GEOGRAFSKI GLASNIK God, 1954-55, Br. 1-17. NEKE PECINE I JAME DUZ CETINE MIRKO MALEZ itkih i tehnitkih istrainih radova za potrebe gradnje hidroelektrana na Cetini, pokazala se potreba, da se na tom podrutju izvrée i potrebna speleoloska istrazivanja. Kako je u pi- tanju ogroman projekt, i to u krSu, bilo je razumijivo i opravdano, da se provedu i speleologka istrazivania, ‘Na vaznost i potrebu speleolodkih istrazivanja ukazali su dr. J. P o- ljiak, ravnatelj Geolosko-paleontoloskos muzeja u Zagrebu, i prof. I. Crnolatac, kustos spomenutog muzeja. Oni su na podrugiima projek- tiranih hidroelektrana vrSili geoloska, geomorfolokka i hidrogeoloska. i trazivanja. Nadalje su se za speleoloska istrazivanja zauzeli i pomogli ih tehniéki struéniaci iz poduzeéa sElektroprojekts, i to ing. 8. ReSeta- revié i ing. B. Paylin, na Zemu im se na ovom mjestu zahvaljujem. Zadatak speleoloskih istraZivanja u dolini rijcke Cetine bio ie, da se registriraju i detalino istraZe peéine, jame i ponori u naiblizoi okolicl pro- jektiranih brana, Nadalje, da se rekognosciraju speleoloski objekti u Sirem podruéju akumulacionih bazena, da se u niima vr8e promatrania yodo- propusnosti i ispucanosti stijena, da se utvrde nivoi i smjerovi podzemnih tokowa, te da se ocijeni, koliko i u kalvoj bi mieri ovi speleoloski objekti ugrozavali akumulaciju vode Uvod — Prilikom geologkih, geo! Speleoloska su istra%ivanja vrsena u prvoj polovici mieseca svibnia 1954., za vrijeme duzeg i jates Ii8nog perioda. Usliied toga su vodostaji bili vrlo visoki, a neki su objekti bili djelomitno potpuno ispunjeni vodom, Sto je oteZavalo probiianie duz podzemnih kanala, dok neki nisu mogli biti niti djelomiéno ispitani. IstraZivania su vrena na zahtiev Zavoda za geolokka istrazivanja, a uz suglasnost Komisije za nautno istrazivanie kr8a Jugoslavenske akade- mije znanosti i umijetnosti. U ckipi su suradivali K, Sakaé il Gri- mani, apsolventi geologije, te I. Bauéié, apsolvent geografije, Osje- éam ugodnu duznost da odam prignanie navedenim suradnieima, jer su istrazivania bila narotito opasna i zahtijevala osim znanja i odluénu volju i drugarsku solidarnost. Uz veliku po%rtvovnest i zalaganie svih élanova nage clipe uspjelo je za relativno kratke vrijeme istraziti preko 20 spe- leoloskih objckata i to na tri medusobno udaliena podruéia. Prvo ie nod- rutje okolica vrela Peruée sieverno od Sinja, drugo je okolica sela Capo- rice i Ugljana juno od Trilja, a treée je okolica sela Gata sjeverno od40 GEOGRAFSKI GLASNIK Omifa. Na podruéju Peruée, Caporice i Ugljana istraZ samo na lijevoj strani rijeke Cetine. Neke peéine i jame ovoga kraja spominje U. Girometta (1923) i kasnije M. Margetié (1925). Oni su uglavnom registrirali mnoge jame i petine srednje Dalmacjie i pokuSali su ih svrstati u pojedine grupe 1 tipove prema obliku i postanku. Velika veéina speleolotkih ebjekata, pomenutih u radovima ovih autora, nema nikakva opisa, tlocrta i profila, te ostalih podataka, koji bi mogli posluziti za rjeSavanje speleoloske pro- blematike. Geoloska, geomorfoloSka i hidroloSka istra%ivanja podruéja Cetine izvrkili su djelomiéno F. Kerner (1905, 1906a., 1906b., 1911., 1915., 1922), nadalje G. Gétzinger (1912), zatim O, Maull (1915) i B. 2. Milojevié (1924). Detaljno geolosko kartiranje i hidrogeole traZivanje’za potrebe gradnje hidrocnergetskih objekata na Cetini i je u novije vrijeme dr. J. Poljak, ravnatelj Geolo$ko-paleontol muzeja u Zagrebu uz suradnju I, Crnelatea, kustosa spomenutog muzeja; njihovi su nam rezultati bili poznati iz rukopisa i liénih saopéenja. Za svaku peéinu i jarau, koju smo posjetili, naéinili smo u prvom redu toéan tloert, uzduzni profil i brojne popretne profile. Na ove tlocrte i pro- file uneseni su geoloSki podaci, petrografska priroda, smjer pada sloieva, smjerovi rasjeda, dijaklaza i sl. Uzeti su uzorei stijena iz raz] lova, da se laboratorijskim istrazivanjima jo8 bolje odredi njihova pri- roda, Na Tieu mijesta sastavljeni su morfoloski opisi svakog objekta, a. gdje su prilike dopustile, fotografirali smo vainije dijelove. Obratili smo paz- nju ina nanosni materijal, koji i pu ava podzemn ine, i i ga na tloertima i profilima odgova m znakowima, éija je legenda dana uz tloert i profil Peéine w Gornjoj id vini, Narovita je paZnia obr: podzemnoj vodi i njenom kretanju. Uz to su vrena meteoroloska i bio- speleoloska istrazivanja, da bi se za svaki istrazeni objekt dobila éo pot- punija speleoloska slika, Podruéje Peruge — Na podrutju Perute istraZeni su slijedeci speleologki objekti: Marelina jama, Peéina kod Metiljavice, jama Golu- binka, Odziéa ponor, Vodena peéina, jama Suhi Rumin, Mraéha peéina I. LIL, Reovae-jama, Barovina-jama i Peéina u Gornjoj Kréevini, Svi nave- deni objekti nalaze se na lijevoj strani rijeke Cetine. Nadalje smo pe tili Vukowiéa jamu, koja se nalazi izmedu kuéa Vukovita i Vuliéa u Donji Bitelié, Ovu jamu nismo mogli istraziti, jer je nakon jakih kiga iz bacivala veliku kolitinu vode. Voda iz ove jame tete prema polju Ponikva, koje je za vrijeme naSeg rada bilo poplavijeno. Vodu s tog polja odvodi Buljanov ponor i Odiiea ponor. Za vrijeme niskog vodostaja glavnu od- yodnu funkciju vréi Buljanoy ponor. Za jatih i duZih kifa Buljanov ponor ne mole odvoditi toliku koliinu vode, te se razina izdize do Visine ulaza Odziéa ponora i u nj utjete umjetnim jarkom. Vode iz polja Ponikva otjeéu prema jugoistoku i izbijaju u povremenom vrelu Suhi Rumin; veza je do- kazana bojenjem pomoéu uranina. 1. Marelina jama — je na krSkoj zaravni Velika Ljut ili Kr$ na lijevoj strani Cetine kod Peruée. Toéan joj je poloZaj 1050 m u smjeru 1 6°S od vrela Peruta. Ulaz je na 43°48'29"N i 16°36'5"B od Greenwicha vanja su viSenaPECINE DUZ CETINE Al i 431 m visine. Horizontalna udaljenost krajnjih dijelova 28 m, a dubina Jame je 51.50 m, Temperatura zraka u unutrainjosti je 10,5" C, relativna vlaga 72%o. Do sada nije spominjana u literaturi. — SL 1. Marelina jama 1. uslojeni vaphenci gornje krede; 2. uruSeno Kamenje na tlocriu i profilu; 3. presick stijene na Uoertima; 4, sigaste tvarevine; 6. akomita udubljena; 7. smjer pada peéinskog dna; & ne- istradeni dijelovi i 9, dijaklaze 1 rasiedi. 1. Geschichtcte oberkreidekalke; 2. Versturzma- terial im Grundriss umd Profil; 3 Pelsschnitt in Grundrissen; 4. Tropjsteinbildungen; 6. Sen- Krechte Vertiefungen; 7. Neigungsrichtung des Hoktengrundes; 8. Unerforschte Teile; 9. Diaclasen und Verwerfungen. Marelina jama je u Zuékastosivim do sivosmedim i dobro uslojenim plotastim vapneneima. Vapnenei se Skoljkavo lome, bez fosila su i ispresi- jecani su tankim dilicama kalcita. Probija ih rasjed smjera 1 20°J—Z 20'S, i duz njega je obrazovana Marelina jama, Rasjed je dobro vidljiv na po-42 GEOGRAFSKI GLASNIC vrsini terena, a jo8 se bolje opaza u jami, Na sjeveroistotnom krilu rasjeda vapnenci padaju prema J 20°Z, 5 nagihom 14°, dok je na jugozapadnoj strani pravac uz isti smjer, s nagibom 40° (y. sl. 1, profil B). S dubinom se vapnenci jugozapadne strane povijaju prema jugu, a i nagib im postaje blazi, te na dnu jame imosi 25°, Osim spomenutog rasjeda tu je i jedna dijaklaza ‘smjera SI—JZ, Dijaklaza se opaza samo do prve stepenice i duZ nje je formirana mala prostorija (Marelina jama, profil B). Vapnenci, u Kojima je formirana ova jama, uglavnom su velo kompaktni, ne pokazuju zdrobljenosti i bez pukotina su. Vode cijednice, koje se sakupljaju u jami, dalje otjeéu u unutranjost prema istok-jugeistoku, t. j. duz rasjeda, koji je predisponirao postanal Mareline jame. Ulaz.u Marelinu jamu (sl, 1) ima nepravilno ovalan oblik izduzen du spomenutog rasieda, Prijasnjim istraznim gradevinskim radovima ulaz je umjetno progiren, te mu je duzina 2.60 m, a Sirina 1,10 m. Od ulaza Jama se okomite spusta 19 m do prve stepenice, Stijene oveg dijela pokri- vene su tankom sigastom prevlakom, a i vlaie su, te na dijelovima, do kojih dopire danje svijetlo, rastu mahoyine, paprat i alge. Jama prema prvoj stepenici postaje i Sira i prostranija, a na cijeloj se duzini opaia Spomenuti rasjed. S jugozapadne se strane stepeniea nastavlia u malu prostoriju, koja je formirana duz dijaklaze, te gotovo okomito sijeée ras jed. Tlo ove prostorije i stepenice pokriveno je naruSenim kamenjem. Strop prostorije nastavlia se u 2m visoki dimnjak, u kojem je doglo de formiranja malih smedastih sigastih tvorevina, Od prve stepenice jama so nastavija dalje okomite prema istok-jugo- istoku za dubinu ed 18.50 m, Na toj se dubini nalazi druga stepenica, koja je 11 m dugatka i 3 m diroka prostorija (v. sl. 1, A.). Dno prostorije poste- Peno se spuSta prema istok-jugoistoku, a pokriveno je narugenim kame- nim materijalom. Sa stropa na nekoliko mjesta kaplie nakapnica i nestaje u dubini kroz urugeni matertjal. Tu smo naéli IeSinu ovce u raspadanju, iz éega je ogito, kako se mogu. krike vode inficirati. Sigastih tvorevina imade neSto malo u jugoistoénom dijelu prostorije. Stijene su uglavnom gole, te se dobro vidi slojevitost 1 kompaktnost krednih vapnenaea. Uskim i niskim prolazom u jugoistotnom dijelu druge stepenice jama se nastavlja dublje za 10.50 m, Taj je prolaz oblo%en pjeskuliastom pe- Ginskom ilovatom, koja j¢ mjestimice pomije%ana s nepravilnim sigastim kalcitnim tvorevinama, Tim uskim i koso polo%enim prolazom nastavlja se spuftanje i nakon dubine od 10.50 m dolazi se u malu prostoriju. Dno ove prostorije pokriva voda cijednica, dubine oke 15 em, a temperatura joi ie bila 9° C dne 6. V. 1954. Voda se gubi dud rasiedne pukotine i ver- tikalnih pukotina. Iznad ove prostorije ie vrlo visok dimnjak, u kojem imade sigastih tvorevina. Jama se duz dislokaetiske plohe toliko suzuje, da je prolaz dalie u unutraénjost potouno nemogué. Dne 6. V. 1954. bila je temperatura zraka na prvoj stepeniei 11" C, na druoj stepenici i dnu 10° C, dok je temperatura vode na dnu iznosila 99 C, na povrsini je temperatura bila 18°C, Hicrometar je pokazivao u dugu- ljasto] prostoriii (druga stepenica) 72%/> relativne vlage. U jami se ne osjeéa nikakva cirkulaciia zraka. Od faune su u jami opateni sitmiki (Rhinelophus hipposideros mini- mus Heuglin). Oni se uglaynom zadréavaju u dimnjaku male prostorije,mr eas rr eee Sr PECINE DUZ CETINE 43 koja se odvaja od prve stepenice. Nadalje imade u jami peéinskih pauka, skakavaca (Trogtophilus cavicole Kollar), bijelih babura roda Titanethes, zatim kornjaga iz skupine Carabidae i Silphidae, te raznih stonoga, Od flore ima sitnih paprati, mahovina i alga, i to samo na ulazt i na mjestima, do kojih dopire danje swijetlo. Jama je nestala crozivnim i korozivnim djelovanjem voda eijednica i nakapnica duz rasjedne plohe, a dijelom i duz spomenute dijallaze. Ma- relina jama je uglavnom progirena pukotina smjera LJI—ZS2 (smjer ra- sjeda), bea drugih pokrajnih hodnika i kkanala. Vode otjeéu samo dui ra- Ellas SSM (cos [Es eet SL 2. Pecina kod Metiljavice apnenei gornje krede; 2. petinska Hlovata; 3. uruSena kamenje na tlo- presjek stijene na tlacrtima; 5. okomita udubljenja; 6. smjer pada pedinskog dna; 7. neistrazeni dijelovi 1 @ dijaklaze i rasjedi, 1, Geschichtete oberkreidekatke; 2, Héhlenlehm; 3. Versturz-materlal tm Grundriss und Profil; 4, Feisschnitt im Grundrissen; 5. Senkrechte Vertiefungen; 6. Neigungs- richtung des Héhlengrundes; 7. Unerjorschte Teile; 8, Diaclasen wed Verwerfungen. ertu i profil sjedne linije, dol: su strane izgradene od kompaktnih dobro uslojenih Irednih vapnenaea, u Kojima nema 2drobljenosti ili pukotina. 2, Peéina kod Metiljavice — je sieverozapadno od Mare- line jame, a takoder na kr8koj zaravni Velika Ljut. Ulaz je 260 m zapadno od cisterne »Metiljavica« (JZ od sela Donji Biteli¢): 43°48749"N i 16°35'54” Bina 428 m visine. Ulkupna dudina kanala iznosi 72 m, a dubina 6 m. Ne spominje se a literaturi Peéina je u sivoluékastim plotastim Ikrednim vapnencima kao i Ma- relina jama. Vapnenci su dobro uslojeni, a debljina slojeva kreée se od nekoliko milimetara do 75 cm; padaju prema J 11°T s nagibom od 12°. Naslage prosijeca dijaitlaza pravea 1JI—ZSZ, t. j. paralelna je s rasjedom,44 GEGGRAFSKI GLASNIK duz kojeg se formirala Marelina jama, Ta se dijaklaza lijepo vidi i na po- vrSini terena i za nju su vezana oba ulaza u peéinu. Pecina kod Metiljavice ima dva ulaza, Prvi i glavni ulaz formiran je duz slojnih ploha i pukotina (dijastroma), clipsastog je oblika i kroz njega Se spustamo preko stepenice od kamenitih blokova’u poteinu prostoriju {sl 2.), Ovom nakupinom kamenitih blokova pokriveno je idrijelo ponora, Tlo prostorije pokrivene je Sljunkom, izmijeSanim s humusom i Zivotinj—- skim guanom, jer se ovamo pastiri sklanjaju sa stokem za nevremena, 1z potetne prostorije pecina se nastavlja sa dva kraka, Prvi se krak pruza prema jugozapadu, a nakon nekolilko metara naglo zavija.i toliko se su- zuje i snizuje, da je dalje njime prolaz nemogué. Taj je kraj djelomigno napunjen kamenjem. Drugi se kral pruZa prema istok-jugoistoku, i to je glavni peéinski kanal. Nakon 14 m kanal se spuita ina tom dijelu mu je ilo pokriveno masnom crvenkastom peéinskom ilovaéom, u kojoj imade kostiju domagih Zivotinja. Na 19m peéinsii se kanal grana u dva kraka, koji se na 30 m ponovno spaiaju. Na ovo| ini pecinsko tlo pokriveno: crvenkastom ilovatom, a dalje dolaai urugeno xamenje. Nakon 80m kanal Se postepeno dize prema povriini terena, a na 64 m’ otvara se drugi ulaz u pecinu. Ulaz je na velikoj dijaklazi, koja je predisponirala postanak ci- iele peéine, Drugi je ulaz dug 3.5 m, Sirok je 90 em i nepravilnog je oblika Od drugog se wlaza kanal nastavlia prema istoku, a nakon neloliko me- tara naglo skre¢e prema sjeveru. U zavrénom je dijelu petine okrugla pro- storija, u koju se silazi preko dvije kamene stepenice. Tlo ove prostorije pokriveno je mokrom ilovaéom. Iz ove prostorije peéina se dalje nastavija uskim kanalom, kojim je nakon nekolike metara prolaz dalje nemogué, U peéini nema narotitih sigastih tvorevina, i danas je 0 potpuno suha peéina. Dne 6. V. 1954. temperatura araka u peéini inosila je 10° C, dok je vani w isto vrijeme bilo 19°C. U pecini j Hvna viaga 60%», Gd faune u njoj imade Sismiga i raznih insekata. Peéina kod Metiljavice u gjelini predstavija podzerni kanal, koji je prohodan na ukupnoj duzini 72m. Kanal je plitko pod povriinom terena, a blago je nagnut od ZSZ prema JI. Peéinski kanal formirao se duz di. jaklaze pravea Z8Z—IJI i nastao je erozivnim dielovaniem tekucih voda, na Sto ukazuje njegova unutarnja morfologija. Vapnenei su jedri i kom paktni, te ne pokazuju ni traga zdrobljenosti ili pukotina. 3. Jama Golubinka — je takoder na krskoj zaravni Velika Ljut. Otvor je 750 m Z 35°J od D. Biteliéa ili 1150 m I'13S od eisterne »Metiljavica«, na 458 m visine i 43°48’55"N i 16°36'55"E. Ukupna duZina kanala iznosi 13m, dubina 33 m. Jama Golubinka formirana je u blizini granice izmedu vapnenaca fornje krede i dolomita donjokredne starosti, Formiranje je predisponi- Tao rasjed pravea S 10°Z —J 101. Uz rasjed se proteze milonitna zona, koja se lijepo opaza u unutrainjosti jame Golubinke. Milonitna se zona je u jako} zdrobljenosti i ispucalosti stijena, Istofna i zapadna strana Jame izgradene su od kompaktnih i jedrih sivoZu¢kastih ploéastih krednih vapnenaca. Vapnenci su dobro uslojeni, padaju prema %26"J pod nagi- bom od 30". Suprotno tome, stijene u milonitnoj zoni su zdrobljene, ler stalinigne i malo dolomitiéne te se pjeskuljasto raspadaju.PECINE DUZ CETINE 45 Ulaz u Golubinku je na dnu male ponikve (tabla JI, sl. 2) izduzene u ‘smjeru rasjeda, t. j. milonitne zone. Sam je ulaz velikih dimenzija i kroz njega se po zapadnoj strani dolazi do stepenice, od koje se jama okomito spuita do povrsine vode na dmu. Za vrijeme naSeg obilaska (dne 7. V. 1954) vodostaj je bio visok zbog jakih kiSa tako, da smo se uspjeli spustiti samo 33 m. Prema tome, apsolutna je visina vodostaja u jami bila 425 m. Du- binu vode nije bilo moguée izmjeriti. Nije zapazeno nikakvo kretanje vode. Temperatura vode iznosila je 9°C, a araka 10°C. U jami se gnijezde div- Iji golubovi, otuda joj i ime: 4, Od%iéa ponor— je na jugozapadnoj strani malog kr&kog polia kom. raynjaku, Otvor ponora je na 760 m S 40°Z od kapelcie Sv. Kriz; na 437 m visine i 43°48°17"N i 16°37’38"E, Ne spominje se U literaturi. Odziéa ponor formiran je na rubu polja Ponikya i odvodi u njega vodu za vrijeme poplava. U tu je svrhu prokopan de ponora jaral. Za vrijeme nageg obilaska polje Ponikva bilo je poplavljeno i u penor je pri- tjecala velika kolitina vode, koja se uz Sum rufila i ponirala. Ponor se -sastofi od dva dijela, koji su dublje odijelieni kamenim zidom. Taj je zid spojen prirodnim mostom. Prvi, 1. j. sjeverni dio ponora je manji, a for- miran je na sjecistu dviju dijaklaza pravea ZSZ—UL i ISI—Z4Z, Voda, koja pritjeée prokopanim jarkom, eva se ispod prirodnog mosta u dva kraka — desni krak ponire u sjevernom dijelu, dok je jueni di nora znatno veéi, imade bunarast oblik i na njegovu jugoistotnom Ic ponire glavnina vode, Dno ovog drugog dijela ponora pokriveno je uruse- him kamenjem, na kome smo nagli nekelike leSina doma¢ih Zivotinja. Tre- balo bi na svali natin narodu u kr3kim krajevima ukazati, koliko ovo ubacivanje leina zagaduje vode i izaziva zaraze, Odziéa ponor je formiran u Zuékastosivim krednim vapnencima, koji su dobro uslojeni, te padaju prema I 23°J pod nagibom od 20°. Do formi- ranja ponora doglo je duz slojnih ploha i spomenutih dijaklaza radom vode, koja otjeée s kr8keg polja Ponikva. 5. Vodena peéina — je sjevercistotnije od vrela Suhi Rumin, ito 70 m SI od kote 523. Peéina je oznatena na specijalnoj topografsko] karti razmjera 1; 100.000 imenom »Stipanoviéa peéina«, no okolni narod naziva je »Vodena peéinac. Ulaz je na 520 m visine 43°47'20"N i 16°39‘57” S. Poznata dubina peéine je 3 m, a duzina kanala 41 m. O petini je pisao % Lopota (1936). } i! Peéina je formirana u plotastim Zutosmedastim krednim vapnencima, koji padaju prema J 14°% pod nagibom od 15", Poteini dio pecine predi- sponiran je rasjedom pravea T 33°S—Z 33%; rasjed je Hijepo vidljiv na samom ulazu pecine (sl. 3). Vodena je petina istrazena na dusini od 41 m, Dalje od te duzine nije mogué prolaz, jer je peéinski kanal zatrpan kamenim blokovima, koje su nanijeli seljaci, da sprijete dalje prodiranje ovaca; prednii dio peéine upo- trebljavaju pastiri kao zaklon za stoku. Prema opisu Z. Lopota, koji je posjétio’Vodenu peéinu prije spomenutog zatrpavanja, na zavréetku pe- dine je dubok ponor.46 GEOGRAFSKI GLASNIK Ispitani dio pedine je koso polozeni kanal, koji se proted%e prema iz voru Veliki Rumin. Dno peéine pokriveno je humusom i ksmenjem. Pe- Gina je suha, velativna je viaga dne 8. ¥. 1954, imosila 56%», a tempera- tura zraka 9° C. Stijene w unutragnjosti peéine su gole, jako su hrapave i korozivno nagrizene, Mjestimice ima sigastih tvorevina u oblilu tanlcil prevlaka. Sl. 2. Vodena petina 1, uslojeni vapnenei gornje krede; 2. peéinska ovate ertu i profilu: 4, presjck stijene na {locrtima; 3 rasjedi, 1. Geschichtete oberkreidekalke; 2, Hahlenlehm; 3, Versturematerial im Grundriss nud Profil; 4. Fetsschnitt in Grumdrissen; 5, Unerforschte Teile; 6. Diaclasen. und Verwerfungen. ueuacao kamenje na ilo neistrazeni dijelovi i 6, dijaklaze + 6 Jama Suhi Rumin — je iznad wrela Subi Rumin, i to oko 350 m S 2292 od kote 380. Ulaz jena 410 m visine i 43947’12"N i 16°38"27" S. Ispitana dubina jame iznosi 19 m, a duzina 5.50 m. Ne spominje se u Titeraturi. Ta je jama formirana u jako zdrobljenim i milonitiziranim krednim vapnencima, a predisponirana je rasjedom smjera SZ—JI. Ima dva ulaza,PECINE DUZ CETINE an koji su vokraj puta. U jamu smo se spustili samo 19 m, t. j, do vode, tija je razina na 391 m aps. visine, Voda se polagano kreée prema jugoistoku, t. prema yrelu Suhi Rumin. Dne 9. V. 1954. iznosila je temperatura vode 9° C, a zraka 10°C. Jamu bi trebalo posjetiti za vrijeme susnog pe- tioda, kada je vodostaj niZi, jer postoji moguénost, da bi se podzemnim kanalima moglo napredovati prema sjeverozapadu, t. j, prema Od noru i Buljanovu ponoru na rubu polja Ponikva. 7. Mraéna peéina I —Iznad vrela Suhi Rumin nalazimo titay sistem podzemnih hodnika i kanala, Skupnim se imenom nazivaju »Mra\ he peéines, a ovdje cemo izloZiti osobine dvaju peéinskih kanala, Neko- SL 4. Mratna peéina I 1, uslojent vapnenei gernje krede; 3. petinska flovina; 9. uruseno kamenje na floerta { profilu; 4, presjek stijene na tlocrtima; 6. smjer pada petinskog dna; 7. neistea- Yeni dijelov! i 8. dijaiclaze i rasjedi, 1. Geschichtete oberkreidekalke; 2, Héhlenlehm; 3, Versturzmatertal im. Grandriss tnd Profil; 4, Felssehnitt in Grundrissen; 6. Neigungsrichtung des Hohlengrundes; 7, Unerforsehte Teile; $. Diaclasen wad Verwerjungen. like metara ispod ovih peéina izbija na vite mjesta vrelo Suhi Rumin. To je snazno povremeno vrelo. Mratna pedina L je 100 m SZ od vrha brda Grad (380). Ulaz je 43°47'4"N 4 16°38'80"E i na 355 m ans. visine. Duzine kanala iznose 52 m, a dubina 3 m. Dne 9, V. 1954. temperatura mnala bila je u peéini 10°C, a vode 9° C, relativna vlaga 76s. Ne spominje se u lite raturi. Mraéne su pecine formirane u zdrobljenim i ispucanim krednim vap- nencima, koji su nepravilnog loma, a boja im prelazi iz Zutosmede u er-48 GEOGRAPSKI GLASNIK venkasti ton. Slabo su uslojeni i padaju prema JZ pod nagibom od 20° Pukotine u vapnencima ispunjene su crvenkastim boksitiénim zamazom, Mratna peéina I. imade tri ulaza. Najpristupatniji je sjeverozapadni ulaz, pa kroz njega dolazimo u potetnu pecinsku dvoranu, Dvorana je du- goljasta, proteze se od sjeverozapada prema jugoistoku, dugatka je 22 m, Siroka preko 5m, a najveéa joj je visina 4.50 m. S jugozapadne strane dyorane su ostala dva ulaza. U istonom se dijelu dvorana grana u tri kraka, ali je prolaz njima nemogué, jer su gotovo do stropa ispunjeni si- gastim tvorevinama. Pe¢ina se iz potetne dvorane nastavlja jednim Siro kim hodnikom na sjeveroistok, nakon 10 m skreée prema sjeveru. Taj hodnik zavrSava dvoranom okruglog oblika, promjera oko 7 m, na ¢ijem je dnu jezero. Voda tete i predstavlja dio podzemnog toka; dolazi kanalom sa sjeveroistotne, a otjete uz Sum i Zuborenje prema jugozapadu, t. |. prema izvoru Suhi Rumin. Dne 9, V. 1954. voda je bila mutno zelenkastoplave hoje s temperaturom od 9° C. Tlo peéinskog kanala od jezera do ulaza pokriveno je uslojenim pijeskom i Sljunkom, Sto govori, da je tim hodnikom nekada prolazio vodeni tok i izlazio iz peéine kao vrelo. U pe- éinskom hodniku iu potetnoj dyorani formirane su sigaste tvorevine, medu kojima se istiéu dva stupa na potetku hodnika, promjera oko’ pola metra i smede boje. Petinska je fauna bogata. Na stropu potetne dvorane bili su brojni Si8miSi, a nekoliko veéih nakupina njihova guana ukazuje, da u pegini borave dulje vremena. Osim $iémiga ima raznih insekata, pauka it. d. 8, Mraéna peéina II, — je oko 25 m zapadnije od Mratne pe- éine I. ina isto} apsolutno} visini, Duzina kanala je 48 m, a dubina peéine 4m. Dne 9. V. 1954. bila je temperatura zraka u peéini 10° C i vode 9° C, a relativna vlaga 75/0. Ne spominje se u literaturi Ulaz u Mratnu peéinu II. gleda prema jugoistoku, te je vrlo velikih dimenzija. Peéina je smjeStena ispod okomitih klisura, pa tvori previs Ulaz je Sirok 10m, visok u poéetku preko 12 m, no prema unutraSnjosti t. j. prema sjeverozapadu, postepeno se snizuje. Nakon 10 m duzine pecina se profiri u hodnik Sirok 4 m, a visok oko 3m. Taj je hodnik dugatak 21m inastavlja se u dvoranu elipsastog oblika. Duljina dvorane je 13 m, sirina 9m, a visina oko 4 m. U sievernom dijelu ove dvorane nalazimo okruglo jezero oko 7 m promjera, Voda jezcra pritjete sa sjeverne strane, a ponire Irroz peéinske kanale na juénoj strani i izbija nekoliko metara nize od ulaza na vrelu Suhi Rumin, Temperatura mutnozelenkastoplave vode bila je dne 9. V. 1954, 9° C. Po syemu izgleda, da vode Mratne petine I. i II. tyore jedan podzemni tek, koji se blizu izlaska na povrginu grana u vite krakova. Sva ta voda, zakljuéujuéi po praveima pukotina i smjeru foka, te po temperaturi vode i ostalim karakteristikama, dolazi s kr8kog polja Ponikva, t. j. iz Buljanovog ponora i Od¥iéa ponora. 9. Reovac-jama — jena lijevoj strani rijeke Cetine oko 450 m 1.5°S od mlina na vrelu Peruée. Ulaz joj je na 40 m aps. visine i 43°48/37" NN i 16935'32"E. Duzina kanala iznosi 10 m, a dubina 15,50 m. Ne spominie se u literaturi. Formirana je u svijetlozutim do Zuékastosivim krednim vapnencima, koji su dobro uslojeni i padaju prema zapadu pod nagibom od 70°. Vap-Fot, 1. Ulaz u Peéinu kad Metiljavice Phot. 1. Eingang in die Grotte bei Metiljavice, Foto M. Malez Fot. 2 Ulax u Um pet Phot, 2. Eingang in die Um pee. Foto M. Malez.Fot. 3. Ulaz u Vodenu peéinu, predispeni- ranw rasjedom, Phot. 3, Etngang in die Vodena pedina (Wassergroite), die durck eine Bruchlinie proodisponiert ist, Foto M. Malez Fol. 4. Ulez u jamu Kréanku Phot. 4. Bingang in dos Joma Kréenka Foto M. MalezPECINE DUZ CETINE 49 nence prosijeca rasjed pravea J 35°T — $ 35°% i duk njega su advabljeni i milonitizirani. Ulaz Reovac-jame je uzak, kanal se dalje okomito spuita i profiruje. Jama je ukupno duboka 15.50 m., Dno jame ispunjeno je urugenim kame= nim materijalom. Jama je suha, pa je relativna vlaga dne 10. V. 1954, u S- Es Sl. 5. Mratna peéina 1, 4. uslojent vapnenel gornje krede; 2, peGinska ‘lovaéa; 3. urugene kamenje na tlo- crtu; 4. presjek stijene na tlocrtima; 5, voda i 6. smjer pada peéinskog dna. 1, Geschichtete oberkreidekalke: 2 Hohtentehm; 3. Versturzimaterial im Grumd= viss: 4, Felssehnitt in Grundrissen; 5. Wasser; § Neigungsrichteng des Hohlen- grundes, Se njoj iznosila tek 52"/o, a temperatura zraka 9.5° C, dok je vani u isto vri- jeme bila relativna viaga 33°/u i temperatura 18" C. Sjeveroistoéna i jugo- zapadna stijena jame izgradena je od tvrstih i kompaktinih krednih’ vap- nenaca, dok su sjeverozapadne i jugoisteéne strane, t. j. one, koje su za- hvaéene rasjedom, vrlo zdrobljene, milonitizirane, breéaste i porozne. Si- gastih-tvorevina nema, Od faune primijeéeni su insekti i pauci. 10, Barovina-jama — je oko 150 m_sjevernije od Reovac- jame. Ulaz joj je na 408 m aps. visine i 43°48’39"N i 16°3544”B. Dudina kanala je 7, a dubina 8 m. Ne spominje se u literaturi. Ulaz je nepravilnog oblika, a formiran je du% dijaklaze pravea Z 6°S. —16°J, Ova dijaklaza sijeve dobro uslojene kredne vapnence, koji padaju prema J 12"1 s nagibom od 18°. Vapnenci su jedri, kompaktni, Zuékasto~ sive boje, §koljkastog loma, a mjestimice su protkani tankim 4ilicama kalcita. 4 Guorrafvhl lasalke50 GEOGRAFSKI GLASNIK Jama je u ejelini prosirena pukotina, kojoj je dubina 8 m, duljina 7 m, a najveéa firina 2m. Dno jame pokriveno je narugenim kamenim ma- terijalom, a stijene pokrivene algama, papratima i mahoyinom. Tempera- tura je bila dne 10, V. 1954. neSto nizZa od vanjske. 1. Peéina u Gornjoj Kréevini — je kod zasclka Caéin Dolac sjeveroistotnije od sela Bajagié. Ulaz je 1150 m S 40°% od kote 448, na Visini od 445 m, 43°46’00"N i 16°41'6"E. Ukupna duzina je 69 m, a du- bina 51 m. Ne spominje se u literaturi. Se ah Gia ES Q) atk Ela & GE: [Sei SI. 6, Peéina u Gornjoj Kréevini 1. peéinska ilovina; 2: neuslojeni, gromadasti i zdrobljeni vapnenci gornje krede & uruseno kamenje na tloertu i profila; 4. presjek stijene na tloertima; 5. sigaste vorevine; 6, voda; 7, okomita udubljenJa i 8. smjer pada petinskog dna. jenlehm; 2. Ungeschichtete massige ind zerbrickelte oberkreidekalke; 3. Ve strurcmaterial im Grundriss und Profil; 4, Feissohnitt in Grundrissens 5. Trapfstein— bildungens 6. Wassers 7. Senlerechte Vertiefungens 8. Neigungrichrung des Hohten- grundes. Peéina je formirana u svijetlosivim krednim bretama, koje su zdrob- Kene i bez slojevitosti, Postanak je predisponirala velika dijaklaza pravea J 10°] — §10%%, a formirana je erozivnim i korozivnim profirivanjem, duz spomenute dijaklaze.eee ev se ne PECINE DUZ CETINE 51 Peéina u Gornjoj Kréevini otkrivena je prilikom kopanja rezervoara za novu eisternu, Ima tri ulaza, od kojih je srednji naiveéi (v. sl. 6). Kroz njega se treba okomito spustiti 4m do podzemnog kanala, Kanal se stalno Koso spusta sve do zavrsetka pegine, gdje su bazeni s vodom. Dubinska razlika pedine od povréine do zavrénog dijela iznosi 51 m, a ukupna du- lina kanala 69 m. Zavrsni dio peéine ispunile su sigaste tvorevine, koje su na flu peGine formirale i dva bazena. Ti bazeni ispunijeni su éistom i bistrom vodom, kojoj je temperatura dne 11, V. 54. bila 8.5°C. Na stropu zavrinog dijela pegine su brojni stalaktiti i sigaste zavjese, dok je tlo pe- éine pokriveno debelom sigastom prevlalom, Peéina je hladna i vlazna, te je temperatura zraka dne 11. V. 54. iznosila 9" C, a relativna viaga T5%o. Na nekolilo mjesta kaplje sa stropa voda nakapnica. Nema tragova teku- cih voda, Od faune ima w prednjem dijelu émiga, a dalje u unutrasnjosti raznih pauka, skakavaca, kernjata i babura. Kraj oko sela Caporiea i Ugliana — Speleolo’ka istra! ivanja oko sela Caporice i Ugljane vriena su samo na lijevoj strani rijeke Cetine. Ukupno je istrazeno 9 speleoloskih objekata. Najvecu po- teSkoéu_u istrazivanju predstavljale su broine lesine domaéih zivotinia, u njih ubacuje narod. Lesine inficiraju podzemne vode, time se iza~ zivaju i Sire razlitite zaraze. Mjerodavne vlasti trebale bi poduzeti miere, Gi, da se ova Eetna pojava sprij 12. Jama Kréanka — koju nazivaju jo8 i Nikolina jama, neito je zapadnije od zaselka Gojuni i Klacane u Ugljanima. Ulaz je 570 m Z 39° od kapelice Sv. Antuna (369); na 357 m aps. visine, 43°39'46"N 4 16° 4455’E. Ukupna duzina kanala iznosi 24.50 m, a dubina jame 21.50 m Jamu Kréanku registrirao je U. Girometta (1923., str. 107), pod brojem 24, ali bez ovisa, tlocrta i profila. Jama Kréanka formirana je u svijetloZutim krednim vapnencima, Ovi su vapnenci évrsti i kompaktni; bez fosila su i nepravilnog su loma, a pa- daju prema $ 20° pod nagibom od 15°, Jama je formirana duz dijaklaze S$ 40°1—J 40°Z, koju na ulazu s j druga u smjeru 4 6°J —I 6°S, i na njihovu je sjecistu nastala jama Kréanka. Ulaz jame Kréanke nepravilnog je oblika i od njega se jama okomito spusta 8 m do prve stepenice. Od ove se stepenice jama dalje koso spuéta jo8 13,5 m duboko, Dno je isounieno urufenim kameniem s brojnim le- ma domaéih Zivotinja. 1.50 m iznad dna jame je clipsasti otvor, kroz koji se ulazi u sporedni kanal. Taj ie kanal cugagak 11 m, u votelka se prosiruje, a prema zavrsetku se postepeno suzuie. Relativna je viaga u Jami dne 13, V. 54. bila 50%o, a temperatura zraka 13°C. Ovako visoku temperatura objasnjavamo procesom oksidacije, t. j. trulienia Zivotinjskih JeSina. Zrak je u jami tako lo8, da je du%i boravak nemogué, Takva jama predstavlja Zariste zaraze, pa smo kod rada morali biti na oprezu. Sigastih tvorevina u obliku tankih prevlaka bilo je samo na nekim dijelovima jam- skih stijena, Fauna jame Kréanke bogata je i zanimljiva, pa bi je tre! sakupiti i proutiti 13, Domiproviéeva jama — je oko 120 m sjeverozapadno od vrha brda Grabovac (trig, totka 454), Ulaz joj je na 442 m visine i 43°33'8""52 GEOGRAFSKI GLASNIK N i 16°45'10"E. Duiina kanala iznosi 12 m, a dubina 16 m. Ne spominje se u literaturi. Ovu smo jamu nazvali po ing. J. Domitroviéu, koji ju je pro- nagao prilikom istraznih buSenja. Formirana je u bijelim jedrim rudistnim vapnencima, smjera SI—J Dué rasjeda postali su rudistni vapnenci jako milonitizirani i zdrobljeni. Ulaz u Domitrovitevu jamu (tabla V, sl. 1) bio je prilikom naSeg ol laska zatvoren blokovima kamenja; nakon njihova odstranjenja spustili smo se 16 m u jamu. Dno je prekriveno sitnim kamenjem i erljenicom, koju je donijela voda sa susjednog doca. Jama je relativno suha, a dne 13. V. 1954, bila je temperatura zraka u njoj 10° C, dok je u isto vrijeme vani bila 25° C. Stijene u jami su kompaktne osim duz rasjeda, t. j. prema Bld J@ strani, U jami nema sigastih tvorevina. Od fauna ima ragnih in- sekata, 14. Majiéa peé— je istotno od sela Ugljana na kréevitom pod- ruéju zvanom Padine, Ulaz je 850m sjeverno od kote 498 na 388 m aps. visine i 43°33/54"N i 16°46'45"E. Ulupna duzina kanala iznosi 77 m, a du- | 13 én pee 1. uslojeni vapmnénci gornje krede} 2, peéinska Movata; 3. narugeno kamenje na tlocrtu i profilu; 4. presjek stijene na tlocrtima; 5. sigaste ivorevine; 6. okomita udubljenja i 7. smjer pada petinskog dna. 1. Geschichtete oberkreidehaike; 2, Héhleniehm; 3. Versturzmatertal tm Grandriss und Profil; 4. Felaschnitt im Grundriss; 5, Tropisteimbildungen; 6. Senkrechte Ver- tiefungen; 7, Neigungsrichtung des Héhlengrundes. bina 23 m. Ovu je petinu registrirao U. Girometta (1923, str. 107) pod brojem 27, ali bez opisa, Hoerta i profila, Maji¢a peé formirana je u bretastim, ispucanim, bijelim rudistnim vapnencima, koji padaju prema JL pod nagibom od 20° (sl. 7). Ulaz u pe- éinu gleda prema JZ-u i bio je zatrpan kamenjem. Oblik mu je ljevkast ina kraju se toliko suzuje, da je prolaz u glavni peginski kanal jedva mo- gué. Pecinski se kanal proteZe prema sieveroistoku u duljini od 32m, a onda naglo skrene prema jugoistoku. U tom smjeru glavni peéinski kanalPECINE DU2 CETINE 53 proteze se 34 m, a Sirina mu je na cijeloj dudini oke 4 m, Visina glavnog petinskeg kanala postepeno se povetava de sredine, gdje doseze do 8 m, a dalje prema zavrsetku se opel posiepeno spu&ta, Visinska razlika od ulaza do najnize totke ove petine iznosi 23 m. Peéina predstavlja zavinuti podzemni kanal, koji se postepeno spuita prema unutraénjesti. U peéini ima mnogo sigastih tvorevina, a to govori, da je obilovala vodom, Narotito ima mnogo stalaktita, stalagmita, stupova i sigastih zavjesa u zavrénom dlijelu peéine. Na vise mjesta u pecini kaplie sa stropa nakapnica. Dno petine je u srednjem dijelu pokriveno vla?nom peCinskom ilovatom, u kojoj imade kostiju domacih Zivotinja. Tempera- tura zraka iznosila je dne 14, V. 1954. u peéini 11°C, a relativna viaga pila je 60%, dok je vani u isto vrijeme bila temperatura 27°C, a viaga 20%0. Od faune ima petinskih skakavaca (Troglophilus cavicola Kollar), za- tim stonoga (Apfelbeckia Lendenfeldi Verh.), ed izopoda dolazi Titanethes albus Schiddte, pauci su zastupani sa Taranucnus sp. i Nelima sp. a ko- leopteri sa Trechus sp., Spelaetes sp. i Laemostenus sp Sl 8, Peéing Turkula 1. uslojent vapnenct gornje lorede; 2, urudeno kamenje na floerta i profilu; 3. pre- sjek stijene na tlecrtima; 4. okemita udubljenia 15. smier peda peéinskog dna. 1, Geschiehfete oberkreidekatke; 2, Versturzmatertat im Grundsiss und Profit; 3. Felsschnitt in Grandrissen;: 4. Senkrechte Vertiefungen; 3. Neigungstichtung des Héhlengrundes. 15. Peéina Turkusa — ledi oko 25 m sjeveroistotno od trigo- nometrijske piramide na vrhu brda Runjik (431), na apsolutnoj visini od 429 m; 43°34'46"N i 1694422". Ukupna duzina kanala iznosi 54 m, a du-54 GEOGRAFSKI GLASNIK bina 23,50 m, Ne spominje se u literaturi. Ulaz u TurkuSu (v. sl. 8) je u maloj ponikvi, Sirok 4 mi visok 5 m, a gleda prema zapadu, PeGina TurkuSa je formirana u dobro uslojenim rudistnim vapn cima, koji padaju prema SJ-u pod nagibom od 20°. Debliina slojeva kre! se ed 75 em do 1m, Ponikya, u kojoj je ulaz TurkuSe, udubena je u dolo- mitima, interkaliranim u rudistnim vapnencima i ispresjecanim brojnim dijaklazama smjera S$ 20°1 —J 20% i 1 25"Z —% 25'S. Dijaklaze posljed- nies smiera su brojnije i glayne, te je duz njih formirana petina, Vap- nenci su na kontaktu s dolomitima bretasti i milonitizirani, Sto ukazuje na tektonsku prirodu oveg dodira, a ujedno i na to, sto je predisponiralo po- stanak peéine, Od ulaza pegina se proteze prema istoku u dudini od 43 m. Kanal se najprije koso prema unutraSnjosti spusta do 28 m daljine i dno tog dijel je pokriveno uruSenim materijalom, u kojem ima izmijeSanih Zivotinjskih. kostiju. Zavr$ni dio petine koso se dive i vlazan je od nakapnice. I u 0 je peéinu baéeno dosta Zivotinjskih leSina, Giji smrad otezava rad, Lijero se opazaju dijaklaze spomenutih smjerova, a njih sijete nekoliko dijal laza S—Z, Na siecistu dijaklaza do§lo je na stropu petine do formir: veGih i manjih dimnjaka ja Po stijenama ima tankih sigastih prevlaka, koje su smede boje i one- &i8éene erljenicom, U zavrénom je dijelu pecine dne 14, V. 54, tempera- tura zraka iznosila 10.5°C, a relativna vlaga 61%, dok je vani u isto vri- jeme bila temperatura 28° C, a viaga 42%, U pe¢ini ima raznih predstav- nika Zivotinjskog svijeta, 18. Vidina peéina —To je mala peéina, visoko iznad kanjona na lijevoj strani rijeke Cetine oko 800 m I i 23S od vrha brda Konaénile (464), na 340 m visine, 43°35'38°N i 16°43’20”E, Duzina kanala je 10 m. Ne spominje se u literaturi. Ulaz u Vidinu peéiny je na velikoj strmini; ovalnog je oblika, Sirok je 3.30 m, a visok 2.20 m i gleda prema jugu. Peéina se Siri od ulaza prema sjeverozapadu i sastoji se od dva dijela, Na stropu prvog dijela je visok dimniak. Iz tog se prednjeg diiela uskim i niskim prolazom dolazi u drugu prostoriju peéine. Dno je zemljano. Pecina je potpuno suha, a tempera- tura zraka u njoj je neSto niZa od vanjske, U dimnjalu prve prostor ima SismiSa Vidina peéina formirana je u jake zdroblienim i bretastim krednim yapnencima, koji su bez slojevitosti, a ispresijecani su dijaklazama svih moguéih pravaca. 17. D#alina peéina — je na lijevoj strani kanjona Cetine na~ suprot razvalini turske kule. Ulaz je 220 m I 8°S od ruSevina (339), oko 15 m ignad normalnog vodostaja Cetine, odnosno 305 m apsolutne visine i 49°95°47""N i 16°43"21"E. Duzina kanala je 21 m. Ne spominje se u raturi. Dialina peéina formirana je u jako zdroblienim i bretastim krednim vapnencima, koji su ispresijecani brojnim dijaklazama i velikim rasjedom smjera Z 14°J—1 14°S. Rasjed je uvjetovao postanak peéine, a ploha muPECINE DUZ CETINE 55 je nagnuta pod 80°. Produzenje rasjeda vidimo i na suprotnoj desnoj obali Cetine. ‘Ulaz u Déalinu pecinu je ovalnog oblika, Sirok 12 m, a visok 6.50.m i erijentiran je prema jugozapadu. Peéina se od ulaza produzuje prema sjeveroistoku u obliku velikog ovalnog hodnika. Hodnik se od ulaza do zavrietka petine dize za 3 m. Ukupna duZina peéine je 21 m, a zavriava se prostorijom okruglog oblika. Tlo je u prednjem diijelu peéine pokriveno humusom, a u zavrnom siparom, Sigastih tvorevina nema. Na nekoliko mjesta kaplje sa stropa nakapnica. Temperatura zraka u petini je nesto niva od vanjske. Pedina je za vrijeme rata slu#la kao par jugozapadno od sela Caporic od erkve Sv. Roka (389). Qlaz je na 364 m visine i 43°35": Jama je na lijevoj strani Cetine i sieverno od lokaliteta Grabovina, Du- Zina kanala je 10 m, a dubina 14 m. Ne spominje se u literaturi Tkina je jama formirana u bijelim i jedrim rudistnim vapnencima, koji su puni Kaleitnih Zila. Slojevi vapnenca padaju prema J 12?% pod na- gibom od 10°, Na ulazu u jamu sijekw se dvyije diiaklaze, jedna smjera S-J, a druga 1 35° S — % 35°; ove su dijaklaze predisponirale postanak Ikine jame. Ulaz je malen, tako da se kroza nj jedva moze provuéi. Nakon provla- éenja dolazi se na rub okomiteg kanala, koji se odavde spuSta 10m. Dno je ravno, pokriveno erljenicom, a clipsastog je oblika, Crijenieu je nani- jela voda iz obliznje ponikve, kojoj je dno obradeno. Ukupna dubina jame je 14 m, Jama je potpuno suha, a temp: aka u njoj je dne 15, ¥. 54. izmosila 16°C, dok je vani u isto vr 18. Ikina jama 19. Um peé— je jugoistoéno od sela Ugljana na zapadnoj padini De- belog Breda (620), Ulaz je na 550 m; 250 m zapadno od vrha Debelog Brda 43932/19"'N i 16°46'48"B. Dudina kanala je 36 m, a dubina 10m. U, Giro- metta (1023. str, 107) registrirao je avu pecinu pod brojem 26, te na- vodi, da nije istrazena Um-peé formirana je u vrlo kompaktnim i jedrim, utosivim do %uto- smedim vapnencima, u kojima uz rudiste dolaze i brojni foraminiferi, oso- bito iz porodice Milielidae, Prema tome bi vapnenci spadali u najgornji kat kredne formacije, a moZda i u prelazni kat prema tercijaru, t. j, da= nijen. Vapnenci su uslojeni, padaju prema I 35°J pod nagibom od 70! Debljina slojeva kreée se od 0,50 do 1,20 m: Petina je formirana duz di- jaklaze pravea 1 19°S —Z 19°, Ulaz u peéinu je Sirok (tabla VI, sl. 2) 6 m, visok 1,20 m, okrenut prema sjeverozapadu i pred njim su Veliki blokovi kamenja, tako da ga je vrlo te3ko pronaéi, Od ulaza se peéina produzuje prema jugoistoku u obliku velike dugoljaste dvorane, ije se dno koso spuita, a visinska ra- zlika izmedu ulaza i najnize toéke iznosi 10 m. Ukupna duzina peéine je 36 m, Peéina se najprije naglo progiruje tako, da joj Sirina iznosi preko 12 m, a prema zavréetku se klinasto stzuje, Na stropu srednieg dijela je visoka kupola u kojoj peéina doseze visinu od preko 12 m. Tlo je uv dijelu peéine pokriveno kamenim blokovima, medu kojima ima humusa iguana. U zavrinom dijelu peéine je peéinska ilovaéa.56 GEOGRAFSK] GLASNIK U peéini ima sigastih tvorevina, od kojih treba spomenuti dva debela stupa s lijeve strane petinskog ulaza. Debljina tih stupova je oko 2m. Tlo peéine u okolini stupova pokriveno je debelom korom sige. Peéina je da- nas relativna suha, a za formiranje takvih stupova potrebno je mnogo vre- mena, Sto govori o velikoj starosti pecine. Temperatura zraka bila je dne 1, uslojeni vapnenei garnje kerede;, 2. ilovaéa; 3. uruseno kamenje na to- criu i profilu; 4, presiek stijene na tloertima; 5, sigaste tvarevine; 6. smjer pada peéinskeg dna i 7. dijaklaze 1 rasjedi 1. Geschichtete oberkreidekalke; 2. Héhlenlehm; 3. Verstursmatertal im Grundriss tind Profil; 4. Felsschnitt im Grundiss; 5. Tropfateimbildungen; 6. Neiaungsrich- tung des Hihlengrundes; 7. Diaclasen und Verwerfungen. 16. ¥. 54. u pedini 10°C, dok je vani u isto vrijeme iznosila 24°C, a rela- tivna vlaga je bila 68°/o. Stijene su vlazne od vode cijednice u zavrinom dijeltr peéine. Slijene prednjeg dijcla pokrivene su mahovinom, papra- tima i algama. Sve plojke paprati i jelenka olenute su prema ulazu petine, od: dolazi danje svijetlo (pojava fototropije); Od faune u pe- Gini imade Sigmifa, insekata i pauka.PECINE DUZ CETINE aT 20, Cuviéa jama— je na podrudju Novih Sela juzno od Ugljana kod kuéa Cuviéa, po kojima nosi i ime. Ulaz je 400 m J 18T od kapelice Sv. Stipana (359), na 377 m visine, 43°31°48"N i 16°45/L1”E. Duzina je 21 m, a dubina 27 m. Ne spominje se u literaturi. Cuviéa jama formirana je poremeéenim i jako zdrobljenim breéastim krednim vapnencima, koji su bez izrazite slojevitosti, Vapnence sijete velika dijaklaza smjera I 22°J — 7 22S, s kojom se sijeée vise okomitih dijaklaza, narotito u sjeverozapadnom i zapadnom dijelu jame. Ulaz je ovalnog oblika, dugaéak 5 m i Sirok 3,5 m, Jama se okomito spuSta 27m = we Gh ES (GF fet SI, 19, Cuviéa jama 1. neuslojeni vapnenci gornje krede gromadasti i zdrobljen!; 2. uruseno kamenje na floertu i profiluy 3. presjek stijene na tlocrtima; 4. okomita udubljenja; 5. smjer pada pecinskog dna; 6. dijaklaze { rasjedi. 1, Ungeschichtete massige zerbrickelte oberkreidekalke; 3. Versturzmaterial im Grundriss und Profil; 3. Felsschnitt in Grundvissen; 4. Senksechte Vertiefungen; 5, Neigungsrichtung des Hohlengrundes; 6. Diaclasen wad Verwerfungen, duboko i sve vise prosiruje du% glavne dijaklaze te poprima oblik dugu- ljaste dvorane. Duljina ove dvorane je 21 m, a najveéa Sirina 8 m. Dno jame je zatrpano uruenim kamenjem. Jama je relativno suha, relativna je viaga dne 16. V. 54. iznosila 57%/o, a temperatura zraka u jami bila je 10,5°C, dok je vani u isto vrijeme iznosila 25°C. Stijene su u unutrainjo- sti jame gole. I u ovu jamu narod baca uginulu stoku. Nedaleko spomenute Cu boka, ali nju nije bilo moguée-istragiti, jer je na njen ulaz naval kameni blok, a jame nalazi se druga, koja je vrlo du- jjen veliki38 GEOGRAFSKI GLASNIK Podruéje sela Gata — U Gatima su istraena dva ponora nasu- prot erkvi Sv, Petra, Ponori su na dodiru glaukonitnih Japorastih eceen- skih vapnenaca i kvartarnih nanosa. Ponori imaju oblilt pukotina. Vapnenei su prosjeteni dijaklazom smjera I 25°S —Z 25°J i duz te puko— tine voda ponire za yrijeme kiSa, Pukotine su siroke oko 50 cm, prema unutrasnjosti se postepeno suzuiu, a zatrpane su i zapuniene graniem: i raznim smeéem, Spustanje u dubinu duz tih pukotina je nemoguée zbog njihove uskosti. Zakljuéak — Dosada’nja speleoloSka istrazivanja du% Cetine po- kazala su, da je poznavanje pecina nuzno xa uspjesne gradevinske radove na uspornim branama, Na podruéju Perute istrazeno je 11 speleolo’kih objeka jevoj strani Cetine, Promatranija u njima pokazuju, da su izeraduju lijevu stranu rijeke Cetine, kompaltni i vodonepropusni, osim du% rasjeda, Vapnenei su du% rasjeda milonitizirani, bretasti i zdrobljeni, no nikada u takvoj mijeri i mnodini, da bi ozbilino ugrozili propusnost cjeline. Rasjedi se pru%aju paralelno s koritom Cetine, te ée prilikom rada na injekeionoj zaviesi trebati o niima yoditi ratuna, Speleoloska istrazivanja u okolici sela Caporice i Ugljana pokazala su, da poznati i istrazeni speleoloski objekti, ne ¢e u velikoj mjeri nega- tivno utiecati na akumulaciju vode u koritu rijeke Cetine juzno od Trilja Istrazivanja su nadalje pokazala, da u neposrednoj okolici projektira- nih brana nema zhagajnih podzemnih tokova, koji bi prilikom uspora vode stvarali problem. Potrebno je, da se speleoloski istrazi i desna strana Ce- tine, a takotter i Sire podrutje akumulacionih bazena, kako bi se dobila potpuniia i sigurnija slika o podzemnoj hidrografi U dosad istrazenim peéinama, jamama i ponorima prikupljeni su ra- zni geolo&ki, morfoloski, meteoroloski, biospeleoloski i drugi podaci, Sto daje opéu speleokoiku sliku svakog objekta, i to na li. apnenei, koji LITERATURA 1.U. Glrometia: Jame { pedine srednje Dalmacije, Glasnik Geografskog druStva, sv. 9, Beograd 1928. G, GStzinger: Vorliutiger Bericht Uber morphologisch-gealogische Studien in der Umgebung der Dinara in Dalmatien, Verhndiungen der Ik, Ik. geolog. Reichsanstalt, Nz, 3, Wien, 1912, 8. F. Kerner: Relseberict aus dem mittleren Cetinagebicte. Verhandl, & deolog, R.A. Str. 241, Wien, 1905; Beitrge zur Kenntnis des Mesozoikums im tit tleren Cetina-Gebiete. Verhandl. d. geol. R. A., Str. 98, Wien, 1906; Reise bericht aus dem Cetina gebiete, Verhandl, a. geolog, R. A,, Str. 810, Wien, 1905; Mittellung tiber dic Quellentemperaturen in der oberen Cetina, Verhandl. d. geolog. R.A. Nr. 14, Wien, 1911; Erfiuterungen za geologischen Karte. Blatt Sinj — Spalato. Geolog. R. A, Wien, 1915 1 Uber dle morphotogisehen und hydtographischen Verhiiltnisse in Mittel-Dalmatien. Glasnik Srpskog geograf- skog drustva, Sv. 7/8, Beograd, 1922. 4.Z. Lopota: Vodena petina kod Sinja. Hrvatski planinar. Str. 202-3, Zagreb, 1936. 5.M. Margetié: Nave jame i petine srednje Dalmacije, Glasnik Geografskog druitva. Sy. 11, Beograd, 1925.PECINE DUZ CETINE 59 6.0. Maul; Geomorphologische Studien aus Milteldalmatien (Serka- und Cetinagebiet). Geographisches Jahresbericht aus Osterreich, Bd, XI. Wien, 1915. Milojevié: Geomorfoleska promatranja un dolini Cetine. Zbarnik radova posveéen Jovanu Gvijiéu, Str. 605-25, Beograd, 1924, 8. Padatel © pesinama, Svezak 1, Zagreb 1945. 7 Be ZUSAMMENFASSUNG Einige Héhlen und Sehluchten im Thale der Cetina von M. Malez Liings der Cotina sind einige hydroclektrische Zentralen projektiert und hat sieht anliisslich der geologischen, geophysischen und der Bau-Forschungsarbsiten dic Notwendighkeit erwiesen, auch speleologische Forschungen in dem Gebicte durehzufilhren: Speleclogische Forschungen wurden. im Gebiete der Peruéa, N yon Sinj, dann in der Umgebung der Dirler Caporice und Ugljane, S yon Sinjsko polje, und in der Umgebung des Dorfes Gata, N von Omis, durehget ihrt. Folgende Hohlen und Sehluchten sind erforsch ‘ay Umgebung ven Peruta: 1. Marelina jama; 2. Pecina bei Metiljavica; 3. Jama Golubinka; 4, Oda ponor; 5. Vodena peéina; 6. Jima Suhi Rumin; 7 Mraéna petina I; 8. Mraéna petina IL; 9. Reovac Jama; 10, Barovina Jama und 11, Peéina in Gornja Kréevina ‘b} Umgebung der Dérfer Caporice und Ugiiane: 12, Jama Kréanke troviéeva jama; 14. Patina Turkuga; 15. Majiéa peé; 16. Vidina peéin: peéina; 18, Ekina jama; 19. Um peé und 20, Cuviéa jama. ¢) Umgebung des'Dorfes Gata: 21. Ponor 1. und 22, Ponor II, Insgesamt warden 23 speleolegische Objekte erforscht und rekegnosziert Bei Peruéa wurden dic Héhlen und Schluehten an der linken Seite der Cetina erforscht. Beobachtungen in disen Héblen und Ponoren zeigen dass der Kalkstein der linken Seite der Cetina kompakt und wasserdicht ist, ausser bei jenen Gbjekten, bei welchen Verwerlungen vorkemmen. Enflang solchen Verwerfungen ist der Kalkstein milonitisiert und zebréckelt, jedoch niemals in einem selchen Ausmasse, und in einer solchen Menge, dass di¢ linke Seite der Cetina dureh diese Kitiften ernstlich bedroht wire. Alle diese Verwerfungen erstresken sich paralell mit dem Mussbette det Cetinn, so dass in der Nuhe der ‘Talsperre, anlisslich der Arbeiten ‘am Ineetions-Verhange, auch diese in Betracht gezogen werden miissen. In unmit- telbarer Umgebung der Projektierten ‘Talsperre betinden sich keine wesentlichen unterirdischen Wasserliiufe, welche bei Stauung des Wassernivenus In der Akku- mulation des Celina Tales ein Problem verursachen kinnten. In den dibrigen Gebieten werden dic Forschungen erweilert, um ein genaueres Bild dieser Gebiete zu gewinnen, 18. Domi- 17. Déalina (Ubersetzt voIn Autor}