Medicina se tako ponaša da liječi strogo odijeljene pojave po specijalističkim segmentima.

Ako organizam ne može više držati na uzdi viruse ili bakterije, te one izazivaju razne upale,
promijenjene sluznice, tumorske stanice itd, problem je u cijelom organizmu, a ne samo u određenoj
sluznici. I nije krivac određeni virus, već oslabljenost (onemogućenost) organizma da svoje sluznice
drži zdravima. Virusi šaraju po svima nama, ali ne uspijevaju naškoditi svima. A shvatite da
oslabljena sposobnost tijela da uspješno drži na uzdi viruse i bakterije znači samo da sutra taj isti
organizam više neće moći uspješno suzbijati tumorske stanice koje se svakodnevno stvaraju u
svakome od nas. Nije rak nešto što ‘dobiješ’. Tumorske stanice se kumulativno stvaraju, organizam
ih uredno eliminira, a onda više zbog ‘prezaposlenosti’ ne može. I one se počinju dijeliti, stvara se
nakupina. Tek tada čovjek dozna da ima rak. A proces traje već jako dugo.

Ta ‘prezaposlenost’ koju spominjem je rastegnutost organizma na više obrambenih/popravljačkih

funkcija nego što može odraditi. To je kao da si uzmemo više posla nego možemo obaviti; nakon
nekog vremena padamo od umora, i više nismo efikasni. Moderna hrana koju jedemo je prepuna
toksina (aditiva, konzervansa, boja, šećera ...) pa organizam mora sve svoje snage uprijeti u
eliminaciju tih otrova. Zato ne može braniti svoje sluznice. Zatim, iz prehrane smo ispustili sve one
biljke i minerale (livadski radići, izdanci, sjemenke, šumsko voće, magnezij ...) koji su od pamtivijeka
ljudi koristili u pomaganju svom organizmu da bolje funkcionira, da se čisti od toksina, da dobiva
nutrijente. I treće - dozvolili smo da nam nebitne stvari postanu bitne (novac, stjecanje, natjecanje,
problemi koji to nisu ...), pa nas to ždere, i to zovemo stres. Kad je organizam pod stresom, on sve
svoje snage usmjerava u obranu sebe od nepoznate prijetnje koja ga tako ugrožava, pa opet ne
može braniti svoje sluznice itd.

E, sad, umijeće je otkriti što oslabljuje organizam, čime mi to njemu onemogućujemo da funkcionira
optimalno.
Da, mi. Mi sami sebe ili trujemo, ili nedovoljno opskrbljujemo. Sve se svodi na to. Užasno je
jednostavno!
Famozni ‘imunitet’ je ustvari sposobnost organizma da se brani, iscjeljuje, samoliječi. Svaki
organizam je za to sposoban, ali samo dok je pravilno ‘snabdjeven’.
Samo prije dvije generacije hrpetina bolesti današnjice nije postojala. Razlog? Hrana, zagađenje,
stres.

Reći ćete: od toga se ne može pobjeći.

Ja kažem: može. Ja sam uspjela. Trebalo mi je par godina (ali sam dugo tragala, čitala,
eksperimentirala). Na koncu sam otkrila kombinaciju što mi škodi (izbacila), što mi pogoduje (uvela),
i naučila se nositi sa stresom.

Radim u firmi (znači stresa ima, ali mi više ne škodi-matičnjak!). Imam si vrtić 5 sa 10, uzgajam svoje
povrće, šta ne uzgojim, kupujem od ljudi sa sela, organsko. I nije skuplje nego na tržnici, čak
suprotno. Pravim zimnice, prikupljam iz prirode, čitam i otkrivam. Prigrlila sam LCHF prehranu (ne
pogoduje bakterijama i gljivicama-Candida!). Djelujem na što mogu, a na što ne mogu, valjda me
neće pokopati.
Rezultat? Potpuno sam zdrava. Sve raznorazne tegobe su se povukle, (upala štitne, smrznuto rame,
kožne alergije, ciste na jajnicima, glavobolje, tegobe menopauze ...). Čak me i kičma daleko manje
boli.

Glavno što sam poduzela je da sam izbacila mlijeko i žitarice s glutenom (pšenica, raž, ječam). One
su danas glavni krivac za oštećenje probavnog trakta, a kad je on oštećen, organizam ne dobiva
nutrijente, a kroz oštećeno crijevo prodiru štetne tvari u krvotok i začinju bolesti. Drugo, izbacila sam
svu kemiju - sve proizvode gdje je industrija nešto ugurala (aditive, boje, aspartam, glutamat ... sve
kancerogene tvari). Rezultat - nikad prehlađena, nikad nikakav virus, bakterija, nema više upalnih
procesa nigdje. Organizam je u ravnoteži, funkcionira optimalno.

U biti sam sve to poduzela jer već 10 godina imam prekancerozne lezije (početne melanome).
Shvatila sam kako bolesti nastaju, i da se rak ne mora dobiti. Upalna stanja, virusne infekcije,
candida i druge bakterije, samo su prijelazne točke ka raku i drugim teškim bolestima.
Još sam uvijek zdrava

Nadam se da sam vam pomogla da odlukom ka promjenama uzmete zdravlje u svoje ruke, jer ste vi
najzainteresiranija osoba da sebe izliječite. Čudesni lijekovi ne postoje, medicina još nikoga nije
izliječila od bolesti današnjice. Najviše što medicina može je trajno snabdijevati pacijenta
farmakopejom/zahvatima. A to ne znači izliječiti, to znači stvoriti mušteriju.

Zdravlje je dobro funkcioniranje organizma, pa kako se pokvari, tako se može ponovo i popraviti.
Bitno je shvatiti, odlučiti, početi.