ararzaz0 Gréka flozofja — jf obogaila kiSéansivo? — INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchlower Strazarska kula — glasnik Jehovinog Krallevstva (1999) w99 15.8, str. 10-13, Gréka filozofija — je li obogatila krSéanstvo? “lako se kr8¢anstvo protivi poganskim kulturama Gréke i Rima, ono je ustvari apsorbiralo veliki dio klasigne filozofije” (The Encyclopedia Americana). “SVETI" Augustin zauzima jedno od najistaknutijih mjesta medu onima koji su snazno utjecali na “kr$¢ansku" misao. Kako navodi The New Encyclopedia Britannica, Augustinov je “um bio Zari8te u kojem se religija Novog zavjeta u najpotpunijem smislu stopila s platonskom tradicijom gréke filozofije; a ujedno je bio i sredstvo pomocu kojeg je rezultat ovog stapanja bio prenesen u kr8¢anstvo srednjovjekovnog rimokatolicizma i renesansnog protestantizma”. Augustinovo je nasljede zaista potrajalo. Govoreti o tome koliko je gréka filozofija utjecala na kr8¢anstvo, Douglas T. Holden je naveo: "krSéanska teologija toliko se stopila s grékom filozofijom da je odgojila pojedince tije je razmisljanje bilo spoj 90 posto gréke i 10 posto krééanske misli.” Neki izuzavatelji évrsto vjeruju da je takav filozofski utjecaj oplemenio krSéanstvo u njegovom poéetnom stadiju, obogatio njegova utenja i utinio ga uvjerljivjim. Jeli to bio sluéaj? Kako je do8lo do utjecaja gréke filozofije i kada se to dogodilo? Ustvari, e li ona kr8éanstvo obogatila ili uprljala? Vige se informacija moze dobiti ako se prati razvoj nekih dogadaja od treceg stoljeéa pr.n. e. do petog stoljeca n. e,, istrazujuci znagenje éetiri neobitna pojma: (1) “helenizirani judaizam’, (2) “kristijanizirani helenizam’, (3) “helenizirano kr8¢anstvo" i (4) “kr3¢anska filozofija”. “Helenizirani judaizam” Prvi pojam, “helenizirani judaizam’, u sebi nosi pravo proturje¢je. Izvornu se religiju Hebreja, koju je osnovao pravi Bog, Jehova, nije smjelo uprljati ugenjima krive religije (5. Mojsijeva 12:32; Prite Salamunove 30:5, 6). Medutim, od samog su potetka disto¢i pravog obozavanja prijetili obi¢aji i razmisijanja karakteristiéni za krivu religiju koja ga je okruzivala — kao naprimjer utjecaj Egipta, Kanaana i Babilona, Nazalost, Izrael je dopustio da se pravo oboZavanje jako iskvari (Sudije 2:11-13). Stolje¢ima kasnije, kad je drevna Palestina u éetvrtom stoljecu pr. n. e. postala dio Grékog Carstva pod Aleksandrom Velikim, ova je iskvarenost bila hitps:lwol;worgfhriwolldrt9p-c!1999603Hh=2 15ararzaz0 Grékafloztia — jet obogatia kr8ansivo? — INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower dubija nego ikad dotad i za sobom je ostavila trajno i nagrizajuce nasljede. Aleksandar je regrutirao Zidove u svoju vojsku. Kontakt koji su Zidovi imali sa svojim novim osvajazem snazno je utjecao na njihovo vjersko razmisijanje. Helenisti¢ka je misao prodrla u judaisti¢ko obrazovanje. Smatra se da je prvosveéenik Jason 175. pr. n. e. osnovao grtku akademiju u Jeruzalemu kako bi unaprijedio prougavanje Homerovog Zivota i njegovih dela. Zanimijivo je da je jedan Samari¢anin, koji je pisao u drugoj polovini drugog stoljeca pr.n. e,, biblijsku povijest nastojao predstaviti kao heleniziranu historiografiju. Apokritne Zidovske knjige, kao Sto su Judita i Tobija, zapravo aludiraju na gréke erotske legende. Pojavili su se brojni Zidovski filozofi koji su gréku misao pokuSavali dovesti u sklad sa Zidovskom religijom i Biblijom. Za Filona, Zidova koji je Zivio u prvom stoljecu n. e., kaze se da je ulozio najvige napora u to, On je prisvojio Platonove doktrine (éetvrto stoljece pr.n.e.) te doktrine pitagorejaca i stoika. Filonovi stavovi duboko su utjecali na Zidove. Rezimirajuéi ovo intelektualno prodiranje gréke misli u Zidovsku kulturu, Zidovski pisac Max Dimont kaze: “Oboga¢eni platonskom misli, aristotelovskom logikom i euklidovskom znano¢u, Zidovski su ugenjaci pristupili Tori s novim orudem, (...) Stali su Zidovskom otkrivenju pridodavati gréko umovanje.” Svremenom su Rimljani osvojili Gréko Carstvo, osvajajuéi pritom i Jeruzalem. To je otvorilo vrata jo znatajnijim promjenama, Do treceg stoljega n. e. filozofske i vjerske doktrine mislilaca koji su nastojali razviti i sintetizirati Platonove ideje dobile su svoj konatni oblik, danas u celini poznat kao neoplatonizam. Ova skola intelektualne misli sigurno je duboko utjecala na otpadnitko krS¢anstvo. “Kristijanizirani helenizam” Tijekom prvih pet stoljeca nage ere neki su intelektualci nastojali prikazati odnos gréke filozofije i otkrivene biblijske istine. U knjizi A History of Christianity (Povijest kr8¢anstva) navodi se: “Kr3¢anski metafizitari nastojali su prikazati Grke koji su Zivjeli u desetljecima prije Krista kao ljude koji se odvaino, ali slijepo bore kako bi dobili spoznaju o Bogu, pokuSavajuci, da tako kaZemo, iz zraka stvoriti predodzbu o Kristu te u svojim sirotim, poganskim glavama izmisliti kr3¢anstvo." Plotin (205-270. n. e.), preteta takvih mislilaca, razvio je sustav midljenja koji se uglavnom temeljio na Platonovim teorijama. Plotin je uveo predodzbu o dui odvojenoj od tijela. Profesor E. W. Hopkins o Plotinu je rekao: "Njegova teologija (..) u znaéajnoj je mjeri utjecala na vode krS¢anskog razmisljanja.” “Helenizirano krSéanstvo" i “krSéanska filozofija” Od potetka drugog stoljeca n. e. “kr8¢anski" mislioci ulagali su odlune napore ne bi li impresionirali poganske intelektualce. Usprkos jasnom Unazarenitt anastala Paula da se Zuvaiti “isnraznna aavara kail askvrninie hitps:lwol;worgfhriwolldrt9p-c!1999603HhN=2 215ararzaz0 Gréka flozofja — jf obogaila kiSéansivo? — INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchlower Mpveurcryw ayucwie Fava Me se Luvayu iaplaciuy yurura ayy Yonr ye ono Sto je sveto” i “proturjegja lazno nazvane ‘spoznaje”, takvi su ucitelji u svoja uenja uklopili filozofske elemente helenistitke kulture koja ih je okruzivala (1. Timoteju 6:20, NW). Cini se da je Filonov primjer pokazao kako se Bibliju mozda moze dovesti u sklad s Platonovim zamislima. (Usporedi 2. Petrovu 1:16.) Dakako, stvarna Zrtva bila je biblijska istina. "Kr3¢anski" su uzitelji pokuSavali pokazati da je kr8¢anstvo u skladu s gréko-rimskim humanizmom. Klement Aleksandrijski i Origen (drugo i tre¢e stoljece n. e.) od neoplatonizma su stvorili temelj za ono 8to je nazvano “kr8¢anskom filozofijom”. Milanski je biskup Ambrozije (339-397. n. e.) “usvojio najnovija gréka uzenja, kako kr8¢anska tako i poganska — prvenstveno ugenja(...) poganskog neoplatonista Plotina”. On je obrazovanim Rimljanima Zelio predstaviti klasitnu verziju krSéanstva. Augustin je slijedio njegov primjer. Stoljece nakon toga Dionizije Areopagit (nazvan i Pseudo-Dionizije), Vierojatno sirijski redovnik, pokuSao je ujediniti neoplatonistitku filozofiju i “kréansku" teologiju. Prema pisanju jedne enciklopedije, njegova su “pisana djela u velikom dijelu srednjovjekovne krSéanske doktrine i duhovnosti odredila jasan neoplatonisticki trend (...) koji sve do danagnjeg dana odreduje razlitite aspekte te doktrine s obzirom na njenu vjersku prirodu i prirodu stvari vezanih za obozavanje”. Kakvo li je to otvoreno ismijavanje upozorenja koje je dao apostol Pavao s obzirom na guvanje od ‘filozofije i prazne prijevare, po kazivanju Covjetjemu'! (Kologanima 2:8). Iskvarujuci i Stetni utjecaji Zapazeno je da su "kr8¢anski platonisti prednost dali otkrivenju, a platonisti¢ku su filozofiju smatrali najboljim mogu¢im sredstvom za razumijevanje i obranu biblijskih ugenja i crkvene tradicije". Sam je Platon bio uvjeren da postoji besmrtna dua. Znazajno je primijetiti da je uzenje o besmrtnosti due jedno od najistaknutijih laznih utenja koje se uSuljalo u “kr¢ansku" teologiju. Prihvaganje tog uéenja nikako se ne moie opravdati time da je kr3¢anstvo zbog toga prihvatljivije za mnostva Kad je apostol Pavao propovijedao u Ateni, samom srcu grtke kulture, tada nije nauzavao platonisti¢ku doktrinu o dui. Umjesto toga, propovijedao je kr8éansku doktrinu o uskrsnucu, ak i unato% tome Sto su mnogi Grci tesko prihvagali ono 0 emu je govorio (Djela apostolska 17:22-32). Za razliku od gréke filozofije, Biblija jasno pokazuje da dua nije nesto sto netko posjeduje, ve¢ da to jest sama osoba (1. Mojsijeva 2:7). Dua prilikom smrti prestaje postojati (Ezehijel 18:4). Propovjednik 9:5 nam kaze: “Zivi znaju da ée umrijeti, a mrtvi ne znaju ni8ta niti im ima plate, jer im se spomen zaboravio.” U Bibliji se ne nautava doktrina o besmrtnosti due. Jedno drugo lazno uzenje govori o Isusovom polozaju tokom njegovog predijudskog zivota i ti¢e se predodzbe da je bio jednak svom Ocu. U knjizi The Church of the First Three Centuries objasnjava se: “Doktrina o Trojstvu (...) potjecala je iz izvora koji je Zidovskim i kr8éanskim spisima bio potpuno hitps:lwol;worgfhriwolldrt9p-c!1999603Hh=2 35ararzaz0 Gréka flozofja — jf obogaila kiSéansivo? — INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchlower stran.” Koji je to izvor? Tu su doktrinu “razvili i na krS¢anstvo nakalemili oci platonizma’. Doista, kako je vrijeme prolazilo i kako je neoplatonizam sve vie utjecao na erkvene oce, trinitarijanci su stjecali sve vie sljedbenika, Neoplatonistitka filozofija tre¢eg stolje¢a naizgled je omogutila da se uskladi neuskladivo — naime, da Boga sastavijenog od tri osobe uzini jednim Bogom. Filozofskim zakljutivanjem tvrdili su da tri osobe mogu tvoriti jednog Boga i istovremeno zadrZati svoju individualnost! Medutim, biblijska istina jasno pokazuje da je samo Jehova Svemoguti Bog, da je Isus Krist niZi od njega te da ga je On stvorio kao svog Sina, a da je sveti duh Jehovina djelujuéa sila (5. Mojsijeva 6:4; Izaija 45:5; Djela apostolska 2:4; KoloSanima 1:15; Otkrivenje 3:14). Doktrina o Trojstvu sramoti jedinog pravog Boga, zbunjuje ljude i odvraéa ih od Boga tiju prirodu ne mogu pojmiti. Daljnja Zrtva neoplatonistitkog utjecaja na kr8anski nagin razmisijanja bila je na Bibliji temeljena milenijska nada (Otkrivenje 20:4-6). Origen je bio poznat po tome Sto je osudivao milenariste. Za8to se toliko protivio doktrini koja govori o Kristovoj tisuéugodiSnjoj viadavini, a koja je évrsto utemeljena na Bibliji? The Catholic Encyclopedia odgovara: "S obzirom na to da su se njegova uéenja temeljila na neoplatonizmu (...), (Origen] nije mogao stati na stranu milenarista.” Istina Nijedan od navedenih razvojnih koraka nema nikakve veze s istinom. Ovu istinu satinjava cijeli skup krS¢anskih ugenja koja se nalaze u Bibliji (2. Korinéanima 4:2; Titu 1:1, 14; 2. Ivanova 1-4). Biblija je jedan i jedini izvor istine (Ivan 17:17; 2. Timoteju 3:16). No, neprijatelj Jehove, istine, Zovjetanstva i vjeénog Zivota — Sotona Davo, “krvnik |judski" i “otac lazi" — koristi razna pokvarena sredstva kako bi tu istinu iskvario (Ivan 8:44; usporedi 2. Korin¢anima 11:3). Jedno od najmoénijih sredstava koja koristi uzenja su poganskih grékih filozofa — koja ustvari odrazavaju njegovo razmisljanje — a koristi ih s ciljem da promijeni sadrZaj i prirodu kr8¢anskih uzenja. Ovom neprirodnom mjesavinom krS¢anskog ucenja i gréke filozofije biblijska se istina pokuSava razvodniti, a snaga kojom k sebi privlati krotke, iskrene i poutljive trazitelje istine oslabiti (1. Korinéanima 3:1, 2, 19, 20). Ujedno se nastoji uprijati kristalno jasna biblijska doktrina, a crta izmedu istine i lazi udiniti nejasnom. Danas je, pod vodstvom Isusa Krista kao Poglavara skupstine, obnovijeno pravo kr8¢ansko uéenje. Pored toga, oni koji iskreno traze istinu, vrio lako mogu prepoznati pravu kr3¢ansku skupstinu po njenim plodovima (Mate) 7:16, 20). Jehovini svjedoci spremni su i Zele takvima pomoéi da pronadu iste vode istine i da se vrsto dre nasljeda vjetnog Zivota koje im je ponudio na Otac, Jehova (Ivan 4:14; 1. Timoteju 6:19). hitps:lwol;worgfhriwolldrt9p-c!1999603Hh=2 asararzaz0 Gréka flozofja — jf obogaila kiSéansivo? — INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchlower [Slika na stranici 11] Augustin [Zahvale na stranici 10] Gréki tekst: Iz knjige Ancient Greek Writers: Plato's Phaedo, 1957, Ioannis N. Zacharopoulos, Atena; Platon: Musei Capitolini, Rim hitps:lwol;worgfhriwolldrt9p-c!1999603Hh=2 sis