliku slobodnog Fe3+ iona ili
produkata njegove hidrolize, izuzetno mala. Razlog tome je mala rastvorljivost hidratisanog
trovalentnog željeza pri neutralnom pH (Ksp Fe(OH)3 = 10-18 M), tako da se značajne
koncentracije rastvorljivih oblika željeza mogu postići samo formiranjem stabilnih
kompleksa.
2.1. Uticaj ligandnog polja na osobine iona željeza
Na (redoks) osobine metalnog iona značajno može uticati ligandno polje (Slika 1.).
Koordinacijska geometrija visokospinskog Fe3+ iona u akva-kompleksu ili u mnogim drugim
kompleksima (uključujući i siderofore, komplekse za prenos željeza u mikrobima) je
oktaedarska ili pseudo-oktaedarska. U relativno slabom ligandnom polju (visokospinsko
pobuđeno stanje) kompleks je veoma nestabilan. U jakom ligandnom polju, kao što je
porfirinski kompleks željeza(III) ili jednostavni cijanoferatni anion, niskospinski kompleks je
inertan prema izmjeni liganda. Slično je visokospinski oktaedarski Fe(II) kompleks labilan
prema izmjeni liganada, dok su odgovarajući porfirinski ili ferocijanidni kompleksi
dijamagnetični (sparenog spina) i inertni prema izmjeni liganda. Veliki, glomazni ili savijeni
ligandi, kao što su oni koje daju vezujuće položaje za metalne ione u metaloproteinima ili
enzimima, mogu tetraedarski koordinirati oba iona željeza (Fe2+ i Fe3+) i formirati
visokospinske komplekse.
121
Oktaedar
visoki spin niski spin
visoki spin niski spin

Tetraedar
Slika 1: Koordinacija željeza u kompleksima
Ukupna količina željeza u ljudskom organizmu je prilično velika i u prosjeku iznosi od tri do
pet grama u zdravoj odrasloj osobi. Male količine željeza nalaze se u svim ćelijama
organizma.
Kao jedan od najvažnijih elemenata u organizmu, željezo je sastavni dio mnogih proteina. U
ljudskom tijelu postoji mnogo različitih kompleksa željeza (Tabela 1) koji su raspoređeni u
zavisnosti od njihove funkcije a po količinama se veoma mnogo razlikuju.
Tabela 1: Raspodjela i funkcije najvažnijih proteina koji sadrže željezo u odraslom ljudskom organizmu
Protein M.masa Masa (g) Udio Oksidacijsko Hem Funkcija
(kDa) (%) stanje Fe
hemoglobin 64,5 2,60 65 2 + transport O2
mioglobin 17,8 0,13 6 2 + transport O2
transferin 76 0,007 0,2 3 - transport Fe
feritin 444 0,52 13 3 - skladištenje Fe
hemosiderin 0,48 12 3 - skladištenje Fe
katalaza 260 0,004 0,1 2 + metabolizam H2O2
peroksidaze razne mala + metabolizam H2O2

citohrom c 12,5 0,004 0,1 2/3 + transfer elektrona
citohrom oksidaze >100 <0,02 <0,5 + O2 → H2O
Fe-S proteini Razne ≈0,04 ≈1 - O2 → H2O
122
Najviše željeza (više od 65%) nalazi se u hemoglobinu, krvnom proteinu u kome željezo ima
funkciju prenosa kisika potrebnog za disanje. Mnogo manja količina željeza prisutna je u
mioglobinu (3,5 - 6,0%), proteinu za skladištenje kisika u mišićima. Željezo se takođe nalazi u
ćelijama jetre, slezene, bubrega i koštane srži. U proteinima se obično nalazi u obliku hema,
posebnog kompleksnog spoja koji je funkcionalni dio mnogih proteina, prije svega
hemoglobina.
2.1. Oksidacijsko stanje i rastvorljivost željeza
Za apsorpciju, transport i skladištenje željeza u organizmu postoje složeni mehanizmi za

regulaciju ovih procesa koji djeluju na:
- aktivnu ili pasivnu apsorpciju pri unošenju hrane (npr. reakcije rastvaranja,
kompleksiranja, redoks-reakcije),
- selektivni prenos iona željeza kroz membrane u ćelijama,
- procese u ćelijama (npr. ugradnju u proteine),
- eliminaciju iz metabolizma ekskrecijom ili privremenim skladištenjem.
Višak slobodnog željeza u visokospinskom Fe(II) obliku opasan je za bilo koji organizam,
budući da u prisustvu molekule kisika ili peroksida mogu nastati radikali, kao u reakcijama
(1) i (2):
FeII  O 2  FeIII  O 2  (1)
FeII  H 2 O 2  FeIII  OH -  OH  (2)
Nekim patogenim mikroorganizmima željezo je potrebno za rast i reprodukciju. Dostupnost
željeza invazivnim bakterijama u višećelijskim organizmima važna je kod infektivnih bolesti
poput tuberkuloze, lepre ili kolere, tokom kojih je manjak željeza u krvnoj plazmi simptom
bolesti. Uzimaju ga u „slobodnom“ obliku iz plazme jer ne mogu iz porfirinskih kompleksa. U
tom slučaju povoljno tj. antibiotski djeluju kompleksirajući ligandi, koji vežu ione željeza i
lako difunduju kroz membranu. Željezo hem-tipa veoma je čvrsto vezano u porfirinskom
kompleksu i može se osloboditi samo djelovanjem enzima u ćeliji.
3. METABOLIZAM ŽELJEZA
Metabolizam željeza u ljudskom organizmu generalno je medicinski veoma značajan. Od

preporučene dnevne količine željeza koja iznosi 5-20 mg, prosječno se apsorbuje samo oko
10%. Transport željeza u složenim višim organizmima kao što su ljudska bića vrši se
selektivno do različitih ćelija prilično velikim nehemskim proteinima željeza, transferinima.
Nakon što se u ćeliji odvoji iz sistema za prenos, željezo se ili odmah iskorištava za sintezu
proteina ili skladišti zbog toga što oslobođeno željezo može izazvati potencijalno opasne
reakcije prema jednačinama (1) i (2). Za skladištenje neiskorištenog željeza služe posebni
123
nehemski proteini željeza, feritin i netopivi hemosiderin. Sistemi za transport i skladištenje

moraju funkcionisati brzo. Metalni ioni u fiziološkim uslovima moraju biti reverzibilno vezani
u komplekse da ne bi došlo do neželjenih djelovanja ili simptoma deficita. Ovakav transport i
sistemi za skladištenje postoje i u životinjama pa čak i u biljkama u kojima je pronađen
protein za deponovanje željeza, fitoferitin.
Željezo se u spojevima pretežno pojavljuje u dva oksidacijska stanja, kao željezo(II) i
željezo(III), odnosno u obliku iona Fe2+ i Fe3+. Soli dvovalentnog željeza su zelene boje i lako
se rastvaraju u vodi. Nasuprot tome, soli trovalentnog željeza su crvene ili smeđe boje i malo
se rastvaraju u vodi. Te soli u neutralnim rastvorima lako hidroliziraju, što znači da stvaraju
talog željezo(III) hidroksida. Soli trovalentnog željeza su otrovne jer se lako vežu za proteine.
Željezo se u hrani i hemoglobinu nalazi kao Fe2+ (crvena boja potiče zbog njegovog vezivanja
u hem) i bilo bi najjednostavnije kada bi u tijelu imali samo dvovalentno željezo. Međutim, u
tom slučaju bi željezo iz hrane direktno ulazilo u krv, a kako su soli dvovalentnog željeza
dobro rastvorljive, podjednako bi se raširile po svim tjelesnim tečnostima i ne bi moglo doći
do proteina: hemoglobina, mioglobina, citohroma i dr.
Na Slici 2. pojednostavljeno su prikazane specifične uloge transferina i feritina u metabolizmu
sisara (u ovom slučaju u ljudskom tijelu).
Slika 2: Šema metabolizma željeza u ljudskom tijelu
124
Kad hrana dospije u gastrointestinalni trakt, željezo se gotovo potpuno apsorbuje u gornjem
dijelu tankog crijeva i to pretežno u duodenumu. S obzirom da je željezo u hrani uvijek
vezano za neki protein ili šećer, u organizmu se željezo iz hrane prvo oslobođa svog „nosača“
pomoću hlorovodonične kiseline u želucu, koja ga takođe prevodi u trovalentni oblik.
Apsorpcija željeza vrši se aktivnim procesom u tankom crijevu, uglavnom u obliku Fe2+, a
manje u obliku Fe3+ iona, zbog toga što je apsorpcija iona u gastrointestinalnom traktu
uglavnom slabija što je pozitivan naboj iona veći. (Zbog toga je deficit željeza efikasnije
korigovati lijekovima koji sadrže dvovalentno željezo nego onima koji sadrže Fe(III)).
Fe2+ ioni prolaze kroz ćelije membrane i ulaze u epitelne ćelije crijeva, gdje se oksidiraju u
Fe3+ i vežu za apoferitin pri čemu nastaje feritin, protein koji skladišti željezo (Slika 3).
Apsorpcija željeza putem membrane sluznice crijeva regulisana je stepenom zasićenja feritina
željezom.
Slika 3: Feritin, protein za skladištenje željeza
Da bi Fe2+ ioni prošli kroz membranu tankog crijeva u krv, željezo se veže najčešće za
molekulu glukoze. Kada željezo kroz stijenku tankog crijeva uđe u krv, tu se Fe2+ ioni
oksidiraju u Fe3+ ione koji se vezuju s betaglobulinom u transferin (Slika 4) i u tom obliku se
željezo transportuje krvnom plazmom do svih ćelija. Željezo je u transferinu vrlo slabo
vezano za molekulu globulina, pa se može predati bilo kojoj ćeliji u bilo kojem dijelu
organizma. Transferin je elipsoidni protein sa dvije poddomene od kojih svaka veže željezo.
Svaka molekula transferina veže po dva Fe3+ iona i odnosi ih do odgovarajućeg tkiva gdje se
transferin vezuje za specifične receptore.
Najveće količine željeza u kičmenjacima koriste se za sintezu crvenih krvnih zrnaca. Željezo
se transportuje do membrane ćelije nezrelog eritrocita (retikulocita) i oslobađa se u kiseloj
sredini nakon čega se apotransferin vraća na površinu ćelije i u plazmu.
Jedan dio trovalentnog željeza dostavlja se krvlju u ćelije koštane srži, gdje se formira krv,
tako što se Fe3+ ioni nakon oslobađanja iz transferina ugrađuju u hemoglobin eritrocita, ili u
mišićne ćelije gdje se željezo može koristiti u biosintezi mioglobina ili enzima citohroma.
Inkorporacija u porfirinske makroprstenove tokom biosinteze hema (Slika 4) odvija se
pomoću enzima ferohelataza. Međutim, hemoglobin u eritrocitima ima konačan vijek trajanja
i razgrađuje se, kao npr. u slezeni gdje se željezo ponovo oslobođa.
125
Slika 4: Koordinacija željeza u transferinu (lijevo) i u porfirinu (desno)

Željezo oslobođeno razgradnjom tih spojeva ponovo se veže za transferin i krvlju dospijeva
do jetre. Tu se spaja sa apoferitinom i opet uskladišti kao dio kompleksa feritina (Slika 3).
Apoferitin može vezati različite količine željeza u obliku grozdova na apoferitinskoj molekuli.
Feritin može dakle, sadržavati sasvim malo željeza ili relativno velike količine željeza i čuvati
ga kao rezervno željezo. Višak željeza u krvi odlaže se u sve ćelije organizma, a naročito u
ćelije jetre u kojima je pohranjeno više od 60% viška željeza.
4. REGULACIJA UKUPNE KOLIČINE ŽELJEZA U ORGANIZMU
Apsorpcija željeza je izuzetno spora i iznosi maksimalno samo nekoliko miligrama na dan.
Ljudski organizam je usavršio mehanizam kojim svoje potrebe za željezom suprotstavlja
njegovom potencijalno toksičnom djelovanju. Ako se organizam zasiti željezom do te mjere
da se gotovo sav apoferitin u skladištima za željezo već vezao sa željezom, apsorpcija željeza
iz gastointestinalnog trakta će se izričito smanjiti. Nasuprot tome, apsorpcija poraste pet i više
puta ako se skladište željeza iscrpi. Ukupna količina željeza u organizmu se dakle primarno
reguliše promjenom stepena apsorpcije. Prema tome, kad hrana sadrži velike količine željeza,
apsorbovaće se od toga samo mali dio, i obrnuto, ako hrana sadrži vrlo malo željeza, ono će se
apsorbovati skoro potpuno.
Kad se sav apoferitin u tijelu zasiti željezom, transferin vrlo teško predaje željezo tkivima.
Uslijed toga se transferin, kod koga je normalno samo jedna trećina zasićena željezom, gotovo
sav zasiti željezom pa praktično više uopšte ne može primati željezo iz crijevne sluznice. U
poodmakloj fazi ovog procesa, nakupljanje željeza u samim crijevnim ćelijama smanjuje
njegovu apsorpciju iz crijeva, a istovremeno pospješuje izlučivanje željeza iz sluznice crijeva.
Pretpostavlja se da se regulacija apsorpcije željeza zasniva na sposobnosti transferina da
preuzme željezo iz epitelnih ćelija crijevne sluznice. Kad se transferin zasiti željezom (a to se
događa kad su skladišta željeza puna) ono se više ne može vezivati za transferin, pa se
apsorpcija znatno smanji ili čak potpuno prestane.
Kad je ukupna količina željeza u organizmu veća nego što apoferitinsko skladište može
primiti, dio željeza pohranjuje se u potpuno netopivom obliku u hemosiderinu. Kada se
126
količina željeza u plazmi veoma smanji, ono iz feritina prelazi u plazmu dosta lako, a iz
hemosiderina nešto teže. Nakon toga se transportuje u one dijelove tijela u kojima je potrebno.
4.1. Razaranje eritrocita i razgradnja hemoglobina
Retikulocit ione dostavljenog željeza ugrađuje u molekulu hemoglobina. Eritrocit koji iz

koštane srži pređe u krvotok obično cirkuliše oko 120 dana prije nego što bude razoren. Pri
tome nastaju male količine ATP koji u eritrocitu ima nekoliko važnih funkcija: a) za
održavanje gipkosti ćelijske membrane, b) za odvijanje transporta iona kroz ćelijsku
membranu, c) za održavanje željeza u hemoglobinu u obliku Fe(II), a ne Fe(III) (trovalentno
željezo uzrokuje stvaranje methemoglobina koji ne prenosi kisik) te d) za sprečavanje
oksidacije proteina u eritrocitu. Međutim, vremenom ti metabolički procesi slabe, pa kako
eritrociti stare, postepeno postaju sve krhkiji. Kada prsne membrana eritrocita, eritrocit se
raspada (obično u slezani). Pošto eritrocit prsne, hemoglobin se razgrađuje. Željezo se nakon
nekoliko dana iz razgrađenog hemoglobina vraća natrag u krv te transferinom odlazi ili u
koštanu srž, gdje služi za proizvodnju novih eritrocita, ili putuje u jetru i druga tkiva, gdje se
pohranjuje u obliku feritina. Hem iz molekule hemoglobina se pretvori u žučnu boju bilirubin.
S obzirom da je prisustvo željeza esencijalno, nakon razaranja eritrocita organizam ga ne
odbacuje. Trećina željeza (3 do 5 g) u ljudskom tijelu nalazi se u rezervi, pretežno u jetri i
slezeni, i to u feritinu. Molekule feritina sastoje se od proteinskog omotača (apoferitina),
dodirne površine željezo-protein i neorganskog jezgra željeza promjenljive veličine koje se
može prikazati formulom [(FeOOH)8(FeO:OPO3H2)]. Čestice feritina su temelj svih zaliha
željeza u ljudskom organizmu od kojih zavisi kako ćemo podnijeti gubitak krvi i nedostatak
željeza u hrani.
Količina željeza koja se dobije hranom u toku dana mora biti jednaka količini željeza koju
organizam gubi. Dnevno se izlučuje oko 0,6 mg željeza, a povećava se ako dođe do krvarenja.
Manji ili veći nedostatak željeza će se neminovno odraziti na zdravstveno stanje organizma.
Nedostatak željeza (anemija) kao i njegov povećan unos (dugotrajni rizični faktor za razvoj
srčane bolesti) mogu prouzrokovati neke patološke promjene.
Glavni prirodni izvori željeza u hrani su: tamno meso kao što su džigerice, govedina i divljač,
riba, jaja. Pošto ljudski organizam lakše apsorbuje hemsko željezo iz mesa nego iz povrća
(povrće sa zelenim listovima), nutricionisti preporučuju da se uz obrok od takvog povrća
obavezno uzima vitamin C koji olakšava apsorpciju željeza. Budući da je potencijalno štetno,
željezo se u organizmu deponuje u vrlo malim količinama, ali su upravo te male zalihe vrlo
važne. Kada se pokaže potreba za željezom, npr. u periodu rasta i razvoja, tokom trudnoće, ili
kod gubitka krvi, željezo se troši iz zaliha. Tek kada dođe vrijeme da se zalihe ponovo
napune, apsorpcija se pojača, te organizam, ukoliko su prehrambeni izvori adekvatni,
nadomješta izgubljene zalihe. Ukoliko izvori željeza nisu adekvatni, dolazi do deficita željeza
i anemije koja je rezultat deficita. Do deficita željeza dolazi kada su zalihe željeza toliko niske
127
da se usporava produkcija hemoglobina, ali koncentracija mu ipak ostaje stabilna. Kada su

zalihe željeza toliko male, da zbog nedovoljne produkcije hemoglobina dolazi do pada
koncentracije hemoglobina, nastupa anemija. Uslijed nedovoljne opskrbljenosti tkiva kisikom
kod osobe se javlja umor, smanjuje produktivnost, otpornost na infekcije itd. Anemija je
prisutna kada je koncentracija hemoglobina u krvi manja od 130 g/l u muškaraca i 120 g/l u
žena. Višak željeza takođe može štetno uticati na ljudsko zdravlje jer se deponuje u tijelu. Do
akutnog trovanja željezom, koje može biti fatalno, dolazi kada se u organizam unese više od
200-300 mg željeza, zavisno od tjelesne težine. Kod osoba koje boluju od veoma rijetke
nasljedne bolesti, hemohromatoze, organizam apsorbuje iz hrane više željeza nego što mu je
zaista potrebno.
5. ZAKLJUČAK
Krvni nehemski protein feritin ima funkciju skladištenja željeza u ljudskom organizmu.
Apsorpcija željeza iz hrane zavisi od stepena zasićenja feritina željezom, čime se reguliše i
ukupna količina željeza u organizmu. Višak željeza u krvi odlaže se u sve ćelije organizma, a
naročito u ćelije jetre.
Plazmatski nehemski protein transferin prenosi željezo od mjesta skladištenja u tijelu do ćelija
gdje se sintetiziraju hemski proteini željeza (hemoglobin, mioglobin, citohromi).
6. LITERATURA
[1] Cipurković, A. (2016), Bioneorganska hemija, OFF-SET Štamparija, Tuzla

[2] Guyton, A.C., Hall, J.E. (2008), Medicinska fiziologija, 11. Izdanje, Savremena
administracija, Beograd
[3] Frausto da Silva, J. J. R., Wiliams, R. J. P. (2000) The Biological Chemistry of the
elements: the Inorganic Chemistry of Life, Oxford Univ. Press, Oxford
[4] Crichton, R. R. (2001), Inorganic Biochemistry of Iron Metabolism From Molecular
Mechanisms to Clinical Consequences, John Wiley and Sons, Chichester and New York,
p 1-361.
[5] Raos, N. (2008), Metali života, metali smrti, Školska knjiga, Zagreb.
[6] Fenton, D. E. (1995), Biocoordination Chemistry, Oxford Science, Wiley & Sons, Oxford
[7] Shriver, D. F., Atkins, P. W., Langford, C. H. (2010), Inorganic Chemistry, Fifth Edition,
Oxford University Press, Oxford.
128
ISSN 2303-5889
AEROZAGAĐENJE NA PODRUČJU KANTONA SARAJEVO I UTICAJ

POLUTANATA NA ZDRAVLJE LJUDI
Emir Halilović1, Asmir Aldžić 2, Suad Habeš1
1
Fakultet zdravstvenih studija, Bolnička 25 71000 Sarajevo 1
2
Ključne riječi: aerozagađenje, polutanti, Sarajevo, zdravlje ljudi
SAŽETAK
Aerozagađenje označava prisustvo jednog ili više zagađivača u spoljnoj atmosferi, koji
količinama i trajanjem djeluju nepovoljno na ljude, vegetaciju, životinje i opšta dobra ili
svojim djelovanjem ometaju povoljne uslove života u naselju. Ispuštanje u atmosferu
zagađujućih materija (polutanata) kao rezultat proizvodno-tehnološke ili potrošačke
aktivnosti ljudi, posebno u gradovima i industrijskim centrima, naziva se procesom
atmosferskog zagađivanja, ili šire, ekološke degradacije ambijentalnog vazduha. Vazduh, čiji
omotač okružuje zemlju do približno 970 km visine i koji ima masu 5,3 x 1015 tona, pored
drugih komponenata sadrži kiseonik, koji je neophodan za opstanak živih bića. Pored
kiseonika i azota, kao glavnih sastojaka, vazduh sadrži vodenu paru, ugljik-dioksid, ugljik-
monoksid, ozon, okside azota, plemenite gasove, različite organske spojeve, aerosole i sitne
čestice. Kada odnos ovih sastojaka ili prisustvo nekih drugih polutanata kao što su: prašina,
dim, gas, čestice, miris, čađ ili pare - postanu drugačiji u smislu da u količinama, svojim
karakteristikama i sa vremenom trajanja postanu štetni za čovjeka, biljke, životinje i
materijalna dobra ili na bilo koji drugi način negativno utiču na sav živi svijet – tada
govorimo o pojavi aerozagađenja.
U Sarajevu je od 1967. godine uspostavljen monitoring kvalitete zraka na više lokacija. Broj
stanica kao i kontinuitet mjerenja je vremenom varirao, tako da danas postoje 3 stanice za
tzv. manuelno mjerenje koncentracija sumpor dioksida (SO2) i čađi (crnih dimova) na
129
lokalitetima Skenderije, Otoke i Ilidže, i 3 potpuno automatizovane – automatske stanice na

istim lokalitetima. Riječ je o stacionarnoj stanici Alipašina, polumobilnoj stanici Otoka i
mobilnoj stanici koja se trenutno nalazi na Ilidži, ali koja se može po potrebi izmještati i na
druge lokacije.
1. UVOD
Postoje mnogobrojni znanstveni dokazi koji ukazuju da izloženost ljudi onečišćujućim

polutantima iz zraka može utjecati na ljudsko zdravlje na različite načine, u rasponu od
jednostavne biohemijske i fiziološke promjene do teške bolesti i smrti [1]. Studije koje se
bave i izvještavaju ovakve učinke provode se još od početka prošlog stoljeća, kada je
zabilježeno povećanje morbiditeta i mortaliteta nakon kratkotrajne epizode iznimno visokih
razina zagađenja zraka. To je rezultiralo i kasnijim dokazima, te potom i usvajanju standarda
ambijentalnog kvaliteta zraka za zaštitu javnosti od najčešćih i štetnih tvari, osobito onih koji
su produkti izgaranja fosilnih goriva [2].
Uvođenje čišćih goriva, i tehnologije analize i kontrole onečišćenja koja je uslijedila, uspješno
je smanjilo razinu onečišćenja zraka u urbanim područjima u drugoj polovici dvadesetog
stoljeća. S ovim smanjenjem u to vrijeme, zagađenje zraka činilo se da ne predstavlja prijetnju
za zdravlje ljudi. U stvari, istraživanja provedena tijekom 1960-ih i 1970-ih godina dokazala
su da je onečišćenost zraka u to vrijeme, bila minorna [2]. Kompjuterizacijom i razvojem
novijih tehnologija, rezultiralo je razvoj i primjenu mnogih tehnika izučavanja, što je kasnije
pokazalo da uticaj polutanata može biti veći i na razinama puno nižim od onih koje su se
„tradicionalno“ do tada smatrale minornim. Dakle, unatoč poboljšanjima kvaliteta zraka u
mnogim gusto urbanim sredinama, povezanost između zagađenja zraka i mortaliteta bila je u
porastu. Epidemiološke studije provedene u mnogim urbanim područjima u svijetu otkrili su
nove dokaze koji povezuju zdravlje ljudi sa izloženostima onečišćenju zraka. Paralelno s tim,
bolje razumijevanje temeljnih bioloških mehanizama takvih učinaka, je također evoluiralo [3].
Primarni cilj istraživanja u ovom radu je detekcija i komparacija izmjerenih vrijednosti

osnovnih polutanata: PM10 čestica, SO2, NO2 i O3, kao četiri najčešća polutanta u zraku, na
određenim mikrolokacijama posebnih dijelova urbanih sredina Kantona Sarajevo, u periodu
2007-2010 godine. Podaci izmjerenih vrijednosti, dati su nadalje u Tabelama od 1-6.
Sekundarni cilj rada je - objasniti općenito pojam aerozagađenja, kao i uticaj navedenih
polutanata na zdravlje čovjeka.
130
3. MATERIJAL I METODE ISTRAŽIVANJA
3.1. Materijal
Za istraživanje su korišteni podaci o koncentracijama polutanata dobijenih iz uzoraka zraka sa

mjernih mjesta (manuelno mjerenje) stacionarnih stanica Zavoda za javno zdravstvo Kantona
Sarajevo (ZJZKSA) u periodu 2007. do 2010. godine, za polutante SO2 i čađ (crne dimove),
kao i vrijednosti koncentracija (automatsko mjerenje) stanica u periodu od druge polovine
2008. – 2010. godine. Podaci su preuzeti iz arhive „zavoda“, koja je u obliku mjesečnih,
kvartalnih, polugodišnjih i godišnjih izvještaja i informacija. Ostali materijali u obliku
epidemioloških i toksikoloških studija, koji su prezentirani u radu, dobiveni su na osnovu
čitanja literature, koja je navedena na kraju ovog rada, kao referentna literatura.
3.2. Metode
Procedure za monitoring, uzorkovanje, analizu i interpretaciju rezultata mogu biti automatske

ili manuelne. U prvom dijelu rada, predstavljeni su rezultati tzv. manuelnih uzorkovanja, i to
SO2 i čađi (crnih dimova). Manuelna metoda koja je u ovom slučaju korištena (u drugom
ćemo predstaviti razultate sa automatskih stanica) je metoda po West i Gaeke-u, u sklopu čije
aparature su mjerena oba polutanta. Inače, ova metoda je poznata po svojoj pouzdanosti i
tačnosti u interpretaciji rezultata, sigurnosti po zdravlje samog tehničara (ukoliko se pravilno
izvodi) i relativno malim operativnim troškovima za održavanje opreme i pravljenje rastvora u
odnosu na druge metode.
Ova metoda se koristi na prostorima Kantona Sarajevo od davnina, međutim, zabilježeni
podaci na kompjuterima sežu od 2001.godine. Ostali rezultati su zabilježeni u obliku pisanih
izvještaja.
Osnovni princip metode je - kada se sumpor-dioksid iz zraka absorbuje u rastvoru natrijum-
tetrahlor-merkurata (II), on formira vrlo stabilno jedinjenje dihlor-sulfito-merkurata, a
količina sumpornog dioksida se izračunava na osnovu intenziteta crveno-ljubičaste boje
proizvedene kada se p-rosanilin hidrohlorid i formalin dodaju rastvoru. Očitanje intenziteta
boje se vrši na spektrofotometru, a rezultat koncentracije sumpor-dioksida preko kalibracione
krive. Koncentracija čađi se očitava na osnovu zatamnjenja mrlje na bijelom filter papiru uz
pomoć aparata – reflektometra.
Ovo je studija istraživanja koja spada u kategoriju sekundarnih (tj. baziranih na rezultatima
drugih studija i njihovih izvještaja) „test“ studija.
131
Naime, namjera je bila istražiti koncentracije polutanata koje vladaju u realnim uslovima,
odnosno koje su izmjerene na tačno definisanim mjernim mjestima na području Kantona
Sarajevo.
Rezultati istraživanja na određenim mikrolokacijama posebnih dijelova urbanih sredina
Kantona Sarajevo, u periodu 2007-2010 godine, dati su u Tabelama od 1-6 i grafički (Slike br.
1 – 2).
Tabela 1: Mjesečni i godišnji prosjeci SO2 na datim lokalitetima za 2007. i 2008. godinu
2007 2008
Higijenski Z. Otoka Ilidža Higijenski Z. Otoka Ilidža
Januar 19,77 25,46 19,63 36,01 49,05 34,85
Februar 15,60 18,10 12,90 12,55 12,65 9,41
Mart 13,44 12,85 10,95 7,08 8,68 5,85
April 10,30 10,90 9,30 6,42 3,98 8,49
Maj 7,54 9,83 7,21 5,94 7,16 3,58
Juni 7,80 9,78 5,56 3,49 5,73 2,62
Juli 10,30 12,00 6,40 3,10 3,99 2,16
August 9,18 10,21 6,90 2,90 3,30 2,25
Septembar 12,70 13,87 8,31 3,96 4,84 3,00
Oktobar 18,96 17,37 8,44 12,52 15,53 11,61
Novembar 25,05 26,57 27,09 34,10 32,50 21,80
Decembar 51,10 53,40 48,30 33,01 36,70 22,12
PROSJEK: 16,81 18,36 14,25 13,42 15,34 10,65
Tabela 2: Mjesečni i godišnji prosjeci SO2 na datim lokalitetima za 2009. i 2010. godinu
2009 2010
Januar 112,64 91,37 90,85 39,82 40,55 66,71
Februar 45,98 49,12 49,44 30,74 14,61 70,31
Mart 27,73 29,70 38,43 12,22 14,69 18,40
April 21,05 58,50 56,40 13,33 23,53 24,09
Maj 19,95 47,44 60,24 13,76 10,78 14,90
Juni 23,83 34,62 41,40 19,79 18,01 17,94
Juli 34,44 36,45 21,50 14,49 19,55 17,28
August 31,45 41,44 25,05 19,02 11,24 10,01
Septembar 17,89 14,61 15,43 13,06 16,61 18,22
Oktobar 7,67 7,77 7,65 24,49 29,96 64,76
Novembar 24,52 10,94 22,84 19,84 30,01
Decembar 40,34 39,52 29,29 11,43 13,62 16,73
PROSJEK: 34,82 39,59 37,22 19,58 19,42 30,78
132
Prosječne godišnje vrijednosti sumpor dioksida

50
Koncentracija SO2 (µg/m3)
40
30
20
10
0
2007 2008 2009 2010
Higijenski Z. Otoka Ilidža
Slika 1: Godišnji prosjeci sumpor dioksida na datim lokalitetima u periodu 2007. – 2010. god.
Tabela 3: Mjesečni i godišnji prosjeci čađi na datim lokalitetima za 2007. i 2008. godinu
2007 2008
Januar 64,74 176,6 87,03 97,32 150,8 89,51
Februar 69,3 97,5 46,7 57,54 78,51 36,11
Mart 50,95 68,29 32,21 24,27 30,31 12,63
April 44,5 58 37,3 22,89 11,31 28,63
Maj 47,5 52,37 15,74 22,3 29,77 12,61
Juni 53,73 64,04 13,56 20,47 24,92 9,87
Juli 46,7 53,5 12,3 16,82 18,13 9,57
August 59,3 68,24 16,93 14,67 18,08 10,92
Septembar 59,35 79,43 17,99 23,76 38,39 16,56
Oktobar 101,6 118,37 19,61 42,32 51,38 27,95
Novembar 129,4 165,25 68,79 56,25 75,17 39,6
Decembar 109,9 127,2 65,3 59,68 63,77 43,57
PROSJEK: 69,75 94,07 36,12 38,19 49,21 28,13
Tabela 4: Mjesečni i godišnji prosjeci čađi na datim lokalitetima za 2009. i 2010. godinu
2009 2010
Januar 178,78 125,95 161,42 58,64 131,98 78,84
Februar 80,96 59,52 77,6 118,45 211,50 131,31
Mart 61,03 47,88 58,24 70,54 88,33 44,11
April 61,05 21,67 54,74 40,83 84,76 25,34
Maj 49,55 18,4 70,1 36,42 67,64 36,77
Juni 47,27 15,14 70,21 42,61 49,52 24,05
Juli 36,59 18,55 66,08 23,05 44,43 22,05
August 28,79 16,14 60,53 23,29 46,04 19,96
Septembar 30,97 21,26 73,84 30,94 50,67 36,21
Oktobar 51,5 39,38 105,75 55,71 76,31 58,64
Novembar 164,71 254,68 74,58 71,14 82,89
133
Decembar 23,72 37,75 94,71 65,19 137,45 121,40

PROSJEK: 59,11 48,86 95,66 53,35 88,31 56,80
Slika 2: Godišnji prosjeci čađi na datim lokalitetima u periodu 2007. – 2010. god.
Tabela 5: Prosječne mjerne vrijednosti pokazatelja kvaliteta zraka na automatskoj stanici Otoka u 2008. godini
2008 NO2 O3 SO2 PM10
[µg/m3] [µg/m3] [µg/m3] [µg/m3]
Januar 52,59 48,54 45,37 39,45
Februar 31,77 36,78 34,93 39,57
Mart 37,03 47,11 44,18 41,45
April 26,23 44,48 134,30 33,65
Maj 28,86 114,74 44,14 17,73
Juni 168,42 52,81 9,85 161,70
Juli 49,17 9,24 131,04 45,13
August 11,14 25,33 47,83 18,47
Septembar 21,54 47,15 31,31 5,55
Oktobar 23,60 42,75 1,33 1,86
Novembar 93,06 45,77 1,85 73,17
Decembar 1,19 1,86 101,11 64,93
PROSJEK: 45,38 43,05 52,27 45,22
2009 NO2 O3 SO2 PM10

[µg/m3] [µg/m3] [µg/m3] [µg/m3]
Januar 66,58 19,29 132,00 155,55
Februar 43,66 16,68 52,78 76,43
Mart 47,78 13,77 33,71 72,13
April 36,04 25,49 62,38 46,31
Maj 24,52 36,80 60,87 36,45
Juni 21,59 18,33 65,34 23,24
Juli 19,42 0,00 76,80 35,17
August 31,63 0,00 72,61 18,75
Septembar 35,17 0,00 68,25 12,54
Oktobar 95,96 0,00 47,13 61,30
Novembar 89,27 0,00 10,37 122,90
134
Decembar 17,98 0,00 20,91 75,03

PROSJEK: 44,13 21,73 58,60 61,32
2010 NO2 O3 SO2 PM10

[µg/m3] [µg/m3] [µg/m3] [µg/m3]
Januar 63,65 0,00 21,32 80,72
Februar 60,53 0,00 40,22 115,04
Mart 17,59 0,00 41,34 79,42
April 23,81 0,00 11,28 44,68
Maj 19,47 0,00 4,67 25,51
Juni 64,39 0,00 5,40 25,27
Juli 39,17 0,00 1,90 23,73
August 49,95 0,00 8,62 27,59
Septembar 77,87 0,00 11,19
Oktobar 24,11 0,00 15,74
Novembar 28,56 0,00 32,32 53,00
Decembar 27,83 0,00 54,18 98,00
PROSJEK: 41,41 0.00 20,68 57,30
Tabela 8: Prosječne mjerne vrijednosti pokazatelja kvaliteta zraka na automatskoj stanici Alipašina u 2009. godini
2009 NO2 O3 SO2 PM10
[µg/m3] [µg/m3] [µg/m3] [µg/m3]
Januar 54,93 11,03 116,18 180,43
Februar 44,20 24,21 39,98 59,89
Mart 42,32 30,35 48,04 28,73
April 41,03 32,59 21,71 46,72
Maj 37,35 30,84 18,86 29,43
Juni 33,98 27,47 19,17 26,19
Juli 26,36 30,28 19,73 34,53
August 26,96 27,58 23,31 36,05
Septembar 27,94 18,62 16,41 38,42
Oktobar 31,32 10,84 19,94 47,97
Novembar 41,36 8,70 23,76 92,20
Decembar 34,55 11,47 44,31 71,65
PROSJEK: 36,86 22,00 34,48 57,68
Tabela 9: Prosječne mjerne vrijednosti pokazatelja kvaliteta zraka na automatskoj stanici Alipašina u 2010. godini
2010 NO2 O3 SO2 PM10
[µg/m3] [µg/m3] [µg/m3] [µg/m3]
Januar 34,86 15,86 52,46 74,89
Februar 46,80 12,97 68,64 103,26
Mart 34,00 28,12 34,98 51,89
April 32,44 28,35 20,33 40,90
Maj 30,05 34,99 19,32 32,47
Juni 29,80 26,91 20,30 34,88
Juli 27,92 33,83 24,22 32,32
August 26,74 34,12 28,39 26,20
Septembar 28,77 17,94 34,96 23,27
135
Oktobar 33,34 10,43 32,70 48,92

Novembar 38,05 15,08 54,00
Decembar 34,86 15,86 52,46 56,00
PROSJEK: 33,14 22,87 35,34 48,25
Utjecaj polutanata na zdravlje ljudi KS, sa prikazom u grafikonu 1.
Grafikon.1. Struktura vodećih oboljenja registrovanih u primarnoj zdravstvenoj zaštiti kod stanovnika Kantona
Sarajevo [9].
Iz naprijed datog grafikona, upečatljiva je izraženost i najveći uticaj polutanata na gornji
respiratorni sistem ljudi, u Kantonu Sarajevo.
5. DISKUSIJA
Praćenje kvaliteta zraka u gradu Sarajevu je počelo 1967. godine na lokacijama Katedrale,
Bjelava, Vijećnice, Skenderije, Higijenskog zavoda, Grbavice i Dolac Malte, dok su 1980.
godine uključena još i područja Butmir, Otoka, llijaš, Hadžići, Vogošća i Pale. Sva mjerenja
su obustavljena 1991. godine da bi se (nakon prekida od dvije godine) nastavila jedino na
stanici Bjelave koja je i dan danas u funkciji i gdje mjerenja vrši Federalni meteorološki
zavod. Od 2001. godine, stanica Bjelave je, nabavkom sofisticirane automatske opreme za
mjerenje zagađenja, proširila program mjerenja na SO2, NOx, NO2, NO i CO. Pored toga,
Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo (ZJZKSA), unazad pet godina, određuje
maksimalno dozvoljene koncentracije(MDK) SO2 i čađi - crnog dima, na pet mjernih mjesta.
Mjerenja se vrše standardnim (referentnim) metodama koje nisu automatizirane i informatički
podržane. Uzorci se uzimaju svakodnevno i zatim dostavljaju u laboratoriju na analizu.
Rezultati nisu trenutni već su dati u vidu prosječne vrijednosti za 24 sata.
Neupitna je potreba inkorporiranja elemenata okoliša, a time i kontrole kvalitete zraka u
Prostorni plan Kantona Sarajevo. Jedan od vrlo bitnih elemenata na polju praćenja kvalitete
zraka je sistematsko praćenje, odnosno mjerenje u cilju dobivanja temeljnih pokazatelja za
urbanistička saobraćajna i javnozdravstvena planiranja i određivanje mjera. To je posebno
136
bitno za područje Kantona Sarajeva gdje je u proteklih dvadeset godina došlo do značajnije
promjene socioloških, energetskih i saobraćajnih indikatora [4].
Dosadašnja praksa praćenja kvaliteta zraka u gradu Sarajevu nije dala zadovoljavajuće
rezultate, kako u kvalitativnom, tako i u kvantitativnom smislu. Gotovo svi veći evropski
gradovi imaju jedinstvene gradske ili regionalne mreže automatskih stanica za praćenje
kvalitete zraka.
Već više godina Zavod za javno zdravstvo Kantona Sarajevo, na 5 (pet), a od polovine 2008.
godine na 3 (tri) mjerna mjesta, u toku 24h, svih 365 dana, određuje koncentracije SO2 i čađi
[5, 6].
Mjerenja se vrše standardnim (referentnim) metodama, koje nisu automatizirane i
informatički podržane. Uzorci se skupljaju svakodnevno i zatim dostavljaju u laboratoriju na
analizu. Rezultati nisu trenutni i prosječni su za 24h. Također, Zavod od polovine 2008.
godine prati i zagađenje zraka pomoću jedne stacionarne i jedne polumobilne stanice. Ove
stanice su u značajnoj mjeri doprinjele utvrđivanju stepena zagađenosti kao i vrste polutanata
koje se javljaju u datim koncentracijama. Stacionirane stanice suraspoređene u:
 Alipašinoj ulici i ta stanica posjeduje displej koji u svakom momentu
građanima pokazuje aktuelne vrijednosti izmjerene na datoj stanici;
 Polumobilna stanica na Otoci koja nema svoj dispej.
Stanice su uvezane informatički i centar za praćenje njihovog rada je u ZJZKS. Stanice mjere,
osim meteoroloških parametara (vlage, temperature, smjera i brzine vjetra), koncentracije
lebdećih čestica - PM10, sumpordioksid, ozon, azotne okside (NO, NO2, NOX), ugljen
monoksid [5,6].
Vrijednosti su predstavljene u bojama prema važećem Pravilniku o kvalitetu zraka:
Zelena boja pokazuje da je vrijednost polutanta ispod prosječne godišnje vrijednosti
koja je propisana pravilnikom o graničnim vrijednostima kvalitet zraka u cilju zaštite zdravlja
ljudi;
Žuta boja pokazuje da je vrijednost polutanta iznad prosječne godišnje vrijednost;
Crvena boja pokazuje da je vrijednost polutanta iznad visoke vrijednosti koja je propisana
pravilnikom o graničnim vrijednostima [7, 8].
Opće je poznato da u urbanim sredinama ekspozicija čovjeka toksičnim česticama iz zraka
uzrokuje oštećenje zdravlja. Čestice ulaze u ljudski organizam respiratornim putem. Zbog
toga dolazi do direktnog oštećenja respiratornih organa ili do oštećenja drugih organa
posredno.
Deponovanje čvrstih čestica u respiratornom sistemu dešava se zbog inercionih sudara čestica
sa tkivom, usljed adhezije, gravitacionog taloženja i kao posljedica difuzije (Braunovo
kretanje). Čestice većeg promjera i mase lakše se deponuju i zadržavaju u respiratornom
sistemu.
137
Procesi deponovanja, izbacivanja i uticaja čestica na krv, limfu i gastrointestinalni trakt mogu
objasniti na sljedeći način:
a) Pri brzom disanju čestice deponovane u nosnom dijelu mogu se direktno prenijeti u
krv.
b) Dio čestica iz nosnog dijela ide direktno u gastrointestinalni trakt.
c) Iz traheobronhijalnog dijela, gdje su se deponovale, čestice se brzo apsorbuju u krvni
sistem.
d) Dio čestica koji se brzo čisti iz traheobronhijalnog dijela gutanjem gotovo
kvantitativno odlazi u gastrointestinalni trakt.
e) Iz pulmonalnog dijela dio čestica ide direktno u krv.
f) Dio čestica iz pulmonalnog dijela povratno se izbacuje napolje.
g) Dio čestica iz pulmonalnog dijela sporo se eliminiše putem limfnog sistema.
h) Dio čestica se vodi direktno u krv putem limfnog sistema.
i) Skupljene čestice u gastrointestinalnom traktu ukoliko se rastvore, odlaze direktno u
krv.
Mehanizam deponovanja čestica u respiratornom sistemu zavisi od njihove veIičine, oblika, i

od same prirode tih čestica. Mehanizam i dinamika izbacivanja čestica je veoma značajan
faktor kod toksičnog djelovanja polutanata, posebno onih koji sporo djeluju, kao što su
različiti kancerogeni spojevi.
Čestice iz zraka, pored direktnog uticaja na respiratorni sistem, mogu, putem krvi mnogo
ozbiljnije djelovati i na druge vitalne organe čovjeka. Uzroci oboljenja i drugih organa od
kancera, osim pluća, mogu se tražiti, dakle, i među polutantima koji se pojavljuju u zraku.
Neke od čestica prisutnih u atmosferi su izrazito toksične. Tako je SO3 (odnosno H2SO4)
veoma toksičan konstituent atmosfere. Silicijum(Si), često prisutan u letećem pepelu,
uzrokuje pojavu silikoze. Posebno opasne toksične čestice su čestice Pb,Be, i azbesta. Duža
izloženost česticama azbesta može imati posljedicu hroničnih oboljenja. Novija ispitivanja su
pokazala da čestice azbesta izazivaju i kancer.
6. ZAKLJUČAK
Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti da su osnovni problemi sa kvalitetom

zraka u Kantonu Sarajevo sljedeći:
 Povećana emisija crnih dimova i čestica;
 Nedostatak cjelovitog monitoringa kvaliteta zraka;
 Povećana emisija iz kotlovnica;
 Povećana emisija iz ložišta u krovnim kotlovnicama kojima upravljaju Toplane;
 Upotreba čvrstih i tečnih fosilnih goriva lošeg kvaliteta;
138
 Korištenje starih, neispravnih automobila;

 Mala propusnost saobraćajnica.
Uzroke gore navedenih problema treba tražiti u:

 Starosti vozila, proizvodnim pogonima, pekarama, spaljivanju otpada, lošem kvalitetu
korištenih ugljeva;
 Mala izdvajanja iz državnog i kantonalnih fondova za rješavanje pitanja iz oblasti
zaštite zraka;
 Slaba efikasnost sagorijevanja, veći broj malih kotlovnica, neispravnost postrojenja;
Nedovoljno razvijena svijest građana;
 Nezadovoljavajući nivo rada svih nadležnih inspekcija;
 Korištenje goriva sa većim sadržajem sumpora i pepela;
 Siromaštvo;
 Uske saobraćajnice, veliki broj vozila.
Posljedice gore identifikovanih problema su:

 Zagađivanje zraka toksičnim materijama, koje negativno utiču na zdravlje ljudi;
 Nedovoljan spektar analiza kvaliteta zraka;
 Netransparentnost i neblagovremenost.
7. LITERATURA
[1] Kristoforović-Ilić, Radovanović, Vajagić, Jevtić, Folić, Krnjetin, Obrknežev (1998),

Komunalna higijena, Prometej–Novi Sad.
[2] WHO – Svjetska zdravstvena organizacija (2005), Air Quality Guidelines.
[3] Đuković, (1990), Zaštita životne okoline, Svjetlost, Sarajevo.
[4] Bhola, Gurjar, Luisa, Molina, (2010), Air pollution – Health and environmental
impacts“, Ojha, CRC Press, Boca Raton.
[5] Flagan, Seinfield (1988), Fundamentals of air pollution engineering, Prentice Hall,
New Jersey.
[6] „Kantonalni plan zaštite okoliša“, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša
Kantona Sarajevo, 2010.god.
[7] http://glossary.eea.eu.int/EEAGlossary/
[8] http://www.who.int/mediacentre/factsheets/fs313/en/index.html
[9] Studija o zdravstvenom stanju stanovništva, higijenskim prilikama i zdravstvenoj
djelatnosti u Kantonu Sarajevo 2014.
139
ISSN 2303-5889
MIKROBIOLOŠKA ISPRAVNOST FLAŠIRANE VODE I UTICAJ NA ZDRAVLJE

ČOVJEKA
Mirela Trubljanin1, Asmir Aldžić 2, Suad Habeš1
1
Fakultet zdravstvenih studija, Bolnička 25 71000 Sarajevo
2
Ključne riječi: flaširana voda, mikrobiološka analiza, voda za piće, zdravlje
SAŽETAK
Cilj rada je ispitati mikrobiološku ispravnost flaširane vode i njen uticaj na zdravlje čovjeka.
U radu su korišteni laboratorijski nalazi mikrobioloških analiza za period od tri godine od
strane laboratorija za kontrolu hrane u Bosni i Hercegovini, koje su dužne da redovno
dostavljaju podatke o rezultatima laboratorijskih analiza Agenciji za sigurnost hrane Bosne i
Hercegovine. Tokom izrade ovog istraživanja, korišten je Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti
vode za piće ("Službeni glasnik BiH", br. 40/10, 43/10 i 30/12) kao i Zakon o flaširanim
pitkim vodama Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj 45/04). Izvršena je i
statistička obrada podataka, podaci su predstavljeni tabelarno i grafički. Od ukupno 1470
analiziranih uzoraka flaširane vode za period 2011.-2013. godine mikrobiološka analiza je
pokazala 30% (342 uzorka) neispravnih, i 70% (1128 uzoraka) mikrobiološki ispravnih.
1. UVOD
Mikrobiološki parametri su jedni od najvažnijih parametara kvaliteta vode za piće i njihovo

praćenje je neophodno u cilju očuvanja zdravlja ljudi koji je konzumiraju. Iako
mikroorganizmi mogu mijenjati ukus i boju vode ili stvarati probleme prilikom tehnološkog
procesa obrade, zakonska regulativa se ograničava prvenstveno na patogene mikroorganizme
i na njihovu posrednu ili neposrednu detekciju u vodi za piće, kako u kvantitativnom, tako i u
140
kvalitativnom smislu [1]. Praktično je nemoguće detektovati prisustvo ili odsustvo svakog
pojedinačnog patogena, ne samo zbog komplikovanosti metoda, već i zbog velikih
materijalnih izdataka i vremenskog ograničenja. Zbog toga se u rutinskom praćenju
mikrobiološkog kvaliteta vode za piće koriste indikatorski i indeks (ili model)
mikroorganizmi.
Indikatorski mikroorganizmi podrazumijevaju opšte mikrobiološke indikatore i indikatore
fekalnog zagađenja i pokazatelji su efikasnosti procesa pripreme vode za piće. Indeks, tj.
model mikroorganizmi koriste se kao pokazatelji prisustva patogenih mikroorganizama.
Opšti mikrobiološki indikatori podrazumijevaju broj heterotrofnih bakterija (tačnije broj
aerobnih mezofilnih heterotrofnih bakterija) i ukupne koliformne bakterije. Ove dvije grupe
indikatorskih mikroorganizama se koriste kao opšti pokazatelji mikrobiološkog kvaliteta vode
za piće i ukazuju na efikasnost postupka obrade sirove vode, a prvenstveno postupka
dezinfekcije [2].
Ispitati mikrobiološku ispravnost flaširane vode i njen uticaj na zdravlje čovjeka.
3.1. Materijal
U radu su korišteni laboratorijski nalazi mikrobioloških analiza za period od 2011. godine do

2013. godine od strane laboratorija za kontrolu hrane u Bosni i Hercegovini, koje su dužne da
redovno dostavljaju podatke o rezultatima laboratorijskih analiza Agenciji za sigurnost hrane
Bosne i Hercegovine.
3.2. Metode
Tokom izrade ovog istraživanja, korišten je Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće
("Službeni glasnik BiH", br. 40/10, 43/10 i 30/12) kao i Zakon o flaširanim pitkim vodama
Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj 45/04) [3, 4]. Izvršena je i statistička obrada
podataka, podaci su predstavljeni tabelarno i grafički.
U 2011. godini 21% ispitivanih uzoraka flaširane vode je označeno kao neispravno, dok je
79% uzoraka flaširane vode orgovaralo vrijednostima mikrobioloških parametara propisanih
Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće [3].
141
Slika 1. Mikrobiološka ispravnost uzoraka flaširane vode u 2011. godini
Tabela 1. Zastupljenost neispravnih uzoraka flaširane vode, po mikrobiološkim parametrima, analiziranih u

2011. godini.
Mikrobiološki parametri Broj %
uzoraka
Ukupan broj bakterija kod 37oC 10 15,38%

Ukupno koliformnih 11 16,92%
o
Fekalni koliformni kod 44 C 6 9,23%
o
Fekalni streptokoki kod 37 C 0 0,00%
Sulfito redukujuće kolstridije kod 37oC 5 7,69%
Enterokoki kod 37oC/48h u 100ml 5 7,69%
Clostridium perfrigens 0 0,00%
o
Escherichia coli kod 37 C 8 12,31%
Pseudomonas aeroginosa 5 7,69%
Streptoccocus fecalis 4 6,15%
Proteus 0 0,00%
Ostalo 11 16,92%
Mikrobiološki parametri koji su zastupljeni u 21% neispravnih uzoraka flaširane vode

ispitivanih u 2011 godini su: ukupne koliformne bakterije u 11 uzoraka (16,92%), ukupno
bakterija kod 37oC u 10 uzoraka (15,38%), dok je Escherichia coli kod 37oC pronađena u 8
uzoraka flaširane vode (12,31%).
142
Mikrobiološka ispravnost uzoraka flaširane vode u 2012. godini, pokazuje da je 27% uzoraka
bilo mikrobiološki neispravno, dok je 73% uzoraka zadovoljilo vrijednosti propisane
Pravilnikom.
Tabela 2. Mikrobiološki parametri uzoraka flaširane vode u 2012. godini

uzoraka
o
Ukupno koliformnih kod 37 C 50 9,51%
Fekalni koliformni kod 44oC 41 7,79%
Fekalni streptokoki kod 37oC 38 7,22%
o
Proteus 2 0,38%
Ostalo 83 15,78%
U 27% mikrobiološki neispravnih uzorka flaširane vode u 2012. godini najčešći paramteri
koji se evidentirani su: Ukupan broj bakterija kod 37oC u 99 uzoraka (18,82%), ukupan broj
bakterija kod 22oC u 99 uzoraka (18,82%), Escherichia coli kod 37oC u 52 uzorka (9,89%) i
ukupno koliformnih kod 37oC u 50 uzoraka (7,79%).
143
Na podučju Bosne i Hercegovine od ukupnog broja ispitivanih uzoraka flaširane vode u 2013.
godini, sa aspekta mikrobiološke ispravnosti, 20% uzoraka je označeno neispravnim, dok je
80% uzoraka bilo ispravno.
Tabela 3. Zastupljenost neispravnih uzoraka flaširane vode, po mikrobiološkim parametrima, analiziranih u

2013. godini.
uzoraka
Ukupno koliformnih kod 37oC 77 13,92%
o
Clostridium perfrigens 37oC/72h 0 0,00%
o
o
Pseudomonas aeroginosa kod 37 C 34 6,15%
Proteus 2 0,36%
Ostalo 83 15,01%
U 20% mikrobiološki neispravnih uzorka u 2013. godini, najčešći mikrobiološki parametri su:
ukupan broj bakterija kod 37oC u 99 uzoraka (17,90%), Ukupan broj bakterija kod 22oC u 99
uzoraka (17,90), Ukupno koliformnih kod 37oC u 77 uzoraka (13,92%), te Escherichia coli
kod 37oC u 52 uzorka (9,40%).
144
5. DISKUSIJA
U istraživanju koje je provedeno na području Amhara, Etiopija, analizirano je ukupno 108

komercijalnih flaširanih uzoraka pitke vode iz tri fabrike vode. Rezultat je pokazao da, osim
pH fabrike A svi analizirani fizičko-kemijski parametri su u preporučenim granicama. pH
vrijednost fabrike A testiranih iz izvora je 5.3 i iz veleprodaje i maloprodaje je 5.5 i 5.3,
odnosno, što je ispod normalne vrijednosti koje je postavila Svjetska zdravstvena organizacija
(6.5-8.0) i kvalitete i standarda uprave Etiopiji (6,0-8,5 ). Analize ovog istraživanje su
pokazale da 2 (16,7%) od ispitanih uzoraka iz izvora i 1 (8,3%) od fabrike B su
kontaminirani koliformnim bakterijama, gdje su 2 (16,7%) uzoraka iz fabrika također su
kontaminirane ukupnih koliformnih bakterija. S druge strane, 1 (8,3%) uzoraka ispitanih iz
veleprodaje i 2 (16,7%) od uzoraka testiranih iz fabrike A također kontaminirane koliformnim
bakterijama [5]. Ukupno koliformi nisu otkrivene u uzorcima fabrike C, fekalni koliformi nisu
izolirani izolirani ni u jednom uzorku. Na osnovu preporučenih granice strane od Svjetske
zdravstvene organizacije i kvalitete i standarda Etiopije, 7,4% flaširane vode za piće u
komercijalnoj prodaji može se smatrati neprikladnim za prehranu ljudi.
Studija koja je provedena da bi se utvrdio mikrobiološki kvalitet domaćih i stranih brendova
flaširane vode u Trinidadu, kupljenih iz 6 različitih geografskih područja. Na mikrobiološku
ispravnost testirano je 334 uzorka, od čega domaćih brendova 262 (76,2%) i 82 (23,8%)
stranih brendova flaširane vode [6]. Osamnaest (5,2%) od 344 uzoraka sadržavalo koliformne
bakterije u 100 ml, dok je 5 (1,5%) uzoraka sadržavalo Escherichiu coli.
Prevalencija ukupnih koliformnih bakterija u domaćim brendovima flaširane vode je 6,9% (18
od 262) u odnosu na 0,0% (0 od 82) otkrivenih u uvoznim markama. Dvadeset šest (7,6%) od
ukupnog uzorka vode je sadržavalo Pseudomonas species, ali svi su bili negativni na
termotolerantne koliformne i Salmonella spp.. Ovim istraživanjem je zaključeno da se na
osnovu preporučune nultu toleranciju koliformnih bakterija u pitkoj vodi, 5% flaširanih voda
koje se prodaju u Trinidad mogu smatrati nepodobnim za ljudsku potrošnju.
Procjena kvalitete raznih flaširanih voda na tržištu u Libanonu, pokazuje da su 32 domaća
brenda flaširane vode analizirana na fizičko-hemijske i bakterijske parametre kvalitete vode
[6]. Rezultati su pokazali široko rasprostranjene karakteristike ispitivanih flaširanih voda, a
ipak je većina ispunila različite standarde flaširane vode za fizikalno-hemijskih parametara,
osim pH (4 marke), tvrdoća (2 marke), a kalcij (2 marke). Svi uzorci su pokazali negativan
rast za fekalne koliformnih, a 18,8% (N = 6) i 59,4% (N = 19) uzoraka pokazala pozitivne
rezultate za ukupno koliformnih i heterotrofnih broj mikroorganizama na 37 °C. Poređenjem
rezultata studije sa vrijednostima označenim na etiketama prokazuje dobro slaganje sa
navedenim pH vrijednosti, ali značajne varijacije za suhi ostatak, Mg, Na, K, Ca, Mg, HCO3,
Cl, a SO4, u skladu sa Libanskim standardima.
U Zimbabveu iz tri kompanije flaširane vode, mikrobiološki je analizirano 60 uzoraka
flaširane vode, s ciljem procjene relativne ispravnosti flaširanih voda. Uzorci su bili iz
145
različitih serija, a različitih uvjeta skladištenja i analizirani su na ukupnan broj živih i

koliformnih bakterija [7]. U četiri (6,7%) i sedam (11,7%) uzoraka vrijednost parametra je
bila iznad preporučene maksimalne vrijednosti ukupnih živih mikroorganizama i broj
koliformna. Zapažena je niska učestalost Staphylococcus aureus (3,3%), Pseudomonas vrste
(6,7%) i Bacillus vrste (5%). Ovaj rad pokazuje da je lokalna flaširana voda sigurana
mikrobiološki, ali ipak je potrebnonastaviti s mjerama opreza jer je bilo koja greška u higijeni
mogla dovesti do proliferacije mikroorganizama.
6. ZAKLJUČAK
Za mikrobiološku analizu ukupnog broja uzoraka za period 2011.-2013. godine, analiziranih

uzoraka flaširane vode 1470 uzoraka, 30% (342 uzorka) neispravnih i 70% (1128 uzoraka)
mikrobiološki ispravnih.
U 2011. godini 21% ispitivanih uzoraka flaširane vode je označeno kao neispravno, dok je
79% uzoraka flaširane vode odgovaralo vrijednostima mikrobioloških parametara propisanih
Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće. Mikrobiološki parametri koji su
zastupljeni u 21% neispravnih uzoraka flaširane vode ispitivanih u 2012 godini su: ukupne
koliformne bakterije u 11 uzoraka (16,92%), ukupno bakterija kod 37oC u 10 uzoraka
(15,38%), dok je Escherichia coli kod 37oC pronađena u 8 uzoraka flaširane vode (12,31%).
Mikrobiološka ispravnost uzoraka flaširane vode u 2012. godini, pokazuje da je 27% uzoraka
bilo mikrobiološki neispravno, dok je 73% uzoraka zadovoljilo vrijednosti propisane
pravilnikom. U 27% mikrobiološki neispravnih uzorka flaširane vode u 2012. godini najčešći
parametri koji se evidentirani su: ukupan broj bakterija kod 37oC u 99 uzoraka (18,82%),
ukupan broj bakterija kod 22oC u 99 uzoraka (18,82%), Escherichia coli kod 37oC u 52 uzorka
(9,89%) iukupno koliformnih kod 37oC u 50 uzoraka (7,79%).
Na području Bosne i Hercegovine od ukupnog broja ispitivanih uzoraka flaširane vode u
2013. godini, sa aspekta mikrobiološke ispravnosti, 20% uzoraka je označeno neispravnim,
dok je 80% uzoraka bilo ispravno. U 20% mikrobiološki neispravnih uzorka u 2013. godini,
najčešći mikrobiološki parametri su: ukupan broj bakterija kod 37oC u 99 uzoraka (17,90%),
ukupan broj bakterija kod 22oC u 99 uzoraka (17,90%), ukupno koliformnih kod 37oC u 77
uzoraka (13,92%), te Escherichia coli kod 37oC u 52 uzorka (9,40%).
7. LITERATURA
1. Jusupović, F. (2008). Higijena pitke vode. Sarajevo: Fakultet zdravstvenih studija.

2. Gligorić, M. (2010). Priprema vode za piće. Zvornik: Tehnološki fakultet.
3. Zakon o flaširanim pitkim vodama Bosne i Hercegovine (Službeni glasnik BiH broj
45/04)
146
4. Pravilnik o zdrastvenoj ispravnosti vode za piće Bosne i Hercegovine (Službeni

glasnik BiH 40/10 30/12)
5. Liguori, G., Cavalotti, I., Arnese, A., Amiranda, C., Anastasi, D., & Angelillo, I. F.
(2010). Microbiological Quality of Drinking Water from dispensers in Italy. BMC
Microbiology, 10:19.
6. Traistaru, E. (2011). Comparative study on the microbiological quality of water
cooler dispensers and tap water. Academical Journal Acta Universitatis Cinbinesis,
15(02): 3-10.
7. United States Enviromental Protection Agensy. (2012). Health Risks from Microbial
Growth and Biofilms in Drinking Water Distribution Systems. Washington D.C.
147
ISSN 2303-5889
MIKROBIOLOŠKA ISPRAVNOST VODE IZ VODOVODNIH SISTEMA I UTICAJ

NA ZDRAVLJE ČOVJEKA
Asmir Aldžić1, Mirela Trubljanin2, Suad Habeš2
Visoka zdravstvena škola, Nositelja hrvatskog trolista 4 77000 Bihać 1,

Fakultet zdravstvenih studija, Bolnička 25 71000 Sarajevo 2
Ključne riječi: voda za piće, mikrobiološka analiza, vodovodni sistemi, zdravlje.
SAŽETAK
Prema raspoloživim podacima, oko 1,39 miliona stanovnika Federacije BiH je obuhvaćeno
javnim vodovodnim sisitemima, (u gradskim područjima je pokrivenost 94% od ukupnog
broja stanovnika, dok je u seoskim pokrivenost znatno manja i kreće se oko 20%). Ostalo
stanovništvo svoje potrebe za vodom zadovoljava putem individualnih, skupnih ili mjesnih
vodovoda za čiju mjerodavnost i upravljanje nisu zadužena javna komunalna poduzeća.
Ukupne količine zahvaćenih voda za potrebe vodosnadbijevanja stanovništva u Federaciji
BiH se kreću oko 261,5 miliona m3/g, što za 1,39 miliona stanovnika obuhvaćenih javnim
vodovodnim sistemima daje bruto specifičnu potrošnju od 512 l/st.dan.Za sredine sa urednim
isporukama vode vrijednosti sadašnje specifične potrošnje vode, samo u domaćinstvima,
iznose prosječno 120 l/st.dan. Prosječna specifična potrošnja privrednih subjekata koji su
priključeni na gradsku vodovodnu mrežu (prema dostupnim podacima) iznosi oko 64 l/st.dan.
Za zadovoljenje potreba vodosnadbijevanja stanovništva koriste se resursi podzemnih i
površinskih voda u slijedećem postotnom odnosu: izvori i vrela iz pukotinsko-karstnih sredina
37%, podzemne vode u pukotinsko-karstnim sredinama 15%, podzemne vode u
intergranularnim sredinama 33%, otvoreni vodotoci 12% i akumulacije sa prirodnim
jezerima 3%.
Obzirom da se voda crpi iz različitih vodoopskrbnih zona, samim tim je bitna mikrobiološka
kontrola ispravnosti vode za piće. Vodom za piće se najčešće prenose crijevne zarazne bolesti
kao što su: trbušni tifus, paratifus, dizenterija i kolera. Pored navedenih, vodom se prenose i
148
neka sistemska oboljenja od kojih su najznačajnija: poliomielitis, virusni hepatitis tipa A, te

leptospiroza.Uslov za nastanak ovih oboljenja je da je voda kontaminirana, a što se često
dešava u područjima sa nesigurnim vodosnabdijevanjem, odnosno kod korištenja voda koje se
ne kondicioniraju, niti se ispituje njihova zdravstvena ispravnost.U radu su korišteni
laboratorijski nalazi mikrobioloških analiza za period od tri godine od strane laboratorija za
kontrolu hrane u Bosni i Hercegovini, koje su dužne da redovno dostavljaju podatke o
rezultatima laboratorijskih analiza Agenciji za sigurnost hrane Bosne i Hercegovine.
1. UVOD
Voda je značajna i nezamjenjiva na dva načina. S jedne strane voda je za život i zdravlje
čovjeka fiziološki i higijenski neophodna supstanca, sa druge strane neposredno ili posredno
može ugroziti zdravlje i život ljudi.
Voda je uslov života. Bez hrane čovjek može da preživi oko osam nedjelja, a nedostatak vode
skraćuje preživljavanje na samo nekoliko dana. Količina i raspored tjelesne vode je regulisan,
voda nema rezerve u ljudskom organizmu. Male promjene u količini i rasporedu tjelesne vode
mogu ugrožavati život.
Prema procjenama WHO oko 1,3 milijarde ljudi u svijetu od čega više od 100 miliona samo u
Evropi, nema dovoljno čiste vode za piće. Blizu 1,90 milijardi ljudi živi u sredinama bez
osnovnih sanitarnih uslova. Vjeruje se da je oko 80% svih bolesti na neposredan ili posredan
način povezano sa kvalitetom i/ili sanitarnim standardom. Oko 500 miliona ljudi godišnje
oboli od bolesti povezanih sa korištenjem vode za piće, a 10 miliona ljudi umire zbog
zagađenosti vode. Oboljenja izazvana nedostatkom ili upotrebom nekvalitetne vode svake
godine u zemljama u razvoju prouzrokuju smrt 4 miliona djece. Bolesti prenosive vodom
predstavljaju narastajući javno-zdravstveni problem koji se često potcjenjuje od strane
zdravstvenih i izvršnih vlasti. Budući da se voda ne može pohraniti u ljudskom tijelu, kako bi
se nadoknadili gubici vode ali i održala normalna funkcija bugrega, preporučuje se uzimanje
najmanje oko 2 litra ove dragocjene tekućine dnevno.
Pitka voda mora biti bistra, hladna, bez neugodna okusa i mirisa i ne smije sadržavati za
ljudsko zdravlje škodljive hemikalije, odnosno mikroorganizme. Od svih naborjanih poželjnih
svojstava, najteže se postiže ono posljednje, odnosno odsutnost mikroorganizama, jer se često
u mnoge vodotokove ispuštaju različite otpadne i kanalizacijske vode, bez prethodnog
prečišćavanja.
Voda može biti zagađena velikim brojem mikroorganizama koji u nju mogu dospjeti iz zraka,
tla, sa biljaka, a najčešće iz fekalija ili životinjskog porijekla. 2Voda je odličan rastvarač i
sadrži rastvorene organske i anorganske tvari koje su neophodne za opstanak života u njoj.
Najbolji način za utvrđivanje higijenske ispravnosti pitke vode se sastoji u
dokazivanju patogenih organizama koji se vodom prenose. No, njihovo je izravno
149
dokazivanje, na žalost, izuzetno teško jer ih u vodi ima tako malo da ih je praktički gotovo
nemoguće izolirati.
Ispitati mikrobiološku ispravnost vode u vodovodnim sisitemima i njen uticaj na zdravlje

čovjeka.
3.1. Materijal
U radu su korišteni laboratorijski nalazi mikrobioloških analiza za period od 2011. godine do

2013. godine od strane laboratorija za kontrolu hrane u Bosni i Hercegovini, koje su dužne da
redovno dostavljaju podatke o rezultatima laboratorijskih analiza Agenciji za sigurnost hrane
Bosne i Hercegovine.
3.2. Metode
Tokom izrade ovog istraživanja, korištena je retrospektivna analitička metoda. Podaci su

analizirani i komparirani sa podacima koje propisuju norme iz Pravilnika o higijenskoj
ispravnosti vode za piće (Sl. Glasnik BiH br. 40/10). Izvršena je i statistička obrada podataka,
podaci su predstavljeni tabelarno i grafički.
Mikrobiološka ispravnost uzoraka iz vodovodnih sistema u 2011. godni, pokazuje 6%

neispravnih uzoraka, te 94% mikrobiološki ispravnih uzoraka vode iz vodovodnih sistema.
150
Tabela 1. Zastupljenostneispravnihuzorakavodeiz vodovodnih sistema, po mikrobiološkim

parametrima,analiziranihu 2011. godini
uzoraka

o
o
Fekalni streptokoki kod 37 C 231 4,90%
o
Proteus 1 0,02%
Ostalo 759 16,09%
Najčešći uzročnici u 2011. godini, u 6% mikrobiološki neispravnih uzoraka vode, su: ukupno
koliformnih bakterija u 1092 uzorka vode (23,15%), Escherichia coli kod 37oCu 711 uzoraka
(15,07%), ukupan broj bakterija kod 37oC u 654 uzorka (13,86%) i fekalni koliformi kod
44oC u 628 uzoraka (13,31%).
U 2012. godini, mikrobiološki ispravnih uzoraka vode iz vodovodnih sistema je bilo 89%, a
uzoraka vode iz vodovodnih sistme, koji nisu mikrobiološki ispravni, je bilo 11%.
151

uzoraka
o
Ukupan broj bakterija kod 22 C 538 6,02%
Fekalni koliformni kod 44oC 1115 12,48%
o
Enterokoki kod 37 C/48h u 100ml 737 8,25%
o
Proteus 23 0,26%
Ostalo 966 10,81%
Identifikovani mikroorganizmi u 11% neipsravnih uzoraka vode iz vodovodnih sistema, u

2012. godini (Tabela 10.) su: ukupno koliformnih u 24,26% (2168 uzoraka), Escherichia coli
kod 37oC u 14,45% uzoraka (1291 uzorak), fekalni koliformi kod 44oC u 12,48% (1115
uzoraka), ukupan broj bakterija kod 37oC u 10,75 % uzoraka (961 uzorak).
U 2013. godini je evidentirano 15% mikrobiološki neispravnih uzorka vode iz vodovodnih

sistema, dok je 85% uzoraka odgovaralo Pravilniku o zdravstvnoj ispravnosti vode za piće.
152

uzoraka

o
Ukupno koliformnih kod 37 C 2238 22,95%
o
Clostridium perfrigens 37oC/72h 5 0,05%
o
o
Pseudomonas aeroginosa kod 37 C 143 1,47%
Proteus 8 0,08%
Ostalo 122 1,25%
Identifikovani uzročnici mikrobiološke neispravnosi u 15% uzoraka vode iz vodovodnih

sistema su: fekalni koliformni kod 44oC u 22,99% uzoraka (2242 uzorka), Ukupno
koliformnih kod 37oC u 22,95% uzoraka (2238 uzorka) i enterokoki kod 37oC/48h u 100ml u
18,04 % uzoraka vode (1759 uzoraka).
5. DISKUSIJA
Zbog epidemije koja se pojavila u gradu Messina u Italiji, provedena je studija procjene
kvaliteta vode za piće. Analizirano je 74 uzoraka vode uzetih iz rezervoara i vodovodnih
sistema. Samo 12,5% uzorka je bilo u skladu sa zakonom. Pozitivnost na feklane streptokoke
je evidentirana u 75% uzoraka. Iz rezervoara uzetih uzroaka je bilo ispravno 7,1%. Procenat
pozitivnosti u ovom istraživanju kod uzoraka uzetih iz vodovodnih sistema (cijevi) je bila za
ukupne i fekalne koliforme i fekalne streptokoke 34,1%, 15,9% i 53,1%. Pseudomonas
aeruginosa je bio prisutan u 93,7% uzoraka, a izolirana je u 87,7% uzoraka uzetih na izlazu i
77,3% uzoraka uzetih iz vodovodnih cijevi. Endotoksini su bili prisutni u velikom postotku i
to 100%, 85,7% i 90,9%.
Enterocolitis acuta je bolest koja se može povezati sa konzumiranjem zagađene vode, pa je
tako u Fedarciji Bosne i Hercegovine u 2011.godini registrirana 4341 oboljela osoba što je
više nego u 2010. godini (3452 oboljela), ova bolest je na 4. mjestu među vodećim zaraznim
153
bolestima, a najviše oboljelih je u dobi 0-6 godina (34,45%) i 25-49godina ( 20,96%),slično

kao i 2010.godine, dok je 50,8% oboljelih je ženskog spola. Ova bolest se još naziva i zarazni
proljev, a primarno je bolest prljavih ruku. Osnovne preventivne mjere su: nadzor nad
vodoopskrbom i dispozicijom otpadnih tvari, osobna higijena, te higijensko rukovanje
namirnicama. Dolazi do akutne upale tankog i debelog crijeva, a uzročnici su: virusi, bakterije
i paraziti. Put prijenosa može biti: direktni kontakt (prljaveruke), indirektni kontakt (preko
predmeta, igračaka i sl.), zagađena voda i hrana.
U 2012. godini na području Republike Srpske prijavljeno je ukupno 3512 osoba oboljelih od
enterokolitisa, nešto više nego prethodne godine. Prema broju oboljelih ove infekcije su
vodeće u grupi crijevnih zaraznih bolesti. Kada se prati kretanje morbiditeta enterokolitisa,
može se uočiti da je stopa učestalosti progresivno i postepenorasla u posljednjih nekoliko
godina. Pojava enterokolitisa može se povezati sa mnogim socio-ekonomskim razlozima: loši
sanitarno-higijenski uslovi života, nesprovođenje mjera lične higijene i sl.
Hidrične epidemije u Hrvatskoj posve su rijetke i iznimne, a nije bilo ni jedne takve u periodu
od 2008-2013. godine, što podsjeća na neizmjernu važnost stalnog nadzora nad ispravnošću
vodovodnih postrojenja, stalnog hlorisanja vode i neprekidne zdravstvene kontrole sigurnosti
vode za piće.
6. ZAKLJUČAK
Pri mikrobiološkoj analiza uzoraka vode iz vodovodnih sistema u istraživanom periodu, od

ukupnog broja uzoraka uzetih iz vodovodnih sistema 125 089, evidentirano je 10%
neispravnih uzoraka (odnosno12991).
Kod mikrobiološki neispravnih uzoraka vode iz vodovodnih sistema najzastupljeniji
parametri su: fekalni kolifrmi, ukupni koliformi, Escherichia coli.
Snabdijevanje stanovništva pitkom vodom je oduvijek imalo prednost. Ipak, samo oko 56 %
građana (94 % u gradovima i 35 % u prigradskim naseljima i selima) ima javno
vodosnabdijevanje. Osnovna obilježja su izrazite razlike u kvalitetu vodosnabdijevanju
između gradova i sela; slaba zaštita i nedovoljni kapaciteti izvorišta; neracionalna potrošnja i
veliki gubici vode, kako fizički tako i administrativni; neadekvatne cijene servisa; te
nedostatak sredstava za tekuće održavanje i pogotovo za investicije.
Održivo korištenje voda, kao vjerovatno najznačajnijeg prirodnog obnovljivog resursa koji
ima BiH, trebalo bi biti vrhunsko prioritetni i integrativni cilj za razvoj, odnosno izlazak iz
siromaštva i održivi razvoj.
154
7. LITERATURA

Komunalna higijena„ Prometej–Novi Sad.
[2] Bragg, P., & Bragg, P. C. (2004), Water,The Shocking Truth That Can Save Your
Life. Health Science Publications. California.
[3]Karakašević, B. (1987)Mikrobiologija i parazitologija. Medicinska knjiga. Beograd.
[4]Jusupović, F. (2008) Higijena pitke vode. Fakultet zdravstvenih studija u Sarajevu.
[5]Duraković, S. (1996)Primijenjena mikrobiologija. Prehrambeno-tehnološki
inženjering. Zagreb.
155
ISSN 2303-5889
IZOLACIJA I IDENTIFIKACIJA MIKROORGANIZAMA IZ SVJEŽE SARDINE

Sardinapilchardus(Walbaum, 1792)
Asmir Aldžić1, Maja Laco2, Suad Habeš2
Visoka zdravstvena škola, Nositelja hrvatskog trolista 4 77000 Bihać 1

Fakultet zdravstvenih studija, Bolnička 25 71000 Sarajevo2
Ključne riječi: izolacija, identifikacija, mikroorganizmi, svježa sardina
SAŽETAK
Sardina (lat. Sardina pilchardus) je morska riba iz porodice haringi (Clupeidae). Hrani se
uglavnom planktonskim račićima, ali takoder i većim organizmima. Sardina je
rasprostranjena u cijelom Jadranu.Općenito govoreći, mrijesti se zimi u dubljim vodama
Jadrana, sa maksimumom mrijesta u decembru i januaru. Sardina na tržište dolazi svježa,
zamrznuta, konzervirana, dimljena, sušena i usoljena.
Postupak rada izolacije i identifikacije mikroorganizama iz sardine izvodio se u Zavodu za
javno zdravstvo Federacije Bosne i Hercegovine na odjelu za Mikrobiološku kontrolu hrane,
vode i predmeta opšte upotrebe.
Uzorkovano je ukupuno 8 uzoraka svježe sardine (n=8) radi analize prisutnosti
mikroorganizama. Sardine (Sardina pilchardus Walbaum, 1792) su bile izlovljene u
Jadranskom moru na teritoriju Republike Hrvatske.
Na osnovu mikrobiološke analize svježe sardine izvršili smo izolacija i identifikaciju
slijedećih bakterijskih vrsta: Enterobacteriaceae i Salmonella spp.
1. UVOD
Srdela je morska riba iz porodice haringi (Clupeidae). Poznata kao sardina, srđela, šardela, a
ponegdje kao štijavica ili žir.
156
Srdela je riba izdužena tijela koje je na bokovima spljošteno. Gornji dio tijela je
modrozelenkast, a prema donjem boja prelazi u srebrnastu. Uzduž bokova se proteže modra
boja. Na bokovima ima nekoliko crnih mrlja, a na škržnim preklopcima urez nalik na
zvijezdu. Tijelo joj je prekriveno povelikim ljuskama. Srdela naraste najviše do 25 cm duljine
i 8 dkg težine, dok je prosječna težina oko 3 dkg. Srdele su na dnu prehrambenog lanca jer se
hrane isključivo planktonom.
Srdela, Sardina pilchardusWalbaum, 1792 se može naći u istočnom dijelu Atlantika između
Islanda i Senegala. Uobičajena je riba u Sredozemnom moru, pogotovo na zapadu
Sredozemlja, Jadranu i Crnom moru. Pelagijska je riba, što znači da je stalno u pokretu tako
da nema stalna boravišta ili dubine na kojima živi. Srdelumožemo naći po cijelom
Jadranskom moru ali samo do određene udaljenosti od obale, ne i na otvorenom moru.
Živi u jatima koja mogu biti jako velika. Gotovo nikad ne ulazi u unutrašnje vode i kanale te
ju na tim područjima gotovo nikada ne možemo naći.Raspostranjenost prema vrsti dna: Iako
nema stalnog prebivališta srdela se ipak više zadržava iznad određenih vrsta dna. Primjer
takvih dna jesu ljušturasta i kamenita dno te dna koja su obrasla algama, tj. područja gdje živi
više planktona i ostalih organizama kojima se hrani. Hrani se planktonom i ostalim sitnim
morskim organizmima. Srdele se mrijeste u hladnijim zimskim mjesecima kad se povlače
dalje od obale u dubinu mora.
Prava sezona lova na srdele počinje s početkom proljeća i traje do druge polovice jeseni.
Međutim to ne znači kako se srdele ne love i zimi. Većinom se radi o gospodarskom ribolovu
gdje se lovi mrežama plivaricama i lebdećim koćama a znatno manje obalnim potegačama i
stajačicama (ove dvije varijacije lova postupno nestaju kao način lova na srdelu). Ribari je
najčešće love na dubinama između 15 – 85m a, a može se naći od dna do same površine. U
hladnijim mjesecima povlači se dublje i bliže dnu pa je uvriježeno mišljenje sportskih
ribolovaca kako se srdela tijekom zimskih mjeseci ne zadržava u vodama Jadranskog mora.
Izvršiti izolaciju i identifikaciju mikroorganizama u svježoj sardini Sardina

pilchardusWalbaum, 1792.
3.1. Materijal
Uzorkovano je ukupuno 8 uzoraka svježe sardine (n=8) radi analize prisutnosti mikroorganizama i
njihove identifikacije. Srdele (Sardina pilchardus Walbaum, 1792) bile su izlovljene u Jadranskom
moru na teritoriju Republike Hrvatske.
157
3.2. Metode
Postupak rada i određivanje zdravstvene ispravnosti sardine izvodio se u Zavodu za javno zdravstvo
Federacije Bosne i Hercegovine na odjelu za Mikrobiološku kontrolu hrane gdje su uzorci dostavljeni.
Laboratoriji su akreditirani prema normi EN/IEC 17025.
Na osnovu mikrobiološke analize svježe sardine izvršili smo izolacija i identifikaciju

slijedećih bakterijskih vrsta: Enterobacteriaceae i Salmonella spp.
4.1. Izolacija i identifikacija Salmonella spp.
Detekcija Salmonella spp. zahtjeva četiri sukcesivne faze:

a) Prethodno obogaćenje u neselektivnom tečnom hranljivom mediju: Prije upotrebe
peptonsku vodu temperirati na sobnoj temperaturi. U 25 g homogenizovanog uzorka dodati
225 ml sterilisane puferirane peptonske vode (slika 1).
Slika 1. Srdela u peptonskoj vodi(Laco, 2015)
Tikvice se zatim stavljaju na mješalicu tokom 15 min., nakon čega se inkubiraju tokom 18±2h
na temperaturi od 37±1°C.
b) Obogaćenjeuselektivnomtečnomhranljivommediju
Kultura dobijena u 5.5.1. se inokuliše u Rappaport-Vassiliadis hranljivu podlogu sa sojom
(RVSbujon) i Muller-Kauffmanntetrationat/novobiocin bujon (MKTTn bujon). Prije nego se
pristupi inokulaciji bujona (RVS bujon) i (MKTTn bujon) razlivenog u epruvete, iste je
potrebno premjestiti iz hladnjaka za čuvanje pripremljenih mikrobioloških podloga na sobnu
158
temperaturu u cilju temperiranja, te izvršiti njihovo obilježavanje upotrebom marker

flomastera. U mikrobiološke epruvete se otpipetira, pomoću sterilne pipete po 10 ml RVS
bujona i po 10 mL MKTTn bujona. Ovaj volumen RVS bujona se inokulira mikropipetom sa
0,1 mL inokuluma iz Erlenmeyerove tikvice (puferirana peptonska voda, nakon inkubacije),
dok se volumen MKTTn bujona inokulira istim inokulumom u količini od 1 mL (slika 2).
Zatim se epruveta zatvori i izvrši se homogenizacija razrjeđenja uzorka miješanjem epruvete
upotrebom vortex mješalice. Nakon inokulacije MKTTn bujon se inkubira na temperaturi od
37±1°C/24±3 h, dok se RVS bujon inkubira na temperaturi od 41,5±1°C/24±3 h.
Slika 2: RVS I MKTT hranjive podloge (Laco, 2015)
c) Selektivno zasijavanje i identifikacija

Nakon inkubacije tečnih medija, iz kultura,u laminaru,vrši se zasijavanje ezom na dvije čvrste
selektivne hranljive podloge iz prethodno obogaćenih bujona. Zasijavaju se
ksilozalizindeoksiholat agar (XLD) i još jedan agar komplementaran XLD-uatoje SS agar.
Prije upotrebe,selektivne ploče temperirati na sobnoj temperaturi,te izvršiti njihovo
obilježavanje upotrebom vodootpornog markerflomastera.
Inokulacijase vrši pomoću eze te se ploče inkubiraju tokom 24±3h na temperaturi od 37±1°C.
Nakon inokulacije ezom poklopljene ploče XLD i SS agara se ostave kratko vrijeme na
sobnoj temperaturi i nakon toga se odlažu u inkubator obavezno okrenute na poklopac. (slika
3) Dozvoljeno je slaganje Petrijevih ploča jedna na drugu, ali maksimalno do 6 ploča. Za
svaku seriju ploča koje su urađene istog dana obavezno je označiti datum i vrijeme početka
inkubacije i sve naredne korake do finalnog procesa očitavanja.
159
Slika 3. SS i XLD (Laco, 2015)
d) Nakon inkubacije ispitati ploče na prisustvo tipičnih i sumnjivih kolonija

Tipične kolonije Sallmonela spp. izrasle na XLD podlozi imaju crni centar sa blago
transparentnom zonom crvenkaste boje. Sallmonela spp. H2S negativni sojevi (npr.
Sallmonela paratifi A) izrasle na XLD su roza boje sa tamnijim roza obojenim centrom.
Laktoza pozitivne Salmonella spp. izrasle na XLD agaru su žute, sa ili bez nijanse crne boje
(Slika 4).
Tipične kolonije Salmonella spp. izrasle na SS podlozi su neprozirne i roza boje. Neki laktoza
i/ili saharoza fermentirajući organizmi koji takođe izrastu na navedenomo agaru, lako se
razlikuju zbog formiranja zelenih kolonija.
Slika 4. Tipičan rast Salmonella spp. na XLD agaru (lijevo) i SS agaru (Preuzeto:
http://lib.sytu.edu.cn/asm/092-Introduce.htm)
Za konfirmaciju sa svake zasijane čvrste selektivne podloge se uzima najmanje jedna kolonija
za koju se smatra da je tipična ili sumnjiva. Odabrane kolonije se zasijavaju po cijeloj
površini hranljivog agara na način koji će omogućiti dobro razmnožavanje zasijanih kolonija.
160
Hranljivi agar se inkubira na temperaturi 37±1°C tokom 24±3 h. Na ovaj način se dobijaju
čiste kulture za biohemijsku i serološku konfirmaciju.
4. 2. Izolacija i identifikacija Enterobacteriaceaea

U dvije sterilne Petrijeve posude prebaciti sterilnom pipetom po 1 ml ispitnog uzorka, ako je
uzorak tekućina, ili 1 ml početne suspenzije u slučaju uzoraka druge konzistencije. Uzeti dvije
druge sterilne Petrijeve ploče i koristeći nove sterilne pipete prebaciti u svaku ploču po 1 ml
prvog decimalnog razrjeđenja (10-1) ispitivanog uzorka, ako je uzorak tekućina, ili 1 ml prvog
decimalnog razrjeđenja početne suspenzije (10-2) u slučaju uzoraka druge konzistencije.
Ponoviti opisani postupak s narednim razrjeđenjem, koristeći novu sterilnu pipetu za svako
razrjeđenje. U svaku petrijevu posudu izliti 10 ml medija podloge violet red glukoza žučne
podloge ohlađen na 44ºC do 47ºC u vodenom kupatilu. Pažljivo pomiješajte inokulum s
podlogom horizontalnim kružnim pokretima i ostavite podlogu da se stvrdne. Vrijeme koje
prođe između inokulacije Petrijevih posuda i trenutka kada se podloga izlije ne smije biti duže
od 15 minuta. Nakon potpunog stvrdnjavanja smjese dodati pokrovni sloj od 15 ml ljubičasto
crvene glukozne podloge, ohlađene na 44ºC do 47ºC u vodenom kupatilu, kako bi se spriječio
rast i postigli polu-anaerobni uvjeti. Ostaviti da se podloga stvrdne. Preokrenuti ploče i
inkubirati u inkubatoru na 37ºC 24h ±2h (slika 5).
Slika 5. Enterobacteriaceae na hranjivoj selektivnoj podlozi VRBG (Laco, 2015)

Karakteristične kolonije su ružičaste do crvene ili ljubičaste (sa ili bez precipitacijskih
krugova). Odabrati ploče koje sadrže manje od 150 karakterističnih kolonija, prebrojati te
kolonije a zatim nasumice odaberati pet takvih kolonija za subkultivaciju za biohemijske
potvrdne testove. Određene Enterobacteriaceae mogu izazvati dekolorizaciju njihovih
kolonija i podloge. Stoga, kada nisu prisutne karakteristične kolonije, izaberite pet bjelkastih
kolonija za potvrdu. Razmažite na pločice hranjivog agara svaku od kolonija odabranih za
potvrđivanje. Inkubirajte ploče na 37 ºC, 24h ±2h. Odaberite jednu dobro izoliranu koloniju
sa svake inkubirane pločice za biohemijske potvrdne testove.
161
5. DISKUSIJA
Prema Pravilniku o mikrobiološkim kriterijima za hranu životinjskog porijekla("Službene

novine FBiH", br. 80/12). za svježu srdelu izvršila se izolacija i identifikacija za slijedeće
vrste: Salmonella spp., Enterobacteriaceae i Clostridium spp. Operativna procedura opisuje
aktivnosti i odgovornosti tokom provođenja ispitnog postupka i izrade izvještaja o detekciji tj.
prisustvu Salmonella spp, kultivacijom na mikrobiološkim podlogama u Odjelu za
mikrobiologiju namirnica, voda i predmeta opšte upotrebe SZE ZZJZFBiH. Uz kompletnu
primarnu i sekundarnu obradu za Salmonella spp. i Enterobacteriaceae prema „ISO
6579:2005“ dokazali smo da broj CFU/g je <103cfu/g. Najveći broj kolonija na VRBG
selektivnoj hranjivoj podlozi za Enterobacteriaceae je 206 cfu/g. Salmonella spp. i
Clostridium spp. nisu izolovane. Pravilnik nalaže da MDK u 25 g n.n. za Salmonella spp., i
Clostridium spp.MDK <1cfu/g.
U Maroccu na Veterinarskom univerzitetu 2007. godine, izvršila se detekcija na
Enterobacteriaece, Salmonella spp. i Clostridium spp. za svježe sardine. Rezultati su bili
slijedeći: izolovane su Enterobacteriaceae na VRBG selektivnoj hranjivoj podlozi i to u broju
2,8x 10 3cfu/g, 3,9 x 103cfu/g. Salmonella spp. i Clostridium spp. nisu bile detektovane.
6. ZAKLJUČAK
Najčešće bakterije koje se prenose sardinom su: Clostridium botulinum (neurotoksin-botulin;

Vibrio cholerae (kolera), Plesiomonas shigelloides,Aeromonas hydrophila, Listeria
monocytogenes (kanalizacijski mulj), Yersinia enterocolitica, E. coli, Shigella spp.
(fekalno).
Tokom istraživanja nisu izolovane pomenute vrste patogena, što ukazuje da je svježa sardina
veoma dobar izbor u konzumiranju zdravstveno ispravne hrane.
Također u samoj preradi ribljeg mesa efikasna sanitacija započinje sa smanjenjem
kontaminacije u sirovinama, vodi, vazduhu i zalihama. Ako su fabrika i oprema u njoj
dizajnirani u skladu sa higijenskim standardima, čišćenje je lakše, a kontaminacija je
smanjena. Rad utrošen na čišćenje se može smanjiti upotrebom mobilnih ili centralizovanih
sistema za čišćenje koji koriste visoki pritisak ili paru, a u velikim fabrikama mogu biti
korišćeni CIP sistemi. Efikasnost sanitarnog programa se može procjeniti preko
uspostavljanja standarda koji služe kao smjernice, vizuelne inspekcije i laboratorijskih
testova.
162
7. LITERATURA
[1]Karakašević, B. (1987)Mikrobiologija i parazitologija. Medicinska knjiga. Beograd.

[2]Duraković, S. (1996)Primijenjena mikrobiologija. Prehrambeno-tehnološki
inženjering. Zagreb.
[3]Adak et al., (2002) Trends in indigenous foodborne disease and deaths.England and
WalesGut 51 pp. 832–841.
[4]Arsenijević, N. et al, (1999)Opšta mikrobiologija, Udžbenik za studente medicine,
Savremena Administracija, Beograd.
[5]Bem, Z., Adamič, J., (1991)Mikrobiologija mesa i proizvoda od mesa. Univerzitet u
Novom Sadu, Tehnološki fakultet.
[6]Burger, J., A.H. Stern, M. Gochfeld (2005): Mercury in commercial fish. Optimizing
individual choices to reduce risk. Environ. Health Perspect. 113, 266-271.
[7]Cho MH, Bae EK, Ha SD, Park YS, Mok CK, Hong KP, Kim SP, Park JY. (2005)
Evaluation of dry rehydratable film method for enumeration of microorganisms in
meat, dairy and fishery products. Korean J Food Sci Technol.37:294–300.
[8] Food and Agriculture Organization (FAO).( 2009) The State of World Fisheries and
Aquaculture. Food and Agriculture Organization of the United Nations, Rome.
[9] Govedarica, M., Jarak, M., (1995) Opšta mikrobiologija, Univerzitet u Novom Sadu,
Poljoprivredni fakultet, Institut za ratarstvo i povrtarstvo
[10]Ha SD. (1996)Evaluation of dryfilm method for isolation of microorganisms from
foods. Kor J Appl Microbiol Biotechnol.24:178–184.
163
ISSN 2303-5889
HIGIJENSKA ISPRAVNOST VODE ZA PIĆE NA PODRUČJU GRADA

BIHAĆA U PERIODU OD 2012 – 2015. GODINE
Ljiljana Stojanović Bjelić1, Amanda Begović1, Una Čaušević 1,Dragana

Nešković Markić2
1
Panevropski univerzitet Apeiron, Pere Krece 13. 78 000 Banja Luka,
2
J.P."DEP-OT" d.o.o., Bulevar vojvode Živojina Mišića 23,
ljiljana.v.stojanovicbjelic@apeiron-edu.eu1
dneskovic@dep-ot.com
Ključne riječi: voda, fizičko – hemijska analiza vode,kvalitet vode
SAŽETAK
Higijenski ispravna voda je glavni preduslov za zdrav život. Analiza higijenske ispravnosti
vode za piće je od velikog značaja za suzbijanje zaraznih bolesti i zavisi od mnogih faktora. U
radu je prikazana fizičko – hemijske analiza vode iz vodovodne mreže grada Bihaća u periodu
od 2012 – 2015. godine. U ispitivanom periodu analizirano je ukupno 1571 uzorak vode.
Nakon detaljne analize 88,7% uzoraka je higijenski ispravno. Fizičko – hemijska analiza u
ispitivanom periodu je pokazala povećanu koncentraciju mutnoće vode. Razlog zbog kojeg se
javlja higijenska neispravnost vode za piće na ispitivanom području je prisustvo ukupnih
koliformnih bakterija i povećana mutnoća.
1. UVOD
U današnje vrijeme gdje počinje vladati nestašica pitke vode, grad Bihać se može pohvaliti
velikom količinom izvora vode. S druge strane i potrošnja vode raste iz godine u godinu, tako
da se postavljaju dva važna zadatka: očuvanje izvora voda s jedne strane i obezbjeđenje
higijenski ispravne vode za piće za što veći broj stanovnika s druge strane. Na higijensku
ispravnost vode za piće utiče kvalitet vode na izvorištu, vrsta i efikasnost tretmana vode, način
164
i uslovi distribucije vode. Kontrola higijenske ispravnosti vode vrši se u akreditovanom

laboratoriju „Zavoda za javno zdravstvo Unsko-sanskog kantona“.
2. METODRADA
Grad Bihać se snabdjeva vodom iz kraških izvorišta: Klokot, Privilica, Ostrovica, Žegar te
nekim manjim izvorištima i subarteškim bunarom u naselju Gata. Izdašnost ovih izvora
omogućava snabdjevanje vodom za piće stanovništva ovih prostora u dužem vremenskom
periodu. Snabdjevanje vode za piće iz javnog vodovodnog sistema je 86%, dok su lokalnim
vodovodnim sistemima obskrbljuje 11%, a preostalih 3% stanovništva nema pristup
vodovodnom sistemu. Vodovodni sistem se sastoji od :vodozahvata, transportnih cjevovoda,
pumpnih stanica, postrojenja za prečišćavanje, rezervoara i distributivne mreže.
Prirodni resursi koji utiču na ekonomski razvoj ovog grada su: šumski resursi, mineralne
sirovine, termomineralne vode i ljepote rijeke Une koje iz godine u godinu privlače sve više
turista. Rijeka Una je najveći vodotok na ovom području i pripada Crnomorskom slivu.Ovo
područje je uglavnom kraškog tipa koje ima veliku moć vodopropusnosti i raspolaže velikim
količinama izvorišta. Problemi nastaju zbog lošeg stanja vodovodne mreže koja u potpunosti
nije razvijena kao i kanalizaciona mreža,tako da većina otpadnih voda završava nepročišćena
u vodotocima. Za potrebe istraživanja ovog rada korišteni su podaci iz institucije Zavod za
Javno zdravstvo Unsko Sanskog Kantona (USK) u periodu od 2012. – 2015. godine. Analizu
svih ispitivanih uzoraka radila jelaboratorija Zavoda za javno zdravstvo Unsko- sanskog
kantona.
3. REZULTATII DISKUSIJA
U ispitivanom periodu od 1.1.2012. – 15.06.2015. godine je uzeto ukupno 1571 uzorak vode
iz vodovodne mreže za fizičko-hemijsku analizu kao i 46 uzoraka vode iz izvorišta vode za
periodičnu fizičko-hemijsku analizu.Sve osnovne analiza vode se radi po Pravilniku o
zdravstvenoj ispravnosti vode za piće kad je riječ o periodičnim analizama.Fizičko- hemijska
analiza vode za piće podrazumijeva analizu boje, mirisa, ukusa, temperature, mutnoće,
rezidualnog hlora, pH koncentraciju vodikovih jona, utrošak KMnO4, oksidativnost, količinu
amonijaka, nitrata, nitrita,klorida,željeza [1].
165
Tabela 1. Osnovna fizičko – hemijska analiza u periodu 2012-2015

UKUPNO UZETIH ODGOVARA NE ODGOVARA GODINA
UZORAKA
424 369 55 2012
484 413 71 2013
452 377 75 2014
211 182 29 2015
Od ukupnog broja uzetih uzoraka za osnovnu fizičko – hemijsku analizu je 230 uzoraka nije
zadovoljavalo zakonsku regulativu, od kojih je veći broj imao mutnoću iznad granica
maksimalno dopuštenih koncentracija. Vrijednosti mutnoće su se kretala od 1,07 do 5,18
NTU. Razlog povišene mutnoća naročito u mjesecima maj i decembar su padavine, jer u toku
kišnog perioda čestice s obale se miješaju u vodu i stvaraju veću mutnoću, nego u sušnom
periodu.
Tabela 2. Periodična fizičko – hemijska analiza u periodu 2012 -2015.godinu
UKUPNO UZETIH ODGOVARA NE ODGOVARA GODINA

UZORAKA
13 13 0 2012
13 12 1 2013
18 18 0 2014
2 2 0 2015
Od ukupnog broja uzetih uzoraka za periodičnu fizičko- hemijsku analizu analizirano je 46

uzorakau periodu 2012 -2015.godinu. Rezultati ove analize su pokazali da je samo jedan
uzorak nezadovoljava zakonsku regulativu[2].
Na slijedećem dijagramu dat je procentualni odnos svih ispitanih uzoraka u ispitivanom
periodu.
166
Dijagram br. 1 Procentualno izražen odnos svih uzoraka u ispitivanom periodu
Iz dijagramase može jasno vidjeti da su fizičko - hemijske karakteristike vode za piće na

ispitivanom području nezadovoljavajuće jer je broj nezadovoljavajućih uzoraka preko 14%.
Najbolje fizičko – hemijske karakteristike pokazuju vode sa izvorišta, u ispitivanom vremenu
samo jedan uzorak sa izvorišta nije odgovarao u poredjenju sa MDK odnosno 2,2%. Najveći
uzročnik neodgovarajućih uzoraka osnovne fizičko – hemijske analize predstavlja mutnoća
koja prelazi maksimalno dopuštene koncentracije u 219 uzoraka od ukupno 230
neodgovarajućih uzoraka.
Dijagram br. 2. Analiza neodgovarajućih uzoraka sa fizičko – hemijske analize
Mutnoća se najviše javlja u kišnim periodima, zabilježeni su mjesec maj 2012. godine, zatim
april 2013. godine, maj 2014. i februar 2015. godine. Procentualno izažen broj uzoraka sa
mutnoćom iznad maksimalno dopuštenih koncentracija u odnosu na ukupne neispravne
uzorke je dat na slijedećem dijagramu.
167
Dijagram br. 3 Procentualno izažen broj uzoraka sa mutnoćom iznad maksimalno dopuštenih koncentracija u
odnosu na ukupne neispravne uzorke
Sa dijagrama se vidi da je uzrok fizičko – hemijskih neispravnosti vode za piće na ispitivanom

području mutnoća. Obzirom da je postotak ostalih parametara jako nizak u osnovnoj fizičko –
hemijskoj analizi 4,8% a u periodičnoj čak 0% ovi parametri se mogu gotovo i zanemariti.
Mutnoća je najvećim brojem znak da se u vodi nalaze nerastvorene materije najčešće od
čestica gline, mulja. Mutnoća je prirodna pojava kod krških područja a najčešće se javlja u
periodima gdje je povećan broj padavina [3]. Kada se rezultati gledaju na mjesečnom
nivou,treba konstatovati da je najveći broj zagađenja s fizičko- hemijskog aspekta bio u
mjesecima gdje povećan broj padavina. Što se tiče fizičko – hemijskih karakteristika vode za
piće tokom 2012. godine januar,juni i oktobar su bili mjeseci u kojima se nije javljalo
odstupanje od datog pravilnika, međutim u decembru,maju i aprilu se javlja povećan broj
higijenski – neispravnih uzoraka. Tokom 2013. godine higijenskih neispravnsoti nije bilo u
maju,septembru,oktobru i decembru, dok su januar,april i novembar okarakterisani povećanim
brojem higijenski neispravnih uzoraka. U januaru i junu 2014. godine nije bilo nikakvih
fizičko-hemijskih neispravnosti, dok je povećan broj higijenski neispravnih uzoraka bio u
februaru, maju i augustu. April 2015. je mjesec u kojem nije bilo higijenskih neispravnosti,
dok su u februaru i maju iste godine fizičko – hemijske osobine vode za piće bile najlošiji.
Slijedi zaključak da voda ima najbolje fizičko – hemijske karakteristike u januaru i junu, dok
najveći postotak higijenske neispravnosti otpada na mjesec maj.
168
4. ZAKLJUČCI
Nakon detaljnih analiza ukupnog broja uzetih uzoraka u ispitivanom periodu došlo se do
zaključka da je higijenska ispravnost vode za piće u analiziranom periodu na području grada
Bihaća iznosila 88,7%. U poređenju sa ranije urađenim analizama nema bitnih odstupanja,
kroz veliki niz godina. Na osnovu stanju na izvorištima vode, pumpnim stanicama i o
distributivnoj mreži s pravom se može reći da je ovaj porocenat higijenske ispravnosti
analizirane vode na zadovoljavajućem nivou.Kompletnom analizom i rezultatima dobivenim
iz njih pokazalo se da je voda za piće na području grada Bihaća dobrog kvaliteta,nešto lošijeg
kvaliteta je neprerađena izvorska voda,međutim postupcima dezinfekcije se ona dovodi u
stanje zdravstvene ispravnosti za potrebe stanovništva. Mjere u cilju poboljšanja kvaliteta
vode su : poboljšati stanje pumpnih stanica,uraditi novu studijsku dokumentaciju o
vodosnabdjevanju Bihaća, Pojačati kontrolu kvaliteta pitke vode, izgradnja nove
kanalizacione mreže i razvijanje svijesti kod stanovništva o bitnosti higijensko ispravne vode.
5. LITERATURA
[1].Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće ( Službeni glasnik BiH br. 40/10,
30/12)
[2].Studija vodosnabdijevanja Općine Bihać, Knjiga 2, Master plan vodosnabdijevanja,
Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta Sarajevo, 2010. godina Sarajevo
[3].Kontrola kvaliteta voda u okviru upravljanja kvalitetom, Božo Dalmacija, Novi Sad
2000. god , Univerziteta Novi Sad, Prirodno matematički fakultet
[4].Hemija i tehnologija vode,dr. Zora Popović,2001. godina Banja Luka
[5].Tehnologija vode, doc.dr. Jasmina Ibrahimpašić,2015. god. Bihać
169
ISSN 2303-5889
SADRŽAJ TEŠKIH METALA U MLADIM PLODOVIMA VOĆA I SOKU IZ

STABLJIKE CRNOG GROŽĐA
Ekrem Pehlić1, Aida Šapčanin2, Aida Džaferović1, Samira Dedić1, Jasna Jablan3,
Mirza Nuhanović4 ,Huska Jukić5
1. Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Bosna i Hercegovina

2. Univerzitet u Sarajevu, Farmaceutski fakultet, Bosna i Hercegovina
3. Sveučilište u Zagrebu, Farmaceutsko-biokemijski fakultet, R Hrvatska
4. Univerzitet u Sarajevu, Prirodno-matematički fakultet,Bosna i Hercegovina
5. Univerzitet u Bihaću, Visoka-zdravstvena škola, Bosna i Hercegovina
Ključne riječi: teški metali, plodovi voća, toksičnost
SAŽETAK
Teški metali su prirodni sastojci zemljine kore i imaju sposobnost bioapsorpcije i

bioakumulacije. Apsorpcija i akumulacija teških metala u biljkama ovisi od biopristupačnosti
i sadržaja teških metala u tlu, genetičkih osobina biljaka i drugih ekoloških faktora. Na
apsorpciju i bioakumulaciju teških metala u biljkama, a samim time i u plodovima, imaju i
razne hemijska reakcije u tlu. Zbog svoje postojanosti, visoke otrovnosti i sklonosti da se
akumuliraju u korijenu, stabljici i u plodovima voća, teški su metali opasni za žive organizme.
Cilj ovog rada jeste da se odredi sadržaj toksičnih teških metala arsena (As), olova (Pb) i
kadmija (Cd) i esencijalnih teških metala kobalta (Co), kroma(Cr), cinka(Zn) i željeza(Fe) u
mladim plodovima šljive, ribizle, trešnje, kruške, jabuke, grožđa i višnje. Također, cilj rada je
da se izmjeri koncentracija teških metala u soku iz stabljike crnog grožđa. Za analizu su
korišteni mladi plodovi voćke i sok stabljike crnog grožđa sa područje Unsko-sanskog
kantona. Uzorci su digestirani u mikrovalnoj pećnici Anton Paar Multiwave PRO, i
analizirani na PerkinElmer Atomskom absorcionom spektrometru AAnalyst 800 sa Zeeman-
ovom korekcijom. Kadmij (Cd), olovo (Pb), kobalt (Co), krom (Cr), cink (Zn) i željezo (Fe) su
analizirani plamenom tehnikom, a sadržaj arsena (As) je izmjeren grafitnom tehnikom. Na
170
temelju rezultata ispitivanja količine teških metala u plodovima voća kao i u analaiziranom
soku, može se zaključiti da su svi uzorci imali koncentracije ispod dozvoljenih vrijednosti za
navedene teške metale, što je u skladu sa Pravilnikomo maksimalno dozvoljenim količinama
zaodređene kontaminante u hrani u Bosni i Hercegovini kao i sa EU direktivom.
1. UVOD
Ljudi su neprekidno izloženi niskim koncentracijama metala, uglavnom preko vode i hrane,
međutim, mogu biti izloženi i toksičnim koncentracijama putem raznih aktivnosti, kao što su
rudarstvo ili poljoprivredna i industrijska djelatnost [1]. Onečišćenje teškim metalima u
poljoprivrednim sredinama može doći iz atmosfere, prskanjem pesticidima, kontaminacijom
od kemijskih gnojiva i navodnjavanjem vodom loše kvaliteta [2]. Ljudima se preporučuje da
konzumiraju više povrća i voća, koji su dobar izvor vitamina, minerala i vlakna, a koji su
korisni za zdravlje. Međutim, biljke odnosno plodovi, sadrže esencijalne ali i toksične metale
u širokom rasponu koncentracija [3]. Poznato je da biljka vezuju metale i apsorbiraju ih iz
onečišćenih tala kao i iz taloga u dijelove biljaka [4]. Sigurnost hrane je jedna od glavnih
briga u svijetu, te je posljednjih desetljeća sve veća potražnja za sigurnom hranom i ova
sigurnost potaknula je istraživanja o riziku povezanom s konzumiranjem hrane zagađene
pesticidima, teškim metalima i toksinima [5]. Teški metali su među glavnim kontaminantima
u hrani i jedni su od najvažnijih problema vezanih za okoliš. Teški metali nisu biorazgradivi,
imaju potencijal za nakupljanje u različitim organa što dovodi do neželjenih nuspojava [6].
Olovo i kadmij su među najrasprostranjenijim teškim metalima i posebno su otrovni [7].
Pretjerana sadržaj ovih metali u hrani je povezana s etiologijom niza bolesti, posebice s
kardiovaskularnim, bolesti bubrega, živčanog sistema kao i bolesti kostiju [8,9]. Osim toga,
teški metali mogu biti karcinogeni, mutageni i teratogeni [10,11]. Metali kao što su bakar i
cink su neophodni za važne biokemijska i fiziološka funkcija i potrebni su za održavanje
zdravlja tokom cijelog života. Nedostatkom cinka rezultira nedostatak u različitim
imunološkim procesima [12]. Nedostatak bakra karakterizira anemija, neutropenija i skeletne
abnormalnosti [13]. Ovi problemi vezani za okoliš postaje sve ozbiljniji u cijelom svijetu,
posebno u zemljama u razvoju. Opasnost od kontaminacije hranidbenog lanca može nastati
kada se teški metali nakupljaju u biljnim tkivima ili u plodu u koncentracijama iznad
dozvoljenih, a za koje se zna da mogu ugroziti zdravlje ljudi ili životinja koji se hrane ili
konzumiraju takve biljke [14]. Olovo, kadmij, arsen i živa su metali i nemetali s najvećim
toksičnim potencijalom kada su prisutni u hrani [15]. Kao takvi, oni su u većini zemalja u
formi pravnih ograničenja na njihovu prisutnost u hrani [16]. Ostali metali, uključujući bakar,
željezo, kositar, cink, antimon, aluminij, magnezij, mangan, molibden i krom, koji su prisutni
u tragovima u ljudskoj prehrani, također mogu biti izvor opasnosti za ljude pod određenim
okolnostima. Na primjer, neke biljne vrste su trenutno često koriste kao bioindikatori
onečišćenja s metalnim elementima, a za potrebe praćenja stanja okoliša [17].
171
2. CILJ RADA
Cilj ovog rada jeste da se odredi sadržaj toksičnih teških metala arsena (As), olova (Pb) i
kadmija (Cd) i esencijalnih teških metala kobalta (Co), kroma(Cr), cinka(Zn) i željeza(Fe) u
mladim plodovima šljive, ribizle, trešnje, kruške, jabuke, grožđa i višnje. Također, cilj rada je,
da se izmjere koncentracije teških metala u soku iz stabljike crnog grožđa. Planirana su i
buduća ispitivanja određivanja koncentracije ispitanih metala nakon sazrijevanja plodova
kako bi se usporedile dobivene vrijednosti s rezultatima prikazanim u ovom radu.
Za analizu su korišteni mladi plodovi voćke i sok stabljike crnog grožđa sa područje Unsko-
sanskog kantona odnosno općine Bihać (Slika 1. – Slika 6.). Uzorci su digestirani u
mikrovalnoj pećnici Anton Paar Multiwave PRO, i analizirani na PerkinElmer Atomskom
absorcionom spektrometru AAnalyst 800 sa Zeeman-ovom korekcijom. Kadmij (Cd), olovo
(Pb), kobalt (Co), krom (Cr), cink (Zn) i željezo (Fe) su analizirani plamenom tehnikom, a
sadržaj arsena (As) je mjeren grafitnom tehnikom.
Slika 1.Mladi plodovi šljive Slika 2. Mladi plodovi ribizle Slika 3. Mladi plodovi višnje
Slika 4.Mladi plodovi kruške Slika 5. Mladi plodovi jabuke Slika 6. Mladi plodovi trešnje
Razaranje uzoraka se odvijalo u smjesi azotne kiseline i vodonik-peroksida (Anton Paar

Multiwave 3000). Uzorci (0,5 g) se važu u teflonske posudice te se doda 1 mL H2O2 i 6 mL
HNO3. Veliki broj uzoraka koji se analizira u većini slučajeva zahtijeva jednostavne, brze
analitičke postupke s odgovarajućom točnošću i preciznošću [18]. Posljednjih nekoliko
godina mikrovalne pećnice se koriste za analizu mnogih različitih uzoraka hrane kao
djelotvorna alternativa za klasične metode [19]. U mikrovalnoj digestiji smanjeni su gubici
172
hlapljivih analita, koristite se male količine kiselina i skraćeno je vrijeme analize znatno u
odnosu na tradicionalne metode [20,21]. Efikasnost digestije uvelike ovisi o faktorima kao
što su zagrijavanje, radni pritisak, te priroda i volumen kiselina koje se koriste da bi se
otopile matrice uzorka [22]. Zbog svega navedenog atomska spektrometrija se preferira kod
određivanja metala u uzorcima hrane [23]. Plamena atomska apsorpcijska spektrometrija
posebno se koristi zbog svoje selektivnosti i relativno niskih troškova rada. Međutim,
nedovoljno je osjetljiva za ekstremno niske koncentracije teških metalau nekim uzorcima kao
što su hrana [24].
4. REZULTATI
U tabeli 1. date su vrijednosti koncentracija za sve uzorke mladih plodova kao i vrijednosti
koncentracija za sok iz stabljike crnog grožđa.
Tabela 1. Vrijednosti koncentracija teških metala
Vrsta Cd Zn Fe Pb Cr Co As
uzorka (mg/kg) (mg/kg) (mg/kg) (mg/kg) (mg/kg) (mg/kg) (mg/kg)
1.Mladi plodovi šlive 0,0010 0,0024 0,0080 ˂ 0,001 0,0002 0,0044 ˂ 0,001
2.Mladi plodovi ribizle 0,0019 0,0019 0,0084 ˂ 0,001 0,0019 0,0062 ˂ 0,001
3.Mladi plodovi trešnje 0,0016 0,0016 0,0024 ˂ 0,001 0,0018 0,0070 ˂ 0,001
4.Mladi plodovi kruške 0,0016 0,0026 0,0045 ˂ 0,001 0,0020 0,0080 ˂ 0,001
5.Mladi plodovi jabuka 0,0018 0,0019 0,0036 ˂ 0,001 0,0165 0,0068 ˂ 0,001
6.Sok iz stabljike crnog grožđa 0,0011 0,0054 0,0176 ˂ 0,001 0,0205 0,0088 ˂ 0,001
6.Mladi plod višnje 0,0002 0,0026 0,0054 ˂ 0,001 0,0188 0,0080 ˂ 0,001
0,002
0,0015
Koncentracija (mg/kg)
0,001
Cd
0,0005
0
Slika 7.1. 2. kadmija
Koncentracije 3. u uzorcima
4. 5. 6. 7.
Broj uzorka
173
Slika 8. Koncentracije cinka u uzorcima
Slika 9. Koncentracije željeza u uzorcima
Slika 10. Koncentracije kroma u uzorcima
174
Slika 11.Koncentracije kobalta u uzorcima
5. ZAKLJUČCI
Izmjerene su minimalne koncentracije kadmija 0,0002 mg/kg u mladim plodovima višnje pa

do maksimalnih 0,0019 mg/kg u mladim plodovima ribizle. Koncentracije cinka su bile od
0,0016 mg/kg u plodu trešnje pa do 0,0054 mg/kg u soku iz stabljike crnog grožđa. Najniža
vrijednost koncentarcije željeza jeste u plodu trešnje, a najviša izmjerena koncentracija željeza
jeste u soku iz stabljike crnog grožđa koja je iznosila 0,0176 mg/kg. Međutim, nađene su i
maksimalne koncentracije kroma u soku crnog grožđa, a minimalna koncentracija kroma je
bila u plodovima šljive koja je bila 0,0002 mg/kg. Također, najviše izmjerene koncentracija
kobalta je u soku iz stabljike crnog grožđa u vrijednosti od 0,0088 mg/kg, a najniža vrijednost
za kobalta je bila u uzorcima mladih plodova šljive. Vrijednosti koncentracija za olovo i arsen
kod svih uzoraka su bile ispod vrijednosti koncentracija standrada. Na temelju rezultata
ispitivanja količine teških metala u plodovima voća kao i u analaiziranom soku iz stabljike
crnog grožđa, možemo zaključiti da su svi uzorci imali koncentracije ispod dozvoljenih
vrijednosti za navedene teške metale. Odnosno izmjerene vrijednosti koncentracije teških
metala su u skladu sa Pravilnikomo maksimalno dozvoljenim količinama za određene
kontaminante u hrani u Bosni i Hercegovini kao i EU direktivom. Budući da su izmjerene u
soku iz stabljike crnog grožđa primjetno više koncentracije esencijalnih teških metala, a skoro
najniže vrijednositi za kadmij u odnosu na druge analizirane plodove, bilo bi preporučljivo
konzumirati više plodova ovog voća.
175
6. LITERATURA
1. Fraga, C. G. (2005): Relevance, essentiality and toxicity of trace elements in human

health. Molecular Aspects of Medicine, 26(4–5), 235–244.
2. Marcovecchio, J. E., Botté, S. E., Freije, R. H. (2007): Heavy metals, major metals, trace
elements. In L. M. L. Nollet (Ed.), Handbook of water analysis (2nd ed., pp. 275–311.
3. Chojnacha, K., Chojnacki, A., Gorecka, H., Gorecki, H., (2005): Bioavailability of heavy
metals from polluted soils to plants. Sci. Total Environ. 337 (1–3), 175–182.
4. Khairiah, T., Zalifah, M.K., Yin, Y.H., Aminah, A., (2004): The uptake of heavy metals
by fruit type vegetables grown in selected agricultural areas. Pak. J. Biol. Sci. 7 (8),
1438–1442.
5. D’Mello, J.P.F., (2003): Food safety: Contaminants and Toxins. CABI Publishing,
Wallingford, Oxon, UK, Cambridge, MA, p. 480.
6. Jarup, L., (2003): Hazards of heavy metal contamination. Br. Med. Bull. 68, 167–182.
7. Steenland, K., Boffetta, P., (2000): Lead and cancer in humans: where are we now? Am.
J. Ind. Med. 38, 295–299.
8. WHO, (1992): Cadmium. Environmental Health Criteria, Geneva. Vol. 134.
9. WHO, (1995): Lead. Environmental Health Criteria, Geneva. Vol. 165.
10. IARC, (1993): Cadmium and cadmium compounds. In: Beryllium, Cadmium, Mercury
and Exposure in the Glass Manufacturing IndustryIARC Monographs on the evaluation
of carcinogenic risks to humans, Vol. 58. International Agency for Research on Cancer,
Lyon, pp. 119–237.
11. Pitot, C.H., Dragan, P.Y., (1996): Chemical carcinogenesis, fifth ed.. In: Casarett, Doulls
(Eds.), Toxicology International Edition, McGraw Hill, New York, pp. 201–260.
12. Prentice, A., (1993): Does mild zinc deficiency contribute to poor growth performance?
Nutr. Rev. 5, 268.
13. Linder, C., Azam, M.H., (1996): Copper biochemistry and molecular biology. Am. J.
Clin. Nutr. 63 (Suppl.), 797S–811S
14. Mantovi, P., Bonazzi, G., Maestri, E., & Marmiroli, N. (2003): Accumulation of copper
and zinc from liquid manure in agricultural soils and crop plants. Plant and Soil, 250(2),
249–257.
15. Reilly, C. (2002): Metals in food. In C. Reilly, Metal contamination of food: Its
significance for food quality and human health (3rd ed., pp. 12–22). Oxford: Blackwell.
16. EEC, Economic European Communities. (2006): Setting maximum levels for certain
contaminants in foodstuffs. Official Journal European Communities, L 364/5-L 364/24,
Directive No. 1881/2006, Brussels
17. Marques, A. F., Queralt, I., Carvalho, M. L., & Bordalo, M. (2003): Total reflection Xray
fluorescence and energy-dispersive X-ray fluorescence analysis of runoff water and
176
vegetation from abandoned mining of Pb–Zn ores. Spectrochimica Acta Part B, 58(12),
2191–2198.
18. Wieteska, E., Zioek, A., & Drzewinska, A. (1996): Extraction as a method for preparation
of vegetable samples for the determination of trace metals by atomic absorption
spectrometry. Analytica Chimica Acta, 330(2–3), 251–257.
19. Smith, F. E., & Arsenault, E. A. (1996): Microwave-assisted sample preparation in
analytical chemistry. Talanta, 43(8), 1207–1268.
20. Ikem, A., Nwankwoala, A., Odueyungbo, S., Nyavor, K., & Egiebor, N. (2002): Levels
of 26 elements in infant formula from USA, UK, and Nigeria by microwave digestion and
ICP–OES. Food Chemistry, 77(4), 439–447.
21. Vélez, D., Devesa, V., Súñer, M. A., & Montoro, R. (2004): Metal contamination in food.
In L. M. L. Nollet (Ed.), Handbook of food analysis (2nd ed., pp. 1485–1511). New
York: Marcel Dekker
22. Wu, S., Feng, X., & Wittmeier, A. (1997): Microwave digestion of plant and grain
reference materials in nitric acid or a mixture of nitric acid and hydrogen peroxide for the
determination of multi-elements by inductively coupled plasma mass spectrometry.
Journal of Analytical Atomic Spectrometry, 12(8), 797–806.
23. Bacon, J. R., Linge, K. L., Parrish, R. R., & van Vaeck, L. (2008): Atomic spectrometry
update. Atomic mass spectrometry. Journal of Analytical Atomic Spectrometry, 23(8),
1130–1162.
24. Anzano, J. M., & Ruíz-Gil, M. (2005). Comparison of microwave acid digestion with the
wet digestion and ashing methods for the determination of Fe, Mn, and Zn in food
samples by flame AAS. Atomic Spectroscopy. 26(1), 28–33.
177
ISSN 2303-5889
DUŽINSKO – MASENI ODNOSI I KONDICIONO STANJE GRGEČAIZ NEKIH

VODA BOSNE I HERCEGOVINE I SRBIJE
Adrović Avdul1, Skenderović Isat1, Žujo Zekić Denisa2, BajrićAlen1, Edina Hajdarević1,
Elvira Hadžiahmetović – Jurida1, Goran Marković3
1
Prirodno – matematički fakultet Univerziteta u Tuzli
2
Nastavnički fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ Mostar
3
Agronomski fakultet Čačak, Srbija
avdul.adrovic@untz.ba
Ključne riječi: grgeč, dužinsko – maseni odnosi, faktor kondicije
SAŽETAK
Dužinsko – maseni odnosi i kondiciono stanje grgeča (Perca fluviatilis Linnaeus,1758)

istraživani su na uzorku od 144 jedinke koje su prikupljene u akumulacionom jezeru Modrac
(42 jedinke), Kostelskombuku (20 jedinki), akumulacionom jezeruMeđuvršje u Srbiji (62
jedinke) i u rijeci Gostelji (20 jedinki). Totalna dužina tijela jedinki grgeča iz Modraca je
varirala u garnicama od od 6,90 – 14,10 cm, sa srednjom vrijednošću 10,50 cm, dok se faktor
kondije kretao u granicama od 0,02 do 17,80 ( ). Jedinke iz Kostelskog buka su imale
totalnu dužinu tijela koja je varirala u granicama od 8,00 – 15,00 cm, ( . Faktor
kondicije ovih riba se kretao u granicama od 0,03 do 1,83 ( ). Grgeči iz Međuvršja su
imali dužinu tijela koja se kretala u granicama između 13,80i 27,50 cm . Faktor
kondicije ovih jedinki je imao vrijednosti od 0,62 do 4,68 . Grgeči iz rijeke
Gostelje su imali dužinu tijela između 8,00 i 34,00 cm ( ), a njihov faktor kondicije
je imao vrijednosti između0,96 i1,86( Masa tijela grgeča iz Modraca je varira od
3,40 do 42,70 g, ( , dok sujedinke grgeča iz Kostelskogbuka imale masu tijela od
8,00do 24,00 g, ( .Masa grgeča iz Međuvršja je imala vrijednosti između 28,00 i
320,00 g ( . Najniže vrijednosti tjelesne mase su karakteristične za jedinke grgeča
178
iz rijeke Gostelje koje su se kretale između 8,00 i 15,00 g ( . Prezentirani podaci o

dužinsko – masenim odnosima i kondiciono stanje grgeča su prvi naučno valorizirani podaci
za ovu vrstu ribe iz ovih voda.
1. UVOD
Grgeč (Perca fluviatilisLinnaeus, 1758) je široko rasprostranjena riba iz familije grgeča

(Percidae).Poznat je pod nazivima: ostriž, kostrijež i bandar. Odlikuje se maslinastozelenim
leđima sa karakterističnim tamnim poprečnim prugama, kojih ima između pet i osam. Bokovi
tijela su svjetliji, a trbuh je zelen do žut.
Mlađe jedinke imaju izduženije tijelo od starijih kod kojih je tijelo bočno spljošteno, robusnije
i visočije (Simonović, 2001). Glava mu je velika tako da njena dužina iznosi 27-36%
standardne dužine tijela. Dijametar oka čini 17-21,5% dužine glave. Usta su takođe velika.
Dva leđna peraja su blisko postavljena ili se dodiruju. Najveća visina tijela iznosi 26 – 38%
tjelesne dužine.
Mladi grgeči žive u jatima dok su starije jedinke solitarne. Mladi i odrasli se razlikuju i u
pogledu ishrane. Mlade jedinke se hrane beskičmenjacima dna, dok se odraslejedinke hrane
ribom i krupnim beskičmenjacima. Polna zrelost nastupa od 1-4 godine starosti, a mrijeste se
od marta do jula. Životni vijek mu je preko 18 godina.
Grgeč je euro-sibirska vrsta koja naseljava rijeke i jezera Evrope i Azije, a u vodama Bosne i
Hercegovine je zastupljen u oba sliva (Sofradžija, 2009; Vuković i Ivanović, 1971, Žujo
Zekić, 2009, Škrijelj i sur. 2005., Glamuzina i sur. 2010). Može narasti do 51,00 cm i dostići
do 4,50 kg.
Nedostatak podataka o dužinsko – masenim odnosima riba iz voda Bosne i Hercegovine je
poslužio kao razlog za istraživanje i elaboraciju rezultata o ovim parametrima kod grgeča.
Grgeči na kojima su provedena istraživanja, ulovljeni su tokom posljednjih desetak godina i

tokom različitih sezona. Dio uzorka je iz Bosne i Hercegovine, ulovljen u akumulaciji
Modrac, Kostelskom jezeru i rijeci Gostelji.Dio uzorka iz Srbijeulovljen je u akumulaciji
Međuvršje u Srbiji, korišćenjem Trammel mreža dužine 50 – 100 m, visine 2 – 6m, veličine
okca 10 – 75 mm (Lenhardt i sur. 2009; Marković i dur. 2013).Ihtiouzorak iz Modraca je
ostvaren kombinovanim stajaćim trostrukim mrežama tipa popunica dužine 30 m i promjera
okaca 10 – 30 mm, a korišćene i barakude dužine 50 m i veličine okaca 50 mm (Adrović,
2007).
Ribe iz Kostelskog buka su lovljene udicom na plovak. Za uzorkovanje riba iz rijeke
Gostelje, korišćen je elektroagregat za elektroribolov tipa «ELT 61 II» - 300/500 V, i
«Honda», jačine 2 kV i ručni sak (Adrović, 2002).
179
Kondicioni faktor za svaku jedinku iz uzorka je izarčunat po formuli CF = W ÷ × 100;

gdje je W masa, a L dužina tijela ribe.
Za izračunavanje kondicionog faktora korišćen je računarski programom Microsoft Excel
2010, dok je za utvrđivanje statistički značajnih razlika između analiziranih populacija
primijenjena analiza varijanse (ANOVA).
Ukupno je analizirano 158 jedinke grgeča. Od ukupnog broja analiziranih jedinki, iz

akumulacije Modrac je bilo 41 jedinka,a iz akumulacije Međuvršje 62 jedinke. Iz rijeke
Gosteljeje analizirano 35 jedinki, a iz rijeke Une sa lokaliteta Kostelskibuk analizirano je 20
jedinki. Kao što se vidi, istraživanjem dužinsko – masenih odnosa i kondicionog stanja su
obuhvaćene jedinke iz različitih ekosistema: dva akumulaciona jezera i dvije tekućice.
Uzorak grgeča iz Modraca je obuhvatato jedinke satarosne dobi 2+ do 5+. U uzorku je najviše
bilo jedinki starosne dobi 2+ (15); jedinki starosne dobi 3+ je bilo devet, 4+ 14, a 5+ svega tri.
Granice variranja totalne dužine tijela jedinki grgeča starosne dobi 2+ su se kretale od 6,90 do
9,80 cm ( ). Vrijednosti ihtiomase ovih jedinki su bile između 3,40 i 11,70
grama .
Jedinke starosne dobi 3+ su imale totalnu dužinu tijela od 9,30 do 11,30 cm; ( ).
Ihtiomasa ovih jedinki je imala vrijednosti koje su se kretale u granicama od 9,20 do 18,70 g
( ). Grgeči starosne dobi 4+ su bili sa totalnom dužinom tijela od 12,50 do 36,10
cm Tjelesna masa se kretala u granicama između 9,80 i 140,00 g
).
Jedinke starosne dobi 5+ su imali totalnu dužinu tijela od 12,70 do 14,10 cm (
Njihova ihtiomasa je imala vrijednosti od 30,20 do 42,20 g ( Rezultati provedene
analize prikazani su u tabeli 1.
Tabela 1. Vrijednosti kondicionog faktor grgeča iz Modraca

2+ 3+ 4+ 5+
Min 0,89 1,05 1,067 1,34
Max 1,32 1,40 1,50 1,51
Jedinke iz Modraca nisu analizirane po spolu već po uzrastu. Jedinke grgeča starosne dobi 2+,
imale su vrijednosti Fultonovog kondicionog faktora koje su se kretale u granicama od 0,89
do 1,32 ( ). Kod jedinki ove starosne klase je zabilježena najniža vrijednost
kodicionog faktora u odnosu na ukupni uzorak.
Najveća vrijednost faktora kondicije je zabilježena kod jedinki starosne dobi 5+ i iznosila je
1,51.
180
Analiza rezultata dužinsko – masenih odnosa i kondicionog stanja grgeča iz akumulacije

Međuvršje u Srbiji je provedena odvojeno po spolovima. Nismo raspolagali podacima o
starosnoj dobi analiziranih jedinki, pa smo analizu proveli razvrstavanjem jedinki po
spolovima, ali i po dužinskim klasama. Dužinska klase smo formirali na osnovu dužinskih
klasa jedinki grgeča koje su bile zastupljene u uzorku iz akumulacije Modrac. Dužinske klase
su izražene u centimetrima. Način formiranja dužinskih klasa je prezentiran u tabelama 2 i 3.
Tabela 2. Dužinske klase (u cm) i kondiciono stanje mužjaka grgeča iz Međuvršja

♂♂ 9,8 – 14 16 – 18 18 – 20 20 – 22 22 – 24 24 – 26
Min - 1,01 0,96 0,90 0,61 1,05
Max - 1,29 2,43 1,55 1,45 1,23
1,14 1,12 1,26 1,25 1,02 1,17
Totalna dužina tijela mužjaka se kretala u granicama između 13,80 i 25,60, a srednja vrijednost je
inosila . Ihtiomasa mužjaka je imala vrijednosti između 30,00 i 207,00 g, sa srednjom
vrijednošću 100,90 g.
Kondicioni fator je variaro od 0,61 zabilježen kod jedinke dužinske klase 22,00 – 24,00 cm do 1,55
utvrđen kod jedinki dužinske klase 20,00 – 22,00 cm.
Tabela 3. Dužinske klase (u cm) i kondiciono stanje ženki grgeča iz Međuvršja
♀♀ 9,8 – 14 16 – 18 18 – 20 20 – 22 22 – 24 24 – 26
Min - - 1,45 1,12 1,10 0,91
Max - - 2,62 1,40 1,60 1,53
- - 1,94 1,24 1,20 0,99
Vrijednosti totalne dužina tijela ženki su se kretale u granicama između 18,20 i 27,50, a srednja
vrijednost je inosila . Ihtiomasa ženki je imala vrijednosti između 100,00 i 320,00 g, sa
srednjom vrijednošću 150,20 g.
Kondicioni fator ženki grgeča je variaro od 0,91 zabilježen kod jedinke dužinske klase 24,00 – 26,00
cm do 2,62utvrđen kod jedinki dužinske klase 18,00 – 20,00 cm.
Upoređujući srednje vrijednosti kodicionog faktora mužjaka i ženki po pojedinim dužinskim klasama,
uočavamo da su ženke dužinske klase 18 – 20 cm imale veću vrijednost kondicionog faktora u odnosu
na mužjake iz iste dužinske klase. Isto vrijedi i za ženke koje pripadaju dužinskoj klasi 22 – 24 cm,
dok su mužjaci iz dužinskih klasa 20 – 22 i 24 – 26 imali veće srednje vrijednosti kondicionog faktora.
Takođe smo izračunali zajednički kondicioni faktor za sve mužjake iz Međuvršja. Dobijene vrijednosti
su se kretale od 0,61do 2,43, a srednja vrijednost je iznosila = 1,19. Vrijednosti zajedničkog
kondicionog faktora kod ženki su se kretale od 0,91 do 2,62 sa srednjom vrijednošću .
Minimalne i maksimalne vrijednosti kondicionog faktora su veće kod ženki u odnosu na mužjake.
181
Na kraju analize smo utvrdili minimalne (0,61) i maksimalne (2,62) vrijednosti kondicionog faktora za
ukupni uzorak iz Međuvršja i izračunali zajednički kondicioni faktor čija vrijednost je .
Analizom dužinsko – masenih odnosa i kondicionog stanja obuhvaćeno je 35 jedinki grgeča iz rijeke
Gostelje, koje nisu razdvojene po spolovima. Sve analizirane jedinke su pripadale istoj dužinskoj
kategoriji, to jest, sve su imale totalnu dužinu tijela između 8,00 i 14,00 cm. Jedinka sa najmanjom
totalnom dužinom tijela je bila duga 8,00 cm, a sa najvećom totalnom dužinom tijela 14,00 cm
( ). Ihtiomasa analiziranih jedinki je imala vrijednosti koje su se kretale u granicama od
od do grama ( ). (Tabela 4).
Izračunat je njihov zajednički kondicioni faktor, čija vrijednostje ( ).
Tabela 4. Vrijednosti dužine, mase i kondicionog faktora jedinki grgeča iz Gostelje

Dužinska klasa (cm) Ihtiomasa (g) CF
Min 8,00 8,00 0,96
Max 14,00 34,00 1,86
1,41
Uzorak grgeča iz Kostelskog buka je obuhvatio 20 jedinki koje nisu razvrstane po spolu. Minimalna
totalna dužina tijela analiziranih jedinki je imala vrijednost od 8,00, a maksimalna 15,00
cm .
Ihtiomasa ovih jedinki se kretala od minimalno od 8,00 do 34,00 g ( ). Minimalna
vrijednost kodicionog faktora ovih jedinki je 0,96, a maksimalna 1,86 ( . (Tabela 5).
Tabela 5. Vrijednosti dužine, mase i kondicionog faktora jedinki grgeča iz Kostelskog buka
Dužinska klasa (cm) Ihtiomasa (g) CF
Min 8,00 8,00 0,03
Max 15,00 34,00 1,83
10,32 1,46
Iz prezentiranih podataka se jasno uočava da su najniže vrijednosti totalne tjelesne dužine

grgeča u ukupnom uzorku karakteristične za uzorak iz Gostelje, a najveće za jedinke iz
Međuvršja. Razmatrajući vrijednosti totalne dužine tijela u kontekstu literaturnih podataka
(Lujić i sur. 2013)očito je da prezentirani podaci ne odstupaju.
Adrović i sur. (2007) iznose neke podatke o vrijednostima totalne dužine tijela i ihtiomase
grgeča iz akumulacije Modrac. Prema tim podacima, totalna dužina tijela grgeča varira u
granicama od 5,70 – 18,00 cm), standardna dužina tijela se kreće u granicama 4,90
– 15,80 cm), a ihtiomasa 1,90 – 72,40 g cm). Kondicioni faktor
istraživanih jedinki je iznosio CF=1,87.
Uvidom u stanje totalne dužine ovih jedinki uočava se da su jedinke starosne dobi 0+ imale
dužinu tijela koja je nešto manja od 8,00 cm, dok su jedinke staroti 4+ imale dužinu tijela od
oko 16,00 cm. Njihova ihtomasa je takva da jedinke sa dužinom tijela od 7,00 cm imaju masu
od oko 6,00 g, dok jedinke da dužinom od 15,00 cm imaju masu tijela od preko 45,00 g.
182
Rast grgeča u nekim jezerima Engleske istraživali su Goldspink i Goodwin (1979). Autori su
ukazali na nisku stopu rasta u prvoj godini života, izazvanu bolestima.
Simonović (2001) prezentira podatke o dužinskom rastu grgeča iz akumulacinih jezera Gruža
i Vlasinskog jezera i iz Dunava. Iz prezentiranih podataka je očito da grgeči iz akumulacije
Gruža imaju intenzivniji rast u odnosu na grgeče iz druga dva ekosistema. Na primjer, na
uzrastu od 1+, grgeči iz Vlasinskog jezera imaju manju totalnu dužinu tijela od 6,00 cm;
grgeči iz akumulacije Gruža su veći od 6,00 cm, dok su grgeči iz Dunava veći od 10,00 cm.
Na uzrastu od 7+, grgeči iz Vlasinskog jezera imaju tjelesnu dužinu manju od 18,00 cm;
grgeči iz Dunava su nešto veći od 18,00 cm, dok su grgeči iz akumulacije Gruža najveći i
dostižu dužinu tijela od preko 22,00 cm. Analiza varijanse za totalnu dužinu i masu tijela
između analiziranih populacija je pokazala da se radi o statistički značajnim razlikama
(F(3,158)=26,08 p<0,05 i F(3,158)=119,7 p<0,05).
4. ZAKLJUČAK
Grgeč je cijenjena sportsko-ribolovnavrsta sa širokim arealon rasprostranjenja u Evropi, ali i u

vodama Bosne i Hecegovine. Osim značaja u sportskom ribolovu, grgeč je potencijalno važna
riblja vrsta za uzgoj u akvakulturi, jer može narasti do 51,00 cm i dostići težinu do oko 5,00
kg. Iako se ubraja uIII kvalitetnu grupu ribe, ova tolerantna dugoživeća vrsta, koja može
doživjeti preko 18 godina upravo zbog toga može biti izvor hrane. Ova vrsta je na prostoru
Bosne i Hercegovine neistražena u svakom smislu te riječi. Statusugroženosti u Bosni i
Hercegovinije najmanje zabrinjavajuća vrsta (LC). Isti status je ovoj vrsti dodijeljen i od
strane Svjetske organizacije za zaštitu prirode (International Union for the Conservation of
Nature / The World Conservation Union), institucije koja na znanstvenoj osnovi i prema
utvrđenim kriterijima procjenjuje ugroženost vrsta na svjetskoj razini.
5. LITERATURA
1. Adrović, A. (2002): Populacije riba rijeke Gostelje. Magistarski rad, Prirodno –

matematički fakultet, Univerziteta u Tuzli.
2. Adrović, A. (2007): Biodiverzitet i ekološke osobenosti ihtiopopulacija hidroakumulacije
Modrac. Doktorska disertacija, Prirodno – matematički fakultet, Univerziteta u Tuzli.
3. Adrović, A.,Škrijelj, R., Skenderović, I. (2007): Ekološke karakteristike grgeča (Perca
fluviatilis, Linnaeus, 1758) iz hidroakumulacije Modrac. Peti simpozij poljoprivrede,
veterinarstva, šumarstva i biotehnologije. Travnik / Vlašić.
4. Lenhardt Mirjana, Markovic, G., Gačic, Z. (2009): Decline in the Index of Biotic
Integrity of the Fish Assemblage as a Response to Reservoir Aging. Water Resour
Manage 23:1713–1723.
183
5. Marković, G., Đikanović Vesna, Škorić, S., Lujić Jelena, Marinović, Z. (2013): New
members of the Zapadna Morava Riverichthyofauna (Serbia). Natura Montenegrina 12
(2) 292 – 303, Podgorica.
6. Lujić Jelena, Kostić Desanka, Bjelić-Čabrilo Olivera, Popović Ester, Miljanović B.,
Marinović, Z., Marković G. (2013): Ichthyofauna Composition and Population
Parameters of Fish Species from the Special Nature Reserve "Koviljsko-Petrovaradinski
Rit" (Vojvodina, Serbia). Turkish Journal of Fisheries and Aquatic Sciences 13: 665-673.
7. E. D. Le Cren (1951): The Length-Weight Relationship and Seasonal Cycle in Gonad
Weight and Condition in the Perch (Perca fluviatilis). Journal of Animal Ecology. Vol.
20, No. 2. pp. 201-219.
8. JellymanD. J. (1980): Age, growth, and reproduction of perch, Perca fluviatilis L., in
Lake Pounui.New Zealand Journal of Marine and Freshwater researchvol. 14, iss. 4.
9. Glamuzina, B., Tutman,P., PavličevićJ., Bogut, I.,DulčićJ. (2010):Bioraznolikost riba
Hercegovine. Međunarodni kolokvij 2010. godina bioraznolikosti, Livno.
10. Goldspink, C. R., and D. Goodwin. (1979): "A note on the age composition, growth rate
and food of perch Perca fluviatilis (L.) in four eutrophic lakes, England." Journal of Fish
Biology 14.5 489-505.
11. Simonović, P. (2001): Ribe Srbije. NNK International, Zavod za zaštitu prirode i Biološki
fakultet, Beograd.
12. Sofradžija, A. (2009.): Slatkovodne ribe Bosne i Hercegovine. Vijeće Kongresa
bošnjačkih intelektualaca Sarajevo.
13. Škrijelj, R., Sofradžija, A., Hadžiselimović, R., Korjenić, E., Guzina, N., Adrović, A.,
Muhamedagić, S., Mihaljica, M., Džano, A., Šljuka, S. (2005): “Gospodarenje
slatkovodnim ribljim resursima na pograničnim rijekama”. Pilot studija s cjelovitim
regionalnim pristupom. Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstava
Sarajevo.
14. Vuković, T., Ivanović, B. (1971): Slatkovodne ribe Jugoslavije. Zemaljski muzej BiH.
Posebno izdanje, Sarajevo.
15. Žujo Zekić Denisa (2009): Biodiverzitet ihtiopopulacija Buškog jezera. Doktorska
disertacija. Nastavnički fakultet Univerziteta „Džemal Bijedić“ u Mostaru.
184
ISSN 2303-5889
KONCENTRACIJE TEŠKIH METALA OLOVA, KOBALTA, CINKA I ŽELJEZA

U FLAŠIRANIM VODAMA ZA PIĆE, A KOJE SE NALAZE U MARKETIMA U
UNSKO-SANSKOM KANTONU
Ekrem Pehlić1, Aida Šapčanin2, Aida Džaferović1, Samira Dedić1, Majda Srabović3,Melita
Huremović3, Šejla Dervišević1, Kemal Salkić4
1
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Bosna i Hercegovina
2
Univerzitet u Sarajevu, Farmaceutski fakultet, Bosna i Hercegovina
3
Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, Bosna i Hercegovina
4
Poljoprivredni zavod Unsko-sanskog kantona, Bosna i Hercegovina
Ključne riječi: teški metali, flaširana voda i direktive EU
SAŽETAK
Teški metali su prirodni sastojci zemljine kore. Oni su veoma postojani, tako da cjelokupan
iznos njihovih emisija iz prirode i tehnoloških aktivnosti čovjeka dospijeva u tlo i vodu. Kada
se natalože u našem organizmu, mogu da uzrokuju veoma ozbiljne zdravstvene probleme i
tegobe. Cilj rada jeste da se ispita sadržaj teških metala kao što su olovo, kobalt, cink i
željezo u flaširanim vodama za piće od različitih proizvođača, a koje se nalaze u marketima u
Unsko-sanskom kantonu. Također, cilj rada je bio da se uporede koncentracije teških metala
u flaširanim vodama za piće koje potiču od različitih proizvođača sa područja Bosne i
Hercegovine, kao i van BiH. Za analizu su korištene flaširane vode koje su kupljene u
marketima Unsko-sanskog kantona od dvanaest različitih proizvođača. Uzorci su analizirani
na PerkinElmer Atomskom apsorcionom spektrometru AAnalyst 800 sa Zeeman-ovom
korekcijom. Olovo (Pb), kobalt (Co), cink (Zn) i željezo (Fe) su analizirani plamenom
tehnikom. Maksimalno dozvoljena koncentracija (MDK) za Zn u flaširanoj vodi za piće, je 3
mg/L, a propisana je Pravilnikom o stolnim vodama BiH, te od strane WHO. Izmjerene
vrijednosti za cink u svim uzorcima su bile znatno niže od 3 mg/L, ali količine teških metala u
flaširanoj vodi za piće za cink nisu propisane od strane EU Direktive. MDK u flaširanoj vodi
185
za piće, za olovo (Pb) je 0,01 mg/L, a propisano je Pravilnikom, kao i EU Direktivom

2009/54/EC te je ova vrijednost propisana i od strane WHO. Koncentracije olova u svim
uzorcima su bile nešto iznad 0,01 mg/L. Maksimalna dozvoljena koncentracija željeza (Fe) u
flaširanoj vodi je 0,2 mg/L, a propisano je Pravilnikom o stolnim vodama BiH kao i EU
Direktivom 1998/83/EC, dok WHO je propisala MDK za željezo u flaširanoj vodi za piće od
0,3 mg/L. Iz navedenih rezultata možemo zaključiti da su vrijednosti željeza u svim uzorcima
bile ispod granice detekcije. Maksimalno dozvoljena količina (mg/kg) (MDK) u flaširanoj
vodi za piće, za koblat (Co) je 0,05 mg/L, a propisano je od strane WHO. Izmjerene
vrijednosti za kobalt u svim uzorcima bile su nešto iznad 0,05 mg/L. Maksimalno dozvoljene
količine teških metala u flaširanoj vodi za piće za kobalt nisu propisane od strane EU
Direktive kao ni Pravilnikom o stolnim vodama BiH. Može se zaključiti da upotreba ovih voda
ne predstavlja opasnost po zdravlje ljudi.
1. UVOD
Pojam teški metali podrazumijeva hemijske elemente čija jerelativna gustoća veća od 5 g/cm³.
Teški metali se dijele na esencijalne mikroelemente u koje se posebno ubrajaju: Cu, Fe, Mn,
Zn, Mo, Ni i potencijalno toksične ili neesencijalne elemente u koje se ubrajaju oni metali koji
nisu biogeni i djeluju isključivo toksično kao što su: Cd, Pb, Hg i As [1]. Teški metali imaju
višestruku važnost. Oni predstavljaju značajnu sirovinu za brojne industrijske grane, neki od
njih su neophodni za žive organizme, mogu djelovati povoljno na produktivnost poljoprivrede
i većina od njih je često značajan zagađivač životne sredine. Porijeklo teških metala u tlu je
različito [2,3]. Može biti geogeno, kada teški metali u tlo dospjevaju trošenjem matične stijene
iz koje su nastali ili je njihovo porijeklo u tlu vezano za vanjske faktore, najčešće pod
uticajem čovjeka (antropogeno i hemijsko) [4]. Teški metali u vidu finih čestica prašine mogu
dospjeti u atmosferu, odakle se talože u vodama i tlu [5]. U vodama se kao teško topivi
karbonati, sulfidi ili sulfati talože na dnu vodenih površina. Onečišćenje tla razlikuje se od
onečišćenja vode, budući da zbog svog geogenog porijekla u tlu teški metali postoje puno
duže nego u ostalim dijelovima biosfere [6]. U tlo dospijevaju putem kiselih kiša i putem
prašine, a mogu dospjeti u tlo preko biljaka koje usvajaju teške metale iz dubljih slojeva tla i
deponiraju ih u pliće slojeve tla [7]. Također, u ljudski faktor možemo ubrojiti i gnojidbu kroz
koju u tlo dolazi određena količina teških metala prvenstveno Cd. Cd se nalazi u mineralnim
gnojivima zbog toga što sirovine za proizvodnju mineralnih gnojiva sadrže određen i postotak
kadmija. Ipak, najznačajniji antropogeni izvori zagađivanja zemljišta teškim metalima su:
intenzivan promet, metalna industrija, rudnici, talionice metala, organska i mineralna gnojiva i
gradski otpad. U tlu će se teški metali vezati na adsorpcijski kompleks ili će se nalaziti u
ionskom obliku u otopini tla. Biljci su pristupačni iz vodene otopine ili nespecifično vezani na
adsorpcijskom kompleksu. Sposobnost sorpcije iona nekog metala najviše ovisi o obliku u
kojem se nalazi u tlu, a manje o njegovoj količini. Sposobnost akumulacije teških metala
186
razlikuje se kod pojedinih biljnih vrsta, a najveći afinitet prema tim elementima pokazuje
povrće. Najintezivnije se nakupljaju u biljkama cink, bor, molibden, kobalt, u manjoj mjeri
mangan, željezo i aluminij, a najmanje bakar, olovo i krom. Međutim, postoje i metali koji su
do određene količine u čovjekovom organiznu esencijalni, kao npr.bakar, cink itd., ali ako
njihov sadržaj pređe dozvoljenu granicu, onda i oni mogu biti toksični po zdravlje.
Dospijevajući u organizam u povišenoj koncentraciji, teški metali mogu uzrokovati nastanak
autoimunih oboljenja pri čemu nastaju antitijela usmjerena na uništavanje vlastitih organa.
Jer, kada se nađu u organizmu, ne mogu se izlučiti i talože se u masnom tkivu, jetri,
bubrezima, pa čak i mozgu, pri čemu mijenjaju biohemijske i druge procese u organizmu.
Minerali i metali u tragovima u ljudskom organizmu prisutni su u velikom broju hemijskih
oblika kao neorganski ioni, soli ili kao konstituenti organskih molekula kao npr. nukleinskih
kiselina, ugljikohidrata, masti, vitamina i proteina.
2. CILJ RADA
Cilj rada jeste da se ispita sadržaj teških metala kao što su olovo, kobalt, cink i željezo u
flaširanim vodama za piće od različitih proizvođača, a koje se nalaze u marketima u Unsko-
sanskom kantonu Također, cilj rada je bio da se uporede koncentracije teških metala u
flaširanim vodama za piće koje potiču od različitih proizvođača sa područja Bosne i
Hercegovine, kao i van Bosne i Hercegovine.
Za analizu teških metala u flaširanim vodama za piće korišteno je 12 različitih uzoraka.

Uzorci su kupljeni u marketima Unsko-sanskog kantona, a proizvedeni su u Bosni i
Hercegovini kao i van Bosne i Hercegovine.
Tabela 1. Uzorci flaširane vode

Broj Uzorka Naziv uzorka Koegzistencija uzorka
1. Flaširana voda „Vodavoda“ Tekućina u PET ambalaži
2. Flaširana voda „Sarajevska voda“ Tekućina u PET ambalaži
3. Flaširana voda „BH2O“ Tekućina u PET ambalaži
4. Flaširana voda „Ella“ Tekućina u PET ambalaži
5. Flaširana voda „Mg+ Mivela“ Tekućina u PET ambalaži
6. Flaširana voda „Evian“ Tekućina u PET ambalaži
7. Flaširana voda „Oaza“ Tekućina u PET ambalaži
8. Flaširana voda „Jana“ Tekućina u PET i PP ambalaži
9. Flaširana voda „Prolom voda“ Tekućina u PET ambalaži
10. Flaširana voda „Studena“ Tekućina u PET ambalaži
11. Flaširana voda „Aqua viva“ Tekućina u PET ambalaži
12. Flaširana voda „Sarajevski kiseljak“ Tekućina u PET ambalaži
187
Analiza uzoraka je rađena metodom atomske apsorpcione spektrofotometrije („Analytical

Metods“ FP-3 Analysis of Meat and Meat Products 2000), na atomskom apsorpcionom
spektrofotometru „Perkin Elmer“ AAnalyst-800 sa Zeeman-ovom korekcijom [8,9]. Za
kalibraciju instrumenta korišteni su certificirani standardi za Pb, Co, Zn i Fe od 1000 mg/L
(Perkin Elmer, SAD). Radni standardi su pripremljeni razrijeđivanjem certificiranih
standarda. Koncentracije su mjerene pomoću instrumenta Perkin Elmer AAS 800.
4. REZULTATI
Tabela 2. Koncentracije teških metala u uzorcima flaširane vode
Pb Co Zn Fe
Broj uzorka
(mg/L) (mg/L) (mg/L) (mg/L)
1. 0,217 0,219 0,013 <0,001
2. 0,192 0,216 0,011 <0,001
3. 0,271 0,231 0,01 <0,001
4. 0,33 0,239 0,013 <0,001
5. 0,422 0,258 0,01 <0,001
6. 0,4 0,262 0,01 <0,001
7. 0,404 0,266 0,01 <0,001
8. 0,471 0,275 0,01 <0,001
9. 0,48 0,283 0,009 <0,001
10. 0,545 0,295 0,01 <0,001
11. 0,563 0,316 0,009 <0,001
12. 0,685 0,341 0,015 <0,001
Slika 1. Koncentracije olova u uzorcima flaširane vode

188
Slika 2. Koncentracije kobalta u uzorcima flaširane vode
Slika 3. Koncentracije cinka u uzorcima flaširane vode
5. ZAKLJUČCI
Koncentracije teških metala u uzorcima flaširanih voda su bile od 0,009 do 0,685 mg/L.
Najniža izmjerena vrijednost koncetracije teškog metala bila je kod cinka (Zn) u uzorku broj
11. (0,009 mg/L), a najviša vrijednost koncentracije teškog metala izmjerena je kod olova
(Pb) u uzorku broj 12. (0,685 mg/L). Nije bilo mjerljivih vrijednosti koncentracija za željezo
(Fe) niti u jednom uzorku. Najviša vrijednost koncentracije teškog metala izmjerena je kod
olova (Pb) u uzorku broj 4. (3,2874 mg/L). Maksimalno dozvoljena količina (mg/L) (MDK) u
flaširanoj vodi za piće, za olovo (Pb) je 0,01 mg/L), a propisano je Pravilnikom o stolnim
vodama BiH [10], kao i EU Direktivom 2009/54/EC [11], te je ova vrijednost propisana i od
strane WHO. Izmjerene vrijednosti za olovo u svim uzorcima su bile nešto iznad 0,01 mg/L.
Međutim, bilo bi potrebno nekoliko nevosnih laboratorijskih istraživanja kako bi ove
vrijednosti bile sigurni pokazatelj koncentracija teških metala u flaširanoj vodi. Kada je u
pitanju cink (Zn), MDK u flaširanoj vodi za piće je 3 mg/L, a propisano je Pravilnikom, te od
189
strane WHO. Izmjerene vrijednosti za cink u svim uzorcima su bile znatno niže od 3 mg/L, i
ovako niske izmjerene vrijednosti su ispod maksimalne granice dozvoljene koncentracije za
cink. Maksimalno dozvoljene količine teških metala u flaširanoj vodi za piće za cink nisu
propisane od strane EU Direktive. Količina (mg/kg) (MDK) u flaširanoj vodi za piće, za
željezo (Fe) je 0,2 mg/L, a propisano je Pravilnikom o stolnim vodama BiH kao i EU
Direktivom 1998/83/EC [12], dok WHO je propisala MDK za željezo u flaširanoj vodi za piće
od 0,3 mg/L, a izmjerene koncentracije željeza u svim uzorcima su bile ispod granice
detekcije. Maksimalno dozvoljena količina (mg/L) (MDK) u flaširanoj vodi za piće, za koblat
(Co) je 0,05 mg/L a propisano je od strane FAO/WHO [13]. Izmjerene vrijednosti za kobalt u
svim uzorcima su bile iznad 0,05 mg/L. Maksimalno dozvoljene količine teških metala u
flaširanoj vodi za piće za kobalt nisu propisane od strane EU Direktive, Pravilnikom o stolnim
vodama BiH, kao i Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće BiH [14]. Ispitivanja su
pokazala da je najveća koncentracija ispitanih metala ustanovljena u uzorku broj 12.,a
najmanja u uzorku broj 2.
Na temelju dobivenih rezultata, može se zaključiti da upotreba ovih flaširanih voda ne
predstavlja opasnost po zdravlje ljudi.
6. LITERATURA
1. Drčić D., Pavlović G. (2014): Ekotoksikologija kadmija, Zagreb, Tekstilno-tehnološki

fakultet
2. Ayari, F., Hamdi, H., Jedidi, N., Gharbi, N., Kossai, R. (2010): Heavy metal distribution
in soil and plant in municipal solid waste compost amended soils. Int. J. Environ. Sci.
Tech., 7 (3), 465-472.
3. Jia, L., Wang, W., Li, Y., Yang, L. (2010): Heavy Metals in Soil and Crops of an
Intensively Farmed Area: A Case Study in Yucheng City, Shandong Province, China. Int.
J. Environ. Res. Public Health, 7: 395-412.
4. Bose, S., Bhattacharyya, A.K. (2008): Heavy metal accumulation in wheat plant grown in
soil amended with industrial sludge. Chemosphere 70: 1264 – 1272.
5. A. Sapcanin, M. Cakal, Z. Jacimovic, E. Pehlic, G. Jancan (2015) Heavy metal
fingerprints of soils from children playrounds in Sarajevo, 15th European Chemical
Sciences, International Conference on Chemistry and the Environment, Leipzig,
Germany.
6. Dudka, S., Piotrowska, M., Chlopecka, A. (1994): Effect of elevated concentrations of Cd
and Zn in soil on spring wheat yield and the metal contents of the plants. Water, Air and
Soil Pollution 76: 333-341.
7. Cieśliński, G., Van Rees, K.C.J., Szmigielska, A.M., Krishnamurti, G.S.R., Huang, P.M.
(1998.): Low-molecural-weight organic acids in rhizosphere soils of durum wheat and
their effect on cadmium bioaccumulation. Plant and Soil, 203: 109-117.
190
8. Analytical Metods, Atomic Absorpcion Spectrometry FP-3, (2000): Analyzis of Meat and
Meat Product, Perkin Elmer Instruments LLC, Part No, 0303-0152, USA, Publication,
August 2000.
9. Kerovec D., (2010): Određivanje koncentracije teških metala pomoću AAS-a i ICP-OES-
a u uzorcima tla i biljke, Osijek,Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera.
10. Pravilnik o stolnim vodama BiH''Službeni glasnik BiH'', broj: 40/10.
11. EU Direktiva 2009/54/EC
12. EU Direktiva 1998/83/EC
13. FAO/WHO (2002). Joint FAO/WHO, Expert committee onfood additives (jecfa); Limit
test for heavy metal in food additive specifications.
14. Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće BiH ''Službeni glasnik BiH'', broj:
40/10, 43/10, 30/12.
191
UPRAVLJANJE OTPADOM
192
ISSN 2303-5889
PREGLED POSTOJEĆIH ODLAGALIŠTA OTPADA NA PODRUČJU UNSKO-

SANSKOG KANTONA
Edina Duranović
Univerzitet u Bihaću - Tehnički fakultet Bihać, Ul.dr. Irfana Ljubijankića bb
e-mail: edina_07@live.com
Ključne riječi: otpad, odlagališta, okoliš, tehnologija
SAŽETAK
Područje Unsko-sanskog kantona zauzima sjeverozapadni dio Bosne i Hercegovine sa

ukupnom površinom od 4.125 km2, što predstavlja 15,9 % teritorije Federacije BiH. Kanton
broji 8 opština i grad Bihać na čijim se postojećim odlagalištima otpada, s obzirom na
trenutno stanje i tehnologiju koja se primjenjuje, vrši polu-kontrolirano odlaganje, odnosno
otpad se odlaže na za to predviđena mjesta, ali dnevno prekrivanje, kvašenje i sabijanje se
vrši povremeno, a ne svakodnevno kako je propisano. Ne postoje ni sistemi otplinjavanja ni
prikupljanja i pročišćavanja procjednih voda, što svakako ugrožava okoliš i zdravlje ljudi.
U radu će biti prikazan pregled poznatih postojećih odlagališta otpada na području Unsko-
sanskog kantona, princip rada postojećih deponija i problemi koji proizilaze iz istih.
1. UVOD
U morfološkoj strukturi područja Unsko-sanskog kantona ističu se brežuljci i krška polja,

aluvijalne ravni i kotline, riječne doline, te gorske visoravni i planine. Karakteristično je blago
spuštanje terena iz smjera juga prema sjeveru.
Teren Unsko-sanskog kantona podijeljen je na nekoliko morfoloških cjelina, a to su: Unsko-
Koranska zaravan, planinski sistem Grmeča, Majdanska planina, Sanski paleozoik te visoka
193
karbonatna greda planine Plješivice. Visinska razlika terena se kreće od 200 metara
nadmorske visine do preko 1480 metara nadmorske visine [1]. Ovo područje karakteriše i
nepostojanje adekvatnih odlagališta otpada odnosno sanitarnih deponija.
Na postojećim općinskim odlagalištima otpada odlaganje se vrši djelomično kontrolirano, bez
uobičajene tehnologije sanitarnog odlaganja. Dnevno prekrivanje, kvašenje i sabijanje se vrši
povremeno, a ne svakodnevno kako je propisano. Ne postoje ni sustavi otplinjavanja ni
prikupljanja i pročišćavanja procjednih voda, što svakako ugrožava okoliš i zdravlje ljudi.
Otpad koji se skuplja sa ovih područja odlaže se na gradske, odnosno općinske deponije.
Svako komunalno preduzeće ima po jedno odlagalište, osim općina Cazin, Bužim i Bosanska
Krupa koji zajedno koriste jedno odlagalište. Sve „deponije“ su službene deponije, otvorenog
tipa i ne zadovoljavaju uvjete sanitarnog odlaganja otpada.
U nastavku je dano postojeće stanje općinskih odlagališta otpada i princip rada istih.
2. POSTUPCI I CILJEVI ODLAGANJA OTPADA
Zaštita okoliša je skup odgovarajućih aktivnosti i mjera kojima je cilj sprječavanje

onečišćenja i zagađenja okoliša, sprječavanje nastanka šteta, smanjivanje i/ili otklanjanje šteta
nanesenih okolišu te povrat okoliša u stanje prije nastanka štete.
Kroz historiju ljudska aktivnost nije značajno uticala na okoliš sve do razvoja industrije. Prve
promjene koje je čovjek izazavao su nastale uslijed fizičke aktivnosti i fizioloških potreba. No
razvojem i stvaranjem društvenih zajednica počinje nagli uticaj na životni okoliš. Tako u
prvotnim gradovima i naseljima dolazi do biološkog i biohemijskog onečišćenja što je
dovodilo do epidemija zaraznih bolesti.
Jedan od najtačnijih postupaka odlaganja otpada jeste deponovanje na sanitarne deponije.
Deponovanje je kontrolisano odlaganje otpada na zemljište na takav način da se minimizira
opasnost po zdravlje i okoliš, po čemu se razlikuje od nekontrolisanog istresanja otpada na
smetljišta. Kod deponovanja se pažnja posvećuje izboru lokacije, gdje je najbitniji kriterij da
se izbjegne lokacija sa koje procjedne vode deponije mogu zagaditi izvorišta pitke vode.
Sanitarna deponija je sanitarno-tehnički prostor na kome se odlaže čvrsti otpad koji se ne
može iskoristiti (reciklirati, kompostirati, koristiti kao gorivo...). To je potpuno zatvoren i
kontrolisan sistem koji podrazumijeva [2]:
 Izgradnju posebne podloge u cilju zaštite tla od procijednih voda,
 Sakupljanje i tretman procijednih i oborinskih voda,
 Sakupljanje i zbrinjavanje deponijskog gasa uz poštivanje propisa o količini
zagađivača (lebdeće čestice, hloridi, floridi, teški metali, SO2, NOx).
Putem deponija, uz održavanje specijalnih tehnoloških i sanitarnih pravila, obezbijeđuje se u
potpunosti zaštita okoline od zagađenja, te eliminišu i druge negativne posljedice prisutne na
smetljištima.
194
Slika 1. Elementi sanitarne deponije [2]
Na kraju svog radnog vijeka deponije se moraju sanirati, da bi se omogućilo korištenje

zemljišta i olakšala kontrola zagađenja po zatvaranju deponije.
Međutim, sanitarna deponija predstavlja složen Projekat koji zahtjeva veliku količinu
stručnjaka i ulaganja financijskih sredstava. Iz tih razloga je u Bosni i Hercegovini jako mali
broj ovih objekata, a na području Unsko-sanskog kantona niti jedna. Otpad se odlaže na divlja
smetljišta koja su opasna po okolinu i zdravlje ljudi jer se sa otpadom ne postupa na način
kako je to prethodno opisano.
3. ODLAGALIŠTA OTPADA NA PODRUČJU USK-a
U periodu od 1995. do danas u općinama USK-a problem je održavanje lokalnih odlagališta

otpada, od kojih neke predstavljaju potencijalne ekološke bombe.
195
Slika 2. Broj stanovnika po općinama USK-a

U sljedećoj tabeli dati su podaci o trenutnoj pokrivenosti područja općina uslugom
zbrinjavanja otpada.
Tabela .1. Pokrivenost područja općina uslugom zbrinjavanja otpada

Općina Pokrivenost ( % )
Bihać 97
Bosanska Krupa Podaci nisu pronađeni
Bosanski Petrovac 60
Bužim Podaci nisu pronađeni
Cazin 85
Ključ 95
Sanski most 82
Velika Kladuša 95
Podaci o pokrivenosti općine uslugom odvoza komunalnog otpada dobijeni su od javnih
komunalnih preduzeća – općinskih operatora upravljanja otpadom.
Zadnja mjerenja proizvedene količine otpada po općinama USK-a vršena su 2012.godine, a
stanje je prikazano u tabeli 2.
Tabela .2. Ukupne količine komunalnog otpada po općinama za period 2010 - 2012.godine
Općina Godina
2010. 2011. 2012.
Bihać 15 530 t 15 765 t 16 000 t
Bosanska Krupa 8 302 t 8 920 t 9 430 t
Bosanski Petrovac 2 100 t 2 000 t 1 800 t
Bužim 1 320 t 1 340 t 1400 t
Cazin 9 820 t 9 660 t 9 715 t
196
Ključ 4 700 t 4 730 t 4 781 t

Sanski most 6 530 t 6 610 t 6 500 t
Velika Kladuša 11 580 t 12 576 t 12 765 t
Količina komunalnog otpada u pojedinim općinama iz godine u godinu se smanjuje dok se u

nekim općinama povećava.
3.1. Deponija „Gorjevac-Kruškovača“ - Općina Bihać
Otpad se sa područja Općine Bihać odlaže na deponiji Gorjevac – Kruškovača od sredine

1996. godine, odnosno nakon zatvaranja deponije Vučjak u istoimenom potplješivičkom
naselju. Lokalitet deponije sa nalazi sa lijeve strane magistralnog puta Bihać – Bosanski
Petrovac i udaljena je oko 15 km od Bihaća. U blizini odlagališta otpada nema izvorišta pitke
vode, a vodotok rijeke Une udaljen je oko 1,5 km zračne linije od deponije. Deponija se
prostire na površini od 15.000 m2, a površina na koju se trenutno odlaže otpad iznosi oko
5.000 m2. Procijenjeno je da kapacitet odlagališta iznosi oko 500.000 m3 te da je volumen
odlagališta popunjen oko 80 %. Oko deponije postoji zaštitna ograda sa vidljivo istaknutim
znacima upozorenja i zabrane pristupa. Deponija je pod 24-satnom zaštitom stražarske službe.
Od mehanizacije i opreme, na deponiji se nalazi buldožer gusjeničar i cisterna sa vodom, a
uposleni su rukovatelj teškim strojem i 2 čuvara-portira.
3.2. Deponija „Meždre-Vlaški Do“ – Općina Bosanska Krupa
Ova deponija je formirana 2007. godine i trenutno se na nju odlaže otpad sa područja 3 općine
USK: Bosanska Krupa, Cazin i Bužim. Od najbližih naselja je udaljena 3 km. Površina
deponije iznosi 38.000 m2, a na raspolaganju je još 80.000 m2 zemljišta. Procjena trenutne
količine otpada odloženog na deponiji iznosi 291.600 m3. Deponija je ograđena univerzalnim
pletivom i posjeduje ulaznu kapiju sa znacima upozorenja. Na ulazu je postavljen kontejner za
smještaj portira. Na deponiji postoji instaliran rezervoar za vodu kapaciteta 6.000 l za
protupožarne namjene. Od mehanizacije, deponija raspolaže sa 2 stroja; skip MF i buldožer
TG 220. Za rad na deponiji su angažirana dva uposlenika.
197
Slika 2. Divlja deponija „Meždre-Vlaški Do“
3.3. Deponija „Sanska Brda“ – Općina Sanski Most
Deponija je formirana 1968. godine, a nalazi se oko 3 km od centra Sanskog Mosta dok je od
najbližih naselja udaljena oko 1 km. Površina deponije iznosi 26.800 m2 i njena popunjenost
iznosi preko 90 %. Deponija je ograđena i raspolaže sa ulaznom kapijom i kontejnerom za
smještaj radnika. Fizičko osiguranje deponije je 24 sata, a na deponiji su zaposlena 3 radnika.
Od mehanizacije, deponija raspolaže sa buldožerom Cat-7.
3.4. Deponija „Radića Most“ – Općina Velika Kladuša
Deponija se nalazi oko 25 km od Velike Kladuše u blizini naselja Vrnograč od kojeg je

udaljena oko 1,5 km. Početak rada deponije nije poznat, ali se pretpostavlja da je u funkciji
više od 30 godina. Deponija se prostire na površini od oko 15.000 m2 i njena popunjenost je
oko 95 %. Ukupno odložena količina otpada se procjenjuje na oko 500.000 m3, a visina
deponiranog otpada doseže i 35 metara. Deponija nije ograđena jer se nalazi na takvom
položaju da je nepristupačna (brda obrasla šumom), ali posjeduje ulaznu rampu na kojoj se
vrši prijem otpada. Od mehanizacije, na deponiji se nalazi buldožer koji je stalno angažiran, a
po potrebi se angažiraju skip, kamioni i dodatni radnici na zasipanju dovezenog otpada
pijeskom i zemljom. Na deponiji rade 3 radnika u dnevnim smjenama i zaštitari u noćnoj
smjeni.
3.5. Deponija „Peći“ – Općina Ključ
Deponija je osnovana 1987. godine, a nalazi se oko 17 km udaljenosti od centra Ključa, a od

najbližeg naselja Peći je udaljena oko 2 km. Površina deponije iznosi oko 8.500 m2 i njena
trenutna popunjenost iznosi oko 80 %. Procjenjuje se da su njeni kapaciteti raspoloživi za 5
godina odlaganja otpada. Deponija je ograđena, a od aktivnosti na njoj se vrši povremeno
198
mašinsko razastiranje i ravnanje otpada. Na deponiji se provode i mjere deratizacije. Na

deponiji nema stalne mehanizacije, nego se potrebna mehanizacija unajmljuje po potrebi.
3.6. Deponija „Vaganac“ – Općina Bosanski Petrovac
Deponija je formirana sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a nalazi se oko 3,5 km

sjeveroistočno od centra Bosanskog Petrovca uz regionalni put R472. Od najbližih naselja je
udaljena oko 1 km. Površina deponije iznosi oko 20.000 m2 i njena popunjenost je oko 20 %.
Uz regionalni put je ograđena cijelom dužinom betonskim stupovima i bodljikavom žicom u
10 redova horizontalno. Deponija posjeduje ulaznu rampu, kontejner za smještaj uposlenika a
na ulazu se nalazi i natpis sa nazivom deponije i operaterom. Od mehanizacije, deponija
raspolaže sa jednim buldožerom sa jednim rukovaocem. Za rad na deponiji se po potrebi
angažira radna snaga iz postojeće radne snage JKP.
3.7. Lokacije trenutnih odlagališta otpada
Na području općina u sastavu USK je prisutan velik broj nelegalnih divljih odlagališta otpada,
odnosno otpadom onečišćenih površina.
Slika 3. Lokacije odlagališta otpada na području USK-a [1]
199
Divlja odlagališta i otpadom onečišćene površine imaju značajan negativan utjecaj po okoliš.
Stvaranje procjednih voda, kao posljedica miješanja toksičnih i netoksičnih tvari iz otpada sa
oborinskim vodama, predstavlja direktnu opasnost za vodotoke, a negdje i za sustave
vodosnabdijevanja. Tačni podaci o broju i lokacijama divljih odlagališta ne postoje, pa se i
njihov negativni utjecaj na okoliš može samo pretpostaviti.
3.8. Institucionalne organizacije za upravljanje otpadom
Aktivnosti upravljanja otpadom na području općina Unsko – sanskog kantona obavljaju javna
komunalna preduzeća čiji su osnivači općine. Trenutna organizacija sistema upravljanja
otpadom na području Unsko – sanskog kantona je: „Jedna općina - jedno javno komunalno
preduzeće koje obavlja aktivnosti upravljanja otpadom“.
Tabela 3. Pregled javnih komunalnih preduzeća po općinama

Općina i Preduzeća koja obavljaju Organizacija poslova upravljanja otpadom
naziv deponije komunalnu djelatnost
Bihać Javno komunalno preduzeće Sektor za operativno - tehničke poslove: -

„Gorjevac-Krukovača“ „Komrad“ d.o.o. Bihać Poslovna jedinica prikupljanja i odvoza
komunalnog otpada; -Poslovna jedinica reciklaže
i ostale registrovane djelatnosti
Bosanska Krupa Javno komunalno preduzeće „10. Radna jedinica „Čistoća i održavanje“
„Meždre-Vlaški do“ juli“ d.o.o. Bosanska Krupa
Bosanski Petrovac D.o.o. „Komunalno“ za komunalne Služba čistoće i javne higijene

„Vaganac“ i uslužne djelatnosti Bosanski
Petrovac
Ključ Javno komunalno preduzeća Tehnička služba:
„Peći“ „RAD“ d.o.o. Ključ - RJ „Javna higijena“
- RJ „Odvoz smeća“
Sanski Most Javno komunalno preduzeće - RJ Stručna služba
„Sanska brda“ „Sana“ d.o.o. Sanski Most - RJ komunalni poslovi
Velika Kladuša Javno komunalno uslužno a) Opći sektor

„Radića most“ preduzeće „Komunalije“ d.o.o. b) Tehnički sektor:
Velika Kladuša - Služba odvoza otpada: Radna jedinica
Komunalije
4. ZAKLJUČAK
Zbog sve većih količina i štetnosti po okolinu, otpad se smatra jednim od najznačajnijih
ekoloških problema savremenog svijeta. Čovjek je, svojim aktivnostima, odlučujući činilac u
mijenjanju okoliša. Te su aktivnosti povezane sa zadovoljavanjem potreba. Veliki dio potreba
200
je stvoren vještački i pitanje je da li nam stvarno treba toliki broj različitih proizvoda koji će,
nakon upotrebe, postati otpad.
Cjelovit sistem upravljanja otpadom podrazumijeva obradu neizdvojenog otpada prije
konačnog odlaganja na deponiju. Međutim, zbog nepostojanja interesa, truda i ulaganja
novca, na području Unsko-sanskog kantona ne postoji niti jedna sanitarna deponija. Otpad se
odlaže na divlja smetljišta čiji princip rada je opisan prethodno u radu. Iz istog se može
zaključiti da ovakav način upravljanja otpadom nije pravilan, dugotrajan i da će u budućnosti
pokazati rezultate, kao što se može zaključiti kroz brojne historijske primjere kada su nastajala
razna oboljenja. Nije prihvatljiva činjenica da se u 21.vijeku, uz svu tehnologiju kojom se
raspolaže u svijetu i uz čitav niz stručnjaka koji žive i rade na području Unko-sanskog
kantona, otpad odlaže na divlja smetljišta i da se svijesno ništa ne čini po tom pitanju.
Konačni zaključak je da je potrebno razviti strategiju o racionalnom upravljanju otpadom,
kako bi se zaštitio okoliš,a samim time i ljudski život.
5. LITERATURA
[1] http://mgpuzo.org/ ; Plan zaštite okoliša Unsko-sanskog kantona 2014. – 2019.

[2] http://ekologija.ba/; Deponovanje; 07.07.2016.
201
ISSN 2303-5889
IZOBRAZBA POVJERENIKA I ODGOVORNIH OSOBA

ZA GOSPODARENJE OTPADOM U
REPUBLICI HRVATSKOJ
Tahir Sofilić1, Sanja Radović Josić2

1
Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Aleja narodnih heroja 3, 44010 Sisak, Hrvatska
sofilic@simet.hr
2
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode, Radnička cesta 80, 10000 Zagreb, Hrvatska
sanja.radovic@mzoip.hr
Ključne riječi: otpad, gospodarenje, izobrazba, povjerenik, odgovorna osoba
SAŽETAK
S obzirom da suvremeno gospodarenje otpadom čini skup aktivnosti, odluka i mjera usmjerenih
na sprečavanje nastanka otpada, smanjivanje nastalih količina i mogućeg štetnog utjecaja na
okoliš; zatim skupljanje, prijevoz, oporabu, zbrinjavanje i druge djelatnosti u svezi s otpadom, te
nadzor nad tim djelatnostima, Zakon o održivom gospodarenju otpadom RH je propisao
nadležnosti i obveze u gospodarenju otpadom. S tim u svezi, a u cilju učinkovitog
gospodarenja otpadom, predviđena je dodatna izobrazba o gospodarenju otpadom, za
povjerenika za otpad, njegovog zamjenika, direktora, odnosno fizičku osobu koja upravlja
davateljem javnih usluga, odnosno osobu odgovornu za gospodarenje otpadom.
Na temelju ovoga, Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je donijelo Program izobrazbe o
gospodarenju otpadom kojim je uređen sadržaj i način provedbe izobrazbe u gospodarenju
otpadom, u svrhu upoznavanja polaznika sa sustavnim pristupom otpadu, njegovom značenju
u zaštiti okoliša, regulativom na razini države, normama, direktivama Europske unije,
načelima na kojima se temelji gospodarenje otpadom, zaštitom svih sastavnica okoliša od
nekontroliranog odlaganja otpada i mogućih štetnih djelovanja otpada, institucijama koje se
bave djelatnošću zaštite okoliša od otpada (agencija, fond, ministarstva i druga nadležna
tijela državne uprave), obveznim dokumentima pri gospodarenju otpadom, itd.
202
U ovom radu je prikazan tijek izobrazbe povjerenika i odgovornih osoba za gospodarenje

otpadom u RH u razdoblju listopad 2015. do ožujak 2016.
1. UVOD
U Republici Hrvatskoj je zakonodavni dio sustava gospodarenja otpadom velikim dijelom

riješen, iako još postoji izvjesna neusklađenost sa zahtjevima i standardima EU, međutim
veliki problem predstavljaju nezadovoljavajući rezultati provedbe propisa. Naime, iako se u
području gospodarenja otpadom već niz godina provode aktivnosti i mjere koje pridonose
približavanju zadanim strateškim ciljevima, no ipak, u nekim se segmentima ti ciljevi nisu
postizali očekivanom dinamikom ili su bile evidentne teškoće u provedbi.
Do sada dobiveni podaci o količinama otpada i tokovima otpada nisu bili potpuni, a kontrola
istih nije bila zadovoljavajuća. Nije bilo zadovoljavajuće stanje niti s infrastrukturom koja je
bila nedostatna ili se nije koristila na zadovoljavajući način, a postupci zbrinjavanja otpada
uglavnom su se svodili na odlaganje otpada na odlagališta, od kojih je vrlo mali dio
zadovoljavao propisane standarde, a niti edukacija kao ni aktivnosti podizanja svijesti
javnosti, nisu bili zadovoljavajući.
Iz ovih razloga bilo je nužno uvođenje mjera za daljnje jačanje kapaciteta tijela nadležnih za
gospodarenje otpadom, povećanje broja tvrtki sudionika u gospodarenju otpadom,
permanentno razvijanje i unapređenje ekonomskih instrumenata poput već uvedenih naknada
za troškove sakupljanja i oporabe posebnih kategorija otpada, te naknada za onečišćavanje
okoliša otpadom, a posebno mjesto zauzima potreba obrazovanja stručnjaka za potrebe
gospodarskih subjekata u kojima nastaje otpad, a koji će se baviti njegovim gospodarenjem.
2. ZAKONODAVNI OKVIR IZOBRAZBE GOSPODARENJA OTPADOM
U članku 46. Zakona o održivom gospodarenju otpadom [1] propisano je da svaka pravna
osoba koja je proizvođač otpada i zapošljava 50 i više zaposlenika mora imenovati
povjerenika za otpad i njegovog zamjenika koji se moraju dodatno obrazovati te o završenoj
izobrazbi posjedovati potvrdu, kako je i uređeno člankom 52. istog Zakona.
Ova obveza se odnosi na povjerenika za otpad i njegovog zamjenika te direktora tvrtke
davatelja javnih usluga gospodarenja otpadom, odnosno osobe zaposlene u toj tvrtci na mjestu
odgovorne osobe za gospodarenja otpadom.
Isti Zakon u čl. 89. propisuje da se za odgovornu osobu u tvrtci koja obavlja djelatnost
sakupljanja, oporabe ili zbrinjavanja otpada i njezinog zamjenika mogu imenovati osobe sa
zvanjem tehničke, tehnološke ili prirodoslovne struke, osobe koje imaju tri godine iskustva na
poslovima gospodarenja otpadom, osobe koje imaju temeljna znanja o propisima
gospodarenja otpadom, kategorizaciji otpada te rizicima i mogućnostima skladištenja i obrade
otpada. Nadalje je propisano, da odgovornom osobom za gospodarenje otpadom i njezinim
203
zamjenikom ne mogu biti imenovane osobe koje su u posljednje tri godine bile osuđene za
kazneno djelo ili prekršaj propisa koji uređuju zaštitu okoliša i gospodarenje otpadom, osobe
koje su počinile kazneno djelo gospodarskog kriminaliteta te osobe koje su obavljale posao
odgovorne osobe u pravnoj osobi kojoj je za to vrijeme bila oduzeta dozvola.
Glede imenovanja povjerenika za otpad i njegovog zamjenika, Zakon nije propisao potrebno
zvanje i/ili iskustvo na poslovima gospodarenja otpadom i sl., već je to ostavljeno svakoj
pravnoj osobi da među zaposlenicima pronađe i imenuje ove osobe ili da ih pronađe na tržištu
rada.
U istom članku su navedene i dužnosti povjerenika za otpad i to kako slijedi:
 Povjerenik je dužan nadzirati provedbu propisa o gospodarenju otpadom, utvrđivati

nedostatke i obavještavati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi iz
stavka o utvrđenim nedostatcima;
 organizirati provedbu propisa o otpadu kod pravne osobe na odgovarajući način;
 savjetovati vlasnika, odnosno odgovornu osobu u pravnoj osobi u svim pitanjima
gospodarenja otpadom koja se tiču te pravne osobe.
Pri tome je važno napomenuti da se na povjerenika ne smije prenijeti odgovornost za

provedbu propisanih obveza o otpadu, kao niti da imenovanje povjerenika ne utiče na
odgovornosti pravne osobe u izvršavanju propisanih obveza u vezi gospodarenja otpadom.
Pravna osoba bila je dužna dostaviti informaciju o imenovanju povjerenika i zamjenika
povjerenika Agenciji za zaštitu okoliša (danas: Hrvatska agencija za okoliš i prirodu).
Dužnosti osobe odgovorne za gospodarenje otpadom propisane su Pravilnikom o
gospodarenju otpadom [2] i to na slijedeći način:
Osoba odgovorna za gospodarenje otpadom u tvrtci koja posjeduje dozvolu za gospodarenje
otpadom kao i zamjenik odgovorne osobe, dužna je:
 osigurati gospodarenje otpadom sukladno dozvoli za gospodarenje otpadom;
 osigurati poštivanje zakonskih propisa o zaštiti okoliša i gospodarenju otpadom;
 osigurati praćenje i provedbu plana postupanja u slučaju izvanrednih događaja;
 sastaviti pisane upute rada za obavljanje tehnoloških procesa sukladno Elaboratu i
pratiti njihovo provođenje;
 provoditi kontrolu mjera radi onemogućavanja pristupa neovlaštenim osobama (video
nadzor, angažiranje zaštitarske službe, isticanje obavijesti i sl.);
 provoditi kontrolu mjera čišćenja i uklanjanja rasutog i/ili razlivenog otpada;
 voditi evidenciju o izvanrednim događajima u građevini za gospodarenje otpadom;
 organizirati i nadgledati provedbu sustava upravljačkog nadzora sukladno dozvoli za
gospodarenje otpadom;
 izvijestiti odgovornu osobu u pravnoj osobi o promjeni propisanih uvjeta iz dozvole za
gospodarenje otpadom radi pokretanja postupka izmjene i/ili dopune dozvole;
204
 osigurati izvršenje mjera određenih rješenjem inspektora zaštite okoliša u roku za

njihovo izvršenje;
 osigurati vođenje očevidnika o nastanku i tijeku otpada za svaku vrstu otpada sukladno
važećim propisima.
Osoba odgovorna za gospodarenje otpadom u tvrtki koja obavlja djelatnost trgovanja

otpadom, sakupljanja otpada postupkom sakupljanja u reciklažnom dvorištu odnosno u tvrtki
koja obavlja postupak skladištenja vlastitog proizvodnog otpada ili postupak energetske
oporabe određenog otpada i za to posjeduje potvrdu o upisu u odgovarajući očevidnik dužna
je:
 osigurati obavljanje odgovarajuće djelatnosti odnosno postupka sukladno Zakonu i
propisima donesenim temeljem Zakona,
 osigurati kontrolu mjera čišćenja i uklanjanja rasutog ili razlivenog otpada,
 izvijestiti odgovornu osobu u pravnoj osobi odnosno fizičkoj osobi – obrtniku o
promjeni uvjeta u vezi gospodarenja otpadom,
 osigurati izvršenje mjera određenih rješenjem inspektora zaštite okoliša u roku za
njihovo izvršenje,
 osigurati vođenje Očevidnika o nastanku i tijeku otpada sukladno ovom Pravilniku.
Izobrazba o gospodarenju otpadom uređena je sukladno članku 52. Zakona o održivom

gospodarenju otpadom [1] povjerenik za otpad i njegov zamjenik, direktor, odnosno fizička
osoba koja upravlja davateljem javnih usluga, odnosno osoba odgovorna za gospodarenja
otpadom, po uspješno završenoj izobrazbi o gospodarenju otpadom, od Ministarstva zaštite
okoliša i prirode prima odgovarajuću potvrdu.
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdaje potvrdu o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju
otpadom osobi koja je ispunila obveze sukladno Programu izobrazbe o gospodarenju
otpadom, na rok od pet godina, a sadržaj i način provedbe izobrazbe u gospodarenju otpadom
uređen je Programom izobrazbe o gospodarenju otpadom [3] kojeg je donijelo isto
Ministarstvo.
3. PROGRAM I NASTAVNI PLAN IZOBRAZBE O GOSPODARENJU

OTPADOM
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode je na temelju članka 52. stavka 3. Zakona o održivom
gospodarenju otpadom [1] donijelo Program izobrazbe o gospodarenju otpadom [3] čiji je
cilj bio stjecanje znanja, vještina i sposobnosti u području gospodarenja otpadom povjerenika
i odgovorne osobe kao i njihovih zamjenika. Ovim programom je bio uređen i sadržaj kao i
način provedbe izobrazbe u gospodarenju otpadom.
205
U Prilogu I Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom, propisano je da se program

izobrazbe provodi u obliku predavanja i vježbi kojima se polaznicima prenose znanja i
vještine kroz teorijska znanja, praktične primjere, izradu vježbi i slične aktivnosti s ciljem
razvoja vještina vezanih za područje gospodarenja otpadom.
U istom Prilogu I, definiran je i nastavni program osnovne izobrazbe, a koji se provodi u
trajanju od 40 nastavnih sati za odgovornu osobu i zamjenika te 25 nastavnih sati za
povjerenika i njegovog zamjenika.
Program osnovne izobrazbe može provoditi ovlaštenik izobrazbe kojem je
Ministarstvo zaštite okoliša i prirode izdalo ovlaštenje za provođenje programa izobrazbe
ukoliko je ispunjavao slijedeće zahtjeve:
 ima registriranu djelatnost za obavljanje izobrazbe i/ili poduke za odrasle osobe;
 zapošljava ili na drugi način dokaže da je angažirao stručne osobe koje će izvoditi
program izobrazbe i to najmanje jednog voditelja i dva izvoditelja nastavnog
programa;
 raspolaže odgovarajućim prostorom za izvođenje nastavnog programa;
 raspolaže potrebnim nastavnim sredstvima i pomagalima za izvođenje nastavnog
programa;
 dostavi nastavni plan sukladno Programu izobrazbe.
Nakon što je Ministarstvo zaštite okoliša i prirode raspisalo javni poziv za dodjelu ovlaštenja
za provedbu programa izobrazbe, a objavilo ga na svojoj mrežnoj stranici, pravne osobe koja
su smatrale da ispunjavaju tražene uvjete, odazvale su se javnom pozivu dostavom zahtjeva za
izdavanje ovlaštenja koji je sadržavao:
 popunjeni obrazac Zahtjeva za izdavanje ovlaštenja propisanog Programom izobrazbe,
slika 1;
 izvod iz sudskog/obrtnog registra da je registriran za obavljanje djelatnosti izobrazbe
i/ili poduke za odrasle osobe;
 životopis voditelja i izvoditelja nastavnog programa te ostalu dokumentaciju kojom
dokazuje zadovoljavanje uvjeta propisanih Programom izobrazbe;
 dokaz o vlasništvu ili o najmu ili o pravu korištenja potrebnog prostora za provođenje
programa izobrazbe;
 nastavni plan izobrazbe i
 jediničnu cijenu izobrazbe za polaznika i strukturu cijene.
U javnom pozivu Ministarstva zaštite okoliša uz navedene uvjete koje mora ispunjavati
obrazovna institucija zainteresirana za dobivanje ovlaštenja za provođenje programa izobrazbe
o gospodarenju otpadom, bili su navedeni i uvjeti koje moraju zadovoljavati kandidati za voditelja
i izvoditelja nastavnog programa, a koji su propisani Programom izobrazbe o gospodarenju
otpadom [3]. Tako Voditelj nastavnog programa mora udovoljavati sljedećim uvjetima:
206
 biti stručnjak iz područja gospodarenja otpadom, što dokazuje s najmanje tri stručne
reference iz područja gospodarenja otpadom;
 biti izabran u znanstveno-nastavno zvanje ili nastavno zvanje iz područja tehničkih,
biomedicinskih, biotehničkih ili interdisciplinarnih znanosti;
 imati najmanje pet godina predavačkog iskustva na predmetima iz područja
obuhvaćenog ovim Programom izobrazbe.
Izvoditelj nastavnog programa mora zadovoljiti najmanje dva uvjeta od sljedeće navedenih:
 biti stručnjak iz područja gospodarenja otpadom što dokazuje s najmanje dvije stručne
reference iz područja gospodarenja otpadom;
 imati najmanje pet godina radnog iskustva u području gospodarenja otpadom;
 biti autor najmanje tri objavljena stručna članka iz područja obuhvaćenog ovim
Programom izobrazbe;
 da je kao predavač iz područja gospodarenja otpadom i/ili područja obuhvaćenih ovim
Programom izobrazbe sudjelovao na najmanje dva znanstvena i/ili stručna skupa.
Nastavni program, prema kojem je započeta izobrazba, bio je utvrđen u trajanju od četrdeset
nastavnih sati za odgovornu osobu i dvadeset pet nastavnih sati za povjerenika, trebalo je
najmanje 30% sadržaja nastavnog programa provesti putem predavanja odnosno teoretske
nastave, a ostatak putem vježbi, studija slučaja, primjera iz prakse i slično. Ovaj nastavni
program obuhvaćao je sljedeće teme i sadržaj:
1. Zakonodavni okvir gospodarenja otpadom

1.1 Osnove regulative Europske unije iz područja gospodarenja otpadom,
1.2 Propisi Republike Hrvatske iz područja gospodarenja otpadom,
1.3 Planski dokumenti i strateško planiranje sustava gospodarenja otpadom,
1.4 Nadležnosti u gospodarenju otpadom,
1.5 Uloga i obveze Hrvatske agencije za okoliš i prirodu,
1.6 Uloga i obveze Fonda za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost,
1.7 Pravo i okoliš i načela prava okoliša.
2. Osnove gospodarenja otpadom

2.1 Pojmovno određenje otpada,
2.2 Načela gospodarenja otpadom,
2.3 Red prvenstva u gospodarenju otpadom,
2.4 Kategorizacija otpada, određivanje nusproizvoda, ukidanje statusa otpada,
2.5 Obveze proizvođača proizvoda,
2.6 Posebne kategorije otpada (vrste, obveze, sustav sakupljanja i obrade, naknade,
ciljevi, upravljanje),
207
2.7 Prekogranični promet otpadom,

2.8 Djelatnosti gospodarenja otpadom,
2.9 Dozvole za gospodarenje otpadom,
2.10 Očevidnici za obavljanje djelatnosti gospodarenja otpadom.
3. Sakupljanje, odvojeno sakupljanje i skladištenje otpada,

3.1 Uvjeti za prikupljanje, sakupljanje i skladištenje otpada,
3.2 Osnove sakupljanja otpada i logistike na primjerima tvrtki,
3.3 Uvjeti i obveze odvojenog sakupljanja otpada,
3.4 Obaveze jedinica lokalne samouprave,
3.5 Modeli odvojenog sakupljanja na studiji slučaja.
4. Evidencije, planiranje i izvješćivanje o otpadu,

4.1 Obveze proizvođača i posjednika otpada,
4.2 Plan gospodarenja otpadom proizvođača otpada,
4.3 Očevidnici o nastanku i tijeku otpada (obrazac očevidnika i prateći list),
4.4 Registar onečišćavanja okoliša,
4.5 Izvješćivanje i popunjavanje obrazaca,
4.6 Informacijski sustav gospodarenja otpadom.
5. Građevine za gospodarenje otpadom, obrada, oporaba i zbrinjavanje otpada,

5.1 Pregled postupaka zbrinjavanja i oporabe otpada,
5.2 Odlaganje otpada, odlagališta otpada,
5.3 Biološka obrada otpada, kompostane,
5.4 Mehaničko-biološka obrada otpada,
5.5 Termička obrada otpada, spalionice otpada, energane na otpad,
5.6 Fizikalno-kemijska obrada otpada,
5.7 Gorivo iz otpada,
5.8 Analiza prednosti i nedostataka tehnologija za obradu otpada (mehaničko-biološka
obrada, termička obrada, odlaganje i drugo).
6. Opasni otpad i postupanje,

6.1 Kategorizacija opasnog otpada,
6.2 Određivanje opasnih svojstava otpada,
6.3 Postupanje s opasnim otpadom (sakupljanje, skladištenje, obrada, ovlaštene osobe),
6.4 Izvješćivanje.
7. Sigurnosni aspekti gospodarenja otpadom,

7.1 Analiza rizika neučinkovitog gospodarenja otpadom.
208
8. Upravni i inspekcijski nadzor u području gospodarenja otpadom,

8.1 Nadležnost i način provedbe upravnog nadzora,
8.2 Nadležnosti i način provedbe inspekcijskog nadzora (zapisnik o očevidu, upravni
postupak, drugostupanjski postupak, prekršajni postupak, kazneni postupak).
Programom izobrazbe o gospodarenju otpadom bio je propisan i Program usavršavanja za

izvođenje u obliku predavanja čime bi se polaznicima prenosile izmjene i dopune zakonskih i
podzakonskih propisa te tehnologija iz područja gospodarenja otpadom sukladno nastavnom
programu izobrazbe.
Predviđeno trajanje nastavnog programa usavršavanja bilo je trideset nastavnih sati za
odgovornu osobu i dvadeset nastavnih sati za povjerenika. Program usavršavanja bi se
provodio u manjim blokovima sati, a tematske cjeline iz nastavnog programa izobrazbe mogu
se izvoditi pojedinačno i u dijelovima.
Pravne osobe koja su smatrale da ispunjavaju uvjete navedene u javnom pozivu Ministarstva,
pri dostavljanju zahtjeva za izdavanje ovlaštenja za provedbu izobrazba, bile su dužne
dostaviti i Nastavni plan Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom.
Nastavni plan je bilo potrebno izraditi za svaku temu i sadržaj sukladno Programu izobrazbe
o gospodarenju otpadom, a morao je sadržavati temu, njen sadržaj, broj sati predavanja i
vježbi kao i metode rada, materijalne uvjete, kadrovske uvjete i literaturu, tablica 1.
Tablica 1. Izvod iz Nastavnog plana (jednog od ovlaštenika) za izobrazbu povjerenika za otpad i zamjenika
4. OVLAŠTENJA I REGISTAR OVLAŠTENIKA
S obzirom da Sektor za održivo gospodarenje otpadom, planove, programe i informacijski

sustav pri Ministarstvu zaštite okoliša i prirode, obavlja poslove u vezi s izradom i provedbom
209
planskih dokumenata u gospodarenju otpadom, izradom propisa iz područja gospodarenja

otpadom, poslove vezane uz uspostavu sustava gospodarenja otpadom, izdavanje dozvola,
rješenja i potvrda za gospodarenje otpadom iz nadležnosti Ministarstva te poslove
prekograničnog prometa otpadom, na svojim stranicama je sukcesivno nadopunjavao i
objavljivao Registar ovlaštenika izobrazbe o gospodarenju otpadom., tablica 2.
Tablica 2. Izvod iz registra ovlaštenika izobrazbe o gospodarenju otpadom [4]
Na temelju dostavljenih zahtjeva pravnih osoba za izdavanje ovlaštenja za izobrazbu o

gospodarenju otpadom, Ministarstvo je do zatvaranja javnog poziva 31.12.2015. godine izdalo
ukupno 26 ovlaštenja na području gradova Zagreb 12, Split 3, Varaždin 2 i Čakovec, Kaštel
Novi, Koprivnica, Križevci, Požega, Pula, Slatina, Šibenik i Vinkovci po jedan ovlaštenik.
Registrirani ovlaštenici izobrazbe o gospodarenju otpadom raspoređeni na teritoriju cijele
Republike Hrvatske, slika 1, zadovoljili su potrebe izobrazbe svih obveznika, a čiji broj je
procijenjen na oko 5000 polaznika.
Podaci o imenovanim povjerenicima za otpad i odgovornim osobama za gospodarenje
otpadom kao i podaci o potvrdama o obavljenoj izobrazbi u gospodarenju otpadom, sastavni
su dio informacijskog sustava gospodarenja otpadom kojeg vodi Hrvatska agencija za okoliš i
prirodu.
210
Prema istom izvoru, od stupanja Zakona na snagu 2013. godine pa do siječnja 2016., u
Hrvatsku agenciju za okoliš i prirodu je informaciju o imenovanju povjerenika i zamjenika
povjerenika za otpad dostavilo 1517 pravnih osoba.
Slika 1. Pregled pokrivenosti područja RH s registriranim ovlaštenicima izobrazbe
5. TIJEK I USPJEŠNOST IZOBRAZBE
Prije donošenja Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom bilo je procijenjeno da je

približno 3500 subjekata sukladno Zakonu o održivom gospodarenju otpadom obvezno
imenovati povjerenika za otpad i njegovog zamjenika ili odgovornu osobu za gospodarenje
otpadom, odnosno oko 5000 povjerenika, zamjenika i odgovornih osoba je bilo obvezno proći
izobrazbu o gospodarenju otpadom.
Taj broj je uključivao sve pravne osobe koje proizvode otpad i imaju 50 i više zaposlenika. Uz
proizvodna trgovačka društva u kojima nastaje proizvodni otpad, obuhvaćene su zdravstvene
ustanove, obrazovne ustanove, županije i Grad Zagreb, te tvrtke koje imaju dozvolu za
gospodarenje otpadom, trgovce otpadom i tvrtke koje skladište vlastiti proizvodni otpad.
211
Izobrazba je započela u listopadu 2015. i trajala do ožujka 2016., a provodio ju je 21

ovlaštenik. U ožujku 2016. je Program izobrazbe o gospodarenju otpadom stavljen je van
snage Odlukom ministra za zaštitu okoliša i prirode (NN br. 20/16) kako bi se smanjio namet
za gospodarske subjekte uz obrazloženje da je obvezni Program izobrazbe oko 3700 tvrtki
opteretio za oko 18,5 milijuna kuna odnosno tvrtke su smatrale da se radi o svojevrsnom
parafiskalnom nametu, budući da je obveza definirana brojem zaposlenih, a ne kriterijima
opterećenja okoliša otpadom [7].
Nakon stupanja na snagu ove odluke, tvrtke i ustanove s više od 50 zaposlenika i dalje moraju
imenovati povjerenike za otpad kako je propisano Zakonom o održivom gospodarenju
otpadom, ali su temeljem Odluke o stavljanju van snage Programa oslobođeni obveze
izobrazbe.
Osobama koje su završile izobrazbu o gospodarenju otpadom i položile ispit Ministarstvo je
do svibnja 2016. izdalo ukupno 4702 potvrde od kojih se 961 odnosi na odgovornu osobu, a
3741 na povjerenika za otpad, slika 2.
U ovom trenutku u tijeku je izrada izmjena i dopuna Zakona o održivom gospodarenju
otpadom, kojima će se između ostaloga uzeti u obzir i drugačije određenje kriterija za
obveznike izobrazbe o gospodarenju otpadom u smislu opterećenja okoliša otpadom tvrtke, a
ne samo broj zaposlenih.
Slika 2. Potvrde o obavljenoj izobrazbi o gospodarenju otpadom za povjerenika za otpad

i za odgovornu osobu za gospodarenje otpadom
212
6. ZAKLJUČAK
Izobrazbu o gospodarenju otpadom za povjerenike i odgovorne osobe, koja je započela u
listopadu 2015. i trajala do ožujka 2016., provodio je 21 ovlaštenik tj. od Ministarstva zaštite
okoliša i prirode ovlaštena ustanova. U tom razdoblju je izobrazbu završilo i uspješno položilo
ispit ukupno 4702 osobe, kojima je Ministarstvo do svibnja 2016. izdalo potvrde od kojih se
961 odnosi na odgovornu osobu, a 3741 na povjerenika za otpad.
Iako se za sada izobrazba ne provodi s obzirom da je u tijeku izrada izmjene i dopune Zakona
o održivom gospodarenju otpadom, kojima će se između ostaloga uzeti u obzir i drugačije
definirati kriteriji za obveznike izobrazbe o gospodarenju otpadom u smislu opterećenja
okoliša otpadom, proces izobrazbe će se nastaviti.
Nužnost nastavka izobrazbe ogleda se i u činjenici da je samo na ovaj način moguće
unaprijediti sustav gospodarenja otpadom jer će nadležne institucije raspolagati točnijim
podacima o količinama otpada i njegovim tokovima, koji ranije nisu bili potpuni, a kontrola
dostavljenih podataka će se moći provoditi na zadovoljavajući način.
Izobrazbom povjerenika za otpad i odgovornih osoba za gospodarenje otpada će se osigurati i
korištenje infrastrukture na zadovoljavajući način, a postupci zbrinjavanja otpada će
zadovoljavati propisane standarde, te intenzivirati podizanje svijesti javnosti na višu razinu.
7. LITERATURA
[1] Zakon o održivom gospodarenju otpadom (NN br. 94/13).

[2] Pravilnik o gospodarenju otpadom (NN br. 23/14, 51/14, 121/15 i 132/15).
[3] Program izobrazbe o gospodarenju otpadom (NN br. 77/15).
[4] http://www.mzoip.hr/doc/10022016_-_registar_ovlastenika_izobrazbe.pdf.
[5] http://www.azo.hr/PregledPovjerenikaI.
[6] Odluka o stavljanju izvan snage Programa izobrazbe o gospodarenju otpadom (NN br.
20/16).
[7] http://www.mzoip.hr/hr/ministarstvo/vijesti/rastereceno-poslovanje-jednog-dijela-tvrtki-i-
javnih-ustanova.html (9.5.2016.)
213
ISSN 2303-5889
UPRAVLJANJE GRAĐEVINSKIM OTPADOM – ODLAGANJE I PONOVNA

UPOTREBA ISTOG
Mirsada Selmić
Univerzitet u Bihaću - Tehnički fakultet Bihać,

Dr. Irfana Ljubijankića bb, 77000 Bihać, Bosna i Hercegovina
mirsada_selmic@live.com
Ključne riječi: građevinski otpad, efikasnost, iskoristiv otpad, recikliranje, deponije

otpada, rušenje objekata
SAŽETAK
Građevinarstvo je najveći potrošač različitih vrsta materijala, a samim tim i jedan od

najvećih proizvođača otpada. Velika količina građevinskog otpada je iskoristiv otpad, koji se
može reciklirati, tj.obraditi posebnim postupcima te ponovno upotrijebiti u gradnji. Međutim,
upravo najveći problem predstavlja deponovanje tog građevinskog otpada koji je iskoristiv.
On se deponuje u vidu građevinske šute na gradske deponije a umjesto njegove ponovne
upotrebe u izgradnji, koristi se prirodni materijal iz neobnovljivih izvora. Upravo zbog toga
je od velikog interesa društva da se što više građevinskog otpada reciklira i smanji upotreba
prirodnih sirovina. Naravno, da bi reciklaža bila efikasna i ekonomski isplativa, cijeli
postupak treba organizirati planski, tako da reciklaža počinje već u samoj fazi rušenja objekta
i zahtijeva pripremu samog objekta ( selekcija i odvajanje materijala po vrstama) kao i
mašinsko rušenje. U nastavku rada ćemo pobliže objasniti odlaganje građevinskog otpada, i
mogućnosti i prednosti ponovne upotrebe tj.reciklaže istog.
214
1. UVOD
Građevinski otpad je otpad koji nastaje tijekom gradnje, rušenja i rekonstrukcije građevina.
Kao takav, nastaje svakodnevno, i to u relativno velikim količinama, te ga je potrebno što
bolje iskoristiti.
Reciklaža materijala ovisi o dobro organizovanom rušenju građevine. U pripremnoj fazi
(sortiranje i odlaganje), moraju se razdvojiti materijali koji imaju upotrebnu vrijednost u
zatečenom obliku i koje treba sačuvati u postupku rušenja, te materijali koje je potrebno
ukloniti radi spriječavanja trajnog zagađenja okoliša prilikom deponovanja (plastika, staklo,
bitumeni itd.). Nakon rušenja, u okviru recikliranja materijal se drobi, usitnjava, pročišćava i
prosijava, tako da se izdvajaju pojedine frakcije usitnjenog materijala[1]. Ovo je tipičan
postupak za inertni (mineralni) građevinski otpad, a česta je ponovna upotreba u vidu agregata
za beton ili za nasipanje prilikom izgradnje i rekonstrukcije cesta. Posebno se zbrinjavaju
sekundarne sirovine (metal, plastika, staklo itd.)[1].
U nastavku rada dat ćemo širi opis samog postupka reciklaže građevinskog otpada.
2. RECIKLAŽA I PONOVNA UPOTREBA GRAĐEVINSKOG OTPADA
Osnovni ciljevi reciklaže i ponovne upotrebe građevinskog otpada su [1]:

 Smanjenje velikih količina otpada koji nastaju rušenjem, rekonstrukcijom i izgradnjom
građevina a koji bi završio na deponiji (čak i na divljim deponijama).
 Očuvanje mineralnih resursa koji bi bili utrošeni za potpuno nove građevinske proizvode.
Osnovni procesi recikliranja materijala su sortiranje, lomljenje i ispitivanje kako bi se dobili

agregati koji se mogu ponovno koristiti u različitim područjima građevinarstva, najčešće u
cestogradnji, uređenju tla i kao agregati za betonske proizvode. Prema vremenu izvođenja
reciklaža obuhvata aktivnosti koje se mogu podijeliti u dvije osnovne grupe[1]:
 reciklaža u fazi pripreme građevine za rušenje, što obuhvaća postupke sortiranja i
odlaganja materijala koji imaju upotrebnu vrijednost u zatečenom obliku (plastika, staklo,
bitumeni itd.)
 reciklaža u fazi obrade materijala nakon rušenja, što obuhvata sve postupke drobljenja,
usitnjavanja, pročišćavanja i prosijavanja materijala nastalog rušenjem (drobilice, uređaji
za pročišćavanje vodom ili zrakom, sita za prosijavanje i izdvajanje frakcija materijala).
Najbolji način za sprječavanje formiranja velikih deponija građevinskog otpada je primjena

recikliranih proizvoda. Ono što je neophodno je dobro organiziran sistem upravljanja i
zbrinjavanja građevinskog otpada, što je i preduvjet za kvalitetniju reciklažu [2] .
Zbrinjavanje građevinskog otpada može se odvijati na nekoliko načina [3]:
215
 reciklaža i povrat energije (u okviru RD-a i postrojenja za povrat materijala i/ili

energije),
 privremeno skladištenje ( u okviru pretovarnih stanica) i
 trajno skladištenje ( odlagališta).
Tipovi građevinskog materijala kao što su asfalt, beton, porculanske fiksture, metali i
nemetali, staklo, opeka, papir i slično,moguće je reciklirati sa efikasnošću do 95%. Stoga se
planira da se otpad odvozi do reciklažnih dvorišta ili postrojenja za reciklažu (povrat
materijala i/ili energije), te transfer stanica koje bi služile za privremeno skladištenje ovog
otpada [3]. Na slici 1. je shematski prikazan način zbrinjavanja građevinskog otpada.
Slika 1. Načini zbrinjavanja građevinskog otpada [3]
Najveće količine građevinskog otpada su mineralnog porijekla i mogu se koristiti kao

reciklirani agregat za izgradnju cesta i za proizvodnju betonskih proizvoda. Crijepovi sa
krova, vrata ili prozori mogu se u procesu rušenja građevine sačuvati i uskladištiti, te se mogu
redistribuirati ili prodavati kao polovni proizvodi. Metali i drvo već duže su predmet procesa
recikliranja i ponovne upotrebe. Drvo se može sortirati i isjeći tako da se koristi za
proizvodnju iverice. Plastični proizvodi se također mogu prikupljati odvojeno, ali i obrađivati
kroz proces reciklaže samo kada se nalaze u čistom stanju. Ponovno topljenje plastike
rezultira u stvaranju granula koje mogu zamijeniti sirovinu. Plastični proizvodi, kao što je
ekspandirana polistirol pjena koja se širi a koristi se za toplinsku izolaciju kao i PVC cijevi
mogu se odvojeno skupiti na gradilištu i vratiti dostavljaču. Prozorski okvir od PVC također
se prilikom rušenja može izvaditi ili se ponovno upotrijebiti ili pak reciklirati. Općenito, svi
proizvodi koji nastaju reciklažom građevinskog otpada moraju zadovoljiti određene standarde
kvaliteta, ovisno o njihovoj namjeni [2]. Na slici 2. date su količine proizvedenog i
recikliranog građevinskog otpada u EU u 2009. godini.
216
Slika 2. Količina proizvedenog i recikliranog GO u EU u 2009.godini [4]
Na slici 3. Dat je sastav građevinskog otpada u zemljama EU u 2002.godini
Slika 3. Sastav GO u zemljama EU (2002.godina) [4]
U Tabeli 1. date su mogućnosti ponovne upotrebe građevinskog otpada u zavisnosti od vrste

materijala, porijekla i njegove primjene.
217
Tabela 1. : Mogućnosti ponovne upotrebe građevinskog otpada [1]

VRSTA MATERIJALA PORIJEKLO PRIMJENA
Dodatni materijal za proizvodnju zidnih

elemenata, betona, laganog betona,
Čisti lom opeke Proizvodnja opeke
stabiliziranje, drenažni slojevi, ispuna,
nasipavanje.
Dodatni materijal za proizvodnju zidnih
Miješani lom od rušenja u
Stambena gradnja, elemenata, betona, laganog betona,
visokogradnji s lomom opeke
visokogradnja stabiliziranje, ispuna, nasipavanje, završni
(šuta miješana s opekom)
slojevi podova.
Miješani lom od rušenja u Industrija, Stabiliziranje nasipa, izgradnja sportskih
visokogradnji visokogradnja terena.
Industrogradnja, Nasipavanje, izgradnja sportskih terena –
Mineralni otpad
visokogradnja drenaža
Industrogradnja, Podloga za postavljanje cijevi pri uvođenju
Reciklirani pijesak
visokogradnja infrastrukture (plin, voda itd.)
Nevezani gornji nosivi slojevi, nevezani
donji nosivi slojevi, vezani nosivi slojevi,
Asfaltni lom Cestogradnja
izgradnja poljoprivrednih putova, dodatni
materijali za proizvodnju asfalta
Cestogradnja, Nevezani gornji nosivi slojevi, nevezani
izgradnja donji nosivi slojevi, cementom vezani nosivi
Betonski lom slojevi, izgradnja poljoprivrednih puteva,
mostova,
dodatni materijali za proizvodnju betona,
industrogradnja drenažni slojevi
Cestogradnja, Nevezani gornji nosivi slojevi, nevezani
Miješani asfaltni/betonski lom parkirališta, donji nosivi slojevi, vezani nosivi slojevi,
izgradnja mostova izgradnja poljoprivrednih puteva
Sistem upravljanja građevinskim otpadom organiziran je na temelju načela „zagađivač plaća“.

Posjednik građevinskog otpada mora osigurati uvjete za odvojeno skupljanje i privremeno
skladištenje građevinskog otpada, te snosi sve troškove upravljanja građevinskim otpadom.
Posjednik građevinskog otpada može sam obavljati reciklažu građevinskog otpada na mjestu
nastanka u uređajima za reciklažu koji moraju udovoljavati uvjetima propisanim posebnim
propisom. Također, aktivnosti odvojenog skupljanja, privremenog skladištenja i reciklaže
građevinskog otpada posjednik može povjeriti ovlaštenom subjektu [3].
3. TEHNOLOGIJA RECIKLAŽE
Postoji mnogo tehničkih rješenja koja se mogu primijeniti za recikliranje građevinskog

otpada, od jednostavnih mobilnih drobilica za inertno frakcioniranje građevinskog otpada do
sveobuhvatnih centara za reciklažu građevinskog materijala koji su u mogućnosti da obrade
različite vrste građevinskog otpada. Od vrste građevinskog otpada zavisi koja će se
218
tehnologija reciklaže primijeniti. Postrojenja za reciklažu su dio cijelog sistema upravljanja

otpadom. Kvalitetni podaci o izvorima, sastavu, količini otpada i njegovim tokovima su važni
za uspostavljanje održivih tehnologija za sortiranje, reciklažu i ponovnu upotrebu, i posebno
za dimenzioniranje postrojenja za reciklažu prema količini i vrsti otpada koji obrađuje.
Ovisno o tehnološkim, organizacionim, finansijskim mogućnostima i vrsti građevinskog
otpada koji se obrađuje u postrojenjima za reciklažu mogu se izdvojiti tri nivoa recikliranja,
kao što je prikazano na slici 4. [1]:
Slika 4. Tehnike reciklaže ovisno o lokalnim uvjetima i vrsti GO [1]
Tehnologija Nivo 1
Ova tehnologija koristi mobilnu drobilicu i postrojenje za prosijavanje. Ključne karakteristike
na osnovu kojih se donosi odluka o pretežnoj primjeni tehnologije «Nivo 1» su sljedeće:
 cijene deponovanja su relativno niske, kazne za kršenje su rijetke i (kada su nametnute)
općenito niske
 primarni agregatni materijal je jeftin
 kao posljedica veoma mali broj drobilica je dostupan za proizvodnju agregata dobivenog
od građevinskog otpada (u odnosu na nerazlomljeni materijal).
Tehnologija Nivo 2
Ova tehnologija uključuje tehnologiju označenu kao «Nivo 1» uz dodatne postupke uklanjanja
metala i kompleksnije sortiranje/prosijavanje.
Kada se reciklaža inertnog građevinskog otpada primarno vrši kao kombinacija tehnologija
«Nivo 1» i «Nivo 2» iskustva iz EU pokazuju postizanje efikasnosti korištenja resursa.
219
Smanjuje se potreba za prostorom za deponiju. Materijal koji se na ekonomski opravdan način

ne može ponovo upotrijebiti ili reciklirati i dalje se odlaže na deponiju.
Tehnologija Nivo 3
Ova tehnologija uključuje tehnologiju označenu kao «Nivo 2» uz dodatno ručno sortiranje,
postrojenje za pranje kao i postrojenja za druge vrste građevinskog otpada (npr. drvo).
Tamo gdje se upotrebljavanja tehnologija «Nivo 3» upravljanje građevinskim otpadom ima
već izvjesnu tradiciju, a prisutne su i razne ekonomske i zakonodavne mjere koje podstiču
recikliranje i ponovnu primjenu [1].
U Tabeli 2. je dat prikaz mogućih odnosa između deponovanja otpada, procesa upravljanja i
reciklaže. Poseban akcent je stavljen na ekonomsku isplativost u odnosu na tehnološki nivo,
cijenu recikliranog proizvoda i troškove firmi koje se bave građevinskim otpadom [1].
Tabela 2.: Odnosi između deponiranja, obrade i reciklaže [1]

ODLAGANJE VRIJEDNOST
GRAĐEVINS
KOG RECIKLIRANOG REZULTAT
OTPADA PROIZVODA
Troškovi obrade moraju biti dovoljno niski kako bi bili
konkurenti deponiji ukoliko dođe do bilo kakve reciklaže.
niska
Troškovi transporta su veoma važni. (Za inertni građevinski
Jeftino i otpad ovo se klasificira kao tehnologija «Nivo 1»).
legalno
Troškovi obrade mogu porasti iznad onih koji se dobivaju
veća od troškova
tehnologijom «Nivo 1». Konkurencija među firmama koje se
odlaganja
bave obradom postaje značajnija.
Troškovi obrade (ali ne i cijene koje se dobiju za recikliranje
proizvode) mogu da se povećaju u odnosu na one koji koriste
tehnologiju «Nivo 1», i ova povećanja se mogu prenijeti na one
Skupo i
niska koji drže otpad (npr. vlasnici zgrada), pri tome omogućavajući
legalno
sofisticiranije recikliranje. Konkurencija između firmi koje se
bave rušenjem i firmi koje se bave obradom otpada postaje
značajnija
S obzirom da cijene recikliranog materijala ovise o alternativi
bez reciklaže, konkurencija između firmi koje se bave
reciklažom je neophodna kako bi zadržali niske ulazne cijene
recikliranih proizvoda. Eventualno dodjeljivanje monopolističke
Nelegalno nevažna
koncesije za obradu otpada vjerojatno bi dovelo do povećanja
troškova i većih cijena. Samo konkurencija između firmi koje se
bave obradom te sofisticirana i dobra regulativa će zadržati niske
cijene.
4. ZAKLJUČAK
Upravljanje građevinskim otpadom počinje od samog početka, planiranjem i procjenama vrsta

i količina otpada. Mijenjajući pristup i uzimajući u obzir obavezu planiranja upravljanja
220
građevinskim otpadom, stvaraju se i mogućnosti za smanjenje otpada. Neke od mjera koje se

mogu poduzeti u svrhu unapređenja upravljanja građevinskim otpadom su:
 selektivne restrikcije ili zabrane odlaganja građevinskog otpada koji se može reciklirati;
 potpune zabrane odlaganja određenih materijala;
 formiranje „monodeponije“ za odlaganje pojedinačnih materijala koji bi se kasnije mogli
iskoristiti u postupku reciklaže i ponovne upotrebe;
 oštrije kontrole planiranja i zaštite okoliša na odlagalištima;
 uvođenje lokalnih, regionalnih i državnih taksi na odlaganje iskoristivog građevinskog
otpada.
Cilj je postići što veći postotak recikliranog građevinskog otpada i ponovno ga primijeniti u
izgradnji gdje je to moguće. Da bi se postigao što viši stupanj reciklaže građevinskog otpada
neophodno je ispuniti sljedeća četiri preduvjeta:
1. Osigurati kvalitetno upravljanje deponijama gdje „leteće“ ili nekontrolirano odlaganje
otpada mora biti potpuno izbjegnuto i podvrgnuto sankcijama;
2. Podrška firmi koja se time bavi čuvanjem otpada na deponiji, s tim da će trošak biti
mnogo veći ukoliko se radi o opasnom (štetnom) ili miješanom otpadu (treba spriječiti
kontaminaciju/zagađenje i obeshrabriti miješanje);
3. Trebaju postojati mogućnosti za jednostavnu obradu, lomljenje i sortiranje najveće
frakcije inertnog građevinskog otpada prije ponovne upotrebe ili recikliranja;
4. Podsticati primjenu agregata dobivenih iz građevinskog otpada i izbjeći njihovo
„diskriminiranje“ samo na osnovu njihovog porijekla.
Ispunjenje prethodno navedenih uvjeta je neophodno za dalji razvoj i primjenu kompleksnijih
tehnologija recikliranja građevinskog otpada.
Problem otpada koji nastaje usljed rušenja građevina je teže kontrolisati jer ne podliježe
kontrolama nadležnih organa, a demolicijski materijal se uglavnom nekontrolisano istresa uz
sve druge vrste otpada stvarajući divlje deponije i zagađujući time u potpunosti cijeli
ekosistem. Od vrste građevinskog otpada zavisi koja će se tehnologija reciklaže primijeniti.
Postrojenja za reciklažu su dio cijelog sistema upravljanja otpadom. Kvalitetni podaci o
izvorima, sastavu, količini otpada i njegovim tokovima su važni za uspostavljanje održivih
tehnologija za sortiranje, reciklažu i ponovnu upotrebu, i posebno za dimenzioniranje
postrojenja za reciklažu prema količini i vrsti otpada koji obrađuje.
Situacija u FBiH je u pogledu upravljanja građevinskim otpadom veoma složena i dosadašnja
praksa se uglavnom svodila na nekontrolisano odlaganje građevinskog otpada na divlje
deponije, doline rijeka i sl. Na postojećim deponijama kućnog otpada vrši se odlaganje
građevinskog otpada zajedno sa kućnim otpadom, što za posljedicu ima značajno smanjivanje
raspložive zapremine deponija. Podizanje svijesti o minimizaciji stvaranja građevinskog
otpada, stvaranje navika i uvođenje zakonskih obaveza za odvojeno prikupljanje građevinskog
otpada i reciklažu, te ponovna upotreba recikliranog građevinskog materijala na teritoriji
Bosne i Hercegovine još nije razvijena.
221
Neophodno je donijeti Pravilnik o upravljanju građevinskim otpadom na razini Federacije

BiH, kojim bi se uredio način postupanja i upravljanja ovom vrstom otpada, te sustav
odgovornosti. S obzirom da trenutno nema niti jednog odlagališta inertnog otpada, potrebno je
planirati uspostavu ovih odlagališta.
Odlagališta inertnog otpada mogu biti izgrađena kao zasebni objekti ili u nekim slučajevima
uz RCUO-e. Time će se dati mogućnosti za adekvatno zbrinjavanje inertnog građevinskog
otpada. Također, potrebno je napomenuti da će izgradnjom koridora VC doći do nastajanja
velikih količina građevinskog otpada, poglavito materijala iz iskopa i od rušenja postojećih
prometnicai morat će se iznaći rješenja za njegovo adekvatno odlaganje. Osim toga, sav
interni otpad koji je do sada odlagan na neodgovarajući način, mora biti adekvatno zbrinut.
5. LITERATURA
[1] Grupa autora, Smjernice za zbrinjavanje građevinskog otpada, Federalno ministarstvo

prostornog uređenja, Sarajevo, maj 2009.
[2] Majcen I.; Proizvodnja betona – recikliranje, Završni rad, Sveučilište u Zagrebu,
Geotehnički fakultet, Varaždin, 2010.
[3] Federalni plan upravljanja otpadom 2012-2017, Federalno ministarstvo okoliša i turizma,
Sarajevo, decembar 2011.
[4] Štirmer N.; Bjegović D.; Gospodarenje građevinskim otpadom i mogućnost upotrebe
građevinskog otpada, 6. Hrvatski forum o održivoj gradnji, Zagreb, 2012.
222
ISSN 2303-5889
PRINCIPI UPRAVLJANJA OTPADOM U

OPŠTOJ BOLNICI „DR RADIVOJ SIMONOVIĆ“ SOMBOR
1
Ljiljana Stojanović Bjelić, 2Dragana Nešković Markić,1Jasenka Miljus,1Ivana Vujašković
1
Panevropski univerzitet Apeiron, Pere Krece 13. 78 000 Banja Luka, ljiljana.v.stojanovicbjelic@apeiron-edu.eu
2
J.P."DEP-OT" d.o.o., Bulevar vojvode Živojina Mišića 23, dneskovic@dep-ot.com
1
Panevropski univerzitet Apeiron, Pere Krece 13. 78 000 Banja Luka, jasenkamiljus@yahoo.com
1
Panevropski univerzitet Apeiron, Pere Krece 13. 78 000 Banja Luka, ivana.vujaskovic@gmail.com
Ključne riječi: opasan otpad, upravljanje medicinskim otpadom, principi upravljanja
SAŽETAK
Upravljanje otpadom jeste sprovođenje propisanih mjera za postupanje sa otpadom u okviru

sakupljanja, transporta, skladištenja, tretmana i odlaganja otpada uključujući i nadzor nad
tim aktivnostima i brigu o postrojenjima za upravljanje otpadom.Medicinski otpad je veoma
raznovrsna mješavina materija od kojeg 10-25% čini opasan i potencijalno opasan otpad po
zdravlje ljudi ili po životnu sredinu.Najveći dio čini komunalni otpad koji se ni po čemu ne
razlikuje od onog koji nastaje u domaćinstvu. U radu je prikazan način postupanja sa
otpadom u Opštoj bolnici „Dr Radivoje Simonović“ Somboru cilju poređenja trenutnog
stanja sa zakonskom regulativom i smjernicama dokumenata Ministarstva Zdravlja koja su
relevantna za ovu oblast. Cilj rada je da se definišu osnovni principi koje je ova zdravstvena
ustanova usvojila u oblasti upravljanja opasnim medicinskim otpadom, prikažu primjeri
primjene u svakodnevnom radu i utvrde eventualne mogućnosti za dalje unapređenje sistema.
1. UVOD
Medicinski otpad je veoma raznovrsna mješavina materija od kojeg 10-25% čini opasan i
potencijalno opasan otpad po zdravlje ljudi ili po životnu sredinu.Najveći dio, ipak, čini
komunalni otpad koji se ni po čemu ne razlikuje od onog koji nastaje u domaćinstvu.Opšta
223
bolnica ’’Dr Radivoj Simonović’’ u Somboru sadrži 14 odjeljenja sa ležećim pacijentima od

kojih su odjeljenja neurologije i psihijatrije na odvojenoj lokaciji jer su to odjeljenja
poluzatvorenog tipa. Sva ona sadrže i svoje specijalističke ambulante. Bolnica je također
premljena sa hitnom hirurškom prijemnom službom i pratećim službama – transfuzijom,
laboratorijom, rendgenskom i ultrazvučnom službom i odjeljenjem patologije. Ukupan broj
bolničkih kreveta za hospitalizovane pacijente je 732, a u specijalističkim abulantama se
godišnje izvrši oko 230 000 specijalističkih pregleda.Shodno tome se u ovoj bolnici stvaraju
velike količine neopasnog i opasnog otpada. Kao najveća zdravstvena ustanova u
Zapadnobačkom okrugu, bolnica u Somboru je imenovana kao centralno mjesto za tretman
infektivnog otpada. Izgrađen je novi objekat za tretman u kojem je smještena oprema za
sterilizaciju medicinskog infektivnog otpada.
2. TEORETSKI DIO
Zakonska regulativa za upravljanje čvrstim otpadom u Srbiji podrazumjeva da sve

zdravstvene ustanove koje proizvedu više od 500 kg opasnog otpada godišnje izrade plan
upravljanja otpadom. Iz priložene statistike količina sopstvenog prerađenog otpada za 2014. i
2015. godinu u Opštoj bolnici „Dr Radivoj Simonović“, jasno je da samo generisan infektivan
otpad nastaje u količini koja je veća od 500 kg godišnje. Plan upravljanja otpadom u ovoj
ustanovi donosi imenovani tim za upravljanje otpadom. On treba da sadrži ciljeve i aktivnosti
koje su neophodne za poboljšanje svih aspekata upravljanja otpadom i osnovne smjernice za
postupanje sa tokovima otpada koji se generišu. Nacionalna strategija za upravljanje otpadom
nalaže implementaciju osnovnih temeljnih principa prilikom izrade svakog plana upravljanja
otpadom. Ovi principi se ne odnose isključivo na medicinski otpad, nego su sveobuhvatni
kada je u pitanju postupanje sa ma kojom vrstom otpada. U okviru organizacije upravljanja
otpadom u jednoj zdravstvenoj ustanovi potrebno je definisane principe uzeti u obzir i
konkretizovati ih. Izradom plana upravljanja otpadom se ovi principi detaljnije razmatraju i na
osnovu njih se postavljaju ciljevi koje je potrebno ispuniti u operativnim aktivnostima [1].
Bolnica se rukovodi osnovnim principima koje je utvrdio tim za upravljanje otpadom kao
temelj za razvoj sistema. Njih čine:
1. Princip održivog razvoja
2. Princip hijerarhije u upravljanju otpadom
3. Princip predostrožnosti i prevencije
4. Princip blizine
5. Princip izbora najoptimalnije opcije za životnu sredinu
6. Princip zagađivač plaća
7. Princip odgovornosti proizvođača
To su principi, ili drugačije rečeno načela koja je odredila Evropska Unija u svojim strateškim
dokumentima, a zakonodavstvo preuzelo kao obavezne u planiranju aktivnosti upravljanja
224
otpadom za sve značajne zagađivače. Iako su ovi principi uspostavljeni i primjjenjeni u praksi
postupanja sa otpadom Opšte bolnice „Dr Radivoj Simonović“, mogućnosti za unapređenje
kvaliteta upravljanja otpadom uvjek ima te treba neprestano raditi na poboljšanjima i
unapređivanju sistema. Princip održivog razvoja se ogleda u težnjama neke ustanove da stvori
što bolje uslove za zaštitu životne sredine sa najmanjim mogućim ulaganjima uz maksimum
očuvanja resursa. Hijerarhija upravljanja otpadom je koncept redosljeda prioriteta u praksi
upravljanja otpadom. Pridržavajući se ovog redosljeda ostvaruje se najveća moguća dobit za
očuvanje životne sredine i smanjuju se negativni efekti po životnu sredinu na najmanju
moguću mjeru. Donesene su određene smjernice za rad službi, kako bi se ispoštovao dati
princip
 Ograničene su zalihe svih materijala
 Ljekovi se uvek rađe kupuju od onih farmaceutskih kuća koje prihvataju vraćanje
ljekova sa isteklim rokom trajanja nego od drugih.
 Procedura postupanja sa ljekovima na odjeljenjima – svako odeljenje ima svoju
odjeljensku apoteku koja trebuje sav materijal iz centralne bolničke apoteke, slaže
ga i provjerava rokove trajanja.
Sledeći korak u hijerarhiji upravljanja otpadom čine reciklaža i ponovna upotreba. Veliki
problem pri pridržavanju ovog principa stvara priroda procesa rada.
Princip predostrožnosti i prevencijeima široku primjenu.Potrebno je identifikovati sve rizike
vezane za otpad i planski ih sprečavati. U momentu uvođenja novog sistema upravljanja
otpadom, medicinski tehničari su se po prvi put susreli sa radnim zadacima vezanim za
razvrstavanje i pakovanje otpada, te je uporedo započeta i edukacija. U periodu dok edukacija
nije u potpunosti završena, u upotrebi je bio princip da se sav otpad koji se razvrstava ako
radnik nije siguran da li je opasan klasifikuje kao da jeste opasan. Upoređujući količine
tretiranog infektivnog otpada tokom godina, vidi se da su se ona hronološki smanjivala, što se
može pripisati kasnije usvojenim vještinama zaposlenih da razvrstaju otpad na pravilan način.
Podaci da ima manje slučajeva odbijanja prijema otpada takođe hronološki u toku prošle
godine ukazuju na to da je razdvojenost otpada bolja i da su medicinski radnici usvojili
potrebna znanja za pravilnu procjenu otpada[2].
3. ISTRAŽIVAČKI DIO
Prilikom raspodjele sredstva za upravljanje medicinskim otpadom krajem 2008. godine je u

okviru projekta ’’Tehnička podrška u upravljanju medicinskim otpadom’’ pogon za tretman
infektivnog otpada opremljen sa dva autoklava, jednom drobilicom za oštre elemente i jednim
vozilom adekvatnim za prevoz infektivnih supstanci prema važećim ADR propisima. U
sklopu centralnog mjesta za tretman se nalazi skladište u kojem se skladišti infektivan otpad
do momenta tretmana. Centralno skladište za komunalni otpad se nalaze u produžetku objekta
u starom djelu koji se koristio za opasan otpad prije uvođenja sistema upravljanja.
225
Odgovorno lice za upravljanje otpadom u Opštoj bolnici ’’Dr Radivoj Simonović’’ je glavna
sestra bolnice koja je menadžer zdravstvene zaštite i menadžer za upravljanje otpadom. Ona je
odgovorno lice za nadzor uvedenog sistema upravljanja otpadom, izradu plana upravljanja
otpadom, informisanje i edukaciju ostalih zaposlenih, evidenciju i izvještavanje eksternim
nadzornim organima.Opšta bolnica ,,Dr Radivoj Simonović’’ raspolaže sa jednim vozilom
namjenjenim za prevoz infektivnog medicinskog otpada. Transport se obavlja prema
odredbama Evropskog sporazuma o prevozu opasnih materija u drumskom saobraćaju – ADR
sporazuma13. ADR sporazum daje bliže odredbe koja ambalaža se koristi za prevoz
infektivnog otpada, na koji način se obilježava i dokumentuje prevoz i koje sigurnosne mjere
su obavezne. U skladu s tim se medicinski otpad transportuje u specijalnim kontejnerima žute
boje, napravljenim od čvrste plastike sa oznakom UN 3291 ,,visoki rizik’’ N.O.S. –
neprecizan medicinski otpad koji nije drugačije označen.Ovo je sekundarno pakovanje u koje
se pakuju predhodno zatvorene i obeležene žute kese i kantice. Kontejneri se postavljaju u
teretni dio vozila koji je odvojen od vozačke kabine. Vozila se koriste samo za tu namjenu, i
nakon svakog utovara i istovara se dezinfikuju i čiste što se takođe dokumentuje. Transport
svakog infektivnog otpada je praćen dokumentom koji se zove tovarni list (’’transfer
note’’).Donesen je plan sedmičnog sakupljanja otpada na osnovu količine i brzine generisanja
infektivnog otpada u ustanovama iz kojih se on sakuplja. Ukoliko dođe do povećanja količine
otpada kod generatora organizuju se dodatne transportne rute[3].
Tabela 1. Plan sedmičnog sakupljanja infektivnog otpada

Dan Mjesto sakupljanja Mjesto sakupljanja
Ponedjeljak Istureno odjeljenje neuropsihijatrije Privatne ordinacije po dogovoru
A, B i C
Utorak Dom zdravlja odžaci sa Biohemijska laboratorija Odžaci
stacionarom
Srijeda Dom zdravlja Sombor : Mirna Istureno odeljenje neuropsihijatrije
ulica, Batinska ulica i ulica Kneza A, B i C
Miloša
Četvrtak Dom zdravlja Kula Centar za medicinsku rehabilitaciju
banja Bezdan
Petak Posebna bolnica za rehabilitaciju Istureno odeljenje neuropsihijatrije
’’Banja Junaković’’ i Dom zdravlja A, B i C
Apatin
Sakupljanje infektivnog otpada iz zdravstvenih stanica i manijh ambulanti vrše domovi

zdravlja kojima oni gravitiraju. Samostalno prevoze generisan otpad do mjesta sakupljanja. U
pitanju su veoma male količine infektivnog otpada (do 2 kilograma) koje je uz preduzete
mjere bezbjednostidozvoljeno prevoziti u nenamjenskom vozilu.Iako ovo nije idealno
rješenje, ono je u skladu sa propisima i najednostavnije za izvesti.Pri prijemu infektivnog
13
L’Accord europeen relatif au transport internationales des marchandises Dangereuses par Route = ADR
226
otpada operateri postrojenja vizuelno proveravaju izgled otpada – cjelovitost plastične kese,
zatvorenost, punjenost. Provjerava se (koliko je to moguće bez otvaranja zapakovanog
otpada) razdvojenost otpada i da li on sadrži nedozvoljene supstance (tečnost, hemikalije,
farmaceutske preparate...).
Ukoliko otpad nije adekvatno razdvojen ili spakovan operater ima pravo i obavezu da odbije
da primi pristigli otpad. U tom slučaju se pravi zapisnik o odbijanju otpada u kojem se navodi
tačan razlog. Uzimajući u obzir da odbijanje otpada zahtjeva vraćanje otpada vlasniku, što
dovodi do njegovog ponovnog (nepotrebnog) transporta, politika pogona za tretman je da se
ukoliko je otpad prepunjen ili nedovoljno punjen on prepakuje. Ova usluga se fakturiše i
naplaćuje proizvođaču otpada. Do odbijanja otpada i vraćanja istog dolazi samo u slučaju da
on posjeduje u sebi materije koje bi štetile jedinicu za tretman ili ukoliko postoji ekološki
rizik da se taj otpad kao takav tretira.Iskustva operatera pokazuju da se otpad pravilno
razvrstava, tako da odbijanja otpada u toku 2014. godine nije bilo, sem nekoliko slučajeva
kada se radilo o lošem stanju vreća. Tokom 2012. i 2013. godine bilo je nekoliko odbijanja
otpada, koji su se u 80% slučajeva odnosili na punjenost kesa, a samo u 20% slučajeva je bilo
nedozvoljenih supstanci. Najčešće je u pitanju bila živa kao sastojak zaostalih starih otpadnih
toplomjera koje su zaposleni razvrstavali u oštre elemente.Tada je pokrenuta akcija tima za
upravljanje otpadom koja se sastojala od edukacije zaposlenih i zamjene živinih toplomjera
elektronskim, bez obzira na trenutnu ispravnost starih toplomjera.Kada se vizelnim pregledom
utvrdi da nema nepravilnosti u pakovanju otpada, pristupa se mjerenju. Otpad se mjeri na
digitalnoj teretnoj vagi. Rezultati mjerenja se upisuju u Dnevnik mjerenja otpada – upisuje se
porjeklo otpada, datum i masa.
Nakon toga se otpad priprema za tretman ili smješta u skladišni prostor ako je autoklav već u
radu. Transportni kontejneri kojima je otpad dopremljen se zamjenjuju čistima, a prljavi
kotejneri se prazne i otpad iz njih se priprema za tretman. Po pražnjenju se kontejneri
smještaju u prostor u kojem se peru i dezinfikuju za sledeu upotrebu[4].
Tabela 2. Evidencija mjesečno tretiranog otpada u CMTza 2012, 2013. i 2014. godinu
2012. 2013. 2014.
mjesec Težina Br. Ciklusi Težina Br.žutih Ciklusi Težina Br.žutih Ciklusi
u kg kesa autoklava u kg kesa autoklava u kg kesa autoklava
Jan 4873 x x 4579 1020 132x2 3593 1100 189x2
Feb 4770 x x 5775 1250 134x2 3698 1010 164x2
Mart 3850 x x 5973 1260 136x2 3765 1050 152x2
April 4352 724 142x2 6084 1300 137x2 3625 1210 148x2
Maj 3788 732 136x2 5974 1420 138x2 3593 1100 198x2
227
Jun 4196 418 132x2 5618 1430 139x2 3710 1000 146x2
Jul 4326 807 138x2 5650 1450 138x2 3990 1100 148x2
Avg 7140 846 156x2 5505 1470 137x2 3741 1000 146x2
Sept 7391 932 168x2 3838 1480 137x2 4362 1100 186x2
Okt 7284 1060 147x2 4285 1521 131x2 3895 1100 185x2
Nov 5443 994 158x2 3512 990 138x2 4125 1100 187x2
Dec 6971 1014 148x2 3668 1400 142x2 3985 1100 187x2
Ukupno 64 384 7 527 2 648 60 461 15 991 3 278 46 082 12 970 4 072
godišnje ciklusa ciklusa
Ciklusa
Tokom januara, februara i marta 2012. godine nije vođena evidencija o broju potrošenih kesa
za infektivan otpad, niti su evidentirani ciklusi. Bilo je bitno da se vrši tretman, ali on
nažalost, nije kompletno i adekvatno dokumentovan. Od početka aprila 2012. godine se
evidentira broj kesa za infektivan otpad, broj kantica za oštre elemente i broj ciklusa
autoklava. Prilikom brojanja ciklusa se sve množi sa dva jer postoje dva autoklava koje
operateri uobičajeno pokreću uporedo.
Tabela 3 Evidencija prijema infektivnog otpada u CMT prema generatorima otpada za 2014. godinu u
kilogramima
mjesec Sopstveni D.Z. SO sa D.Z.Apatin D.Z. D.Z. Privatna Ukupno

otpad Banjom sa banjom Odžaci sa praksa
Kula
Bezdan Junaković stacionarom
(O.B. SO)
Januar 3 593 309 226 275 245 7 4 655
Februar 3 698 313 216 260 242 7 4 736
Mart 3 765 343 218 248 300 8 4 882
April 3 625 406 185 236 285 7 4 744
Maj 3 593 385 201 240 298 8 4 725
Jun 3 710 391 138 235 310 7 4 791
Juli 3 990 411 190 220 240 7 5 058
Avgust 3 741 420 180 210 250 6 4 807
Septembar 4 362 456 168 190 243 8 5 427
Oktobar 3 895 432 201 205 298 7 5 038
Novembar 4 125 458 243 195 301 9 5 331
Decembar 3 985 438 250 185 318 8 5 184
ukupno 46 082 4 762 2 416 2 699 3 330 89 59 378
228
Tabela 4 Generisan infektivan otpad po pojedinačnim odjeljenjima za mjesec januar 2015. godine
Odeljenje Težina
Dijaliza 1818,9 kg
Interno od. 266,1 kg
14
Specijalističke amb. 78,2 kg
Ginekologija 208,1 kg
Transfuzija 119,55 kg
Dečije od. 39kg
Laboratorija 90,1kg
Grudno od. 176 kg
Infektivno od. 221,25 kg
Hir. ITA 337,15 kg
ORL 22,7 kg
Nervno od. 252,8 kg
Oper. Sale 159,4 kg
HHS 158,54 kg
Urologija 158,5 kg
Ortopedia 116,95 kg
Hirurgija 301,85 kg
Onkologija 67,3 kg
Očno od. 11,55 kg
Patologija 113,1 kg
RTG 8,05 kg
UKUPNO 4725,09 kg
Otpad tretiran u autoklavu se više ne smatra opasnim otpadom. Tretiran meki otpad se nikad
ne raspakuje, nego se ubacuje u crne obične džakove za smeće na koje se stavlja naljepnica sa
oznakom ,,STERILNO’’ i nosi u skladište komunalnog otpada. Drobljeni otpad se čvrstim
kontejnerom prevozi u centralno skladište. Tamo se pažljivo vadi crna vreća (usitnjeni
elementi mogu i dalje biti oštrih ivica!) i stavlja se nalepnica sa oznakom ,,STERILNO’(Slika
1).Sada je tretiran otpad bezbedan da ga JKP ,,Čistoća’’ preuzme i dislocira na deponiju.
Prilikom manipulisanja sa tretiranim infektivnim otpadom koriste se zaštitne rukavice jer
drobljeni otpad može imati oštre ivice i uzrokovati posjekotine[1].
229
Slika 1. Infektivan otpad nakon tretmana
Grafikon 1. Kretanje težine generisanog infektivnog otpada, utroška ambalaže i broja ciklusa autoklava u
periodu od 2012. do 2014. godine
Iz grafikona 1 se jasno vidi da je ukupna količina otpada opadajuća, dok se istovremeno

koristi veći broj kesa – ambalaže i izvrši veći broj ciklusa za manje količine otpada. Ovakav
trend opadanja količine otpada uz povećanje broja ciklusa rada autoklava i utroška vreća za
infektivan otpad je posljedica skraćenja vremena zadržavanja infektivnog otpada na
odeljenjima, a manje generisanje otpada je posledica bolje razdvojenosti. Iz priloženog se
može zaključiti da je došlo do unapređenja upravljanja otpadom u odnosu na početak rada
Centralnog mjesta za tretman. Propust u poštovanju ovog principa čini nedostatak pisanih
procedura za slučaj akcidenta izlivanja infektivnog ili drugog otpada.Princip blizine je velikim
djelom definisao osnove „koncepta okruga“ i raspodjelu sredstava namenjenih za preradu
230
infektivnog otpada. Primjenom ovog principa, Opšta bolnica kao najveći generator
infektivnog otpada je označena kao centralno mjesto za tretman infektivnog otpada
Grafikon 2 Udeo medicinskih ustanova Zapadnobačkog okruga u generisanju infektivnog otpada 5
Izrađen je plan sakuljanja otpada koji je zasnovan na principu blizine. Cilj izrade takvog plana
je bio da se izbjegne nepotrebni transport opasnog materijala i time smanji mogućnost da dođe
do akcidenta. Ukoliko pogledamo plan transporta infektivnog otpada ka mjestu tretmana u
rezultatima rada, jasno se vidi da se određenim danima dovozi otpad od generatora iz istih
saobraćajnih pravaca. Uvjek se prvo sakuplja otpad sa najudaljenije tačke, a zatim,
približavajući se odredištu, to jeste centralnom mjestu za tretman, od ostalih. Na primjer,
petkom se po rasporedu otpad sakuplja sledećim redom: prvo se sakuplja infektivan otpad iz
posebne bolnice za rehabilitaciju „Banja Junaković“, zatim se odlazi po infektivan otpad iz
Doma Zdravlja Apatin, a po povratku u Sombor se sakuplja sopstveni infektivan otpad sa
isturenih odjeljenja neuropsihijatrije. U cilju smanjenja trasporta se, umjesto vraćanja otpada
koji je nepravilno spakovan nudi usluga prepakiranja otpada. Ovo se odnosi na otpad koji je
procjenjen kao dobro razdvojen, ali je ambalaža prepunjena ili nedovoljno punjena. U tom
slučaju operateri prepakuju otpad pravilno, naprave zapisnik i fakturišu račun na ime usluge
generatoru otpada. Time se izbegava transport otpada nazad do ustanove odakle je potekao, i
nakon njegovog pravilnog pakovanja, opet nazad do centralnog mjesta za tretman.Princip
izbora najoptimalnije opcije za životnu sredinu jeste biranje one koja daje najveću dobit za
životnu sredinu, ili stvara najmanju štetu za životnu sredinu, a da su troškovi prihvatljivi i na
kratkoročnom i dugoročnom nivou.Opšta bolnica „Dr Radivoj Simonović“ se pridržava ovog
principa pri izboru dobavljača radnih sredstava, ali je njegova primjena dosta ograničena[5].
231
5. ZAKLJUČAK
Uspostavljanje sistema upravljanja otpadom jeste bio ključni zadatak koji je iznjet pred
medicinske ustanove u poslednjih pet godina. Treba uzeti u obzir da sistema upravljanja u ma
kakvom smislu do 2007. godine nije ni bilo, da nije bilo zaposlenih stručnjaka odgovornih za
ovu oblast niti zakonske regulative kakva je danas.2008. godine počinje priprema za uvođenje
nacionalnog sistema i uređenje ove oblasti, međutim, do prvih opipljivih rezultata dolazi tek
za nekoliko godina.Rezultati rada i analiza dostupnih podataka ukazuju na to da je u Opštoj
bolnici „Dr Radivoj Simonović“ u Somboru uspostavljen zadovoljavajući sistem upravljanja
otpadom. Tim za upravljanje otpadom je oformljen kada su projekti vezani za ovu oblast bili u
periodu izrade, i već tada je započet rad na prilagođavanju radnih procesa. Izgrađen je objekat
za Centralno mjesto za tretman infektivnog otpada, identifikovana su mjesta na kojima nastaju
određene vrste otpada i određene prostorije za privremena skladišta i mjesta sakupljanja.
Istovremeno sa realizacijom projekta se pristupilo renoviranju bolnice što je omogućilo da se
radne prostorije lakše prilagode procesu razvrstavanja otpada i da se stvore adekvatni prostori
za privremena skladišta određenih vrsta otpada. Momenat uvođenja novog sistema upravljanja
medicinskim otpadom je zahvaljujući pripremama ova ustanova dočekala krajne
profesionalno sa spremljenim prostorima i osobljem za rad u ovoj oblasti.
6. LITERATURA
[1].Nacionalna strategija upravljanja otpadom – revizija za period 2010.-2019. godine,

Službeni Glasnik RS broj 29/2010.
[2].Priručnik 5 – „Plan upravljanja medicinskim otpadom“ S. Tošović, S. Kroset, Min.
Zdravlja RS, Beograd, 2009. godina.
[3].Pravilnik o upravljanju medicinskim otpadom SG RS broj 78/2010.
[4].„Bezbedno upravljanje medicinskim otpadom – nacionalni vodič dobre prakse“
Projekat: Tehnička podrška u upravljanju medicinskim otpadom, S. Tošović et co.
Ministarstvo Zdravlja Republike Srbije, Beograd 2009. godin
[5].Okvirna direktiva Saveta Evropske unije broj 2000/532/EC – revizija 2002. godine
[6].„Katalog otpada – uputstvo za određivanje indeksnog broja“ N. Redžić et co. Agencija
za zaštitu životne sredine, Beograd, decembar 2010. godine.
[7].Pravilnik o granicama radioaktivne kontaminacije lica, radne i životne sredine i načinu
sprovođenja dekontaminacije, SG RS broj 31/2011.
[8].Priručnik broj 1 – „Tretman medicinskog otpada u autoklavima“ J.G. Kuling et co.
Ministarstvo Zdravlja RS, Beograd, 2009. godina.
[9]. Priručnik broj 2 – „Logistički koncept za upravljanje medicinskim otpadom“ U. Piper,
J.G. Kuling, C. Čendler, Min. Zdravlja RS, Beograd, 2009. godina.
232
ISSN 2303-5889
KRUŽNA EKONOMIJA KAO KONCEPT ZA POTPUNO ISKORIŠĆENJE OTPADA
Zlatan Čizmić1
1
Gradska uprava grada Bihaća, Bosanska 4
zlatan.cizmic@bihac.org
Ključne riječi: kružna ekonomija, okolišno zbrinjavanje, recikliranje, tržište

sekundarnih sirovina, zaštita okoliša, zelena ekonomija, zelena javna nabavka, zelena
radna mjesta
SAŽETAK
Kružna ekonomija pojavljiva se u zemljama EU još od 2007. godine, a 2015.godine u

decembru usvojen je paket kružne ekonomije, koji je postavio nove izazove pred komunalni
sektor. Radi se o slabo raširenoj i slabo poznatoj temi u komunalnom sektoru zemalja
jugoistočne Evrope, ali je poznato, na osnovu iskustva iz zemalja EU, da se radi o dobrom i
boljem riješenje za gospodarenje komunalnim otpadom. Glavne karakteristike su kruženje
materijala s minimalnim gubitkom(otpada i emisije), odnosno kružna ekonomija nastoji
smanjiti priljev novih resursa, osobito neobnovljivih izvora, a također poticati i upotrebu i
revalorizaciju sekundarnih izvora što je više moguće, a kako bi se smanjila emisije plinova i
količina odloženog otpada.Također pažnju medija, evropskih političara i okolišnih stratega
zaokupljaju nove metode pretvaranja otpada u energiju, jer kružna ekonomija mora biti
pokretač gospodarstva i zapošljavanja.Uvođenje načela kružne ekonomije u postupak javne
nabavke ključan je faktor za učinkovito korištenje evropskih fondova. Još uvijek preko 90
posto, pa i više, otpada iz zemalja iz regiona završava na odlagalištima, što hitno treba
mijenjati.
233
1. KRUŽNA EKONOMIJA, EU REGULATIVA I SMJERNICE ZA

GOSPODARENJEM OTPADOM [5]
Evropska komisija je u decembru 2015.godine predstavila prjedlog zakonodavnog paketa o

kružnoj ekonomiji (Circular Economy Package) koji bi trebao doprinjeti smanjenju nastanka i
kvalitetnijem zbrinjavanju otpada, uštedi energije i smanjenju potrošnje resursa do 2030.
godine. Pregled paketa kružne ekonomije odnosi se na izmjene šest direktiva:
•Direktiva 2008/98/EC o otpadu,
•Direktiva 1999/31/EC o odlagalištima otpada,
•Direktiva 94/62/EC o ambalaži i ambalažnom otpadu,
•Direktiva 2000/53/EC o zbrinjavanju vozila,
•Direktiva 2006/66/EC o baterijama i akumulatorima i
•Direktiva 2012/19/EU o električnom i elektroničkom otpadu.
Također, dolazi do promjene Akcijskog plana 2015 –2019 koji sadrži mjere resursne
učinkovitosti u proizvodnji i u potrošnji, mjere u gospodarenju otpadom i uspostavljanju
tržišta sekundarnim sirovinama, primjenjuje se zelena javna nabavka, zelena ekonomija za
zelena radna mjesta. Od sektorskih mjera pokreću se mjere u oblasti plastike, otpada hrane,
kritičnih materijala, građevinskog otpada, biomasa i biomaterijala. Naravno za sve to su
potrebne inovacije kao i investicije (npr.Horizon 2020).
Hijerarhija upravljanja otpadom izmjenjenom Okvirnom direktivom o otpadu (Direktiva
2008/98/EC) usvojena je obaveza donošenja prevencijskih programa za sve članice, dok
Evropska agencija za okoliš (EEA) provodi reviziju o njihovom završetku i provedbi. Prema
aktuelnoj direktivi EU parlamenta definisana je strategija gospodarenja otpadom od četiri
koraka:
1. Prevencija-sprječavanje nastanka otpada,

2. Priprema za ponovno korištenje,
3. Recikliranje i ponovno korištenje, te
4. Odlaganje otpada, kao najnepoželjnije opcije.
Zašto kružna ekonomija? Danas ljudi žive po principu „uzmi-koristi-baci” –što dolikuje i
pripada dosadašnjoj, linearnoj ekonomiji. Posljedice takvog principa su jako značajne; imamo
neodrživo iscrpljivanje prirodnih resursa-neracionalno korištenje resursa, velika količina
iskorištenih resursa završava kao otpad na odlagalištima, imamo i socijalne probleme zbog
iskorištavanja radne snage, kao i toksične sastojke u proizvodima.
Temeljne postavke kružne ekonomije zastupaju neoborivu tezu da priroda ne poznaje otpad,
ne poznaje spaljivanje kao način zbrinjavanja otpada, nego se poštuje hijerarhija gospodarenja
otpadom, posebno kroz prevenciju nastanka otpada, kroz „Princip 4 R“:
234
•Repair-popravak,
•Reuse-ponovno upotrijebiti,
•Remanufacturing-prerada i
•Recy-koš.
U proizvodnji, u korištenju i eko dizajnu, potrebno je uvoditi i razrađivati inovacije kroz
smanjenje potrošnje resursa uopšte, povećavanje udjela korištenja sekundarnih sirovina,
smanjiivanje potrošnje energije uz primjenu energijske efikasnosti, korištenje novih,
netoksičnih, bioloških i biorazgradivih materijala. Kod korištenja materijala smanjivati
potrošnju energije i stvaranje otpada, a kod eko dizajna ili eko inovacija, raditi na produženju
životnog vijeka proizvoda, lakšem popravljanju proizvoda i nadogradnji i raditi na lakšim
prenamjenama proizvoda.
Također, potrebno je posebno i uvijek protežirati socijalne inovacije kroz:
•Mijenjanje kulture ponašanja i običaja (moram li ja biti ponosni vlasnik perilice rublja),
•Ulaganje u informiranje građana i obrazovanje,
•Važnost pitanja „Zašto je dobro razdvajati otpad ?“,
•Korištenje raznih medija,
•Obrazovanje „potrošača budućnosti”,
•Ugrađivanje „održivog razvoja” u kurikulume,
•Mijenjanje i unaprijeđenje poslovnih modela poduzetnika i gospodarstva,
•Nove usluge –ekonomija dijeljenja (sharing economy),
•Vraćanje starih poslova i stvaranje novih koji nisu postojali i slično.
Kružna ekonomija ima za cilj da razvija ekonomiju i ljudsko društvo na takav način, da koristi
prije svega sve postojeće resurse koji su nastali kao otpad od primarne proizvodnje, od
potrošnje ili bilo koje djelatnosti
Sve što smo napravili i od toga što nam je ostalo vratimo nazad u proizvodnju. To je koncept
savremene tehnološke proizvodnje koji koristi prije svega otpad koji je nastao od kraja vijeka
proizvoda, koristi energiju i obnovljive izvore energije i minimalno ili nikako ne koristi nove
prirodne resurse. Samo na takav način može da se obezbjedi dugoročnost i održivost
ekonomskog razvoja.
Očekivani učinci kružne ekonomije na području EU su:
•170.000 direktnih radnih mjesta do 2035. godine –lokalni poslovi koje se ne može dislocirati
iz EU,
•Smanjenje emisija GHG –600 miliona tona u periodu 2015-2035,
•Pozitivni efekti na konkurentnost EU sektora gospodarenja otpadom i recikliranjem,
pozitivni efekti na sektor proizvodnje (EPR, smanjenje rizika dostupnosti sirovina),
•Pozitivni efekti u resursnoj učinkovitosti kroz veće korištenje sekundarnih sirovina i
smanjenu ovisnost o uvozu, a obavezujuće mjere članica EU do 2030.godine su:
•Maksimum 10% odlaganja ukupno proizvedenog komunalnog otpada,
235
•Minimum 65% priprema za ponovnu upotrebu ili recikliranje komunalnog otpada,

•Minimum 75% priprema za ponovnu upotrebu ili recikliranje ambalažnog otpada (min. 65%
za 2025.).
Za 7 država članica važiće pravo na dodatnih 5 godina (2035) za obavezujuće mjere, a ostali
ciljevi su vezani uz UN Ciljeve održivog razvoja.
Što se tiče kružne ekonomije prisutne su i poticajne mjere a koje se sastoje u sljedećem:
•Selektivno sakupljanje otpada,
•Porezno opterećivanje odlaganja i spaljivanja otpada,
•Udaljavanje od postojeće MBO tehnologije,
•Nema financiranja viška kapaciteta kada su u pitanju mehaničko-biološka obrada i
spalionice,
•Investicije u nove tehnologije.
Važno je djelovati proaktivno na nacionalnoj (poticajno zakonodavstvo) te još važnije –na
regionalnoj i lokalnoj razini (obrazovanje, projekti, implementacija).
Financiranje –EU razina izgleda ovako:
• € 650 miliona –Obzor 2020 (pratite pozive) i
• € 5,5 milijardi –Strukturni fondovi,
•VAŽNO je–iskoristiti sinergiju fondova (novo u programskom razdoblju 2014-2020) –
socijalni, regionalni razvoj, ruralni razvoj, okoliš, Erasmus itd.
Na Slici 1. predstavljena je šema kako postizati kružnu ekonomiju.
236
Slika 1. Šema kako postići kružnu ekonomiju[5]
2. KAKO SPRIJEČITI NASTANAK OTPADA?
Opći je cilj razbijanje veza između gospodarskog rasta i utjecaja na okoliš povezanog sa
generacijom otpada. Pojedini programi iznose ciljeve smanjenja ukupnog ili otpada iz
pojedinih sektora. Određuju se i indikatori za praćenje napretku i učinkovitosti politike
prevencije otpada. Analiza ističe široki spektar planiranih mjera; od faze dizajna, proizvodnje
i distribucije, sve do upotrebe i odlaganja (Sl. 2.).
237
Slika 2. Šemtski prikaz hijerarhije postupanja sa komunalnim otpadom

Izvor: Analiza Okvirne direktive o otpadu(Direktiva 2008/98/EC)
Izmijenjenom Okvirnom direktivom o otpadu (Direktiva 2008/98/EC) postavljeni su osnovni

koncepti i definicije u vezi upravljanja otpadom – što je otpad, što je recikliranje, što je
oporaba i slično. Ona objašnjava kada otpad prestaje biti otpad i postaje sekundarna sirovina
(tzv. end-of-waste kriterij), te kako razlikovati otpad i nus proizvode. Ova direktiva propisuje
osnovna načela gospodarenja otpadom: otpadom se treba upravljati bez opasnosti za ljudsko
zdravlje i za okoliš, a posebice bez rizika utjecaja na vodu, zrak, tlo, biljke ili životinje, bez
stvaranja smetnji bukom ili mirisima, a bez negativnog djelovanja na okolicu ili mjesta od
posebnog interesa. Zakonodavstvo i politike članica Europske unije o gospodarenju
otpadom trebali bi prioritetno primjenjivati hijerarhiju upravljanja otpadom koja se sastoji od
četiri koraka:
 Prvi korak je prevencija u kojoj se izdvajaju proizvodi od otpada (ne-otpad),
 U drugom koraku selektira se otpad koji se može ponovno iskoristiti,
 Sljedeća faza je selekcija otpada koji se može reciklirati, a od preostalog otpada odvaja
se dio za oporabu-ponovna obrada otpada radi njegovog korištenja u materijalne i
energijske svrhe i
 Odlaganje otpada koji se ne može uvrstiti u niti jednu od prethodnih faza.
Ova direktiva uvodi načelo u kojem onečišćivač plaća naknadu te definira termin proširene
odgovornosti proizvođača. Riječ je o plaćanju naknada na opasni otpad i otpadna ulja (stare
direktive o opasnom otpadu i otpadnim uljima ukinute su i prestale su vrijediti od 12.
decembra 2010). Također, direktivom je postavljen plan za ostvarenje dva nova cilja: do
2020. zemlje članice Europske unije trebale bi reciklirati 50% komunalnog otpada i 70%
238
građevinskog otpada. Uz to, direktiva obavezuje zemlje članice EU da donesu planove

gospodarenja otpadom i programe prevencije otpada.
Okvirnom direktivom o otpadu iz 2008. objedinjena su pravila o brojnim pitanjima koja su
dotad bila sadržaj nekoliko propisa i direktiva čime je pojednostavljeno zakonodavstvo EU o
otpadu.
3. GOSPODARENJE OTPADOM-NOVO TRŽIŠTE I BRIGA ZA OKOLIŠ
Prema izmjenjenoj Okvirnoj direktivi o otpadu u zemljama članicama EU slijedili su novi

zakoni koje su donijele vlade i predviđa se otvaranje odlagališta koja će biti specijalizirana za
problematični otpad, papir, staklo, plastiku, metal, tekstil, te glomazni otpad.
Npr. prema podacima Ministarstva gospodarstva u Hrvatskoj, 92% otpada završava na
odlagalištima. U EU prosjek je 37%, a u Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj samo jedan posto
otpada završi na odlagalištima. U EU gospodarenje otpadom i recikliranje posao je vrijedan
137 milijardi eura godišnje, što čini 1,1% BDP-a Unije, a taj sektor zapošljava dva miliona
ljudi. U Hrvatskoj je zbog nerazvrstavanja otpada u posljednjih deset godina na odlagalištima
završilo neiskorištenih sirovina vrijednih pet milijardi kuna[2]. Na prvom su mjestu papir i
karton, slijede kuhinjski otpad te plastika.
4. SPRIJEČITI NASTANAK OTPADA, PONOVNA UPOTREBA I RECIKLIRANJE
Cilj je novog zakona, npr. u Hrvatskoj, uspostava cjelovitog i učinkovitog sistema

gospodarenja otpadom, transparentnog toka sirovina i novca od otpada te dobrobiti od
gospodarenja otpadom, među kojima su razvoj novog tržišta, otvaranje novih radnih mjesta i
pozitivan utjecaj na okoliš. Novim se zakonom ponajprije želi spriječiti nastanak otpada,
zatim uspostaviti njegovu ponovnu upotrebu, recikliranje, oporabu-ponovnu upotrebu i
zbrinjavanje, a za ispunjenje tih ciljeva nužno je promijeniti navike i ponašanje.
Nacionalni su ciljevi, odnosno ciljevi jedinica lokalne samouprave, smanjiti količinu
odloženog otpada, te smanjiti količinu odloženoga biorazgradivog otpada sa naglaskom na
papiru i kartonu (koji čini 27,2 posto bačenoga biorazgradivog otpada), kuhinjskom otpadu
(26,5 posto) te na tekstilu, drvu i zelenom otpadu (iz vrtova i parkova).
5. MANJE OTPADA I ZATVARANJE ODLAGALIŠTA [2]
Zakon u Republici Hrvatskoj predviđa smanjivanje količine odloženog otpada na neusklađena

odlagališta s 1.710.000 tona na kraju 2013. i na 800.000 tona na kraju 2017., nakon čega bi
bilo zabranjeno odlaganje otpada na neusklađenim odlagalištima. Predviđeno je i smanjivanje
količine odloženog biorazgradivog otpada s rekordnih 937.375 tona 2011.godine na 35 posto
te količine, odnosno 264.661 tonu 2020. godine. Hrvatska trenutačno reciklira oko 8% otpada,
239
a cilj je do 2020. to povećati na 50%. Kako bi se to postiglo, spomenutim se zakonom

predviđa fokusiranje na biorazgradiv otpad, posebno papir, ali i na metal, staklo, PET
ambalažu, plastiku, tekstil i obuću, elektronički otpad, baterije i akumulatore, otpadna vozila,
gume, ulja i medicinski otpad, jer te se sirovine mogu ponovo upotrijebiti i reciklirati.
Novost je u Zakonu i precizno definiranje obaveza i odgovornosti te jasno razrađeni
mehanizmi kontrole provedbe zakonskih obaveza. Kazne za nepoštovanje propisa iz tog
Zakona penju se i do 700.000 kuna.
Upoređujući odvajanja otpada u 28 evropskih gradova Evropska komisija je zaključila da je
po postupanju sa otpadom najlošiji Zagreb, koji odvaja svega 1% papira, metala, stakla,
plastike i biootpada, dok je uzor Ljubljana koja je ostvarila rezultat značajan na svjetskoj
razini a koji iznosi preko 70% ukupnog komunalnog otpada, a također imaju i najveći
procenat recikliranog otpada (Sl.3).
Slika 3. Odvajanje pet frakcija u gradovima Evropske unije[1]

Ključ za uspjeh Ljubljane je bilo uvođenje sakupljanja od „vrata do vrata“, posebno za
biootpad, koji najviše pridonosi brzom usponu prikupljenog postotka. Sistem je podržalo vrlo
dobra komunikacijska strategija komunalnom poduzeća Snaga (Snaga Javno podjetje d.o.o.
Ljubljana) u suradnji sa drugim učesnicima, medijima i udruženjima, ističe se u izvještaju EK.
U Ljubljani su zato shvatili da je ključno smanjenje otpada u nastajanju što je jedno od
ključnih načela kružne ekonomije, najnovijeg hita iz Briselske kuhinje. Uloženo je dosta truda
u osvješćivanje građana kako smanjiti proizvodnju otpada, a partnerska organizacija koja im u
tome pomaže je REUSE - Centar za ponovnu upotrebu, gdje raznim aktivnostima nastoje
motivirati građane da stvari popravljaju umjesto da ih se rješavaju bacanjem u smeće.
Naravno, REUSE je ostvario partnerski odnos i sa školama, jer ključ je u ranom učenju. Sada
je ta inicijativa proširena na nacionalne pokušaje smanjivanja prehrambenog otpada i bacanja
240
hrane. Također, dobri primjeri se mogu vidjeti i u Međimurju gdje se odvojeno prikuplja oko
50% otpada.
6. A GDJE SMO MI?
Postojeći sistem upravljanja komunalnim otpadom na području Unsko-sanskog kantona

organiziran je na način da se vrši prikupljanje, transport i odlaganje prikupljenog otpada na
općinskim odlagalištima otpada nesanitarnog tipa. Pokrivenost organiziranim prikupljanjem
otpada na području Unsko-sanskog kantona se kreće oko 75 %.
Analiza sastava komunalnog otpada prvi put je urađena u okviru projekta „Prikupljanje, sortiranje,
analiziranje i evidentiranje komunalnog otpada na području općina Unsko-sanskog kantona i općine
Drvar“, realiziranog 2011. i 2012. godine, objavljenog 2013. godine u Studiji-Pregled osnovnih
podataka o otpadu i aktivnosti u procesu upravljanja otpadom u Unsko-sanskom kantonu-regiji
Bihać[4], a postojeća organizacija upravljanja otpadom na području Unsko-sanskog kantona zasniva se
na principu jedna općina – jedno komunalno preduzeće, operator upravljanja otpadom na općinskom
nivou. Kod svih općinskih komunalnih preduzeća – operatora upravljanja otpadom, aktivnosti koje
sačinjavaju postojeće sisteme upravljanja otpadom svedene su na osnovne: prikupljanje, transport i
odlaganje komunalnog i njemu sličnog otpada na općinska odlagališta otpada. Samo kod nekoliko
komunalnih preduzeća postoje određene aktivnosti na odvojenom prikupljanju i izdvajanju korisnih
komponenti komunalnog otpada, ali na ograničenom području i malim količinama. Npr.
JKP“Komrad“ d.o.o. Bihać na polju recikliranja u toku posljednjih nekoliko godina vrši reciklažu na
papirnom, staklenom i plastičnom otpadu, u 2013. godini tretirani otpad dao je 50 tona reciklata, 2014.
150 tona, a u 2015. iznos reciklata je bio 250 tona, što je polučilo i određene finansijske efekte, ali
svakako se radi o većem gubitku finansijskih sredstava u cijelom postupku recikliranja, nego dobitku
nakon prodaje na tržištu, što je objektivno problem i što se jedino uspješno može riješiti kružnom
ekonomijom i pomoći od strane fondova EU. Ilustracije radi u komunalnom otpadu sa područja grada
Bihaća nalaze se sljedeće količine otpada, u procentima:
Tabela 1: Pregled ukupno prikupljenog otpada za domaćinstva i pravna lica po vrstama u procentima za Grad
Bihać[4]
Plastična PVC Čvrsta Papir Staklo Tekstil Organski Građ. Kabasti Uk.
ambalaža folija plastika otpad materijal
Otpad
% % % % %
% % % % %
3,9 4,6 2,6 8,7 6 6 41 4,8 3,3 80,9
Šta bi značilo za komunalno preduzeće da sve ove količine otpada, odnosno korisnog
materijala pretvori u novi materijal i novu vrijednost, iako je ovdje predočeno samo 80,9%
otpada, bez metala, guma i drugih materijala koji se također prvi izdvajaju iz komunalnog
241
otpada? Svakako puno, a to je težnja kružne ekonomije, odnosno svih nivoa od EU,
Federacije BiH, USK-a i Gradske uprave Bihać, ne toliko zbog finansija koliko zbog zaštite
okoliša i protežiranja zdravog življenja na našim područjima.
Reciklaža je slično rađena i kod nekih drugih komunalnih preduzeća sa Unsko sanskog
kantona, kao i u cijeloj Bosni i Hercegovini, ali je jako teško doći do nekih konkretnih
pokazatelja zbog nepostajanja jedinstvene i dostupne baze podataka.
Generalno se može ustvrditi da na ovom polju treba dalako više i brže raditi s obzirom da je
ulazak Bosne i Hercegovine u EU neminovnost. Važno je napomenuti da je sam proces
sakupljanja, transporta, utrošeni energenti za sam proces prerade, plate zaposlenih i vrijednost
reciklata koji se dobije na kraju tog procesa, koji može da se prodaje dalje na tržištu, skuplji
od cijene reciklata koja se može postići na tržištu. Zbog toga se u ovim poslovima moraju
uvesti eko takse da bi se pokrila ta razlika i da bi država reciklerima mogla da isplati
nadoknade, kao što se to radi u zemljama EU. Uz važnost recikliranja važno je spomenuti i
stvaranje novih Centara za reciklažu, popravku i inovativno djelovanje na materijalima i
predmetima široke proizvodnje gdje praktično nema otpada., a treba raditi na brzom saniranju
i zatvaranju svih postojećih deponija. Spaljivanje komunalnog otpada je štetno i za čovjeka i
za prirodu. Spaljivanje je kontraverzna metoda zbrinjavanja otpada zbog nus pojava koje se
javljaju pri obradi krutih materijala te plinova koji zagađuju zrak, te zbog svega toga nije
ekološka metoda. Dugogodišnja zdravstvena istraživanja i radovi u Velikoj Britaniji, Italiji,
SAD-u, Francuskoj pa i u Njemačkoj, su pokazala da je u području od sedam kilometara od
spalionice povećana smrtnost novorođenčadi i žena, te povećana hospitalizacija zbog
bubrežnih bolesti i spontanih pobačaja. Prava je sreća što kod nas, u našem bližem okruženju,
nije ponikla ni jedna toliko obećavana i nadasve za nas skupa spalionica, a dosta ih je nuđeno.
Zapravo tri su važne pretpostavke za uspješnu primjenu kružne ekonomije u BiH-višerazinsko
upravljanje za pokretanje potencijala evropskog novca od strane javne uprave, formiranje
tržišta sekundarnih sirovina kao preduvjet za dugoročnu održivost projekata i zelena javna
nabavka. Kako bi se stvorila nova, zelena radna mjesta i zazelenila postojeća, ključnu ulogu u
tome ima javna uprava, a postojeće modele o svemo ovome u BiH treba mijenjati i
unaprjeđivati. Za BiH kao zemlju kandidat za EU, budućnost je u kružnoj ekonomiji a najviše
uspjeha u odvojenom prikupljanju otpada-sirovina imaće općine i gradovi koji budu slijedili
„zero-waste“ koncept kojeg na djelu imamo u susjednoj Hrvatskoj, kao i u Sloveniji također.
7. UMJESTO ZAKLJUČKA
O ovoj važnoj temi navodim neke Preporuke sa 2. Međunarodne konferencije o komunalnoj i

općinskoj infrastrukturi održanoj u Bruxellesu u januaru 2016. godine:
 Usvojiti obavezujuće mjere namjenjene hitnim sanacijama postojećih odlagališta od
strane nacionalnih vlada u zemljama kandidatima za članstvo u EU i to mora biti jedan
od naglašenih preduvjeta u procesu pristupanja u EU,
242
 Potaknuti razmjenu najboljih praksi u funkcionisanju komunalnog sektora u zemljam

JIE, uključujući fokus na uspješno realizirane i dobro planirane i pripremljene
investicije i projekte koji su se financirali iz EU fondova koji ne trebaju biti svrha sami
sebi, već je potrebno obratiti pažnju na dugoročne učinke evropskog finansiranja,
poboljšanja razine uvedenih tehnologija, a samim time i poboljšanje razine kvalitete i
dostupnosti komunalnih usluga,
 Uzimajući u obzir prethodne zaključke i sadržaj novousvojenog paketa kružne
ekonomije, predlaže se da Komisija EU pokrene savjetovanja sa predstavnicima
nadležnih institucija i sektorskih stručnjaka iz država članica (Slovenija, Hrvatska) te
iz zemalja kandidata, te da se razmotri poduzimanje specifičnih mjera i konkretnih
koraka koji će pozitivno utjecati na budućnost okolišnih politika u zemljama JIE,
 Razmotriti funkcioniranje i utjecaj sistema javne nabave kroz koje treba potaknuti
nabavu i ugradnju kvalitetne, ekološke i inovativne opreme i novih tehnologija, kojima
se mogu najbrže postići ciljevi kružne ekonomije, te spriječiti pojavu nepotrebnih
administrativnih troškova ili skupe i opsežne projektne dokumentacije i birokratizacije
ulaganja.
8. LITERATURA
[1] European Commission-DG ENV, Brussels(2015.), Assessment of separate collection

schemes in the 28 capitals of the EU, Final Report
[2] http://WWW.zelenazona.hr
[3] Komunal, časopis za komunalno gospodarstvo(2016.), 2. Međunarodna konferencija o
komunalnoj i općinskoj infrastrukturi u Bruxellesu
[4] Ministrstvo za građenje, prostorno uređenje i zaštitu okoliša USK-a(2013.), Studija-
Pregled osnovnih podataka o otpadu i aktivnosti u procesu upravljanja otpadom u Unsko-
sanskom kantonu-regiji Bihać
[5] Škrlec Davor, zastupnik u Europskom parlamentu(2016.), Cirkularna ekonomija i
smjernice EU
243
ENERGETSKA EFIKASNOST I OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE
244
ISSN 2303-5889
UTJECAJ FIZIČKO MEHANIČKIH SVOJSTAVA EKSPANDIRANOG

POLISTIRENA (EPS 120) NA TOPLINSKU VODLJIVOST
Anel Šahinović1Osman Perviz 1,Ifet Šišić1,Hotić Samira1
1
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Luke Marjanovića bb, 77000 Bihać
osmanperviz@yahoo.com
Ključne riječi: ekspandirani polistiren, stiropor, mokra para, vrijeme trajanja

ekspanzije
SAŽETAK
Ekspandirani polistiren (EPS) koji je poznatiji kao stiropor je termo-izolacijski materijal

karakterističnih fizikalno-hemijskih karakteristika. Ekspandirani polistiren je nezamjenjiv
kada su u pitanju mnoge grane industrije, a posebno u građevinarstvu. Danas se moderna
industrija ne može ni zamisliti bez upotrebe EPS. Proizvodi se u svim zemljama širom svijeta,
a na prostoru Unsko-sanskog kantona nalaze se tri fabrike EPS-a. Stambeni poslovni
objektiširom svijeta su obloženi ovim materijalom, jer je vodeći svjetski izolacijski materijal,
čak i nakon 40 godina od njegove prve upotrebe. Svoju primjenu našao je, pored građevinske
industrije, u pakiranju raznih proizvoda u raznim industrijama (prehrambena, elektronička
itd.).
1. UVOD
Proizvodnja ekspandiranoga polistirena (EPS) provodi se u tri stepena. U prvom se stepenu

granule polistirena izlažu mokroj vodenoj pari u tzv. predekspanderu, struktura granule
omekša, a lakohlapljivi ugljikovodik pentan prelazi u gasovito stanje, usljed čega granule
ekspandiraju povećavajući svoj volumen 20 do 30 puta uz istovremeno smanjenje gustoće sa
oko 600 kg/m3 na 30 kg/m3 do 15 kg/m3.[1]
245
Predekspandirane granule transportiraju se pneumatskim transportom u paropropusne silose

gdje dozrijevaju 8-24 sata. Ovo odležavanje predstavlja drugi stepen u kojemu se odvija
difuzija viška pentana iz predekspandiranih granula. U trećem stepenu se dozrele granule
transportiraju u metalne kalupe, tzv. blok forme, u kojima, djelovanjem suhozasićene vodene
pare, dolazi do konačne ekspanzije granula EPS-a, te njihovog sljepljivanja u monolitnu
formu koja se sastoji od zatvorenih ćelija. [3]
EPS je građevinski materijal niske toplinske vodljivosti i male mase, što omogućuje izradu
tanjih i lakših konstrukcija. Ima izvanredna toplinsko-izolacijske (λ = 0.041 do 0.035 W/mK)
i mehaničke karakteristike, niske cijene te jednostavnu ugradnju. EPS je vrlo brzo osvojio
svjetsko graditeljstvo,te je zbog toga na vodećem mjestu s udjelom većim od 40 %. Fizikalno-
mehaničke karakteristike EPS-a ovise o sadržaju mokre pare kojom se provodi ekspanzija
polistirena, pri čemu dolazi do povećanja volumena zrna polistirena, te do smanjenja gustoće
polistirena. EPS gustoće 15 kg/m3, doseže granicu elastičnosti kod 2% stišnjavanja. [4]
Maksimalna dozvoljena radna temperatura za EPS materijale, kao i za sve termoplastične
materijale, ovisi o trajanju i intenzitetu opterećenja povišenom temperaturom. S povećanjem
gustoće EPS povećava se i otpornost na povišene temperature, ali granična vrijednost ostaje
ista. EPS nema negativnog utjecaja na okoliš, upravo zbog njegove osnovne primjene u
građevinarstvu, a to je ušteda energenata, te recikliranja, jedan je od najvažnijih faktora u
zaštiti okoliša. [2]
U 1 m3 EPS sadržano je 3 - 6 milijardi zatvorenih ćelija u kojima je inertan zrak - najbolji
prirodni izolator. Nije otrovan, a ako se i zapali ne razvija štetne plinove, ne sadrži fluor-hlor
ugljikovodike i ne može utjecati na ozonske rupe, lako se reciklira, ne sudjeluje u stvaranju
''efekta staklenika''. EPS nema negativnog utjecaja na okoliš, upravo zbog njegove osnovne
primjene u građevinarstvu, a to je ušteda energenata, te recikliranja, jedan je od najvažnijih
faktora u zaštiti okoliša. [5]
246
2. CILJEVI I METODE ISTRAŽIVANJA
Cilj istraživanja je analiza utjecaja mokre vodene pare (T, p, x; T-temperatura zasićenja, p-
pritisak zasićenja, x-sadržaj pare), kao i vremena ekspanzije polistirena (t-vrijeme ekspanzije)
na fizikalno-mehaničke karakteristike ekspandiranog polistirena.
Na osnovu provedene analize cilj je postići smanjenje temperaturnog intervala, intervala
pritiska i smanjenje trajanja vremena ekspanzije polistirena, u odnosu na tehnologijom
propisane vrijednosti ovih parametara. Na ovaj način, ostvarenjem ovih ciljeva, doći će do
uštede u potrošnji energije pri proizvodnji EPS uz zadržavanje standardima propisanog
kvaliteta EPS.
Analizom utjecaja mokre vodene pare, kao i vremena trajanja ekspanzije polistirena utvrđeno
je da postoji mogućnost smanjenja temperaturnog intervala, intervala pritiska i vremena
trajanja ekspanzije polistirena u odnosu na propisane vrijednosti, uz zadržavanje fizikalno-
mehaničkih karakteristika EPS.
Tokovi ispitivanja - U tvornici Stiroterm - Cazin izmjerena je temperatura, pritisak mokre
vodene pare u prvom i trećem stepenu ekspanzije polistirena i to za cijeli asortiman
proizvodnje ove tvornice (radi se o šest različitih proizvoda EPS). Mjerenja navedenih
parametara vršena su kroz jednu smjenu (8 sati), za svaki asortiman proizvodnje.
Na osnovu izmjerenih vrijednosti temperature, pritiska, računski je određen sadržaj mokre
pare. Na osnovu poznate temperature zasićenja, koja je određena mjerenjem, iz
termodinamskih tablica preuzeta je vrijednost specifičnog volumena vrele vode i specifičnog
volumena suhozasićene pare. Nakon toga izračunat je sadržaj pare, prema slijedećoj formuli:
(2)
Mjereno je vrijeme trajanja ekspanzije polistirena u prvom i trećem stepenu ekspanzije

polistirena za cijeli asortiman proizvodnje ove tvornice.
Nakon trećeg stepena ekspanzije polistirena, uzete su po tri ploče EPS, dimenzija (300 x
300mm, debljine 50mm i 100mm) te su dostavljene na građevinski institut „GIT‘' Tuzla gdje
su određivane fizikalno-mehaničke karakteristike EPS.
247
3. REZULTATI ISPITIVANJA
Tabela 1.Fizičko-mehaničke osobine EPS 120
RB OSOBINA Jedinica Relevantni
standard
1. FIZIČKO-MEHANIČKE OSOBINE
1.1. LINEARNE DIMENZIJE
- Dužina 100 cm BAS EN 822
min.
max. 100 cm
srednja 100 cm
- Širina 50,0 cm BAS EN 822

min.
max. 50,0 cm
srednja 50,0 cm
- Debljina 5,0 cm BAS EN 823
min.
max. 5,0 cm
srednja 5,0 cm
1.2. ZAPREMINSKA MASA 21,86 kg/m3 BAS EN 1602

min.
max. 22,99 kg/m3
248
3
srednja 22,54 kg/m
1.3. Pritisna čvrstoća pri 10 % def. min. 120,63 kPa BAS EN 826
max. 128,00 kPa
srednja 125,16 kPa
1.4. Savojna čvrstoća 181,62 kPa BAS EN 826

min.
max. 188,83 kPa
srednja 185,00 kPa
1.5. Zatezna čvrstoća 90,40 kPa BAS EN 1607
min.
max. 92,60 kPa
srednja 91,70 kPa
1.6. Faktor otpora difuzijski vodene pare 45,2 g/(Pa s BAS EN 12086
μ m2 )
h
1.7. Dimenzionalna stabilnost nakon 16 BAS EN 1604
Po dužini 0,264 %
Po širini 0,220 %
Po debljini 0,101 %
Nakon 48hpodužini 0,222 %
Po širini 0,167 %
Po debljini 1,105 %
1.8. Čvrstoća na smicanje BAS EN 12090
min. 132,35 kPa
max. 138,11 kPa
249
srednja 135,25 kPa
1.9. Dugotrajna vodoupojnost pri uranjanju BAS EN 12087
min. 0,788 %
max 0.808%
srednja 0.800%
Tabela 2. Ispitivanje koeficijenta toplinske provodljivosti EPS 120

RB Debljina Dužina i Zapreminska Koeficijent Otpor
uzorka širina masa uzorka toplinske prolazu
2
mm uzorka kg/m provodljivosti topline
2 2
mm (W/m K) (m K/W)
1. 50 298*299 23,4 0,035 1,45
2. 50 300*300 22,6 0,035 1,43
3. 100 301*300 22,6 0,036 2,85
4. 100 299*300 22,6 0,037 2,83
4. DISKUSIJA
Iz tabele br.1 se vidi da je uzorak odgovarajućih linearnih dimenzija, i da ispunjava standard

BAS EN 822 i 823. Zapreminska masa uzorka čije su dimenzije 300x50x5 cm, je također u
skladu sa relevantnim standardom BAS EN 1602.Ostale fizičko-mehaničke osobine vezane za
EPS 120, također ispunjavaju relevantne standarde i pokazuju visoki kvalitet ovog proizvoda.
Na osnovu istog može se zaključiti da se smanjenjem vrijednosti parametara mokre pare (T, p,
x; T-temperatura zasićenja, p-pritisak zasićenja, x-sadržaj pare), kao i vremena ekspanzije
polistirena (t-vrijeme ekspanzije) zadržane su standardima propisane fizikalno-mehaničke
karakteristike ekspandiranog polistirena.
Tabela br.2 pokazuje toplotnu provodljivost ovog asortimana i ona iznosi 0,035 W/mK, i ako
idealna toplotna provodljivost za EPS 120 iznosi 0,039 W/mK,što kazuje na zaključak da su
ispitivani uzorci boljih izolacijskih svojstava. Kod ovog asortimana toplotna provodljivost je
jako bitna jer se mnogo koristi u građevinarstvu na vrlo osjetljivim mjestima sa povećanom
mogućnosti upijanja vode i vlage.
250
5. ZAKLJUČAK
Ekspandirani polistiren (EPS) od samog otkrića je nezamjenjiv u svim oblastima u kojima se

koristi.
Pravilnom ugradnjom i primjenom, vijek trajanja mu je dosta velik, što je veoma povoljno, s
obzirom na njegovu amorfnu strukturu, koja predstavlja njegov najveći nedostatak.
Fizičko-mehanička svojstva EPS, posebno zapreminska masa imaju direktan utjecaj na
toplinsku vodljivost, to jest povećanjem zapreminske mase smanjuje se koeficijent toplinske
vodljivosti.
Smanjenjem vrijednosti parametara mokre pare (T, p, x; T-temperatura zasićenja, p-pritisak
zasićenja, x-sadržaj pare), kao i vremena ekspanzije polistirena (t-vrijeme ekspanzije)
zadržane su standardima propisane fizikalno-mehaničke karakteristike ekspandiranog
polistirena.
6. LITERATURA
[1] Beahan, P., Andres, T.,Bevis, M. (1976): Some observation on the micromorphology of
deformed ABS and HIPS rubber-modifi ed materials; Journal of Materials Science 11 (7),
1207-1214, pp56-74.
[2] Ćatović,F. (2006): Nauka o materijalima-novi materijali, Univerzitete ,,Džemal
Bijedić’’ Mostar,Mašinski fakultet, Univerzitet u Bihaću,Tehnicki fakultet, pp 11-15.
[3] Derrick, S.,(2010):Polystyrene Recycling; Chicago,pp12-16.
[4] Eaves, D.,(2004): Handbook of Polymer Foams; California,pp 23-32.
[5] Gnip I., Vaitkus, SI., Kersulis, V.I., Veyelis S. A. (2007) Deformability Of Expanded
Polystyrene Under Short-Term Compression Mechanics of Composite Materials, Mechanics
of Composite Materials, 43 (5),pp 433-444.
251
ZAŠTITA EKOSISTEMA
252
ISSN 2303-5889
„MEĐUNARODNO-PRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE I OČUVANJA OKOLIŠA“
Amela Čolić1, Belma Bajrić1
Univerzitet u Bihaću, Pravni fakultet Bihać
Ključne riječi: održivi razvoj, međunarodno pravo zaštite okoliša, međunarodni

ugovori, način regulacije, soft law u oblasti zaštite okoliša
SAŽETAK
Zaštita okoliša je ozbiljan socijalni i ekonomski problem, stoga zahtijeva holistički pristup i
traži odgovore na probleme koji ne poznaju nacionalne granice. U predmetnoj oblasti
neophodan je interdisciplinarni pristup sa osloncem na sistem prava odnosno normativnu
regulaciju kako na nacionalnom, tako i na međunarodnom nivou. Cilj predmetnog rada je
prikazati oblast okoliša i njegovu poziciju u međunarodno-pravnom sistemu zaštite, pravni
režim zaštite okoliša, nova saznanja i potrebe. U Bosni i Hercegovini postignut je ograničeni
napredak u oblasti zaštite okoliša, međutim u procesu pridruživanja Evropskoj uniji traži se
usklađivanje zakonodavstva i u oblasti zaštite okoliša sa acquis communautaire-om i
prihvatanje smjernica održivog razvoja. S obzirom da pravo okoliša nije samostalna grana
prava tim prije do izražaja dolazi povezanost ekonomskoj razvoja, socijalne pravednosti i
očuvanja zaštićenih područja prirode i ugradnja zakonskih i podzakonskih rješenja u
sektorske politike (industrija, energetika, saobraćaj, poljoprivreda, turizam) koje utiču na
oblast okoliša.
1. RAZVOJ MEĐUNARODNOG PRAVA OKOLIŠA
Međunarodno pravo okoliša dio je međunarodnog prava koje doživljava svoju ekspanziju
nakon održavanja Konferencije UN-a o čovjekovom okolišu 1972. Tzv. Stockholmske
konferencije, prema mjestu održavanja. Međutim, prvi pravni akti u formi međunardonih
ugovora o zaštiti i očuvanju okoliša obuhvatali su međunarodne rijeke i jezera, a odnosili su
253
se na podjelu ribolovnih prava na rijekama, nadzor plovidbe, te iskorištavanje i upotrebu

međunarodnih rijeka. Pravna regulacija kasnije će obuhvatiti zaštitu komercijalno vrijednih
vrsta na moru i kopnu, zaštitu ptica korisnih za poljoprivredu15. Ono što će opredjeliti
profiliranje discipline Međunarodnog prava okoliša u okviru šire grane prava Međunarodno
pravo jeste potvrda da rezultate ne mogu dati države svojim jednostranim akcijama, da
nacionalna pravna regulativa i djelovanje dijela država nije rješenje. Stoga, upravo subjekti
međunarodnog prava, države i međunarodne organizacije organizuju Konferenciju UN-a i
deklariraju se za sistemsko, plansko, koordinirano djelovanje na međunarodnom nivou16. Tom
prilikom donosi se Deklaracija o čovjekovom okolišu sa načelima za njegovu zaštitu,
očuvanje i poboljšanje, zatim Akcijski program sa preporukama za konkretne radnje država
potpisnica. Iako se, u to vrijeme radi o Soft law instrumentariju regulacije društvenih
odnosa17, znači bez formalno-pravno obavezujućeg karaktera, gledano danas predmetna
načela i preporuke su stvorile pravne učinke, bez obzira na manju obavezu i manju preciznost.
Konferencija je danas važna i sa aspekta odluke država da pristupe formiranju blažih, manje
intenzivnih sporazuma, što je potvrdilo zrelost, sposobnost i spremnost država kao subjekata
međunarodnog prava da se društveni odnosi u oblasti okoliša prepuste regulaciji koju
karakteriše fleksibilnost i dinamizam. To će biti presudno za povećanu otvorenost i aktivniji
pristup novih država članica konferencija, promociju transparentnosti, olakšan tok
informacija, kompromis i smanjenje asimetrije između nacionalnih propisa. Na ovaj način
korišten je Soft law u međunarodnom pravu za rješavanje postojećih problema u okolišu te
kao prijelaz od pravno neobavezujuće sfere ka pravno obavezujućoj sferi Hard law18. Pravo i
pravni poredak zadržali su do danas nacionalnu i lokalnu određenost, međutim savremene
tendencije idu u pravcu otvaranja, saradnje i denacionalizacije. Primjena Soft law prava kao
sredstva unifikacije i harmonizacije propisa pokazala je da Soft law ne obavezuje, ali
proizvodi pravne učinke i utiče na pravnu doktrinu.
Rezultati Stockholmske konferencije išli su u pravcu opće obaveze i opredjeljenosti država da
surađuju u primjeni propisa iz oblasti okoliša, da štite, da ne ugrožavaju okoliš sa štetnim
radnjama i posljedicama koje bi išle izvan jurisdikcije nacionalnih država. Kao rezultat
preporuka sa Konferencije dolazi do osnivanja Programa UN-a za okoliš UNEP – United
Nations Environment Program.
15
Ekološke katastrofe snažno su uticale na razvoj svijesti: ispuštanje žive u more, upotreba DDT-a u
poljoprivredi, nesreće tankera na otvorenom moru)
16
Radni dio Stockholmske konferencije počinje upravo 5. juna 1972., koji se obilježava kao međunarodni Dan
zaštite okoliša.
17
Čolić, Amela, Bajrić Belma, „Instrumentarij regulacije društvenih odnosa“, Izbor sudske prakse – naučni,
stručni i informativni časopis, Glosarijum, God. XII, Beograd, maj 2014. Broj 5.
18
U vezi s tim UNEP je osmislio Okvirne konvencije i dodatne protokole, smjernice i preporuke za pojedine
oblasti okoliša. Države potpisnice okvirne konvencije preuzimaju opće obaveze, stvara se pravni okvir za
usvajanje dodatnih protokola sa detaljnijim i konkretnijim obavezama država pristupnica. Upravo ti dodatni
instrumenti detaljnije određuju obaveze država. Smjernice i preporuke u okviru UNEP-a su prethodile
zaključenju svih važnih međunarodnih ugovora.
254
U narednom periodu zaključuju se međunarodni ugovori sa različitim nivoima uređenja u

okviru kojih preovladava regionalni pristup koji u sektoru okoliša ima svoje prednosti. Kriterij
predmeta zaštite presudan je za kasnije profiliranje sektora zakonodavstva iz oblasti zaštite
okoliša i to: zaštita zraka, tla, voda, zaštita prirode, upravljanje otpadom, kontrola
industrijskog zagađenja, buka, klimatske promjene. U vezi sa predmetom zaštite je i način
regulacije. Puna zaštita okoliša od štetnih tvari suprotna je opredjeljenosti država za razvoj.
Stoga savremena pravna regulacija zabranjuje emisije i odlaganje tvari koje su najštetnije, a
odlaganje manje štetnih tvari ograničava se na količine koje priroda može razgraditi i učiniti
sigurnim za zdravlje ljudi i za okoliš. Pravila općeg međunarodnog prava u oblasti zaštite
okoliša zabranjuju državama djelatnosti koje idu u pravcu degradacije okoliša i obavezuju
države na saradnju (uzajamno obavještavanje, savjetovanje, globalni pregovori, uzajamna
pomoć, sporazumi o partnerstvu, saradnja sa zemljama i regijama) u zaštiti okoliša. Zabrana
prekograničnog onečišćenja sadrži obavezu države da koristi dužnu pažnju u cilju
spriječavanja nastupanja štetnog događaja.
U periodu koji je uslijedio intenzivira se industrijski razvoj i nastupaju novi problemi u oblasti
okoliša (degradacija šuma, biološke raznolikosti, oštećenje ozonskog omotača, promjene
klime) što dovodi do potrebe za novim pristupom, direktno kroz planove razvoja. Novi pristup
izgradio je do danas smjernice održivog, uravnoteženog razvoja što je premisa zaštite i
očuvanja sektora okoliša do danas. Razvoj, rast te široka eksploatacija prirodnih resursa
ustupaju mjesto zdravlju ljudi, unapređenju ekonomije i odgovornosti u oblasti okoliša.
Upravo određenje razvoja do granica koje dopušta okoliš (sustainable development) odredilo
je Konferenciju UN-a o okolišu i razvoju u Rio de Janeiru 1992. godine19. Pitanja okoliša
zastupljena su sve više u javnosti i postaju važna preokupacija u društvu do mjere da pravo na
zdrav okoliš i održiv razvoj postaju predmet pravne regulacije. Pravna regulacija u oblasti
okoliša utiče na slobodan promet roba i na tržišnu konkurenciju, s obzirom da primjena
okolišnog zakonodavstva dovodi do restrikcija slobodnom kretanju roba i utiče na
konkurentnu sposobnost pravnih subjekata. Međunarodnu saradnju na području okoliša
unaprijedila je i velika angažiranost Evropske unije koja danas ima ključnu ulogu u
međunarodnim pregovorima o oklišu. Konferencija o održivom razvoju Rio+20 iz 2012.
godine ostala je zapamćena zbog međunarodnih pregovora o klimi i uspostavi standarda poput
jednostrane obaveze smanjenja emisije stakleničkih plinova.
19
Na Konferenciji u Riu usvojeni su: Deklaracija o okolišu i razvoju, Agenda 21 (okoliš, ekonomija, društvo),
Načela o ekonomisanju, čuvanju i održivom razvoju šuma, Konvencija o biološkoj raznolikosti i Okvirna
konvencija UN o promjeni klime.
255
2. ZAJEDNIČKA NAČELA ZA NACIONALNO I MEĐUNARODNO PRAVO

OKOLIŠA
Glavna načela koja su osnova propisa u oblasti okoliša danas su obavezan dio nacionalnih
zakona u oblasti okoliša i kao takva su preuzeta iz međunarodnih ugovora i evropskih
direktiva i odnose se na sve nivoe vlasti.
Načelo održivog razvoja podrazumijeva sistem usklađenih tehničko-tehnoloških, ekonomskih
i društvenih aktivnosti u razvoju sa savremenim potrebama, ali bez ugrožavanja okoliša,
vodeći računa o ekonomičnosti, razumnosti, unaprijeđenju kvaliteta životne sredine. Održivi
razvoj se postiže sprovođenjem donesenih odluka koje se baziraju na usklađenosti interesa
okoliša i ekonomskog razvoja. Koncept održivog razvoja je dugoročni koncept integracije
okoliša i socijalno-ekonomskog razvoja.
Načelo predostrožnosti i prevencije ostvaruje se procjenom uticaja na okoliš20 i korištenjem
najboljih raspoloživih i dostupnih tehnologija, tehnika i opreme, promovira se prevencija i
stalno praćenje stepena onečišćenja, izbjegavanje opasnosti i planiranje aktivnosti uz
smanjenje opterećenja i rizika za okoliš i zdravlje ljudi. Prevencija također obuhvata
smanjenje opterećenja prostora, potrošnju sirovina i energije u izgradnji, proizvodnji,
distribuciji i upotrebi, uvođenje reciklaže, ograničenje uticaja na okoliš na izvoru
zagađenja.Načelo zamjene podrazumijeva daje svaku djelatnost sa štetnim posljedicama po
okoliš potrebno zamijeniti drugom djelatnošću, koja podrazumijeva manji rizik, opasnost i
manje troškove u odnosu na vrijednosti koje se štite. Načelo se primjenjuje pri korištenju
proizvoda, dijelova postrojenja, opreme i primjene proizvodnih procesa uz obavezno
ograničenje zagađenja okoliša na izvoru.
Načelo integralnog pristupa spriječava ili svodi rizik od štete za okoliš na najmanju moguću
mjeru. Integracija bi obuhvatala životni ciklus supstanci i proizvoda, predviđanje posljedica
kao rezultat djelovanja supstanci i djelatnosti, svođenje štetnog djelovanja otpada na najmanju
moguću mjeru, primjena metoda procjene, komparacije problema i kvalitativnih mjera
usmjerenih ka izvoru emisije.
Načelo saradnje i podjele odgovornosti u vezi je sa premisom održivog razvoja i postiže se
usaglašenim zajedničkim djelovanjem učesnika po osnovu podjele odgovornosti
(međuentitetska saradnja, bilateralna ili multilateralna saradnja, posebno odnosi sa susjednim
zemljama).
Načelo učešća javnosti i pristup informacijama o okolišu podrazumijeva pravo na informacije
o stanju okoliša i učešće o postupku donošenja odluka. Podaci o stanju okoliša su javni.
20
Obaveza procjene uticaja na okoliš dio je međunarodnih ugovora o čemu detaljnije Konvencija o procjeni
uticaja na okoliš u prekograničnom kontekstu iz 1991. godine. Konvencija obavezuju izradu prethodne procjene
uticaja na okoliš prije početka radnji gradnje postrojenja, rafinerija, livnica za koje je vjerovatno da će imati
znatan štetni prekogranični uticaj na okoliš. O planiranim djelatnostima država je obavezna obavijestiti ostale
države na čijem je području moguć štetan uticaj na okoliš što daje pravo tim državama da učestvuju u postupku
procjene uticaja na okoliš.
256
Načelo „zagađivač plaća“ odnosi se na zagađivača, a ne na državu.Zagađivač plaća naknadu

za zagađivanje okoliša kada svojim aktivnostima uzrokuje ili može uzrokovati opterećenje
okoliša, ukoliko proizvodi, koristi ili stavlja u promet sirovinu, poluproizvod ili proizvod koji
sadrži štetne materije po okoliš. Zagađivač snosi troškove nastale ugrožavanjem okoliša koji
obuhvataju troškove rizika i troškove naknade štete.
Načelo zajedničke, ali diferencirane odgovornosti država pravi razliku u obavezama između
razvijenih i zemalja u razvoju kada je riječ konkretno o onečišćenju okoliša. Međunarodno
pravo okoliša promovira poštivanje i provođenje usvojenih pravnih propisa i preuzetih
međunarodnih obaveza21, kontinuirano poboljšanje na način da se sektor okoliša integrira u
sektorske politike (industrija, energetika, mala i srednja preduzeća, poljoprivreda, turizam,
obnovljivi izvori energije) i spriječavanje zagađenja. Konkretno na nivou BiH, još uvijek ne
postoje mehanizmi koji omogućavaju da se okoliš uzima u obzir u drugim politikama. Postoji
razvijena svijest u svim institucijama na nivou BiH o potrebi uključivanja okolišnih pitanja u
druge sektore, na nivou entiteta i Brčko Distrikta BiH predmetni mehanizmi ugrađeni su u
strateške dokumente i legislativu.22
3. NAJVAŽNIJI MEĐUNARODNI SPORAZUMI U OBLASTI OKOLIŠA

POTPISANI ODNOSNO RATIFIKOVANI OD STRANE BOSNE I
HERCEGOVINE
Značaj informisanja javnosti u oblasti prava okoliša izuzetno je važan, u fazi planiranja i prije
odobravanja projekata radi osiguranja okoliša. Pristup informacijama uz javno učešće u
odlučivanju u vezi sa okolišnim pitanjima i pristup pravosuđu sastavni je dio upravljanja
okolišom. Način praktičnog djelovanja uredila je Konvencija o pristupu informacijama,
učešću javnosti u procesu odlučivanja i pristupu pravosudnim organima u oblasti okoliša –
Aarhuška konvencija23. Konvencijom je učešće javnosti u donošenju odluka jedno od tri prava
koja su u pitanjima okoliša zagarantirana javnosti.Na nivou BiH pristup javnosti
informacijama o okolišu na zahtjev i na inicijativu javnih organa regulirano je Zakonom o
21
Konkretno, radi se o horizontalnom i vertikalnom usaglašavanju pravnih propisa, izradi, usvajanju i provođenju
provedbenih pravnih akata, programa i planova koje propisuju zakoni, te obavezan i kontinuiran inspekcijski
nadzor.
22
U skladu sa Zakonom o zaštiti okoliša Federacije BiH, „Službene novine FBiH“, broj: 33/03 i Zakona o
izmjenama i dopunama Zakona o zaštiti okoliša,„Službene novine Federacije BiH“, broj: 39/09 organi nadležni
za izradu dokumenata prostornog uređenja i organi nadležni za izradu planova, programa i strategija iz oblasti:
poljoprivrede, ribarstva, šumarstva, energetike, rudarstva i industrije, transporta, upravljanja otpadom i
upravljanja vodama i dokumenata čiji sadržaji mogu imati negativan uticaj na okoliš obavezni su izraditi
Stratešku procjenu uticaja na okoliš sa aspekta vrednovanja posljedica po okoliš. Ista obaveza integriranja
okoliša s politikama ostalih sektora i ostvarivanje međusektorske koordinacije kod izrade legislative propisana je
i Federalnom strategijom zaštite okoliša za period 2008-2018. koju je usvojio Parlament Federacije BiH.
23
Datum potpisivanja Konvencije 25.04.1998., mjesto potpisivanja Aarhus, Danska, ratifikacija 15.09.2008.
objavljena u Službenom glasniku BiH – Međunarodni ugovori broj: 8/08.
257
slobodi pristupa informacijama u BiH24, na način da predmetni zakon obuhvata sve

informacije, a ne samo informacije koje se odnose na sektor okoliša. Zakon o slobodi pristupa
informacijama u BiH u najvećoj mjeri je u saglasnosti sa odgovarajućim odredbama iz
Aarhuške konvencije.
Bosna i Hercegovina je članica Konvencije o procjeni prekograničnog uticaja na životnu
sredinu – Espoo konvencija.25 Konvencija obavezuje države članice konvencije na realizaciju
prekograničnih konsultacija u skladu sa odgovarajućim vremenskim rokovima i u direktnoj
komunikaciji sa zainteresiranom stranom. Međunarodna saradnja u slučajevima
prekograničnog uticaja projekta na okoliš druge države vrši se kada postoji obaveza po
osnovu ratifikacije međunarodnih sporazuma, prema načelu reciprociteta ili na osnovu
zvaničnih međudržavnih dogovora. Rokovi predviđeni za prekogranične konsultacije u skladu
su sa rokovima Espoo konvencije. Postupak prekograničnih konsultacija u BiH vode
entitetska ministarstva nadležna za okoliš. Nosilac projekta u obavezi je da obavijesti
nadležno ministarstvo o potencijalno značajnom prekograničnom uticaju projekta na okoliš.
U slučaju da se procijeni da projekat može imati značajan uticaj na okoliš druge države ili po
njihovom zahtjevu određuje se obavezna izrada studije o mogućim uticajima na okoliš –
Strateška procjena okoliša (komponente okoliša, kvalitet okoliša i uticaj na zdravlje ljudi)
Bosna i Hercegovina je članica Okvirne konvencije UN-a o klimatskim promjenama sa Kjoto
protokolom26 u statusu članice koja nije u grupi država u aneksu B predmetnog Protokola za
koje je određena obaveza smanjenja emisija u odnosu na osnovni period. Činom ratifikacije
Konvencije i Protokola BiH je preuzela obavezu utvrđivanja i sprovođenja mjera i
aktivnostikoje će na nacionalnom nivou dovesti do postizanja ciljeva Konvencije.
Ratifikacijom Protokola za BiH nisu uvedene nove obaveze smanjenja emisija stakleničkih
plinova u odnosu na opće obaveze utvrđene Konvencijom, a to su: izrada nacionalnih
izvještaja, periodično izvještavanje organa Konvencije, međunarodna saradnja u oblasti
klimatskih istraživanja, transfera znanja, čistih tehnologija, sprovođenje mjera u izmjenjenim
klimatskim uslovima, obuke, informisanje javnosti o uzrocima i uticajima promjene klime. Sa
vlastite pozicije Bosna i Hercegovina je odlučna da uvažava osnovna načela Okvirne
konvencije UN o klimatskim promjenama, interese da zastupa pravo učestvovanja u realizaciji
programa pomoći putem fleksibilnih mehanizama Kjoto protokola. S tim u vezi, a rukovodeći
se interesima BiH u procesu stabilizacije i pridrživanja, Vijeće ministara BiH je usvojilo
Odluku o uspostavi Ovlaštenog tijela za provođenje projekata Mehanizma čistog razvoja
Kjoto protokola.27
24
Službeni glasnik BiH, broj 28/00, Zakon usvojen od strane Parlamentarne skupštine BiH u oktobru 2000.
25
Datum potpisivanja Konvencije 25.02.1991., mjesto potpisivanja Espoo, Finska, ratifikacija 14.03.2010.
objavljena u Službenom glasniku BiH-Međunarodni ugovori broj:8/09.
26
Datum potpisivanja Konvencije 13.06.1992., mjesto potpisivanja Rio de Janeiro, Brazil, ratifikacija
20.07.2000. objavljena u Službenom glasniku BiH broj:19/00. Kjoto protokol potpisan je 01.12.1997. u Kyotu,
Japan, ratfikacija 22.04.2008. objavljen u Službenom glasniku BiH-Međunarodni ugovori 3/08.
27
Vijeće ministara BiH, Odgovori na listu pitanja EU, Poglavlje 27-Okoliš, Sarajevo, oktobar 2012. str. 296.
258
Konvencija o zaštiti ozonskog omotača – Bečka konvencija28obavezuje potpisnice da štite

ljudsko zdravlje i okoliš od štetnih uticaja koji mogu nastati od oštećenog ozonskog omotača,
postepenim smanjenjem, prestankom proizvodnje i upotrebe štetnih tvari. Konkretne obaveze
države potpisnice preuzele su usvajanjem Montrealskog protokola o tvarima koje oštećuju
ozonski omotač.29 Montrealski protokol smatra se jednim od međunarodnih sporazuma sa
mehanizmima osiguranja praktične primjene što potvrđuje ukupno pet amandmana i izmjena
Montrealskog protokola (amandmani iz Londona, Kopenhagena, Beča, Pekinga i Montreala).
Činom ratifikacije i pristupanja Montrealskom protokolu i amandmanima uz Protokol Bosna i
Hercegovina je stekla pravo na međunarodnu tehniču i financijsku pomoć u provođenju kako
Bečke konvencije tako i Montrealskog protokola. Razvijene države su u obavezi da pruže
tehničku saradnju i prenesu tehnologije državama u razvoju kako bi i one bile uspješne u
eliminisanju štetnih tvari. Zakonski osnov za provođenje Montrealskog protokola o tvarima
koje oštećuju ozonski omotač u BiH nalazimo u Zakonu o postupku zaključivanja i
izvršavanja međunarodnih ugovora BiH30 i u Zakonu o Vijeću ministara BiH31. Vijeće
ministara BiH je Odlukom o uslovima i načinu provođenja Montrealskog protokola i
postepenog isključenja iz upotrebe supstanci koje oštećuju ozonski omotač u BiH definiralo
uslove i način provođenja Protokola, kao i nadležnosti i obaveze državnih organa i tijela.
Predmetna Odluka detaljnije uređuje uslove i način postepenog smanjenja potrošnje supstanci
koje oštećuju ozonski omotač i njihovo postepeno isključenje iz upotrebe te postupanje sa
proizvodima koji u BiH sadrže te supstance.
Konvencija o biološkoj raznovrsnosti32uspostavila je novu koncepciju zaštite prirode i
očuvanje biološke raznovrsnosti kao osnovno međunarodno načelo u zaštiti prirode i
zajedničku obavezu svih. Primarni cilj konvencije je očuvanje i održivo korištenje biološke
raznovrsnosti kako bi se spriječilo osiromašenje živog svijeta i pripadajućih staništa. Također
važan multilateralni sporazum iz oblasti okoliša, vezan uz biodiverzitet je Konvencija o
barskim i močvarnim područjima od međunarodnog značaja, posebno staništima
vodotokova.33Konvencija je okvir za međunarodnu saradnju i obavezuje države članice na
opće očuvanje, na zaštitu prirodnih rezervata i na posebne obaveze močvara koje su uvrštene
na popis međunarodne važnosti.Konvencija o očuvanju evropskih prirodnih vrsta i prirodnih
staništa34ima za cilj očuvanje divljih biljnih i životinjskih vsta, njihovih prirodnih staništa,
28
Datum potpisivanja Konvencije 22.03.1985. u Beču, Austrija, preuzeto sukcesijom, objavljeno u Službenom
listu SFRJ-Međunarodni ugovori 1/90 i R BiH 13/94
29
Montrealski protokol potpisan je 16.09.1987. u Montrealu, Kanada, preuzet je suksecijom i objavljen u
Službenom listu SFRJ – Međunarodni ugovori 16/90.
30
Službeni glasnik BiH, broj: 29/00
31
Službeni glasnik BiH, broj: 30/03 i 42/03
32
Datum potpisivanja Konvencije 13.06.1992., mjesto potpisivanja Rio de Janeiro, Brazil, ratifikacija
31.12.2002, objavljeno u Službenom glasniku BiH-Međunarodni ugovori 12/02.
33
Datum potpisivanja Konvencije 02.02.1971. Ramsar, Iran, preuzeta sukcesijom 2001.
34
Datum potpisivanja Konvencije 19.09.1979., mjesto potpisivanja Bern, Švicarska, ratifikacija 15.09.2008.
objavljena u Službenom glasniku BiH – Međunarodni ugovori broj: 8/08.
259
saradnju i potrebu zaštite ugroženih staništa i osjetljivih migratornih vrsta. Države članice
imaju obavezu saradnje kako bi pojačali efikasnost mjera i koordinirali aktivnosti na zaštiti
migratornih vrsta i razmjenili informacije i iskustva.
Prekogranični promet opasnog otpada uređen je Konvencijom o kontroli prekograničnog
kretanja opasnog otpada i njegovo odlaganje – Bazelska konvencija35. Primarno načelo
Konvencije je osiguranje prekograničnog prometa i odlaganja opasnog otpada na način koji
nije štetan za ljudsko zdravlje i okoliš. Cilj Konvencije nije da potiče prekogranični promet
opasnog otpada, cilj Konvencije je odlaganje opasnog otpada u državi u kojoj je proizveden ili
nastao kad god je to moguće učiniti na način koji nije štetan za ljudsko zdravlje i okoliš.
Konvencija priznaje pravo svakoj državi da zabrani ulazak i odlaganje opasnog otpada na
svom nacionalnom prostoru. Prekogranični promet i odlaganje opasnog otpada u državi u
kojoj nije nastao dozvoljeno je samo ukoliko je osigurano odlaganje na način koji nije štetan
za zdravlje ljudi i okoliš i uz jasan uslov pismenog pristanka države u kojoj se otpad odlaže.
Prethodni pismeni pristanak zahtijeva se od države u kojoj se vrši odlaganje, ali i od tranzitne
države kroz koju se opasni otpad provodi do konačnog mjesta odlaganja. Država koja izvozi
opasni otpad u obavezi je da preuzme ponovo opasni otpad koji je nezakonito izvezla.
Ukoliko se utvrdi krivica uvoznika, država uvoznica mora osigurati odgovarajuće odlaganje
otpada. Konvencija izričito određuje da se nezakoniti promet opasnog otpada smatra
kriviučnim djelom i obavezuje države potpisnice Konvencije da osiguraju procesuiranje i
kažnjavanje. U skladu sa načelom zajedničke, ali diferencirane odgovornosti država razvijene
države su u obavezi da pomažu državama u razvoju u primjeni Bazelske Konvencije a vezano
za tehnologije koje se primjenjuju i smanjuju na najmanju moguću mjeru proizvodnju
opasnog otpada, s jedne strane, te zbrinjavaju i odlažu opasni otpad na način koji je siguran i
nije štetan za zdravlje ljudi i okoliš. Bazelska Konvencija stvorila je pravni okvir za usvajanje
dodatnog instrumenta regulacije a to je Protokol o odgovornosti i naknadi štete prouzrokovane
prekograničnim prometom opasnog otpada i njegovim odlaganjem. Bosna i Hercegovina je
uključena u međunarodni sistem kontrole prekograničnog kretanja opasnih i drugih vrsta
otpada kao članica Bazelske konvencije.
Pravni okvir za ratifikaciju međunarodnih ugovora u BiH uređen je Zakonom o postupku
zaključivanja i izvršavanja međunarodnih ugovora Parlamentarne skupštine BiH 36. Predmetni
zakon uređuje postupak za zaključivanje i izvršavanje međunarodnih ugovora i druge radnje u
vezi s tim procesom. Kada je riječ o međunarodnim aktivnostima Ustav BiH37 propisuje da
država Bosna i Hercegovina ima isključivu nadležnost da zaključuje međunarodne
sporazume. U skladu sa Zakonom o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih
ugovora, entiteti mogu sklapati ugovore sa državama i međunarodnim organizacijama uz
35
Datum potpisivanja Konvencije 22.03.1989., Bazel, Švicarska, ratifikacija dec. 2000., objavljena u Službenom
glasniku BiH broj: 31/00
36
„Službeni glasnik BiH“, broj: 29/00.
37
Zbirka Ustava Bosne i Hercegovine, Pravna biblioteka BiH, Svezak III, Izdavač JP NIO Službeni list BiH,
Sarajevo 1997.
260
saglasnost Parlamentarne skupštine BiH. Nakon potpisivanja međunarodnog sporazuma

pokreće se inicijativa za ratifikaciju istog u Parlamentarnoj skupštini BiH, nakon čega slijedi
usklađivanje domaćeg zakonodavstva putem donošenja novog zakona, ili putem izmjena i
dopuna postojećih zakona i izvršenje preuzetih obaveza. Država potpisivanjem međunarodnog
sporazuma stiče prava, ali i preuzima obaveze koje se odnose na donošenje provedbenih
propisa, uspostavljanje odgovarajućih institucija čime se dolazi do krajnjeg smisla, a to je
provođenje međunarodnog propisa.
Bosna i Hercegovina učestvuje u inicijativama i programima regionalne saradnje u oblasti
okoliša kao što su: Mediteranski akcioni plan38 u okviru UN-ovog programa zaštite okoliša
UNEP, Mediteranska komisija za održivi razvoj, Regionalni centar za održivi razvoj. Vrijedna
je i ostvarena saradnja unutar regionalnih inicijativa: Unije za Mediteran, Savjeta za
regionalnu saradnju, Jadransko-jonske inicijative, inicijative Dinarski luk, Svjetski fond za
divljinu, Centralno-evropske inicijative, Inicijative za zaštitu okoliša i sigurnost, Komisije za
zaštitu rijeke Save, te Međunarodne komisije za zaštitu rijeke Dunav.
4. ZAKLJUČAK
Sektor okoliša danas je sastavni dio šireg socijalno-ekonomskog održivog razvoja. Pravna
regulativa na međunarodnom i nacionalnom nivou pratila je potrebe i problematike koje su se
javljale u ovoj oblasti. U Bosni i Hercegovini pravna regulacija oblasti okoliša uslijedila je
kao posljedica tehničke i financijske pomoći Evropske unije. Sporazum o stabilizaciji i
pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Evropskih zajednica i njihovih država članica,
obavezuje nas da nastavimo sa usklađivanjem domaćeg zakonodavstva39 sa poglavljem
27pravne stečevine EU - Okoliš. O istomtakođer i član 108. Okoliš, Sporazuma o stabilizaciji
i pridruživanju koji obavezuje na saradnju, zaustavljanje daljnje degradacije, poboljšanje
postojećeg stanja i unaprijeđenje održivog razvoja.Entitetske strategije zaštite okoliša zajedno
sa Strategijom razvoja Brčko Distrikta baziraju se na načelu održivog razvoja i na direktivama
Evropske unije u cilju stabilizacije i pridruživanja Bosne i Hercegovine Evropskoj uniji.
U oblasti okoliša Bosna i Hercegovina postigla je određen napredak uspostave usklađenog
pravnog okvira za zaštitu životne sredine, a kapaciteti i funkcionalnost sistema kontrole su i
dalje prioritet. U narednoj godini BiH bi trebala da objavi i otpočne sa primjenom dokumenta
o doprinosu zemlje očekivanom Sporazumu UN-a o klimatskim promjenama iz 2015., da
38
Zakonski okvir za djelovanje Mediteranskog akcionog plana je Konvencija za zaštitu Sredozemnog mora od
zagađenja, potpisana 16.02.1976. u Barseloni, Španija, preuzeta sukcesijom Službeni list SFRJ-Međunarodni
ugovori 12/77.
39
Bosna i Hercegovina je u fazi „obaveznog usklađivanja“ domaćeg zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU,
Odluka Vijeća ministara BiH o procedurama u procesu usklađivanja zaknodavstva BiH sa acquis
communautaire kojom se obavezuju institucije i drugi organi uprave BiH na usklađivanje zakonodavstva
(„Službeni glasnik BiH“, broj: 44/03), Odlukom Vijeća ministara BiH o načinu ostvarivanja koordinacije u
procesu priključenja BiH u EU („Službeni glasnik BiH“, broj: 44/03), te Odlukom Vijeća ministara BiH o
sistemu koordinacije procesa evropskih integracija u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj: 8/16).
261
uspostavi usklađeni zakonski okvir za okoliš i klimatske promjene, da ojača kapacitete i

sistem nadzora i unaprijedi međuinstitucionalnu saradnju između nadležnih organa40. Na
čekanju je usvajanje planova provedbe procjena uticaja na okoliš, Protokola o strateškoj
procjeni uticaja na okoliš i Bazelske konvencije o kontroli prekograničnog kretanja opasnog
otpada i njegovo odlaganje. Na čekanju je usvajanje izrađenog Nacionalnog plana za
sprovođenje Stocholmske konvencije o trajnim organskim zagađivačima. Ohrabruju
pripremne radnje na razvoju mreže zaštićenih područja Natura 2000 u BiH sa krajnjim ciljem
da zaštićena nacionalna područja i teritorije izrazite prirodne vrijednosti postanu Natura 2000
područja. Činjenica da je BiH ugovorna strana u multilateralnim ugovorima i konvencijama u
oblasti okoliša (bilo da ih je preuzela sukcesijom kao sljednica bivše države, bilo da ih je u
skladu sa državnim Zakonom o postupku zaključivanja i izvršavanja međunarodnih
sporazuma41 ratificirala treba da omogući brži napredak u postizanju međunarodnih i
evropskih standarda u sektoru okoliša, klimatskih promjena i sigurnosti hrane. Sporazum o
stabilizaciji i pridruživanju kao prvi ugovorni odnos između EU i BiH kao jednu od politika
saradnje navodi i okoliš i usklađivanje propisa BiH u ovoj oblasti sa pravnom stečevinom –
acquis communautaire EU. U tom smislu i Izvještaji Evropske Komisije o napretku BiH
obuhvataju i okoliš kao dio sektorskih politika, a prijedlozi za bolji rad institucija za zaštitu
životne sredine, jačanje svijesti, uspostava usklađenog pravnog okvira, te funkcionalnog
sistema nadzora životne sredine treba da predstavljaju prioritet posebno za radnu grupu Vijeća
ministara BiH zaduženu za transport, okoliš, energetiku i ruralni razvoj.
Prenošenje pravne stečevine o zaštiti okoliša u zakonodavstvo BiH i provođenje istog ne treba
posmatrati kao teret nego kao sredstvo za poboljšanje stanja okoliša i unaprijeđenje aktivnosti
koje se mogu smatrati našim komparativnim prednostima. U postizanju usklađenosti
zakonodavstva sa evropskim standardima na području zaštite okoliša odgovornost je na
organima uprave, ali svijest javnosti i informiranost javnosti može biti važan faktor za
provođenje zahtjevnih promjena.
Kvalitetna primjena međunarodnih sporazuma iz oblasti okoliša stvara povjerenje i doprinosi
poboljšanju međudržavnih odnosa uz neizostavno učešće javnosti, angažiranost institucija i
političku volju. Ključno pitanje je pronalaženje ravnoteže između zaštite nacionalnih interesa
o čemu države žele i trebaju voditi računa i neizostavne regionalne i međunarodne saradnje
koja je danas uslov svih uslova.
40
Izvještaj Evropske komisije za BiH za 2015., Strategija proširenja EU Brisel, SWD (2015) 214 final, Poglavlje
Okoliš i klimatske promjene
41
„Službeni glasnik BiH“, broj: 29/00
262
5. LITERATURA
Knjige, članci
 Čavoški, Aleksandra, Osnovi ekološkog prava Evropske unije, Pravni fakultet

Univerziteta Union, Beograd, 2007.
 Čolić, Amela, Bajrić Belma, „Instrumentarij regulacije društvenih odnosa“, Izbor
sudske prakse – naučni, stručni i informativni časopis, Glosarijum, God. XII, Beograd,
maj 2014. Broj 5.
 Pravo okoliša (Pravo zaštite okoliša, Ekološko pravo) – Pravna grana i interdisciplinarni
studijski predmet
http://www.pravoos.unios.hr/pfo/sites/default/files/users/user11/PRAVO_OKOLIŠA
 Rizvanović, Edin, Državna pomoć u zemljama Evropske unije, iskustva za Bosnu i
Hercegovinu, Fojnica, 2005.
 Vidović, Božena, Europska politika zaštite okoliša, Zagreb, Mate, 2010.
 Vlašić, Ivana, Vlašić Feketija, Mirna, Važnost zaštite okoliša u Hrvatskoj u procesu
pristupanja Europskoj Uniji, poglavlje 12, str. 309-332
 Zbirka Ustava Bosne i Hercegovine, Pravna biblioteka BiH, Svezak III, Izdavač JP
NIO Službeni list BiH, Sarajevo 1997.
Zvanični dokumenti
 EC IPA Program za BiH, Projekat „Podrška BiH vodnoj politici“, Strategija

transpozicije zakonodavstva EU u zakonodavstvo BiH u sektoru voda, septembar
2011.
 Evropska Komisija, Izvještaj o napretku Bosne i Hercegovine za 2015., Strategija
proširenja EU. Brisel, 10.11.2015. SWD (2015) 214 final
 Federalno ministarstvo okoliša i turizma, Stanje okoliša Federacije Bosne i
Hercegovine – Izvještaj za 2010. ISBN 978-9958-9089-6-5, COBISS.BH-ID
17837062
 Priručnik za praktičnu primjenu Aarhuške konvencije u BiH, OSCE Misija u BiH,
ISBN broj: 978-92-9234-019-3
 Publikacija Ekonomske Komisije UN-a za Evropu, Pregled stanja okoliša Bosna i
Hercegovina drugi pregled, ECE/CEP/162, 2011.
 Publikacija Prekogranična procjena utjecaja na okoliš – Espoo konvencija, Zelena
Istra, Pula, novembar 2009.
 Regionalni centar za okoliš za Srednju i Istočnu Evropu, Pristup informacijama i
učešće javnosti u donošenju okolinskih odluka
 Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između Bosne i Hercegovine i Evropskih
zajednica i njihovih država članica, glava VIII Politike saradnje – Životna sredina
263
 Ured United Nations Environment Programme u BiH, Pregled pravnog i

institucionalnog okvira za zaštitu okoliša u Bosni i Hercegovini, 2011.
 Vijeće ministara BiH, Odgovori na listu pitanja EU – Poglavlje 27 Okoliš, Sarajevo
oktobar 2012.
Drugi izvori
 „Službeni list Evropske unije“, 11/Sv 17, Konvencija o kontroli prekograničnog

kretanja opasnog otpada i njegovo odlaganje
 „Službeni glasnik BiH“, broj: 3/08, 8/08, 8/09, 19/00, 28/00, 29/00, 31/00, 12/02,
5/03, 30/03, 42/03, 44/03, 8/16
 „Službene novine Federacije BiH“, broj: 33/03, 70/06, 38/09, 72/09, 04/10
“INTERNATIONAL LEGAL ASPECTS OF ENVIRONMENTAL

PROTECTION AND PRESERVATION”
Amela Čolić, Belma Bajrić
Key words: sustainable development, international environmental law, international

agreements, level of regulation, “soft law” in the field of environmental protection
ABSTRACT
Environmental protection is a serious social and economic problem, therefore requires a

holistic approach and seek answers to problems that do not know national boundaries. In this
area is necessary interdisciplinary approach relying on a system of law or normative
regulation at both the national and international level. Objective of the present paper work
was to show the area of the environment and its position in the international legal system to
protect, legal regime of environmental protection, new knowledge and needs. In Bosnia and
Herzegovina has been reached limited progress in the field of environmental protection, but
in the process of joining the European Union requires the harmonization of legislation also in
the field of environmental protection with the acquis and the adoption of guidelines for
sustainable development. Considering that environmental law is not an independent branch of
law, moreover comes to the fore the connection of economic development, social justice and
conservation of protected natural areas and incorporationslegal solutions in sectoral policies
(industry, energy, transport, agriculture, tourism)that affect the field of environment.
264
ISSN 2303-5889
ZAGAĐENJE ZRAKA U ZENICI UZROKOVANO SAOBRAĆAJEM
Jusuf Borić1, Dragana Agić2
1
JKP“Zenicatrans prevoz putnika“d.d.Zenica
2
IPI d.o.o. Zenica
boric.jusuf@yahoo.com
Ključne riječi: saobraćaj, izduvni plinovi, zagađenje zrak
SAŽETAK
Saobraćajni sektor je veoma bitan segment industrijskog i društvenog razvoja svake zemlje.
Budući da je to sistem bez kojega pojedinac i društvo u cjelini ne mogu fun kcionirati, kao
takav predstavlja krvotok svake zemlje, a time i temeljnu pretpostavku njezinih industrijskih i
drugih aktivnosti. Međutim, osim pozitivnog društveno-ekonomskog uticaja, saobraćaj isto
tako ima i svoju negativnu stranu. Negativna strana je onečišćenje okoliša (zraka i vode) zbog
velike emisije štetnih plinova, stvaranje buke i vibracija, zauzimanje prostora i površina, ali i
izvanrednih događaja (saobraćajne nezgode).
Cestovni saobraćaj, koji dominira i u putničkom i u teretnom prijevozu, u usporedbi s ostalim
granama saobraćaja daleko u najvećoj mjeri negativno utiče na kvalitet zraka. U izduvnim
plinovima motora sa unutrašnjim sagorijevanjem nalaze se i supstance koje imaju toksična
svojstva. U takve supstance spadaju ugljenmonoksid (CO), različiti ugljikovodici (opšta
oznaka HC), oksidi azota (opšta oznaka NOx), dim i čestice čađi kada su u pitanju dizel
motori.
U ovom radu dat će se rezultati istraživanja uticaja izduvnih plinova na zagađenje zraka
zavisno od zastupljenosti vozila koja učestvuju u cestovnom prometu.
265
ISSN 2303-5889
AIR POLLUTION IN ZENICA CAUSED BY TRAFFIC
Jusuf Borić1, Dragan Agić2
1
JKP "Zenicatrans passenger transport" d.d.Zenica
2
IPI Ltd. Zenica
boric.jusuf@yahoo.com
Keywords: traffic, exhaust gases, pollution, air
ABSTRACT
The transportation sector is a very important part of the industrial and social development of
every country. Since this system, without which the individual and whole society cannot exist,
as such represents the bloodstream of each country, and thus the fundamental assumption of
its industrial and other activities. However, apart from the positive socio-economic impact,
traffic also has its downside. The downside is the pollution of the environment (air and water)
due to high emissions, making noise and vibration, taking space and surface, as well as
extraordinary events (traffic accident).
Road transport, which dominates in passenger and freight transport, in comparison with
other modes of transport has the most negative impact on air quality . The exhaust gases of
internal combustion engines are the substances that have toxic properties. Such substances
include carbon -monoxide (CO), various hydrocarbons (general designation HC), nitrogen
oxides (NOx general designation), smoke and soot when it comes to diesel engines.
This paper will give the results of research on the effect of exhaust gases to air pollution
depending on presence of vehicles involved in road transport.
266
1. UVOD
Razvoj masovnog saobraćaja je jedna od osnovnih značaja urbanizacije koju shvaćamo kao
„proces širenja gradskog načina života“. Osnovna podjela gradskog saobraćaja je na javni i
individualni saobraćaj, gdje se u javnom saobraćaju primjenjuju sredstva sa velikim
kapacitetom ( mogućnošću da u jednom trenutku poveze veliki broj putnika) i to autobusi ,
trolejbusi i tramvaji , a kao individualna sredstva se koriste putnička vozila.Korištenjem
putničkih vozila se stvaraju veliki problemi zagušenosti saobraćaja kao i izbacivanje ogromne
količine zagađujućih materija.Automobilski saobraćaj u gradu gubi svoju ekonomičnu svrhu
kroz zauzimanje velikog urbanog prostora (dok je vozilo u kretanju- saobraćajnica) , tako i
prostora potrebnog za parkirna mjesta što prouzrokuje otežano kretanje pješaka i
biciklista.Ako se uporede podatci o zauzimanju prostora tada je vidljivo da je individualni
saobraćaj izuzetno neekonomičan jer prevozi relativno malo putnika 1,4 putnika po vozilu a
zauzima veliki prostor na saobraćajnicama , a takođe je i brzina kretanja svedena na brzinu
pješaka.
Postoji čitav set međunarodnih direktiva,od Evropske direktive o zaštiti vazduha od zagađenja
i praćenju njegovog kvaliteta u urbanim sredinama, preporuka Svjetske zdravstvene
organizacije,do domaćeg Pravilnika o graničnim vrijednostima emisija,metodama mjerenja
itd.,koji regulišu oblast zagađenja vazduha. Naši sadašnji pravilnici iz ove oblasti su usklađeni
sa prethodnim evropskim pravilnicima i pravilnicima Svjetske zdrvstvene organizacije,ali se
radi na njihovoj harmonizaciji sa propisima Evropske unije.
Zagađenost vazduha se posmatra sa tri aspekta: zaštite zdravlja ljudi, zaštite oko sistema i
zaštite materijalnih dobara.
Na nivo zagađenja vazduha utiču: starost vozila odnosno njihov kvalitet,kvalitet goriva koji se
koristi, propusna moć ulica,način na koji je planiran saobraćaj unutar jednog grada(između
ostalog i to da postoje prstenovi koji vode tranzitni saobraćaj van grada),način organizovanja
gradskog saobraćaja(npr.da li postoji podzemna željeznica ili ne),ili se većina gradskog
prevoza obavlja autobusima (kao što je to slučaj u Zenici),položaj grada metereološke prilike
područja.
1.1. Zagađenje vazduha iz vozila u velikim urbanim sredinama
U izduvnim gasovima motora sa unutrašnjim sagorjevanjem nalaze i supstance koje imaju

toksična svojstva. U takve supstance spadaju ugljenmonoksid, različiti ugljovodonici, oksidi
azota, kao i dim i čestice kada su u pitanju dizel motori. Izuzev oksida azota sve navedene
supstance su produkti nepotpunog sagorijevanja goriva.
Kada se pravi poređenje između OTO (benzinskih) i dizel motora,često se kao glavna mana
dizel motora navodi dim u izduvnim gasovima. Upućeniji pominju i čestice ali uglavnom bez
jasne predstave o čemu se radi. Takođe, nedovoljno je poznato da su u poslednjoj deceniji
267
radikalno pooštreni zakonski propisi u pogledu emisije dima i čestica, zbog čega su
proizvođači bili prinuđeni da značajno usavrše radni proces i kontrukciju dizel motora.
Aerozagađenje koje dolazi iz motornih vozila postaje sve više ekološki problem jer broj
vozila koja se kreću putevima veoma brzo raste. U gradskoj sredini problem zagađenja
sredine motornim vozilima rješava se uvođenjem pješačkih zona i različitim zabranama za
kretanje motornih vozila u određenim vremenskim intervalima.
Izduvni gasovi motornih vozila doprinose stvaranju fotohemijskog smoga, pojavi kiselih kiša
a uzročnik su i globalnog zagrijavanja zbog efekta staklene bašte. Na taj način ugrožavaju živi
svijet i utiču na globalnu klimu na Zemlji.
U motoru sa unutrašnjim sagorevanjem hemijska energija goriva se pretvara u toplotnu a ova
u mehanički rad. Pri sagorijevanju goriva u OTO motoru, pored CO2 i vodene pare nastaje još
preko hiljadu hemijskih jedinjenja. Više od 98% izduvnih gasova OTO motora čine
neškodljive materije: CO2, vodena para, N2 i O2. Samo oko 2% čine štetne materije: CO oko
1%, HC manje od 0,5% i NOx manje od 0,5%.
1.2. Uticaj izduvnih gasova na zdravlje čoveka i životnu sredinu
-Ugljen-monoksid je spoj ugljenika i kiseonika koji nastaje pri nepotpunom sagorjevanju

ugljenika i njegovih jedinjenja. Gas je bez boje, mirisa i ukusa. Vrlo je otrovan jer se vezuje
sa hemoglobinom u krvi, na taj način smanjujući mu sposobnost apsorbovanog
kiseonika.Oštrina vida se znatno smanjuje posle pola časa u udisanja vazduha koji sadrži
manje koncentracije ugljendioksida koje stvaraju svega 3% karboksihemoglobina.
- Azotni oksidi su smješa različitih gasova azota NO, NO2, N2O5, N2O3 itd. Najveću
neposrednu opasnost predstavlja NO2. Azot dioksid je gas mrke boje sa karakterističnim
mirisom, ima malu rastvorljivost u vodi. Dejstvo oksida azota razdražujuće deluje na pluća, a
u težim slučajevima izaziva njihovo oticanje i na kraju smrt. NOX su jedan od glavnih uzroka
zagađivanja vazduha koje je poznato pod nazivom smog.
- Ugljovodonici obuhvataju grupu jedinjenja tipa CxHy ,oni su produkt nepotpunog
sagorjevanja. Naime HC je gorivo koje bi trebalo u potpunosti izgoriti u cilindrima, ali to se u
stvarnosti ne dešava. HC su otrovni za biljni svet a u većim koncentracijama su štetni i po
zdravlje ljudi.
-Ugljen-dioksid je sastavni dio vazduha i uslovno se ubraja u zagađujuće
komponente.Poslednjih godina se pod udarom zakona našao i ugljen-dioksid iz izduvnih
gasova motora koji predstavlja produkt potpunog sagorjevanja goriva i sam po sebi nije
toksičan, ali učestvuje u formiranju efekta staklene bašte, pa tako doprinosi globalnom
zagrevanju.
- Sumpor-dioksid je gas bez boje, oštrog mirisa.. Dobro se rastvara u vodi i pri tome stvara
sumpornu kiselinu. Kada se njegova koncentracija kreće u navedenim granicama
zapreminskih procenata, njegovo dejstvo na organizam čoveka se manifestuje na sledeći
268
način: nadraživanje očiju, kašalj, nadraživanje grla.

- Olovo se nalazi u izduvnim gasovima motornih vozila. Izaziva opšte toksično delovanje
naročito na nervnim ćelijama menjajući prolaznost ćelijske membrane. Djeca su izuzetno
osetljiva na djelovanje olova.
- Čađ je tvrdi filtrat izduvnih gasova koja se u osnovi sastoji od čestica ugljenika.Osnovne
smetnje od čađi su smanjenje vidljivosti i pojava neprijatnog osećanja prljanja vazduha.
Štetne osobine po zdravlje čoveka nema ni ugljenik sadržan u čađi, već druge materije koje
ona sadrži, posebno kancerogeni ugljovodonici, koji se izdvajaju iz čađi.
2. MAKSIMALNO DOZVOLJENA KONCENTRACIJA (MDK)
Maksimalno dozvoljena koncentracija predstavlja onu količinu toksičnih ili štetnih materija
čijim se dejstvom mogu izložiti organizam čoveka, životinjski ili biljni organizmi, bez štetnih
posljedica i za duže vreme.Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i
definiranju vrsta zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka
(''Službene novine FBiH'', broj: 01/12 ) se utvrđuju tri osnovne vrste ovih vrijednosti:
 maksimalno dozvoljene koncentracija štetnih materija u vazduhu radnog prostora;

 maksimalno dozvoljena koncentracija štetnih materija u atmosferi naseljenih mesta;
 maksimalno dozvoljena koncentracija štetnih materija u vodama vodnih tokova.
Maksimalno dozvoljena koncentracija se izražava na različite načine, a u zavisnosti od stanja

u kome se nalazi sama supstanca.
Tako se za toksične supstance u gasovitim stanju ova vrijednost daje u djelovima supstance na
milion delova vazduha ili u mg/m3, a ukoliko se radi o supstancama koje su rastvorene u vodi
u mg/l.
Za toksične supstance koje se pojavljuju u obliku dima ili magle, a u izvjesnim slučajevima i
za supstance koje se pojavljuju u obliku prašine, vrijednost se izražava u (mg/m3). U slučaju
kad se ova vrednost daje za prašinu, izražava se brojem čestica prašine po jedinici zapremine
vazduha.
Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisija zagađujućih materija u izduvnim gasovima
vozila koji je na snazi kod nas a izašao je u Službenom glasniku BiH broj:23/07 i u primjeni
je od 02.04.2007.godine, propisuju se maksimalne vrijednosti pojedinih zagađivača:
a) benzinski motori bez katalizatora i lambda sonde,odnosno benzinski motori s katalizatorom
i bez lambda sonde koncentracija ugljen monoksida, pri broju okretaja motora na praznom
hodu, ne smije prelaziti :
1. 4,5 % volumnih udjela za motorna vozila registrovana po prvi put prije 01.10.1986. godine
pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 oC,
269
2. 3,5 % volumnih udjela za motorna vozila registrovana po prvi put poslije

01.10.1986.godine pri temperaturi ulja u motoru od najmanje 80 stepeni celzijusa.
b) benzinski motori s reguliranim trokomponentnim katalizatorom ne smiju izbacivati
koncentraciju ugljen monoksida i vrijednost faktora vazduha lambda (  ) veću od:
1.CO  0,5 % volumnih udjela pri broju okretaja motora na praznom hodu,
2.CO  0,3 % volumnih udjela pri broju okretaja motora ne manjim od 2000 obrtaja u minuti.
3.Vrijednost faktora vazduha  = 1,00  0,03.
Dizel motori nakon što su postigli radnu temperaturu propisanu od proizvođača vozila
tj. minimalnu temperaturu ulja od 80 stepeni celzijusa, srednji koeficijent zacrnjenja izduvnog
gasa ( k ) nakon tri ili više slobodnih ubrzanja neopterećenog motora od brzine vrtnje na
praznom hodu do najveće brzine vrtnje ne smije prelaziti vrijednost propisanu od strane
proizvođača.Ako podatci od proizvođača o srednjem koeficijentu zacrnjenja nisu poznati onda
srednji koeficijent zacrnjenja izduvnog gasa k ne smije prelaziti vrijednost:
1
 k  2,5 m za usisne motore
1
 k  3,0 m za prehranjivane motore
1
 k  1,5 m za Euro 4 i Euro 5 motore.
3. CILJ RADA
Osnovni cilj ovog rada je da se pokaže kako i na koji način saobraćaj odnosno izduvni gasovi
iz vozila utiču na zagađenost vazduha u urbanim naseljima sa prevashodnom orjentacijom na
Zenicu. Ovaj rad takođe treba da pokaže puteve razvoja saobraćaja u Zenici sa svim
tehnološkim rješenjima koja će dovesti do što manjeg zagađenja vazduha direktno od
saobraćaja kao i najadekvatnije i najkvalitetnije rješenje gradskog saobraćaja a sve u cilju
smanjene zagađenosti i smanjenja ukupnih troškova prevoza.Veliki gradovi u posljednje
vrijeme pribjegavaju ograničenju saobraćaja u centralnim zonama pomoću ogromnih cijena
parkiranja tako da nastoje automobil istjerati iz centralnog dijela grada.
Zagađenje urbanih sredina direktno utiče na zdravlje ljudi a u 50 % slučajeva ta zagađenja su
uzrokovana saobraćajem- najviše korištenjem individualnih vozila.
4. METODOLOGIJA
Način na koji je prezentovan uticaj zagađujućih materija iz vozila odnosno uticaj saobraćaja
na zagađenje vazduha u gradu Zenica predstavlčjen je u slijedećim poglavljima.
270
4.1. Prostorna raspodjela putovanja u gradu Zenica u 2007.g.
Podaci o brojanju vozila i ankete o kretanjima istih poslužili su za utvrđivanje izvorno-ciljnih

kretanja i raspodjele putovanja po načinu i opterećenje mreže u planskom periodu.Prilikom
zoniranja područja imalo se u vidu slijedeće:
- da svaka zona treba imati izvorište i obim saobraćaja,

- da zona ima veze sa susjednim zonama, i
- da jedna ili više zona nalaze se unutar administrativne zajednice, za koju postoje
socioekonomski parametri.
Iz ovih uslova određen je broj zona potrebnih za analizu saobraćaja u razmatranom

Unutrašnje zone, njih 15, koje se nalaze u obrađivanom području, formirane su od 33 mjesne
zajednice, dok su zone šireg područja određene prema gravitacionom području magistralnog
putnog pravca M17, (zone koje gravitiraju jugu i zone koje gravitiraju sjeveru)-ukupno 17
zona.
Za formiranje I-C matrice poslužili su odgovori anketiranih vozača (iz kolona izvora i cilja
putovanja). Formirna je jdinstvena matrica za sve lokalitete ankete. Dan izvođenje ankete i
brojanja vozila bio je 12. april 2007. godine (od 06,00 do 18,00 sati).
Ekspandirana I – C matrica (izvorno - ciljna matrica) prikazana je u -Tabela 1.
Tabela 1: Matrica I – C (izvorno – ciljnih kretanja) u baznoj 2007. godini
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14 15 16 17 Ukupno
Ozn.zone
1 0 462 231 77 770 58 58 270 785 212 19 0 270 135 347 250 116 4060
2 92 0 924 116 1309 231 39 693 1709 616 0 39 539 270 732 809 385 8503
3 267 616 0 0 257 51 0 0 616 51 51 0 0 51 51 359 359 2729
4 274 684 171 0 0 86 0 513 308 86 0 0 0 0 86 513 0 2721
5 539 1925 424 77 0 39 0 154 539 308 0 39 39 77 193 655 193 5201
6 274 342 0 0 342 0 0 0 548 0 0 0 0 342 0 684 0 2532
7 0 513 0 513 0 0 0 0 513 0 0 0 0 0 0 0 513 2052
8 226 308 103 103 205 51 0 0 965 103 0 0 0 103 103 257 0 2527
9 1063 1209 203 118 214 11 0 160 0 53 0 0 32 53 32 738 193 4079
10 34 1164 68 137 684 68 0 137 246 0 0 0 68 137 0 274 137 3154
11 0 0 0 0 856 0 0 0 324 0 0 0 0 856 0 856 0 2892
12 684 941 86 0 0 0 0 86 103 0 0 0 0 86 0 171 0 2157
13 471 1390 107 0 535 0 0 107 385 107 0 0 0 107 107 321 214 3851
14 274 513 128 0 43 43 0 43 34 0 0 0 0 0 0 0 0 1078
15 359 1540 193 0 963 64 0 193 359 0 0 0 0 64 0 321 193 4249
271
16 218 834 321 96 449 32 32 321 1553 193 0 32 64 225 96 0 321 4787
17 1027 1283 1070 428 428 0 0 1497 3080 214 0 0 0 214 0 2995 0 12236
Ukupno 5802 13724 4029 1665 7055 734 129 4174 12067 1943 70 110 1012 2720 1747 9203 2624 68808
4.2.Zastupljenost i kategorija vozila
Odnos broja putovanja javnim gradskim prevozom i individualnim vozilom u Zenici je

utvrđen studijom „Sistem saobraćajne mreže grada Zenice sa analizom i prognozom
saobraćaja“, Univerzitet u Sarajevu, Građevinski fakultet, Institut za saobraćajnice, Sarajevo,
2007.g.
Učešće putovanja javnim gradskim prevozom u ukupnim kretanjima može se odrediti na
osnovu učešća broja autobusa pri anketiranju saobraćaja na saobraćajnoj mreži u Zenici.
Prosječan broj mjesta u autobusu je 80, a prosječna popunjenost autobusa je 36%. Prosječna
zastupljenost autobusa je 5,27 %. Putovanja na posao su 57,3 % od ukupnog broja kretanja.
Slika 1: Rezultati ankete o zastupljenosti vozila i strukturi putovanja
Pošto je snimanje protoka vozila vršeno u toku dana 12 sati ( od 06,00 do 18,00 sati) to je
protok vozila po jednom satu :
68808 : 12 = 5734 ( vozila / sat)
Posmatrajući rezultate ankete o zastupljenosti vozila sa slike 23. vidljivo je slijedeće:
- protok putničkih vozila (PA) u jednom satu je : 5734 x 0,9317 = 5343 (voz / sat),
- protok autobusa (BUS) u jednom satu je : 5734 x 0,0527 = 302 ( voz / sat)
- protok teretnih vozila (TV) u jednom satu je : 5734 x 0,0156 = 89 ( voz/ sat).
272
5. PRORAČUN KOLIČINE POJEDINIH ZAGAĐIVAČA - REZULTATI
Glavni zagađivači vazduha, emitovani od strane motornih vozila, su ugljenmonoksid, azotovi

oksidi, razni nesagorjeli ugljovodonici i čvrste čestice. Pored ovih, vozila emitiraju i niz vrlo
otrovnih komponenti: benzol, formaldehid, polinuklearni aromatski ugljikohidrati, olovo, čija
emisija je u mnogome povezana sa kvalitetom goriva i aditivima u gorivu. Nivo emisije
osnovnih zagađivača od vozila dat je u narednoj tabeli.
Tabela 2:Nivo emisja zagađivača

CO/g/kWh/ CxHy/g/kWh/ NOx/g/kWh/
Oto motor 3,5 3 2,7
Dizel motor 4,0 1,1 7,0
Na osnovu izmjerenih rezultata na tehničkom pregledu dobili smo emisiju zagađivača sa

slijedećim vrijednostima.
Tabela 3:Dobijene vrijednosti emisija zagađivača na tehničkom pregledu

CO/g/kWh/ CxHy/g/kWh/ NOx/g/kWh/
Oto motor 3,7 3,1 2,8
Dizel motor 4,2 1,2 7,2
Prema našim snimljenim podatcima iz matrice I-C (izvorno-ciljnih kretanja) vidljivo je da je

ukupan broj vozila koji se kretao u gradskoj zoni Zenice u vremenskom periodu od 12 sati
(od 06,00 do 18,00) iznosio 68.808 ili 5.734 vozila na sat.
Uzimajući u obzir strukturu vozila proizilazi da se na dan snimanja u toku jednog sata
kretalo:
- Putničkih vozila 93,17 % ili 5343 od toga 1603 sa oto motorom, a 3740 vozila sa
dizel motorom.
- Autobusa 5,27 % ili 302
- Teretnih vozila 1,56 % ili 89 vozila.
Za proračun emisije zagađivača koristili smo vrijednost snage putničkog vozila od 30

(kw), autobusa snage 120 (kw) i teretnih vozila snage 100 (kw) ,te empirijsku formulu
 
E s   H z  es , z  10 6 (tona/god), (1)
z
Hz (h)- vrijeme provedeno u vožnji (rad motora) u godini za radne ili neradne dane; e s,z
(g/h) – emisiona količina u toku jednog sata , -es,z (g/h) se dobije kao proizvod vrijednosti
pojedine emisije iz tabele br.2 i 3 sa snagom motora posmatranog vozila i ukupnog broja
vozila.
Primjenom datog obrasca dobivene su vrijednosti u donjoj tabeli.
273
Tabela 4:Vrijednosti emisije zagađivača

Vrsta Broj CO ( t / h ) CxHy ( t / h ) NOx ( t / h )
vozila vozila Standard izmjereno standard izmjereno standard izmjereno
PA(oto) 1603 0,17 0,18 0,14 0,15 0,13 0,134
PA(dizel) 3740 0,45 0,47 0,12 0,134 0,78 0,807
Autobusi 302 0,15 0,152 0,04 0,043 0,25 0,26
Teretna v 89 0,03 0,03 0,009 0,010 0,06 0,064
SUMA 5734 0,80 0,832 0,30 0,337 1,22 1,26
Razlika 0,032 0,037 0,045
Iz Tabele 4. su vidljive povećane vrijednosti emisije zagađivača kod posmatranih vozila koja
direktno utiču na veću zagađenost okoliša i to:
- ugljen monoksida za 0,032 (t / h) ili 0,384 (t / 12 h)

- nesagorjeli ugljovodonici za 0,037 (t / h) ili 0,444 (t / 12 h )
- azotni oksidi za 0,045 (t / h) ili 0.54 (t / 12 h).
6. POTENCIJALNE MJERE ZA SMANJENJE NEGATIVNOG UTICAJA

SAOBRAĆAJA NA GRADSKO JEZGRO ZENICE
U Zenici se nalazi preko 15.000 motornih vozila. Iz navedenih proračuna apsolutno je vidljiv
nivo zagađenja od prevelikog broja vozila koja se svakodnevno kreću po saobraćajnicama
Zenice. Za smanjenje zagađenja okoliša, uzrokovanih cestovnim saobraćajom, potrebni su
zakonska politika ili plan, normalno zasnovani na nacionalnoj politici zaštite okoliša
uklopljenoj u planove sektora prevoza na nacionalnoj i lokalnim razinama. Prvi korak u
takvom planu treba biti izrada pregleda problema, rangiranje problema i uspostavljanje
ciljeva. Slijedeći korak treba biti iznalaženje učinkovitih mjera za smanjenje najvećih
problema. Razlika između ciljeva zaštite okoliša predstavljenih u nacionalnim ili
međunarodnim planovima i stvarne situacije može predstavljati veliki problem koji zahtjeva
temeljitu raspravu o ciljevima i mjerama.
Većina priručnika o učincima cestovnog saobraćaja na okoliš razvrstava mjere za zaštitu
okoliša u nekoliko skupina, kao što su:
 ekonomske mjere zaštite kao što su porezi, naknade za ceste, naplate za parkiranje
 mjere zaštite koje utječu na učestalost i način putovanja, kao što su ograničenja
korištenja zemljišta, pobljašanje javnog prevoza, ograničenja površina za parkiranje
 mjere koje preusmjeravaju cestovni saobraćaj kao što su cestovne obilaznice, tuneli i
zoniranje
 zaštitne ili mjere poboljšanja, kao što je spriječavanje buke ili pročiščavanje zraka u
tunelu
 mjere što se odnose na vozila kao što su zahtjevi za emisiju buke i plinova iz vozila.
274
7. ZAKLJUČAK
Analizirajući sve navedeno a u cilju smanjenja zagađenja okoliša sa stanovišta saobraćaja

jasno je da rješenje problema leži u formiranju modernog, visokokapacitetnog javnog prevoza
– lako šinskog niskopodnog tramvaja , koji će preuzeti na sebe najveći dio prevoznih potreba,
a koji će na mjestima intezivnog saobraćaja biti izolovan od ostalog saobraćaja. Javni prevoz
koji bi se obavljao tramvajem je brži,efikasniji i manji zagađivač okoliša, a to znači
obezbjeđenje saobraćaja sa mnogo manje teškoća, čak i u vrijeme vršnih časova. Tako
zamišljen javni prevoz nudi gradu i preduzećima povećan dohodak, znatno veći od ulaganja
za njegovu modernizaciju.Moguća varijanta pružanja tramvajske linije koja bi zadovoljila
liniju želja putovanja građana je data na Sl.2. a koja bi se pružala kroz centralni dio grada,
zadovoljavajući potrebe putnika i upotrebom elektrčne energije u mnogome eliminisala
navedene zagađivače – čime bi građani imali dvstruku korist.
Slika 2:Varijanta pružnja tramvajske linije
8. LITERATURA
[1] Jačanje svijesti o okolišu; Projekat Evropske unije; Sarajevo, 2006.

[2] Dinko Tuhtar; Zagađenje zraka i vode ; Sarajevo,1984.
[3] Hodolić J.; Mašinstvo u inženjerstvu zaštite životne sredine; FTN izdvaštvo; Novi Sad
[4] Mehanović M.; Stanje i smjernice djelovanja u cilju poboljšanja JGP sa aspekta
uticaja na okolinu; Sarajevo, 2005.
[4] Mehanović M.; Saobraćajna studija o razvoju javnog grdskog prevoza putnika u
Zenici; Sarajevo, 2007
275
ISSN 2303-5889
PRELIMINARNA ANALIZA PROTOZOJSKE EKTOPARAZITOFAUNE RIBA

SREDNJEG TOKA RIJEKE SAVE
1
Zlatko Nedić, 2Vera Nikolić
1
Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, Univerzitetska 4, 75000 Tuzla, Bosna i
Hercegovina/University of Tuzla, Faculty of Science, Univerzitetska 4, 75000 Tuzla, Bosnia and Herzegovina
2
Univerzitet u Beogradu, Biološki fakultet,Studentski trg 16, 11000 Beograd, Srbija/University of Belgrade,
Biological Faculty, Studnetski trg 16, 11000 Belgrade, Serbia
Ključne riječi: ektoparazitofauna, protozoa, Rijeka Sava, Bosna i Hercegovina
SAŽETAK
Tokom prva tri mjeseca 2016. godine, analizirane su prevalenca i intenzitet infekcije
protozojskim ektoparazitima riba srednjeg toka rijeke Save. Pregledano je ukupno 100
primjeraka riba kako slijedi: Abramis brama, Abramis sapa, Alburnus alburnus, Aspius
aspius, Barbus barbus, Blicca bjoerkna, Carassius gibelio, Chondrostoma nasus, Neogobius
gymnotrachelus, Perca fluviatilis, Rutilus pigus virgo, Sander lucioperca, Vimba vimba i
Zingel zingel. Na koži i škrgama riba su utvrđeni slijedeći taksoni: Chilodonella cyprini,
Chilodonella hexasticha, Mixobolus sp. Epistylis sp., Apiosoma sp., Ichthyophtirius multifiliis
i Trichodina sp.
Ova istraživanja predstavljaju značajan doprinos poznavanju sustava i dinamike zajednice
ektoparazitofaune riba Bosne i Hercegovine, a također imaju značaj sa stanovišta
veterinarske medicine.
276
ISSN 2303-5889
PRELIMINARY ANALYZE OF ECTOPARASITOFAUNA OF PROTOZOA ON THE

FISHES FROM THE MIDDLE FLOW OF THE SAVA RIVER
1
Zlatko Nedić, 2Vera Nikolić
Key words: ectoparasitofauna, Protozoa, Sava River, Bosnia and Herzegovina
ABSTRACT
During the first three months of 2016. prevalence and intensity of infection with protozoan
ectoparasites in the middle flow of Sava River were analyzed. 100 fish individuals were
examined, i.e.: Abramis brama, Abramis sapa, Alburnus alburnus, Aspius aspius, Barbus
barbus, Blicca bjoerkna, Carassius gibelio, Chondrostoma nasus, Neogobius gymnotrachelus,
Perca fluviatilis, Rutilus pigus virgo, Sander lucioperca, Vimba vimba and Zingel zingel. On
the fish skin and gills following taxons were determined: Chilodonella cyprini, Chilodonella
hexasticha, Mixobolus sp. Epistylis sp., Apiosoma sp., Ichthyophtirius multifiliis and
Trichodina sp.
These researches are making important contributions to a better understanding of fish
ectoparasitofauna of Bosnia and Herzegovina and also have an importance in the view of
veterinary medicine.
1. UVOD/INTRODUCTION
Istraživanje tekućica u Bosni i Hercegovini vezano je u velikoj mjeri za istraživanje rijeke

Save i njezinih pritoka. Sava predstavlja vrlo značajan hidroekosustav u Bosni i Hercegovini
koji se odlikuje visokom stopom biodiverziteta što dokazuju istraživanja provedena na
ihtiofauni sliva rijeke Save. Prema dostupnim podacima o biodiverzitetu ihtiofaune
pomenutog sliva govori se o biodiverzitetu od ukupno 74 uzorkovane vrste riba i kolousta pri
čemu se neke smatraju alohtonim [1].
Prema ranijim nalazima, u vodama Bosne i Hercegovine živi više od sto različitih vrsta riba iz
klase Osteichthyes [2]. Njihova važnost u biološkom i ekološkom smislu leži u činjenici da u
277
vodama naše zemlje živi veliki broj endemičnih vrsta riba [3] . Endemične vrste riba Bosne i
Hercegovine važne su u ekološkom i turističkom smislu te ih zbog toga treba zaštititi od
izumiranja jer je činjenica da postoje vrlo izražene antropogene aktivnosti u vodama Bosne i
Hercegovine [4]. Jedan od načina čuvanja biodiverziteta ribljeg fonda jeste i permanentno
proučavanje ihtioparazitofaune riba rijeke Save jer je poznato da ekto i endoparazitske vrste
imaju vrlo značajan utjecaj na zdravlje riba, a zaštitom zdravlja riba moguće je smanjiti
opadanje biodiverziteta tih populacija [5].
Istraživanje ihtioparazitofaune u novije vrijeme sve više dobiva na značaju, ali je činjenica da
su istraživanja ovakvog tipa značajno deficitarna u Bosni i Hercegovini, naročito kada je riječ
o istraživanju ihtioparazitofaune tekućica. Najveći broj ihtioparazitoloških istraživanja rijeke
Save djelo je inozemnih stručnjaka na polju ihtioparazitologije [6] [7]. U novije vrijeme
provedena su ihtioparazitološka istraživanja rijeke Save proučavanjem ektoparazita na koži i
škrgama riba, ali rezultati istraživanja endoparazita na ovom dijelu toka nisu dostupni [8].
Jedno od kapitalnih istraživanja provedenih na srednjem toku rijeke Save datira iz 1968.
godine. Ono je bazirano na istraživanju digenih trematoda i cestoda [9]. Sve pomenute
činjenice govore u prilog nužnosti ovakvog tipa istraživanja posebno usmjerenog na
ektoparazite jer je poznato da infekcija riba parazitima može višestruko ugroziti njihovo
zdravlje, smanjiti kondicijski faktor i narušiti stanje hidroekosustava [5].
2. MATERIJAL I METODE/MATERIAL AND METHODS
Cjelokupna studija provedena je na području dijela srednjeg toka rijeke Save na dvije lokacije
(tokom prva tri mjeseca 2016. godine): Tolisa (45° 3'42.44"N; 18°38'14.07"E) i Orašje (45°
2'29.53"N; 18°41'26.37"E). Za potrebe uzorkovanja korištene su ribolovne povlačne mreže
promjera okaca 25 mm te dimenzija 100 x 100 cm, kao i mreže stajaćice, promjera okaca 50
mm, dimenzija do 12 metara. Ribolovom je osiguran ukupan ihtiouzorak od 100 jedinki riba.
U ukupnom ihtiouzorku determinirano je 14 vrsta riba. Uzorkovane jedinke determinirane su
standardnim ključevima za determinaciju [10].
Provedena je mikroskopska analiza na terenu korištenjem za to prilagođenog mikroskopa
(BAT 50) na način da su se sa izlovljenih jedinki uzimale strugotine sluzi s površine tijela i
formirani su nativni preparati na predmetnom staklu. Također, uziman je uzorak škržnih
listića za dokazivanje ektoparazita na škrgama. Pomenuti uzorci su analizirani, a rezultati
analize bilježeni u terenske listove koji su prilagođeni radu na terenu. Intenzitet infestiranosti
iskazan je kao broj jedinki ektoparazita ustanovljen brojanjem istih u deset vidnih polja (u
terenske listove bilježeno kao n/10). Determinacija ektoparazita ustanovljenih na koži i na
škrgama provedena je korištenjem standardnih metoda za determinaciju prema literaturi [11].
278
3. REZULTATI/RESULTS
U ukupnom ihtiouzorku od 100 jedinki riba 14 vrsta riba je determinirano (Tabela 1, Slika 1 i
2).
Tabela 5: Prevalenca i intenzitet infekcije ukupnog ihtiouzorka/Table 1:Prevalence and intensity of infection of
total fish sample
Intenzitet
Broj inficiranih
broj infekcije
jedinki/number
RB./No. Naziv vrste/Name of the species jedinki/number (n/10)/Intensity
of infected
of individuals of infections
individuals
(n/10)
1. Abramis brama 8 3 25
2. Abramis sapa 8 4 23
3. Alburnus alburnus 31 5 19
4. Aspius aspius 1 0 0
5. Barbus barbus 4 2 5
6. Blicca bjoerkna 8 5 16
7. Carassius gibelio 16 8 49
8. Chondrostoma nasus 10 4 37
9. Neogobius gymnotrachelus 4 3 9
10. Perca fluviatilis 2 0 0
11. Rutilus pigus virgo 3 1 27
12. Sander lucioperca 2 0 0
13. Vimba vimba 2 2 3
14. Zingel zingel 1 0 0
Ukupno/Total 100 37 213
Korištenjem neparametrijskih statističkih metoda (hi kvadrat test) vidljivo je da broj

uzorkovanih jedinki u odnosu na svaku pojedinu vrstu nema jednaku raspodjelu, kao niti
prevalence i intenzitet infekcije (p<0,05).
Za vrijeme studije provedeno je mjerenje temperature vode i pH vrijednosti kao važnih
ekoloških čimbenika koji utječu na životni ciklus ektoparazita. Temperatura vode se kretala u
intervalu od 4°C do 7,1°C, a pH vrijednost oko 8,3.
279
Slika 1: Odnos broja inficiranih I neinficiranih jedinki u ukupnom ihtiouzorku/Figure 1: Relation between
number of infected and non infected individuals in total fish sample
Slika 2: Odnos broja inficiranih i neinficiranih jedinki za svaku uzorkovanu vrstu/Relation between number of
infected and non infected individuals for every sampled species
Od ukupno 100 jedinki koje su analizirane za potrebe studije, njih 37 bilo je inficirano nekom
od ranije pomenutih ektoparazitskih protozoa (Tabela 1). Najveći intenzitet infekcija
280
zabilježen je na vrsti Carassius gibelio. Ukupan intenzitet infekcije cijelog ihtiouzorka iznosio
je 213. Prikaz determiniranih taksona na vrstama uzorkovanih riba prikazuje tabela 2.
Tabela 6: Broj i popis identificiranih taksona na vrstama iz ukupnog ihtiouzorka/Table 2: Number and list of
determined taxons on the species from total fish sample
Broj
determiniranih
RB./No. Naziv vrste/Name of the species taksona/Number Popis taksona/List of the taxons
of determined
taxons
Myxobolus sp., Ichthyophtirius
1. Abramis brama 2
multifiliis
Chilodonella cyprini, Chilodonella
hexasticha, Myxobolus sp.,
2. Abramis sapa 5
Ichthyophtirius multifiliis, Epistylis
sp.
Chilodonella cyprini, Epistylis sp.,
3. Alburnus alburnus 3
Myxobolus sp.
4. Aspius aspius 0 ---------
5. Barbus barbus 1 Chilodonella cyprini
Chilodonella cyprini, Chilodonella
6. Blicca bjoerkna 3
hexasticha, Ichthyophtirius multifiliis
Trichodina sp., Myxobolus sp.,
Chilodonella cyprini, Ichthyophtirius
7. Carassius gibelio 6
multifiliis, Chilodonella hexasticha,
Apisosoma sp.
Chilodonella cyprini, Ichthyophtirius
8. Chondrostoma nasus 5 multifiliis, Myxobolus sp., Epistylis
sp., Apiosoma sp.
Ichthyophtirius multifiliis, Myxobolus
9. Neogobius gymnotrachelus 2
sp.
10. Perca fluviatilis 0 -----------
Chilodonella cyprini, Apisoma sp.,
11. Rutilus pigus virgo 3
Epistylis sp.
12. Sander lucioperca 0 -----------
13. Vimba vimba 2 Chilodonella cyprini, Apisoma sp.
14. Zingel zingel 0 ----------
281
4. DISKUSIJA/DISCUSSION
Istraživanje ektoparazitofaune riba tekućica ima veliki značaj sa stanovišta zdravstvenog

stanja riba, a istraživanje provedeno na srednjem toku rijeke Save pokazalo je visok stupanj
biodiverziteta ektoparazitskih protozoa u poređenju sa ranijim sličnim istraživanjima. Prema
autorima koji su svoj doprinos dali istraživanju tekućica i hidroakumulacija Bosne i
Hercegovine ektoparazitske vrste iz roda Trichodina, Chilodonella i Ichthyophthirius
prikazani su kao vrlo česti ektoparaziti ihtiopopulacija pomenutih hidroekosustava [12] [13]
[14] [15]. Iako zimske temperature nisu favorizirale životne cikluse ektoparazita, pokazalo se
da se neki ektoparaziti izrazito dobro prilagođavaju nižim temperaturama vode. Za vrste iz
roda Trichodina se može zaključiti da su najosjetljivije na visoke temperature iako ih je u
ihtiouzorku determinirano vrlo malo, ali je također poznato da se pomenute vrste razvijaju na
višim temperaturama za vrijeme proljetnih mjeseci [5] [16]. Neke od ranijih studija
pokušavaju napraviti korelaciju između imunog odgovora domaćina kojim se zaustavlja
životni ciklus parazita. Ističu da je imuni odgovor domaćina jači u vrijeme ljetnih i jesenjih
mjeseci, tako da je i intenzitet infekcije, kao i biodiverzitet ektoparazita niži [17]. Dakle, u
vrijeme zimskih mjeseci, intenzitet rada imunog sustava domaćina je niži, tako da prilično
visok stupanj biodiverziteta ektoparazita ne iznenađuje. U ovakvim slučajevima česta je
pojava opasnih ribljih infekcija kao što su hilodoneloza, trihodiniaza i ihtioftiriaza. To su
teške ektoparazitske infekcije koje doprinose poremećaju metaboličkih aktivnost domaćina,
iritaciji tkiva i stvaranju rana na tijelu, pojačanom lučenju sluzi i slabijoj prokrvljenosti škrga
[5]. Najveći intenzitet infekcije zabilježen je na vrsti Carassius gibelio, a razlog takvog stanja
pored nižih temperature jest i gustoća populacija pomenute vrste [3]. Ova vrsta se također
pokazala kao najpovoljniji domaćin različitim vrstama ektoparazitskih protozoa. Najčešći
ektoparaziti determinirani u ihtiouzorku su vrste iz roda Chilodonella i vrsta Ichthyophtirius
multifiliis. Zbog takvog stanja važno je nastaviti dalje istraživanje ektoparazitofaune
istraživanog područja u cilju daljeg monitoringa i evidencije teških ribljih bolesti.
Za vjerovati je da će intenzitet infekcije vrstama iz roda Trichodina porasti u vrijeme
proljetnih mjeseci zbog povoljnih ekoloških čimbenika koji favoriziraju životni ciklus vrsta iz
pomenutog roda.
5. ZAKLJUČAK/CONCLUSION
Nakon provedene studije i obrade rezultata može se zaključiti da je visok stupanj

biodiverziteta ektoparazitskih protozoa na ribama srednjeg toka rijeke Save. Determinirani su
sljedeći taksoni ektoparazita: Chilodonella cyprini, Chilodonella hexasticha, Mixobolus sp.
Epistylis sp., Apiosoma sp., Ichthyophtirius multifiliis i Trichodina sp. Temperaturne
282
vrijednosti i pH vrijednosti istraživanog perioda bile su ključni ekološki čimbenici za razvoj i

životni ciklus ektoparazitskih protozoa.
6. LITERATURA/REFERENCES
[1] Simonović, P., Povž, M., Piria, M., Treer, T., Adrović, A., Škrijelj, R., Nikolić, V. & V.
Simić (2015). Ichthyofauna of the River Sava system. Pp. 361-400. In: Milačić, R., Ščančar, J.
& M. Paunović (eds.). The Sava River. The Handbook of Environmental Chemistry, 31.
Springer, Berlin-Heidelberg. DOI: 10.1007/978-3-662-44034-6_14
[2] Sofradžija, A. (2009): Slatkovodne ribe Bosne i Hercegovine. Vijeće kongresa bošnjačkih
intelektualaca, Sarajevo., str. 1-150.
[3] Skenderović, I. (2015): Biodiverzitet parazita riba iz hidroakumulacije Modrac-
Monografija. OFF SET, Tuzla, str. 1-157.
[4] Adrović, A. (2012): Ribe Modraca-ihtiološka monografija. NAM Tuzla, Tuzla, 1-136.
[5] Fijan, N. (2006): Zaštita zdravlja riba. Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Osijek, 1-250.
[6] Zrnčić, S., Orajić, D., Šoštarić, B., Ćaleta, B., Bulj, I., Zanella, D. i Šurmanović, D.
(2009): Occurence of parasites in Cobitidae in Croatians rivers durig into two different
watersheds. Joural of Applied Ichthyology, (25) 447-450.
[7] Đikanović, V., Paunović, M., Nikolić, V., Simonović, P., Cakić, P. (2011): Parasitofauna
of freshwater fish in Serbian open waters‫ ׃‬a checklist of parasites of freshwater fishes in
Serbian open waters. Review in Fish biology and Fisheries, (1), 297-324.
[8] Nedić, Z. (2013): Biodiverzitet ektoparazita riba iz rijeke Save na području općine Orašje-
završni magistarski rad. Univerzitet u Tuzli, Prirodno-matematički fakultet, 1-152.
[9] Čanković, M., Delić, S., Kiškarolj, M. i Rukavina, J. (1968): Parazitofauna slatkovodnih
riba Bosne i Hercegovine (Trematoda, Cestoidea, Nematoda, Acanthocephala). Akademija
nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine, Sarajevo. 1-159.
[10] Simonović, P. (2010): Uvod u ihtiologiju. Univerzitetu u Bogradu-Biološki fakultet,
Beograd, 10-260.
[11] Bychovskaja-Pavlovskaja, I.E., Gusev, A.V., Dubinina, M.V., Izjumowa, N.A.,
Smirnova, T.S., Sokolovskaja, I.L., Štein, G.A., Šulman, S.S. and Epstein UM (1962): Key to
parasites of freshwater fishes of the USSR. House of the USSR Academy of Science in
Moscow, Leningrad, 1-776.
[12] Skenderović, I. (2010): Biodiverzitet parazitskih beskičmenjaka riba iz hidroakumulacije
Modrac-doktorska disertacija, Veterinarski fakultet Sarajevo, Sarajevo.
[13] Jažić, A. (1995): Parazitofauna šarana i njezin epizootiološki značaj u ribnjačarstvima u
Bosni i Hercegovini-doktorska disertacija. Sarajevo.
[14] Nedić, Z., Skenderović, I., Riđanović, S. (2014): Skin ectoparasites of the fish from the
lower flow of the Sava River. Veterinaria 63 (1-4), 45-53.
283
[15] Ćulibrik, B., Bilbija, B., Nedić, Z., Nikolić, V. (2016): Ektoparaziti riba iz jezera
Gradina, Bosna i Hercegovia. Veterinary Journal of Republic of Serpska, XVI(1), 11-19.
[16] Nedić, Z., Riđanović, S., Nikolić, V. (2016): First record of ectoparasite community on
fishes on lower flow of Tolisa River, Bosnia and Herzegovina. EDUCA, časopis za
obrazovanje, nauku i kulturu, UDK: 597:591:69 (282.249.1).
[17] Aaltonen, T.M. Jokinen, E.I., Valtonen, E.T. (1994): Antibody sznthesis in roach (Rutilus
rutilus) analysis of antibody secretin cells in lymphoid organs with ELISPOT-assay. Fish and
Shellfish Immunology 4, 129-140.
284
ISSN 2303-5889
ZNANJE, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KAO ISHODI UČENJA NA STUDIJSKOM

PROGRAMU 1. CIKLUSA ZAŠTITE OKOLIŠA
Refik Šahinović,.Ifet Šišić, Azra Bećiraj, Džalila Muharemagić
Univerzitet u Bihaću, Pape Ivana Pavla II 2/II, Bihać 77000
sisic_btf@yahoo.com
Ključne riječi: studijski program, znanje, vještine, kompetencije, kvalifikacije
SAŽETAK
U okviru realizacije Tempus projekta pod nazivom „Kvalifikacijski okvir za visoko

obrazovanje u BiH-a 2013, aktivno se sagledavaju postojeći nastavni planovi i programi
studijskog programa zaštite okoliša I, II i III ciklusa čime se omogućavaju uslovi
zaimplementaciju „kvalifikacijskog okvira u BiH-a“, koji će povezati prethodne, sadašnje i
buduće rezultate učenja, te ih postaviti u međusobne odnose unutar BiH-a kao i evropskog
obrazovnog prostora. U radu je prezentiran dio ostvarenih aktivnosti kroz definiciju znanja,
vještina i kompetencija kao ishoda učenja zahtijevano od naše visokoobrazovne ustanove na
studijskom odsjeku Zaštite okoliša. Na ovaj način Biotehnički fakultet Bihać se aktivno
uključio u analize novih pristupa obrazovanju, cjeloživotnom učenju i unaprijeđenju
studijskih programa koji će biti prepoznatljivi u vlastitoj sredini, na tržištu rada, u regionu i
na Evropskom obrazovnom i ekonomskom prostoru.
1. UVOD
Okvir za visokoškolske kvalifikacije u Bosni i Hercegovini je rađen na osnovu
Kvalifikacijskog okvira evropskog prostora visokog obrazovanja (European Qualifications
Framework–EKO ili EQF). On daje generičke deskriptore ishoda učenja za tri ciklusa visokog
obrazovanja, a u realizaciji aktuelnih reformskih projekata se ide dalje u njegovoj razradi.
285
Ovim okvirom se uvodi novi pristup dodjele diploma u kojem se prepoznaju ishodi učenja –
šta student sa stečenom diplomom zna, razumije i može da obavlja, a ne šta je bio sadržaj
studijskog programa ili provedeno vrijeme utrošeno na pohađanju studija. Kvalifikacije
zasnovane na kompetencijama su u osnovi potvrda da je ta osoba kvalifikovana raditi u
određenoj oblasti ili zanimanju. Obrazovni kvalifikacijski okvir u BiH ima strukturu od osam
nivoa kvalifikacija. Univerziteti nude programe za šesti, sedmi i osmi nivo.
2. ISHODI UČENJA, DEFINICIJE I KONCEPTUALNI PRISTUP
2.1. Definicije, pojmovnik

 Kvalifikacijski okvir u Bosni i Hercegovini je instrument uspostave kvalifikacija stečenih u
Bosni i Hercegovini, kojim se daju osnove za jasnoću, pristupanje, prohodnost, sticanje i
kvalitetu kvalifikacija.
 Evropski kvalifikacijski okvir za visoko obrazovanje je dokument koji je usvojila
Konferencija evropskih ministara obrazovanja u Bergenu 2005. godine, koji definira
generičke deskriptore za svaki od tri ciklusa visokog obrazovanja, i koji se primjenjuje u
svim državama potpisnicama bolonjskog procesa.
 Znanje označava rezultat usvajanja informacija kroz proces učenja kao skup činjenica,
principa, teorija i praksi koje se odnose na oblast zaštite okoline dok vještine predstavljaju
sposobnost primjene znanja i korištenja principa „znati kako“ da se izvrši određeni zadatak
i da se riješe nametnuti problemi. U kontekstu Evropskog kvalifikacijskog okvira za
cjeloživotno učenje znanje se opisuje kao teoretsko i/ili činjenično.
 Vještine predstavljaju sposobnost primjene znanja i korištenja principa „znati kako“ da se
izvrši određeni zadatak i da se riješi problem. U kontekstu Evropskog kvalifikacijskog
okvira, vještine se definišu kao: kognitivne (uključuju korištenje logičkog, intuitivnog i
kreativnog razmišljanja), praktične (uključujući fizičku spretnost i korištenje metoda,
materijala, sprava i instrumenata) i socijalne (vještine komuniciranja i saradnje,
emocionalna inteligencija i druge).
 Kompetencije označavaju sposobnost primjene znanja, vještina i personalnih, socijalnih i
metodoloških sposobnosti, na radnom mjestu ili tokom učenja, kao i u privatnom i
profesionalnom razvoju. Kompetencije se mogu podijeliti na:
- opće akademske ili generičke,
- stručne.
U kontekstu Evropskog kvalifikacijskog okvira kompetencije su opisane kao odgovornost i
samostalnost. Kompetencije označavaju osposobljenost studenta da nakon uspješnog
okončanja obrazovanja primjeni znanje, vještine, iskaže odgovornost i sposobnost na radnom
mjestu (ili tokom učenja), kao i u privatnom i profesionalnom razvoju.
286
2.2. Koncept ishoda učenja
Jedan od najvažnijih fundamentalnih elemenata Bolonjske edukacijske reforme su svakako

ishodi učenja koji s jedne strane predstavljaju praktični izum a s druge strane predstavljaju
metodološki pristup sa ciljem unaprijeđenja kompetitivnosti i transparentnosti u visokom
obrazovanju, te prepoznavanje kvalifikacija i mobilnost nastavnika i studenata. Potrebno je da
ishodi budu definisani i šta student mora biti u stanju da učini kako bi prošao određeni modul.
Sam termin ishodi učenja pojavljuju se kako u dokumentima koji su povezani sa procesom
Bolonjske reforme tako i u različitim nacionalnim i internacionalnim dokumentima. Koncept
ishoda učenja vodi porijeklo od obrazovanja zasnovanog na ishodima (Spady, 1988; Allan,
1996; Andrich, 2002; Adam, 2004), koje organizira programe oko jasnih i detaljnih izjava o
ishodima studenata šta se od njih očekuje da znaju, razumiju i/ili su u stanju demonstrirati na
kraju učenja (Adam, 2004). Prelaz na korištenje ishoda učenja je više izražen u sistemima koji
su fokusirani na studente i njihovo iskustvo, pri čemu dobro definirani ishodi učenja
objašnjavaju postignuća učenja studenata, u odnosu na tip, prirodu i trajanje učenja, tj. da svi
ishodi budu ocjenjivi i da je za postignuto znanje studenta moguća procjena dostignutih
ishoda učenja. Ishodi učenja moraju biti: mjerljivi, provjerljivi, tj. popraćeni prikladnim
kriterijima vrednovanja (eng. Assessment criteria) prema kojima se može utvrditi jesu li
ostvareni, da li su usklađeni s oblicima i metodama učenja i poučavanja, da li su usklađeni s
nivoom studija (obrazovnim stupnjem/ciklusom), te da li su usklađeni s ECTS bodovima.
2.3. Očekivani i željeni ishod učenja
U praksi se definišu dva ishoda učenja i to: očekivani i željeni ishod učenja. Očekivani
podrazumijeva nivo kompetencija koji je dovoljan za prolaznu ocjenu, a željeni ishod učenja
bi odgovarao nivou koje predavač očekuje od prosječnog studenta. Ishodi učenja pišu se na
nekoliko hijerarhijskih nivoa:
a) opći ishodi učenja na razini akademskog stupnja,
b) specifični ishodi učenja: na nivou studija/programa, na nivou kolegija/modula i na
nivou nastavne teme/jedinice.
Razlikujemo dva kvalitativna nivoa:
- minimalni ishodi učenja – nužni za stjecanje ECTS bodova (za “prolaz”) i
- očekivani (poželjni) ishodi učenja – “tipični” ili “prosječni” studenti – najbolji
studenti.
Mi smo se na Biotehničkom fakultetu opredijelili za željeni ishod učenja, jer ciljevi studijskih
programa i jesu postizanje što većeg nivoa kompentencija.
287
3. KARAKTERISTIKE I PITANJA U VEZI ISHODA UČENJA
3.1. Pitanja kod analize i usklađivanja studijskog programa
Institucije visokog obrazovanja trebaju da razviju mehanizme za razvoj, analizu i evaluaciju

svojih edukacijskih programa periodično kako bi odredili kvalitetu, relevantnost i efikasnost
programa. Studijski programi moraju biti razvijeni način da osiguraju ciljeve i ishode učenja,
instrukcijske materijale i aktivnosti, te same metode procjene i procedure. Sve je to povezano
sa stalnom organizacijskom i sadržajnom reformu visokog obrazovanja u samoj intenciji
tranzicije ka definiranju ostvarivih i mjerljivih ishoda učenja. Na taj način ishodi učenja
promoviraju promjene u visokom obrazovanju. Kod analize i usklađivanja studijskog
programa sa ishodima učenja postavljaju se glavna pitanja:
Prvo: „Za koga se rade ishodi učenja?“
 za poslodavce: da znaju što mogu očekivati i potraživati od potencijalnog zaposlenika
s određenom kvalifikacijom,
 za studente: da znaju što mogu očekivati kao konačni rezultat nakon položenog ispita,
da dobiju ono što im treba za zapošljavanje,
 za nastavnike: da budu usmjereni na onaj dio gradiva i načine rada koji je studentu
potreban za zapošljavanje a ne na sve ono što nastavnik zna o gradivu; da lakše
pripremi nastavnu literaturu i načine testiranja.
Drugo: „Zašto se rade ishodi učenja?“
- da daju jasnu ocjenu što je rezultat učenja i kako se može izmjeriti. Da rezultati budu
usporedivi i s drugim predmetima, studijima i tako osiguraju horizontalnu, vertikalnu i
međunarodnu prohodnost.
Najinstruktivnija, najuticajnija, najcitiranija i najčešće upotrebljavana klasifikacija
saznajnih domena i mentalnih i praktičnih sposobnosti studenata unutar svakog domena -
Blumova taksonomija (1956). Blumova taksonomija razlaže kognitivne, afektivne i
psihomotorne sposobnosti studenata na elemente odnosno nivoe sposobnosti. Bloom je
ponudio taksonomiju u kojoj ciljeve obrazovanja sistematizira duž kontinuuma prema
kompleksnosti, u šest hijerarhijskih strukuturiranih kategorija i to za tri područja: kognitivno,
afektivno i psihomotoričko. Na osnovu istraživanja reviziju ove taksonomije izvršili su
Anderson i Krathwohl (2001). Naime, oni su kognitivne kategorije kombinirali s dimenzijama
znanja. Ponuđena su četiri temeljna područja: činjenično, konceptualno, proceduralno i
metakognitivno znanje iz kojih proizilaze ishodi učenja/studiranja.
3.2. Karakteristike i kvaltet ishoda učenja
Institucije visokog obrazovanja trebaju da razviju mehanizme za razvoj, analizu i evaluaciju

svojih edukacijskih programa periodično kako bi odredili kvalitetu, relevantnost i efikasnost
288
programa. Programi moraju biti razvijeni na način da osiguraju ciljeve i ishode učenja,
instrukcijske materijale i aktivnosti, te same metode procjene i procedure. Sve je to povezano
sa stalnom organizacijskom i sadržajnom reformom visokog obrazovanja u samoj intenciji
tranzicije ka definiranju ostvarivih i mjerljivih ishoda učenja. Na taj način ishodi učenja
promoviraju promjene u visokom obrazovanju. Ishodi učenja postaju jedan od najvažnijih
faktora u organizaciji i pružanju ciljeva, programa i sistema evaluacije. Osiguranje kvalitete
standarda kvalifikacija podrazumijeva definiranje i uspostavljanje nadležnih institucija ili
tijela koji bi trebali biti nosioci procesa razvoja i provođenja standarda kvalifikacija. Model
osnovnih elemenata osiguranja kvaliteta u procesu razvoja i sticanja kvalifikacija:
razvoj studijskog programa → realizacija studijskog programa → nadzor i evaulacija→
→analiza potreba tržišta rada → razvoj standarda kvalifikacija.
3.3. Glagoli koji se koriste kod definisanja ishoda učenja
Izbor najpraktičnijih glagola u definiranju ishoda učenja ima za cilj kako pisati karakter i
nivo očekivanog rezultata učenja, čime se omogućava da se ishod učenja može izmjeriti,
testirati i dokazati na jasan način (npr. znanje se testira navođenjem definicija ili činjenica,
prezentacijske vještine objašnjavanjem, argumentiranjem i sl.). Umiješnost i stručnost osoba
koje rade na izradi i modernizaciji studijskih programa je da od ponuđenih glagola izaberu
one koji najbolje opisuju rezultate koje očekuju nakon što se studentima predoči sadržaj
predmeta i nakon što oni polože ispit. S obzirom na poznatu odredbu o stepenu promjene
predmeta od 20% - 40% ili više postotaka (u odnosu na broj ECTS-a i ishode učenja),
potrebno je definisati za svaki predmet onoliki broj ishoda učenja da taj postotak bude lako
odrediv (npr. 20%-tna promjena predmeta jest promjena dva od deset ishoda učenja), tabela 1.
Tabela 1. Glagoli koji se koriste za opis studijskog programa, I ciklus ZO-a , UNBI
Study program Using active verbs for the description of the qualification profile
Studijski program Korišteni aktivni glagoli za opis kvalifikacija profila
First level (BSc) Second level (MA) Third level (PhD)
Prvi nivo Drugi nivo Treći nivo
Zaštita okoliša primjenjivati, razumijevati, usvajati,
Environmental upotrijebiti, izračunavati, koristiti, ovladati,
Protection podizati (svijest), sticati (znanja),
identifikovati, definisati, pokazati,
prepoznati, upoznavati, odrediti,
interpretirati (izvoditi, prezentirati, prenos
znanja), učiti (nova znanja, istraživati),
razvijati (unaprijeđivati).
289
3.4. Obrazovni nivoi i ishodi učenja
Svaki od kvalifikacijskog nivoa označavaju složenost stečenih kompetencija, a opisuje se

skupom deskriptora prema ishodima učenja: znanje (činjenično i teoretsko), vještine
(spoznajne, psihomotoričke i socijalne) i kompetencije (samostalnost i odgovornost). Nivoi
obrazovanja na visoko-školskim ustanovama:
Nivo 6. Ishodi učenja na ovom nivou pokazuje da osoba znanjem pokazuje znanje i
razumijevanje u području studija, koje se nadovezuje na njihovo srednjoškolsko obrazovanje i
koje je uobičajeno na tom nivou, uz podršku odgovarajućih resursa za učenje (tekstova i
informacionih i komunikacijskih tehnologija), koje uključuje neke aspekte koji će se zasnivati
na poznavanju najnaprednijih dostignuća u datom području studija.
Nivo 7. Ishodi učenja na ovom nivou pokazuje da osoba znanjem može pokazati sistematično
razumijevanje i savladavanje znanja u svom području studija/disciplini, koje se temelji na,
odnosno proširuje i/ili nadograđuje sa nivoom dodiplomskog studija (prvi stepen), i što
predstavlja osnov ili mogućnost za originalnost pri razvoju i/ili primjeni ideja, obično u
kontekstu istraživačkog rada.
Nivo 8. Ishodi učenja na ovom nivou pokazuje da osoba znanjem pokazuje razumijevanje
područja studija i vladanje metodama istraživačkog rada u vezi sa zadatim područjem.
3.5. Ishodi učenja na nivou modula/predmeta/kolegija
 Predmet/kolegij studijskog programa (engl. Course of the Study Programme) označava

cjeloviti skup povezanih ishoda učenja kao dio jednog ili više studijskih programa i
fokusira se na učenje a ne na predavanje i ne precizira šta nastavnik može predavati već šta
studentu treba da bi postigao ishode učenja iz te oblasti.
 Modul ishoda učenja (engl. Module of Learning Outcomes) označava jedan ili više
jediničnih skupova ishoda učenja s unaprijed određenim i usklađenim volumenom ishoda
učenja. Nakon uspješno okončanog modula očekuje se od studenta da je sposoban da
pokaže svoje znanje, razumijevanje, vještine i/ili kompetencije iz proučavane
oblasti/modula. Međutim, ishodi učenja koji su izraženi u modulima, potrebno je da jasno
doprinose u širem smislu ishodima učenja za čitav program. Za ishodi učenja pojedinih
modula, može se očekivati da budu dio ishoda i na programskom nivou. Isto tako, prilikom
pisanja ishoda učenja za pojedine module, važno je razmotriti kako se modul uklapa u
ukupni curiculum.
 Kurikulum ili program predstavlja set ciljano identificiranih ishoda učenja. Kurikulum
(engl. Curriculum) označava niz planiranih postupaka s ciljem stjecanja kompetencija
pojedinca, a u što su uključeni: ciljevi; ishodi učenja; sadržaj i metode rada; oblici učenja,
vrjednovanje ishoda učenja, te sistem osiguravanja kvalitete.
290
U narednom tabelarnom pregledu dati su standardi koji definišu ishode učenja koje treba
postići student/osoba koja uči nakon stečene kvalifikacije i sticanja diplome na svakom nivou
obrazovnog kvalifikacijskog okvira (OKO-a).
Tabela 2. Pregled standarda koji definišu ishode učenja

Hijerarhija ishoda Preddiplomski studij (BS) Diplomski studij (MS)
učenja
Znanje i razumijevanje Znanje se dograđuje na srednjoškolsko Znanje i razumijevanje počivaju na prvom
obrazovanje. Poduprto je znanjem iz stupnju, ali ga proširuje i produbljuje
naprednih udžbenika i uključuje neke Predstavlja temelj ili mogudnost originalnog
aspekte modernih znanja u području razvoja i/ili primjene ideja unutar područja
studiranja. istraživanja studija.
Hijerarhija ishoda Preddiplomski studij (BS) Diplomski studij (MS)
učenja
Primjena znanja i Znanje i razumijevanje se može Znanje i razumijevanje, kao i sposobnost
razumijevanja primijeniti na način karakterističan za rješavanja problema, mogu se primijeniti u
pojedinu struku Kompetencije novim ili nepoznatim situacijama u širem
omoguduju rješavanje problema u (ili interdisciplinarnom) kontekstu
području studiranja (osobito bitno za povezanim s područjem studiranja.
inženjerske struke).
Donošenje zaključaka, Vještine potrebne za prikupljanje i Sposobnost integriranja znanja i upravljanja
sudova i odluka interpretaciju relevantnih podataka kompleksnošću problema. Formuliranje
Stvaranje zaključaka koji uključuju sudova na temelju nepotpunih ili
relevantne društvene, znanstvene i ograničenih informacija, koji uključuju
etičke teme. društvene i etičke odgovornosti povezane s
primjenom znanja.
Prezentacije Mogu se prezentirati informacije, ideje, Mogu se prezentirati vlastiti zaključci, kao i
problemi i njihova rješenja stručnoj i znanje i argumenti stručnoj i opdoj publici
opdoj publici. na jasan i nedvosmislen način.
Vještine učenja Razvijene vještine učenja potrebne za Razvijene vještine učenja potrebne za
cjeloživotno učenje ili nastavak cjeloživotno učenje (formalno ili
studiranja na diplomskom studiju. samostalno).
Primjer primjene ishoda učenja na studijskom programu:

OPŠTI PODACI
 Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet Bihać
 Područje: Biotehničke nauke
 Preddiplomski studij Prehrambeni odsjek, smjer zaštita okoliša: 3 god, 6 semestara, 180
ECTS (2006/2007)
 Preddiplomski studij Odsjek Zaštita okoliša, smjer zaštita okoliša: 4 god, 8 semestara,
240 ECTS (2008/2009)
 Dodiplomski studij: Zaštita okoliša, 2 godine, 4 semestra 120 ECTS poena (2010/11)
 Dodiplomski studij: Zaštita okoliša, 1 godina, 2 semestra 60 ECTS poena (2011/12)
 Doktorski studij: u fazi pripreme.
OSNOVNI PODACI O STUDIJSKOM PROGRAMU, I CIKLUS
1. Naziv (i) kvalifikacije (generički dio + specifični dio) (Name-s: generic + subject
specific):
291
bachelor zaštite okoliša/inženjer zaštite okoliša (Bachelor of Environmental Protection)

2. Minimalni volumen (Minimal volume): min: 180 ECTS (3+2+3) ili min 240 ECTS
(4+1+3)
3. Razina/nivo(Level): 6
4. Uvjeti/načini pristupanja (Entry routes): završena srednja četvorogodišnja škola.
5. Relevantnost (Relevance):
- Tržište rada: stručnjaci za zaštitu okoliša, ekolog, hidrobiolog, istraživač u oblasti zaštite
okoliša, osoba zadužena za kontrolu vode. savjetnik za zaštitu okoliša, stručnjak za
upravljanje energijom i vodom, iInžinjer ekologije, inženjer zaštite okoliša
- Labour market: Experts in Environmental protection, Ecologist, Hydrobiologist,
Researcher in the field of environment, Water Control Supervisor, Environmental
Protection Counselor, Expert in energy and water management, Ecological Engineer,
Environmental Protection Engineer.
- Nastavak obrazovanja/prohodnost: nastavak obrazovanja na diplomskim studijima zaštite
okoliša ili sličnog studija.
- Further education/progression: Further education at the graduate course of Envorinmental
Protection or related courses.
- Druge potrebe (Other needs): nema
6. MATRIX – OPO POVEZIVANJE ISHODA UČENJA

a) Zadatak napraviti kvalifikacijski okvir prvog (180 ECTS) ciklusa,
b) Definiranje ishoda učenja na razini I Ciklusa (minimalno 180 ECTS).
Za ovu aktivnost korištena je excel matrica koja nam je definirala osnove za već
spomenute komponente ishoda učenja (znanje, vještine i kompetencije).
ZNANJE
Za ovu komponentu ishoda učenja u BiH generičkim deskriptorima 42 stoji:
- ova osoba demonstrira (pokazuje) znanje i razumijevanje u području koje studira (izučava)
koje se nadograđuje na srednje školsko i koje je tipično za tu razinu, uz potporu
odgovarajućih izvora za učenje (tekstovi, informacijske i komunikacijske tehnologije) koje
uključuju neke aspekte s kojima se upoznaje osnovnim znanjem u danom području
studiranja.
Na temelju ovoga i na temelju već spomenutih analiza definirane su tri komponente u ovoj
kategoriji, i to:
- pokazuje kritičko razumijevanje koncepta vezanih za zaštitu okoliša i učestvuje u izradi
stručnih projekata datog područja studija,
- pokazuje razumijevanje za primjenu osnovnih istraživačkih metoda i tehnika u oblasti
zaštite okoliša,
42
Osnove kvalifikacijskog okvira u Bosni i Hercegovini („Službeni glasnik BiH“, broj:31/11)
292
- pokazuje razumijevanje za provjeru i nadzor nad provođenjem zakonskih okvira u oblasti

zaštite okoliša na različitim nivoima javne uprave.
VJEŠTINE
Za ovu komponentu ishoda učenja u generičkim deskriptorima za ovu razinu stoji:
- ova osoba može primijeniti usvojeno znanje i kritičko razumijevanje načela vezanih za
područje (polje) studiranja/disciplinu na način da pokazuje profesionalan pristup radu i
zanimanju i ima kompetencije uobičajeno pokazane osmišljavanjem i obranom
argumenata i rješavanjem problema unutar područja studiranja,
- osoba je sposobna primijeniti glavne metode stjecanja novog znanja i primijenjenih
istraživanja u području i može odlučivati o pristupu kojeg koristiti u rješavanju
predstavljenog problema i svjesna je mjere u kojoj je odabrani pristup prihvatljiv za
rješavanje takvog problema,
- da može komunicirati na jednom ili više stranih jezika i korištenjem IT tehnologija,
informacija, ideja, problema i rješenja podjednako izlagati stručnoj ili nestručnoj publici
vezano za područje studiranja.
Na temelju ovoga i na temelju već spomenutih analiza definirane su četiri komponente u
ovoj kategoriji i to:
- sposoban je za provođenje osnovnih fizičko-hemijskih i bioloških tehnika analiziranja
- rješavanje problema, donošenje odluka i praktično učešće u razvoju stručnih projekata u
oblasti zaštite okoliša,
- primjenjuje osnovne vještine u oblasti zaštite okoliša,
- koristi odgovarajuće strategije zasnovane na jasnim dokazima za identifikaciju i
klasifikaciju otpada, te učestvuje u procesima upravljanja otpadom.
KOMPETENCIJE
Za ovu komponentu ishoda učenja u generičkim deskriptorima za ovu razinu stoji:
Profesionalna (stručna) kompetencija, ova osoba:
- pokazuje sposobnost da prikupi i obradi (tumači) relevantne podatke (obično unutar
područja izučavanja) i iznosi prosudbe koje uključuju osvrte na bitna društvena, znanstven
i etička pitanja.
Osobna kompetencija, ova osoba:
- je razvila vještine učenja za nastavak učenja s velikim stupnjem neovisnosti i akademskih
vještina i sposobnosti neophodnih za obavljanje istraživačkog rada, za razumijevanje i
ocjenu novih informacija, pojmova i dokaza iz različitih izvora,
- ima temelj za buduće samostalno i cjeloživotno učenje,
- usvojila je interpersonalne vještine, vještine rada u skupini neophodne za zapošljavanje i
dalje studiranje.
Na temelju ovoga i na temelju već spomenutih analiza definirane su tri komponente u ovoj
kategoriji i to:
293
- sposoban je za samostalni i timski rad kako bi analizirao promjene u biološkom diverzitetu

(biodiverzitetu),
- sposoban je za efikasnu upotrebu engleskog jezika i informacijskih tehnologija pri
implementaciji stručnih projekata i studija vezanih za zaštitu okoliša,
- komunicira uz pomoć jezika koji je prilagođen stručnoj i nestručnoj publici u svrhu
nadzora i dostizanja nacionalnih i internacionalnih standarda zaštite okoliša u ekonomiji.
Prema tome za I ciklus studijskog programa Zaštita okoliša definirani ishodi učenja na razini
programa su:
ZNANJE
- pokazuje kritičko razumijevanje koncepta vezanih za zaštitu okoliša i učestvuje u izradi
stručnih projekata datog područja studija,
- pokazuje razumijevanje za primjenu osnovnih istraživačkih metoda i tehnika u oblasti
zaštite okoliša,
- pokazuje razumijevanje za provjeru i nadzor nad provođenjem zakonskih okvira u oblasti
zaštite okoliša na različitim nivoima javne uprave.
VJEŠTINE
- sposoban je za provođenje osnovnih fizičko-hemijskih i bioloških tehnika analiziranja,
- rješavanje problema, donošenje odluka i praktično učešće u razvoju stručnih projekata u
oblasti zaštite okoliša,
- primjenjuje osnovne vještine u oblasti zaštite okoliša,
- koristi odgovarajuće strategije zasnovane na jasnim dokazima za identifikaciju i
klasifikaciju otpada, te učestvuje u procesima upravljanja otpadom.
KOMPETENCIJE
- sposoban je za samostalni i timski rad kako bi analizirao promjene u biološkom diverzitetu
(biodiverzitetu),
- sposoban je za efikasnu upotrebu engleskog jezika i informacijskih tehnologija pri
implementaciji stručnih projekata i studija vezanih za zaštitu okoliša,
- komunicira uz pomoć jezika koji je prilagođen stručnoj i nestručnoj publici u svrhu
nadzora i dostizanja nacionalnih i internacionalnih standarda zaštite okoliša u ekonomiji.
Naprijed su jasno iskazani ishodi učenja koji se kao takvi u već spomenutoj Excel matrici
nalaze u njenom horizontalnom dijelu. U vertikalnom dijelu matrice nalaze se predmeti
koje smo nakon uvida u postojeće nastavne planove u BiH grupirali po skupinama.
Uvidom u silabuse predmeta i u njima definirane ciljeve kao i ishode učenja uslijedila je
aktivnost „uparivanja“ svakog kolegija iz aspekta njegovog utjecaja (udjela) na ishode
učenja na razini kvalifikacije. Ta povezanost u matrici je označena znakom (x) i tako je
vidljiva povezanost uvjetno rečeno vertikale matrice s horizontalom.
Nadalje u realizaciji datih zadataka su izvršene nužne konsultacije sa stekholderima i
odlučeno da se pristupi:
 Zadržavanje definiranih ishoda učenja na razini I ciklusa studijskog programa,
294
 Definiranje skupina (modula) predmeta s njihovim ishodima učenja i minimalnim brojem

ECTS bodova što je prikazano u tabeli 3.
Tabela 3. Raspored ECTS bodova

Grupa ECTS (minimalno)
Matematika 4
- Primjena znanja linearne algebre u rješavanju sistema linearnih jednačina.
- Sposobnost adekvatne upotrebe i razumjevanje literature u ovoj oblasti.
- Primjena znanja vektorske algebre i analitičke geometrije u rješavanju tehničkih problema.
- Primjena diferencijalnog i integralnog računa u rješavanju tehničkih problema.
Fizika 4
- Razumijevanje hemijskih promjena uz pomoć zakona fizike.
- Razumijevanje strukture tvari i biohemijskih pojava.
- Usvajanje eksperimentalnih tehnika koji u praksi potvrđuju neke od principa prikazanih kroz predavanja.
Statistika 4
- Izračunavanje i tumačenje deskriptivnih statističkih pokazatelja.
- Primjena znanja iz oblasti teorije vjerovatnoće u statističkom zaključivanju.
Strani jezik 3
- Efikasno korištenje engleskog jezika i informacijskih tehnologija u datoj oblasti.
Informatika 4
- Korištenje uobičajenih aplikativnih softvera na inženjerskom nivou.
- Korištenje specijalizovanih aplikativnih softvera u oblasti zaštite životne sredine.
Tjelesni odgoj 1
Hemija i vezani predmeti 40
- Praktično znanje o hemijskim laboratorijama.
- Usvajanje vještina za rad u laboratorijima.
- Sposobnost razmatranja, identificiranje podataka za objektivno mjerenje, prezentaciju i obradu rezultata.
- Sposobnost otkrivanja neorganskih spojeva.
- Razumijevanje strukture i svojstava neorganskih spojeva, te promjena u neorganskim materijama u
različitim fizičkim i hemijskim uvjetima.
- Ovladavanje volumetrijskim metodama analize.
- Znanje o procedurama izdvajanja elemenata sa primjenom.
- Upotreba kinetičkih metoda analiziranja i ovladavanje gravimetrijskim metodama analize.
- Upoznavanje sa kvalitativnim metodama analize.
- Ovladavanje znanjima o strukturi materije i osnovnim principima termodinamičkih pristupa fizičkim i
hemijskim promjenama.
- Eksperimentalno znanje o hemijskim i termodinamičkim procesima koji se javljaju u elektrolitičnim
rastvorima, te na tečnim i čvrstim podlogama.
- Ovladavanje osnovnih i modernih spetroskopskih tehnika i mogućnosti njihove primjene.
- Znanje o karakteristikama pojedinačnih analitičkih metoda.
- Znanje o strukturi instrumenata i problemi koji se javljaju pri analizi uzoraka.
295

- Upotreba spektroskopskih tehnika.
- Upoznavanje sa instrumentalnim tehnikama i mogućnostima njihove primjene.
- Primjena znanja o hemiji pri razumijevanju problema zaštite okoliša.
- Razumijevanje doprinosa hemičara poboljšanju kvalitete okoliša.
- Znanje o indikatorima kvalitete vode, zraka i tla i njihove zaštite.
- Podizanje svijesti o neophodnosti očuvanja i zaštite voda i mogućnosti njihovog obnavljanja.
- Ovladavanje tehnikama organske sinteze i analize.
- Razumijevanje hemije organskih spojeva sa naglaskom na njihovu strukturu, funkcioniranje, specifične
reakcije, metode odvajanja i identifikacije.
- Ovladavanje osnovnim metodama kvalitativnog i kvantitativnog određivanja biomolekula.
- Sticanje znanja o biohemijskom prenosu signala.
Biologija i vezani predmeti 18
- Prepoznavanje i razlikovanje, analiziranje i ocjenjivanje, te primjena odgovarajućih tehnika pri određivanju
bioindikatora kao detektora promjena u okolišu i njihov utjecaj na ekosistem.
- Upoznavanje sa osnovnim principima biomonitoringa.
- Razumijevanje trenutnih zagađivača okoliša i određivanje različitih zagađivača u okolišu, mikroorganizama
koji učestvuju u biodegradaciji i donošenje odluka o aktivnostima za zaštitu okoliša koristeći znanje
stečeno u skladu sa standardima zaštite okoliša.
- Identificiranje i opisivanje biološki važnih molekula i njihovog značaja za žive organizme.
- Opisivanje i analiza teorija evolucije, razlikovanja vrsta, prilagođavanja i biološkog diverziteta.
- Interpretacija podataka.
- Pokazivanje znanja o prisutnosti mikroorganizama, odnos između mikroorganizama i biljaka ili životinja.
- Upoznavanje sa korištenjem mikroorganizama u biodegradaciji pri hemijskim zagađenjima i tehnologijama
selektivnog uklanjanja mikroorganizama iz okoliša.
- Usvajanje znanja u oblasti hidrobiologije i njeni metodološki principi.
- Ocjena ekološkog stanja u vodenim sistemima u prirodi.
Ekološka grupa predmeta 20
- Identificiranje osnovnih znanja i razumijevanje prirodnih naučnih disciplina, i njihovo povezivanje sa
različitim naučnim oblastima.
- Razumijevanje ekoloških principa.
- Prepoznavanje problema zaštite okoliša.
- Identificiranje bioindikatora u okolišu.
- Primjena osnovnih znanja u oblasti katastra zagađivača.
- Prepoznavanje izvora zagađenja u okolišu, prikupljanje podataka i istraživanje metoda i procedura za
njihovo uklanjanje i nadzor.
- Prepoznavanje pravila za primjenu principa održivog razvoja u odnosu na procese proizvodnje i korisne
nusproizvode.
Grupa predmeta ekološkog inžinjerstva 50
- Usvajanje osnovnih znanja upravljanja i zaštite vodenih sistema.
- Identificiranje izvora i vrsta zagađenja voda.
- Razumijevanje značaja upravljanja okolišem.
- Definiranje izvora zagađenja zraka i njegovih uzroka.
- Određivanje sadržaja toksičnih materija u zraku i poduzimanje odgovarajućih mjera zaštite.
296

- Primjena usvojenog znanja u praksi.
- Usvajanje osnovnih znanja upravljanja i zaštite tla.
- Izvođenje jednostavnih istraživačkih poslova u slučajevima zagađenja tla i obnavljanje malih odlagališta
otpada.
- Upoznavanje sa fizičkim i hemijskim karakteristikama kvalitete prirodih voda.
- Upoznavanje sa tehnologijama i procesima tretiranja otpada.
- Upoznavanje sa procesima recikliranja različitih otpada i efekti recikliranja otpada.
- Razumijevanje osnovnih ekoloških principa, kao što su kruženje materije i protok energije.
- Određivanje energetskih potreba pri očuvanju okoliša i primjeni alternativnih izvora energije.
- Razumijevanje negativnih aspekata antropoloških aktivnosti, sa naglaskom na hemijska zagađenja u prirodi
i okolišu.
- Interpretiranje i ocjena informacija.
- Samostalno učenje i objektivna ocjena štetnosti hemijskih materija za žive organizme.
Pravni okvir zaštite okoliša 5
- Usvajanje znanja o zakonskom okviru zaštite okoliša u Bosni i Hercegovini. Naglasak je na pravnim
pitanjima koji su od važnosti za proizvodnju i upravljanje.
- Usvajaju i osnovne vještine potrebne za istraživački praktični rad.
Izborni predmeti 25
Etika u zaštiti okoliša 4
Prema Bloom-u (1956) ishodi učenja studijskog programa Zaštite okoliša napisani u
budućem vremenu, jasnim jezikom, te su povezani s eksplicitnim postignućima i uvijek sadrže
glagole, jasno naglašavajući prirodu i/ili nivo učenja za određena postignuća izbjegavajući
nejasnoće ili složenosti. Ishodi učenja su specifični, mjerljivi, ostvarivi, realni i vremenski
ograničeni.
3.6. Kreiranje i implementacija ishoda učenja u Biotehničkim naukama
Obrazovanje budućih stručnjaka i naučnih radnika na Biotehničkom fakultetu Univerziteta u

Bihaću prvenstveno je u području biotehničkih i biotehnoloških naučnih disciplina shodno
Bolonjskoj deklaraciji. Grupi biotehničkih nauka pripada: prehrambena tehnologija,
poljoprivreda, šumarstvo iinter disciplinarne biotehničke nauke (inžinjerstvo, zaštita okoliša i
sl.). Ove naučne discipline ujedinjuju dostignuća prirodnih nauka i inženjerstva usmjerene na
racionalno iskorištavanje prirodnih resursa, primjenu biotehnologije u agrokompleksu,
održivo upravljanje i unapređivanje postupaka proizvodnje hrane, i zaštitu okoline (obrada
otpadnih voda, reciklaža otpadnih materijala i biološka razgradnja organskoga čvrstog otpada
i dr.). Organizicija univerzitetskih studija se ostvaruje kroz tri obrazovna ciklusa:
preddiplomski, diplomski i poslijediplomski doktorski studij (3+2+3 i 4+1+3). Ishodima
učenja studenti na kraju školovanja primjenjuju vlastite intelektualne, inter personalne i
praktične vještine, kao slijed etičkih vrijednosti nakon završetka studija I, II i/ili III ciklusa.
Zaštita okoliša I ciklus
297
Nakon uspješnog savladavanja studijskog programa Zaštita okoliša I ciklus, dodiplomski

studij ishodi učenja studenata na ovom nivou su:
 primjena znanja u oblikovanju elaborata, studija i projekata iz zaštite okoliša,
 korištenje tehnika, vještina i modernih inženjerskih alata važnih u praksi zaštite
okoliša,
 primjena osnovnih istraživačkih metoda i tehnika,
 prikupljanje tehničkih podataka i sudjelovanje u izboru adekvatne tehnologije i
najpovoljnije opreme za izvođenje radova u oblasti zaštite voda, tla, zraka i otpada,
 provođenje standardnih hidroloških mjerenja i kontrolnih mjerenja na prirodnim i
hidrotehničkim objektima sa izradom izvještajne dokumentacije,
 usvaja i koristi zakonske propise i normative iz oblasti zaštite okoliša.
Znanja i kompetencije koje student dobije završetkom preddiplomskog studija tj. studija I
ciklusa zaštite okoliša odgovarajuća su za praktičan i stručan rad u svim javnim, društvenim i
privrednim subjektima koja se bave zaštitom okoliša kao i za aktivno praćenje diplomskog
univerzitetskog programa na ovom i drugim fakultetima iz srodnih područja, te praćenje
različitih programa cijeloživotnog obrazovanja.
Zaštita okoliša II ciklus, master studij
Po završetku ovog ciklusa studija očekuju se da će studenti biti osposobljeni za:
 rješavanje problema u javnom, privrednom, društvenom i akademskom okruženju,
 prenošenje usvojenih znanja iz osnovnih disciplina u oblasti zaštite i inženjerstva
okoliša.
 efikasan nezavisan ili timski rad kao i rad u multidisciplinarnom okruženju,
 diseminaciju znanja, opis riješenih zadataka, sprovođenje evaluacija i izvođenje
zaključaka sa posebnim naglaskom na pisanje izvještaja o radu, stručnih publikacija i
prezentacija,
 projektovanje i analizu specifičnih komponenti i sistema u vezi sa postignutim znanjem,
 sudjelovanje u istraživačkim razvojnim projektima u oblasti zaštite okoliša,
 korištenje vlastitog znanja u kreiranju novih rješenja iz oblasti okolišne unutar
postojećih ili budućih radnih aktivnosti,
 redovno ažuriranje vlastitih znanja i kompetencija na vlastitu incijativu.
 organizovanje i sprovođenje naučno-istraživačkog ili samoistraživačkog projekta u
industriji;
 upravljanje, rukovođenje i savjetovanje a nakon ispunjenja prethodnih uslova (stručni
ispit, radno iskustvo i dopunske ciljane edukacije).
4. ZAKLJUČAK
BiH-a kvalifikacijski okvir predstavlja instrument za uređenje sistema kvalifikacija u BiH koji
osigurava: jasnoću (razumijevanje), osnov pristupanje sticanju, prohodnost, pouzdanost
sticanja (uključuje ispitivanje i priznavanje), te kvalitetu kvalifikacija. Podrazumijeva
298
povezivanje nivoa kvalifikacija BIH-s nivoa kvalifikacija sa EQF-a i QF-EHEA standardima i

posredno s nivoima kvalifikacija kvalifikacijskih okvira u drugim zemljama. Kako primjeniti
stečena znanja, vještine i kompetencije (profil) u području zaštite okoliša, kako kroz model
standarda kvalifikacija postaviti studijske programe i planove, kako obavljati poslove
stručnog saradnika u naučno-nastavnim i istraživačkim institucijama, prepoznatljivost stručne
naobrazbe na evropskom visoko-školskom prostoru i sl., su jedna od pitanja koja zahtijevaju
odgovore i praktičnu primjenu. Uz ostvarenje materijalnih uslova i normativnog uređenja ove
oblasti te putem stručne literature, priručnika, vodiča i upustava, model standarda kvalifikacija
na Univerzitetu u Bihaću se može uspješno implementirati.
5. LITERATURA
[1] Osnove kvalifikacijskog okvira u BiH („Službeni glasnik BiH“, broj:31/11).

[2] Bloom, B.S. (Ed.) (1956) Taxonomy of educational objectives: The classification of
educational goals: New York; Toronto: Longmans.
[3] Anderson, L.W., & Krathwohl (Eds.), A Taxonomy for Learning, Teaching, and
Assessing: A Revision of Bloom's Taxonomy of Educational Objectives, Longman, New
York, 2001.
[4] http://www.bhqfhe.eu/en TEMPUS Projekat: BH QUALIFICATION FRAMEWORK
FOR HIGHER EDUCATION–BHQFHE (544464-TEMPUS-1-2013-1-DE-TEMPUS-
SMHES)-Kvalifikacijski okvir u visokom obrazovanju u BiH.
[5] http://unbi.ba/eng/index.php/2-uncategorised/10-projekti TEMPUS Projekat: “Centri za
modernizaciju nastavnih planova i programa i cijeloživotno učenje” (Centers for
Curricula Modernization and Lifelong Learning-CCMLL 511354-TEMPUS-1-2010-1-
ES-TEMPUS-SMHES) (2010-3368/001-001)
[6] http://www.bhqfhe.eu/en/wp-content/uploads/2014/08/BHQFHE-Bosanski.pdf
“Priručnik za primjenu kvalifikacijskog okvira u visokom obrazovanju”
[7] http://www.bhqfhe.eu/en/wp-content/uploads/2014/08/nacrt-Vodic-za-pisanje-ishoda-
učenja-u-visokom-obrazovanju-Bosanski.pdf.
299
ISSN 2303-5889
UPRAVLJANJE PROCESOM OBRADE OTPADNIH VODA NA BILJNOM

UREĐAJU UZ OČEKIVANE POREMEĆAJE
MANAGEMENT WASTEWATER TREATMENT PROCESSES TO VEGETABLE

DEVICE THE POSSIBLE DISORDERS
Ifet Šišić, Jasmina Ibrahimpašić, Merima Toromanović
Univerzitet u Bihaću, Ulica Pape Ivana Pavla II/2 77000 Bihać BiH
sisic_btf@yahoo.com
Ključne riječi: procesno upravljanje, poremećaji, stabilnost, efikasnost
SAŽETAK
Biljni uređaj (BU) predstavlja složen integriran sistem u kojemu uz interakciju vode, biljaka,
životinja, mikroorganizama i okolišnih faktora, tj. sa kombinacijom fizikalnih, bioloških i
hemijskih procesa, dolazi do uklanjanja otpadnih tvari iz sanitarno-fekalnih voda.
Pristup izboru sistema obrade otpadnih voda zasniva se na realnim i pretežno inoviranim
tehnološkim rješenjima sa pratećim sistemom nadzora i kontrole parametara kvalitete.
Međutim, uslijed varijacija u dotoku i sastavu otpadnih voda dolazi do poremećaja procesnih
veličina a time neodgovarajućeg rada uređaja. U datim okolnostima traže se odgovori:
1. „Kako i na koji način izvršiti korekcije u procesu obrade voda uslijed poremećaja u
dotoku, sadržaju i intenzitetu voda?“,
2. „Kako istražiti i iznaći rješenje sa kojim mjerama i za koliko vremena se može proces
obrade ustabiliti i dovesti u normalno radno stanje“?
U konkretnom slučaju, primjenom vlastitih i iskustava prikupljenih na velikom broju biljnih
uređaja koji uspješno funkcioniraju diljem svijeta, moguće je ostvariti postavljene kriterije.
Objekat istraživanja je izgrađeni biljni uređaj s podpovršinskim tokom ( BUPT) na lokaciji
Nastavnog centra „Grmeč“ Bihać.
300
1. UVOD
Prirodnim procesima prečišćavanja otpadnih voda dominiraju vodene biljke, koje odražavaju
procese u prirodnim vodnim sistemima.
Biljni uređaji koriste se u procesu prečišćavanja različitih vrsta otpadnih voda te imaju važnu
ulogu u mnogim ekološkim sanitacijskim nacrtima (Hoffman i sur., 2011). Sistem biljnih
uređaja nastoji kombinacijom fizikalnih, hemijskih i bioloških procesa poput taloženja,
filtracije, degradacije, adsorbcije te uz pomoć biljaka i mikroorganizama što vjernije
replicirati procese iz prirode (Tedeschi, 1997). Uređaji se također mogu koristiti i u
konvencionalnom sistemu kao tercijarni tretman za usavršavanje nakon procesa s aktivnim
muljem ili prokapnika (Hoffmann i sur., 2011).
Prečišćena voda se može vratiti u okoliš ili se iskoristiti u poljoprivredne svrhe npr. za
natapanje poljoprivrednih površina.
Velika raznolikost biljnih vrsta koje se koriste u sistemima prečišćavanja otpadnih voda
omogućuje i različite efekte prečišćenosti. Od njih se traži uklanjanje nutrijenata, da budu
sposobne tolerirati više koncentracije organskih i hranjivih elemenata, da imaju obilne
podzemne organe poput rizoma i korijena te da imaju veliku nadzemnu biomasu za izolaciju
tokom zime u hladnijim područjima. Biljna vrsta koja se najviše upotrebljava u Europi i
hladnijim regijama je Phragmites australis (trska).
2. NAMJENA BILJNOG UREĐAJA
Biotehnički fakultet u četiri laboratorija za hemijska, biološka i mehanička ispitivanja na

satima vježbi (i za istraživačke potrebe), nastavno osoblje i studenti izvode praktične
hemijske, fizikalne i biološke vježbe, te ispitna i eksperimentalna istraživanje korištenjem, u
većini slučajeva, čiste vode iz sistema gradskog vodovoda. Naime, čista voda iz lokalnog
vodovoda se neposredno koristi za piće, za rad u laboratoriju, kao i za druge tekuće potrebe
pranja i održavanja prostorija i radnih površina. Prosječan broj korisnika laboartorija u toku
dana je 70 korisnika.
3. ZAHTJEVI KA BILJNOM UREĐAJU
Za izgradnju se ne preporučuju poplavna područja jer će negativno utjecati na funkcioniranje

uređaja te će se neprečišćena voda ispustiti u okoliš. Neki od zahtjeva koji se postavljaju ka
biljnim uređajima je:
- učinkovito uklanjanje spojeva nitrogena, fosfora i drugih toksičnih supstanci,dok su
glavni tehnički kriteriji rada uređaja:
- osobine i kvalitet prečišćavanja (stabilnost procesa),
301
- pouzdanost u pogledu rada i održavanja i

- smanjena osjetljivost na varijacije opterećenja.
Biljni uređaj za prečišćavanje otpadnih voda iz objekta „Laboratorija“ predstavlja

eksperimentalnu građevinu sa ciljem istraživanja mogućnosti obrade voda, naročito
laboratorijskih otpadnih voda, obzirom da nemamo egzatnih pokazatelja obrade voda pretežno
hemijskog zagađenja.
Osnovna koncepcija rada biljnog uređaja proizišla je iz nekoliko stajališta:
1. Uređaj treba pokazati pod kojim režimskim uslovima može zadovoljiti parametre
kvalitete voda koje se ispuštaju u vodotok,
2. Svi sadržaji uređaja za prečišćavanje moraju funkcionirati kao zatvoreni sistem sa
mogućnostima podešavanja vrsta i količina voda,
3. Uređaj mora imati mogućnost faznog rada u pogledu priključenog broja ES.
4. Uređaj treba da ima mogućnost dogradnje ili rekonstrukcije u pogledu unaprijeđenja
tokova procesa obrade voda ili izgradnje dopunske jedinice, tj. pozicije,
5. Uređaj treba biti fleksibilan u pogledu podešavanja količina i vrsta otpadnih voda a po
zahtjevima efikasnosti prečišćavanja (optimalni uslovi i hidraulično opterećenje).
4. HIDRAULIČNA OPTEREĆENJA I PROTOCI OTPADNIH VODA
U zvaničnoj evidenciji postoje podaci o količinama i koncentracijama hemikalija i hemijskih

sredstava, različitih koncentracija, korištenih za izvođenje praktičnih opita i eksperimenata u
laboratoriju. Odvajanjem „opasnih“ voda iz hemijskih laboratorija se prethodno obrađuju u
prijemnom bazenu gdje se utvrđuje stepen zagađenja hemikalijama i hemijskim sredstvima,
vrši se egalizacija vodenih masa i neutralizacija, kao bi se tako obrađene vode mogle tretirati
u drugom stepenu sa ostalim vodama. Primjenom grubog sita vrši se grubo cijeđenje otpadnih
voda. Objekat „Predavaone“ dnevno koristi (prosječno) 180 studenata u I i II smjeni. U planu
je izgradnja nove zgrade amfiteatra sa 156 mjesta čiji sanitarni čvor će biti priključen na dati
sistem pročišćavanja otpadnih voda.
Mjerodavne količine otpadnih voda čine količine sanitarno-fekalnih voda iz predavaona i
laboratorija i laboratorijskih voda te oborinskih i procjednih voda, izraženih u vremenskoj
jedinici, koje je potrebno prikupiti i odvesti sistemom odvodnje do biljnog uređaja.
U stručnoj se literaturi često nalaze podaci o količinama otpadnih voda, najčešće po jedinici
potrošnje vode. Međutim, u primjeni takvih podataka treba biti obazriv iz dva razloga.
- prvo, potrošnja vode po jedinici potrošnje varira i često je vrlo različita, budući da
ovisi od tipa primijenjene opreme, sheme nastanka otpadne vode i intenziteta
korištenja prostrija tj. tehnološkog procesa i uslova rada.
302
- drugo, radne aktivnosti se po svom intenzitetu odvijaju od 8 ujutro do 16 sati poslije

podne radnim danima, subotom i nedjeljom kao i zimskim iljetnim raspustom....., čime
se mijenja i potreba za vodom.
Prema glavnom projektu „Uređaj za prečišćavanje otpadnih voda nastavnog centra Grmeč,
Bihać; IBIS d.o.o; februar 2014. godine“ i „Idejno rješenje rekonstrukcije postojećeg sistema
obrade otpadnih voda nastavnog centra “Grmeč” – IBIS d.o.o. Zavidovići, juni 2013. godine“
usvojene su trenutne količine otpadnih voda, prikazane u tabeli 1.
Tabela 1. Količine otpadne vode - sadašnje stanje 2014.

Korisnik broj Norma Qdn
l/kor./dan m3/dan
Studenti i 800 40,00 32,00

uposlenici
Laboratoriji 70 50,00 3,50
Pranje i čišćenje 5690 0,05 0,30
Druge vode 1300 4,52 5,88
UKUPNO USVOJENO 45,00
Prilikom rješavanja sanitarno-fekalnih voda laboratorija potrebno je uzeti u obzir i količine

vode koje se u njima koriste za sanitarne svrhe. Ovaj je podatak od naročitog značaja za
bilansiranje količina voda u ukupnoj otpadnoj vodi Predavaona: sanitarno-fekalne vode (1
toalet sa 6 mjesta) i laboratorija: laboratorijske vode i sanitarno-fekalne vode.
Određivanje mjerodavne količine otpadne vode, jer je od bitnog značenja i poznavanje režima
ispuštanja-korištenja voda iz sanitarnih čvorova i laboratorija.
Veličina potrebnog hidrauličnog opterećenja uređaja ovisi o njegovom tipu koji će se
koristiti. Za uređaje s horizontalnim tokom potrebno je 8 m2površine po osobi, dok su za
uređaje s vertikalnim tokom potrebna 4 m2 po osobi u područjima s godišnjom prosječnom
temperaturom manjom od 10°C,. U toplijim klimatskim područjima, s godišnjom prosječnom
temperaturom većom od 20°C, za uređaje s horizontalnim tokom potrebna su 3 m2 po osobi, a
za uređaje s vertikalnim tokom 1,2 m2 po osobi (Hoffman i sur., 2011).
5. ZADACI ISTRAŽIVANJA I IZVOĐENJA EKSPERIMENATA
U projektu je potrebno:
 pratiti tip i karakter tokova nastanka otpadnih voda po količinama i intenzitetu.
Naime, podjela otpadnih voda s vrlo velikim brojem podvrsta otpadne vode, zahtijeva
303
istraživanje onih tipova voda koji se vežu za karakteristike procesa nastanka. Ipak,
najgrublje ih se može podijeliti na pretežno organske otpadne vode, anorganske i
druge vode. Vode nastale pranjem hemijskih instrumentarija kao i evidentni ekscesi
nekontrolisanog prosipanja tečnih hemijskih sredstava (prosipanje, razbijanje
ambalaže i sl.) u mnogome daju drugačiju sliku karakteristika ukupnih otpadnih voda
iz objekata;
 pratiti kompatibilnost sanitarno-fekalnih voda sa ostalim otpadnim vodama.
Količinska i masena raspodjela voda utiče na krajnje karakteristike otpadne vode a što
je u vezi sa izborom procesa obrade, tj. tretmana. Nekompatibilne otpadne vode
zagađene su toksičnim, postojanim i ostalim opasnim tvarima i bez dodatne obrade ne
smiju se ispuštati u sisteme javne kanalizacije ili vodotoke.
 dati osnovna projektna rješenja rada biljnog uređaja u periodu kada nema nastanka
otpadnih voda iz laboratorija i predavaone (zimski i ljetni odmori).
Postupci za procjenu stanja voda i upotrebljivosti voda postoji niz postupaka: fizički,
hemijski, biološki, i ekološki. Ekološka analiza obuhvata procjenu stanja vode kao životnog
prostora bioloških sistema poslije uvođenja otpadnih voda.
6. OČEKIVANI POREMEĆAJI
6.1. Opis pojavnih oblika poremećaja
Evidentirani poremećaji ili neispravno projektirani uređaji, mogu uzrokovati začepljenja,

poplave i pojavu neugodnih mirisa. Nabrajamo najistaknutije poremećaje:
1. Intenziteti dotoka otpadne vode su različiti u toku dana, sedmice, mjeseca i godine a
što utiče na veličinu hidrauličnog opterećenja i što se može odraziti na efektivnost rada
biljnog uređaja,
2. Maseno učešće sanitarno-fekalnih voda (poseban cjevovod) u odnosu na laboratorijske
vode (poseban dovod) je različito u periodima korištenja objekta „Laboratorija“
3. Fizičko-hemijske i biloške karakteristike voda su neujednačene i u vezi su sa
intenzitetom korištenja sanitarnih i drugih sadržaja te rada laboratorija (vježbe i
eksperimenti),
4. Izrazite padavine sa ulijevanjem oborinskih voda u biljni uređaj (drenažni kanali),
5. Poremećaj okolišnih uslova (plavljenja, neugodni mirisi, odlaganje mulja...).
6. Iako biljke i mikroorganizmi uspješno uklanjaju otpadne tvari iz voda, postavlja se
pitanje sa kojim stepenom će se postići kvalitetno uklanjanje patogena, u odnosu na
konvencionalne pročistače te drugih opasnih tvari. Nemogućost redovnog rezanja te
uklanjanja biljne biomase s preuzetim nutrijentima može uzrokovati vraćanje istih
nutrijenata u vodu tokom procesa razgradnje
304
7. Velika količina toksičnih tvari ili amonijaka u otpadnim vodama može dovesti do
ugibanja biljaka iz kojih razloga se biljni uređaji rjeđe koriste za visoko onečišćene
otpadne vode.
8. Kao i prirodne močvare, biljni uređaji ovisni su o klimatskim uvjetima. Visoke
temperature dovode do jake evaporacije vode, isušivanja, prevelikog razmnožavanja
bakterija i algi i dr., dok jako niske temperature usporavaju prirodne procese te mogu
biti uzrok slabijeg rada,
9. Mehanička oštećenja, začepljenja sistema i prelivanje.Vezano za sistem odvodnje,
cijevi mogu puknuti zbog slijeganja terena, pojave većih predmeta u sistemu i
oštećenja zbog probijanja korijenja drveća u sistem odvodnje.
10. Procjeđivanje otpadne vode u tlo moguće je i kao posljedica loše izvedenih dijelova
uređaja, pucanja nepropusne folije (mehanička oštećenja) kao i korištenja
neadekvatnih građevinskih materijala te trošenja materijala i mjesta spojeva.
11. Takođe, prekid rada može se dogoditi i zbog iznenadne promjene u koncentraciji
nepročišćene otpadne vode te zbog ulaska velike količine toksičnih tvari u sistem. Uz
ispravno održavanje opreme i postrojenja te osiguravanje i provedbu svih propisanih
mjera zaštite procjenjuje se da je mogućnost pojave negativnih utjecaja u slučaju
nastanka veće nesreće minimalna.
12. Pojava neugodnih mirisa posljedica je tvari koje su otopljene u otpadnoj vodi.
Najčešće se pojavljuju dušikovi spojevi (amonijak), sumporni spojevi (sumporovodik,
merkaptani), ugljikovodici (otapala, metan i sl.) te organske kiseline i sl. Navedene
tvari ne ugrožavaju okoliš svojom koncentracijon, no na pojavu neugodnih mirisa ljudi
su izrazito osjetljivi. Na jačinu pojave neugodnih mirisa utjecaj imaju i atmosferske
prilike.
6.2. Mogući procesni poremećaji
Kvalitetan rad svakog uređaja za prečišćavanje otpadnih voda, pa tako i BU-a, te njegov dugi
vijek trajanja uz postizanje tražene učinkovitosti prečišćavanja, moguće je isključivo uz
adekvatno i redovno održavanje. Prema tome, provođenjem redovnog održavanja sistema,
kontinuiranog mjerenja protoka, pojave nekontroliranog izlijevanja i dovođenje svježe vode
mogu biti uočene i otklonjene u vrlo kratkom roku.
Mogući procesni poremećaji su:
 prethodni neadekvatan tretman sanitarno-fekalnih i laboratorijskih voda u fazi
predtretmana, za očekivati je pojavu poteškoća u radu biljnog uređaja (učestalo
začepljenje, smanjena učinkovitost pročišćavanja, pojava neugodnih mirisa i dr.), a
često dolazi i do potpune obustave rada biljnog uređaja.
Učestalost pražnjenja sadržaja u objektu predtretmana ovisi o različitim uticjnim faktorima
(kapacitetu objekta predtretmana, karakteristikama laboratorijske vode i dr.). Dosadašnja
305
svjetska iskustva u radu velikog broja BU-a, pokazuju da je učestalost pražnjenja sadržaja u
objektu predtretmana jedanput godišnje do jedanput u dvije godine.
 efikasnost sistema prečišćavanja je povremeno nedovoljan,za očekivati je dobijanje
realnih pokazatelja kvalitete sa vrijednostima koji se nalaze van dopuštenih granica i
normiranih veličina, na osnovu čega treba sistemski djelovati i uređaj dovesti u
funkcionalno stanje.
 nedostatak vode na ulazu u sistem (kratkoročno i u dužem periodu-kolektivni godišnji
odmor).
6.3. Uticaji tokom izvođenja eksperimenata i rada uređaja
Nabrajamo najzanačajnije uticajne tokove:

- uticaj na podzemne i površinske vode, U uvjetima poremećenog rada uređaja za
pročišćavanje, odnosno puštanja manjih količina otpadne vode mimo uređaja ili rada
koji ne daje očekivane učinke pročišćavanja moglo bi doći do privremenog ili trajnog
pogoršanja kvaliteta vode recipijenta.
- uticaj na tlo. Mogućnosti prelijevanja voda iz komora u okolišnu zemljanu površinu
treba svesti na minimum. Zbog loše izvedbe priključnih elemenata i neprovođenja
provjere sistema na vodonepropusnost moguće je istjecanje otpadne vode u tlo.
- Uticaj na bio-ekološke značajke. Za vrijeme uređaja, učinkovitost uklanjanja otpadnih
tvari uz neostvarenje pogodnog stepena prečišćenosti voda.
7. IZJEDNAČAVANJE ILI USREDNJAVANJE VODA
Ovisno o tipu otpadnih voda, mora se dizajnirati odgovarajući sistem predtretmana za

uklanjanje čvrstih elemenata (nečistoća) jer one mogu uzrokovati prestanak funkcije
prečistača. Objekti za predtretman moraju imati konstantan pritok kako ne bi došlo do
stagnacije i kako bi se voda mogla samostalno i konstantno odvoditi do biljnih uređaja. Za
normalan rad potreban je kontinuirani dotok vode. Velike promjene u količini (suše, poplave,
mjenjanje izvora otpadnih voda) negativno utječu na vegetaciju i rad uređaja.
- masena i volumna koncentracija
Otpadne vode mjenjaju sastav tokom dana stoga se u cilju zaštite pogona za obradu otpadne
vode vrši izjednačavanje otpadnih voda u posebnim spremnicima, prije obrade i korištenja ili
ispuštanja u vodotoke. Koncentracija suspenzije može se izraziti omjerima različitih veličina
čvrste faze ČF (mase, množine, broja jedinki, volumena) i volumena tekuće faze TF. U praksi
se najčešce koristi masena i volumenska (zapreminska) koncentracija.
Masena koncentracija  može se izračunati slijedećim izrazom:
m

Vtf
.................................................................(1)
306
Volumenska oncentracija se daje izrazom:

V
  čf
Vtf
................................................................(2)
gdje je:
m- masa cvrste faze,
Vtf - volumen tekuce faze,
Včf- volumen čvrste faze.
- mješači i uređaji za osrednjavanje karakteristika otpadnih voda
Protok i sastav otpadnih voda je promenljiv, pa se pri naglim promjenama protoka otpadnih
voda narušava rad taložnika i filtara. Promjenom sastava otpadnih voda narušava se rad
uređaja za oksidaciju i neutralizaciju. Usrednjavanje sastava otpadnih voda se postiže
miješanjem voda različitog sastava ili uvođenjem reagensa u vodu. Mješači koji se najviše
koriste u praksi su sa nepotpunim pregradama i pregradama sa otvorima (slika 1).
Pregrade za usmjeravanje struje postavljaju se pod uglom od 45–135° u odnosu na smjer
kretanja vode. Ugao od 135° kako je prikazan na slici 1 daje veoma dobro miješanje vode uz
povećan pad pritiska. Što je veća brzina vode u suženju, bolje je miješanje, ali je veći pad
pritiska. Obično se brzina vode u suženom preseku između pregrada i zida kreću u intervalu
od 0,8 – 1 m/s.
Slika 1. Mješači sa pregradama

1 – cijev za dovod vode, 2 – cjevovod za reagens, 3 – cjevovod za odvod vode,
4 – pregrade sa otvorima, 5 – pregrade za usmjeravanje struje
Pregrade sa otvorima su normalne na strujanje vode. Postavljaju se 2 do 3 pregrade, sa

otvorima prečnika 20 – 40 mm za manje protoke vode. Za veće protoke vode prečnici otvora
su do 100 mm. Brzina strujanja vode u otvorima pregrada je 1 – 1,2 m/s. Pregrade sa otvorima
obezbijeđuju bolje miješanje od nepotpunih pregrada.
307
8. KONSTRUKTIVNO-TEHNOLOŠKI ZAHTJEVI KA UREĐAJU
- Zahtjevi ka konstrukcijama
Građevinske konstrukcije moraju biti pouzdane i mehanički otporne. Pouzdanost u sebi sadrži
sigurnost, funkcionalnost (uporabivost) i trajnost. Osim što moraju biti pouzdane, trebaju biti
ekološkiprihvatljive, ekonomične estetski oblikovane i redovno održavane.
- Zahtjevi ispitivanja kvaliteta voda
Kvantitativna i kvalitativana karakteristika otpadnih voda predstavlja osnovni polazni podatak
za idetifikaciju tehničkih, tehnoloških i fizičkih parametara koji se koriste pri rješavanju
prečišćavanja otpadnih voda, njihovog povratnog korišćanja i ispuštanja u vodotok, kao i pri
iskorišćavanju korisnih i skupih primesa u otpadnoj vodi.
Kvantitativna karakteristika obuhvata neravnomernost stvaranja otpadne vode u posmatranom
periodu te količine (dnevne, nedjeljne, mjesečne i godišnje) otpadne vode.
Postupci za procjenu stanja voda: za ocjenu stanja i upotrebljivosti voda postoji niz
postupaka: fizički, hemijski, biološki i ekološki. Ekološka analiza obuhvata ocjenu stanja
vode kao životnog prostora bioloških sistema poslije uvođenja otpadnih voda.
- Zahtjevi održavanja sistema i redovnih pregleda sa intervencijama
Radi obezbijeđenja potrebnih radnih uslova za rad biljnog uređaja potrebno je pratiti glavne
pokazatelje prečišćenosti vode, analizirati ih i djelovati na uticajne parametre (podešavanje)
kao korekcione veličine.U sklopu redovnog održavanja provodi se kontrola opšteg stanja BU-
a. Kvaliteta održavanja BU-a direktno utiče na pogon i učinkovitost prečišćavanja. Uređaji
kod kojih je održavanje zanemareno i ne provodi se redovno, često imaju znatno manju
učinkovitost uz pojavu brojnih problema vezanih za njihov rad (začepljenje distribucijskih
cijevi, začepljenje ispune, plavljenje površine, širenje neugodnih mirisa, nekontroliran rast
vegetacije, intenzivan razvoj neželjenih insekata i kukaca, prisutnost glodavaca i dr.).
Zahtjevi održavanja sistema i redovnih pregleda sa intervencijama ogledaju se u
obezbijeđenju potrebnih radnih uslova za rad BU-ai praćenju parametara prečišćenosti vode,
analizirati ih i pravovremeno djelovati.
Za potrebe redovnog održavanja BU-j dostatan je jedan radnik niže stručne spreme s nekoliko
radnih sati sedmično.Aktivnosti redovnog održavanja BU-a uključuju sljedeće:
 kontrolu nivoa vode i istaloženog mulja u objektu predtretmana (septičkom tanku),
 redovito pražnjenje istaložene i plivajuće tvari u objektu predtretmana,
 kontrolu tečenja i dubine vode u biološkim bazenima,
 redovni pregled uljevnih (distribucijskih) i izljevnih (drenažnih) objekata i njihovo
čišćenje, praćenje količina voda na ulazu u egalizacijski bazen,
 redovno košenje zelenih površina oko tijela BU i objekta predtretmana, pokosa bočnih
stranica tijela BU i nasipa te, prema potrebi, močvarne vegetacije. U slučaju košenja
močvarne vegetacije, potrebno je unaprijed definirati vremenski plan i način košenja,
 kontrolu stabilnosti nasipa oko tijela BU,
308
 praćenje smanjenja, stagnacije ili porasta populacijskog broja određenih životinjskih

vrsta (npr. komaraca),
 praćenje učinkovitosti rada sistema.
- Zahtjevi za stabilan i efikasan rad biljnog uređaja ili postrojenja
Za stabilan i efikasan rad biljnog uređaja potrebno je ispuniti zahtjeve:

1. Zahtjevi ka konstrukcijama
• građevinska konstrukcija objekta biljnog uređaja mora biti pouzdana i mehanički
otporna. Pouzdanost u sebi sadrži sigurnost, funkcionalnost (uporabivost) i trajnost.
Osim što moraju biti pouzdane, trebaju biti ekološki prihvatljive, ekonomične estetski
oblikovane i redovno održavane.Obezbijediti poseban dovod vode za rad uređaja u
periodima kada je umanjen ili ne postoji nikako, dolaz voda sa lokalnog izvorišta.
2. Zahtjevi ispitivanja kvaliteta voda
• kvantitativna i kvalitativana karakteristika otpadnih voda predstavlja osnovni polazni
podatak za idetifikaciju tehničkih, tehnoloških i fizičkih parametara koji se koriste pri
rešavanju prečišćavanja otpadnih voda, njihovog povratnog korišćanja i ispuštanja u
vodotok, kao i pri iskorišćavanju korisnih i skupih primesa u otpadnoj vodi.
• kvantitativna karakteristika obuhvata neravnomernost stvaranja otpadne vode u
posmatranom periodu te količine (dnevne, nedjeljne, mjesečne i godišnje) otpadne
vode.
9. ZAKLJUČAK
Prečišćavanje otpadnih voda sistemima biljnih uređaja spadaju u grupu nekonvencionalnih

metoda prečišćavanja.Prednosti izgradnje biljnih uređaja: niski troškovi izgradnje, niski
troškovi rada, djeluju kao prirodni – zeleni proces, dobro se uklapaju u okoliš i osiguravaju
život na staništu, osiguravaju prečišćavanje skoro svih vrsta otpadnih voda. Mogu biti
izgrađeni od lokalnih materijala i saditi se autohtonim biljkama.
Biljni uređaj za prečišćavanje otpadnih voda prihvatljiv su i ekonomski opravdan način zaštite
voda i prirode uopšte, jer nemaju velike utroške energije i koriste procese koji se i inače
događaju u prirodi, čime podržava održivi razvoj. Nadalje, ekološki su prihvatljivi jer biljke
obrađuju otpadne vode, svojom se konstrukcijomuklapaju u prirodan okoliš i često postaju
staništa životinjama. Zahtijevaju redovno održavanje, za normalan rad nužan je redovan
dotok vode, čišćenja (zamjena) supstrata i osvježenja bioloških bazena sa novim biljkama.
309
10. LITERATURA
1) Zavod za vodoprivredu d.d. Sarajevo: Glavni projekat rekonstrukcije sistema odvodnje

otpadnih voda nastavnog centra „grmeč u Bihaću, Sarajevo, juli 2014.
2) Ibis d.o.o. Zavidovići: „Idejno rješenje rekonstrukcije postojećeg sistema obrade otpadnih
voda nastavnog centra „Grmeč“, Zavidovići 2013.
3) Grady, C. P. L. Jr, Daigger, G. T., Love, N. G., Filipe, C. D. M., 2011. Biological
Wastewater Treatment, Third Edition, CRC Press, pp.1-40.
4) Malus, D., Vouk, D., 2012. Priručnik za učinkovitu primjenu biljnih uređaja za
pročišćavanje sanitarnih otpadnih voda, Sveučilište u Zagrebu, Građevinski fakultet.
Mara, D., 2004. Domestic Wastewater Treatment in Developing Countries, Earthscan
Publications, London, pp.1-20.
5) Mara, D., Horan, N. J., 2003. Handbook of Water and Wastewater Microbiology,
Academic Press, pp.240-287.
6) Moshiri, G. A., 1993. Constructed wetlands for water quality improvement, CRC Press,
Lewis Publishers, Boca Raton, pp.1-70. Spellman, F. R., Drinan, J., 2003. Wastewater
Treatment Plant Operations Made Easy: A Practical Guide for Licensure, DEStech
Publications, pp.124-139.
7) Sperling, M. von, Lemos Chernicharo, C. A. de, 2005. Biological Wastewater Treatment
in Warm Climate Regions, IWA Publishing, London, pp.165-278.
8) Šperac, M., Kaluđer, J., Šreng, Ž., 2013. Biljni uređaji za pročišćavanje otpadnih voda,
Egfos 7:76-86
9) Špoljar, M., Dražina, T., Habdija I., Meseljević M., Grčić, Z., 2011. Contrasting
zooplankton assemblages in two oxbow lakes with low transparencies and narrow
emergant 17 macrophyte belts (Krapina River, Croatia), International Review of
Hydrobiology 96:175- 190.
10) Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu (2009): “Studija utjecaja na
okoliš za postrojenje. za prečišćavanje otpadnih voda u Bihaću“,
11) Milat, J. (2005), „Osnove metodologije istraživanja“, Školska knjiga, Zagreb.
12) Šišić, I., Perviz, O., Kozlica, S. (2009): „Principijelno rješenje praćenja sistema obrade
otpadnih voda nastavnog centra „Grmeč“, 6. Naučno-stručni skup sa sa međunarodnim
učešćem ”Kvalitet 2009”, Neum, B&H.
13) Uredba o uslovima ispuštanja otpadnih voda u prirodne recipijente, sisteme javne
kanalizacije, Službene novine F BiH br. 4/12.
14) http://www. Razni internetski izvori 2016.
310
ISSN 2303-5889
UZROCI PREKOMJERNOG ZAGAĐENJA ZRAKA U F BiH (STANJE U USK)
Adnan Ćehajić1, Jasmina Ibrahimpašić2, Asmir Aldžić1
1
Visoka zdravstvena škola, Nositelja hrvatskog trolista, 4 77000 Bihać
2
Biotehnički fakultet, , Luke Marjanovića bb 77000 Bihać
adnan.cehajic@bih.net.ba
Ključne riječi: zagađenje zraka, monitoring, zakonska regulativa
SAŽETAK
Svake godine u atmosferu se izbaci 106 tona ugljen dioksida (CO2) što je više nego što je sama
Zemlja proizvela u posljednjih 6000 godina. Izgaranjem fosilnih goriva veliki dio energije
ostane neiskorišten te biva beskorisno bačen u zrak dok se samo 20 % energije iskoristi u
potpunosti.No probleme uviđamo tek danas. Ukoliko se prosječna temperatura Zemlje poveća
sa samo 4 0C više od 50 % Zemlje će biti nepogodno za život. Ugljen monoksid (CO), ugljen
dioksid (CO2), sumpor dioksid (SO2), metan su samo mali dio štetnih plinova koje redovito
udišemo. Mnogi od tih plinova mogu izazvati smrt [1].
Eksperimentiranje sa opasnim tvarima za sobom ostavlja katastrofalne posljedice. Kisele kiše
koje su zagađene sa SO2, amonijakom i drugim hemijskim spojevima trajno onečišćuju tlo.
Prometnice i zgrade prekrivaju parkove i zelene površine što dodatno usporava pročišćavanje
atmosfere [2].
U ovom radu ukazaće se na trenutne probleme zagađenja zraka te stanje kvaliteta zraka u F
BiH, način na koji se sprovodi monitoring zraka u F BiH, zakonsku regulativu u F BiH iz
oblasti zaštite zraka. Također ćemo se osvrnuti na zagađenost zraka u pojednim dijelovima F
BiH sa akcentom na veće gradove i industrijske centre. Prikazat ćemo glavne izvore
zagađenja i štetan utjecaj zagađenja zraka na zdravlje ljudi i trenutno stanje kvaliteta zraka
na području USK.
311
1. UVOD
Zagađenje zraka javlja se kada različite hemikalije bivaju otpuštene u atmosferu u obliku
plina ili sitnih čestica. Zagađenje, pored prirodnog,nastaje i vještački (antropogeno-utjecaj
ljudske aktivnosti) kao posljedica nepotpunog sagorijevanja fosilnih goriva - uglja, nafte i
njihovih derivata. U vrhu liste gradova u F BiH sa najzagađenijim zrakom, sasvim sigurno,
nalaze se Sarajevo, Tuzla i Zenica.
Stanje kvaliteta zraka u BiH (sa dva entiteta) zauzima zasigurno značajno mjesto praćenju i
rješavanju okolinske problematike ovog djela Balkana. U novonastaloj situaciji, povećanjem
cijene prirodnog gasa, mnoga domaćinstva, ali i postrojenja i pogoni vrše zamjenu prirodnog
gasa sa čvrstim gorivom. Nastanak emisije čvrstih čestica je uslovljen nizom faktora, kao što
su vrsta i karakteristike izvora, orološke karakteristike područja, stepen izgrađenosti područja,
stepen prisustva zelenila na području, meteorološki parametri itd. Porijeklo nastanka čvrstih
čestica je različito, od emisija iz industrije, saobraćaja, energetskih objekata, kućnih ložišta,
građevinskih radova, posipanja ulica sredstvima za sprečavanje nastanka leda, do emisija
nastalih putem šumskih požara, peludi itd.
Za utvrđivanje tačnog porijekla čvrstih čestica potrebno je dugoročno hemijsko analiziranje
sastava čestica. Analizu je potrebno vršiti na prisustvo teških metala u zraku, te na prisustvo
ostalih jedinjenja. Trenutno se F BiH ne vrši analiza čestične tvari, mada postoje laboratorije
osposobljene za analizu čestične tvari na teške metale. Pošto ovakve analize nisu rađene,
porijeklo emisije čvrstih čestica se može samo pretpostaviti i to na osnovu emisija
proračunatih u Registru emisija u zrak za područje F BiH.
Može se konstatovati da najveći doprinos ukupnim emisijama PM10 imaju stambeni sektor i
industrija. Emisije iz saobraćaja, iako nešto manje, dosta su značajne, jer nastaju na pola
metra iznad tla, te tako imaju veći uticaj na kvalitet zraka nego emisija iz industrije koja se
emituje na visokim dimnjacima, ili su sa izvori dovoljno udaljeni od gradskih područja, da ne
bi imali značajnijeg uticaja na koncentracije PM10 u urbanim područjima. Istražiti koji su
najveći uzročnici zagađenja zraka na području FBiH sa posebnim akcentom na području
USK-a. Istražiti kakav je uticaj zagađenja na zdravlje ljudi i okoliš.
2. DOKUMENTI KOJI PROPISUJU ODGOVARAJUĆE MJERE
Obaveza mjerenja i praćenja kvaliteta zraka, ocjenjivanja nivoa zagađenosti zraka i

poduzimanja odgovarajućih mjera u cilju njegovog poboljšanja u F BiH propisana je:
 Zakonom o zaštiti zraka („Službene novine FBiH“ broj 33/03; 04/10),
 Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisije zagađujućih materija u zrak
(„Službene novine FBiH“ broj 12/05),
 Pravilnikom o emisiji isparljivih organskih jedinjenja („Službene novine FBiH“
broj12/05),
312
 Pravilnikom o monitoringu emisija zagađujućih materija u zrak („Službene novine

FBiH“ broj 12/05),
 Pravilnikom o uslovima mjerenja i kontrole sadržaja sumpora u gorivu („Službene
novine FBiH“ broj 6/08),
 Pravilnikom o graničnim vrijednostima emisije u zrak iz postrojenja za sagorijevanje
(„Službene novine FBiH“ broj 03/13),
 Pravilnikom o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta
zagađujućih materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka
(„Službene novine FBiH“ broj 01/12), [3]
Kada govorimo o kvaliteti zraka na području Unsko-sanskog kantona, treba prije svega
obratiti pažnju na globalni kontekst upravljanja kvalitetom zraka, koji u konačnici ima utjecaj
i na regionalni, odnosno lokalni kvalitet zraka. Naime, u 19. i 20. stoljeću znatno se pogoršao
globalni kvalitet zraka, uslijed povećane antropogene emisije polutanata.
Velika emisija polutanata u atmosferu, posebno u industrijskim i urbanim područjima dovela
je do česte pojave kiselih kiša koje negativno utječu na vegetaciju, vodene ekosisteme,
zdravlje ljudi, ali također i na izgrađeni okoliš (kulturno-historijsku baštinu).
Također, jedna od globalnih negativnih posljedica antropogenih emisija u zrak je i oštećenje
ozonskog omotača, a u novije vrijeme prisutan je i sve aktualniji problem emisije stakleničkih
plinova koje uzrokuju drastične klimatske promjene.
Na području Unsko-sanskog kantona nema adekvatnih podataka o zagađenju zraka, s obzirom
da se ne vrši kontrola kvalitete zraka. Procjenu o mogućem zagađenju je također teško
donijeti, s obzirom nema katastra zagađivača niti se vrši kontrola, odnosno nadzor nad
potencijalnim zagađivačima zraka.
Glavne pritiske na stanje kvaliteta zraka na području Unsko-sanskog kantona uzrokuju
domaćinstva, potom industrijska postrojenja, odlagališta otpada te pojedini procesi u
poljoprivredi i šumarstvu.
S obzirom na to da se u svim općinama Unsko-sanskog kantona većina domaćinstava grije
većinom na peći sa čvrstim gorivom (drvo, ugalj), lož ulje itd., najveći pritisak na kvalitet
zraka predstavlja upravo sagorijevanje drveta, fosilnih goriva te ostalih vrsta biomase.
Sagorijevanjem velikih količina ovih materijala oslobađa se niz štetnih supstanci (ugljen
dioksid, metan, sumpor dioksid, amonijak, nemetanski hlapljivi organski spojevi, teški metali,
ugljični monoksid, i dr.).
Divlje deponije i legalna nesanitarna odlagališta na području Unsko-sanskog kantona
predstavljaju veliku prijetnju upravo zbog neriješenog pitanja otpadnih procjenih voda i
plinova koji se emitiraju u tlo. Osim toga, emisije organskih i anorganskih polutanata iz
313
otpada također ima štetan utjecaj na zemljište, samim time i floru zagađenog područja, a
pored toga može ugroziti faunu koja se hrani na spomenutom zagađenom području.
Što se tiče pritiska nastalih zbog poljoprivrednih djelatnosti, tu se u prvom redu misli na
emisije stakleničkih plinova i drugih polutanata, a vezane su za stočarstvo (CH4), upravljanje
organskim đubrivom (CH4 i N2O), poljoprivredno zemljište (N2O), spaljivanje
poljoprivrednih ostataka (CH4 i N2O).
Potrebno je naglasiti da onečišćenja zraka koja nastaju od motornih vozila postaju sve
značajnija. Na području Unsko-sanskog kantona zabilježen je porast ukupnog broja
registrovanih motornih vozila za period od 2011. - 2013. godine, uz određene varijacije po
općinama.
Tabela 1: Registrovana vozila na području osam općina Unsko-sanskog kantona

Redni Općina Broj registrovanih Broj registrovanih Broj registrovanih
broj vozila u 2011. vozila u 2012. vozila u 2013.
godini godini godini
1. Bihać 15.440 16.728 16.374
2. Bosanska Krupa 5.571 4.986 6.035
3. Bosanski Petrovac 1.480 1.403 1.462
4. Bužim 2.976 3.196 3.333
5. Cazin 13.413 10.590 13.248
6. Ključ 2.378 2.249 2.581
7. Sanski Most 6.026 6.253 6.367
8. Velika Kladuša 8.526 8.760 8.960
Ukupno: 55.810 54.165 58.360
Prema podacima do kojih se došlo prilikom istraživanja, može se zaključiti da su najveće

prijetnje po kvalitet zraka na području Unsko-sanskog kantona sljedeće:
 Najveći onečišćivači zraka su ispušni plinovi vozila na motorni pogon te dim
od loženja krutih i tekućih goriva za potrebe grijanja (drvo, ugalj, nafta);
 Značajan utjecaj na kvalitet zraka imaju deponije komunalnog otpada i brojna
veća divlja odlagališta otpada;
 Veliki utjecaj na čestična onečišćenja zraka imaju brojni kamenolomi i
separacije, naročito na šire područje gdje se vrši eksplatacija i prerada
mineralnih sirovina;
 Incidentne situacije, poput dubinskih požara deponija komunalnog otpada ili
odlagališta ugljene šljake dovode do periodičnog i dugotrajnog zagađenja
zraka;
 Periodični požari u šumama i paljenje niskog raslinja predstavljaju značajne
uzročnike zagađenja zraka.
314
3.1. Klimatske promjene i okoliš u USK
U ovom dijelu navedene su pretpostavke o promjenama stanja atmosfere s obzirom na emisije

polutanata u zrak, a odnose se na cijelo područje Bosne i Hercegovine. Međutim kako se
govori o klimatskim promjenama, ove informacije mogu se uzeti u razmatranje i kada se
govori o promjenama u kvaliteti zraka i klimi Unsko-sanskog kantona. Procjenjuje se da će
emisije stakleničkih plinova u Bosni i Hercegovini porasti za gotovo 30 % između 2005. i
2030. godine, zbog povećanja emisija CO2. Trenutno, 73 % emisija stakleničkih plinova
potječe iz sektora energetike, nakon čega slijedi 13,5 % iz poljoprivrede i 10,4 % iz industrije.
Energetski sektor Bosne i Hercegovine je uglavnom zasnovan na uglju, koji je 2005. godine
tvorio oko 45 % ukupne primarne energetske potrošnje, nakon čega su slijedila tečna goriva
(21 %), obnovljiva energija (20 %) i hidroenergija (10 %). Utjecaj promjena u upotrebi
zemljišta i šumarstvu tvori gotovo 22 % bruto nacionalnih emisija.
Očekuje se da će klimatske promjene ozbiljno utjecati na Bosnu i Hercegovinu, sa
projekcijom porasta temperature od 0,7 do 1,6 °C u odnosu na globalno povećanje od 1°C,
tokom perioda 2031.–2060. godine. Periodi suše, pojava snažnih poplava i intenzitet erozije
tla će se povećati, kao i pojava tuče, oluja, udara gromova i maksimalne brzine vjetra što
predstavlja prijetnju za sve oblike ljudskih aktivnosti. Bosna i Hercegovina je vrlo osjetljiva
na ove prijetnje zbog ekonomske uloge koju imaju sektori osjetljivi na klimatske promjene,
kao što su poljoprivreda i šumarstvo, a ima veoma ograničene kapacitete za suočavanje sa
rizicima klimatskih promjena.
Nekoliko projekata koji su relevantni za prilagođavanje i ublažavanje klimatskih primjena
provode se uz podršku međunarodnih donatora. Trenutno, međutim, ne postoji službena
strategija ili politika u Bosni i Hercegovini koja se eksplicitno bavi pitanjima klimatskih
promjena. Prvi nacionalni izvještaj Bosne i Hercegovine u skladu sa Okvirnom konvencijom
Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenam je najvažniji dokument za buduće strategije
ublažavanja i prilagođavanja klimatskih promjena, a postoje i određeni drugi dokumenti iz
sektora energetike koji su relevantni za klimatske promjene.
3.2. Ugrožena područja po općinama USK
Općina Bihać
Kvalitet zraka na području općine ugrožen je prije svega izgaranjem goriva u svrhu dobivanja
toplotne energije. Najčešća goriva koja se koriste za proizvodnju toplotne energije u
domaćinstvima su: ogrjevno drvo, lož ulje i ugalj. Za privredu i industriju najčešće se koristi
ugalj i tečno gorivo.
Što se tiče potencijalnih zagađivača zraka to su većinom privredni subjekti sa područja općine
Bihać, koji u svojim ložištima za zagrijavanje koriste razna goriva (ugalj, tečna goriva).
315
Također, tu spadaju predstavnici ekstraktivne industrije, kamenolomi dolomita, krečnjaka i

građevinskog kamena.
Općina Bosanska Krupa
Kvalitet zraka je najugroženiji u urbanom dijelu grada Bosanska Krupa, i to u najvećoj mjeri
zbog izgaranja goriva u svrhu zagrijavanja domaćinstava. Oko 80% domaćinstava i javnih i
prirednih subjekata za zagrijavanje koristi čvrstvo gorivo (drvo i ugalj). Oko 20% subjekata
koristi loži ulje, pelete i električni energiju. Zrak je ugrožen i u blizini deponija Krivodol i
Meždre – Vlaški do te manjih divljih deponija.
Općina Bosanski Petrovac
Kvalitet zraka je najugroženiji u samom centru grada, koji je najnaseljeniji dio općine. Uzrok
zagađenja je također izgaranje goriva, prije svega drveta, a u manjoj količini i uglja.
Općina Bužim
Na području općine Bužim kvalitet zraka je narušen većinom zbog izgaranja krutih goriva
prilikom grijanja domaćinstava u zimskom periodu. Kvalitet zraka u općini Bužim narušavaju
i napuštene farme Agrokomerca, koje i dalje obiluju staklenom vunom, koja se raznosi
vjetrom, a uzrokuje teška respiratorna oboljenja.
Općina Cazin
Na području općine Cazin, na kvalitet zraka negativno utječe proces separacije u

kamenolomima, zatim, kao i u drugim općinama, loženje na kruta goriva. Veliki ekološki
problem predstavljaju napuštene farme Agrokomerca, na čijim konstrukcijama ima ostataka
staklene vune, čije se čestice lako raznose putem zraka.
Općina Ključ
Kada je riječ o kvaliteti zraka na području općine Ključ, ne može se tačno definisati koja su to
ugrožena područja, međutim, kao i kod ostalih općina može se navesti glavni negativni utjecaj
na kvalitet zraka – izgaranje fosilnih goriva, što u kombinaciji sa kotlinskim reljefom na
području grada Ključa tokom zimskih mjeseci dovodi do dugotrajnog zadržavanja dima od
loženja fosilnih goriva.
316
Općina Sanski Most
Kvalitet zraka u općini Sanski Most najviše ugrožavaju dvije deponije, kada dođe do njihovog
zapaljenja prilikom čega se javlja dugotrajno onečišćenje zraka. Do zapaljenja dolazi na
gradskoj deponiji otpada „Sanska brda“ te na deponiji jalovine Kamengradskog rudnika. Osim
toga, kvalitet zraka je ugrožen zbog izgaranja goriva u svrhu zagrijavanja domaćinstava.
Općina Velika Kladuša
Najugroženiji kvalitet zraka je u području odlagališta komunalnog otpada deponije „Radića

most“ kod Vrnograča zbog velike količine deponiranog otpada i emisije stakleničkih plinova.
Kvalitet zraka je također narušen u samom gradu zbog loženja na kruta goriva. Jedan od većih
problema za kvalitet zraka je raznošenje čestica staklene vune i azbesta, koji su ugrađeni kao
izolatori proizvodnih hala Agrokomerca, koje su u najvećoj mjeri devastirane. Na kvalitet
zraka u domaćinstvima utječu one vrste goriva koje se upotrebljavaju za loženje i to najčešće
drvo, ali također i ugljen te nafta. U privredi i industriji, koja je znatno smanjena prestankom
rada proizvodnih pogona, koristila se najčešće nafta, zatim ugljen i znatno manje drvena
goriva.
4. DISKUSIJA
Usporedbe radi u Tuzlanskom Kantonu glavne ljudske djelatnosti koje prouzrokuju

zakiseljavanje i eutrofikaciju okoline su sagorijevanje fosilnih goriva i poljoprivredne
aktivnosti koje za posljedicu imaju emisije sumpor dioksida (SO2), azotnih oksida (NOX) i
amonijaka (NH3). Indikator koji prati trendove antropogenih emisija acidificirajućih gasova
(CSi 001) od 1990. godine rangira svaku zagađujuću materiju prema njenom potencijalu
zakiseljavanja. Odgovarajući potencijali su NOX 0,02174, SO2 0,03125 i NH3 0,05882.
Emisiji ovih gasova doprinose razni sektori poput energetskog, transporta, poljoprivrede itd.
Uzimajući u obzir da se ne vrše sistematska praćenja ovih emisija, da registar zagađenja pri
Federalnom ministarstvu okoliša i turizma nije kompletan te da nisu dostupni ni podaci za
njihovu grubu procjenu, to nije bilo moguće procijeniti ovaj indikator za Tuzlanski kanton.
Zagađenost zraka u gradskim područjima je uglavnom uzrokovana emisijama iz stacionarnih
izvora zbog sagorijevanja goriva, te emisijama iz saobraćaja i industrijskih procesa iako su se
emisije iz industrijskih procesa smanjile nakon ratnog konflikta, emisije iz saobraćaja su se
povećale. Lož ulje i ugalj koji se koriste za grijanje su uglavnom lošeg kvaliteta. Uzroci su
identificirani kako slijedi:
Energetski sektor
 upotreba goriva lošeg kvaliteta;
317
 nepotpun proces sagorijevanja;

 nepostojanje uređaja za smanjenje emisija.
Industrijsko zagađenje
 postojeća postrojenja su stara između trideset i više od sto godina, sa
zastarjelom tehnologijom i dotrajalom opremom;
 loša dispozicije-razmještaja postrojenja, koja su obično locirana u centrima
naselja;
 nedostatak programa i finansijskih sredstava za rekonstruiranje i uvođenje
čistijih tehnologija i najboljih raspoloživih tehnika (u skladu sa okolinskom
dozvolom).
Sektora saobraćaja :
 naglo povećanja broja vozila u saobraćaju;
 slabo izgrađena saobraćajna infrastruktura, u lošem stanju i slabo se održava;
 poteškoće u odvijanju željezničkog saobraćaja; prijevoz tereta i putnika
uglavnom se obavlja cestovnim saobraćajem;
 visoka prosječne starosti voznog parka, preko 15 godina i više za putnička
vozila odnosno teretna vozila;
 neadekvatno održavanje vozila, koja većinom prema sadašnjim standardima
nisu ekološki prihvatljiva;
 još uvijek se uvoze i kupuju polovna vozila bez katalizatora.
Sektora zgradarstva:
 zastarjeli i energetski neefikasni i neprihvatljivi objekti i sistemi grijanja
stambenog, poslovnog i javnog prostora;
 korištenja električne energije na energetski neefikasan način;
 veliki broja individualnih kotlovnica na čvrsto gorivo;
 veliki broj malih kućnih ložišta sa neadekvatno izvedenim ložištima i
upotrebom ogrijeva lošeg kvaliteta
 Zbog specifičnih klimatskih uvjeta i toplotnih inverzija, zagađenost zraka je
znatno viša u zimskim mjesecima u većini gradskih centara u Tuzlanskom
kantonu, posebno u gradovima koji su smješteni u dolinama gdje zagađenje
biva „zarobljeno“ duži vremenski period;
 Nedovoljan broj monitoring stanica za praćenje kvaliteta zraka i nedostaje
adekvatan plan djelovanja u kriznim situacijama prekomjerne zagađenosti
zraka;
 Korištenje rezultata praćenja za planiranje kvaliteta zraka je nerazvijeno;
 Nedostaje praćenje pojedinih parametara koji su potrebni kod izražavanja
okolinskih indikatora;
318
 Nedostaje prateća legislativa vezano za definirane probleme u oblasti zaštiti

zraka;
 Ne izvještava se o utjecajima zagađenosti zraka na zdravlje ljudi i na okoliš –
ovaj segment treba biti u nadležnosti zavoda/instituta za javno zdravstvo kako
bi se povezali kvalitet zraka i zdravstveno stanje populacije;
 Iako parametri nekih zagađivača poput dima i SO2 možda ne prelaze granične
vrijednosti, hemijski „koktel“ zagađivača
Na stanje kvalitete okoliša u području uže Tuzlanske regije, koja u velikoj mjeri spada u
ugroženo područje po pitanju kvaliteta okoliša, utiču veliki privredni subjekti iz oblasti
industrije, rudarstva, energetike i saobraćaja.
Zbog činjenice da ne postoje provjereni podatci o zagađenju zraka iz ostalih industrijskih
postrojenja, akcenat je stavljen na podatke vezane za termoelektranu Tuzla, ne želeći umanjiti
uticaj drugih industrijskih postrojenja (Livnica čelika Tuzla, GIKIL Lukavac, Fabrika sode
Lukavac, Konjuh Živinice, Fabrika cementa Lukavac, Polihem Tuzla, Siporeks Tuzla itd.)
Ukupna instalirana snaga u TE Tuzla je 715 MW. U 2006. godini TE Tuzla je spalila oko 3
miliona tona uglja, proizvela oko 2.8 milona MWh električne energije i emitovala 57.249 t
SO2 . Od 2006. godine do danas proizvodnja eletrične energije u TE Tuzla je u blagom
porastu. Menadžment TE Tuzla je krenuo u proces modernizacije i ekološke sanacije
termoelektrane, te je u proteklih desetak godina na tom polju uradio više ekoloških projekata
nego u čitavom prethodnom periodu rada elektrane. TE Tuzla je revitaliziranjem na bloku 4 i
bloku 5 smanjila produkciju azotnih oksida.
Raspolaže i sa elektrofilterskim postrojenjima za efikasno odvajanje letećeg pepela, ali,
nažalost, iako je planirani životni vijek pojedinih blokova do 2024., za Elektroprivredu BiH
uvođenje odsumporavanja na ovim blokovima nije prioritet. TE Tuzla priprema gradnju
zamjenskog bloka 7, na kojem je planirano odsumporavanje dimnih plinova. Očekuje se da će
se u bloku 7 godišnje spaliti 6 miliona tona uglja, što znači da će, ako dođe do izgradnje ovog
bloka, ovo okruženje i dalje morati računati sa opterećenjem zraka.
U produktima sagorijevanja uglja, u odnosu na druga fosilna goriva, prisutan je najveći
sadržaj ugljendioksida. Zbog globalnih problema zaštite okoliša od gomilanja stakleničkih
plinova u stratosferi zemlje, sve je više međunarodnih protokola i konvencija o potrebi
redukcije emisije CO, kao glavnog stakleničkog gasa.
Pored prethodno iskazanog negativnog utjecaja treba imati u vidu pozitivne efekte na okoliš
primjenom kombinirane proizvodnje električne i toplinske energije TE Tuzla.
Kada se govori o zagađenju okoliša, u ovom slučaju, zagađenju zraka, neophodno je da se
uradi Katastar zagađivača i Studija upravljanja kvalitetom zraka u Tuzli, te da se izrade
pravilnici prema kojima će zagađivači plaćati za zagađenje zraka.
319
U Kantonu Sarajevo nagla urbanizacija koja je u drugoj polovini 20 st. zahvatila područije
grada Sarajeva, uzrokovala je promjene u kvaliteti zraka u negativnom smislu. Osnova
problema je bila sadržana u slijedećem:
 neodgovarajuće konstruirana ložišta,koja su predviđena za jednu vrstu goriva,a
koriste se za drugu vrstu i oslobađaju uslijed toga velike količine CO i
nesagorenih ugljikovodika
 neodgovarajuća goriva sa velikim sadržajem sumpora
 nepravilno loženje
 loše održavana ložišta
 neodgovarajuća visina dimljaka u odnosu na brzinu izlazska gasova
Promjenom strukture goriva i otklanjanjem navedenih propusta, u Sarajevu se 80-tih godina
prošlog vijeka bitno popravio kvalitet zraka. Međutim,već tada su mnoga industrijska
postrojenja bila stara,zasnovana na zastarjelim,po životnu sredinu štetnih tehnologija.
Stanje zraka na područiju Kantona Sarajevo alarmantno je tokom zime. Mjerenja
koncentracija SO2 i čađi se mjere na slijedećim lokacijama: Vijećnica, Otoka, Higijenski
zavod, Ilidža i Vogošća.
Kvalitet zraka u Zenici je ugrožen zbog rada željezare Arcelor Mittal koja je smještena u
gradskoj kotlini, praktično uz sam centar grada. Registrovani su nepovoljni uslovi za
održavanje kvaliteta zraka:
 velika emisija sumpornog dioksida i prašine, posebno prašine sa visokim
sadržajem teških metala (Cd, Pb, Zn...), organskih štetnosti, nitroznih plinova,
fluroida, amonijaka i drugih štetnih materija.
 duboka kotlina sa slabim provjetravanjem tako da se polutanti dugo zadržavaju
u kotlini
 epizode visoke zagađenosti zraka javljaju se u kasnu jesen i zimu
 nepovoljan sadržaj osnovinih sirovina i goriva u tehnološkim procesima
proizvodnje željeza i čelika
 akcidenti koji stalno prijete da ugroze zdravlje stanovnika Zenice. Poznat je
slučaj kada je 5. juna 1984. godine zbog ispada iz rada ekshaustora na Koksari
prinudno ispuštan sirovi koksni plin u atmosferu.
5. ZAKLJUČAK
Zagađenje zraka je danas veliki problem. Zagađenje zraka javlja se kada različite hemikalije
bivaju otpuštene u atmosferu u obliku plina ili malih čestica. Zagađenje se najčešće događa
zbog sagorijevanja fosilnih goriva - uglja, nafte i plina - ili sagorijevanja drva i drugih naftnih
goriva.
320
Glavni zagađivači zraka u F BiH su izduvni gasovi iz automobila i individualna ložišta

(zimski period). Osnovni indikatori zagađenja zraka su SO2, dim i azotni oksidi. Ukoliko
prosječne koncentracije ovih polutanata u zraku prelaze maksimalno dozvoljene vrijednosti,
može doći do ozbiljnog oštećenja zdravlja ljudi. U zraku se tokom maja i juna nalaze i velike
količine polena trava i drveća, što može dovesti do pogoršanja zdravstvenog stanja stanovnika
alergičnih na ove supstance, naročito ako boluju od opstruktivnih plućnih oboljenja.
Sektor stanovanja, posebno u dijelu zagrijavanja domaćinstava, je označen kao veoma
značajan uzročnik lošeg stanja kvaliteta zraka sa aspekta čvrstih čestica. Zato se u ovom
segmentu vidi i najveći potencijal za smanjenje emisija čvrstih čestica. Pri tome se prije svega
misli na intenzivnokorištenje čvrstih goriva kao energenata, što je najveća prijetnja za
pogoršanje stanja kvaliteta zraka. Razlozi za intenzivnije korištenja čvrstih energenata,
posebno u objektima individualnog stanovanja, su:
 trend pada standarda građana sa jedne strane, te, sa druge strane, trend rasta cijena
energenata;
 izrazito rastrošni objekti u smislu potrošnje toplotne energije za grijanje prostora,
uslovljeni niskim stepenom toplotne izolacije; visoki izdaci za grijanje u odnosu na ukupna
primanja domaćinstava, posebno pri korištenju prirodnog gasa i tečnih goriva.
Shodno navedenom, mjere u ovom sektoru su predložene na način da se građanima, inicijalno
ostavi mogućnost korištenja čvrstih goriva za zagrijavanje, ali da se ide na potrebno povećanje
energetske efikasnosti kroz utopljavanje objekata. To bi rezultiralo značajnim smanjenjem
toplotnih potreba, odnosno manjim utroškom energenata i smanjenjem emisija čvrstih čestica
(i ostalih zagađujućih komponenti u produktima sagorjevanja).
Utopljavanje objekata koji koriste čvrsto gorivo za posljedicu ima smanjenje emisije čvrstih
čestica u mjeri koja odgovara smanjenju potrošnje energije. Sve drugo dovelo bi do dodatnog
pada standarda građana. Osim toga, utopljavanje objekata rezultira manjim potrebama za
energijom (nižim izdacima za grijanje) i povećanjem komfora, što za posljedicu može imati
čak i mogućnost „prihvatanja“ troškova korištenja skupljih energenata (npr. gasa) od strane
građana (jer je generalno znatno manja potreba za utoškom energenata za grijanje u
„utopljenom“ objektu).
6. LITERATURA
Komunalna higijena Prometej–Novi Sad.
[2] WHO – Svjetska zdravstvena organizacija (2005), Air Quality Guidelines.
[3] „Kantonalni plan zaštite okoliša“, Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša
Kantona Sarajevo, 2010.god.
ISSN 2303-5889
321
POSLJEDICE NARUŠAVANJA EKOSISTEMA ENDEMIČNE VRSTE

CHONDROSTOMA KNERII HECKEL, 1843 (TELEOSTEI: OSTARYOPHYSI,
CYPRINIDAE) U RIJECI BUNI
Denisa Žujo Zekić1, Aida Abaza1, Aida Pelo1, Avdul Adrović2, Rifat Škrijelj2
1
Nastavnički fakultet, Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru, Sjeverni logor bb, Mostar, 88104;
2
Prirodno – matematički fakultet, Univerzitet u Tuzli, Univerzitetska 4, Tuzla 75 000;
2
Prirodno – matematički fakulte, Univerziteta u Sarajevu Zmaja od Bosne 33-35, Sarajevo 71 000.
Corresponding author: denisa@unmo.ba
Ključne riječi: Chondrostoma knerii Heckel, 1843, endemična vrsta, ekosistem,

distribucija, IUCN lista.
SAŽETAK
Osnovna problematika ihtioloških istraživanja na prostoru Bosne i Hercegovine, danas,

temelji se na popisu ugroženih vrsta i nastojanjima da se zaštite ekosistemi naših rijeka i
jezera. Nema posebnih rezultata u provođenju konkretnih mjera u cilju zaštite i očuvanja
ihtiofonda kao ni popisa istog u okviru Crvene knjige slatkovodnih riba. U proteklih 15-ak
godina, čak 11 alohtonih vrsta je nađeno u slivu rijeke Neretve, gdje neke od njih mogu imati
značajne negativne posljedice na autohtonu ihtiofaunu.
Bogatstvo vrsta, a posebno endema, svrstavaju Bosnu i Hercegovinu u skupinu ihtiološki
najbogatijih evropskih zemalja gdje je do sada zabilježeno 40 endemskih vrsta, sa vrlo uskim
arealom. Takva je u našoj Zemlji, vrsta Chondrostoma knerii Heckel, 1843 koja prema IUCN
kategorijama ima statuse EN, VU i DD.
Podustva, dalmatinski škobalj Chondrostoma knerii Heckel, 1843 je endemska vrsta iz
porodice Cyprinidae, koja je danas, kao i svi ostali endemi rijeke Neretve i njezinih pritoka,
ugrožena uslijed degradacije staništa, promjene hidrološkog režima i onečišćenja. Nalazi se
na Crvenom popisu IUCN-a od 1996. godine, u kategoriji nedovoljno poznatih i osjetljivih
322
vrsta (VU) i međunarodno je zaštićena Bernskom konvencijom. U Hrvatskoj je prema IUCN

listi uvrštena u ugrožene vrste, dok u našoj Zemlji njen položaj nije jasno i precizno definisan.
Istraživanje na rijeci Buni trajalo je od aprila 2012. do prve polovine januara 2013. godine.
Terenski dio istraživanja obuhvatio je 16 lokaliteta, od čega se na glavnom toku rijeke Bune
(u dužini od 9 km) nalazilo devet, a na pritokama šest izlovnih lokaliteta. Za izlov ihtiološkog
materijala korišteni su ribarski štapovi (Daiwa, Colmic, Balzer, Shimmano, Spro i Greys),
mreže, vrše, palangari i sakovi. Ulovljene jedinke su nakon analize svih morfometrijskih i
merističkih karaktera tijela, pohranjene u 4% formaldehid (CH2O).
Glavni faktori, koji utiču na ugroženost populacije podustve u rijeci Buni, kao i njenim
pritokama su kvalitet okoliša i promjene u razini ekoloških faktora, prisustvo predatorskih, ali
i kompetitivnih vrsta te promjene hidrološkog režima i onečišćenja.
U samom radu se ciljano išlo na utvrđivanje razloga neujednačene distribucije date vrste u
rijeci Buni te na traženju odgovora zbog čega je najveći broj jedinki Chondrostoma knerii
izlovljen u ljetnoj sezoni kada se ujedno postiže intezivniji rast, veći i brži, nego u ostalim
sezonama.
1. UVOD
Ihtiofauna je oduvijek bila predmetom istraživanja kako u Svijetu, tako i kod nas, a kao razlog
tome, stoji da su riblje populacije neizostavan dio sveokupne biološke raznolikosti i jedan od
najboljih pokazatelja trenutnog stanja vodenog ekosistema. Također, bitna su karika u
hranidbenim mrežama vodenih ekosistema, a ujedno su povezani i sa hranidbenim lancima na
kopnu. U takvim istraživanjima početne korake su napravili Heckel & Kner (1858) i
Steindachner (1895) opisujući niz interesantnih i do tada nauci nepoznatih ribljih vrsta.
Prilikom opisivanja novih vrsta, pravili su određene greške, karakteristične za sistematičare
tog vremena, iako su u pojedinim krajevima opisali sve do tada neopisane vrste. Značaj
njihovih istraživanja može potvrditi i činjenica da, poslije tog perioda iz porodice Cyprinidae
Bruguiere, 1792 nije opisana nijedna nova vrsta, dok su na prostoru bivše Jugoslavije opisane
samo dvije (Karaman, 1924). Vrijednija istraživanja ihtiofaune u Bosni i Hercegovini, datiraju
iz 50-tih godina, 20-tog stoljeća, koja doprinose poznavanju sastava i strukture ribljih
populacija u riječnim slivovima Bosne i Hercegovine (Plančić (1953), Taler (1953),
Badnjević (1965), Aganović (1965), Vuković i Kapetanović (1966), Kosorić (1966),
Aganović (1967), Kosorić (1968), Aganović i sar., (1974), Kosorić (1974, 1976, 1978),
Kosorić i sar., (1980, 1983, 1985), Kosorić i Mikavica (1981), Sofradžija, Vuković i
Hadžiselimović (1984), Vuković i sar., (1987), Mikavica, Sofradžija i Dizdarević (1991),
Adrović (2002, 2007), Škrijelj (2002), Žujo Zekić (2004, 2009)) i dr.
Prema navodima Duplića (2008), evropsko bogatstvo ihtiofaune manifestuje se kroz prisustvo
546 slatkovodnih, autohtonih i 33 alohtone riblje vrste. Sofradžija (2009) piše o biodiverzitetu
riba Bosne i Hercegovine i prikazuje ga kroz prisustvo 118 vrsta i podvrsta iz 69 rodova i 27
323
porodica (od čega 19 porodica ima samo jedan rod, a 16 porodica samo jednu vrstu).
Poređenjem ovog bosansko-hercegovačkog bogatstva sa evropskim, s pravom rangira našu
Zemlju među ihtiološki najbogatije predjele Europe. Fauna slatkovodnih riba Bosne i
Hercegovine odlikuje se značajnim bogatstvom i raznolikošću vrsta, među kojima posebno
mjesto zauzimaju endemske vrste. U vodama Bosne i Hercegovine, do sada je zabilježeno 40
endemskih vrsta, od kojih su mnoge rasprostranjene samo na pojedinim lokalitetima
(Glamuzina, 2007). Jedna od takvih sa relativno malim brojem nalaza, je vrsta Chondrostoma
knerii Heckel, 1843 koja prema IUCN listi ima status EN, VU i DD. Podustva -
Chondrostoma knerii Heckel, 1843 je endemska vrsta iz porodice Cyprinidae Bruguiere,
1792, reofilna riba koja naseljava samo pojedine riječne tokove na području Bosne i
Hercegovine. Tačnije, nalazi ove vrste uključuju središnji i donji tok rijeke Neretve (do
jablaničke hidroakumulacije), rijeku Bunu kao desnu pritoku i močvarni kompleks Hutovo
blato (Kosorić i Vuković, 1966). Prema navodima Bartulović i Skaramuca (2008) ova vrsta je
u Hrvatskoj nađena na nešto većem broju lokaliteta (Modro oko - Imotski, jezero Desne, u
Crnoj rijeci i Nori). Problemski zadatak i cilj rada biti će temeljen i elaboriran kroz potvrdu
tačne distribucije vrste Chondrostoma knerii u rijeci Buni i njenim pritokama (Bunici i
Posrtu), kao i na brojnosti same populacije te njenom ekološkom aspektu, analizirajući spolnu
i uzrasnu strukturu kao potvrdu pozitivne dinamike rasta populacije podbile.
Terenski dio istraživanja u radu obavljen je u periodu od aprila 2012. godine do prve polovine
januara 2013. godine, tokom četiri sezone:
 I (proljetna) sezona (april, maj i prva polovina mjeseca juna),
 II (ljetna) sezona (druga polovina mjeseca juna, juli, august i septembar),
 III (jesenja) sezona (oktobar i novembar) i
 IV (zimska) sezona (decembar i prva polovina januara).
U obilascima terena označeno je 15 izlovnih lokaliteta na rijeci Buni i jedan izlovni lokalitet
na rijeci Neretvi. Tokom istraživanja, kroz četiri sezone, izlovljeno je ukupno 108 jedinki
Chondrostoma knerii Heckel, 1843 na rijeci Buni (i njenim pritokama) i 20 jedinki na rijeci
Neretvi. Za izlov ihtiološkog materijala korišteni su ribarski štapovi (marke Daiwa, Colmic,
Balzer, Shimmano, Spro i Greys), mreže, vrše, palangari i sakovi. Ulovljene jedinke su nakon
detaljne analize svih morfometrijskih i merističkih karaktera tijela, pohranjene u 4%
formaldehid (CH2O). Daljnja obrada ihtiomaterijala sastojala se u determinaciji spolova, koja
je radjena disekcijom i pregledom gonada, gdje je razrađen odnos spolova istraživane
populacije. Pored određene spolne strukture, utvrđena je i dobna struktura sakupljenih jedinki.
Za utvrđivanje uzrasnih kategorija korištene su krljušti, od kojih su pravljeni privremeni
preparati, za svaku ispitivanu jedinku. Izlovni lokaliteti, ribolovni alat, kao i izlovljeni uzorci
riba, fotografisani su fotoaparatom, Samsung S760. Svakom označenom lokalitetu određena
324
je nadmorska visina, geografska širina i dužina (GPS uređaj, Garmin - Colorado 400t GPS
receiver). Biosistematska determinacija riba izvršena je prema validnim ključevima: Vuković
i Ivanović (1971), Vuković (1977), i Kottelat i Frayhof (2007).
Aktuelna nomenklatura i taksonomski pregled usklađeni su sa podacima na portalu
www.fishbase.org.
Biosistematski položaj endemične vrste Chondrostoma knerii Heckel, 1843 unutar porodice
Cyprinidae Bruguiere, 1792, nije dovoljno jasan, niti definisan. Za potvrdu distribucije vrste
Chondrostoma knerii Heckel, 1843 u vodenim tokovima Bosne i Hercegovine urađena je
analiza populacije podustve iz rijeke Bune (i njenih pritoka Bunice i Posrta) te rijeke Neretve.
U rijeci Buni, u sezoni proljeće 2012. godine, izlovljeno je 9 jedinki vrste Chondrostoma
knerii Heckel, 1843, dok je u istoj sezoni u rijeci Neretvi izlovljeno 20 jedinki. Izlov jedinki
započeo je nakon sezone mrijesta, a razlog tome je migracija jedinki iz rijeke Bune nakon
mrijesta u rijeku Neretvu i u Hutovo blato. Migracije, u periodu mrijesta, najvjerovatnije su
uzrokovane biološkim i ekološkim aspektom u ponašanju vrste Chondrostoma knerii Heckel,
1843. Relevantni podaci govore u prilog toj hipotezi da je za mrijest podustve potrebna
temperatura vode od 13 do 13,2°C, dok se prosječna temperatura vode u rijeci Buni kreće od
10 do 12°C (Mičijević, 2004). Migracija radi mrijesta, jedan je od razloga, zbog kojeg je u
ovoj sezoni izlovljen manji broj jedinki. Također, kod jedinki iz rijeke Neretve evidentirane
su niže vrijednosti analiziranih morfometrijskih karaktera, u odnosu na jedinke iz rijeke Bune.
Tokom zimske sezone 2012./2013. godine, izlovljeno je ukupno 26 jedinki Chondrostoma
knerii Heckel, 1843 u nabujaloj pritoci Posrt, na dva izlovna lokaliteta (Posrt i Kotao).
Tokom ove sezone, zbog obilnih kišnih padavina došlo je do porasta vodostaja i velikih
vodenih strujanja, što je utjecalo na zamućenost vode i nizak nivo kiseonika. U tom periodu
sunčeve zrake se odbijaju od površine vode, što za posljedicu ima slabije zagrijavanje, a time i
smanjenu produkciju zooplanktona.
3.1. Uzrasna struktura populacije Chondrostoma knerii Heckel, 1843 u rijeci Buni
Uzrasna struktura populacije riba, u određenom trenutku, je indikator za pravac njenog

kretanja. Dominantnost mlađih jedinki ukazuje na brži tempo rasta populacije, dok je
dominantnost starijih klasa znak da je populacija u opadanju (Korjenić, 2003). U određivanju
uzrasnih kategorija unutar populacije podustve, korištene su krljušti skidane s lijeve strane
tijela, u prvom redu iznad bočne linije i ispod osnove dorzalnog peraja. Metodologija
utvrđivanja dobi temeljila se na zonama gušće formiranih skleritnih prstenova, koji su pri
ovom istraživanju bili najčitljiviji u prednjem dijelu ljuske.
325
Reprezentativni ihtiouzorak iz rijeke Bune, brojao je 108 jedinki, dok je 20 jedinki analizirano
iz rijeke Neretve. Uzorak iz rijeke Bune formiran je od riba oba spola, uzrasnih kategorija 2+,
3+, 4+ i 5+, u rasponu standarnih dužina tijela (av: 132 ñ 230 mm). U ihtiouzorku iz rijeke
Neretve, bile su zastupljene samo uzrasne klase 2+ i 3+ u rasponu standarnih dužina tijela (av:
130 ñ 163 mm). Dobiveni rezultati, dobne strukture populacije Chondrostoma knerii Heckel,
1843, iz rijeke Bune i Neretve, iskazani su apsolutnim i relativnim vrijednostima (tabela 1.).
Tabela 1: Apsolutna i relativna (%) vrijednost uzrasne strukture populacije Chondrostoma knerii Heckel, 1843 iz
rijeke Bune i Neretve
BUNA NERETVA
DOB Br. % ♀♀ % ♂♂ % Br. % ♀♀ % ♂♂ %
2+ 11 12,5 7 7,95 4 4,54 2 10 1 5 2 10
3+ 83 71,6 58 53,70 25 17,9 18 90 12 60 5 25
4+ 9 10,2 4 4,54 5 5,68 - - - - - -
5+ 5 5,68 2 2,27 3 3,40 - - - - - -
Samo se može nagađati razlog, zbog čega je uzrasna klasa 3+ bila najbrojnija u obje rijeke.
Najveći broj jedinki izlovljen je pomoću ribarskih štapova, pa je vjerovatno to jedan od
razloga, zbog čega je najveći broj jedinki pripadao toj uzrasnoj klasi. Najveći broj jedinki, u
rijeci Neretvi, u uzrasnoj klasi 3+ može biti posljedica i sezone izlova, jer su sve jedinke u
ovom uzorku bile izlovljene u proljetnoj sezoni istraživanja, neposredno poslije završetka
sezone mrijesta (podustva spolnu zrelost postižu u trećoj godini života).
Aganović i Kapetanović (1978) u svojim istraživanjima navode devet uzrasnih kategorija
podustve, od 0+ do 8+, i to izlovom u srednjem toku rijeke Neretve, sa najzastupljenijom
kategorijom 3+. Glamuzina i sar., (2007) su na temelju urađene analize u rijekama Neretvi,
Krupi i Hutovom blatu, zabilježili starosnu strukturu podustve od 0+ do 7+. U njihovom
istraživanju najbrojnija starosna klasa bila je 3+ i 5+, što je procentualno iznosilo 91,0%
populacije. Starost mužjaka u analiziranoj populaciji, kretala se od 2+ do 5+, a starost ženki
kretala se od 1+ do 7+. Tutman i sar., (2008) su iznijeli podatke o uzrasnoj strukturi podustve,
u sezoni mrijesta u Hutovom blatu i rijeci Neretvi. Prema tim zabilješkama, dominantno
učešće u populacijama pripadalo je uzrasnoj klasi 7+. Bartulović i Skaramuca (2008) također
potvrđuju prethodna istraživanja i konstatuju da se starosna struktura jedinki Chondrostoma
knerii Heckel, 1843 u Hutovom blatu kreće od 1+ do 7+. Ženke su bile starosne strukture od
1+ do 7+ godina, dok se starosna dob mužjaka kretala od 2+ do 5+. U ukupnom uzorku
dominirale su jedinke uzrasnih kategorija 3+, 4+ i 5+.
3.2. Odnos spolova unutar populacije Chondrostoma knerii Heckel, 1843 u rijeci Buni
Za populaciju riba, brojčani odnos spolova je važna karakteristika, budući da od tog odnosa,
uveliko, ovisi reprodukcija, prirast, stagnacija ili opadanje određene populacije. Ako su u
jednoj populaciji dominantnije ženke, za očekivati je da će ta populacija imati pozitivnu
326
dinamiku rasta, dok veći broj mužjaka u istoj populaciji obično uvjetuje njenu stagnaciju i
opadanje (Korijenić, 2003).
Analiza spolne strukture u istraživanoj populaciji Chondrostoma knerii Heckel, 1843
obuhvatala je 108 jedinki iz rijeke Bune i 20 jedinki iz Neretve. Određivanjem spola jedinki
podustve, nastojalo se približiti pretpostavci da je brojčani odnos spolova u prirodnim
uvjetima ravnomjeran te da je u teoretskom odnosu 1:1, odnosno 50% : 50%. Međutim,
najčešće dolazi do odstupanja i promjena, koje zapravo, nagovještavaju uticaj različitih
faktora (biotičkih i abiotičkih) na odnose spolova u populaciji. Dobiveni rezultati spolne
strukture unutar populacije Chondrostoma knerii Heckel, 1843, iz rijeke Bune i Neretve,
iskazani su apsolutnim i relativnim vrijednostima (tabela 2.).
Tabela 2: Apsolutne i relativne (%) vrijednosti spolne strukture populacije

Chondrostoma knerii Heckel, 1843 u rijeci Buni i Neretvi
RIJEKE BUNA NERETVA
UZRASNE Broj Broj
♀♀ % ♂♂ % ♀♀ % ♂♂ %
KLASE Jedinki jedinki
2+ 11 7 6,48 4 3,70 2 1 5 2 10
3+ 83 58 53,7 25 23,1 18 12 60 5 25
4+ 9 4 3,70 5 4,62 - - - - -
5+ 5 2 1,85 3 2,77 - - - - -
Analizirani ihtiouzorak iz rijeke Bune, sastojao se od 71 jedinki ženskog spola (65,7%), dok
su mužjaci bili zastupljeni sa 37 jedinke (34,3%). U reprezentativnom uzorku, iz rijeke
Neretve zabilježeno je 13 jedinki ženkog spola (60,0%) i 7 jedinki muškog spola (40,0%).
Poređenjem rezultata iz ovog rada s navodima autora Bartulović i Skaramuca (2008), koji
analiziraju spolnu strukturu podustve u Hutovom blatu zapažamo izvjesna odstupanja. Autori
navode gotovo jednaku zastupljenost jedinki muškog i ženkog spola, s omjerom od 0,95 : 1 u
korist ženki, dok se u ovom radu bilježi znatno veća brojnost jedinki ženskog spola.
Najveća brojnost ženki zabilježena je u uzrasnoj klasi 3+. Zatim slijede uzrasne klase 2+ (7
jedinki), 4+ (4 jedinke), a najmanji broj ženki izlovljen je u uzrasnoj klase 5+ (2 jedinke).
Također, najveća brojnost mužjaka zabilježena je u klasi 3+ (25 jedinka).
Prateći stanje po izlovnim lokalitetima, u tabeli 3. prikazani su detalji brojčane dominacije
mužjaka i ženki po lokalitetima (Tabela 3.).
Tabela 3: Apsolutne i relativne (%) vrijednost spolne strukture populacije Chondrostoma knerii Heckel, 1843 po
izlovnim lokalitetima
LOKALITET Broj jedinki % ♀♀ % ♂♂ %
Roginovac 6 5,55 1 16,7 5 83,3
Bunica 19 17,6 12 69,2 7 30,9
Crni vir 17 15,7 13 70,5 4 29,5
Bočine 30 27,8 19 63,6 11 36,4
Buna – Neretva 10 9,25 7 70,0 3 30,0
Posrt 24 22,2 18 50,0 6 50,0
327
Kotao 2 1,85 2 100 - -

Neretva 20 - 13 65,0 7 35,0
3.3. Brojnost izlovljenih jedinki Chondrostoma knerii Heckel, 1843 po sezonama
Na osnovu rezultata, kroz sve četiri sezone istraživanja, ne bilježi se ujednačena brojnost
jedinki Chondrostoma knerii, što je uzrokovano promijenjivim ekološkim faktorima sredine.
Sve do prve polovine mjeseca juna, izlovljen je relativno mali broj jedinki podustve u rijeci
Buni. Razlog tako lošeg izlova u ovoj sezoni, može se tražiti u klimatskim parametrima, koji
utiču na ekološke faktore u vodi (niska temperatura vode, mala koncentracija kiseonika i
nedovoljna produkcija zooplanktona). Zbog takve nepovoljne situacije u proljetnoj sezoni
jedinke su izlovljene na samo tri lokaliteta: Roginovac, Bunica i mjesto ušća Bune u Neretvu
(Tabela 4.).
Tabela 4: Apsolutna i relativna brojnost (%) jedinki Chondrostoma knerii Heckel, 1843 i odnos između spolova
po izlovnim sezonama
BROJNOST PREMA SPOLOVIMA
SEZONE Broj jedinki % ♀♀ % ♂♂ %
I (proljeće 2012) 9 8,33 7 77,78 2 22,22
II (ljeto 2012) 47 43,51 29 61,71 18 38,29
III (jesen 2012) 26 24,07 16 61,54 10 38,46
IV(zima 2012/2013) 26 24,07 20 76,92 6 23,08
U drugoj (ljetnoj) sezoni istraživanja, (druga polovina mjeseca juna, juli, avgust i septembar),
izlovljen je najveći broj jedinki Chondrostoma knerii Heckel, 1843. Povećana brojnost
izlovljenih jedinki u ovoj sezoni istraživanja posljedica je promjene stanja u vodenom mediju,
koji pogoduje biologiji vrste Chondrostoma knerii Heckel, 1843. Tokom ljetnih mjeseci,
dolazi do povećanja koncentracije kiseonika, jer sunčeve zrake padaju okomito na površinu
vode i prolaze kroz vodeni stub, što dovodi do ubrzavanja procesa fotosinteze podvodnih
biljaka. Povećavanjem temperature vode, opada sposobnost otapanja kisika u njoj, pa je zbog
toga najveći broj jedinki u ovoj sezoni izlovljen na mjestima povećane aeracije (mjesta gdje se
javljaju prirodne kaskade i ušća pritoka u rijeku Bunu)¸ gdje je riječno korito dobro obraslo
podvodnom vegetacijom. Porastom temperature vode, također raste i produkcija zooplanktona
te metabolizam podustve postaje aktivniji i intezitet ishrane raste, što dovodi do značajnijeg
porasta svih morfometrijskih karaktera tijela.
Tokom jesenje sezone, zbog intezivnijih kišnih padavina došlo je do promjene vodostaja i
zamućenosti vode u rijeci Buni, i njenim pritokama, te je izlovljen manji broj jedinki.
Na osnovu tvrdnji lokalnih ribara (u literaturi nije naveden podatak), podustva tokom zimskih
mjeseci migrira u vrelo rijeke Bunice i u rijeku Neretvu, što smo sa ovim nalazom u rijeci
Posrt (pritoci Bune) opovrgnuli i djelimično odbacili.
328
4. ZAKLJUČAK
Ugroženost populacije podustve u rijeci Buni, kao i njenim pritokama rezultat su

antropogenih utjecaja kroz niz degradacija staništa i promjena u razini ekoloških faktora.
Prisustvo predatorskih, ali i kompetitivnih vrsta te promjene hidrološkog režima i onečišćenja
voda su također jedan od razloga smanjenja brojnosti ove populacije.
U Hrvatskoj je prema IUCN listi okarakterizirana kao ugrožena vrste, dok je u našoj Zemlji,
zbog nepostojanja Crvene knjige, njen položaj nejasan i nije precizno definisan. Gospodarsku
politiku naše Zemlje, bi trebalo usmjeriti u pravcu očuvanja ove endemske vrste, ali i ka
zaštiti i očuvanju cjelokupnog autohtonog ribljeg fonda rijeke Bune.
Zbog dominantnije zastupljenosti jedinki ženskog spola, trenutno se izvodi zaključak da je
populacija vrste Chondrostoma knerii Heckel, 1843 u rijeci Buni dinamična i da raste, što
pozitivno utiče na održavanje ove autohtone endemske vrste.
5. LITERATURA
[1] Adrović, A. (2001), Populacije riba rijeke Gostilje. magistarski rad. Prirodno-
matematički fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
[2] Adrović, A. (2007), Biodiverzitet i ekološke osobenosti ihtiopopulacija hidroakumulacije
Modrac, doktorska disertacija. Prirodno-matematički fakultet Univerziteta u Tuzli,
Tuzla.
[3] Aganović, M. (1965), Komparativna istraživanja režim ishrane, rasta, plodnosti i
strukture populacija lipljana u rijekama Bosni i Plivi. Godišnjak Biol. Ins. Univ. U
Sarajevu, XVIII: 3 - 111.
[4] Aganović, M. (1967), Sastav ribljih populacija rijeke Jaruge. Ichtyologia, 1 (1): 3 - 10.
[5] Aganović, M. (1974), Gospodarska osnova ribarstva na akumulaciji Buško blato i
kompezacionom bazenu Lipa. Biološki institut Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
[6] Aganović, M., Kapetanović, N. (1987),. Uzrasna struktura u populacijama riba nekih
vrsta riba iz rijeke Neretve.
[7] Badnjević, I. (1965), Ribe rijeke Une. Diplomski rad. Prirodno-matematički fakultet
Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
[8] Bartulović, V., Skaramuca, D. (2007), Postojeće stanje, ugroženost i zaštita endemske
podustve, Chondrostoma knerii Heckel, 1843. Ugrožene i endemske vrste riba u
slivovima rijeka Neretve, Trebišnjice i Morače: Zbornik radova znanstveno-stručnog
skupa (ur.). Dubrovnik: Sveučilište, East West Institute, 77 - 82.
[9] Brigić, A., Mrakovčić, M., Mustafić, P., Buj, I., Ćaleta, M., Zanella, D. (2004) Freswater
Ichthyofauna of the Neretva river delta and its tributaries. Estonian Marine Institute
Report Series No. 12 Toomas Saat (ur.).Tallinn, Estonia : University of Tartu.
329
[10] Crivelli, A. J, (2006), Chondrostoma knerii. In: IUCN 2012. IUCN Red List of
Threatened Species. Version 2012. 1. <www.iucnredlist.org>.
[11] Čurčić, V. (1938), Neretva i njene pastrve (Salmonidae). Posebno izdanje. Sarajevo.
[12] Dulčić, J., Tutman, P., Prusina, I., Tomšić, S., Dragičević, B., Hasković, E., Glamuzina,
B. (2009), Length-weight relationships for six endemic freshwater fishes from Hutovo
blato wetland (Bosnia and Herzegovina). Journal of Applied Ichthyology.
[13] Duplića, A. (2008), Slatkovodne ribe. Priručnik za inventarizaciju i praćenje stanja.
Državni zavod za zaštitu prirode. Zagreb.
[14] Mikavica, D., Sofradžija, A., Dizdarević, T. (1991), Ekološke - ihtiološke karakteristike
rijeke Drine. Poljoprivredni fakultet u Sarajevu, Sarajevo.
[15] Mičijević, S. (2004), Blagaj. CIP kategorizacija u publikaciji gradska knjižnica Mostar.
[16] Mrakovčić, M., Brigić, A., Mišetić, S., Marčić, Z., Ćaleta, M., Mustafić, P., Zanella, D.
(2006), Crvena knjiga slatkovodnih riba Hrvatske. Ministarstvo kulture, Državni zavod
za zaštitu prirode Republike Hrvatske, 84 - 85.
[17] Mrakovčić, M., Brigić, A., Mišetić, S., Marčić, Z., Ćaleta, M. (2007) Endemska
ihtiofauna sliva rijeke Neretve i njenih pritoka i stanje ugroženosti prema IUCN - u.
Ugrožene i endemske vrste riba u slivovima rijeka Neretve, Trebišnjice i Morače:
Zbornik radova znanstveno -stručnog skupa.
[18] Elvira, B. (1987), Taxonomic revision of the genus Chondrostoma Agassiz, 1835 (Pisces,
Cyprinidae). Cybium, 11 (2): 111 - 140.
[19] Elvira, B. (1997), Taxonomy of the genus Chondrostoma (Osteichthyes, Cyprinidae): an
updated reviev. Folia zoologica, 46 (Suppl.1): 1 - 14.
[20] Froese, R., Daniel, P. (2011) Species of Chondrostoma in FishBase. August 2011
version.
[21] Glamuzina, B., Bartulović, V., Dulčić, J., Conides, A., Tutman, P., Matić-Skoko, S.,
Gavrilović, A., Jug-Dujaković, J., Hasković, E., Ivanc, A., Zovko, N. (2007), Some
biological characteristics of the endemic Neretvan nase, Chondrostoma knerii Heckel,
1843, in the Hutovo Blato wetlands (Bosnia and Herzegovina). Journal of Applied
Ichthyology. 23 3; 221 - 225.
[22] Gante, H., Santos, C., Judite, A. M. (1995), A new species of Chondrostoma Agassiz,
1832 (Cypriniformes: Cyprinidae) with sexual dimorphism from the lower Rio Tejo
Basin. Zootaxa 1616: 23 - 35.
[23] Heckel, J. J. (1843), Ichthyologie [von Syrien]. A: J. von Russegger. Reisen in Europa,
Asien und Africa, mit besonderer Rücksicht auf die naturwissenschaftlichen
Verhältnisse der betreffenden Länder unternommen in den Jahren 1835 bis 1841,
etc. Stuttgart. Ichthyol. von Syrien v. 1 (pt 2): 990-1099.
[24] Heckel, J., Kner, R. (1858), Die Susswasserfische der Österreichischen Monarchie mit
Rucksicht auf die angrenzenden Länder. Engelmann, Leipzig, 388 pp
330
[25] Karaman, S. (1924), Pisces macedonies. Split.

[26] Karaman, S. (1928), Prilog ihtiologiji Jugoslavije. I Glas. Skop. nauč. društva 6 (2): 147
- 176.
[27] Kišpatić, M. (1938), Ribe. Zagreb.
[28] Korić, H. (1968), Fauna ciprinida rijeke Šujice. diplomski rad. Prirodno-matematički
fakultet Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
[29] Korjenić, E. (2003), Kvalitativno - kavantitativni sastav ihtiopopulacije sliva rijeke
Fojnice. doktorska disertacija. Univerzitet u Sarajevu. Prirodno - matematički fakultet
Sarajevo.
[30] Kosorić, Đ., Mikavica, D. (1966), Ribe rijeke Bune. Zemaljski muzej Bosne i
Hercegovine, Sarajevo. Glasnik Zemaljskog muzeja, prirodne nauke, V, 180 - 190.
[31] Kosorić, Đ. (1974), Ribe rijeke Rame. Ichthyologia, 6 (1): 69 - 78.
[32] Kosorić, Đ. (1978), Sastav populacije riba Hutova blata. Godišnjak Biološkog instuta
Univerziteta u Sarajevu, XXXI: 69 - 81.
[33] Kottelat, M., Frayhof J. (2007), Hendbook of European freshwater fishes. Imprimerie du
Democrate SA, Delemon, Switzarland, 184 - 185.
[34] Plančić, B. (1953), Značaj vodene akumulacije u dolini Neretve kod Jablanice za
ribarstvo. Ribarski list, 28 (2).
[35] Sekulović, T., Ivanović, B. (1971), Biologija razmnožavanja Chondrostoma knerii
Heckel, 1843. Ekologija, 6 (1): 171 - 181.
[36] Sofradžija, A. (2009), Slatkovodne ribe Bosne i Hercegovine. Vijeće Kongresa
bošnjačkih intelektualaca Sarajevo, Sarajevo.
[37] Škrijelj, R. (2002), Populacija riba neretvanskih jezera: ihtiološka monografija. Prirodno
-matematički fakultet Sarajevo, Sarajevo.
[38] Steindachner, F. (1895), Baitrage zur kenntnis susswasserfisch der Balkanbelbinsel.
[39] Teler, Z. (1953), Rasprostranjenje i popis slatkovodnih riba Jugoslavije. Glasnik
Prir.muz. srpske zemlje.
[40] Tutman, P., Glamuzina, B., Dulčić, J. (2008), Threatened fishes of the world:
Chondrostoma knerii Heckel, 1843 (Cyprinidae). Environmental Biology of Fishes.
[41] Tutman, P., Glamuzina, B., Dulčić, J., Bartulović, V., Hasković, E. (2009), Endemic fish
fauna of the Hutovo Blato wetland (Neretva river basin, Bosnia and Herzegovina) and
their conservation status 13th European congress of ichthyology. Abstract book
Kontautas, Antanas (ur.).Klaipeda : Klaipedos universitetas, 69 - 69.
[42] Vuković, T., Ivanović, B. (1971), Slatkovodne ribe Jugoslavije. Zemaljski muzej, BiH,
Sarajevo, 70 - 168.
[43] Vuković, T. (1977), Ribe Bosne i Hercegovine. (Ključ za određivanje - drugo dopunjeno
i prerađeno izdanje), IGKRO “Svjetlost“ - OOUR zavod za udžbenike Sarajevo,
Sarajevo, 144.
331
[44] Žujo, D. (2004), Biosistematska istraživanja vrste Chondrostoma phoxinus Heckel 1843.
iz Buškog jezera.(magistarski rad). Univerzitet u Sarajevu. Prirodno-matematički
fakultet, odsjek za Biologiju. Sarajevo.
[45] Žujo Zekić, D. (2009), Biodiverzitet ihtiopopulacija Buskog jezera. (doktorska
disertacija). Univerzitet „Džemal Bijedić“ u Mostaru. Nastavnički fakultet odsjek za
Biologiju. Mostar.
332
ISSN 2303-5889
PROCJENA UTICAJA RADA BETONARE "ĐUZELIĆ" D.O.O. CAZIN NA

ŽIVOTNU SREDINU
Una Čaušević1, Amanda Begović2, Ljiljana Stojanović Bjelić3
Panevropski univerzitet Apeiron, Pere Krece 13. 78 000 Banja Luka, unacausevic24@hotmail.com 1
Panevropski univerzitet Apeiron, Pere Krece 13. 78 000 Banja Luka, amanda.kadiric@hotmail.com 2
Panevropski univerzitet Apeiron, Pere Krece 13. 78 000 Banja Luka, ljiljana.v.stojanovicbjelic@apeiron-edu.eu3
Ključne riječi: buka, voda, vazduh, zemlja, zemljište, zagađujuće materije
SAŽETAK
Zaštita životne sredine a posebno zaštita vazduha, podzemnih kao i površinskih voda
predstavlja trajnu i važnu zadaću koja se mora sistematski i kontinuirano provoditi. Betonara
"Đuzelić" d.o.o. Cazin se opredjelia za eksploataciju pogonau skladu sa važećim propisima iz
domena zaštite životne sredine i zaključcima koji će se utvrditi rješenjem nadležnog lokalnog
organa odnosno uslovima i ograničenjima koji su sadržani u odobrenju za upotrebu ovog
objekta namjenjenog za proizvodnju betonske smjese.
Osnovni cilj rada je da se prikaže na koji način betonare“Đuzelić“utiče na vodu,
vazduh,zemljište, te koji su to faktori životne sredine koji bi mogli dovesti do štetnog uticaja
po zdravlje ljudi i okoline. Na osnovu obrađenih podataka betonaraĐuzelić d.o.o.Cazin, radi
po svim propisima i nema odstupanja od dozvoljenih vrijednosti parametar kvaliteta.
1. UVOD
Objekat pogona za proizvodnju betonske smjese nalazi se na lokaciji Ostrožac - Cazin. Pristup
do samog pogona betonareomogućen je preko pristupne saobraćajnice koja se direktno
uključuje na magistralni put M 4.2 ( Srbljani – Cazin). Na predmetnom lokalitetu izgrađeno je
postrojenje automatizovane betonare sa deponijom agregata, cementa, i utovarnim silosima.
Investitor je na terenu izvršio postavljanje opreme prema uputstvu proizvođača opreme, a koje
333
odgovara priloženim tehnološkim šemama sadržanim u tehničkoj dokumentaciji za izvođenje

ovog objekta. Samo postrojenje je prema tehnološkoj šemi automatizovano i namjenjeno
isključivo za proizvodnju betona mješanjem različitih komponenti (šljunak,cement,voda) u
odgovarajućem omjeru. Čvrste komponente se dovoze odgovarajućim prevoznim sredstvima -
kamionima na otvorenu deponiju u krugu predmetne lokacije odakle se utovaračima sipaju u
odgovarajuće koševe za agregate dok se cement skladišti u silose. Prema planu Investitora
predmetni pogon može raditi u dvije smjene. Navedeni prostor se uređuje po uobičajenim
standardima, vodeći računa o korisnom radu munipulativnih i slobodnih površina.
Voda kao sirovina, odnosno kao tehnološka voda za potrebe postrojenja betonare obezbjeđuje
se iz javnog (gradskog) vodovoda. Sve mašine i uređaji koji se trenutno koriste u procesu
proizvodnje betona, prije puštanja u rad su pregledana i ispitana od strane ovlaštene
institucije, odnosno imaju uredne upotrebne dozvole za rad sa aspekta sigurnosnih mjera za
zaštitu radnika i uslova radne sredine[1].
2. MATERIJAL I METOD RADA
Na lokalitetu pogona za proizvodnju betona obavljeno je jednodnevno mjerenje zagađujućih supstanci

u zraku pomoću pokretnog ekološkog laboratorija. Mjerenje je trajalo u periodu od 09:30 h 01.08 do
09:30 h 02.08.2014. god. U toku ukupnog mjernog perioda preovladavalo je polje umjerenog
vazdušnog pritiska. Relativna vlaga vazduha kretala se u intervalu 63-81%. Vjetar je imao
karakterističan smjer za ovo doba godine i u toku mjerenja registrovano je više smjerova vjetra od
kojih su preovladavali jugozapadni i jugoistočni vjetar. Smjer vjetra uslovljen je godišnjim dobom i
konfiguracijom terena, te geografskim položajem samog područja gdje je izvršeno mjerenje kvaliteta
zraka. Vjetar je u toku mjerenja duvao prosječnom brzinom od 1,8 m/s iz različitih smjerova sa
izraženim brzinama iz pravca sjeveroistoka, jugozapada i jugoistoka. Najviša brzina vjetra od 8,6 m/s
registrovana je krajem mjernogperioda. Usrednjena imisiona koncentracija SO2 za 24h mjerni period
iznosila je 28,4 µg/m3. Najviše koncentracije SO2 u zraku izmjerene su u prvoj plovinimjernog perioda
sa najvišom registrovanomkoncetracijom od 36,5 µg/m3 koja ne prekoračuje graničnu (prosječnu
godišnju) vrijednosti od 90 µg/m3. Srednja imisiona koncentracija NO2 u toku 24h perioda mjerenja
iznosila je 17,9 µg/m3. Najviša koncetracija NO2 u zraku na lokaciji pogona betonare registrovana je
sredinom mjernog perioda kada je dosegla vrijednost od 22,1 µg/m3 koja je ispod granične vrijednosti
od 60 µg/m3.Usrednjena imisiona koncentracija ukupnih lebdećih čestica (ULČ) u datom periodu
podrazumjevala je vrijednost 40,5 µg/m3.[3].
Najviša imisiona koncentracija ukupnih lebdećih čestica od 56 µg/m3 registrovana je u prvim
časovima mjernog perioda. Izmjerene imisionekoncetracije ULČ u zraku na posmatranom lokalitetu ne
prelaze graničnu vrijednost (150 µg/m3) normiranu Pravilnikom o graničnim vrijednostima kvaliteta
zraka („Službene novine FBiH“ br. 12/05). Vrijednosti ostalih izmjerenih polutanata (CO, CO2, NO,
NOX, O3) u zraku na lokalitetu pogona betonare takođe ne prelaze granične vrijednosti utvrđene
Pravilnikom o graničnim vrijednostima kvaliteta zraka („Službene novine FBiH“ br.12/05).
334
Slika 1. Kameni agregat korišten pri izradi betona, Đuzelić d.o.o Cazin
2.1 BUKA
Mjerenje intenziteta ukupnog 15-minutnog ekvivalentnog nivoa buke izvršeno je na tri mjerne pozicije
u otvorenom prostoru bez fizičkih prepreka. Buka je mjerena na tri pozicije u razlicitim pravcima:
1. Mjerno mjesto br.1- otvorena površina na granici susjedne parcele iz pravca najbližih objekata
stanovanja
2. Mjerno mjesto br.2- otvoreni manipulativni plato na udaljenosti cca 100m istočno od pogona
betonare.
3. Mjerno mjesto br.3-otvorena površina uz internu saobraćajnicu na udaljenosti cca 100m
sjeverno od pogona betonare.
Izmjereni nivoi buke normirani su u skladu sa Pravilnikom o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka
i šuma i ISO preporukama. Nivo buke mjeren je instrumentom bukomjerom „EXTECH“ 407780,
korištenjem filtra („A“). Vrijednosti 15-minutnih ekvivalentnih nivoa buke izmjerenih na prikazanim
mjernim pozicijama u okolini pogona za proizvodnju betonske smjese Đuzelićd.o.o Cazin na lokaciji
Ostrožac kod Cazina ne prelaze Granične nivoe vanjske buke za IV akustičnu zonu određenu
Pravilnikom o dozvoljenim granicama intenziteta zvuka i šuma ( „Službeni list“ SR BIH br. 46/89)[2].
Tabela 1. Rezultati mjerenja 15-minutnih ekvivalentnih nivoa buke
MJERNO MJESTO IZMJERENI NIVO BUKE DOZVOLJENI NIVO BUKE ZA
L eq dB (A) „IV“ ZONU
Zona 1. PODRUČJE ZA ODMORE DAN NOĆ DAN NOĆ
I REKREACIJU, BOLNIČKE
ZONE I
OPORAVIŠTA,KULTURNO – 59.1 - 60 55
ISTORIJSKI
LOKALITETI,VELIKI PARKOVI
335
Zona 2. TURISTICKA
PODRUČJA, MALA SEOSKA
NASELJA, KAMPOVI, I 58.4 - 60 55
ŠKOLSKE ZONE
Zona 3. ČISTO STAMBENA 56.3 - 60 55

NASELJA
Vrijednosti 15-minutnih ekvivalentnih nivoa buke izmjerenih na prikazanim mjernim pozicijama u

okolini pogona za proizvodnju betonske smjese Đuzelićd.o.o Cazin na lokaciji Ostrožac kod Cazina ne
prelaze granične nivoe vanjske buke za IV akustičnu zonu određenu Pravilnikom o dozvoljenim
granicama intenziteta zvuka i šuma ( „Službeni list“ SR BIH br. 46/89).
2.2 VAZDUH
Za ocjenu kvaliteta vaduha na užem lokalitetu pogona betonare pomoću pokretne stanice
opremljene analizatorima za monitoring kvaliteta zraka izvršeno je kontinuirano 24-h
mjerenje imisije zagađujujućih materija (polutanata) u zraku. Prikupljeni podaci obrađeni su i
analizirani u skladu sa Pravilnikom o graničnim vrijednostima kvaliteta zraka (Službene
novine FBiH br. 12/05). Analizom izmjerenih vrijednosti i pregledom statističkih pokazatelja
kvalitete zraka na lokalitetu pogona betonare za 24 h mjerni period (06-07.8. 2014) ,te
upoređivanjem sa ciljnim i graničnim vrijednostima prema važećem pravilniku došlo se do
zaključka da rad betonare nema negativnog utjecaja na okolinu.
2.3 REZULTATI MJERENJA KONCENTRACIJA POLUTANATA
Lebdeće čestice ULČ – Usrednjena imisiona koncentracija ukupnih lebdećih čestica (ULČ) u
datom periodu podrazumjevala je vrijednost 40,5 µg/m3. Najviša imisiona koncentracija
ukupnih lebdećih čestica od 56 µg/m3 registrovana je u prvim časovima mjernog perioda.
Registrovane koncetracije ULČ u zraku na odabranom lokalitetu su ispod granične vrijednosti
od 150 µg/m3 utvrđene Pravilnikom o graničnim vrijednostima kvaliteta zraka („Službene
novine FBiH“ br. 12/05).
Ugljen (II) oksid (CO)- Usrednjena koncentracija ugljen-monoksida u zraku na posmatranoj
lokaciji od 110µg/m3 je relativna niska i ne predstavlja opterećenje za okolnu atmosferu
obzirom da predstavlja imisionu koncentraciju CO koja je daleko ispod granične vrijednosti
od 10 000 µg/m3 (10 mg/m3).
Ugljen (IV) oksid (CO2) – Imisiona koncentracija CO2 je tokom čitavog mjernog perioda
oscilovala u intervalu od 478 do 595 ppm koja predstavlja i najvišu registrovanu
koncentraciju CO2 u zraku na posmatranoj lokaciji. Usrednjena vrijednost koncentracije CO2
u zraku za 24-h mjerni period iznosila je 539 ppm i ne predstavlja opterećenje za okolnu
atmosferu.
336
Azot (II) oksid (NO) – Usrednjena imisiona koncentracija NO za ukupni mjerni period
iznosila je 2,3 µg/m3 dok je najviša koncetracija NO u zraku od 3,8 µg/m3 registrovana u
kratkom intervalu sredinom mjernog perioda.
Azot (IV) oksid (NO2) – Usrednjena imisiona koncentracija NO2 u toku 24h perioda mjerenja
iznosila je 17,9 µg/m3. Najviša koncetracija NO2 u zraku na lokaciji pogona betonare
registrovana je sredinom mjernog perioda kada je dosegla vrijednost od 22,1 µg/m 3 što je
ispod granične vrijednosti od 60 µg/m3.
Azotni oksidi (NOx) - Usrednjena koncentracija NOx u zraku za 24h mjerni period iznosila je
20,2 µg/m3. Najviša imisiona koncentracija NOx u zraku na posmatranoj lokaciji
podrazumjevala je vrijednost od 25,9 µg/m3. Pravilnost povećanja i smanjenja koncentracije
NOx je ista kao i pravilnost za koncentracije NO2 i NO.
Sumpor (IV) oksid (SO2) – Usrednjena imisiona koncentracija SO2 za 24h mjerni period
iznosila je 28,4 µg/m3. Najviše koncentracije SO2 u zraku izmjerene su u prvoj
plovinimjernog perioda, sa najvišom registrovanomkoncetracijom od 36,5 µg/m 3 koja ne
prekoračuje graničnu (prosječnu godišnju) vrijednosti od 90 µg/m3.
Ozon - Prosječna imisiona koncentracija ozona za 24-h mjerni period na posmatranoj lokaciji
iznosila je 27,7 µg/m3 dok je najviša registrovana koncentracija O3 u zraku u jednom kraćem
intervalu početkom mjernog perioda dosegla vrijednost od 32,6 µg/m3 koja je ispod granične
visoke vrijednosti od 150 µg/m3[3].
2.4 VODA
Uzimajući u obzir činjenicu da na lokaciji posmatranog pogona ne postoji izgrađena javna

kanalizaciona mreža, zaštitu podzemnih voda i zemljišta od zagađenjaotpadnomsanitarnom
odnosno fekalnom vodom koja se ispušta iz mokrog čvora, riješava se priključkom fekalne
kanalizacije na višekomornu septičku jamu prema uslovima Pravilnika o izgradnji i
održavanju septičkih jama u gradovima i naseljima gdje nema javne kanalizacije. Za redovno
pražnjnje i čišćenje višekomornenepropusne septičke jame angažovati lokalnu komunalu
organizacija ili drugog operatera ovlaštenog za tretman ovakve vrste otpadnog materijala. Na
izlazu iz sekundarne komore postojeće betonske taložnice koja prihvata otpadne oborinske
vode i otpadnu vodu od pranja mješalice i „miksera“ predvidjeti ugradnju odgovarajućeg pre-
fabrikovanogseperatorskogprečistača (odvajač ulje/vode) koji će uklanjati masnoće/ulja iz
otpadne vode, prije konačnog ispuštanja efluenta u otvoreni betonski kanal koji ima ulogu
prirodnog recipijenta.
Talog i betonski otpad koji se nakuplja u primarnoj komori „taložnika“ redovno uklanjati i
odlagati na površinu uzdignutu od okolnog terena koja se prethodno prekriva HDPE folijom
ili drugim vodonepropusnim materijalom. Plato za skladištenje ove otpadne frakcije izvesti sa
blagim padom (cca 3%) prema odvodnom kanalu, koji će prihvatati i voditi oborinsku vodu
koja se emituje sa skladišne površine u taložnik. Isušeni i nakupljeni talog sa skladišnog
337
depoa kao stabilizovanuotpadnu frakciju odvoziti na mjesto propisane dispozicije, na deponiju

građevinskog materijala ili u saradnji sa ovlaštenim operaterom reciklirati i ponovo koristiti
kao korisnu građevinsku komponenetu. Obzirom na prirodu zagađujućih materija preostalih u
vodi koja se zadržava u primarnoj komori taložnika, ista se može pomoću pumpnog
postrojenja odvoditi u bunar ili dr. odgovarajući spremnik, odakle se ponovo vraća u proces
proizvodnje betonske smjese, čime se zatvara tehnološki ciklus sa vodom.
2.5 ZEMLJA
U toku eksploatacije pogona betonare, zagađenje zemljišta može se pojaviti kao posljedica
formiranja divljih deponija, nekontrolisanog odbacivanja organskih ili neorganskih otpadnih
frakcija, nepropisnog kretanja teretnih vozila i građevinske mehanizacije po nezaštićenim
zemljanim površinama u okviru proizvodne parcele. Sa svih degradiranih površina u
neposrednoj okolini pogona betonare ukloniti odbačeni otpadni materijal i suvišne predmete.
Sve slobodne površine koje nisu u funkciji pogona rekultivisati i ozeleniti tj. formirati travnati
pokrivač. Kontejnere i drugu ambalažu od aditiva za beton postavljati i čuvati samo na
mjestima koja su zaštićena od direktnih atmosferskih uticaja (izlaganje sunčevim zrakama,
oborine, visoka temperatura) i mehaničkih oštećenja.
Produkovani komunalni otpad sakupljati u tipske kontejnere zatvorenog tipa. Odvoz
komunalnog i drugog neopasnog otpada na sanitarnu deponiju, vršiti u saradnji sa lokalnom
komunalnom službom.
Zauljene krpe i ambalažu kao opasne otpadne frakcije seperatno sakupljati u poseban
kontejner. Tretman, odvoz i konačnu dispoziciju navedenih vrsta otpada i zauljenog taloga iz
seperatorskogprečistača (odvajač masnoća/voda) riješiti u saradnji sa operaterom ovlaštenim
za upravljanje opasnim otpadom.
Za suho čišćenje zamašćenih manipulativnih površina u obuhvatu pogona betonare
obezbjediti odgovarajuću količinu adsorpcionog sredstva. Sredstvo za suho čišćenje
manipulativnih površina koje se mogu zamastiti usljed nekontrolisanog izlijevanja tečnog
goriva, aditiva i dr. zagađujućih komponenti treba da su otporna na visoke temperature, da
brzo ekspandiraju i višestruko povećavaju vlastitu zapreminu u odnosu na početno stanje, te
da ne sadrže toksične ili druge materije opasne po ljude i životnu sredinu.
3. ZAKLJUČAK
Izabrana lokacija je rezultat određene procjene za uspješnu eksploataciju ovakvog

industrijskog objekta koji je prilagođen situaciji na terenu.
S tog razloga može se utvrditi da je opisana varijanta ovakvog proizvodnog objekta optimalno
rješenje. Zaštita životne sredine, a posebno zaštita pejzažnih vrijednosti, vazduha kao i
338
podzemnih i površinskih voda predstavlja trajnu i važnu zadaću koju investitor mora
sistematski i kontinualno provoditi.
Investitor se opredjelio za eksploataciju pogona betonare u skladu sa važećim propisima iz
domena zaštite životne sredine i zaključcima koji će se utvrditi rješenjem nadležnog lokalnog
organa odnosno uslovima i ograničenjima koji su sadržani u odobrenju za upotrebu ovog
objekta namjenjenog za proizvodnju betonske smjese.
U vezi pretpostavljenih mogućih uticaja na životnu sredinu, može se utvrditi da su isti
svedeni na minimum već samim odabirom lokacije pogona betonare.
Najbliži stambeni objekat je prema zahtjevu važećih zakonskih propisa dovoljno udaljen od
pogona, na užoj lokaciji posmatranog zahvata nisu registrovana zaštićena područja i objekti
prirodne i kulturne baštine, pogon betonare se nalazi izvan zona sanitarne zaštite izvorišta.
Tokom upotrebe i eksploatacije pogona betonare može doći do određenih negativnih uticaja
na životnu sredinu, koji se provođenjem odgovarajućih preventivno-tehničkih mjera mogu
eliminisati ili znatno minimizirati, tako da se egzistencija pogona betonare može uzeti kao
prihvatljiva činjenica date lokacije.
4. LITERATURA
[1]. ELBORAT – Pogon za proizvodnju betonske smjese Đuzelićd.o.o Cazin, 2014 god.
[2]. Zapisnik o stručnom nalazu mjerenja vanjske buke i vibracije na lokalitetu pogona
Đuzelićd.o.o Cazin – Institut za građevinarstvo „IG“ d.o.o Banja Luka (Naučno-
istraživački institut),2014 god.
[3]. Izvještaj o mjerenju kvaliteta zraka - Institut za građevinarstvo „IG“ d.o.o Banja Luka
(Naučno-istraživački institut),2014 god.
[4]. Izvještaj o mjerenju kvaliteta vode - Institut za građevinarstvo „IG“ d.o.o Banja Luka
(Naučno-istraživački institut),2014 god.
[5]. Izvještaj o mjerenju kvaliteta zemljišta - Institut za građevinarstvo „IG“ d.o.o Banja
Luka (Naučno-istraživački institut),2014 god.
339
ISSN 2303-5889
PROGRAM UPRAVLJANJA OTPADNIM VODAMA UNSKO-SANSKOG

KANTONA
Dijana Draganović
Resursni centar za vode i okoliš „Una Consulting“ d.o.o.

Bosanskih banova 23
dijana.draganovic@unaconsulting.ba
Ključne riječi:Program upravljanja otpadnim vodama, prikupljanje i prečišćavanje

otpadnih voda, zakonski akti, planiranje, financiranje, aglomeracije, održivost
SAŽETAK
Pristupni period Bosne i Hercegovine u Europsku uniju, u sektoru voda i zaštite okoliša,
zahtijeva usvajanje osnove legislative kao i njeno usklađivanje sa standardima Europske
unije. Ovo donosi brojne nove odgovornosti i izazove, kako za jedinice lokalne samouprave
tako i za kantonalne vlasti, a jedan od izazova jeste i prikupljanje i prečišćavanje otpadnih
voda.
Opći cilj Programa upravljanja otpadnim vodama Unsko-sanskog kantona je doprinijeti
zaštiti okoliša i poboljšanju kvaliteta površinskih i podzemnih voda, kao i promociji poticanja
održivog korištenja resursa kroz uspostavu planskog sistema prikupljanja i prečišćavanja
otpadnih voda, te smanjenju rizika po javno zdravlje stanovnika USK u širem okruženju.
Program predstavlja strateško-planski dokument koji omogućuje adekvatno planiranje i
poduzimanje mjera i aktivnosti u održivom upravljanju otpadnim vodama.
Opće je poznato da izgradnja i održavanje uređaja za prečišćavanje otpadnih voda
prevazilazi financijske mogućnosti općina i javnih vodovodnih/komunalnih preduzeća, a
kreditno zaduženje neminovno dovodi do povećanja cijena usluga odvodnje i prečišćavanja
otpadnih voda što rezultira dodatnim financijskim opterećenjem građana. Zbog toga,
340
uvođenje troškovno učinkovitih tehnologija i iznalaženje alternativnih (nekonvencionalnih)

vidova prečišćavanja otpadnih voda predstavlja jedan od načina za prevazilaženje ovih
izazova.
Trenutno u BiH postoji izražen nedostatak podzakonskih akata i smjernica kojima bi se
preciznije definirali prava i obaveze svih učesnika u sektoru upravljanja otpadnim vodama.
Značajan doprinos poboljšanju situacije donijela je implementacija projekta Upravljanje
kvalitetom voda koji je implementiran u toku 2007. i 2008. godine, a glavna aktivnost je bila
izrada Plana zaštite voda u BiH čiji fokus su bili izazovi vezani za zagađenja urbanim
otpadnim vodama, kao i prevencija zagađenja većih gradova u BiH. Kako manja naselja nisu
tretirana pomenutim Planom, Federalno ministarstvo poljoprivrede, vodoprivrede i
šumarstva je izradilo “Studiju izvodljivosti za implementaciju prirodnih procesa
prečišćavanja otpadnih voda u malim gradovima i naseljima u BiH“. Ovi dokumenti, kao i
Strategija upravljanja vodama na nivou F BiH, predstavljaju osnovu za izradu Programa
upravljanja otpadnim vodama USK.
Programom upravljanja otpadnih voda u USK su definirane aglomeracije i predložene
tehnologije prečišćavanja otpadnih voda, postavljeni strateški i operativni ciljevi, dat
prijedlog mjera za prevazilaženje postojećeg stanja, te određeni prioriteti za
implementaciju.Usvajanje i implementacija Programa treba da pridonese povećanju
povlačenja financijskih sredstava iz EU fondova i izgradnji kapaciteta JLS i komunalnih
preduzeća. Program, osim što predstavlja akcijski plan kojim su definirani prioriteti i
strategije, treba da bude sredstvo financijskih planiranja, odnosno instrument kontrole
troškova da bi se izbjegle pogrešne investicije.
1. UVOD
1.1. Značaj i cilj Programa upravljanja otpadnim vodama Unsko-sanskog

kantona
Projekti prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda su vrlo kompleksni i financijskom i

organizacionom smislu. Kroz izradu planova i projektne dokumentacija na nivou općina,
uglavnom je planirano da se na području općina USK primjene centralizirani sistemi
prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda. Centralizirani sistem podrazumijeva da se sve
otpadne vode prikupljaju i odvode dugim kanalizacijskim kolektorima do centralnog
postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Izgradnja ovakvih sistema premašuje financijske
mogućnosti općina jer zahtijeva ne samo ogromna početna ulaganja, već iziskuje i velike
troškove rada i održavanja. Postoji potreba da se na nivou svake općine pažljivim planiranjem
utvrdi optimalan sistem prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda korištenjem najboljih
praksi i iskustava država koje su ostvarile napredak u ovom procesu, ali i da se uči i iz
njihovih pogrešaka. Dok su općine odgovorne za pripremu master planova, definiranje
341
prioritetnih projekata i mogućih vanjskih izvora financiranja, odgovornost kantonalnih vlasti

se ogleda u obezbjeđenju zakonskih i planskih okvira za ove složene projekte.
Program upravljanja otpadnim vodama Unsko-sanskog kantona predstavlja strateški
dokument za planiranje prioritetnih aktivnosti koje trebaju doprinijeti ispunjavanju budućih
zahtjeva po pitanju upravljanja otpadnim vodama. To je planski dokument koji se izrađuje za
period od 10 godina.
Opći cilj Programa upravljanja otpadnim vodama USK je doprinijeti zaštiti okoliša i
poboljšanju kvaliteta voda, kao i promociji poticanja održivog korištenja resursa kroz
uspostavu planskog sistema prikupljanja i prečišćavanja otpadnih voda, te na taj način
smanjiti rizik po javno zdravlje stanovnika USK u širem okruženju.
1.2. Osnova za izradu i donošenje Programa
Zakonski okvir o upravljanju i zaštiti vodnih resursa u BiH je definiran entitetskim zakonima
o vodama u Federaciji Bosne i Hercegovine (F BiH) i Republici Srpskoj (RS) koji su na snazi
od 2006. godine. Prema spomenutim zakonima nadležnosti nad upravljanjem vodama su
podijeljene između entiteta i kantona, odnosno upravljanje vodotocima prve kategorije
pripada entitetskim institucijama, dok upravljanje vodotocima druge kategorije pripada
kantonima kada je riječ o F BiH. Institucionalni okviri za upravljanje vodama određeni su
uspostavljanjem Agencija za vode u oba entiteta na principima riječnih slivova. U 2012.
godini usvojena je Strategija upravljanja vodama na nivou F BiH i ona predstavlja osnovu za
upravljanje vodama na planski način s definiranim vremenskim okvirima za poduzimanje
neophodnih koraka i mjera. Po pitanju pristupa BiH u EU, neophodno je uraditi usklađivanje
bosanskohercegovačke legislative u sektoru voda s EU legislativom. Pravni okvir za F BiH
predviđa primjenu EU Direktive 91/271/EEC (prečišćavanje otpadne vode u gradskim
područjima) do kraja 2018. godine. U USK, kantonalni Zakon o vodama usvojen je u martu
2011. godine. Zakoni koji se tiču sektora voda i zaštite okoliša su osnova za usvajanje
kantonalnih i općinskih planova u ovom sektoru, kao i uredbi koje se tiču prikupljanja i
prečišćavanja otpadnih voda.
Implementacija postojećih zakona se ne provodi u potpunosti. Jedan od ključnih razloga za to
je nedostatak planskih dokumenata i financijskih sredstava za pokretanje projekata koji će
omogućiti implementaciju spomenutih zakona. Pored toga, izgradnja i održavanje uređaja za
prečišćavanje otpadnih voda prevazilazi financijske mogućnosti javnih vodovodnih i
komunalnih preduzeća i općina, a kreditno zaduženje neminovno dovodi do mogućeg
povećanja cijena usluga odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda što većina građana
ekonomski ne može podnijeti. Zbog toga, uvođenje troškovno učinkovitih tehnologija i
iznalaženje alternativnih (nekonvencionalnih) vidova prečišćavanja otpadnih voda predstavlja
jedan od načina za prevazilaženje ovih izazova.
342
Postoji nedostatak podzakonskih akata i smjernica koji bi definirali prava i obaveze svih
učesnika u sektoru upravljanja otpadnim vodama. Značajan doprinos poboljšanju situacije
donijela je implementacija projekta Upravljanje kvalitetom voda, a glavna aktivnost je bila
izrada Plana zaštite voda43. Fokus ovog Plana bili su izazovi vezani za zagađenja urbanim
otpadnim vodama, kao i prevencija zagađenja. Plan zaštite voda je omogućio stvaranje
preliminarne osnove za Programske mjere (institucionalni instrumenti i tehničke mjere), a kao
poseban modul izrađen je sistem podrške donošenja odluka, koji je poslužio da se uspostavi
preliminarna rang lista prioritetnih aglomeracija za cijelu teritoriju BiH.
Mala naselja nisu bila predmet Plana zaštite voda BiH, pa je Federalno ministarstvo
poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva u saradnji sa Svjetskom bankom ugovorilo izradu
“Studije izvodljivosti za implementaciju prirodnih procesa prečišćavanja otpadnih voda u
malim gradovima i naseljima u BiH”44 koja je početkom 2013. godine ustupljena svim
kantonalnim ministarstvima poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva.
Oba spomenuta dokumenta, Plan zaštite voda BiH (urbane aglomeracije) i Studija
izvodljivosti za implementaciju prirodnih procesa prečišćavanja otpadnih voda u malim
gradovima i naseljima u BiH (male aglomeracije), zajedno sa Strategijom upravljanja vodama
na nivou F BiH predstavljaju osnovu za izradu Programa upravljanja otpadnim vodama
Unsko-sanskog kantona.
2. ANALIZA POSTOJEĆEG STANJA
2.1. Pregled institucionalno – administrativnog okvira
Na osnovu analize stanja organiziranosti općinskih organa uprave općina USK na poslovima
iz nadležnosti općine u oblasti komunalnih djelatnosti i zaštite okoliša, može se zaključiti
slijedeće:
 Poslovi iz oblasti zaštite okoliša i komunalnih djelatnosti su u svim općinama, sa
izuzetkom Bosanske Krupe, organizirani u okviru jedne općinske službe. Kod jednog
broja općina poslovi inspekcijskog nadzora organizirani su u posebnoj službi,
 Sama organizacija i sistematizacija radnih mjesta na poslovima komunalnih djelatnosti
i zaštite okoliša različita je po općinama, u zavisnosti od veličine općine, njenih
budžetskih mogućnosti te ukupnog broja zaposlenih,
 Opisi poslova, kako kod organizacionih oblika tako i kod pojedinih radnih mjesta nisu
adekvatno utvrđeni i uglavnom se svode na izraze „poslovi iz komunalnih djelatnosti,
zaštite okoliša“, „upravljanje vodama“. Pojedine komunalne djelatnosti i komponente
okoliša rijetko se spominju, što je slučaj i sa komunalnom djelatnosti odvodnje i
prečišćavanja otpadnih voda,
43
Plan zaštite voda, Grontmij/Carl Bro, REC BiH, NERI, mart 2007. godine
44
Studiju je izradio konzorcijikonsultanata Hydro Ingenieure i Posch and Partners, 2011. godine
343
 Kod većine radnih mjesta, sa izuzetkom grada Bihaća, pored poslova iz oblasti
komunalnih djelatnosti i zaštite okoliša, obavljaju se i poslovi iz drugih oblasti,
Može se zaključiti da većina općinskih službina poslovima iz oblasti komunalnih djelatnosti i

zaštite okoliša ne može u potpunosti i na kvalitetan način izvršavati obaveze koje proističu iz
Zakona o komunalnim djelatnostima i Zakona o zaštiti okoliša.
2.2. Postojeće stanje upravljanja otpadnim vodama na području općina USK-a
Na području USK evidentan je sličan problem u svim općinama – nedostatak kanalizacione

mreže i postrojenja za prečišćavanje otpadnih voda. Može se reći da su kanalizacioni sistemi u
USK neadekvatni u smislu kapaciteta i tehnologije koja se koristi. Djelomično su izgrađeni
samo u centralnim dijelovima gradova/općina, dok ostali dijelovi grada/općina i ruralna
naselja nemaju nikakav kanalizacioni sistem već stanovnici svoje otpadne vode ispuštaju u
neadekvatno izgrađene i vodopropusne septičke jame ili direktno u otvorene kanale i
vodotoke, što ozbiljno ugrožava kvalitet površinskih i podzemnih voda, koje predstavljaju
značajne izvore opskrbe pitkom vodom.
Postojeći kanalizacioni sistemi u vrlo lošem stanju zbog nemogućnosti investiranja u
obnavljanje postojeće mreže, proširenje sistema i neadekvatnog održavanja i velikog broja
ilegalnih priključenja za koje gotovo da nema sankcija.
U narednom periodu je potrebno raditi na rekonstrukciji postojećih sistema odvodnje i
njihovom proširenju te priključivanju novih korisnika, kao i na izgradnji postrojenja za
prečišćavanje otpadnih voda.
3. ANALIZA NIVOA DECENTRALIZACIJE SISTEMA ZA PRIKUPLJANJE

OTPADNIH VODA I POTENCIJALNIH TEHNOLOGIJA PREČIŠĆAVANJA
OTPADNIH VODA UNSKO-SANSKOG KANTONA
Aglomeracije koje su definisane Studijom izvodljivosti o implementaciji prirodnih procedura

tretmana urbanih otpadnih voda manjih gradova I naselja na teritoriju BiH preuzete su u ovom
Programu. Zbog vrlo zahtjevne konfiguracije terena na području USK i prema dosadašnjem
iskustvu i praksi rješavanja odvodnje i prečišćavanja otpadnih voda u USK,evidentna je
potreba dodatne decentralizacije aglomeracija definiranih Studijom.U skladu sa gore
definiranim vrstama sistema za prikupljanje otpadnih voda, dodatna decentralizacija
aglomeracija navedenih u ovom Programu predviđena je akcionim planom implementacije
Programa.
Studija izvodljivosti o implementaciji prirodnih procedura tretmana urbanih otpadnih voda
manjih gradova i naselja na teritoriju BiH definirala je slijedeće tehnologije za prečišćavanje
otpadnih voda za BiH koje su preuzete ovim Programom:
344
i. Bazene za stabilizaciju otpadne vode (BSOV),

ii. Imhoff-ov spremnik i biljni prečistač (IM-BP),
iii. Hibridne biljne prečistače (HBP)
iv. Imhoff-ov spremnik i prokapni filter (IM-PF),
v. Imhoff-ov spremnik i rotacioni biološki kontaktor / Biodisk (IM-RBK),
vi. Anaerobni bazen + biljni prečistač (AB-BP),
vii. Anaerobni bazen + prokapni filter (AB-PF),
Analizaje urađena za tehnički, financijski i okolišni kriteriji koji su preuzeti iz pomenute
Studije i zasniva se na sistemu bodovanja sa maksimalno 100 bodova koji se mogu dodijeliti.
Svaki od ovih kriterija je ocijenjen na osnovu nekoliko aspekata kako slijedi u narednoj tabeli.
Tabela 1. Procjenjivanje individualnih aspekata u procjeni opcija tehnologija prečišćavanja

TEHNIČKI KRITERIJI 25 bodova
1. Preduslovi 25 %
2. Osjetljivost procesa 25 %
3. Karakteristike mulja 25 %
4. Rizici i održivost 25 %
FINANCIJSKI KRITERIJI 50 bodova
5. Investicioni troškovi 50 %
6. Troškovi rada i održavanja 50 %
OKOLIŠNI KRITERIJI 25 bodova
7. Kvalitet efluenta i potencijal za ponovno korištenje 25 %
tretirane otpadne vode
8. Potencijal za nadogradnju za uklanjanje nutrijenata 25 %
9. Okolišni uticaj na zrak, tlo, vodu 25 %
10 .Rizik od loših mirisa, buke, insekata, životinja 25 %
UKUPNO 100 bodova
Uspostavljanje kriterija I definiranje prioriteta (kriteriji + pripremalisteprioriteta)

Kako bi se osigurala dosljednost i usklađenost kriterija za rangiranje prioritetnih aglomeracija
za rješavanje problema otpadnih voda, u ovom Programu su se primjenjivali uglavnom
jednaki kriteriji za rangiranje i definisanje aglomeracija koji su korišteni u Planu zaštite voda i
Studiji.U nastavku su pobrojani i pojašnjeni kriteriji rangiranja.
1. Utjecaj otpadnih voda na rijeke, opterećenje organskim materijama,
2. Troškovna učinkovitost / isplativost prečišćavanja otpadnih voda,
3. Utjecaj opterećenja otpadne vode na pitku vodu i na osjetljiva područja,
4. Utjecaj opterećenja otpadne vode na vode za kupanje,
5. Socio – ekonomski faktor.
345
Tabela 2. Evaluacija svih individualnih aspekata za sisteme predložene Studijom

KRITERIJI PRIMIJENJENI BSOV IM- HBP IM- IM- AB- AB-
DA SE IDENTIFICIRAJU BP PF RBK BP PF
OPTIMALNA RJEŠENJA
Individualna
procj.
TEHNIČKI KRITERIJ
1. Preduslovi 25% 2,3 2,6 2,7 2,7 2,7 2,6 2,5
2. Osjetljivost procesa 25% 2,3 2,5 2,7 2,3 2,3 2,5 2,3
3. Karakteristika mulja 25% 2,6 2,6 3,0 2,3 2,3 2,8 2,6
4. Rizici i održivost 25% 3,0 3,0 3,0 2,0 2,0 3,0 2,0
DODIJELJENI BODOVI OD
25 21,4 22,2 23,8 19,4 19,4 22,6 19,5
UKUPNO OD MAKSIMUMA=
FINANCIJSKI KRITERIJ
5. Investicijski troškovi 50% 1,8 1,0 2,7 2,7 2,2 1,3 2,8
6. Troškovi rada i održavanja 50% 2,9 2,7 3,0 1,4 1,1 2,9 1,4
DODIJELJENI BODOVI OD
50 39,3 31,2 47,9 34,3 27,1 35,0 34,9
OKOLIŠNI KRITERIJI
7. Kvalitet efluenta i potencijal
za ponovno korištenje tretirane 25% 2,7 2,5 2,7 2,1 2,1 2,7 2,1
otpadne vode
8. Potencijal za nadogradnju za
25% 1,0 3,0 3,0 3,0 3,0 3,0 3,0
uklanjanje nutrijenata
9. Okolišni uticaji na zrak – tlo –
25% 3,0 3,0 3,0 3,0 3,0 3,0 3,0
vodu
10. Rizik pojave neugodnog
25% 2,7 3,0 3,0 2,7 3,0 2,7 2,7
mirisa, buke, insekata, životinja
DODIJELJENI POENI OD
25 19,5 23,9 24,4 22,5 23,2 23,7 22,5
UKUPNO DODIJELJENI
90 77 96 76 70 81 77
BODOVI
(Izvor: Studija izvodljivosti o implementaciji prirodnih procedura tretmana urbanih otpadnih voda manjih gradova i naselja
na teritoriju BiH)
Bazeni za stabilizaciju otpadne vode (BSOV),
Imhoff-ov spremnik i biljni prečistač (IM-BP),
Hibridni biljni prečistač (HBP)
Imhoff-ov spremnik i prokapni filter (IM-PF),
Imhoff-ov spremnik i rotacioni biološki kontaktor (IM-RBK),
Anaerobni bazen + biljni prečistač (AB-BP),
Anaerobni bazen + prokapni filter (AB-PF)
346
Biljni prečistači
Biljni prečistači su prirodni sistemi u kojima otpadna voda teče kroz šljunčane filtere u kojima
su zasađene biljke pri čemu se odvijaju biološko i fizikalno prečišćavanje. Ovakvi uređaji se
projektuju i grade prema načelima sistema močvare (biljke, vodeni medij i supstrat) izvan
prirodne lokacije. Polje biljnog uređaja koje je izolirano i vodonepropusno ispunjava se
materijalom kao što je šljunak i pijesak.
Postoje različiti tipovi sistema, a najčešća je upotreba potpovršinskog tipa u kojem se nivo
vode održava ispod površine. Biljni prečistači se mogu kategorizirati u slijedeće tipove na
osnovu toka otpadne vode a to su:
a) biljni prečistač sa vertikalnim potpovršinskim tokom,
b) biljni prečistač sa horizontalnim potpovršinskim tokom,
c) hibridni biljni prečistači.
Iskustva i mjerenja su pokazala da biljni uređaji mogu smanjiti sadržaj BPK 65-97%, ukupan
azot 22,6-48,5%, ukupan fosfor 26-60% i fekalne koliformne bakterije do 99%. Upotreba
biljnih uređaja u svijetu je konstantno u porastu.
Većini biljnih prečistača tipično prethodi predtretman kao što je pjeskolov, Imhoff spremnik
ili trokomorni taložnik kako bi se minimiziralo opterećenje koje dolazi na biljne prečistače
tako smanjujući zahtjeve za zemljištem. Uvođenjem predtretmana kojim se vrši uklanjanje
čvrstih organskih tvari prije biljnog prečistača smanjuje se mogućnost začepljenja filtera
biljnog uređaja. Postoje i sistemi koji od predtretmana zahtijevaju samo primjenu rešetke.
Primjer takvog sistema je tzv. „francuski sistem“ u kojem se sirova otpadna voda dovodi na
površinu filtera. Praktična iskustva rada ovakvih sistema dokazuju da obično nema potrebe za
uklanjanjem mulja. U ovim biljnim prečistačima mulj se raspada do vrlo poodmakle faze, a
pored toga kretanje biljaka uzrokovano vjetrom kombinovano sa rastom rizoma konstantno
stvara dodatne zapremine pora. Prema iskustvima rada sa ovakvim uređajima mulj je potrebno
ukloniti otprilike 10 godina nakon početka rada biljnog prečistača.
Biljni prečistač sa vertikalnim potpovršinskim tokom
Biljni prečistač sa vertikalnim potpovršinskim tokom se sastoji od plitkih polja koja su

vodonepropusna tj. izolovana geofolijom. Dubina filterskih polja se kreće od 70 – 100 cm
grubog pijeska ili šljunka. Otpadna voda se vertikalno procjeđuje kroz filter u polju. Dubina
vode na dnu filtera uglavnom iznosi od 5-10 cm. Prečišćena voda se prikuplja u drenažnim
cijevima iznad dna filtera te dalje ispušta u recipijent.
Filterska polja su zasađena močvarnim biljkama (trska, rogoz, šaš). Iako se često smatra da su
biljke ključne za prečišćavanje otpadnih voda one zapravo nisu glavni akteri u procesu
347
eliminacije onečišćenja u otpadnim vodama. Glavni akter uklanjanja onečišćenja su

mikroorganizmi koji rastu na zrnima filterskog medija.
Slika. 1. Biljniprečistačsavertikalnimpotpovršinskimtokom
Biljni prečistač sa horizontalnim potpovršinskim tokom
Ovaj biljni prečistač se sastoji od plitkih polja ispunjenim sa oko 60-70 cm grubog pijeska ili
šljunka kao filter medija. Otpadna se voda nakon predtretmanadistribuira sa jedne strane polja
preko zone sa vrlo krupnim šljunkom odakle dalje teče horizontalno ispod površine polja do
zone u kojoj se voda prikuplja drenažnim cijevima te dalje ispušta u recipijent. Polja biljnog
prečistača su vodonepropusna izolovana sa geofolijom. Nivo vode u filterskom polju uvijek
ostaje oko 10 cm ispod površine polja tako da ne postoji direktan kontakt između otpadne
vode i atmosfere čime je spriječena emisija loših mirisa te pojavljivanje insekata. Iako biljke
imaju svoju ulogu u radu biljnog prečistača mikroorganizmi su ti koji prečišćavaju otpadnu
vodu u unutrašnjosti polje prijanjajući na površinu zrna supstrata.
Slika 2. Biljni prečistač sa horizontalnim potpovršinskim tokom
348
Hibridni biljni prečistači
Različiti tipovi biljnih prečistača se mogu kombinirati kako bi se postigla što veća
učinkovitost prečišćavanja otpadnih voda. Sistemi sa vertikalnim proticajima nude mnogo
bolje uslove za nitrifikaciju međutim u zasebnim sistemima sa vertikalnim proticajem vrlo je
ograničena ili nikakava denitrifikacija. Kao rezultat ovoga došlo je do kombinovanja ovih
tipova biljnih uređaja koji zajedno čine hibridne biljne prečistače. Ova kategorija biljnih
prečistača je ocijenjena kao najpovoljnija za primjenu u malim aglomeracijama USK.
Rad i održavanje:
Glavne aktivnosti kod rada i održavanja hibridnih biljnih prečistača su dnevna inspekcija svih
elemenata prečistača te uklanjanje evenutalnih nedostataka, pregledanje kosina polja, košenje
biljaka u jesen i periodično uklanjanje mulja.
4. ZAKLJUČAK
Program upravljanja otpadnim vodama Unsko-sanskog kantona predviđa implementaciju

glavnih mjera i projekata na unapređenju upravljanja otpadnim vodama sa planiranim
rokovima završetka, odgovornim subjektima za realizaciju pojedinih mjera i projekata,
potrebnim financijskim sredstvima i njihovim sredstvima te mogućim izvorima sredstava
međunarodnih i državnih fondova za njihovu realizaciju.
Na osnovu analiza trenutnog stanja upravljanja otpadnim vodama na području USKi analiza
ciljeva Strategije upravljanja vodama FBiH, koje su jevršene zajedno sa svim zainteresiranim
stranama kroz redovne sastanke i radionice u procesu izrade Programa, identificirane su
slijedeće mjere i projekti koji se trebaju implementirati u definiranom roku u svrhu
unapređenja upravljanja otpadnim vodama na području USK.
Tabela 3. MjereiprojektizarealizacijustrateškihioperativnihciljevaupravljanjaotpadnimvodamaUSK
Rok za
izvršenje po
Mjera / projekt Odgovornost
usvajanju
Programa
1 2 3
1. Reforma sektora voda, koja proizilazi iz potrebe za prilagođavanjem zahtjevima Strategije
upravljanja vodama Federacije BiH, je adekvatno provedena na području Unsko-sanskog kantona
1.1. Izraditi Plan upravljanja otpadnim vodama za podsliv rijeke Une 4 godine Kanton
Izraditi akcioni plan/prikazati obaveze u odnosu na nadležnost općina
1.2. 2 godine Kanton/Općine
i kantona u oblasti upravljanja otpadnim vodama
U skladu sa
1.3 Donijeti kantonalne podzakonske akte postojećom Kanton
legislativom
U skladu sa
Donijeti općinske odluke koje se odnose na upravljanje otpadnim
1.4. postojećom Općine USK
voda
legislativom
349
Revidirati postojeće propise na kantonalnom nivou i izvršiti potrebne

1.5. kontinuirano Kanton
dopune kako bi bili usklađeni sa zahtjevima EU direktiva
Provoditi kampanje informiranosti civilnog društva u cilju Kontinuirano
1.6. razumijevanja potreba za uspostavljanjem sistema prečišćavanja (minimalno 1 Kanton/Općine
otpadnih voda godišnje)
2. Uspostavljena je efikasna institucionalna organizacija u oblasti upravljanja otpadnim vodama na
kantonalnom i općinskom nivou
Analizirati stanje ljudskih resursa u službama koje su zadužene za
2.1. Kontinuirano Kanton/Općine
upravljanje vodama
Kanton/Općine/
2.2. Popuniti sistematizirana radna mjesta u oblasti upravljanja vodama Kontinuirano
JKP/JVP
U skladu sa
2.3. Angažirati kantonalnog i općinskog vodnog inspektora postojećom Kanton/Općine
legislativom
Kontinuirano
Provoditi kontinuiranu edukaciju osoblja općina i kantona u oblasti Kanton/Općine/
2.4. (minimalno 1
upravljanja vodama JKP/JVP
godišnje)
Kontinuirano
Promovirati oblast upravljanja vodama kroz edukacije o značaju Kanton/Općine/
2.5. (minimalno 1
zaštite voda JKP/JVP
godišnje)
Kontinuirano
2.6. Uspostaviti periodična tematska okupljanja (minimalno 1 Kanton/Općine
godišnje)
3. Osigurana je financijska održivost oblasti upravljanja otpadnim vodama kroz poboljšanu efikasnost,
unapređenu transparentnost, te povećanu odgovornost svih aktera na području Unsko-sanskog kantona
U skladu sa
Općine/JKP/JV
3.1. Uspostaviti evidenciju svih korisnika usluga postojećom
P
legislativom
U skladu sa
Općine/JKP/JV
3.2. Uspostaviti katastar zagađivača postojećom
P
legislativom
Općine/JKP/JV
3.3. Povećati broj korisnika koji plaćaju pružanje usluga Kontinuirano
P
Analizirati stanja u vodovodnim/komunalnim preduzećima (ljudski i Općine/JKP/JV
3.4. 1 godina
tehnički kapaciteti) P
Kontinuirano
3.5. Osposobljavanje kadrova za pripremu i provođenje projekata (minimalno 1 Općine
godišnje)
4. Decentralizirano ili centralizirano upravljanje otpadnim vodama zasnovano je na principu održivosti
usluga
Priprema projekata u oblasti upravljanja otpadnim vodama u svrhu
4.1. utvrđivanja dodatnog nivoa decentralizacije aglomeracija definiranih kontinuirano Kanton/Općine
ovim Programom (analiza individualnih aglomeracija)
4.2. Izraditi/revidirati općinske master planove 2 godine Općine
5. Postignuto je dobro stanje površinskih i podzemnih voda radi zaštite akvatične flore i faune te potreba
korisnika vodnih resursa
Izraditi studije izvodljivosti za sisteme odvodnje i prečišćavanja
5.1. 3 godine Općine
otpadnih voda
Uspostaviti i implementirati program informiranja industrijskih Općine/JKP/JV
5.2. 1 godina
zagađivača P
U skladu sa
5.3. Uspostaviti kantonalni informacijski sistem voda (KISV) postojećom Kanton
legislativom
350
Program upravljanja otpadnim vodama Unsko-sanskog kantona 2015. - 2025. donosi Vlada
Unsko-sanskog kantona na prijedlog Ministarstva poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva
Unsko-sanskog kantona, a u saradnji sa Ministarstvom građenja, prostornog uređenja i zaštite
okoliša Unsko-Sanskog kantona.
5. LITERATURA
[1] HYDROINGENIEURE Consulting & Engineering, Studijaizvodljivosti o

implementacijiprirodnihproceduratretmanaurbanihotpadnihvodamanjihgradovainaseljanater
itorijuBiH, februar 2010.
[2] Grontmij/Carl Bro, REC BiH, NERI, Plan zaštitevoda, mart 2007.
[3]Nikola Ružimski, Aleksandra AnićVučić, Obradaotpadnihvodabiljnimuređajima,februar
2010
351
ISSN 2303-5889
KVALITETA ZRAKA NA PODRUČJU GRADA TUZLA

U 2015. GODINI
Džemila Agić1, Halid Makić2, Sejfudin Agić3
1
Centar za ekologiju i energiju, Filipa Kljajića22,Tuzla, dzemila.agic@bih.net.ba
2
Univerzitet u Bihaću, Pape Ivana PavlaII 2/2, Bihać halid_btf@yahoo.com
3
Elektrotehnička škola Tuzla, Muhameda Hevaija Uskufija 2,Tuzla, sejfudin.agic@bih.net.ba
Ključne riječi: zagađenje zraka, monitoring zraka, suspendirane čestice i sumpordioksid
SAŽETAK
Kontinuirano visoke koncentracijesuspendiranih česticaPM2,5 i sumpordioksida u zraku u

Gradu Tuzla, predstavljaju veliku opasnosti i rizik za zdravlje građana, a o ovome problemu
se veoma malo govori zbog čega je neophodno ovo prijetnju dodatno istražiti iizdići na
odgovarajući nivo.
Analizom rezultata monitoringa zraka sa imisionih stanica u Gradu Tuzla primjećeno je da su
uglavnom prisutne povećane koncentracije i prekoračenja graničnih vrijednosti kod sumpor
dioksida SO2 i suspendiranih čestica PM2,5. Zato će se ova analiza bazirati na ove dvije
zagađujuće materije.
Na osnovu uvida u dostupne informacije za dnevne vijednosti PM2,5 na svim mjernim
stanicama (MS), za 2015. godinu je dobivena srednja vrijednost je iznosila 92 μg/m3. Ovo je
daleko iznad godišnje granične vrijednosti koja iznosi 25 μg/m3.
Na mjernoj stanici Bosanski kulturni centar (BKC), koja se nalazi u užoj gradskoj jezgri,
samo za 4 mjeseca, kada je vršeno mjerenje SO2, bilo je prisutno 517 satnih prekoračenja
graničnih vrijednosti, a prema zakonu na jedoj mjernoj stanici u jednoj kalendarskoj godini bi
smjela biti maksimalno 24 prekoračenja. Samo tokom mjeseca decembra je 24 dana bila
prekoračena dnevna granična vrijednost od 125 μg/m3, a po zakonu bi tokom cijele
kalendarske godine ova granična vrijednost smjela biti prekoračena maksimalo 3 puta.
352
Možemo samo zamisliti koliko puta bi bila satna i dnevna granična vrijednost prekoračena na
ovoj mjernoj stanici da je tokom cijele godine vršeno mjerenje SO2.
Problem zagađenja zraka je prisutan duži vremenski period i rezultat je uticaja različitih
faktora zato se u njegovo rješavanje moraju uključiti nadležne institucije sa svih nivoia vlasti i
sami građani.
U cilju prevazilaženja ovog problema i smanjenja rizika po zdravlje građana u Tuzli je
formirana Grupa za čist zrak, koje je u saradnji sa nadležnim institucijama i građanima
pokrenula različite inicijative, a za različite nivoe vlasti je pripremila preporuke i predložila
dodatne mjere.
1. UVOD
Kvalite zraka u gradu Tuzla mjeri se na četiri mjerne stanica u različtim dijelovima grada i to
Skver, BKC, Cerik i Bukinje. U ovom radu su analizirani podaci monitorniga i na temelju te
analize date preporuke i mjere za ispitivanu lokaciju u cilju prevazilaženja preoblema
prevelikog zagađenja i smanjenja rizika po zdravlje građana.
Na osnovu uvida u Izvještaj o kvalitetu zraka na području grada Tuzla za 2015. godinu, koji je
izradiloMinistarstvo za prostorno uređenje i zaštitu okolice Tuzlanskog kantona,može se
primjetiti da za pet mjeseci nedostaju rezultati monitoringa zraka na svim mjernim sranicama.
Dodatno je evidentno da mjerne stanice BKC, Cerik i Bukinje dodatno imaju veliki broj
prekida u radu[1].
Analizom rezultata monitoringa zraka na svim imisionim stanicama primjećeno je da su
uglavnom prisutnepovećane koncentracije i prekoračenja graničnih vrijednosti kod sumpor
dioksida SO2 i čvrstih čestica PM2,5 (suspendiranih čestica). Zato će se ova analiza bazirati
na ove dvije zagađujuće materije.
Pregled rezultata monitoringa zraka na mjernim stanicama (MS) Skver, BKC, Cerik i Bukinje
u 2015. je prikazan u Tabeli 1 [2].
Tabela 1.Prikaz prosječnih mjesečnih vrijednosti SO2 i PM2,5 na mjernim stanicama u Tuzli
MS Skver MS BKC MS Cerik MS Bukinje
SO2 PM2,5 SO2 PM2,5 SO2 PM2,5 SO2 PM2,5
2015 μg/m3 μg/m3 μg/m3 μg/m3 μg/m3 μg/m3 μg/m3 μg/m3
Jan 172,1 117,8 208,7 * 79,4 86 * *
Feb 118,3 81,5 163,5 * 51,6 70,9 * *

Mart 75,9 49,2 * * 40,9 * 45,9 *
April 48,2 26,3 * * * 26,4 125 *
Maj * * * * * * * *
Juni * * * * * * * *
353
Juli * * * * * * * *
Aug * * * * * * * *
Sep * * * * * * * *
Okt 46,7 40,9 * * 32,6 * 37,5 *
Nov 97,8 102,9 153,8 140,0 * * 69,4 *
Dec 203,6 144,1 236,6 220,1 * * 125 *
*ne postoje rezultati mjerenja
2. ANALIZA REZULTATA MJERENJA ČVRSTE ČESTICE PM2,5
Osim na MS Skver, u 2015. godini je veoma neredovno vršeno mjerenje čvrstih čestica
PM2,5. Čvrste čestice su na MS BKC mjerene samo 2 mjeseca, na MS Cerik 3 mjeseca, a na
MS Bukinje tokom cijele godine uopće nije bilo mjerenja PM2,5.Na osnovu uvida u dostupne
informacije za mjesečne vijednosti PM2,5 na svim mjernim stanicama, za 2015. godinu je
dobivena srednja vrijednost koja je iznosila 92 μg/m3. Ovo je daleko iznad godišnje granične
vrijednosti koja iznosi 25 μg/m3[3].
Pregled prosječnih mjesečnih koncentracija čvrstih čestica PM2,5 na mjernim stanicama
Skver, BKC i Cerik tokom 2015. godine su prikazane na slici1.
Slika 1.Prosječne mjesečne koncentracije PM2,5 na imisionim stanica u Tuzli tokom 2015.
PM2,5 se veoma rijetko mjeri na MS BKC, a rezultati monitoringa u novembru i decembru

2015. godine su pokazali da je prisutvo čvrstih čestica na ovoj MS nedopustivno visoko. Na
slici 2 su poređene prosječne dnevne koncentracije PM2,5 na MS BKC i granične vrijednosti
prema WHO (Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji).
354
Slika 2. PM2,5 na MS BKC za decembar 2015. u poređenju sa dozvoljenim GV prema WHO
U odnosu nadnevne granične vrijednosti WHO za PM2,5 koja iznosi 25µg/ ,na slici 2.2je
očito da su na mjernoj stanici BKC u mjesecu decembru bila prisutna prekoračenja graničnih
vrijednosti svakog danakada je bilo vršeno mjerenje. Prosječna koncentracija PM2,5 u
decembru je iznosila 220μg/m3. Slična situacija je bila i na mjernoj stanici Skver, što se može
vidjeti na slici 3.
Slika 3. Poređenje prosječnih dnevnih koncentracija PM2,5 na MS Skver u decembru 2015. sa dozvoljenim
graničnim vrijednostima prema WHO
Prema WHO, osim graničnih vrijednosti za dnevne koncentracije čvrstih čestica PM2,5
postoje granična vriejdnost od 50 μg/m3 i te koncentracije se smatraju nezdravim za osjetljive
355
osobe, zatim je definirana granična vrijednost od 105 μg/m3 i ova koncentracija je nezdrava za
sve osobe, granična vrijednost od 250 μg/m3 se smatra ubitačnom. Usljed ovih koncentracija
dolazi i do smrti. Ova koncentracija, koja može izazvati smrt, je u mjesecu decembru na MS
BKC bila izmjerena i prekoračena 10 dana, a zrak je bio tokom cijelog mjeseca nezdrav.
Grafički prikaz na osnovu izmjerenih podatak je na slici 4.
Slika 4. Poređenje zagađenja u decembru 2015. na manuelnoj stanici BKC sa EPA standardima
Analizirajući rezultate u predhodnim godina prisutva PM2,5 u zraku u Gradu Tuzla evidentno
je kontinuirano prekoračenje godišnjih graničnih vrijednosti od 25 μg/m3.
O kontinuirano visokim koncentracijama čvrstih čestica u Gradu Tuzla, koje su glavni
uzročnik oboljenja građana, veoma se malo se govori, pa je u cilju zaštite zdravlja građana
neophodno ovaj problem izdići na odgovarajući nivo.
Slika 5. Koncentracije PM2,5 na MS Skver i BKC od 2010. – 2014.
356
O prisustvu prekomjernih koncentracija čvrstih čestica PM2,5 se uopće ne govori, jer do sada
u BiH nisu propisane satne i dnevne granične vrijednosti nego samo granična vrijednost za
godišnje koncentracije. Zato do sada nadležne institucije nisu reagovale napovećane satne i
dnevne koncentracije PM2,5 iako bi u sličnim situacijam u drugim državama bila uzbuna u
cilju žaštite građana[5].
Naprimjer, ako bismo uporedili koncentracije PM2,5 koje su izmjerene decembru 2015.
godine na MS BKC u Tuzli, Lukavcu i Pekingu, vidjeli bismo da su koncentracije kod nas
bile veće nego u Pekingu.Ipak, u Pekingu je zbog izuzetno visokih vrijednosti zagađenja u
decembru 2015. dva puta oglašavan crveni alarm.Dva puta je život u gradu sa dvadeset i dva
miliona stanovnika potpuno zaustavljen, zatvarane su škole, tvornice, obustavljan saobraćaj,
brojni timovi inspektora vršili dodatnu kontrolu industrijskih pogona i ložišta.
Slika 6. Prikaz PM2,5 u Tuzli ns MS BKC, Lukavcu i Pekingu
Tuzla i Lukavac su u decembru 2015. godine bili zagađeniji i od Pekinga! Iznosi zagađenja
zabilježeni u Tuzli nadmašuju vrijednosti ikada zabilježene u Pekingu. Srednja mjesečna
vrijednost lebdećih čestica PM2,5 u Tuzli je iznosila 220 μg/m3, u Lukavcu 171 μg/m3, a u
Pekingu 162 μg/m3. Kritična granica zagađenja zbog koje je u Pekingu oglašavana uzbuna u
Tuzli je u decembru dostignuta deset, a u Lukavcu sedam puta.
3. ANALIZA REZULTATA KONCENTRACIJA SUMPORDIOKSIDA SO2
Analizirajući prosječne mjesečne vrijednosti za mjesece i MS na kojima je vršeno mjerenje,

prikazane na slici 7, prosječna koncentracija SO2 je iznosila 107 μg/m3 što je daleko iznad
godišnje granične vijednosti koja iznosi 50 μg/m3. [2].
357
Slika7.Prosječne mjesečne vrijednosti koncentracije SO2na MS u Tuzli tokom 2015.
Iako je na MS BKC mjerenje SO2 u 2015. vršeno samo 4 mjeseca, evidentne supovećane
koncentracije u odnosu na rezultate na drugimMS. Na slici 8 su prikazane koncentacije SO2
na MS BKC u decebru 2015.
Slik 8.Prosječne dnevne vrijednosti SO2 na MS BKC u decembru 2015.

poređene sa dnevnom graničnom vrijednosti
U decembru 2015. je prosječna koncentracija SO2 na MS BKC iznosila 236,6 μg/m3. Tokom
mjeseca decembra je 24 puta bila prekoračena dnevna granična vrijednost od 125 μg/m 3, a po
zakonu bi tokom cijele kalendarske godine smjela biti prekoračena maksimalo 3 puta.
Možemo samo zamisliti koliko puta bi ova dnevna granična vrijednost bila prekoračena na
MS BKC da je tokom cijele godine vršeno mjerenje SO2.
358
Ako posmatramo koncentracije SO2 na MS BKC I Skveru predhodnih 5 godina evidentno je

prisustvo povećanih koncentracija SO2 posebno u zimskom periodu.
4. PRIPRAVNOST, UPOZORENJE I UZBUNA U 2015. GODINI
Prema Planu interventih mjera u slučajevima izuzetne zagađenosti zraka u Tuzlanskom

kantonu predviđene su epizode povećanih koncentracija zagađujućih materija i uslovi za
proglašenje epizoda (član 6.). Pravilnik predviđa tri moguće epizode: pripravnost, upozorenje
i uzbuna[4].
Analizom prikupljenih podatakana svim mjernim stanicama, u danima kad su one vršile
mjerenje SO2, evidentna su prekoračenjima satnih graničnih vrijednosti i ispunjavanja uslova
za epizode pripravnost, upozorenje i uzbunu.
Tabela 2. Prikaz broja prelazaka satnih graničnih vrijednosti za SO 2 na mjernim stanicama u Tuzli
Skver , BKC Bukinje

Cerik pripravnost,
pripravnost, pripravnost, pripravnost,
2015 upozorenje,
upozorenje, upozorenje, upozorenje,
uzbuna
uzbuna uzbuna uzbuna
Jan 119 191 * 15
Feb 25 93 * 9
Mart 3 * 5 4
April 1 * 7 *
Maj * * * *
Juni * * * *
Juli * * * *
Aug * * * *
Sep * * * *
Okt 15 * 24 20
Nov 6 35 25 *
Dec 96 198 45 *
Ukupno: 265 517 106 48
*ne postoje rezultati mjerenja
Naprimjer, na MS BKC samo za 4 mjeseca bilo je prisutno 517 satnih prekoračenja, a prema
zakonu na jedoj mjernoj stanici u jednoj kalendarskoj godini bi smjela biti maksimalno 24
prekoračenja. Može se samo zamisliti koliko prekoračenja bi bilo da je tokom cijele godine
vršeno mjerenje SO2 na ovoj mjernoj stanici.
Da postoje satne granične vrijednosti za PM2,5 u decembru 2015. bi granične vrijednosti bile
prekoračene tokom cijelog mejseca ili preko 720 sati.
359
5. ZAKLJUČAK
Analizom rezultata monitoringa zraka na svim imisionim stanicama u Gradu Tuzla

primjećeno je da su prisutne povećane koncentracije i prekoračenja graničnih vrijednosti kod
sumpor dioksida SO2 i suspendiranih čestica PM2,5.
Problem zagađenja zraka je prisutan duži vremenski period i rezultat je uticaja različitih
faktora zato se u njegovo rješavanje moraju uključiti nadležne institucije sa svih nivoia vlasti i
sami građani.U cilju prevazilaženja ovog problema i smanjenja rizika po zdravlje građana
daju se preporuke i mjere za Grad Tuzlu i Ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okolice
TK.
Prijedlog mjera za Grad Tuzla:
1. Pripremiti izmjene i dopune Odluke o dimnjačarskim djelatnostima i uvesti redovnu

kontrolu dimnjaka, kotlova i energenata koji se spaljuju u individualnim ložištima i
kotlovnicama.
2. Da prilikom planiranja utroška sredstava, koja Grad dobija po osnovu zagađenja zraka i
okoliša, ona budu direktno utrošena za smanjenje zagađenja zraka u Tuzli, sve dok
koncentracije zagađujućih materija ne budu unutar graničnih vrijednosti.
3. Da se uspostavi sistem brzog širenja mreže SDG, uz sufinasiranje podstanica i
priključaka, u cilju bržeg priključivanja velikog broja domaćinstava na mrežu.
4. Da za domaćinstva koja neće biti obuhvaćenja SDG, uspostavi mehanizam sufinasiranja
prelaska na energente koji manje zagađuju okoliš (drvo, peleti, geotermalne pumpe itd.).
5. Da se uspostavi mehanizam sufinasiranja projekata energijske efikasnosti u zgradarstvu.
6. Da se uvede obavezno plaćanje potrošnje toplotne energije prema utrošku i da se stvore
uslovi za zagrijavanje sanitarne vode tokom cijele godine iz SDG.
7. Da se radi na implementaciji Saobraćajno-prostornog koncepta za Grad Tuzla.
8. Da se insistira kod nadležnog ministarstva da provodi kontinuirani monitoring zraka u
gradu Tuzla.
9. Zahtjevati od velikih zagađivača da u periodu prekomjernog zagađenja zraka u gradu
Tuzla smanje svoje emisije u zrak.
10. Da izvršite dodatni pritisak na Elektroprivredu BiH i nadležne federalne institucije da
pripreme projektnu dokumentaciju i urade rekultivaciju deponije Plane, Divkovići I i II,
jer one imaju veliki štetan uticaj na okoliš, a u ljetnom periodu su veliki izvor zagađenja
zraka čvrstim česticama.
360
Zahtjevi ministarstvu prostornog uređenja i zaštite okolice TK
1. Izrada Plana kratkoročnih i dugoročnih mjera za smanjenje zagađenja zraka.

2. Dosljedna implementacija ovog Plana interventnih mjera u slučajevima izuzetne
zagađenosti zraka.
3. Obezđivanje sredstva za neprekidno funkcioniranje i održavanje mjernih stanica.
4. Instaliranje MS za mjerenje BTX spojeva u Lukavcu.
5. Obezbjeđivanje dovoljnih ljudskih i materijalnih resursa za inspekcije individualnih
ložišta i primjena efikasnih kaznenih mjera za sve koji dodatno doprinose pogoršanju
kvaliteta zraka.
6. Na web stranici ministarstva najdalje do kraja tekuće kalendarske godine objavljivati
stepen izvršenja obaveza koja su proizašla iz usvojenih Planova i Strategija.
6. LITERATURA
[1]Izvještaj o kvalitetu zraka na području grada Tuzla za 2015. godinu, Ministarstva za

prostorno uređenje i zaštitu okolice Tuzlanskog kantona
[2]http://www.vladatk.kim.ba/izvjestaji-o-kvalitetu-zraka
[3] Pravilnik o načinu vršenja monitoringa kvaliteta zraka i definiranju vrsta zagađujućih
materija, graničnih vrijednosti i drugih standarda kvaliteta zraka („Sl. Novine Federacije“,
broj: 1/12).
[4] Plana interventnih mjera u slučajevima izuzetne zagađenosti zraka („Službene novine
Tuzlanskog kantona“, broj: 7/16)
[5]Zakonu o zaštiti zraka („Službene novine FBiH“, broj: 33/03 i 4/10)
361
ISSN 2303-5889
ISPITIVANJE KVALITETA VODE IZ VODOVODNE MREŽE GRADA BIHAĆA
Minela Žapčević, Merima Toromanović, Jasmina Ibrahimpašić
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet Bihać

Luke Marjanovića bb,. 77 000 Bihać
m.zapcevic@hotmail.com
Ključne riječi: fizičko-hemijska analiza, mikrobiologija vode, voda za piće, vodovodna

mreža grada Bihaća
SAŽETAK
Voda kao nezamijenjivo prirodno dobro koje je potrebno za život živih bića predstavlja jednu
od najvažnijih tvari u prirodi. Da bi bila prikladna za ljudske potrebe, prvenstveno za piće,
mora biti zadovoljavajuće kvalitete. Kvaliteta vode za piće propisana je Pravilnikom o
zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (Službeni glasnik BiH, broj 40/10, 30/12). Metode
ispitivanja su također definirane ovim Pravilnikom. Cilj ovog rada je da se ispita zdravstvena
ispravnost vode za piće iz vodovodne mreže grada Bihaća, a uzorak vode je uzet iz slavine
nastavnog centra „Grmeč“.
Rezultati analize, ispitanih 21 parametara, pokazali su da je ispitivani uzorak vode iz
vodovodne mreže grada Bihaća zadovoljavajuće kvalitete i u skladu sa Pravilnikom o
zdravstvenoj ispravnosti vode za piće u BiH.
1. UVOD
Voda je osnova život sa fizičkim i hemijskim osobinama kakve nema ni jedno drugo poznato
jedinjenje ili materija. Potrebna je svakom živom biću, jer donosi važne hranjive tvari u naš
organizam, te uklanja metabolički otpad iz živih stanica našeg tijela. Voda također sudjeluje u
362
termoregulaciji i procesu disanja. Ljudskom tijelu potrebno je minimalno 1,5 – 2 litre vode
dnevno kako bi normalno funkcioniralo, a bez vode ne može živjeti više od nekoliko dana [1].
Voda je po definiciji tekućina bez boje, okusa i mirisa. Međutim, ona je "univerzalno
otapalo". Voda na putu do naših slavina, u manjoj ili većoj količini, otopi gotovo sve na šta
naiđe. Da bi bila prikladna za ljudske potrebe, prvenstveno za piće, mora biti zadovoljavajuće
kvalitete [2]. Kvaliteta vode za piće propisana je Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode
za piće (Službeni glasnik BiH, broj 40/10, 30/12). Ovim Pravilnikom se propisuju zahtjevi i
standardi koje mora ispunjavati voda za piće, maksimalno dozvoljene vrijednosti parametara
zdravstvene ispravnosti, metode laboratorijskih ispitivanja, te mjere za praćenje zdravstvene
ispravnosti vode za piće. Cilj Pravilnika je zaštita zdravlja ljudi od negativnog utjecaja bilo
kakvog zagađenja vode namijenjene za piće osiguravanjem njene zdravstvene ispravnosti.
Vodovodna mreža podrazumijeva unutrašnju vodovodnu mrežu i razvodnu mrežu. Unutrašnja
vodovodna mreža je sistem cijevi, ventila, slavina i drugih priključaka unutar stambenih i
drugih objekata nakon vodomjera javnog vodosnabdijevanja, a razvodna mreža je sistem
cijevi, ventila, slavina, hidranata, rezervoara i svih drugih uređaja putem kojih se voda
transportira od izvorišta do potrošača [3].
U ovom radu, s ciljem utvrđivanja zdravstvene ispravnosti vode za piće vodovodne mreže
grada Bihaća, ispitivani uzorak je uzet iz slavine nastavnog centra „Grmeč“, te su određena
organoleptička, fizikalno-hemijska i mikrobiološka svojstva vode.
U provedenom istraživanju uzorak vode iz nastavnog centra „Grmeč“je uzet na način da je

mlaz vode iz slavine prethodno isticao 10 minuta. Analize su sprovedene u hemijsko-
biološkoj laboratoriji Biotehničkog fakulteta, a ispitivanja su obavljena u maju mjesecu 2016.
godine.
U toku ispitivanju kvaliteta vode izmjereni su sljedeći parametri: temperatura, miris, boja,
mutnoća, pH vrijednost, elekroprovodljivost, zasićenost kisikom, otopljeni kisik, ukupni
ostatak, isparni ostatak, ostatak nakon žarenja, suspendirane tvari, ukupna tvrdoća, karbonatna
tvrdoća, nekarbonatna tvrdoća, kalcijeva tvrdoća, magnezijeva tvrdoća, p-alkalitet, m-
alkalitet, nitrati, nitriti i amonijev jon.
U Tabeli 1. prikazane su metode određivanja izmjerenih parametara. Metode određivanja
određene su Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće.
363
Tabela 1: Metode određivanja (Službeni glasnik BiH, broj 0/10, 30/12)
MJERNA
PARAMETAR METODE ODREĐIVANJA
JEDINICA
Temperatura ˚C Temperaturna sonda

Miris i boja senzorno
Mutnoća NTU Nefelometrijski (turbidimetar)
pH Eletrohemijska
Elektroprovodljivost μS/cm Konduktometrijska
Zasićenost kisikom % Elektrohemijska
Otopljeni kisik mg/l Titrimetrijski po Winkler-u
Ukupni ostatak, ostatak nakon
mg/l Gravimetrijski, filtriranje
žarenja, suspendirane tvari
Ukupna, karbontatna,
nekarbontna, kalcijeva i °nj Kompleksometrijska, titracije
magnezijeva tvrdoća
Neutralizacija alkalih soli pomoću kiselina,
p-alkalitet i m-alkalitet mg/l
indikatori fenolftalein i metil crveno
Nitrati, nitrati i amonijev ion mg/l Spektrofotomerijski, UV-VIS spektorfotometar
Kako bi se utvrdila mikrobiološka ispravnost vode za piće iz nastavnog centra „Grmeč“, u

uzorku su postupkom membranske filtracije određeni mikrobiološki parametri na gotovim
podlogama, i to ukupni koliformi i Escherichia coli.
Osnova propisanih metoda za određivanje mikrobiološke ispravnosti vode je utvrđivanje
njene fekalne kontaminacije. Feces sadrži veliki broj mikroorganizama koji sačinjavaju
normalnu floru digestivnog trakta. Nalaz ovih mikroorganizama u vodi znak je fekalne
kontaminacije i ukazuje na mogućnost prisustva i patogenih crijevnih mikroorganizama u
vodi. Među sigurne indikatore fekalnog zagađenja vode za piće spadaju: Escherichia coli,
Streptococcus (Enterococcus) faecalis i predstavnici roda Proteus, dok su dodatni indikatori:
koliformni bacili (Citrobacter, Klebsiella, Enterobacter i Serratia), Clostridium perfringens i
bakteriofagi.
Rezultati ispitivanja ispravnosti vode za piće vodovodne mreže grada Bihaća iz uzorka uzetog
iz slavine nastavnog centra „Grmeč“ prikazani su u Tabeli 2. Analize su sprovedene u
hemijsko-biološkoj laboratoriji Biotehničkog fakulteta. Ispitivanja su obavljena 12. maja
2016. godine.
364
Tabela 2: Rezultati ispitivanja (datum ispitivanja 12.05.2016.)
MJERNA REZULTATI
PARAMETAR
JEDINICA ANALIZE
Temperatura ˚C 13,1
Miris Bez mirisa
Boja Bez boje
Mutnoća NTU 4,13
pH 6,74
Elektroprovodljivost μS/cm 323
Zasićenost kisikom % 14,4
Otopljeni kisik mg/l 6,7
Ukupni ostatak mg/l 740
Ostatak nakon žarenja mg/l 340
Suspendirane tvari mg/l 1270
Ukupna tvrdoća °nj 14
Karbonatna tvrdoća °nj 2,8
Nekarbonata tvrdoća °nj 11,2
Kalcijeva tvrdoća °nj 1,68
Magnezijeva tvrdoća °nj 12,32
p-alkalitet mg/l 0
m-alkalitet mg/l 10
Nitrati mg/l 0
Nitriti mg/l 0
Amonijev ion mg/l 0
Za mikrobiološku analizu ispitivanog uzorka upotrebljene su gotove podloge za određivanje

ukupnog broja koliforma i Escherichie coli. Za pripremu mikrobioloških uzoraka korištena je
Sartorius vakuum pumpa za membransku filtraciju. Rezultati urađene mikrobiološke analize
prikazani su u Tabeli 3.
Tabela 3: Rezultati mikrobiološke analize ispitivanog uzorka vode za piće (datum ispitivanja 12.05.2016.)
MIKROBIOLOŠKI POKAZATELJI
Pokazatelj *MDK vrijednost Mjerna jedinica Rezultat analize
Ukupni koliformi 0 broj/100 ml 0
Escherichia coli 0 broj/100 ml 0
*MDK = maksimalno dozvoljena količina prema Pravilniku o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće
Rezultati analize, ispitanih 21 parametara, pokazali su da je voda iz vodovodne mreže grada

Bihaća zadovoljavajuće organoleptičke kvalitete, spada u kategoriju vrlo tvrdih voda,
neutralne pH vrijednosti i ne sadrži spojeve s dušikom.
365
Vrijednosti ispitivanih parametara uzorka vode iz slavine nastavnog centra „Grmeč“

upoređeni su sa vrijednostima koje su propisane Pravilnikom o zdravstvenoj ispravnosti vode
za piće (Službeni glasnik BiH, broj 40/10, 30/12). Na osnovu pregleda i utvrđenih fizičko –
hemijskih osobina, uzorci vode za piće po mjernim pokazateljima odgovaraju ovom
Pravilniku.
Urađena mikrobiološka analiza pokazuje da u ispitivanom uzorku nisu prisutni
mikroorganizmi koji su pokazatelji fekalne kontaminacije vode, što znači da je voda
zdravstveno ispravna i može se koristiti za piće. Upotrebom vode kod koje je došlo do fekalne
kontaminacije u organizam ljudi ulaze različiti mikroorganizmi koji mogu biti uzročnici vrlo
teških oboljenja: kolera, tifus, paratifus, bakterijska dizenterija, hepatitis A, poliomyelitis i dr.
4. ZAKLJUČAK
U ovom radu ispitana je voda za piće vodovodne mreže grada Bihaća, s ciljem utvrđivanja
zdravstvene ispravnosti vode koju svakodnevno koristimo.
Prema rezultatima osnovnih mikrobioloških, hemijskih i organoleptičkih osobina vode za piće
iz distributivne mreže bihaćkog gradskog vodovoda, na mjestu krajnjeg potrošača u
nastavnom centru „Grmeč“, svi uzorci odgovaraju propisima koje propisuje Pravilnik o
zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (Službeni glasnik BiH, broj 40/10, 30/12).
Kontinuiranu kontrolu zdravstvene ispravnosti vode za piće na području grada Bihaća vrši se
od strane Zdravstvene ustanove „Zavod za javno zdravstvo USK-a“
5. LITERATURA
[1] Ibrahimpašić, J. (2015) Tehnologija vode, Bihać
[2] Ibrahimpašić, J. i Toromanović, M. (2013) Praktikum iz predmeta : Tehnologija
vode i obrada otpadnih voda, Bihać
[3] Vučijak, B. i saradnici (2011) Voda za život: Osnove integralnog upravljanja
vodnim resursima, Sarajevo
[4] Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (Službeni glasnik BiH, broj 0/10,
30/12).
[5] Službene novine Federacije BiH (2010) Zakon o vodama Federacije Bosne i
Hercegovine. Broj 70/06.
366
ISSN 2303-5889
RADIOAKTIVNOST KAO ZNAČAJAN SEGMENT EKOLOŠKIH RIZIKA

U OKOLIŠU
Fatima Muhamedagić, Mirsad Veladžić
Univerzitet u Bihaću, Biotehnički fakultet, Ul. Luke Merjanovića bb 77000 Bihać,

e-mail:fatima.muhamedagic@gmail.com
Ključne riječi: ekološki rizik, radioaktivnost, ekološka opasnost, okoliš
SAŽETAK
Radioaktivnost kao jedan od ekoloških faktora predstavlja i značajan segment ekoloških rizika
u okviru okoliša. Prirodna i/ili vještačka radioaktivnost, pored ostalih štetnih utjecaja, se
često povezuje sa ekološkim rizicima. Ekološki rizici predstavljaju pokazatelja vjerovatnoće
gubitka zdravlja ili života, nastankia štete i drugo u okolišu kao posljedice izloženosti nekoj
ekološkoj opasnosti.
U radu su prikazana mjerenja jačine doze gama zračenja na lokaciji Biotehničkog fakulteta
koja se nalazi u Grmeču. Mjerenja su vršena na tri mjerna mjesta i to: u zgradi laboratorija,
u skladištu hemikalija - hangar i u dvorištu fakulteta.
Analizom srednjih vrijednosti jačine doze gama zračenja izvršena je analizom varijansi na
nivou značajnosti p ≤ 0,05 sa jednim faktorom modaliteta što je u ovom slučaju bila lokacija
mjerenja – mjerna mjesta. Sva mjerenja su izvršena profesionalnim mjeračem jačine doze
gama zračenja tipa Gamma scout.
Rezultati istraživanja su pokazala da na danom lokalitetu jačine doze gama zračenja nalaze
se u granicama prirodnog fona te kao takva ne predstavlja ekološki rizik po studente i
uposlenike Biotehničkog fakulteta.
367
1. UVOD
Okoliš je dio biosfere koji predstavljla sve ono što okružuje žive organizme pa i samog
čovjeka. Čovjek u okolišu ima dvojaku ulogu, kao sastavni dio okoliša ili kao „kreator novog“
okoliša. Bez obzira u kojoj se ulozi nalazio podležan je različitim ujecajima ekoloških faktora
kako organskih tako i anorganskih. Organski ekološki faktori se odnose na odnose između
živih organizama koji mogu biti u simbiozi ili antagonistički, dok u anorganske ekološke
faktore se ubraja i radioaktivnost pored svjetlosti, padavina, temperature, jačine vjetra i dr.
Općenito utjecaji ekoloških faktora su kompleksni i prije svega zavise od intenziteta, dužine
njihovog trajanja i načina djelovanja.
1.1. Radioaktivnost u okolišu
Radioaktivnost predstavlja pojavu spontanog emitiranja alfa-čestica (α), beta-čestica (β) iz

tvari, često praćeno emisijom gama elektromagnetskih valova (γ). Kod radioaktivnosti
hemijski elementi prelaze iz jednih stanja/oblika u druge pri čemu se oslobađa energija
(kinetička energija ili energija elektromagnetnih valova) gdje svako atomsko jezgro ima svoje
karakteristično vrijeme poluraspada45. Aktivnost radioaktivnog izvora je dozimetrijska fizička
veličina kojom se opisuje brzina raspadanja radioaktivne tvari; količnik je broja radioaktivnih
raspada radionuklida u jedinici vremena46. SI sistemu jedinica, jedinica za aktivnost izvora je
bekerel (Bq). Jedan bekerel predstavlja aktivnost radioaktivnog izvora u kome se jedan raspad
(dezintegracija) radioaktivnog jezgra vrši u jednoj sekundi (1Bq = 1raspad/1s ). Jedinica za
ekvivalentnu i efektivnu dozu u SI sistemu je džul po kilogramu (J/kg) i dobila je ime sivert
(Sv).
Radioaktivnost spada u grupu abiotičkih ekoloških faktora. Postoji prirodna i vještačka
radioaktivnost. Prirodna radioaktivnost se odnosi na onu koja nastaje iz izvora koji su
najčešće Zemaljskog ili kosmičkog porijekla. Prirodna radioaktivnost je pojava raspadanja
jezgara atoma koja postoje u prirodi, bez spoljašnjih uticaja. Prirodni radioizotopi nalaze se u
tlu, zraku, vodi, stijenama, u svakoj građevini (kući). Vještačka radioaktivnost nastaje prije
svega iz antropogenih (vještačkih) izvora koji se povezuju s djelatnostima čovjeka. U takve
izvore ubrajamo: nuklearne elektrane, primjena radioizotopa u industriji, poljoprivreda,
medicina, probe nuklearnog oružja i drugo. Radioaktivnost, pored ostalih ekoloških faktora,
predstavlja značajan segment potencijalnih ekoloških rizika u okolišu.
Svjetska zdravstvena organizacija (World Health Organization – WHO) ističe osnovne puteve
ulaska raznih štetnih tvari u čovjekov organizam i to putem kože – dermalno, kroz usta –
oralno i pomoću disanja – inhalaciono. Pored nje međunarodna agencija za atomsku energiju
45
https://hr.wikipedia.org/wiki/Radioaktivnost
46
https://hr.wikipedia.org/wiki/Aktivnost_radioaktivnog_izvora
368
(International Atomic Energy Agency – IAEA) također navodi nekoliko glavnih puteva
izloženosti radioaktivnosti čovjeka u okolišu (Slika br. 1).
Slika 1: Glavni putevi izloženosti čovjeka radioaktivnosi u okolišu

(IAEA tehnical report ISBN 92-0-129191-4, Viena, 1991)
1.2. Ekološki rizici u okolišu
Postoji više različitih definicija ekoloških rizika. Međutim, najznačajniji naučni korak u
karakterizaciji ekoloških rizika dala je EPA [1].
Općenito ekološki rizici predstavljaju pokazatelja vjerovatnoće gubitka zdravlja ili života,
nastanka štete i drugo u okolišu kao posljedice izloženosti nekoj ekološkoj opasnosti. Nivo
vjerovatnoće nastanka štete po zdravlje čovjeka ili drugih sastavnih dijelova okoliša (tlo,
voda, zrak, biodiverzitet) zavisi od intenziteta, vremena trajanja izlaganju i načina djelovanja
riziko faktora.
Ekološki rizici mogu biti nepredvidivi i/ili predvidivi [2, 3] kao i dobrovoljni i/ili nametnuti47.
U vremenu visokog naučno-tehničkog progresa i razvoja upravljanje ekološkim rizicima u
okolišu je neizbježno [4]. Upravljanje ekološkim rizicima podrazumjeva optimalan izbor
preventivnog djelovanja koje daju minimalan rizik [5]. Međutim, samo upravljanje općenito
ekološkim rizicima predstavlja složenu i specifičnu aktivnost koja zahtjeva multidisciplinaran
pristup [1].
Cjelokupan proces pocjene ekoloških rikika (Ecological Risk Assessment – ERA) veoma je
značajan [5].
2. METODE RADA
U ovom radu sagledan je utjecaj dobrovoljng izlaganja čovjeka prirodnoj radioaktivnosti γ

zračenja u odnosu na različite lokalitete mjerenja. U cilju mjerenja intenziteta gamma zraka
korišten je mobilni mjerač u okolišu tipa Gamma SCOUT. Mjerač radioaktivnosti ovog tipa je
47
http://www.erg.com/portfolio/elearn/ecorisk/html
369
veoma praktičan za rukovanje, lako prenosiv i ima sposobnost mjerenja alfa – α, beta – β i
gamma – γ zračenja (μSv/h) (Slika br. 2).
Slika 2: Mobilni mjerač Gamma SCOUT
U krugu Biotehničkog fakulteta izvršeno je 15 mjerenja jačine doze gama zračenja - γ na tri
lokacije – mjerna mjesta i to:
- Mjerno mjesto br. 1 (oznaka: MM1) – laboratorija fakulteta
- Mjerno mjesto br. 2 (oznaka: MM1) – skladište hemikalija

- Mjerno mjesto br. 3 (oznaka: MM1) – dvorište fakulteta
Izvršena mjerenja obrađeni su analizom varijansi na nivou značajnosti p ≤ 0,05 sa jednim
faktorom modaliteta što je u ovom slučaju bila lokacija odnosno mjerno mjesto.
2. REZULTATI ISTRAŽIVANJA SA DISKUSIJOM
Ukupno je na tri lokaliteta bilo izvršeno 45 mjerenja odnosno po 15 mjerenja na svakom

lokalitetu. Izmjerene srednje vrijednosti γ zračenja za sva tri lokaliteta mjerenja (MM 1; MM2 i
MM3) bile su u intervalu od 0,17 do 0,20 (μSv/h).
Obrađeni rezultati mjerenja predstavljeni su tabelarno (Tabela br. 1).
Tabela 1: Obrađeni rezultati mjerenja sa tri lokacije u krugu Biotehničkog fakulteta
ANALIZA
DEVIJACIJA
Broj stepeni
Varijansa
slobode
Vrijednost F Broj stepeni slobode

Varijable Iznos (%)
Fizr. Ftab. Veće manje
vrijdnosti
M 1,3260 60,6 2 0,663 32,34 3,23 2 42
R 0,8624 39,4 42 0,0205
T 2,1184 100 44 0,0497
370
Oznake: M – devijansa između sredina mjernih mjesta; R – devijansa ostataka ili terenske greške mjerenja; T – ukupna devijansa
Budući da je izračunata vrijednost pokazatelja Fizr. veća od vrijednosti Ftab. za sva tri nivoa
vjerovatnoće može se tvrditi da postoji statistički veoma visok utjecaj mjernog mjesta
(lokaliteta) na vrijednost jačine doze γ zračenja (μSv/h). Rezultati istraživanja su pokazali da
su sve izmjerene vrijednosti ispod graničnih vrijednosti propisanih zakonskom regulativom
EU i BiH, kao i ispod preporučenih vrijednosti Međunarodne komisije za zaštitu od zračenja
(International Commision on Radiological Protection – ICRP) te kao takve ne predstavljaju
visok ekološki rizik po zdravlje studenata i uposlenika Biotehničkog fakuleteta Univerziteta u
Bihaću. Sve izmjerene vrijednosti jačine doze γ zračenja odgovarale su prirodnom fonu.
3. ZAKLJUČAK
Na osnovu rezultata istraživanja može se zaključiti slijedeće

- Srednje izmjerene vrijednosti jačine doze γ zračenja za sva tri lokaliteta mjerenja
(laboratorija fakulteta – MM1, skladište fakulteta – MM2 i dvorište fakulteta – MM3)
su u intervalu: 0,17 – 0, 20 µSv/h
- Sve izmjerena vrijednosti jaćine doze γ zračenja su odgovarale vrijednostima
prirodnog fona.
- Izmjerene vrijednosti jačine doze γ zračenja ne predstavljaju visok i opasan ekološki
rizik po zdravlje čovjeka, odnosno po zdravlje studenata i uposlenika Biotehničkog
fakulteta Univerziteta u Bihaću.
4. LITERATURA
[1] EPA (1992), Framework for Ecological Risk Assessment. EPA/630/R-92/001. Risk
Assessment Forum U.S. Environmental Protection Agency Washington, DC 20460.
[2] Viegas, M. (2005), Environmental performance evaluation, ISO 14031 - ISO TC
207 Plenary, Madrid, Spain.
[3] http://www.erg.com/portfolio/elearn/ecorisk/html
[4] Vujović, R. (2009), Upravljanje rizicima i osiguranje, Univerzitet Singidunum.
[5] Čvorović, Z.V. (2005), Upravljanje rizicima u životnoj sredini. Beograd.
Zadužbina Andrejević.
[6] Zio, E. (2007), An Introduction to the Basic of Reliability and Risk Analysis, World
Scientific Publishing Co. Pte. Ltd., Singapore, p 234.
371
ISSN 2303-5889
KVALITET VODE POTOKA BROVA NA OSNOVU FIZIČKO-HEMIJSKIH I

MIKROBIOLOŠKIH PARAMETARA
Svjetlana Lolić, Radoslav Dekić, Maja Manojlović, Jasna Friščić, Aleksandar Ivanc,
Živojin Erić
1
Univerzitet u Banjoj Luci, Prirodno-matematički fakultet, Mladena Stojanovića 2
rdekic@yahoo.com
Ključne riječi: kvalitet vode, potok Brova, Istočna Hercegovina
SAŽETAK
Područje Istočne Hercegovine zbog neujednačenog rasporeda padavina tokom godine, kao i
zbog same prirode kraškog terena, karakteriše veliki broj manjih vodotoka, od kojih su mnogi
samo privremenog karaktera. Jesenji i zimski period obiluju padavinama što dovodi do
podizanja nivoa vodotoka, izbijanja podzemnih voda i do plavljenja kraških polja, dok u
ljetnom periodu nastupa suša, voda se povlači sa polja, a manji vodotoci potpuno presušuju.
Za život lokalnog stanovništva naročito su značajni oni vodotoci koji ne presušuju tokom
čitave godine kao što je potok Brova, na području opštine Trebinje. Tokom 2015. godine
izvršena je analiza kvaliteta vode ovog potoka na osnovu fizičko-hemijskih i mikrobioloških
parametara.
Rezultati analiza su pokazali da potok Brova ima vodu visokog kvaliteta po vrijednostima svih
praćenih parametara. Sem vrijednosti elektroprovodljivosti i brojnosti ukupnih koliforma i
fekalnih streptokoka, koje su odgovarale II klasi površinskih voda, vrijednosti svih ostalih
praćenih fizičko-hemijskih i mikrobioloških parametara kvaliteta vode su odgovarale I klasi
površinskih voda. Povišena brojnost ovih grupa bakterija koje su indikatori kako starijeg,
tako i svježeg fekalnog zagađenja je posljedica proticanja potoka Brova kroz kraj u kom se
stanovništvo intenzivno bavi stočarstvom. Među izolovanim grupama bakterija nisu izolovani
potencijalno patogeni mikroorganizmi:Escherichia, Proteus, Pseudomonas i Clostridium.
372
1. UVOD
Područje Istočne Hercegovine karakteriše karstni teren sa brojnim kraškim poljima okruženim
planinama. Jedna od karakteristika kraških terena jeste odsustvo površinskih i bogatstvo
podzemnih voda. Na obodnim dijelovima kraških polja obično nema površinskih voda, dok se
u ravnima polja javljaju kratki tokovi koji često poniru [1]. Jesenji i zimski period obiluju
padavinama što dovodi do podizanja nivoa vodotoka, izbijanja podzemnih voda i do
plavljenja kraških polja, naročito u periodu od novembra do maja. U ljetnom periodu nastupa
suša, voda se povlači sa polja, a manji vodotoci potpuno presušuju. Za lokalno stanovništvo u
ruralnim područjima naročito su značajni vodotoci koji ne presušuju tokom čitave godine.
Jedan od njih je ponornica Brova – potok koji protiče kroz Ljubomirsko polje koje se nalazi
na 530 metara nadmorske visine između planina Bjelašnice i Viduše. [2]. Analiza kvaliteta
vode ovog potoka na osnovu fizičko-hemijskih i mikrobioloških parametara je izvršena tokom
2015. godine.
Za potrebe fizičko-hemijske analize vode uzorci su uzeti u sterilne posude zapremine 500 ml
u aseptičnim uslovima prema propisanoj proceduri. Uzorci za mikrobiološku analizu kvaliteta
vode su sakupljeni u sterilne tamne staklene bočice zapremine 250 ml. Uzorkovanje je
izvršeno iz površinskog sloja vodotoka u aseptičnim uslovima, 10 do 15 cm ispod površine [3
i 4]. Uzorci su zatim transportovani na ledu na temperaturi do +4˚C i u roku od 24 sata
izvršena je njihova analiza u laboratorijama Prirodno-matematičkog fakulteta u Banjoj Luci.
Odmah nakon prikupljanja uzoraka izvršeno je mjerenje temperature vode i vazduha, pH
vrijednosti, elektroprovodljivosti, koncentracije rastvorenog kiseonika, saturacije vode
kiseonikom i turbiditeta [5]. Pomoću spektrofotometra HACH DR2800 su određene
koncentracije rastvorenog amonijaka, nitrata, nitrita, ortofosfata i sulfata, kao i ukupne
suspendovane materije [6]. Biohemijska potrošnja kiseonika je određena elektrohemijski
nakon što su uzorci 5 dana čuvani u tamnim bocama na temperaturi od 20 °C [5 i 8].
Brojnost pojedinih grupa bakterija je određena indirektnim odgajivačkim metodama pri čemu
su korištene hranjive podloge proizvođača BioMérieux i HiMedia. Određena je brojnost
ukupnih aerobnih heterotrofa, ukupnih aerobnih mezofila, ukupnih koliformnih bakterija i
koliformnih bakterija fekalnog porijekla, brojnost fekalnih streptokoka, kao i brojnost
potencijalno patogenih bakterija iz rodova Escherichia, Proteus, Pseudomonas i Clostridium
[3, 4, 7 i 8]
373
Potok Brova ima vodu relativno niske temperature koja je u proljetnom periodu iznosila svega
11,5°C (Tabela 1). I pri ovako niskoj temperaturi kada voda može primiti znatnu količinu
rastvorenog kiseonika [9] zabilježena je potpuna zasićenost vode ovim gasom koja je iznosila
100,6%. Pritom je biološka potrošnja kiseonika iznosila svega 1,36 mg O2/l, što je
karakteristika voda koje nisu opterećene organskim materijama. Voda je bila blago alkalna,
dok je izmjerena vrijednost elektroprovodljivosti od 486 (μS/cm) pokazatelj prisustva jona u
vodi i indikator II klase površinskih voda [10].
Tabela 1. Fizičko-hemijske karakteristike vode potoka Brova

Brova
temperatura vode (˚C) 11,5
koncentracija rastvorenog O2 (mg/l) 10,36
saturacija (%) 100,6
BPK5 (mg/l) 1,36
pH 7,62
elektroprovodljivost (μS/cm) 486
turbiditet (NTU) 1,21
suspendovane materije (mg/l) 0
amonijačni azot (mg/l) 0,01
nitratni azot (mg/l) 0,3
nitritni azot (mg/l) 0,002
sulfati (mg/l) 0
ortofosfati (mg/l) 0,15
Osnovni nutrijenti od kojih zavisi produkcija vodenog ekosistema, amonijačni, nitratni,

nitritni azot i ortofosfati [11], su bili prisutni u vodi u niskim koncentracijama. Voda je bila
bistra, na šta ukazuju i odsustvo suspendovanih materija u vodi, kao i turbiditet od 1,21 NTU.
Na osnovu svih posmatranih fizičko-hemijskih karakteristika može se zaključiti da se radi o
vodi izrazito dobrog kvaliteta budući da su se vrijednosti svih posmatranih parametara izuzev
vrijednosti elektroprovodljivosti nalazile u okviru I klase površinskih voda.
374
Tabela 2. Mikrobiološke karakteristike vode potoka Brova

Brova
aerobne heterotrofne psihrofilne bakterije
1550
(CFU/ml)
aerobne mezofilne bakterije (CFU/ml) 360
ukupne koliformne bakterije (CFU/100 ml) 100
fekalne koliformne bakterije (CFU/100 ml) <1
fekalne streptokoke i enterokoke
140
(CFU/100 ml)
Escherichia sp. (CFU/ml) <1
Proteus sp. (CFU/ml) <1
Pseudomonas sp. (CFU/ml) <1
Clostridium sp. (CFU/ml) <1
Ukupan broj aerobnih psihrofilnih bakterija koje predstavljaju autohtonu mikrofloru vodenih
ekosistema [8] je ukazao na II klasu površinskih voda. Na mjestu uzorkovanja je prisutno
dosta emerznih makrofita, podloga je muljevita, a dubina vode je iznosila svega 30 cm.
Budući da u vodi nisu zabilježene suspendovane materije, kao i da je biološka potrošnja
kiseonika niska, može se zaključiti da su izolovane bakterije u vodeni stub dospjele iz
podloge.
Brojnost potencijalno patogenih aerobnih mezofilnih bakterija je iznosila 360 CFU/ml. Iako
nije zabilježeno prisustvo fekalnih koliforma u vodi, izolovani ukupni koliformi kao i fekalne
streptokoke i enterokoke su ukazale na povremeni kontakt potoka Brova sa komunalnim
otpadnim vodama. Naime potok prolazi pored nekoliko naseljenih domaćinstava u kojima se
stanovništvo bavi uzgojem sitne i krupne stoke što može objasniti prisustvo bakterija u vodi
koje su indikatori starijeg fekalnog zagađenja. Brojnost obe navedene grupe mikroorganizama
je odgovarala II klasi površinskih voda. Među izolovanim grupama bakterija nisu izolovani
potencijalno patogeni mikroorganizmi iz rodova Escherichia, Proteus, Pseudomonas i
Clostridium.
4. ZAKLJUČAK
Potok Brova ima vodu zadovoljavajućeg kvaliteta po vrijednostima svih praćenih parametara.
Sem elektroprovodljivosti koja je ukazivala na II klasu, vrijednosti svih ostalih praćenih
fizičko-hemijskih parametara kvaliteta vode su odgovarale I klasi površinskih voda. Povećan
ukupan broj heterotrofnih bakterija u vodi, kao i brojnost bakterija koje su indikatori kontakta
vode sa komunalnim otpadnim vodama je takođe ukazao na II klasu kvaliteta vode, što je
375
posljedica proticanja potoka Brova kroz kraj u kom se stanovništvo intenzivno bavi
stočarstvom. Među izolovanim grupama bakterija nisu izolovani potencijalno patogeni
mikroorganizmi, pa se može zaključiti da potok Brova ima zdravstveno bezbijednu vodu koja
se može koristi za napajanje stoke i zalijevanje bašti, a nakon odgovarajućeg tretmana i za
vodosnabdijevanje stanovništva, što je od prioritetnog značaja, budući da ovaj region u
ljetnom periodu karakterišu dugotrajne suše.
5. LITERATURA
[1] Pecelj, M. (2003), Dabarsko polje, fizičkogeografski problemi, Zavod za udžbenike i

nastavna sredstva Srpsko Sarajevo.
[2] Gnjato, O. (2004), Istočna Hercegovina – prirodne turističke vrijednosti. Monografija,
Geografsko društvo Republike Srpske, Banja Luka.
[3] Karakašević, B.(1967), Priručnik standardnih metoda za mikrobiološki rutinski rad,
Medicinska knjiga, Beograd-Zagreb.
[4] Škunca-Milovanović, S., Feliks, R., Đurović, B. (1990), Voda za piće, standardne metode
za ispitivanje higijenske ispravnosti, Savezni zavod za zdravstvenu zaštitu, NIP „Privredni
pregled“, Beograd.
[5] Dalmacija, B. (2000), Kontrola kvaliteta voda u okviru upravljanja kvalitetom, Institut za
hemiju, Prirodno matematički fakultet Univerziteta u Novom Sadu.
[6] DR2800 (2009), User Manual, HACH lange GMBH, Düsseldorf.
[7] Hribar, F. (1978), Uputstvo za biološko istraživanje voda, Savezni hidrometeorološki
zavod, Beograd.
[8] Petrović, O., Gajin, S., Matavulj, M., Radnović, D., Svirčev, Z.(1998), Mikrobiološka
ispitivanje kvaliteta površinskih voda, Institut za biologiju, Prirodno-matematički fakultet
Univerziteta u Novom Sadu.
[9] Dalmacija B., Ivančev-Tumbas, I.(2004), Analiza vode - kontrola kvaliteta, tumačenje
rezultatata, Katedra za hemijsku tehnologiju i zaštitu životne sredine, Prirodno-matematički
fakultet Univerziteta u Novom Sadu, Budućnost, Novi Sad.
[10] Službeni glasnik Republike Srpske, br. 42 (2001), Uredba o klasifikaciji voda i
kategorizaciji vodotoka.
[11] Sigee, D. (2004), Freshwater microbiology: biodiversity and dynamic interactions of
microorganisms in the aquatic enviroment, John Wiley & sons, Chichester, England
376
ISSN 2303-5889
DIVERZITET BASIDIOMYCOTINA NA PODRUČJU BANJ BRDA
Nikolina Blagić1, Svjetlana Lolić1
1
Univerzitet u Banjoj Luci, Prirodno-matematički fakultet, Mladena Stojanovića 2,
svjetlanalolic@gmail.com
Ključne riječi: diverzitet, Basidiomycotina, Banj brdo
SAŽETAK
Iako zbog povoljnih klimatskih usova i velikih površina pod šumama Bosna i Hercegovina
sigurno obiluje brojnim vrstama gljiva, ova specifična grupa organizama je kod nas slabo
istražena. Na području Banjaluke do sada nisu vršena ozbiljnija istraživanja diverziteta
gljiva. Tokom 2015. godine ispitivan je kvalitativni sastav gljiva iz grupe Basidiomycotina na
području Banj brda koje se nalazi u neposrednoj blizini grada. Sakupljeno je 96 vrsta
makroskopskih gljiva koje su svrstane u 33 porodice. Najveći broj prikupljenih vrsta gljiva
pripada porodicama Mycenaceae (11 ili 11,46%), Polyporaceae (9 ili 9,38%), Russulaceae (8
ili 8,33%) i Tricholomataceae (7 ili 7,29%). Najveći broj vrsta gljiva je ponađen u oktobru, a
znatno manje ih je pronađeno u avgustu, junu i julu. Ukupan broj vrsta koje se na ovom
lokalitetu mogu naći je sigurno još i veći budući da sakupljanje nije bilo moguće izvršiti na
nepristupačnim dijelovima lokaliteta.
1. UVOD
Gljive su vrlo raznovrsna i bogata, ali isto tako i nedovoljno istražena grupa organizama. Na
području Bosne i Hercegovine su relativno slabo istražene, iako je tlo zbog klime i velikih
površina pod šumom, pogodno za njihov razvoj. Na području Banjaluke do sada nisu vršena
ozbiljnija istraživanja diverziteta gljiva. Osnovni cilj ovog rada jeste pregled prisutnih vrsta na
377
lokalitetu Banj brda, koji može poslužiti kao polazna osnova za buduća istraživanja
diverziteta gljiva u šumama u okolini Banjaluke, kao i cijele Bosne i Hercegovine.
Banja Luka se nalazi na 44º 27’ 27” sjeverne geografske širine i 17º 11’ 14” istočne
geografske dužine. Grad je smješten u prostranoj tercijarnoj zavali i njenim terasama koja se
nalazi u kontaktu Peripanonskog središnjeg regiona i Dinarskih planina, te pripada
Peripanonskoj Bosni. Šuma na području Banj brda nalazi se u neposrednoj blizini grada Banje
Luke. Na području Banj brda su zastupljene skoro sve ekspozicije (sjeverna, južna, zapadna,
istočna i prelazi), s tim da su dijelovi šume na kojima su vršena istraživanja najvećim dijelom
orjentisani sjeverno, jugozapadno i južno. Banj brdo je brdoviti teren lociran južno od grada
sa visinskim rasprostranjenjem šume iznad 403 m.n.v., do oko 585 m.n.v. Na području Banj
brda uglavnom je zastupljena geološka podloga građena od krečnjačkih i dolomitnih
formacija od kojih je druga dominantnija. Na uzdužnom profilu područja Banj brda smjenjuje
se nekoliko fitocenoza, u zavisnosti od nadmorske visine, ekspozicije, kao i od vrste zemljišta.
Najveći dio ovog lokaliteta je pokriven zajednicama Fagetum montanum subas. carpinetosum
betuli, Querco-Carpinetum illyricum subas. staphyletosum i manjim dijelom Quercetum
montanum illyiricum subas. vaccinietosum myrtili. Na južnim ekspozicijama i velikim
nagibima u suvoj skeletnoj krečnjačkoj podlozi razvija se zajednica hrasta i bjelograbića
(Carpinetum orientalis illyricum) [1].
Strukture koje se uočavaju u šumama, na livadama, njivama i panjevima, su ustvari samo
plodna tijela gljiva, odnosno samo reproduktivni dio organizma koji proizvodi spore za
razmnožavanje. Pri tome krupna, golim okom vidljiva plodna tijela, najvećim dijelom
pripadaju grupi Basidiomycotina. Carstvo gljiva obuhvata i veliki broj predstavnika čija su
plodna tijela vidljiva isključivo pod mikroskopom, kao i veliki broj parazitskih vrsta, ali one
zbog kompleksnosti istraživanja nisu obuhvaćene ovim radom.
Prikupljanje gljiva je vršeno na području Banj brda, u periodu od juna do oktobra 2015
godine. Gljive su sakupljane rano ujutro, dva ili tri dana poslije kiše. Sakupljene su uglavnom
gljive iz podrazdjela Basidiomycotina (stapčarke). Sakupljena plodna tijela su prvo
fotografisana, a zatim ubrana laganim uvrtanjem dna drške i povlačenjem nagore ili pomoću
noža. Nakon toga je izvršeno mjerenje dijelova plodnog tijela pomoću lenijara. Za
determinaciju gljiva su korišteni: Gljive-600 gljiva naših krajeva” [2]; Gljive, enciklopedija
[3]; Gljive, džepni gljivarski vodič [4]; Ključ za gljive [5] i Koja je ovo gljiva? [6].
Na lokalitetu Banj brdo prikupljeno je ukupno 96 vrsta gljiva koje su svrstane u 33

porodice. U Tabeli 1. dat je spisak svih prikupljenih vrsta gljiva po porodicama, koje su
378
predstavljene po sezonama, upotrebnoj vrijednosti i tipu staništa na kom su nađene.

Pripadnost određenoj porodici je određena prema katalogu ,,Species 2000 & ITIS Catalogue
of Life” [7].
Tabela 1. Diverzitet Basidiomycotina na području Banj brda kraj Banjaluke
upotrebna vrijednost
oktobar
stanište
avgust
Porodica i vrsta
jun
jul
1. Agaricaceae
Agaricus campestris L. + j t
Bovista plumbea Pers. + j t
Lepiota clypeolaria (Bull.) P.Kumm. + o t
Lycoperdon perlatum Pers. + j t
Macrolepiota mastoidea (Fr.) Singer + j t
Macrolepiota procera (Scop.) Singer + j t
2. Amanitaceae
Amanita citrina (Schaeff.) Pers. + o t
Amanita mairei Foley + n t
Amanita pantherina var. pantherina
+ o t
(DC. ex Fr.) Krombh.
Amanita verna (Bull.: Fr.) Lam. + o t
3. Amilocortyaceae
Plicatura faginea (Schrad.) + n l
4. Auriculariaceae
Auricularia auricula-judae (Bull.) J.Schröt. + lj l
5. Bolbitiaceae
Bolbitius vitellinus (Pers.) + n t
Panaeolus campanulatus (Bull. ex Fries) Quélet + n t
Panaeolus sp. + n t
6. Boletaceae
Leccinum griseum (Quél.) Singer + j t
Leccinum sp. + j t
Xerocomus porosporus (Imler) + j t
7. Cortinariaceae
379
Cortinarius sp. + o t
Gymnopilus penetrans (Fr.) Murrill + + o l
8. Fomitopsidaceae
Fomitopsis sp. + n l
9. Ganodermataceae
Ganoderma applanatum (Pers.) Pat. + n l
10. Gloephylaceae
Gloeophyllum sepiarium (Wulfen) P. Karst. + n l
Gloeophyllum striatum (Fr.) Murrill + n l
11. Gomphaceae
Ramaria pallida (Schaeff.) Ricken + o t
12. Helotiaceae
Chlorocibaria aeruginascens (Nyl.) Kanouse ex C.S.
+ n l
Ramamurthi, Korf & L.R. Batra
13. Hydnangiaceae
Laccaria laccata (Scop.) Cooke + j t
14. Hygrophoraceae
Camarophyllus niveus (Scop.) Wünsche + j t
Hygrophorus arbustivus (Fries) Fries + j t
Hygrophorus eberneus (Bull.) Fr. + j t
15. Hymenochaetaceae
Hymenochaete rubiginosa (Dicks.) Lév. + n l
16. Hymenogastraceae
Hebeloma crustuliniforme (Bull. ex St. Amans.) Quél. + o t
17. Marasmiaceae
Marasmius rotula (Scop.) Fr. + n l
Micromphale foetidum (Sowerby) Singer + n l
Xeromphalina campanella (Batsch) Maire + n l
18. Mycenaceae
Mycena arcangelina Bres. + n l
Mycena epipterygia (Scop.: Fr) Gray + n t
Mycena galericulata (Scop.) Gray + + n t
Mycena galopus (Pers.) P. Kumm. + n t
Mycena inclinata (Fr.) Quél. + n t
Mycena niveipes Murril. + n l
380
Mycena polygramma (Bull.) Gray + n l

Mycena pura (Pers.) P. Kumm. + n t
Mycena renatii Quél. + + + n l
Mycena rosea (Schumach.) Gramberg + o t
Mycena sp. + n t
19. Pleurotaceae
Pleurotus pulmonarius (Fr.) Quél. + uj l
20. Pluteaceae
Pluteus cervinus (Schäffer : Fr) P. Kumm. + + n l
Pluteus cinereofuscus J.E. Lange + n t
Pluteus salicinus (Pers.) P.Kumm. + n t
21. Polyporaceae
Bjerkandera adusta (Willd.) P.Karst. + n l
Daedaleopsis confrogosa (Bolton) J.Schröt. + n l
Fomes fomentarius (L.) Fr. + n l
Oligoporus sp. + n l
Polyporus durus (Timm) Kreisel + n l
Polyporus varius (Pers.) Fr. + n l
Trametes gibbosa (Pers.) Fr. + n l
Trametes hirsuta (Wulfen) Pilát + n l
Trametes versicolor (L.) Lloyd + + lj l
22. Psathyrellaceae
Coprinus atramentarius (Bull.) Fries + uj t
Coprinus comatus (O.F. Müll.) + j t
Coprinus micaceus (Bull.) Fries + + uj t
Coprinus xanthotrix (Romagn.) Vilgalys + + n t
Psathyrella multipedata (Peck) A.H. Sm. + n t
Psathyrella sp. + n t
23. Psysalacriaceae
Armillaria lutea (Marxm.) Romagn. + j l
Armillaria mellea (Vahl) P.Kumm. + j l
Armillaria obscura (Schaeff.) Herink + j l
Xerula radicata (Relhan) Dörfelt + n t
24. Russulaceae
Lactarius deliciosus (L. ex Fr.) S.F.Gray + j t
381
Lactarius rufus (Scop.) Fr. + n t

Lactarius salmonicolor R. Heim & Leclair + j t
Lactarius vellereus (Fr.) Kuntze + n t
Russula emetica (Schaeff.) Pers. + o t
Russula ochroleuca Pers. + n t
Russula vesca Fr. + j t
Russula virescens (Schaeff.) Fr. + j t
25. Schizoporaceae
Oxyporus populinus (Schumach.) Donk + n l
26. Schyzophylaceae
Schizophyllum commune Fries + + n l
27. Steraceae
Stereum ochraceoflavum (Schwein.) Sacc. + n l
28. Strophariaceae
Pholiota flammans (Batsch) P.Kumm. + n l
Pholiota mutabilis (Schaeff.) Singer & A.H.Sm. + j l
Psilocybe sublateritia (Fr.) + n l
Stropharia semiglobata (Batsch: Fries) Quél. + n t
29. Suillaceae
Suillus bovinus (L.) Roussel + j t
Suillus granulatus (L.) Roussel + j t
30. Tricholomataceae
Clitocybe clavipes (Pers.: Fr. ) Kummer + j l
Clitocybe geotropa (Bull:Fr) Quelet + j t
Clitocybe phyllophyla (Pers.) P. Kumm. + o t
Collybia dryophila (Bull.) Murrill + j t
Melanoleuca melaleuca (Persoon) Murrill + j t
Tricholoma aurantium (Schaeff.) Ricken + n t
Tricholoma sp. + n t
31. Tubariaceae
Tubaria furfuraceae (Pers.) Gillet + + n l
32. Tubiferaceae
Lycogala epidendrum (L.) Fr. + n l
33. Xylariaceae
Xylaria hypoxilon (L.) Grev. + n l
382
Simboli: Upotrebna vrijednost (j-jestiva; n-nejesetiva; uj-uslovno jestiva; lj-ljekovita; o-otrovna)

Stanište: ( l-lignikolna; t-terikolna)
Iz Tabele 1 se vidi da je najveći broj vrsta (74) na Banj brdu pronađen u oktobru.
Najveći broj sakupljenih vrsta čine nejestive gljive (55%), dok najmanje ima uslovno jestivih
(3%) i ljekovitih vrsta gljiva (2%). Jestivih ima (28%), dok otrovnih vrsta ima (12%). (Grafik
1). Veći je broj terikolnih vrsta gljiva (58%) koje rastu na zemljištu, a manji broj lignikolnih
vrsta (42%) koje su nađene na drveću, panjevima, trulim granama i grančicama.
Grafik 1: Upotrebna vrijednost gljiva
Najveći broj vrsta gljiva pronađen na ovom lokalitetu pripada porodicama Mycenaceae (11 ili
11,46%), Polyporaceae (9 ili 9,38%), Russulaceae (8 ili 8,33%) i Tricholomataceae (7 ili
7,29%). Većim brojem vrsta su zastupljene porodice Agaricaceae i Psathyrellaceae (6 ili
6,25%), Amanitaceae, Psysalacriaceae i Strophariaceae (4 ili 4,17%), dok je 5 porodica
zastupljeno sa po tri vrste, 3 porodice sa dvije vrste i 16 porodica sa samo jednom vrstom.
Treba napomenuti i to da je pronađena jedna sluzava gljiva iz klase Myxomycetes (Lycogala
epidendrum) i jedna makroskopska gljiva iz razdjela Ascomycota (Xylaria hypoxilon), dok
mikroskopski predstavnici ovih grupa gljiva nisu bili predmet istraživanja.
Diverzitet gljiva na području Bosne i Hercegovine je veoma slabo istražen. Prema Izvještaju o
stanju okoliša Vlade Bosne i Hercegovine, do danas je zabilježeno prisustvo 501 vrste iz
grupe Basidiomycota [8] od čega je čak 96 vrsta pronađeno na geografski malom prostoru
Banj brda pa se može pretpostaviti da bi sveobuhvatnija istraživanja pokazala da je i ukupan
broj prisutnih vrsta na teritoriji Bosne i Hercegovine znatno veći.
383
Slika 1. Ramaria pallida-blijeda capica Slika 2. Hygroporus eberneus-bijela puževica
4. ZAKLJUČAK
Na području Banj brda sakupljeno je 96 vrsta makroskopskih gljiva koje su svrstane u 33

porodice. Ukupan broj vrsta koje se na ovom lokalitetu mogu naći je sigurno još i veći budući
da se neke vrste mogu naći samo u rano proljeće i kasnu jesen. Veći broj vrsta bi se pronašao
detaljnijim pregledom nepristupačnih dijelova lokaliteta. Najveći broj prikupljenih vrsta gljiva
pripada porodicama Mycenaceae (11 ili 11,46%), Polyporaceae (9 ili 9,38%), Russulaceae (8
ili 8,33%) i Tricholomataceae (7 ili 7,29%). U oktobru je sakupljeno najviše različitih vrsta, a
znatno manje ih je pronađeno u avgustu, junu i julu. I pored toga što istraživanje nije
obuhvatilo cijelu kalendarsku godinu ustanovljeno je da je diverzitet gljiva na ovom području
visok. Podaci iz ovog rada mogli bi poslužiti kao polazna osnova za buduća istraživanja gljiva
u šumama u okolini Banjaluke, kao i cijelog regiona.
5. LITERATURA
[1] http://glasnik-sfbl.rs.ba/glasnik_pdf/Glasnik_17/Glasnik_17_1_1-15.pdf
[2] Božac, R. (1983), Gljive. 600 gljiva naših krajeva, Mladost, Zagreb.
[3] Keizer, G.J. (1998), Gljive,enciklopedija, Veble commerce, Zagreb.
[4] Garnweidner, E.(2006), Gljive, džepni gljivarski vodič, Andromeda, Rijeka.
[5] Focht, I. (1996), Ključ za gljive, Naprijed, Zagreb.
[6] Flik, M. (2010), Koja je ovo gljiva?, Marso, Beograd.
[7] www.eol.org
[8] www.mvteo.gov.ba/org_struktura/sektor_prirodni_resursi/odjel_zastita_okolisa
384
ISSN 2303-5889
PRIKAZ DISTRIBUCIJE POSTHODIPLOSTOMUM CUTICOLA (NORDMANN,1832

(DIGENEA: DIPLOSTOMATIDAE) METACERKARIJA KOD RUTILUS RUTILUS
IZ RIJEKE SPREČE
Isat Skenderović1, Avdul Adrović1, Edina Hajdarević1, Elvira HadžiahmetovićJurida1, Alen

Bajrić1
Prirodno – matematički fakultet Univerziteta u Tuzli

Univerzitetska 4, 75000 Tuzla, BosnaiHercegovina
isat.skenderovic@untz.ba
Ključne riječi: Posthodiplostomum cuticola, Digenea, Rutilus rutilus, paraziti, distribucija,

Spreča.
SAŽETAK
Provedena ihtioparazitološka istraživanja riba rijeke Spreče u drugoj polovini 2015. godine
su pokazala prisustvo metacerkarija Posthodiplostomum cuticola kod raznih uzrasnih i
dobnih kategorija crvenookice (Rutilus rutilus). Adspekcijskim pregledom 125 jedinki
crvenookice kod 75 jedinki utvrdili smo razne promjene na tijelu kao i prisustvo
metacerkarija Digenea. Pregledom kože i peraja utvrđeno je na površini tijela riba 240
metacerkarijaod ukupno 290. Od tog broja najveća invazija digenea je na perajima 122 ciste,
71 na krljušti i 50 u koži ispod krljušti. Znatno manji broj metacerkarija (33) smješteno je u
usnoj i očnoj duplji i na škrgama14. Od ukupnog broja pronađenih parazita na tijelu
crvenookice najveći broj nalazi se na repnim, podrepnim, trbušnim i grudnim perajama.
Istraživanja su pokazala da je najveća prisutnost metacerkarija na donjoj strani tijela riba
koja je najbliža dnu vodotoka.
385
1. UVOD
Proučavanje bolesti slatkovodnih riba u Bosni i Hercegovini počelo je pred kraj XIX i
početkom XX vijeka. Prema podacima iz literature, parazitarna oboljenja riba su raširena i u
našoj zemlji. Zahvaljujući pretragama obimnog materijala iz najvažnih rijeka Bosne i
Hercegovine Čanković (1963), je utvrdio prisustvo 17 vrsta digenih trematoda kod riba.
Štetan uticaj parazitoza na zdravstveno stanje riba u otvorenim vodama je znatno manji za
razliku od riba koje se uzgajaju u kontrolisanim uvjetima. Za razliku od ihtioloških
istraživanja parazitofauna riba u otvorenim vodama Bosne i Hercegovine je nedovoljno
istražena. PrvacjelovitaihtiološkaistraživanjarijekeSprečeprovedenasutokom 2003.godine
(Skenderović, 2003) kojasu pokazala da ovu tekućicu naseljava 16 vrsta riba. Po broju
konstatovanih vrsta, najbrojnija je familija Cyprinidaesa deset vrsta.Istraživanja parazitskih
trematodariba u rijeci Spreči nikada nisu provedena.Parazitološka istraživanja omogućavaju
ostvarivanje pravilneocjenekvaliteta ribe, kao proizvoda za ishranu, tedeterminaciju parazita
opasnih za čovjeka i životinje čiji su prenosioci ribe. Zato poseban interes predstavlja
proučavanje trematoda, među kojima se nalazi mnogo vrsta koje su paraziti riba a koje se
prenose na čovjeka. Posthodiplostomum cuticola je metilj čije metacerkarije uzrokuju
bolestkože riba otvorenih voda, a ponekad se javlja i u šaranskim ribnjačarstvima.Bolest se
lahko prepoznaje po tamnim pjegama na koži, koje se javljajuuslijed nakupljanja tamnog
pigmenta oko kapsule metacerkarija.
Rijeka Spreča je duga 130 km. Izvire ispod Velje Glave, a ulijeva se u rijeku Bosnu kod
Doboja. Površina njenog sliva je 1945 km2 i spada u red većih rijeka u Bosni i Hercegovini
(Kulenović, 1994). Sliv je omeđen sa sjevera planinom Trebovac, sa zapada, juga i istoka
planinama Ozren, Konjuh i Javornik, a sa sjevernoistočne strane Majevicom. Osim pobrojanih
činjenica, tok rijeke Spreče je interesantan i zbog toga što je akumulacionim jezerom Modrac
podijeljen na sliv gornjeg toka Spreče iznad jezera i sliv donjeg toka rijeke Spreče ispod
jezera.
386
Slika 1. Slivno područje rijeke Spreče sa lokalitetima istraživanja i arealom rasprostranjenja Rutilus rutilus
Dužina toka Spreče prije ušća u jezero iznosi 47 km. Imajući u vidu iznesene činjenice,
smatrali smo korisnim utvrditi stvarno stanje populacija riba u ovoj rijeci.U cilju utvrđivanja
aktuelnog stanja parazitofaune riba rijeke Spreče, izvršena su parazitološka istraživanja 125
jedinki Rutilus rutilusu drugoj polovini 2015. godine. Ribe su izlovljavane na dva lokaliteta,
primjereno potrebama istraživanja putem stajaćih trostrukih mreža tipa popunica različitih
veličina okaca, kao i primjenom drugog ribolovnog alata i pribora.
Na lokalitetu 1 – ušće Spreče u jezero Modrac ulovljene su 63 jedinke crvenookice i na
drugom lokalitetu neposredno prije Živinica iz rijeke Spreče izlovljene su 62 jedinke. Najveći
broj parazitoloških pretraga je urađen na licu mjesta, na svježem materijalu. Nakon izlova ribe
su držane u posudama sa vodom u blizini mjesta izlova. Naša istraživanja smo usmjerili na
pregled kože, peraja, škržnih listića i očnih leća. Nakon determinacije, sve jedinke su detaljno
pretražene i analizirane na prisustvo parazita. Izračunat je faktor kondicije pomoću
Fultonovog koeficijenta (CF) po formuli:
CF = (W/L3) x 100,
gdje je W – masa tijela izražena u gramima i L – totalna dužina tijela u cm (Ricker, 1975).
3. REZULTATI RADA I DISKUSIJA
Ihtioparazitološkim istraživanjem125 jedinki crvenookiceutvrđeno je prisustvo metacerkarija

Digenea kod 75 jedinki, na svim dijelovima tijela. Kod ulovljenih primjeraka crvenookice
metacerkarija najviše ima na površini tijela 243 od ukupno pronađenih 290 metacerkarija.
Navedena istraživanja su pokazala prisustvo ovog nametnika kod svih dobnih kategorija
387
Rutilus rutilus. U toku parazitoloških istraživanja jedinki Rutilus rutilus na lokalitetu 1 - ušće
Spreče u jezero Modrac je utvrđeno prisustvo metacerkarija Posthodiplostomum cuticula kod
41 jedinke od 63 izlovljene jedinke. Na drugom lokalitetu neposredno prije naselja Živinice,
kod 34 jedinke od ukupno 62 izlovljene jedinke crvenookice iz rijeke Spreče je ustanovljeno
prisustvo ovog metilja. Ukupno, ekstenzitetinfestacije sa digeneama kod ispitivanih jedinki
Rutilus rutilussa ušća rijeke Spreče u jezero Modrac iznosio je 32,8%, a sa jako izraženim
stepenom infestacije bilo je prisutno preko 30 primjeraka metacerkarija. Na drugom lokalitetu
istraživanja, prema očekivanju,ekstenzitetinfestacije crvenookice sa Posthodiplostomum
cuticula iznosio je 27,2% iz ukupnog ihtiouzorka, sa srednje jakim intenzitetom infestacije
(10 – 20 primjeraka metacerkarija).Rezultati istraživanja crvenookice iz ove tekućice su
pokazala različito prisustvo metacerkarija na pojedinim dijelovima tijela. Tako najveći broj
cisti (122) nalazi se na perajama pri čemu je veća invazija digenea ustanovljena na repnom i
podrepnom peraju, nešto manja invazija na grudnim i trbušnim perajama, a najmanji broj
metacerkarija ustanovljen je na leđnom peraju. Do sličnih podataka došli su Rolbiecki (2004)
proučavajući ciprinidne ribe Poljske na prisustvo metacerkarija Posthodiplostomum cuticula.
Adrović i sar. (2011) proučavajući rasprostranjenost Posthodiplostomum cuticulakod
ciprinidnih riba hidroakumulacijeModrac ustanovio je prisustvo parazita na svim dijelovima
tijela. Najveći broj parazita metacerkarija zabilježen je kod deverike (Abramis brama),
crvenookice (Rutilus rutilus) i zele (Alburnus alburnus). Isto tako ciste ovog metilja
evidentirane su na krljuštima jedinki crvenookice i to 71 metacerkarija na krljušti i 50 na koži
ispod krljušti na trupnom dijelu tijela. Prema očekivanju znatno manji broj cisti ustanovljen je
u usnoj i očnoj duplji (33) i najmanji na škrgama 14.
Slika 2. Lokacija Posthodiplostomum cuticola metacercarija kod Rutilus rutilus iz rijeke Spreče
388
Tabela 1. Broj analiziranih i pozitivnih bodorki (Rutilus rutilus) na metacerkarije Posthodiplostomum cuticula po
težini, dužini, dobi i lokalitetima istraživanja
L-1 L-2 Ukupno
Pregledano Pozitivno Pregledano Pozitivno Pregledano Pozitivno
Težina riba izražena u gramima
10 - 100 32 23 31 19 63 42
101 - 200 31 18 31 15 62 33
Dužina riba izražena u cm
10 - 20 21 17 21 14 42 31
20 - 25 21 14 21 11 42 25
25 - 30 21 10 20 09 41 19
Dob
2+ 19 13 18 11 37 24
3+ 17 11 18 8 35 19
4+ 15 10 14 8 29 18
5+ 12 07 12 7 24 14
Tokom ihtioparazitoloških istraživanja kod 75jedinki Rutilus rutilusutvrđeno je prisustvo

parazita. Na lokalitetu 1 od 32 jedinke bodorke kod 23 jedinke mase 10 – 100 grama su
konstatirani paraziti (metacerkarije), od 31 jedinke mase od 100 – 200 grama, 18 je
infestiranih. Kod bodorki iz rijeke Spreče (L – 2) mase 10 – 100 grama, broj ispitanihjedinki
je 31 a infestiranih 19, dok je kod riba mase 100 – 200 grama broj pretraženih jedinki isti kao
u predhodnom slučaju, a infestiranih je 15. Na grafikonu 1. prikazan je odnos pretraženih i
infestiranih riba Rutilus rutiluspo dužini na lokalitetima istraživanja. Odnos pretraženih i
infestiranih jedinki bodorke u odnosu na dužinu sa lokaliteta 2. prikazan je na grafikonu 1.
389
Grafikon 1. Broj pregledanih i infestiranih bodorki (Rutilus rutilus) na metacerkarije Posthodiplostomum

cuticola podužini tijela i lokalitetima istraživanja
Grafikon 2. Broj pregledanih i infestiranih bodorki (Rutilus rutilus) na metacerkarije Posthodiplostomum

cuticola po dobi i lokalitetima istraživanja
Prisustvo parazita je ustanovljeno kod svih starosnih skupinacrvenookice (Tabela 1.). Najveći
broj pretraženih i pozitivnih jedinki je starosti 2+ kod 24 jedinke od 37 su ustanovljeni
paraziti Posthodiplostomum cuticula. Kod ostalih jedinki bodorke različitih starosnih
kategorija broj pretraženih i infestiranih jedinki prikazan je na grafikonu 2. Vrijednosti
Fultonovog koeficijenta kondicije infestiranih jedinki crvenookice izlovljenog iz rijeke Spreče
su iznosile od 1,117 do 1,899, sa prosječnom vrijednošću od 1,53 za ukupan broj jedinki.
390
Fultonov koeficijent kondicije neinfestiranih jedinki Rutilus rutilusiznosi 1,622 dok je kod
infestiranih manji 1,452. Dobijene znatno niže vrijednosti koeficijenta kondicije kod
infestiranih jedinki riba u odnosu na neinfestirane jedinke, mogu se pripisati prisustvu
ektoparazita na istima.
Ihtioparazitološka istraživanja tokom 2010. godine su pokazala prisustvo analiziranog metilja
kod petvrsta riba hidroakumulacije Modrac. Najveći ekstenzitetinfestacija od62,85% je
utvrđen za crvenookicu ovim parazitom za ispitivani period (Skenderović 2015).Istraživanjasu
pokazala najveće procentualno učešće Posthodiplostomum cuticola, tokomljeta od 68,74%
kada su prosječne temperature vode prilikom uzorkovanja iznosile 22oC. Ovaj parazit je
raširen u otvorenim vodama, a nekadase javlja i u šaranskim ribnjačarstvima. Konačni
domaćini metilja su čaplje.Rolbiecki (2004.) proučavajući rasprostranjenost
Posthodiplostomum cuticola,kod ciprinida u poljskom dijelu zaliva Vistula, utvrdio je
ukupno1287 metacekarija, od toga 1175 na površini tijela, 780 na perajama, 232 nakrljuštima
i 163 u koži ispod krljušti. Ostale matacerkarije su pronađene uusnoj šupljini, škrgama i
očima. Istraživanja su pokazala najveće prisustvoovog parazita na perajima 60,6%. Marković
i sar. (1951.) su uočili zavisnostbrzine rasta klena i stepena infestiranostimetacerkarijama
Posthodiplostomumcuticola proučavajući 147 jedinki Squalius cephalus starosne dobiod 1+ -
9+ iz hidroakumulacije Međuvršje na zapadnoj Moravi. Statističkiznačajna razlika je utvrđena
između jedinki starih 3+ godina (periodmasovnog sazrijevanja) i onih starosne dobi 5+ god.
Kod svih starosnihkategorija klena Međuvršja izuzev onih jedinki starosne dobi do 1+
godinautvrđen je brži prirast mase kod neinfestiranihjedinki za razliku odinfestiranih.
Ondračkova i sar. (2002.) su utvrdili da je najmanja frekvencijametacerkarija
Posthodiplostomum cuticola na glavi i ventralnoj strani tijelaproučavanih šest ciprinidnih riba
na rijeci Dyje, Češka. Od 17 konstatiranihvrsta riba ove tekućice sa najvećim prisustvom
Posthodiplostomumcuticola su: Rutilus rutilus, Scardinius erythrophthalmus, Abramis
brama,A. bjoerkna, Carassius auratus gibelio i Rhodeus sericeus.
4. ZAKLJUČAK
Naša istraživanja su pokazala da je pojava ektoparazita usko povezana sa prisutnim ekološkim

faktorima u rijeci Spreča. Deponovanje svih vrsta otpada na obalama rijeke Spreče kao i
izravno isticanje otpadnih voda iz kanalizacione mreže naselja predstavljaju optimalne uvjete
za razvoj parazita. Intenzivno odlaganje različitih polutanata organske i anorganske prirode
dovelo je do promjenaosnovnih fizičko-hemijskih svojstava ovog vodenog ekosistema.
Ako još dodamo i prisustvo ptica na taj način su stvoreniuvjeti za potpuno zatvaranje kruga
razvojnog ciklusa parazita. Aktuelni uvjeti u rijeci Spreči su povoljni za uspješan opstanak i
razvoj ektoparazita riba, među kojima je česta Posthodiplostomum cuticula. Metacerkarija
parazita su prisutni u svim dijelovima tijela, različitih težinsko dužinskih i dobnih kategorija
riba. Istraživanja su pokazala da je prisutnost metacerkarija ovog parazita veća na donjoj
391
strani tijela što se može povezati sa nepovoljnim uvjetima okoliša, a to je preduvjet

zauspješno postojanje istraživanog parazita. Rezultati istraživanja ukazuju na neophodnost
uvođenja stalnog monitoringa u cilju blagovremenogprognoziranja promjena kvaliteta
voderijeke Spreče i poduzimanje potrebnih mjera za sprečavanje značajnijegpogoršanja
kvaliteta vodetekućice, kao pojave i širenja ovog, ali i drugih nametnika riba ove tekućice.
5. LITERATURA
[1] Adrović A., Žujo D., Skenderović I., Marković G., Bajrić A. (2011), Distribution of
Posthodiplostomum cuticola (Digenea) metacercariae in Cyprinids of the Modrac
reservoir. V međunarodna konferencija „Akvakultura i ribarstvo“. Zbornik predavanja,
Beograd, 319.
[2] Čanković, M.(1963.), Digeni trematodi salmonidnih i nekih drugih riba uBosni i
Hercegovini. Doktorska disertacija, Sarajevo.
[3] Kulenović, S. (1994), Gračanica i okolina, Muzej Istočne Bosne, Tuzla.
[4]Marković, G. (2004),The effect of the infestation by the fluke Posthodiplostomum
cuticula on the Međuvršje reservoir ichthyofauna. International Assoc. Danube Res.
Novi Sad, 35 (543 – 548).
[5]Ondračkova, M., Jurajda, P. and Gelnar, M. (2002.), The distribution of
Posthodiplostomumcuticola metacercariae in young-of-the-year cyprinidfishes. Jurnal of
Fish Biology 60, 1355-1357.
[6]Ricker, W.E. (1975),Computation and interpretation of biological statistics of fish
populations. Bull. Fish. Board Can.191: 1 - 382.
[7]Rolbiecki, L. (2004),Distribution of Posthodiplostomum cuticula (Nordmann,
1832) (Digenea; Diplostomidae) metacercariae in Cyprinids of the Vistula Lagoon,
Poland. Archives of Polish Fisheries. Vol. 12, Fasc. 1. 93 – 98.
[8]Skenderović, I. (2003), Populacije riba rijeke Spreče. Magistarski rad. Prirodno
– matematički fakultet, Univerziteta u Sarajevu, Sarajevo.
[9]Skenderović, I., Jažić, A., Adrović, A., Terzić,R., Hajdarević, E., Lonić, E., Bajrić,
A.(2011), Fauna trematoda i cestoda – parazita nekih ciprinidnih riba iz
hidroakumulacije Modrac (Bosna i Hercegovina). Naučni skup sa međunarodnim
učešćem „ Zaštita prirode u XXIvijeku“. Zavod za zaštitu prirode Crne Gore.
Zbornikradova (knjiga br. 2), Žabljak:397 - 401.
[10]Skenderović, I. (2015),Biodiverzitet parazita riba iz hidroakumulacije Modrac.
„OFF-SET“ Tuzla.
392
Četvrti naučno-stručni-skup sa međunarodnim učešćem ''5. juni -
Svjetski dan zaštite okoliša"
''5.juni- Svjetskidanzaštiteokoliša"
GRAD BIHAĆ
Bihaćka pivovara d.d. osnovana je 1990. godine i instalirani kapacitet je 250.000 hl/god. Već
u samomom početku svog rada pivovara je pridobila poklonike zlatno-žutog osvježavajućeg
pića, jer se kvalitet proizvoda, proizvedenog po licenci i nadzoru dokazanih čeških stručnjaka,
tradicionalnom proizvodnjom vrhunskog lager piva, mogao osjetiti i u nepcima običnog
konzumenta.Bihaćka pivovara je suvremena tvornica zahvaljujući, prije svega, vrhunskoj
tehnologiji proizvodnje, koja osigurava visoku kvalitetu i osobene karakteristike naših
proizvoda, što potvrđuju i najbolje ocjene Instituta za ispitivanje kvaliteta zemalja evropske
unije.
Bihaćka pivovara d.d. vrhunskom kvalitetu svojih proizvoda, prije svega, ima zahvaliti
besprijekorno čistoj prirodno izvorskoj i, kako joj samo ime kaže lijepoj vodi sa izvorišta
«Lipa voda», a što je i najvažniji sastojak proizvoda kao što su Vrhunsko svijetlo odležano
pivo “PREMINGER” te tradicionalno i nešto «laganije» pivo “UNSKI BISER”. Osim vode i
piva, proizvodni asortiman obuhvata i osvježavajuće gazirane i negazirane bezalkoholne
napitke „JAMP“ i „FRIZY“.
VELIKA KALDUŠA
Kompanija "Regeneracija d.o.o."Velika Kladuša osnovana je 2005.godine. Osnovna

djelatnost je proizvodnja i instaliranje uređaja za pročišćavanje otpadnih i oborinskih voda i
izradu vodovodnih sistema. Do danas je kompanija proširila svoju djelatnost na odvodnju
puteva i mostova.
Zavod za javno zdravstvo USK je zdravstvena ustanova koja obavlja javno-zdravstvenu

djelatnost sekundarnog nivoa, za područje USK a u skladu sa odredbama člana 45. Zakona o
zdravstvenoj zaštiti FBiH (Sl.novine FBiH 46/10).
Naša ustanova osnovana je odlukom Vlade i Skupštine USK 1998. Godine.
Od 1995-1998. godine egzistirali smo kao Kantonalni zavod za zdravstvenu zaštitu.
Svoju djelatnost Zavod ostvaruje kroz rad četiri specijalističke službe:
1. Higijena i zdravstvena ekologija sa sanitarnom kemijom,
2. Mikrobiologija,
3. Epidemiologija,
4. Socijalna medicina i organizacija zdravstva sa zdravstvenom statistikom i informatikom.
View publication stats

ZBORNIKradova

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

ZBORNIKradova

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

See discussions, stats, and author profiles for this publication at: https://www.researchgate.

Radioaktivnost kao značajan segment ekoloških rizika u okolišu

Conference Paper · January 2016

Fatima Mehmed Muhamedagic

The user has requested enhancement of the downloaded file.

Priprema i kompjuterska obrada:

Godina izdavanja i štampanja:

prof.dr. Jasmina Ibrahimpašić, predsjednik

prof.dr. Mirsad Veladžić prof.dr.Azra Bećiraj

Prof.dr. Halid Makić, predsjednik

Članovi programskog odbora:

prof.dr. Osman Perviz prof.dr.Vildana Alibabić

V Oblast: Upravljanje otpadom VI Oblast:Energetska efikasnost

Četvrti naučno-stručni skup "5.Juni - Svjetski dan zaštite okoliša", organizirali su

 REGENERACIJA d.o.o – Velika Kladuša

Za doprinos u organizaciji i realizaciji Četvrtog naučno-stručnog skupa "5.Juni -

Bihać, 2017.godine. Organizacioni odbor

CONSERVATION OF ENDEMIC GENE POOL IN BOSNIA AND HERZEGOVINA ...12 - 19

UTICAJ NAČINA KORIŠTENJA ZEMLJIŠTA NA SADRŽAJ TEŠKIH METALA U

KOMPARATIVNA ISTRAŽIVANJA ŠUMSKE JAGODE U PRIRODNOM STANIŠTU I U

ANTIOKSIDATIVNA AKTIVNOST SVJEŽE I ZAMRZNUTE JAGODE SORTE SENGA

MAKROEKONOMSKI POKAZATELJI RAZVOJA POLJOPRIVREDE U BIH ..............53- 62

STANJE LJEKOVITOG BILJA NA PODRUČJU MOSTARSKOG BLATA ....................63 - 71

ISTRAŽIVANJE MOGUĆNOSTI POPRAVKA KISELOG POLJOPRIVREDNOG TLA

OKOLIŠ, HRANA I ZDRAVLJE

ERGONOMSKI ASPEKT I RENTABILNOST NAPRAVA ZAZAVARIVANJE ............80 - 89

KONTROLA KVALITETA HRANE ZA DJECU VRTIĆKE DOBI ................................90 - 100

UTICAJ DEBLJINE NA REPRODUKTIVNO ZDRAVLJE KAO POSLJEDICA

OPIS PROCESA TRADICIONALNOG NAČINA DIMLJENJA I SUŠENJA

ŽELJEZO U ORGANIZMU: RAVNOTEŽA APSORPCIJE, TRANSPORTA I SKLADIŠTENJA

AEROZAGAĐENJE NA PODRUČJU KANTONA SARAJEVO I UTICAJ POLUTANATA

MIKROBIOLOŠKA ISPRAVNOST FLAŠIRANE VODE I UTICAJ NA ZDRAVLJE

MIKROBIOLOŠKA ISPRAVNOST VODE IZ VODOVODNIH SISTEMA I UTICAJ NA

IZOLACIJA I IDENTIFIKACIJA MIKROORGANIZAMA IZ SVJEŽE SARDINE

HIGIJENSKA ISPRAVNOST VODE ZA PIĆE NA PODRUČJU GRADA BIHAĆA U

SADRŽAJ TEŠKIH METALA U MLADIM PLODOVIMA VOĆA I SOKU IZ STABLJIKE

DUŽINSKO – MASENI ODNOSI I KONDICIONO STANJE GRGEČA IZ NEKIH VODA

KONCENTRACIJE TEŠKIH METALA OLOVA, KOBALTA, CINKA I ŽELJEZA U

PREGLED POSTOJEĆIH ODLAGALIŠTA OTPADA NA PODRUČJU UNSKO-SANSKOG

IZOBRAZBA POVJERENIKA I ODGOVORNIH OSOBA ZA GOSPODARENJE OTPADOM

UPRAVLJANJE GRAĐEVINSKIM OTPADOM – ODLAGANJE I PONOVNA UPOTREBA

PRINCIPI UPRAVLJANJA OTPADOM U OPŠTOJ BOLNICI „DR RADIVOJ SIMONOVIĆ“

KRUŽNA-CIRKULARNA EKONOMIJA …………………………………...........……233 - 243

ENERGETSKA EFIKASNOST I OBNOVLJIVI IZVORI ENERGIJE

UTJECAJ FIZIČKO MEHANIČKIH SVOJSTAVA EKSPANDIRANOG POLISTIRENA (EPS

MEĐUNARODNO-PRAVNI ASPEKTI ZAŠTITE I OČUVANJA OKOLIŠA .............253 - 264

ZAGAĐENJE ZRAKA U ZENICI UZROKOVANO SAOBRAĆAJEM........................265 - 275

PRELIMINARNA ANALIZA PROTOZOJSKE EKTOPARAZITOFAUNE RIBA SREDNJEG

ZNANJE, VJEŠTINE I KOMPETENCIJE KAO ISHODI UČENJA NA STUDIJSKOM

UPRAVLJANJE PROCESOM OBRADE OTPADNIH VODA NC „GRMEČ“ NA BILJNOM

UZROCI PREKOMJERNOG ZAGAĐENJA ZRAKA U F BiH (STANJE U USK) ......311 - 321

POSLJEDICE NARUŠAVANJA EKOSISTEMA ENDEMIČNE VRSTE CHONDROSTOMA

PROCJENA UTICAJA RADA BETONARE "ĐUZELIĆ" D.O.O. CAZIN NA ŽIVOTNU

PROGRAM UPRAVLJANJA OTPADNIM VODAMA UNSKO-SANSKOG KANTONA

KVALITET ZRAKA NA PODRUČJU GRADA TUZLA U 2015. GODINI ……….….352 - 361

ISPITIVANJE KVALITETA VODE IZ VODOVODNE MREŽE GRADA BIHAĆA ....362-366

RADIOAKTIVNOST KAO ZNAČAJAN SEGMENT EKOLOŠKIH RIZIKA U OKOLIŠU ....

KVALITET VODE POTOKA BROVA NA OSNOVU FIZIČKO-HEMIJSKIH I

DIVERZITET BASIDIOMYCOTINA NA PODRUČJU BANJ BRDA ......................... 377 - 384

PRIKAZ DISTRIBUCIJE POSTHODIPLOSTOMUM CUTICOLA (NORDMANN,1832

CONSERVATION OF GENETIC DIVERSITY IN BOSNIA AND HERZEGOVINA

2. RECENT STATE OF SPECIES AND GENETIC DIVERSITY IN BOSNIA AND

In regard to conservation of genetic resources of Bosnia and Herzegovina, insufficient scientific

3. RECENT GENETIC CONSERVATION EFFORTS IN BOSNIA AND