SABRANA DJELA BORISA PRIKRILA

Urednik VLADIMIR JAKOLI�, prof.

Boris Prikri]: Pakao Pacifika Prvi dio Prodor japanskih snaga
Copvright (g) autor, 1966.
Nakladni zavod Znanje, Zagreb Za izdava�a: Dragutin Bren�un
�Otokar Ker�ovanic Opatija Za izdava�a: Tomislav Pilepi�
Recenzenti: Milan Selakovi� i Vladimir Jakoli� Lektor: Milan Selakovi� Korektor:
Mislav Luka�evi� Likovna oprema: Nenad Marti� Tehni�ki urednik: Sre�ko Joli�
Fotoslog: GRO �Liburnija�, Rijeka, 1985. Tisak i uvez. Grafi�ki zavod Hrvatske,
Zagreb
Naklada 10 000 primjeraka 1985. godina.
BORIS PRIKRIL
PAKAO PACIFIKA
PRVI DIO
Prodor japanskih snaga
NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB �OTOKAR KER�OVANI�, OPATIJA
PRIJE VELIKIH DOGA�AJA
Veliko iznena�enje
Po�etak rata na Pacifiku, to jest Tihom oceanu, do�ao je neo�ekivano i naglo, kao
grom iz vedrog neba. Za cijeli svijet bilo je to veliko iznena�enje. Pa�nja javnog
mi�ljenja bila je tada, ve� nekoliko godina, zaokupljena Evropom gdje su se
neprekidno odvijali napeti i krupni doga�aji. Najprije stalne krize u ratu �ivaca i
onim grozni�avim raspolo�enjima koje je nacisti�ka Njema�ka vje�to stvarala
zapadnoevropskom svijetu, prijete�i svojim naoru�avanjem i velikim vojnim
mimohodima, da bi u kratkim vremenskim razmacima, naglim prepadima, osvajala jednu
zemlju za drugom. Dr�ave su padale bez borbe u nekoliko sati. To je dovelo do
drugog svjetskog rata koji je po�eo 1. rujna 1939. i sada je bjesnio Evropom ve�
preko dvije godine.
Ratni doga�aji u Evropi poprimili su dramati�ne oblike. Ogromni i gotovo
nevjerojatni vojni uspjesi, koje je postigla Njema�ka, zabrinuli su cijeli svijet.
Pod udarom sna�ne ratne mehanizacije i posve nove taktike �munjevitog rata�, gotovo
preko no�i nestale su neke evropske dr�ave i njihove armije koje se smatralo
prili�no jakima. Jo� prije samog po�etka rata okupirane su i s geografske karte
Evrope izbrisane Austrija i �eho-^ slova�ka, da bi po�etkom rata pod udarom ratnih
zbivanja prestale postojati Poljska, Danska, Norve�ka, Nizozemska, Luksemburg,
Belgija, Francuska, Albanija, Jugoslavija i Gr�ka. Panika je zavladala Evropom i
velik dio svijeta strepio je pred snagom njema�ke ratne ma�ine.
Ipak, rat nije bio gotov. Krupni su se doga�aji nastavljali. Zra�ne bitke stotine
aviona nad Engleskom dani-
ma i no�ima zadr�avale su dah milijuna ljudi zbog neizvjesnosti neposredne
budu�nosti, pitaju�i se tko je slijede�i na redu tih neprekidnih stra�nih udaraca.
Bitka za Atlantik, tj. Atlantski ocean, na ogromnim prostranstvima morske pu�ine
iscrpljivala je velike ulo�ene snage tehnike i ljudi s obje strane, jer se znalo
kakve bi sudbonosne posljedice donio ovakav ili onakav ishod ovih zbivanja. Sve
ve�e snage, sve opse�nije pomorske operacije i sve ve�e �rtve zahtijevala je
napregnuta bitka za Atlantik i za prijevoze velikih koli�ina snabdijevanja o kojima
se tako mnogo ovisilo.
A onda njema�ki napad na Sovjetski Savez. Pro�irenje rata u strahovitim razmjerima,
u prvom redu kopnenih operacija, zahvatilo je golema prostranstva isto�ne Evrope.
Silne snage jedne i druge strane ba�ene su u borbu, stra�na razaranja, uni�tavanja,
golemi oblaci crnog dima mnogobrojnih po�ara, pra�ina beskona�nih kolona tenkova,
stotine tisu�a eksplozija topovskih granata, milijuni vojnika premoreni dugim
pokretima, tisu�e uni�tenih i popaljenih sela, pobijenih stanovnika, mnogobrojni
gubici, sve je to samo dio strahota koje su se tu doga�ale i koje su prema�ile sve
�to je rat na zapadu do sada vidio i pokazao.
Njema�ke kolone nadirale su u svima pravcima stotine kilometara duboko u teritorij
Sovjetskog Saveza, va�ni gradovi padali su jedan za drugim, Lenjingrad je bio
stisnut jakim obru�em njema�kih te�kih topova, a Moskva je �ivjela u o�ekivanju
juri�a njema�kih oklopnih kolona koje su se pribli�avale njenim predga�ima.
Bilo je prirodno �to je pod takvim okolnostima ma-lotko obra�ao pa�nju na doga�aje
izvan toga, a najmanje na udaljenim podru�jima Azije. Pogotovo kad se na Dalekom
istoku i na Tihom oceanu sve �inilo da je mirno. Japanske oru�ane snage bile su,
dodu�e, zauzele neka podru�ja Kine, ali sada nije bilo daljnjih napredovanja. Osim
toga, sve to �inilo se tako dalekim i apstraktnim kao da se doga�a na drugoj
planeti.
A onda, iznenada, strahovit udar! Japanske su zra�ne snage napale Pearl Harbor
(Perl Harbor). Preko no�i se ratni po�ar pro�irio na golema prostranstva Azije i
Tihog oceana. Zapravo, i preko tih podru�ja. To je bio po-�etaJs mnogobrojnih
dramati�nih doea�aia i nepo�ted-
nih pomorsko-zra�nih bitaka koje su se redale u stravi�nom nizu. Nova krupna
stranica povijesti svijeta je okrenuta.
No prije nego �to se dade opis tih povijesnih, gotovo apokalipti�kih zbivanja,
potrebno se ukratko osvrnuti na ono �to je prethodilo tim te�kim, uni�tavaju�im i
sudbonosnim borbama. Sve to �ini jedinstvenu cjelinu povezanosti i me�uzavisnosti.
Uzroci po�etka rata na Pacifiku bili su duboki i sezali su unatrag mnogo godina.
Sudbonosna odluka
Kao i obi�no u to doba godine, Tokio, tre�i grad po veli�ini u tada�njem svijetu,
osvanuo je obasjan kosim zracima zimskoga sunca. Bilo je 1. prosinca 1941, dan koji
se ni po �emu nije razlikovao od ostalih dana. Sve je bilo kao i obi�no, �ivot u
gradu tekao je kao i svakog dana, vreva na ulicama bila je nepromijenjena, mase
ljudi �urile su se po svojem poslu, guraju�i se plo�nicima, prepuni tramvaji kr�ili
su sebi put, a bezbrojne �arene reklame sa slikovitim japanskim slovima i
raznobojnim privjescima, koje su visjele pred trgovinama i na poslovnim zgradama,
upotpunjavale su i poja�avale �arenilo bujnog velegradskog �ivota. Gotovo nitko od
preko �est milijuna stanovnika nije smatrao da je ovaj dan druga�iji od ostalih. Pa
ipak, upravo je ovaj dan bio sudbonosan, ne samo za Tokio, nego i za Japan, pa i za
velik dio ostalog svijeta.
Toga dana bila je sazvana izvanredna sjednica vlade na koju je bilo pozvano i
nekoliko vode�ih vojnih li�nosti, generala kopnenih oru�anih snaga, predstavnika
general�taba i admirala flote. Pred pala�om su se redom zaustavljale limuzine iz
kojih su izlazili ministri u sve�anim odijelima, generali i admirali �bo�anskog
Tena - uzvi�enog vladaoca neba�, �to je bio slu�beni naziv japanskog cara. Ovaj
mali broj ljudi, ulaze�i samosvjesno u veliku pala�u, odlu�it �e danas o sudbini
300
General Hideki Tojo, predsjednik vlade Japana, i admiral Isoro-ku Jamamoto, glavni
komandant japanske flote, bili su glavni kreatori koncepcije rata na Pacifiku.
milijuna ljudi! Na toj sudbonosnoj sjednici donesena je formalna odluka da se
zapo�ne novi rat. To je trebalo da bude rat za osvajanje ogromnih prostranstava
Tihog oceana, rat za koji nitko nije slutio da �e tako dugo trajati, donijeti
toliko strahota i zahtijevati toliko �rtava.
Oko tog pitanja vodila se mjesecima o�tra borba izme�u pojedinih grupa. Ve� godinu
dana mornarica je zastupala mi�ljenje da je sada, kad je cijeli svijet zaokupljen
doga�ajima drugog svjetskog rata, pravi trenutak da se i Japan bogato okoristi.
Admirali su smatrali da se sada mo�e do�i do golemog plijena bez ulaska u ratne
avanture i zapravo jeftino. Bit njihovog prijedloga bila je ova: Nizozemsku je
okupirala Njema�ka i, prakti�ki, ne postoji kao dr�ava. A upravo je Nizozemska
imala velike i bogate posjede u Aziji, to jest Indoneziju s velikim teritorijem
brojnih otoka, s dobro razvijenom i prili�no jakom privredom. Pri tom je za Japan
mogao biti osobito va�an velik izvoz indonezijske nafte koja bi poslije osvajanja
bila skrenuta u japanske rafinerije. No, u Indoneziji su bile i brojne tvornice
�e�era, planta�e trske i tropskog vo�a, velika proizvodnja prirodnog kau�uka, kave,
mirodija i drugih vrijednih proizvoda. Bili su tu izgra�eni gradovi, �eljeznice,
luke i ostalo, a bilo je i preko 80 milijuna stanovnika, dakle ogroman potencijal
jeftine radne snage, i veliko tr�i�te za jeftinu japansku robu �iroke potro�nje.
No, osim Indonezije, bila su i druga bogata podru�ja
Saravvakj Svaka ova zemlja ve� i sama za sebe zna�ila je ogromno bogatstvo i
ogromne privredne potencijale. Sve to zajedno pru�alo bi Japanu gotovo neograni�ene
mogu�nosti privrednog razvoja i zadovoljenja i najve�ih planova. To su sada bile,
osim nizozemske Indonezije, kolonije Britanskog imperija i Francuske, ali te su
dr�ave bile u tako kriti�nom polo�aju da ne bi mogle odvojiti ni slabe snage za
obranu tih posjeda. Izvanredna prilika za tre�u imperijalisti�ku silu svijeta Japan
da se time okoristi!
Rukovodioci japanske mornarice tvrdili su da bi sve to bilo mogu�e okupirati pomo�u
postoje�e sna�ne flote, koja je po veli�ini bila tre�a na svijetu. Admirali su
smatrali da bi uz uspjeh dobro organiziranog iznena�enja bilo mogu�e takav prepad
ostvariti bez ikakvog ozbiljnog rizika, a nakon osvajanja sve te ogromne
potencijale pridru�iti japanskoj privredi i tako se trajno koristiti rezultatima
tih ogromnih prirodnih bogatstava. Takva privredna baza omogu�ila bi Japanu da do
kraja postoje�eg rata postane najja�om silom na svijetu. U provedbi takvog plana
iznenadnih osvajanja neza�ti�enih bogatih podru�ja ne bi za Japan postojala
opasnost da se pro�iri rat, jer, kao �to su obrazlagali admirali, ne treba ra�unati
s intervencijom SAD. One ne bi mogle pokrenuti svoje javno mi�ljenje da se krene u
rat zbog japanskih osvajanja tu�ih kolonija u Aziji, a drugih ozbiljnih snaga nema.
O�ito je, da je ova koncepcija mornari�ke grupe bila vrlo realisti�na i da je
postojala velika vjerojatnost da upravo tako provedenim pothvatom Japan bez rata,
brzo i lako, do�e do ogromnih koristi. Sli�no kao �to je Njema�ka zauzela Austriju
i �e-hoslova�ku.
Me�utim, to mi�ljenje nije nailazilo na podr�ku, jer je posve druga�ije bilo
shva�anje pripadnika vojne partije Kodo. Tu su se naro�ito isticali vode�i generali
- ratoborni i neumjereni. Velika osvajanja, koja je do sada provela japanska vojska
i lake pobjede u Aziji posljednjih godina, bile su temelj samouvjerenosti u
vlastitu nepobjedivost i �ovinisti�ku megalomaniju. Htjeli su rat.
Odnosi generala i mornarice bili su vrlo zao�treni. Jo� god. 1936. grupa od 1 400
vojnika, predvo�ena svo-
jim oficirima, poduzela je atentat na admirala Saita koji je bio ministar financija
carske vlade, i raznijela ga ma�evima. Vojska je htjela na svaki na�in i prije
svega osvojiti cijelu Kinu, da bi je u�inila protektoratom i privrednim privjeskom
Japana. Vojnoj kliki na �elu bio je general Tojo, prija�nji komandant japanske
�andarmerije u velikoj marionetskoj dr�avi Mad�ukuo, tj. biv�oj kineskoj pokrajini
Mand�uriji, najbogatijem i najrazvijenijem dijelu Kine, koji je Japan ve� prije
osvojio i podvrgnuo sna�noj privrednoj eksploataciji. Druga va�na li�nost bio je
general Arita, ministar vanjskih poslova. Za njega, kao i za ve�inu japanskih
generala, Njema�ka je bila uzor kojem su te�ili u stvaranju vojne snage Japana.
Arita se zalagao za povezivanje Japana s Njema�kom, protiv Sovjetskog Saveza, u
�emu je i uspio, ostvariv�i 27. rujna 1940. potpisivanje Trojnog pakta Njema�ke,
Italije i Japana, za savez u stvaranju �novog poretka� na svijetu.
U me�uvremenu sukobi su se u japanskom vrhu izme�u umjerene i militaristi�ke grupe
zao�trili do kriti�ne to�ke. Generali su bili doveli Japan na sam rub rata koji je
mogao buknuti svakog �asa. No, u tom trenutku, kad su militaristi pripremili
stupanje u potpuni vojni savez s Njema�kom, mornarica je rekla odlu�no �Ne!� Vlada
premijera Jonoja pala je 22. srpnja 1940, a novoj vladi na �elo postavljen je princ
Konoje.
Princ Konoje bio je za umjerenu politiku, no u svojoj vladi imao je te�ko�e s dva
glavna ministra. Bili su to Macuoka, ministar vanjskih poslova, i opet general Tojo
koji je sada bio ministar rata. Obojica su bila gorljive prista�e Njema�ke, a uz
generala Toja stajala je i jaka klika vojnih komandanata, koja ga je podr�avala.
Dakako, tu su bili u pitanju i krupni interesi japanske bur�oazije i krupnog
kapitala kojeg su se utjecaji mnogostruko odra�avali na razne na�ine.
Sukobi u vrhovima Japana ponovo su se zao�trili. Militaristi su, pod utjecajem
velikih vojnih uspjeha Njema�ke u Evropi, poja�ali pritisak za ulazak Japana u
ratne pustolovine. Mornarica je sve manje uspijevala da to ubla�i i da ograni�i
akciju samo na okupaciju neza�ti�enih podru�ja Indonezije. To je, kona�no, dovelo
18. listoDada 1941. do ostavke Drinca Konoie. Japanskoj
Srednji dio japanske te�ke krstarice T a k a o. Vide se slo�eni i veliki ure�aji
komandnog mosta i razne nagomilane konstrukcije za rukovo�enje borbenim
djelatnostima. Lijevo dolje, u boku broda lansirni aparat s 4 torpedne cijevi.
vladi na �elo do�ao je general Tojo. Time je sudbina daljnjeg toga povijesti bila
zape�a�ena.
Uzalud je ministar mornarice, admiral �imada, iznosio brojke o potrebnim koli�inama
snabdijevanja, osobito nafte, i o podacima raspolo�ivih zaliha. Zatvorili su mu
usta obe�anjem da �e dobiti sve �to tra�i. Dakako, bez realne garancije, jer je
ratoborni zanos generala uklonio sve mogu�nosti razboritog rezoniranja.
Zbog svih tih razloga napetost je u japanskom vrhu naglo rasla i do�la do punog
izra�aja na spomenutoj povijesnoj sjednici koja se 1. prosinca 1941. odr�avala u
Tokiju. Donesena je sudbonosna odluka da se ratnim operacijama zapo�ne ve� za 8
dana, to jest 8. prosinca 1941. (prema tokijskom vremenu, �to zna�i 7. prosinca
1941. prema va�ingtonskom vremenu). To je bila pobjeda industrijalaca i bankara,
koji su te�ili za novim tr�i�tima, za novim izvorima sirovina i za velikim ratnim
dobicima. S njima povezani ministri zbog toga su se vatreno zalagali za rat. Isto
tako �arki su pobornici rata
bili usijani generali koji su �eljeli novu slavu, uspjehe i karijeru, a kojima su
dosada�nje pobjede u Mand�uriji i Kini donijele velik presti� i utjecaj. Ove su se
dvije grupe takmi�ile u nastojanjima da zemlju �to prije gurnu u novi rat. Toga su
dana oni ostvarili svoj cilj. Mi-kado, japanski car, koji se bojao rizika, i neki
diplomati, kojih utjecaji u doba rata postaju bezna�ajni, trudili su se da djeluju
umiruju�e, ali bez uspjeha. Karijeristi militaristi�ke klike, �eljni slave, i
nezasitni privredni magnati, �eljni sirovina i tr�i�ta, bili su nezadr�ivi u svojoj
gorljivosti.
Admirali su bili mnogo manje odu�evljeni. Oni su ozbiljno i tupo gledali pred sebe,
zabrinuti razvojem doga�aja. Oni su znali kakva je bila pomorska snaga protivnika i
bili su svjesni da �e svu te�inu rata snositi flota. Poznavali su i te�ko�e koje
donosi ovakvo prostrano rati�te, kakvo je Pacifik. No, postepeno u toku zasijeda-
nja, samosvjesni i hvalisavi govori pobornika rata, djelovali su na ostale. Svi
prisutni zagrijali su se i odu�evili za ovakvo rje�enje. Kona�no je sudbonosna
odluka donesena jednoglasno, a lica prisutnih sijala su od odu�evljenja, kao �to to
obi�no biva pod uzajamnim djelovanjima u takvim �asovima. �ovinizam je prevladao
razum i kocka je pala. Milijarderi koncerna Micui i Micu-bi�i mogli su biti
zadovoljni. Zadovoljan je bio i general Tojo, predsjednik vlade, koji je
istovremeno bio i ministar oru�anih snaga i �ef general�taba. Samouvjereno se
smje�kao i admiral �imada, ministar mornarice, li�nost bez ja�eg zna�aja, koji je
uvijek bio pod velikim utjecajem generala Toja. Pa i oprezni i umjereni admiral Na-
gano, �ef �taba pomorskih operacija, nije se mogao oteti op�em zanosu.
Ne�to kasnije, kad su limuzine napu�tale pala�u, sve je bilo kao i prije a �ivot u
gradu tekao je nesmetano. Ni�ta nije ukazivalo na veliku katastrofu, nigdje se nije
vidjelo da je potpisana smrtna osuda stotinama tisu�a ljudi. Ve� idu�eg dana primio
je komandant flote admiral Jamamoto od na�elnika glavnog general�taba brzojav:
�Ratno stanje sa Sjedinjenim Dr�avama, Britanskim imperijem i Nizozemskom zapo�et
�e 8. prosinca 1941. stop vodite ra�una da se flota mo�e povu�i u baze, ako usDiiu
nreeovori koii su u toku sa SAD.�
Japanski bojni krsta� K i r i � i m a, nakon izvr�ene modernizacije uo�i rata.
Istog tipa bili su Kongo, H i e i i Haruna.
Ova primjedba u brzojavu bila je suvi�na, jer nije bilo nikakva izgleda, a jo�
manje namjere, da se rat izbjegne. Previ�e je bilo onih koji su rat �eljeli, a
njihova je vlast bila prevelika. Ovi doga�aji bili su prirodna posljedica zbivanja
u posljednjih nekoliko decenija, a naro�ito posljednjih nekoliko godina. Bilo je
samo pitanje vremena kada �e biti u�injen i ovaj posljednji korak. Japan je bio
najve�a velesila u Aziji, zapravo, bila je to jedina azijska dr�ava u kojoj se
kapitalizam po�eo razvijati dosta rano i gdje se razvio vrlo visoko, dok su ostale
azijske dr�ave bile jo� duboko u feudalnim odnosima.
Osvaja�i Dalekog istoka
Brzi razvoj kapitalisti�ke privrede u Japanu posljednjih decenija pro�log stolje�a
doveo je do toga, da je ve� tada doma�e tr�i�te postalo premalo velikim
kompanijama. Tra�ile su prodiranje na druga podru�ja Dalekog istoka. Japan je jo�
krajem devetnaestog stolje�a po�eo te�iti da postigne privrednu i politi�ku
prevlast na Dalekom istoku, a to je brzo dovelo do sukoba s drugim dr�avama i, kao
�to je to obi�no u imperijalisti�kom razdoblju, svr�ilo se osvaja�kim ratovima.
Prva zemlja koju je Japan htio porobiti bila je Koreja.
To je dovelo do sukoba interesa s Kinom i do japan-sko-kineskog rata 1894-1895. U
tom je ratu mlada, tek razvijena japanska flota porazila kinesku mornaricu, a i
ina�e Kina je izgubila taj rat. To je bila prva pobjeda
Admiralski brod japanske flote Nagalo. Cornja je slika nakon izgradnje god. 1920, a
donja nakon temeljite modernizacije, deset godina poslije.
Japana. Njegova snaga rasla je i dalje, industrija se brzo razvijala, a time se
nastavio i pritisak za prodiranje u druge azijske zemlje. Ovo je brzo dovelo do
rusko-ja-panskog rata 1904-1905. Japanska flota porazila je, u vi�e navrata, rusku
carsku mornaricu, zadav�i joj kona�an udarac u bitki kod Cu�ime. Japan je i iz tog
rata iza�ao kao pobjednik, dobiv�i va�na podru�ja na azijskom kopnu.
Japan je izvukao koristi i iz prvog svjetskog rata u kojem je sudjelovao na strani
saveznika. Kako je bio udaljen od svih rati�ta, nije imao nikakvih gubitaka.
Izvukao je samo velike koristi, oja�av�i svoju privredu i mornaricu, a dobio je i
velika podru�ja na Tihom ocea-
Krmena topovska kula japanskog bojnog broda starijeg tipa.
nu. Njegova je privredna i vojna snaga toliko porasla, da je priznat za tre�u
pomorsku silu na svijetu. Bio je najja�a i industrijski najrazvijenija zemlja
Azije. Njegovi imperijalisti�ki zahtjevi jo� su vi�e porasli. Ekonomskim putem
prodirao je svojom trgovinom i svojim kapitalima u gotovo sve zemlje na obalama
Tihog i Indijskog oceana, a te�io je da dobije potpunu vlast nad cijelom Azijom.
Japan se pa�ljivo i uporno spremao na osvajanja novih podru�ja. Stvorio je
relativno jaku industriju za naoru�anje, veliku vojsku i mornaricu. Narod je
odgajan u duhu najve�eg �ovinizma i �eljezne discipline. To je podsje�alo na pruski
sistem u Evropi, iako je u postoje�im oblicima zadr�an specijalno japanski,
orijentalno--teudalni karakter. Uvjeti i odnosi me�u ljudima, postupak prema
ljudima i pona�anje samih pojedinaca bilo je takvo, da je to evropski mozak te�ko
mogao razumjeti, �ak i onda kad je bio naviknut na pruski militarizam. Tu su bili
namjerno njegovani stari feudalni samurajski odnosi, kult srednjovjekovnog vite�tva
pogor�an religioznim fanatizmom i vje�to razvijenom rasnom mr�njom, a sve to u
okviru tehni�ki i ekonomski visoko razvijene dr�ave s evropskom organizacijom.
To je �inilo Japan ne samo opasnim, nego je njegovom nadiranju dalo stra�ne forme,
pa i u odnosu na vlastite ljude. Mikado Hirohito imao je naziv �uzvi�eni vladalac
neba�, njega je svaki Japanac morao smatrati bo�anstvom, kle�e�i u njegovoj
prisutnosti. Zapravo, njegova vlast nije bila tako velika i on je bio vi�e simbol
za pokornost narodnih masa koje su �ivjele u bijedi, a slu�ile su samo kao radno
roblje u tvornicama i rudnicima, uz bijednu pla�u i 12-14-satni dnevni rad, ili kao
hrana za topove u novim osvajanjima. Stvarna vlast bila je, vi�e nego u bilo kojoj
zemlji, u rukama industrijskih i financijskih magnata i militaristi�ke klike. Uloga
i vlast japanske vojske u dr�avnim poslovima bila je ve�a nego u bilo kojoj
suvremenoj dr�avi. Gotovo na svim polo�ajima bili su generali i admirali. Vojska
je, pod okriljem formalnog vrhovnog zapovjedni�tva cara, imala odlu�an utjecaj u
rje�avanju svih poslova unutra�nje i vanjske politike Japana.
Borbe za Kinu i okupacija Indokine
Istovjetnost interesa vojne klike i japanske bur�oazije imala je za posljedicu da
su radili ruku pod ruku, guraju�i Japan u nova osvajanja i ratove, bez obzira na
to, koliko je �rtava u novcu i �ivotima morao za to dati japanski narod. Jo� 18.
rujna 1931. upala je japanska vojska u Mand�uriju koja je bila najbogatiji i
najrazvijeniji dio Kine. U to vrijeme Kina, rastrgana unutra�njim nemirima i
gra�anskim ratom, nije mogla pru�iti ozbiljan otpor, a tada�nje Dru�tvo naroda u
�enevi pokazalo se nemo�nim da zaustavi japansku agresiju. Japan je brzo i bez
te�ko�a osvojio cijelu Mand�uriju i ve� 18. prosinca 1932. osnovao je prividno
samostalnu, a zapravo satelitsku dr�avu Mand�ukuo. To je imalo veliko zna�enje za
daljnji razvoj Japana, jer je iz Mand�urije izvla�io velike koli�ine hrane i raznih
industrijskih sirovina, a nje-eovaJndustriia dobila je veliko tr�i�te. Osim toga,
ja-
panski je kapital ulagao rentabilne investicije u privredu Mand�urije.
Ve� slijede�e godine prodrle su japanske trupe i u Kinu i, pre�av�i veliki Kineski
zid, zauzele su pokrajinu D�ehol, koju su pripojili dr�avi Mand�ukuo. Oja�av�i
armiju i u�vrstiv�i vlast u novoosvojenim zemljama, Japan je krenuo u daljnja
osvajanja. U no�i 7. srpnja 1937. po�eo je veliki napad na Kinu insceniranim
incidentom kod mosta Marko Polo u Pekingu. Dobro smi�ljeni i do detalja
pripremljeni napad dao je o�ekivane rezultate i ve� je za tri nedjelje zauzet
Peking, a idu�eg dana i Tjen-cin. Pod izgovorom drugog incidenta, koji se je
dogodio u �angaju, Japanci se 11. kolovoza 1937. iskrcavaju s velikim snagama na
tom podru�ju. Nakon o�trih borbi zauzimaju va�an mnogomilijunski grad �angaj,
najve�u luku Dalekog istoka, da bi odmah nastavili prodor u unutra�njost Kine,
naro�ito uzvodno uz veliku rijeku Jangcekjang, koja je omogu�ila transporte
brodovima. Nakon uzastopnih zra�nih bombardiranja i �estokih borbi zauzimaju
Nanking 13. prosinca 1937.
Prodiranje je nastavljeno. Ve� 10. sije�nja 1938. Japanci su zauzeli luku Cingtao,
�to je omogu�ilo direktan dolazak morem brojnih transportnih brodova za
snabdijevanje. Nastupanjem prema jugu japanske su trupe du� �eljezni�kih pruga
stigle 6. o�ujka 1938. do obala rijeke Hoang Ho. Unato� �estokom otporu Kineza, 6.
lipnja iste godine pao je Kajfeng. U o�ajni�koj obrani Kinezi su otvorili brane na
rijeci Hoang Ho i ispustili goleme mase vode u dolinu, da bi umjetnom poplavom
silnih razmjera ote�ali japansko napredovanje. U pozadini japanskih trupa po�inje
se sve ja�e osje�ati kineska partizanska djelatnost. Ipak, japanske oru�ane snage
bile su jo� prejake da bi ih se moglo zadr�ati.
Bio je to ogroman uspjeh i sada je Japan imao ve� u svojoj vlasti ogromna podru�ja
Azije s brojnim stanovni�tvom, nekoliko puta ve�im od samog Japana. Dodu�e, bilo je
i velikih te�ko�a zbog gerilske borbe kineskih partizana. Dok je japanska armija,
koja je obavila napad na Kinu imala 250 000 ljudi pod komandom generala Teraukija,
trebalo je sada, nakon osvajanja kineskih podru�ja, mnogo vi�e trupa za �uvanje
prometnih linija u Kini. No, ipak je Japan imao velike privredne koristi,
a osim toga stvorio je sebi povoljan strate�ki polo�aj za daljnja osvajanja.
Do toga nije trebalo dugo �ekati. Japanska flota provela je potpunu i trajnu
blokadu cijele kineske obale. Iznimke su samo britanska luka Hongkong i portugalska
Macao, koje su bile kolonijalni posjedi na kineskoj obali. Na taj na�in bilo je
onemogu�eno snabdijevanje Kine ratnim materijalom. Dodu�e, jo� 21. kolovoza 1937.
bio je potpisan ugovor Kine i SSSR-a o nenapadanju, koji je predvi�ao isporuke
ratnog materijala iz SSSR-a, ali je realizacija bila problemati�na zbog
nerazvijenog kopnenog transporta, velikih daljina i potreba samog SSSR-a.
Dolazi do zao�trenosti izme�u Japana s jedne, a Velike Britanije, Francuske i SAD s
druge strane, zbog povreda njihovih interesa kao i zato, �to su japanski avioni
bombardirali britanske i ameri�ke brodove blizu Nankinga (tzv. Panay incident).
Kinezi su se povukli u duboku unutra�njost zemlje, pa je glavni grad Kine postao
�ungking. Tamo je preseljena i vlada (20. studenog 1937) s generalom �ang Kai �ekom
na �elu.
Sredinom god. 1938. poja�ava se napetost Japana sa Sovjetskim Savezom, s kojim
nakon osvojenih podru�ja Mand�urije postoje duge granice. Dolazi do povremenih
sukoba i borbi du� rijeke Amur sa sovjetskom Dalekoisto�nom armijom pod komandom
mar�ala Blihe-ra*. Sukobi se �ire i na granice Koreje sa SSSR-om a �borbe se
japanskih i sovjetskih trupa u razdoblju od 11. srpnja 1938. do 10. kolovoza 1938.
poja�avaju, da bi dobile svoj vrhunac u dramati�noj bitki kod �ang Ku Fen-ga, �to
je dovelo gotovo do pravog rata Japana i SSSR-a. Japanski generali, opijeni
pobjedama u Kini, �eljeli su nastaviti osvajanja bogatih prostranstava Sibira.
Upoznav�i snagu Crvene armije, odustali su od toga, pa je potpisano primirje, a u
travnju 1941. i petogodi�nji ugovor o nenapadanju, kojim su obje dr�ave osigurale
sebi le�a za predstoje�e krupne povijesne doga�aje.
Japanci nastavljaju svoja prodiranja u ju�na podru�ja Kine, pa 20. svibnja 1938.
zauzimaju Amoj, uspijevaju
' Ruski oblik prezimena je Bljuher, no po�to je kod nas poznatiji kao Bliher,
ostavljen je kod nas uobi�ajeniji oblik imena.
pro�iriti vlast du� cijele obale Kine, sve do Kantona koji osvajaju 22. listopada
1938, i dalje do granica francuske Indokine (dana�njeg Vietnama). No time su
njihove ulo�ene snage do�le do kraja svojih mogu�nosti i fronte se na dulje vrijeme
�zamrzavaju�. Dne 24. srpnja 1939. potpisan je sporazum Craigie (Kreid�i) - Arita,
kojim V. Britanija priznaje Japanu postignuto stanje i vlast nad okupiranim
podru�jima Kine'.
Nekoliko mjeseci poslije, tj. 30 o�ujka 1940, uspostavljaju Japanci u Kini
marionetsku vladu Vang �ing Veja, da sebi tako trajno osiguraju postignute
pozicije. Japan izvla�i iz okupiranih podru�ja ogromne privredne koristi. Dolaze
velike koli�ine jeftinih sirovina, pa japanska industrija naglo pove�ava
proizvodnju. Ratna se proizvodnja pove�ava i za potrebe vojske i za mornaricu.
Koriste�i se ratnim stanjem u Evropi i te�ko�ama zapadnih sila, sredinom 1940.
Japan tra�i pravo da okupira sjeverni dio tada�nje francuske Indokine (sjeverni
Vietnam i Laos), da bi odrezao i s te strane putove za snabdijevanje Kine, �to je
ostvareno 26. rujna 1940.
U prvom tromjese�ju god. 1941. postigao je Japan jo� jedan zna�ajan uspjeh. Pod
njegovim pritiskom do�lo je do sporazuma izme�u njegove marionetske vlade u
Tajlandu i Francuske, kojim ova odstupa Tajlandu, a to zna�i Japanu, velike
predjele Laosa i Kambod�e. U kratko vrijeme od 4 godine Japan je do�ao u posjed
ogromnih podru�ja, direktno ili preko marionetskih vlada, a njegovo prodiranje
pribli�ilo se Maleziji. Japan je brzo stabilizirao svoju vojnu, politi�ku i
ekonomsku vlast. Svi neprocjenjivi privredni izvori tih velikih podru�ja bili su mu
sada na raspolaganju. Samo duboko u unutra�njosti kineske zemlje nastavile su se
borbe u dalekim provincijama s jedne strane s trupama �ang Kaj Seka, a s druge
strane s kineskim partizanima Mao Ce Tunga.
Na drugoj strani zavladala je velika zabrinutost. U Singapuru odr�ana je u travnju
1941. britansko-nizo-zemsko-ameri�ka konferencija koja je razmatrala mogu�nosti
obrane od japanske agresije. Po obi�aju sve je bilo mlako i neodlu�no. Flotne
snage, s kojima su raspolagali u tom dijelu svijeta, bile su prili�no slabe, Ja-
panci su bili pred vratima, a komandanti su se raspli-njavali u nemo�nim
mudrovanjima. Posljedice ne�e izostati.
Plan zauzimanja Pacifika
Kad se razbukta� svjetski rat u Evropi i kad su svi ostali bili zauzeti tim
dramati�nim doga�ajima, smatrao je Japan da je povoljna prilika za daljnja
osvajanja. Bio je spreman za novi udarac na Dalekom istoku. Postignuti uspjesi
podstakli su ga na jo� smjelije planove. Sve glasnije su govorili o novom poretku u
isto�noj Aziji i
0 podru�ju �velikog isto�no-azijskog blagostanja�, u koje je trebalo uvrstiti, osim
osvojenih podru�ja, jo� i Malaju, Burmu, Sijam, Indoneziju i Filipine. Japanski
ministar vanjskih poslova Macuoka izjavio je 25. velja�e 1941, da bijela rasa mora
ustupiti azijskim narodima i cijelu Oceaniju.
Japan je namjeravao osvojiti i Sibir, ali je, svjestan nedovoljne snage za te
pothvate, sklopio sa SSSR-om prije spomenuti pakt o nenapadanju 13. travnja 1941,
unato� velikim naporima Ribbentropa da pridobije Japan za istodobni zajedni�ki
napad na SSSR. Japan se spremao
1 na druga osvajanja koja su mu se �inila daleko unosnija. �elio je, kao �to je ve�
obja�njeno, do�i u posjed bogatih zemalja jugoisto�ne Azije i brojnih velikih otoka
izme�u Azije i Australije, koji su po svom bogatstvu smatrani me�u prvima u
svijetu. A poslije toga do�la bi jama�no nova osvajanja, jer bi Japan imao tako
silnu ekonomsku snagu, da bi mogao razviti dovoljno sna�nu vojsku i mornaricu za
tako velike pothvate. To je bilo upravo ono �to su zastupali japanski admirali i
dio krupnog kapitala.
Velika osvajanja u jugoisto�noj Aziji trebalo je da budu ne samo po opsegu do sada
najve�i japanski pothvat, nego i najopasnija pustolovina, jer bi dovela do rata
protiv Sjedinjenih Dr�ava. Zato je Japan bri�ljivo pripremio veliki plan za borbu
protiv SAD-a i istovre-
Skica japanskog bojnog krsta�a Kongo. Istog su tipa H i e i, K Irisima 1 Haruna,
koji su u�estvovali u mnogim bitkama, na Pacifiku. Istisnina 34 800 t normalno ili
37 030 t u punom optere�enju. Glavno naoru�anje: po 8 topova kalibra 356 mm
zamijenjeni su pred rat novim, koji su imali isti kalibar ali eleva-ciju pove�anu s
30 na 43 stupnja; time je domet porastao s 21.000 na 36 000 m. Turbina snage 105
000 KS zamijenjena je novima od 136 000 KS, a brzina pove�ana na 31 �vor. Dva od
njih, tj. H i e i i K i r i t i m a, potopljeni su god. 1942. u borbama za
Guadalca-nal. Preostalim je poja�ano protuavionsko naoru�anje na 117 topova kalibra
25 mm. Posada 1 437 ljudi.
mena osvajanja velikih kolonijalnih podru�ja. Bilo je sanio pitanje vremena kada �e
se taj veliki plan po�eti ostvarivati. Formalna sudbonosna odluka za po�etak akcije
donesena je na spomenutoj sjednici vlade, 1. prosinca 1941.
Mnogo prije nego �to je veliki rat na Pacifiku ozbiljno pripreman, vojni stru�njaci
japanskih �tabova izradili su plan za izvo�enje operacija. Zapravo, izra�eno je
nekoliko planova, jer su vojni uspjesi u Aziji zavrtjeli glavom Japancima i oni su
i�li na sve ve�e i smjelije pothvate. Prvi plan izra�en je jo� god. 1938, ali bio
je dosta skroman i predvi�ao je samo rat protiv Nizozemske, da se preotme
Indonezija.
Ata�e njema�ke ambasade general Wenecker (Vene-ker), koji je imao prilike dobro
upoznati Japan uo�i rata i za vrijeme rata ali, koji je bio Japancima vrlo nesklon,
o�tro je kritizirao rad japanskih vrhovnih �tabova, tvrde�i u izvje�tajima Berlinu,
da u Japanu nema jedinstva u komandi i stvarnog komandnog �taba, nego da Dostoii
mnoso �efova s mnogo samovolje i nedovolj-
III' ;itiiiit�ift:
Najja�i japanski brodovi Nagato i Mutsu nekoliko su puta temeljito modernizirani
izme�u dva rata. Tona�a im je pove�ana s 33 600 t na 39 600 t zbog raznih
poja�anja. Novi topovi 406 mm, koji su tom prilikom postavljeni, imali su kod
elevacije na 43 stupnja domet �ak 42 000 m.
ne suradnje, a naro�ito da vojska i mornarica rade posve odvojeno, bez me�usobne
veze. Unato� tome �to je, o�igledno, bilo mnogo suprotnosti i trvenja, �efovi su se
glavnih �tabova �esto sastajali, katkad i vi�e puta nedjeljno. Osim toga, stvari su
pretresane i u Gensuifu, tj. Savjetu admirala i generala, �to dodu�e, nije imalo
odlu�uju�i utjecaj na tok doga�aja, ali su se ipak sastajali i dogovarali svi
va�niji admirali flote i generali armije.
Osim toga, postojale su i dvije ustanove koje su pru�ale dovoljno mogu�nosti za
povezivanje vojske i mornarice, i za jedinstvo rada, iako to, dakako, ne zna�i da
nije bilo, kao �to je ve� spomenuto, krupnih razmimoi-la�enja me�u pojedinim
glavnokomanduju�im �efovima. Te dvije ustanove bile su Gunji sengi in i Senji dai
ho-nei. Prva od njih, Gunji sengi in ili Vrhovni vojni savjet, bila je va�na i
utjecajna ustanova koja se sastojala od svih najva�nijih komandanata flote i
armije, od �efova
Krstarica K a k o, 8 700 t standard, odnosno 11 400 t u punom optere�enju. Japan je
god. 1926. izgradio 2 krstarice ovog tipa. Kako i Furutaka. Turbine 103.000 KS
omogu�ile su brzinu 33,5 �vorova. Naoru�anje 6 topova s 200 mm u 6 jednocijevnih
kula, 4 protuavionskih 80 mm i 12 torpednih cijevi na bokovima s 610 mm. Posada 625
ljudi. Tri godine prije rata temeljito su modernizirane.
Primjedba za sve ilustracije: razlike u brojevima tona�e japanskih brodova u raznim
publikacijama pojavljuju se kao posljedica slu�benog objavljivanja namjerno
iskrivljenih podataka, radi izigravanja me�unarodnih ugovora. Pomorske su velesile
god. 1923. potpisale tzv. Va�ingtonski sporazum o pomorskom razoru�anju, kojim su
preuzele to�no definirane obaveze o pojedinim tipovima brodova, ograni�enja najve�e
dopu�tene pojedina�ne tona�e, na�ina izra�unavanja i cjelokupne dopu�tene tona�e
svih novoizgra�enih brodova doti�ne kategorije. Postavke Va-�ingtonskog ugovora
dominirale su izgradnjom flotnih snaga glavnih velesila izme�u dva svjetska rata.
To se osobito odnosi na krstarice. Japan je objavljivao iskrivljene smanjene
podatke, da bi vi�e utrpao u kvote dopu�tene ugovorom, usprkos tome �to je ugovor
jasno definirao na�in mjerenja tona�e po tri kategorije standard, normal i puno
optere�enje ovisno o koli�inama ukrcane opskrbe.
general�tabova i visokih inspektora armije i mornarice. Visoki vojni savjet bio je
odlu�uju�i u pitanjima velike strategije, vojnih planova, na�ina formiranja i
upotrebe oru�anih snaga, pa je imao velik ugled.
Senji dai honei ili Carev general�tab bila je ustanova zami�ljena da postoji samo
za vrijeme rata, radi dono�enja osnovnih odluka vojne prirode i za upravljanje
operacijama. Kao direktan organ japanskog cara, ovaj je general�tab imao vrhovnu
rije�, utoliko vi�e, �to su njegovi �lanovi bili ministar mornarice, ministar
vojske, �efovi generalnog �taba mornarice i vojske s nekoliko svojih suradnika.
Ovaj je �tab, kome je predsjeda-
Japanska krstarica Aoba. Izgra�ene su dvije jedinice ovog tipa 1924-1972. koje su
temeljito modernizirane uo�i rata. Istisnina im je 9 000 t standard, odnosno 11 700
t u punom optere�enju. Turbine snage 108 00 KS davale su brzinu 33,5 �vorova.
Akcioni radius 8 000 milja s brzinom 14 �vorova. Posada 620 ljudi. Naoru�anje 6
topova kalibra 203 mm, 4 sa 120 mm i 8 protuavionskih s 25 mm. Osim toga, 8
torpednih cijevi i 1 katapult s 2 izvi�a�ka hidroplana. Ove krstarice Aoba i
Kinugasa zajedno s prija�njim Kako i Furutaka, �inile su grupu tzv. ekonomskih
krstarica, jer su imale tona�u manju od uobi�ajene.
Japa.iska te�ka krstarica N a � i. Istog su tipa Mioko, A � i -gara i Haguro. Sve
�etiri Izgra�ene 1925 - 1929 poslije temeljito modernizirane, pri �emu lm je
standardna tonaia zbog poja�anja pove�ana s 10 940 t na 13 400 t, odnosno na 15 700
t u punom optere�enju. Bile su to najja�e i najuspjelije japanske krstarice.
Turbine 130 000 KS omogu�ile su brzinu 33,5 �vorova, koja je kod pove�anja tona�e
spala na 31,5 �vorova. Naoru�anje je god. 1941. Iznosilo 10 topova po 203 mm, 8
protuavionskih po 25 mm i 16 torpednih cijevi. Dva katapulta s 3 Izvi�a�ka
hidroplana. Pri kraju rata protuavionsko naoru�anje pove�ano je na 52 topa po 25
mm. Ove su krstarice imale veliku ulogu u ratu na Pacifiku.
Japanska te�ka krstarica M i o k o, za vrijeme gradnje na brodogradili�tu Jokosuka.
Iza nje je krstarica Aoba manjeg tipa, u dovr�avanju. Na boku krstarice Mioko vide
se dvije grupe po tri velika okrugla otvora. To su u bok ugra�ene torpedne cijevi.
Japanske krstarice imale su ja�e torpedno naoru�anje od uobi�ajenog, a njihov
smje�taj bio je osebujan, jer su bile u trupu umjesto na palubi, kako je ina�e
primijenjeno u svijetu.
vao car, ustanovljen god. 1937. zbog rata u Kini, ali nije uop�e prestao djelovati,
�to dokazuje da je Japan stalno spremao osvajanja. Obje ove ustanove, tj. Vi�i
vojni savjet i Carev general�tab, pro�ao je i spomenuti plan. Ostao je na snazi
dvije godine. Onda je god. 1940. izra�en novi plan kao posljedica daljnjeg razvoja
doga�aja u svijetu i mnogobrojnih razmatranja prvobitnog plana. No i ovaj je plan
predvi�ao samo osvajanja u pravcu juga, pri �emu je trebalo da dio flote zauzme
polo�aje prema ameri�kim bazama, radi za�tite od akcije ameri�ke flote.
Krajem 1940. plan je bio na razmatranju u vrhovnom vojnom savjetu. �itav Gunji
sengi in bio je na okupu. U prisustvu admirala Nagane, na�elnika �taba pomorskih
operacija, i generala Sugijama, na�elnika general�taba vojske, izlo�en je nedavno
izra�eni plan. To nije bio samo plan ratnih operacija, nego op�irna vojno-tehni�-ka
i ekonomska studija. Potreba novih osvajanja obja�njena ie Dorjunom iaDanske
nrivrede sirovinama koje
su bile potrebne da bi japanska privreda mogla nesmetano funkcionirati i pove�ati
proizvodnju. Iz podataka i analiza stru�njaka vidjelo se, da Japan ne mo�e voditi
du�i i ozbiljan rat, jer je proizvodnja ratnih materijala bila nedovoljna, a cijela
je privreda, pa i snabdijevanje oru�anih snaga, bila zavisna od sirovina iz
inozemstva. Japan nije imao dovoljno �eljezne rude ni ruda mangana, nikla, bakra,
olova, kalaja, aluminijuma, itd. Nije imao dovoljno kau�uka, pamuka i drugih
sirovina, ni dovoljno hrane za prehranu stanovni�tva i armije. Najte�i je bio
nedostatak nafte, jer ovdje proizvodnja nije pokrivala ni 10% najskromnijih
potreba, a to je, drugim rije�ima, potpuno dovodilo u pitanje cijeli pogon flote,
avijacije i armijske motorizacije ve� poslije kra�eg vremena.
Nije bilo nikakve sumnje, jer su brojke jasno govorile. Bile su izra�unate
potro�nje svih va�nih sirovina i materijala, i mogu�nosti njihove proizvodnje ne
samo u Japanu, Koreji i Mand�uriji, nego i u podru�ju Kine, Indokine i �ijama, koja
su podru�ja bila ve� u vlasti Japana. Ove brojke govorile su o velikoj ekonomskoj
slabosti Japana u svjetskim razmjerima ili vo�enja velikog rata, unato� tome �to je
Japan bio industrijski i ekonomski najja�a dr�ava Azije.
No brojke su pokazivale istom nepobitno��u i ne�to drugo. Izra�eni prora�uni o
proizvodnji svih va�nih sirovina i materijala na podru�ju Indonezije, Filipina,
Malaje i Burme, pokazivali su da je bogatstvo ovih krajeva tako veliko, da mo�e
potpuno osigurati snabdijevanje Japana, omogu�iti veliki rat i dati podlogu za
najve�e avanture. Nije potrebno posebno naglasiti koliko su te �injenice zanijele
japanske industrijalce i privrednike, koji su u tome vidjeli mogu�nosti silnih
zarada, i vojne �efove koji su mislili dobiti mogu�nost za jo� ve�a osvajanja. Zato
nije �udo �to su se opet na�li na istoj liniji oni koji su te�ili da ekonomski
osvoje svijet i oni koji su to �eljeli posti�i vojni�ki. Zato se Japan i nije dao
nagovoriti da napadne SSSR, kao �to je to nastojao Ribbentrop, jer je iz Sibira
mogao izvu�i male ekonomske koristi, naro�ito u pore�enju s bogatstvima jugoisto�ne
Azije. Japan je i�ao svojim putem kojim je mislio da �e posti�i najve�e koristi.
Ministar vanjskih
Uspore�enje ameri�kog i japanskog tipa velikih podmornica kakve su gra�ene u
velikim serijama za operacije na Pacifiku. Gore ameri�ki tip serije T s 1 475 t na
povr�ini, odnosno 2 370 t zaronjene, brzina 20,8 �vorova iznad i 8,7 �vorova ispod
vode. Deset torpednih cijevi. Dolje japanski tip veli�ine 1 833 t izronjen i 2 602
t zaronjen, brzine 23 �vora na povr�ini i 8 �vorova pod vodom. Posada 80 ljudi.
Opskrbljena je za 75 dana boravka na moru.
poslova Macuoka izjavio je na procesu protiv ratnih zlo�inaca, poslije rata u
Tokiju: �Nisam uspio skrenuti pa�nju vojnih �efova prema sjeveru. Rukovodioci
vojske i mornarice bili su jednodu�ni u nastupanju prema jugu.�
Danas su poznate brojke i podaci mnogih japanskih planova, jer su mnogi dokumenti
prona�eni poslije rata u arhivima Tokija. Iz njih se, na primjer, vidi da su
Japanci ra�unali kod nafte na godi�nju potro�nju za mornaricu 2 500 000 m3, za
armiju 600 000 m3 i za sve ostale potrebe 2 400 000 m3, tj. ukupno 5 500 000 m3,
dok je cjelokupna proizvodnja, ubrojiv�i i sinteti�ki benzin, iznosila 500 000 m3.
Postoje�e zalihe uo�i rata s Amerikom bile su ne�to preko 9 000 000 m3. Da je to
bila jedina te�ko�a u snabdijevanju Japana, bila bi dovoljna da ugrozi uspjeh, a
sli�no je bilo gotovo sa svima va�nim sirovinama i materijalima. Zato je bilo
logi�no stanovi�te svih vojnih �efova i ekonomsko-tehni�kih stru�njaka, da se prije
upu�tanja u nove pustolovine moraju osigurati naftom i sirovinama.
Namjere komande japanski flote
Na spomenutoj konferenciji vrhovnoga savjeta krajem 1940. nije bilo nikakva
kolebanja o osvajanju jugoisto�ne Azije. Ali zbio se drugi va�an doga�aj
sudbonosnog zna�enja za razvitak povijesti. Uzrok je bio admiral Isoroku Jamamoto,
glavni komandarit japaVsTte operativne flote. Po svojim kvalitetima bila je to
najja�a li�nost japanske flote. Na�itan i energi�an poBbmik kombinirane upotrebe
mornarice i avijacije, odli�an poznava� taktike, u�ivao je veliko po�tovanje i
ugled. Sudjelovao je jo� u bitki kod Cu�ime god. 1905, gdjV je bio ranjen. Uveo je
mnoge nove mjere u japansku flotu, i u na�inu rukovo�enja i upotrebe, i u
strategiji i iaktici, od kojih su neke mjere zna�ile pionirski rad i poslije se
pokazale kao vrlo dalekovidne, jer je razvoj u drugim velikim flotama naknadno
po�ao sli�nim putom.-
Flotu i avijaciju, koje su bile pod njegovom komandom, podvrgao je napornom i
intenzivnom vje�banju pod tako te�kim i realisti�nim uvjetinla, da je to dovodilo
do �estih nesre�a, naro�ito u mornari�koj avijaciji. On je imao osobito velike
zasluge za uzorno provedene operacije i velike uspjehe flote u prvom razdoblju
rata. Prema predlo�enom planu admiral Jamamoto, koji je do tada bio na strani
oprezne grupe, zauzeo je krajem 1940. sasvim novo stanovi�te. Izme�u ostalog rekao
je:
�Nema sumnje da je prijeko potrebno provesti osvajanja prema jugu i time omogu�iti
Japanu snabdijevanje sirovinama u koli�inama koje su mu potrebne. N�a su sredstva
dovoljna da provedemo tp osvajanje brzo i uspje�no, i da ostvarimo s na�im
trgova�kim brodovima prijevoz svih potrebnih koli�ina materijala. U tom pogledu
plan je dobro izra�en i obrazlo�en solriJfri5m prora�unima. No, po mom mi�ljenju,
plah- ima veliki nedostatak. Usmjeren je samo prema jednom, i t"b najslabijem
protivniku, tj. protiv oru�anih snaga Nizozemske. Me�utim, u tom prostoru postoje
krupni irrtfer&si Sjedinjenih Dr�ava i Velike Britanije, �ije fl�te Affif�Hk-�u
velikim snagama. Ove se snage fndgti ofclaitjaU. ha
Japanski bojni brod F u s o u doku. Ljudi na slici daju mogu�nost ocjene velikih
dimenzija broda. Istog je tipa i bojni brod J a m a � i r o. Visoka nagradnja kod
komandnog mosta bila je zna�ajna za sve ve�e japanske ratne brodove zbog slo�enog
sistema za rukovo�enje pomorske borbe. Od palube do vrha nad-gra�e je poput 14-
katnog nebodera.
baze u Singapuru i Filipinima, i time iz najve�e blizine ugroziti izvr�enje plana.
Mi mo�emo biti iznena�eni nekom akcijom protivnika i on mo�e presje�i sve linije
na�ih pomorskih komunikacija. To bi za nas zna�ilo katastrofu, jer �e protivnik
birati mjesto i vrijeme udaraca �to �e na�u flotu dovesti u slab polo�aj. U tom
slu�aju ne bih mogao jam�iti da �e flota mo�i odr�ati sigurnost komunikacija s
jugoisto�nom Azijom.�
Ovo stanovi�te energi�nog i uglednog admirala izazvalo je veliku pa�nju, a
djelomi�no i zabunu ostalih vojnih �efova. Je li to trebalo shvatiti kao strah od
rizika i kao prijedlog da se odustane od namjeravanih osvajanja? Iznena�enje je
bilo veliko, a postalo je jo� ve�e kada je admiral Jamamoto nastavio izlaganjima:
/
1
Mm
�k 1
U opse�nim i temeljitim pripremama za napad na Pearl Harbor, Japanci su izradili i
ovaj model te ameri�ke baze sa svim pojedinostima, da bi na njemu pripremili obuku
zrakoplovnog osoblja. Prisutni ljudi na slici omogu�uju da se dobije dojam o
veli�ini tog modela, po kojem se osoblje kretalo splavima.
�Uzev�i sve okolnosti u obzir, smatram da mo�emo biti sigurni u uspjeh samo onda,
ako mi izvr�imo napad. Tada �emo mi izabrati vrijeme, mjesto i na�in udarca, a ako
to izvedemo sasvim iznenada, mo�emo ja�em protivniku nanijeti tako te�ke gubitke,
da ne�e vi�e biti ja�i i da �emo s uspjehom izvr�iti i iskoristiti na�a osvajanja
prema jugu. Imam povjerenje u na�e nosa�e aviona. Umjesto da dopustimo da drugi
udare na nas, moramo udariti prvi, i to istovremeno na sve va�ne baze, jer �e samo
onda uspjeti na� desant prema jugu.�
Ovaj smjeli plan i jasno�a njegova obrazlo�enja izazvali su sna�an dojam. Ipak,
bila je to prevelika zamisao a da bi se mogla odmah prihvatiti. Trebalo je dosta
vremena dok je postalo jasno, da je, sa stanovi�ta osvaja�ke politike
militaristi�kog i imperijalisti�kog Japana, put op�eg napada onaj, koji obe�ava
najvi�e uspjeha avanturisti�kim osvajanjima �to su ih �eljeli provesti.
Prvi je dao podr�ku tom planu admiral Osami Naga-no, na�elnik �taba pomorskih
oru�anih snaga i �lan careva general�taba, a onda su ga primili i ostali, pa je
usvojen i u Carevu general�tabu. To je drugim rije�ima zna�ilo, da je Japan odlu�io
istovremeno napasti Sjedinjene Dr�ave, Veliku Britaniju i Nizozemsku.
1
Gore: japanska te�ka krstarica A � i g a r a, snimljena uo�i rata za vrijeme
posjete njema�koj ratnoj luci Kiel. Dolje: japanska te�ka krstarica Mioko s
kamufla�nim bojadisanjem, spremna za ratne operacije.
Uostalom, Japancima koji su �etiri decenija prije toga sli�no zapo�eli rat protiv
Rusije, izvr�iv�i bez objave rata prepad na Port Artur, i koji su zbog toga imali
velike prednosti u kasnijim borbama, bila je ideja mu�kog napada na iznena�enog
protivnika u njegovir bazama prije objave rata vrlo bliska i lako prihvatljiva. No,
Japanu je bilo jasno da ovaj puta ima posla s mnogo ja�im protivnikom i da je rizik
mnogo ve�i. Zato je uspjeh zavisio od brzine i preciznosti napada. Velika te�ko�a
bila je u tome, �to je istovremeno trebalo izvr�iti napad na raznim podru�jima,
udaljenim me�usobno na tisu�e kilometara, a to drugim rije�ima zna�i, da je trebalo
svoje snage raspar�ati. Time se pove�ao rizik. Ipak, Japanci su prihvatili tu
smjelu pustolovinu i po�eli se pripremati za njeno provo�enje.
Gotovo punu godinu dana razra�ivani su detaljni planovi i vr�ena jo� intenzivnija
vje�banja u mornarici. �to je vrijeme vi�e odmicalo, vje�be su i pripreme postale
intenzivnije. Vrijeme po�etka napada nije bilo to�no odre�eno, jer je zavisilo od
mnogih raznovrsnih okolnosti: u prvom redu od odvijanja svjetskih doga�aja i
zbivanja na pozornici drugog svjetskog rata u Evropi. Ipak, posljednjih mjeseci
god. 1941. vidjelo se, da se to vrijeme pribli�ava i pripreme su postale
grozni�ave. Flota je prema izra�enom planu ve� u studenom izvr�ila postepena
prikupljanja, i na raznim zaba�enim mjestima japanskog oto�ja ve� su �ekale spremne
pojedine grupe, odre�ene svaka za pojedini zadatak.
Plan napada bio je izra�en vrlo pa�ljivo, do najsitnijih pojedinosti. Naro�ito va�i
to za napad na Pearl Harbor, koji je izra�en uz osobno sudjelovanje admirala Jama-
mote. U studenom 1941. odr�an je jo� jedan sastanak vrhovnih �efova armije i
mornarice, na kojem su jo� jednom razmotreni svi planovi i posljednji dogovor.
Protokol toga sastanka sa�uvan je i prona�en poslije rata u tokijskim arhivima. Iz
toga se vidi, da je te�i�te napada bio Pearl Harbor, ali je trebalo da operacije u
ostalim pravcima po�nu ne �ekaju�i rezultate ovog napada. Zato su bile odre�ene
posebne samostalne grupe za zauzimanje Malaje, Filipina i napada na baze Guam, Wake
(Veik) i Singapur, kao i zauzimanje cijele Indone-ziie. Za izvo�enje ovih zadataka
nije osigurana jedin-
stvena komanda, nego je svaka grupa imala samostalnu komandu. Po potrebi
koordinaciju bi preuzeo Carev general�tab.
Poslije toga admiral Osami Nagano, na�elnik �taba pomorskih oru�anih snaga, izdao
je op�i nalog za operacije, koji je dostavljen svima glavnim �efovima armije i
mornarice u toku studenog 1941. U tom su nalogu odre�eni zadaci mornarice u
predstoje�em ratu: nastaviti nadziranje obale Kine i Jangcekjanga, uni�titi
pomorske snage neprijatelja na Dalekom istoku, uni�titi neprijateljsku flotu na
Havajima, zauzeti najva�nije strategijske polo�aje na podru�ju juga i uni�titi
borbenu sposobnost neprijatelja. U obrazlo�enju su dana jo� neka uputstva
komandantima pojedinih grupa. To�an dan po�etka napada odre�en je tek na
konferenciji 1. prosinca 1941.
Flota zemlje �Izlaze�eg� sunca�
Japan je u to vrijeme raspolagao flotom koja je po snazi bila na tre�em mjestu na
svijetu. Jezgru flote �inilo je 10 bojnih brodova, jer su tada bojni brodovi jo�
smatrani kao jezgra i mjerilo snage svake mornarice. Kao i u ostalim tada�njim
flotama svijeta, ovi su bojni brodovi imali preko 20 godina, ali su temeljito
rekonstruirani i sasvim modernizirani. �etiri od njih imali su brzinu od 26
�vorova, jer su svojevremeno gra�eni kao bojni krsta�i. Najja�i su brodovi bili
Mutsu i Nagato od 33 000 tona, naoru�ani topovima od 356 mm. Pred zavr�etkom bila
su dva broda, Jamato i Musa�i, koji su bili daleko ve�i od bilo kojeg ikad do tada
izgra�enog ratnog broda na svijetu. Prvi od njih zavr�en je nekoliko nedjelja
poslije po�etka rata. Veli�ina ovih brodova bila je gotovo 73 000 tona, a bili su
naoru�ani s 9 topova od 460 mm, dok je tada najve�i kalibar u svjetskim flotama bio
svega 406 mm.
____5t|F3
0 0 0 0 0 0-B
0 0 ? 0

Popre�ni presjek na dva razli�ita mjesta (kod kotlova i kod turbina) bojnih krsta�a
tipa Kongo. Brojevi na crte�u ozna�uju debljinu oklopa u milimetrima. Vidi se da je
konstrukcija temeljito provela za�titu brojnim popre�nim i uzdu�nim pregradama
Tlocrt srednjeg dijela bojnog krsta�a pokazuje parne kotlove ozna�ene sa C, i
strojarnicu s 4 turbinske grupe, svaka s po tri turbine, i to AP visokotla�ni, MP
srednjotla�ni i BP niskotla�ni dio Kondenzatori su ozna�eni sa CR, zup�ani
prenosnici RC, a pio pelerske osovine sa TC. Krug u sredini izme�u kotlovnice i
stro jamice prikazuju temelj te�ke topovske kule s dva topa kalibra 356 mm. koji se
prote�e od palube okomito do dna broda. Novi topovi imali su kod elevacije od 43
stupnja domet 36 000 m. Tlo crt pokazuje brojne nepropusne pregrade radi pove�anja
nepoto pivosti broda ograni�enjem o�te�enja samo na jedan pogo�eni prostor.
Najva�niji dio japanske flote bili su nosa�i aviona, �to u to vrijeme jo� nije
sasvim bilo jasno ni Japancima, kao ni ostalim vode�im mornaricama svijeta. Ipak,
japanska komanda posve�ivala je nosa�ima veliku pa�nju, i zapravo je prva u
povijesti pomorstva primijenila taktiku u kojoj nosa�i aviona nose te�i�te zadatka,
a ostali brodovi slu�e samo za njihovu za�titu. Svega pola godine poslije, po�ela
je tu istu taktiku upotrebljavati i ameri�ka flota, a budu�i da je raspolagala
ja�im snaga-
Japanski bojni krsta�i: gore H i e i na pokusnoj vo�nji god. 1939. nakon temeljite
modernizacije u brzini preko 30 �vorova, a dolje Kiri�ima istog tipa, tako�er
snimljen god. 1939, poslije modernizacije na sidri�tu.
ma, i uspjeh je bio ve�i. Japanska flota imala je u po�etku rata 13 gotovih nosa�a
aviona, a 2 velika bila su u zavr�avanju. Od toga je 7 brodova izgra�eno kao pli-
vaju�e baze za hidroavione, od kojih je svaki mogao prenijeti 16 aparata, tako da
su ovi brodovi vi�e slu�ili za zadatke izvi�anja, pratnju konvoja i sudjelovanja
kod desantnih operacija. Kao flotne nosa�e aviona moglo se smatrati samo 6 jedinica
i 2 u gradnji. Najja�i nosa�i aviona bili su Kaga i Akagi s 80, odnosno 60 ukrcanih
aviona. Zapravo bili su jo� ve�i Zuikaku i Sokaku, koji su tek bili u dovr�avanju,
a imali su 30 000 tona i svaki po 70 aviona. Ostali brodovi bili su manji i nosili
su po 30 do 40 aviona.
Japanska flota raspolagala je s prili�no velikom snagom u krstaricama, jer je
VVashingtonska konferencija za razoru�anje odredila veli�ine i naoru�anja
krstarica, ali nije ograni�ila njihov broj. Zato je Japan forsirano gradio
krstarice i na po�etku rata raspolagao s 12 te�-
Model japanske te�ke krstarice T a k a o. Izgra�ene su �etiri jedinice god. 1931.
istog tipa s 13 400 t. Naoru�anje 10 topova kalibra 203 mm u 5 dvostrukih kula.
Ispod dimnjaka vidi se sna�no torpedno oru�je, ali ne vi�e ugra�eno u trup kao kod
prija�njih tipova krstarica. Na jarbolu je antena primitivnog radara, postavljenog
pri kraju rata.
kih i 28 lakih krstarica. Osim toga, japanska je flota raspolagala s 96 ve�ih i 40
malih razara�a, zatim 36 velikih i 22 manje podmornice, te �itavim nizom ostalih
manjih i pomo�nih brodova. Ukupno je japanska flota imala gotovo 400 brodova s 1
270 000 tona".
Kao posebna specijalnost u japanskoj mornarici bile su sasvim male podmornice s
posadom od 2 �ovjeka. Ovakve minijature ili patuljaste, tzv. d�epne podmornice,
po�ele su poslije graditi i mornarice Njema�ke, Italije i Velike Britanije.
Japanska je mornarica razvila i usavr�ila torpedno naoru�anje i u tome prestigla
mnoge druge flote. Japanci su upotrebljavali mnogo ve�a torpeda, kalibra 600 mm, s
ekplozivnim punjenjem od 500 kg, dok se u drugim mornaricama upotrebljavao torpedo
od 533 mm promjera s 300 kg eksploziva. Osim toga, imali su torpeda punjena kisikom
umjesto komprimiranim zrakom, �to im je omogu�ilo domet 5 000 m brzinom od 49
�vorova, dok su ameri�ka torpeda postizala 4 000 m brzinom od 46 �vorova. Kod
razara�a
Misli se na tone deplasmana, tj. te�ine istisnute vode, a �to u stvari odgovara
te�ini broda. Tako se definira veli�ina ratnih brodova. Kod trgova�kih brodova je
posve druga�ije, i veli�ina se odre�uje u bruto registarskim tonama, dakle u
zapremnini. Op. aut.
imali su u pripremi, osim torpeda u cijevima, jo� i rezervni torpedo za svaku
cijev, kojima se moglo i te�kim uvjetima vo�nje na moru puniti torpedna cijev u
roku od 20 minuta, �to nije bilo uobi�ajeno u drugim mornaricama. Avionska torpeda
moglo se baciti s visine od 300 m i kod brzine aviona do 400 km na sat.
Japan nije imao posebnu avijaciju, nego je ona bila dodijeljena direktno kopnenim
ili pomorskim oru�anim snagama. Tako je mornarica u po�etku rata raspolagala s 1
685 aviona u slu�bi. Ve�ina je ovih aviona bila vrlo dobra, jer su Japanci stalno
kopirali najbolje inozemne modele i usavr�avali ih. Japanski torpedni avioni i
bombarderi bili su jednaki najboljim inozemnim tipovima toga vremena, a �uveni
lovci tipa Zero bili su u manevarskim svojstvima i brzini gonjenja bolji od
ameri�kih, samo �to nisu imali oklop i osiguranje rezervoara od po�ara. Poslije, u
toku rata/japanska avionska industrija nije mogla dr�ati korak s ameri�kom ni u
koli�ini ni u tipovima aviona.
Japan je bio napredovao u proizvodnji opti�kih instrumenata, naro�ito no�nih
dalekozora, �to je u nekoliko ratnih operacija na Pacifiku imalo odlu�ni utjecaj.
Naprotiv, Japan je bio zaostao u razvoju podvodnih lo-katora i brodske
elektrotehnike, naro�ito radara, �to je imalo znatne posljedice pridonose�i
kasnijim neuspjesima. Isto tako je u japanskoj mornarici bila zanemarena slu�ba
polaganja i �i��enja mina, a i za�tita konvoja.
Kopnene oru�ane snage raspolagale su u po�etku rata snagom od 1 700 000 ljudi, ali
od toga je u velikoj
Skica japanskog razara�a F u b u k i. Svih 20 jedinica ovog tipa imali su va�nu
ulogu gotovo u svima bitkama na Pacifiku, dokazav�i svoju odli�nu konstrukciju.
Istisnina je 1 750 t standard, odnosno 2 310 t u punom optere�enju. Turbine 50 000
KS, brzina 38 �vorova, autonomija 4 700 milja s 15 �vorova. Naoru�anje 6 topova
kalibra 127 mm u 3 dvocijevne kule. Torpedno naoru�anje 9 cijevi u tri trostruka
lansirna aparata kalibra 610 mm. Posada 197 ljudi. Tlocrt pokazuje na krmi tra�nice
za dubinske bombe, a iza drugog dimnjaka na bokovima tra�nice su za dovoz torpeda
do cijevi.
i uspje�no provedenoj akciji za osvajanje jugoisto�ne Azije bilo upotrebljeno svega
oko 12 najboljih divizija. Armija je raspolagala vlastitom avijacijom od pribli�no
3 000 aviona. Osoblje mornarice i suhozemne vojske pro�lo je opse�nu obuku koja je
bila dobro prou�ena, o�tra i naporna. Mornarica je za svoje neprekidne i naporne
vje�be redovito upotrebljavala mora sjevernih podru�ja, ne samo zbog toga �to tamo
nije bilo gotovo nikakvog trgova�kog brodovlja, pa se mogla odr�ati ve�a tajnost,
nego i zato, �to su tamo vremenske prilike nepovoljnije, s �estim vjetrovima,
maglama i olujama. Vje�be su �esto bile skop�ane s ljudskim �rtvama, ali je s
vremenom japanska flota time postigla izvanredno visok stupanj pomorske i takti�ke
izvje�banosti.
Leta�ko osoblje avijacije imalo je najmanje po 500 do 800 sati letenja, od toga
velik dio u ratnim operacijama, za �to je bilo dovoljno prilike u ratu s Kinom.
Osim toga, osoblje svih grana oru�anih snaga bilo je podvrgnuto izvanredno jakoj
�ovinisti�koj propagandi, �to je imalo za posljedicu da su se Japanci svuda borili
�ilavo i s preziranjem smrti, i da su sve do kraja rata obi�no branili svaki
polo�aj do posljednjeg �ovjeka.
Velike japanske torpedne cijevi u polo�aju za lansiranje. Torped-ni napadi, posebno
no�u, bili su u japanskim ratnim operacijama na vrhuncu umije�a. Osim toga, Japan
je u o�i rata opremio svoje razara�e tipa Fubuki i Kagero, i krstarice s trocijev-
nim i �etverocijevnim aparatima ve�eg kalibra, od bilo koje flote svijeta, to jest
610 mm prema 533 u ostalim zemljama. To je omogu�ilo upotrebu mnogo ve�ih, a prema
i tome ja�ih torpeda. K tome je u svijetu jedini Japan uspio razviti torpeda s
pogonom na �isti kisik, umjesto na zrak, �to je omogu�ilo ve�u brzinu i znatno ve�i
domet. Tako su nastala glasovita torpeda tip 93 i tip 95, koja nisu imali premca na
svijetu. Du�ina im je 9 m, te�ina 2,7 t, a domet nevjerojatnih 22 000 m s brzinom
48 �vorova.
O kvaliteti oficira ne bi se moglo govoriti s toliko pohvale. Oni su u oblici �esto
zaostajali za evropskim i ameri�kim oficirima, bili su primitivniji i manje
na�itani, a u prvom redu nedostajala im je �irina u poznavanju svijeta i svjetskih
zbivanja. To je bila posljedica izolacije koju je provodio Japan i koja se u mnogo
�emu osvetila. Odnosi su u japanskoj vojsci bili vrlo grubi, ne�ovje�ni, pa nije
�udo da je postupak sa zarobljenicima bio �esto divlja�ki, kad i odnos prema
vlastitim ljudima nije bio mnogo bolji.
Ameri�ka flota
Nasuprot ovim japanskim oru�anim snagama stajala je kao glavni i gotovo jedini
protivnik United States Navv (Junejtid Stejts Nejvi) - flota Sjedinjenih Dr�ava.
Gledano u cjelini, ameri�ka flota bila je ve�a i u to doba ja�a od japanske. No
velika slabost ameri�ke flote bila je potreba da bude razdvojena na dva dijela, i
to jedan na Atlantiku u vezi s evropskim ratom, a drugi na Pacifiku. Samo ovaj
drugi dio mogao je biti upotrebljen za obranu od japanske flote. No s druge strane,
imala je ameri�ka flota velike prednosti time, �to je, kada je po�eo rat na
Pacifiku, imala u gradnji, velik broj ratnih brodova raznih vrsta, od kojih je ve�i
dio bio ve� u zavr�avanju. Osim toga, SAD su raspolagale izvanredno jakom
industrijom koja je omogu�ila da se u toku rata izgradi cijela velika flota novih
trgova�kih i ratnih brodova.
Radi lak�eg uspore�enja broj�anih odnosa japanske i ameri�ke flote prikazane su u
tabeli koli�ine brodova po vrstama, pri �emu je posebno navedeno koliko se
ameri�kih brodova nalazilo na Pacifiku, koliko je ukupno stanje gotovih brodova i
koliko ih je bilo u gradnji na po�etku rada na Pacifiku. Prema tome brojno stanje
krajem 1941. bilo je:
SAD na SAD ukupno JAPAN Pacifiku na Pacifiku SAD u 1941. i Atlantiku
gradnji
bojni brodovi nosa�i aviona matice za hidroavione te�ke krstarice lake krstarice
razara�i
torpiljarke i stari raz-ara�i
podmornice velike podmornice srednje i male
40 36
10 6 7 12 28 96
12
40
20
9 3 3 13 II 80
15 6 4 18 19 136
65
49 49
10 12
3 8 48 170
29
2
Ameri�ki nosa� aviona R a n g e r. Ovaj tip izgra�en je samo u jednom primjerku.
Imao je 14 500 t, a nosio je 50 aviona. Vidi se poletna paluba pravilnog oblika
kojoj se os poklapala sa simetra-lom, kao �to su tada gradili ovi brodovi.
Prikupljena iskustva, osobito u nedovoljnom operativnom prostoru, omogu�ila su
projektiranje kasnijih uspjelih nosa�a Enterprise i Yorktown.
Osim brodova koji su se prema ovoj tabeli nalazili u gradnji na po�etku rata, SAD
poslije japanskog napada na Havaje dale su u gradnju jo� niz ratnih brodova. Jezgra
je ameri�ke flote bila: 15 prili�no starih bojnih brodova koji su vi�e puta
rekonstruirani i modernizirani, tako da su bili vrlo jaki. Bili su ve�i od
japanskih i imali 32 000 do 34 000 tona, ali su bili prosje�no za 2 �vora sporiji.
Naoru�anje je bilo sli�no i ve�ina je imala topove od 356 mm, samo 3 najnovija West
Virginia (Vest Vird�inija), Colorado (Kaloreido) i Marvland (Merilend) imali su
svaki po 8 topova od 406 mm. Bojni brodovi u gradnji bili su mnogo ve�i, ja�i i
br�i, ali nisu ni pribli�no dostigli veli�inu japanskih divovskih bojnih brodova
Jamato i Musa�i.
Nosa�i aviona ameri�ke mornarice bili su znatno ve�i i br�i od japanskih, a nosili
su vi�e aviona. Najve�i su bili Lexington i Saratoga s 33 000 tona i s 90 aviona
svaki. Najmoderniji i vrlo uspjeli bili su nosa�i tipa Yorktown (Jorktaun) od 27
000 tona, svaki sa 60 aviona. Od ovoga tipa bile su 3 jedinice zavr�ene na po�etku
rata, dok je 9 bilo u gradnji i jo� 7 naru�eno.
Ameri�ka mornarica rano je shvatila va�nost nosa�a aviona i izme�u dva rata razvila
je zna�ajno pomorsko zrakoplovstvo. Snimka pokazuje pripremanje torpednih aviona
starijeg tipa na palubi nosa�a aviona Saratoga. Nekada su avioni za nosa�e imali
horizontalno preklopna krila, radi u�tede prostora. Moderni avioni dobili su
vertikalnu preklopnost.
Zna�ajna karakteristika ameri�ke mornarice bio je velik broj razara�a, znatno ve�i
nego u bilo kojoj drugoj mornarici. Zato je bilo mogu�e u po�etku evropskog rata
ustupiti britanskoj mornarici 50 starih razara�a i pomo�i joj u najkriti�nijoj fazi
borbe za Veliku Britaniju. Unato� tome �to je raspolagala ve� s oko 200 razara�a i
�to ih je oko 170 bilo u gradnji, bilo je god. 1942, tj. nekoliko mjeseci poslije
japanskog napada, naru�eno u brodogradili�tu jo� preko 250 razara�a. To je
ameri�koj mornarici stvorilo izvanredne mogu�nosti osiguranja konvoja i pratnje
flotnih sastava, dok je kod ostalih mornarica stalno bio nedostatak razara�a.
Sjedinjene Dr�ave nisu imale, kao ni Japan, samostalnu avijaciju, nego su avioni
bili raspodijeljeni mornarici i kopnenim oru�anim snagama. Mornarica je raspolagala
s oko 5 000 aviona, od �ega je oko 3 200 borbenih, a ostalo su bili �kolski,
transportni i sli�no. Ameri�ki lova�ki avioni bili su u po�etku rata lo�iji od
japanskih tipa Zero, dok su u te�kim bombarderima bili kvalitetno nadmo�ni, a kod
srednjih bombardera i torpednih aviona bila su svojstva prili�no jednaka. Elitne
zrakoplovne jedinice bile su ukrcane na nosa�ima aviona.
Uglavnom je materijal ameri�ke mornarice bio dobar. Obuka osoblia niie bila tako
o�tra i napregnuta kao
Uzletanje aviona s palube ameri�kog nosa�a aviona R a n g e r.
kod Japanaca, pa je disciplina �esto bila �ak slabija nego u mornaricama evropskih
dr�ava. To je u po�etku dovelo do mnogih propusta i neuspjeha, ali je vrlo dobro
tehni�ko �kolovanje pomoglo da se osoblje brzo sna�e. Velika je pa�nja u toku
vje�banja posve�ena artiljeriji i veliki napori, ulo�eni za njeno usavr�avanje i
izvje�banost osoblja, doveli su je na vrlo visok stupanj, �to se u toku ratnih
operacija �esto pokazalo. Torpedna grana bila je, naprotiv, zapu�tena, pa se za
vrijeme rata pokazalo mnogo tehni�kih gre�aka. S obzirom na velike udaljenosti
Tihog oceana, veliku se pa�nju polagalo na dobre i pouzdane brodske strojeve, a i
na sposobnost brodova da sami vr�e manje popravke i da budu �to samostalniji. To se
u toku rata �esto pokazalo vrlo korisnim.
Kopnene oru�ane snage SAD bile su, u vezi s ratnim zbivanjem u Evropi, naglo
poja�ane i sredinom 1941. brojile su gotovo 1 500 000 ljudi. Bile su raspore�ene u
30 divizija, a osim toga jo� 43 000 ljudi u motoriziranim jedinicama i k tome
posebno 215 pukova artiljerije. Ve�ina ovih jedinica jo� nije bila spremna za
borbu, jer je bila u stadiju vje�banja. Zbog toga su ameri�ke posade na istaknutim
polo�ajima, kao Aljaska, Filipini, Panama i sli�no, bile malobrojne i slabe. Ne�to
bolje bile su pri-
Ameri�ki nosa� aviona Saratoga, 33 000 t, na prolazu kroz Panamski kanal. S
blizancem Lexington bili su to najve�i nosa�i aviona na svijetu. Na slici se vide
velike dimenzije koje su jo� na granici da mogu dopustiti prolaz kroz ustave
kanala.
like na Havajima, gdje je general Short (�ort) raspolagao s dvije pje�adijske
divizije i znatnim snagama suho-zemne artiljerije, protuavionske artiljerije i
tenkova. Ameri�ke suhozemne oru�ane snage raspolagale su s oko 7 000 aviona, od
toga je samo 1 500 bilo savreme-nih aviona prve linije.
Glavni nedostatak ameri�kih priprema bila je sporost u isporukama ratnog
materijala, nedovoljna i nepravovremena oprema jedinica, a i nedovoljna disciplina
u odvijanju i obavljanju vojne slu�be. To je u po�etku stvaralo mnoge neugodnosti,
ali su ogromna ekonomska snaga i silna industrijska proizvodnja pomogli da se brzo
stvore sasvim drugi odnosi snaga. Koliko je to bilo zna�ajno, pokazuje �injenica da
je samo proizvodnja aviona postigla, dva mjeseca poslije japanskog napada, mjese�nu
koli�inu od 2 900 aviona (u sije�nju 1942), a to je gotovo dvostruko od broja
aviona koje je Japan mogao poslati u svoju prvu ofanzivu. U toku drugog svjetskog
rata ameri�ka je industrija proizvela up-jjavn npvif rniatnu knlirinn nH hlizn 300
000 aviona. Si]
ne koli�ine ratnog materijala, s kojim su raspolagale ameri�ke oru�ane snage,
omogu�ile su sasvim suprotnu politiku prema vlastitim ljudima od one u japanskoj
vojsci. SAD nisu morale tra�iti toliko �rtava i naprezanja ljudi, nego su tro�ile
velike mase materijala da bi prokr�ile put svojim ljudima i izbjegavale vlastite
gubitke.
Plan obrane
Ameri�ka vrhovna komanda stala je na ispravno stanovi�te, da je te�i�te drugoga
svjetskog rata u Evropi i da je glavni protivnik Njema�ka. Zbog toga je i najve�i
dio snaga svih vrsta raspore�en za borbu protiv Njema�ke, pa je za Tihi ocean
preostalo relativno malo. Zato je ameri�ki ratni plan predvidio za eventualni rat
na Pacifiku samo obranu, tako dugo dok proizvodnja ratnog materijala i cjelokupne
raspolo�ive snage ne porastu toliko, da bi se moglo poduzeti protunapad. Trebalo je
da je glavna te�ina borbe na mornarici i njenoj avijaciji.
Ameri�koj mornarici na �elu bio je ministar Frank Knox (Frenk Nouks), politi�ka
li�nost i vlasnik velikih novina. Njegov zamjenik na polo�aju dr�avnog podse-
kretara mornarice bio je Forrestal (Forstel) koji se svojim velikim iskustvom iz
privrednog �ivota koristio, da za mornaricu stvori �to bolje snabdijevanje
materijalom i organizaciju obuke stru�nog osoblja. Kad je Knox 1943. umro, postao
je Forrestal ministar mornarice i imao je jo� ja�i udio i zasluge �to je mornarica
tako brzo postigla onako silnu udarnu snagu. Glavni komandant flote, kao i uop�e
svih oru�anih snaga, bio je nominalno predsjednik Sjedinjenih Dr�ava, koji je imao
svoj vlastiti �tab. �ef predsjednikovog general�taba bio je �itavog rata admiral
Leahy (Lejhi). Suhozemne snage bile su pod komandom generala Marshalla (Mar�al), a
tlota je bila podre�ena �efu pomorskih operacija, admiralu Starku. Njemu su
direktno bili odgovorni admiral Kina knmanrlant arlansk<> dote i admiral Kimhall
(Kimbl), komandant pacifi�ke flote. Poslije neuspjeha u Pearl Harboru postavljen je
za komandanta pacifi�ke flote, umjesto Kimballa, admiral Chester Nimitz (�ester
Nimic). Istovremeno je admiral King postavljen za vrhovnog rukovodioca pomorskih
ratnih operacija. On je bio podre�en direktno ministru mornarice i odgovoran ne
samo za strategiju pomorskog rata, nego i za daljnju izgradnju flote, snabdijevanje
naoru�anjem, odr�avanje brodova i pripremanje osoblja.
Komandant pacifi�ke flote admiral Nimitz imao je mali dio Tihog oceana izvan svoje
nadle�nosti. To je bio jugozapadni Pacifik gdje je glavnu komandu imao general
MacArthur (Mek Artur). Ova podjela komande dovodila je u nekim prilikama do
te�ko�a, naro�ito u borbi za ponovno osvajanje Filipina god. 1944. Zna�ajno je da
je general pod svojom komandom imao cijele flotne sastave, a da je admiral imao pod
svojom komadnom cijele armije koje su operirale na njegovom podru�ju, i da su se
oba komandanta pokazala doraslim tom rukovo�enju, a osobito u odli�nom izvo�enju
kombiniranih operacija iskrcavanja. Pri samom kraju rata izvr�ena je reorganizacija
komandiranja, pa je admiral Nimitz dobio u svoju nadle�nost sve pomorske snage, a
general MacArthur sve suhozemne trupe.
U toku provo�enja ratnih operacija brzo se pokazala potreba me�usavezni�ke
koordinacije. Zato je osnovan zajedni�ki �tab koji je bio vrhovni organ za sve
operacije zapadnih saveznika. Ovaj Combined Chiefs o( Staff sastojao se iz dva
dijela, i to: ameri�kog u Washingtonu i britanskog u Londonu. Povremeno su se
sastajali zajedno na raznim mjestima i donosili odluke o daljnjem toku doga�aja.
Ameri�ki dio �taba �inili su admirali Leahy i King, i generali Marshall i Arnold.
U skladu s obrambenim karakterom ameri�kog plana bile su suhozemne trupe zadu�ene
uglavnom samo za obranu Havajskih otoka i ameri�ke zapadne obale. Osim toga trebalo
je jedinice na Filipinima do velja�e 1942. toliko poja�ati, da bi mogle dr�ati
obranu pola godine, dok ne bi do�la pomo�. Na temelju zajedni�kog dogovora
ameri�kih flotnih i vojnih �tabova izra�en je odgovaraju�i operativni plan pod
nazivom �Duga 5�. No iznenadni japanski napad pretekao je sve ove mjere.
Uz ameri�ku flotu, koja je trebalo da nosi svu te�inu obrane od sna�nog i
iznenadnog japanskog naleta, nalazili su se u podru�ju Pacifika jo� i manji odredi
britanske i nizozemske flote. Nizozemska flota se oslanjala na bazu u Surabaji na
Javi, gdje su se nalazile tri krstarice Java, de Ruvter (de Rojter) i Tromp - 6
razara�a i 15 podmornica. Ova flota bila je pod komandom admirala Helfrika.
Britanska flota oslanjala se na Singa-pur, najja�u flotnu bazu ju�ne i jugozapadne
Azije, koju su Britanci izgradili uz silne tro�kove. Velika Britanija tra�ila je da
se dio Ameri�ke pacifi�ke flote dodijeli u Singapur, ali Amerikanci nisu imali
povjerenja u ovu bazu, pa to nisu htjeli u�initi, a kasniji razvitak doga�aja
opravdao je njihovo stanovi�te. Da bi ipak pomogli Britancima, prebacili su s
Pacifika na Atlantik dio svojih brodova, i to: 3 bojna broda, 1 nosa� aviona, 4
krstarice i odgovaraju�i broj razara�a. Tako su omogu�ili da britanska mornarica
prebaci ne�to svojih brodova iz Atlantika u Singapur. Ipak je to u cjelini znatno
oslabilo ameri�ku pacifi�ku flotu.
Prema tome, ukupan odnos operativnih flotnih snaga na podru�ju Pacifika izme�u
Japana i saveznika bio je u drugoj polovici 1941:
Saveznici: SAD, V. Britanija, Nizozemska Japan
bojni brodovi 10 10
nosa�i aviona 4 6
matice za hidroavione 2 7
te�ke krstarice 17 12
lake krstarice 27 23
razara�i (uklju�ivo i zastarjeli) 93 110
podmornice 70 64
Savezni�ke kopnene i pomorske snage bile su slabo snabdjevene avionima. Dok je
Japan za svoju iznenadnu ofanzivu odredio 2 550 aviona, saveznici su imali spremno
samo 1 300 aviona, a i to su ve�inom bili za-stareli tipovi, tako da su mnogo
zaostajali u kvaliteti za japanskim. Savezni�ka obrana imala je ovako raspore�ene
avione:
Ameri�ki nosa� aviona Enterprise, na prolazu kroz prevodnice Panamskog kanala. U
zraku je laki izvi�a�ki diri�abl, tzv. �bllmp�.
ameri�ke snage na Filipinima 182 aviona
ameri�ke snage na otocima Wake i Midvvav
(Midvej) 24 aviona
ameri�ke snage na Havajima 387 aviona
ameri�ke snage na nosa�ima aviona 160 aviona
nizozemske snage u Indoneziji 200 aviona
britanske snage u Malaji i Hongkongu 180 aviona
australijske snage 165 aviona
Zbog velikih udaljenosti i nedovoljne tehni�ke razvijenosti zrakoplovstva, ameri�ka
mornarica upotrebljavala je izme�u dva rata za daleka izvi�anja upravljive
zrakoplove - diri�able. Na slici je mati�ni brod P a t o k a s tornjem za
pristajanje diri�abla tipa Z e p e 11 i n.
Ove su zrakoplovne snage nespremno do�ekale japanske napade i dale se sasvim
iznenaditi. Zbog toga su japanski napadi uspjeli, odmah u po�etku, nanijeti velike
gubitke aerodromima i tamo smje�tenim avionima. Time su male savezni�ke zrakoplovne
snage postale jo� manje i nisu u obrani, tokom prve faze rata na Tihom oceanu,
imale gotovo nikakvu ulogu.
Prema ameri�kom planu obrane trebalo je da flota nosi glavni teret obrane u prvoj
fazi rata i da preuzme ove zadatke: napad na Marshallsko (Mar�alsko) oto�je radi
zbunjivanja protivnika; prepade na linije japanskih pomorskih komunikacija i
flotnih baza; kombinirana suradnja s britanskim ratnim brodovima ju�no od ekvatora;
osiguranje veze s Australijom i ju�nim Pacifikom; i pripreme za potpuno osvajanje
Marshallskih i Karolin�kih otoka Velik dio ovog plana nije, zbog naglog
napredovanja Japanaca, uop�e do�ao do ostvarenja.
Sudbonosno otkrivanje japanskog �ifriranja
Slu�ajnosti su u ratovima i na kopnu i na moru imale veliku ulogu u povijesti. Tako
je bilo i ovaj puta. Zbio se i naoko posve mali i bezna�ajan doga�aj koji je imao
nedogledne i velike posljedice za razvoj rata na
Tihom oceanu. Bilo je to u svibnju 1940, to jest pola godine prije japanskog napada
na Pearl Harbor i mnogo tisu�a kilometara udaljeno, na pu�ini Beringova mora. Ovdje
na dalekom sjeveru ameri�ka je mornarica stalno izvi�ala svojim patrolnim
brodovima, jer ovdje je, izme�u sovjetske obale Sibira i ameri�ke obale Aljaske,
bio svega 92 km �irok Beringov prolaz. Osim toga, bile su tu na Beringovom moru,
zbog bogatstva ribom, stotine ribarskih brodova SAD, Kanade, Sovjetskog Saveza i
Japana, koji su u doba, kad je led dopu�tao, provodili ribolov, naro�ito na tuljane
i kitove.
Beringovo je more po svom karakteru polarno more i nekoliko je mjeseci posve
zale�eno, osim u ju�nom dijelu, prema Pacifiku, gdje se zbog toplih struja ne ledi.
Nekih mjeseci izbijaju i sna�ne oluje koje su vrlo opasne, a kod potonulih brodova,
u pravilu, nema pre�ivjelih, jer je temperatura vode 1-2 Celzijeva stupnja.
Bio je dakle svibanj 1940. Pod toplim zracima proljetnog sunca led se povukao i
samo ponegdje su plovile sante leda. Patrolni brod ameri�ke mornarice bio je na
rutinskoj plovidbi, radi izvi�anja, prema Beringovom prolazu. Zrak je bio �ist, a
vidljivost vrlo dobra, jer je hladni zrak bio bez magle. Na komandnom mostu bili su
osmatra�i u debelim vjetrovkama s krznenim ovratnikom, koji su dalekozorima
pa�ljivo promatrali pu�inu.
Najednom se za�uo uzvik: ��ovjek u moru!� Oficir stra�e pritisnuo je zvonce za
uzbunu, a mornari su na sva vrata istr�avali na palubu. Za�ulo se i zvonce ma�in-
skog telegrafa koji je prenosio nare�enje u strojarnicu. Brod je usporio brzinu i
na�inio lagani krug u ozna�enom pravcu. Postepeno se pribli�io �ovjeku u moru. Kad
su stigli bli�e, vidjeli su da je to le� koji pluta morem.
Spu�ten �amac sasvim se pribli�io le�u koji su mornari oprezno izvadili i polo�ili
u �amac. Kad su na brod unijeli le�, komandant je pa�ljivo pretra�io neznanca, u
toliko vi�e, �to se po uniformi i oznakama, a i po izrazu lica, nije dalo
zaklju�iti radi li se o zapovjedniku velikog ribarskog broda ili �ak o oficiru
japanske ratne mornarice koji je s nekim zadatkom bio ukrcan na ribarski
brod^Ledena je voda posve konzervirala lice i nije se_
moglo prosuditi kako je dugo mrtav. O�igledno je njegov brod bio �rtva �estih
sna�nih oluja ovog polarnog mora.
Pa�ljivo pretra�ivanje I pretpostavke komandanta ameri�kog patrolnog broda dale su
neo�ekivan rezultat. U d�epu le�ine na�la se u hermeti�no olovom za�ti�enoj
presvlaci knji�ica. Otvoriv�i je, bilo je jasno da se radi o japanskom kodeksu za
�ifriranje. Ne govore�i nikom o tom senzacionalnom nalazu, stavio je prona�eno u
d�ep, prepustio je daljnje ispitivanje drugima, popeo se na komandni most i dao
nalog: �Strojevi punom snagom naprijed! Novi smjer 110 stupnjeva!� Nekoliko
trenutaka poslije radio-stanica broda odaslala je svojoj bazi depe�u: �Zbog va�nog
razloga vra�am se smjesta u bazu. Potpis kapetana.�
Drugo jutro, poslije dana i no�i plovidbe, punom brzinom od 18 �vorova, koliko su
strojevi dopu�tali, patrolni je brod uplovio u bazu ameri�ke mornarice na Aljaski.
U pribli�avanju je kapetan preko radija najavio hitni posjet komandantu baze. Brod
je ostavio na sidri�tu, uz zabranu svake veze s kopnom, a sam je krenuo na obalu
malim motornim �amcem kojim je upravljao podoficir. �im je isko�io iz �amca na
stepenice gata, naredio je podoficiru da �amac vrati na brod.
Kapetan je bio jo� mlad oficir ameri�ke mornarice, ali dovoljno �kolovan da je znao
ocijeniti va�nost otkri�a i potrebu da sve ostane u najve�oj tajnosti. Kad je ne�to
kasnije podnio izvje�taj komandantu baze, taj se slo�io s njegovim mi�ljenjem i
potpuno je odobrio njegov postupak. Zadr�ao je knji�icu i pismeni kapetanov
izvje�taj sa svima pojedinostima. Isto je tako prihvatio prijedlog da se motornim
�amcem komande preveze na brod s obavje�tajnim oficirom koji �e preuzeti ostale
stvari tajanstvenog mrtvaca, a onda da brod odmah isplovi na pu�inu i nastavi
patrolnu misiju bez ikakve prethodne veze posade s kopnom, da bi se osiguralo
�uvanje tajne.
Tako je i bilo. No tek �to su se vrata komandantove sobe zatvorila, komandant baze
nazvao je direktnom linijom Pentagon u VVashingtonu (Va�ington) i obavijestio ga o
dragocjenom nalasku japanske knjige �ifriranja. Tamo su, opravdano, tom doga�aju
posvetili jo� ve�u
pa�nju. Odmah je na Aljasku posebnim avionom poslan vi�i oficir obavje�tajnog
odjeljenja, koji nije skrivao odu�evljenje kad je pregledao knji�icu. Nakon kratkog
odmora vratio se u Washington istim avionom, ali sada s knji�icom.
Bio je to doga�aj neprocjenjive vrijednosti, s nedog-lednim posljedicama.
Pentagonska obavje�tajna slu�ba, �ije su prislu�ne radio-stanice ionako hvatale sve
depe�e koje su prolazile eterom, mogla je sada za kratko vrijeme de�ifrirati
japanske tajne poruke.
Naravno, bio je to samo jedan od kodeksa, jer svaka dr�ava ima, u pravilu, po
nekoliko sistema �ifriranja, koji su istovremeno u upotrebi za razne svrhe i
stupnjeve tajnosti. Ovo je bila najmanje tajna japanska osnovna �ifra za masovnu
upotrebu, koja je bila jednako u upotrebi u ratnoj i trgova�koj mornarici, i u
diplomatskim slu�bama. No najvi�e depe�a �ifrirano je po ovom kodeksu.
Bio je to, dakle, prvorazredan povijesni doga�aj. A najva�nije je bilo da Japanci
nisu ni slutili da im protivnik posjeduje �ifre i da �ita ve�inu njihovih depe�a,
tako da nisu izmijenili sistem. Zbog ogromne va�nosti tog otkri�a u Washingtonu je
odmah organizirana posebna slu�ba kojoj je dodijeljen znatan broj specijaliziranih
oficira. Slu�ba je radila dan i no� u najve�oj tajnosti. �ak su nakraju Amerikanci
konstruirali i posebne aparate za de�ifriranje koji su ubrzali rad i skratili
vrijeme. Nekoliko mjeseci kasnije ameri�ka ekipa iskusnih kriptografa uspjela je,
pomo�u otkrivenog kodeksa, razotkriti kompletno japansko �ifriranje; no tada je rat
na Pacifiku ve� bio u punom zamahu.
Danas, kad je sve to poznato, iznena�uje da je unato� takvom poznavanju japanske
�ifre i �itanju japanskih depe�a, japanski prepad na Havaje postigao potpuno
iznena�enje i do�ivio puni uspjeh. To pokazuje da je japanska mornarica na
zadivljuju�i na�in provela planiranje svih detalja, pa i za�titu potpune tajnosti
te operacije.
SUDBONOSNI DOGA�AJI PO�INJU
Zbivanja na pozornici drugog svjetskog rata
U analima sa�uvane dokumentacije japanskog glavnog �taba, svjetska situacija, s
gledi�ta Japana, bila je u to vrijeme definirana ovako:
a) Njema�ka olanziva na SSSR otklonila je, bar privremeno, pritisak SSSR-a na
granicama Mand�urije, pa, iako je SSSR dovoljno jak za obranu, nije u stanju
izvr�iti napad.
b) Velika Britanija sasvim je potisnuta, u defanzivu. �ak, ako bi i uspjela da se
obrani, morala bi sve snage ulo�iti u borbu protiv Njema�ke.
c) Snage, kojima raspola�u SAD i njeni saveznici, nisu u tome �asu dovoljne da
sprije�e Japan u zauzimanju Filipina, Malaje i Indonezije, i u�vr��enju tih
polo�aja za vrijeme nekoliko idu�ih mjeseci.
d) Zauzimanje Burme omogu�ilo bi opkoljavanje Kine, prekid njenog snabdijevanja i
njen slom, tj. japansku okupaciju.
e) Zbog potrebnog pomaganja Velikoj Britaniji u Evropi, Sjedinjene Dr�ave ne�e mo�i
da poduzmu nikakvu ofanzivu prije 18 mjeseci ili 2 godine. Za to vrijeme mo�i �e
Japan organizirati jaku obranu novih podru�ja koja, podr�avana jo� i japanskom
flotom, ne bi se mogla zauzeti, osim uz velike gubitke.
1) Japan �e mo�i da, na osnovu bogatstva i snabdijevanja sirovinama s osvojenih
podru�ja, pove�a indu-
strijsku i ratnu proizvodnju u takvim razmjerima, da �e biti nepobjediv.
g) Ameri�ka demokracija ne�e nikada prihvatiti rizik velikih gubitaka, �to bi
iziskivao rat za povratak izgubljenih teritorija, od Japana koji je osvajanjima
postao vrlo jak i koji je odlu�an da pod svaku cijenu brani svoje uspjehe. Zato �e
se SAD vjerojatno odlu�iti na sklapanje kompromisnog mira koji �e Japanu ostaviti
zauzeta podru�ja.
Razumljivo je da je Japan, na osnovu takve ocjene, smatrao zami�ljeno osvajanje
Azije privla�nim i da je vr�io ubrzane pripreme za njegovo provo�enje. U vezi s tim
vr�ila se i znatna diplomatska djelatnost. Njema�ka se trudila da pokrene Japan u
napad na SSSR. Tako je 1. srpnja 1941, poslije prvih njema�kih pobjeda, Rib-bentrop
poslao japanskom ministru vanjskih poslova Macuoki telegram:
�Uni�tili smo jezgru ruskih armija, njene su najbolje divizije uni�tene ili
zarobljene, njena avijacija gotovo vi�e ne postoji, a silne koli�ine materijala
pale su u na�e ruke. To je jedinstvena prilika za Japan. Sada treba da se do�epate
Vladivostoka i nastavite prodiranje prema zapadu, da bi se sastali s njema�kim
armijama u Sibiru. Snaga osovine time �e porasti toliko, da �e Sjedinjene Dr�ave
izgubiti volju da u�u u rat.�
Svega 4 dana poslije intervenirao je ve� predsjednik Roosevelt (Ruzvelt) u Tokiju,
daju�i Japanu na znanje da bi napad na SSSR ozbiljno poremetio mir na Tihom oceanu.
To je djelovalo vrlo sna�no i ve� 8. srpnja saop�ava japanska vlada Washingtonu, da
�e zadr�ati striktnu neutralnost u njema�ko-sovjetskom ratu. �to su pripreme za
japanski napad odmicale, to su ve�a bila staranja da se diplomatskom djelatno��u to
�to bolje prikrije i protivnik uspava u uvjerenju da nema nikakve opasnosti.
Japanski ambasador u Washingtonu, admiral Ki�isaburo Nomura, stalno je davao izjave
o miroljubivosti svoje vlade. Svega 3 tjedna prije napada, 17. studenog 1941,
poslao je Japan u Washington specijalnog izaslanika, admirala Saburo Kuraza, koji
je slu�beno imao zadatak da ra��isti sve nesporazume sa SAD i da ponovo uskladi
odnose koji su bili poreme�eni, naro�ito japanskim jednostranim zauzimanjem �ijama
(Tajlanda) i Indokine. Stvarni zadatak ovog izaslanika bio je da odugovla�i
pregovore i �to vi�e zavarava Was-hington, kao i da pazi da bi sve mjere za potpuno
iznena�enje protivnika u cijelosti uspjele, jer je ba� iznena�enje bilo najva�niji
element japanskog plana.
Rezultati su se brzo pokazali i krajem studenog 1941. ameri�ki ministar vanjskih
poslova Cordel Huli (Kor-del Hal) saop�io je na sjednici ameri�ke vlade, da su
njegovi pregovori s japanskim izaslanikom bezuspje�ni i da su ameri�ko-japanski
odnosi izvan svake diplomatske kontrole. Unato� tome nisu Amerikanci poduzeli
nikakve ozbiljnije mjere opreznosti, nego su prili�no lakomisleno dopustili da budu
iznena�eni na �spavanju�. Predsjednik Roosevelt poku�ao je u posljednjem �asu
izbje�i oru�ani zaplet, pa je 6. prosinca uputio, u tu svrhu, osobnu poslanicu
japanskom caru. Ali sve je bilo prekasno. Japanska flota bila je ve� na putu za
Havaj-sko oto�je i na brodovima su obavljane posljednje pripreme za sutra�nji
napad.
U Londonu i u VVashingtonu vladalo je op�e uvjerenje, da �e Japanci iskoristiti
postoje�u situaciju, da bi na lak na�in osvojili velika i bogata podru�ja na
jugoisto�nom Pacifiku. Nitko nije ni pomi�ljao na njihov direktni napad na
Sjedinjenje Dr�ave. Japanci su s time ra�unali, pa su to upotrijebili kao jo� jedno
sredstvo vi�e, da bi sakrili svoje pripreme. Oni su, naime, pripreme za napad na
jugoisto�nu Aziju vr�ili sasvim otvoreno, pa su bez ikakvih sakrivanja sakupljali
brodove u ju�nom dijelu Japana. Osim toga su u drugoj polovici 1941. postepeno
prebacili u Indokinu vojsku od 40000 ljudi, dok su daljnjih 100 000 koncentrirali
na otocima Formoza i Hainan. U vezi s tim bilo je krajem studenog nekoliko grupa
transportnih brodova, za�ti�enih brojnim ratnim brodovima, u plovidbi preko ju�nih
mora, namjerno bez ikakvih mjera za sakrivanje.
Naprotiv su pripreme za napad na Havaje obavljane izvanredno oprezno i u najve�oj
tajnosti. Ipak je ne�to bilo primije�eno. SAD su imale dobro organiziranu slu�bu
radio-osmatranja, tj. niz radio-stanica koje su imale zadatak da neprekidno
prislu�kuju sav radio-sa-obra�aj u drugim zemljama. Odjeljenje koje je vr�ilo ra-
dio-nadzor nad Japanom, primijetilo je u stalnim anali-
zama zabilje�enih vijesti, da su iz radio-saobra�aja prije stanovitog vremena
i��eznula 4 nosa�a aviona. To je odmah saop�eno vi�em rukovodstvu, ali tamo nije
tome posve�ena nikakva pa�nja. Vodilo se jedino ra�una o opasnosti prema jugu, pa
je na osnovu razgovora ameri�kih, britanskih i nizozemskih �tabova, azijska eska-
dra ameri�ke flote (3 krstarice i 9 razara�a) povu�ena prema jugu, dok je u Manili
na Filipinima koncentrirana masa podmornica, i to: 27 velikih jedinica uz neke
razara�e i niz malih brodova.
Radio-slu�ba osmatranja, koja je kontrolirala radio--saobra�aj u samim Sjedinjenim
Dr�avama, do�la je isto tako do znatnih novosti. Kontrolne radio-stanice u Bostonu
i Baltimoreu po�ele su odjednom hvatati �udne poruke, a sli�no su zabilje�ile i
stanice koje su kontrolirale podru�ja Aljaske i Havajskih otoka. Tako je ova
slu�ba, koja se krila pod bezazlenom oznakom FCC (Federalna Komisija za saobra�ajne
veze), uspjela otkriti preko 500 tajnih radio-stanica japanske, a djelomi�no i
njema�ke �pijuna�e. Daljnjih 300 stanica bilo je otkriveno i uni�teno na podru�ju
Argentine, Brazila, Chilea i Antilskih otoka.
Japan je u toku svojih priprema za po�etak rata poklanjao veliku pa�nju
obavje�tajnoj slu�bi, pa je razvio brojnu mre�u agenata, koja je, uglavnom, odli�no
funkcionirala. Slu�ila se najraznovrsnijim sredstvima. Obavje�tenja su davali
diplomatski slu�benici, posade japanskih trgova�kih brodova na plovidbi u
inozemstvu, trgova�ki predstavnici i na razne na�ine prikriveni agenti.
Ova aktivnost �Nipon junaki hei� ili japanske tajne slu�be, nije bila nepoznata
drugim zemljama. �esto se govorilo da u svima lukama Dalekog istoka, pa i Tihog
oceana, kad japanski ratni brod u�e u luku, svi brija�i doti�nog grada odu na ru�ak
komandantu broda, jer su �kolski drugovi iz oficirske akademije. Ova pri�ica, bez
obzira na istinitost, u stvarnosti je imala prili�no veze sa stanjem u tom
podru�ju, jer je ono bilo preplavljeno velikim brojem japanskih oficira maskiranih
i skrivenih na razne na�ine. Dokumenti prona�eni poslije rata u Japanu pokazuju, da
je ova obavje�tajna slu�ba, unato� nekim nedostacima, prazninama ili neto�nim
vijes-
tima, davala u cjelini japanskoj komandi dobru sliku stvarne situacije. Ona je
gotovo to�no poznavala ne samo sav raspored ratnih brodova, nego i dobre i lo�e
strane brodova, izvje�banost, navike i raspolo�enje posada, raspored aviona i
uzleti�ta, snagu protuavionske obrane itd. Agenti su na primjer smjesta javili u
prosincu 1941. dolazak velikih britanskih bojnih brodova Re-pulse i Prince of
VVales (Ripals i Prins of Vels) u Singapur.
No bilo je i nekih neto�nih podataka kojima je raspolagala japanska tajna slu�ba.
Tako, na primjer, njoj nije bilo poznato da na Filipinima ima velik broj ameri�kih
podmornica. Zanimljivo je i neslaganje podataka o broju aviona na Filipinima, za
koje je obavje�tajna slu�ba javila da ih ima 800, dok su �tabovi na osnovu
izvi�anja avionima prosudili da ima samo 300; zapravo su na Filipinima bila 182
aviona!
Nasuprot tome, ameri�ka obavje�tajna slu�ba sasvim je zatajila i nije dostavila ne
samo nikakva upozorenja u vezi s predstoje�im napadima na Havajske otoke, nego joj
�ak nije bio poznat ni raspored napada flote, ni nare�enja za ratne pripreme, ni
sakupljanje brodova na sjeveru Japana. Japanci su naro�ito veliku pa�nju polagali
na najto�nija obavje�tenja iz podru�ja Havaj-skih otoka. To je bilo i prirodno, ako
se uzme u obzir namjeravani napad na ove otoke, jer je cijela akcija zavisila od
toga, da se to�no zna raspored brodova i snaga na otocima, i da se zna je li
protivniku �togod poznato o napadu, da se ne bi dogodilo da umjesto Amerikanaca
budu Japanci iznena�ena strana. Naro�ito je bilo od najve�e va�nosti da
obavje�tajna slu�ba savr�eno funkcionira tokom posljednjih nekoliko dana i gotovo
do zadnjeg �asa prije samog napada.
Tako je uglavnom i bilo, i japanska komanda raspolagala je to�nim izvje�tajima ne
samo o snagama i zbivanjima u Pearl Harboru, nego i o to�nom polo�aju i mjestu gdje
su usidreni pojedini brodovi. Osim ostalog, tu je osobito veliku ulogu imala
�e�ljaonica Ruth, rasko�ni ultramoderni salon za dame, s brojnim prvorazrednim
osobljem, gdje su na stotine �ena provodile mnogo sati, brbljaju�i o svima
zbivanjima u gradu i u luci. Va�nu uloeu su imali i niema�ko-iananski �niiun
Dr Bernard Oto Kiihn (Kin), zatim japanski konzul Okuda i sekretar japanskog
konzulata Tadesi Morimu-ra. Najva�nije izvje�taje o doga�ajima u luci posljednjih
dana pred napad slao je, preko kratkovalne radio-stani-ce, generalni konzul Nagoa
Kita.
Tajanstvena flota neopa�eno kre�e
Sjeveroisto�no od Japana nalazi se niz ve�ih i manjih otoka koji se ni�u poput
lanca, sve do sovjetskog poluotoka Kam�atka. Stanovni�tva ovdje ima malo, jer su
uvjeti za �ivot te�ki. Na mnogim otocima �ive samo malobrojni ribari. To su
Kurilski otoci. Najve�i od njih je otok Etorofu, na kome je veliki i prili�no
zaklonjen zaljev Hitokapu. Ovdje je u studenom 1941. poreme�en uobi�ajeni mir, jer
su se po�eli skupljati ratni brodovi koji su se redom usidrili u zaljevu. To je
bila prva es-kadra japanske flote, zvana jo� i prva zrakoplovna flota, pod komandom
viceadmirala Nagume. Ovo je mjesto bilo dobro izabrano i bolje se nije moglo
po�eljeti zbog povoljnih prilika za �uvanje potpune tajnosti operacije.
Ova tajna bila je dobro �uvana i samo je mali broj ljudi bio s njome upoznat.
Japanska komanda poduzela je sve da se tajna sa�uva do samog napada. Zbog toga je u
prou�avanju triju mogu�ih putova za napad na Hava-je, i to: direktnog koji je
najkra�i ali i najopasniji, ju�nog preko Marshallskih otoka i sjevernog, izabran
ovaj posljednji. Pri tome se dodu�e morao uzeti u obzir rizik zbog lo�eg vremena i
ote�avanja snabdijevanjem na otvorenom moru, ali je to donosilo prednost najve�e
sigurnosti, jer je taj put vodio podru�jima slabe vidljivosti i vrlo malim
saobra�ajem slu�ajnih brodova.
Za ovaj pothvat izabrano je najbolje leta�ko osoblje japanske mornari�ke avijacije.
U rujnu 1941. odabrano je osoblje za ovaj zadatak i premje�teno na nosa�e aviona
koji bi, prema planu, trebalo da sudjeluju u toj akciji. Naravno, nitko od njih
nije znao zbog �ega je pre-
Japanski nosa� aviona K a g a. Snimka dolje u staroj izvedbi s tri palube za
avione, a snimka gore u brodogradili�tu za vrijeme potpune rekonstrukcije i
modernizacije, me�u ostalim i preure�enjem u duga�ku palubu za suvremene avione.
mje�ten. Pa i kapetan bojnog broda Micuo Fu�ida, koji je bio odre�en da upravlja
zra�nim snagama u napadu na Pearl Harbor, doznao je to tek kada se ukrcao na nosa�
aviona Akagi u zaljevu Kago�ima, na jugu otoka Kiu �iu. Tada, u rujnu 1941, odr�ana
je na Akagi, usidrenom u zaljevu Araike, va�na konferencija kojoj je predsjedavao
sam viceadmiral �ui�i Nagumo, komandant prve eskadre, a kojoj je prisustvovao i
njegov na�elnik �taba, kontraadmiral Riuno�uke Kusaka s cijelim �tabom. Tu su
donijete odluke o pojedinostima operacija na Havajske otoke, naro�ito o upotrebi
torpeda s aviona, �to je bilo skop�ano s posebnim te�ko�ama zbog male dubine mora u
zaljevu Pearl Harbora, koja
ne prelazi 12 metara, a i zbog male �irine dijela luke izme�u oto�i�a i kopna od
500 m. U vezi s tim moralo se predvidjeti bacanje torpeda s male visine, a sama
torpeda snabdjeti posebnim stabilizatorima, da bi se smanjila dubina po�etnog
uronjavanja torpeda pri padu u vodu.
Za napad je bilo predvi�eno i obi�no bombardiranje s visine, a naro�ito sunovratno
bombardiranje u �emu su japanski avijati�ari bili naro�ito dobro izvje�bani. U vezi
s tim vr�ena su intenzivna vje�banja svih zrakoplovnih jedinica odre�enih za napad
i to pod uvjetima �to sli�nijim onima koji su se o�ekivali u napadu na Pearl
Harbor. To je vr�eno nezavisno u raznim krajevima Japana, a onda su sredinom
studenog brodovi, ukrcav�i svu potrebnu opremu i ljudstvo, postepeno krenuli na
zborno mjesto kod otoka Etorofu. Ve� 22. studenog stigli su i posljednji brodovi i
eskadra je bila kompletna. Sve je bilo spremno za po�etak velike operacije.
Jo� dva dana prije toga, tj. 20. studenog, isplovilo je iz raznih japanskih baza 20
velikih podmornica. Od njih je 11 imalo po jedan mali hidroavion, a 5 je vuklo po
jednu malu podmornicu s posadom od 2 �ovjeka. One su se razmiljele u raznim
pravcima, sa zadatkom da izvi�aju, ali ve�ina je imala nare�enje da se od 5.
prosinca pa nadalje nalazi u podru�ju ispred Pearl Harbora.
Slijede�eg dana, tj. 21. studenog, nosa� aviona Akagi, na kome je bio viceadmiral
Nagumo, komandant prve eskadre, primio je kopiju uputa iz Tokija, naslovljenu na
komandanta cjelokupne flote:
�Carev glavni �tab
Mornari�ko odjeljenje
Nare�enje broj 5
Od na�elnika �taba mornarice Osami Nagume za glavnog komandanta kombinirane flote
admirala Jamamoto.
1) Glavni komandant kombinirane flote dat �e prema vlastitom naho�enju uputstva da
brodovi, odre�eni za operaciju, do�u na predvi�eno mjesto.
2) Glavni komandant �e imati pravo protuudaraca u slu�aju poku�aja presretanja
pokreta na�ih snaga od ameri�kih, britanskih ili nizozemskih jedinica.
3) Detaljne upute primit �ete od glavnog �taba mornarice.�
�etiri dana poslije primio je Akagi s admiralskog broda Nagato, koji je bio usidren
kod Hiro�ime, brzojav:
�Od admirala Jamamote admiralu Nagumi komandantu snaga odre�enih za napad na Pearl
Harbor stop Jedinice �e napustiti zborno mjesto 26. studenog i, po-duzev�i sve
mjere predostro�nosti da sprije�e otkrivanje svojih pokreta, uputit �e se na
predvi�eno mjesto i tamo �e brzo izvr�iti snabdijevanje stop.�
26. studenog, prva eskadra isplovila je iz zaljeva otoka Etorofu. Bilo je 6 sati
ujutro kada su brodovi digli sidra i postepeno napu�tali zaljev. Jo� je bilo
prili�no mra�no, a vrijeme tmurno i obla�no. Jo� u toku no�i isplovile su 3
podmornice - 1-19, 1-21 i 1-23 - koje su imale zadatak da izvi�aju daleko ispred
ovoga sastava i da ga pravovremeno upozore ako bi se pojavio kakav brod, da bi
flota mogla izbje�i susret i tako sa�uvati tajnost pothvata.
Sada je izlazila cijela eskadra. Tu su bile najbolje i najve�e jedinice japanskih
nosa�a. Redom su iz zaljeva isplovile, iza Akagija, jo� Kaga, Soriu i Hiriu, i tek
zavr�eni nosa�i Sokaku i Zuikaku. Za za�titu i�la je s njima pratnja. To su bili
bojni brodovi Hei i Kiri�ima, krstarice Tone, �ikuma i Abukuma s 9 razara�a. Radi
snabdijevanja naftom plovilo je s njima jo� i 8 tankera nakrcanih naftom.
Prekrcavanje nafte za popunu zaliha goriva bilo je predvi�eno na otvorenom oceanu,
i to na to�ki 42� sjeverne �irine i 170� zapadne du�ine, tj. ne�to vi�e od 1 000
milja sjeverozapadno od Havaja. Poslije prekrca-vanja nafte bilo je predvi�eno da
se transportni brodovi vrate, a isto tako bio je odre�en povratak razara�a, ako bi
vremenske prilike bile tako te�ke, da bi valovi bili preveliki.
Na izlazu iz zaljeva eskadra je srela mali patrolni brod koji se upravo vra�ao s
izvi�anja. Poslije uobi�ajene izmjene signala, bljesnuli su kroz sumrak hladnog
maglovitog jutra signali njegova reflektora prema komandnom brodu eskadre. Patrolni
brod dao je kratak signal �sretno� i ne slute�i kako va�nom i opasnom
pothvatu �eli tu sre�u. Prolaze�i pokraj njega, Akagi je odgovorio signalom
�hvala�. Mra�ne sjenke brodova lagano su se gubile u sivom jutru, plove�i brzinom
od 14 milja prema istoku. Na komandnom mostu Akagija �etao je komandant, kapetan
bojnog broda Hasegava. Promatraju�i navigacijskog oficira, kapetana fregate Gi-�iro
Miura, koji je bio zaokupljen nadzorom plovidbe, lice mu je bilo ozbiljno i
zabrinuto, bez smije�ka koji ina�e nikad nije silazio s njegovih usana.
Iz prostorija za mom�ad, kao i s drugih brodova, povremeno bi se zaorili usklici
�banzai� (to je u Japanu imalo zna�enje �hura�). Uzvici su dolazili zato, �to je
posadama saop�ena svrha isplovljavanja i objavljen po�etak rata. Ne�to kasnije
velike grupe mornara na palubi svih brodova eskadre, dizanjem kapa i ponovnim
usklicima �banzai� pozdravili su zadnje obrise Kuril-skih otoka koji su se gubili u
daljini. To je bio posljedni pozdrav domovini, �zemlji izlaze�eg sunca�, koju mnogi
od njih ne�e nikad vi�e vidjeti.
Kratko vrijeme poslije izlaska iz zaljeva brodovi eskadre svrstali su se u odre�en
poredak. Nosa�i aviona plovili su u 3 kolone u sredi�tu formacije, a iza njih
tankeri. Oba bojna broda i 2 krstarice zauzeli su svoja mjesta s obje strane
nosa�a, dok je oko svega toga, na udaljenosti, stvoren za�titni krug razara�a, s
jednom lakom krstaricom na �elu. Daleko naprijed, na udaljenosti od 200 milja, me�u
sobom �iroko razmaknute, plovile su 3 podmornice da bi na vrijeme javile svaki
nepredvi�eni susret. Brzina je i dalje bila 14 milja na sat.
Poduzete su sve mogu�e mjere da se odr�i potpuna tajnost kretanja ove flote.
Poja�ano je osmatranje sa svih brodova, najve�a opreznost odre�ena je u slu�aju da
se pojave podmornice, zabranjena je svaka upotreba radio-saobra�aja, radio-
prijemnici neprekidno su prislu�kivali ima li u blizini kakvih radio-emisija, a
isto su tako stalno slu�ali stanice Tokio i Honolulu, da bi na vrijeme primijetili
svaki va�an doga�aj. Osim toga, vlastiti su avioni stalno izvi�ali u svim pravcima
oko eskadre, �esto i do udaljenosti od 900 km.
Kao �to je ve� nagla�eno, najva�nije je za uspjeh napada bilo iznena�enje. Radi
toga su poduzete i druge mjere^za zavaravanje protivnika. Flotni sastavi, odrede-
ni za zauzimanje jugoisto�ne Azije, isplovili su prema jugu bez ve�ih mjera
opreznosti. Glavnina japanske flote pod komandom admirala Jamamota, koja je ostala
u rezervi po raznim japanskim lukama, imala je zadatak da stvara �to bezazleniji
utisak, ne poduzimaju�i nikakve pripreme i pu�taju�i posade brodova masovno na
izlaz u gradove. Posljednja 3 dana pred napad, tj. 5, 6. i 7. prosinca, poslan je
veliki broj mornara iz arsenala Jo-
kosuka i s tamo usidrenih brodova na mnogobrojne izlete u Tokio, da se �to vi�e
pokazuju na ulicama i tako zavaraju protivni�ke agente. �tovi�e, i putni�ki brod
Tacuta Maru, koji je redovito plovio u Honolulu, pu�ten je da isplovi s putnicima
prema Honolulu, s tim da treba okrenuti i vratiti se u Japan tek na po�etku napada.
Osim svega toga, admiral Nagumo imao je jasne direktive i za slu�aj nepredvi�enih
susreta s ratnim brodovima ili flotnim sastavima protivnika. Japanci su potpuno
iznena�enje smatrali toliko va�nim, da je Nagumo imao upute: ako bi protivnik bio
primije�en 2 dana prije po�etka napada, treba smjesta prekinuti operaciju i eskadru
vratiti ku�i; ako se to dogodi dan prije napada, odluka o prekidu ili nastavku
operacije prepu�ta se komandantu eskadre, prema lokalnim okolnostima; a ako se to
dogodi na sam dan napada, treba bezuvjetno operaciju nastaviti prema predvi�enom
planu.
Cilj iznenadnog japanskog napada na Pearl Harbor bio je uni�tavanje najva�nijih
brodova ameri�ke flote i zadavanje tako te�kih gubitaka, da SAD ne bi mogle jednu
do dvije godine poduzeti nikakvu opasniju akciju protiv japanskih osvajanja
jugoisto�ne Azije, a dotle bi ova podru�ja, po mi�ljenju Japanaca, bila dovoljno
u�vr��ena. Zato je predvi�eni napad imao smisla samo onda, ako je ameri�ka flota u
Pearl Harboru, pa je za Japance bilo od najve�e va�nosti da ustanove stanje u Pearl
Harboru. Ako u Pearl Harboru ne bi bilo flote, odre�eno je da se poduzmu
zrakoplovna izvi�anja u podru�ju 300 milja oko otoka Oahu, pa ako se ni tamo ne
prona�e neprijateljska flota, trebalo je da se snage vrate bez napada.
Za svaki slu�aj poduzeli su Japanci jo� jednu mjeru opreznosti. Za vrijeme dok je
prva eskadra plovila prema Havajima da izvr�i iznenadni napad, brodovi rezervne
flote u japanskim vodama imali su nalog da poja�aju me�usobni radio-saobra�aj, i da
tom prilikom upotrebljavaju i pozivne signale onih brodova koji su u prvoj eskadri
plovili prema Havajima. Budu�i da ovi brodovi nisu smjeli cijelog puta vr�iti
nikakav radio-saobra�aj, �eljelo se kod ameri�ke prislu�ne slu�be stvoriti utisak
da su svi brodovi u japanskim vodama; to je u cijelosti i usnielo._
Kona�na odluka je pala
Pet dana poslije odlaska s Kurilskih otoka, tj. 30. studenog (tokijsko vrijeme!),
prva eskadra izvr�ila je popunu svojih zaliha gorivom prekrcavanjem nafte s tankera
na otvorenom moru. Dva dana poslije odr�ana je u To-kiju prije opisana dramati�na
sjednica vlade, na kojoj je kona�no donesena odluka o po�etku rata i odre�en dan
napada za 8. prosinca, odnosno 7. po ameri�kom vremenu. Admiral Jamamoto uputio je
nakon odluke vlade Nagumi brzojav: �Dan J� bit �e 8. prosinca.�
Dan �J� bila je u japanskom planu lozinka za dan po�etka napada na SAD, odnosno
napad na Pearl Harbor. �itav plan bio je razra�en bez poznavanja datuma kada �e to
biti provedeno, ostavljaju�i mogu�nost da se u zadnjem �asu odredi stvarni datum
prema op�im prilikama i okolnostima. Tako su bili ozna�eni svi ostali dani u
operativnom planu, pa je dan prije napada imao oznaku �J-l�, dan prije toga �J-2�,
a dani poslije napada ozna�eni su �J+l�, �J+2� itd. Fiksiranje datuma za dan �J�,
�to je u�injeno ovim brzojavom, odre�eni su automatski i datumi za sve ostale dane
u planu.
Za�to je za napad odre�en ba� 8. prosinca, a ne koji drugi dan? Ovaj 8. prosinca po
tokijskom je vremenu zapravo 7. prosinca po ameri�kom vremenu i pada ba� u
nedjelju. To je trebalo da olak�a iznena�enje, jer je na Havajima vladalo gotovo
sasvim mirnodopsko stanje, pa je subotom i nedjeljom veliki dio posade brodova i
kopnenih ustanova dobivao izlaz, a naro�ito je ve�ina oficira bila izvan du�nosti.
Na taj na�in �e iznena�enje i zabuna biti ve�i, a mo�e se o�ekivati i slabija
obrana nego obi�nim danom.
Vrijeme izbora za napad moralo je biti uskla�eno s ostalim dijelovima plana. Ne
smije se zaboraviti da je istovremeno s udarom na Havaje trebalo te�i i osvajanje
jugoisto�ne Azije. Tamo je isto tako trebalo posti�i iznena�enje zra�nim napadima i
iskrcavanjem u ranu zoru, a za ovakve akcije najpodesniji su dani koji dolaze
kratko iza u�tapa. Onda postoji mjese�ina u zadnjim no�nim satima, a to olak�ava
posljednje pripreme za na-
pad. U no�i 8. prosinca mjesec je bio u posljednjoj �etvrti i to se jo� moglo
smatrati dovoljno povoljnim za ovu svrhu.
Kao �to je bilo re�eno, od najve�e je va�nosti bilo da se prilikom napada na Pearl
Harbor u njegovoj luci na�e ameri�ka flota. Zato je japanska tajna slu�ba naj-
pa�ljivije pratila kretanje flote u toj zoni i sve pojedinosti javljala Carevom
general�tabu u Tokio. Ovaj je o tome obavje�tavao radio-depe�ama prvu eskadru za
vrijeme njene plovidbe prema Havajskim otocima. Tako je admiral Nagumo bio stalno u
toku doga�aja.
Tako je 3. prosinca Nagumo primio radiogram: �Kretanja u Pearl Harboru do 28. XI u
8 sati. Isplovila dva bojna broda, Oklahoma i Nevada, nosa� aviona Enterprise
(Enterprajs), 2 te�ke krstarice i 12 razara�a. Uplovilo 5 bojnih brodova, 3 te�ke i
3 lake krstarice, 12 razara�a i 1 tanker. Stigli oni brodovi koji su isplovili 22.
studenog. Na sidri�tu su 6 bojnih brodova, 1 nosa� aviona, 9 te�kih i 5 lakih
krstarica.
Istog dana izvr�ena je druga popuna goriva prekrca-vanjem s tankera. Slijede�eg
dana, ne�to iza pono�i, stigao je brzojav koji je dao to�an raspored i smje�taj
brodova u Pearl Harboru. Navedeni su bili �ak i brodovi na popravku u dokovima.
Osim toga, radiogram je javljao da se prema izvje�tajima mo�e smatrati da
Amerikanci nemaju pojma o predstoje�em napadu i da je stanje sasvim normalno.
Ovako iscrpna obavje�tenja koja je eskadra dobivala od admiraliteta, zahvaljuju�i
odli�nom radu japanske tajne slu�be, stvorila su kod vode�ih oficira ne samo ugodan
osje�aj pouzdanja i sigurnosti, nego su omogu�ila �ivu diskusiju i ponovnu proradu
operativnih planova napada. Tako je pro�ao jo� jedan tmuran dan. Brodovi su se
valjali na jakim valovima sive morske pu�ine, koji su se �ume�i pjenili i
prelijevali preko paluba manjih jedinica. Naro�ito je te�ko bilo na razara�ima koji
su i ina�e imali nedovoljan stabilitet i koji su, olak�ani za velik dio potro�nog
goriva, jedva odr�ali svoj polo�aj u formaciji.
Rano ujutro 5. prosinca u 4 sata i 20 minuta primljen je brzojav iz Tokija. Bio je
kratak i glasio je: �Do sada ni�ta ne pokazuje da bi Amerikanci uveli poja�ana zra-
koplovna izvi�anja stop Pojedini izvi�a�ki avioni lete katkad u pravcu Palmvra
(Pelmajri), Johnstona (D�on-stona) i Midwaya (Midveja) stop Zone izvi�anja
neposredno oko Pearl Harbora ostaju i dalje nepoznate stop.�
Istog dana stigla je jo� jedna depe�a koju je razumio samo komandant eskadre
admiral Nagumo: �Popnite se na brdo Nitaka.� Prema dogovoru to je zna�ilo da nema
nikakvih prepreka i da treba izvr�iti napad prema planu i time zapo�eti rat.
Ovi, kao i svi dosada�nji radiogrami, bili su povoljni. Japanci su imali dovoljno
razloga da za sada budu vrlo zadovoljni. Sve se odvijalo to�no prema planu. Zato je
i ponovna popuna goriva izvr�ena, kao �to je predvi�eno, u toku 6. prosinca kad se
na otvorenom moru i po dosta slabom vremenu izvr�ilo prekrcavanje nafte na nosa�e
aviona i dio njihove pratnje. Slijede�eg jutra izvr�eno je snabdijevanje naftom i
drugog dijela eskadre. Nekoliko tankera, kojih su zalihe nafte time bile
iscrpljene, napustilo je eskadru, krenuv�i natrag u Japan. Uve�e istoga dana
eskadra je bila 500 morskih milja sjeverno od Havajskih otoka, a da dotle nije
susrela nikakav brod ni primijetila bilo kakav avion.
Pravac vo�nje izmijenjen je i brodovi su sada skrenuli prema jugu. Brzina je
pove�ana na 24 �vora. Preostali tankeri, koji su jo� imali zalihe i do sada su
pratili ovaj sastav, zaostali su i, odvojiv�i se, zaplovili su prema zapadu, da bi
na to�no odre�enom mjestu do�ekali povratak ratnih brodova.
Bilo je jasno da brodovi plove u neposredan napad. Napregnutost je rasla iz sata u
sat. Tokio je slao radio--poruke s posljednjim obavje�tenjima. U 10 sati i 36
minuta stigao je radiogram koji je javljao stanje u Pearl Harboru prije 2 dana. Iz
njega se vidjelo da su toga dana uplovili bojni brodovi Oklahoma i Nevada na
povratku s osmodnevnog krstarenja i da je isplovio nosa� aviona Lexington s 5
te�kih krstarica. Prema istoj vijesti u luci je bilo 8 bojnih brodova, 3 krstarice
i 16 razara�a, dok su u dokovima i kod radionica bile 4 krstarice i 5 razara�a.
Uve�e istoga dana, tj. 7. prosinca u 19 sati (datumi su u cijelom prikazu puta
japanskog flotnog sastava pre-
ma tokijskom vremenu), stigao je novi radiogram: �Do sada nema ni bara�nih balona
ni protutorpednih mre�a oko bojnih brodova stop Prema podacima radio-pri-slu�ne
slu�be ne postoji utisak da bi se vr�ila ja�a zra�na izvi�anja u zoni Havajskih
otoka stop, Lexington, koji je ju�er isplovio, ukrcao je prije odlaska puni sastav
aviona stop Nosa� aviona Enterprise, koji je na pu�ini, ima tako�er ukrcane sve
avione stop.
Predve�e su odr�ali komandanti i vi�i oficiri govore skupljenim posadama, a na
admiralskom brodu Akagi sve�ano je razvijena zastava koju je god. 1905. na svom
brodu razvio slavni admiral Togo u bitki kod Cu�ime. Na nosa�ima aviona vr�ile su
se grozni�ave pripreme. Avioni su podignuti na palubu i poredani za uzlet.
Mehani�ari i tehni�ko osoblje obavljali su posljednje preglede i do kasno u no�
radilo se na neposrednom operativnom ispitivanju motora, pregledu municije i
ure�ivanju bombi i torpeda.
Ne�to prije 9 sati uve�e primljen je posljednji brzojav iz Tokija: �Bojni brod Utah
(Juta) i nosa� hidroaviona uplovili su stop Stanje na sidri�tu je isto kao ju�er
stop Svi nosa�i aviona i sve su te�ke krstarice na plovidbi stop Ni�ta zna�ajnijeg
nije primije�eno u �ivotu flote stop Havaji su potpuno mirni i Carski general�tab
uvjeren je u uspjeh operacije.� Japanska eskadra plovila je velikom brzinom kroz
no� prema cilju. Na Havajima je vladao potpun mir i nitko nije slutio kakva bura
dolazi i kakva je opasnost blizu. Samo jo� nekoliko sati i stra�ni �e doga�aji
po�eti. Sudbina mnogih bila je zape�a�ena.
Na japanskom admiralskom brodu komandant eskadre, admiral Nagumo, sazvao je svoj
�tab da jo� jednom razmotre situaciju na osnovu svih vijesti koje su primljene.
Admiral je bio zabrinut za uspjeh operacije koju bi bilo kakva slu�ajnost mogla
dovesti u pitanje. Naro�ito je bilo va�no za japanski plan, da se glavnina ameri�ke
flote zatekne u bazi. Ova je briga najvi�e morila Naguma, �to se vidjelo i tokom
razgovora na sjednici �taba.
�Svi bojni brodovi�, rekao je admiral Nagumo, �nalaze se u Pearl Harboru. Mislite
li da bi neki od njih mogao danas isploviti?�
Kapetan korvete Ono prvi se izjasnio protiv toga, izlo�iv�i da se, prema primljenim
izvje�tajima, njih 5 vratilo s ve�e plovidbe prije jednog tjedna, a druga 2 tek
ju�er, dok je jedan na popravku. Prirodno je da �e se brodovima dati dovoljno
odmora, ali nije sigurno da bi prvih 5 jedinica danas moglo isploviti.
Zabrinutost je popustila poslije opaske na�elnika �taba Kusake koji je primijetio
da je danas subota, a da je, prema promatranju u du�em vremenskom razdoblju, flota
iz Pearl Harbora imala obi�aj isploviti samo srijedom. Ova logi�na primjedba
umirila je zabrinutost japanskih vi�ih oficira.
Kapetan fregate Genda skrenuo je pa�nju na �injenicu, da se iz primljenih
izvje�taja vidi da nijedan nosa� aviona nije u luci. To je bio povod da se detaljno
razmotri eventualna situacija protivni�kih nosa�a aviona. Japanci su je izlo�ili
ovako: Enterprise je isplovio 29. studenog s 2 bojna broda, 2 te�ke krstarice i 12
razara�a. Ako su 2 bojna broda, koja su se vratila 6. prosinca pripadala ovoj
grupi, �to je vjerojatno, onda ni grupa nije daleko od povratka. Vrlo je vjerojatno
da �e se Enterprise vratiti danas. Drugi nosa� Lexington uplovio je 29. studenog,
ali je isplovio ju�er s 5 te�kih krstarica. Od ostalih, Saratoga je na popravku u
San Diegu, VVasp (Vosp) je na Atlantskom oceanu, dok bi se moglo o�ekivati da �e se
Yorktown i Hornet a i Enterprise vratiti danas.
Na�elnik �taba Kusaka, koji je ve� du�e vremena prou�avao ameri�ku pacifi�ku flotu
i njeno kretanje, izjavio je: �Ima malo vjerojatnosti da �e se nosa�i aviona
vratiti u nedjelju, a isto je tako malo vjerojatno da bi bojni brodovi isplovili za
vikend. Prema tome, mo�emo ra�unati da �emo sutra na�i na sidri�tu 8 bojnih brodova
i nijedan nosa� aviona. Iako je ovo posljednje za �aljenje, smatram da treba napad
izvr�iti sutra.�
Stvarno se pokazalo da je ovaj ozbiljan i na�itan japanski oficir imao pravo.
Stanje je slijede�eg dana bilo ba� takvo, kako je on izjavio. No, zamalo da se nije
zbilo sasvim druk�ije, jer su vrlo znatne snage ameri�ke flote bile u neposrednoj
blizini. Samo stjecaj slu�ajnih okolnosti, a naro�ito slabo vrijeme, zadr�ali su
jake eskadre ameri�ke flote, a osobito Enterprise s jakom pratnjom
u plovidbi prema Havajima. Ina�e bi Japanci slijede�eg dana na�li sasvim drugu
situaciju u Pearl Harboru. Gotovo dva puta brod-iva vi�e bilo bi tamo. Te�ko je
predvidjeti bi li to imalo lo�e posljedice za napada�e zbog poja�ane obrane, ili bi
ameri�koj floti nanijelo samo jo� te�e gubitke.
Protivni�ke eskadre plovile su kroz no� me�usobno udaljene samo nekoliko stotina
milja, a da nisu znale jedna za drugu. Na jednoj je vladalo mirno raspolo�enje
povratka na odmor. Na drugoj su se zavr�avale grozni�ave pripreme za napad. U zoru
7. prosinca (po ameri�kom vremenu, tj. 8. prosinca po japanskom), nalazila se
japanska eskadra samo jo� 250 milja sjeverno od Oahu, najva�nijeg Havajskog otoka,
na kome se nalazi Honolulu i Pearl Harbor.
Bila je jo� tamna zimska no� s ne�to mjese�ine zaklonjene jutarnjom maglicom.
Brodovi su plovili u najstro�em zamra�enju, kao aveti. Na crnoj povr�ini mora na-
zirale su se samo pjene valova uz o�tre pramce brodova koji su velikom brzinom
sjekli pu�inu. �uo se samo �um mora i zujanje turbina koje su podrhtavale, rade�i
velikom snagom. Iza krme brodova pjenio se velik val uzvitlan silnim brodskim
propelerima koji su neumorno bacali velike koli�ine vode. Mjesec u zadnjoj �etvrti
bio je jo� visoko nad ju�nim horizontom, a slaba svjetlost obasjavala je pu�inu ba�
u pravcu vo�nje japanskih brodova. To je olak�avalo promatranje poja�anih stra�a
koje su s jarbola i mostova napregnuto pretra�ivale o�ima pu�inu, da bi
blagovremeno primijetile svaki brod. Ostali dijelovi gubili su se u neprozirnoj
crnoj no�i. To je olak�alo polo�aj napada�a koji je u tami bio sakriven, u
mogu�nosti da mnogo prije primijeti protivnika na blijedo osvijetljenom horizontu.
Na japanskim brodovima nitko nije spavao. Jo� kratko vrijeme i po�et �e napad. U 5
sati i 30 minuta krstarice �ikuma i Tone pustile su, pomo�u svojih katapulta, svaka
po jedan hidroavion, sa zadatkom da izvi�aju nad Pearl Harborom. Admiral Nagumo bio
je oprezan. Bio je nacistu s velikim rizikom i posljedicama eventualnog neuspjeha
ovog napada, pa je htio izbje�i svaku pogre�ku ili iznena�enje. _
Prilike su se pogor�avale. Valovi su postajali sve ve�i i posada nosa�a mu�ila se
da sprije�i da koji od aviona, koji su bili poredani na palubi i spremni za
uzletanje, ne sklizne u more zbog jakog naginjanja brodova. Vjetar je postajao sve
ja�i, a horizont sve tamniji. Admiral Nagumo provjeravao je jo� jednom sve poduzete
mjere. Kad je u�ao kapetan bojnog broda Micuo Fu�ida, koji je trebalo da povede
napad zrakoplovnih eskadrila, admiral mu je sna�no stisnuo ruku i uzbu�eno rekao:
�Siguran sam da mogu ra�unati na vas.�
Posljednji radiogram admirala Jamamote: �Sudbina je carstva u va�im rukama, svaki
treba izvr�iti svoju du�nost do krajnosti.� Sadr�aj poruke odmah je saop�en svim
brodovima i posadama eskadre.
Na nosa�ima aviona leta�ko osoblje, odre�eno za napad, bilo je sakupljeno u velikim
prostorijama za boravak gdje su na velikim crnim tablama bile nacrtane situacije
Pearl Harbora i to�no ozna�en polo�aji pojedinih brodova. Osoblje je dobilo
posljednja uputstva. Ne�to prije 6 sati komandant Akagija, kapetan bojnog broda
Hasegava, rekao je Fu�idi: �Vi �ete poletjeti kao �to je predvi�eno.�
Dana su posljednja nare�enja. Posade su tr�ale palubom prema svojim avionima.
Leta�ko osoblje popelo se u avione i malo poslije motori su, jedan za drugim,
zabrujali. Posljednji se uputio svome avionu Fu�ida. Na izlasku iz prostorije
komandanta avijacije rekao mu je potpukovnik Ma�uda: �Vjerujete li da �e avioni
mo�i da polete u ovakvoj no�i i na takvom vremenu?�
Zabrinutost je bila na mjestu, ali nije bilo vi�e vremena za razmi�ljanje. Velike
trupine nosa�a aviona ve� su se okretale nalijevo, dok nisu do�le u pravac protiv
vjetra koji je vitlao sa sjevera. Radi olak�anja uzletanja nosa�i redovito plove
protiv vjetra, i �to ve�om brzinom za vrijeme operacije poletanja. To je bilo sada
utoliko potrebnije, budu�i da su svi avioni bili te�ko optere�eni punim
naoru�anjem, bombama i potpunim zalihama goriva.
Na palubama svih nosa�a ve� je odjekivala huka motora, a propeleri svih aviona
kretali su se umjerenom brzinom, jer jo� nije bio dan znak za polazak. To�no u 6
sati toga kriti�noga dana, 7. prosinca 1941, na nosa�i-
ma aviona, udaljenim 230 morskih milja sjeverno od Oahu, upaljena je zelena
svjetlost i dan je signal za uz-letanje. Prvi avion na redu za poletanje poja�ava
gas, motor je po�eo grmjeti, propeler se po�eo munjevito okretati i avion je
krenuo, najprije sasvim lagano, a onda sve br�e. Sve su o�i bile uprte u njega.
Posadi je zastao dah. Svatko je napregnuto o�ekivao ho�e li avion, unato� jakom
valjanju broda i kratkoj palubi, uspjeti da se digne. Signalne svjetlosti aviona
sve br�e su se gubile prema pram�anom kraju palube koja je prestajala kao da je
o�tro odsje�ena, a onda se avion odlijepio i zalebdio u zraku prije nego �to je
pramac broda opet zaronio u dubinu vala. Za njim tako drugi avion, tre�i i redom
dalje.
Unato� te�kom nevremenu i magli avioni su se dizali bez zastoja. Elitna posada i
odli�no izvje�bani avijati�ari uzletali su kao usred bijelog dana na vje�bi. Svake
pola minute napu�tao je palubu po jedan avion, dok se slijede�i odmah postavljao u
polo�aj za uzletanje. Ista slika ponavljala se na palubama svih nosa�a aviona.
Najprije su uzletali lovci, jer su bili najlak�i i bila im je potrebna najmanja
staza za zalet. Za njima sunovratni bombarderi, a onda redom ostali. U roku od
�etvrt sata bilo je ve� u zraku svih 189 aviona odre�enih za prvi napad. Plan je
predvi�ao da oko 1 sat kasnije poleti druga grupa od 171 aviona, dok je za za�titu
samog flot-nog sastava ostalo u rezervi 56 aviona koji su izvi�ali podmornice i
�titili flotni sastav od eventualnog zra�nog napada.
Na mra�nom nebu vidjele su se signalne svjetiljke aviona komandanata eskadrila.
Prema njima ravnali su se ostali avioni njihovih eskadrila. Brzo po uzletanju es-
kadrile su ve� zauzele propisnu formaciju. U zbijenim grupama eskadrile su u�inile
jo� jedan krug iznad brodova, za kojima su posade, uz poklike �banzai�, dizale kape
ma�u�i im u praskozorju zimske no�i koja se primicala kraju. Avioni su punom
brzinom letjeli prema jugu. Digli su se iznad oblaka i na visini od 2.000 metara
zatekli mnogo povoljnije vremenske uvjete.
Sastavu na �elu letio je komandant napada, kapetan bojnog broda Fu�ida, s 50
bombardera. Oko 500 metara iza njega i ne�to udesno letjela je grupa od 40
torpednih
aviona pod komandom kapetana korvete Murate. Na istoj udaljenosti, ali ne�to vi�e
lijevo i oko 200 metara vi�e, letjela je grupa od 54 sunovratna bombardera. Njima
je komandirao kapetan korvete Takaha�i. Iznad sviju, malo pozadi, letjela je
za�tita od 45 lovaca pod komandom kapetana korvete Itaije.
No� je postepeno blijedila, a na istoku se pojavilo blago rumenilo zore. Iznad
gustih oblaka srebrnasto su se ljeskali japanski avioni pod prvim zracima sunca.
Bilo je 7 sati. Eskadrile su bile na putu ve� puna 3/4 sata. Posade su imale
vremena da u�ivaju, jer je do cilja napada bilo jo� 1 sat.
Komandant Fu�ida, sjede�i pokraj pilota u komandnom avionu �itavom sastavu na �elu,
ukop�ao je ra-diogoniometar. Namjestio ga je na radio-stanicu Honolulu, koja je u
to vrijeme, u nedjelju ujutro, emitirala program vedre glazbe. Amerikanci, koji su
se budili i u�ivali u jutarnjoj glazbi, nisu ni slutili da glazba u tome �asu
koristi orijentaciji smjera onih, koji su im donosili u�as i katastrofu. A ta
orijentacija bila je va�na, jer je japanska flota tokom mnogih dana plovila pod
obla�nim nebom, tako da nije bilo mogu�e obavljati ispravke u navigaciji opa�anjima
sunca ili zvijezda, a zbog tajnosti operacije nije bilo dopu�teno upotrebljavati
radio-slu�-bu ni za navigaciju.
Snimak pravca na radio-stanicu Honolulu pokazao je da napada�i moraju ispraviti
pravac leta za 5 stupnjeva. Eskadrile su sada mnogo sigurnije nastavile put to�no
na Pearl Harbor. Nikakvih vijesti nije jo� bilo od ona 2 izvi�a�ka aviona, koji su
u no�i poletjela s katapulta prate�ih krstarica. Za svaki slu�aj ostavio je Fu�ida
ukop�an radio-prijemnik i dalje na radio-stanicu Honolulu, slu�aju�i njenu glazbu i
napregnuto o�ekuju�i ne�e li se �uti kakva opomena ili uzbuna, �to bi pokazalo da
su ih Amerikanci otkrili. Ali glazba se nastavljala. Ipak, glazba je iznenada
prekinuta i za�uo se glas spikera: �Pa�nja, pa�nja!�
Fu�idi se stislo grlo: jesu li otkriveni? Ho�e li u zadnji �as operacija
iznena�enja propasti? �to ih o�ekuje? Misli su mu jurile strelovito. Sve se
dogodilo za manje od sekunde, jer je ve� glas spikera nastavio: �Dajemo
meteorolo�ki izvie�tai.� Fu�idi ie Dao kamen sa src
Glas je mirno i odmjereno produ�avao: �Nebo malo obla�no, naobla�enost ve�a oko
planina, visina oblaka 3 500 stopa (oko 1 100 m), vidljivost dobra, vjetar sjeverni
brzine oko 10 milja.� Ovo je zaista sre�a: Fu�ida je dobio to�an izvje�taj o
vremenskim prilikama nad ciljem napada, kao da ga je naru�io od tajne slu�be.
Fu�ida je zaista imao razloga da bude odu�evljen. Ne samo zbog toga �to je dobio
to�an izvje�taj, nego jo� vi�e zato, �to je izvje�taj pokazivao da su vremenske
prilike izvanredno povoljne za napad. Da izbjegnu ve�u obla�nost u podru�ju
planina, �to bi moglo smetati gustom sastavu aviona i ote�ati orijentaciju za
neposredni napad, Fu�ida je odlu�io da napad izvr�i sa zapada i tako zaobi�e
planine. No to je namjeravao u�initi tek kod samog otoka, dok je jo� sada nastavio
let to�no na Pearl Harbor, da ne bi ote�ao navigaciju.
Oko 7 sati i 30 minuta uletjele su japanske eskadrile me�u visoke oblake.
Vidljivost je bila vrlo slaba. Poslije 10 minuta leta odlu�io je Fu�ida smanjiti
visinu, jer je bilo o�igledno da su Havajski otoci u blizini. Bilo bi opasno i
nepromi�ljeno preletjeti cilj, pa se vra�ati u napad, jer bi time glavna svrha bila
proma�ena, budu�i da se ne bi postiglo iznena�enje. Bilo je i krajnje vrijeme, jer
kad su japanski avioni, spu�taju�i se, izbili pod oblake, pred njima je na nekoliko
kilometara le�ao Ka-huku Point, najsjeverniji rt otoka Oahu. Plava povr�ina mora
tamo se s bijelim rubom pjenu�avih valova dodirivala s tamnim strmim obalama otoka.
Avioni su skrenuli prema jugozapadu da zaobi�u planine, a kad su to izvr�ili,
skretali su prema istoku, da bi dohvatili ciljeve. U me�uvremenu su stigli
izvje�taji s oba hidroaviona poslanih na izvi�anje s krstarica. Izvje�taji nisu
bili sasvim to�ni, ali su dali prili�nu orijentaciju. Javili su da je u Pearl
Harboru 10 bojnih brodova, 1 te�ka krstarica i 10 lakih krstarica. Osim toga dali
su podatke o vjetru, i to pravac 80�, brzine 28 �vorova, i obla�nost 7/10 na visini
od 1 700 m, �to nije bilo u skladu s meteorolo�kim izvje�tajima iz Honolulua. Ipak,
razlike nisu bile velike. U svakom slu�aju, bilo je jasno da je glavnina ameri�ke
flote u bazi i da su svi nosa�i aviona odstuni. Sve okolnosti bile su, dakle,
povoljne. _
Bilo je 7 sati i 49 minuta. Na zemlji je vladao potpun mir nedjeljnog jutra. A
ipak, jo� samo nekoliko minuta i po�et �e stra�no bu�enje. U daljini ve� se moglo
primijetiti podmuklo mumljanje aviona koji su se pribli�avali. Komandant Fu�ida u
tom je �asu dao nalog svom radio-telegrafisti da ukop�a oda�ilja� i da emitira
poruku: �Svima, svima. Zapo�nite s napadom.�
Na drugoj strani
�to se u me�uvremenu doga�alo na drugoj strani? Je li itko slutio �ta se doga�a?
Jesu li primije�ene pripreme i je li se o�ekivao napad? Daleko od svega toga!
Ameri�ka radio-prislu�na slu�ba uhvatila je niz japanskih brzojava koje je ured za
de�ifriranje u VVashingto-nu odgonetao i iz kojih se vidjelo da japanski
general�tab iz Tokija javlja nekome sve �to se doga�a u Pearl Harboru. Ovi brzojavi
nisu, me�utim, nai�li na zaslu�e- / nu pa�nju i Havajski otoci nisu uop�e bili
opomenuti.
Osim toga, ameri�ki je FBI ve� davno imao uputstva koja je japanska tajna slu�ba
izradila za svoje agente i u kojima se spominje kao jedan od najva�nijih zadataka u
po�etku kakvog rata napad na Midvvavske i Havajske otoke, i na Panamski kanal, i
pritom je jasno navedeno da se ovakav rat ima o�ekivati u najskorije vrijeme. Sve
to nije bilo dovoljno da kod Amerikanca izazove neke mjere opreza, ili da ih navede
na ozbiljne pripreme i izvi�anja. Ameri�ka obavje�tajna slu�ba isto je tako sasvim
zatajila i ni�ta nije javljala o velikim doga�ajima koji su ve� po�eli.
Pa i ono malo mjera, �to je poduzeto na Havajskim otocima, bilo je suprotno onome
�to bi bilo potrebno, i samo su pridonijeli katastrofi. General Short (�ort),
komandant trupa na Havajima, naredio je mjere opreza protiv sabota�e. Zbog toga su,
na primjer, radi lak�eg �uvanja, avioni bili na uzleti�tima gusto grupirani, tako
da su im se krila gotovo dodirivala. Trupe nisu bile razmje�tene na borbene
polo�aje, nego koncentrirane u ka-
Skice naj�e��e upotrebljavanog naoru�anja za ameri�ke brodove. U sredini presjek
topovske kule za topove kalibra 203 mm za te�ke krstarice. Sli�ne su bile i kule za
topove s 155 mm, kakve su dobivale lake krstarice. Domet 27 000 m. �etiri do �est
plotuna u minuti sa zrnima od 80 kg. Kod 155 mm osam do deset plotuna sa zrnima 50
kg na 25 000 m. Kule su imale konstrukciju kroz �itavu visinu trupa, s temeljima na
dnu broda. Lijevo je kula za topove dvojne namjene (protiv brodova i protiv
aviona),
sarnama i logorima. Ve�i dio artiljerije nije bio snabdjeven municijom, nego se ona
�uvala u glavnim slagali�tima. Na ratnim brodovima odr�avane su samo ograni�ene
stra�e, a bojni brodovi bili su na sidri�tu gotovo jedan do drugoga.
U kriti�noj no�i izme�u 6. i 7. prosinca, tj. uo�i napada, poslao je Tokio
japanskom ambasadoru u Washing-tonu �ifriranim brzojavom notu za ministra vanjskih
kalibra 127 mm. Dvocijevne kule tog tipa dobivali su kao dopunsko naoru�anje
krstarice i bojni brodovi, a kao glavno naoru�anje razara�i. Mogli su izbaciti 12
do 15 plotuna u minuti (svake 4 do 5 sekundi jedan metak) 30 kg na 15 700 ni,
odnosno u visinu do 12 400 m. Slijedi �etverocijevni automatski protuavionski top
tipa B o f o r s, kalibra 40 mm. Mornarica ga je upotrebljavala u velikom broju, a
imali su ih gotovo svi tipovi brodova. Gusto�a vatre bila mu je 160 metaka po
cijevi u minuti, a zrna 0,9 kg izbacivao je s dometom od 6 700 m, odnosno u visinu
do 7 400 ni. Za protuavionsku obranu bili su jo� va�ni i topovi kalibra 20 mm, sa
zrnima 0,14 kg i dometom do 3 300 m kod gusto�e vatre
od 450 metaka po cijevi u minuti. Umjesto toga japanska je mornarica imala
izvanredno uspjeli tip protuavionskog topa kalibra 25 mm, sa zrnima 0,27 kg i
dometom do 5 000 m, odnosno 5 900 ni u visinu i gusto�u vatre od 220 metaka po
cijevi u minuti.
poslova SAD. Nota je bila zapravo o�tar ultimatum, i na kraju je objavljivala
po�etak ratnog stanja. Uz notu je bio i nalog japanskom ambasadoru, da ovaj
dokument preda 7. prosinca u 13 sati. To je bilo perfidno smi�ljena japanska
smicalica: 13 sati u VVashingtonu istovjetno je sa 7 sati i 30 minuta u Pearl
Harboru. Napad na Oahu bio je odre�en za 7 sati i 55 minuta. Na taj na�in japanski
bi prepad bio legaliziran, jer bi napad bio izvr�en 25 minuta poslije objave rata,
dakle formalno je sasvim u redu. Amerikanci, me�utim, ne bi imali vremena ni
obavijestiti svoje komande, a kamoli da bi ove mogle na vrijeme poduzeti neke
protumjere.
Me�utim, dokumenti koje su ronioci izvadili iz admi-ralskog broda, to jest iz
japanske te�ke krstarice Na�i, potopljene 5. studenog 1944. u zaljevu Manile,
dokazuju
nepobitno, da su japanski brodovi mnogo prije poslani na ratni zadatak s to�nim
uputama za napad i da su kona�nu potvrdu za definitivni po�etak rata dobili jo� 5.
prosinca u brzojavu: �Popnite se na brdo Nitaka.�
Me�utim, japanski plan nije uspio. Diplomatska slu�ba nije funkcionirala kako je
trebalo i nota nije stigla na vrijeme. U spomenutoj kriti�noj no�i, kad je
�ifrirani radiogram iz Tokija emitiran japanskoj ambasadi u Washingtonu, radila je
neumorno ameri�ka radio-pri-slu�na slu�ba i uspjelo joj je uhvatiti obavijest. Iako
je ova vijest primljena prije pola no�i, tj. u subotu uve�e, ona nije pomogla
Amerikancima da sprije�e napad.
Oficir ameri�ke obavje�tajne slu�be, koji je u posebnom odjeljenju za de�ifriranje
bio me�u de�urnima i koji je dobio primljeni brzojav u rad, obavio je svoj zadatak
uzorno, tako da su Amerikanci imali brzojav prije de�ifriran, nego sama japanska
ambasada. Vide�i o �emu se radi, oficir je smjesta izvijestio svoga
pretpostavljenog, a ovaj je odmah de�ifrirani brzojav poslao u Bijelu ku�u i u
general�tab.
U Bijeloj ku�i brzojav je primio major L. R. Shulz (�ulc), pomo�nik Rooseveltovog
pomorskog a�utanta Birdea. On je, vide�i va�nost primljene vijesti, oti�ao odmah do
predsjednika Roosevelta. To je bilo oko 9,30 uve�e. Roosevelt je bio u okruglom
kabinetu Bijele ku�e, a kod njega je bio Hopkins. Dok se predsjednik zadubio u
�itanje telegrama, a za to je trebalo oko desetak minuta, major Shulz ostao je
stoje�i u kabinetu, a Hopkins je zami�ljeno �etao po sobi.
Pro�itav�i telegram, Roosevelt ga je pru�io Hopkinsu, a ovaj ga je, pro�itav�i ga,
vratio. �To zna�i rat�, rekao je suho Roosevelt. Hopkins se s time slo�io. Nastala
je kratka diskusija o situaciji japanskih snaga i njihovom rasporedu, i oba
dr�avnika slo�ila su se u mi�ljenju da �e Japanci napasti u trenutku koji im se
u�ini najpovoljnijim. Smatrali su da �e prvi udarac biti usmjeren na jugoisto�nu
Aziju, �to su potvr�ivali i izvje�taji o neprekidnim pripremama na jugu Japana.
Hopkins je izjavio da je �teta �to Amerika ne mo�e izvesti udarac prva, i tako
preduhitriti svako iznena�enje.
Roosevelt je to odbio: �Ne, ne mo�emo to u�initi. Mi
dobru reputaciju.� U diskusiji Pearl Harbor nije uop�e spomenut. Isto tako nije se
uzimala u obzir mogu�nost napada odmah, slijede�eg dana. Na to je Roosevelt
zatra�io da govori s admiralom Starkom. Telefonist ga je ubrzo izvjestio da ne mo�e
dati vezu s admiralom, jer je Stark upravo u Nacionalnom teatru. Roosevelt je
odustao od razgovora, rekav�i da �e se sastati s admiralom poslije, jer ne�e
stvarati uzbunu u publici time, �to bi za vrijeme predstave u kazali�tu admiral bio
naglo pozvan da napusti dvoranu. Roosevelt je na svaki na�in htio izbje�i
pretjerano uznemirenje, utoliko vi�e �to mu je bilo mogu�e da se pola sata poslije
sastane s admiralom.
Amerikanci jo� nisu bili svjesni te�ine i ozbiljnosti polo�aja. Dodu�e, i dilema
pod kojom su stajali, po vlastitom mi�ljenju, nije bila ru�i�asta. Ameri�ko vodstvo
gledalo je na predstoje�e doga�aje kroz ove kombinacije: ho�e li Japanci poduzeti
napad na britanske ili nizozemske posjede ili i na jedne i na druge istovremeno, i
�to oni mogu u�initi? Britanci i Nizozemci nisu imali nikakve mogu�nosti da se
brane. Isto je bilo s Australijom i Novim Zelandom, koji su bili izlo�eni napadu.
Singapur bi se mogao dr�ati stanovito vrijeme, ali, isto kao i Manila, ne bi se
mogao koristiti kao baza, budu�i da bi Japanci na tom sektoru gospodarili zrakom i
morem. Ukoliko ne bi do�lo do odlu�ne ameri�ke intervencije, Japan bi mogao
osvojiti i eksploatirati bogato carstvo koje se prote�e od Aleutskih otoka do
Indije, pa �ak i do Srednjeg istoka, a uz sve to bilo je o�igledno da ameri�ke
oru�ane snage ne mogu po�eti bilo kakvom ve�om protuakcijom.
Poruka, koju je ured za de�ifriranje poslao u general�tab, bila je odre�ena za
generala Marshalla, �efa glavnog �taba. Bilo je ve� 8 ujutro, kad je brzojav stigao
do njegova kabineta. Pa i sada mu nije mogao biti uru�en. General je naime imao
obi�aj da nedjeljom izja�i na ve�u �etnju. Redovno je to bilo poslije podne, ali
slu�aj je htio da je toga dana iznimno' izjahao prije podne. U njegovoj odsutnosti
nitko nije htio da preuzme odgovornost i da poduzme bilo kakve mjere. Izvanredno
va�an brzojav �ekao je dok se general vrati s jahanja. A to je bilo tek u 11,30
sati.
Vidjev�i va�nost primljenog brzojava, general je naredio da se odmah upozore
Havajski otoci �ifriranim telegramom. Iako je to naredio u 11 sati i 50 minuta,
izvr�enje je teklo polagano i obavje�tenje je stiglo u Honolulu tek u 7 sati i 33
min. po lokalnom vremenu, tj. ni 20 minuta prije japanskog napada. U tome �asu
japanske eskadrile ve� su bile na domaku Havajskih otoka i njihove obale su se
gotovo vidjele na horizontu. Bilo je prekasno da se bilo �to poduzme.
U me�uvremenu je i japanska ambasada de�ifrirala brzojav iz Tokija, samo �to joj je
za to trebalo mnogo vi�e vremena, nego ameri�koj obavje�tajnoj slu�bi. Zbog toga je
i sastanak s ministrom Cordellom Hullom zatra�en prekasno i nota je predana tek u
14 sati i 20 minuta. Tada je napad na Pearl Harbor ve� bio izvr�en. Cordell Huli je
to znao, jer ga je 15 minuta prije telefonski pozvao predsjednik Roosevelt i
saop�io mu novost, dao uputstva da primi japanske izaslanike, ali da im ne poka�e
da zna za izvr�eni napad. Japanci nisu uspjeli prevariti povijest.
Posljednji trenuci pred katastrofu
Dok se ovo doga�alo u Washingtonu, i dok je na Ha-vajskim otocima sve spavalo u
mirnom nedjeljnom jutru, a sa sjevera se ve� pribli�avale eskadrile japanskih
aviona, plovio je na 200 milja zapadno od Havaja sastav ameri�ke flote. To je bio
nosa� aviona Enterprise, koji se u pratnji 3 te�ke krstarice i 9 razara�a vra�ao u
Pearl Harbor. Bila je to ona grupa o kojoj su Japanci znali da je ispolovila prije
nekoliko dana, ali im nije bilo poznato gdje je i kada �e se vratiti. Kao �to se
vidjelo iz razmatranja japanskih vi�ih oficira na eskadri koja je spremala napad na
Pearl Harbor, pretpostavljalo se mogu�nost njegova povratka svakog �asa. To bi se i
dogodilo, jer je prema programu trebalo da ameri�ki flotni sastav uplovi u Pearl
Harbor jo� u subotu. Nosa� aviona En-
terprise bio je poslan sa specijalnim zadatkom na otok Wake, va�nu ameri�ku bazu 3
700 km zapadno od Ha-vaja. Tamo je otpremio 12 lova�kih aviona i drugi materijal za
poja�anje obrane. Izvr�iv�i zadatak, u zoru, 2. prosinca, pra�en za�titnom eskadrom
krstarica i razara�a, krenuo je natrag u Pearl Harbor.
Slabo vrijeme i kvar na jednom razara�u usporilo je povratak. Valovi su bili
veliki, a vjetar vrlo jak. Brzina je morala biti smanjena, i tako je eskadra,
umjesto da u subotu bude ve� u bazi, jo� u nedjelju bila 200 milja daleko od nje. U
zoru toga dana osvanulo je lijepo vrijeme. Izme�u ve�ih grupa oblaka probijalo se
plavetnilo neba, more je jo� bilo umjereno uzburkano, a ni hladni sjeverni vjetar
jo� se nije sasvim smirio.
Posada je zadnjih dana bila mnogo zaposlena. Prije nekoliko dana viceadmiral Halsev
(Helzi), komandant ove eskadre, koji je bio na Enterpriseu, izdao je �dnevnu
zapovijed broj 1� koja je odmah saop�ena svima brodovima u sastavu. Kao i na
ostalim brodovima eskadre, komandant Enterprisea, kapetan bojnog broda Murrav
(Mari), upozorio je posadu s ovim nare�enjima u kojima je dano na znanje da je od
sada brod u punoj ratnoj pripravnosti i da mora biti spreman danju i no�u da odmah
stupi u akciju. Od svakoga se tra�ila puna pripravnost, mir i hrabro obavljanje
du�nosti u slu�aju potrebe.
Na brodovima je nastala u�urbanost. Za vrijeme plovidbe brodovi su prebojadisani
sivom za�titnom bojom. U unutra�njosti skinuti su svi prostira�i, sav linoleum,
drveni namje�taj i sve �to mo�e gorjeti. S nepropusnih pregrada ostrugana je boja.
Svi otvori, koji nisu bili prijeko potrebni, zavareni su. Poduzete su mjere za de-
magnetizaciju brodskih trupova, a dijelovi ure�aja od lijevanog �eljeza zamijenjeni
su sa ve� pripremljenim komadima od kovana �elika, koji su manje krhki. Svi topovi
stavljeni su u pripravnost, a priru�na municija postavljena je uz njih na odre�eno
mjesto. Avionske su bombe aktivirane i u�vr��ene na avione, torpeda su dobila bojne
glave i upalja�e. Sva oru�ja na avionima opremljena su s punim zalihama municije.
Leta�ko osoblje dobilo je operativna nare�enja da smjesta bombar-
Pogled s komandnog mosta na prednji dio palube ameri�kog nosa�a aviona Enterprise,
s poredanim sunovratnim bombarderima novog tipa D a u n t 1 e s s.
dira, torpedira i mitraljira svaki brod koji bi ugro�avao flotni sastav.
Sve ovo je davalo posadama potpuni dojam rata. Bilo je poznato da rat jo� nije
objavljen, ali na brodovima se osje�ao. No�u su brodovi vozili u najstro�em
zamra�enju. Sve je teklo dobro, jer su posade posljednjih 6 mjeseci neprekidno
intenzivno vje�bale na sve mogu�e na�ine: u pogledu stra�e osmatranja, izvi�anja,
ga�anja, borbenih djelatnosti, spa�avanja, uklanjanja kvarova i sli�nog.
Eskadra je plovila prema istoku brzinom od 25 �vorova. U 6 sati ujutro Enterprise
je poslije signala, danog brodovima svoje pratnje, skrenuo o�tro nalijevo, dok nije
do�ao u pravac protiv vjetra. To je bilo potrebno za uzletanje aviona, koje je
komandant grupe �elio da pusti i zbog vje�be i radi sigurnosti. Jedna eskadrila
izvi�a�kih aviona, koja je ve� bila postrojena, dobila je nalog za uzletanje.
Gotovo u isto vrijeme, kad su s ja-
I
i
panskih nosa�a poletjeli prvi avioni za napad na Pearl Harbor, uzletjeli su i
izvi�a�ki avioni s Enterprisea. Dvije eskadre, japanska i ameri�ka, jedna 200 milja
sjeverno, a druga 200 milja zapadno od otoka Oahu, vr�ile su isti manevar, ne
znaju�i jedna za drugu. Jo� jednom se pokazalo koliko je va�no stalno izvi�anje u
svim pravcima i dobro poznavanje situacije.
Malo kasnije ameri�ki izvi�a�ki avioni izgubili su se s vidika posade u pravcu
odredi�ta. Brodovi su opet skrenuli prema istoku i nastavili vo�nju. Velika paluba
nosa�a aviona opet je bila mirna i prazna. Po�elo je svitati. Ameri�ki avijati�ari
nisu ni slutili da lete na isto odredi�te kao i njihove japanske �kolege�. Nisu
znali da nisu samo posade ovih 18 ameri�kih aviona te koje u�ivaju u ljepotama
izlaska sunca, i da istu sliku prirodnih ljepota gledaju i posade 189 japanskih
aviona!
Ameri�ki avioni, koji su poletjeli s Enterprisea, imali su nare�enje da se vi�e ne
vra�aju na brod, nego da se spuste na aerodrom Ford Island (Ford Ajlend), koji je
bio na malom otoku u samom zaljevu Pearl Harbora. Prema propisima, poslije
uzletanja uspostavljena je ra-dio-telefonska veza s kontrolnom stanicom, to jest
centrom za vo�enje aviona Enterprisea. Na ameri�koj strani nije bila zabrana radio-
saobra�aja, jer eskadra nije vr�ila nikakav tajni zadatak u �asu povratka u Pearl
Harbor. Prema tome avioni su, kao �to je uobi�ajeno, pomo�u radio-telefonije na
kratkim valovima odr�avali me�usobnu vezu za vrijeme leta, a i vezu s kontrolnom
stanicom svog nosa�a aviona. Bilo je predvi�eno da prema propisima stupe u vezu i s
tornjem kontrole letenja aerodroma na koji su letjeli, kad mu stignu u zonu
pribli�avanja.
U kontrolnoj stanici Enterprisea de�urni radio-tele-grafisti obavljali su, kao
obi�no, svoju du�nost. U stalnim vremenskim razmacima �uo se preko radio-telefo-na
monotoni glas koji je na propisan na�in odr�avao vezu aviona u zraku sa svojom
maticom. Isto tako, monotono i propisno, odgovarali su radiotelegrafisti
Enterprisea. Najednom se iz zvu�nika za�uo uzbu�eni glas: �Ne pucajte! Ovo su
ameri�ki avioni.� Poslije toga nastala je opet ti�ina. Telegrafisti Enterprisea
slu�ali
su napregnuto, shva�aju�i da se ne�to izvanredno doga�a. Uzbu�enje je raslo,
sekunde su postajale sati.
Onda se za�uo opet glas: �ve es be 6 (V S B 6) zove Enterprise. Neprijateljski
avioni napadaju Pearl Harbor. Vjerovatno su Japanci.� Svi su se u�urbali kao da su
naelektrizirani. Odmah je obavije�ten komandant broda i admiral Halsev. Ne�to
kasnije stigla je i radio--telegrafska poruka: �Od komandanta pacifi�ke flote svima
u podru�ju Havaja. Zra�ni napad na Pearl Harbor. To nije vje�ba.� Bilo je jasno da
su stra�ni doga�aji zapo�eli.
Sretne i nesretne slu�ajnosti
Kobno jutro nedjelje 7. prosinca 1941. bilo je prebogato raznim doga�ajima. Svi su
se oni kretali oko iznenadnog napada. Mnogi od njih bili su �udni, bili su prava
igra slu�aja, i mogli su �esto potpuno skrenuti tijek doga�aja. No, iako je trebalo
samo za dlaku da doga�aji krenu sasvim druk�ije, oni su tekli onako, kao �to su
predvidjeli Japanci. Ve� u 4 sata ujutro, u sasvim mrkloj no�i, ameri�ki patrolni
brod Kondor primijetio je siluetu male podmornice. To je bila jedna od onih 5
japanskih d�epnih podmornica koje su velike podmornice doteglile pred Pearl Harbor,
a one su onda imale zadatak da u�u u zaljev.
Ameri�ka mornari�ka komanda na Havajima predvi�ala je polaganje mina na ulazu svoje
baze ili eventualni prodor podmornica u bazu. Zbog toga je u podru�ju ulaska u
zaljev Pearl Harbora stalno bio na stra�i mino-lovac, a u blizini je patrolirao
razara�. Osim toga, na ulazu u zaljev polo�ena je bara�na mre�a protiv torpeda i
podmornica. Ovakve mre�e, koje su uobi�ajene za vrijeme rata ili pripravnosti pred
ratnim lukama, imaju dio na�injen tako, da se mo�e otvarati, i slu�i kao vrata za
izlaz i ulaz brodova. Ova vrata na za�titnoj mre�i Pearl Harbora bila su otvorena
toga jutra u 5 sati, zbog ulaska dvaju patrolnih brodova. Kako je posao oko po-
novnog zatvaranja mre�e opse�an, de�urni oficir za obranu luke htio je posadi
malenog remorkera pri�tedjeti neprekidan naporan rad i ostavio je vrata otvorena.
Ova slu�ajnost pomogla je maloj japanskoj podmornici da se provu�e u zaljev.
Ove no�i bio je na patroli pred Pearl Harborom ra-zara� Ward (Vord). Njega je
minolovac Kondor odmah obavijestio o zapa�enoj podmornici, a oficir stra�e je
smjesta probudio komandanta razara�a koji je obu�en spavao u navigacijskoj kabini
na komandnom mostu. Mlad i energi�an, komandant razara�a uputio je brod punom
brzinom na ozna�eno mjesto. Istovremeno dana je na brodu uzbuna i sva posada
zauzela je borbena mjesta. Ali, ni�ta nije otkriveno. Ni prislu�ni aparati nisu
ni�ta pokazivali. Razara� je pustio nekoliko podvodnih bombi i ostao zajedno s
minolovcem, 2 sata pretra�uju�i povr�inu mora. Ne postigav�i ni�ta, napustio je
tra�enje i vratio se na svoju patrolnu liniju, ukinuv�i uzbunu.
Pro�lo je jo� tri �etvrt sata. Na istoku se pojavila blaga svjetlost svitanja koja
je malo osvjetljavala horizont. Oko 6 sati i 40 minuta bljesnuli su s pu�ine
signali reflektora prema razara�u. Teretni brod Antares, koji je vukao veliki
plove�i cilj �to slu�i za vje�banje ratnih brodova u ga�anju, javio je da ga
slijedi podmornica. Komandant razara�a bio je jo� na mostu i upozoren signalom
gledao je dalekozorom s broda. Stvarno, opazio je izme�u krme Antaresa i plove�eg
cilja, koji je ovaj vukao na duga�kim uzetima, na odsjaju morske povr�ine jedan
predmet sli�an tornju podmornice. Bilo je o�igledno da se podmornica �eli uvu�i u
bazu, koriste�i se mogu�nosti da se uvu�e izme�u broda i tegljenog ci-lja.
Komandant nije gubio ni �asa. Ve� su zvonili ma�in-ski telegrafi, kazaljke su
pokazivale �punom snagom naprijed�, u svima prostorijama zvonca su zvonila na
uzbunu, razara� se punom brzinom uputio prema podmornici. Brod se jo� naginjao od
naglog zaokreta. Zvonca su jo� zvonila kad su kroz sve otvore istr�ali mornari,
brzo zauzimali svoja mjesta i ve� su vrtjeli ru�ice kota�a na topovima,
usmjeravaju�i ih u nare�enom pravcu. Nekoliko sekunda poslije bljesnuli su iz
topovskih
Japanska d�epna podmornica za 2 �ovjeka. Izra�en je znatan broj ovih
minipodmornica, a pored neuspjele upotrebe u napadu na Pearl Harbor do�lo je do
zna�ajnije primjene i u borbama za Guadalcanal, s namjerom potapanja transportnih
brodova kod iskrcavanja dopreme. Slika pokazuje ameri�ko va�enje o�te�ene
podmornice.
cijevi prvi meci. Razara� se naglo pribli�avao cilju i kad je bio svega 100 m
daleko, primije�en je direktan pogodak u toranj podmornice. Nepoznati predmet
nestao je s povr�ine. Punom brzinom pojurio je razara� preko mjesta gdje se
maloprije vidio mali toranj podmornice. Za njim su hu�ali i kovitlali se pjene�i
vrtlozi, uzvitlani silnom snagom njegovih propelera. U�iniv�i nagli zaokret i
smanjiv�i brzinu, razara� se odmah vratio i na istom podru�ju pustio nekoliko
dubinskih bombi koje su, uz silnu detonaciju, digle cijela brda vode. U tome �asu
jedan ameri�ki avion vra�ao se na Havajske otoke i primijetiv�i pucnjavu i
bombardiranja, spustio se sasvim nisko baciv�i i on 2 bombe. Poslije toga avion se
vratio na svoje uzleti�te gdje je pilot smjesta izvijestio de�urnog oficira, ali je
to ostalo bez posljedica.
Zapravo razara� Ward je uspio potopiti jednu od 5 d�epnih japanskih podmornica koja
se spremala da sudjeluje u napadu na Pearl Harbor. Slu�ajnim stjecajem okolnosti
prvi metci u predstoje�em ratu bili su ispaljeni s ameri�ke strane i 1 sat i 15
minuta prije napada aviona na Pearl Harbor potopljena je prva japanska jedinica.
Izvr�iv�i napad, razara� je reflektorom dao signal obalnoj stanici Pearl Harbora:
�Izvr�ili smo napad na podmornicu u obrambenoj zoni.� Nekoliko minuta do-
slije, boje�i se da nije bio dovoljno jasan, komandant razara�a dao je ponovni
signal: �Napali smo topovima i bombama podmornicu koja je operirala u obrambenoj
zoni.� Tra�io je potvrdu i ponavljanje svoje obavijesti, a onda nastavio patrolu.
Slu�aj je htio da je njegova vijest izgubila dosta vremena na putu od signalne
stanice, preko de�urnog oficira lu�ke komande do komande ratne zone Havaja, i
kona�no preko de�urnog oficira u �tab admiraliteta do komandanta pacifi�ke flote.
Dobio je vijest nekoliko minuta prije nego �to su po�ele padati bombe.
Elektri�no oko nije pomoglo
U to vrijeme po�ele su ameri�ke oru�ane snage uvoditi u svoju opremu radare. No to
je jo� bilo novo sredstvo i slu�ilo je vi�e za �kolovanje osoblja, nego za
prakti�nu upotrebu. Radarski ure�aj postojao je i u Pearl Harboru. Ure�aj je bio
jo� nekompletan, a osoblje, koje je znalo njime rukovati, bilo je malobrojno.
Unato� napetom stanju nije se poku�avalo upotrebiti postoje�e radare za stalnu
kontrolu zra�nog prostora, kao i �to se nisu provele ni mjere za poja�anje letenja
izvi�a�kih aviona, navodno zbog toga da se ne poremeti program �kolovanja osoblja,
iako se to moglo vrlo dobro kombinirati.
Zapravo ispitivanja na radarima bila su uo�i rata u po�etnoj fazi u SAD i u
Njema�koj, dok je najdalje u tom polju napredovala Velika Britanija. Zbog toga je
jo� sredinom 1941. Amerika nabavila u V. Britaniji stanovit broj pokretnih
radarskih stanica od kojih je pet upu�eno na Havaje gdje su postavljene na
razli�ite dijelove otoka. Jedna od tih pokretnih radarskih stanica smje�tena je u
Opanu, u planinskom podru�ju sjevernog dijela otoka Oahu, gdje se s jednog
bre�uljka pru�ao divan pogled na strme obale i na nepreglednu morsku pu�inu. jj
Kao i kod ostalih stanica, i ovdje se nalazila jedna velika zatvorena kamionska
prikolica u kojoj je bila smje�tena aparatura, dok je iznad nje bila napeta �ica
radarske antene. Naokolo su bili razapeti �atori u kojima je stanovalo osoblje za
poslu�ivanje stanice.
Samo mali broj ljudi bio je upu�en u postojanje radarskih ure�aja i u rukovanje s
novim aparatima, a i od njih znatan dio nije vjerovao u njihovu uspje�nost. Bilo je
to razumljivo, jer je to bilo ne�to posve druga�ije od svega �to su poznavali.
Naziv RADAR je kratica po�etnih slova od Radio Detecting And Ranging. Su�tina
djelovanja sastoji se u tome, da aparatura emitira u kratkim razmacima impulse
elektromagnetskih valova vrlo visoke frekvencije u odre�enom smjeru, a antena hvata
povratak tih valova koji se kao jeka vra�aju ako se odbiju od nekog predmeta, na
primjer od broda, aviona ili obale. Povratni valovi o�itavaju se na posebnom ekranu
i na temelju razlike vremena od impulsa do povratka jeke odre�uje se udaljenost
doti�nog predmeta, i to u smjeru u kojem je to tog trenutka odaslan impuls.
Ma da jo� vrlo neusavr�eni, ti su radari ve� tada mogli registrirati brod na
udaljenosti od 50 do 80 km, a avion i na 200 km, �to je bilo daleko vi�e od dometa
bilo kojih postoje�ih sredstava. Osim toga, radar je mogao raditi i u potpunom
mraku no�i.
Slu�aj je htio da je radar bio uvu�en u igru doga�aja koji su prethodili katastrofi
Pearl Harbora. Kao i svakog dana, tako je i sada rano ujutro, od 4 do 7 sati,
vr�ena obuka osoblja na svih pet radarskih stanica. Ona je u 7 sati zavr�ena,
aparati su iskop�ani, a osoblje oslobo�eno du�nosti. No na jednoj od stanica po�ele
su se doga�ati �udne stvari. Tu su se nalazila 2 �ovjeka, vojnici Lockard i Elliot,
�ija su imena u�la u povijest rata na Pacifiku. Oni su bili odu�evljeni novom
tehnikom radara i kad se sve smirilo, oni su u�li u prikolicu da bi za vlastito
zadovoljstvo ponovno ukop�ali aparaturu. Bila je to stanica Opena koja je bila na
sjevernoj strani otoka, odakle su dolazili japanski avioni.
Kad su ukop�ali radarsku stanicu Opana, ostali su zaprepa�teni. Bilo je 7 sati i 2
minute. Na radarskom ekranu svjetlucale su mnogobrojne to�kice. Bile su to�no
poredane u grupe, kao �to je uobi�ajeno za zrakoplovne
formacije. Zabuna je bila isklju�ena, jer su vremenske prilike bile odli�ne i
amosferske smetnje nemogu�e.
Na zaslonu radara su o�itali: �Azimut sjever 3 stupnja, udaljenost 137 milja!�
To�kice su se pribli�avale sredi�tu radarskog zaslona, a to zna�i upravo mjestu
gdje je bila njihova radarska stanica. Obojica su zapanjeno zurili u aparaturu.
Nije bilo nikakve sumnje: velika grupa aviona letjela je to�no prema otoku Oahu.
Bili su udaljeni oko 200 km, a to zna�i pola sata.
Kad je pro�lo nekoliko trenutaka prvog uzbu�enja, odlu�ili su da podnesu izvje�taj.
Telefonom su obavijestili svog pretpostavljenog koji je bio dobar pilot, ali nije
vjerovao u novu aparaturu. Rekao im je da se vjerojatno radi o nekom kvaru ili
smetnjama, pa se radi toga ne treba zabrinjavati.
Obeshrabreni vojnici nastavili su promatrati ekran svog radara. No svjetle�e
to�kice bile su sve jasnije, a �to je jo� gore, bile su sve bli�e sredi�tu ekrana,
dakle Havajima. Na aparatima su o�itavali:
�Sedam sati i osam minuta, udaljenost 113 milja. -Sedam sati i petnaest udaljenost
92 milje. Preko 50 aviona u naletu brzinom od 190 �vorova.�
Bili su zbunjeni. Nisu znali �to da rade. Slika je bila sve jasnija i vi�e nije
moglo biti nikakve sumnje. U velikom uzbu�enju odlu�ili su da telefonski obavijeste
de�urnog u centrali radarskih stanica. Tako su i u�inili. U to vrijeme tamo je
slu�ajno bio neki zrakoplovni poru�nik. Primiv�i vijest, nije poklanjao tome
nikakvu pa�nju, smatraju�i da tek nedavno postavljena aparatura jo� nije u redu i
da osoblje nije dovoljno izu�eno, a ako bi �ak i bilo to�no, da nekakvi avioni lete
prema Havajima, smatrao je da ne treba praviti uzbunu i odgovorio je vojnicima da
se vjerojatno radi o ameri�kim avionima koji dolaze iz Kalifornije. Potom je
spustio telefon i napustio centralnu radarsku stanicu, ne izvjestiv�i nikoga o
dobivenom upozorenju. Pola sata poslije ve� su padale bombe.
Japanci su, kao �to je ve� bilo prikazano, imali dobra obavje�tenja o stanju i
doga�ajima u Pearl Harboru. No oni su htjeli da budu jo� sigurniji i, spremaju�i se
da iznenade protivnika, vodili su ra�una o tome da sami ne
budu iznena�eni. Radi toga su htjeli da imaju obavje�tenja neposredno pred napad.
To vi�e nije mogla izvr�iti tajna slu�ba, jer nije bilo mogu�nosti da se tako brzo
prenose vijesti. Zato su Japanci poslali d�epne podmornice. Ove vrlo male jedinice
od svega 45 tona imale su 2 �ovjeka posade. Velike podmornice dovukle su ih u
blizinu Pearl Harbora, a onda se posada ukrcala i male su podmornice vlastitim
motorima krenule u Pearl Harbor. Imale su zadatak da izvide stanje pred samu zoru i
da preko radija po�alju najnovije vijesti.
Ove male podmornice vozile su gotovo cijelu no� i rano ujutro pri�le su izvr�enju
zadatka. Jednu je primijetio u 4 sata minolovac Kondor, ali je ona uspjela pobje�i
prije nego �to ju je patrolni razara� napao. Probila se kroz vrata bara�ne mre�e u
zaljev Pearl Harbora, pre�la cijelo sidri�te i, ustanoviv�i polo�aj svih brodova,
uspjela je iza�i kroz isti otvor. Na�av�i se na otvorenom moru, ona je preko radija
sve podatke dostavila japanskoj eskadri, neposredno pred uzletanje prvih aviona u
napad. Na taj na�in Japanci su bili sigurni da njihov napad ne�e biti uzaludan, jer
je glavna flota bila u bazi.
Druga d�epna podmornica poku�ala je uvu�i se u zaljev, plove�i neposredno iza
teretnog broda Antares. Primijetio ju je i potopio de�urni razara�, kao �to je ve�
opisano. Ukupno je poslano u aciju 5 d�epnih podmornica. Iako im je glavni zadatak
bio izvi�anje, bile su naoru�ane svaka s 2 torpeda, i imale su upute da u slu�aju
povoljne mogu�nosti izvr�e torpediranje ameri�kih brodova, ali tek poslije
bombardiranja iz aviona, da ne bi prerano skrenuli pa�nju Amerikanaca. To je
poku�ala u�initi tre�a podmornica koja se oko 8,35 sati pri�u-njala do sasvim novog
broda Curtis (Kertis), koji je bio nosa� hidroaviona i imao je 24 ukrcana aparata.
Kada se spremala lansirati svoja dva torpeda na ovako dragocjen plijen, primijetilo
ju je nekoliko brodova koji su otvorili vatru iz topova. No, pitanje je bi li to
spasilo dragocjeni brod, da u blizini nije bio razara� Monag-han (Mongen), koji je,
vidjev�i podmornicu, punom snagom naletio na nju i pramcem je rasjekao. Ona je
odmah potonula, ali budu�i da je bila na plitkom dnu, poslije je izva�ena i poslana
u SAD gdje je izlo�ena na uvid stanovni�tvu.
Jo� jedna od ovih podmornica uvukla se u zaljev, ali je bez �tete iza�la, a na
povratku bila o�te�ena bombama, pa se nasukala na pjeskovitu obalu otoka. Druga,
koja nije uspjela u�i u zaljev, javila je da je torpedirala neki ameri�ki brod, ali
se to nije moglo provjeriti, jer je i ona potopljena. Nijedna d�epna podmornica
nije se vratila iz ove akcije, a i �teta, koju su one po�inile, nije bila nikakva.
To ne zna�i da su d�epne podmornice neuspjelo i nekorisno sredstvo suvremenih
mornarica, jer napad podmornica na Pearl Harbor nije bio dobro pripremljen niti je
postojalo bilo kakvo iskustvo za ovu vrstu akcije.
Japanski avioni prelaze u napad
U me�uvremenu eskadrile japanskih aviona u naletu na Havaje zaobilazile su
zamagljena brda otoka Oahu, provode�i odgovaraju�i �iroki zaokret. Japanski plan
predvi�ao je dvije mogu�nosti napada prvog vala aviona. Jedan na�in trebalo je
upotrebiti vidi li se da je uspjelo potpuno iznena�enje. U tom slu�aju prvo je
trebalo da izvr�e napad torpedni avioni koji se moraju najvi�e pribli�iti
brodovima, pa je va�no da to izvr�e dok jo� brodovi nisu upozoreni na opasnost.
Poslije toga do�la bi odmah obi�na bombardiranja iz visine, a na kraju bi,
sunovra�aju�i se, bombarderi napali zrakoplovne baze, da ne bi gusti dim po�ara
smetao dobrom vidiku i ote�ao napad na brodove.
U drugom slu�aju, ako ne bi uspjeli iznenaditi protivnika, nego bi on ve� proveo
uzbunu, trebalo je da prvi napadnu sunovratni bombarderi, da bi stvorili zabunu i
privukli pa�nju. Poslije toga obi�ni bi bombarderi osu-li bombama polo�aje
protuavionske artiljerije, a vrhunac gu�ve iskoristili bi torpedni avioni da se
zalete prema velikim brodovima i izvr�e glavni zadatak napada, tj. torpediranje
bojnih brodova.
PACIFIK
KRETANJE JAPANSKIH AVIONA U NAPADU NA PEARL HARBOR
Izbor jedne ili druge vrste napada trebao je, prema situaciji na licu mjesta,
izvr�iti komandant zrakoplovnog napada Fu�ida. Odluku je trebalo stvoriti u zadnjem
�asu, jer se tek tada moglo vidjeti postoji li iznena�enje ili ne. Prema tome �e i
svim avionima odluka biti saop�ena u zadnjem �asu, i to signalnom raketom koju �e
ispaliti Fu�ida. Jedna raketa trebalo je da zna�i napad na prvi na�in, a dvije
rakete na drugi na�in. Kod izbora signala na�injena je velika pogre�ka, jer je za
oba slu�aja izabrana ista boja rakete. Nije se vodilo ra�una o slu�ajnostima koje u
svakoj ratnoj operaciji imaju veliku ulogu. Tako je bilo i ovdje.
Pribli�avaju�i se mjestu napada, kapetan bojnog broda Fu�ida, ne dobiv�i nikakvo
upozorenje ni od izvi�a�kih aviona ni od podmornica o spremnosti Amerikanaca, i
vide�i da nema nijednog protivni�kog aviona u zra-
Ova rijetka snimka pokazuje japanski nosa� aviona Hiriu, gledan s krmenog dijela
drugog nosa�a Soriu, u trenutku u�urbanog pripremanja aviona za uzletanje radi
napada na Pearl Harbor. Snimak je u�injen pod vrlo nepovoljnim vremenskim
prilikama.
ku, niti da se od ma kuda otvara vatra, odlu�i se za prvi na�in, smatraju�i da �e
iznena�enje sasvim uspjeti. Zato je u 7 sati i 40 minuta izbacio prvu signalnu
raketu. Prema planu morale su eskadrile odmah zauzeti odgovaraju�e polo�aje.
Stvarno, odmah poslije ispaljene rakete, eskadrile sunovratnih bombardera naglo su
se popele na 4 000 m. Eskadrila torpednih aviona strmo se spustila do same povr�ine
mora. Fu�ida je, eskadrili bombardera na �elu, letio u visini oblaka, doti�u�i se
njihove donje strane. Ali eskadrila lovaca letjela je dalje nepromijenjeno kao da
nije vidjela signal. Fu�ida je zaklju�io, da zbog grupe oblaka vo�a eskadrile
lovaca nije vidio prvu raketu. Zato je ispalio jo� jednu signalnu raketu, na �to su
lovci odmah reagirali i skrenuli u odre�enom pravcu.
Ali druga raketa izazvala je zabunu. Pa�ljivi komandant sunovratnih bombardera
opazio ju je i protuma�io kao signal za drugi na�in napada, misle�i da je Fu�ida u
zadnji �as primijetio da su Amerikanci spremni za napad i da treba o�ekivati
obranu. Prema tome trebalo je da on, umjesto zadnji, u�e u napad prvi. Ne gube�i
vremena, kapetan korvete Takaha�i pre�ao je odmah u napad obru�avanjem. Prema
rasporedu eskadrila se odmah podijelila u dvije grupe. Prvu je u strmom zaletu
poveo sam Takaha�i, sunovrativ�i se na aerod-
Gore: grupa najmodernijih japanskih lova�kih aviona tipa Z e r o, u provo�enju
operacije uzletanja. Dolje japanski torpedni avion tipa Kate kod uzletanja s palube
nosa�a, radi napada na Pearl Harbor.
rom Ford Island i Hickham Field (Hajkem Fild); druga grupa zaletjela se u napad na
aerodrom VVheeler Field (Viler Fild).
Na svima aerodromima bili su gusto poredani avioni, zbijeni tako, da bi ih se lak�e
�uvalo od sabota�e. Boljeg Japanci nisu mogli �eljeti. Kao lanac jedan za drugim
strmo su jurili sunovratni bombarderi i u 7 sati i 55 minuta prve su bombe pale na
ameri�ke aerodrome. Razbijeni komadi aviona, zgrada i zemlje letjeli su, uz tre-sak
eksplozija, na sve strane. Na mnogo mjesta suknuo je plamen benzina i ulja, a gusti
crni dim po�eo se dizati visoko.
Lete�i sasvim nisko nad morskom povr�inom, eskadrila torpednih aviona ve� je bila
sasvim blizu cilja. Iznenadne eksplozije bombi, po�ar i dim, iznenadili su kapetana
korvete Muratu, komandanta torpednih aviona koji je, prema planu, trebalo, da prvi
izvr�i napad. Osim toga, njegov pravac leta bio je predvi�en sasvim nisko nad
aerodromom Hickham Field, jer je trebalo do�i s juga i tako se iznenada na�i pred
bojnim brodovima koji bi avione, �to nisko lete nad aerodromima, dr�ali za ameri�ke
koji se uzdi�u s vlastitog aerodroma.
Da ne mora uletjeti u eksplozije, po�ar i dim, Murata je sada naglo skrenuo i,
umjesto da u�ini predvi�eni krug s juga, on je presjekao sa zapada. Time su
torpedni avioni do�li u nezgodniji polo�aj, ali su se na�li 5 minuta prije nego �to
je bilo predvi�eno pred ciljevima i pustili su torpeda svega 2 minute poslije
eksplozija prvih bombi. Svega 3 minute kasnije po�ele su pojedine grupe japanskih
lovaca nadletati i mitraljirati aerodrome, polo�aj baterija, razne lu�ke i vojne
objekte.
Bombarderi jo� nisu stupili u napad. Lete�i gotovo na 2 000 m visine, Fu�ida je
promatrao napad. Nije bilo nikakvog znaka obrane, jo� nijedna baterija nije pucala
i nijedan protivni�ki avion nije bio u zraku. �ak je i ra-dio-stanica Honolulu,
koju je jo� uvijek imao ukop�anu u svom prijemniku, i dalje emitirala glazbu.
Shva�aju�i veliko uzbu�enje, u kome su bili njegovi komandanti na eskadri i u
Tokiju, Fu�ida je poslao obavijest nosa�u Akagi: �Potpuno smo iznenadili
protivnika. Proslijedite ovu vijest za Tokio.� �as kasnije �uo je Fu�ida kako Akagi
zove bojni brod Nagato koji je bio u Japanu i na
kome je bio vrhovni komandant flote. Eterom se �ulo: �Tora, tora, tora... � Tora
japanski zna�i tigar, i ta rije� je bila dogovorena �ifra da je iznenadni napad
uspio.
Bilo je 8 sati i 5 minuta. Sada su i japanski bombarderi po�li u napad. Razvrstani
u 10 grupa po pet aviona, koje su slijedile jedna za drugom u razmaku od 200 m, oni
su nadletali zaljev i u njemu usidrenu flotu. Pribli-�iv�i se cilju, opazili su
pred sobom u istoj visini niz crnih obla�i�a. To su bili prvi meci ispaljeni od
protuavionskih topova. Prvi su otvorili vatru brodovi, a tek znatno kasnije i
kopnene baterije. Nekoliko trenutaka kasnije ki�a bombi, otkva�enih s aviona,
pojurila je prema zemlji.
Strahote bu�enja
Ameri�ke oru�ane snage bile su iznena�ene napadom na Pearl Harbor. Te�ko je u
cijeloj povijesti na�i primjera da je tako jedan narod ili jedna vojska do�ivjela
takvo iznena�enje i takav udar. Pa i prepad japanske flote na Port Artur god. 1904.
blijed je i bezna�ajan u usporedbi s Pearl Harborom. Ameri�ka se komanda uspavala
zbog udaljenosti, jer su Havajski otoci okru�eni ogromnim vodenim prostorom Tihog
oceana, udaljeni preko 6 000 km od Jokohame i 4 000 km od najbli�e japanske baze na
Marshallskom oto�ju. Japanci su za napad izabrali najbolje avijati�are, a sam napad
bio je, uglavnom, dobro i detaljno smi�ljen i proveden s izvanrednom brzinom,
hrabro��u i samopo�rtvovanjem.
Toga nedjeljnog jutra vladao je mir u zaljevu Pearl Harbor. Devedeset i �est
brodova bilo je nepomi�no na sidri�tu i na njima se moglo vidjeti kretanje samo
malo mornara u slu�bi. Mnogo ljudi na brodovima, u luci i na obali, jo� su spavali,
u�ivaju�i nedjeljni odmor, dok su drugi polagano ustajali. Nisko zimsko sunce
lijepo je obasjavalo cijeli kraj. Vrijeme je bilo lijepo, a vidljivost dobra. Nitko
se nije mnogo uzbu�ivao, kad se kroz ju-
rom Ford Island i Hickham Field (Hajkem Fild); druga grupa zaletjela se u napad na
aerodrom VVheeler Field (Viler Fild).
Na svima aerodromima bili su gusto poredani avioni, zbijeni tako, da bi ih se lak�e
�uvalo od sabota�e. Boljeg Japanci nisu mogli �eljeti. Kao lanac jedan za drugim
strmo su jurili sunovratni bombarderi i u 7 sati i 55 minuta prve su bombe pale na
ameri�ke aerodrome. Razbijeni komadi aviona, zgrada i zemlje letjeli su, uz tre-sak
eksplozija, na sve strane. Na mnogo mjesta suknuo je plamen benzina i ulja, a gusti
crni dim po�eo se dizati visoko.
Lete�i sasvim nisko nad morskom povr�inom, eskadrila torpednih aviona ve� je bila
sasvim blizu cilja. Iznenadne eksplozije bombi, po�ar i dim, iznenadili su kapetana
korvete Muratu, komandanta torpednih aviona koji je, prema planu, trebalo, da prvi
izvr�i napad. Osim toga, njegov pravac leta bio je predvi�en sasvim nisko nad
aerodromom Hickham Field, jer je trebalo do�i s juga i tako se iznenada na�i pred
bojnim brodovima koji bi avione, �to nisko lete nad aerodromima, dr�ali za ameri�ke
koji se uzdi�u s vlastitog aerodroma.
Da ne mora uletjeti u eksplozije, po�ar i dim, Murata je sada naglo skrenuo i,
umjesto da u�ini predvi�eni krug s juga, on je presjekao sa zapada. Time su
torpedni avioni do�li u nezgodniji polo�aj, ali su se na�li 5 minuta prije nego �to
je bilo predvi�eno pred ciljevima i pustili su torpeda svega 2 minute poslije
eksplozija prvih bombi. Svega 3 minute kasnije po�ele su pojedine grupe japanskih
lovaca nadletati i mitraljirati aerodrome, polo�aj baterija, razne lu�ke i vojne
objekte.
Bombarderi jo� nisu stupili u napad. Lete�i gotovo na 2 000 m visine, Fu�ida je
promatrao napad. Nije bilo nikakvog znaka obrane, jo� nijedna baterija nije pucala
i nijedan protivni�ki avion nije bio u zraku. �ak je i ra-dio-stanica Honolulu,
koju je jo� uvijek imao ukop�anu u svom prijemniku, i dalje emitirala glazbu.
Shva�aju�i veliko uzbu�enje, u kome su bili njegovi komandanti na eskadri i u
Tokiju, Fu�ida je poslao obavijest nosa�u Akagi: �Potpuno smo iznenadili
protivnika. Proslijedite ovu vijest za Tokio.� �as kasnije �uo je Fu�ida kako Akagi
zove bojni brod Nagato koji je bio u Japanu i na
kome je bio vrhovni komandant flote. Eterom se �ulo: �Tora, tora, tora... � Tora
japanski zna�i tigar, i ta rije� je bila dogovorena �ifra da je iznenadni napad
uspio.
Bilo je 8 sati i 5 minuta. Sada su i japanski bombarderi po�li u napad. Razvrstani
u 10 grupa po pet aviona, koje su slijedile jedna za drugom u razmaku od 200 m, oni
su nadletali zaljev i u njemu usidrenu flotu. Pribli-�iv�i se cilju, opazili su
pred sobom u istoj visini niz crnih obla�i�a. To su bili prvi meci ispaljeni od
protuavionskih topova. Prvi su otvorili vatru brodovi, a tek znatno kasnije i
kopnene baterije. Nekoliko trenutaka kasnije ki�a bombi, otkva�enih s aviona,
pojurila je prema zemlji.
Strahote bu�enja
Ameri�ke oru�ane snage bile su iznena�ene napadom na Pearl Harbor. Te�ko je u
cijeloj povijesti na�i primjera da je tako jedan narod ili jedna vojska do�ivjela
takvo iznena�enje i takav udar. Pa i prepad japanske flote na Port Artur god. 1904.
blijed je i bezna�ajan u usporedbi s Pearl Harborom. Ameri�ka se komanda uspavala
zbog udaljenosti, jer su Havajski otoci okru�eni ogromnim vodenim prostorom Tihog
oceana, udaljeni preko 6 000 km od Jokohame i 4 000 km od najbli�e japanske baze na
Marshallskom oto�ju. Japanci su za napad izabrali najbolje avijati�are, a sam napad
bio je, uglavnom, dobro i detaljno smi�ljen i proveden s izvanrednom brzinom,
hrabro��u i samopo�rtvovanjem.
Toga nedjeljnog jutra vladao je mir u zaljevu Pearl Harbor. Devedeset i �est
brodova bilo je nepomi�no na sidri�tu i na njima se moglo vidjeti kretanje samo
malo mornara u slu�bi. Mnogo ljudi na brodovima, u luci i na obali, jo� su spavali,
u�ivaju�i nedjeljni odmor, dok su drugi polagano ustajali. Nisko zimsko sunce
lijepo je obasjavalo cijeli kraj. Vrijeme je bilo lijepo, a vidljivost dobra. Nitko
se nije mnogo uzbu�ivao, kad se kroz ju-
tarnji mir za�ula buka motora mnogobrojnih aviona, jer su ljudi u ovoj velikoj
ratnoj bazi s nizom aerodroma bili naviknuti na �este letove i vje�be zrakoplovnih
jedinica. Nitko nije ni slutio da su to neprijateljski avioni koji donose
strahovita razaranja.
Mirnom �irinom zaljeva, gdje se u jutarnjoj ti�ini �ula daleko svaka rije�, svaki
udar vesala ili struganje lanaca na sidri�tu, iznenada su se prolomile mnogobrojne
eksplozije. Prodoran zvuk bombardera u obru�avanju, fi-juk bombi �to su padale,
prasak eksplozija i soptanje motora koji su avion opet dizali, sve se to izmije�alo
u paklenu igru strave. De�urni oficiri na mnogim brodovima u luci smatrali su, u
po�etku, da je to vje�ba. Velika eksplozija i plamen po�ara na okolnim aerodromima
brzo su ih uvjerili da su u zabludi.
Poslije nekoliko trenutaka zapanjenosti, kad su shvatili da je to stvarno napad
neprijatelja i da je po�eo neobjavljeni rat, po�eli su se snalaziti. Brzo su
odjeknula zvonca i klaksoni u svim brodskim prostorijama za uzbunu, i mornari su
tr�ali na svoja mjesta. Za�ule su se i sirene s nekih brodova, kojima su se brzo
pridru�ile i druge. To je jo� vi�e pove�alo buku i u�as toga jutra.
Ljudi na usidrenim i u gusto poredanim bojnim brodovima nisu jo� ni slutili da su
sidri�te i oni glavni cilj napada. Usred zaljeva, uz sam otok Ford Island, le�ala
je glavna snaga ameri�ke pacifi�ke flote. Tu su bili bojni brodovi California,
Marvland (Merilend), Oklaho-ma, Tennessee (Tenesi), West Virginia, (Vest Vird�i-
nija) Arizona i Nevada. Uz njih gotovo nije bilo drugih brodova, jer je nekoliko
te�kih krstarica, niz razara�a i raznih drugih brodova bio raspore�en po ostalim
dijelovima zaljeva. Jo� se nije razi�ao dim od eksplozija bombi sunovratnih
bombardera na susjednim aerodromima, kad su zagrmjeli motori torpednih aviona.
Letjeli su sasvim nisko, gotovo doti�u�i se zgrada na obli�njoj obali, a onda su,
preletjev�i mornari�ku bolnicu i radionicu arsenala, do�li nad vodu zaljeva koja je
dijelila usidrene bojne brodove od obale. �eli�ni divovi ameri�ke flote ljeskali su
se u svjetlu jutarnjeg sunca. Jo� nekoliko stotina metara dijelilo ih je od
napada�a. Sasvim nisko nad vodom tutnjali su njihovi motori. Pr-
Pogled na Pearl Harbor s usidrenim brodovima za vrijeme napada 7. XII 1941. Snimak
je u�injen s japanskog aviona prvog naleta, koji upravo prelazi u napad, dok se na
raznim dijelovima slike vide sasvim mali obrisi pojedina�ni japanskih aviona koji
se uzdi�u nakon izba�enih bombi.
vih nekoliko aviona u �irokoj lepezi usmjerilo se svaki prema svojoj izabranoj
�rtvi.
Prije nego �to su brodovi opalili ijedan metak, otka�ena su velika torpeda koja su
le�ala, usporedo, priljubljena ispod trupa svakog aviona. Za�as su se mogli vidjeti
kako lebde, padaju�i kroz zrak, a onda pljusak vode, visoki bijeli mlazovi i oni su
nestali u vodi. Malo poslije olak�ani avioni uz tutnjavu motora preletjeli su bojne
brodove, naglo se di�u�i. A onda su se �eli�ni divovi zatresli, ogroman mlaz vode i
dima digao se uz bok svakog od njih i prolomila se stra�na eksplozija. Dogodilo se
ono, �to su Amerikanci smatrali za nemogu�e. U zaljevu, kojem je dubina vrlo mala,
dose�u�i 13 do 14 m, uspjelo je lansirati torpeda iz aviona. Nitko se nije nadao da
�e se torpeda mo�i da opreme sa stabilizatorima koji �e tako brzo ispraviti udarac
pada, i da torpeda ne�e udariti o dno. A sada 3 bojna broda dobila su puni torpedni
pogodak u prvom naletu.
U pogo�ene brodove po�ela je naglo nadirati voda kroz velike rupe u razderanoj
oplati. U miru nedjeljnog odmora nisu ni mnoge nepropusne pregrade na nekim
brodovima bile zatvorene. Masa vode naglo je preplavila mnoge prostorije.
California i Oklahoma ve� su se jako nagnuli na bok. Mornari su uzrujano tr�ali po
nagnutim brodovima. Zabuna je bila potpuna i svi su izgubili glavu. Na ostalim
brodovima u pristani�tima isto su svi tr�ali. Za�as su svi propisi bili
zaboravljeni, svi su bili kao bez glave i nitko nije znao �ta da se radi.
Uto su ve� grmjeli motori i druge grupe torpednih aviona koji su na isti na�in i
sasvim u niskom letu �iroko razmaknuti letjeli prema svojim �rtvama. Opet su bijeli
stupovi vode pokazivali pljusak torpeda u more, opet su nad glavama mornara
protutnjali avioni, naglo se di�u�i olak�ani od svoga tereta. Nisu preletjeli
mirno. Iz svih cijevi njihovih mitraljeza sipala je vatra na mornare koji su bili
poredani za jutarnji pozdrav zastave. Mnogi mornar, tr�e�i palubom, trgnuo se od
udarca, pogo�en metkom, a onda je ostao le�ati na palubi. Drugi je sletao niz
stepenice, neki su padali naglavce s mostova, a neki su pak preko rubova pljusnuli
u more. Smrt je svuda kosila svoje �rtve.
Ponovni tresak i veliki stupovi vode pokazali su da je
1 drugi val napada�a dobro ga�ao. Gotovo sva su torpeda pogodila cilj. Ponovni
pogodak dobila je California,
2 torpeda udarila su u West Virginiju, a ve� pogo�ena Oklahoma dobila je jo�
nekoliko torpeda. A ve� je dolazio tre�i val aviona. Opet su pljusnula torpeda,
opet su tutnjali motori i prosuli se mitraljeski metci po palubama. Iza njih je ve�
�etvrta grupa preletjela krovove arsenala, spustiv�i se prema povr�ini vode u
pravcu bojnih brodova. Dalje, iza njih, niz crnih to�kica pokazivao je da slijede
novi napada�i.
Torpedni napad bio je, prema planu, koncentriran na bojne brodove. Bio je izveden
izvanrednom brzinom i vje�tinom. Jedva da bi na kakvoj vje�bi ili paradi bilo
mogu�e izvesti ne�to sli�no i s takvom hladnokrvno��u i to�no��u. Za nepunih
dvadeset minuta 40 torpednih aviona lansiralo je torpeda na bojne brodove. To�nost
pogodaka bila je nevjerojatno velika, �ak i ako se uzme u obzir da su brodovi bili
iznena�eni i da u po�etku nije bilo nikakve obrane. Punih 36 pogodaka postigli su
ovi torpedni avioni - prema japanskim dokumentima, na osnovu izvje�taja pilota koji
su se vratili iz napada. Najte�e je stradao od torpednih napada bojni brod
Oklahoma, koji je dobio nekoliko torpednih pogodaka. Vrlo te�ko je pro�la i West
Virginia koja je pogo�ena s 6 torpeda, dok je California dobila 3, a Nevada 1
torpedo.
Posljednja grupa torpednih aviona, vide�i da su bojni brodovi ve� te�ko o�te�eni i
da je zbog dima ote�ano ga�anje, skrenula je na druge ciljeve. Tako je 6 torped-
nih pogodaka dobio Utah, stari bojni brod koji je bio izvan upotrebe i prepravljen
kao meta za vje�banje flote u artiljerijskom ga�anju. Kako je bio usidren me�u
te�kim krstaricama na drugom kraju zaljeva, mislili su japanski piloti da je to
bojni brod koji je ostao po�te�en, pa su izvr�ili napad na njega. Drugih 5 torpeda
izbacili su na krstaricu Helena i veliki minopolaga� Oglala, koji su bili vezani uz
obalu arsenala. Ovaj veliki uspjeh japanskih torpednih aviona bila je nagrada za
dugotrajno i naporno vje�banje za ovaj napad, koje je vr�eno mjesecima pod najte�im
uvjetima u zaljevu Ka-go�ima. Amerikancima se osvetila neopreznost i zami�ljena
sigurnost, jer nisu stavili protutorpedne mre�e bar oko najva�nijih brodova.
Tek �to je torpedni napad pro�ao, poput stra�ne oluje, preko bojnih brodova
naletjela je grupa bombardera u visokom letu, pod vodstvom Fu�ide. Iz te visine
moglo se prili�no dobro ocijeniti stanje poslije napada i vidjeti da posao jo� nije
zavr�en prema zadatku. Iako su torpedni avioni izvanredno uspje�no izvr�ili svoj
zadatak, oni nisu mogli posti�i pun uspjeh. Neopreznost Amerikanaca ovdje je i�la
na �tetu napada�a. Bojni brodovi nisu bili samo gusto usidreni jedni iza drugih,
nego su stajali i po dva zajedno, bok uz bok. Na taj na�in su 3 broda bila
nedohvatna za torpedne napade, jer su s jedne strane bili za�ti�eni drugim bojnim
brodom koji im je pokrivao cijelu stranu, dok je s druge strane bila u neposrednoj
blizini obala otoka Ford Island.
Ovi brodovi nisu smjeli ostati po�te�eni, ina�e bi propao plan onemogu�avanja svake
akcije ameri�ke flote za du�e vrijeme, dok se ne osvoji jugoisto�na Azija. Zato je
Fu�ida usmjerio napad svih 50 bombardera na ove jedinice. Bombe su plju�tale po
�itavu podru�ju. U okolini brodova uzdizali su se veliki stupovi vode, a eksplozije
su ponovno praskale. Iako je protuavionska vatra postajala sve ja�a, bombarderi su
hladnokrvno vr�ili svoj zadatak. Ga�anje je bilo to�no. Te�ki udarci pali su na
cijelu drugu liniju va�nih bojnih brodova. �to nisu izvr�ila torpeda, u�inile su
sada te�ke bombe. Te�ke po-gotke dobili su Marvland, Tenne/ssee, Arizona i Ne-vada.
Sve je bilo obavijeno gustim crnim dimom koji je kuljao na sve strane.
STRAHOVITI UDARCI
U dimu i plamenu Pearl Harbora
U �asu iznenadnog japanskog napada bilo je u Pearl Harboru 96 ameri�kih ratnih
brodova razne veli�ine, od kojih 8 bojnih brodova. To pokazuje kako je rizi�an
mogao biti japanski napad da je protuavionska artiljerija svih ovih brodova kojim
slu�ajem stupila u djelovanje ili da su Amerikanci bili oprezniji i vr�ili
izvi�a�ke letove, ili da je zapa�anje radarske stanice pola sata prije napada
dovelo do op�e uzbune, pa da su sve kopnene baterije bile u djelovanju i da su se
na vrijeme digli avioni s havajskih aerodroma. Pritom jo� treba uzeti u obzir da su
2 eskadre iz ove baze s 4 nosa�a aviona i jakom pratnjom krstarica i razara�a bile
na plovidbi, pa su se mogle neposredno pred napad vratiti, �to bi svakako bilo s
grupom Enterprisea.
Ali ratna sre�a bila je sklona Japancima. Zatekli su protivnika nespremnog, �na
spavanju�. Ipak, bezglavost nije dugo trajala. Sportski duh i jaka sklonost
individualnoj inicijativi pomogli su Amerikancima da brzo otpo�nu s otporom. Jo� u
punom jeku japanskog napada, kad su sa svih strana padale bombe i praskale
eksplozije torpeda, uz tu�u metaka iz avionskih mitraljeza, po�ela je djelovati
protuavionska artiljerija s brodova. Pravo je �udo kako su se posade sna�le u op�em
mete�u i jedva se mo�e razumjeti koliko je hrabrosti i smi�ljenosti trebalo da se
pod takvim okolnostima stave u djelovanje brodovi, da se prona�e klju� od skladi�ta
municije i da se zapo�ne s ga�anjem.
Nije bilo mnogo vremena za razmi�ljanje, trebalo je raditi odmah i na vlastitu
odgovornost. Mnogi mladi
Dio te�kih razaranja japanskog napada na Pearl Harbor: o�te�eni i izre�etanl
ameri�ki bojni brodovi West W i r g i n i a i Tennessee.
oficiri na�li su se iznenada pred te�kom situacijom. Ne mogav�i se povezati s
pretpostavljenima, morali su sami donijeti odluke, jer za �ekanje nije bilo
vremena. U dimu i plamenu toga nedjeljnog jutra bilo je mnogo sjajnih primjera
snala�ljivosti i hladnokrvnosti oficira, i hrabrosti i po�rtvovnosti posade.
Nemogu�e ih je opisati, a mnogi nisu nikad postali poznati, jer izvr�ioci nisu
ostali me�u pre�ivjelima iz te katastrofe.
Bojni brod Nevada prvi je otvorio vatru. Tamo je jedan mornari�ki kapetan korvete,
vide�i da je on najstariji oficir na brodu, preuzeo komandu. Osjetiv�i odmah �vrstu
ruku, posada se brzo sna�la i mjere na brodu odvijale su se sre�eno. Ve� slijede�i
napad torpednih aviona do�ekala je Nevada vatrom iz svih protuavionskih topova.
Trenutak zatim sukljao je plamen iz jednog tor-pednog aviona i on se uz veliki mlaz
vode sru�io u more. Za njim je slijedio drugi i malo poslije tre�i, no unato�
�ilavom otporu jedan se torpedni avion probio kroz vatru i brod se zatresao od
^na�ne eksplozije torpeda. Pogodio je brod sasvim na pramcu, �to je bilo mnogo
povoljnije nego pogodak u srednji dio broda.
Sat nakon napada, vatrogasne jedinice jo� se bore s po�arom koji uni�tava bojne
brodove. VVest VVirginia tone, A r i -zona je ve� sjeo na plitko dno, dok je
Tennessee sav u dimu strahovitog po�ara. Bojni su se brodovi Oklahoma i Utah
prevrnuli.
Ipak, spasiv�i se od uni�tenja torpednog napada, Nevada je malo poslije do�la u
te�ak polo�aj kod naleta visokih bombardera grupe Fu�ide. Dobila je nekoliko te�kih
bombi, prijetila je opasnost da potone. Dok je spomenuti kapetan korvete poduzeo
sve mjere koje je mogao i dok se posada borila da zadr�i prodor vode, a pumpama da
izbacuje �to je mogu�e vi�e, pozvani su signalom remorkeri koji su brzo pri�li i
pomogli da se brod nasu�e u plitkoj vodi uz obalu.
Najja�i brod pacifi�ke flote West Virginia koji je dobio 6 torpednih pogodaka,
do�ao je u veliku opasnost. Voda je naglo prodirala i punila samo jednu stranu,
tako da se brod po�eo naglo naginjati i prijetila je opasnost da se svakog �asa
izvrne. Samo brza snala�ljivost nekoliko mladih oficira, koji su poplavili vodom
prostorije na suprotnoj strani, uspjela je to sprije�iti. Dobiv�i jo� nekoliko
pogodaka te�kim bombama, ovaj je brod potonuo u plitkoj vodi; kako je bio uspravan,
voda je dosegla samo do palube, a gornji dijelovi str�ali su iznad povr�ine mora.
Pre�ivjela posada napustila je brod.
RASPORED AMERI�KIH BRODOVA KOD JAPANSKOG NAPADA NA PEARL HARBOR
Najte�e je bio pogo�en Oklahoma. Njemu su torpeda raznijela bok i on se, pod
te�inom vodom napunjenih prostorija, naglo naginjao. Nagib je postajao sve ve�i,
dok paluba nije do�la u sasvim okomit polo�aj. Ljudi su padali s paluba i mostova.
I to nije bilo dosta. Pomalo je nadgra�e, dimnjak i jarbol, nestalo u vodi, a
ogromni trup broda sve je vi�e izlazio kao trbu�ina goleme nemani. Veli�anstveno
dramatski bio je prizor izvrtanja ovog velikog broda. Po njegovu trupu verali su se
mornari, tra�e�i spas na uzdignutijim dijelovima.
Ovaj se brod gotovo sasvim izvrnuo. Zavr�etak prevrtanja bio je sprije�en kad su se
jarboli zaboli u plitko dno. Brod je ostao okrenut za 150�, a u njegovu trupu bilo
je, kao u �eljeznom kavezu, zatvoreno 400 ljudi posade. Mnogi od njih poginuli su
od prodora vode, ali su mnogi ostali i �ivi u nepropusnim zatvorenim prostorijama
broda. Posliie ie usnielo na�initi nekoliko runa na
oplati izvrnutog trupa i tako spasiti 32 �ovjeka, ali je ve�ina ostala zatvorena,
jer su bili daleko u unutra�njosti, odijeljeni s nekoliko �eli�nih pregrada.
Poslije, kada je brod izva�en iz vode, ustanovljeno je po napisima po zidovima, da
su neke grupe �ivjele jo� dugo vremena. Jedan �ak punih 18 dana.
�alostan zavr�etak do�ivio je bojni brod Arizona. Uz njega stajao je uz bok brod-
radionica Vestal. Ovaj stari brod iz 1904. zaklanjao je Arizonu sa strane od
torpednih aviona. Ali ga nije mogao zakloniti odozgo od napada bombardera. Na njega
su pale 4 te�ke bombe po 1 000 kg. Slu�aj je htio da je jedna od njih pala to�no u
dimnjak i, pro�av�i kroz njega, eksplodirala u kotlov-nici. Nastao je po�ar nafte,
jer je to bio brod na lo�enje naftom. Po�ar se brzo �irio i zahvatio skladi�te
municije.
Zabuna, koja je ve� ionako bila velika, jo� se vi�e pove�avala na tu vijest. U
takvom slu�aju treba odmah vodom poplaviti municijske komore, za �to svaki ratni
brod ima ure�aj za brzo pu�tanje vode u skladi�te municije. To su htjeli u�initi i
na Arizoni. No ventili za pu�tanje vode bili su zaklju�ani, da ne bi to u�inio
netko neodgovoran. Prije nego �to je u op�oj zabuni uspjelo prona�i klju�eve,
potresao se brod od silne eksplozije. Eksplodirala je municija, a te�ke brodske
kule s velikim topovima poletjele su u zrak. Brod je bio prepolovljen na dva
dijela. Od 1 500 ljudi posade poginulo je preko 1 100. Ostala je jedna ru�evina i
hrpa savijenog �elika, pojedini su dijelovi jo� virili iz plitke vode, obavljeni
gustim crnim dimom, jer je po�ar nafte jo� bjesnio.
Te�ko je bilo i na bojnom brodu California. Ve� odmah u po�etku dobio je 2 torpedna
pogotka i brod se jako nagnuo. Torpeda su o�tetila skladi�ta nafte, koja su se
zapalila. Na sre�u, ovaj po�ar bio je udaljen od municijskih komora. Gusti dim
nafte, koja je gorjela, obavijao je cijeli brod. Dio protuavionskih topova na
gornjoj palubi stalno je pucao na napada�e. U unutra�njosti je bilo tamno, jer je
pogodak o�tetio elektri�nu centralu broda. Odredi za ga�enje po�ara i za sigurnost
broda radili su s ru�nim svjetiljkama. Ali ovdje je ne-
rlnctaialn ialfa mira Miif Kilo f^n^rairniri nfirira koii bi
Zrakoplovna baza na otoku Ford, unutar Pearl Harbora, nakon japanskog napada u
ogromnom po�aru koji uni�tava ostatke razorenih postrojenja i o�te�enih aviona.
se sna�li i na vlastitu odgovornost uveli red. Brod je napu�ten prije nego �to je
trebalo i ljudi su skakali u more. Brod koji je mogao biti spa�en, lagano je tonuo
i poslije 3 dana povr�ina mora pokrila je palubu.
Dok se na bojnim brodovima odvijala dramati�na borba s po�arima i eksplozijama, u
njihovoj se neposrednoj blizini naporno radilo da se katastrofa ne bi pove�ala. U
neposrednoj blizini bojnih brodova nalazio se tanker (brod-cisterna za naftu)
Neosho (Nio�o) od 18 000 tona. Bio je pun nafte, a vezan uz obalu gdje je stajalo
niz velikih rezervoara punih naftom. Komandant tankera, vidjev�i da je napad
upravljen na bojne brodove, a da je njegov brod u neposrednoj blizini i u
mogu�nosti da bude pogo�en, shvatio je kakve bi posljedice imao po�ar ovakvih
koli�ina nafte koja bi se razlila po cijelom zaljevu. Osim toga, po�ar bi sigurno
zahvatio i naftu na kopnu.
Hladnokrvno je poku�ao da to sprije�i. Iako je imao samo jedan kotao pod parom,
stavio je turbine u pogon i presjekao vezivne konopce. Brod se lagano otisnuo od
obale. Posadama okolnih brodova, koji su znali o �emu se radi, zastao je dah kad je
naftom natovaren brod po-
lagano klizio povr�inom u blizini njihovih brodova. Od udara bombi koje su padale u
vodu visoki bijeli stupovi vode dizali su se naokolo. A onda se svima stislo grlo:
japanski bombarder usmjerio se na Neosho. Ali ovaj se nije dao. Iako slabo
naoru�an, kao teretni brod, on je otvorio vatru iz svojih malih protuavionskih
topova. Avion je dolazio sve bli�e, no topovi nisu prestajali ga�ati. Desetine
sekunde igrale su ulogu. A onda se japanski avion zatresao od udarca i uz sna�an
prasak sru�io u more. Brod je bio spa�en, nafta nije planula. Nastavljaju�i put,
Neosho je uspio da se izvu�e iz zaljeva.
Preko pola sata trajao je pakao stra�nog iznenadnog napada. Onda je oko 8 sati i 30
minuta postepeno nestalo buke avionskih motora. Bombe nisu vi�e padale, a i
protuavionska artiljerija je prestala s ga�anjem. Nastala je ti�ina prekidana tu i
tamo kojom eksplozijom. Japanske eskadrile vra�ale su se prema sjeveru na svoje
nosa�e, izgubiv�i svega 3 lovca, 1 sunovratni bombarder i 5 torpednih aviona. Mali
gubici, ispod o�ekivanja.
Dok su na zgari�tima Pearl Harbora spa�avali �to se jo� moglo spasiti od po�ara i
pru�ali prvu pomo� mnogim ranjenicima, za�ula se tutnjava drugog vala japanskih
aviona. Krenuli su s nosa�a oko jedan sat poslije prve grupe. Pribli�avaju�i se
otoku Oahu, susretali su avione koji su se vra�ali iz prvog napada. Oko 8 sati i 40
minuta bili su pred obalom otoka, a 14 minuta poslije ve� nad svojim ciljem. Drugim
napadom komandirao je kapetan korvete �imazaki. Imao je 171 avion. Sastav drugog
vala bio je druk�iji, jer se ra�unalo da �e nai�i na mnogo ja�u obranu i da vi�e
ne�e mo�i da iznenadi protivnika. On je imao zadatak da dovr�i ono �to je prvom
valu izbjeglo. Zato se glavni dio ovih aviona sastojao od sunovratnih bombardera,
kojih je bilo 81, pod komandom kapetana korvete Egusa. Trebalo je da oni napadnu
luku. Uz to je bila grupa od 54 obi�na bombardera za napad na aerodrom Hickham
Field i Keniohi, a za za�titu bila je predvi�ena grupa od 36 lovaca.
Pribli�avaju�i se Pearl Harboru, avioni druge grupe ve� su izdaleka opazili svoj
cilj po visokim stupovima gustoga crnog dima koji se uzdizao s brodova i
zrakoplovnih baza. Kao �to se i o�ekivalo, napada�i su do�e-
Pearl Harbor nakon japanskog napada. Gore lijevo: krstarica Helena u plamenu
poslije dva torpedna pogotka, sprijeda olupina izvrnutog velikog minopolaga�a O g I
a 1 a. U pozadini po�ar kopnenih ure�aja. Slika dolje: potonu�e razara�a S h a vv.
Krmeni dio jo� pluta, dok je pram�ani dio ispred komandnog mosta nestao od
eksDloziie.
kani jakom bara�nom vatrom. Kapetan korvete Egusa naredio je avionima da napadnu
one brodove koji daju najja�u protuavionsku vatru. On je logi�no prosudio da to
mogu biti samo oni brodovi koji su najmanje stradali u prvom napadu, a ba� je
njegov zadatak bio da onesposobi one jedinice koje su jo� nedovoljno o�te�ene.
Elitne japanske jedinice mornari�ke avijacije hladnokrvno su izvr�ile sve zadatke.
Dok su bombarderi iz znatne visine sipali ki�u bombi na uzleti�ta, a lovci �arali
nebo u svim pravcima, mitraljiraju�i sve �to im se �inilo privla�nim, sunovratni
bombarderi Egusa neustra�ivo su pikirali na odre�ene ciljeve. Reski zvuk njihovih
motora i zvi�danje njihovih krila kod obru�ava-nja, soptanje ma�ina kad su se opet
dizali i prasak bombi, pomije�ali su se s neprekidnom vatrom protuavionske obrane.
No ovog puta napada�i nisu tako lako pro�li. Pod gustom vatrom obrane mnogi se
bombarder nije vi�e izvukao, nego se strelovitom brzinom sru�io u vodu. Drugi su se
vinuli u visinu, ali je brzo iz njih liznuo plamen i oni su, ostavljaju�i preko
neba duga�ak trag crnog dima, padali da se vi�e ne dignu. Sna�an udarac o tlo,
kugla plamena koji je naglo liznuo na sve strane, i ni�ta vi�e! Ukupno je u drugom
napadu sru�eno 14 sunovratnih bombardera i 6 lovaca.
Amerikanci su i u drugom napadu pretrpjeli velike �tete. Opet su glavni cilj bili
bojni brodovi na koje su pale mnoge bombe. Bojni brod Tennessee, koji je od
torpednih napada bio za�ti�en trupom West Virginije, primio je sada nekoliko bombi.
Buknuo je po�ar koji je brzo ugu�en, jer su posade u drugom napadu ve� bile sre�ene
i bolje su se snalazile. Tako ova va�na jedinica nije ni potonula, nego je pro�la s
umjerenim o�te�enjima. Jo� je bolje pro�ao Marvland koga je trup Oklaho-me �titio
od torpeda, a sada je dobio samo jedan pogodak bombe - tako da je ve� poslije 8
tjedana bio prva jedinica popravljena i opet sposobna za plovidbu.
Japanci su pazili da im ne izmakne nijedan bojni brod. Napadnuta je �ak i
Pennsvlvania (Pensilvejnija), koja je bila na popravku u jednom suhom doku, zajedno
s 2 razara�a. Ovdje je ga�anje Japanaca bilo lo�e, pa je vi�e
sLr^idaoje^ajT^dj^izara�a u doku. Njemu je po-
Razaranja japanskog napada na Pearl Harbor u brodogradili�tu te flotne baze. U
suhom doku, koji je naplavilo more, nalazi se uni�ten razara� C a s s i n, ba�en
eksplozijom na susjedni razara� D o vv n e s. Iza njega neznatno o�te�en bojni brod
P e n n -s y 1 v a n i a, a desno, kraj dizalice neo�te�ena krstarica.
tekla nafta kroz o�te�enu oplatu i prolila se dokom, uslijed �ega je nastao veliki
po�ar. Posljedica toga bila je eksplozija municije u razara�u, koji je te�ko
o�te�en i iz-vrnut. Zahvaljuju�i tome �to se ve� nalazio u doku, nije potonuo.
Tri bombe pale su i na razara� Shavv (�ou), prouzro-kuju�i i na njemu eksploziju
municije. I on nije potonuo, jer se nalazio u doku. Me�utim, plamen njegove
eksplozije liznuo je oko 100 m u visinu, a pojedini dijelovi palube i nadgra�a bili
su razbacani okolo. Neki su pali na druge brodove u zaljevu, udaljene nekoliko
stotina metara.
Luka je bila stra�an mete�. Po�ari na mnogim brodovima stvarali su silne oblake
gustog crnog dima koji se dizao na stotine metara visoko. Oko drugih brodova le�ala
je po povr�ini mora razlivena nafta i gorjela je, tako da se �inilo kao da je
�itavo more u plamenu. Mornari, koji su se spa�avali s brodova �to su tonuli,
bje�ali su iz po�ara u brodskim trupovima i, ska�u�i s paluba, padali u plamen
zapaljene nafte u moru. Mnogi su se spasili rone�i ispod sloja nafte, ali su mnogi
i stradali. Njihovi le�evi plivali su naokolo. Zadah izgorenog mesa osje�ao se
nadaleko. Mornari koji su imali sre�u da se na�u u onom dijelu, koji nije gorio,
izlazili su iz vode na obalu sasvim crni od sloja nafte.
Drugi napad trajao je gotovo sat. Oko 9 sati i 45 minuta i posljednji japanski
avioni napustili su Pearl Harbor u pravcu sjevera, i nestali u oblacima. Za njima
je ostala hrpa ru�evina zgrada i-aviona na aerodromima, potopljenih i o�te�enih
brodova u zaljevu. Po�ari su jo� uvijek bjesnjeli i sa svih krajeva dizali su se
veliki oblaci dima. Kroz ru�evine su sanitetski odredi izvla�ili ranjenike. U luci
su bijeli motorni �amci, ozna�eni crvenim kri�em, kupili ranjene mornare i
izvla�ili pre�ivjele iz vode. Vatrogasni brodovi dolazili su jedan za drugim do
zapaljenih brodova, sipaju�i protupo�arnu pjenu na upaljenu naftu u moru i na
brodove. Remorkeri i pomo�ne ekipe tehni�ke slu�be �urili su se da pomognu
brodovima koji su se naprezali da se odr�e na povr�ini. Sve je to pru�alo stra�nu
sliku, ali je bilo blijedo prema paklu, koji ;e oluja japanskog dvosatnog napada
donijela Pearl Harboru.
Amerikanci su pretrpjeli vrlo te�ke gubitke. Glavnina pacifi�ke flote bila je
onemogu�ena za du�e vrijeme. Nijedan bojni brod nije bio sposoban za akciju. Jedan
od njih, Arizona, nije se vi�e mogao ni popraviti, 4 su bila vrlo te�ko o�te�ena i
djelomi�no ili potpuno poplavljena vodom, tako da su sjeli na dno u plitkoj vodi,
�to zna�i da bi bili potpuno potopljeni, da je dubina bila ve�a. Preostala 3 bojna
broda bila su te�ko o�te�ena, ali su se mogla dr�ati nad vodom. Potopljeni su ili
uni�teni jo� polaga� mina, stari bojni brod-meta za ga�anje i dva razara�a, i
veliki plove�i dok. Te�ko su o�te�ene 3 krstarice, jedan nosa� hidroaviona i jedan
brod-radionica. Potpuno je uni�teno 188 aviona na zemlji, od �ega 150 u prvih
nekoliko minuta. Osim toga je veliki broj aviona bio te�ko o�te�en. I ljudski
gubici bili su veliki, jer su Amerikanci izgubili 2403 mrtva i 1 178 ranjenih.
Nasuprot tome, japanski su gubici bili bezna�ajni. Oni su izgubili 29 aviona, 5
d�epnih podmornica i oko 50 ljudi. Strogo provode�i zadatak, Japanci su
koncentrirali napad na bojne brodove. Ostale jedinice stradale su vi�e slu�ajno. U
svom sljepilu za uni�tavanje bojnih brodova, Japanci su ostavili neo�te�ene mnoge
va�ne objekte. U prvom redu ostali su netaknuti svi mnogobrojni rezervoari nafte i
radionice arsenala. Na taj na �in bilo je omogu�eno snabdijevanje preostale flote i
brzo vr�enje popravaka na o�te�enim jedinicama. To je bila velika pogre�ka
Japanaca. No i bez toga udarac je bio te�ak, a Amerikancima je trebalo dugo da se
oporave.
Brze protumjere
Kad su se japanski avioni iz drugog napada vratili na svoje nosa�e, tamo su ve� na
palubama stajali poredani avioni iz prve grupe, potpuno spremni za ponovno
uzletanje, jer su u me�uvremenu popunili svoje zalihe goriva i municije. Ali
admiral Nagumo nije dopustio tre�i napad. Primiv�i izvje�taj o postignutim
uspjesima, re-
Skica pram�anog i sredi�njeg dijela ameri�kog nosa�a Sara-toga (isti tip je i
Lexington). Istisnina ovih nosa�a je 33 000 t standard, odnosno 47.700 t u punom
optere�enju; i u to doba bili su najve�i na svijetu. Turbine 184.000 KS omogu�ile
su brzinu 33,2 �vorova, dok su na pokusnoj vo�nji postigli 212 700 KS i 35 �vorova.
Nosili su po 90 aviona svaki. Zalihe brodskog goriva 9.000 t dopu�tale su
autonomiju 12 000 milja kod 14 �vorova ili 4 600 milja kod brzine 25 �vorova.
Saratoga je kod brzine 32 �vora tro�io oko 90 t nafte na sat. Posada 160 oficira, 1
708 ostalih i jo� 414 oficira i podoficira zrakoplovnog osoblja. Iz skice se mo�e
dobiti dojam vrlo velikih dimenzija tog plove�eg aerodroma. Samo ogromni dimnjak
imao je visinu 24 m i du�inu 31,7 ni.
kao je: �Mo�emo smatrati da su �eljeni rezultati postignuti.� Fu�ida i drugi
zrakoplovni oficiri tra�ili su ponovni napad, dokazuju�i da je ostalo jo� mnogo
va�nih objekata neo�te�eno. Admiral, me�utim, nije promijenio svoje dr�anje
obja�njavaju�i ga sa �etiri jaka razlo-
1. Prva dva napada nanijela su Amerikancima o�ekivane gubitke koje novi napad ne bi
znatno pove�ao.
2. Unato� potpunom iznena�enju, neprijatelj se brzo sna�ao i ponovni napad mora
ra�unati s daleko ve�im vlastitim gubicima koji ne bi bili u srazmjeru s
postignutim uspjesima.
3. Mo�emo pretpostaviti da Amerikanci raspola�u najmanje s 50 ispravnih bombardera.
Osim toga, nemamo to�nih podataka o polo�aju grupa ameri�ke flote na okolnom moru,
naro�ito u pogledu nosa�a aviona i krstarica. Ne znamo gdje su ameri�ke podmornice.
4. Kona�no, u slabijem smo polo�aju, ne samo zbog slabijeg izvi�anja, nego i zbog
toga �to smo u dometu
ga:
avijacije s knnr^nih ha?a
Poslije toga admiral je dao nare�enje koje je dostavljeno svim brodovima i eskadra
je krenula punom brzinom prema sjeveru. Povratak eskadre vr�en je to�no prema
planu, iako je on bio razra�en za slu�aj jakih protuakcija protivnika. Japanci nisu
ni poku�ali da provedu ve�a izvi�anja avionima, da bi otkrili eventualne ameri�ke
flotne sastave u �irem okolnom podru�ju. Oni su se �urili samo da �to prije izmaknu
izvan djelovanja ameri�kih oru�anih snaga.
No, u me�uvremenu, ni Amerikanci nisu vi�e spavali. Komanda Havajskih otoka, boje�i
se ponovnih napada ili �ak iskrcavanja japanskih trupa, provela je brzo obrambene
mjere. Trupe su zauzele obrambene polo�aje, sve osmatra�ke stanice neprekidno su
budno pazile u svima pravcima, sve protuavionske baterije bile su u pripremi, a
preostali avioni na aerodromima spremni za uzletanje.
Nije mirovao ni borbeni energi�ni admiral Halsev, komandant eskadre u kojoj je bio
nosa� aviona Enterprise. Shvativ�i iz dobivenih obavje�tenja, da je napadnut Pearl
Harbor, odmah je naredio da s Enterprisea uzleti grupa izvi�a�kih aviona, sa
zadatkom da ispita morsku pu�inu zapadno od otoka Oahu. Smatrao je da negdje u tom
podru�ju mora biti japanska flota. Naravno, ovi avioni nisu mogli ni�ta prona�i,
jer je japanska eskadra bila sjeverno od otoka.
U me�uvremenu, dok je jo� trajao napad na Pearl Harbor, admiral Kimball poslao je
radiogram eskadri nosa�a aviona Lexington, koja je upravo bila oko 400 milja ju�no
od otoka Midvvav i tako u povoljnom polo�aju da uhvati japansku flotu na povratku,
naravno uz pretpostavku da se ona povla�i prema zapadu. Radio--brzojav je glasio:
�Stignite i uni�tite neprijatelja. Vjerujemo da se povla�i u pravcu Pearl Harbor-
Jaluit (D�e-lajt). Presretnite i uni�tite.� Poruku je �uo i Enterprise, pa je
Halsev naredio da uzleti i druga grupa aviona, mnogo ve�a, sastavljena ne samo od
izvi�a�a, nego i od lovaca i torpednih aviona koji su imali i torpeda, da bi mogli
odmah napasti eventualno otkrivenog neprijatelja. Ali ni�ta nije otkriveno. Neto�ni
podatak u nare�enju imao je za posljedicu, da su obje eskadre s nosa�ima ayiona
krenule prema jugu, da bi presjekle ozna�e-
ni pravac. One su se dakle kretale u obratnom pravcu nego �to je trebalo i samo su
se udaljavale od japanske eskadre.
To je u�injeno unato� tome �to su se svi japanski avioni poslije izvr�enog napada
vra�ali prema sjeveru, pa se moglo pretpostaviti da su tamo i njihovi nosa�i s
pratnjom. �tovi�e, opet je jedna radarska stanica velikog dometa s otoka Oahu
pratila japanske avione gotovo punih 200 km i to�no ustanovila njihov smjer, ali
trebalo je punih 48 sati, dok je njen izvje�taj stigao do admirala Kimballa, a onda
je ve� bilo prekasno da se bilo �to poduzme____
Mnogo tisu�a kilometara od Havaja zbivali su se, u me�uvremenu, dakle usporedo
drugi doga�aji. Uvijek budna radio-prislu�na slu�ba u Washingtonu uhvatila je
dramati�nu emisiju s Havaja: �Zra�ni napad na Pearl Harbor. To nije nikakva
vje�ba.� To je djelovalo kao bomba i odmah je obavije�ten admiral Stark, �ef
pomorskog odjeljenja. On je odmah oti�ao ministru mornarice Knoxu, a ovaj je
telefonski obavijestio predsjednika Roosevelta. Bilo je 13 sati i 47 minuta. Iako
to nije bio nikakav slu�beni izvje�taj, nego zapravo upozorenje i uzbuna za sve
ameri�ke jedinice u napadnutoj zoni, ipak je zna�enje vijesti bilo jasno. Vidjelo
se da je prvi udarac Japana i�ao na Havaje, a ne na jugoisto�nu Aziju. To je
izazvalo poti�tenost i zapanjenost. Rat, pred kojim se tako dugo strepilo, o kome
se tako op�irno raspravljalo i za koga se tako grozni�avo spremalo, zahvatio je,
eto, i Ameriku.
Zbunjenost u VVashingtonu bila je utoliko ve�a, �to je primljena vijest bila
nedovoljno jasna i nije davala nikakve podatke o opsegu i te�ini zra�nog napada, o
prouzrokovanim gubicima, ni o tome kako je obrana do�ekala napad. Tek oko tri
�etvrt sata poslije, u 14 sati i 28 minuta, obavijestio je admiral Stark telefonski
predsjednika da je akcija velikih razmjera, da je flota pretrpjela neke gubitke i
da ima znatnih ljudskih �rtava.
Poslije prvog iznena�enja po�eo je grozni�av rad. Dvije minute kasnije Roosevelt je
ve� diktirao komuni-ke za �tampu. Za 15 sati sazvao je konferenciju na koju su
pozvani ministri Stimson, Cordell Huli i Knox, te general ^larshall i admiral
Stark. Smjesta je po�elo pro-
vo�enje mjera, utvr�enih planovima, za armiju i mornaricu u slu�aju izbijanja
neprijateljstva na Pacifiku. U svim pomorskim bazama hitno su poduzete mjere protiv
sabota�e. Najve�om brzinom nare�eno je da se odmah provede osiguranje Panamskog
kanala i isturenih objekata na Aljaski. Smjesta su upu�ene jake zrakoplovne grupe
na mjesta koja se smatralo ugro�enim. Kako je postojala bojazan da bi Japanci mogli
izvr�iti napad i na koju ju�noameri�ku dr�avu zapadne obale, odlu�eno je da se, u
sporazumu s vladama tih dr�ava, upute vojna poja�anja u Ju�nu Ameriku. Tako je, na
primjer, artiljerija poslana �ak u Chile. Jo� isto poslijepodne i tokom no�i 2
divizije prevezene su nizom specijalnih vlakova na pacifi�ku obalu SAD, slijede�eg
dana slanje novih trupa se nastavilo. U �est tjedana zauzelo je razne obrambene
polo�aje, prema predvi�enom rasporedu, ukupno 600 000 vojnika kopnenih trupa.
No bilo je jasno da su najvi�e ugro�ene baze na dalekim otocima u Tihom oceanu.
Zato su u tom pravcu najve�om brzinom poslana nova poja�anja, iako je to bilo
skop�ano, po mi�ljenju Amerikanaca, s vrlo velikim opasnostima, jer se nije znalo
gdje su ve�i sastavi japanske flote i kakve napade spremaju. Kad bi japanska flota
susrela velike grupe teretnih brodova, koji bi prevozili vojsku i poja�anja, nije
te�ko zamisliti kako bi stra�na uni�tenja i te�ke �rtve pretrpio takav konvoj.
Ali, Japanci nisu bili tako dalekovidni. Oni nisu znali iskoristiti posljedice
stra�nog napada na Pearl Harbor. Iako su mogli ra�unati da �e Amerikanci sasvim
sigurno slati poja�anja, boje�i se napada na izvanredno va�ne baze na Havajima i
drugim otocima, kao i da �e u op�oj zabuni i nedostatku pomorskih snaga ovi
transporti, vjerojatno, biti nedovoljno za�ti�eni, Japanci nisu ni�ta poduzeli da
ih napadnu. Nisu u�inili �ak ni ono najjednostavnije, tj. da pred glavne luke i
najva�nije putove po�alju ve�i broj podmornica. Pa�anja Japanaca bila je
koncentrirana na predvi�ena osvajanja u jugoisto�noj Aziji. U lakomoj te�nji da se
dokopaju njihovih velikih bogatstava, oni nisu mislili na drugo. Pa i napad na
Pearl Harbor izvr�en je samo zato, da ih ameri�ka flota ne bi ometala u
osvajanjima.
Ameri�ki nosa� aviona CVL 24 Belleau VVood, tipa I n -dependance. Kad se ameri�ka
mornarica poslije Pearl Harbora iznenada na�la u ratu, nemaju�i dovoljno nosa�a
aviona, a 25 velikih nosa�a u gradnji moglo je biti zavr�eno tek za 1 - 2 godine,
donesena je odluka da se od znatnog broja te�kih krstarica u gradnji izdvoji deset
jedinica i preuredi u nosa�e aviona, �to je dalo dobre rezultate. Mornarica je
primila god. 1942. i po�etkom 1943. deset brzih nosa�a, od kojih je svaki nosio 45
aviona. Samo je jedan od njih potopljen, iako su intezivno u�estvovali u gotovo
svima bitkama Pacifika. Na slici se jasno razabire gotovo netaknut trup krstarice i
veliko nadgra�e hangara s poletno-sletnom palubom. Ovi tzv. laki nosa�i imali su
tona�u 11 000 t standard i 15 100 t u punom optere�enju. Poletna paluba imala je
du�inu 169 m i �irinu 33 m, potpuno oslobo�enu svake smetnje. Turbine 100 000 KS
davale su brzinu 32 �vora. Posada 1 569 ljudi.
Amerikancima to stanje nije bilo poznato i ra�unali su s mnogo ve�om opasno��u.
Zato su najve�om brzinom organizirali u San Franciscu najprije jedan, a odmah zatim
i drugi konvoj, sastavljene od samih vrlo brzih brodova. Za tih prvih 10 dana
poslije napada, ovi konvoji, brzi ne samo zato da bi �to prije stigli na odredi�te,
nego jo� vi�e zato da izbjegnu napad japanskih podmornica, odvezli su poja�anja za
Pearl Harbor.
U �asu napada na Pearl Harbor bila su u punoj tajnosti i zabrani svakog radio-
saobra�aja dva transporta s 4 500 vojnika na putu s Havaja na Filipine. Ovi
transporti su se na�li iznenada u velikoj opasnosti, jer su, ne slute�i ni�ta,
mogli nabasati na jake odrede japanske flote i biti uni�teni. S obzirom na pokrete
u vezi s japanskim napadom, bio je takav susret vrlo vjerojatan, jer su transporti
plovili ba� ugro�enim podru�jima. Zbog
Ameri�ki nosa�i aviona Yorktown i Hornet, najva�nije jedinice ameri�ke flote u
prvoj godini rata na Pacifiku, uspore�eni s glavnim tipovima japanskih nosa�a
aviona tog razdoblja.
toga im je odmah radiom dostavljena predispozicija, i transporti su smjesta krenuli
prema jugu, da poslije 15 dana sretno stignu u Australiju.
Poslije brzih mjera, koje su smjesta provedene u razdoblju poslije japanskog
napada, nastavio se neprekidan rad na slanju poja�anja u svim pravcima. Jedan
konvoj za drugim odlazili su, naro�ito u jugozapadni Pacifik, jer se vidjelo da je
glavni udar japanskih osvajanja bio upravljen ba� u tome smjeru. Obrana toga
podru�ja bila je tako poja�ana, da su do lipnja 1942. u tom podru�ju bile
raspore�ene ameri�ke suhozemne trupe, u ja�ini od 150 000 ljudi. Brzina i
temeljitost mjera, koje je poduzela ameri�ka komanda, imale su velik utjecaj na
kasniji tok rata.
Tragedija uz Malajske obale
Prema japanskom ratnom ,t>lanu bio je stra�an napad na Pearl Harbor samo pomo�ni
udarac koji je trebalo da omogu�i da se nesmetano ostvari glavni zadatak japanskog
plana, tj. osvajanje izvanredno bogatih podru�ja jugoisto�ne Azije. Dok se napad na
Pearl Harbor spremao u najve�oj tajnosti, dotle su pripreme za osvajanje
jugoisto�ne Azije tekle bez naro�itih mjera opreza prvo zato da privuku pa�nju i
jo� vi�e sakriju pripreme za Pearl Harbor, a drugo, jer je bilo o�igledno da nema
nikakve ozbiljnije mogu�nosti da se u jugoisti�noj Aziji stvori obrana, koja bi
mogla japanski plan i u najmanjoj mjeri dovesti u pitanje.
S obzirom na va�nost koju su bogati izvori sirovina ovog podru�ja imali za japansku
privredu i ratni potencijal, spremio je Japan velike snage za njegovo pove�anje.
Budu�i da je plan predvi�ao da se istovremeno izvr�i vrlo mnogo operacija, da bi se
najednom izvr�io napad na neo�ekivano mnogo mjesta i time neprijatelj potpuno
zbunio za svaku obranu, bile su i snage za izvr�enje toga plana podijeljene na vi�e
grupa. Glavnu za�titu cijelog pothvata trebalo je da vr�i takozvana ju�na
Japanske trupe iskrcavaju se juri�em na obale otoka Borneo.
flota, pod komandom viceadmirala Konde. Ona se sastojala iz glavne grupe, grupe za
Filipine i grupe za Ma-laju. Osim toga su nezavisno od nje odre�eni manji flot-ni
sastavi za napad na osamljene ameri�ke baze u zapadnom Pacifiku.
Glavna grupa ju�ne flote sastojala se od bojnih brodova Haruna i Kongo, nosa�a
aviona Riujo i Sunjo, te�kih krstarica Atago i �okaj, i flotile razara�a. Grupa za
Filipine sastojala se od nosa�a hidroaviona Notoro i Kumikava Muru, od te�kih
krstarica A�igara, Hagu-ro i Mioko, starih krstarica Nagaro i Kuma, i 3 flotile
razara�a. Grupa za Malaju sastojala se od 4 sasvim nove i jednake krstarice Mogami,
Mikuma, Suzujo i Ku-mano, zatim flotile razara�a i 3 flotile podmornica. Naravno da
je za provo�enje iskrcavanja i osvajanja bio dodat velik broj transportnih brodova
i niz manjih pomo�nih brodova: minolovaca, remorkera, topovnja�a, obalnih brodova
itd. Vojnim snagama dodijeljeno je za operacije na Filipinima 175 aviona, a za
osvajanje Ma-laje i Burme 550 aviona, dok je mornarica raspolagala u filipinskoj
grupi s 300 aviona, a u malajskoj grupi sa 150 aviona. Osim toga mornarica je
ostavila u japanskim bazama rezervu od 275 aviona.
Ove velike snage japanske osvaja�ke akcije nadirale su u jugoisto�nu Aziju. Dobro,
do detalja razra�en plan odvijao se s potpunom to�no��u. Osnovu akcije �inio je niz
iskrcavanja koja su vr�ena istovremeno ili u brzom razmaku jedan za drugim. Samo na
Filipinima iskrcavanje je izvr�eno na 9 raznih mjesta.
Sve japanske desantne operacije izvr�ene su na isti na�in. Ta uobi�ajena shema bila
je takva, da je mjesto iskrcavanja izabrano na udaljenosti podesnoj za operacije s
japanskih kopnenih zrakoplovnih baza, zato da bi
avioni s brodova nosa�a samo iznimno morali biti upotrebljeni, tako da su stalno
zadr�ani u pripravnosti za eventualnu pomorsku bitku. Napad je redovno po�injao
jakim naletom aviona koji bi iznenadnim prepadom onesposobili avijaciju obrane na
aerodromima. Onda su pomorske i zrakoplovne jedinice sna�no bombardirale mjesta
izabrana za iskrcavanje. Kona�no je slijedilo iskrcavanje pod za�titom brodskih
topova i uz podr�ku aviona. Za bombardiranje obale upotrebljavani su stalno
razara�i i lake krstarice, vrlo rijetko te�ke krstarice, a nikada bojni brodovi, da
bi snaga flote uvijek bila u pripremi za eventualnu pomorsku bitku. Svaka grupa za
iskrcavanje imala je vlastite za�titne snage krstarica i razara�a, kao �to se vidi
iz prije navedenog rasporeda. Iza grupe stajala je glavnina ju�ne flote admirala
Konde, s brzim nosa�ima i brzim bojnim brodovima, spremnim da uvijek pru�e za�titu,
ako bi desant bio napadnut od protivni�kih pomorskih snaga.
Prva je u napad krenula grupa za Malaju. Poslije sna�nog naleta i bombardiranja
avijacije, japanske trupe su se iskrcale 7. i 8. prosinca 1941. u podru�ju Singura,
Pa-tani i Khota-Baru, tj. na srednjem Malajskom poluotoku oko same najju�nije
granice Tajlanda. Britanska avijacija pru�ila je hrabar otpor, ali se brzo pokazalo
da su japanski avioni boljih osobina od onih kojima je RAF (Royal Air Force - Rojal
er fors) raspolagala u Malaji. Nije pro�lo ni 48 sati, a polovina ove britanske
avijacije bila je uni�tena �to u zra�nim borbama, a �to na uzeti�-tima uslijed
bombardiranja.
Iskrcavanje na Malajskoj obali �titila je eskadra japanske flote za Malaju, dok je
glavnina ju�ne flote admirala Konde bila u podru�ju Sajgona, udaljena oko 800
kilometara. Vijest o japanskom iskrcavanju stigla je u Singapur 8. prosinca ujutro.
Ova velika vojna baza, "koju su Britanci ponosno nazvali Gibraltarom Dalekog
istoka, bila je sasvim mirna. U zaljevu, me�u mnogobrojnim trgova�kim brodovima i
jedrenjacima, bio je znatan broj britanskih ratnih brodova: krstarice, razara�i,
podmornice, mati�ni brodovi, razne pomo�ne jedinice. U svjetlosti jutarnjeg sunca
isticale su se me�u njima 2 ogromne tamnosive �eli�ne grdosije.
Japanske oru�ane snage u osvajanju jugoisto�ne Azije, a osobito u Indokini, Burmi i
Maleziji, izda�no su upotrijebile biciklisti�ke jedinice, �to se dobro potvrdilo u
tamo�njim okolnostima: postigla se zna�ajna pokretljivost, bez utro�ka benzina, uz
minimalnu opskrbu ostalim potrebama.
To su bile jedne od najve�ih i najljep�ih jedinica britanske ratne mornarice:
Prince of Wales i Repulse. Na glavnom jarbolu prvoga vila se admiralska zastava. Na
njemu je bio kontraadmiral Tom Phillips (Filips), komandant britanske eskadre
Dalekog istoka. Ova dva velika broda poslao je britanski admiralitet ovamo prije
nekoliko mjeseci. To se moglo u�initi kad su Amerikanci, na ponovni zahtjev Velike
Britanije, prebacili u Atlantik dio svojih brodova za poja�anje. Po planu trebalo
je da u Singapur stigne i nosa� aviona, ali njega je na putu kroz Sredozemno more,
13. X 1941, torpedirala njema�ka podmornica. Bojni brod Prince of VVales bio je pod
komandom kapetana bojnog broda Leacha (Li�a). To je bio sasvim novi brod, zavr�en
poslije po�etka rata u Evropi. Imao je 35 000 tona i brzinu od 28,5 �vorova. Bio je
ponos britanske mornarice koja je u njegovu jaku konstrukciju polagala velike nade.
Samo oklop bio je te�ak 14 000 tona, a na bokovima je imao debljinu preko 35 cm.
Posebna pa�nja bila je posve�ena obrani od aviona, pa je imao i 2 oklopljene palube
ukupne debljine 20 cm. U unutra�njosti trupa po�ivali su silni strojevi kojih je
ja�ina dosezala 130 000 KS. Le�e�i ovako u zaljevu usidren, bio je impozantan sa
�irinom gotovo od 32 m i golemim topovskim kulama iz kojih su virila po 4 topa
kalibra 35,6 cm. Uz bokove je sijao �elik s 8 manjih topovskih kula od kojih je
svaka
imala po dvije cijevi od 13,3 cm, dok su mu se na nad-gra�u �irile, okrenute u
vla�ni tropski zrak, cijevi od 32 protuavionska topa kalibra 4 cm, i 16 te�kih
mitraljeza. Opremu su popunjavala 4 hidroaviona, a posada je brojila 1 500 ljudi.
Nedaleko od njega bio je usidren Repulse pod komandom kapetana bojnog broda
Tennanta (Tinent). Ovaj bojni krsta� od 32 000 tona bio je izgra�en jo� 1916, ali
je uo�i ovog rata bio potpuno moderniziran. �eli�na grdosija imala je 6 topova od
38 cm, a uz to jo� 20 od 10,2 cm i 20 od 4 cm. Imao je 4 hidroaviona, a posada mu
je brojila 1 200 ljudi. Brzina mu je iznosila 29 �vorova, tako da su oba broda
mogla pri punoj snazi dr�ati korak jedan s drugim.
Na sidri�tu su ova 2 broda kao i ostali ratni brodovi u zaljevu stajali pod parom i
bili spremni na svako iznena�enje. Dobiv�i vijesti o japanskom iskrcavanju na
Malajski poluotok, admiral Phillips pozvao je komandante brodova i visoke oficire
svoga �taba na admiral-ski brod.
�Neprijatelj je na sjeveroisto�nu obalu Malaje izvr�io desant i postigao lokalne
uspjehe�, rekao je admiral Phillips, �o�igledno je da se pred obalom nalaze njegovi
transportni brodovi. Moramo ih napasti i uni�titi prije nego �to neprijatelj uspije
iskrcati nove trupe. Za plovidbu do mjesta iskrcavanja treba izabrati kurs na kojem
�emo, po mogu�nosti, izbje�i neprijateljska izvi�anja i koji �e nam omogu�iti
iznenadni napad u srijedu u zoru. Nadamo se da �emo imati sre�u i da �emo u
Sijamskom zaljevu najprije nai�i na japanski bojni brod Kongo i druge jedinice.
Uvjeren sam da �emo protivnika ve� na neki na�in dobiti pred cijevi na�ih topova i
�elim da se u predstoje�oj borbi puca do potpunog uni�tenja protivnika. Brzina je
nu�na iznad svega, da neprijatelj ne bi imao vremena da nas napadne avionima.�
Samouvjereni admiral nije ni slutio da je bojni krsta� Kongo i njegov blizanac
Haruna s 2 nosa�a aviona, krstaricama i razara�ima ju�ne flote, samo 630 morskih
milja daleko, u Sajgonu. U ponedjeljak, 8. prosinca u 17 sati, brodovi su digli
sidra i u pratnji 4 razara�a isplovili su iz Singapura. Eskadra je isplovila
predve�e, da bi
Jo� jedan prizor upotrebe japanskih biciklisti�kih trupa u jugoisto�noj Aziji:
prijelaz zna�ajne vodne prepreke, bez �ekanja na �vrste in�injerske radove, ina�e
prijeko potrebne za kretanje mo-torizacije. Za prolaz biciklisti�kih �eta na kopnu
dovoljna je i uska staza u �umi, a nisu potrebne ceste.
ote�ala protivniku izvi�anje, jer je na taj na�in mogla u toku no�i prije�i kroz
podru�je gdje su u �irem podru�ju Singapura mogle biti japanske podmornice. To je i
uspjelo i brodovi su u potpunom zamra�enju plovili cijelu no� nezapa�eni. Ujutro
slijede�eg dana bili su ve� daleko na otvorenom moru, stalno plove�i velikom
brzinom prema sjeveru, jer je admiral Phillips mislio da je izbjegao svaku pa�nju
protivni�kih izvi�a�a time, �to je tokom no�i otplovio 150 milja od obale poluotoka
prema istoku. Na toj velikoj udaljenosti plovio je usporedo s obalom, da bi u
podru�ju japanskog desanta skrenuo prema obali i tako onemogu�io svako odstupanje
tamo zate�enim transportnim brodovima.
Eskadra nije imala nikakvu pratnju aviona. Bilo je, dodu�e, dogovoreno da �e
naknadno sti�i lovci s kopnenih aerodroma i pru�iti zra�nu za�titu. No, kada su
brodovi ve� bili daleko na moru, avijacija je otkazala za�titu, jer su lovci morali
biti naglo poslani na kopneni front, gdje su nadirale japanske trupe. Sudbina
britanske eskadre �kolski je primjer o sudbini koja sti�e flotu ako nema vlastitih
zrakoplovnih snaga. Da se admiral
bez zrakoplovne za�tite uputio u ovu opasnu plovidbu, pokazuje mnogo vi�e hrabrost,
nego razumnu promi�ljenost. Osim toga, u�inio je jo� krupnu pogre�ku time, �to je
potcjenjivao protivnika.
Vrijeme je bilo obla�no, ali dosta mirno. Oblaci su bili niski i vidljivost nije
bila naro�ito dobra, a to je upravo odgovaralo potrebama britanske eskadre da se
neopa�eno povu�e. Admiral Phillips nije poduzimao nikakve mjere opreza. Kad ve�
nije dobio podr�ku suhozemne avijacije, mogao je bar provesti izvi�anja vlastitim
avionima. Raspolagao je s 8 hidroaviona koji su mogli naizmjeni�no dr�ati na oku
veliko podru�je oko britanske eskadre. Ali ni�ta nije u�injeno i britanski brodovi
plovili su u nepoznato. Admiral Phillips uljuljao se u uvjerenje da je do sada
neopa�en. No, jako se prevario.
Kad je britanaka eskadra prolazila uz otoke Anadas, opazila ju je japanska
podmornica J 58, koja je patrolirala uz sjevernu obalu ovih otoka. Podmornica je
odmah obavijestila svoju bazu i nastavila pratiti britanske brodove, da bi mogla
stalno javljati o njihovu kretanju. No, me�utim, vrijeme se stalno pogor�avalo.
Valovi su postajali ve�i i po�ela je jaka ki�a. Pod takvim uvjetima podmornica je
izgubila iz vida britanske brodove koje je, i ina�e, te�ko pratila zbog velike
brzine kojom su plovili.
�im je japanski admiral Macunaga primio obavje�tenje podmornice o kretanju
britanskih brodova, shvatio je priliku, ali i opasnosti za desantne transporte.
Japanski mornari�ki avioni dobili su smjesta nare�enja za uzletanje. Izvi�a�i su
poletjeli u svim pravcima. Slu�ajno je upravo u pripremi stajala elitna
bombarderska eskadrila u kojoj je svaki pilot imao ve� vi�e od stotinu letova.
Komandant eskadrile dao je pilotima uputstva i, prije nego �to su po�li u svoje
avione, naglasio je: �Ovdje imate priliku kakva se pru�a jedanput u tisu�u godina.�
Eskadrila se spremila da napadne bombama na Singapur, ali je sada, najve�om
brzinom, dio bombi zamijenjen torpedima. Malo kasnije i eskadrila je poletjela,
avioni su bili natovareni gorivom, bombama i torpedima do krajnjih granica
nosivosti.
Japanska laka krstarica starijeg tipa \ a g a r a, 5 100 t, brzina 33 �vora,
izgra�en je niz ovakvih jedinica: Isuzu, Natori, K i n u, J u ra, itd. Gotovo sve
su potopljene u zavr�nim operacijama na Pacifiku god. 1944. Iako modernizirane
1934-1935, ove krstarice bile su male borbene vrijednosti i upotrebljavane su za
sporedne zadatke. God. 1943. Japan je neke totalno rekonstruirao, dodav�i im ukupno
24 torpedne cijevi u 6 �etverocijevnih aparata za no�ne bitke. Time je nastao novi
tip broda u povijesti ratova: torpedne krstarice.
Polagano se smra�ivalo i spu�tala se no� 9. prosinca. Vrijeme je i dalje bilo lo�e,
a no� sve mra�nija, bez mjese�ine. Eskadrila je letjela prema jugu, ali kad je
stigla u podru�je, koje je podmornica javila, ni�eg nije bilo na vidiku. Ni daljnje
traganje nije donijelo nikakav uspjeh i japanski bombarderi su se vratili. Izvi�a�i
su bili ne�to bolje sre�e. Britanski su brodovi u me�uvremenu plovili nesmanjenom
brzinom, stalno u istom pravcu. Na Repulseu oficiri su raspravljali o predstoje�oj
borbi, kad u 21 sat i 5 minuta zvu�nici pozva�e sve oficire na palubu. Tu im je
povjerio sam komandant: �Upravo je signalizirano s admiralskog broda, da su iznad
nas preletjela 3 neprijateljska aviona. Admiral iz toga prosu�uje da je konvoj,
koji smo �eljeli uni�titi, opomenut i da �e se skloniti. Umjesto toga mo�emo
o�ekivati napad japanskih aviona. Zbog toga eskadra mijenja kurs i vra�a se u
Singapur.�
U no�i britanska eskadra, koja se smjesta okrenula, plovila je neprekidno natrag
prema jugu. To je stvorilo te�ko�e japanskim izvi�a�ima koji su izgubili trag.
Nekoliko sati Japanci nisu znali gdje su britanski brodovi. Japanska komanda
naredila je grozni�avo tra�enje. Nji-
, ma je bilo jasno da su ovi brodovi najja�e jedinice koje su sposobne za borbu u
cijelom podru�ju Tihog i Indijskog oceana, i da su to jo� jedini brodovi koji su
mogli poduzeti kakvu opasnu akciju. Zato ih je trebalo pod svaku cijenu uni�titi.
Ali brodovi su nestali u mra�noj, obla�noj no�i.
Tek poslije 3 sata u no�i javila je jedna podmornica da je primijetila eskadru. No,
ubrzo ju je izgubila iz vida, jer su brodovi plovili velikom brzinom i ona nije
mogla da ih prati. Ipak je japanska komanda dobila to�an polo�aj britanskih brodova
i orijentaciju za daljnje izvi�anje koje je odmah poja�ano.
Jutro je osvanulo s mnogo ljep�im vremenom. Vjetar je gotovo sasvim prestao i more
je bilo mnogo mirnije. Ipak, obla�nost je bila jo� vrlo jaka, a to je koristilo
britanskim brodovima, jer je ote�avalo rad japanskih izvi�a�kih aviona. Ve� od rana
jutra bili su mnogi novi avioni u izvi�anju. U 8 sati i 15 minuta poslali su
Japanci eskadrile bombardera i torpednih aviona, da bi u slu�aju pronalaska
neprijatelja mogli odmah izvr�iti napad.
Rano ujutro dobila je britanska eskadra obavje�tenje koje se poslije pokazalo kao
neto�no, da su Japanci izvr�ili nova iskrcavanja. Zvu�nici na brodovima ve� su
objavili: �Dobili smo obavje�tenje da se neprijatelj poku�ava iskrcati sjeverno od
Singapura. Brod spreman za borbu!� Izvr�eno je prestrojavanje i brodovi su pre�li u
poredak kolona (formacija brazde), i to jedan iza drugog 3 razara�a, pa Prince of
VVales i na kraju Repulse. Uzet je smjer prema obali, a onda je plovidba
nastavljena neposredno uz obalu. (�etvrti razara� vratio se ranije zbog nedostatka
goriva.) Ne�to poslije admiralski brod pustio je sa svoga katapulta izvi�a�ki
avion, a jo� ne�to poslije pu�ten je jo� jedan s Repulsea. Na brodovima su
nestrpljivo o�ekivali vijesti od ovih aviona, ali oni nisu ni�ta javili.
U me�uvremnu su japanski avioni nastavili svoje bezuspje�no tra�enje. �inilo se da
su britanski brodovi ve� izbjegli svojoj sudbini. Posade japanskih aviona bile su
umorne i zlovoljne. Satima lete napregnuto i osmatraju na sve strane, ali svuda je
samo prazna morska pu�ina, prekrivena mnogim oblacima. Bilo je ve� 10
Ameri�ka krstarica u plovidbi usporedno s tankerom za opskrbu gorivom na otvorenom
moru.
Prizori iz ameri�ke mornarice. Slika lijevo: mornari bojadi�u dimnjak
i---4�-i� ..�liAMA .,L�� havi nacnn' na Hrurmi knstnrini nvtr.
Britanski razara�i tipa Crusader, u vo�nji po te�kom meruu vodama jugoisto�ne
Azije.
sati i 20 minuta. Najednom je jedan avion nai�ao na veliku �istinu me�u oblacima i
ugledao u daljini, sasvim blizu Malajske obale, plosnate tragove rijetkog dima. Da
bude nacistu, avion se strmo spustio u tom pravcu, i zaista, pred njim su bili
toliko tra�eni neprijateljski brodovi.
Napokon! Brzo je telegrafist pritiskivao tipkalo svog radio-aparata. Nije mogao
dosta brzo sastaviti morzeo-ve znakove, da bi tako va�nu vijest prenio u eter na
stotine prijemnika du� �itavog Sijamskog zaljeva. Drugi te-legrafisti uzbu�eno su
primali vijest. Na avionima, brodovima i u bazama slu�ali su napregnuto polo�aj i
pravac prona�enih brodova. Malo poslije izvi�a� je dao to�nije obavje�tenje:
Neprijateljski sastav sastoji se od 3 razara�a, bojnog krsta�a Repulse i bojnog
broda tipa King George V.
Svi japanski avioni, koji su bili u zraku, dobili su odmah nare�enje da skrenu
prema britanskom sastavu i da ga napadnu. Nare�enja su bila jasna: Bezobziran napad
s najve�im zalaganjem do uni�tenja protivnika! Iz japanskih baza poletjeli su novi
sastavi japanskih aviona. Eskadrile bombardera, torpednih aviona i sunovratnih
bombardera sa svih strana letjele su u pravcu protivnika. Bilo je 11 sati i 15
minuta kada su prvi avioni stigli nad britansku eskadru. Odmah su na britanskim
brodovima zvu�nici objavili: �Ali hands action stations.
Enemy airplanes right ahead! (Svi na borbena mjesta. Neprijateljski avioni pravo
sprijeda!)
Prvi val japanskih aviona nadletio je malo zatim britanski sastav. Do�ekan je
strahovitom bara�nom vatrom. Svi protuavionski topovi sa svih brodova bacali su
vatru. Nebo je bilo i�arano tragovima metaka i eksplozijama granata, a brodovi su
se potpuno zavili u crni dim jake artiljerijske vatre. Japanci su ovdje nai�li na
sasvim drugu sliku nego u Pearl Harboru. Posade britanskih brodova ve� su bile
naviknute na borbu i prekaljene u mnogobrojnim napadima njema�kih aviona, koje su
pre�ivjele u evropskim vodama. Japanski avioni bili su brzo prisiljeni na
povla�enje. Jedan avion u plamenu survao se u more. Nastao je mali predah.
Ali zvu�nici su na britanskim brodovima brzo opet objavili: �Neprijateljski avioni
nas prate. Protuavionski topovi treba da budu u punoj borbenoj pripravnosti.�
Brzo se borba nastavila. Za sada ona jo� nije bila opasna za brodove, jer su napad
vr�ili obi�no samo po 2 aviona. To su bili oni koji su se nalazili na izvi�anjima,
nad raznim podru�jima Sijamskog zaljeva, tra�e�i ove britanske brodove, pa su onda,
dobiv�i radio-oba-vje�tenje o polo�aju tih brodova, poletjeli odmah na odre�eno
mjesto, i kako su pristizali, tako su odmah prelazili u napad. Izbaciv�i bombe i
ispucav�i municiju, vra�ali su se u baze koje su bile prili�no daleko, a njihovo
gorivo je od dugotrajna tra�enja ve� bilo prili�no potro�eno.
Glavna se opasnost tek pribli�avala. Sve bli�e bila je ve� ona eskadrila koja je
toga jutra poletjela iz Indokine, mnogo prije nego �to su brodovi bili otkriveni.
Ona se u �asu radio-obavje�tenja nalazila ve� na vi�e od pola puta od baza prema
mjestu gdje je bila britanska eskadra. A gotovo sat leta iza njih dolazili su
valovi drugih eskadrila koje su uzletjele odmah kad je primljena vijest o
otkrivanju britanskih brodova. Obje ove opasnosti sve su se vi�e pribli�avale.
Brzo su za to doznali i britanski brodovi. S brodova su opa�ena 2 aviona koji
sasvim nisko lete od obale, direktno prema desnom boku oba velika broda. Odmah su
shvatili opasnost. To su sigurno 2 torpedna aviona koji �ele da izbace svoja
torpeda na oba velika broda.
Britanski bojni brod Prince of W a 1 e s, 35 000 t, jedan od najnovijih i
najmodernijih bojnih brodova svijeta god. 1941.
Odmah su svi topovi s te strane jednog i drugog broda otvorili paklenu vatru. No
avioni su stalno mijenjali smjer i sna�na bara�na vatra ostala je bez pogodaka. Kad
su se previ�e pribli�ili i do�li u ve�u opasnost, oba aviona su naglo skrenula i
punom brzinom se udaljila
iz dometa britanskih topova. Ni�ta nisu bacili, nijedna bomba nije pala, niti je
kakav torpedo pljusnuo u vodu. Britanci su bili iznena�eni. �to je to? Jesu li
Japanci odustali od napada. Kamo odlaze ova 2 aviona?
Jo� su o�i poslu�ivalaca topova, dalekozori oficira i le�e ni�anskih sprava bile
upravljene na oba �udna aviona, kad je stra�na eksplozija potresla Repulse. Jedna
te�ka bomba pala je na hangar za hidroavione, probila krov i, eksplodirav�i u
njemu, raznijela 3 aviona. Pojedini dijelovi letjeli su naokolo, a sa zadnjeg od
dva brodska dimnjaka otpale su cijele plo�e, poput stakla tanke poluizgorene boje.
Silno iznena�eni pogledali su uvis i ugledali na visini od 5 000 m grupu bombarder-
skih aviona koji su ve� izvr�ili napad. U neposrednoj blizini broda pala je jo�
jedna bomba te�ko potresav�i brod i baciv�i na tlo mnoge mornare na palubi. Druge
bombe padale su dalje naokolo u more, di�u�i visoke stupove vode.
Svima je postala jasna japanska varka. Oba aviona u niskom letu bili su samo
prividni napad koji je trebalo da zavara Britance i odvu�e pa�nju obrane, dok su
bombarderi potpuno nesmetano iz visine izvr�ili ga�anja. Od udarca druge bombe
dostojanstveno se zaljuljao cijeli ovaj �eli�ni kolos, a sva nadgra�a su mu se
silno zatresla. Najve�om brzinom cijevi svih topova i ni�anskih sprava pokrenute su
iz niskog polo�aja u kome su bili radi prividnog napada, i upravljene strmo u nebo.
Grozni�avo su radile sve posade da bi novog protivnika �to br�e osuli vatrom. Za
nekoliko sekundi opet su grmjeli topovi, rigaju�i plamen i dim.
Malo kasnije, opet su 2 aviona u niskom letu, gotovo doti�u�i povr�inu mora, jurila
prema brodu. Te�ki mitraljezi naglo su okrenuli svoje cijevi prema njima. Ove
Wickersove cijevi izbacivale su 2 000 metaka u minuti. Nisu uop�e prestajale s
ga�anjem. Neke cijevi ve� su bile silno vru�e, ali ga�alo se dalje. Avioni su
dolazili sve bli�e. Jo� samo 1 000 m dijelilo ih je od broda. Uto je jedan dobio
puni pogodak, sa donjeg dijela otpao mu je dio oplate, a onda je liznuo plamen.
Samo trenutak kasnije i stup plamena udario je u povr�inu vode, da ga odmah
zamijeni stup vode koja se digla od udarca. Na Repulseu je posada klicala od
veselja. To je bio njihov
Poslije bitke kod Kuantana posada bojnog krsta�a R e p u 1 s e spa�ava se sa svog
tonu�eg broda na razara�u pratnji.
prvi oboreni avion. Drugi se povukao, a udaljili su se i bombarderi. Nastalo je
kratko zati�je.
Ve� su se javili zvu�nici na brodu. �Po�ar na brodu�, javljao je glas spikera, a
onda je nastala trka. Odre�ene grupe posade munjevitom brzinom zauzele su svoja
mjesta. To su mnogo puta vje�bali. Svaki je znao i usred no�i �to mu je du�nost. Za
nekoliko trenutaka ve� su cijevi odmotane, ventili na priklju�cima otvoreni i
mlazovi vode su potekli. Po�ar je nastao u hangaru na koji je pala prva bomba.
Gusti dim obavio je ve� stra�nje jarbole i cijelo nadgra�e. Sitne kapljice vode,
koju je vjetar nosio poput pra�ine s vatrogasnih mlazova, hladila su lica posade uz
topove na palubi, koji su jo� uvijek bili uzbu�eni od borbe.
Bilo je 11 sati i 25 minuta. Ostali nisu dobili jo� nijedan pogodak niti kakva
spomena vrijedna o�te�enja. Osim po�arnih grupa koje su na Repulseu gasile po�ar u
hangaru, posade su se koristile predahom u borbi za kratak odmor. Pu�ile su se
cigareta za cigaretom i �ivo su se komentirali protekli doga�aji. Bilo je jasno da
predstoje novi napadi.
Tako je i bilo. Ve� su se pribli�avale eskadrile koje su poletjele iz baza u
Indokini, kad je dobivena vijest o otkrivanju britanske eskadre. Na brodovima nisu
znali kad �e napad po�eti i ostali su u punoj pripravnosti. O�i osmatra�a pa�ljivo
su promatrale nebo u svim pravcima. Nije trebalo dugo �ekati. U 12 sati i 10 minuta
ve� se za�uo signal protuavionske uzbune. Novi val od 12 japanskih aviona prelazio
je u napad. Letjeli su sasvim nisko. Bilo je jasno da predstoji torpedni napad.
Ovog puta glavni je udar bio upravljen na Prince of Wales. U zbijenoj formaciji
pribli�avala se japanska eskadrila. Svi britanski topovi sipali su vatru. Buka je
bila tako strahovita, da se ljudi nisu mogli sporazumijevati ni vikanjem. Opet je
zrak bio i�aran tragovima metaka malokalibarskih topova, opet je nebo bilo puno
crnih obla�i�a protuavionskih granata. Svjestan velike opasnosti, komandant Prince
of VVales naredio je da se otvori vatra iz najte�ih topova. Te�ke kule brzo su se
okrenule prema boku, a onda se cijeli brod zatresao od plotuna. Iz svake cijevi
poletala je granata od 1 000 kg.
Ali japanska eskadrila nastavila je let kao da je se to uop�e ni�ta ne ti�e. U
zbijenoj formaciji dolazili su sve bli�e. Britanski oficiri bili su zapanjeni. Oni
su ve� vidjeli mnogo toga u mnogobrojnim borbama s njema�kim avionima u evropskim
morima, ali ne�to sli�no jo� nisu vidjeli. U najte�oj bara�noj vatri Japanci su
letjeli u ta�no propisanoj formaciji kao na manevru. Nijedan avion nije ni za
trenutak promijenio pravac. Britanci su bili tako iznena�eni, a Japanci letjeli
tako nisko uz samu povr�inu mora, da su gotovo svi metci, a naro�ito oni od te�kih
topova, letjeli preko njih. Japanska eskadrila do�la je ve� tako blizu, da su
piloti mogli vidjeti kako se Prince of VVales potresao od plotuna vlastite te�ke
artiljerije. A onda je ispod trupa prvog aviona pao otka�en torpedo. Pljusak u
vodu, jedva primjetan pjenu�avi trag na valovima i stra�na eksplozija potresla je
britanski brod. Ogroman stup vode i dima podigao se sasvim na kraju desnog boka.
Svi topovi obrane pucali su i dalje, ali nisu uspjeli napada�e skrenuti ni za metar
s njihova pravca. Torpeda su padala u vodu jedan za drugim. Neki u pravcu Re-pulsea
koji ih je vje�to izbjegavao, a drugi u pravcu Prin-
Japanske krstarice - gore Kako, i dolje Aoba, u�estvovale -su u mnogim bitkama rata
na Pacifiku, osobito u osvajanjima zemalja i otoka jugoisto�ne Azije.
ce of VValesa koji ih nije mogao izbje�i, jer mu je prvi torpedo uni�tio glavno
kormilo i o�tetio propeler. Brzina mu je naglo popustila i nije vi�e mogao dr�ati
smjer. Britanska formacija bila je ve� prili�no poreme�ena, ali obrambena vatra
nije popu�tala. U kratkom razmaku opet 2 jake eskplozije i opet 2 visoka stupa
vode. Prince of VVales dobio je jo� 2 torpedna pogotka. Po�eo se sve ja�e
naginjati. Uto je Repulse izvr�io jedan nagli zaokret. Jedva je uspio izbje�i jedan
torpedo kojeg je pjenu�avi trag projurio svega nekoliko metara pred pramcem.
Japanski avioni su na�as nestali. Repulse je tako�er smanjio brzinu, da bi ostao uz
admiralski brod, a djelomi�no su to u�inili i razara�i. Zastavnim signalima upitao
je Prince of VVales Repulsea je li torpediran, na �to ovaj istim na�inom odgovara:
�Za sada nepogo-�en, uspjelo izbje�i 19 torpeda.� S Repulsea su mogli vidjeti da se
admiralski brod sve vi�e naginje i da se ve� kotrljaju po palubi metci
protuavionskih topova, koji su bili slo�eni u pripremni kraj topova, i kako se
mornari trude da ih u�vrste.
Sve je to trajalo vrlo kratko. Dolazio je novi val japanskih aviona. Napada�i su se
podijelili u dvije grupe i svaka je napadala po jedan veliki brod. Razara�i su
ostali gotovo netaknuti i samo ako koji avion zbog nekog slu�aja nije mogao
izbaciti �itav tovar svog eksploziva na velike brodove, bacio ih je na razara�e.
Ve� u prvom naletu ovog napada, oba velika broda pogo�ena su torpedima. Jedan
japanski avion u zanosu borbe, po�to je izbacio sva torpeda, zabio se sam u bok
Prince of VValesa gdje je izgorio. Drugi se u sli�nom zanosu toliko pribli�io, u
�elji da sigurno pogodi, da vi�e nije mogao da se na vrijeme podigne, pa se i on
zabio u brod. Napad je trajao svega 8 minuta, ali su njegovi udarci bili vrlo
te�ki. Admiralski brod ve� se jako nagnuo i dio njegove palube pribli�avao se
povr�ini vode. Nagnut je bio i drugi brod.
U 12 sati i 20 minuta naletio je novi val japanskih aviona. Opet su Japanci letjeli
mirno i odlu�no, kao na paradi. Britanski brodovi borili su se odlu�no i
zadivljuju�om hrabro��u. Na�la su se 2 ravnopravna protivnika. Borba je bila
strahovita. Obrambena vatra svih 5 britanskih brodova bila je nesmanjena, ali su
japanski avioni i dalje �estoko nasrtali. Bili su u prednosti, jer su dolazili
uvijek novi i novi. Bilo je o�igledno da japanska komanda �eli pod svaku cijenu
uni�titi ove jedine velike brodove koje je protivnik jo� imao. Japanska komanda
bila je spremna nastaviti napadima do punog uni�tenja. Britanski brodovi dobivali
su udarac za udarcem, a bilo je jasno da je samo pitanje vremena kod koga �e udarca
biti slomljeni. A udarci su bili strahoviti. U roku od nekoliko trenutaka Prince of
VVales je dobio jo� 3 torpeda. Brod je jo� dublje tonuo, ali se ipak dr�ao na
povr�ini i pucao iz svih topova. Na ovom te�kom ispitu pokazao je svoju odli�nu
konstrukciju.
Sada je i Repulse dobio torpedni pogodak u pramac, a odmah zatim drugi u sredinu i
tre�i u krmu. Voda je naglo nadirala, a brod se brzo nagnuo. Mom�ad na palubi je
klicala, jer je uspjela oboriti jo� jedan japanski avion koji je u plamenu pao u
more. Ali ve� se iz zvu�nika �ulo nare�enje: �Sva posada na glavnu palubu.
Napustiti brod!� Bojni krsta� je sve br�e tonuo. Vidjelo se koliko Je ovaj, 25
godina stari brod, bio manje otporan
Japanska te�ka krstarica Takao, u punoj vo�nji. Istog su tipa i Maja, Atago i
�okao. Sudjelovale su gotovo u svima bitkama na Pacifiku i u osvajanju jugoisto�ne
Azije, pri �emu su vi�estruko potvrdile svoju visoku kvalitetu.
od suvremenog admiralskog broda. Repulse je dobio pola udaraca manje i vi�e mu nije
bilo spasa, dok se Prince of VVales s mnogo te�im udarcima jo� dobro dr�ao na vodi.
Te�ko o�te�en i nagnut, jo� uvijek se branio. Repulse se ve� tako nagnuo, da se po
palubi moglo hodati samo sa skinutim cipelama. Bilo je jasno da se borba
pribli�avala kraju, ali su svi brodovi jo� pucali. Avioni su naletali sa svih
strana. Repulse je dobio jo� jedan torpedni pogodak koji je izazvao jaku eksploziju
i ovaj krasan brod, pretvoren u hrpu ru�evina, nestao je u roku od nekoliko minuta
s povr�ine mora.
Japancima je jo� preostalo da uni�te brod Prince of VVales. Torpeda su ve� bila sva
ispaljena i napad je produ�en te�kim bombama. Borba se i dalje vodila s obje strane
vrlo �ilavo. Japanski avioni su se tako o�tro za-letali na britanski brod, da su
piloti mogli razaznati lica britanskih mornara uz topove na palubi. Svuda su ve�
le�ali mrtvi i ranjeni, ali su topovi i, sa smanjenom posadom, dalje pucali. Bombe
su padale oko broda i na brod. Za kratko vrijeme Prince of VVales dobio je 5 punih
pogodaka te�kih avionskih bomba.
Vide�i da se brod ne mo�e spasiti, komandant, kapetan bojnog broda Leach, dao je
nalog da se brod napusti. Ve� su se za�uli zvu�nici: Abandon ship (Napustiti brod).
Posada je poskakala u more koje je bilo pokriveno debelim slojem nafte. Sre�om,
nafta nije gorjela. Veliki brod naginjao se sve vi�e, a onda mu ie krma
nestala pod vodom, dok se pramac visoko uzdigao. Poslije nekoliko trenutaka i
pramac je nestao, strmo se izgubiv�i ispod povr�ine mora, oko 20 minuta nakon �to
je potonuo Repulse. Japanski avioni nestali su na horizontu i sve se smirilo. Na
povr�ini mora plovilo je nekoliko stotina ljudi, bore�i se s valovima. Razara�i su
ulagali napore da ih spasu, i to im je velikim dijelom uspjelo. Poslije nekoliko
sati tra�enja uputili su se razara�i s punim palubama spa�enih u pravcu Singapura.
Me�u pre�ivjelima nisu bili ni komandant Prince of VValesa ni admiral Tom Phillips.
Kad se spustila no�, razara�i su ve� odmakli daleko prema jugu i pu�ina je opet
ostala pusta. Samo velike crne mrlje nafte plovile su jo� na povr�ini mora, kao
spomen na velike brodove koji su se �ilavo borili do posljednjeg trenutka. Svega
tri dana poslije Pearl Harbora, saveznici su do�ivjeli novi strahoviti poraz u ovoj
bitki kod rta Kuantan, koji je bio gotovo isto tako te�ak kao i prvi. Time su bile
uklonjene sve prepreke japanskom nadiranju, a put za osvajanje jugoisto�ne Azije
bio je otvoren.
Filipini, Corregidor i MacArthur
Japansko nadiranje radi osvajanja jugoisto�ne Azije odvijalo se dalje po planu. Na
redu su bili Filipini. Ovi bogati otoci, u posjedu SAD od ameri�ko-�panjolskog
rata, privla�ili su Japance ne samo kao izvor sirovina, nego i kao baza koju je
protivnik imao ba� na putu od Japana prema jugoisto�noj Aziji i odakle je mogao
ozbiljno ugroziti sav japanski pomorski saobra�aj s tim krajevima. Osim toga,
zauzimanje Filipina olak�ava daljnja osvajanja toliko va�ne Indonezije, jer pru�a
mogu�nost da se zrakoplovne eskadrile koriste tamo�njim aerodromima. To je moglo
olak�ati japansku prevlast u zraku. Za Amerikance je bilo jasno da ne�e mo�i da
obrane otoke, iako raspola�u velikom povr�inom, zbog
Iskrcavanje prvog vala japanskih desantnih trupa na obale Filipina.
blizine Japana s jedne strane, a nemogu�nosti snabdijevanja filipinskog fronta s
druge strane, jer bi japanska flota to sigurno mogla onemogu�iti. Ipak je obrana
Filipinskih otoka, kojom je komandirao general Douglas MacArthur (Daglas Mek
Artur), raspolagala s vi�e od 80 000 vojnika, od kojih 19 000 Amerikanaca. Ameri�ka
avijacija imala je oko 250 aviona, od kojih 107 suvremenih lovaca i 35 lete�ih
tvr�ava, dakle 142 aviona sposobna za ozbiljnu borbu.
Japanci su u zoru 8. prosinca (po filipinskom i japanskom vremenu, tj. 7. prosinca
na Havajima i u SAD) namjeravali izvr�iti prvi zrakoplovni napad na Filipine. On bi
do�ao nekoliko sati poslije napada na Pearl Harbor, jer su zbog razlike geografskog
polo�aja, japanski avioni bili u zoru spremni za uzletanje na aerodromu Formoze.
Ali toga jutra bila je na Formozi tako jaka magla, da avioni nisu mogli uzletjeti.
Za borbu oko zauzimanja Filipina Japan je odvojio 300 mornari�kih i 175 vojnih
aviona, osim aviona na nosa�ima. Za iskrcavanje bile su odre�ene 2 divizije kojima
su dodata 2 puka tenkova i znatna artiljerija.
Amerikanci su o�ekivali da �e Filipini biti napadnuti, jer je bilo jasno da je
njihov polo�aj ugro�en. Zato je MacArthur, u vezi s pogor�anjem odnosa s Japanom,
jo� od 15. studenog proglasio stanje pripravnosti. Pa ipak, Amerikanci su bili
neoprezni, i dopustili su da budu iznena�eni. Japanski avioni poletjeli su nekoliko
sati kasnije, kad se magla razi�la, i oko podne njihove su eskadrile ve� grmjele
nad Filipinima. Iznena�enje japanskih avijati�ara bilo je veliko, kad su umjesto
o�ekivane obrane, nadletjev�i aerodrom Clark Field (Klark Fild) i Nichols Field
(Najkols Fild), opazili na travnjacima poredane, kao na paradi, ameri�ke avione bez
ikakvih namjera maskiranja ili skrivanja. Svega 9 sati poslije Pearl Harbora padale
su bombe po filipinskim aerodromima.
Amerikanci su bili iznena�eni. Komandant avijacije na Filipinima, general Brereton
(Brerton), nije poduzeo nikakve mjere i ameri�ki avioni izvr�ili su toga jutra
nekoliko letova za izvi�anje, ali po povratku nisu ostale u zraku nikakve patrole
lovaca, niti su lovci bili spremni za momentalno uzletanje. Protuavionska
artiljerija bila je isto tako slaba i neopasna. Zato nije �udo �to je japanski
nalet imao porazno djelovanje. Prije nego �to se bilo koji ameri�ki avion mogao
di�i, aerodrom i mnogobrojni avioni bili su u plamenu. Punih 90 minuta harale su
japanske eskadrile nad ameri�kim zrakoplovnim bazama, a kada su se udaljile, ostala
je �alosna slika. Polovica lete�ih tvr�ava i jedna tre�ina lova�kih aviona bilo je
uni�teno, a oko 50 drugih te�ko o�te�eno i privremeno neupotrebljivo. Prvi je potez
Japanaca prema Filipinima uspio, jer su onemogu�ili svaku pojavu ameri�ke
avijacije. Iskrcavanje se moglo vr�iti bez straha od napada aviona.
Dva dana poslije, tj. onoga istog dana kad su potopljeni najve�i brodovi britanske
eskadre, kod Kuantana, izvr�ili su Japanci novi nalet na glavnu pomorsku bazu
Filipina, Kavite. Napad je izvr�en kao na manevru, jer su Japanci i�li nasigurno,
ne boje�i se nikakve obrane. Ameri�ki avioni, koji bi trebalo da se suprotstave,
ve� su 2 dana samo hrpa ru�evina. Ameri�ka baza Kavite potpuno je spaljena i
razorena. Sre�om, admiral Heart (Hart), komandant ameri�ke flote na Dalekom istoku,
pravovremeno je povukao svoju slabu eskadru iz ove izlo�ene baze i time je spasio
od uni�tenja. On je povu-kao_n^samo svoje 3 krstarice, 1 stari nosa� aviona i 12
Ameri�ki �etveromotorni avion tipa B-17, uni�ten u plamenu poslije napada japanskih
aviona na zrakoplovnu bazu u jugoisto�noj Aziji.
razara�a, nego je uspio prebaciti na sigurno i 200000 tona trgova�kih brodova. Dok
se nekoliko razara�a i hidroaviona odvojilo da na sigurno mjesto odvedu ove
trgova�ke brodove, s ostalim se uputio prema Javi da poja�a obranu Indonezije. Na
Filipinima je ostavio samo podmornice, 9 torpednih �amaca i sve manje i pomo�ne
brodove. Ove slabe pomorske snage �titile su vrlo uspje�no bokove kopnenih trupa za
vrijeme obrane Filipina.
U me�uvremenu plovila je prema Filipinima japanska flota, koja je trebala izvr�iti
iskrcavanje. Vrijeme je bilo vrlo lo�e, a zbog uzburkanog mora nastale su mnoge
nezgode. Naro�ito su trpjeli desantni brodovi od kojih je svaki nosio 120 vojnika,
a s velikim desantnim mostom na pramcu nisu bili dorasli ovakvim valovima. No
potpuni gospodari situacije na moru i u zraku, bez opasnosti da budu napadnuti,
Japanci su iza�li na kraj
i s nevremenom. Ve� 11. prosinca po�elo je iskrcavanje na krajnjem sjeveru otoka
Luzon. Pod jakom pratnjom stigla su 154 broda s trupama i materijalom za
iskrcavanje, i u kratkom vremenskom razmaku vr�eno je iskrcavanje na vi�e mjesta.
Poslije iskrcavanja u Apariju i Viganu, najve�e su snage iskrcane u zaljevu
Lingajen, koji je svojim prostranstvom pru�io mogu�nost da se tamo usidre svih 80
transportnih brodova, odre�enih za iskrcavanje na ovom mjestu.
Poslije ovih iskrcavanja u sjevernom podru�ju, provedeno je nekoliko dana poslije
iskrcavanje u zaljevu La-mon s 40 transportnih brodova, kao i na drugim mjestima,
pa �ak i u zaljevu Davao na krajnjem jugu Filipina. Iskrcavanje na Filipinima, kao
i sve operacije na osvajanju jugoisto�ne Azije, izvr�ili su Japanci glatko i bez
zastoja, ne samo zbog nedovoljne obrane nego i zbog odli�ne izvje�banosti trupa i
dobre organizacije. Ve� je opisano kako se iskrcavalo uvijek na isti na�in. To je
bilo poduprto i olak�ano utvr�enim odnosima u komandiranju. To�no je unaprijed bilo
odre�eno tko ima komandu i u kojim stvarima tko odlu�uje. Osnovni princip pri tome
bio je, da po rangu najvi�i vojni oficir izjavi da mo�e odr�ati mostobran. Od toga
�asa on preuzima komandu na kopnu, a mornarica je odgovorna da dalje dr�i sigurnu
vezu s iskrcanim trupama i vr�i neprekidno snabdijevanje prema planu i potrebama. U
slu�aju da iskrcavanje ne uspije ili da se mostobran mora napustiti, preuzima opet
komandu pomorski oficir i upravlja cjelokupnim napu�tanjem mostobrana.
Kao �to se i o�ekivalo, iskrcavanje je proteklo bez ve�ih borbi. Japanci su brzo
nadirali kroz pra�ume i planine otoka prema Manili. Zauzeti su neki aerodromi i
japanski avioni jo� su bolje pomagali borbu, jer su se njima koristili, pa nisu
morali letjeti �ak do baze na Formozi. No, postepeno su se borbe sve vi�e
rasplamsavale i zbog sve ja�e obrane pretvorile se u veliku bitku. �ilava obrana
Filipina zadr�ala je Japance du�e nego �to su o�ekivali. No, to ipak nije utjecalo
na njihovo osvajanje drugih podru�ja, pa se osvajanje jugoisto�ne Azije odvijalo po
planu, jer su Filipini vezali samo skromne pomorske transporte. �ak ni podmornice,
koie su Amerikanci u velikom broju ostavili u Manili,
Japanske trupe sve�ano ulaze u Hong Kong koji su osvojile dan nakon Pearl Harbora.
nisu na�inile gotovo nikakve �tete, a brzo su morale biti i povu�ene, jer je 2.
sije�nja pala Manila, pa su ostale bez baze za snabdijevanje. Borbeni general,
MacArthur nije popustio ni poslije pada Manile. S preostalih 50 000 vojnika i
preostalom opremom povukao se na poluotok Bataan koji je s brdovitim terenom i
gustim pra�umama pru�ao dobre uvjete za obranu i onemogu�avao ve�u upotrebu tenkova
i aviona. Obrana je bila hrabra i �ilava, ali zbog slabe pripreme bila je
nedovoljno snabdjevena.
Uvjeti su bili sve te�i. Bilo je malo hrane, ljudi su jeli konje i majmune, a
gotovo polovica je bila onesposobljena malarijom, dizenterijom i drugim bolestima.
Nije bilo dovoljno lijekova a, zbog slabe medicinske slu�be stradalo je kao obrane
Bataana gotovo isto toliko ljudi od bolesti i gladi, kao i u borbi. Japanci su
imali te�ke
Japanska zastarjela laka krstarica Fama. Nekoliko brodova ovog tipa izgra�eno je
odmah poslije prvog svjetskog rata, npr. K i t a h a ni i, Kiso, Kuma, Oi, Tama.
Premda upotrebljavane za lak�e zadatke, sve su potopljene, osim Kitakami, koja je
iz ove grupe jedina pre�ivjela rat. Jedna od njih pregra�ena je god. 1944. u nosa�a
samoubila�kih minipodmomica �kaiten�.
gubitke, jer je punih 10 tjedana trajala obrana puna samoprijegora. Borbe su bile
krvave i �estoke, a trajale su gotovo bez zastoja. No, Amerikanci su bili
prisiljeni odstupati korak po korak. Na kraju su se povukli na utvr�enja kamenitog
otoka Corregidor (Kored�idor).
Vrijeme je prolazilo, a obrana se jo� uvijek dr�ala. Da bi smanjili gubitke,
Japanci su napustili neprekidne o�ajni�ke juri�e i preko mjesec dana stalno su
bombardirali topovima i avionima. Bacali su i svu silu zapaljivih bomba. Ova obrana
proslavila je borce Corregidora. Izgladnjeli, mr�avi i slabi, branioci su jo�
uvijek sipali vatru na napada�e. Svi pozivi na predaju odbijeni su, a leci, koje su
bacali japanski avioni, nisu imali nikakva uspjeha.
Vide�i nemogu�nost da po�alje pomo� i besmislenost �rtava hrabrih boraca,
predsjednik Roosevelt je pozvao MacArthura da napusti borbu. Ali divlji MacArthur
nije popu�tao i tjerao je ljude dalje u borbu. Glad i bolest sasvim su iscrpli
branioce i otpor je bio potpuno samoubila�ki. Generalu MacArthuru nare�eno je jo�
22. velja�e da se prebaci u Australiju, ali je on to u�inio tek 11. o�ujka.
Corregidor se dr�ao gotovo jo� mjesec dana, dok nije 9. travnja 1942. kona�no pao.
Od preko 50 000. ljudi, koji su se povukli na obranu Bataana, Ja-
I
1
panci su sada mogli zarobiti samo 11 574. Tako je zavr�ila ova legendarna borba. U
njoj je ostavilo svoje kosti gotovo 37 000 branilaca. Zadivljuju�a hrabrost koja,
na �alost, nije imala mnogo smisla, jer su japanske operacije tekle nesmetano
dalje.
U me�uvremenu su Japanci, bez obzira na borbu na Filipinima, izvr�ili, jo� u
sije�nju 1942. pregrupaciju svojih snaga i okupili veliki broj brodova i ostalih
snaga u zaljevu Davao, na jugu Filipina, koji je bio polazna ta�ka za daljnja
osvajanja u pravcu Bornea, Celebesa i Molu�-kih otoka.
Sve baze padaju
Izvr�enje japanskog plana odvijalo se nezadr�ivo i dalje. Prostrana pu�ina zapadnog
Pacifika, koja je ina�e dosta pusta i osamljena, jer je saobra�aj u tim dijelovima
manji nego na glavnim svjetskim pomorskim saobra�ajnim putovima, bila je sada vrlo
�iva. Nikad jo� toliko brodova nije istovremeno vidjela ova pu�ina, nikad se tako
gust dim nije dizao nad njome. Japanske eskadre i flotni sastavi plovili su u
odre�enim pravcima. Jedan prema Jugozapadu, drugi prema jugu, a tre�i prema
jugoistoku. Bijeli pjenu�avi tragovi uzvitlanog mora ostajali su daleko iza brzih
sastava krstarica i razara�a, koji su velikom brzinom sjekli plavu pu�inu, bacaju�i
svojim pramcima velike valove odba�ene vode. Na drugom su mjestu velike grupe
mnogobrojnih transportnih brodova, prepunih vojskom i ratnim materijalom, odmjereno
plovile prema svojim odredi�tima. Trupovi su im podrhtavali pod te�kim naporom
optere�enih strojeva. Razara�i, njihova pratnja koja ih je �uvala od opasnosti,
plovili su na �irokom razmaku od njih, kao pastiri oko stada ovaca. Nad
nepreglednom pu�inom grmjeli su motori aviona koji su u mnogobrojnim es-kadrilama
letjeli da posiju smrt i uni�tavanje, otvaraju�i tako put onima koji su bili na
brodovima. Pojedini izvi�a�ki avioni, osamljeno se zale�u, nad veliko prostranstvo
Pacifika, pa�ljivo promatraju�i da bi na vrije-
me otkrili svaku opasnost koja bi od neprijateljskih brodova mogla zaprijetiti
japanskim pokretima.
A to prostranstvo bilo je zaista ogromno. Tihi ocean tako je velik, da bi se na
njegovu povr�inu mogli smjestiti svi kontinenti Zemlje i svi otoci, pa bi jo�
ostalo mjesta. Atlantski ocean, na mjestu svoje najmanje �irine, mogao bi 5 puta
biti postavljen jedan do drugoga, prije nego �to bi se dosegla druga obala
Pacifika. Na tim ogromnim prostranstvima razasute su grupe otoka. Udaljenost od
jedne do druge grupe �esto je velika i brodovima treba vi�e dana da je prije�u.
Otoci su ve�inom mali, �esto okru�eni koraljnim grebenima, a na njihovim ravnim
obalama razlijevaju se bijele krune blagih valova preko �alova sitnog �utog
pijeska, iz kojih se uzdi�u obronci brda, puni zelenila palminog drve�a i druge
bujne tropske vegetacije. Priroda je zaista bila dare�ljiva u svojim ljepotama koje
je poklanjala ovim krajevima, gdje je zbog rijetke naseljenosti i malog saobra�aja
brodova ve�inom vladao gotovo savr�en mir.
Mnogi od ovih otoka pripadali su Japanu. To su oni koji le�e u zapadnom dijelu
Tihog oceana. Tu se isti�u grupe Marianskih, Karolin�kih i Marshallskih otoka. Me�u
grupama japanskih otoka su i pojedini otoci koji su pripadali Sjedinjenim Dr�avama.
Otoci u Tihom oceanu imali su uvijek vrlo malo zna�enje zbog ogromnih udaljenosti i
prostranstva ovog mora. Zato nije �udo da su na mnogim od ovih otoka ure�ene
mornari�ke i zrakoplovne baze. To su u�inili i Amerikanci na svojim isturenim
otocima me�u japanskim grupama. Bilo ih je nekoliko. Sada su mogli biti vrlo opasni
za Japance pri osvajanju jugoisto�ne Azije, jer su se nalazili dovoljno blizu, pa
su s njih mogli tu�i avionima, podmornicama i drugim ratnim brodovima japanske baze
i transportne jedinice na moru, i ote�ati sve pomorske komunikacije. Zato nije �udo
�to su Japanci uvrstili u svoj plan uklanjanje ove opasnosti. Tek tada bi mogli
smatrati da su potpuno zagospodarili zapadnim Pacifikom.
To je bio mnogo lak�i zadatak od svih ostalih u tijeku velike japanske ofanzive.
Zato su za njegovo ostvarenje bile odre�ene i mnogo skromnije snage. Tu je samo
jedna moderna krstarica, kojoj su bile pridodane 4 stare
a' - r-1 T "
lij !_Lj LSj St
?s H- jTT-1 "T
TR TR m � - -i. . _J........... Lr+-,
Laka krstarica J u b a r i, jedna od vrlo zanimljivih konstrukcija japanske flote.
Bio je to eksperimentalni poku�aj da se izgradi �to manja krstarica koja bi mogla
obavljati zadatke lake krstarice. Tako je god. 1923. izgra�ena Jubari koja je tada
privukla pa�nju cijelog svijeta. Imala je 2 890 t standard istisnine, odnosno 4 075
t u punom optere�enju. Naoru�anje: 4 topa po 140 mm u dvostrukim kulama. Tre�a
kula, prvobitno predvi�ena na pramcu, napu�tena je u korist poja�anja protuavionske
za�tite, tj. 2 protuavionska topa po 127 mm i 12 topova po 25 mm. Tri turbinska
kompleksa, 57 900 KS, pru�ala su pomo�u 3 propelera brzinu 33 �vora. Posada je 328
ljudi. Pored gornje skice i tlocrta palube prikazan je i popre�ni i uzdu�ni
presjek, i raspored osam kotlova ozna�enih C, tri turbine TR i dvije grupe pomo�nih
strojeva ozna�enih A.
krstarice, od kojih su 2 bile gra�ene jo� 1918, a jedna jo� 1898. Za ovaj zadatak
jo� je bio odre�en jedan nosa� hidroaviona, jedna flotila razara�a, jedna flotila
podmornica i odgovaraju�i broj transportnih brodova. Svi ovi brodovi sakupili su se
kod Ogasavare, na jugu Japana, da krenu u napad.
Prvi je na udaru bio Guam. Bio je slabo utvr�en i s malom posadom, pa je za kratko
vrijeme pao u ruke Japanaca. Te�e je bilo na otoku Wake. Ovaj otok, koji je
Operacija Hovajij
nstonov o.%/-��� Midway 22^7-�-
Wake^r?-^ 0. Guam 10 %
i
Rt Victorio "'u.
Kedan
Penong ,S/i2 Ipoh Malajski prolaz
Pomorsko -zra�na bitka pol. MALAJA
tkvat mjtrito V�
S00
zapravo vrh uga�enog vulkana, bio je bolje naoru�an. Osim 12 protuavionskih topova
od 75 mm i 48 malokalibarskih topova, ovdje je bilo i 6 velikih dalekometnih topova
od 125 mm, i 12 lova�kih aviona. Japanci su se i ovdje slu�ili iznena�enjem. Svega
nekoliko sati poslije napada na Pearl Harbor pojavili su se nad otokom 24 japanska
bombardera koji su vje�to izabrali smjer naleta, tako da su dolazili iz pravca
sunca koje je zasljepljivalo posadu na otoku. Avioni su opa�eni tek kada su s
visine od 1 000 metara po�eli bacati bombe.
Kao i obi�no, i ovog puta je prvi napad usmjeren na aerodrom, da se onemogu�i
protivni�ka avijacija i tako bez opasnosti od zrakoplovnih napada provede
iskrcavanje. Aerodrom je o�te�en, a svih 8 aviona, koji su bili na njemu, uni�teno
je. Ostala 4 lovca izbjegla su uni�tenje samo zato, �to su bila na izvi�a�kom letu.
Sve je bilo u plamenu, a bilo je i dosta �rtava. Japanski avioni oti�li su bez
gubitaka. Koriste�i se aerodromom na otoku Taongi, oko 550 km ju�nije, japanski
avioni su slijede�a 2 dana izvr�ili jo� nekoliko napada.
A onda je, 11. prosinca u zoru, osvanuo pred otokom japanski flotni sastav. Bila su
4 transportna broda, �to pokazuje da Japanci nisu o�ekivali velike te�ko�e i da su
do�li sa skromnim snagama. Transportne brodove pratile su 3 lake krstarice i 6
razara�a. Ve� iz velike daljine krstarice su iz topova od 140 mm otvorile vatru.
Bili su jo� izvan dometa topova s otoka. Vide�i da s otoka ne pucaju, postepeno su
se pribli�avali. Pa i kad je 6 dalekometnih topova od 125 mm otvorilo s otoka
vatru, krstarice su nastavile pribli�avanjem, jer su smatrali da obrana nije
naro�ito izvje�bana i da su stupovi vode od njihovih granata daleko razasuti oko
ciljeva. Pridru�ili su se i japanski razara�i svojim topovima od 120 mm. Otok je
bio pod ki�om granata i svuda se dizao dim od eksplozija. �inilo se da �e sve i�i
lako.
No, obrana je mislila druk�ije. Iako malobrojna, broje�i jedva 500 ljudi, pod
komandom dvojice mla�ih, energi�nih oficira, bila je odlu�ila da se brani do kraja.
U po�etku nije ta odluka mogla do�i do vidnog izra�aja, jer su japanski brodovi
bili izvan dometa ve�ine topova. Branioci su postavili 12 protuavionskih topova od
75 mm nezgodne polo�aje i �ekali su dok brodovi do�u
bli�e. Japanci su se prevarili i, zavedeni slabom obrambenom vatrom, sve su se vi�e
pribli�avali. Na transportnim brodovima, koji su ne�to zaostali, ve� su se vr�ile
pripreme za iskrcavanje.
Ali, onda je do�lo neprijatno iznena�enje. Branioci su �ekali dok se neprijatelj
pribli�io na 700 m, jer posade protuavionskih topova jo� nikad nisu pucale na
brodove, pa su iz ve�e blizine bili sigurniji za to�no ga�anje. Ova taktika
pokazala je brzo svoj uspjeh. Do�av�i iznenada pred gustu vatru obrambenih topova,
koji su na tako malu udaljenost vrlo to�no ga�ali, brzo je potopljen jedan razara�,
a ne�to kasnije uzletjela su preostala 4 aviona kojima je raspolagala obrana i,
ustremiv�i se bombama na napada�e, zajedni�ki su, s obalnim topovima, potopili jo�
jedan razara�. U me�uvremenu su malokalibarski automatski topovi oborili 3 japanska
aviona.
�estoka se borba nastavila i sada su ameri�ki lovci usmjerili svoj napad na jednu
laku krstaricu. Bacili su svih 8 preostalih bombi koje su imali. Malo zatim, na
staroj krstarici izbio je jak po�ar i ona je bila sva zavijena oblacima dima. Za
kratko vrijeme nastala je na brodu eksplozija koja ga je prepolovila. Bile su
o�te�ene i ostale krstarice i jedan transportni brod. Poslije tako te�kih udaraca
japanski flotni sastav povukao se 2 sata poslije po�etka napada prema otoku Palau.
Na ameri�koj strani bili su gubici vrlo maleni, obrana je imala samo jednog mrtvog.
Vijest o ovom uspjehu probudila je u ameri�koj komandi pacifi�ke flote nadu da bi
se na tom podru�ju moglo zadr�ati daljnje japansko nadiranje. Optimisti su se
nadali da bi to mogao biti po�etak japanskog poraza. Iako sve to nije imalo stvarnu
osnovu, admiral Kimball smjesta je poduzeo pripreme da se na Wake po�alju trupe,
avioni, municija i snabdijevanje, jer je bilo jasno da �e Japanci opet napasti.
Stvarno su Japanci ve� slijede�eg dana nastavili s napadima. Uzastopnim
zrakoplovnim bombardiranjem �eljeli su oslabiti obranu prije ponovnog desanta. To
je nanijelo �tete otoku, ali se obrana dobro dr�ala. Protuavionski topovi i
preostala 4 lovca u nevjerojatno hra-brimjjorbama uspjeli su sru�iti 5 aviona, a
osim toga
Japanski razara� M i k a z u k i, jedan ud 12 jednakih jedinica starijeg tipa M u c
u k i, izgra�enih 1925-1927. To su bili prvi brodovi japanske flote koji su bili
opremljeni dvocijevnim lansirnim aparatima za jedinstvena torpeda u pomorskoj
povijesti, kalibra 610 mm s pogonom na �ist kisik.
se jedan lovac zaletio nad japansku podmornicu i bacio iz male blizine jedinu bombu
koju je jo� imao, postigao pun pogodak i potopio je.
Napadi japanskih aviona bili su svaki dan sve ja�i, a i njihov broj se pove�avao,
pa su ve� dolazili u grupama od preko 40 aviona. Jedan za drugim sru�eni su lovci
obrane, a na otoku su razaranja bila sve ve�a. Unato� tome, obrana se dr�ala tako
hrabro, da su Japanci morali poslati nosa�e aviona Soriu i Hiriu, koji su se upravo
vra�ali iz napada na Pearl Harbor, i koji su punom brzinom, u pratnji te�kih
krstarica, do�li u podru�je otoka. Pod strahovitim udarcima njihovih aviona
izmrcvareni otok i iscrpljena posada podlegli su 28. prosinca pred velikom premo�i
Japanca.
Ba� u to vrijeme bila je na putu pomo� s nosa�em aviona Saratoga, krstaricama,
razara�ima i transportnim brodovima. Ovaj sastav nalazio se jo� samo 450 milja
daleko od otoka. Spomenuti japanski nosa�i, koji su poslani kao poja�anje za
kona�ni napad, pro�li su na svom putu svega 300 milja od ovog ameri�kog odreda, ali
nije do�lo do sukoba, jer nijedna strana nije znala za drugu. Dobiv�i vijest o padu
otoka, ameri�ki su brodovi okrenuli natrag na Havaje.
Ni obrana Corregidora, kao ni obrana Wakea, nisu imali nikakav utjecaj na usporenje
izvr�enja japanskog plana. Slabim snagama Japanci su zauzeli otoke Gilbert koji su
bili u britanskom posjedu. Pao je i Hong Kong, a poslije prodora kroz Malajski
poluotok, Japanci su jakim snagama zauzeli i najja�u savezni�ku bazu na Dalekom
istoku, jako utvr�eni Singapur. U me�uvremenu japanski se plan izvr�avao zapanjivom
brzinom i na
bli�e. Japanci su se prevarili i, zavedeni slabom obrambenom vatrom, sve su se vi�e
pribli�avali. Na transportnim brodovima, koji su ne�to zaostali, ve� su se vr�ile
pripreme za iskrcavanje.
Ali, onda je do�lo neprijatno iznena�enje. Branioci su �ekali dok se neprijatelj
pribli�io na 700 m, jer posade protuavionskih topova jo� nikad nisu pucale na
brodove, pa su iz ve�e blizine bili sigurniji za to�no ga�anje. Ova taktika
pokazala je brzo svoj uspjeh. Do�av�i iznenada pred gustu vatru obrambenih topova,
koji su na tako malu udaljenost vrlo to�no ga�ali, brzo je potopljen jedan razara�,
a ne�to kasnije uzletjela su preostala 4 aviona kojima je raspolagala obrana i,
ustremiv�i se bombama na napada�e, zajedni�ki su, s obalnim topovima, potopili jo�
jedan razara�. U me�uvremenu su malokalibarski automatski topovi oborili 3 japanska
aviona.
�estoka se borba nastavila i sada su ameri�ki lovci usmjerili svoj napad na jednu
laku krstaricu. Bacili su svih 8 preostalih bombi koje su imali. Malo zatim, na
staroj krstarici izbio je jak po�ar i ona je bila sva zavijena oblacima dima. Za
kratko vrijeme nastala je na brodu eksplozija koja ga je prepolovila. Bile su
o�te�ene i ostale krstarice i jedan transportni brod. Poslije tako te�kih udaraca
japanski flotni sastav povukao se 2 sata poslije po�etka napada prema otoku Palau.
Na ameri�koj strani bili su gubici vrlo maleni, obrana je imala samo jednog mrtvog.
Vijest o ovom uspjehu probudila je u ameri�koj komandi pacifi�ke flote nadu da bi
se na tom podru�ju moglo zadr�ati daljnje japansko nadiranje. Optimisti su se
nadali da bi to mogao biti po�etak japanskog poraza. Iako sve to nije imalo stvarnu
osnovu, admiral Kimball smjesta je poduzeo pripreme da se na VVake po�alju trupe,
avioni, municija i snabdijevanje, jer je bilo jasno da �e Japanci opet napasti.
Stvarno su Japanci ve� slijede�eg dana nastavili s napadima. Uzastopnim
zrakoplovnim bombardiranjem �eljeli su oslabiti obranu prije ponovnog desanta. To
je nanijelo �tete otoku, ali se obrana dobro dr�ala. Protuavionski topovi i
preostala 4 lovca u nevjerojatno hrabrim jporbama uspjeli su sru�iti 5 aviona, a
osim toga
Japanski razara� M i k a z u k i, jedan od 12 jednakih jedinica starijeg tipa
Mucuki, izgra�enih 1925-1927. To su bili prvi brodovi japanske flote koji su bili
opremljeni dvocijevnim lansirnim aparatima za jedinstvena torpeda u pomorskoj
povijesti, kalibra 610 mm s pogonom na �ist kisik.
se jedan lovac zaletio nad japansku podmornicu i bacio iz male blizine jedinu bombu
koju je jo� imao, postigao pun pogodak i potopio je.
Napadi japanskih aviona bili su svaki dan sve ja�i, a i njihov broj se pove�avao,
pa su ve� dolazili u grupama od preko 40 aviona. Jedan za drugim sru�eni su lovci
obrane, a na otoku su razaranja bila sve ve�a. Unato� tome, obrana se dr�ala tako
hrabro, da su Japanci morali poslati nosa�e aviona Soriu i Hiriu, koji su se upravo
vra�ali iz napada na Pearl Harbor, i koji su punom brzinom, u pratnji te�kih
krstarica, do�li u podru�je otoka. Pod strahovitim udarcima njihovih aviona
izmrcvareni otok i iscrpljena posada podlegli su 28. prosinca pred velikom premo�i
Japanca.
Ba� u to vrijeme bila je na putu pomo� s nosa�em aviona Saratoga, krstaricama,
razara�ima i transportnim brodovima. Ovaj sastav nalazio se jo� samo 450 milja
daleko od otoka. Spomenuti japanski nosa�i, koji su poslani kao poja�anje za
kona�ni napad, pro�li su na svom putu svega 300 milja od ovog ameri�kog odreda, ali
nije do�lo do sukoba, jer nijedna strana nije znala za drugu. Dobiv�i vijest o padu
otoka, ameri�ki su brodovi okrenuli natrag na Havaje.
Ni obrana Corregidora, kao ni obrana Wakea, nisu imali nikakav utjecaj na usporenje
izvr�enja japanskog plana. Slabim snagama Japanci su zauzeli otoke Gilbert koji su
bili u britanskom posjedu. Pao je i Hong Kong, a poslije prodora kroz Malajski
poluotok, Japanci su jakim snagama zauzeli i najja�u savezni�ku bazu na Dalekom
istoku, jako utvr�eni Singapur. U me�uvremenu japanski se plan izvr�avao zapanjivom
brzinom i na
Japanski razara�, pristao uz bok japanske krstarice za vrijeme operacija za
osvajanje Indonezije.
drugim podru�jima. U prosincu, sije�nju i velja�i izvr�ili su Japanci niz
iskrcavanja na Borneu, Celebesu, pa �ak i na otoku Amboin. Mnogobrojne grupe
transportnih brodova stalno su donosile nova poja�anja, ratni materijal i
snabdijevanje. Za njihovu za�titu poslao je admiral Kondo u ova podru�ja cijelu
ju�nu flotu, a naknadno je jo� dobio poja�anje, tako da je ove operacije �titilo 6
nosa�a aviona, 2 bojna broda, niz krstarica i mnogobrojni razara�i.
Napredovanje Japanaca se pobjedonosno nastavljalo. Jedan uspjeh slijedio je za
drugim nevjerojatnom brzinom. Na kraju je zauzet i Borneo, a to je bilo od najve�eg
zna�enja za Japan, jer mu je sada nafta bila osigurana u znatnim koli�inama. Sada
je bilo jasno da �e se potrebe flote i ostalih oru�anih snaga podmiriti, �to je do
sada bilo vr�eno samo iz postoje�ih rezervi. Preostalo je jo� samo da se izvr�i
posljednji zadatak velikog plana: osvajanje jugoisto�ne Azije - jo� je trebalo
zauzeti samo Indoneziju.
Borba za Indoneziju
Japanci su zapanjili svijet brzinom svog nadiranja, ogromnim dimenzijama svojih
operacija, izvanredno razra�enim planom i odli�no provedenim kombiniranim
operacijama. Sve se odvijalo kao neka dobro re�irana stravi�na predstava. Nije �udo
�to je na savezni�koj strani stvorena prili�na poti�tenost. Bilo je jasno da
Japanci ne�e stati i da predstoji napad na Indoneziju. Ali je bilo isto tako jasno,
da obrana ima malo izgleda na uspjeh, ako ima ra�trkane snage. Japanci su uvijek
smi�ljeno koncentrirali snage na odre�enom mjestu i, postigav�i jaku premo� nad
lokalnom obranom, uspijevali su zauzeti svaki polo�aj, da bi onda opet oslobo�ene
snage prebacili na nova mjesta napada.
Saveznici su za obranu Indonezije ujedinili sve raspolo�ive ameri�ke, britanske,
nizozemske i australske snage ovog podru�ja. Tako su uspjeli sakupiti flotu od 2
te�ke krstarice, 7 lakih krstarica, 23 razara�a i 40 podmornica, �to je, gledaju�i
po broju, bilo prili�ne snage. No, na �alost, dio brodova bio je ve� prili�no
zastario, a osim toga nije, uz najbolju volju, mogla dobro funkcionirati mje�avina
sastavljena na brzu ruku od 4 razne mornarice. Zbog jedinstva djelovanja,
cjelokupna komanda povjerena je nizozemskom admiralu Doormanu.
Jedini izgled za uspjeh mogli su saveznici imati ako izvr�e jak napad na japanske
snage u pokretu, prije nego �to se oni koncentriraju i sami napadnu nadmo�nim
snagama. Zato su poslana u susret o�ekivanog napada�a 4 stara ameri�ka razara�a, sa
zadatkom da poku�aju napasti transportne brodove. Razara�i su plovili prema
sjeveroistoku u pravcu Makassarskog tjesnaca, jer je bilo najvjerojatnije da �e se
japanske snage za napad na Indoneziju uputiti ovim podru�jem izme�u Bor-nea i
Celebesa.
Bilo je jasno da �e japanski transportni brodovi ploviti pod jakom pratnjom. Zato
po danu nije bilo ni govora o nekom izgledu na uspjeh, jer je zbog svoje slabosti
ova grupa razara�a morala izbjegavati svaki sukob i poku�ati da ostane nezapa�ena.
Zato je vo�nja
ude�ena tako, da se u podru�je tjesnaca stigne u no�. Dr�e�i se vi�e uz obalu
Bornea, ameri�ki su se razara�i u no�i od 23. i 24. sije�nja 1942. oprezno
pribli�avali va�noj luci Balikpapan.
Plovili su potpuno zamra�eni i u najstro�oj pripravnosti. Poja�ane stra�e pa�ljivo
su osmatrale u tamnu no�. Ve� je grupa bila pred zaljevom ove luke, polagano
produ�avaju�i put prema tjesnacu. Ali �ta je to? Na blago svjetlucavoj povr�ini
zaljeva vidi se velika sjenka, za njom druga i tre�a, i jo� cijeli niz. To mogu
biti samo usidreni japanski brodovi. Tako je i bilo. Ne slute�i zla, u zaljevu je
bilo usidreno najmanje 12 transportnih brodova. Njih je kroz Makassarski tjesnac
�titila eskadra admirala Ni�imure, koja se sastojala od jedne lake krstarice i 9
razara�a. Ova za�tita bila je negdje u blizini, na otvorenom moru, da bi sprije�ila
eventualni napad na konvoj.
Japanci nisu ra�unali da bi se protivni�ki brodovi mogli ovako nezapa�eno privu�i
uz obalu i, znaju�i da su brodovi njihove za�tite na pu�ini, nisu o�ekivali nikakvu
opasnost. Vide�i situaciju, komandant ameri�ke flote Talbot naredio je da se odmah
prije�e u napad. Punom brzinom zaletjeli su se razara�i u mra�ni zaljev. Uzbu�enje
na brodovima bilo je veliko, jer protivnik nije uop�e slutio o napadu. Osim toga,
uzrujanost je dovela do preranog lansiranja po nekoliko torpeda. Bez ikakva razloga
torpeda su plju�tala sa svih strana. Tako je utro�en preveliki broj torpeda, pa ih
poslije nije bilo dovoljno, kad su se mogli upotrebiti za mnogo vrednije brodove.
Iznena�enje Japanca bilo je neopisivo. Do sada su samo oni bili nau�eni da
napadaju, a sada su napadnuti u za�ti�enom zaljevu. Napad su primijetili tek kad je
prvi torpedo eksplodirao. Taj je pogodio patrolni brod koji je odmah potonuo. Dok
je na japanskim brodovima vladala zabuna, razara�i su nastavili velikom brzinom
vo�nju zaljevom. Pribli�avaju�i se tamnim obrisima usidrenih transportnih brodova,
ispalili su sva preostala torpeda. Kroz no� prolamale su se strahovite eksplozije.
Ameri�ke posade bile su sada ve� mirnije i ga�anje je bilo to�nije. Za kratko
vrijeme potonula su 4 torpe-
dirana transportna broda. A onda nije bilo vi�e torpeda. Sjajna prilika nije se
mogla do kraja iskoristiti. Amerikanci su bili bijesni sami na sebe. Otvorili su
vatru iz svih topova. Mnogi brodovi bili su o�te�eni, ali nijedan nije vi�e
potopljen.
Sada su se Japanci sna�li. Jedan za drugim po�eli su pucati brodovi u zaljevu iz
svojih pomo�nih topova. Bljeskovi ameri�kih topova pokazali su im cilj. Jedan
ameri�ki razara� ve� je bio malo o�te�en. Boje�i se da �e borba privu�i ja�e
japanske ratne brodove, koji su se sigurno morali nalaziti negdje u blizini,
komandant Tal-bot nije htio izlagati svoje razara�e daljnjoj opasnosti.
Nastavljaju�i plovidbu punom brzinom, ameri�ki razara�i napustili su zaljev i
nestali u mraku no�i. Dr�e�i se tamnog podru�ja uz obale Bornea, �urili su se da
nezapa�eni odmaknu �to dalje, prema svojim bazama. To im je uspjelo i oni su se
nesmetano vratili.
Podstaknuti ovim uspjesima, namjeravali su saveznici ponoviti sli�nu akciju s mnogo
ja�im snagama. Ra�unalo se da �e ja�i napad na japanske transporte imati za
posljedicu i mnogo te�e gubitke. Mo�da �e to biti put da se oslabi ili �ak osujeti
japanski napad! Radi toga je u pono� 4. velja�e 1942. isplovio kontraadmiral Door-
man s 3 krstarice, jednom malom krstaricom i 4 razara�a. Ovaj sastav isplovio je,
zaklonjen no�nom tamom, iz Surabaje i uputio se prema istoku, prema Sundajskom
moru. Admiral je smatrao, kao i savezni�ka komanda toga podru�ja, da je sada do�lo
pravo vrijeme za protu-napad. Iz dosada�njih japanskih akcija vidjelo se, da su
Japanci, unato� velikoj brzini, mnogobrojnosti i �estini svojih napada, vrlo
promi�ljeni i oprezni u sprovo�enju svog plana. Njihovo osvajanje i�lo je
postepeno, tako re�i u koracima, tako da je svako novo podru�je napada bilo u
dometu avijacije s kopnenih baza tek osvojenih podru�ja. No ovi koraci ili napadne
etape slijedile su nezadr�ivo jezovitom pravilno��u. Jedan udarac slijedio je za
drugim, a da saveznici nisu uspjeli osigurati kratkotrajnu nadmo�. Naro�ito
obrambena avijacija nije do�la gotovo ni do kakvog izra�aja, izgubiv�i malo aviona
u zraku, ali zato vrlo mnogo na tlu, jer su aerodromi bili slabo branjeni i nikad
na vrijeme obavije�teni o napadu.
Dio savezni�kih snaga u indonezijskoj bazi otoka Java prije po�etka japanskog
napada na jugoisto�nu Aziju. Na slici sasvim sprijeda: 2 ameri�ka razara�a uz
mati�ni brod M e 1 v i 1 1 e; iza njega brod-radionica MI e d u s a, pa dva druga
ameri�ka razara�a, britanska krstarica E x e t e r, potopljena ne�to kasnije u Ja-
vanskom moru (ozna�ena kva�icom).
Posljednjih dana sije�nja 1942. Japanci su izvr�ili novu etapu napada, zauzev�i bez
ikakvih te�ko�a Ra-baul na otoku Nova Britanija i Bougainville (Bugenvil) na
Solomonskim otocima. Prvih dana velja�e po�elo je uzastopno �estoko bombardiranje
Jave. Na osnovu toga smatrali su saveznici da �e za nekoliko dana po�eti
iskrcavanje i da su transportni brodovi u velikom broju ve� na putu. Zato je
isplovio spomenuti flotni sastav, s namjerom da te brodove stigne i da im nanese
�to ve�e gubitke. Brodovi u to vrijeme jo� nisu imali radar, a njihova
protuavionska artiljerija bila je malobrojna i slaba.
No� je pro�la mirno, ali u toku jutra savezni�ku es-kadru primijetio je japanski
izvi�a�ki avion. Nekoliko sati kasnije nebom su grmjele eskadrile bombardera.
Dolazile su u nekoliko valova na visini od 4 000 m. Vidjelo se da su Japanci
shvatili opasnost od ove eskadre za njihove transporte i munjevitom brzinom su
poduzeli sna�an zrakoplovni napad.
Trostruki aparat torpednih cijevi na palubi ameri�kog razara�a starog tipa (s
prija�nje slike), okrenute preko boka, spremne za ga�anje u borbi za Indoneziju.
Brodovi su ga�ali iz svih topova i uspjeli su sru�iti nekoliko bombardera, ali nisu
mogli sprije�iti da se na njih sru�i �itava ki�a bombi. Sve krstarice dobile su po-
gotke. Na admiralskom brodu de Ruvter onesposobljena je artiljerijska ni�anska
stanica, na ameri�koj krstarici Houston (Hjuston) uni�tena krmna topovska kula od
203 mm, a najte�e je stradala krstarica Marblehead (Marblhed). Njoj je uni�teno
kormilo, dobila je mnogo o�te�enja na trupu, a u sredini i na krmi izbili su veliki
po�ari.
Veliki dio posade ove zastarjele ameri�ke krstarice, kao uostalom i mnogobrojni
mornari na ostalim brodovima eskadre, bio je obu�en samo u hla�e, i to �esto
kratke, jer su brodovi plovili u podru�ju tropske klime. To je sada imalo lo�e
posljedice. Mnogo mornara bilo je od po�ara te�ko ranjeno, s velikim opekotinama i
izgorjelim dijelovima tijela. Pokazalo se da su obu�eni mnogo bolje pro�li i da i
najtanja tkanina pru�a prili�nu za�titu da se tijelo ne opr�i. Ovo iskustvo imalo
je za posljedicu �to je od tada bio propis, da posade brodova moraju u borbi
obavezno imati ko�ulje s dugim rukavima i duga�ke hla�e, �ak i u tropskim
podru�jima.
Poslije ovih te�kih udaraca morala se eskadra povu�i. Marblehead nije mogla s njom
ploviti. Te�ko o�te�ena,
vukla se morskom pu�inom s najve�im te�ko�ama. Ostav�i bez kormila, moglo se njome
upravljati samo tako �to je imala 4 propelera, pa je daju�i ve�u ili manju snagu
ma�inama nalijevo ili nadesno, postizala dr�anje smjera ili skretanje.
Tako se s mukom probila do savezni�ke baze na ju�noj obali Jave. Ovdje su izvr�eni
najnu�niji popravci i zakrpe trupa. Ali ono najva�nije nije se moglo u�initi: nije
se moglo popraviti kormilo. Krstarica je morala i�i u ameri�ko brodogradili�te.
Smanjenom borbenom snagom poslije zadnje bitke i bez kormila, nije ju se smjelo
pustiti da plovi direktno preko Pacifika. To je bilo suvi�e opasno i mogla je nai�i
na nadmo�ne japanske snage. Zato je krenula prema zapadu. Stalno upravljaju�i
propelerima, probila se Marblehead preko Cejlona i oko cijele Afrike do SAD.
U me�uvremenu su borbe tekle dalje. Ve� 12. velja�e 1942. javljaju izvi�a�ki
avioni, da su primijetili 2 velika japanska konvoja na plovidbi Ju�nim kineskim
morem prema Sumatri. Savezni�ka eskadra smjesta je isplovila u namjeri da izvr�i
napad. Sastojala se od 3 nizozemske, jedne britanske i jedne australske krstarice,
4 nizozemska i 6 ameri�kih razara�a. Po danu plovile su ove jedinice od Tjilatjapa
(�ila�ap), (jedine baze koja jo� nije stradala od neprekidnih japanskih
zrakoplovnih napada, jer je bila na jugu Jave), uz ju�nu obalu otoka, a u no�i je
prolazila Sundskim tjesnacem, izme�u Jave i Sumatre.
Plovilo se brzo, da bi se Japanci predusreli prije iskrcavanja. No� je bila tamna,
a svi brodovi plovili su s uga�enim svjetlima. Zbog rata bili su uga�eni i
svjetionici na obalama, da se ote�a orijentacija neprijatelju. To je ote�alo i
plovidbu ovih brodova, naro�ito ovim opasnim tjesnacem i svr�ilo se gubitkom jednog
razara�a koji je naletio na greben. Unato� tome, eskadra je nastavila put. Zora je
zatekla ove brodove u Javanskom moru kako �ure du� obale otoka Sumatra.
Toga dana osvanuli su nad Palembangom, glavnim gradom Sumatre, japanski avioni koji
su iznenada spustili 700 padobranaca. Japanski brodovi za iskrcavanje sa za�titnom
flotom, pod komandom viceadmirala Oza-ve, bili su ve� blizu i trebalo je da se
slijede�eg dana is-
Tragi�an zavr�etak velikog ameri�kog nosa�a aviona Lexington, poslije bitke na
Koraljnom moru.
Ameri�ki nosa� aviona Yorktown, za vrijeme dok u plamenu pada oboreni avion
napada�a.
Na palubi ameri�kog nosa�a Enterprise, posljednje pripreme za polijetanje torpednih
aviona tipa Devastator.
Popre�ni presjek ameri�kog nosa�a aviona tipa Essex, od kojeg je izgra�eno 25
brodova. Brojevi na slici zna�e:
1) dizalica za avione, koja spaja palubu i oba hangara ispod nje, u kojima su
smje�teni avioni, 2) protuavionski topovi, 3) motorni �amci za spa�avanje, 4)
motori sna�ne ventilacije, 5) radionica za popravke, 6) strojevi za pokretanje
dizalica (liftova) za avione, 7) skladi�ta rezervnih dijelova i municije za avione,
8) postrojenje za klimatizaciju cijelog broda, 9) hangar za avione spremne za
akciju (svi avioni imaju preklopna krila radi u�tede prostora), 10 i 11)
protuavionski tipovi, 12) donji hangar s rezervnim avionima i za avione na
popravku, 13) rezervni motori za avione radi brze zamjene, 14) radionica za
popravak motora, 15) skladi�te avionske municije, 16) rezervna elektrana za nu�du,
17) rashladni strojevi, 18) cijevi za dovod pare u turbine, 19) turbine za pogon
broda, 20) za�titne pregrade, 21) skladi�te za avionski benzin, 22) skladi�te
goriva za pogon broda.
JA V * A \'
BITKA U ZALJEVU BANTAIN - 28.2.1942.
krcaju. Ali nizozemska vojska uni�tila je sve padobran-ce, a Ozava je dobio
obavje�tenje da se pribli�avaju savezni�ki ratni brodovi. Japanski transportni
brodovi smjesta su okrenuli natrag, prema otvorenom moru, a Ozava je posao avione
sa svog lakog nosa�a Riujo. Oni su na�li protivni�ke brodove nedaleko od otoka
Banka.
Punih osam dana japanski su bombarderi uzastopno napadali savezni�ku eskadru.
Unato� vrlo to�nom ga�anju nisu postigli nijedan puni pogodak, jer su saveznici, na
osnovi iskustva iz proteklih dana, primijenili novu taktiku koja se pokazala
izvanredno uspje�nom Pa�lji-
Japanska te�ka krstarica M o g a m i, u punoj vo�nji za vrijeme borbenih operacija
za osvajanje Indonezije. U tim bitkama va�nu ulogu imale su te�ke krstarice Mogami,
Mlkuma, Na�i, Haguro, Mioko i A�igara (sve sli�nog tipa).
vim osmatranjem pazile su posade brodova na trenutak kad bi avioni izbacili bombe,
i tek u tom momentu naglo skretali. Tako im je uspjelo izbje�i bombe. Istovremeno
su brodovi pucali iz svojih protuavionskih topova, da bi prisilili avione da lete
na �to ve�oj visini, da bi ostalo vi�e vremena za skretanje, lb je dovelo do
utro�ka gotovo sve protuavionske municije, a budu�i da je bilo i o�te�enja na
brodovima od bombi koje su pale u blizini, savezni�ka eskadra se vratila.
Slijede�eg dana zauzeli su Japanci Palembang.
Savezni�ka eskadra i dalje nije imala sre�u. Trudila se da ne�to u�ini, �urila se
svuda gdje je mogla o�ekivati bilo kakav izgled da napadne japanske transportne
brodove. Tako je, dobiv�i obavje�tenje da su se Japanci iskrcali na otok Bali,
odmah po�la da izvr�i napad. Stvarno su Japanci 18. velja�e zauzeli ovaj otok s
vrlo slabim snagama. U no�i izme�u 19. i 20. ve� je cijela savezni�ka eskadra,
poja�ana jo� i torpednim �amcima, stigla u tjesnac Bandoeng (Bandung), izme�u otoka
Jave i Bali. Nespretno izvr�eni napad doveo je do silne pucnjave, ali nikakva
uspjeha.
Brzo su stigli drugi japanski razara�i i jedan nizozemski razara� pogo�en je
torpedima i odmah potonuo. Ne�to kasnije izgubljen je jo� jedan nizozemski razara�
koji se nasukao. Ostali brodovi obaju strana pretrpjeli su o�te�enja, ali Japanci
nisu izgubili nijedan brod.
Japan je postigao svoj cilj
U to vrijeme vozila su dva velika japanska konvoja s oko 100 transportnih brodova
prema Javi. Bilo je predvi�eno iskrcavanje za 28. velja�e. Za�tita je bila vrlo
jaka. Japanska flota ovdje je raspolagala s 4 bojna broda, 5 nosa�a aviona, 14
krstarica i 49 razara�a. No koliko god bila jaka za�tita, brzina se nije mogla
pove�ati i cijela gomila brodova tek se lagano pribli�avala Indoneziji. Nije bilo
onda te�ko izvi�a�kim avionima da je otkriju. Zapravo, najprije je bio otkriven
manji od ovih konvoja, koji se sastojao od 30 transportnih brodova, primije�ena je
samo neposredna za�tita od 2 krstarice i 4 razara�a. Velike snage japanske flote,
koja se pribli�avala iza njih, izvi�a�ki avioni nisu vidjeli.
Saveznici su ve� o�ekivali sjajnu lovinu i admiral Do-orman se �urio u borbu.
Njegova eskadra sada je imala 5 krstarica i 10 razara�a. Plovili su prema
sjeverozapadu, brzinom od 25 �vorova. Kao prethodnica, na milju ispred eskadre,
i�la su 2 britanska razara�a. Krstarice su plovile u koloni, i to najprije de
Ruvter, a onda britanska krstarica Exeter, ameri�ka Houston, australska Perth
(Pert), i na kraju nizozemska Java. Bo�nu za�titu pru�ala su 3 nizozemska i 1
britanski razara�, a zalazni-cu 4 ameri�ka razara�a.
Javansko more bilo je prili�no mirno, a vidljivost dobra. Unato� tome nigdje traga
japanskim brodovima. Sve su stra�e poja�ane i brodovi su bili u punoj pripravnosti.
Svakog trenutka mogu susresti neprijateljske ratne brodove ili ih mogu napasti
avioni. Unato� grozni�avu osmatranju, ni�ta nije primije�eno. Posade su na borbenim
mjestima ve� neprekidno 37 sati. Onda je primljena vijest da je opa�en drugi
japanski konvoj, na putu iz Makassarskog tjesnaca. Eskadra je odmah krenula u tom
pravcu. To je i bila njezina nesre�a.
Bilo je poslije podne 27. velja�e 1942. Primije�eni su japanski izvi�a�ki avioni.
Saveznici nisu izvr�ili izvi�anja, iako su na krstaricama imali nekoliko
hidroaviona. Oni nisu znali da su u neposrednoj blizini jakih japanskih snaga. Nije
im bilo poznato ni to, da su japanski
avioni dan prije potopili ameri�ki nosa� hidroaviona Langlev (Lengli) s 32 aviona
koje je prevozio u pomo� otoku Javi.
U 16 sati i 30 minuta naletjela je savezni�ka eskadra na nadmo�ni japanski sastav.
Najja�i brodovi ovog japanskog sastava, te�ke krstarice Na�l i Haguro, svaka s 10
topova od 203 mm, otvorile su vatru ve� na granici njihovog dometa, to jest
udaljenosti od 23 500 metara. Topove od 203 mm imali su u savezni�koj eskadri samo
krstarice Houston i Exeter. Prva je imala 8 topova, ali su 2 bila neupotrebljiva od
posljednjeg zra�nog napada, a druga je imala 6. Prema tome bilo je 12 savezni�kih
prema 20 japanskih topova od 203 mm.
Admiral Doorman o�tro je skrenuo prema protivni�kim brodovima da smanji udaljenost,
tako da bi i ostale krstarice s topovima od 150 mm mogle u�i u borbu. Na
udaljenosti od 18 000 m krstarice Houston i Exeter prve otvaraju vatru. Njihovo
ga�anje bilo je vrlo to�no. Ve� prvi plotuni le�ali su oko cilja. Brzo su do�li
prvi pogoci i jedna japanska krstarica bila je ve� u gustom crnom dimu. Borba je
bila vrlo �estoka. Obje strane ga�ale su neumorno. U 17 sati primijetili su
saveznici da 8 japanskih razara�a plove punom brzinom prema njima. Bilo je
o�igledno da predstoji torpedni napad. Za za�titu digli su veliku dimnu zavjesu. Na
ovoj strani savezni�ke eskadre jedino su britanski razara�i Jupiter i Electra mogli
se suprotstaviti. Oba su hrabro pojurila u susret �etiri puta ja�em protivniku,
u�av�i u dimnu zavjesu iz koje se Electra nije vi�e vratila.
Perth i Java okrenuli su svoje topove isto tako prema japanskim razara�ima koji su
nadirali, otvoriv�i na njih paklenu vatru. Ipak su japanski razara�i lansirali 43
torpeda, no od njih nijedan nije pogodio cilj zbog velikog uzbu�enja borbe i jake
obrane. Za sada su krstarice spa�ene, a daleko iza njih pojavili su se ogromni
stupovi vode i prasak eksplozija. To su proma�ena japanska torpeda automatski
eksplodirala kad su pre�la cijeli put koji im je dopu�tao njihov akcioni radius.
Borba traje ve� gotovo cijeli sat. Savezni�ka eskadra hrabro se dr�i i zato je
ishod jo� uvijek neizvjestan. Ali, onda dolazi iznenada do preokreta. U 17 sati i
15 minuta te�ka granata s japanske krstarice pala je na krstari-
Japanska te�ka krstarica H a g u r o, koja je vi�estruko sudjelovala u borbenim
operacijama i bitkama za Indoneziju. Japanske krstarice dokazale su u tim akcijama
dobra svojstva i odli�nu konstrukciju. Te�ke krstarice Haguro i Na�l prve su
otvorile vatru iz topova po 203 mm na po�etku bitke u Javanskom moru, na 25 000 m
udaljenosti.
cu Exeter, tako da je prodrla u kotlovni prostor, pre-kinuv�i jedan od glavnih
parnih vodova koji je spajao ma�inski prostor. To je prouzro�ilo ne samo te�ko
o�te�enje, nego i zastoj jedne glavne turbine, a time ne samo znatan gubitak
brzine, nego i nagli zaokret, jer su turbine na drugom boku radile i dalje punom
snagom. To je zape�atilo sudbinu savezni�ke eskadre.
Nagli zaokret Exetera izazvao je zbrku, jer su i 3 krstarice, koje su u koloni
(brazdi) plovile za njom, izvr�ile isti takav zaokret, misle�i da se Exeter okrenuo
po nalogu admirala. U tom kriti�nom momentu pokazale su se slabosti ovako mje�ovite
eskadre. Ona je bila sastavljena na brzu ruku, nije postojala zajedni�ka signal-na
knjiga sporazumijevanja me�u brodovima, a naro�ito bilo je te�ko izme�u nizozemskih
i angloameri�kih radio-telegrafista.
Zbrka, koja je nastala u savezni�koj eskadri, pove�ana je novim juri�em japanskih
razara�a. Australska krstarica Perth izvr�ila je ponovo nagli zaokret, pro�av�i
tako oko Exetera, pri �emu je pustila gustu dimnu zavjesu. I ostali brodovi trudili
su se da za�tite ranjenog druga. I sam admiral Doorman, koji je na krstarici de
Ruvter ostao osamljen kad su sve krstarice iza njega naglo skrenule, izvr�io je
isti zaokret, vrativ�i se na mjesto gdje je zbrka ve� bila potpuna. Britanski i
nizozemski razara�i pojurili su isto tako da za�tite svoje krstarice od torpednog
juri�a.
Plotun torpeda ve� je jurio s japanskih razara�a. Brodovi su naglo skretati da ih
izbjegnu. Pjenu�avi trag torpeda pokazivao je da smrt juri prema Exeteru. Bilo je
jasno da ga ne�e mo�i izbje�i. Ali tu je bio nizozemski razara� Kortener. Vide�i
opasnost, komandant razara�a zaletio se svojim brodom pred krstaricu. Svojim trupom
razara� je prihvatio torpedo namijenjen krstarici. Strahovita eksplozija i oblaci
dima, a kad se to razi�lo, vidjelo se da je razara� svoj hrabri �in platio glavom.
Brod je bio raslolovljen i ubrzo je potonuo.
I drugi su se razara�i borili hrabro. Malo poslije toga s njih je pojurio plotun
torpeda protiv japanskih razara�a koji su upravo skretali natrag poslije svog
napada. Opet su morem pojurili bijeli pjenu�avi tragovi, a onda ogroman stup vode i
prasak eskplozije na boku japanskog razara�a. Trenutak kasnije jo� jednom ista
slika na drugom razara�u. Oba japanska razara�a vrlo su brzo nestala u dubinama
Javankog mora.
Kanonada se nesmanjenom �estinom produ�avala. Jedan britanski razara�, pogo�en u
ma�insko postrojenje, ostao je bespomo�no le�ati na pu�ini, a ovako nepomi�an bio
je sjajan cilj. Na njega se osula ki�a granata. Poslije �ilave borbe i on je
potopljen. Dok je po�ar bjesnio na jednoj te�koj japanskoj krstarici, te�ko je
o�te�en jedan nizozemski razara� od eksplozije vlastitih protuavionskih bombi koje
su mu u naglom zaokretu pale s palube i eksplodirale uz brod.
Pomalo se po�elo smra�ivati. Japanski su razara�i jo� jednom se zaletjeli na juri�
i s 4 000 m udaljenosti poslali jo� jedan plotun od 24 torpeda. Ostalo je bez
pogotka. Sada su i 4 ameri�ka razara�a izvr�ila napad na japanske krstarice koje,
dodu�e, nisu bile pogo�ene, ali, skrenuv�i u punoj brzini da izbjegnu torpeda,
udaljile su se tako, da je topovska vatra prekinuta. Sumrak, oblaci dima i
udaljenost onemogu�ili su daljnju borbu. Nastala je ti�ina koju je admiral Doorman
poku�ao iskoristiti da prikupi svoju rasturenu flotu. To mu je zaista brzo uspjelo.
A bilo je i u krajnji �as. Japanski brodovi opet su se pojavili i topovi su opet
svojim bljeskom prekidali sumrak. No, to je trajalo kratko vrijeme i borba je opet
prekinuta, a protivnici su izgubili iz vida jedan drugoga.
Japanski razara�i F u b u k i, prvi od serije dvadeset jednakih brodova koji su
smatrani u to vrijeme najuspjelijom konstrukcijom razara�a u svijetu. Mnogostruko
su se iskazali u brojnim sjajnim akcijama rata na Pacifiku, osobito u no�nim
bitkama.
Dok je Exeter, za�ti�en od 2 razara�a, plovio prema Javi, nastavio je admiral
Doorman s preostalim brodovima plovidbu kroz no�, tra�e�i neprijateljske
transportne brodove. Nadao se da �e ih na�i neza�ti�ene, jer su ratni brodovi
njihove pratnje jo� bili udaljeni zbog borbe koja je upravo zavr�ena. Kroz no� je
do�lo tu i tamo do kratkih sukoba koje je no�na tama brzo prekinula. Na
poluosvijetljenom horizontu vi�ale su se ponegdje sjenke brodova, ali se brzo
ustanovilo da to nisu teretnjaci, nego ratni brodovi.
Bila je ve� kasna no�. Mjese�ina je sablasno osvjetljavala morsku povr�inu.
Kazaljke su pokazivale 11 sati i 15 minuta. Pojavile su se 2 japanske krstarice.
Ameri�ka krstarica odmah otvara vatru kojoj se pridru�uju svi brodovi jedne i druge
strane. Ali savezni�ka eskadra pucala je polagano. Plotuni su slijedili u mnogo
ve�im razmacima nego prije. Municije je bilo jo� malo, a posade su bile tako
iscrpljene i mrtve od umora, da su se jedva dr�ale na nogama. Ipak jo� punih pola
sata trajala je borba. A onda se pribli�io kraj. Kroz tamnu no� nisu se vidjeli
tragovi torpeda i nije bilo mogu�e izbje�i ih. Eksplozije su odjeknule na
krstaricama Javi i de Ruy-ter. Obje nizozemske krstarice su potonule, a s njima i
admiral Doorman s cijelim �tabom. Poslije toga strahovitog udarca ostali brodovi su
se povukli prema Javi.
Slijede�i dan pro�ao je mirno. Brodovi savezni�ke eskadre dokopali su se sjeverne
obale Jave. No, ovdje nisu smjeli ostati. Bilo je previ�e nesigurno i prijetila je
stalno opasnost od zrakoplovnih napada. Eskadrile japanskih bombardera svakodnevno
su napadale, ga�aju-�i razne objekte na otoku. Savezni�ka komanda, koja se
nalazila na Bandoengu, odlu�ila je da sve brodove skupi ju�no od otoka, da bi
organizirali novu borbenu grupu. Najkra�i put bio je kroz Bali tjesnac. Tim pravcem
uputili su se samo ameri�ki razara�i. O�te�eni Exeter, koji se bio dovukao do
Surabaje, nije se smio upustiti u plovidbu prema istoku, kroz uske tjesnace pune
grebena. Zato je po�ao u pratnji britanskog razara�a En-counter (Inkaunter) i
ameri�kog Pope (Poup) prema zapadu, da se probije kroz Sundski tjesnac. Nezavisno
od ove grupe uputila se prema Sundskom tjesnacu i ameri�ka krstarica Houston s
australskom Perth i nizozemskim razara�em Evvertsenom.
Brodovi su isplovili u nepoznatom pravcu. Situacija je ve� bila vrlo te�ka i svakog
�asa mogli su naletjeti na premo�ne japanske snage. Bilo je o�igledno da neposredno
predstoji iskrcavanje Japanaca na ovaj otok i cijelo Javansko more bilo je prepuno
japanskih brodova i flotnih sastava. Neprijateljski avioni vladali su nebom, jer je
obrana raspolagala s jo� samo 10 lova�kih aviona. Savezni�ki brodovi ra�unali su
najvi�e na no�, smatraju�i da �e im ona pomo�i da se povuku kroz tjesnac i probiju
u sigurnija podru�ja. Stanje u savezni�koj komandi u Bandoengu bilo je mu�no.
Cijelu no� probdje-la su 3 savezni�ka admirala, poku�avaju�i da na�u neki spas.
Cijelu no� dolazili su radiogrami, a nijedan nije javljao ni�ta dobra. Sa svih
strana pribli�avale su se japanske eskadre i konvoji transportnih brodova. O
vlastitim brodovima jo� nikakvih vijesti. Nije se znalo jesu li se probili ili su
stradali.
Duboko u no� stigla je radio-poruka s australske krstarice Perth da je u borbi.
Ne�to poslije javlja razara� Ewertsen, koji ga je pratio, da je u Sundskom tjesnacu
jaka pomorska bitka. Onda opet ti�ina i nikakvih vijesti. Grozni�avo se o�ekuje
daljnji tok doga�aja. Tek pred zoru javio se opet Evvertsen, koji je javljao da se
provla�i kroz Sundski tjesnac i da tone. O ostalim brodovima nikakvih vijesti. Ni u
no�i, ni u zoru, a i nikad vi�e.
�ta se dogodilo? Gdje su nestali ovi brodovi? Evo �ta se dogodilo. U no�i izme�u
28. velja�e i 1. o�ujka Houston, Perth i Evvertsen plovili su prema Sundskom
tjesnacu, dr�e�i se uz obalu najbli�e �to je bilo uop�e mogu�e, da bi tako bili
te�e opa�eni. Tako su do�li na ulaz_
�v $ �
Nizozemska krstarica Java potopljena za vrijeme bitke u Ja-vanskom moru.
zaljeva koji se otvorio u obalu i iznenada se na�li pred mno�tvom brodova. Ovdje je
na sidri�tu bio veliki japanski transportni konvoj. Kakvo iznena�enje i kakva
sjajna prilika!
Nije bilo vremena za razmi�ljanje. Ve� ih je primijetio japanski razara�, mlaz
svjetla njegovog reflektora sinuo je kroz no�, osvijetliv�i savezni�ke brodove, a
iz svih torpednih cijevi tog razara�a ispaljena su torpeda. Samo nagli zaokret
spasio je savezni�ke brodove, i torpeda su projurila kraj njih. Ve� se razlegla
strahovita eksplozija. To je jedan torpedo, produ�iv�i svom brzinom dalje, udario u
japanski transportni brod. Zabuna je bila kratkotrajna. Odmah su savezni�ki brodovi
otvorili vatru iz svih topova na japanske teretnjake. Za kratko vrijeme jedan je
bio potopljen, a 3, koja su tonula, spasila su se tako, �to su se namjerno
nasukala. Stotine ljudi plivalo je morem u no�noj tami. Me�u njima bio je i
komandant vojnih snaga koje su se ovdje upravo spremale na iskrcavanje i koji se s
potopljenog broda spasio, dokopav�i se kopna poslije du�eg plivanja.
Ali sada kao da se sam pakao prolomio. S pu�ine je otvorena strahovita vatra na
savezni�ke brodove. Japanske krstarice i razara�i, koji su bili dalje na pu�ini,
vide�i da im je neprijatelj napao transportne brodove iza njihovih le�a, plovili su
punom brzinom da ih za�ti-
te od napada. Bijesni kao kvo�ka kad joj napadnu pili�e, japanski brodovi nasrnuli
su takvom �estinom, da su se povremeno pribli�ili savezni�kim brodovima na 50
metara. Uz to su ga�ali silnom uzastopnom vatrom iz svih topova. Saveznici su im
odgovorili istom �estinom.
Za kratko vrijeme nekoliko japanskih brodova ve� je bilo te�ko o�te�eno. Iznenada
odjeknu�e 4 jake eksplozije. Australska krstarica Perth, pogo�ena s 4 torpeda,
naglo je tonula. Ameri�ka krstarica Houston hrabro se borila dalje. Dobila je
nekoliko torpednih pogodaka. Nadgra�e joj je bilo ve� sasvim razru�eno od topovskih
metaka protivnika, a komandant je poginuo. Kad je potro�ena sva municija, palo je
nare�enje prvog oficira: �Sva posada na palubu, napu�taj brod.� Nekoliko trenutaka
kasnije prevrnuo se Houston, a nad njegovim razmrskanim trupom zatvorila se pu�ina.
Nizozemski razara� uspio je nestati u mraku. Probio se kroz Sunda tjesnac, ali su
ga ju�no, napale japanske krstarice, tako da je bio prisiljen nasukati se na
pje��anu obalu. � Druga grupa nije pro�la ni�ta bolje. Jo� u toku dana primijetili
su je japanski izvi�a�ki avioni. Obavijestili su svoje krstarice. Ne�to kasnije
savezni�ki brodovi na�li su se pred 4 japanske te�ke krstarice. Nastala je te�ka,
ali neravna borba. Japanci su bili u vi�estrukoj premo�i. Nije trebalo dugo i
Exeter je, izre�etan mecima, oti�ao na morsko dno. Jedan od razara�a potonuo je s
njim. Drugi je uspio pobje�i i skloniti se u neki zaljev, ali su ga otkrili
bombarderi, pa je i on na kraju uni�ten. Samo grupa od 4 stara ameri�ka razara�a,
koja je pro�la Bali tjesnac, uspjela je da se spasi poslije kratke borbe s
japanskim razara�ima koji su �uvali tjesnac. Jake japanske pomorske snage prodrle
su ju�no od Jave gdje su uspjele, na neprekidnom krstarenju, otkriti i potopiti jo�
2 razara�a, 2 topovnja�e i brod-tanker.
Ni�ta vi�e nije moglo zadr�ati Japance. Jo� iste no�i iskrcali su se na Javi.
Poslije kra�e borbe zauzet je ovaj otok. Japanci su postigli svoj cilj. Ogromna
podru�ja jugoisto�ne Azije, sa svim svojim bogatstvima i izvorima sirovina, pala su
u njihove ruke. Njihova je privreda bila osigurana i s dobrim snabdijevanjem mogla
je razviti punu djelatnost za daljnje vo�enje rata. Japan se nije morao bojati
nedostatka nafte, a ni drugih sirovina.
Nizozemski razara� Kortenaer koji je bio u sastavu nizozemske eskadre za obranu
Indonezije.
Bila su dovoljna svega 3 mjeseca da se izvanrednom vje�tinom i do tada nevi�enom
umje�no��u izvede plan koji je mnoge zadivio po svojoj temeljnoj, dobro smi�ljenoj
i detaljnoj razradi. Svijetu je zastao dah. Pojavila se nova opasnost koju su do
tada potcjenjivali. Veli�ina japanskih uspjeha zapanjila je svijet. Udarac bi za
saveznike bio jo� ve�i, da su znali kako su jeftino Japanci postigli ove uspjehe.
Njihovi gubici bili su nevjerojatno mali za operacije ovakvih razmjera. U svima
akcijama prva 3 mjeseca, ubrojiv�i i osvajanje Malaje i Singapura, i borbe u Burmi,
izgubili su svega 15 000 mrtvih, oko 400 aviona, 5 razara�a, 8 podmornica, 1 stari
krsta� i 5 d�epnih podmornica. Osim toga izgubili su oko 50 transportnih brodova s
200 000 brt. Dosta brodova pro�lo je s raznim o�te�enjima, ali to su japanska
brodogradili�ta brzo popravila. Gubici na transportnim brodovima bili su vi�e nego
nadokna�eni, s 300 000 brt. savezni�kih trgova�kih brodova palih su u ruke Japanaca
u zauzetim lukama.
Nasuprot tome stajali su ogromni gubici saveznika. Ne samo izgubljena bogata
podru�ja, onesposobljena ameri�ka flota u Pearl Harboru i zauzete dragocjene baze
na otocima, pa u Hong Kongu i Singapuru, nego i preko 300 000 zarobljenih vojnika i
niz velikih i skupocjenih ratnih brodova, a da se i ne govori o najmanje tisu�u
izgubljenih aviona i brojnim trgova�kim brodovima. Japancima je sada bio otvoren
put za osvajanje jCine, a velika opasnost lebdjela je nad Indijom i Au-
stralijom. To je bilo vrijeme kad je u britanskom parlamentu 23. travnja 1942.
Churchill (�er�il) izjavio: �Izme�u San Franciska i rta Dobre nade ne postoji
nikakva savezni�ka snaga koja bi bila u stanju da se suprotstavi japanskoj floti.�
Velike japanske uspjehe ne mo�e se objasniti samo dobrim ofanzivnim planom i
razlikom snaga. Uostalom, nadmo� Japanaca nije uvijek bila tako velika. Japanci su
istovremeno obavljali toliko razli�itih zadataka i morali provesti toliko
transportnih grupa koje su, polagano plove�i, prelazile velike udaljenosti i dugo
zadr�avale za�titne brodove, da su se mogli na�i u nezgodnoj situaciji kod kakvog
smjelog napada. Zato su i bili tako osjetljivi na pojavu savezni�kih ratnih brodova
i uvijek su ulo�ili smjesta sve snage da ih uni�te, prije nego bi se dokopali
kakvih transportnih brodova. Koliko su njihove snage bile do krajnosti napregnute,
dokazuje �injenica da je savezni�kim brodovima 3 puta uspjelo da iznenade njihove
transportne brodove na sidri�tu, i da su saveznici nekoliko puta bili u neposrednoj
blizini, ugro�avaju�i transportne konvoje koji su spa�eni u posljednjem �a�u.
Upada u o�i da su Japanci malo pa�nje posvetili uni�tenju protivni�kog saobra�aja i
da su njihove mnogobrojne podmornice bile malo iskori�tene za nano�enje gubitaka
neprijatelju. Razlog tome nije bio samo u velikoj optere�enosti svih japanskih
komandnih organa provo�enjem ogromnih operacija za zauzimanje jugoisto�ne Azije. To
je bilo i stanovi�te japanskog mornari�kog rukovo�enja koje je do�lo do izra�aja i
kasnije, u toku rata.
No, Japanci su u izvo�enju svojih ratnih operacija na�inili i mnoge pogre�ke. To je
razumljivo, naro�ito u po�etku rata, a �udo je �to ih nije bilo vi�e, ako se uzme u
obzir da japanska mornarica, koja nije ratovala ve� 36 godina, nije imala dovoljno
iskustva, pogotovu za ovakve operacije koje nisu do tada imale premca u historiji.
Utoliko vi�e �to su pri tome Japanci prvi put u svijetu upotrebili i sasvim nove
metode i prvi primijenili nosa�e aviona kao glavno sredstvo u pomorskom ratovanju.
Pri tome su oni svoje nosa�e tako �uvali, da nijedan nije bio izgubljen.
Izvanrednom vje�tinom Japanci su pripremali svoje akcije. Svaka sitnica bila je
promi�ljena i svaka pojedinost bila je predvi�ena. Zadaci su bili to�no i jasno
postavljeni. Djelokrug pojedinih komandanata bio je pravovremeno utvr�en,
neprekidno su vr�ena temeljna izvi�anja i, za razliku od svojih protivnika,
Japanska je komanda stalno poznavala cjelokupnu situaciju, zahvaljuju�i, u prvom
redu, mnogobrojnim izvi�a�kim avionima. Na svaki pokret protivnika i na svaku
promjenu situacije, komanda je smjesta reagirala brzim protumjerama. Sve ovo,
dodano na prethodni �ovinisti�ki odgoj, uvjetovalo je kod ni�eg osoblja izvanrednu
po�rtvov-nost, potpuno jedinstvo u djelovanju i �vrstu volju za izvr�enje svih
zadataka, a ti su bili jasni i jednostavno postavljeni.
Na drugoj strani, kod saveznika, stvari su bile druk�ije. Pripreme su bile slabe,
izvje�banost osoblja nedovoljna, a �itav na�in rukovo�enja bio je trom i povr�an, u
pojedinim slu�ajevima i neodgovoran. Te�ke posljedice nastale su i zbog zabluda i
pogre�nih shva�anja najvi�ih komandnih organa. Nevjerovanje u mogu�nost napada na
Havaje, smatranje da je Singapur dovoljno za�ti�en d�unglom i vodom, a iznad svega
potcjenjiva-nje uloge avijacije bile su samo najkrupnije. Veliki propusti bili su i
nepostojanje zajedni�ke, odnosno jedinstvene komande, nepravodobno slanje aviona za
poja�anje izlo�enih podru�ja, nepostojanje nikakvih solidnih operativnih planova,
nezgodan raspored flotnih sastava. �kolovanje osoblja i stanje materijala isto tako
nije bilo na visini, a naro�ito su slaba bila ameri�ka torpeda kao i uop�e cijela
ameri�ka torpedna i podmorni�ka slu�ba koja u toj fazi rata nije dala gotovo
nikakve rezultate, unato� velikom broju ameri�kih podmornica i slaboj japanskoj
protupodmorni�koj obrani. Potpuno je otkazala i obavje�tajna slu�ba i
protu�pijuna�a, ali ni primljene podatke nije se znalo iskoristiti. Osobito velika
slabost cjelokupnog savezni�kog djelovanja bila je slabo ili nikakvo izvi�anje,
zbog �ega su brodovi i eskadre vozile �naslijepo�, izlo�eni �esto slabim uspjesima.
Nepostojanje vlastitih aviona ostavilo je brodove potpuno neza�ti�ene.
I sada, poslije svega toga, budu�nost je bila mra�na. Iako je bilo vjerojatnije da
�e se Japanci, poslije napo-
rnih operacija za osvajanje jugoisto�ne Azije, morati da zaustave radi predaha,
radi popune i prikupljanja svojih snaga, bilo je isto tako sigurno, da �e oni
zapo�eti novu ofanzivu. Bilo je samo pitanje kada i u kome pravcu. Saveznici su
vjerovali da se na to ne�e dugo �ekati. I nisu se prevarili, jer su se veliki
doga�aji ubrzo po�eli odvijati.
PRVI OTPOR PO�INJE
Ameri�ki nosa�i aviona nastupaju
Prilikom iznenadnog napada na Pearl Harbor Japanci su svu'pa�nju obratili na bojne
brodove. Sve drugo bilo im je sporedno, ali nijedan brod nije im smio izbje�i. To
su bila najstro�a nre�enja svima koju su sudjelovali u napadu. Za�u�uje da ba� ona
ista japanska komanda, koja je prva u povijesti uvela taktiku nosa�a aviona kao
glavnog sredstava za udar protivnika, nije up�e vodila ra�una o protivni�kim
nosa�ima. Ovaj propust mogao je imati katastrofalne posljedice za japansku eskadru.
Kao �to se prije vidjelo, samo slu�ajni stjecaj okolnosti spasio je Japance od
napada s ameri�kih nosa�a, jer su se 2 jake grupe (�Enterprise� i �Lexing-ton�)
bile u njihovoj blizini. Samo ameri�koj zabuni i nesnala�ljivosti treba pripisati
da je to ostalo neiskori�teno.
U najte�em razdoblju povijesti ameri�ke flote preuzeo je komandu u Pacifiku vrlo
sposobni admiral Nimitz. Zadatak, koji mu je postavila vrhovna komanda, bio je da
pod svaku cijenu odr�i Havajske otoke i slobodan morski put od SAD do Australije.
Iako su oba ova zadatka obrambenog karaktera, Nimitz je �elio da ih rije�i, po
mogu�nosti napadom. Ova jaka li�nost nije se obeshrabrila dosada�njim te�kim
gubicima. Smatrao je da sa svojim slabim snagama nema nikakva izgleda na izvr�enje
postavljenog zadatka, ako bude �ekao da protivnik udari i da �e protivnik biti jo�
smjeliji i poduzetniji, ako bude manje osje�ao djelovanje ameri�ke flote. Zato se
odlu�io na akciju.
Stanje na brodovima se brzo izmijenilo. Poslije te�kih udaraca i gubitaka, sve su
posade bile utu�ene. Isto
tako raspolo�enje vladalo je i kod oficira, pa i onih najvi�ih. Ali, na mjesto
smijenjenog Kimbala do�ao je Nimitz. Njegova odluka da se po�ne aktivno raditi i
snaga njegove jake li�nosti brzo su djelovale na njegov �tab i najbli�e suradnike.
Odlu�nost i samopouzdanje su porasli. To se brzo pro�irilo po �itavoj ljestvici i
najzad zahvatilo sve brodove, do posljednjeg mornara.
Odluka Nimitza bila je hrabra i rizi�na. Njegove snage bile su male �ak i za
obranu. Raspolagao je samo s nosa�ima aviona Lexlngton i Entrerprise, kojima je jo�
dodijeljen i ne�to manji Yorktown (Jorktaun), povu�en iz Atlantika za poja�anje
pacifi�ke flote. Imao bi jo� jednog, i to ogromnu Saratogu od 33 000 tona, ali tu
sjajnu jedinicu torpedirala je 11. velja�e 1942. japanska podmornica, tako da se
ona jedva mogla dovu�i u ameri�ko brodogradili�te gdje je ne samo popravljena, nego
i modernizirana na osnovu najnovijeg ratnog iskustva. Poja�ana je otpornost protiv
potapanja, a dobila je i ja�e protuavionsko naoru�anje.
Osim toga su i snage, s kojima je ameri�ka flota raspolagala za za�titu nosa�a,
bile prili�no skromne. Kona�no, trebalo je da jedinice ratne mornarice �tite i
velike konvoje koji su na brzinu prevozili trupe i ratni materijal za poja�anje u
raznim predjelima Pacifika. Najva�nije od tih konvoja morali su pratiti nosa�i
aviona sa svima svojim krstaricama i razara�ima. Tako neko vrijeme admiral Nimitz
nije imao uo�e nijedan brod koji bi mogao poslati u neku ofanzivnu akciju.
Ali poduzetni admiral nije se zbunio. �im su najva�niji konvoji sretno stigli na
odredi�te, Nimitz je odvojio znatan dio svojih snaga. Tako je uspio dobiti 2 grupe
kod kojih je jezgru �inio po jedan nosa� aviona. Prva je bila eskadra nosa�a
Enterprise s 3 te�ke krstarice i 6 razara�a, a druga eskadra Yorktown sa 2 lake
krstarice i 4 razara�a. Tre�u grupu nosa�a Lexington, s 4 te�ke krstarice i 10
razara�a, ostavio je Nimitz za pratnju konvoja.
Obavje�tenja, koja su stizala, pokazivala su pove�anu aktivnost podmornica prema
mnogobrojnim otocima u ju�nom Pacifiku. Iz toga se moglo naslutiti da Japanci
spremaju, vjerojatno, novu ofanzivu u tom pravcu. Po svemu se moglo zaklju�iti, da
bi polazna ta�ka ovog na-
Ameri�ki nosa� aviona Saratoga. Slika gore; u brodogradili�tu u zavr�avanju opse�ne
modernizacije. Pored ostalog su nosa�i Saratoga i Lexington dobili ugra�ene u
pram�ani dio uzletne palube katapulte, prve do tada u ameri�koj mornarici, koje su
avionima kod polijetanja davale dodatni zalet brzine 89 km/h. Dolj-nja snimka
Saratoge prije prijema novih tipova aviona, s jo� starim avionima dvokrilcima na
palubi.
pada bili Marshallski otoci. Zato je Nimitz odlu�io da svoj napad upravi na ovo
podru�je i da onemogu�i protivnika time, �to bi mu zadao te�ke udarce na njegove
zrakoplovne baze i sakupljene brodove. Ovo je trebalo izvr�iti potpuno iznenada, i
zato je odredio obje spomenute eskadre koje su trebale, nezavisno jedna od druge,
izvr�iti napad na razna podru�ja Marshallskih otoka. Ameri�ka podmornica, koja je
poslana na izvi�anje, javila je dobre podatke o sakupljenim brodovima na
Marshallskim otocima i o mnogobrojnim avionima koje je mogla primijetiti. Sve se
poklapalo. Ameri�ka flota po�la je u svoju prvu ofanzivnu akciju.
Obje eskadre, odre�ene za napad, isplovile su svaka u svom pravcu. Eskadrom
Enterprisea komandirao je izvanredno energi�an, uporan i borbeni admiral Halsev,
koji je bio sa svojim �tabom na samom nosa�u. Ovaj �ovjek izvanredno jake volje i
izdr�ljivosti, uspio je svojim marljivim radom ste�i veliko vojno obrazovanje, pa
je svr�io ne samo pomorsku akademiju, nego i vojnu akademiju, s 52 godine polo�io
je ispit zrakoplovnog izvi�a�a, a s 53 godine i pilotski ispit, popunjavaju�i svoje
znanje studijama avijacije kad je vidio da avion ima sve ve�u ulogu u pomorskim
operacijama. Otada je bio stalno na komandnim du�nostima u mornari�koj avijaciji i
na nosa�ima aviona. Zbog svojih osobina bio je ne samo cijenjen me�u vi�im
oficirima i pretpostavljenima, nego i nevjerojatno popularan me�u posadama.
Zapravo, on je bio ameri�ki admiral dobro poznat i �irokim slojevima ameri�kih
gra�ana. Mnogi ljudi u ameri�koj mornarici smatrali su ga svojim idolom. Zvali ga u
me�usobnom razgovoru po nadimku. Nadimak mu nije bio ba� najljep�i ali �ini se da
je odgovarao stvarnosti. Zvali su ga �Buli� (bik).
Svojom energi�nom rukom, ali promi�ljenim i pametnim na�inom, uspio je admiral
Halsev posti�i ne samo vrlo visok moral posada svojih brodova, nego i izvanrednu
borbenost i �eli�nu izvje�banost. To se ogledalo i u velikim stvarima, i u svakoj
sitnici. Eskadra admirala Halseva sada je isplovila za napad na Marshall-ske otoke.
Ba� ovaj zadatak bio je kao stvoren za Halseva. Trebalo je neopa�eno prodrijeti
duboko u japan-
Ameri�ki nosa� aviona CV6 Enterprise. Istog su tipa Yorktown i Hornet. Ova tri
broda, zavr�ena su neposredno prije po�etka rata na Pacifiku god. 1941,
najmoderniji nosa�i aviona ameri�ke flote. Mogli su ponijeti 72 operativna aviona,
odnosno s rezervom po 85 aviona svaki. Za ove avione mogli su svaki ponijeti zalihe
aviobenzina 700 000 1. Snimka je u�injena 30. V 1942, kad je brodu montiran njegov
prvi radar.
ske vode, izvr�iti iznenadni napad, istovremeno na �to vi�e mjesta, na�initi �to
vi�e gubitaka i onda nestati.
Eskadra je plovila prema zapadu. Oko Enterprisea plovile su za�titne jedinice. To
su bile te�ke krstarice Northampton (Northempton) i Chester (�ester) od 9 300 tona
i s glavnim naoru�anjem od 9 topova kalibra 203 mm svaka, te te�ka krstarica Salt
Lake City (Solt Lejk Siti) od 9 100 tona s 10 topova od 203 mm, a uz njih jo� 6
razara�a. Sli�no kao kod japanskog napada na Pearl Harbor, ameri�ka je eskadra
poduzela sve da ne bude otkrivena prije po�etka napada. Izabran je zaobilazan put
koji le�i daleko izvan uobi�ajenih plovidbenih pravaca. Kao �to su japanski
napada�i, 2 mjeseca prije zaobilazili daleko na sjever, tako da su sada ameri�ki
brodovi skrenuli daleko na jug, da bi se onda pribli�ili mjestu napada iz pravca
odakle nitko nije o�ekivao nikakav brod, a kamoli dvije kompletne eskadre.
Vrijeme je bilo potpuno mirno, a vedro nebo pridonosilo je blistavom sjaju tropskog
mora. Kao �to je bilo predvi�eno, eskadre su plovile uz potpunu zabranu ra-dio-
saobra�aja potpuno pustim podru�jima. Nikakav otok, nikakav brod ili bilo kakav
avion na vidiku. Dru-
ga eskadra, pod komandom kontraadmirala Fletchera (Fle�er), plovila je sli�nim
pravcem, ali su eskadre plovile odvojeno izvan vidika jedna drugoj. Kontraadmiral
Fletcher nalazio se na nosa�u Yorktown. Za�titu su �inile krstarica Louisville
(Lujvil), istoga tipa kao Ches-ter i Saint Louis (Sen Luj) od 10 000 tona, kome se
glavno naoru�anje sastojalo do 15 topova po 152 mm. Uz njih su jo� bila 4 razara�a.
Viceadmiral Halsev imao je i zajedni�ku komandu nad obje eskadre.
Svakoga sata eskadre su prodirale sve dublje na podru�je oceana koje je bilo u
dometu japanske kontrole. Viceadmiral Halsev �etao je na komandnom mostu,
promatraju�i nebo i pu�inu koju su parali pramci njegovih brodova, plove�i brzinom
od 25 �vorova. Radi osiguranja eskadre stalno je bio u zraku stanovit broj aviona.
Sada je eskadra plovila s duplim zra�nim osiguranjem, i to jednim koji su
sa�injavali avioni, lete�i visoko iznad brodova, da bi se suprostavili eventualnom
napadu protivni�kih aviona. Drugo je bila za�tita od podmornica, a vr�ili su je
avioni udaljeni izvan vidika eskadre, na udaljenosti od 50-60 km. Oni bi trebali da
na vrijeme primijete pribli�avanje svake plovne jedinice. Nekoliko puta dnevno
uzletale su nove grupe aviona da zamijene one u zraku, poslije �ega su se prve
grupe vra�ale na palubu nosa�a.
Bilo je kasno poslije podne i sunce se pribli�avalo horizontu. U velikoj daljini
pojavio se na nebu neki nepoznati avion. Za�titni avioni, koji su letjeli nad
eskadrom, odmah su ga primijetili, a ne�to kasnije i identificirali. Bio je to
japanski bombarder. Trenutak je bio vrlo napet. Na mirnoj plavoj pu�ini mogli su se
s visine odli�no vidjeti ne samo obrisi brodova, nego jo� vi�e dugi tragovi �to su
ih svojim prolazom u brzoj vo�nji ostavili daleko iza sebe. O�i svih ljudi na
palubama brodova eskadre bile su uperene u crnu ta�ku na vedrom nebu. Eskadra je
bila udaljena od otoka Wotje, tj. najbli�e japanske baze, svega 215 milja. Ako
Japanci budu obavije�teni o pribli�avanju eskadre, oni �e imati gotovo 10 sati
vremena ne samo da spreme obranu, nego i da predusretnu eskadru sna�nim napadom
aviona sa svojih aerodroma. Umjesto da iznenada napadne, Halsev se mogao na�i sam
usred te�kog napada.
�ta da se radi? Viceadmiral Halsey bio je u te�kom polo�aju. Mogao je pustiti da
polete njegovi avioni koji su stajali spremni na palubi i da, zajedno s onima u
zraku, sigurno sru�e Japanca. No, bilo je jasno da bi ovaj prije toga radio-
telegrafski obavijestio Marshallske otoke. Ni�ta se ne mo�e u�initi. Halsey je
buljio u nebo i mislio �ta da u�ini. Ali nije ni�ta u�inio. Njegov vojni instinkt
opet mu je pomogao. Japanski avion letio je mirno dalje. Najzad je nestao na
horizontu. Mo�da nije ni primijetio brodove i njihove duge tragove na morskoj
pu�ini. Mo�da je primijetio, ali nije ni u snu pomi�ljao da bi tako duboko u
japanskom podru�ju mogla biti ameri�ka eskadra, pa ju je smatrao japanskom. U
svakom slu�aju ni�ta se nije dogodilo. Nelagodnost je popustila, a malo zatim
spustila se no�. �as napada se pribli�avao. Posade su poslane na spavanje da se
odmore, jer sutra �e biti naporan dan. Prema planu treba 15 minuta poslije izlaska
sunca izvr�iti napad.
Eskadra je dalje plovila brzinom od 25 �vorova. Mirno se prelijevala mjese�ina
u�tapa kojeg se sjajna lopta blistala na vedrom nebu. Bilo je vrlo svijetlo. S
Enterprisea vidjeli su brodove svoje pratnje gotovo isto tako jasno kao po danu, a
iza njihovih krma pjenili su se srebrni tragovi uskovitlanog mora od propelera
njihovih sna�nih strojeva. U dubokoj no�i po�elo je izvo�enje operacije napada.
Prema planu, Halseyeva se eskadra podijelila. Krstarica Chester, pra�ena s 2
razara�a, odvojila se i uputila prema otoku Tarao. Druge 2 krstarice s jednim
razara�em, koje su imale zadatak da topovima napadnu otok Wotje, krenule su tako da
budu u zoru na cilju, dolaze�i iz pravca koji je mogao biti najmanje sumnjiv
osmatra�ima, tj. iz pravca Japana. Nosa� aviona Enterprise ostao je sam s 3
razara�a.
Malo zatim postalo je na njemu vrlo �ivo. No�u, u 1 sat i 50 minuta, probu�eni su
mornari kuhinje i snabdijevanja. Oni su morali spremiti specijalno jake doru�ke za
posade prije napada. Sve se dalje odvijalo po to�no utvr�enom redu. U 3 sata
probu�eno je osoblje za poslu�ivanje aviona i leta�ko osoblje. U 3 sata i 15 minuta
dobili su odli�an doru�ak, ali od uzbu�enja nisu mu se mnogo radovali. Nije �udo da
mnogi od njih nisu imali nikakve volje da jedu, ier ie bilo me�u njima malo
onih koji su do tada �uli prasak neprijateljskog topa. U 3 sata i 35 minuta po�ela
je priprema aviona. Dok je osoblje za pripremu aviona bilo zaposleno u hangari-ma,
na velikim liftovima i na palubi, leta�ko je osoblje bilo okupljeno u velikoj
prostoriji �to je bila neposredno ispod glavne palube. Potpuno obu�eni za let i
kompletno opremljeni sjedili su ovdje avijati�ari odre�eni za prvi napad i dobivali
posljednja uputstva za izvr�enje zadataka. Na velikim tablama s crte�ima i raznim
znakovima obja�njen im je jo� jedanput svaki detalj.
A onda je do�la i posljednja etapa. Kad su sirene za uzbunu zvale svu ostalu posadu
na borbena mjesta, popeli su se avijati�ari na palubu. Mjesec je bio visoko nad
zapadnim horizontom. Brzina broda je pove�ana do krajnje granice, da bi se tako
olak�alo uzletanje aviona.
To je bilo potrebno, jer nije bilo nikakva vjetra, a nosa� nije mogao, kao �to to
obi�no biva, skrenuti u pravcu vjetra, �to u velikoj mjeri olak�ava uzletanje i
sleta-nje aviona. Na palubi su ve� stajali poredani avioni. Bili su zbijeni jedan
do drugoga u zadnjoj polovici, dok je cijela pram�ana polovica palube bila slobodna
za uzletanje. Paluba se ljeskala na mjese�ini. Veliko nadgra�e na desnom boku s
komandnim mostovima i ogromnim dimnjakom �inilo se jo� ve�e, uzdi�u�i se divovski
pod sablasno-plavkastim no�nim osvjetljenjem.
Avijati�ari su se uputili avionima i popeli se u njih. Jedan za drugim nestajali su
u otvorima svojih aviona. Samo oblici glava jo� su im se razaznavali, a navu�ene
za�titne nao�ari i ko�nate avijati�arske kape davale su im izgled velikih kukaca.
Ali nije bilo vremena za romanti�ne utiske mjese�ine i tropske no�i. Jaki glas
zvu�nika ve� je prenio komandu: �Udalji se od propelera ... motori u pogon.�
Za nekoliko sekundi po�eli su grmjeti motori aviona na palubi. Stra�na grmljavina
jakih ma�ina 70 aviona prijete�i je naru�avala ti�inu morske pu�ine. Silno poja�alo
zvu�nika nadja�alo je i tu strahovitu buku. Za�u-le su se nove komande: �Prepare to
launch aircraft� (Spremi poletanje aviona!). A onda se za�ula komanda �Launch
aircraft�, s komandnog mosta kontrolne stanice letenja bljesnula je signalna
svjetlost i prvi avion.
koji je bio na liniji poletanja, polagano se pokrenuo. Njegova ma�ina grmjela je,
brzina se naglo pove�avala, rep se odvojio od palube, a trenutak zatim avion je
lebdio u zraku ispod pramca Enterprisea i naglo se uzdizao.
U brzom razmaku ponavljala se ista slika. Bljesak signalne svjetlosti poja�an
grmljavinom motora i opet je jedan avion napustio palubu. Slijede�i je ve� zauzeo
njegovo mjesto za uzletanje, da nekoliko trenutaka iza toga i on pojuri palubom po
kojoj se prelijevala jasna mjese�ina i da se vine preko pram�anog ruba palube,
nastavljaju�i let za onima koji su ve� bili u zraku. Bli-jedoplavo nebo oko
Enterprisea bilo je puno tamnih sjenki aviona u letu. Sa svih strana �ula se buka
njihovih motora. Odmah poslije poletanja avioni su se grupirali u svoje eskadrile,
da prije�u svaka na svoj zadatak. Prva je poletjela grupa od 36 sunovratnih
bombardera Douglas-Dountless (Daglas-Dauntlis). Za njima je po�lo 9 torpednih
aviona Devastator (Devestejtor), ali su sada, umjesto torpeda, ponijeli svaki po 3
te�ke bombe. Sve je to po�lo prema Kvvajaleinu, najbli�em otoku Marshallskog
oto�ja.
Za njima je poletjelo 6 lovaca VVildcat (Vajldket = divlja ma�ka), odre�enih za
napad na otok Tarao. Za to je svaki od njih nosio po jednu ove�u bombu. Tu je
nastao i prvi gubitak toga dana. Jedan od tih lovaca, za-letjev�i se napustio je
palubu, ali umjesto da se naglo digne kao ostali, odmah se sru�io u more. Dio
posade na palubi potr�ao je radi pru�anja pomo�i, ali Enterprise je nastavio
prija�njom brzinom, ne dopu�taju�i nikakvo zadr�avanje. Dao je samo brzi signal
jednom od razara�a svoje pratnje, koji je u punoj vo�nji naglo skrenuo i za
nekoliko trenutaka ve� je bio na licu mjesta. Ali, te�ko natovareni avion ve� je
potonuo, a s njim i pilot. Razara� je jo� neko vrijeme ostao na mjestu, dok su svi
ostali brodovi nastavili punom brzinom. S istoka se po�ela javljati blijeda
svjetlost na horizontu. Ra�ao se novi dan. Dan koji �e biti pun doga�aja. S palube
Enterprisea poletjelo je jo� 6 lovaca koji su bili odre�eni za borbu, ali nisu
imali bombe. Brzo je postalo svijetlo, a daleko pred sobom brodovi su ugledali otok
Wotje. Nije bilo vremena da se u�iva u ljepotama pogleda na
otok. Vrlo kratko vrijeme poslije toga, ve� se istoka po�eo dizati tanki crni stup
dima, a odmah zatim i ostali. Stupovi su bili tanki zbog velike udaljenosti. Onda
se za�ula mukla grmljavina dalekih eksplozija. To su krstarice, koje su se na�as
odvojile od eskadre, po�ele topovima bombardirati otoke.
Ali za ovo nije bilo dovoljno vremena. Ve� su se javljali brodski zvu�nici. Sva
pa�anja posade, koja nije bila zauzeta, jer je Enterprise sa svojim razara�ima
plovio nezapa�eno i potpuno mirno, obratila se zvu�nicima. To je bilo ne�to
specifi�no u ameri�koj mornarici. Tamo je bio uveden propis da se posada preko
zvu�nika stalno obavje�tava o svima va�nijim doga�ajima. Na taj je na�in posada
stalno znala kakve zadatke vr�e njeni brodovi, u kojoj se fazi nalazi to izvr�enje
zadataka i kako se odvija, koliko je protivni�kih brodova ili aviona u blizini,
kojim smjerom kre�u i koliko su daleko, s kakvim se uspjehom odvija borba, itd.
Ova se praksa pokazala vrlo dobrom i sve su posade bile mnogo vi�e zainteresirane
svojim radom, vr�ile su du�nosti s mnogo vi�e elana, sudjelovale su u akciji
napregnute pa�nje, kao na nekoj sportskoj utakmici i nisu imale vremena da se
demoraliziraju dugim �ekanjem i stalnom neizvjesno��u. To je dalo tako dobre
rezultate, da se ubrzo na nosa�ima aviona uvelo, da se prijemne radio-telefonske
stanice na brodu spoje na zvu�nike, tako da je posada direktno slu�ala sav radio-
telegrafski razgovor izme�u svojih aviona, koji su odletali na zadatke, i ono �to
su avioni javljali svojim nosa�ima. Stru�njaci smatraju da je to jedan od
najspretnijih i najuspje�nijih poteza na podru�ju psiholo�kog djelovanja na posade.
Tako je i sada posada na Enterpriseu, kao i na svim ostalim brodovima, imala
prilike da prati doga�aje preko zvu�nika. Slu�ala je ne samo posada na palubi, nego
i duboko u unutra�njosti broda, kod strojeva i kotlova, u kuhinjama i u municijskim
komorama. Svi su slu�ali izvje�taje sa svojih brodova koji su bili udaljeni oko 200
km. To je jutro bilo bogato raznovrsnim doga�ajima. Oni su po�eli jo� vrlo rano.
�est lovaca, koji su me�u posljednjima poletjeli s Enterprisea, bez bombi, imali su
zadatak da na sebe privuku pa�nju neprijatelja. Kao
�to je bilo spomenuto, cijela akcija osnivala se na potpunom iznena�enju
protivnika. To je u cijelosti i uspjelo. Lovci su nadletali otok i po�eli
mitraljirati raznovrsne polo�aje, da bi svu pa�nju posada sa svih polo�aja privukli
na sebe. Japanci su iznena�eni tr�ali svuda, a lovci su se ponovno vra�ali, stalno
nadle�u�i. Sve o�i bile su upravljene u njih, a sav napor i�ao je za tim, da se �to
prije otvori protuavionska vatra i omogu�i uzletanje nekoliko lovaca. Nitko nije
imao vremena gledati na morsku pu�inu. Svrha je postignuta i krstarice su se
neopa�eno pribli�ile otoku.
Ba� kad su japanske protuavionske baterije bile spremne otvoriti vatru na lovce
koji su �arali nebom u svim pravcima, potresla se zemlja od sna�nih eksplozija. To
je bio prvi plotun iz te�kih topova krstarica. Novi plotuni slijedili su u brzom
razmaku. Njihovo ga�anje bilo je vrlo dobro. Uni�tavanja su bila te�ka. Sve
instalacije na kopnu su o�te�ene, a svi brodovi uni�teni. Kada je stra�na kanonada
zavr�ena, nadletjelo je otok jo� 8 bombardera s Enterprisea, sa zadatkom da dovr�e
razaranja. Sru�ena su 4 japanska lovca tipa Zero. Mnogo ve�i broj aviona uni�ten je
na zemlji. �itava ova akcija pro�la je za Amerikance bez i najmanjeg gubitka.
U me�uvremenu stigla je nad otok Tarao i grupa od 5 lovaca s bombama, koja je kod
uzletanja s Enterprisea izgubila �estog �lana. To je bila jako izgra�ena japanska
zrakoplovna baza s nekoliko staza za uzletanje, s mnogobrojnim zgradama i
rezervoarima goriva. Na aerodromu je bilo 14 lovaca i 14 dvomotornih bombardera.
Iznenadiv�i protivnika, ameri�ki lovci sasuli su ovamo svoje bombe, a onda je do�lo
do zra�ne borbe s japanskim lovcima. Oborena su 2 Zeroa, a dosta aviona uni�teno je
na zemlji. Ne�to kasnije pojavio se izvi�a�ki hidroavion s krstarice Chester, a iza
njega i sama krstarica. U 7 sati i 13 minuta lovci okre�u na povratak prema
Enterpriseu, a u 7 sati i 15 minuta Chester otvara vatru iz svih topova. Plotuni su
padali uzastopce sve do 7 sati i 40 minuta. Oba razara�a, koja su pratila
krstaricu, sudjelovala su u ovoj kanonadi, a onda su se sva 3 broda izgubila na
horizontu. I ovo je pro�lo uspje�no i jedinstveno, bez gubitaka za Amerikance.
Kao �to se moglo i o�ekivati, najozbiljniji su bili doga�aji oko otoka Kvvajalein.
Tamo su bile najja�e japanske snage, pa su i Amerikanci tamo predvidjeli najve�i
napad. Kvvajalein se satoji od nekoliko otoka povezanih koraljnim grebenima.
Koraljni grebeni zatvaraju duguljast prsten, dug oko 150 i �irok oko 50 km. Zbog
ve�ih mogu�nosti, koje se ovdje pru�aju, bio je to za Japance osobito va�an polo�aj
koji su oni dobro opremili. Ovdje se u 6 sati i 58 minuta pojavila grupa od 45
ameri�kih aviona. Podijeliv�i se, 36 sunovratnih bombardera napalo je otok Roi, a 9
torpednih, naoru�anih bombama, napalo je Kvvajalein, glavni otok u grupi.
Zaljev je ovdje ve� bio pun brodova. Na sidri�tu su bile 2 krstarice, i 1 razara�,
3 broda-cisterne, 5 podmornica, 1 veliki putni�ki brod preure�en za transport trupa
i nekoliko teretnih brodova. Vidjev�i ovako povoljnu priliku, komandant ameri�kih
aviona Hovvard Young (Hauard Jang) nare�uje odmah preko radio-te-lefona poru�niku
Halingvvorthu (Helingvort), koji je bio u grupi otoka Roi: �Uzmite 18 bombardera i
smjesta nam se pridu�ite.� Poslije toga Young javlja Enterpriseu: �Objekti podesni
za te�ke bombe nalaze se na sidri�tu Kvvajalein.�
Torpedni avioni iznenada su sasuli bombe na sidri�te i u roku od 13 minuta uni�teno
je 9 transportnih brodova, 2 velika �etveromotorna hidroaviona i ure�aji na obali.
Svega 8 minuta kasnije ve� je stiglo 18 pozvanih sunovratnih bombardera. Ali, sada
je ve� japanska protuavionska vatra bila jaka. Ne mare�i za nju, bombarderi su
strmo pikirali svojim bombama i u�inili mnogo �tete. Jedan sat kasnije stiglo je
jo� 9 torpednih aviona koje je Halsev odmah poslao, �im je primio Youngovu vijest.
Oni su jo� pove�ali �tete na brodovima.
Druga polovica sunovratnih bombardera produ�ila je poslije Youngove vijesti dalje,
nad Roi. I ovdje je uspjelo iznena�enje. Osim ostalih razaranja, bombarderi su
digli u zrak skladi�te municije, uni�tili su radio-stanicu i zapalili rezervoare
nafte. Kasnije su jo� dvije velike grupe ameri�kih aviona ponovno napale otok
Tarao.
Time je zavr�ena ova vrlo uspje�na akcija u kojoj su Amerikanci izgubili 5 aviona,
a o�te�ena je krstarica
Chester, na koju je pala jedna avionska bomba, i ubila
8 ljudi, a 34 ranila.
Dok se ovo doga�alo, plovio je admiral Halsev punih
9 sati amo-tamo, gotovo na istom mjestu, da bi olak�ao rad svojih eskadrila, svega
36 milja udaljen od najbli�eg japanskog upori�ta. To je bila vrlo rizi�na smjelost,
utoliko vi�e, �to je imao svega 3 razara�a za za�titu Enterprisea.
Druga eskadra kontraadmirala Fletchera, s nosa�em Yorktown izvr�ila je svoj zadatak
s manje sre�e. Avioni toga nosa�a nai�li su na pola puta do svog cilja na
strahovitu oluju s gustim oblacima, ispresijecanim mnogobrojnim gromovima. Ova
oluja unijela je dosta nereda u eskadrile. Neposredno pred ciljem nai�la je jo�
strasnija oluja. Tu se veza me�u avionima ve� sasvim poremetila i eskadrile su se
raspale. Pojedini avioni letjeli su sasvim nisko, svega 15 m nad �ume�im valovima
Tihog oceana dok su se drugi digli na 4 000 m, a tre�i su letjeli kroz oluju i
oblake bez ikakve vidljivosti. �est torpednih aviona iz ove oluje nije se vratilo.
Sam napad na Jaluit i Mille nije nanio mnogo �tete, utoliko vi�e �to je jedna
eskadrila preletjela cilj, ne primijetiv�i ga zbog oblaka, pa se kasnije morala
vratiti. Time su Japanci dobili nekoliko minuta vremena da se oporave od prvog
iznena�enja, a njihovi lovci uspjeli su uzletjeti.
Ipak su obje operacije postigle svoju svrhu i stvorile kod japanske komande dojam
da je pacifi�ka flota ja�a nego je odista bila, te je to pove�alo oprez Japanaca i
usporilo njihove ofanzivne operacije. Oni su smatrali da treba ve�a priprema i vi�e
snage za daljnje nadiranje, a to je zna�ilo i vi�e vremena. A upravo je vrijeme za
Amerikance bilo najva�nije. Na povratku je Enterprise napadnut od japanskih aviona
koji su prouzro�ili manje �tete.
�etiri dana poslije obje ameri�ke eskadre uplovile su u Pearl Harbor. Postignuti
uspjeh uvjerio je admirala Nimitza u korist ovih operacija i one su nastavljene.
Veliko olak�anje za sigurnost nosa�a aviona, koji su bili jezgra napadnih
eskadrila, bili su radari koji su u me�uvremenu postavljeni na brodove. Sada se
vi�e nisu morali bojati iznenadnog napada. Admiral Nimitz nije dopu�tao da se
neprijatelj odmori. Eskadra s n.osa�em
Lexington izvr�ila je prodor prema Bismarckovom arhipelagu pod komandom
viceadmirala Brovvna (Brau-na). Halsev je s eskadrom Enterprisea 24. velja�e napao
otok Wake, a 4 o�ujka otok Markus, udaljen samo 1 000 morskih milja od Tokija. U to
vrijeme udru�ile su se eskadre Yorktowna i Lexingtona kod Novih Heb-rida, i po�le u
Koraljno more. To je bila mjera ameri�ke komande zbog sve ja�eg prodiranja Japanaca
prema Australiji. Bliska budu�nost pokazala je koliko je ta mjera bila va�na i
odlu�uju�a za sudbinu Australije.
Prodor u Indijski ocean
Vrijeme je brzo prolazilo. Mnogo br�e nego �to je to saveznicima bilo drago i br�e
nego �to su oni mogli obnoviti pretrpljene te�ke gubitke i uspostaviti neku snagu
koja bi uspje�no mogla zadr�ati protivnika. A Japanci su stalno nadirali dalje, i
njihove pripreme su jasno pokazivale da su im postignuti uspjesi otvorili �elju za
daljnjim osvajanjima. Dok su Nimitzovi nosa�i aviona u�inili dosta �tete i pokazali
japanskoj komandi da bi nadiranje prema jugoistoku bilo skop�ano s rizikom znatnih
borbi, dotle na zapadu nije bilo nikakva otpora. Japanski brodovi i flotni sastavi
upadali su daleko u Indijski ocean. Negdje nisu nai�li na bilo kakvog ozbiljnijeg
protivnika. No, u Indijskom oceanu operirale su i njema�ke podmornice i pomo�ne
krstarice. Da se sprije�i zabuna, podijeljen je Indijski ocean u dva dijela, jedan
je prepu�ten njema�kim, a drugi japanskim brodovima. Granica je bila 70� geografske
du�ine. Tako je gotovo cijela Indija bila u japanskoj operacijskoj zoni.
U svoju zonu Indijskog oceana poslali su Japanci ve�i broj podmornica, a onda su
odlu�ili napasti otok Cejlon.* Radi toga je isplovila 26. o�ujka iz Kendarija (na
otoku Celebesu) jaka japanska eskadra pod komandom
* Cejlon je bilo tada�nje ime otoka na kojem je poslije rata osnovana nezavisna
dr�ava �ri Lanka.
Britanski nosa� aviona Hermes, potopljen za vrijeme japanskog prodora u Indijski
ocean.
admirala Nagume. Sastojala se od 5 nosa�a aviona, 3 brza bojna broda, 3 krstarice i
9 razara�a. U indijski ocean upu�ena je jo� i jedna posebna eskadra, pod komandom
kontraadmirala Kurite, koja je imala 6 krstarica, nosa� aviona i nekoliko razara�a.
Za snabdijevanje ovih eskadri plovila je, daleko za njima, grupa od 6 tankera,
za�ti�ena s 3 razara�a.
Dva dana nakon �to su isplovile japanske eskadre, dobio je admiral Sommerville
(Samervil), vrhovni komandant britanskih snaga na Indijskom oceanu, obavje�tenje od
britanskog admiraliteta, da prema primljenim podacima treba o�ekivati japanske
napade na Cejlon. Sommerville je raspolagao s 3 zastarjela, ali jo� uvijek jaka
bojna broda, s malim nosa�em aviona Hermes od 10 000 tona s 20 aviona, 6 britanskih
i 2 nizozemske krstarice, kao i ve�im brojem razara�a i podmornica. U svrhu
poja�anja bila su na putu jo� 2 bojna broda i 2 velika nosa�a aviona, ali oni su
mogli sti�i tek slijede�eg mjeseca.
Primiv�i obavje�tenje od admiraliteta, tragao je Sommerville nekoliko dana pu�inom
Indijskog oceana, u o�ekivanju da �e prona�i neprijateljsku eskadru. Ali ona je jo�
bila daleko. Utro�iv�i ve�i dio goriva, britanska se eskadra povukla u pomo�no
upori�te na otocima Maledivi, oko 450 milja zapadno od Cejlona. Bio je 4. travnja
1942. Britanski brodovi bili su ve� cijeli dan zaposleni popunom svojih zaliha
goriva i vode. Izvi�a�ki avioni bili su neprekidno nad �irokim prostranstvi-
Britanski nosa� Hermes tone 9. IV 1942. na pu�ini Indijskog oceana, kod
Tricomallee-a, uni�ten japanskim napadom. Snimka je u�injena s japanskog aviona.
ma oceana u traganju za Japancima. Poslije podne toga dana javio je izvi�a� da je
japanska eskadra oko 400 milja jugoisto�no od Cejlona i da plovi prema otoku.
Britanski brodovi odmah su se spremili za akciju. Admiral Sommerville isplovio je
za kratko vrijeme s brodovima koji su zavr�ili ukrcavanje zaliha, a trebalo je da
ih ostali slijede nakon kratkog vremena.
Radio-telegrafski su obavije�tene baze na Cjelonu da predstoji napad. Glavna luka
toga otoka Colombo, a i druge manje luke bile su prepune brodova koji su se ovamo
sklonili. Poku�alo se da se svi brodovi najve�om brzinom odstrane i upute pu�inom
�to dalje iz podru�ja napada. Iako je bilo dovoljno vremena, jer su japanski avioni
napali tek u zoru slijede�eg dana, zateklo se u luci jo� 29 teretnih i nekoliko
ratnih brodova. Ali iznena�enje nije uspjelo. Pravovremeno obavije�teni, na otoku
su bili spremni za napad. Sva 32 lova�ka aviona bila su u zraku. No oni nisu
uspjeli zadr�ati napad. Bore�i se hrabro, sru�ili su preko 20 japanskih aviona, ali
je dvije te�ine britanskih lovaca tom prilikom stradalo. Japanske eskadrile probile
su se nad luku Colombo gdje su potopile razara� i pomo�nu krstaricu. Pou�eni
iskustvom Pearl Harbora, Japanci su veliku �tetu po�inili na brodogradili�nim
radionicama i skladi�tima baze.
Kratko vrijeme poslije zavr�enog napada javlja japanski izvi�a�ki avion da je
primijetio 2 britanske krstari-
Britanska te�ka krstarica C o r n vv a 11 tone u Indijski ocean nakon razornog
napada aviona s japanskog nosa�a S o r i u. i ova snimka potje�e iz japanskih
arhiva, jer je u�injena s japanskog aviona.
ce. To su bile te�ke krstarice Cornvvall (Kornvol) i Dorsetshire (Dorset�ir). Ove
krstarice plovile su punom brzinom prema zapadu, da se pribli�e eskadri admirala
Sommervillea. Ve� za kratko vrijeme pojavile su se eskadrile japanskih bombardera.
Japanska komanda �eljela je na svaki na�in uni�titi ove krstarice. To joj je i
uspjelo. Poslije neravne borbe obje su krstarice, pod neprekidnim udarcima aviona,
nestale pod pu�inom Indijskog oceana, a s njima je na�lo smrt u valovima i preko
400 ljudi njihove posade.
Da izbjegne sli�nu sudbinu, dr�ao je Sommerville svoju eskadru preko dana izvan
dometa japanskih izvi�a�a. Namjeravao je da se po no�i pribli�i i prihvati bitku.
Ali to mu nije uspjelo i, ne prona�av�i protivnika, povukao se opet na Maledive.
No, 4 dana poslije napada na Colombo izvr�ili su japanski avioni napad na
Trinkomali, po veli�ini drugo pristani�te na Cejlonu. Ni ovaj napad nije iznenadio
Britance. Njihovi lovci bili su u zraku, a ve�ina brodova je na vrijeme napustila
luku. Na taj na�in ne bi bilo velikog gubitka, da se neki brodovi, nisu prerano
vratili, smatraju�i da ne�e biti napada. Me�u njima je bio i nosa� aviona Hermes,
na koji se sru�ila ki�a bombi, pa je potopljen za nekoliko minuta. Isto tako su
potopljeni: 1 razara� njegove pratnje, 1 korveta, 1 pomo�ni radni brod i 1
trgova�ki brod. U zra�nim borbama sru�ili su Britanci jo� preko 20 japan-
Ameri�ki nosa� aviona H o r n e t, u trenutku uzlijetanja dvomo-tornih bombardera
za napad na Tokio.
skih aviona, izgubiv�i samo 9 lovaca. Eskadrila britanskih bombardera naletjela je
na veliki japanski nosa� Akagi ba� kad su se na njegovu palubu spu�tali njegovi
avioni. Ovu sjajnu priliku nisu uspje�no iskoristili, jer su sve njihove bombe
proma�ile. Zabuna, koja je u tome kriti�nom trenutku nastala na Akagiju, imala je
za posljedicu da nijedan od 9 britanskih bombardera nije bio o�te�en.
Izvr�eni napadi imali su za posljedicu da su sve baze britanske mornarice i
radionice u japanskoj zoni Indijskog oceana te�ko o�te�ene i za du�e vrijeme
onesposobljene. Pri tome su Japanci izgubili preko 50 aviona s odli�nim posadama,
�to je imalo velike posljedice na kasnije operacije. Dok se ovo zbivalo, brza
eskadra admirala Kurite hvatala je trgova�ke brodove uz isto�ne obale Indije. U
roku od tjedan dana od napada na Cejlon eskadre Kurite potopile su oko 100 000 BRT,
dok su istovremeno podmornice uz zapadne obale Indije potopile daljnjih 40 000 BRT
brodovlja. Japanci su bili odu�evljeni ovakvim uspjehom, unato� te�kim vlastitim
gubicima. Nisu ni slutili da im se sprema veliko iznena�enje. Jo� samo nekoliko
dana dijelilo ih je od toga, a eskadra iz Indijskog oceana vra�ala se ku�i, ne
znaju�i da �e ba� na vrijeme sti�i da dozivi ono �to su Amerikanci spremali. A
spremali su ve� gotovo puna 2 mjeseca.
U borbama za osvajanje jugoisto�ne Azije Japan je upotrebljavao i jake zrakoplovne
snage s kopnenih aerodroma, prebacuju�i ih na novo osvojene zra�ne baze odmah nakon
zauzimanja da bi bile �to bli�e ratnih operacija. Po nalogu �Koku Hombu�, to jest
glavnog �taba japanskog zrakoplovstva, u najkra�e vrijeme stizale su na novo
osvojene aerodrome pojedine ��utai�, to jest eskadrile borbenih aviona, da bi ubrzo
postigle snagu �sentai�, tj. snagu zrakoplovnog puka. Naj�e��e su u tim operacijama
upotrebljavani dvomotorni bombarderi M i c u b i � i i jednomo-tornl tipa
Nakad�ima. Slika pokazuje trenutak uzbune za polijetanje.
Tajni zadatak napada na Tokio
Bilo je to jo� u velja�i, kad je svima bombarderskim eskadrilama ameri�ke avijacije
pro�la okru�nica u kojoj se �tra�e dobrovoljci iz leta�kog satava za specijalan i
opasan zadatak�. Broj onih koji su se javili bio je velik, ali izabrano je tek
ne�to vi�e od stotinu. Poslani su na jedan aerodrom na Floridi. Kad su stigli,
komandant baze predstavio im je poru�nika Henrvja Millera, rekav�i: �Ovo je va�
instruktor. Slu�ajte ga u svemu i ne poku�avajte ni�ta razumjeti.�
Po�ele su naporne vje�be. Dobrovoljci su u�ili da se spu�taju �to polaganije i na
najmanji mogu�i prostor. Upotrebljavali su neprestano srednje dvomotorne bombardere
tipa B-25. Uvjeti su postajali sve te�i i odre�eni prostor sve kra�i. Onda su
premje�teni na drugi aerodrom i tamo je bilo jo� te�e. Na betonskoj pisti bile su
ozna�ene linije izme�u kojih se moralo sletjeti i uzlet-jeti. Prostor je bio vrlo
malen, tri puta kra�i nego �to bi bilo prijeko potrebno. Dobrovoljcima se �inilo
kao da ih dresiraju za cirkus. Ali sve je to imalo to�no odrede-
nu svrhu. Kad je obuka bila zavr�ene, svi su dobrovoljci ukrcani na nosa� aviona
Hornet.
To je bilo po�etkom travnja. Nitko jo� nije znao kakav zadatak predstoji. S paluba
nosa�a sklonjeni su avioni koji se obi�no upotrebljavaju na nosa�ima. Umjesto njih
ukrcani su bombarderi B-25. Ovako veliki bombarderi nisu jo� nikada upotrebljavani
na nosa�ima. Svaki je bio te�ak 11 tona, a krila su im str�ila preko rubova palube
nad bokovima broda. Odmah slijede�eg dana Hornet je isplovio iz San Franciska. Pred
zaljevom do�ekale su ga 2 krstarice koje su mu se pridru�ile kao pratnja. Ovaj mali
flotni sastav zaplovio je prema zapadu, a za njima su se polagano gubili obrisi
ameri�ke obale. Nitko jo� nije znao p �emu se radi.
Prema uputama, kapetan bojnog broda Mark Mitc-her (Mi�er), komandant Horneta, na
pu�ini je otvorio zape�a�enu kovertu u kojoj su bila nare�enja i upute za
izvr�avanje zadatka. Sada je tek bilo jasno o �emu se radi. Ne�to kasnije brodski
zvu�nici saop�ili su svrhu puta. Zadatak je da se brod privu�e na nekoliko stotina
milja od japanske obale, odakle �e bombarderi napasti Tokio. Ovo je prvi udarac u
glavu protivnika. Sada su i dobrovoljci znali �ta im predstoji i sada su razumjeli
�emu su slu�ile one naporne vje�be koje su im se �inile tako �udne.
Dok su se brodom prolamali usklici �hura� i dok su isti takvi usklici odjekivali s
prate�ih krstarica, kojima je vijest saop�ena signalnim reflektorima, komandant
Mitcher je razmi�ljao o tome kakvog ima smisla da se ovaj dragocjeni nosa� aviona
izlo�i tako velikoj opasnosti, da bi sa svega 16 bombardera izvr�io napad na Tokio,
koji ne mo�e pretrpjeti neke ozbiljne �tete od napada. Osobito ako se uzme u obzir
da je Amerika na Pacifiku raspolagala sa svega 4 ovakve jedinice. No njegova
komanda mislila je druk�ije. Ra�unala je da �e Japanci biti silno impresionirani
opasno��u za glavni grad i da �e za njegovu obranu povu�i znatan dio onih aviona
koji su predvi�eni da presijeku pomorski saobra�aj izme�u Sjedinjenih Dr�ava i
Australije. To je bio uvjet da se uop�e mo�e spasiti ova va�na komunikacija, jer su
ameri�ke snage bile preslabe da je brane na cijeloj liniji. Zato se moralo
riskirati.
Zapravo, rizik je bio jo� ve�i nego �to se �inilo. Na kocku je stavljen jo� jedan
nosa�. Iz Pearl Harbora je nekako u isto vrijeme isplovio nosa� Enterprise na
nepoznati zadatak. Plovilo se u pravcu sjeverozapada. Radoznalost je u posadi rasla
iz sata u sat. To se jo� pove�alo kad je brod po�eo na jednom podru�ju sjeverno od
Midwayskih otoka ploviti u velikom krugu na jednom mjestu. Svi su se pitali kakvu
to ima svrhu i kamo se �eli sti�i takvom plovidbom, utoliko vi�e �to je plju�-tala
ki�a, a veliki su valovi �ibali brod. Ali slijede�eg dana i to se objasnilo. U zoru
se pojavio tanker pra�en s 2 razara�a i na otvorenom moru izvr�en je pretovar
goriva na Enterprise, a ki�a i valovi nisu prestajali. Kraj takvih uvjeta trebalo
je mnogo pa�nje i vje�tine posade, da se na otvorenom moru obavi snabdijevanje
gorivom. Ali posada se �udila kad je Enterprise nastavio plovidbom u krugu. �ekao
je Hornet.
Stvarno, 14. travnja pojavio se Hornet. Novo iznena�enje za posadu Enterprisea bilo
je kad je vidjela velike bombardere na njegovoj palubi. Uzletanje takvih aviona s
nosa�a smatralo se nemogu�im. Zato nije �udo �to su zaklju�ili da je to samo
transport aviona koji �e jama�no biti iskrcan u nekoj udaljenoj bazi. Plovidba je
nastavljena prema zapadu. Dobrovoljci su na Hornetu nastavili s vje�banjem. Sada su
dobili jo� jednog novog instruktora. To je bio Jurika (�arike), nekada�nji pomo�nik
mornari�kog ata�ea u Tokiju. Kao odli�an poznavalac toga grada, tuma�io je
dobrovoljcima, pomo�u fotografija i karata, svaki detalj u gradu.
Bilo je predvi�eno da bombarderi B-25, pod komandom pukovnika Doolittlea (Dulitl),
polete u no�i izme�u 18. i 19. travnja i da jo� za vrijeme no�i napadnu Tokio. Ali
plan je bio poreme�en. U zoru, 18. travnja, eskadra je bila oko 700 morskih milja
isto�no od Tokija. U sumraku praskozorja krstarica Vincennes (Vinsinz), koja je
plovila naprijed, signalizirala je najednom da vidi japanski patrolni brod to�no u
pravcu eskadre, udaljen 2 milje. Viceadmiral Halsey odmah naglo skre�e cijelu
eskadru, smatraju�i da jo� nisu primije�eni. Odmah su uzletjeli avioni s
Enterprisea, koji je pratio eskadru ba� radi zrakoplovne za�tite, jer je Hornetova
paluba bila zakr�ena. Avioni su poletjeli u raznim prav-
cima da ispitaju okolno podru�je mora, jer je postojala opasnost da su u blizini i
drugi japanski brodovi. Stvarno su prona�li niz patrolnih brodova koji su,
vjerojatno, bili preure�eni od ribarskih brodova i svi snabdjeveni radio-stanicom.
Vrlo neugodna situacija. Budu li Japanci pravovremeno obavije�teni o eskadri, mo�e
akcija propasti!
Admiral Halsev nije htio gubiti vrijeme. Krstarice su topovima potopile redom 3
patrolna broda. Drugog izlaza nije bilo. Ali sada je bilo jasno da je japanska
komanda obavije�tena o pojavi nekih ameri�kih brodova, iako nije mogla iz toga
naslutiti kakav oni zadatak imaju. Moralo se raditi brzo. Dan je nalog bombaderima
B�25 da uzlete. Unato� velikim valovima i te�kom optere�enju aviona gorivom i
bombama, start je izvr�en velikom vje�tinom i bez nezgoda. �im su bombarderi bili u
zraku, ameri�ka je eskadra okrenula i punom brzinom nestala natrag prema istoku.
Bilo je jasno da �e japanski bombarderi u velikom broju tra�iti ameri�ke brodove da
ih napadnu. Ovu veliku opasnost trebalo je izbje�i.
Bombarderi se ne�e vi�e vra�ati na nosa�e, nego �e, izvr�iv�i zadatak nad Tokiom,
nastaviti put i spustiti se u Kini. Umjesto slijede�e no�i, bombarderi su se
pojavili nad Tokiom usred bijelog dana u podne. Upravo je bila zavr�ena velika
vje�ba protuavionske obrane. Sve izvi�a�ke stanice dr�ale su ovih 16 naoko
bezazlenih bombardera za zaka�njeli sastav iz programa vje�be. Tako su bombarderi
bez smetnji i bez stvaranja uzbune stigli na cilj. Tamo, tek �to su sirene objavile
svr�etak probne uzbune, �ivot je po�eo normalno te�i dalje. Iznena�enje je bilo
strahovito. U potpuno niskom letu, nad samim krovovima ku�a, grmjeli su motori
bombardera i praskale eksplozije ba�enih bombi. Ulicama je zavladala strahovita
panika. Prije nego �to se bilo tko sna�ao, bombarderi su ve� nestali prema zapadu.
Poslije punih 12 sati, od napu�tanja palube svog nosa�a aviona, stigli su usred
no�i nad predvi�eni aerodrom u Kinu. Zbog iznenadnog dolaska, koji je bio predvi�en
tek za slijede�i dan, nije bilo ni�ta spremljeno za spu�tanje. Utro�iv�i gorivo,
posade bombardera morale su
skakati s padobranima u tamu no�i. To su petorica platila glavom.
�teta koju je ovaj napad u�inio Tokiju nije bila velika, ali je utisak na japansku
komandu bio ogroman. Japanci nisu znali da su avioni poletjeli s nosa�a, nego su
mislili da su do�li �ak iz svojih baza na otocima Midvvav. Zato su ozbiljno
strahovali od opasnosti novih uzastopnih napada. Svrha napada bila je dakle u
cijelosti postignuta.
Pred vratima Australije
Prvobitni japanski plan bio je iscrpljen. Svi njegovi zadaci bili su ostvareni i
Japan je time do�ao u povoljan polo�aj. Posjedovao je sada silno bogate izvore
sirovina i mnogobrojne va�ne strate�ke polo�aje, razasute po svim dijelovima
zapadnog Pacifika i jugoisto�ne Azije. Pod takvim uvjetima Japan je imao dobar
izgled za trajnu obranu postignutih pozicija.
Ali, Japan se nije time zadovoljio. Veliki uspjesi koje je postigao i relativno lak
na�in, kojim je do�ao do tih uspjeha i mnogobrojnih bogatih posjeda, zavrtjeli su
glavu japanskom rukovodstvu koje je i ina�e patilo od grandomanije. Zato je
razumljivo �to Japanci nisu pomi�ljali na to da se zaustave na zavr�etku prvobitnog
plana. �eljeli su nova velika osvajanja.
U vezi s tim izra�eni su novi veliki planovi. Admiral Jamamoto zalagao se najvi�e
za zauzimanje Midvvav-skih otoka. Smatraju�i da mora do�i do odlu�ne bitke izme�u
ameri�ke i japanske flote, �elio je da to bude u podru�ju gdje �e japanska flota
raspolagati ne samo avionima svojih nosa�a, nego i avionima s kopnenih baza. Ove
baze bile bi na osvojenim Midvvavskim otocima. Bilo je, dodu�e, u japanskom �tabu i
ne�to realnih ljudi koji su upozoravali da su komunikacijske linije u osvojenim
podru�jima ve� postale vrlo duge i da to primorava flotu na odvajanje mnogobrojnih
brodova za njihovu za�titu. Isticali su da je Nova Gvineja gotovo
3 000 morskih milja udaljena od Tokija. Oni su isticali da se zbog uni�tenja
rafinerija mora sva nafta iz Indonezije prevoziti �ak u Japan na preradu, a onda
opet slati na tako velike udaljenosti za snabdijevanje isturenih baza. Ratoborni
�lanovi �taba bili su mnogo grlatiji, a onda su iskoristili napad na Tokio kao
dokaz da treba japanske posjede jo� dalje pro�iriti, jer su ameri�ke baze jo�
uvijek preblizu, kad njihovi avioni ugro�avaju prijestolnicu.
Usvojeni su planovi daljnjeg nadiranja s novim smje-lim osvajanjima. Prema tome,
trebalo je zauzeti Port Moresbv, u najudaljenijem podru�ju Nove Gvineje, i
prodrijeti u podru�je Solomonskih otoka. U slu�aju uspjeha nastavilo bi se
osvajanjem Nove Kaledonije, oto�ja Fid�i i Samoa. Tako bi bio ugro�en saobra�aj
izme�u Sjedinjenih Dr�ava i Australije. �tabovi su razradili sve detalje za
izvo�enje ovih planova. Ali tu su se ve� osje�ale posljedice dosada�njih, lako
postignutih uspjeha. Opijenost od pobjeda zahvatila je i najtreznije oficire. Nije
onda �udo �to ovi planovi nisu bili mnogo razra�eni, utoliko vi�e �to su, osim
svega, ra�eni i na brzinu.
Kod razrade plana u�injeni su mnogi propusti. Nisu dovoljno uzete u obzir
posljedice koje mogu nastati od tolikog prenapinjanja vlastitih snaga. Udaljenosti
izme�u Japana, podru�ja snabdijevanja sirovinama i podru�ja koja treba
snabdijevati, silno su porasle, porastao je i broj to�aka koje treba braniti, kao i
daljina komunikacijskih linija, a broj ratnih i transportnih brodova nije se u
istim razmjerima pove�avao. Pa�ljivi sastavlja�i plana morali bi se sukobiti s
postoje�im mogu�nostima japanske industrije kojoj kapaciteti nisu bili dorasli
ovako brzom pove�anju potreba. Sve to nije ostalo bez posljedica.
A to Japanci nisu primje�ivali niti su o tome vodili ra�una. Pri�li su ostvarenju
svojih planova. U me�uvremenu su na osvojenim otocima, najdalje isturenim u ju�ni
Pacifik, izgradili aerodrome i improvizirali baze. Postepeno su tamo prikupljali
brodove, vojnike, ratni materijal i sve ostalo. Ali ni Amerikanci nisu mirovali.
MacArthur stigao je u Australiju jo� 17. o�ujka i najve�om brzinom poduzeo je mjere
za obranu Australije.
Pogled na ameri�ki nosa� aviona Hornet. Na praznoj palubi vidi se, u sredini broda,
popre�na debela bijela crta koja razgra-ni�uje prednji dio palube za uzlijetanje i
krmeni dio za slijetanje. Desna slika snimljena je s aviona koji upravo slije�e i s
koje se vidi, lijevo iza ruba palube, oficir koji signalima rukovodi kretanje
aviona, a stoji ispred posebne plo�e koja pobolj�ava vidljivost signala.
Mnoga poja�anja upu�ena su u ugro�ena podru�ja, a druga su bila na putu. I
Amerikanci su izgra�ivali aerodrome na pogodnim mjestima, �to bli�e podru�ju
o�ekivanih borbi. Tako su kod Port Moresbvja izgradili aerodrom za �etveromotorne
bombardere. U tropskoj d�ungli, kod zaljeva Milne na krajnjem jugoisto�nom rtu Nove
Gvineje, izgra�en je tako�er aerodrom. Na mnogim ve�im otocima, razasutim po pu�ini
ju�nog Tihog oceana, uredili su hidroavionske baze s kojih su vr�ili daleka
izvi�anja hidroavionima velikog akcionog ra-diusa. Dvomotorni hidroavioni Catalina
i �etveromo-torni bombarderi B�17 vr�ili su stalna izvi�anja na udaljenosti i do
700-800 milja od svojih baza. U njihovom dometu bilo je �itavo podru�je sve do
Rabaula.
Japanci su, dakle, pri�li ostvarenju svojih planova. U Rabaul, gdje je bilo 70
aviona, stiglo je poja�anje od daljnih 90 aparata. Prvih dana svibnja 1942.
isplovile su grupe japanskih brodova na prve zadatke. Po obi�aju, Japanci su svoje
snage raspar�avali na vi�e grupa, od kojih je svaka bila odre�ena za izvr�avanje
pojedinih zadataka. Japanski je plan ponovno predvi�ao da se mnogo zadataka izvr�i
istovremeno. To je dalo dobre rezultate kod osvajanja jugoisto�ne Azije gdje je
protivnik bio iznena�en. Ovdje Japanci nisu smjeli ra�unati, s iznena�enjima, jer
je rat ve� bio u toku, pravac japanskih osvajanja mogao se unaprijed o�ekivati, a
protivnik je vr�io mnoga zrakoplovna izvi�anja. Zauzeti mnogim drugim zadacima,
Japanci su ovdje mogli odvojiti samo
eskadru skromnije snage. Viceadmiral Imoje, kome je bila povjerena komanda, nije
imao sjajne izglede.
Kako bi tek Imoje bio zabrinut da je znao da su Amerikanci u posjedu japanske
�ifre, a budu�i da su Japanci u svom radio-saobra�aju bili nedovoljno oprezni,
mogle su ameri�ke radio-stanice uhvatiti dio japanskih radio-poruka. Iz njihovog
de�ifriranja kao i iz primije�enih priprema bilo je Amerikancima jasno da se sprema
napad na Port Moresbv.
�ini se da su Japanci potcjenjivali protivnika. Nisu o�ekivali ja�i otpor, pa su
bili uvjereni u uspjeh i sa skromnim snagama, dok je glavne flotne snage admiral
Jamamoto skupio za glavni udar protiv Midwayskih otoka. Kroz tamnu no� flotni
sastavi viceadmirala Imoje plovili su prema odredi�tima. Plovili su u 5 pravaca. Po
jedna grupa bila je ore�ena za iskrcavanje na Tulagi i Moresby, manja grupa za
podr�ku kod iskrcavanja, jedna ja�a za za�titu od napada neprijateljske flote i, na
kraju, u pozadini grupa velikih nosa�a aviona sa za�titom. Osim toga, 7 je
podmornica razaslano u samostalno djelovanje.
Ameri�ka komanda jo� nije znala da je pokret japanske flote zapo�eo. U praskozorje
3. svibnja Japanci su se naglo iskrcali u zaljev Tulagi na otoku Florida, jednom od
Solomunskih otoka. Ovdje je ostala samo grupa odre�ena za ovo iskrcavanje, dok su
drugi flotni sastavi nastavili prema Port Moresbyju gdje se mogla o�ekivati ve�a
opasnost. Bilo je ve� ve�e istoga dana, kad je viceadmiral Fletcher, komandant
ameri�ke eskadre, dobio prvu vijest o iskrcavanju kod Tulagija. Bio je na za-
stavnom brodu eskadre, avio-nosa�u Yorktownu, udaljen 400 milja ju�no od Tulagija,
a brodovi su mu bili ba� zaposleni prekrcavanjem nafte za popunu zaliha. Drugi
nosa�, kojim je raspolagao, Lexington, bio je udaljen oko 100 milja. Trebalo je da
se ujutro oba nosa�a sa svojim za�titnim brodovima sastanu na prije dogovorenom
mjestu.
Primiv�i vijest o japanskom iskrcavanju, Fletcher je promijenio plan. Odlu�io se za
napad. Da ne bi skrenuo na sebe pa�nju radio-prislu�ne slu�be na japanskim
brodovima i odao svoj polo�aj, nije dopustio da se o tome obavijesti Lexington.
Imao je na raspolaganju ci-
Izvje�banost posade nosa�a aviona �esto je uvjet za uspjeh. Pogled na palubu
ameri�kog nosa�a na koji se sunovratni bombarderi spu�taju u brzom slijedu, poslije
izvr�enog napada, a posada palube brzo ih prihva�a i odstranjuje, da u�ini mjesta
slijede�ima.
jelu no� i to je �elio iskoristiti da se neprimjetno privu�e i u zoru napadne
Tulagi. Na mjesto gdje je bio predvi�en sastanak s Lexingtonom poslao je brod-
cisternu s porukom. Sa svojim jedinicama uputio se prema Tu-lagiju. Brodovi su
cijelu no� parali mirnu povr�inu mora brzinom od 27 �vorova.
No� se pribli�avala kraju. Za kratko vrijeme po�et �e svitati. To je bio �as kad je
trebalo raditi. Dok su na brodovima vr�ene posljednje pripreme, vrijeme se naglo
pogor�alo. Eskadra je u�la u podru�je zahva�eno jakom ki�om. Vidljivost je bila
slaba. To je veoma ote�avalo rad i moglo je biti opasno za uzletanje. Pitanje je
bilo i kakvo je vrijeme kod Tulagija i ho�e li otkriti neprijateljske brodove.
Za razmi�ljanje nije bilo vremena, jer svaki gubitak vremena imao bi za posljedicu
prekasno izvr�enje napada i propu�tanje najpovoljnije prilike u zoru. Zato se
Fletcher odlu�io da unato� lo�em vremenu prije�e u akciju. Od 72 aviona, koliko ih
je imao Yorktown, uzletjelo je 28 sunovratnih bombardera i 12 torpednih aviona. Od
aviona, koji su ostali na nosa�u, ve�ina su bili lovci koje je Fletcher zadr�ao za
vlastitu za�titu, dok su napada�ke eskadrile letjele bez za�tite.
Toga je jutra nad Tulagijem vladao mir. U zaljevu su le�ali usidreni brodovi, a
posada se odmarala od napo-
ra pro�lih dana koje su proveli u napornom radu na iskrcavanju. Ovdje je vrijeme
bilo mirno i vrlo lijepo, �to nije bilo povoljno za napad. No, Japanci nisu
o�ekivali napad i osje�ali su se sigurni, ra�unaju�i da su jake snage njihove flote
daleko ispred njih na putu za Moresbv. Zato je njihovo iznena�enje bilo veliko.
Amerikanci su ga dobro iskoristili i napad su jo� dva puta ponovili. Ba�eno je 76
bombi od 450 kg i lansirano ukupno 22 torpeda. Potopljen je razara� Kikusuki, 3
velika minolov-ca i jo� 4 broda, dok je o�te�en veliki minopolaga� Oki-no�ima od 4
400 tona, a uni�teno je i nekoliko hidroaviona.
Dok se ovo doga�alo, plovili su japanski sastavi, odre�eni za napad na Moresbv
to�no prema jugu, plove�i u pravcu Rabaula, da obi�u isto�ni kraj Nove Gvineje i da
s jugoistoka napadnu Moresbv. Eskadra japanskih nosa�a aviona bila je daleko od
njih, obilaze�i Solo-munske otoke s istoka, da poslije obilaska o�tro skrene prema
zapadu, u namjeri da se pribli�i Novoj Gvineji. Japanci nisu znali gdje su ameri�ke
snage, a ni Amerikancima jo� nije uspjelo otkriti polo�aj protivni�kih flotnih
sastava. Jedni i drugi o�ekivali su pojavu neprijatelja, ali on je objema stranama
bio jo� nevidljiv. Komandanti i �tabovi bili su na obim stranama u napetoj
neizvjesnosti, o�ekuju�i uzbu�eno bilo kakvu vijest svojih izvi�a�a.
U zoru, 5. svibnja, sastale su se grupe Yorktown i Le-xington, i eskadra krstarica.
Sada je Fletcher imao na okupu 2 nosa�a aviona, 6 ameri�kih i 2 australske
krstarice, i ve�i broj razara�a. Bio je spreman da napadne Japance, da bi osujetio
njihovo novo osvajanje. Sve je zavisilo od toga, da se na vrijeme otkriju
neprijateljski brodovi i napadnu jo� na otvorenom moru. Fletcher je ra�unao na
te�ko�e koje �e za japansku flotu nastati time, �to je optere�ena ve�im brojem
sporih transportnih brodova.
Ali, gdje je protivnik? Nije se smjelo dopustiti da pro�e naopa�en. Izvi�a�ki
avioni bili su stalno na letovima. I mnogobrojni avioni s kopnenih baza, naro�ito s
aerodroma na Novoj Gvineji, grozni�avo su ispitivali morsku pu�inu. Dan je odmicao,
a nikakve vijesti nisu do-lazile._Admiral je �etao po svojoj radnoj sobi, a �lanove
njegovog �taba po�ela je hvatati zabrinutost. Ni od kuda nikakve vijesti. Admiral
je bio ljut.
�Moramo prona�i protivnika�, rekao je. �Tako veliki broj brodova ne mo�e biti
nevidljiv. Sigurno je da su japanske eskadre na pu�ini ovog dijela Tihog oceana.
Ali gdje su? To moramo znati, da bismo mogli odrediti pravac na�eg kretanja i
preprije�iti neprijatelju put.� Uzalud se admiral ljutio, uzalud su poo�trena
nare�enja izvi�a�kim snagama. Ni�ta, i opet ni�ta. A sli�no je bilo i na japanskoj
strani. Eskadra japanskih nosa�a ve� je u to vrijeme zaobi�la Solomunske otoke i
plovila prema zapadu. I Japanci su pretpostavili da je u tome podru�ju ameri�ka
eskadra, pa je za njih bilo va�no da je otkriju na vrijeme. Samo u tom slu�aju
mogli su sprije�iti napad na svoje transportne brodove koji su plovili prema
Moresbvju. Zato su i Japanci vr�ili izvi�anja, ali ne s avionima sa svojih nosa�a.
S njihovih paluba nije uzletio nijedan avion. Njih su dr�ali u pripremi samo za
borbu. Izvi�anja su vr�ili hidroavioni s prate�ih krstarica. No te mogu�nosti nisu
bile velike, jer je u eskadri nosa�a, osim samih nosa�a Zuikaku i Sokaku (svaki sa
63 aviona), bilo jo� �est razara�a i te�ke krstarica Mioko i Haguro. Svaka od ovih
krstarica imala je po 4 hidroaviona, dakle ukupno 8 aparata za izvi�anje.
Obje eskadre u neizvjesnosti o protivniku, koji se nigdje nije pojavljivao, a
o�ekuju�i da predstoje naporne akcije, pri�le su popunjavanju svojih zaliha goriva.
Tako se desilo da su u isto vrijeme obje eskadre na otvorenom moru prekrcavale
naftu s brodova-cisterni. I pored svega izvi�anja i napetog o�ekivanja vijesti o
protivniku, nijedan od njih nije znao kako su blizu jedan drugom. Udaljenost je
me�u neprijateljskim eskadra-ma, koje su bezazleno ukrcavale naftu, iznosila 70
milja! Da su obje eskadre plovile punom brzinom jedna prema drugoj, mogle su do�i
na domet topova za manje od sat plovidbe. Toga se dana slu�aj grubo na�alio s oba
protivnika.
�udne slu�ajnosti nisu bile time iscrpljene. Zavr�iv�i ukrcavanje nafte, ameri�ka
je eskadra nastavila put prema zapadu, dok je tanker Neosho, u pratnji jednog
razara�a, odlazio prema jugu. Japanski izvi�a�ki avion
opazio je u zoru slijede�eg dana (7. svibnja) ova 2 broda i javio svojoj eskadri
njihov polo�ai i pravac plovidbe. Ali Japanci na ovom avionu imali su �prevelike
o�i� od uzbu�enja, pa su, umjesto tankera s razara�em, prijavili nosa� u pratnji
krstarice.
Kad je admiral Takagi, komandant japanske eskadre, primio ovu vijest, mislio je,
pod utiskom o�ekivanja susreta s glavnim snagama protivnika, da je izvi�a�ki avion
otkrio glavnu ameri�ku eskadru. Ovo je bila kobna gre�ka. S japanskih nosa�a
uzletjelo je odmah 60 bombardera u napad. Admiral Takagi htio je da prvi udarac
bude uni�tavaju�i.
Napad ovakvih silnih snaga naletio je na dva bezna�ajna ameri�ka broda kao
uni�tavaju�a oluja. Oni su poku�ali izbje�i svakojakim skretanjem i da sprije�e
protivnika neprekidnom vatrom svojih malobrojnih protuavionskih topova. Ali sva
hrabrost nije mogla biti od koristi, jer je nadmo� napada�a bila strahovita. Bombe
su plju�tale kao ki�a. Za kratko vrijeme razara� je dobio nekoliko punih pogodaka
te�kih bombi, predvi�enih za napad na velike brodove. Prelomio se na dvoje i dok je
naglo tonuo, do�lo je do eksplozije municije. Tanker Neosho, onaj isti koji se
onako hrabro i pribrano izvukao iz Pearl Harbora, za vrijeme iznenadnog japanskog
napada, sada je bio osu�en na propast. Te�ko o�te�en bombama, bio je sav obavijen
crnim dimom po�ara nafte koja je jo� preostala po njegovim skladi�tima. Japanski
bombarderi, zadovoljni svojim uspjesima, napustili su boji�te. Ali Neosho nije tako
brzo potonuo, nego se dr�ao na vodi jo� 4 dana.
Te�ka zabuna Japanaca, koji su bezna�ajnu grupu dr�ali za dio glavnih protivni�kih
snaga, bila je za Amerikance vrlo povoljna. Dok su Japanci bili zauzeti ovim
napadom, ostala je glavna eskadra s ameri�kim nosa�ima neopa�ena. Ve� tokom
proteklog dana po�ele su stizati nejasne i zbrkane vijesti ameri�kih izvi�a�kih
aviona koji su s kopnenih aerodroma ispitivali velik dio pu�ine i primijetili grupu
japanskih brodova. To je bio sastav koji je plovio direktno iz Rabaula za Moresbv.
Nepotpune i slabe vijesti izvi�a�kih aviona onemogu�ile su admiralu Fletcheru
pregled situacije.
Tek 7. svibnja poslije spomenutog ukrcavanja nafte, stigla je vijest koja je to�no
javljala polo�aj i pravac kretanja japanskih brodova. To je bila grupa odre�ena za
za�titu desantnih snaga od napada ameri�ke flote. To su bile 3 te�ke krstarice,
razara� i laki nosa� aviona Soho, koji je imao 21 avion.
No slu�aj je toga dana bio stalno raspolo�en za �alu. Ameri�ki izvi�a�ki avioni
dali su isto tako neto�ne podatke, daju�i obavje�tenje da su u sastavu 2 velika
nosa�a aviona. Sad su opet Amerikanci mislili da se tu nalaze glavne japanske
snage. Punom brzinom zaplovila je ameri�ka eskadra u ozna�enu pravcu. S udaljenosti
od 200 morskih milja poslao je Fletcher u napad 93 aviona. Istovremeno odvojio je 3
krstarice koje je pod komandom britanskog kontraadmirala Cracea (Krejs) poslao da
napadne transportne brodove �to su, prema obavje�tenjima, plovili u posebnom
konvoju ne�to dalje. Stvarno taj konvoj od 14 brodova bio je pra�en lakom
krstaricom Jubari sa 6 razara�a i 6 velikih minolovaca. Njegova sudbina bila bi
zape�a�ena da se na�ao pod te�kim topovima krstarice kontraadmirala Cracea.
Dok su krstarice plovile prema udaljenom konvoju, ameri�ki avioni stigli su nad
japansku za�titnu eskadru. Pod utiskom obavje�tenja da �e nai�i na te�ke nosa�e,
svi su ameri�ki bombarderi svoj napad upravili na Soho. Ovaj laki nosa�, slabe
konstrukcije, bio je mnogobrojnim bombama i torpedima doslovno raznesen u komade.
On je smjesta potonuo s najve�im dijelom posade i svim avionima. Procjenjuju�i
njegovu veli�inu, ameri�ki izvje�taji su javili da je potopljen veliki nosa�
Riukaku koji uop�e nije bio prisutan.
Amerikanci su propustili dobru priliku da napadnu i krstarice koje su pratile Soho.
Zaneseni napadom na ovaj nosa�, oni su mu dali snagu udarca nekoliko puta ve�u nego
�to je bilo potrebno. Mogli su ga potopiti i s jednom �etvrtinom aviona i bombi
koje su upotrebili, dok su tri �etvrtine mogli ostaviti za napad na krstarice. Ovo
i sli�na iskustva bili su uzrok �to su Amerikanci kasnije, pri ovakvim napadima na
flotni sastav, odre�ivali posebnog oficira koji je u po�etku napada, na licu
mjesta, vr�io izbor brodova koje treba napasti i raspo-
re�ivao eskadrile za napad. Time se �eljelo izbje�i da se snaga napada utro�i na
manje brodove, a da va�nije jedinice protivnika izbjegnu uni�tenje.
�im je izvr�en napad na Soho, u kome su Amerikanci izgubili samo tri aviona,
admiral Imoje naredio je de-santnom konvoju, koji vi�e nije bio daleko, da smjesta
okrene i da se povu�e, dok se ne vidi kako je neprijatelj jak i �ta namjerava. To
je spasilo konvoj, jer ga na taj na�in krstarice admirala Cracea nisu mogle
prona�i. Krstarice su pretra�ivale morsku pu�inu u podru�ju gdje su o�ekivale da bi
se konvoj mogao pojaviti, ne znaju�i da je on prevalio ve� znatan put, udaljuju�i
se prema sjeveru. Na tom krstarenju ovu grupu su napali japanski avioni, a ne�to
kasnije su je zabunom napali i ameri�ki avioni s kopnenih baza. Ne u�iniv�i ni�ta,
krstarice su se poslije uzaludnog tra�enja povukle prema jugu.
Bitka bez topova na Koraljnom moru
Velika zbrka valdala je tih dana u podru�ju Koralj-nog mora. Ne samo da ni�ta nije
i�lo kako treba, nego je sve i�lo ba� onako kako ne treba. Neto�ni podaci s
izvi�anja, zabune aviona, bezuspje�no tra�enje protivnika koji je �esto bio i u
neposrednoj blizini, a da i ne govorimo o slu�ajnostima koje su se �esto grubo
na�alile s objema stranama. Kako je po�ela, tako se zbrka i nastavila.
Cijeli dan nastavili su izvi�a�ki avioni jedne i druge strane tra�iti protivnika.
Ali kao da su bili nevidljivi, protivnici se nisu mogli na�i. Avioni jedne i druge
strane susretali su se nad pu�inom, pa je povremeno dolazilo i do �estokih zra�nih
borbi. To je sve dokazivalo da su i nosa�i obiju strana me�usobno malo udaljeni.
Ali gdje su, to se samo naslu�ivalo. Ni�ta se nije ta�no znalo i sva su izvi�anja
bila uzaludna.
Pogled na japanski nosa� aviona Sokaku s jedne i s druge strane. Istog tipa bio je
i Z u i k a k u. Oba su zavr�ena 3 mjeseca prije napada na Pearl Harbor. Istisnina
25 675 t standard, odnosno 31 300 t u punom optere�enju. Nosili su po 84 aviona. S
5 150 t goriva imali su atutonomiju 9 700 milja kod 18 �vorova brzine. Posada 220
oficira i 1 580 ostalih sa zarakoplovnim osobljem. Turbine snage 160 000 KS davale
su brzinu 34,2 �vorova.
Zapravo, prirodni su uvjeti onemogu�ili da se na�u brodovi-nosa�i. Vrijeme, koje je
nad �irokim prostranstvima Koraljnog mora bilo prili�no lijepo, na nekim ogromnim
podru�jima bilo je poreme�eno olujnim oblacima i povremenom ki�om. Ba� ta podru�ja
slabe vidljivosti sakrivala su jednu i drugu grupu brodova.
Spu�talo se ve�e i postajalo je sve mra�nije. Avioni su jo� uvijek grozni�avo
tra�ili protivni�ke brodove. Spu�tanje aviona, koji su se vra�ali, moralo se vr�iti
na palube nosa�a ve� kad je pao potpuni mrak. U to vrijeme bile su obje grupe
brodova tako blizu jedan drugoj, da ih nije dijelilo vi�e od nekoliko desetina
milja. To je stvorilo zabunu kod nekih japanskih pilota koji su nadlijetali
Yorktown i Lexington, kad su se na njih, pomo�u slabih signalnih svjetala spu�tali
ameri�ki avioni. Japanski avioni mislili su da su to njihovi vlastiti nosa�i, pa su
se i oni po�eli spu�tati na palubu. No ni Amerikanci nisu u po�etku primijetili da
su to neprijateljski avioni, nego tek pri samom manevru sletanja, kada su Japanci
upotrebili svoje ne�to druk�ije svjetlosne signale.
Shvativ�i da su neprijateljski avioni u najve�oj blizini brodova, posade su s
automatskih malokalibarskih topova otvorile na njih vatru, ali budu�i da su se
istovre-
Kretanja japanskih flotnih snaga u osvajanju Indonezije.
meno spu�tali i ameri�ki avioni, pucali su i na njih. Nastala je zabuna. Posade
japanskih aviona bile su iznena�ene, jer su mislili da vlastiti brodovi pucaju na
njih. Posade ameri�kih aviona bile su jo� vi�e iznena�ene, jer su po signalima bile
sigurne da se spu�taju na svoje brodove i nisu mogle shvatiti za�to se na njih
puca. Na brodovima vi�e nisu raspoznavali avione i pucali su u svim pravcima.
Avioni su u zraku gusto letjeli u svim di-
Lova�ki avioni tipa VV i 1 d c a t, uzlije�u s palube ameri�kog nosa�a Enterprise.
jelovima neba nisko oko nosa�a, sprije�eni da se na njih spuste. Pri tome su se
susretali u zraku s protivni�kim avionima, ali nisu mogli znati treba li da
napadaju ili brane brodove ispod sebe. Zabuna je bila tolika, da nitko vi�e nije
znao tko je tko i �to treba raditi.
�ivi radio-telefonski saobra�aj Amerikanaca slu�ajno se odvijao na valu na kome su
radio-stanice japanskih nosa�a navodile vlastite avione na mjesto spu�tanja. Time
su Amerikanci, nehotice, prouzro�ili japanskim avionima tako velike te�ko�e u
pronala�enju svojih nosa�a, da su im gotovo onemogu�avali spu�tanje. Polo�aj je bio
tako te�ak, da je japanski admiral bio prisiljen narediti da se upale reflektori,
da bi omogu�io orijentaciju i povratak svojih aviona. Bilo je to u posljednjem
trenutku, jer je u op�oj zabuni izgubljeno preko 10 japanskih aviona.
Na ameri�kom nosa�u Lexington mogli su na radaru lijepo pratiti japanske avione
kako gusto kru�e oko svojih nosa�a i nestaju s radara, pri spu�tanju. Udaljenost do
japanskih nosa�a, mjerena na radaru, bila je svega 30 milja. Admiral Fletcher nije
bio dovoljno siguran u spremu i snala�ljivost svog sastava, pa se nije htio
upu�tati u no�nu borbu. Zato je odlu�io da zadr�i sve brodove na okupu, spremne za
bitku slijede�eg dana. Do iste odluke do�ao je i japanski admiral. Objema stranama
bilo je jasno da sutra predstoji te�ka i odlu�na bitka. U toku no�i protivni�ke
eskadre su se me�usobno
Grupa ameri�kih aviona u letu visoko iznad nosa�a aviona koji se vidi dolje, na
pu�ini Koraljnog mora, u pratnji razara�a.
udaljavale vi�e, jer su Japanci plovili prema sjeveru, a ameri�ka je eskadra uzela
pravac prema jugoistoku.
Jo� prije nego �to je svanulo, izvi�a�ki avioni jedne i druge strane bili su ve� u
zraku. To je bilo 8. svibnja 1942, datum koji �e ostati upisan me�u najzna�ajnijim
danima pomorske povijesti, jer je donio pojavu nove taktike pomorske borbe. Bilo je
8 sati i 30 minuta kad su izvi�a�i jedne i druge strane otkrili protivni�ke
brodove. Udaljenost me�u eskadrama bila je oko 200 milja. Snage protivnika bile su
prili�no podjednake. Naro�ito to va�i za zrakoplovne snage, jer su Amerikanci imali
122 aviona prema 121 japanskih.
Prvi su u napad po�li ameri�ki avioni, i to oni s Yorktowna. Ve� u 10 sati i 30
minuta bila je prva grupa od 24 bombardera, 6 lovaca i 9 torpednih aviona nad
japanskim nosa�ima. Jedan od dva japanska nosa�a, Zuikaku, izgubio se iz vida,
uploviv�i u neproziran pljusak ki�e, dok su s drugog, Sokaku, uzletjeli lova�ki
avioni. Ameri�ki avioni usmjerili su napad na ovaj brod. U uzbu�enosti borbe
torpedni avioni su prerano izbacili torpeda u prevelikoj udaljenosti od broda, pa
ih
Japanski nosa� aviona Soho, razaran te�kim bombardiranjem za vrijeme bitke u
Koraljnom moru. Ne�to poslije ovaj je brod potonuo.
je Sokaku izbjegavao naglim zaokretom. Poku�ao je izbje�i i bombe, ali je dobio dva
puna pogotka. Dok mu je jedna bomba raznijela prednji dio palube za uzletanje i
tako onemogu�ila daljnje uzletanje aviona, druga je izazvala veliki po�ar benzina.
Zadnji dio palube jo� je bio u mogu�nosti da dopusti sletanje aviona.
Ne�to kasnije napali su Sokaku i avioni s Lexingto-na, no ni oni nisu bili sretne
ruke u napadu. Nijedan torpedo nije pogodio cilj, a od svih bombi samo je jedna
pala na Sokaku i jo� ga te�e o�tetila.
U me�uvremenu odvijao se napad japanskih aviona. Japanski avioni mimoi�li su se s
ameri�kim. Obje grupe letjele su protivnim pravcima, svaka sa zadatkom da napadne
neprijateljske nosa�e. Japanci su izvr�ili napad s 33 bombardera i 18 torpednih
aviona, a kao za�tita pratilo ih je 18 lovaca. Na ameri�koj strani izvr�enje velik
propust u obrani. Unato� tome �to se ve� dan ranije mogao sa sigurno��u o�ekivati
japanski napad, a on je, �tavi�e, do�ao ba� i u o�ekivano vrijeme, nije lova�ka
obrana pru�ila nikakav otpor. De�urna eskadrila lovaca, koja je bila u zraku,
utro�ila je ve� sve zalihe benzina i morala se vratiti. Druga grupa lovaca,
odre�ena da je zamijeni, nije jo� bila uzletjela. Tako su japanski avioni mogli
nesmetano prije�i u napad.
Grupa ameri�kih sunovratnih bombardrera, tipa Dauntless, u letu.
Za Lexington su nastali te�ki tenuci. Napad je bio upravljen samo na njega.
Neometani torpedni avioni mogli su da izvr�e napad po svim pravilima klasi�ne
taktike. Podijeliv�i se u grupe, oni su istovremeno napali s raznih strana. Ogroman
brod od 33 000 tona, jedan od dva do tada najve�a nosa�a aviona na svijetu, te�ko
je skretao da bi izbjegao torpeda. Nije bilo lako promijeniti smjer ovako golemoj
masi �elika koju su pokretali strojevi od 180 000 KS.
Japanski torpedni avioni zaletali su se dosta blizu Le-xingtonu. Unato� jakoj vatri
protivni�kih topova, i s brodova njegove pratnje, japanski su avioni hladnokrvno
ulazili u opasnost i u podesnom trenutku iz niska leta izbacivali torpeda. Uzbu�eni
glas osmatra�a u kratkim vremenskim razmacima javljao je komandnom mostu o
pribli�avanju torpeda. Sam komandant broda napregnuto je promatrao napad, da bi
mogao smjesta izdavati potrebna nare�enja, jer su sekunde mogle biti odlu�uju�e. Na
povr�ini mora pjenu�avi tragovi torpeda brzo su jurili prema brodu. Dva su i�la
sada na njega. Ponovni poku�aj brzog skretanja bio je izveden prekasno. Svima je
zastao dah. Jo� samo nekoliko desetaka in^tara^^h^o^lTje^d^Drod^^v^u^�^k^^
Prizor iz bitke u Koraljnom moru: u daljini vidi se ameri�ki nosa� aviona L e x i n
g t o n, zahva�en eksplozijama bombi s japanskih aviona.
ziju i posljedice. Pjenu�avi tragovi do�li su do broda. Sada �e biti eksplozija!
Ali ni�ta se nije dogodilo.
Ne vjeruju�i, ljudi su na Lexintonnu nepomi�no ostali u napetu o�ekivanju. Nekoliko
trenutaka kasnije pjenu�avi tragovi pojavili su se na drugoj strani broda, ali sada
su se udaljavali. Uzdah olak�anja pratio je ova torpeda koja su, preduboko
pode�ena, projurila ispod broda. Ali sre�a je bila kratkotrajna. Ve� su druga
torpeda jurila prema brodu. Ovoga puta nije ih se moglo izbje�i. Dvije jake
eksplozije zaorile su se jedna za drugom i dva velika stupa vode digla su se kod
pramca i na sredini broda.
Gotovo u isto vrijeme iz visokih oblaka strmo su jurili japanski sunovratni
bombarderi. Te�ke bombe padale su u vodu oko Lexingtona. Dobio je 2 puna pogotka,
�to se moglo smatrati sre�om kod tako o�trog napada. Svega 20 minuta kasnije od
naleta prvih japanskih aviona, borba je bila zavr�ena. Napad je do�ao i pro�ao kao
stra�an uragan. Lexington je bio nagnut 7 stupnjeva na stranu. Veliki prodor vode
kroz rupe, koje su na njegovu boku razderala torpeda, poplavio je mnogo prostorija
u brodu, me�u ostalim i 3 kotlovnice. Na tri mjesta u brodu je bjesnio te�ki po�ar.
Posada se po�rtvovno borila da spasi brod. Daljnji prodor vode je zadr�an, a
sprije�eno je i �irenje po�ara. Bilo je mnogo iz-
Za vrijeme bitke u Koraljnom moru ameri�ki nosa� L e x i n g -t o n, zahvatio je
po�ar. Jedan razara� pribli�ava mu se radi pomo�i.
gleda da �e se brod izravnati i omogu�iti spu�tanje aviona.
Drugi nosa�, Yorktown, pro�ao je mnogo bolje. Bio je pogo�en samo jednom bombom, a
po�ar, koji je od toga nastao, brzo je uga�en. Uzletanje i spu�tanje aviona moglo
se na njemu obavljati bez smetnje. Na Lexingto-nu je borba s po�arom tekla dalje,
ali je postepeno savladan. I u kotlovnicama je uspjelo spasiti situaciju. Poslije
nekoliko sati te�kih napora brod je bio spa�en i doveden u prili�no normalno
stanje. Posada je odahnula, a pramac je brzo sjekao pu�inu opet s 20 �vorova. Svi
su mislili da su te�ko�e toga dana zavr�ene. Ali gorko su se prevarili.
Nitko nije primijetio da se u donjim prostorijama broda sve vi�e sakupljaju
benzinske pare. Nije poznato je li bio o�te�en neki benzinski cjevovod ili
rezervoar benzina. Pare opasnog avionskog visokooktanskog benzina miljile su
hodnicima i prostorijama na dnu broda. Na nesre�u, tu je bio u pogonu elektri�ni
generator, a �etkice na njegovu kolektoru jako su iskrile. To je bilo dovoljno da
izazove katastrofu. Strahovita eksplozija bezinskih para potresla je cijeli brod.
Planuo je novi po�ar, strasniji nego prije, a brojne eksplozije ponavljale su se
uzastopce.
Posada, koja je bila umorna i iscrpljena od napada i napora oko spa�avanja broda,
ponovno je potr�ala u borbu protiv po�ara. To je sada bilo mnogo te�e, jer je
Ameri�ki razara� se potpuno pribli�io nosa�u L e x i n g t o n, koji se bori s
po�arom izazvanim bombama japanskih aviona u napadima bitke u Koraljnom moru.
gotovo sav vatrogasni ure�aj broda bio od eksplozije o�te�en ili uni�ten. Razara�i
njegove pratnje pri�li su mu sasvim blizu i pomogli su svojim mlazovima vode
ga�enje po�ara. Sati su prolazili, a po�ar je bjesnio nesmanjenom �estinom. Jedna
od glavnih strojarnica morala je biti napu�tena, jer je �eli�na pregrada postala
sasvim bijela, toliko se usijala. I drugi dijelovi broda bili su u�areni. Vide�i
te�inu situacije, poslije punih 5 sati borbe s po�arom, komandant je naredio da
osoblje napusti kotlovnice i ma�inski prostor. Bio je posljednji �as, jer tek �to
je telefonski nalog prenesen u donje prostorije broda, do�lo je do eksplozije
torpeda koja su bila na brodu, zbog vru�ine od po�ara. Ova eksplozija uni�tila je
telefonske ure�aje, ali ina�e nije prouzrokovala opasna o�te�enja.
Po�ar se sve vi�e �irio i uve�e je zahvatio ve� gotovo sav brod. Nije preostalo
drugo, nego da se brod napusti. To se obavljalo u punom redu, iako je posade bilo
gotovo 3 000 ljudi. Kad se spu�tao mrak, uz strahovite eksplozije, sav u po�aru
nestao je ovaj veliki nosa� u dubinama Koraljnog mora. Time je zavr�ena i pomorska
bitka u Koraljnom moru, prva bitka u pomorskoj povijesti, u kojoj nije do�lo do
sukoba brodova i u kojoj nije ispaljen nijedan topovski metak, niti lansiran bilo
kakav torpedo s nekog broda na drugi, protivni�ki brod. Svi udarci naneseni su
avionima, a brodovi su ostali daleko izvan vidika i dometa najte�ih topova. Samo su
protuavionski topovi bili u djelovanju, radi obrane od avionskih napada, koji su
donijeli te�ke bombe,
a torpeda su zamijenila protivni�ku artiljeriju i torpedne juri�e razara�a.
Nova taktika mnogo se razlikovala od do tada uobi�ajenih metoda pomorske borbe, ali
je pokazala izvanredno velike uspjehe i imala dalekose�ne posljedice na daljnji
razvoj pomorskog ratovanja. U ovoj borbi Amerikanci su pretrpjeli te�e gubitke i
postigli manje takti�ke uspjehe od Japanaca. Bitka je imala naoko neodlu�an ishod,
jer su se obje grupe povukle, svaka prema svojim bazama. Ali, zapravo je to bio
strate�ki uspjeh ameri�ke flote, jer je to bila prva bitka ovoga rata, u ko-
4F
Posljednji trenuci ameri�kog nosa�a aviona Lexington, mnogobrojna posada napu�ta
ga, spu�taju�i se uzetima u more.
mm1
Kraj ameri�kog nosa�a aviona L e x i n g t o n. Eksplozija razara ovaj veliki brod,
poslije bitke u Koraljnom moru.
Spa�avanje pre�ivjelih s ameri�kog nosa�a aviona L e x i n g -ton.
joj Japanci nisu postigli odlu�uju�u pobjedu. �tovi�e, svi su se japanski brodovi i
sve eskadrile povukle, ne iz-vr�iv�i planirani napad na Moresbv. Time je Australija
bila spa�ena.
VELIKI PREOKRET
Pobjeda obavje�tajne slu�be
Japansko napredovanje u ju�nom Pacifiku bilo je zaustavljeno. Poslije bitke u
Koraljnom moru nije se vi�e osje�ao japanski pritisak prema Australiji. Japanski se
brodovi nisu pojavljivali, nikakva iskrcavanja nisu provedena, niti su izvi�a�ki
avioni mogli primijetiti neke koncentracije japanskih snaga, iz �ega bi se moglo
naslutiti da se sprema kakav napad u tom podru�ju. Ni u drugim podru�jima ve�
nekoliko tjedana nije se osje�alo nikakvo djelovanje japanskih ratnih brodova.
U ameri�koj komandi pacifi�ke flote na Havajima nisu se ovim prividnim mjerama
zavaravali. Ameri�ki admirali razmatrali su polo�aj i do�li do zaklju�ka, da se ne
mo�e o�ekivati dugo mirovanje Japanaca. Jasno je, mislili su oni, da se mora za
kratko vrijeme o�ekivati novi napad. Upravo ovaj prividni mir to dokazuje. Ratni
brodovi nisu ni u kakvim akcijama i zato je vjerojatno da se spremaju i prikupljaju
za novi napad.
Polo�aj je zabrinjavao. Ameri�ka flota jo� se uvijek nije oporavila od
katastrofalnih gubitaka u Pearl Harboru. Za obranu bile su na raspolaganju dosta
slabe snage. Neki izgled u uspjeh mogao se pod takvim okolnostima o�ekivati samo
ako se unaprijed mogu znati japanske namjere i na vrijeme izvr�e pripreme za
obranu. To je sada za ameri�ku komandu bio najva�niji problem. Trebalo je pod svaku
cijenu doznati japanske namjere. Obavje�tajna slu�ba radila je grozni�avo i nikakvi
napori nisu se �alili. Radio-prislu�na slu�ba poja�ana je i neprekidno su ameri�ke
radio-stanice pratile i hvatale sve japanske radio-brzojave.
Stvarno, ameri�ki admirali nisu se varali. Japanska flota u�urbano je vr�ila
planove za novi udar. Mada prvi
Japanska krstarica S u z u j a, tipa IVI o g a ni i.
dio novoga japanskog plana, tj. zauzimanje Nove Gvineje i otvaranje puta prema
Australiji, nije uspio, Japanci nisu mijenjali svoje namjere. Smatrali su drugi dio
toga plana, tj. napad na Midwayske otoke, mnogo va�nijim, pa zato nisu oklijevali s
pripremama. Poslije o�ekivane pobjede kod Midvvava Japanci su bili sigurni da �e
naknadno provesti ono �to je zbog bitke u Koraljnom moru bilo odlo�eno. Pothvat, za
koji se sada spremala japanska flota, bio je zaista ogroman. Trebalo je da sve
raspolo�ive snage i svi upotrebljivi brodovi u punoj spremi nastupe. Admiral
Jamamoto �e sam povesti sve japanske snage u odlu�an napad. Opet je japanski plan
predvi�ao iznena�enje protivnika kao prvi korak k uspjehu. Da se to postigne,
odre�ena je cijela jedna akcija velikih razmjera za zavaravanje i prikrivanje
pravih namjera glavnog napada. To je bila velika pogre�ka koja je Japance skupo
stajala. Za ovaj napad zavaravanja na Aleutske otoke, �to je trebalo da kod
Amerikanaca stvori zabunu zbog utiska da se vr�i napad za osvajanje Aljaske,
odvojili su Japanci 5 krstarica, 2 nosa�a aviona, 11 razara�a, 6 podmornica i niz
ostalih brodova. Ove snage nedostajale su im ba� u najkriti�nijim trenucima
midwayske bitke.
Glavni zadatak japanskog plana bio je osvajanje Mid-wayskih otoka i ure�enje baze u
njima, da bi se tako ugrozili Havaji i omogu�ila pobjeda nad ameri�kom flotom.
Napad na Aleutske otoke, koji bi samo zavarao
Japanski nosa� aviona K a g a, za vrijeme velike rekonstrukcije provedene uo�i
rata, kojom prilikom je ovaj brod ne samo pregra�en, nego i potpuno obnovljen.
protivnika, Japanci su predvidjeli 24 sata ranije, da bi tako ostavili vremena da
se unese zabuna u ameri�ku flotu i da ona stigne otploviti u pravcu sjevera, dok �e
glavne japanske snage nesmetano udariti na Midvvav i zauzeti otok. Znaju�i za svrhu
i te�inu zadatka, japanska je mornarica stavila u pogon ogromne snage. Pacifik je
vrvio od japanskih brodova i flotnih sastava, kad je po�elo provo�enje plana, jer
je japanski plan, po obi�aju, bio vrlo kompliciran i sastavljen od mnogobrojnih
manjih akcija koje su se sve odvijale u isto vrijeme. To je ne samo raspar�alo
snage, nego je u velikoj mjeri ote�avalo rukovo�enje.
Ameri�ke podmornice, razaslane na izvi�anja u mnoga podru�ja Tihog oceana, nisu
ni�ta primijetile i nikakvo obavje�tenje nije stiglo u ameri�ku komandu. Ni
izvi�a�ki avioni, koji su u velikom broju svakog dana letjeli na stotine kilometara
daleko nad pu�inu oceana, nisu ni�ta javljali. Pa ipak, japanski se plan ve�
odvijao. Sastavi japanskih pomorskih snaga ve� su plovili u odvojenim grupama po 8
razli�itih putova. Udaljeni jedan od drugog nekoliko stotina milja, trebalo je da
se nezavisno pribli�e mjestima odre�enim za napad. Cilj ovakvog nastupa bio je
zavaravanje protivnika koji nije smio
Skica japanskog nosa�a aviona K a g a, u prvobitnoj izvedbi prije rekonstrukcije.
Veli�ina 26 000 t standard, odnosno 37 700 t u punom optere�enju. Turbine 91 000 KS
pru�ale su brzinu 27,5 �vorova. Mogao je ponijeti 60 borbrenih aviona. Posada 1 340
ljudi. Upada u o�i odvod dima iz kotlova du� desnog boka do ispod krmene palube.
pogoditi veli�inu opsega i cilj napada, ni onda ako slu�ajno njegovi izvi�a�i
primijete koju od plove�ih grupa.
Japanci su bili uvjereni da �e im iznena�enje uspjeti, a time i osvajanje Midvvava.
Do sada im je to redovno polazilo za rukom. A �ta se doga�alo na ameri�koj strani?
Jesu li Amerikanci bili nespremni, unato� tome �to ni podmornice ni avioni jo� nisu
ni�ta javljali o ovim pokretima. Jesu li, osim predvi�anja da �e Japanci ne�to
poduzeti, znali jo� i ne�to vi�e?
Sada je situacija bila druga�ija. Japanci nisu slutili da nemaju izgleda iznenaditi
protivnika. Tek �to je japanska flota napustila svoje baze i isplovila na izvr�enje
ovog velikog plana, ameri�ka obavje�tajna slu�ba javila je o njenom odlasku. Ve�
prije izvje�taja obavje�tajne slu�be, u ameri�koj komandi je bilo vrlo napeto. Pri-
slu�na radio-slu�ba ve� je na osnovu uhva�enih japanskih poruka pokazala, da se
sprema neki veliki napad u neposrednoj budu�nosti. Ali unato� grozni�avom
prislu�kivanju nije bilo mogu�e bli�e ustanoviti �to se sprema. U japanskom radio-
saobra�aju spominjan je samo neki �objekt� napada, ali nigdje nije bilo spomenuto
ime. Kad je zabrinutost i neizvjesnost u �tabu ameri�ke komande dostigla vrhunac,
stigao je izvje�taj obavje�tajne slu�be.
�W\.--c�lb<Bl !--/%_
i
Japanski nosa� aviona K a g a, poslije temeljite i potpune rekonstrukcije 1934-
1935. u arsenalu Sasebo. Tom prilikom postavljena je nova velika paluba za letenje,
dimenzije 248 x 30 ni s tri velika lifta za avione. Tona�a je pove�ana na38 200 t
standard i 43 700 t u punom optere�enju. Nove turbine 127 400 KS dopu�tale su
pove�anje brzine na 28,3 �vora. Akcioni radijus 10 000 milja sa 16 �vorova brzine.
Broj aviona pove�an je sa 60 na 90 letilica, dok je zbog toga i posada pove�ana na
2 016 ljudi. Dimnjak skra�en i okrenut pod palubu na desni bok broda.
Admiral Nimitz, komandant pacifi�ke flote, odmah je sazvao svoje suradnike.
�Neprijatelj je po�ao u izvr�enje napada� rekao je Nimitz. �Primili smo izvje�taj
obavje�tajne slu�be da je japanska flota isplovila. Gotovo svi raspolo�ivi japanski
ratni brodovi napustili su svoje baze. O�igledno je da predstoji napad najve�ih
razmjera.�
�Imamo li obavje�tenja o cilju napada?� upitao je jedan od admirala. �Od najve�e je
va�nosti za raspored na�ih obrambenih snaga to�no poznavanje podru�ja koje �e
Japanci napasti. Kamo je usmjeren japanski napad?�
�Midway�, suho je odgovorio admiral Nimitz. Nastao je tajac. Bilo je nevjerojatno
da �e se Japanci odva�iti na ovako riskantan pothvat. Ovaj va�an otok Amerikanci su
dobro pripremili za obranu. Nema ni 4 tjedna otkako je admiral Nimitz avionom
oti�ao da osobno pregleda stanje obrane koja je bila ude�ena tako, da se mogla
opirati napadu daleko nadmo�nijih snaga. Na ovaj koraljni greben, sa svega 5
morskih milja promjera, iz koga su virili pojedini manji otoci, upu�ena su
poja�anja od 3 000 vojnika mornari�ke pje�adije i 120
Japanski torpedni avion tipa Nakad�ima 97 (B5N2). Ovaj trosjed bio je u velikoj
upotrebi na nosa�ima aviona. Zvjezdasti motor imao je 1 000 KS a najve�a brzina
bila je 378 km/h. Maksimalna te�ina uzlijetanja 4 100 kg. S 1 160 1 goriva
autonomija je bila 4 sata ili 1 020 km s punim ratnim teretom.
aviona. Najve�a dva otoka na grebenu imala su du�inu 3, odnosno 2 kilometra.
Aerodrom, koji je ovdje izgra�en, omogu�avao je upotrebu i te�kih bombardera. Na
obalama su postavljeni brojni topovi od kojih neki i do 170 mm kalibra. Ako se uz
to uzmu u obzir mnogobrojne mine, podvodne zapreke, bodljikave �ice, manja obalna
utvr�enja i mnogobrojni malokalibarski topovi, jedva se mo�e vjerovati da bi se
otok mogao zauzeti jed-nirn. naletom. Mnogo je vjerojatnije opiranje jakim sna-
Japanski nosa� aviona Akagi, nakon temeljite rekonstrukcije 1935-1938. Tona�a je
tom prilikom pove�ana na 36 5001 standard i 42 750 t u punom optere�enju. Turbine
133 000 KS omogu�ile su brzinu 31,2 �vora. Nosio je 92 aviona, od �ega 20 u
rezervi. Posada 2 000 ljudi.
gama u toku nekoliko dana. A to onda vi�e nije iznena�enje, nego ostaje dovoljno
vremena da ameri�ka flota stigne u pomo� i da napadne Japance ba� u najnezgod-nijem
trenutku za njih, tj. kad se iskrcavaju.
Ovo su bili jaki razlozi. Pod njihovim utiskom pokolebali su se i ostali. Sve im je
manje bilo vjerojatno da �e Japanci otvoreno napasti Midvvavske otoke. A �to onda
ako je vijest neto�na? �to onda ako je, mo�da, japanska kontra�pijuna�a nasamarila
ameri�ke agente i namjerno im dala pogre�na obavje�tenja? �to onda ako je to samo
varka, da bi se odvukla pa�nja ameri�ke flote i da se postigne iznena�enje sasvim
drugim napadom?
�to da se radi? Ako je obavje�tenje to�no, treba brzo uputiti flotu prema
Midvvavskim otocima. Ali ako vijest nije to�na, onda bi slanje flote moglo biti
sudbonosna gre�ka, jer bi se flota udaljila od pravog mjesta napada. Svi su bili
svjesni te�ine polo�aja i odgovornosti dono�enja odluka. Ali neka se odluka morala
donijeti, i to ne gube�i mnogo dragocjenog vremena.
Netko je do�ao na spasonosnu ideju: ako obavje�tajna slu�ba daje podatak koji se
�ini nevjerojatan, treba ga provjeriti, i to tako da sami Japanci dadu odgovor. Svi
su za�u�eno slu�ali predlaga�a koji je razlagao svoju zamisao. Na kraju su
odu�evljeno prihvatili. Vrijeme
je bilo dragocjeno i najve�om brzinom pri�lo se njenom izvo�enju.
Midvvavski otoci imali su vezu s Havajima podmorskim telegrafskim kablom. Time je
bila mogu�a veza koju protivnik ne mo�e prislu�kivati. U najve�oj tajnosti poslano
je na Midway preko kabla nare�enje da komanda otoka preko radio-stanice obavijesti
ne�ifrira-nim radio gramom Havaje, da je postrojenje za destilaciju vode u kvaru i
da su smanjene mogu�nosti proizvodnje pitke vode.
Tako je i u�injeno. Nije pro�lo dugo vremena, a ameri�ke radio-stanice, koje su
napeto prislu�kivale japanski radio-saobra�aj, mogle su da uhvate �ifrirani
japanski brzojav kojim se obavje�tava neka eskadra da �objekt� ima te�ko�e u
snabdijevanju vodom. Sada vi�e nije bilo nikakve sumnje. Cilj japanskog napada bio
je sasvim sigurno ustanovljen.
Ameri�ke pripreme
U me�uvremenu je odvijanje velikog japanskog plana bilo na podru�ju od nekoliko
tisu�a kilometara. Sve ogromne japanske snage bile su u pokretu. Glavne snage
isplovile su 26. svibnja iz najve�e ratne luke Jokosuke. Eskadra nosa�a aviona
plovila je dr�e�i se vi�e sjeverno, da bi u pribli�avanju Midvvavskim otocima mogla
do�i sa sjeverozapada, jer bi to olak�alo uzletanje aviona. U to vrijeme tamo
redovito pu�e jugoisto�ni pasatni vjetar, pa bi nosa�i plovili to�no protiv vjetra,
�to bi omogu�ilo uzletanje aviona bez skretanja brodova. Bojni brodovi plovili su
ne�to ju�nije. Sretnim stjecajem okolnosti, pravci kretanja su izabrani tako, da
je, naro�ito eskadra nosa�a, do�la u podru�je lo�eg vremena. Maglovito vrijeme
potrajalo je du�e i slaba vidljivost spasila je brodove da ne budu otkriveni od
ameri�kih aviona koji su letjeli i do 700 morskih milja oko Mid-waya, tako da se na
brodovima �esto �uo mukli zvuk ameri�kih vi�emotornih aviona koji su ostali iznad
magle. Avioni u to vrijeme jo� nisu imali radare i nisu opazili protivni�ku flotu.
Prema japanskom planu, prvi napad trebalo je da izvr�i grupa nosa�a aviona pod
komandom viceadmirala Naguma, koja se sastojala od 4 nosa�a aviona. To su bili
jedni od najve�ih japanskih nosa�a: Akagi sa 63 aviona, Kaga s 83 aviona, Hiriu i
Soriu sa 63 aviona. Ukupno je Nagumo raspolagao sa 272 aviona. Za za�titu eskadra
je imala 2 bojna krsta�a: Haruna i Kiri�ima, 2 te�ke krstarice, jednu laku
krstaricu i 16 razara�a. Radi snabdijevanja naftom za ovu su eskadru bile odre�ene
2 grupe tankera od ukupno 8 brodova.
Po planu je trebalo odmah poslije napada aviona izvr�iti na otok napad topovima. Za
ovaj zadatak odre�ena je udarna eskadra koja je raspolagala s bojnim krsta�ima
Kongo i Hiei, 3 krstarice i 16 razara�a. Ova udarna eskadra plovila je mnogo
ju�nije od drugih, i, na otvorenom moru, sastala se s grupama koje su dolazile s
Marijanskih i Marshallskih otoka. Te su grupe s otoka isplovile 27. svibnja, a
sadr�avale su transportne i pomo�ne brodove.
Ovaj desantni konvoj sastojao se, osim ostalog, od 16 transportnih brodova koji su
trebali da na Midvvave iskrcaju 5 000 ljudi. Za�titu su davale 2 krstarice i 10
razara�a. U desantnom konvoju bila su 3 mati�na broda za hidroavione s oko 40
hidroaviona u pratnji razara�a. Trebalo je da oni na malom nenastanjenom otoku
Kure, 60 morskih milja zapadno od Midwaya, urede zrakoplovnu bazu. Brza eskadra od
4 te�ke krstarice, lake krstarice i 12 razara�a, dodijeljena je za za�titu i
pokrivanje ovog konvoja, i za podr�ku pri osvajanju otoka. Sve japanske
zarakoplovne snage s aerodroma na Marshallskim i Markuskim otocima trebalo je,
prema planu, da dadu punu podr�ku ovoj akciji, naro�ito u pogledu daljnjih
izvi�anja.
Iza svega toga stajala je eskadra glavnine japanske flote na �elu sa samim
glavnokomanduju�im, admiralom cijele japanske mornarice, Jamamotom. On je bio na
sasvim novom divovskom brodu Jamato, koji je bio daleko ve�i i ja�i od bilo kojeg
postoje�eg ratnog broda u svijetu. Odavde je on rukovodio sa svima flotnim
sastavima koji su bili u akciji na pu�ini Pacifika. Ova es-
kadra plovila je srednjim pravcem izmeuu nosa�a aviona na sjeveru i konvoja
pra�enih udarnim snagama na jugu. Trebalo je da ona uvijek bude u polo�aju s kojeg
mo�e svojim ogromnim snagama prite�i u pomo� bilo kojem flotnom sastavu, ako bi bio
ugro�en. Ovdje je Jamamoto imao 7 bojnih brodova, 1 laki nosa� aviona, 2 nosa�a
hidroaviona, 3 krstarice, 13 razara�a i 5 transportnih brodova za snabdijevanje.
Daleko na sjeveru plovile su 4 manje japanske eskadre, odre�ene za napad na Aleute.
Na pu�inu, isto�no od Midvvavskih otoka, odaslano je 12 japanskih podmornica kao
bara�a pred ameri�ku flotu koja bi, eventualno, mogla s Havaja ploviti u pomo�.
Druge 3 podmornice bile su raspore�ene u podru�ju izvi�anja japanskih hidroaviona,
sa zadatkom da ih u slu�aju potrebe snabdiju gorivom. Zaista se vidi da je japanski
plan bio zami�ljen i proveden u velikim razmjerima.
Istovremeno ni druga strana nije �ekala! �im je bilo jasno da su Midwayski otoci
cilj japanskog napada, admiral Nimitz poduzeo je potrebne mjere. Polo�aj nije bio
ugodan. Ameri�ke snage bile su nedovoljno jake. Ne broje�i japanske brodove
odvojene za napad na Aleute, odnos snaga bio je jo� uvijek nepovoljan. Admiral
Nimitz nije imao nijedan bojni brod, a prema 6 japanskih nosa�a mogao je postaviti
2, odnosno 3, ako se ubroji Yorktown, prema 10 te�kih krstarica mogli su Amerikanci
postaviti 5 svojih, prema 6 lakih krstarica samo jednu, dok je na 17 ameri�kih
razara�a dolazilo 46 japanskih. Samo su u podmornicama imali Amerikanci ne�to vi�e
jedinica.
Unato� ovom nepovoljnom odnosu snaga, admiral Nimitz odlu�io je da prihvati borbu.
Ra�unao je da protiv Japanaca upotrebi istu osnovnu zamisao, kakvu je imao njihov
plan. Umjesto da Japancima prepusti inicijativu i iznena�enje, odlu�io je da prvi
napadne i time silno iznenadi protivnika koji je o�ekivao da �e mo�i sam iznenada
napasti, ra�unaju�i da �e glavna flota biti odvu�ena prividnim napadom na dalekom
sjeveru. S druge strane �elio je Nimitz nametnuti Japancima odlu�uju�u bitku u
dometu aviona s kopnenih aerodroma, i time poja�ati vlastite zrakoplovne snage, tj.
ba�
ono �to je Jamamoto mislio kasnije da postigne protiv Amerikanaca.
Da bi to postigao, Nimitz je namjeravao napasti iznenada i punom snagom, i to samo
avionima i podmornicama, da bi tako stvorio �to ve�u zabunu i iznena�enje kod
Japanaca koji �e se pribli�avati u uvjerenju da su neopa�eni i da �e sami prvi
izvr�iti napad. Da bi mogao provesti svoj plan, Nimitzu su bili potrebni nosa�i
aviona. To je sada bilo �ivotno pitanje. On je imao samo 2, i to Hornet i
Enterprise. Poku�aj da se od Britanaca na brzinu posudi jedan od 3 britanska nosa�a
aviona, koji su operirali u Indijskom oceanu, nije uspio. Ostali ameri�ki nosa�i
bili su u Atlantiku i stigli bi prekasno. Preostao je jo� samo Yorktown koji se
o�te�en tek dan prije (27. svibnja) vratio iz bitke u Koraljnom moru u Pearl
Harbor.
Kad bi Yorktown bio upotrebljiv, snaga ameri�kih nosa�a, od kojih je zavisio ishod
predstoje�e bitke, pove�ala bi se za 50%. To je moglo biti odlu�uju�e za pobjedu
ili poraz. Zato je Yorktown morao biti osposobljen. Personal u Pearl Harboru u�inio
je gotovo nemogu�e. U roku od 48 sati, uz silna naprezanja svih raspolo�ivih snaga
radionica i brodogradili�ta, u neprekidnom radu dan i no�, na brodu je izvr�en
popravak za koji se pri dolasku broda smatralo da �e trajati puna 3 mjeseca. U
posljednjem �asu brod je osposobljen i uvr�ten u eskadru prije po�etka bitke.
S obzirom na o�iglednu premo� Japanaca, admiral Nimitz nije propustio nijednu mjeru
koja je mogla imati utjecaja na tok bitke. Braniteljima Midvvava poslao je
transporte s materijalom koji im je jo� bio potreban. Svih 25 podmornica, koje su
bile sposobne za akciju, poslao je na pu�inu sa razli�itim zadacima. Od njih je 12
razmje�teno na �irokom podru�ju zapadno od Mid-vvavskih otoka kao bara�a, sa
zadatkom da izvr�e torpedni napad u svakoj povoljnoj prilici. Tri podmornice
razmje�tene su izme�u Havaja i Midvvava, a jo� 4 sjeverno od Havaja, dosta udaljene
jedna od druge, da bi mogle nadzirati �to ve�u povr�inu mora. Preostale je poslao
daleko na sjever prema Aleutskim otocima, jer je ameri�ka komanda ve� bila
obavije�tena o namjera-vanom japanskom napadu radi zavaravanja. Zato ovo
zavaravanje nije uspjelo, oslabilo je japanske glavne snage i uspavalo Japance u
uvjerenju, da �e iznenaditi protivnika, �to je pridonijelo samo jo� te�em
iznena�enju Japanaca kad su se na�li napadnuti od ameri�ke flote o kojoj su mislili
da je oti�la braniti Aleute.
Ameri�ke odluke bile su brze i odmah su provedene u djelo. Polo�aj je bio vi�e nego
opasan, a sitnice su mogle imati katastrofalne posljedice. Vode�i ra�una o tome,
Amerikanci su pazili na svaku odluku. Svaki potez bio je svestrano promi�ljen,
unato� kratko�i raspolo�iva vremena. Poslije prvih hitnih mjera isplovila je i
flota. Jo� 28. svibnja napu�ta 16. eskadra (�Task Force 16�) Pearl Harbor, a svega
2 dana kasnije isplovila je i 15. eskadra koja je �ekala zavr�etak popravka nosa�a
Yorktowna. Eskadre su plovile sjeverno od Havaja, a poslije nekoliko stotina milja
skrenule su prema zapadu. Na otvorenom moru sastale su se obje eskadre 2. lipnja.
Bile su udaljene oko 325 milja sjeveroisto�no od Midvvava i nastavile su plovidbu
prema zapadu, udaljene me�usobno granicama vidljivosti. Ovom mjerom admiral Nimitz
potpuno je paralizirao japanske podmornice o kojima je to�no pretpostavljao da �e
ih Japanci postaviti u zasjede na putu od Havaja prema Midvvavi-ma. Zato su
ameri�ke eskadre daleko zaobi�le to ugro�eno podru�je, a japanske su podmornice
ostale beskorisne na praznoj pu�ini kojom nije plovio nijedan ameri�ki brod.
Sada je nastupio drugi va�an zadatak: trebalo je prona�i japanske brodove. S
kopnenih baza neprekidno su uzletali izvi�a�ki avioni, veliki dvomotorni
hidroavioni Catalina i �etvoromotorne lete�e tvr�ave. Opet se ponovno i ponovno
prelazilo u svim pravcima, lete�i mnogo sati nad svim podru�jima gdje su se
o�ekivali japanski brodovi. Ali svi su se oni vra�ali, ne opaziv�i ni�ta. Ameri�ka
komanda postala je nestrpljiva. Obavje�tajna slu�ba uporno je javljala da je
japanska flota na moru. Kasnije je �ak javila da je u plovidbi japanska eskadra od
4 nosa�a aviona, 4 bojna broda, 7 krstarica i 22 razara�a. Zapravo, japanske snage
na putu prema ameri�kim bazama bile su znatno ja�e. No i ovi podaci bili su
dovoljni da uvjere Amerikance o potrebi krajnjih napora za obranu.
Ameri�ki borbeni avion novog tipa F51 Mustang, znatno pobolj�anih osobina i
osposobljenih da nose ili bombe ili po �est baca�a neupravljanih raketa sa 114
punjenja raketama po 70 mm.
Ali gdje je neprijatelj? Nigdje se ni�ta ne vidi. Ni najmanja sitnica koja bi bila
sumnjiva ili bi dala naslutiti neku opasnost. Vrijeme je bilo prete�no lijepo i
jasno, s iznimkom jednoga maglovitog podru�ja oko 300 milja sjeverozapadno od
Midvvava. Slu�aj je htio da je japanska eskadra nosa�a aviona admirala Nagume
plovila ba� kroz to podru�je. Zato ameri�ki izvi�a�ki avioni nisu mogli ni�ta
otkriti. Vrijeme je prolazilo, a oni su
vidjeli samo gustu maglu ili pu�inu mora. Pa ipak, izvi�a�ki avioni nekoliko su
puta preletjeli japansku eskadru. Samo nekoliko kilometara dijelilo ih je od cilja
koji su tako uporno tra�ili.
Ameri�ka komanda bi ve� posumnjala u to�nost podataka obavje�tajne slu�be i mo�da
bi ve� i povukla svoje snage, da nisu uhva�eni i toliki japanski radiogra-mi koji
su dokazivali da se ne�to ipak �valja�. Admiral Nimitz je bjesnio. Kako da napadne
nevidljivog protivnika? Ali ni�ta nije pomoglo. Japanska se flota ne pojavljuje,
kao da ju je more progutalo.
Bio je 4. lipnja 1942. god. (po japanskom vremenu, tj. 3 lipnja po ameri�kom),
izvi�a�ki avioni bili su opet nad pu�inom. Jedan od njih, dvomotorni Catalina, bio
je oko 700 milja jugozapadno od Midvvavskih otoka. Kao i ostali izvi�a�i, letio je
vrlo visoko, da bi imao pogled nad �to ve�om povr�inom mora. Bilo je rano jutro i
pu�ina se ljeskala pod suna�anim zracima. S te visine izgledala je povr�ina ravna
kao stol. Na toj plo�i najednom su se pojavile sitne crne to�ke. Skrenuv�i prema
njima, to�ke su se produ�ile u male crtice, kao da su se sitni mravi razmiljeli po
glatkoj staklenoj plo�i. �Eno ih�, uskliknuo je poru�nik Ride (Rajd), pilot toga
aviona, �to su japanski brodovi.�
Nije se prevario. Pred njima je bila japanska eskadra. Samo �to to nije bila glavna
snaga japanske flote. To su bili samo transportni brodovi sa slabom za�titom,
konvoj za iskrcavanje na Midvvavske otoke. Za�titna eskadra s krstaricama i
razara�ima plovila je dalje prema jugu paralelnim kursom. U njoj je bilo 5
krstarica i 12 razara�a. Najzad je protivnik prona�en. Ameri�ka komanda dobila je
obavje�tenje koje je tako �eljno o�ekivala.
Borba za Midway po�inje
Vijest o otkrivanju japanskih brodova izazvala je na Midvvavskim otocima uzbunu.
Odmah su poletjeli te�ki
Japanska krstarica Mogami, od tog su tipa izgra�ene 4 jedinice. U�estvovale su u
svim akcijama osvajanja jugoisto�ne Azije, ali su lo�e pro�le kod Midvvava, gdje je
jedna od njih, M i k u m a, potopljena bombama ameri�kih aviona, dok su Mogami,
te�ko o�te�enu, doteglili u Japan, gdje je obnovljena i osposobljena za daljnje
ratne operacije.
bombarderi i za kratko vrijeme 9 �etveromotornih aviona B-17 bilo je u zraku, na
putu prema polo�aju neprijateljske eskadre. Bilo je 17 sati i 4 minute kad su je
ugledali. Odmah su po�li u napad. S visine od 3 000 m bacili su mnogobrojne bombe
na konvoj transportnih brodova, ali nijedan nije pogo�en. Prvi udar Amerikanaca bio
je bezuspje�an i japanski flotni sastavi nastavili su put. U toku no�i izvr�ili su
Amerikanci novi napad. I ovaj je bio upravljen na transportni konvoj, jer ostale
grupe japanske flote jo� nisu bile otkrivene.
No�ni napad izvr�ila su 4 hidroaviona Catalina. Japanci su bili jo� oko 1 000 km
daleko od Midvvava. Na takvu daljinu nisu mogli letjeti lova�ki avioni, ali
Amerikanci su se odlu�ili na napad bez za�tite, jer su vidjeli da japanski sastav
plovi bez nosa�a aviona, pa se nisu morali bojati nikakva napada u zraku. Cataline
su izvr�ile napad torpedima u toku no�i. Ali i one su bile slabe sre�e: pogodio je
samo jedan torpedo, zahvatio je tanker Akebonu Maru kod samog pramca. O�te�enje
nije bilo te�ko i brod, natovaren naftom, mogao je nastaviti put. Samo je ne�to
dublje zaronio na pramcu. Japanci su bili od oba napada silno iznena�eni, nisu
o�ekivali da �e ve� na takvoj udaljenosti od svoga cilja biti napadnuti.
Komanda na Midvvavskim otocima podmorskim kablom to�no je izvje�tavala admirala
Nimitza na Havajima o toku doga�aja. Ameri�koj komandi bilo je jasno da opa�ene
japanske snage nisu glavnina. Trebalo je nastaviti tra�enjem velike japanske flote
i prona�i nosa�e aviona i bojne brodove o kojima je bilo javljeno. Ali u toku
cijelog dana ni�ta nije otkriveno. Japanski konvoj imao je sre�u �to ga premoreni i
uzbu�eni ameri�ki avijati�ari nisu bolje ga�ali. To se moglo svr�iti te�kim
gubicima, jer su japanski brodovi bili prepuni vojnika za napad na Midwaye.
U me�uvremenu su obje ameri�ke eskadre, koje su prije nekoliko dana napustile Pearl
Harbor, plovile i dalje nedaleko jedna od druge. U zoru slijede�eg dana one su se
nalazile oko 200 milja sjeveroisto�no od Mid-waya. Jednom od njih komandirao je
kontra-admiral Spruance (Sprajens) jer je Halsey bio bolestan. Ova eskadra imala je
nosa�e Enterprise i Hornet, za�ti�ene sa 6 krstarica i 6 razara�a. Drugom eskadrom
komandirao je kontraadmiral Fletcher, koji je raspolagao nosa�em Yorktown, 2
krstarice i 8 razara�a. S obzirom na dobivene vijesti o polo�aju napadnutog
japanskog transportnog konvoja, zaklju�io je Spruance da �e �im svane biti sigurno
otkriven i polo�aj japanskih nosa�a aviona koji �e ve� biti na domaku otoka radi
napada prije dolaska transportnih brodova. Zbog toga je uputio obje eskadre
postepeno prema jugu, s namjerom da napadne Japance sa sjevera, tj. iz suprotnog
pravca od onoga kojim su oni plovili prema otoku odakle su o�ekivali obranu.
Amerikanci su morali naro�ito paziti da im uspije iznenaditi protivnika, jer su
zbog njegove nadmo�i samo tako mogli o�ekivati uspjeh.
Prva dnevna svjetlost obasjala je sivu pu�inu Pacifika u zoru 5. lipnja (4. lipnja
po ameri�kom vremenu). Nad morem je puhao umjereni jugoisto�ni vjetar koji je s
pojavom dana postao jo� bla�i. Nosa�i aviona morali su ploviti najmanje brzinom od
21 �vora, da bi avioni pri tako slabom vjetru mogli poletjeti. Bilo je jo� veoma
rano, kad su na japanskim nosa�ima po�eli s uzleta-njem avioni za prvi napad na
Midwayske otoke. Uzletjelo je preko 100 aviona, od kojih oko tre�ina lovaca. Dok se
uzletalo, nosa�i su jo� bili u podru�ju gustih ob-
laka i slabe vidljivosti, ali nedaleko od njih bilo je ve� lijepo i jasno vrijeme.
Ba� kad su posljednji japanski avioni napu�tali palubu svojih nosa�a i kretali
prema Midvvavima, u�ao je u podru�je oblaka oko njih ameri�ki izvi�a�ki hidro--
avion koji je, s mnogim drugima, uzletio jo� za vrijeme mrkle no�i. To je bio
dvomotorni Catalina s posadom od 7 ljudi. Komandant aviona sergeant (sard�ent-vod-
nik) Adee (Edi), koji je sam pilotirao, spustio je avion dosta nisko, jer su oblaci
ometali vidljivost. Tu je za�ao u podru�je ki�e. Najednom su s aviona kroz gustu
ki�u primijetili obrise nekog stranog hidroaviona. Nisu ga mogli identificirati.
Adee je brzo dohvatio album sa skicama japanskih brodova i aviona, koji mu je ve�
pru�io drugi pilot. Usporediv�i hidroavion koji je letio pred njima kroz ki�u,
prepoznali su japanski tip Kavani�i 94, koji se upotrebljava na krstaricama s kojih
uzle�e pomo�u katapulta.
Za nekoliko trenutaka japanski hidroavion izgubio se u gustoj ki�i. Catalina je
nastavio put i ne�to kasnije iza�ao je iz ki�e i oblaka. Na pu�ini pred sobom
primijetio je japansku krstaricu da plovi prema istoku, ostavljaju�i �irok
pjenu�avi trag. Jedan od njena 2 katapulta bio je jo� okrenut u stranu. O�igledno
je hidroavion, koji su maloprije vidjeli, poletio s nje. Da ne bude opa-�en, Adee
je naglo skrenuo svoj hidroavion u oblake.
Nije pro�lo dugo vremena i oblaci su se po�eli razilaziti. Pred avionom je opet
osvanula pu�ina Tihog oceana, ovaj puta obasjana suncem. Daleko naprijed, gotovo na
samom horizontu, kretao se niz brodova. Njihovi obrisi jasno su se raspoznavali na
osvijetljenom nebu. Slijede�eg trenutka radio-stanica aviona ve� je zvala vezu s
Midvvavem. Jednoli�an glas Adeea preko mikrofona jurio je eterom: �Daphne zove
Midvvav. Ovdje Daphne. Mnogobrojni brodovi u R-57 (oznaka jednog od kvadrata na
koje je razdijeljena karta Pacifika radi lak�eg ozna�avanja mjesta), kurs 135. Dva
nosa�a aviona. Ponavljam: 2 nosa�a aviona. Dva bojna broda. Krstarice i razara�i.
Broj javljam naknadno. Ovdje Daphne. Ovdje Daphne. Mnogi brodovi u R-57 ...�
Ovu vijest uhvatila je i eskadra admirala Spruancea. Dobio je dokaz da su mu
predvi�anja to�na. Odmah su
data nare�enja za uzletanje ameri�kih aviona s Enterprisea i Horneta. Ne�to
kasnije, drugi izvi�a�ki avion Catalina primijetio je niz japanskih eskadrila koje
su s nosa�a letjele prema otocima. Bilo je jasno da im je cilj napada Midway. Odmah
je i ovaj avion radiotelefonski obavijestio otok. No ve� su i obalne stanice radara
na otoku otkrile japanske avione. Jednu minutu kasnije su sirene na Midwayima
zavijale na uzbunu. Cijela obrana se smjesta pokrenula. Bilo je tek 6 sati ujutro.
Svi avioni midwayskih aerodroma uklonili su se u pravcu istoka, da ne budu uni�teni
u napadu, bombarderi i torpedni avioni poslani su u napad na japanske brodove, a
svih 26 postoje�ih lovaca trebalo je da se odupru naletu japanskih aviona.
Unato� hrabroj obrani lovaca, japanske su eskadrile stigle nad otok. Pola sata
poslije dane uzbune prve bombe pale su na Midway. Napad je bio sli�an onom na Pearl
Harbor. Eskadrile bombardera bacale su te�ke bombe s visine od 3 000 m, sunovratni
bombarderi strmo su se zaletali na izabrane ciljeve, a lovci Zero mitraljirali su
sve �to se micalo. Protuavionska artiljerija pucala je svom snagom, ali nije mogla
u�initi mnogo. Razaranja su bila strahovita, a gusti crni dim zapaljenih rezervoara
nafte pokrio je nebo. Napad je trajao oko pola sata. Kad su se Japanci udaljili,
neo�te�ena radiostanica ve� je prenosila poruku: �Nare�enje lovcima za spu�tanje.
Popuna goriva po eskadrilama. Po�eti s petom eskadrilom.�
Uz sru�ene hangare u plamenu spu�tali su se avioni na �udom neo�te�enu betonsku
pistu. Bilo ih je manje od polovine, jer se od 26 njih 15 nije vratilo. Pa i oni,
koji su se vratili, bili su te�ko o�te�eni. Ali i napada�i su pretrpjeli te�ke
gubitke. Sru�eno je preko 30 njihovih aviona, od �ega dio od protuavionske obrane
otoka. Dok su na Midwayima gasili po�are, spa�avali ranjenike i vr�ili najhitnije
popravke radi dalje obrane, a japanski se avioni vra�ali iz napada prema svojim
nosa�ima, pribli�avali su se japanskoj eskadri s dvije strane sudbonosni doga�aji.
Na japanskoj eskadri jo� nisu ni slutili da su im ve� dosta blizu ameri�ke
eskadrile s Midvvav-skog aerodroma i da s druge strane, ne�to vi�e udaljeni, dolaze
avioni s ameri�kih nosa�a.
^�
Na ameri�kom nosa�u aviona Yorktown, na po�etku bitke za Midway, u�urbano
pripremaju torpedne avione tipa D e v a s t a -t o r za polijetanje. Poslije, za
vrijeme bitke, ovaj je nosa� potopljen.
Admiral Nagumo, komandant ove eskadre, primio je oko 7 sati radio-vijest komandanta
japanskih eskadrila da je zavr�eno bombardiranje otoka, ali da smatra potrebnim da
se izvr�i jo� jedan napad. Ova je vijest odaslana, jer Japanci nisu pri napadu
uni�tili sve objekte koje su �eljeli uni�titi. Ali ta je vijest imala te�ke
posljedice. U tom �asu na palubi japanskih nosa�a bilo je poredano 93 bombarderska
i torpedna aviona koji su bili spremni da smjesta uzlete. No, ovi su avioni bili
predvi�eni za napad na brodove, ako bi se pojavili bilo kakvi ameri�ki flotni
sastavi. Zbog toga oni su bili odgovaraju�e snabdjeveni. Dobiv�i vijest Nagumo je
naredio da se ovi avioni povuku s palube i liftovima spuste u hangare pod palubom.
Tamo ih je trebalo na brzinu druk�ije opremiti za bombardiranje otoka, a u
me�uvremenu bi na palube stigli avioni koji se vra�aju s napada.
No doga�aji su tekli drugim tokom. Po starom japanskom obi�aju avioni s nosa�a nisu
slani na izvi�anje. Za to su upotrebljeni hidroavioni s prate�ih krstarica. Iako je
izvi�anje upravo sada bilo izvanredno va�no, jer se japanska eskadra nalazila u
podru�ju gdje je mogla sva-
kog �asa susresti ameri�ke brodove i flotne sastave, pa biti izlo�ena te�kom
iznena�enju jer nije imala radara, bilo je na izvi�anju samo 5 hidroaviona. Trebalo
je da svi oni budu u zraku ve� od rana jutra, ali jedan to nije u�inio. To je bio
hidroavion s krstarice Tone, koji je zbog nekog kvara zakasnio s uzletanjem pola
sata. Taj je slu�aj spasio Japance od te�kih iznena�enja. Ovaj hidroavion bio je
jedini koji je opazio eskadru admirala Spruancea i o tome poslao izvje�taj. To je
bilo oko 7 sati i 30 minuta.
Dobiv�i ovu vijest, admiral Nagumo je promijenio odluku i umjesto ponovnog
bombardiranja Midvvava, odlu�io napasti ameri�ke brodove. Ali svi su avioni bili po
njegovu ranijem nare�enju ve� povu�eni s palube, a posade su ih �urno preude�avale
za bombardiranje otoka. Stiglo je novo nare�enje: avione treba opet preudesiti za
napad na brodove. Tko ima jo� torpeda, neka ih zadr�i, kojima su skinuta i
zamijenjena bombama, treba bombe opet izvaditi i torpeda vratiti. Nare�enja i pro-
tunare�enja stvorila su zabunu, zbrku i nered u hanga-rima.
Dok se sve ovo doga�alo i prije nego �to su japanski avioni bili spremni za
uzletanje, pojavile su se na horizontu grupice aviona. U po�etku je Nagumo pomislio
da se vra�aju njegovi iz napada, ali je odmah uvidio da je jo� rano i da to ne mo�e
biti. Dakle, ovo su neprijateljski koji dolaze u napad. Trenutak kasnije na
japanskim brodovima odjeknula je uzbuna. Dok su se cijevi protuavionskih topova
okretale prema napada�ima, oni su se brzo pribli�avali. To su bili avioni s
Midvvava. Prva je naletjela eskadrila od 6 torpednih aviona. Bilo je 8 sati i 10
minuta.
Ne gube�i vrijeme, torpedni avioni Curtiss-Avenger (Kertis-Evend�er) pre�li su u
napad. To je bila zadivljuju�a smjelost, jer su ovi avioni bili spori, a na njih je
otvorena vatra sa svih brodova. Dva aviona oborena su jo� prije nego �to su mogla
izvr�iti napad. Ostali su se spustili na svega 60 m visine i bacili su torpeda.
Japanski lova�ki avioni, koji su bili u zraku iznad brodova, pokazali su istu
hrabrost i zaletjeli su se za napada�ima u vatru protuavionske obrane s vlastitih
brodova. Nije-
dan torpedo nije pogodio cilja, a od svih avijati�ara ove eskadrile samo je jedan
�ovjek pre�ivio napad.
Ameri�ki avioni su napadali nesistematski. Umjesto da se svi skupe i odjednom
izvr�e kombinirani napad, svaka je njihova grupica prelazila u napad kako je stigla
na cilj. A grupe su bile �esto vrlo daleko razmaknute. Tako je �itava japanska
obrana mogla koncentrirano djelovati, �to je imalo porazno djelovanje na napada�e.
Tek malo kasnije, nakon �to je izre�etana i uni�tena prva ameri�ka eskadrila,
naletjela je druga. Tu su bila svega 4 srednja bombardera B-26, svaki s jednim
torpedom. Ve� su japanski lovci pojurili u obranu, ali su se Amerikanci strmo
zaletjeli nisko nad pu�inu. Prvi avion, lete�i svega 70 m nad morem, ne obaziru�i
se na stotine metaka koji su sa svih strana �arali nebo, pribli�io se na svega 700
metara nosa�u Akagi. Torpedo je pljusnuo u vodu, ali je Akagi naglo zaokrenuo i
torpedo nije pogodio. Drugi avion ve� je bio sav u plamenu, a malo kasnije i tre�i
je pao u vodu. Jo� nikakav pogodak. Sva hrabrost i sve �rtve bile su uzaludne.
Poreme�en je samo paradno to�an poredak brodova u japanskoj eskadri.
Nekoliko minuta kasnije stigla je i tre�a eskadrila. U njoj je bilo 16 sunovratnih
bombardera. Usmjerili su napad na nosa� aviona Kaga. Samo polovica od ovih aviona
vratila se u bazu, ali, spu�taju�i se na 150 m visine, njihove su bombe padale
opasno blizu nosa�a. A onda je do�ao red na glavnu palubu. Jedan, dva, tri
uzastopna bljeska i praska eksplozije, tri pogotka i veliki stupovi dima. Japanski
lovci sprije�ili su daljnje pogotke.
Tek ne�to kasnije, 15 �etvero motornih lete�ih tvr�ava osulo je bombe sa 6 000 m
visine, a onda je drugih 11 bombardera poku�alo napad. Ovi su bili tako jako
odbijeni, da se nisu mogli ni pribli�iti nosa�ima, nego su skrenuli napad na bojni
brod iz pratnje, koji je dobio 2 puna pogotka i prili�no se nagnuo u stranu. Usred
ove gu�ve i borbe s avionima uspjela je velika ameri�ka podmornica Nautilus,
zapravo podmorni�ka krstarica, s 3 900 tona podvodnog deplasmana, prodrijeti u
japanski sastav. Ispalila je torpedo, ali bez pogotka, a onda je bila opa�ena i
obasuta podvodnim bombama. Sjajna je prilika propala.
6! *"
AKCIJA PREMA 1MIDWAYIMA I ALEUTIMA
27 MAJ - 5 JUNI (tokijsko vrijeme)
150*
'ATTU
DUTCH HARBOUR^6?*
no- ^
/'.li
�V/A'
Ameri�ka komanda, primiv�i vijest o doga�ajima toga ranog jutra, bila je veoma
razo�arana. Mali japanski gubici i veliki gubici ameri�kih aviona te�ko su
zabrinuli admirala Nimitza. Bilo je jasno da se Japanci ne�e zadr�ati, nego �e
poduzeti napad prema Midvvavi-ma. A otoci vi�e nisu raspolagali gotovo ni s kakvim
ozbiljnim avionima za obranu. Kajao se �to nije poslao vi�e aviona s Havaja, ali
sada je bilo prekasno. Japanski izgledi pove�ali su se, jer mnogobrojni iznenadni
napadi ameri�kih aviona toga jutra, na koje je Nimitz toliko ra�unao, donijeli su
slabe rezultate.
Nad japanskom eskadrom zavladao je mir. Oluja uzastopnih napada ameri�kih aviona je
pro�la. Opet su stizali izvje�taji izvi�a�kog hidroaviona s krstarice Tone. On je
pratio ameri�ku eskadru, ali boje�i se da ne bude otkriven i sru�en od lovaca,
dr�ao se daleko i stalno sakriven za oblacima. To mu je ote�avalo zapa�anje, pa su
i njegove vijesti bile nepotpune.
Najprije je javljao o slaboj eskadri, ne�to kasnije da vidi 5 krstarica i 5
razara�a, a tek mnogo kasnije da mu se �ini da je u eskadri i jedan nosa� aviona.
Vrijeme je brzo prolazilo, po�eli su se vra�ati japanski avioni iz napada na
Midwaye. U 8 sati i 30 minuta prvi avioni su dodirnuli palubu nosa�a, a u 9 sati i
15 minuta svi, koji su pre�ivjeli napad, vratili su se i spu�tanje je bilo
zavr�eno. Bilo je i krajnje vrijeme, jer su izvi�a�ki avioni ve� javljali
pribli�avanje novih ameri�kih aviona. Dolazili su iz drugog smjera. To su bili
avioni s ameri�kih nosa�a.
�etvrt sata kasnije, u 9 sati i 30 minuta, prvi ameri�ki avioni pojavili su se nad
japanskom eskadrom. To je bila posljedica odluka admirala Spruancea. Namjeravao je
da po�alje svoje avione u napad tek 2 sata kasnije, jer bi im time u�tedio oko 200
km leta, smanjiv�i udaljenost do neprijateljske flote na povratku i polasku. To je
bilo od velike va�nosti, jer je akcioni radius aviona, s kojima je raspolagao, bio
prili�no mali. Napad japanskih aviona na Midway bio je uzrok da se ovaj plan
izmijeni. Jo� su japanski avioni grmjeli nad otokom i jo� su tutnjale eksplozije
njihovih bombi, a ve� je Spruance bio obavije�ten o napadu. Ova vijest je bila
neugodna, jer se �inilo da su se Japanci po�urili vi�e
nego �to se o�ekivalo. Trebalo je raditi brzo, da se ne proma�i trenutak
pravovremenog napada na japansku eskadru i tako osujeti iskracavanje na otoke.
Na�elnik �taba kontraadmirala Spruancea predlo�io je da avioni ameri�ke eskadre
uzlete 2 sata ranije. Na taj na�in izvr�it �e napad na japanske nosa�e u najne-
povoljnijem trenutku, tj. ba� u vrijeme kad �e na njihovim palubama biti svi
avioni, vrativ�i se iz napada na Midvvavu, i kad �e sve posade biti zauzete popunom
gorivom i naoru�anjem. Osim toga, japanski nosa�i su prisiljeni da za vrijeme
manevra spu�tanja plove u istom pravcu, i to protiv vjetra, da bi se olak�alo
spu�tanje. Spu�tanje �e trajati najmanje pola sata, a mo�da i vi�e, i za to vrijeme
mo�i �e se ta�no ocijeniti polo�aj japanskih brodova.
Admiral je odmah uvidio velike prednosti ovog prijedloga. On je dodu�e nosio u sebi
rizik da �e neki avioni ostati bez goriva i mo�da pasti u more. Ali s druge strane
obe�avao je velike gubitke protivnika, a to je bilo od presudne va�nosti. Plan
ameri�ke obrane bazirao se samo na te�kim udarcima koje bi nanijeli avioni, a to bi
bio jedini izgled da se spasi otok od vi�estruko nadmo�nog neprijatelja.
Spruance nije oklijevao. Odluka za uzletanje, 2 sata ranije od predvi�enog plana,
bila je smjesta donesena. Osim toga, naredio je da uzlete svi avioni sposobni za
napad, iako �e uzletanje zbog toga du�e trajati, jer �e se dio aviona morati iz
hangara liftovima dovesti na palubu. Smatrao je najva�nijim da prvi udarac bude
tako sna�an, da onemogu�i neprijatelju da se sna�e. To je bilo va�no i za ameri�ke
nosa�e, jer su i oni mogli stradati od japanskih aviona. Odluka je bila smjesta
provedena, a s palube Enterprisea i Horneta uzletjelo je 116 aviona. Osim toga, 18
lovaca diglo se i ostalo u zraku kao obrana nad nosa�ima, dok je drugih 18 stajalo
na palubi spremno da smjesta poleti.
Admiral Fletcher postupao je druga�ije. On je jo� imao svje�e iskustvo iz bitke u
Koraljnom moru, kada je sve svoje avione poslao u vi�estruko prejaki napad koji je
raznio Soho, �ime je utro�io udarnu snagu i nije vi�e mogao napasti druge japanske
brodove. Zato je sada poslao u napad s palube Yorktowna samo 29
aviona, za�ti�enih sa 6 lovaca. Drugi su ostali na palubi spremni za uzlet.
Ameri�ki plan bio je dobro smi�ljen, ali je slu�aj opet odigrao veliku ulogu.
Spu�tanje japanskih aviona na palube nosa�a bilo je zavr�eno br�e nego �to su
Amerikanci o�ekivali. �im je posljednji japanski avion sletio na palubu, admiral
Nagumo je promijenio pravac plovidbe. Ameri�ke eskadre o�ekivale su da �e pravac
jo� uvijek biti zadr�an i letjele su prema mjestu gdje je po ra�unu brzina i pravca
trebala biti japanska eskadra. Ali na�li su samo praznu pu�inu. Dok su ameri�ki
avioni nastavili traganje prema jugoistoku, japanska eskadra je poslije o�trog
zaokreta ve� dosta odmakla na sjeveroistok.
Vrijeme je prolazilo, gorivo na avionima brzo se tro�ilo, ali japanskih brodova
nigdje nije bilo. Zaneseni traganjem i o�ekuju�i da �e ipak na kraju prona�i
neprijatelja, ostali su pojedini avioni gotovo bez goriva. Neki su skrenuli prema
Midvvavskim otocima i uspjeli su da se tamo spuste, ali ih je dosta palo u more.
Druge eskadrile, koje su vi�e vodile ra�una o gorivu, ili su imale ve�i akcioni
radius, okrenule su da se vrate na svoje nosa�e. Tako je bilo i s eskadrilom od 15
torpednih aviona s Horneta. Izgubiv�i svaku nadu, letjeli su prema svojoj eskadri.
To su bili ve� prili�no zastarjeli i spori Doug-las-Devastatori (brzina 370 km/h,
akcioni radijus 5 sati leta) pod komandom kapetana Weldrona. Gorivo je ve� bilo pri
kraju i posade su zabrinuto naga�ale ho�e li sti�i do svojih nosa�a. Iznenada na
pu�ini pred njima na�la se japanska eskadra.
Smjesta je VVeldron preko radija obavijestio eskadru Spruancea o polo�aju i pravcu
plovidbe otkrivenog neprijatelja. Svoj izvje�taj zavr�io je tra�enjem dopu�tenja da
se povu�e iz akcije zbog nesta�ice goriva. Na eskadri su smjesta obavijestili
admirala. On je ve� bio te�ko zabrinut, jer sve vijesti, koje je dobivao, bile su
lo�e. Njegovi avioni bezuspje�no su tragali pu�inom, ve�i broj morao se ve�
spustiti na otok, a stalno su dolazile vijesti o onima koji, istro�iv�i gorivo,
padaju u more. Snaga njegove avijacije mogla je biti paralizirana, a da
neprijatelju ne bude zadan nikakav udarac.
Admiral se na�ao pred te�kom odlukom. Kad bi dopustio avionima povratak i popunu
goriva, pitanje je da
li bi uspjeli prona�i japanske nosa�e, ili bi se oni opet izgubili, a time bi �itav
ameri�ki plan bio onemogu�en. Ovo je bila jedinstvena prilika i Spruance nije htio
da je propusti. Eskadrili je poslano nare�enje: Smjesta napasti. Admiral je bio
svjestan da �rtvuje 15 aviona i njihove posade, ali je smatrao da �e time biti
zadan udarac i da �e o�te�eni japanski nosa�i biti siguran cilj za ponovni napad.
Pitanje je koliko je ta odluka bila ispravna, jer je bilo" vjerojatnije da �e se
japanska eskadra unato� tome izgubiti, nego u slu�aju da je Spruance naredio ovim
avionima da slijede protivnika, javljaju�i njegov polo�aj, i da je poku�ao da sve
preostale avione prikupi za napad.
Dobiv�i nare�enje za napad, eskadrila torpednih aviona krenula je da ga izvr�i. To
su bili oni avioni koji su se u 9 sati i 30 minuta pojavili nad japanskom eskadrom.
Bez ikakve za�tite, ovi spori avioni morali su pri�i bli�e japanskim brodovima, da
bi u niskom letu mogli izbaciti torpeda. Sva obrana koncentrirala se na njih.
Hladnokrvno i herojski vr�ili su torpedni avioni svoj zadatak. Ali od toga nije
bilo nikakve koristi. Jedan za drugim padali su u plamenu. Kao �to je ve�
spomenuto, nijedan se nije iz napada vratio, a od svih posada samo je jedan �ovjek
pre�ivio napad. Bilo je to brzopleto �rtvovanje iskusnih posada.
Dvoboj nosa�a aviona
Poslije uni�tenja svih 15 aviona, koji su poku�ali napad na japanske nosa�e,
nastavile su japanske posade na svojim palubama u�urbano s pripremanjem aviona, jer
je bilo jasno da mo�e nai�i jo� neki napad ameri�kih aviona, a dotle je trebalo sve
svoje avione spremiti za uzletanje. Ameri�ki nosa�i nalazili su se udaljeni samo
170 morskih milja, a to je zna�ilo za avione ni puni sat
U jeku bitke za Midway japanski nosa� aviona Akagi nastoji punom brzinom i naglim
skretanjem izbje�i ameri�ke bombe. Kako se iz ove historijske snimke vidi, to je
ovaj tren i uspjelo, jer su dvije grupe bombi pale vi�e desno, ali je poslije u
novim napadima potopljen.
leta. Vijesti s izvi�a�kog hidroaviona stvorile su kod Japanaca utisak da je
ameri�ka eskadra jo� slabija nego �to je stvarno bila. Zato su htjeli iskoristiti
svoju nad-mo�nost i zadati joj te�ke udarce.
No Amerikanci su bili br�i. Kontraadmiral Spruance �rtvovao je bez naro�ite svrhe
svojih 15 torpednih aviona. Poslao ih je u sigurnu propast, iako takti�ke upute
ameri�ke mornarice izri�ito predvi�aju kao nepodesno da torpedni avioni napadaju
prvi. U tim uputama propisano je da prvi napad moraju izvr�iti sunovratni
bombarderi, jer lete visoko i nisu tako ugro�eni protuavionskom obranom, a u napad
se strmoglavljuju naglo, �to ne samo da im smanjuje gubitke, nego i pove�ava
to�nost ga�anja, jer protivni�ki brod nema vremena da izbjegne pogodak. Tek onda
kad su neprijateljski brodovi zauzeti obranom, treba da se pojave torpedni avioni,
pa i tada pod jakom za�titom lovaca. Oni imaju izg)�da na uspjeh samo kad je
protivnik zbunjen, ina�e m *raju stradati u jakoj obrambenoj vatri, kao �to se to i
pokazalo. Njihove �rtve obi�no donesu malo koristi, budu�i da brodovi imaju vremena
da izbjegnu torpeda koja moraju biti ba�ena iz dosta velike udaljenosti i
ostavljaju jasan trag na morskoj povr�ini.
japanski lova�ki avioni koji su se u po�etku rata pokazali mnogo bolji od svih
tipova lovaca ameri�ke mornarice.
Ameri�ki torpedni avioni poku�ali su da u potpuno niskom letu izbjegnu napad.
Letjeli su nad samom povr�inom mora. Svi su usmjerili svoja torpeda prema nosa�u
Kaga. Ali bili su i suvi�e spori. Njihova mala brzina u�inila ih je dobrim plijenom
za Zere. A onda su jo� do�li u jaku vatru brodskih topova. �alosna se povijest
ponovila. Od 14 torpednih aviona samo se 4 spasilo. Njihova torpeda nisu postigla
nijedan pogodak.
Svega nekoliko minuta kasnije stigla je i nova grupa. To je bilo 13 torpednih
aviona i 16 lakih lovaca s York-tovvna. Ali su i Zere bile na svojim mjestima.
�estoka bitka nije trajala dugo. Zrak su �arali u svim pravcima avioni jedne i
druge strane. Grmjeli su njihovi motori napregnuti do krajnosti i stenjali su,
izvla�e�i se naglim skretanjem dok se �tektanje mitraljeza mije�alo s time u
paklenu buku. Torpedni avioni poku�ali su da iskoriste gu�vu i da opet u niskom
letu bace svoja torpeda. Ovaj puta glavni cilj bio je nosa� Akagi. Prije nego �to
su mogli izbaciti svoja torpeda, 7 aviona ve� je bilo u plamenu sru�eno u more.
Samo 5 torpeda pljusnulo je u razmacima na morsku povr�inu, di�u�i lepezu pjenu�ave
vode. Bilo je to vrlo hrabro u tako jakoj obrambenoj vatri. Sa svih brodova stotine
bljeskova protuavionskih topova pokazivalo -je kroz kakvo �re�eto� treba pro�i. A
tek �to je koji torpedo pao, Akagi je naglo skrenuo - tako su sva torpeda projurila
pokraj njega. Avioni, olak�ani od svog tereta, poletjeli su br�e i poku�ali su se
izvu�i iz ubita�ne vatre s japanskih brodova. Ali to je uspjelo samo dvojici.
Ostali su nestali u valovima Pacifika ostavljaju�i za sobom vatreni trag poput
komete.
Pro�lo je svega nekoliko minuta i nebo nad japanskom eskadrom bilo je �isto.
Japanci nisu imali dugo vremena da se vesele svojoj pobjedi. Ve�ina njihovih aviona
jo� je bila na palubama, jer je uzletanje bilo nemogu�e pod uvjetima borbe i
stalnih skretanja radi izbjegavanja torpeda. Ba� je to odlu�ilo njihovu sudbinu i
jedino je, donekle, moglo opravdati te�ke �rtve torpednih jiviona. Dok su japanski
brodovi bili zauzeti
Nedovoljno oprezan, Spruance nije vodio ra�una ni o tome, ni o nekim drugim
stvarima. Zato je dobio dobru pouku! Od 42 torpedna aviona, koji su sudjelovali u
borbama za Midway, samo 6 se vratilo na svoje nosa�e. Istu pouku dobili su i avioni
s midvvavskog aerodroma, koji su toga dana s kopna prvi napali japanske brodove i
koji su svi bili uni�teni.
Jedina korist od samoubojstvene po�rtvovnosti Wel-dronove torpedne eskadrile bila
je, da su posade japanskih nosa�a aviona bile jedno vrijeme zauzete i da su
pripreme za ponovno poletanje aviona s paluba japanskih nosa�a bile obustavljene.
To je imalo te�ke posljedice najprije za Amerikance, a onda, jo� te�e, za Japance.
Japanska eskadra plovila je vrlo razvu�eno. Njena kolona bila je duga�ka gotovo 15
km, �to je bilo vrlo neoprezno, jer je ote�avalo obranu, a olak�avalo ameri�kim
avionima napade. Samo nespretnost ameri�kog vo�enja operacija spasila je do sada
Japance od te�kih gubitaka. Na palubama japanskih nosa�a jo� se nalazio velik broj
aviona. Obavljale su se posljednje pripreme za uzletanje. Bilo je tek ne�to poslije
10 sati. Od pogibije eskadrile torpednih aviona pro�lo je tri �etvrt sata.
Pribli�avala se nova grupa ameri�kih aviona. Ovaj puta imali su dobru za�titu
lovaca.
Eskadrila lovaca letjela je daleko ispred grupe torpednih aviona s Enterprisea.
Trebalo je da oni privuku na sebe japansku obranu i da omogu�e torpednim avionima
izvr�enje napada. Ali slu�aj je opet odigrao svoju ulogu. Lovci nisu nai�li ni na
kakvu obranu. Japanski su avioni jo� bili na palubama. Ne nai�av�i na obranu,
komandant lova�ke eskadrile javio je radio-telefonski torpednim avionima: �Nikakvih
borbenih aviona u zraku.�
Torpedni avioni pre�li su na to u napad, a ameri�ki lovci su napustili osmatranje i
vratili se svojoj grupi. Pro�lo je nekoliko minuta dok su torpedni avioni stigli do
japanskih brodova. To je bilo dovoljno da ih do�eka neugodno iznena�enje: japanski
lovci, koji su se ba� spremili za uzletanje, bili su se u me�uvremenu digli u zrak.
Tako se 14 torpednih aviona na�lo iznenada pred 25 japanskih lovaca. To su bili
avioni tipa Zero, najbolji
borbama protiv torpednih aviona, pribli�avala im se mnogo ve�a opasnost o kojoj
nisu slutili, jer nisu imali radara.
Na visini od 6 000 m grmjeli su motori ameri�kih sunovratnih bombardera. Bilo je 10
sati i 25 minuta. Po jasnom vremenu komandant ove grupe, kapetan korvete, Mac
Cluskv (Mek Klaski), vidio je kako japanski nosa�i naglo skre�u da izbjegnu
torpeda. Oko 5 000 m ispod njega vodila se borba izme�u lovaca s obje strane, a jo�
ni�e vidjeli su se plameni tragovi torpednih aviona koji su padali u more. Nikakvih
lovaca nije bilo da grupi Mac Cluskvja preprije�e put. Svi su bili zauzeti borbama,
a drugi avioni bili su jo� na nosa�ima. Japanske krstarice bile su na nekoliko
milja udaljene, a samo su razara�i bili uz nosa�e.
Potpuno neometen, nezapa�en i u miru Cluskv je spremio napad. Prilika je bila vi�e
nego povoljna. Rasporedio je svoju grupu, da bi mogao istovremeno napasti nekoliko
nosa�a. Bombarderi Enterprisea podijeljeni na 2 eskadrile trebalo je da napadnu
Soriu i Kagu, a eskadrili Yorktowna odre�en je Akagi.
Eskadrile su letjele kao na manevru. Sastavi su dr�ali propisan poredak, a onda se
jedan avion za drugim naglo izvalio u stranu i strmoglavio prema odre�enom cilju.
Reski zvuk sunovratnih bombardera koji su parali zrak, pikiraju�i na ciljeve, naglo
se prolomio. Zapanjeni pogledi japanskih posada usmjerili su se u nebo, a stra�an
zvuk naglo je porastao. Iznena�enje je sasvim uspjelo.
Kao aveti jurili su ameri�ki bombarderi u kratkom razmaku jedan za drugim. Njihovi
piloti vidjeli su kako posade naglo okre�u cijevi protuavionskih topova prema
njima. Tu i tamo bljesnuo je koji metak, ali prave obrane nije bilo. Velike palube
nosa�a, na kojima su bili poredani avioni, naglo su se pribli�avale. O�i ameri�kih
pilota bile su uprte u njih i u instrumente ni�an-skih sprava. Ruke su gr�evio
dr�ale ru�ice za pu�tanje bombi. Ali bombe jo� nisu ba�ene. Trebalo je do�i �to
bli�e, da pogodak bude siguran i smrtonosan.
Palube su bile ve� sasvim blizu. Krila aviona na njima su se ljeskala. Ljudi su
uzbu�eno tr�ali. Onda kratak trzaj ru�ice i bomba je sama nastavila put. Motori su
te�-
Grupa ameri�kih bombardera s nosa�a aviona. Duboko dolje, na pu�ini Tihog oceana,
vidi se ameri�ki nosa� u vo�nji, a za njime razara� pratnje.
ko stenjali izvla�e�i avione iz obru�avanja. Visoki stupovi vode digli su se pokraj
velikih �eli�nih grdosija. Prve bombe pale su u vodu. A onda je stra�na eksplozija
odjeknula na palubi Kage. Bomba je pal� na glavnu palubu ovog nosa�a, me�u 30
aviona koji su bili na njoj. Trenutak kasnije ponovni udarac. To je bila tempirana
bomba koja nije eksplodirala na palubi nego ju je probila, a svoje je razranje
prenijela u hangar pod njom, gdje je bilo jo� 40 aviona. Kroz otvor razderane
palube sukljao je plamen. Po�ar je zahvatio benzin aviona.
Prije nego �to se netko mogao sna�i, ve� je tre�a bomba pala na Kagu. Ona je
pogodila komandni most, ubila komandanta i sve osoblje koje je bilo tamo. Do�ao je
i �etvrti pogodak. Ovaj sna�an nosa� aviona, jedan od najve�ih u japanskoj floti,
bio je sav u plamenu. Tisu�e litara benzina gorjelo je nezadr�ivo, plamen je
zahvatio sve avione, torpeda i bombe koji su na njima bili spremni za namjeravani
uzlet, eksplodirali su jedni
za drugim, a od vru�ine i po�ara po�ela je praskati i municija avionskog
naoru�anja.
Bio je to pravi pakao koji ljudske snage nisu vi�e mogle ukrotiti. Svuda je
prijetila smrt. �eli�na konstrukcija se savijala od udaraca i vru�ine, vrata se
nisu mogla otvarati, ventili za ga�enje po�ara nisu se mogli rukom prihvatiti,
toliko su bili usijani, eksplozije su praskale na sve strane, a meci eksplodirane
municije udarali su o �eli�ne zidove, kao da iz plamena po�ara ga�a nevidljivi
neprijatelj. Mrtvi su le�ali na svim stranama, ranjenim nitko nije mogao pru�iti
pomo�, a iz plamena tr�ali su ljudi na kojima je sve gorjelo. To je bio pakao
dvadesetog stolje�a, strasniji nego �to ga je mogla zamisliti i najsmjelija ma�ta.
Ne�to poslije potresla je brod sna�na eksplozija. Po�ar je zahvatio glavno
skladi�te benzina, ili municijske komore, i velikom brodu vi�e nije bilo spasa. Bio
je osu�en na propast, a s njime i najve�i dio posade, od preko 1 000 ljudi.
Ni Akagi, zastavni brod eskadre, na kojemu je bio viceadmiral Nagumo sa svojim
�tabom, nije pro�ao bolje. Kad je po�eo napad, on je ba� skretao protiv vjetra da
bi omogu�io uzletanje aviona. Prvi avion ba� se zaletio palubom, kad je iza njega
pala prva bomba. Ona je eksplodirala usred 40 aviona koji su bili poredani na
palubi. Samo trenutak je bio dovoljan da od ove udarne snage na�ini izmije�anu hrpu
ru�evina. A onda je ve� liznuo plamen benzina. Po�ar se munjevito �irio, jer su svi
avioni, spremni za uzletanje, imali pune razervoare goriva.
Za prvom slijedila je i druga bomba, i �itav brod pretvorio se u more plamena.
Benzin se razlijevao iz brojnih spremi�ta, a istim putem nosili su mlazovi benzina
i uni�tavaju�i po�ar. Posljednja 4 aviona iz grupe odre�ene za napad na Akagi
prekinula su napad, kad su vidjeli da je brod ionako uni�ten. Ovi piloti pojurili
su na druge ciljeve. Malo poslije njihove bombe pogodile su krstaricu i bojni brod,
nanijev�i im prili�na o�te�enja.
Eskadrila odre�ena za Soriu isto je tako dobro izvr�ila svoj zadatak. Za svega
nekoliko trenutaka pale su na palubu 3 bombe, svaka po 450 kg. Avioni na njoj su
uni�teni a neke je pritisak bacio preko ruba palube u more. Po�ar je i ovdje
nastavio daljnje uni�tavanje. Je-
Japanski nosa� aviona Hiriu. Istog tipa bio je i S o r i u. Izgra�eni su 1937. i
1939, a smatrani su uspjelom konstrukcijom nosa�a srednje veli�ine. Istisnina je 17
300 t standard i 22 000 t u punom optere�enju. Sna�ne turbine 153 000 KS omogu�ile
su zna�ajnu brzinu 34,3 �vorova. Nosili su po 73 aviona. Posada 1 100 ljudi. Paluba
je imala 217 m duljine i 27 ni �irine. Ispod palube bio je hangar dug 171 m, a
ispod njega drugi 142 ni. Oba broda potopljena su kod Midvvava.
dan od razara�a, koji su ga pratili, naprezao se do krajnjih granica da pomogne
svom nosa�u. Iz svih njegovih topova bljesnula je divlja topovska vatra. Jedan
ameri�ki avion zaletio se prema brodu, a njegova bomba pala je u ma�inski prostor.
Ostav�i bez pogona, ovaj hrabri razara� ispao je iz borbe i ostao bespomo�no
plutati ni pu�ini, dok su ostali brodovi nastavili plovidbu.
Napad ameri�kih aviona trajao je vrlo kratko. Bilo je dovoljno svega nekoliko
minuta da japanska eskadra, koja se 8 dana prikradala cilju, bude tako te�ko
pogo�ena, pa je izgubila tri �etvrtine snage svoje avijacije. Kada su ameri�ki
avioni napustili mjesto borbe, ostala je tu�na slika brodova iz kojih je sukljao
plamen, a stupovi gustoga crnoga dima dizali su se na stotine metara uvis.
Ali Japanci nisu izgubili volju za borbu. Te�ki udarci razbjesnili su ih i oni su
�udjeli za osvetom. Ostao im je netaknut jo� samo jedan nosa�. To je bio Hiriu. Bio
je mnogo manji od Kage i Akagija, i raspolagao je samo sa 40 aviona. Svi su oni
sada bili odre�eni za napad. S prate�ih krstarica uzletjela su dva izvi�a�ka
hidroaviona odmah poslije napada, sa zadatkom da prate ameri�ke eskadrile i jave
ta�an polo�aj ameri�kih nosa�a. Slu�aj je htio da su se ovi hidroavioni pridru�ili
ba�
avionima s Yorktowna. Time je ovaj brod bio u velikoj opasnosti.
Dok se to doga�alo, na Akagiju su se trudili da iz plamena izvuku admirala Naguma i
njegov �tab. Oficiri iz �taba morali su ga silom izvu�i iz po�ara, jer se on
otimao, ne �ele�i napustiti komandno mjesto. Ipak su ga na kraju uspjeli prebaciti
na drugi brod.
Japanci su se brzo sna�li. Ve� uli sati s palube nosa�a Hiriu uzletjelo je 18
bombardera i 6 lovaca, a sat i pol kasnije jo� 10 torpednih aviona i 6 lovaca.
Japanci su poslali u napad sve do posljednjeg aviona.
Ameri�ka eskadra bila je udaljena sada samo jo� 80 morskih milja. Vedro vrijeme i
svijetlo podnevno sunce onemogu�ili su svako sakrivanje. Japanskim avionima nije
bilo te�ko prona�i neprijatelja. Oni su svoj napad usmjerili na Yorktown. Da vrate
milo za drago, stigli su u isto tako neugodan trenutak. Na palubi Yorktow-na ba� su
se nalazili avioni nedavno stigli iz strahovitog napada na japansku eskadru. U
zraku je bilo 12 lovaca kao za�tita. Posada je bila zauzeta opremom i dopunom
goriva pristiglih aviona.
Iznena�enje bi u tom trenutku bilo vrlo neugodno. No Yorktown je ve� imao radar
koji, dodu�e, jo� nije bio naro�ito usavr�en, ali je ipak djelovao. Japanski avioni
bili su jo� gotovo 50 km daleko, kad ih je radar primijetio. To je bilo dovoljno da
se brod spasi od iznena�enja i da se najve�om brzinom provedu bar najpotrebnije
mjere. Odmah je brzina broda pove�ana na 30 �vorova, a benzinski vodovi su
ispra�njeni od benzina. Tek �to je najnu�nija priprema obavljeria, ve� su se
pojavili japanski avioni.
Napad je bio usmjeren samo na Yorktown. Drugu eskadru s preostalim nosa�ima Japanci
nisu otkrili, iako je ona bila u blizini. Zato Yorktown odmah preko radija
poru�uje: �Pomognite u odbijanju zra�nog napada!� Eskadrile lovaca, koje su letjele
nad Enterpri-seom i Hornetom de�uraju�i, u obranu su odmah pojurile prema
Yorktownu. U to vrijeme njegovi su lovci ve� bili u �estokoj borbi s Japancima.
Japanski avioni su se probili svom �estinom kroz ameri�ku obranu. Hrabrost njihovih
posada nije zaostajala za onim, �to su ameri�ki piloti pokazali tog pri-
Je *�n od brojnih dramati�nih prizora bitke kod Midvvava. Ame-ri�k ova�ki avion,
tipa VV i 1 d c a t, nije se mogao u spu�tanju zaustaviti, pa je sletio preko ruba
palube i ostao visjeti zaka�en na rep. Pilota izvla�e pomo�u u�eta koje mu je
doba�eno s palube.
jepodneva nad japanskom eskadrom. Jedan za drugim padalj su u plamenu japanski
avioni. Samo su se neki probili kroz za�titu lovaca. A tu ih je ve� do�ekala ba-
ra�na vatra protuavionske artiljerije. Te�ke krstarice Astoria i Portland s 5
razara�a bacale su vatru iz svojih cijevi. Okru�eni mnogobrojnim bljeskovima i
crnim kolutima dima rasprsnutih granata, neki od njih silnom brzinom padali su u
more i za njima se �uo samo pljusak, onda se podigao stup vode, i ni�ta vi�e.
Padali su jedan za drugim. Bilo ih je sve manje. Samo 6 ih je jo� ostalo kad su
stigli nad Yorktown.
Onda je po�elo obru�avanje. Svih 6 aviona, jedan za drugim, u divljem naletu
sru�ilo se prema velikom �eli�nom trupu nosa�a. Otka�ene bombe pojurile su prema
cilju i ve� je prva bomba eksplodirala na palubi. Po�ar, koji je odmah nastao, bio
je brzo ugu�en, zahvaljuju�i pripremama i mjerama opreza koje su bile na vrijeme
poduzete. Druga je bomba bila mnogo neugodni-ja. Ona pala je u dimnjak i,
projuriv�i kroz njega, stigla
u kotlovnicu gdje je eksplodirala, onesposobiv�i velik dio brodskih kotlova.
Yorktown je ostao bez pare, njegove ma�ine su stale, a brod je izgubio brzinu.
Tre�a bomba probila je palubu i eksplodirala duboko u trupu broda. Tu je nastao
veliki po�ar u neposrednoj blizini glavnih rezervoara benzina i municijskih komora.
Opasnost je bila ogromna. Svakog trenutka mogao je po�ar zahvatiti benzin ili
municiju. Rezultat bi u oba slu�aja bio isti: stra�na eksplozija uni�tila bi brod.
Radilo se brzo. Kratka, o�tra nare�enja, i ve� su odre�ene ekipe tr�ale na svoja
mjesta. Ventili su otvoreni i voda je pu�tena u brod. Morem su poplavljene municij-
ske komore, a benzin je za�ti�en uglji�nim dioksidom. Do eksplozije nije do�lo.
U 12 sati i 15 minuta sve je bilo gotovo. Napad je prestao. Na pu�ini je le�ao
nepomi�no Yorktown. Iz njega je sukljao gusti crni dim koji se dizao tako visoko
prema nebu, da su ga vidjeli �ak i s druge strane ameri�ke eskadre. Radio-ure�aj na
brodu bio je uni�ten. Signalom je pozvana jedna od prate�ih krstarica i na nju se
prekrcao admiral Fletcher, da bi s nje nastavio komandiranje eskadrom. U
me�uvremenu je Spruance odvojio od svoje eskadre 2 krstarice i 2 razara�a, i poslao
i u pomo� da poja�aju obranu Yorktowna. Za kratko vrijeme oni su stigli, voze�i
punom brzinom. Sada je Yorktown mogao biti branjen s 4 krstarice i 8 razara�a.
Na brodu se grozni�avo radilo. Protupo�arne ekipe uspjele su savladati po�are, a
tehni�ka ekipa za odstranjivanje kvarova, poja�ana svim tehni�kim osobljem broda,
stvorila je �uda. Samo 1 sat poslije japanskog napada paluba za uzletanje
privremeno je dovedena u red i osposobljena za uzletanje i sletanje aviona. Ve� u
13 sati i 15 minuta ma�insko postrojenje toliko je dotjerano, da je brod mogao
ploviti s 20 �vorova. Preostali avioni brzo su spremljeni za akciju. Oni koji su
pre�ivjeli zra�ne borbe, spu�tali su se da obnove gorivo.
U 14 sati i 20 minuta stigla je druga grupa napada�a s nosa�a Hiriu. To su bili
torpedni avioni. U niskom letu nad samom povr�inom mora napali su istovremeno s 4
strane. Obrana je bila jaka i ve�ina je japanskih aviona^ uni�tena. Ipak, probilo
se njih 4. Torpeda su
pljusnula u vodu. Yorktown je naglo skrenuo i veliki brod nagnuo se od brzine
zaokreta.
�inilo se da je uspjelo. Ve� su 2 torpeda projurila uz njega. Ali onda se zaorila
eksplozija i odmah druga. Dva su torpeda ipak pogodila brod. Napad je trajao 7
minuta, a onda je nastala ti�ina. S o�te�enim kormilom Yorktown se po�eo brzo
naginjati. Poslije nekoliko minuta nagib je ve� bio 26 stupnjeva. Svakog trenutka
mogao se prevrnuti. Poku�ano je da se brzo pusti voda na suprotnoj strani, da bi se
brod izravnao, ali nije uspjelo. Brod je ve� bio bez pare, jer su torpeda ponovno
onemogu�ila ma�inski ure�aj, a bez pare, pumpe nisu radile. Plove�i sve polaganije,
zaustavio se. Krstarice i razara�i njegove pratnje plovile su u krugu oko njega.
Smatraju�i da je stanje beznadno, komandant broda Eliot Bookmaster (Bukmaster) dao
je u 14 sati i 57 minuta nare�enje da se napusti brod. Stotine ljudi pojurilo je da
se ljestvama i uzetima spuste s visoke palube. Prepuni �amci i splavi spu�teni su u
vodu. Mnogi su, da bi skratili put, skakali s broda u more. Razara�i su se
pribli�ili i spa�avali pre�ivjele na svoje palube. Na Yorktownu nije ostao nitko.
Komandant nije vjerovao da je mogu�e brod spasiti, pa nije ostavio ni ekipe za
spa�avanje na njemu. Velik dio aviona s Yorktowna bio je u zraku za vrijeme napada
na nosa�. Oni koji su pre�ivjeli borbe, nisu sada imali kamo da se spuste. Zato su
upu�eni da odlete do susjedne eskadre gdje su se spustili na palube njenih nosa�a.
Na tim nosa�ima radilo se brzim tempom. Dok su se piloti koristili predahom za
kratak odmor i na brzinu ne�to zagrizli i popili kavu, posade su punile avione
gorivom i municijom. Spruance je htio da zada jo� jedan udarac japanskim nosa�ima.
Znao je da je jedan od nosa�a jo� �itav. To je bio Hiriu, koji je �urio da �to
prije nestane iz smrtonosne blizine ameri�kih nosa�a. Dok je nosa� Yorktown
ostavljen s razara�em Havman (Hej-men), vozili su ameri�ki brodovi velikom brzinom
prema zapadu. Htjeli su da smanje razmak izme�u sebe i neprijatelja, da bi ga mogli
bolje napasti. Ali ni on nije �ekao. Ipak, oko 16 sati jedan od ameri�kih aviona
javio je polo�aj nosa�a Hiriu.
Japanski bojni krsta� koji je sa svojim blizancima sudjelovao u neuspjelim borbama
za Midvvav.
Odmah je s Enterprisea uzletjelo 24 aviona. Neki od njih potjecali su s Yorktowna.
Pola sata kasnije i s Horneta je poletjelo 16 aviona. Ve� prvi napad na Hiriu dao
je 6 pogodaka. Eksplozije su otkinule palubu tog nosa�a i smotale su je kao
poklopac kod otvaranja kutije konzervi. Po�ar je brzo zahvatio �itav brod. Druga
grupa ameri�kih aviona nije ga ni napala, nego je, vide�i da je izgubljen, svoje
bombe utro�ila napadaju�i brodove njegove pratnje. Kasno poslije podne osula je
svoje bombe na japanske brodove i jedna eskadrila te�kih �etvoromotornih
bombardera, koja je stigla �ak s Havajskih otoka i poslije napada spustila se na
midvvav-ski aerodrom.
Poslije 5 sati po podne toga dana vi�e nije bilo zra�nih napada. Ameri�ki avioni
vra�ali su se na svoje nosa�e. Dan se postepeno bli�io kraju, sve posade japanskih
i ameri�kih eskadra bile su iscrpljene te�kim naporima i napeto��u borbe. Ali
doga�aji toga dana jo� nisu bili zavr�eni. Na cijelom podru�ju od nekoliko stotina
kilometara jo� se mnogo toga doga�alo i dogodilo toga kriti�nog dana, tako te�kog
za povijest Japana.
Na jednom kraju prostrane pu�ine jo� je uvijek plutao Yorktown. Vide�i da voda vi�e
ne prodire u brod i da do o�ekivanog potonu�a nije do�lo, razara� Hay-man vezao ga
je �eli�nim uzetom i po�eo lagano tegliti prema Midwayima. �itavu no� vr�eni su
napori da se brod spasi. Stanje se popravljalo, pa je uspjelo da se nagib broda
prili�no izravna. Nade u njegov spas bile su sve ve�e.
Najednom su se zaorili usklici: �Torpeda, torpeda!� Morskom povr�inom opet su
jurili pjenu�avi tragovi torpeda. To je bila japanska podmornica 1-168. Ona je
uspjela da se prikrade i lansira 4 torpeda. Zbog vrlo polaganog kretanja ameri�kih
brodova sva su 4 pogodila. Dva su udarila u razara�, koji je za najkra�e vrijeme
potonuo, a dva u Yorktown koji se dr�ao na vodi do praskozorja, a onda je i on
nestao u valovima Pacifika.
Pogibija japanske eskadre
Daleko na zapadu odigravala se druga tragedija. Tu su poslije strahovitog
prijepodnevnog napada ameri�kih aviona le�ali ostaci japanske eskadre. Ve� s
udaljenosti od stotinu kilometara mogli su se vidjeti oblaci crnog dima koji su
ozna�avali to mjesto. Po�ar je jo� �itavo poslijepodne bjesnio na japanskim
nosa�ima aviona, koji su bespomo�no le�ali na �irokoj pu�ini. Preostale posade
poku�avale su spasiti ove dragocjene jedinice. To je izgledalo beznadno, jer su
ogromni plamenovi benzina i nafte izbijali na sve strane silnom snagom, uzdi�u�i se
na desetine metara. Brodovi su buktali kao goleme baklje. Mnoge male eksplozije
ote�avale su spa�avanje. Krstarice i razara�i pribli�ili su se sasvim uz bokove
nosa�a i svojim sna�nim pumpama bacali mnoge mlazove vode u plamen, �to je sukljao.
To nije bilo bez uspjeha. Poslije nekoliko sati naporne borbe po�eo je po�ar na
nosa�u Soriu popu�tati. Malo pomalo vatra je lokalizirana i vidjelo se da �e se
savladati. Japanci su se obradovali i nade u spas broda postale su velike. Dato je
nare�enje da se Soriu poku�a tegliti prema Japanu. Prebacivalo se u�eta, i jedan
dio ljudi na Soriu trudio se da ih prihvati i dobro ve�e. Ali sve je bilo uzalud.
Nitko nije primijetio da se nekoliko stotina metara dalje, na povr�ini mora,
pojavio vr�ak periskopa. On je brzo nestao, da se opet pojavi i opet nestane. To je
bila ameri�ka podmornica Nautilus. Oprezno se prikradala svojoj �rtvi. Nekoliko
trenutaka
kasnije i nekoliko torpeda napustilo je uz �um komprimiranog zraka lansirne cijevi
podmornice.
Tri uzastopne eksplozije na boku te�ko o�te�enog nosa�a koji je tek malo prije toga
bio spa�en, pokazale su da je podmornica dobro ga�ala. Ali Soriu jo� uvijek nije
potonuo. Nagnuo se jo� vi�e, a ponovni po�ar razmahao se u unutra�njosti broda.
Posada, iscrpljena jutro�njom borbom i te�kim vi�esatnim naporima da spasi brod,
opet je po�la u borbu s po�arom. Nekoliko sati trajali su veliki napori, a nije se
moglo predvidjeti ho�e li uspjeti. Po�ar se polagano ali nezadr�ivo �irio. Zahvatio
je ve� glavne benzinske rezervoare. Silna eksplozija raznijela je Soriu i za
nekoliko trenutaka nestao je. S njime je po�lo na dno i 700 ljudi njegove hrabre i
po�rtvovne posade.
Bilo je 19 sati i 15 minuta kad je Soriu prestao da postoji. Svega 10 minuta
kasnije potonula je i Kaga, jedan od najve�ih japanskih nosa�a. Njega je jutro�nji
napad pretvorio u hrpu ru�evina, a silan po�ar razdirao ga je �itavo poslije podne.
Najzad, po�ar je zahvatio i skladi�ta na dnu broda. Benzin i municija odletjeli su
u zrak i raznijeli hrpu ostataka savijenog �eljeza toga krasnog broda. Za nekoliko
trenutaka i on je nestao, povukav�i u dubinu 800 ljudi.
Nedaleko od toga mjesta gorio je jo� uvijek Akagi. Po�to je admiral Nagumo sa
�tabom napustio brod, on je jo� uvijek plovio dalje. Svaka veza s ma�inskim
prostorom bila je prekinuta uslijed po�ara. Svi ljudi kod kotlova i ma�ina ugu�ili
su se postepeno. Ma�ine su jo� uvijek radile, ali budu�i da nije bilo vi�e nikog
�ivog uz njih, brod je plovio sve polaganije i najzad ostao nepomi�no le�ati na
pu�ini. Po�ar ga je razdirao, ali �vrsta se konstrukcija dr�ala jo� uvijek na vodi.
Poslije nekoliko sati nepomi�nog le�anja i nat�ovje�anske borbe posade s bukte�im
plamenom, brod je najednom po�eo sam od sebe opet da plovi. Nikad se nije saznalo
�ta se doga�alo duboko u njegovoj utrobi i kako je do�lo do ponovnog pokreta
ma�ina. Vjerojatno je toplina po�ara prouzrokovala stvaranje pare u kotlovima, a
budu�i da su svi ventili ostali otvoreni, a nitko od osoblja nije bio �iv, para je
pre�la u turbine koje su se same od sebe po�ele kretati.
Dugo vremena je brod nastavio ovu sablasnu plovidbu. Spoj s kormilom bio je
prekinut, pa se plovidba odvijala u krugu. Dok su drugi nosa�i potonuli ve� u
predve�erje, Akagi je gorio svu no�. Nitko na brodu nije spavao. Padaju�i s nogu od
umora, ljudi njegove posade borili su se da spasu svoj brod. Sve je bilo uzalud.
Po�ar je bjesnio sve sna�nije i nijedan dio broda nije ostao po�te�en. U no�i je
slika bila stravi�na. Iz tamnosjajne �eli�ne grdosije, koja se polagano kretala
morskom povr�inom, lizali su plameni jezici preko stotinu metara uvis. U �irokom
krugu sjajan plamen pretvorio je no� u dan, osvjetljavaju�i drhtavom svjetlo��u
razara�e i krstarice, koji su poku�avali spasiti ovu va�nu jedinicu.
No� je prolazila, a stanje se nije popravilo. Pribli�avala se zora. To je moglo
postati vrlo opasno, jer se znalo da se u blizini nalaze jake neprijateljske snage.
S nastupom dana te su snage lako mogle otkriti ovo mjesto, jer se stup dima mogao
vidjeti i stotinu kilometara daleko. Nije bilo te�ko pogoditi kakav bi bio rezultat
napada na ove japanske brodove bez za�tite vlastitih aviona i s posadom koja ve�
gotovo 30 sati stoji na nogama.
Moralo se ne�to u�initi. Nosa� koji je gorio, nije smio biti ostavljen, ali s druge
strane nije bilo mogu�e ostati uz njega. Nakon �to je radio-telegrafski tra�ena i
dobivena dozvola od admirala Jamamote, preba�ena je pre�ivjela posada na druge
brodove, a sunce, koje se ra�alo, bilo je svjedok tu�nog svr�etka, kad je nekoliko
torpeda s prate�ih japanskih brodova u�inilo kraj Akagi-ju. Ovaj veliki nosa�
aviona, koji se tako �ilavo opirao svom uni�tenju, nestao je za nekoliko minuta u
hladnim dubinama Pacifika.
Dan bitke za Midwayske otoke bio je vrlo te�ak i za admirala Jamamotu.
Glavnokomanduju�i admiral japanske flote nije sa svojom eskadrom u�estvovao u
borbi. Ali on je sa svojim �tabom �itav dan napregnuto sudjelovao u operacijama
svih ostalih sastava. Radiostanice njegovog zastavnog broda Jamato neprekidno su
radile. Prvi izvje�taji su bili dobri. Napad na Aleutske otoke uspio je bez velikog
otpora. Jamamoto nije tada jo� znao da time ne�e zavarati ameri�ku flotu i odvu�i
je prema sjeveru i da �e mu vlastiti brodovi, odvojeni za Aleute nedostajati kod
Midvvava. Izvje�taji o prvim
napadima aviona na Midvvave bili su tako�er povoljni, a dobre su bile i vijesti o
vrlo uspje�no odbijenim napadima ameri�kih aviona na japanske brodove. Mala
o�te�enja na brodovima i uni�teni gotovo svi avioni napada�a obe�avali su dobre
uspjehe. Ali oko 11 sati po�ele su dolaziti crne vijesti. Silni udarci na nosa�e
eskadre admirala Nagume porazno su djelovali. Tokom cijelog dana vijesti su bile
lo�e.
Jamamoto je poku�ao spasiti kriti�nu situaciju. Ra-dio-telegrafski pozvani su bojni
brodovi i krstarice koje je prije dva dana poslao za poja�anje prema Aleutima.
Istim putem dobili su laki nosa�i aviona Riujo i Junio nare�enja da napuste Aleute
i �to prije stignu k Mid-wayskom oto�ju. Obje ove grupe plovile su najve�om brzinom
prema jugozapadu, ali su bile jo� vrlo daleko. Nije bilo nikakve nade da �e sti�i
na vrijeme. Sam Jamamoto po�urio je sa svim brodovima svoje eskadre prema podru�ju
borbe. Ali sve je bilo prekasno.
Japanski brodovi bili su u grupama ra�trkani po golemoj pu�ini Tihog oceana.
Pojedine eskadre bile su me�usobno udaljene i na stotine milja. Grupama s Aleuta
trebalo je jo� nekoliko dana da stignu. A lo�e vijesti dolazile su neprekidno. Ni
izvje�taj o uspje�nom napadu na Yorktown, koji je primljen kasno po podne, nije
mogao popraviti te�ak utisak. Ipak, jo� nisu bile izgubljene sve nade. Jamamoto je
jo� mislio da �e svim skupljenim snagama uspjeti zauzeti Midwayske otoke. Da je
znao kako je slab njegov protivnik, kako su te�ki gubici Amerikanaca i kako je
te�ko raspolo�enje u ameri�koj komandi, bio bi manje zabrinut i energi�nije bi
vodio borbu do kraja.
Sa spu�tanjem ve�eri lo�e vijesti dolazile su sve br�e. Japanski nosa�i aviona, ove
najva�nije jedinice tonuli su jedan za drugim, a s njima je propala i nada da bi se
mogli osposobiti za daljnju borbu. Primljeni podaci pokazali su da je izgubljeno
preko 250 japanskih aviona. Pod utiskom svega toga Jamamoto donosi sudbonosnu
odluku da se prekine operacija za osvajanje Midwaya. Bilo je 10 sati uve�e. Sve
eskadre dobile su nare�enje da smjesta okrenu i da se sastanu na mjestu koje je za
to odredio Jamamoto. Samo desantni konvoj i za�titne eskadra trebalo je da nastave
put. Ne�to poslije opoz-
�
Posljednja snimka ameri�kog nosa�a aviona Y o r k t o vv n, za vrijeme bitke kod
Midvvava, s japanskog aviona koji nalije�e u niskom letu nad povr�inom mora, radi
torpednog napada. Nebo je i�arano eksplozijama protuavionske artiljerije. Ne�to
poslije Yorktown je potonuo.
vao je desantni konvoj, pa su i transportni brodovi okrenuli da se vrate. Samo
za�titna eskadra morala je produ�iti, sa zadatkom da, radi zavaravanja protivnika,
ujutro izvr�i iznenadno bombardiranje topovima na Midwayske otoke i da se onda brzo
povu�e. Ova eskadra sastojala se samo od brzih brodova, pa je u slu�aju potrebe
mogla voziti brzinom od 33 �vora. Tu su bile sasvim nove krstarice: Kumano, Suzujo,
Mlkuma, i Mogami, laka krstarica Zincu i 12 razara�a.
Tokom no�i pu�ina se brzo praznila od japanskih brodova. Pod za�titom tame, brodovi
i eskadre nestajali su u pravcu zapada. Samo brza eskadra odre�ena za bombardiranje
Midvvava plovila je prema istoku. No� je bila mra�na, bez mjese�ine. Brodovi su
plovili s potpunim zamra�enjem da ne skrenu na sebe pa�nju neprijatelja. �ulo se
samo tiho zujanje turbina i �um valova sa svjetlucavim bijelim vrhovima, koje su
stvarali pramci brodova, paraju�i velikom brzinom povr�inu
i
oceana. Bila su ve� 2 sata u no�i. Na moru je bilo sve mirno. �inilo se da �e
iznena�enje uspjeti.
Na Midvvavima nitko nije slutio da se sprema ponovni napad. Sve je jo� bilo zauzeto
spa�avanjem od te�kih napada pro�log dana, raskr�ivanjem ru�evina i najnu�nijim
popravcima. Na nekim mjestima gorjeli su jo� po�ari koje nisu uspjeli pogasiti. Oko
2 sata i 15 minuta ra-dio-stanica je primila vijest s ameri�ke podmornice Tambour
(Tembor): �Na 90 milja zapadno od Midvvava mnogobrojni brodovi. Identificiranje
nije mogu�e.�
Ova vijest je izazvala zabunu na Midvvavima. Jo� se nije znalo da je japanski napad
prekinut i da su glavne snage ve� daleko odmakle prema zapadu. Na otocima su
smatrali da se to pribli�ava glavni napad i iskrcavanje Japanaca. Obrana je
raspolagala skromnim sredstvima i �ekala napad s velikim uzbu�enjem. U to vrijeme
pribli�avala se otocima s druge strane osamljena podmornica. To je bila 1-168,
jedna od brojnih japanskih podmornica koje su bile raspore�ene ve� nekoliko dana na
�irokom prostoru u kome se o�ekivala borba. Vje�tim zahvatom ameri�ke komande, ta
je borba bila preba�ena na sasvim drugo podru�je, udaljeno nekoliko stotina milja.
Na taj na�in japanske su podmornice ostale izvan zone akcije. Odlukom Jamamota da
se prekine napad povu�ene su i podmornice. Ova je bila blizu otoka, pa je komandant
odlu�io na vlastitu inicijativu bombardirati otok.
Pod za�titom mraka podmornica se privukla u blizinu otoka. Kad je po�elo svitati i
obrisi kopna se pojavili kroz sumrak praskozorja, ona je svojim topovima od 120 mm
otvorila vatru. Na otoku je nastala panika. Pod utiskom ranije dobivena brzojava i
u o�ekivanju japanskog iskrcavanja, Amerikanci su dobili utisak da je po�eo napad
na otok od nekog do sada neotkrivenog japanskog flotnog sastava. Da je to bio
doista japanski napad, na otoku bi se slabo proveli. Ovako su brzo otkrili zabunu.
Za neko vrijeme podmornica je prekinula paljbu i, zaroniv�i, izgubila se, dok je
oko otoka vladao mir.
Primljena vijest o nepoznatim neprijateljskim brodovima poslana je jo� tokom no�i
admiralu Spruanceu. I on je imao utisak da su to glavne snage koje spremaju napad
na otok. Ameri�ka eskadra odmah je krenula u
Japanska te�ka krstarica M i k u m a brojnim eksplozijama pretvorena u hrpu
savijenog �eljeza, tone. Vide se uni�tene topovske kule i sru�eno nadgra�e. Na boku
se vidi kako vise torpeda koja su napola izba�ena od eksplozija.
ozna�enom pravcu, �ure�i brzinom od 25 �vorova, da u zoru napadne neprijatelja.
Ovog puta Jamamoto je uspio zavarati protivnika i sve ostale brodove izvu�i iz
opasnosti zrakoplovnih napada.
Tokom no�i podmornica Tambour slijedila je japansku eskadru, ali ova se zbog ve�e
brzine izgubila u mraku. Zbog toga Amerikanci nisu bili obavije�teni jo� o jednom
va�nom doga�aju, koji se zbio ne�to kasnije. To je bio novi udarac za Japance. Brza
japanska eskadra �urila je kroz no�, da bi u praskozorje mogla bombardirati otok.
ICrstarice su vozile u koloni, a na �elu admiralski brod eskadre Kumano. Njegovi
izvi�a�i u tamnoj no�i su primijetili neku podmornicu, ili im se to pri�inilo.
Naglo je dana uzbuna i odmah nare�enje za brzo skretanje svih brodova za 90
stupnjeva. Kod prijenosa signala do�lo je do malog zaka�njenja i budu�i da je bilo
mra�no i sve u velikom uzbu'�enju, zadnja krstarica u koloni, Mogami, nije na
vrijeme skrenula, nego je u punoj brzini naletjela na krstaricu Mikuma koja je bila
pred njom i ba� skretala. Do�lo je do te�kog sudara
i obje krstarice bile su prili�no o�te�ene, naro�ito Mogami kojoj je zdrobljen
pramac, tako da je mogla ploviti samo sa smanjenom brzinom.
Ova nesretna novost odmah je preko radija saop�ena admiralu Jamamoti. U 3 sata u
no�i primljen je njegov odgovor kojim nare�uje da se obje o�te�ene krstarice ostave
sa za�titom od nekoliko razara�a, dok su sve ostale jedinice trebale da prekinu
operaciju. Tako je i bilo, pa su 3 krstarice s jednim dijelom razara�a okrenule i
punom brzinom zaplovile na mjesto sastanka japanske flote, koje je bilo 400 milja
sjeverozapadno od Midwayskih otoka. Flota se ovdje sakupljala tokom dana 6. lipnja
i sve do zore 7. lipnja. Nije bila ometana nikakvim napadom, jer ju je �titila
velika udaljenost, ogromna pusta pu�ina oko nje i slaba vidljivost zbog maglovita
vremena.
Ostav�i sa slabom za�titom, krstarice Mogami i Mi-kuma dovedene su u red prema
mogu�nostima, pa su i one zaplovile prema zapadu. Mogami nije mogla voziti vi�e od
16 �vorova, dok je Mikuma imala o�te�en jedan propeler, a iz napuknutih spremi�ta
nafte polagano je tekla gusta crna teku�ina, ostavljaju�i na moru �iroki trag. Dva
razara�a njihove za�tite vozila su uz njih.
U zoru slijede�eg dana uzletjeli su mnogi ameri�ki avioni radi izvi�anja u raznim
pravcima, da bi prona�li japanske brodove. Jo� uvijek su Amerikanci o�ekivali napad
na otok. Ali ni�ta nije otkriveno. Maglovito vrijeme koje je vladalo nad mnogim
predjelima ogromnog prostranstva oceanske pu�ine onemogu�ilo je avionima dobar
pogled. Kasnije su otkrivene pojedina�ne grupe brodova daleko od otoka, kako plove
prema zapadu. S otoka je uzletjelo 36 �etvoromotornih tvr�ava koje su u nekoliko
grupa po�le bombardirati te brodove. Nisu ih prona�li, jer su nestali u magli.
Jedna eskadrila od 6 lete�ih tvr�ava, lete�i na visini od 3 000 m, opazila je neki
brod. Odmah su na njega osuli bombe i on je nestao. Bombarderi su izvijestili:
�Japanska krstarica potopljena u 15 sekundi.� Ova �japanska krstarica� bila je
zapravo ameri�ka podmornica Grayling (Grejling), koja je, vide�i da padaju bombe,
najve�om brzinom zaronila i tako se spasila od pogodaka!
Jo� rano ujutro uzletjeli su i avioni s Horneta i Enterprisea. Prvi su napali
grupice japanskih brodova bez naro�itog uspjeha. Drugi su imali vi�e sre�e. Lete�i
nad pu�inom, eskadrila od 12 aviona s Enterprisea opazila je dug crni trag nafte.
Skrenuv�i za njim, ugledali su malo kasnije 2 o�te�ene japanske krstarice s 2
razara�a. Odmah su po�li u napad. Do�ekala ih je �estoka obrana. Bacali su bombe
koje su, padaju�i u more nedaleko brodova, dizale velike stupove vode. Ali nijedna
nije pogodila cilja. Obrana je ga�ala dobro.
Jedan ameri�ki avion padao je sav u plamenu. Jo� koji trenutak i pljusnut �e u
more. Ali njegov pilot, iako sam te�ko ranjen, posljednjom snagom ispravio je
avion. Punom brzinom usmjerio ga je prema krstarici Mikuma. Jaki udarac potresao je
brod, kad se avion zabio u krmenu nadvi�enu topovsku kulu. Silan plamen sukljao je
na sve strane, a po�ar razlivenog benzina zahvatio je zadnji dio broda. Izgorjela
je topovska kula, a �elik nadgra�a na zadnjoj polovini broda pretvorio se u usijanu
rastragnu masu. Pougljeni le�evi mornara vi-sili su s dijelova razorene
konstrukcije.
To je bio tek po�etak. Sada su Amerikanci znali gdje se nalaze ovi japanski brodovi
i poslali su mnoge avione u napad. U valovima oni su nadletali i napadali ovu
osamljenu eskadru. Stiglo je ukupno 112 aviona. Napadi su bili strahoviti. Japanski
brodovi hrabro su se branili i nijedan trenutak nije popu�tala vatra njihovih
topova. To im nije mnogo koristilo. Iako su ameri�ki avijati�ari, izmoreni te�kim
naporima ju�era�nje bitke, ga�ali dosta slabo, ipak su bombe padale tako gusto i u
tako velikom broju, da ih sa nije moglo izbje�i.
Najte�e pogotke dobila je krstarica Mikuma. Bilo je kao da se nalazi usred gejzira.
Okru�avala ju je �itava �uma stupova vode. Vi�e puta potresli su je udarci punih
pogodaka. Voda je prodirala u brod i on se sve vi�e naginjao. Na palubi i u
nadgra�u bjesnio je po�ar. Od vru�ine eksplodirala su torpeda u lansirnim cijevima
na palubi. O�te�ene ma�ine prestale su raditi. Brod je ostao bespomo�no le�ati, a
utonuo je ve� tako duboko, da mu je paluba na jednoj strani gotovo doticala vodu.
Borba je trajala satima i protegla se na cijeli dan. Oba razara�a, vide�i da je
sudbina Mikume zape�a�ena, pot-
puno su se pribli�ili da jo� poja�aju obranu i da spasu posadu.
Sada su ameri�ki avioni upravili svoje napade na ra-zara�e. Bombe su padale oko
njih. Jedna je pala na palubu razara�a i on je za nekoliko trenutaka potonuo. Ne�to
kasnije Mikuma se jo� vi�e nagnula, a onda se izvrnula i nestala pred o�ima posade
drugog razara�a. On je poku�ao da spasi posadu, ali je spasio malo njih. Onda se
udaljio prema drugoj krstarici. Mogami je jo� uvijek bila izlo�ena napadima, ali je
vje�tim skretanjem izbjegavala bombe. Na njoj su bjesnili po�ari, ostavljaju�i
velike oblake dima za njom. Jo� kratko vrijeme trajali su napadi, a onda su se
ameri�ke eskadrile izgubile. Utro�ili su sve bombe i svu municiju.
To je bio spas za oba preostala japanska broda. U no�i su se oni izgubili prema
zapadu, a onda su se, te�ko o�te�eni, izre�etani i napola izgorjeli, dovukli do
japanske baze na otoku Truk.
Bitka za Midvvavske otoke bila je zavr�ena. Zavr�ila je te�kim porazom Japanca. To
je bio prvi ozbiljni poraz koji je japanska flota do�ivjela jo� od 1592. godine.
Naviknuta na stalne pobjede tokom svoje dosta burne povijesti i opijena uspjesima
prvih nekoliko mjeseci osvajanja jugoisto�ne Azije, primila je ovaj poraz te�ko.
Izgubila je 4 nosa�a aviona, jednu krstaricu i 2 razara�a. Mnogo brodova bilo je
te�ko o�te�eno. Ostala je bez 253 aviona i oko 3 500 ljudi. Japanska mornarica
izgubila je i kontraadmirala Jamagu�ija koji je potonuo zajedno s nosa�em Hiriu.
Time je nestala velika nada Japanaca, jer su ovog sposobnog i nadarenog admirala
smatrali nasljednikom Jamamota. No izgubila je i svoje elitne, odli�no izvje�bane i
iskusne posade mornari�kih aviona, �to vi�e nikad nije mogla nadoknaditi.
Nasuprot tome ameri�ki gubici bili su relativno mali. Izgubili su jedan nosa�
aviona, jedan razara�, 150 aviona i 307 ljudi. Poraz za japansku flotu bio je
utoliko te�i, �to je ona bila daleko nadmo�nija. Te�ko je razumjeti za�to su
Japanci poslali 2 nosa�a na Aleute i za�to je novi veliki nosa� Zuikaku od 30 000
tona bio na nekom osamljenom zadatku u ju�nom Pacifiku. Spremaju�i se na odlu�nu
bitku s ameri�kom flotom, japanska komanda se nije trudila da prikupi na vrijeme
ove va�-
ne brodove i da tako postigne veliku nadmo�nost u nosa�ima aviona, �to je moglo
sasvim izmijeniti ishod bitke i njene posljedice.
Bitka kod Midvvavskih otoka zna�ila je historijsku prekretnicu i velik uspjeh
ameri�ke flote koja je bila mnogo slabija i koja je mogla do�ivjeti katastrofu.
Admiral Jamamoto poku�ao je iznenaditi protivnika, ali bio je sam iznena�en.
Amerikanci su se trudili da iz svojih slabijih snaga izvuku najvi�e �to se moglo,
ali su se �esto pokazali nespretni, a njihove posade nedovoljno izvje�bane. Da ih
nije nekoliko puta dobro poslu�ila sre�a, mogli su pro�i s ve�im gubicima. Posade
obiju strana borile su se hrabro i po�rtvovno. Ne samo ljudi na avionima i kod
topova, nego u utrobama brodova tisu�e bezimenih junaka vr�ilo je djela
besprimjerne hrabrosti i samoprijegora. Za mnoge od njih ne�e se nikad saznati, jer
njihovu tajnu �uvaju dubine oceana kojem se na dnu nalaze �eli�ne grdosije nekad
ponosnih brodova, a u njihovim trupovima na�li su grob i ti bezimeni heroji koje
sada pokriva nekoliko tisu�a metara duboka voda Tihog oceana.
Midvvavska bitka je ne samo prekretnica u ratu na Pacifiku nego uop�e u historiji
pomorskog ratovanja. Ona je potvrdila iskustvo bitke u Koraljnom moru, daju�i
glavnu ulogu u pomorskim flotama nosa�ima aviona. Nastalo je razdoblje borbe s
nevidljivim protivnikom. Brodovi obiju strana nisu ni do�li u dodir. Velikih 11
japanskih brodova nije ispalilo ni jedan jedini metak iz svojih te�kih topova. I
drugi brodovi upotrebljavali su svoje topove samo za obranu od aviona. Dalje
nadiranje japanskih snaga prema istoku definitivno je zaustavljeno, a pomorske
bitke pretvorile su se u pomor-sko-zrakoplovne. Izmijenili su se sastavi flota i
na�in pomorskog ratovanja. A ba� to je bio po�etak naglog uspona ameri�ke pomorske
snage. Ona je imala u gradnji veliki broj nosa�a aviona i za kratko vrijeme uspjela
je ostvariti tako veliku pomorsku snagu, kakvu nije imala nijedna druga dr�ava. Ali
do toga doba trebalo je da pro�e jo� neko vrijeme.
SADR�AJ
PRIJE VELIKIH DOGA�AJA ...........
Veliko iznena�enje ............................
Sudbonosna odluka ...........................
Osvaja�i Dalekog istoka ......................
Borbe za Kinu i okupacija Indokine .......
Plan zauzimanja Pacifika .....................
Namjere komande japanske flote ...........
Flota zemlje �Izlaze�eg sunca� ..............
Ameri�ka flota ................................
Plan obrane ...................................
Sudbonosno otkrivanje japanskog �ifriranja
SUDBONOSNI DOGA�AJI PO�INJU .
Zbivanja na pozornici drugog svjetskog rata
Tajanstvena flota neopa�eno kre�e ..........
Kona�na odluka je pala ......................
Na drugoj strani ..............................
Posljednji trenuci pred katastrofu ...........
Sretne i nesretne slu�ajnosti ................
Elektri�no oko nije pomoglo ................
Japanski avioni prelaze u napad ............
Strahote bu�enja ..............................
STRAHOVITI UDARCI ...................
U dimu i plamenu Pearl Harbora ..........
Brze protumjere ...............................
Tragedija uz Malajske obale ................
Filipini, Corregidor i MacArthur ...........
Sve baze padaju ..............................
Borba za Indoneziju ..........................
Japan je postigao svoj cilj ...................
PRVI OTPOR PO�INJE ..............
Ameri�ki nosa�i aviona nastupaju ...........
Prodor u Indijski ocean .....................
Tajni zadatak napada na Tokio .............
Pred vratima Australije ......................
Bitka bez topova na Koraljnom moru .....
VELIKI PREOKRET ......................
Pobjeda obavje�tajne slu�be .................
Ameri�ke pripreme ...........................
Borba za Midway po�inje ...................
Dvoboj nosa�a aviona ........................
Pogibija japanske eskadre ....................
100 IST. OD GREENVVlCHA