Gospodine Isuse, odvedi me u pustinju i tamo mojem progovori srcu.

Probudi moju dušu da

čujem silni proročki glas koji mi naviješta spasenje i Tvoj slavni dolazak. Povedi me sada.
Bez odugovlačenja i oklijevanja vodi me tamo gdje te duša može bolje osjetiti i srce
osluhnuti. I idi preda mnom jer bez Tebe nemam snage niti umijeća poravnati uzvisine koje se
uzdižu na mojim putovima, otvoriti vrata koja se zatvaraju pred Tvojom ljubavlju, slomiti
željezne okove grijeha i slabosti koji me stežu. Odvedi me, Gospodine.

Iz knjiga proroka Hošee i Izaije:

Ovo govori Gospodin: "Odvest ću je u pustinju i njenu progovorit srcu. Ondje će mi

odgovarat ona kao u dane mladosti svoje, kao u vrijeme kad je izišla iz Egipta. Zaručit ću te
sebi dovijeka, zaručit ću te u pravdi i u pravu, u nježnosti i u ljubavi; zaručit ću te sebi u
vjernosti i ti ćeš spoznati Gospodina. I čut ćeš glas koji viče: „Pripravite Gospodinu put kroz
pustinju. Poravnajte u stepi stazu Bogu našemu. Nek se povisi dolina, nek se spusti svaka gora
i brežuljak. Što je neravno, nek se poravna, strmine nek postanu ravni. Otkrit će se tada Slava
Gospodnja, i svako će je tijelo vidjeti jer Gospodnja su usta govorila.“

U pustinji gdje ne dopire buka svakidašnjeg života nema žurbe niti nedovršenih poslova.
Vlada smiraj i tišina. Osamljena od svijeta duša se naša tada Isuse može posvetiti samoj sebi.
U osami ona može slušati, promatrati, spoznavati, razabirati, odlučivati, kajati se, promišljati,
vjerovati, tvoju slavu promatrati. Stoga Gospodine Isuse pohodi nas u ovoj našoj osami da iz
nje iziđemo kao vjerne zaručnice koja su spoznavši tvoju ljubav odvažile se kroz pustinju put
ti pripraviti.