09.03.1983.

Polazak je bio težak

Rujna je zora najavila dan
Uzeo sam svoj svezak
I pošao putem polupijan

Težak drhtaj srca

Jer napuštam svoj kraj
Zbogom moje djetinjstvo ja odlazim u raj

Zbogom ovčice snježno bijele

Jagnjadi sitna nemirna
Zbogom seoska posijela
Ja odlazim iz svog sela

Otac mi reče Čuvaj hljeb sinko

Majka mi reče Piši koji put
O, naivnosti slatka, ja sam ljut
Najdraži moji ne znate moj put

Ja evo pijem, bančim u kafani

Konjak mi zamjenjuje oca i brata
Teški su ovi momački dani
Mala je moja plata

Sergej Jesenjin dušu mi dere

Razdire atome moje naivnosti
Ja sam zadnji pjesnik ove ere
Što pamti selo i njegovo veselje

1
SIJELO

Tama je pala i ponoć se sprema

Kiša rominja svjetlosti nema
Harmonika svira i kolo se vrti
Naslonjen na plot čekam što će biti

Ona blizu mene i oči joj sjaje

Kosa joj je vlažna jer kiša još traje
Prilazi joj jaranica i nešto si tâje
Ona se okreće pored mene staje

Lažne joj se riječi iz usta sliše

Vjerovah joj, sav mokar od kiše
Tek se poslije saznati dalo
Da me čarobno oko varalo

Ne prođe dugo on poput demona

Pozove lice koje bješe ona
Ostadoh sam u mraku i tmini
Molih se bogu i svetoj tišini

Izvini rekla i otišla za njim

Htio sam je zviznuti ne znam što mi bi
Usne su mi zadrhtale i riječi su stale
Zašto je ne zviznuh? –Ti si bio brale

Na vjenčanju svoga brata

Ne htjedoh ići otvarat vrata
A bilo mi je jasno da će me zvati
Bilo mi je jasno da ću se kajati

Ujutro opet me zvala

Ponašala se kao da mi ništa nije dala
Rekao sam joj da mi se zgadila
Kad su je njegova usta ljubila

2
NOĆU SANJAM

Povijeni mjesec na nebu

Uperio zrake u moje čelo
Vidio mjesec kud sam pošao
I on ogorčen na moje djelo

Na polasku mome majka je plakala

Preklinjala mene da ne odlazim
Dugo je suza niz njeno lice kapala
Gledala je s praga u moja stopala

Uzeo sam nož u desnicu ruku

Srce mi je zadrhtala, osjetih muku
Samo što mi koljena ne kleknuše
Ispod nogu mi kamenice zveknuše

Stigoh u selo i tama pade

Mjesec me izda i za oblak stade
U jednom mračnom ćorsokaku
Osjetih tupi udarac u mraku

Skočih sa zemlje osjetih da drhtim

Sinu svjetlost sa noža u zraku
Potrčah k zidu leđa da zaštitim
I više heroja ne vidjeh u mraku

Ostadoh tako da pogledam bolje

Bljesnu svjetlost sa prozora jednog
Jedna je žena čekala nekog
Jedna je žena gledala dolje

3
CRNOJ ŽENI

Ona je bila prelijepa žena

Jedino blago života mog
A sad je nestala za sva vremena
Ostade samo tuga i bol

Meni je eto dvadeset druga

Dvije su mi dvojke pale na pleća
A ja još uvijek živim bez druga
I ženit se neću. Nedostaje sreća

Sjeti se Rusmira onih sretnih dana

Kada smo u školu mi išli skupa
Kada smo u sobi igrali žmurke
I sjeti se slomljenog kauča skupa

I sjeti se grubijana na drumu

Kad ti je zviznuo šamar bez veze
I zato ga udarih nogom u trbuh
I umalo ne dobih batine teške

I sjeti se kad si mi u posjeti bila

-tada sam bio u srednjoj školi
O kako si slatka bila ti mala
Da li si znala da te volim?

Sjeti se kad smo se gledali u oči

Kad smo se smijali jedno drugom
Tada sam mislio da ćeš mi doći
A ti si otišla drugom

I sjeti se kad sam ti burmu dao

U starom ćiri burmu od zlata
Znaš li kako sam na Palama plako
Kad si na ćiri zalupila vrata

Htjedoh se zbog toga kockat životom

Zavezoh konop za jednu granu
I baš kad sam trebao hopnut odozgo
Mjesec iza brda granu

Pomislih svjetlosti evo

Meni se sreća smiješi
Siđoh s hrasta polako
I pjesma poče da blješti

Sada je tačno jedanaest

I ponoć se polako sprema

4
Pjesmu ti piše tvoj poeta
A ti kraj drugog drijemaš

Svaki mi je dan sve teži

I znam smrt mi se sprema
Od mene raj ne bježi
U duši straha mi nema

I kada pokojnik budem

Ti stavi cvijet u kose
Molim te Rusmira dođi
Kada me u raku nose

5
RASKRSNICA

Išli smo do onog našeg brežuljka

Gdje će moja biti humka
Tamo smo se htjeli voljeti
Tamo sam te htio ljubiti

Htio sam da ti grizem usne

Da milujem tvoj vrat
Da milujem tebe cijelu
Za manje od jedan sat

I sve što učinih to su poljupca dva

Drhtala je moja duša. Sva
Srce mi i sad brže kuca
Zbog ta dva poljupca

I sjeti se raskrsnice
Na kojoj se dijele puta četiri
Sjeti se makar nasumice
Ako ne nje sjeti se prve večeri

Pišem ti ovo posljednji put

Sva svoja sjećanja dajem ti sad
I želim da budem ljut
A ipak ću ti poželjeti sretan put

Nemoj se ljutiti molim te

Nisam ti pričao laži
I sad ti kažem volim te
Ali više me ne traži

Izvini što sam te ljubiti htio

Izvini što u tebe nisam prodro
Vjeruj mi samo sam pažljiv bio
Pričala si da nisam umio

Nemoj me zaboraviti
Sjeti se mene u nekom trenutku
Ja ću tebe i dalje voljeti
Voljeti u duši i svakom njenom kutku

Izvini što sam ti ovo napisao

Tako sudbina htjede
Ti nemoj gubiti života svog smisao
Ni kad me zakopaju kraj groba mog djede

Htio sam da svi znaju

6
Da sam ti ja ovo pisao
Primi pozdrav na kraju
Još ću ti ime ponovit kad budem izdisao

7
16.07.1982.

hej ženo anđelu plavi

što li se mota po tvojoj glavi
da li si ista u snu i na javi
jesam li jedan od mnogih što te gnjavi

ja sam jedan ludostima skloni

koji te kroz život progoni
a ti mi laskaš da sam ti mio
da nije tako ja sam primijetio

i kada sve znam ne znam što hoću

počinjem da te posjećujem noću
polako se povlačim u svoju samoću
zbog tebe pastirice umrijeti hoću

mnogi mi kažu nije tvoj broj

jer ja sam vele obrazovan sloj
a ona samo ljepota bez škole
bježi od nje obrazovani vole

8
ZNA SE

Ja znam da niko ne zna

Ono što mene zeza
I niko ne sumnja
Što mi glavom lunja

Ono što me muči

Za njih nije važno
Kažu ja bezveznjak
Živim baš nestašno

Kada se saberem
I pogledam bolje
Ja za svoj život
Nemam baš ni volje

A što će mi volja
I to me baš briga
Tu mi glava tvrda
A srca još mrda

I sve dok mrda

Ono zna što hoće
Makar bilo samo
Ko ratno siroče

Vodilo je boj
(neću reći s kim)
I ptam se kako ženu
Ne može da svlada div

A i kad je svlada
Ona samo legne
A kada ustane
Opet mu pobjegne

Tad te boli duša

Bijesan si ko zmaj
Život ti postane pakao
A što si uradio? Sjeo i plakao