Osciloskop 33

Osciloskop
Ovaj elektronički mjerni uređaj služi za brzi dvodimenzionalni prikaz signala. Osciloskop
se najčešće koristi za prikaz vremenske ovisnosti nekog mjernog signala 𝑌 = 𝑓(𝑡), gdje se
vodoravna (X-os) podrazumijeva kao vremenska os. Alternativno se osciloskop može koristiti
za prikaz funkcijske ovisnosti dva signala (takozvani X-Y način rada), gdje se na Y-os
osciloskopa dovodi jedan od mjernih signala, dok se na X-os dovodi signal u čijoj funkciji
želimo promatrati signal doveden na Y-os.
Osciloskop se sastoji od katodne cijevi s grijanom katodom (negativnom elektrodom)
kao izvorom snopa elektrona, pojačala mjernog signala (pojačalo za okomitu os), pojačala za
vodoravni otklon (vodoravnu os) i generatora pilastog napona (vremenske baze),
fluorescentnog zaslona katodne cijevi i raznog dodatnog sklopovlja.

Slika 1.26. Katodna cijev analognog osciloskopa.

Katodna cijev sadrži skup anoda za ubrzavanje elektrona u smjeru zaslona i fokusiranje
tako dobivenog elektronskog snopa (tzv. „elektronski top“), te dva para otklonskih pločica, od
kojih je jedan postavljen vodoravno, a drugi okomito. Princip rada osciloskopa je sljedeći:
• Ukoliko na vodoravno postavljeni par pločica (Y-os) primijenimo napon različit
od nule, uslijed djelovanja elektrostatske sile snop elektrona će se otkloniti u
okomitom smjeru u odnosu na os katodne cijevi.
• Napon doveden na okomito postavljeni par pločica (X-os) uzrokovati će
otklanjanje snopa elektrona u vodoravnom smjeru.
Dolaskom brzih elektrona na fluorescentni zaslon katodne cijevi dolazi do pretvorbe
njihove kinetičke energije u svjetlost čime je omogućen prikaz signala. Napon s vremenske
baze (pilasti napon) dovodi se na odgovarajuće pojačalo na čijem se izlazu nalaze otklonske
pločice za X-os. Linearni porast napona pilastog signala omogućuje da se snop elektrona
prethodno otklonjen otklonskim pločicama Y-osi pomiče po ekranu proporcionalno s
proteklim vremenom. Kao rezultat toga dobije se prikaz u realnom vremenu mjerenog signala
dovedenog na pojačalo Y-osi.
Za stabilan prikaz vremenske ovisnosti signala dovedenog na Y-os potrebno je podesiti
okidanje, odnosno iznos i vremensku derivaciju signala kod kojih se signal počinje prikazivati
na zaslonu (tzv. trigger LEVEL and SLOPE), tako da iscrtavanje signala uvijek počinje u istoj
točki signala (što je vrlo bitno kod prikaza periodičkih signala).
34 Osciloskop

Slika 1.27. Izgled upravljačke ploče analognog osciloskopa.

Slika 1.27. prikazuje upravljačku (prednju) ploču tipičnog osciloskopa s katodnom cijevi.
Na zaslonu katodne cijevi nalazi se raster koji u pravilu ima 10 podjeljaka (DIV) po
vodoravnoj osi i 8 podjeljaka po okomitoj osi.
Osciloskopi se obično izvode s barem dva ulaza (kako bi se ostvario istovremeni prikaz
dva ili više signala). Za svaki ulazni naponski signal određuje se okomita rezolucija u 𝑉⁄𝐷𝐼𝑉
koja se za osciloskop na slici 1.27. može nalaziti u rasponu od 5 𝑚𝑉⁄𝐷𝐼𝑉 do 10 𝑉⁄𝐷𝐼𝑉. Na
primjer, ukoliko se želi preko cijelog okomitog raspona ekrana prikazati sinusni mjerni signal
vršne vrijednosti 40 𝑉 (napon koji se mijenja od −40 𝑉 do +40 𝑉), odabrat ćemo okomitu
rezoluciju od 10 𝑉⁄𝐷𝐼𝑉. S druge strane, da bismo mogli uočiti bitne značajke vremenskih
promjena mjernog signala potrebno je na odgovarajući način podesiti vremensku bazu (X-
os). Podešavanje vremenske baze obavlja se kotačićem TIME/DIV čiji raspon za dani
osciloskop može ići od 0,5 𝜇𝑠⁄𝐷𝐼𝑉 do 0,5 𝑠⁄𝐷𝐼𝑉, što dogovara vremenskom intervalu u
kojem promatramo signal (preko cijele širine ekrana) u rasponu 5 𝜇𝑠 do 5 𝑠.

Princip rada analognog osciloskopa

Svaki analogni osciloskop ima tri osnovna dijela koji omogućuju prikaz signala koga
gledamo. To su:
• X-otklonski sustav ili vremenska baza,
• Y-otklonski sustav,
• Okidni (trigerski) sustav.
Na sva tri navedena sustava možemo dovoditi signal sa vanjskog izvora dok X otklonski
sustav (vremenska baza) i trigerski sustav, većinom koriste interne izvore. Obično,
osciloskopom promatramo vremenski promjenjive signale i to periodične signale. U tom
slučaju na Y otklonski sustav dovodima naponski signal koji promatramo, a X otklonski
sustav služi kao vremenska baza.
Pretpostavimo da na ulaz dovodimo sinusni signal amplitude A i frekvencije f. Ako
koristimo XY prikaz a na X ulaz nismo doveli nikakav signal odnosno 𝑋(𝑡) = 0 prikaz na
osciloskopu će biti okomita duž od točke (0, -A) do točke (0, +A) (slika 1.24.).
 Osciloskop 35

Slika 1.28. Prikaz sinusnog signala na Y-otklonskom sustavu X(t)=0.

Generator vremenske baze koji se koristi kao interni izvor signala za X otklonski sustav
ima signal oblika kao na slici 1.29. To je u osnovi linearni signal kojim upravlja generator
linearnog napona i triger. Generator vremenske baze daje signal koji se linearno mijenja od
−𝑈 do +𝑈 za vrijeme 𝑇, zatim se signal brzo vraća u točku −𝑈 po eksponencijalnom zakonu
za vrijeme 𝑡1 znatno kraće od vremena 𝑇, poslije toga za vrijeme 𝑡2 signal ima vrijednost −𝑈.
Triger starta početak linearnog dijela signala. Vrijeme 𝑇 mi biramo izborom razmjere po
vremenskoj ljestvici. Za vrijeme koje izaberemo točka koju ispisuje elektronski mlaz kreće se
od krajnjeg lijevog položaja na zaslonu, do krajnjeg desnog položaja na zaslonu. Poslije toga
za vrijeme 𝑡1 koje je vrlo kratko i koje je konstantno, elektronski mlaz se vraća sa krajnjeg
desnog položaja u početni položaj. Vrijeme 𝑡2 je promjenjivo i njega definira trigerski sustav.
Naime, trigerski sustav se brine da se ispisivanje signala na zaslonu obavlja tako da poslije
jednog prolaska zrake preko zaslona naredni prolazak ide po istoj putanji, u protivnom na
zaslonu bismo vidjeli grupu isprepletenih linija i ne bismo mogli vršiti mjerenje.

Slika 1.29. Signal vremenske baze osciloskopa.

Trigerski sustav radi tako što ispis signala (on upravlja startanjem linearnog dijela
vremenske baze) počinje u točki čiju amplitudu i karakter (raste ili opada) mi biramo preko
tipki na prednjoj ploči osciloskopa. Vrijeme 𝑡2 traje od isteka vremena 𝑡1 do nailaska
vrijednosti na ulaznom signalu čiji parametri su postavljeni na trigerskom sustavu (slika 1.29).
Kao što se sa slike 1.30. vidi, ulazni signal je periodičan i mi na zaslonu vidimo samo
jedan njegov dio. Taj dio ne mora da bude period niti cio broj perioda. To zavisi od toga što
mjerimo. Dobro je na ekranu imati više od jednog perioda signala, ali ne previše jer je tada
očitanje loše. Taj dio koji se vidi ispisuje se uzastopnim prolascima elektronskog mlaza po
istoj putanji na zaslonu. Ako je broj ovih prolazaka veliki (veći od 25 u sekundi) tromost oka
kao i fosforescencija učiniti će da umjesto samo točke koja u stvarnosti prelazi zaslonom mi
vidimo trag u obliku linije na dvodimenzionalnoj ravni zaslona. Ovo pravi problema kod
mjerenja osciloskopom sporo-promjenjivih signala, čije su frekvencije manje od 25 𝐻𝑧. Za to
se može koristiti osciloskop sa pamćenjem ili digitalni osciloskop koji je danas dosta u
uporabi. Kod promatranja signala sa većim frekvencijama od 25 𝐻𝑧 prikaz na osciloskopu je
utoliko mirniji što je frekvencija veća.
36 Osciloskop

Postoji gornje ograničenje po frekvenciji mjerenja osciloskopom koje je posljedica

njegove konstrukcije i proizvođači daju taj podatak. Osciloskop je utoliko kvalitetniji što je ova
gornja granična frekvencija signala koji se može mjeriti veća. Danas su to uglavnom
frekvencije: 20 𝑀𝐻𝑧, 30 𝑀𝐻𝑧, 50 𝑀𝐻𝑧 ili 100 𝑀𝐻𝑧.

Slika 1.30. Princip djelovanja trigerskog sustava.

Parametre trigera postavlja korisnik koristeći dugmad i potenciometre na prednjoj strani
osciloskopa. Kod postavljanja parametara trigera postavljaju se: amplituda, karakter, izvor,
način rada. Za način rada birajte „normal“. Za izvor birajte „interni“ i to CH1 ili CH2. Izabrani
kanal mora imati prisutan signal na ulazu, različit od nule. Karakter može biti rastući ili
opadajući. Amplituda se bira od +𝑈𝑡 do −𝑈𝑡 kontinuirano, pri čemu je važno da odabrani
ulazni kanal ima amplitudu signala veću od odabrane amplitude na trigeru.
Odabrani kanal za okidanje mora imati spojenu svoju masu sa masom izvora signala,
dok drugi kanal ne mora.

Mjerenje amplitude
Osciloskop pokazuje trenutne vrijednosti naponskog signala dovedenog na ulaz (Y
otklonski sustav) kao funkcije vremena. Sa dijagrama koji imamo na zaslonu vršimo očitanje
koristeći razmjeru koju smo odabrali po okomitoj osi. Ako je ulazni signal prevelik (te bi
putanja izašla iz vidljive ravni zaslona) ili premalen (odnosno amplituda je tako mala da bi
mjerenje bilo loše) imamo mogućnost da pojačavamo ili slabimo signal prije njegovog
dovođenja na okomiti otklonski sustav.
Sa stanovišta mjerenja mi definiramo razmjeru prikaza na zaslonu u odnosu na stvarnu
vrijednost signala. Razmjera se daje u 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘. Sada se očitanje amplitude svodi na
mjerenje rastojanja na zaslonu izraženo u 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑐𝑖𝑚𝑎 i množenjem aktivnom razmjerom.
 Osciloskop 37

Slika 1.31. Mjerenje amplitude osciloskopom.

Signali koje mjerimo mogu biti istosmjerni, izmjenični, unipolarni, bipolarni, itd. Trebamo
imati mogućnost mjerenja kako apsolutnih iznosa amplituda tako i njihovih vrijednosti u
odnosu na neku referentnu vrijednost. Ta referentna vrijednost se, obično, uzima kao nula i
zove se MASA (engl. GND - ground). Iako engleski termin GND asocira na uzemljenje,
termin MASA ima posebno značenje. Pod terminom masa podrazumijevamo referentnu
točku na električnoj shemi u odnosu na koju tretiramo ostale točke po potencijalu. Potencijal
mase se uzima kao nula, ali on ne mora da bude na potencijalu zemlje niti na bilo koji način
uzemljen (iako može).
Kod dovođenja signala na ulaz osciloskopa mjernom sondom, masu sonde spajamo na
shemi ili izvoru signala na točku koju tretiramo kao masu. Ovdje treba voditi računa da je
preko mrežne instalacije od 220 𝑉 kojom se napaja osciloskop, masa sonde spojena na
uzemljenje naponske mreže, to isto vrijedi za generator funkcija te sve mase ovih uređaja
uvijek treba spajati na istu točku na shemi.
Pošto mi imamo mogućnost da promjenjivim otpornikom za okomiti otklon pomjeramo
signal po okomitoj osi zaslona onda prije mjerenja uvijek treba prvo usvojiti liniju MASE na
zaslonu. To radimo tako što aktiviramo GND dugme za dati kanal, čime kratko spajamo
ulaze sonde osciloskopa za taj kanal. Na zaslonu osciloskopa ćemo dobiti ravnu liniju te
sada promjenjivim otpornikom za okomito pomicanje postavimo masu na liniju koju želimo.
Poslije toga deaktiviramo GND i aktiviramo DC i na zaslonu će se pojaviti ulazni signal. Sada
su sve vrijednosti ulaznog signala smještene iznad usvojene linije MASE na plus potencijalu,
a vrijednosti ispod ove linije su na minus potencijalu.
Pored GND načina rada po ulaznom kanalu imamo mogućnost izbora DC ili AC. Ovo
često unosi zabunu kod mjerenja jer termini asociraju na istosmjerne (DC) i izmjenične (AC)
signale, pa učenici imaju predstavu da sa DC načinom rada mjere istosmjerne, a sa AC
mjere izmjenične signale. Ova interpretacija je pogrešna i zato ćemo to detaljno objasniti.
Ulazni signal u općem slučaju ima slijedeći analitički oblik:
𝑈𝑢𝑙 = 𝑈𝐷𝐶 + 𝑈𝐴𝐶 .
Ovdje je 𝑈𝐷𝐶 istosmjerna komponenta ulaznog signala a 𝑈𝐴𝐶 izmjenična komponenta
ulaznog signala (slika 1.32.). Kako mjerimo ovakav signal?
Prvo sa DC načinom rada pogledamo kompletan signal (znači, DC način rada tretira
cijeli signal, a ne samo istosmjerne signale ili istosmjernu komponentu signala). Vidi se da ne
možemo dobro očitati amplitudu izmjenične komponente signala, jer je mala u odnosu na
istosmjernu, te bi povećanje razmjere izbacilo prikaz signala izvan vidljivog dijela zaslona,
tako da ovdje očitamo samo amplitudu istosmjerne komponente i snimamo oblik signala.
Sada aktiviramo AC način rada te povećanjem razmjere uvećamo izmjenični dio signala i
očitamo amplitudu izmjenične komponente. Znači, AC način rada prikazuje samo izmjenični
dio signala. Kod snimanja DC i AC komponente signala masu na zaslonu postavljamo
neovisno, cilj je dobiti što bolju razmjeru signala na zaslonu.
38 Osciloskop

Slika 1.32. DC i AC način rada osciloskopa.

Iz izloženog proizlazi zaključak da sa DC načinom rada tretiramo kompletne signale, a
sa AC načinom rada gledamo samo izmjenični dio signala i to onda kada je amplituda
izmjenične komponente signala 𝑈𝐴𝐶 znatno manja od istosmjerne komponente signala 𝑈𝐷𝐶.
Osciloskopi obično imaju dva kanala (nekad i četiri). Istovremeni prikaz oba kanala na
jednom zaslonu može se obaviti korištenjem katodne cijevi sa dva neovisna elektronska
mlaza ili korištenjem elektroničkog komutatora. Pošto je izvedba sa elektroničkim
komutatorom jednostavnija i jeftinija pa samim time i prisutnija u praksi, objasnit ćemo ovaj
princip.
Dvokanalni osciloskop ima dva ulaza označena kao CH1 i CH2. Ako se koristi XY način
rada onda je jedan od ovih ulaza signal koji upravlja Y otklonskim sustavom (CH1), a drugi
upravlja X otklonskim sustavom (CH2). Na osciloskopu je prisutna jedna putanja koju opisuje
kombinirano djelovanje ova dva ulazna kanala.
Kada koristimo vremensko prikazivanje signala onda na jedan kanal dovodimo jedan
signal koji gledamo a na drugi kanal drugi signal. Ova dva signala će biti predstavljena na
zaslonu sa zajedničkom vremenskom bazom koju formira sam osciloskop, tako da je
moguća vremenska usporedba dva signala (vremenska osa je ista). Za okidanje možemo
odabrati jedan ili drugi kanal i u pravilu se bira onaj kanal na koji dovodimo poznati signal,
recimo sa generatora funkcija. Izuzetak čini pojačavanje signala kada je zbog male
amplitude ulaznog signala sa generatora funkcija za okidanje bolje odabrati izlaz iz pojačala.
Princip elektroničkog komutatora je vrlo jednostavan. Poseban elektronički sklop
(elektronički komutator) vrši prebacivanje ulaza u Y otklonski sustav sa jednog na drugi
kanal. Ovo se može izvoditi na dva načina:
• ALT načinom rada, kada je na ulazu Y otklonskog sustava prisutan signal sa
jednog kanala cijeli jedan prolaz zrake preko zaslona, a u slijedećem prolazu
se pušta drugi kanal i tako naizmjenično.
• CHOP načinom rada, kada se prebacivanje izvodi za vrijeme mnogo kraće od
trajanja jednog perioda vremenske baze tako da se nekoliko hiljada puta za
vrijeme jednog prolaza ispisuje izmjenično jedan pa drugi signal.
Izbor ALT ili CHOP način rada vrši korisnik tipkama na prednjoj ploči osciloskopa. Zbog
velike frekvencije prebacivanja oba načina rada daju mirnu sliku na zaslonu i osjećaj
kontinuiteta.
 Osciloskop 39

Mjerenje frekvencije
Mjerenje frekvencije se svodi na mjerenje perioda signala i korištenje poznatog izraza:
1
𝑓=
𝑇
Za mjerenje perioda postavimo signal tako da neka referentna točka na signalu bude na
jednoj od okomitih linija (pomjeramo signal vodoravno sa X promjenjivim otpornikom), zatim
od te točke mjerimo rastojanje izraženo u podjeljcima do kraja perioda signala. Poslije toga
izmjereno rastojanje množimo sa odabranom razmjerom po vremenskoj ljestvici (slika 1.33.).

Slika 1.33. Mjerenje perioda signala.

Mjerenje faznog pomaka

Mjerenje faznog pomaka osciloskopom se izvodi vrlo jednostavno. Signali, čiji se fazni
pomak mjeri, se dovode na kanale 1 i 2. Mase na zaslonu oba kanala se postave na istu
liniju. (Napomena: kanale možemo neovisno jedan od drugog pomjerati po okomitoj liniji).
Zatim se odabere vremenska baza tako da očitanje bude najbolje.
Za ovo mjerenje možemo na zaslonu imati i manje od jednog perioda signala (slika
1.34.). Na prvi kanal dovodimo referentni signal (uzimamo da je 𝜑1 = 0), a na drugi kanal
dovodimo signal čiji fazni pomak mjerimo. Na osciloskopu izmjerimo vrijeme koje protekne
između prolaza referentnog signala kroz nulu i slijedećeg signala, pri čemu ti prolazi trebaju
biti ili oba rastuća ili oba padajuća. Iz ovog vremena možemo izračunati fazni pomak u
stupnjevima prema izrazu:
∆𝑡
𝜑= ∙ 360° = 𝑓 ∙ ∆𝑡 ∙ 360°
𝑇
U izrazu 𝑇 je period signala koji se može izmjeriti na način opisan u prethodnom dijelu.

Slika 1.34. Mjerenje faznog pomaka.

40 Osciloskop

Kalibracija osciloskopa
Vremenom, svaki osciloskop može da počinje praviti grešku u mjerenju. Greška se
pojavljuje kao rezultat deformacije karakteristika internih pojačala u X ili Y otklonskom
sustavu. Zato većina osciloskopa ima mogućnost kontinuiranog namještanja ovog pojačanja.
Ono se izvodi preko promjenjivog otpornika koji je centralni dio preklopnika za razmjeru po X
i Y otklonskom sustavu. U normalnom radu ovaj promjenjivi otpornik je u krajnjem desnom
položaju. Da bismo mogli pravilno izvesti kalibraciju treba nam izvor signala poznatih i
stabilnih parametara. Za te namjene može poslužiti izvor koji posjeduje sam osciloskop. To
je signal pravokutnog signala obično amplitude od 0,2 𝑉 i frekvencije 1 𝑘𝐻𝑧. Spojimo sonde
ulaznih kanala na ovaj izvor i izvršimo provjeru. Ovo treba povremeno raditi i kada nemamo
osjećaj da osciloskop pokazuje pogrešno.
Ovaj izvor može poslužiti i za kalibraciju sondi. Naime sonde za osciloskop nisu obična
dva komada vodiča za dovod signala. One se rade sa posebnom pažnjom i njihova
konstrukcija treba biti takva da im karakteristična impedancija odgovara ulaznoj impedanciji
osciloskopa. Ukoliko to nije slučaj doći će do deformacije signala. Za te namjene sve sonde
su opremljene promjenjivim otpornicima kojima možemo izvršiti prilagodba karakteristične
impedancije.
Jednim promjenjivim otpornikom vršimo kompenzaciju sonde za niske frekvencije (L), a
drugim za visoke frekvencije (H). To se postiže tako što sonde spojimo na interni izvor
signala i pomjeramo promjenjivi otpornik dok se signal ne izravna (slika 1.35.). Za niske
frekvencije koristimo interni signal 1 𝑘𝐻𝑧, a za visoke frekvencije koristimo signal 1 𝑀𝐻𝑧.

Slika 1.35. Kompenzacija sondi osciloskopa.

 Osciloskop 41

Primjeri mjerenja pomoću osciloskopa

Primjer 1.
Za valni oblik koji prikazuje osciloskop na slici odrediti: period signala, frekvenciju i
napon od vrha do vrha (𝑈𝑝𝑝). Preklopnik vremenske baze (TIME/DIV) je podešen na
vrijednost 100 𝜇𝑠⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘, dok je preklopnik napona (VOLTS/DIV) podešen na vrijednost
20 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘.

Slika 1.36. Valni oblik signala na osciloskopu za primjer 1.

Širina jedne potpune promjene signala je 5,2 podjeljka, iz čega slijedi da je period:
𝑇 = 5,2 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑘𝑎 ∙ 100 𝜇𝑠⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 520 𝜇𝑠 = 0,52 𝑚𝑠.
Frekvencija je:

𝑓=1= 1
= 1,92 𝑘𝐻𝑧.
𝑇 0,52 𝑚𝑠

Visina signala od vrha do vrha je 3,6 podjeljaka, iz čega slijedi da je napon signala od
vrha do vrha:
𝑈𝑝𝑝 = 3,6 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘𝑎 ∙ 20 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 72 𝑉.

Primjer 2.
Za sinusni napon koji prikazuje osciloskop na slici odrediti: frekvenciju, amplitudu i
efektivnu vrijednost. Preklopnici su podešeni na vrijednosti: TIME/DIV = 500 𝜇𝑠⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘,
VOLTS/DIV = 5 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘.

Slika 1.37. Valni oblik signala na osciloskopu za primjer 2.

Širina jedne potpune promjene signala je 4 podjeljka. Slijedi da je:
𝑇 = 4 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑘𝑎 ∙ 500 𝜇𝑠⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 2 𝑚𝑠.
Frekvencija je:
42 Osciloskop

𝑓=1= 1
= 500 𝐻𝑧.
𝑇 2 𝑚𝑠

Vrijednost napona od vrha do vrha je:

𝑈𝑝𝑝 = 5 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘𝑎 ∙ 5 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 25 𝑉.
Iz čega slijedi da je amplituda signala na osciloskopu:
𝑈𝑝𝑝
𝑈 = = 25 𝑉 = 12,5 𝑉.
𝑚𝑎𝑥 2 2
Efektivna vrijednost napona signala na osciloskopu se računa prema poznatom
obrascu:
𝑈 = 𝑈𝑚𝑎𝑥 = 12,5 𝑉 = 8,84 𝑉.
√2 √2
Primjer 3.
Dvokanalni osciloskop na ekranu prikazuje dva naponska signala kao na slici. Odrediti:
frekvenciju, efektivne vrijednosti i faznu razliku signala. Preklopnici su podešeni na
vrijednosti: TIME/DIV = 100 𝜇𝑠⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘, VOLTS/DIV = 2 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘.

Slika 1.38. Valni oblik signala na osciloskopu za primjer 3.

Širina jedne potpune promjene oba signala je 5 podjeljaka, pa je njihov period:
𝑇 = 5 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘𝑎 ∙ 100 𝜇𝑠⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 500 𝜇𝑠 = 0,5 𝑚𝑠
Iz čega slijedi da je frekvencija:
1 1
𝑓= = = 2000 𝐻𝑧 = 2 𝑘𝐻𝑧
𝑇 0,5 ∙ 10−3
Maksimalna vrijednost (amplituda) signala A je: 2 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑘𝑎 ∙ 2 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 4 𝑉, pa
se može izračunati da je efektivna vrijednost signala A:
4𝑉
𝑈𝐴𝑒𝑓 = = 2,83 𝑉
√2
Maksimalna vrijednost signala B je: 2,5 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑘𝑎 ∙ 2 𝑉⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 5 𝑉, slijedi da je:
5𝑉
𝑈𝐵𝑒𝑓 = = 3,54 𝑉
√2
Pošto je period signala 5 podjeljaka, može se zaključiti da 5 podjeljaka iznosi 360, iz
čega slijedi da je:
360°
1 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = = 72°
5
Fazni kut je: 𝜑 = 0,5 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 0,5 𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 ∙ 72 °⁄𝑝𝑜𝑑j𝑒𝑙j𝑎𝑘 = 36°
Pa možemo reći da signal A prednjači ispred signala B za 36