DRAFT VERZIJA

2024

ŠTA DONOSI ZABRANA

RADA NEDJELJOM U
FEDERACIJI BIH?

EKONOMSKA ANALIZA POSLJEDICA ZABRANE RADA NEDJELJOM

DAMIR BEĆIROVIĆ DINO ARNAUT BENJAMIN NURKIĆ
ADMIR ČAVALIĆ DANIJAL HADŽOVIĆ
Izdavač

Ekonomski forum Udruženja građana Multi

www.multi.ba
Dom mladih Tuzla

Udruženje “Liberalni forum – Pokret za slobodno društvo”, Sarajevo

www.liberalniforum.com
Ašikovac 42, Sarajevo

Autori

Damir Bećirović
Dino Arnaut
Benjamin Nurkić
Danijal Hadžović
Admir Čavalić

Urednik

Danijal Hadžović
Admir Čavalić

DTP

Jilduza Pazetović, Selmir Pajazetović

Datum

Mart 2024.

Copyright 2024 @Multi / LF

1
SAŽETAK I KLJUČNI NALAZI

U članu 17. Nacrta Zakona o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i Hercegovine (u daljem
tekstu FBiH) navodi se "prodajni objekti zatvoreni su nedjeljom". Ovo je prvi put da se na
nivou FBiH planira uvesti mjera zabrane rada nedjeljom za određene sektore privrede. Shodno
navedenom, važno je razmotriti sve efekte i posljedice ove mjere, razumijevajući da se ona ne
odnosi na pojedinačni grad/općinu, nego na cijeli entitet unutar Bosne i Hercegovine.
U okviru ove studije date su osnovne informacije o evropskim praksama po pitanju (ne)rada
nedjeljom. Cilj ove analize je da zakonodavac i šira javnost dobiju jasniju sliku ove
problematike. Studija naglašava četiri ekonomska aspekta regulacije rada nedjeljom, te nudi
opširan pravni osvrt na pitanje zabrane rada nedjeljom. Posebna pravna analiza je posvećena
Bosni i Hercegovini. U okviru studije je uređena stakeholder analiza, kao i projekcija tri moguća
scenarija. Pored toga, prezentovani su rezultati empirijskog istraživanja (anketirano je 406
građana FBiH).
Ranije navedenim članom 17. Nacrta Zakona o unutrašnjoj trgovini se direktno ne zabranjuje
rad nedjeljom, već se zabranjuje rad prodajnih objekata. Ovo znači da će radnici u trgovini
i dalje moći raditi nedjeljom, ali ne i u prodaji. Izuzeća se odnose na pekare, benzinske pumpe,
dragstore, itd. Na ovaj način Zakon o unutrašnjoj trgovini pokušava urediti nešto što
ustavno uređuje Zakon o radu FBiH. Zakon o radu FBiH je normirao da radnik u toku
sedmice može raditi 40 sati, a da se ta satnica može rasporediti na pet ili šest dana, tj. da jedan
dan mora biti slobodan u sedmici za odmor (član 36 ZRFBiH). Eventualno nepoštivanje ovih
normi je prisutno u praksi rada poslovnih subjekata i nanosi štetu pravima i položaju radnika,
no smatramo da zabrana rada nedjeljom nikako ne rješava navedeni problem.
Shodno dostupnoj ekonomskoj literaturi i istraživanjima, pokazano je da ograničavanje radnog
vremena nedjeljom donosi smanjenu efikasnost potrošačima, trgovcima i zaposlenicima. To
utječe na izbor potrošača, smanjuje vrijeme za usporedbu proizvoda i povećava troškove
vremena provedenog u kupovini. Sužavanje vremenskog okvira prisiljava potrošače na
istovremenu kupovinu, stvarajući visoke troškove gužve i prekovremeni rad te dovodi do
preopterećenosti za radnike u trgovini. Ograničavanje radnog vremena nedjeljom, također,
negativno utječe na efikasnost trgovina jer ne dopušta potpuno korištenje kapitalnih ulaganja.
Nedostatak radnog vremena nedjeljom može dovesti do gubitka prodaje u trgovinama u korist
drugih sektora koji su ovlašteni za rad tog dana (ugostiteljstvo, pekare, benzinske pumpe
i slično).
Izuzev Hrvatske i Crne Gore, u posljednjih 20 godina većina evropskih zemalja nastojala je
deregulirati rad nedjeljom. Njemačka, Danska, Španija, Finska, Francuska, Italija i Portugal
jedine su zemlje koje su promijenile svoje zakone o nedjeljnom trgovanju u posljednjih 20
godina i sve su se okrenule ka deregulaciji, odnosno blažim ograničenjima zabrane rada. Ono
što je bitno naglasiti jeste da se broj radnika/ca koji rade nedjeljom u EU povećava (prema
EWCS-u, udio radnika koji prijavljuju da rade nedjeljom porastao je sa 27,5% u 2005. na 30%
u 2015. godini). Čak 22 države u EU imaju neograničeno ili djelimično regulirano (radni
sati, veličina objekta, regulirana prodaja nekih proizvoda itd.) radno vrijeme nedjeljom.
Države koje imaju zabranjen ili restriktivniji rad nedjeljom su: Austrija, Belgija, Francuska,
Grčka, Hrvatska, Kipar, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Poljska i Slovenija. Međutim,
svaka od ovih država ima niz izuzeća, i to ne samo po djelatnostima, već i po danima.
Kada je riječ o pravnim aspektima, u osnovi su dva argumenta ključna u prilog neustavnosti
zabrane rada nedjeljom: ne postoji razlog zašto bi se nedjelja smatrala najboljim danom za

2
odmor radnika i upitno (bez garancija) povećanje radničkih prava ne može biti nauštrb
kršenja preduzetničkih prava i sloboda. Plan vlasti nije da neradnu nedjelju normira kroz
Zakon o radu, ili kroz neki lex specialis zakon o radnom vremenu, kao npr. u Njemačkoj, već
to radi kroz Zakon o trgovini, što znači da se ova odredba o obaveznoj neradnoj nedjelji neće
odnositi na sve radnike u Federaciji Bosne i Hercegovine. U ugovoru između Svete stolice
i Bosne i Hercegovine stoji da će „Posebnim zakonom Bosne i Hercegovine kao neradni dani
za katolike u cijeloj zemlji uredit će se nedjelje“ (član 9 Ugovora između Svete stolice i Bosne
i Hercegovine). Ali, ovakva odredba koja stoji o neradnoj nedjelji samo, za katolike u Bosni
i Hercegovini, ne može biti implementirana kao takva, jer je, prima facie, diskriminatorna, te
zbog toga nije kompatibilna sa ostalim vrijednostima Ustava Bosne i Hercegovine koje imaju
višu pravnu snagu, kao što je prevashodno Evropska konvencija o ljudskim pravima. Stoga,
Bosna i Hercegovina nema ustavnu obavezu da neradnu nedjelju normira kao neradnu,
kao što to ima Hrvatska.
Većina ispitanika u okviru empirijske studije, oko 75% je za zabranu rada nedjeljom. Taj
podatak je posljedica jasne pristrasnosti u kontekstu medijskih napisa i nedostatka pravih
informacija, te činjenice da većina zaposlenika/ca ne radi nedjeljom. Da takav stav nije čvrst
pokazuje naš nalaz da je više od polovine ispitanika/ca (54,4%) izjavilo da bi bili spremni/e
raditi nedjeljom ako bi nadnica za rad bila viša za 50%. Pri tome 64,9% onih koji već rade
barem dvije nedjelje u mjesecu bi nastavilo raditi nedjeljom uz spomenuti uslov više nadnice
za taj dan.
S druge strane, stakeholder analiza otkriva da će većina stakeholdera osjetiti negativne efekte
zabrane. Potrošači će imati povećane troškove kupovine, naročito ukoliko moraju ići u entitet
RS da obave nedjeljnu kupovinu. Mali trgovci će otpustiti do 10% radne snage, uz stagnaciju
rasta plata. Očekuje se negativan uticaj na BDP i to moguće manja stopa rasta do 0.4%,
kao i pad prihoda od indirektnih poreza za FBiH. Direktnu korist od ove mjere će imati entitet
RS.
Ono što je veoma značajno u smislu predložene zabrane rada nedjeljom je podatak da 69,5%
ispitanika/ca navodi da nedjeljom najčešće kupuje hranu i kućne potrepštine, dok je za
15,5% njih nedjelja dan kada najčešće kupuju odjeću i obuću. Interesantan nalaz je da 75,6%
ispitanika/ca za koje je nedjelja dan kada najčešće obavljaju kupovinu, nedjeljom uglavnom
kupuje hranu i kućne potrepštine. Veoma mali procenat (12,1%) nedjelju koristi aktivno za
izlete i rekreaciju, dok 19% ispitanika/ca nedjelju provodi radno u kući. Ako se ovi rezultati
posmatraju u odnosu na spol, postoje statistički značajne razlike između spolova u odnosu na
način na koji se koristi vrijeme nedjeljom. Kod ispitanica, njih 21,2% vrijeme nedjeljom
provodi radeći u kući, što je značajna razlika u odnosu na 6,5% ispitanika koji na taj način
provode vrijeme nedjeljom. Interesantno je da zabranu rada trgovina nedjeljom najviše
odobravaju nezaposlene osobe (79,4%) i penzioneri (76%). Istovremeno, najmanja
podrška zabrani rada trgovina nedjeljom je kod samozaposlenih osoba (66,7%), a ova
kategorija značajno manje odobrava i zabranu rada malim trgovcima (50%).
Ono što je u kontekstu ove analize najznačajnije je činjenica da je rad nedjeljom označen kao
najmanji problem zaposlenika u trgovini (11.8%), dok su niska plata (24%) i neplaćanje
prekovremenog rada navedeni kao najveći problemi zaposlenika/ca u trgovini. Zanimljivo je da
ispitanici/ce koji spadaju u kategoriju onih koji rade najmanje dvije sedmice u mjesecu u nižem
procentu (9,6%) smatraju da je rad nedjeljom najveći problem zaposlenika/ca u trgovini u
odnosu na ispitanike/ce koji ne rade nedjeljom (12,7%). Još izraženije razlike su evidentirane
kod odgovora ispitanika/ca koji su razvrstani prema kriteriju radnog statusa. Samo 4,2%
samozaposlenih smatra da je rad nedjeljom najveći problem zaposlenika/ca u trgovini,
dok 20% penzionera rad nedjeljom označava kao najveći problem.

3
Polazeći od ocjene ustavnosti ukidanja slobode na rad, veoma je važno naglasiti da osobe koje
su vlasnici obrta ili članovi njihovih porodica predstavljaju najpogođeniju kategoriju u slučaju
uvođenja zabrane rada nedjeljom.
Nalaz studije u velikoj mjeri potvrđuje postojanje pristrasnosti u populaciji koja se odnose
na podršku zabrane rada nedjeljom, te potvrđuje da se na ovaj način (zabranom rada nedjeljom)
ne poboljšava značajno položaj zaposlenika/ca u trgovini, što govori i ranije navedena
činjenica da svega 11,8% ispitanika/ca izjavljuje da je rad nedjeljom najznačajniji problem
zaposlenika/ca u trgovini (od četiri ponuđena odgovora ovaj je dobio najmanju podršku).
Na bazi navedenog, jedinstveni zaključak ove studije je da se ne preporučuje uvođenje
zabrane rada nedjeljom. Ukoliko to politički nije moguće, predlaže se alternativa koja će
imati blaži efekat, a koja je vezana prije svega za izmjene Zakona o radu, a ne Zakona o trgovini.

4
SADRŽAJ
SAŽETAK I KLJUČNI NALAZI ....................................................................................... 2
UVOD .............................................................................................................................. 6
EKONOMSKA ANALIZA ZABRANE RADA NEDJELJOM ............................................. 7
OSNOVNI EKONOMSKI ASPEKTI REGULACIJE RADA NEDJELJOM .......................... 7
REGULACIJA RADNOG VREMENA I ZAPOŠLJAVANJE .................................................................. 8
REGULACIJA RADNOG VREMENA I CIJENE ..................................................................................... 8
REGULACIJA RADNOG VREMENA I OBIM PRODAJE..................................................................... 9
REGULACIJA RADNOG VREMENA I KONCENTRACIJA TRŽIŠTA .............................................. 9

(DE)REGULACIJA RADA NEDJELJOM U EVROPI .................................................... 10

PRAVNI OSVRT NA ZABRANU RADA NEDJELJOM .................................................. 24
USTAVNOST NERADNE NEDJELJE .................................................................................. 24
ZABRANA RADA NEDJELJOM U BIH .............................................................................. 25
STAKEHOLDER ANALIZA I PROJEKCIJA SCENARIJA............................................. 27
SCENARIO 1 ............................................................................................................................................... 28
SCENARIO 2 ............................................................................................................................................... 29
SCENARIO 3 ............................................................................................................................................... 29

EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE STAVOVA GRAĐANA FBIH O ZABRANI RADA

NEDJELJOM................................................................................................................. 31
ANALIZA REZULTATA ISPITIVANJA KUPOVNIH I ŽIVOTNIH NAVIKA NEDJELJOM
.............................................................................................................................................. 33
ANALIZA STAVOVA ISPITANIKA/CA VEZANO ZA ZABRANU RADA TRGOVINA
NEDJELJOM ........................................................................................................................ 34
ZAKLJUČCI EMPIRIJSKE STUDIJE................................................................................. 37
ZAKLJUČAK ................................................................................................................. 39
PREPORUKE................................................................................................................. 41
REFERENCE ................................................................................................................ 42
PRILOG ......................................................................................................................... 44
IZVOD IZ NACRTA ZAKONA O UNUTRAŠNJOJ TRGOVINI FBIH ............................ 44

5
UVOD

Rad nedjeljom je složeno i kontroverzno pitanje koje uključuje različite faktore i stakeholdere.
Ne postoji jedinstveno rješenje za regulisanje rada nedjeljom, jer različite zemlje i sektori imaju
različite potrebe i preferencije. Stoga je važno uravnotežiti ekonomske, socijalne i etičke
aspekte nedjeljnog rada, te uključiti socijalne partnere i javnost u proces donošenja odluka.
Zabrana rada trgovina nedjeljom u FBiH je u posljednjih šest mjeseci izazvala snažnu društvenu
raspravu koja je uključila sindikate, političare, akademsku zajednicu i široko građanstvo. Stoga
se izrada jedne ovakve studije nametnula kao nužna sa ciljem kvalitetnijeg informisanja javnosti
o svim aspektima ovog pitanja. Samo dobro informisana javnost, a time i donosioci odluka,
mogu ispravno tretirati ovaj problem sagledavajući sve posljedice jedne ovakve odluke. Cilj
ove studije je da bude sveobuhvatna tj. analizira različite aspekte zabrane rada nedjeljom u
FBiH. S obzirom na naše težnje da se približimo EU i argumente koji se uvijek zasnivaju na
slijeđenju evropskih praksi, studija je ima za cilj, između ostalog, analizirati trendove u EU i
ponuditi primjere evropskih praksi. Poseban doprinos ove studije je u sistematizaciji različitih
regulatornih praksi na nivou evropskih zemalja, a koje tretiraju rad trgovina nedjeljom.
Sama studija je bazirana na analizi ekonomskog i pravnog aspekta predložene zabrane rada
trgovina nedjeljom. U prvom dijelu studije je data ekonomska analiza zabrane rada nedjeljom.
Autori su predstavili ekonomsko-teorijske aspekte ove zabrane, te prezentovali kako se
regulacija sprovodi u svakoj od evropskih zemalja. Drugi dio se odnosi na pravni osvrt, sa
posebnim fokusom na Bosnu i Hercegovinu. Nakon toga slijedi stakleholder analiza i procjena
tri različita scenarija shodno predloženoj zabrani. U okviru studije su predstavljeni i rezultati
empirijskog istraživanja, zajedno sa pripadajućim zaključcima. Na kraju se daje zaključak, uz
prigodne preporuke za zakonodavce prije svega, ali i buduće istraživače i sve one
zainteresovane za ovu oblast.

6
EKONOMSKA ANALIZA ZABRANE RADA
NEDJELJOM

U posljednjih dvadesetak godina na nivou EU je prisutan stalni trend relaksacije pravnih

ograničenja (deregulacija) zabrane rada nedjeljom. Treba reći da se još uvijek na nivou EU
regulativa i dalje značajno razlikuje među zemljama. Na primjer, Švedska ima neograničeno
radno još vrijeme od 1972. godine, dok u Njemačkoj, koja u principu zabranjuje rad nedjeljom,
od 2006. godine ipak postoje varijacije između različitih dijelova zemlje. Francuska zabranjuje
rad nedjeljom, ali postoji oko 500 turističkih mjesta koja su potpuno deregulirana od 2009.
godine. Norveška generalno ne dopušta trgovinu nedjeljom, osim predbožićnog perioda i za
određene vrste prodavnica.
Različite grupe u društvu podržavaju zakonsku regulaciju, odnosno zabranu rada trgovina
nedjeljom iz različitih razloga. Religijske organizacije žele zaštititi nedjelju kao dan odmora i
duhovne posvećenosti. Sindikati smatraju da ovi zakoni štite radnike od prekovremenog rada,
posebno u društvima sa slabije razvijenim institucijama tržišta rada. Mali i nezavisni trgovci
podržavaju regulacije kako bi se zaštitili od konkurencije većih prodavnica. Mnogi vide korist
u ideji zajedničkog dana odmora, vjerujući da zajedničko uživanje u slobodnom vremenu može
donijeti pozitivne efekte. Međutim, ograničavanje radnog vremena nedjeljom donosi smanjenu
efikasnost potrošačima, trgovcima i zaposlenicima. To utiče na izbor potrošača, smanjuje
vrijeme za usporedbu proizvoda i povećava troškove vremena provedenog u kupovini.
Sužavanje vremenskog okvira prisiljava potrošače na istovremenu kupovinu, stvarajući visoke
troškove gužve. Ograničavanje radnog vremena nedjeljom, također, negativno utječe na
efikasnost trgovina jer ne dopušta potpuno korištenje kapitalnih ulaganja. Nedostatak radnog
vremena nedjeljom može dovesti do gubitka prodaje u trgovinama u korist drugih sektora koji
su ovlašteni za rad tog dana (ugostiteljstvo, pekare, benzinske pumpe i slično). Mogućnost rada
nedjeljom pruža trgovinama dodatni alat za prilagođavanje preferencijama kupaca.
Regulative koje ograničavaju radno vrijeme stvaraju značajne troškove određenim
zaposlenicima u maloprodaji. Zatvaranje prodavnica nedjeljom posebno pogađa radnike u
svojstvu studenata ili onih na nepuno radno vrijeme, dok štiti one koji izbjegavaju rad van
tradicionalnih sati. Ova opažanja su važna s obzirom na visoku nezaposlenost mladih i nisku
participaciju žena na tržištu rada u mnogim zemljama.

OSNOVNI EKONOMSKI ASPEKTI REGULACIJE RADA NEDJELJOM

Iako su brojne evropske zemlje deregulirale radno vrijeme nedjeljom, još uvijek nedostaje
sistematski prekogranični prikaz uticaja tih promjena. Istina, postoji nekoliko studija slučaja
koje se odnose na pojedinačne države. U ekonomskoj literaturi o regulaciji radnog vremena
trgovina i rada nedjeljom, naglasak je stavljen na četiri osnovna aspekta:
• zapošljavanje,
• cijene,
• prodaju i
• koncentraciju na tržištu.
U nastavku će se pojasniti svaki od ovih aspekata.

7
Bitno je naglasiti da se u razmatranju navedenih aspekata stavlja na deregulaciju tj.
pretpostavku da je nedjeljni rad zabranjen, te da ga se postepeno omogućava (dereguliše).

REGULACIJA RADNOG VREMENA I ZAPOŠLJAVANJE

Teoretski gledano, nejasno je kako će deregulacija radnog vremena na tržištu utjecati na nivo
zaposlenosti. S jedne strane, trebalo bi da se zaposli više ljudi u onim radnjama koje rade
nedjeljom. Međutim, veće rivalstvo koje izaziva nedjeljni rad otjeralo bi neke trgovce namalo
iz posla, što bi smanjilo zaposlenost. Stoga, relativna snaga ova dva efekta će odrediti ukupni
utjecaj.
Snažan dokaz da će ukidanje zabrane rada nedjeljom dovesti do povećanja zaposlenosti mogu
se pronaći u mnogim empirijskim istraživanjima. Koristeći panel američkih država i
pojedinačne podatke iz američkog trenutnog istraživanja stanovništva između 1969. i 1993.
godine, Burda i Weil (2005.) proučavali su ograničenja trgovanja nedjeljom, ili tzv. „plave
zakone“ kako su poznati u SAD-u. Utvrdili su da američki plavi zakoni smanjuju zaposlenost
u maloprodajnom sektoru za 4,2 posto. Slično, Goos (2004.) koristi informacije iz
petogodišnjeg ekonomskog popisa maloprodaje provedenog između 1977. i 1997. godine kako
bi istražio ista ograničenja američkog nedjeljnog trgovanja. Prema njegovim nalazima,
deregulacija povećava ukupnu zaposlenost između 4,4% i 6,4%. Skuterud (2005) je proveo
analizu baziranu na razlikama deregulacije maloprodajnog sektora u kanadskim provincijama i
otkrio da je između 1980. i 1998. godine, ublažavanje i ukidanje pravila nedjeljnog trgovanja
dovelo do porasta od 5% do 12%. u zapošljavanju u deregulisanim maloprodajnim sektorima.
Njemačke podatke o utjecaju smanjenja radnog vremena radnim danima na zapošljavanje u
maloprodajnoj industriji hrane predstavili su Bossler i Oberfichtner (2014.) koji su utvrdili da
je zaposlenost sa punim radnim vremenom ostala nepromijenjena, iako su utvrdili ukupni efekat
zaposlenosti od 3% do 4%, prvenstveno zbog porasta rada sa nepunim radnim vremenom.
U kontekstu utjecaja deregulacije rada nedjeljom se jasno može reći da ona pozitivno utječe na
nivo zaposlenosti.

REGULACIJA RADNOG VREMENA I CIJENE

Treba naglasiti da postoji teorijska nesigurnost u pogledu utjecaja deregulacije na cijene. S

jedne strane, očekivali bismo smanjenje cijena ako nedjeljna deregulacija ukaže na porast
konkurentnosti zbog produženog radnog vremena koje kupcima daje više mogućnosti da
pretražuju i upoređuju troškove. Clemenz (1990.) predviđa da bi deregulacija mogla smanjiti
troškove, a time i cijene jačanjem konkurencije među trgovinama jer duže vrijeme kupovine
podstiče poređenje cijena kod kupaca. De Meza (1984.) sugerira da deregulacija može povećati
konkurenciju, što dovodi do nižih cijena.
Prema analizi Tanguay et al. (1995), deregulacija radnog vremena radnji u Quebecu dovela je
do viših cijena kod većih trgovaca i nižih cijena kod manjih. Manji trgovci namalo bili su
primorani sniziti cijene kako bi ostali konkurentni. Reddy (2012) istražuje novija dešavanja u
Njemačkoj i nudi dokaze da je pad cijena uzrokovan liberalizacijom rada nedjeljom. Suprotno
tome, Senftleben-König (2014.) nalazi malo dokaza o značajnom utjecaju na cijene. Burda i
Weil-ova (2005) analiza američkih plavih zakona ne ukazuje na vidljiv utjecaj na maloprodajne
cijene.

8
Generalni zaključak je da deregulacija rada nedjeljom ili ima neutralan utjecaj na cijene ili
dovodi do njihovog smanjenja.

REGULACIJA RADNOG VREMENA I OBIM PRODAJE

Deregulacija može imati pozitivan ili neutralan efekat na obim prodaje jer potrošači mogu
odlučiti da prebace svoje kupovine sa radnih dana na nedjelju, ili potrošači ili troše više od
svojih prihoda ili preusmjeravaju sredstva iz drugih segmenata u maloprodaju. Pilat (1997.)
tvrdi da je deregulacija u Švedskoj rezultirala porastom prometa od 5%. Prema Goos-u (2004.),
deregulacija povećava ukupne prihode u SAD-u između 3,9% i 10,7%. Senftleben-König
(2014.) i Reddy (2012.) ističu da deregulacija ne utječe na njemačku prodaju, dok Prodromidis
et al. (2012.) nudi empirijski dokaz da je produženje radnog vremena u Grčkoj 2005. imalo
povoljan uticaj na promet i ukupnu prodaju.
Stoga, bez ispitivanja specifičnih mehanizama putem kojih ova korist proizlazi, čini se da
empirijski dokazi naginju pozitivnom utjecaju na maloprodaju.

REGULACIJA RADNOG VREMENA I KONCENTRACIJA TRŽIŠTA

Među četiri glavna pitanja koja se postavljaju u literaturi, najmanje pažnje je posvećeno efektu
deregulacije na koncentraciju tržišta. Teoretski, ako su veliki trgovci na malo bolje
pozicionirani da imaju koristi od ublažavanja nedjeljnih ograničenja i preusmjere poslovanje
od manjih trgovaca, koncentracija bi mogla porasti. Takva logika je pretjerano pojednostavljena
jer konkurenti mogu koristiti različite strateške faktore, kao što su cijene, lokacija, promocija,
personalizirane smjernice ili usluge, da zadrže i povećaju svoj tržišni udio. Radno vrijeme je
samo jedan od ovih faktora.
Očekivali bismo negativan učinak na mala preduzeća koja su zamjena za velika, ali pozitivan
za mala preduzeća koja podržavaju rad velikih trgovačkih centara. Ali, prema trenutno
dostupnim empirijskim podacima, nema vidljivog štetnog utjecaja. Prema Goosu (2004),
deregulacija je povećala broj trgovina u SAD-u za 1% do 2%. Čini se da procenat malih
maloprodajnih preduzeća u Australiji nije u korelaciji sa strogošću propisa o radnim satima
svake države, a čini se da deregulacija nije imala negativan utjecaj na sposobnost ovih
preduzeća da ostanu održiva (Productivity Commission, 2011). Međutim, moramo imati na
umu da je, za razliku od kratkoročnih efekata na cijene, prodaju ili zapošljavanje, učinak
deregulacije nedjeljne trgovine na koncentraciju, po definiciji, dugoročni efekat koji je znatno
teže uočiti.
Deregulacija rada nedjeljom nema negativan efekt na koncentraciju tržišta.

9
(DE)REGULACIJA RADA NEDJELJOM U EVROPI

Bitno je naglasiti da, ni u Evropskoj Uniji ne postoji konsenzus u vezi neradne nedjelje. Neke
države nemaju nikakvu regulaciju glede ovog pitanja, dok i one države koje su regulisale pitanje
neradne nedjelje, to nisu uradile na identičan način. Ne postoje jedinstveni propisi EU koji se
odnose na rad nedjeljom, budući da je Direktiva o radnom vremenu iz 1993. godine, koja je
nedjelju propisivala kao sedmični dan odmora, poništio Evropski sud pravde 1996. godine.
Direktiva o radnom vremenu iz 2003. godine ne odnosi se ni na jedan konkretan dan za period
odmora (Directive, 2003), a Evropska socijalna povelja samo navodi da sedmični period
odmora treba da se poklapa sa tradicionalnim danom odmora u dotičnoj zemlji ili regionu
(d'Europa, 1996). Stoga je regulacija nedjeljnog rada prepuštena diskreciji država članica, koje
su usvojile različite pristupe i politike.
Genakos i Danchev (2015) su razvili indikator regulacije nedjeljnog trgovanja kako bi
analizirali evropsko iskustvo u proteklom dvadesetogodišnjem periodu. Ovaj indikator, koji je
prikazan u Tabeli 1, koristi se za ocjenjivanje restriktivnosti regulative nedjeljnog trgovanja u
različitim državama članicama Evropske unije. Vrijednosti indikatora variraju od 1 do 5.
Vrijednost 1 predstavlja najmanje restriktivnu regulativu, dok vrijednost 5 označava
najrestriktivniju regulativu. Ove ocjene su dizajnirane da prikažu različite nivoe restriktivnosti
koje vidimo među državama članicama EU. Primarni fokus njihove analize i statistike je na
zakonima koji se odnose na nedjeljno trgovanje. Ovi zakoni mogu imati značajan utjecaj na
trgovinske prakse i potrošačke navike u svakoj državi. Analiziranjem ovih zakona, Genakos i
Danchev su u stanju da pruže detaljan uvid u različite pristupe regulaciji nedjeljnog trgovanja
širom Evrope.
Indikator regulacije nedjeljnog trgovanja, koji su razvili Genakos i Danchev (2015), prati razvoj
u trideset evropskih zemalja (EU-27, Norveška, Island i Švicarska) od 1999. do 2013. godine,
kako je prikazano na slici 1. Postoje dva ključna trenda koja treba uzeti u obzir. Prvi trend je da
različite države članice EU imaju različite regulatorne okvire. Drugi trend je liberalizacija
propisa o radnom vremenu nedjeljom širom Evrope. Njemačka, Danska, Španija, Finska,
Francuska, Italija i Portugal su zemlje koje su u posljednjih 20 godina promijenile svoje zakone
o nedjeljnom trgovanju, okrećući se prema politici manjeg opterećenja. Genakos i Danchev
(2015) su stoga usporedili iskustva zemalja koje su izmijenile svoje nedjeljne trgovinske
propise s onima koje to nisu učinile. Ova usporedba pruža uvid u različite pristupe regulaciji
nedjeljnog trgovanja širom Evrope i može biti korisna za donosioce odluka koji razmatraju
potencijalne promjene u svojim vlastitim regulativama nedjeljnog trgovanja.
Tabela 1. Indikator regulacije nedjeljnog trgovanja

Skala Opis
1 Nema ograničenja
2 Ograničenja u velikim trgovinama i/ili na radno vrijeme nedjeljom
3 Značajno varira u različitim dijelovima zemlje, ovisno o lokalnim propisima
Prodavnice mogu biti otvorene samo ograničen broj nedjelja, uz ograničenu
4
varijabilnost u različitim regijama
5 Prodavnice ne smiju raditi nedjeljom
Izvor: Adaptirana kategorizacija Genakosa i Dancheva (2015) zasnovana na indikatoru tržišta proizvoda
OECD-a o regulisanju radnog vremena prodavnica i pretraživanju zakonodavstva u sekundarnim izvorima o
vremenu i obimu reformi.

10
Genakos i Danchev (2015) su detaljno analizirali razloge koji stoje iza rezultata indikatora
regulacije nedjeljnog trgovanja dodijeljenih zemljama u njihovom uzorku. Uzorak zemalja je
podijeljen u dvije grupe, testirane i kontrolne, na osnovu toga da li se zakonodavstvo koje
reguliše nedjeljno trgovanje mijenjalo tokom perioda ispitivanja. Kontrolnu grupu čini dvadeset
i tri zemlje, u kojima su zakoni o nedjeljnoj trgovini ostali praktički nepromijenjeni između
1999. i 2013. godine. U čak 13 zemalja, uključujući Bugarsku, Češku, Estoniju, Mađarsku,
Irsku, Island, Latviju, Litvaniju, Poljsku, Rumuniju, Slovačku, Sloveniju i Švedsku, trgovanje
nedjeljom je neograničeno od prije 1999. godine.
Određena ograničenja nedjeljnog trgovanja zadržana su u 10 zemalja, iako su propisi u tim
zemljama uglavnom ostali isti. Od ove grupe, propisi su bili pomalo labavi u četiri zemlje:
Malti, Kipru, Luksemburgu i Ujedinjenom Kraljevstvu. Austrija, Belgija, Grčka, Holandija,
Norveška i Švicarska su šest zemalja u uzorku koje su imale restriktivni regulatorni okvir bez
ikakvih promjena. Regulacija u Belgiji, Grčkoj, Holandiji i Švicarskoj je, također, bila donekle
strožija, dozvoljavajući preduzećima da rade ograničeni broj nedjelja.
Slika 1. Evolucija indikatora regulacije trgovanja nedjeljom

Izvor: Adaptirano prema Genakos i Danchev (2015) zasnovane na indikatoru regulacije nedjeljnog trgovanja
konstruiranim korištenjem informacija iz OECD indikatora o regulisanju radnog vremena radnji i pretraživanja
zakonodavstva u sekundarnim izvorima o vremenu i obimu reformi.

11
Sedam zemalja je činilo testiranu grupu (Genakos i Danchev, 2015) , gdje su zakoni o nedjeljnoj
trgovini izmijenjeni tokom perioda koji se posmatra (od 1999. do 2013. godine): Danska,
Finska, Francuska, Njemačka, Italija, Portugal i Španija. Nakon što su do sredine 2000-ih bili
izuzetno restriktivni, danski propisi su u potpunosti deregulisani 2012. godine, sa prelaznim
periodom od 1. jula 2010. godine do 1. oktobra 2012. godine. Počevši od decembra 2009.
godine, radnjama u Finskoj s komercijalnom površinom manjom od 400 m2 bilo je dozvoljeno
otvaranje nedjeljom bez ikakvih ograničenja dok su veći prostori mogli da rade ograničeni broj
sati nedjeljom u novembru i decembru. Kada su pojedini gradovi 2009. godine proglašeni za
turističke destinacije, propisi u Francuskoj su olabavljeni i oni su postali izuzeti od nedjeljne
zabrane trgovanja, a 2006. godine su vlade saveznih država u Njemačkoj preuzele regulaciju
radnog vremena čime se odlučilo povećati vrijeme trgovanja te je nedjeljna trgovina
izmijenjena u sedam od četrnaest država. Bersanijeva reforma iz 1998. godine u Italiji ukinula
je ograničenja radnog vremena u gradovima sa jakim prilivom turista dozvoljavajući radnjama
da budu otvorene osam nedjelja godišnje, a 2012. godine, još više amandmana je liberaliziralo
radno vrijeme nedjeljom. Prije nego što je program strukturnih reformi započeo 2011. godine,
propisi o nedjeljnoj trgovini u Portugalu varirali su u zavisnosti od regiona. Međutim, nekoliko
ograničenja i dalje važi za nedjeljne trgovačke propise, kao što je radno vrijeme noću. U Španiji
je 2012. godine došlo do ukidanja dijela ograničenja gdje prema državnim propisima, broj
nedjelja i državnih praznika na koje maloprodajne ustanove mogu biti otvorene za javnost je
određen na šesnaest u autonomnim regijama.
Mnoge evropske nacije deregulirale su nedjeljno trgovanje u posljednjih 20 godina. Ipak,
nedostaju sistematski međunacionalni podaci o efektima ovih modifikacija. Genakos i Danchev
(2015) su analizirali efekte deregulacije u empirijskom okviru razlike-indiferentnosti na
maloprodajne cijene, potrošnju, zaposlenost i koncentraciju između 1999. i 2013. godine. Oni
su utvrdili da postoje jaki dokazi ukupnog uticaja na zapošljavanje, koji dolazi i od novih
ulazaka na tržište koji otvaraju radna mjesta i od osnovanih preduzeća koja proširuju svoju
radnu snagu. Također, utvrdili su da promet raste kod određenih maloprodajnih proizvoda te da
se ovaj efekat ne pripisuje samo efektu supstitucije među maloprodajnom robom, i da je u
prosjeku došlo do neto porasta broja preduzeća u domenu maloprodaje. Jedino što je izostalo je
da nisu utvrdili nikakve vidljive efekte na indekse cijena (Genakos i Danchev, 2015). Tabela 2
daje prikaz trenutnog stanja regulacije rada nedjeljom u evropskim zemljama uključujući Bosnu
i Hercegovinu.
Tabela 2. Trenutno stanje regulacije rada nedjeljom
Država Nedjelja/Praznici Dodatne informacije
ALBANIJA Neograničeno
Maksimalno radno
ZATVORENO
AUSTRIJA vrijeme sedmično je 72
Dozvoljeni izuzeci u turističkim područjima
sata
ZATVORENO
Izuzeci:
Ako trgovac na malo odabere alternativni dan zatvaranja:
Sve maloprodajne radnje 08:00-12:00;
Prodavnice namještaja i bašte 40 nedjelja godišnje 06:00- Federalna vlada
20:00; konsultuje se o
BELGIJA
Prehrambeni lanci sa manje od pet zaposlenih, mesare, produženju radnog
pekare, kioske i trafike, cvjećare, benzinske pumpe 06:00 – vremena
20:00.
Ostali izuzeci: pod određenim uslovima 6 nedjelja po
izboru/godini za maloprodaju
Turistička područja: otvaranje nedjeljom 1. maj – 30.

12
 septembar, na božićne i uskršnje praznike i najviše 13 drugih
nedjelja;
Noćne prodavnice: Samo hrana i potrepštine za domaćinstvo
od 18.00 do 7.00;
Ostali slučajevi: otvaranje samo u nedjelju ujutro između
8:00 i 12:00 sati.

Radno vrijeme je
uobičajena praksa, a ne
formalna regulativa
Neograničeni državni praznici: uobičajena praksa zatvaranja
BUGARSKA Neki
1. januara.
supermarketi/hipermarketi
su otvoreni 24 sata
dnevno
BOSNA I
Neograničeno
HERCEGOVINA
Ograničeno
Zakon o radnom vremenu u maloprodaji i veleprodaji
(1) Zabranjena je prodaja u maloprodaji ili na veliko na
sljedeće državne i druge praznike:
1. januar – datum obnove nezavisne češke države i
Nova godina,
Uskrsni ponedjeljak,
8. maj – Dan pobjede
28. septembar – Dan državnosti Češke
28. oktobar – Datum osnivanja Nezavisne Čehoslovačke
države
ČEŠKA 25., 26. decembar – 1. i 2. Božićni dani
REPUBLIKA (2) Zabranjena je prodaja u maloprodaji i veleprodaji 24.
decembra – Badnje veče od 12 do 24 sata.
Izuzeci:
lokali čija prodajna površina ne prelazi 200 m2;
pumpe za gorivo i maziva;
ljekarne;
skladišti na lokacijama sa većom koncentracijom putnika na
aerodromima, željezničkim i autobuskim stanicama;
prodaja u zdravstvenim ustanovama, maloprodaja i
veleprodaja u vrijeme kada je na snazi vanredno stanje,
krizna situacija nacionalno stanje pripravnosti ili ratno
stanje.
Nedjeljom – Neograničeno
Državni praznici, dan Ustava, Badnje veče, radnje će biti
zatvorene, a doček Nove godine zatvoren u 15:00.
Izuzeci:
Neograničeno za prodaju kruha, mliječnih proizvoda,
novina, cvijeća, biljaka, automobila, brodova i goriva – osim
DANSKA
toga izuzeci za trgovine koje prodaju predmete za kuću npr.
trgovine namještajem i DIY centri.
Neograničeno za prodavnice sa prometom manjim od 33,1
miliona DKR koje prodaju DIY proizvode, pekare,
prehrambene proizvode, potrepštine za domaćinstvo i
baštenske potrepštine.

13
 ESTONIJA Neograničeno nedjeljom
Neograničeno (od 1.1.2016.)
FINSKA
Ograničena prodaja alkohola od 21:00 do 9:00
ZATVORENO
Za zaposlene postoji princip nedjeljnog odmora. Prodavnice
koje drže vlasnici radnji mogu se stoga otvarati, osim odluke
župana o zatvaranju za javnost.
Izuzeci:
hrana:
Nedjeljni odmor je moguć u 13.00 sati. U ovom slučaju, za
lokale veće od 400m2, naknada se povećava za najmanje
30%
neprehrambeni :
“Nedjelja gradonačelnika”: radnje mogu biti otvorene
nedjeljom odlukom gradonačelnika u granicama od 12
nedjelja godišnje. U ovom slučaju, naknada je najmanje
FRANCUSKA
dvostruka.
Ostala moguća izuzeća za trgovinu na malo, hranu ili
neprehranu u međunarodnim turističkim područjima,
komercijalnim turističkim područjima i nekim stanicama
Postoji i nekoliko sektorskih izuzeća od cjelodnevnog
nedjeljnog odmora zaposlenih: cvjećare, duvandžinice, uradi
sam, baštenski centri.
Sedmični odmor se može dati po smjeni za svo osoblje ili dio
osoblja.
Dobrovoljno osoblje može raditi nedjeljom.
Neophodno je potpisati kolektivni ugovor na nivou grane,
grupe preduzeća ili fabrike. Ugovor automatski specificira
aspekte plata.
ZATVORENO
Izuzeci:
Prodavnice, poslastičarnice, Mogu postojati različiti
fotografske radnje, cvjećare, antikvarnice i radnje za aranžmani za ljetnu i
prodaju orašastih plodova zimsku sezonu, definisani
GRČKA
Benzinske pumpe kao 16. maj-30.
Lokalni župani mogu dozvoliti otvaranje malih trgovina septembar i 1. oktobar-15.
(ispod 250 m2), u određenim područjima maj.
Sve trgovine rade 2 nedjelje prije Božića, 1. nedjelje svakog
prodajnog perioda (ukupno 4) i nedjeljom prije Uskrsa.
Ograničeno
Uobičajena je praksa da sve prodavnice budu zatvorene na
Novu godinu, Uskrs i Božić
Izmijenjeni Zakon o trgovini stupio je na snagu u Hrvatskoj
1. jula 2023, što znači da će trgovine moći raditi samo 16
nedjelja godišnje. Prodavci mogu odabrati 16 nedjelja tokom
cijele godine da ostanu otvoreni.
Prodavnice na željezničkim i autobuskim stanicama, Zakon o trgovini
aerodromima i lukama, na trajektima i benzinskim propisuje da radno
HRVATSKA pumpama, kao i u bolnicama, hotelima, kulturnim i vjerskim vrijeme nije ograničeno
ustanovama i muzejima su izuzete i ostaće otvorene sve dok se poštuju radna
nedjeljom. prava radnika
Kiosci koji prodaju novine i druge male proizvode i koji se
nalaze širom zemlje, također, su izuzeti. Moći će raditi
nedjeljom od 7 do 13 sati.
Prodavnice će biti otvorene i u okviru centara za posjetitelje
ili interpretacijskih centara, nautičkih marina, kampova,
obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava i proglašenih
zaštićenih područja prirode u skladu sa posebnim propisima.

14
 Neograničeno
Ograničena prodaja alkohola:
IRSKA
nedjeljom – 12:30-22:30;
Božić ili Veliki petak – zatvoreno.
Ograničeno
Nedjeljom: uglavnom zatvoreno, ali prodavnice u tržnim
ISLAND centrima rade od 10:00-17:00
Državni praznici:
24. decembar zatvara se do 16:00 i ne može se otvoriti do
06:00 25. decembar
Zabranjena prodaja
alkohola od 22.00 do
06.00 na benzinskim
ITALIJA Neograničeno
stanicama i od 24.00 do
06.00 u obližnjim
prodavnicama.
ZATVORENO
Radno vrijeme trgovina u turističkim područjima utvrđuje se
propisima koje donosi Vijeće ministara. Turistička područja
također utvrđuje Vijeće ministara.
Izuzeci:
Neograničeno za pekare, poslastičarnice, trgovine;
Cvjećare se zatvaraju u 22.00;
Otvaranje prodavnica je
KIPAR Prodavnice alkoholnih pića i duhanskih proizvoda zatvaraju
dozvoljeno od 5:00 sati.
se u ponoć;
Božićni period 1. decembar – 31. decembar radno vrijeme
5.00 – 20.00 sati
Na Badnje veče i Novu godinu zatvaraju se u 18.00 sati.
Uskršnji period – 10 dana prije Uskrsa
Radno vrijeme 5.00 – 20.00 sati
Na Veliki petak i Veliku subotu zatvaraju se u 18.00 sati
LATVIJA Neograničeno nedjeljom
Neograničeno
Ograničena prodaja alkohola nedjeljom 10:00 – 15:00
Javno
LITVANIJA
Praznici:
Uobičajena praksa – zatvorene male trgovine, ali se veći
trgovački centri otvaraju na državne praznike.
06:00-13:00 Izuzeci:
Svaki vlasnik radnje
Ministarstvo može odlučiti o derogacijama za određena
jednom godišnje može
LUKSEMBURG lokalna područja.
dobiti odobrenje da radnju
Pekare, mesnice, slastičarne, kiosci i suvenirnice
drži otvorenu 24 sata
06:00 – 18:00
Nedjeljom – bez ograničenja.
Ograničenja su bila krajnje nepopularna. 2016. godine,
MAĐARSKA nakon manje od godinu dana nakon usvajanja zabrane
nedjeljne kupovine i kao odgovor na uporne proteste
javnosti, 2016. zabrana je ukinuta.
Državni i vjerski praznik - zatvoreno.

15
 Neograničeno
Dana 10. januara 2017. objavljeno je da su na Malti ukinuta
ograničenja kupovine nedjeljom. To znači da se trgovine Lotto prijemnici mogu
sada mogu otvoriti tokom ovog dana u sedmici bez dodatnih ostati otvoreni 24 sata
MALTA
troškova pod uslovom da ostanu zatvorene bilo kojeg drugog svakog dana, uz dozvolu
dana. Prema malteškom zakonu, poslodavci ne mogu prisiliti nadležnih za igre na sreću
postojeće zaposlenike da rade nedjeljom, osim ako je u
ugovoru izričito naznačeno da im je to namijenjeno.
ZATVORENO
Radno vrijeme je
Izuzeci:
regulirano pokrajinama.
Pekarski proizvodi, cvijeće, novine, mliječni proizvodi,
Ako je radno vrijeme
muzeji;
NJEMAČKA ograničeno, mogu se
Željezničke i benzinske stanice, aerodromi, odmarališta i
odobriti izuzeci (slični
mjesta hodočašća;
onima za nedjelju i
U nekim saveznim državama trgovine se mogu otvoriti kada
praznike).
je to u javnom interesu ili u određenim okolnostima.
ZATVORENO
Izuzeci:
NIZOZEMSKA
Lokalne vlasti mogu dozvoliti otvaranje nedjeljom.
Veliki petak, 24. decembra i 4. maja nema rada nakon 19:00
ZATVORENO
Izuzeci:
NORVEŠKA Trgovine manje od 100m²;
Benzinske pumpe manje od 150 m²
Trgovine u kampu u sezoni.
ZATVORENO
Bez 32 izuzetka, sve maloprodajne radnje i lokali u kojima se
obavljaju trgovinske djelatnosti zatvaraju se od 0:00 do
24:00 sati većinom nedjelja i svih državnih praznika.
Izuzeci:
Benzinske pumpe, automati, barovi, taverne i restorani,
pošte, apoteke, cvjećare, kioske, prostori u kojima se
obavljaju kulturne, sportske ili obrazovne aktivnosti (npr. Novi propisi su stupili na
POLJSKA stadioni, škole, pozorišta), trgovine u hotelima, stanice snagu 1. marta 2018.
javnog prijevoza , i gdje vlasnik drži radnju. godine
Prodavnice i lokali rade dvije uzastopne nedjelje prije
Božića, nedjelju neposredno prije Uskrsa, te posljednje
nedjelje u januaru, aprilu, junu i avgustu, 24. decembra i u
subotu uoči Uskrsa (Velika subota) – do 14 sati.
Štaviše, u 2018. godini sve navedene radnje i lokali rade
svake prve i posljednje nedjelje u mjesecu, a u 2019. godini
posljednje nedjelje u mjesecu. Od 2020. neće biti izuzetaka
za prvu ili posljednju nedjelju u mjesecu.
U manjim gradovima Portugala, većina tradicionalnih
prodavnica je zatvorena nedjeljom. U velikim gradovima,
PORTUGAL
maloprodajni centri i centri obično ostaju otvoreni svaki dan
u sedmici.
RUMUNIJA Neograničeno nedjeljom

16
 Osnovna pravila: Poslodavac ne može prisiliti postojeće
zaposlene da prodaju robu na navedenih 16 datuma (1.
januar, 6. januar, Veliki petak, Uskršnja nedjelja i Uskršnji
ponedjeljak, 1. maj, 8. maj, 5. jul, 29. avgust, 1. septembar,
15. septembar, 1. novembar, 17. novembar, 24. decembar
nakon 12.00 sati, 25. decembar, 26. decembar). Usluge se
mogu prodavati bez ograničenja. Uredba je dio Zakona o
radu.
SLOVAČKA
Izuzeci:
maloprodaja na benzinskim pumpama, apotekama,
aerodromima, lukama, lokacijama javnog prevoza,
bolnicama, prodaja prevoznih karata, prodaja suvenira.
vlasnici radnji mogu otvoriti (ako je prodavac samozaposlen,
može raditi ovim danima).
Maloprodaja cvijeća je oslobođena 8. maja, 1. septembra i 1.
novembra.
Nedjeljom ograničeno
Zatvoreno: 1. januar, 8. februar, Uskršnja nedjelja, Uskršnji
ponedjeljak, 1. maj, Duhovna nedjelja, 25. jun, 15. avgust, 1.
novembar i 25. decembar
Od 29.09.2020. godine trgovine u Sloveniji bit će zatvorene
nedjeljom i državnim praznicima nakon što za dvije sedmice
stupi na snagu zakon koji je parlament usvojio u utorak.
Zakon kaže da će prodavnice manje od 200 kvadrata i one na
bolnicama, benzinskim pumpama, graničnim prelazima,
morskim lukama, aerodromima, željezničkim i autobuskim
stanicama moći da rade nedjeljom i praznicima. Međutim,
tim danima će raditi vlasnici radnji ili vanredni studenti ili
SLOVENIJA penzioneri.
Prijedlog zakona prije četiri mjeseca iznijela je opoziciona
stranka Ljevica, koja je poručila da bi zabranu nedjeljnog i
prazničnog trgovanja koja je bila na snazi za vrijeme
pandemije korona virusa trebalo zakonski produžiti nakon
krize. Međutim, tada nije bilo dogovora i parlament je
usvojio zakon sada kada su se vladajuća većina i neke
opozicione stranke složile s njim.
Slovenci su podržali zabranu rada nedjeljom na
neobavezujućem referendumu još 2003. godine, kada je 57%
bilo za zabranu, a 43% protiv. Međutim, poslodavci su to
osporili na Ustavnom sudu, pa su velike trgovine mogle
izabrati deset nedjelja u godini kada će biti zatvorene.
SRBIJA Neograničeno
Prema državnim propisima, broj nedjelja i državnih praznika
na koje maloprodajne ustanove mogu biti otvorene za javnost
je određen na šesnaest u autonomnim regijama. Nedjelja i
državni praznici na koje se maloprodajne ustanove mogu Regulisano je Zakonom
otvoriti u svakoj autonomnoj regiji: Andaluzija – 10, Aragón 1/2004 o radnom vremenu
– 11, Baleares – 10, Canarias – 10, Cantabria – 10, Castilla prodavnica, izmjenjenim
La Mancha – 12, Castilla y Leon – 10, Cataluña – 8 plus 2 odredbama utvrđenim u
ŠPANIJA koje svaka gradska vijećnica odlučuje za svoj grad, C. Kraljevskom dekretu-
Valenciana – 10, Extremadura – 8 plus 2 odlučila svaka
gradska vijećnica za svoj grad, Galicija – 10, Murcia – 12, Zakon 20/2012 o mjerama
Navarra – 8, Asturija – 10, La Rioja – 10, País Vasco – 8, C. za garantovanje budžetske
de Madrid – potpuna sloboda. stabilnosti i unapređenje
Ustanove koje će imati potpunu slobodu odlučivanja o konkurentnosti.
radnom vremenu su sljedeće:
Lokacije ispod 300 kvadratnih metara.
Prodavnice koje se bave prvenstveno prodajom kolača i

17
 kolača, kruha, gotovih jela, novina, goriva, cvijeća i biljaka.
Prodavnice koje rade na željezničkim stanicama i na
kopnenim, pomorskim i zračnim terminalima.
Prodavnice smještene u područjima sa velikom turističkom
populacijom
Ne postoji posebna
regulacija radnog
vremena prodavnica.
Međutim, zakon
ograničava noćni rad
između 24:00 i 05:00.
ŠVEDSKA Neograničeno Poslodavci i sindikati
mogu sklopiti kolektivne
ugovore dajući
fleksibilnost noćnom
radu. Obično se dozvola
daje benzinskim
pumpama, trgovinama itd.
Neograničeno u Škotskoj
Nedjelja:
Engleska i Vels – Neograničeno za prodavnice manje od 280
m². Prodavnice veće od 280m² šest sati rade od 10:00-18:00. Radno zakonodavstvo u
Sjeverna Irska – Neograničeno za trgovine manje od Engleskoj i Walesu štiti
280m². Prodavnice veće od 280m² pet sati rade od 13:00- prava radnika u
UJEDINJENO 18:00. trgovinama da odbiju rad
KRALJEVSTVO Državni praznici: nedjeljom i da primaju
Engleska i Vels – Neograničeno. prekovremeni rad i
Izuzetak: vrijeme umjesto rada na
Prodavnice veće od 280m² ne mogu da se otvaraju na Uskrs državne praznike
ili Božić;
Sjeverna Irska – Neograničeno. Prodavnice veće od 280m²
moraju biti zatvorene na Božić i Uskrs.
Izvor: Informacije su zasnovane na podacima prikupljenim od Euro Commerce-a, 4Liberty.eu, i pretraživanja
zakonodavstva i regulacija u sekundarnim izvorima o vremenu rada i obimu reformi.

Tabela 2 prikazuje ukupno 33 evropske države i njihovo trenutno stanje glede (de)regulacije
rada nedjeljom. Čak 22 država u Evropi ima neograničeno ili djelimično regulirano (radni sati,
veličina objekta, regulirana prodaja nekih proizvoda itd.) radno vrijeme nedjeljom. Države koje
imaju zabranjen ili restriktivniji rad nedjeljom su: Austrija, Belgija, Francuska, Grčka,
Hrvatska, Kipar, Njemačka, Nizozemska, Norveška, Poljska i Slovenija.
Ipak i ove zemlje nisu u potpunosti restriktirale (zabranile) rad nedjeljom jer postoje pojedini
izuzetci unutar njihovih regulacija. Tako Austrija dozvoljava izuzetke za rad nedjeljom u svojim
turističkim područjima. Belgija daje mogućnost trgovcima na malo da odaberu alternativni dan
zatvaranja svojih trgovina (tako da nedjelja bude radna), a ostalima propisuje specifična radna
vremena i uslove za nedjelju, kao i broj nedjelja u godini kojima mogu biti otvoreni. I Francuska
ima specifična izuzeća za trgovinu na malo, prehranu ili neprehranu u komercijalnim
turističkim područjima i izuzetke vezane za veličinu lokala. Grčka daje mogućnost davanja
dozvole od lokalnih župljana za otvaranje malih trgovina, kao i specifične radnje (prodavnice,
poslastičarnice, cvjećare itd.) koje mogu raditi nedjeljom. Regulacije su čak definirane i u
odnosu na sezonu (ljetna/zimska). Hrvatska, također, ograničeno regulira rad nedjeljom i daje
mogućnost prodavnicama na saobraćajnim stanicama (autobuske i željezničke stanice,
aerodrom, luke) da budu otvorene nedjeljom. Također, dozvoljava se rad kioscima, a trgovine
mogu odabrati 16 nedjelja godišnje da rade. Kipar dozvoljava rad nedjeljom specifičnim
propisima za turistička mjesta i daje mogućnost rada nedjeljom pekarama, poslastičarnicama,
cvjećarama, prodavnicama alkoholnih pića i cigareta. Njemačka izuzima od regulacije trgovine
18
koje nude pekarske proizvode, cvijeće, novine, mliječne proizvode, ali i muzeje, željezničke i
benzinske stanice, aerodrome, odmarališta. Nizozemska je prilično restriktivna, a možda čak i
najrestriktivnija od ovih zemalja gdje samo lokalne vlasti mogu dozvoliti otvaranje nedjeljom,
bez davanja posebnih izuzetaka. Norveška, također, definira izuzetke pa tako dozvoljava
manjim trgovinama (u odnosu na veličinu) benzinskim pumpama i trgovinama u kampovima
da budu otvorene nedjeljom. Poljska je isto definirala izuzetke od zabrane rada nedjeljom
(benzinske pumpe, automati, barovi, apoteke, cvjećare, kioske, radnje koje vlasnik drži, itd.)
dozvoljavajući i pojedine nedjelje u mjesecu da budu radne za sve prodavnice. Slovenija je
zakonom dozvolila da prodavnice manje od 200 kvadrata i one koje se nalaze u bolnicama,
benzinskim pumpama, graničnim prelazima, morskim lukama, aerodromima, želj
ezničkim i autobuskim stanicama rade nedjeljom. Čak i velike trgovine mogu odabrati 10
nedjelja u godini kojima će raditi.
U nastavku ćemo detaljnije prikazati na koji je način rad trgovina nedjeljom regulisan u
odabranim evropskim državama.
FRANCUSKA
Na Francusku se generalno gleda kao na državu u kojoj je rad nedjeljom zabranjen, ali
donošenjem novog Zakona za razvoj, aktivnost i jednake ekonomske mogućnosti (the Law for
the Growth, the Activity, and the Equality of Economic Opportunities) koji su stupio na snagu
2015. godine, kolokvijalno nazvan Macronov zakon (Law Macron), je izmijenjen režim rada tj.
ne rada nedjeljom. Zakon o radu Francuske sadrži dva principa: da radnik ne može raditi duže
od 6 dana u sedmici i da u toku sedmice mora imati 35 sati odmora (24 sata, kao puni dan, te
11 sati dnevnog odmora) i drugi princip je da bi nedjelja trebala biti dan odmora (Smith-Vidal,
Dauthier, 2015). Ipak postoje brojni izuzeci od ovog drugog principa zbog društvenih i
ekonomskih potreba. Tako su dopuštena izuzeća od ovog principa, na primjer, za kompanije ili
ustanove koje se ne mogu zatvoriti zbog toga što proizvodnja ne smije biti prekinuta, ili ako je
rad takve kompanije ili institucije bitan za javni interes društva. Za ova odstupanje, u
Francuskoj, nije potrebno prethodno odobrenje vlade. Ova pravila vrijede i za trgovine hranom
i za turistička mjesta. Ovi izuzeci su također, na vrlo kompleksan način, uređeni u odnosu
lokalnih i centralnih vlasti, gdje gradonačelnici imaju pravo da odrede pet nedjelja kada se radi
u godini, ali također i u gradovima preko milion stanovnika dopustiti rad nedjeljom, ako je taj
sektor bitan za stanovništvo tog kraja (Ibid).
Macronov zakon je sa sobom donio i nove izuzetke. Tako je ovim Zakon uređeno da
nedjeljom mogu raditi i:
• međunarodne turističke zone koje karakteriše iznimna privlačnost za turiste gdje je
neophodno da postoji kontinuirana mogućnost kupovine,
• turističke zone bitne za turiste,
• trgovačke zone osobito bitne za kupce, a ovdje naročito se uzimaju u obzir trgovačke
zone uz granicu i
• željezničke stanice kada nisu uključene u druge zone gdje je rad nedjeljom dopušten.
Generalno govoreći, Francuska je država u čijem radnom zakonodavstvu važi principe neradne
nedjelje, ali od ovog principa postoje mnogi izuzeci koji su regulisani drugim zakonima, kao
što smo pokazali ovdje.
POLJSKA
U članu 133 Zakona o radu Poljske (ZRP) se navodi, isto kao i u francuskom Zakonu, da radnik
treba imati 35 sati odmora, tj. jedan dan u potpunosti, te 11 sati dnevnog odmora. U stavu ovog

19
Zakona se navodi da bi nedjelja trebala biti neradni dan (član 3 (3) ZRP). Ipak, i u Poljskoj su
predviđeni izuzeci od ovog pravila. Izuzeci su taksativno nabrojani u članu 151 ovog Zakona,
gdje je regulisano kada je moguće raditi na dane nedjelje i na dane praznika. Izuzeci su sljedeći:
kada je potrebno izvršiti akciju radi zaštite ili spašavanja života ili zdravlja ljudi, zaštite imovine
ili okoliša ili kada je potrebno izvršiti popravak kvara; ako se radi o djelatnostima u kojima je
potreban kontinuiran rad; u slučaju rada u smjenama; u slučaju potrebe popravke radi
održavanja; u sektoru prometa i javnog transporta, za vatrogasne jedinice i jedinice za
spašavanje, pri čuvanju imovine ili zaštite ljudi; u poljoprivredi i stočarstvu; pružanje usluga
koje su nužne zbog njihove korisnosti za društvo i svakodnevne potrebe javnosti, a posebno za
sljedeće djelatnosti:
• ustanove koje pružaju usluge javnosti,
• ugostiteljsku djelatnost,
• hoteli,
• općinske ustanove,
• centri za medicinsku pomoć i druge zdravstvene ustanove koje pružaju usluge osobama
čije zdravlje uvjetuje da im se pruže 24-satna ili cjelodnevna medicinska usluga,
• centri za socijalni rad, centri za pomoć porodicama, te centri za 24-satnu njegu,
• ustanove kulture, obrazovanja, turizma i
• te za radnike zaposlene u sistemu radnog vremena u kojem se radi petkom, subotom,
nedjeljom i državnim praznicima (član 151 ZRP).
Kako vidimo, Zakon o radu Poljske je na sveobuhvatan način regulisao izuzetke od neradne
nedjelje, tako da je dopustio velikom broju aktera na tržištu da rade nedjeljom.
VELIKA BRITANIJA
Velika Britanija je rad trgovina nedjeljom regulisala na način da trgovine veće od 280 m2 mogu
raditi nedjeljom ukupno šest radni sati u periodu od 10 sati ujutru do 18 sati poslijepodne. Ovo
važi za Englesku i Vels, dok u Škotskoj ne postoje nikakva ograničenja, a u Sjevernoj Irskoj
važi slično pravilo sa istim satnim okvirom za rad, dok trgovine sa navedenom veličinom mogu
raditi ukupno pet sati nedjeljom (Cabrita, 2016). Trgovine sa manjom površinom od navedene
su slobodne da same uređuju radno vrijeme nedjeljom u Velikoj Britaniji.

NJEMAČKA
Njemački Zakon o radnom vremenu (ZRVNj) u članu 9 reguliše da radnik ne bi trebao raditi
nedjeljom (član 9 (1) ZRVNj). Ipak u članu 10 istog Zakona, Njemačka, slično Poljskoj,
propisuje izuzetke od ovog pravila: službe hitne pomoći i vatrogasci; održavanje javnog reda i
mira, rad sudova i rad u svrhu odabrane države; rad u bolnicama i drugim ustanovama za
liječenje i njegu osoba; rad u restoranima i drugim mjestima za zabavu i ugostiteljstvo; muzički
koncerti, pozorišta i kina, izložbe te drugi slični događaji; rad u nekomercijalne svrhe kao što
je rad crkava, vjerskih tijela, udruga, klubova, stranaka i drugih sličnih društava; rad u
objektima za sport i razonodu, rekreaciju i zabavu, u turističkim mjestima, u muzejima i
naučnim bibliotekama; rad u novinskim kućama; rad na sajmovima i sličnim aktivnostima; rad
na održavanju cestovne infrastrukture; rad na održavanju električne energije, vode, i drugih
komunalnih aktivnosti; u poljoprivredi i na održavanju zdravlja životinja; u radovima na
održavanju sigurnosti; rad na čišćenju i održavanju radnih objekata, u mjeri ako je to potrebno
radi funkcionisanja firme, te u održavanju informacijskih mreža i računarskih sistema; rad radi
sprečavanja kvarenja prirodnih proizvoda ili radi zaštite istraživačkih projekata; za izbjegavanje
uništenja ili ozbiljnog oštećenja pogona za proizvodnju (član 10 (1) ZRVNj). Pored ovih

20
izuzetaka, centralne vlasti, ili regionalne vlasti mogu normirati druge izuzetke u skladu sa
ekonomskim i društvenim potrebama u određenom trenutku (Bispinck, 2006, str. 113).
MAĐARSKA
Posebno je zanimljiv primjer državne regulacije obavezne neradne nedjelje u Mađarskoj, koji
ćemo u ovom dijelu spomenuti, ali nećemo ulaziti u dublju analizu. Mađarska je 2014 godine
donijela Zakon kojim se većini trgovina zabranio rad nedjeljom, ali je zbog negativnih efekata
ovog Zakona, već 2015. godine odlučila povući Zakon iz primjene (Cabrita, 2016).
HRVATSKA
Posebno je interesantno vidjeti proces uvođenja neradne nedjelje u Hrvatskoj, zbog činjenice
da se u Federaciji Bosne i Hercegovine prijedlog zabrane rada trgovina nedjeljom u velikoj
mjeri pravno oslanja na hrvatski primjer. Odredbe Zakona o trgovini kojima je bila određena
obavezna neradna nedjelja su više puta obarane pred Ustavnim sudom Hrvatske. Prvi put,
odredbe Zakona o trgovini (ZTH) iz 2003. godine su regulisale u članu 26 da „Nedjeljom, u
dane državnih blagdana i neradnih dana određenih posebnim zakonom, prodavaonice ne rade“,
uz određene iznimke koje su omogućavale rad prodavnica na graničnim prijelazima, na
željezničkim stanicama, aerodromima, brodskim lukama i pristaništima, benzinskim pumpama,
hotelima, kampovima i drugim vrstama ugostiteljskih objekata, lukama nautičkog turizma, u
bolnicama, te kiosci za prodaju novina i cvijeća. Ono što je zanimljivo u ovom kontekstu je
Ugovor između Svete stolice i Hrvatske, u kojem je navedeno u članu 9 da nedjelje neradni
dani (član 9 Ugovora između Svete stolice i Hrvatske). Kako navodi Gotovac, međunarodni
ugovori sklopljeni i potvrđeni u skladu sa Ustavom Hrvatske bi trebale imati nadzakonsku
snagu (Gotovac, 2023, str. 108). Stoga, bi ovakva regulacija o obaveznoj neradnoj nedjelji
trebala biti ustavna, ali Ustavni sud Hrvatske je drugačije presudio. U predmetu kojim se
ispitivao Zakon o trgovini iz 2003. godine, Ustavni sud je navedene odredbe proglasio
neustavnim zbog toga što „Mjerila koja su postavljena za određivanje prodavaonica i drugih
oblika trgovine na malo kojima se omogućava rad u navedene (neradne) dane suprotna su
načelu pravne izvjesnosti i načelu legitimnih očekivanja stranaka, kao sastavnicama načela
vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka“ (presuda Ustavnog suda
Hrvatske broj: U-I-3824/2003; U-I-4094/2003; U-I-418/2004 iz 2004. godine, para. 13).
Nadalje, Ustavni sud je istakao „da u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava zakoni
moraju biti opći i jednaki za sve, a zakonske posljedice trebaju biti izvjesne za one na koje će
se zakon primijeniti. Sud također napominje da zakonske posljedice moraju biti primjerene
legitimnim očekivanjima stranaka u svakom konkretnom slučaju u kojem se zakon na njih
neposredno primjenjuje“ (Ibid, para. 11.1). Iz ovakvog sudskog rezonovanja, može se zaključiti
da obavezna neradna nedjelja kao takva nije problematična, jer je i to međunarodna obaveza
Hrvatske, ali da izuzeci koji su navedeni u navedenim odredbama Zakona nisu u skladu s
vladavinom prava, jer su na neadekvatan način dovele u nepovoljniji položaj određene trgovce,
dok su druge privilegovali (Gotovac, 2023, str. 110).
Zakon o trgovini iz 2008. godine se isto našao pred Ustavnim sudom Hrvatske. Naime, ovim
Zakonom je bilo određeno da lokalne vlasti imaju pravo odrediti radno vrijeme prodavnica, ali
da nedjelje moraju biti neradne, uz izuzetak da prodavnice mogu raditi od juna do oktobra
nedjeljom. Također, ovim Zakonom su predviđeni izuzeci od obavezne neradne nedjelje za
benzinske pumpe i za prodavnice na malo unutar benzinskih pumpi, prodavnice na graničnim
prijelazima, prodavnice unutar zatvorenih područja autoputa na odmaralištima, unutar
zatvorenih područja željezničkih stanica, aerodroma, luka i pristaništa, te brodskih luka.
Ustavni sud Hrvatske je ponovo presudio da se odredbe koje nedjelju propisuju kao obavezni
neradni dan uz navedene izuzetke neustavnim. Naime, Ustavni sud je ustanovio da zakonodavac

21
nije naznačio niti obrazložio cilj zakonodavne aktivnosti ograničenja rada nedjeljom, te je zbog
toga Ustavni sud pretpostavio da je cilj zaštita prava radnika zaposlenih u trgovini. Ustavni sud
je ustanovio da ovaj cilj ne može biti razlogom ograničenja preduzetničke slobode, kao
vrijednosti Ustava Hrvatske. Nadalje, Ustavni sud je utvrdio da propisivanje zabrane rada
prodavaonica nedjeljom nije mjera koja bi odgovarala ostvarenju cilja zbog kojega je propisana:
zaštiti prava radnika u prodavnicama, te da zakonsko propisivanje zabrane rada nedjeljom nije
bila nužna u demokratskom društvu radi ostvarenja cilja koji se njime želio postići: zaštite prava
radnika zaposlenih u prodavnicama (Gotovac, 2023, str. 114). Slično je Ustavni sud presudio i
kod mjera normiranih za vrijeme COVID-19 pandemije (Ibid, str. 112-113).
Iako je jedno vrijeme u Hrvatskoj, uslijed navedenih presuda, važilo pravilo da se poslodavci
su slobodni u određivanju radnog vremena, u skladu sa Zakonom o radu, Hrvatska je ove godine
vratila pravilo o obaveznoj nerednoj nedjelji. Kako navodi Gotovac, zakonodavac u Hrvatskoj
se opet upustio u avanturu ograničenja radne nedjelje bez valjanog obrazloženja (Ibid, str. 114).
Ipak, najnovijom presudom Ustavni sud Hrvatske je početkom ove godine promijenio vlastitu
praksu i proglasio Zakonske odredbe koje ograničavaju rad nedjeljom ustavnim. Bitno je istaći
da se izmjenama i dopunama Zakona o trgovini u 2023. godini u članu 57 uvela mogućnost da
trgovine mogu izabrati 16 nedjelja u godini u kojima će raditi. S obzirom na to da u trenutku
pisanja ove studije još uvijek nije bila dostupna presuda ni izdvojena mišljenja, u ovoj studiji
se nećemo detaljnije baviti novom presudom Ustavnog suda Hrvatske, ali ona svakako može
biti predmetom budućih studija.
Šta možemo naučiti iz primjera Hrvatske?
• prije svega da nedjelja, kao obavezni neradni dan, ne može biti tek tako nametnuta. Da
ograničenje neradne nedjelje ne može biti bazirano na ispraznim floskulama da se, štite
prava radnika bez valjanog istraživanja koje bi to potkrijepilo,
• da izuzeci od obavezne neradne nedjelje ne mogu jedne dovesti u privilegovani položaj,
a druge istovremeno diskriminirati,
• da nedjelja kao obavezni neradni dan ne znači, per se, bolji položaj radnika i
• da sloboda preduzetništva ne može tek tako biti ograničena, bez valjanog objašnjenja
na koji način neradna nedjelja na bolji način štiti prava radnika, od nekog drugog
neradnog dana.
Generalno zapažanje ove kratke komparativne analize je da su države Zapadne Evrope na
različite načine regulisale pitanje neradne nedjelje. Dok je kod jednih to regulisano Zakonom o
radu, kod drugih je to pitanje regulisano lex specialis zakonima. Ali, generalno pravilo je da i
kod država koji su normirali obaveznu neradnu nedjelju, to su uradile sa velikim brojem
izuzetaka.
Poredeći navedene činjenice sa testiranim grupama zemalja koje su imale regulaciju u analizi
Genakosa i Dancheva (2015) vidimo da je većina testiranih zemalja nastavila svoj trend
zadržavanja ili „ublažavanja“ restrikcija rad nedjeljom i da se nijedna od istih nije vratila ka
restriktivnijem prethodnom periodu čime uočavamo trend kretanja ka restriktivno manje
intenzivnim mjerama regulacije rada nedjeljom.
Generalno gledano evropske države pokazuju trend deregulacije rada nedjeljom i slabljene
politika potpunih restrikcija i zabrana rada nedjeljom.
Slika 2. Udio zaposlenih koji rade nedjeljom, prema broju puta mjesečno, EU28 i Norveška

22
 Izvor: Eurofound, 2015
Prema EWCS-u, udio radnika koji prijavljuju da rade nedjeljom porastao je sa 27,5% u 2005.
na 30% u 2015. godini, što ukazuje da je rad nedjeljom sve češći u Evropi (Eurofound, 2015).
Učestalost nedjeljnog rada varira u različitim zemljama, sektorima i veličinama kompanija, pri
čemu Velika Britanija, Njemačka i Švedska imaju više stope od prosjeka EU, a hoteli i restorani,
zdravstvene i socijalne usluge i drugi sektori društvenih i ličnih usluga imaju najviše nedjeljni
radnici (Eurofound, 2008). Veće kompanije također imaju više nedjeljnih radnika od manjih.
Rad nedjeljom nudi prednosti za radnike, poslodavce i potrošače. Za radnike rad nedjeljom
može ponuditi više fleksibilnosti, prihoda i mogućnosti, posebno za one koji imaju poteškoća
na tržištu rada, kao što su mladi ljudi, žene i migranti. Poslodavcima rad nedjeljom može
povećati njihovu produktivnost, profitabilnost i konkurentnost, jer mogu zadovoljiti potražnju
kupaca i klijenata, te ponuditi bolju uslugu i kvalitetu.. Potrošačima rad nedjeljom može pružiti
više pogodnosti, izbora i razonode, jer mogu kupovati i pristupati uslugama u bilo koje vrijeme
i s bilo kojeg mjesta.
Deregulacija rada nedjeljom nosi potencijal za značajno smanjenje nezaposlenosti, posebno
među novim radnicima, čime se umanjuje „histerijski“ efekat dugotrajne nezaposlenosti na
smanjenje stručnosti radne snage. Osim toga, povećanje prometa koje proizlazi iz deregulacije
može pozitivno uticati na finansijsku stabilnost maloprodajnih preduzeća, iako ukupni uticaj
može varirati. Važno je primijetiti da deregulacija ne pokazuje tendenciju povećanja cijena, što
je ohrabrujuće za vlade koje razmatraju ovakve promjene, s obzirom na očuvanje konkurencije
na tržištu koje zadržava cijene na razumnom nivou. Time deregulacija postaje atraktivna opcija
za implementaciju, uzimajući u obzir višestruke pozitivne efekte na tržište rada i ekonomiju.

23
PRAVNI OSVRT NA ZABRANU RADA NEDJELJOM
Pitanje regulisanje neradne nedjelje je uvijek za sobom povlačilo dublje sociološke,
ekonomske, političke i religijske rasprave. To nije samo pitanje prava na rad, već i religijsko i
kulturološko pitanje. Evropska socijalna povelja (ESP) u članu 2 kazuje da svaki radnik ima
pravo na sedmični odmor, koji bi se trebao poklapati sa tradicionalnim danom za odmor tog
područja (član 2 (5) ESP). Stoga, međunarodno prihvaćeni standard danas je da svaki radnik
ima pravo na sedmični odmor.

Ono oko čega se države razlikuju je pitanje, da li postoji specifično određeni neradni dan, ili su
poslodavci i radnici slobodni da se dogovore, spram individualnih potreba, koji će neradni dan
biti za njih. Zbog toga što većina država Unije su sa većinskim kršćanskim stanovništvom, ako
je neki dan specifično određen kao neradni, bez obzira na individualne potrebe, taj dan je
nedjelja. Prije nego uđemo u samu problematiku obavezne neradne nedjelje, osvrnuti ćemo se
na historijsko-pravni prikaz uređenje nedjelje kao neradne.

Iako je opšte prihvaćena konstatacija da je neradna nedjelja izvorno izum kršćanstva, ta

konstatacija nije u potpunosti tačna. U stvari, prva ovakva regulacija je normirana 321. godine
(pr. n. e.), kada je rimski vladar Konstantin normirao da sudovi, stanovnici grada, i radionice
moraju odmarati nedjeljom uz izuzetak da oni koji se bave poljoprivredom imaju pravo raditi
na taj dan (Johnson, 1934, str. 133). Stoga, neradna nedjelja je inherentno vezana za zapadnu
pravnu kulturu. Ipak, pitanje neradne nedjelje se nikad nije značilo apsolutnu regulacija kojom
se u potpunosti zabranjivao rad na taj dan.

Kada govorimo u Bosni i Hercegovini, i mogućnosti uvođenja neradne nedjelje, potrebno je da

pogledamo kako je neradna nedjelje regulisana u pojedinim državama Evrope, jer Bosna i
Hercegovina u kontekstu pravne tradicije je najbliža ovim državama.

USTAVNOST NERADNE NEDJELJE

Pitanje ustavnosti neradne nedjelje se uvijek poteže kod prijedloga nametanja zabrane rada
nedjeljom. U nastavku donosimo zanimljive slučajeve u kojima su ustavni sudovi odlučivali
vezano za ovakve prijedloge.
Pitanje obavezne neradne nedjelje je bilo predmetom ispitivanja ustavnosti pred Vrhovnim
sudom Sjedinjenih Država u predmetu McGowan v. Maryland. U navedenom predmetu Vrhovni
sud je ispitivao da li je Zakon o obaveznoj neradnoj nedjelji (Sunday Law ili Blue Law) države
Merilend u skladu sa Ustavom Sjedinjenih Država. Preciznije, da li je navedena odredba u
skladu sa prvim i četrnaestim amandmanom. Vrhovni sud je presudio da je navedeni Zakon u
skladu sa Ustavom, jer ovakav Zakon ne predstavlja miješanje država u smislu nametanje
religijskih uvjerenja, već miješanje u ekonomsku sferu pojedinca, što se činilo legitimno za
Vrhovni sud u tom momentu (McGowan v. Maryland, 366 U.S. 420 (1961)). U predmetu pred
Vrhovnim sudom Kalifornije, Mendoza v. Nordstrom, Inc., Vrhovni sud je utvrdio da
poslodavac nije dužan dati slobodan dan radniku na dan nedjelje, nego to može biti sloboda
dogovora između poslodavca i radnika (Mendoza v. Nordstrom, Inc., No. 12-57130 (9th Cir.
2017)). Kako navodi Keiter, ovdje je Sud obnovio rezonovanju iz predmeta Newman, u kojem
je utvrđeno da se nedjelja ne može nametati kao praznika svima, uključujući i one koji nisu
kršćani (Keiter, 2019, str. 4-5).

24
Također, kako smo naveli, Evropski sud pravde je oborio pokušaj nametanja obavezne radne
nedjelje uz obrazloženje da ne postoji razlog zašto bi se nedjelja smatrala najboljim danom za
odmor radnika (vidi: Bodiroga-Vukobrat, Laleta, Jukić, 2008, str. 15). Kako vidimo, praksa
američkih sudova, te praksa Evropskog suda pravde, nam ne daje jedinstven odgovor da li bi
nametanje obavezne neradne nedjelje trebalo smatrati ustavnim ili neustavnim. Zbog toga je od
posebnog interesa za ovu studiju recentna praksa Ustavnog suda Hrvatske (vidjeti gore), koja
nam može ponuditi korisne odgovore, zašto bi se nametanje obavezne neradne nedjelje moglo
smatrati (ne)ustavnim. U osnovi dva su ključna argumenta u prilog neustavnosti zabrane rada
nedjeljom:
• ne postoji razlog zašto bi se nedjelja smatrala najboljim danom za odmor radnika i
• nejasan je legitimni cilj ograničenja rada nedjeljom, jer on, ipso facto, ne osigurava
da radnici neće raditi nedjeljom
• nije garantirano uvećanje radničkih prava ne može biti na uštrb kršenja
preduzetničkih prava i sloboda.

ZABRANA RADA NEDJELJOM U BIH

Na početku treba naglasiti da je radno zakonodavstvo u Bosni i Hercegovini u nadležnosti

entiteta. Stoga, radno vrijeme je uređeno entitetskim zakonodavstvima, a ono što je od interesa
ove studije je trenutno radno zakonodavstvo Federacije Bosne i Hercegovine, tj. na koji način
je Federacija uredila pitanje radnog vremena radnika, i da li postoje neke odredbe o obaveznoj
neradnoj nedjelji. Zakon o radu FBiH (ZRFBiH) je normirao da radnik u toku sedmice može
raditi 40 sati, a da se ta satnica može rasporediti na 5 ili šest dana, tj. da jedan dan mora biti
slobodan u sedmici za odmor (član 36 ZRFBiH). Trenutno, u Bosni i Hercegovini ne postoji
regulacija koja nedjelju normira kao obavezni neradni dan. Trenutna vladajuća koalicija, to želi
izmijeniti, te uvesti neradnu nedjelju za određene vrste djelatnosti. Plan je, koliko je vidljivo iz
nacrta prijedloga o izmjenama i dopunama Zakon o unutrašnjoj trgovini, da se nametnete
obavezna neradna nedjelje za trgovine na malo. Kako vidimo, radi se o sličnom primjeru kao i
Hrvatskoj, i zato će nam primjer Hrvatske odlično poslužiti kako bi analizirali eventualnu
(ne)ustavnost takvog mogućeg normiranja. Prije nego uđemo u analizu same eventualne
(ne)ustavnosti takvog normiranja, moramo da primijetimo, da plan vlasti nije da neradnu
nedjelju normira kroz Zakon o radu, ili kroz neki lex specialis zakon o radnom vremenu, kao
npr. u Njemačkoj, već to radi kroz Zakon o trgovini, što znači da se ova odredba o obaveznoj
radnoj nedjelji neće odnositi na sve radnike u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ono što je
također sličnost između Bosne i Hercegovine i Hrvatske jeste činjenica da obje države imaju
potpisane ugovore sa Svetom stolicom. U ugovoru između Svete stolice i Bosne i Hercegovine
stoji da će se „Posebnim zakonom Bosne i Hercegovine kao neradni dani za katolike u cijeloj
zemlji uredit će se nedjelje“ (član 9 Ugovora između Svete stolice i Bosne i Hercegovine). Isto,
kao i u Hrvatskoj, ratificirani međunarodni ugovori od strane Bosne i Hercegovine,
predstavljaju ustavnu materiju, i prema tome imaju nadzakonsku snagu. Ali, ovakva odredba
koja stoji o neradnoj nedjelji samo za katolike u Bosni i Hercegovini, ne može biti
implementirana kao takva, jer je, prima facie, diskriminatorna, te zbog toga nije kompatibilna
sa ostalim vrijednostima Ustava Bosne i Hercegovine koje imaju višu pravnu snagu, kao što je
prevashodno Evropska konvencija o ljudskim pravima. Stoga, Bosna i Hercegovina nema
ustavnu obavezu da neradnu nedjelju normira kao neradnu, kao što to ima Hrvatska.
Bosna i Hercegovina je, kako je to Ustavom normirano, država vladavine prava, što mora biti
zvijezda vodilja i za Federaciju Bosne i Hercegovine kada odlučuje o nekom pitanju. Šta bi
značilo ograničenje rada nedjeljom u Zakonu o unutrašnjoj trgovini Federacije Bosne i

25
Hercegovine (ZUTFBiH)? Prije svega, u navedenom Zakonu stoji da se „Trgovina [se] obavlja
slobodno pod jednakim uvjetima na tržištu za sve trgovce u skladu sa zakonom, dobrim
poslovnim običajima, principima lojalne konkurencije i trgovačkim pravilima, odnosno
uzansama (član 3 ZUTFBiH). Ako bi zakonodavac kopirao primjer Hrvatske u kontekstu
obavezne neradne nedjelje, onda bi se vjerovatno ograničio rad nedjeljom za trgovine na malo.
Tu nailazimo na tri bitna problema glede ovog nametanja.
Prvi je koji je legitimni cilj ovog nametanja, a drugi je da li će ovo normiranje povući za sobom
i određene izuzetke, kao u Hrvatskoj. Prije svega u pogledu legitimnog cilja, kao što smo vidjeli
na primjeru odluke Evropskog suda pravde, ali na osnovu odluke Ustavnog suda Hrvatske,
nedjelja, per se, ne mora predstavljati najpogodniji dan za odmor. Tj. uvođenjem neradne
nedjelje, države neće, ipso facto, poboljšati stanje radnika u pogledu njihovih prava i sigurnosti.
Istovremeno će ograničiti pravo poslodavca i radnika da slobodom ugovaranja ugovore neki
drugi dan za sedmični odmor. Tako da predlagač u ovom smislu, tj. zakonodavac u finalnom
dijelu normiranja obavezne neradne nedjelje u Federaciji Bosne i Hercegovine će morati imati
jasno, precizno, i bazirano na recentnom i valjanom istraživanju, obrazloženje uvođenja
obavezne neradne nedjelje. Neće biti dovoljna populistička objašnjenja da se time pomaže
radnicima. Zakonodavac će u tom smislu morat odgovoriti na pitanje, kako, i u kojem smislu,
uvođenje neradne nedjelje pomaže radnicima uz ozbiljno priloženo istraživanje. Ipak, ova
studija već daje odgovor na to pitanje, i u tom smislu, ona može predstavljati koristan alat za
zakonodavca, u smislu upozorenja na moguću neustavnost ovakvog jednog normiranja. Prije
svega, kako je pokazano u ovoj studiji, broj radnika kojima se uvodi neradna nedjelja, kroz
ZUTFBiH ne predstavlja značajan broj zaposlenika (manje od 10% od ukupnog broja
zaposlenih u FBiH). Što znači da uvođenje neradne nedjelje kroz ovaj Zakon ne bi značilo
neradnu nedjelju za većinu radnika u Federaciji Bosne i Hercegovine, nego za manjinu, tako da
ne bi mogli govoriti o nedjelji kao općeprihvaćenom danu za odmor.
Drugo, kako ova studija pokazuje, ne postoji dokaz da nedjelja predstavlja najprikladniji dan
za odmor, već nam vice versa pokazuje da je biranje najprikladnijeg dana za sedmični odmor
pitanje individualnih potreba radnika. Stoga, ako bi legitimni cilj zakonodavca u ovom slučaju
bio zaštita prava radnika i njihovog blagostanja, to ne bi predstavljalo činjenično stanje, što bi
dalje rezultiralo neustavnošću uvođenja neradne nedjelje, jer bi bezrazložno ograničavalo
slobodu poslodavca da uređuje vlastito radno vrijem u skladu sa Zakonom o radu Federacije
Bosne i Hercegovine.
Treće je zamka koja stoji za zakonodavca u ovom smislu su izuzeci. Ako se zakonodavac odluči
za izuzetke slično kao što je zakonodavac uradio u Hrvatskoj, tada će ga to neminovno voditi
ka neustavnosti, jer će jedne poslodavce privilegovati na tržištu, a druge će dovesti u
nepovoljniji položaj.
Na kraju, u pogledu eventualne (ne)ustavnosti zakonodavnog ograničenja rada nedjeljom za
trgovine, smatramo da je to avantura u koju se zakonodavac ne bi trebao upuštati, jer će
neminovno voditi ka neustavnom ograničenju rada nedjeljom, jer trenutno ne postoji legitimni
cilj koji bi se postigao jednim takvim normiranje, a ne postoji ni proporcionalnost u ograničenju
preduzetničkih sloboda (kojima se puno uzima), a vrlo malo se daje (vjerovatno ništa)
radnicima, jer kako je i prikazano u ovoj studiji, na manje od 10% radnika bi se ovo ograničenje
rada nedjeljom odnosilo, s tim da ponovimo još jednom, ovakva regulacija ne nosi garanciju da
radnici u trgovinama zaista i neće raditi nedjeljom. Tu je svakako i zamka izuzetaka, kao što je
to bilo i u Hrvatskoj, će ga dovoditi u neustavno djelovanje u drugom smislu.

26
STAKEHOLDER ANALIZA I PROJEKCIJA SCENARIJA
U okviru Nacrta zakona o unutrašnjoj trgovini FBiH kojeg je Federalno ministarstvo trgovine
uputilo u parlamentarnu proceduru krajem 2023. godine, članovi zakona se odnose na zabranu
rada nedjeljom. Ovaj Nacrt će biti razmatrana 04. marta na 10. redovnoj sjednici Zastupničkog
doma Federalnog parlamenta. Ukoliko se isti usvoji, slijedi javna rasprava, nakon čega se
priprema Prijedlog Zakona. Usvajanjem prijedloga Zakona bi se definitivno zabranio rad
nedjeljom za prodajne objekte, uz određena izuzeća (beninske pumpe, pekare itd.).

Ono što je bitno naglasiti jeste da je riječ o zabrani rada prodajnih objekata, ali ne i rada
nedjeljom. To je rezultat činjenice da se ova zabrana uvodi preko Zakona o unutrašnjoj trgovini,
a ne Zakona o radu odnosno preko Ministarstva za rad i socijalnu politiku FBiH. Shodno
izmjenama Zakona o unutrašnjoj trgovini, moguće je izvršiti projekciju različitih scenarija - od
optimističnog (iz pozicije zakonodavca) preko neutralnog do pesimističnog. Scenario analiza
se uradila na bazi procjene ponašanja pojedinačnih stakeholdera (interesnih grupa) u vezi
zabrane rada nedjeljom. Zbog toga će se prvo objasniti položaj svakog od stakeholdera. Nakon
toga slijedi predstavljanje tri scenarija. Identificirani stakeholderi zabrane rada nedjeljom u
FBiH su:

• Potrošači najviše kupuju subotom i nedjeljom. Ovo je rezultat činjenice da uglavnom

rade tokom pet radnih dana i nisu u prilici obaviti veće, porodične kupovine. Također,
vikendom se tradicionalno koristi vrijeme sa porodicom kako bi se posjetili veliki
trgovinski centri. U Bosni i Hercegovini postoji trend izgradnje ovih centara koji postaju
bitnim mjestima okupljanja u jednoj opštini/gradu. Potrošači koji su mobilni tj.
posjeduju vlastiti automobil uvijek mogu kupovati u entitetu RS gdje će trgovine
nastaviti raditi nedjeljom. Također, potrošači mogu koristiti Internet trgovini, a što
podrazumijeva da će više dostavljača raditi nedjeljom. Sa druge strane potrošači koji
nisu toliko mobilni moraju prilagoditi svoju kupovinu na šest dana unutar sedmice.
• Veliki trgovci. Ova kategorija stakekholdera ima izuzetnih problema sa privlačenjem i
zadržavanjem radne snage. Zbog toga se otvaraju cjelogodišnji konkursi za prijem
radnika. Pored toga, za razliku od malih trgovaca, veliki trgovački lanci posluju u oba
BiH entiteta i Brčko distriktu. Upravo zbog toga u Bosni i Hercegovini veliki trgovci
podržavaju zabranu rada nedjeljom. Njihov interes je da na ovaj način smanje vlastitu
potražnju za radnicima jer će se smanjiti broj radnih sati koje rade tokom sedmice.
• Mali trgovci. Kada je riječ o malim trgovcima, uglavnom je riječ o biznisima koji
spadaju u mikro i mala preduzeća, te obrte. Nerijetko vlasnici, zajedno sa porodicom
rade u okviru malih trgovina. Ovi trgovci uglavnom posluju samo u jednom BiH
entitetu.
• Trgovci koji su izuzeti od zabrane. Riječ je o kategoriji koja shodno Nacrtu zakona o
unutrašnjoj trgovini obuhvata pekare, benzinske pumpe, dragstore prodavnice itd.
Pretpostavka je da će promet ovih kategorija rasti shodno iskustvima susjedne Hrvatske
i opština u BiH koje su zabranile rad nedjeljom.
• Radnici u trgovini imaju među najnižim platama od svih radnika. Procjena je da ih je
oko 100.000 FBiH. Međutim, bitno je navesti da se oko 20% odnosno 20.000 hiljada
odnosi na radnike u velikim trgovinskim lancima. U okviru ukupnog broja ovih radnika
dosta je onih koji su obuhvaćeni izuzećem.
• Predstavnici dijaspore. Bosna i Hercegovina spada u red zemalja koje imaju veoma
razvijenu dijasporu. Predstavnici dijaspore, naročito u regionima poput Krajine, imaju
tradiciju vikend dolaska u Bosnu i Hercegovinu. Tada ostvaruju kupovinu, ali i tokom
praznika vani, te ljetne sezone.
27
 • Državljani Srbije, Hrvatske i Crne Gore. Ovi državljani nerijetko kupuju u Bosni i
Hercegovini i to zbog činjenice što su cijene povoljnije za određene namirnice, kao i
gorivo. U Hrvatskoj i Crnoj Gori se ne radi nedjeljom tako da je to dodatni razlog za
dolazak u Bosnu i Hercegovinu. Uglavnom dolaze građani ovih zemalja koji žive blizu
državne granice sa Bosnom i Hercegovinom.
• Država (FBiH). Riječ je o stakeholderu koji je osnovni interes prikupljanje javnih
prihoda na području entiteta FBiH. Uslijed recesije u određenim evropskim ekonomija
očekuje se pad javnih prihoda odnosno problemi pri realizaciji budžeta. Shodno zabrani
rada nedjeljom, moguće je očekivati i pad javnih prihoda u korist entiteta RS.
• Opštine/gradovi. Određene opštine i gradovi u Bosni i Hercegovini su zabranile rad
nedjeljom. Neke jedinice lokalne samouprave su uvele drugačija rješenja poput Mostara
koji je omogućio da se obavezno jedan dan ne radi. U Bijeljini je došlo do negativnih
posljedica - po zaposlenost i promet, dok je Sanski Most ukinuo ovu zabranu nakon
loših rezultata ove mjere. Postoje različite prakse i pitanje je da li bi unificirano rješenje
pomoglo.

U nastavku su tri moguća scenarija.

SCENARIO 1

Potrošači se prilagođavaju izmjenama zakona i planiraju potrošnju tokom ostalih šest dana u
sedmici. Potrošači sa smanjenom mobilnosti (osobe sa invaliditetom, osobe bez automobila i
slično) obavljaju kupovinu tokom šest dana rada trgovina, bez potrebe da idu u entitet RS ili
susjednu Hrvatsku (na dan kada trgovine rade). Ovi potrošači obavljaju svoju kupovinu tokom
dana, bez da opterećuju trgovinske lance navečer. Tokom nedjelje potrošači provode vrijeme u
prirodi, sa porodicom, te kod kuće vrijedi pravilo ravnomjerne raspodjele poslova - muškarci
isto rade kao i žene, i obrnuto. Nema neplaćenog rada. Veliki trgovinski lanci zadržavaju isti
broj radnika i nastavljaju otvarati svoje objekte istim trendom u FBiH i RS-u. Činjenica da se
u FBiH ne radi nedjeljom ne mijenja ponašanja velikih trgovinskih lanca po pitanju ekspanzije
poslovanja, niti ih motivira da otvaraju nove objekte u RS na lokacijama koje su fizički blizu
potrošačima u FBiH. Ovi trgovinski lanci ne bilježe pad prodaje u entitetu FBiH jer se kupovina
nastavlja obavljati tokom šest dana u sedmici. Radno vrijeme trgovinski lanaca ostaje isto
tokom datih dana jer potrošači uglavnom sve kupuju tokom dana. Nema potrebe za dodatnim
prekovremenim radom. Mali trgovci se prilagođavaju zabrani rada nedjeljom i rade svih šest
dana tokom sedmica. Umjesto radnih rada sada odmaraju nedjeljom. Najveći prihod očekuju
tokom subote tako da subotom rade duže. Trgovci koji su izuzeti od zabrana ostvaruju veće
zarade, i nastavljaju poslovati kao i ranije, uz zapošljavanje dodatne radne snage. Kako bi
privukli dodatnu radnu snagu, nude bolje uslove rada u odnosu na one koji ne smiju raditi
nedjeljom. Radnici odmaraju nedjeljom, dok ostalih šest dana rade sa minimalno povećanim
naporom. Nedjelja se koristiti na najbolji mogući način i istinski su sretni jer je država za njih
odredila kada mogu odmarati. Administrativne obaveze tokom radne sedmice (ovjera, vađenje
ličnih dokumenata i slično) uspijevaju obaviti bez problema jer je poslodavac empatičan i
razumije potrebe radnika. Predstavnici dijaspore uglavnom kupovinu u FBiH obavljaju
subotom, ili pak nedjeljom idu u entitet RS. Međutim, to ne predstavlja problem za njih.
Državljani Hrvatske i Crne Gore prestaju obavljaju nedjelju kupovinu u Bosni i Hercegovini,
ali to ne stvara posebne probleme po pitanju javnih prihoda. U FBiH ne dolazi do negativnog
utjecaja na BDP. Javni prihodi ostaju isti. Opštine i gradovi nemaju izraženih posljedica shodno
zabrani rada nedjeljom. Svaka jedinica lokalne samouprave ima identične efekte ove zabrane,
bez obzira bila turistička ili ne.

28
SCENARIO 2

Potrošači djelimično prilagođavaju svoje potrošačke navike. Dio potrošača nastavlja nedjeljnu
kupovinu i to u entitetu RS ili susjednim zemljama (uglavnom potrošači koji žive blizu državne
granice - Srbija ili Hrvatska kada su nedjelje radne), dio se prebacuje na Internet trgovinu, dok
značajan dio potrošača prilagođava svoje potrošačke navika na način da obavljaju kupovinu
tokom šest dana u sedmici - uglavnom subotom, koja postaje dominantan dan za kupovinu.
Potrošači koji rade i subotom svoju kupovinu obavljaju u večernjim satima. Veliki trgovinski
lanci otpuštaju minimalan broj radnika jer dio radne snage uspijevaju prebaciti u poslove koji
ne podrazumijevaju rad prodajnih objekata (skladištenje robe npr.). Dio radne snage prelazi u
trgovine koje su predmetom izuzetka. Promet ne opada jer veliki trgovinski lanci posluju i na
području RS tako da koriste benefite toga što određeni dio kupaca ide u RS nedjeljom za
kupovinu. Neki veliki trgovinski lanci otvaraju vlastite benzinske pumpe, pekare, manje
dragstore prodavnice koje rade 24 sata i na taj način omogućavaju kupovinu nedjeljom za
potrošače u FBiH. Na taj način također čuvaju dio radne snage. Mali trgovinski lanci ostvaruju
značajan pad prometa, što vodi do otpuštanja radne snage i snižavanja ili stagnacije plate
postojećim radnicima. Moguće je zatvaranje nekih malih trgovina, ili sporadično kršenje
zabrane rada - posebno tokom turističke sezone ili perioda intenzivnog dolaska dijaspore. Mali
trgovci procjenjuju da vrijedi platiti kaznu zarad dobrog prometa. Također, neki mali trgovinski
lanci se registruju u druge forme koje mogu poslovati nedjeljom - npr. pekare, dragstore itd.
Neki mali trgovci prebacuju poslovanje online ili počinju raditi u okviru sive ekonomije.
Trgovci izuzeti od zabrana zapošljavaju dodatnu radnu snagu, te rade tokom čitave nedjelje (24
sata u nekim slučajevima). Dio ovih trgovaca ima negativne efekte - uglavnom oni koji se
nalaze u tržnim centrima, međutim njihov broj je zanemariv. Povećava se broj dragstore
objekata koji rade 24 sata širom FBiH i ovi objekti zapošljavaju dodatnu radnu snagu. Radnici
uglavnom odmaraju nedjeljom, dok ostalih šest dana rade. Sistem rotacije smjene gubi smisao
jer većina radnika odmara nedjeljom. Određeni dio radnika gubi poslove u velikim i malim
trgovinama, te prelazi u druge oblasti sa izuzećem - benzinske pumpe, pekare, ili pak kladionice
i druge oblasti koje rade nedjeljom. Državljani Hrvatske i Crne Gore prestaju obavljaju nedjelju
kupovinu u FBiH i uglavnom idu u entitet RS. Dolazi do pada BDP-a i potencijalnih javnih
prihoda u FBiH u komparaciji sa entitetom RS. Procjena je da će negativan utjecaj na BDP biti
do 0.4% u prosjeku (shodno procjeni za Hrvatsku od strane Vuka Vukovića) , kao i pad prihoda
od PDV-a za FBiH. Pojedine opštine i gradovi imaju značajnije negativne efekte shodno zabrani
rada nedjeljom. To su uglavnom turističke opštine i gradovi, te one jedinice lokalne samouprave
koje su blizu granici Republike Hrvatske.

SCENARIO 3

Potrošači tokom nedjelje idu u entitet RS, kao i susjednu Hrvatsku (kada se radi nedjeljom) i
Srbiju kako bi obavili nedjelju potrošnju. Većina potrošača obavlja veće kupovine tokom radnih
dana i subote. Kupovine se obavljaju u popodnevnim/večernjim satima ili tokom čitavog dana
(subota). Ovo stvara izuzetan pritisak na radnike u trgovini koji podnose fizički/psihološki teret
navedenog. Potrošači pristupaju i online kupovini. Svaki veliki trgovinski lanac otpušta višak
radne snage jer rade manji broj sati. Otpušta se do 10% radne snage koja postaje viškom. Dio
radne snage u velikim trgovinskim lancima radi nedjeljom na poslovnima koji ne ovise od
prodajnog objekta - skladištenje, logistika i slično. Loša praksa kojom se ne plaća prekovremeni
rad se nastavlja. Mali trgovinski ne poštuju zabranu nedjeljom i nastavljaju raditi na taj dan
nadajući se da ih inspekcijski organi neće kazniti. Stvara se haos na tržištu, a inspekcije ne
uspijevaju zaustaviti navedeno. Dio radne snage se otpušta, dok se postojećim radnicima
smanjuju plate jer značajno opada promet - naročito od dijaspore i turista koji tradicionalno

29
kupuju vikendom. Za razliku od velikih trgovinskih lanaca, mali trgovci ne mogu preseliti svoje
poslovanje u entitet RS, niti otvoriti benzinsku pumpu ili pekaru. Moguće da će se dio malih
trgovaca registrovati kao dragstore koji radi 24 sata. Radnici u malim trgovinama koji su obično
i vlasnici istih će raditi prekovremeno tokom subote ili drugih dana tokom prodajne sezone.
Trgovci koji su izuzeti od zabrana koriste ostvarene benefite i povećavaju promet. Ovo se
naročito odnosi na benzinske pumpe koje uvode nove asortimane proizvoda. Na benzinskim
pumpama se prodaju osnovne životne namirnice i nastaju gužve. Na taj način uspjevaju
zadovoljiti nedjeljne potrebe potrošača. Također, otvara se veći broj trgovina koje su pod
izuzećem, a posebno dragstore prodajnih objekata koji bi radili 24 sata i uglavnom većinom
nedjeljom kada su konkurentni. Radnici gube poslove. Oni radnici koji ostaju da rade imaju
više stresa na poslu i značajnije kršenje radničkih prava. Teret posla se prebacuje tokom šest
dana u sedmici. Posebno su izazovni radni dani kada trgovinski objekti rade dokasno jer
potrošači tada obavljaju svoju kupovinu. Radnici također zajedno sa trgovcima učestvuju u
procesu svjesnog kršenja zabrane i periodično rade nedjeljom ili pak rade u skladištu i drugim
neprodajnim objektima. Državljani Hrvatske i Crne Gore prestaju obavljaju nedjelju kupovinu
u FBiH, te prelaze u RS. Dolazi do pada značajnog BDP-a i potencijalnih javnih prihoda u FBiH
u komparaciji sa entitetom RS. Procjena je da će negativan utjecaj na BDP biti više od 0.4% u
prosjeku, kao i pad prihoda od PDV-a za FBiH. Sve opštine i gradovi imaju značajnije negativne
efekte shodno zabrani rada nedjeljom. To su uglavnom turističke opštine i gradovi, te one
jedinice lokalne samouprave koje su blizu granici Republike Hrvatske, kao i one opštine i
gradovi koje značajno ovise od predstavnika dijaspore. Ovo potiče značajan odlazak
stanovništva iz ovih opština, naročito onih koje su male i koje od ranije imaju problema sa
javnim prihodima.

30
EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE STAVOVA GRAĐANA FBIH O
ZABRANI RADA NEDJELJOM

Anketno ispitivanje je provedeno sa ciljem utvrđivanja stavova građana/ki FBiH u odnosu na

rad nedjeljom, odnosno benefite i posljedice potencijale zabrane rada nedjeljom.
U ovom istraživanju je korišten prigodan uzorak (406 ispitanika/ca) uz primjenu CAWI i MAWI
metode prikupljanja podataka. Anketno ispitivanje je provedeno u mjesecu januaru 2024.
godine na uzorku ispitanika/ca koji dolaze iz različitih dijelova Bosne i Hercegovine. Kao
instrument za prikupljanje podataka je korišten originalno kreirani anketni upitnik. U prvom
dijelu upitnika on sadrži pitanja koja se odnose na socio-demografske karakteristike ispitanika
(spol, dob i radni status). Drugi dio upitnika sadrži pitanja koja se odnose na kupovne i druge
navike ispitanika/ca (nedjeljom). U trećem dijelu upitnika su sadržana pitanja koja se tiču
stavova ispitanika/ca vezano za zabranu rada trgovina nedjeljom i utjecaj pomenute zabrane na
zaposlenike/ce. Struktura uzorka prema spolu, dobu i radnom statusu je prikazana na slikama
3, 4, 5 i 6.

15.3%

84.7%

Ženski Muški

Slika 3. Struktura uzorka prema spolu ispitanika/ca

15.8%

25.60%
20.4%
38.20%

manje od 25 godina od 25 do 35 godina

od 35 do 50 godina preko 50 godina

Slika 4. Struktura uzorka prema dobi ispitanika/ca

31
 10.8%

6.2%

16.7%

60.3%

5.9%

zaposlen samozaposlen nezaposlen

penzioner/ka učenik/ca; student/ica

Slika 5. Struktura uzorka u odnosu na radni status ispitanika/ca

Na slici 6. su prikazani odgovori ispitanika/ca na pitanje: Da li Vi ili član vaše porodice radite
barem dvije nedjelje svaki mjesec u godini?

28.1%

71.9%

da ne

Slika 6. Odgovori ispitanika/ca na pitanje: Da li Vi ili član vaše porodice radite barem dvije
nedjelje svaki mjesec u godini?

Ukoliko se detaljnije razmotri sama struktura uzorka u odnosu na učestalost rada nedjeljom
(ovdje je kao kriterij uzet rad najmanje dvije nedjelje u mjesecu), u tom slučaju kod kategorije
zaposlenih ispitanika/ca njih 23,2% radi nedjeljom (prema uzetom kriteriju). To je manji
procenat u odnosu na cijeli uzorak. Međutim, kod ispitanika/ca koji spadaju u kategoriju
samozaposlenih osoba 37,5% njih radi nedjeljom, što je značajno više od procenta koji se
odnosi na cijeli uzorak.

U narednom poglavlju ove studije će biti razmatran utjecaj zabrane rada nedjeljom na strani
kupaca.

32
ANALIZA REZULTATA ISPITIVANJA KUPOVNIH I ŽIVOTNIH NAVIKA
NEDJELJOM

U ovom dijelu anketnog ispitivanja ispitanici/ce su odgovarali na pitanja koja se odnose na

njihove kupovne i životne navike nedjeljom. Na slici 7 su prikazani odgovori ispitanika/ca
vezano za njihove navike, odnosno učestalost kupovine nedjeljom.

Rijetko nedjeljom idem u kupovinu. 52.5%

Nedjelja mi je dan kada najčešće obavljam

11.3%
kupovinu.

Nedjelja mi je u smislu kupovine ista kao i

36.2%
svaki drugi dan.

Slika 7. Učestalost kupovine nedjeljom u odnosu na ostale dane

Na osnovu odgovora ispitanika/ca se može vidjeti da je, za nešto manje od polovine, nedjelja
jednako važan ili čak važniji dan od drugih dana, kada obavljaju kupovinu u odnosu na ostale
dane u sedmici. S druge strane 52,5% ispitanika/ca navodi da rijetko obavljaju kupovinu
nedjeljom. Treba naglasiti da trgovački centri danas ne stimuliraju potrošnju nedjeljom jer je
78,1% ispitanika/ca navelo da nisu primjetili da se nedjeljom nude posebne akcije ili popusti.

Ostalo 15%

Odjeu i obuću 15.5%

Hranu i kućne potrepštine. 69.5%

Slika 8. Vrsta proizvoda koji se najčešće kupuje nedjeljom

33
Ono što je veoma značajno u smislu predložene zabrane rada nedjeljom je podatak da 69,5%
ispitanika/ca navodi da nedjeljom najčešće kupuje hranu i kućne potrepštine, dok je za 15,5%
njih nedjelja dan kada najčešće kupuju odjeću i obuću. Interesantan nalaz je da 75,6%
ispitanika/ca za koje je nedjelja dan kada najčešće obavljaju kupovinu nedjeljom uglavnom
kupuju hranu i kućne potrepštine.

Na slici 9 su dati odgovori ispitanika/ca o tome na koji način najčešće provode vrijeme
nedjeljom.

Druženje sa prijateljima. 6.7%

Radno (po kući). 19%

Izleti i rekreacija. 12.1%

Odmaram 21.2%

Druženje sa porodicom. 41.1%

Slika 9. Način na koji se nedjeljom provodi vrijeme

Najveći procenat ispitanika/ca (41,1%) vrijeme provodi u druženju sa porodicom. Veoma mali
procenat (12,1%) nedjelju koristi aktivno za izlete i rekreaciju, dok 19% ispitanika/ca nedjelju
provodi radno u kući. Ako se ovi rezultati posmatraju u odnosu na spol, rezultati Hi kvadrat
testa upućuju na to da postoje statistički značajne razlike između spolova u odnosu na način na
koji se koristi vrijeme nedjeljom (χ2 = 16,702; p = 0,002). Kod ispitanica, njih 21,2% vrijeme
nedjeljom provodi radeći u kući, što je značajna razlika u odnosu na 6,5% ispitanika koji na taj
način provode vrijeme nedjeljom. Također, značajno veći broj ispitanika (21%) nedjelju koristi
za izlete i rekreaciju u odnosu na ispitanice (10,5%).

ANALIZA STAVOVA ISPITANIKA/CA VEZANO ZA ZABRANU RADA TRGOVINA

NEDJELJOM

Ključni segment ovog istraživanja se odnosi na analizu stavova ispitanika/ca vezano za zabranu
rada trgovina nedjeljom. Rezultati pokazuju da je 75,1% ispitanika za zabranu rada trgovina
nedjeljom. Nešto manji procenat ispitanika/ca (67%) odobrava da se rad nedjeljom zabrani i
malim trgovcima (piljare, butici i sl.). Interesantno je da zabranu rada trgovina nedjeljom
najviše odobravaju nezaposlene osobe (79,4%) i penzioneri (76%). Istovremeno, najmanja
podrška zabrani rada trgovina nedjeljom je kod samozaposlenih osoba (66,7%), a ova kategorija
značajno manje odobrava i zabranu rada malim trgovcima (50%).

Međutim, ako uspoređujemo ispitanike/ce koji rade nedjeljom (barem dvije nedjelje u mjesecu)
sa onim ispitanicima/ama koji ne rade nedjeljom, rezultati Hi kvadrat testa upućuju na to da

34
nema statistički značajnih razlike između ove dvije skupine ispitanika kada se radi o zabrani
rada trgovina nedjeljom (χ2 = 0,018; p = 0,894) i kada se radi o zabrani rada malim trgovcima
(χ2 = 0,146; p = 0,703).

U odnosu na dob, ispitanici/ce ne pokazuju značajne razlike u odgovorima uz napomenu da

ispitanici iz kategorije 50 i više godina pružaju najveću podršku zabrani rada trgovina
nedjeljom. Treba napomenuti da se po pitanju zabrane rada trgovina nedjeljom muškarci i žene
statistički signifikantno razlikuju, pri čemu žene više odobravaju pomenutu zabranu u odnosu
na muškarce (χ2 = 17,662; p = 0,0005). Pomenuta razlika je naročito izražena kod pitanja
zabrane rada malih trgovina nedjeljom gdje svega 43,5% muškaraca odobrava pomenutu
zabranu.

Ne Da

24.9%
Da li odobravate zabranu rada trgovina
nedjeljom?
75.1%

23%
Da li odobravate da se rad nedjeljom zabrani i
malim trgovcima (piljare, butici i sl.)?
67%

Slika 10. Stavovi ispitanika/ca o zabrani rada trgovina nedjeljom

Na slici 11 vidimo odgovore ispitanika/ca na pitanje: Da li biste Vi bili spremni raditi nedjeljom
(uz uslov da imate drugi slobodan dan) ako bi nadnica za rad nedjeljom bila viša za 50%? Više
od polovine ispitanika/ca (54,4%) je izjavilo da bi bili spremni raditi nedjeljom ako bi nadnica
za rad bila viša za 50%. Pri tome 64,9% onih koji već rade barem dvije nedjelje u mjesecu bi
nastavilo raditi nedjeljom uz pomenuti uslov više nadnice za taj dan (Hi kvadrat test ukazuje na
statistički signifikantnu razliku između ove kategorije ispitanika/ca i ispitanika/ca koji ne rade
nedjeljom χ2 = 7,017; p = 0,008).
Muškarci i žene se ne razlikuju statistički u stavovima kad se radi o spremnosti na rad nedjeljom
pod uslovom više nadnice.

35
 Ne Da

45.6%
Da li biste Vi bili spremni raditi nedjeljom (uz
uslov da imate drugi slobodan dan) ako bi
nadnica za rad nedjeljom bila viša za 50%?
54.4%

Slika 11. Spremnost ispitanika/ca na rad nedjeljom uz uslov niše nadnice

Analiza rezultata istraživanja u odnosu na percepciju ispitanika/ca o utjecaju zabrane rada

trgovina nedjeljom na položaj zaposlenik/ca u trgovini pokazuje da 69,7% njih smatra da bi se
time poboljšao položaj zaposlenika/ca. S druge strane 18% njih smatra da bi navedena zabrana
pogoršala položaj zaposlenih. Iako nisu utvrđene statistički značajne razlike u odgovorima
između ispitanika/ca koji rade nedjeljom (barem dvije u mjesecu) i onih koji ne rade,
interesantno je da ispitanici/ce koji rade nedjeljom u manjem procentu (64%) smatraju da bi se
njihov položaj poboljšao u odnosu na one koji ne rade nedjeljom (71,9%).

Ništa se ne bi promijenilo, jer ionako imaju

12.3%
slobodan dan (neki drugi dan u sedmici).

Pogoršalo bi njihov položaj jer bi moglo doći

do otpuštanja dijela radnika i smanjenja 18%
plate zaposlenika.

Poboljšala bi njihov položaj jer bi imali

69.7%
nedjelju za svoju porodicu.

Slika 12. Utjecaj zabrane rada trgovina nedjeljom na položaj zaposlenika/ca u trgovini

Na slici 13 su dati odgovori ispitanika/ca na pitanje: Šta je po Vama najveći problem

zaposlenika/ca u trgovini? Ono što je u kontekstu ove studije najznačajnije je činjenica da je
rad nedjeljom označen kao najmanji problem zaposlenika u trgovini (11.8%), dok su niska plata
(24%) i neplaćanje prekovremenog rada navedeni kao najveći problemi zaposlenika/ca u
trgovini. Zanimljivo je da ispitanici/ce koji spadaju u kategoriju onih rade najmanje dvije
sedmice u mjesecu u nižem procentu (9,6%) smatraju da je rad nedjeljom najveći problem

36
zaposlenika/ca u trgovini u odnosu na ispitanike/ce koji ne rade nedjeljom (12,7%). Još
izraženije razlike su zamjećene kod odgovora ispitanika/ca koji su razvrstani prema kriteriju
radnog statusa. Samo 4,2% samozaposlenih smatra da je rad nedjeljom najveći problem
zaposlenika/ca u trgovini, dok 20% penzionera rad nedjeljom označava kao najveći problem.
Kod ovog pitanja nisu pronađene statistički značajne razlike u odgovorima u odnosu na spol
ispitanika/ca.

Rad nedjeljom 11.8%

Loši uslovi na radnom mjestu 23.4%

Neplaćeni prekovremeni rad 24%

Niska plata 41.1%

Slika 13. Odgovori ispitanika/ca na pitanje: Šta je po Vama najveći problem zaposlenika u
trgovini?

ZAKLJUČCI EMPIRIJSKE STUDIJE

Na osnovu analize provedenog anketnog ispitivanja možemo ekstrahirati sljedeće zaključke:

• U odnosu na cijeli uzorak, ispitanici/ce koji su naveli da su samozaposleni/e u većem

procentu (više od trećine) su naveli da rade najmanje dvije nedjelje u mjesecu. To znači
da bi mjera zabrane rada nedjeljom snažnije pogodila ovu kategoriju stanovništva.
Polazeći od ocjene ustavnosti ukidanja slobode na rad, veoma je važno naglasiti da
osobe koje su vlasnici obrta ili članovi njihovih porodica predstavljaju najpogođeniju
kategoriju u slučaju uvođenja zabrane rada nedjeljom.

• Respektirajući činjenice da polovina ispitanika/ca nedjelju, u smislu navike kupovanja,

smatra danom koji je jednak ostalim danima u sedmici, a 11,3% najčešće obavlja
kupovinu upravo nedjeljom, te nalaz koji pokazuje da se nedjeljom najčešće kupuje
hrana i kućne potrepštine (69,5%), nije moguće tvrditi da predložena zabrana rada
nedjeljom neće odraziti na kupovne navike stanovništva. Naime, predložena zabrana se
u osnovi svodi na zabranu rada trgovačkih objekata koji nude one proizvode koji se
upravo nedjeljom najčešće kupuju, pri čemu je teško očekivati da će se potrošačke
navike promijeniti u kratkom roku što će dovesti do apsurdnih situacija da će se hrana
i kućne potrepštine kupovati u onim objektima koji nemaju tu namjenu, a koji su izuzeti
od predložene zabrane, (npr. benzinske pume). Na taj način se direktno povećavaju
troškovi života stanovništva (zbog viših cijena ovih proizvoda u navedenim objektima),

37
 te potencijalno ugrožava zdravlje zbog neprilagođenosti ovih objekata prodaji
prehrambenih proizvoda.

• Kao ključni argument u zagovoru zabrane rada nedjeljom je navedeno da nedjelja treba
da bude dan za porodicu. Naši rezultati pokazuju da 41,1% ispitanika/ca provodi
vrijeme nedjeljom na taj način. Međutim, naši nalazi ukazuju na to da se žene i muškarci
statistički značajno razlikuju u tome kako provode vrijeme nedjeljom. Na primjer, žene
značajno više vremena nedjeljom provode u radu po kući i značajno manje vremena
koriste za aktivan odmor (izleti i rekreacija) u odnosu na muškarce. Kako predložena
zabrana nameće narativ podrške ženskoj radnoj populaciji, rezultati ne potvrđuju da će
žene moći neradnu nedjelju iskoristiti za kvalitetniji način korištenja vremena.

• Suprotno očekivanju (a koje je da oni koji rade nedjeljom značajno negativnije

percipiraju rad nedjeljom), ispitanici/ce koji rade nedjeljom (ne)odobravaju rad
nedjeljom u skoro identičnom omjeru kao i ispitanici/ce koji ne rade nedjeljom. Također,
veoma zanimljiva nalaz je da nezaposlene osobe i penzioneri najizraženije odobravaju
zabranu rada trgovina nedjeljom. S druge strane, samo polovina samozaposlenih osoba
podržava zabranu rada nedjeljom za male trgovine.

• Uprkos izražene pristrasnosti (pri čemu smo moralni ako se nas ne tiče) na temu
zabrane rada trgovina nedjeljom, analiza odgovora ispitanika/ca vezano za spremnost
na rad nedjeljom (uz uslov drugog slobodnog dana i više nadnice za rad nedjeljom)
pokazuje da rad nedjeljom podržava više od polovine ispitanika/ca uz uslov da postoji
slobodan neki drugi dan i ukoliko je nadnica uvećana za 50% za radnu nedjelju. Iako
su ispitanice signifikantno više odobravale zabranu rada trgovina nedjeljom, u odnosu
na ispitanike, u ovom slučaju između muškaraca i žena nisu nađene stastistički značajne
razlike.

• Iako dvije trećine ispitanika/ca smatra da bi zabrana rada trgovina nedjeljom

poboljšala položaj zaposlenika u trgovini, ipak to je manji procenat u odnosu na
podršku zabrane rada trgovina nedjeljom. Međutim, zanimljivo je opaziti da oni koji
rade nedjeljom u manjem procentu smatraju da će pomenuta zabrana rada poboljšati
njihov položaj, u odnosu na ispitanike/ce koji ne rade nedjeljom.

• Nalaz studije koji u velikoj mjeri potvrđuje postojanje pristrasnosti u populaciji, a koja
se odnosi na podršku zabrane rada nedjeljom, te potvrđuje da se na ovaj način
(zabranom rada nedjeljom) ne poboljšava značajno položaj zaposlenika/ca u trgovini,
je činjenica da svega 11,8% ispitanika/ca navodi da je rad nedjeljom najznačajniji
problem zaposlenika/ca u trgovini (od četiri ponuđena odgovora ovaj je dobio najmanju
podršku). Ispitanici/ce koji rade barem dvije nedjelje u sedmici su u nižem procentu u
odnosu na cijeli uzorak (9,6%) označili rad nedjeljom kao najveći problem zaposlenika
u trgovini. Ovakav stav je još izraženiji kod ispitanika/ca koji spadaju u kategoriju
samozaposlenih. Njih svega 4,2% smatra da je rad nedjeljom najveći problem za
zaposlenike. Kod ovog pitanja nisu pronađene statistički značajne razlike u odgovorima
u odnosu na spol ispitanika/ca.

38
ZAKLJUČAK
Regulacija rada nedjeljom je kompleksna tema koja ima širok spektar utjecaja na različite
aspekte društva. Ova regulativa može imati direktan utjecaj na trgovce, potrošače, radnike i kao
i samu ekonomiju. Utjecaj na trgovce je naročito značajan. Ograničenja u radnom vremenu
nedjeljom mogu dovesti do smanjenja prodaje i profita za trgovce što može biti posebno
izazovno za male i srednje preduzetnike koji se možda već bore da ostanu konkurentni na
tržištu. S druge strane, potrošači mogu imati manje fleksibilnosti kada je u pitanju vrijeme
kupovine, što može biti posebno problematično za one koji rade i koji možda nemaju vremena
za kupovinu tokom radnih dana. Regulacija rada nedjeljom, također, može imati utjecaj na
radnike. Iako, uvjetno, može poboljšati kvalitet života radnika omogućavajući im slobodan dan,
također može dovesti do gubitka radnih mjesta ili smanjenja radnog vremena ako trgovci
moraju smanjiti svoje operacije zbog smanjenja prodaje. Ograničenja rada nedjeljom mogu
potrošače potaknuti na veću upotrebu e-trgovine, što može dodatno ugroziti fizičke prodavnice.
Smanjenje prodaje i profita za trgovce može imati širi negativan utjecaj na ekonomiju. Ako
veliki broj trgovaca doživi smanjenje prodaje, to može dovesti do smanjenja ukupne ekonomske
aktivnosti.
Iako na nivou EU ne postoji jedinstvena regulativa vezano za zabranu rada trgovina nedjeljom,
analiza pokazuje da postoji jedinstveni trend deregulacije, odnosno ublažavanja ograničenja za
rad nedjeljom. Shodno našoj analizi, jasno je da u svakom slučaju sve veći broj radnika/ca u
Evropi radi nedjeljom. Kada je riječ o FBiH, zabrana rada nedjeljom je pitanje koje je izazvalo
oprečna mišljenja, ali je važno naglasiti da ovakvo rješenje može utjecati na:
• Pad broja zaposlenih u trgovini do 10%.
• Rast cijena u trgovini.
• Pad ostvarenog prometa, posebno za male trgovine.
• Smanjenje broja registrovanih malih trgovina i obrta.
• Pad BDP i pad prihoda od PDV-a.
Posebno pitanje je neustavnost same zabrane, jer zakonodavac još uvijek nije dokazao koji su
to benefiti za same radnike/ce, niti zašto diskriminirati jedne radnike/ce u odnosu na druge.
Ustavno uređenje Bosne i Hercegovine je sekularnog karaktera, tako je teško argumentovati u
korist zabrane rada nedjeljom, izuzev pozivanja na član 9. Ugovora između Svete stolice i
Bosne i Hercegovine, ali i to samo za one radnike koji se deklarišu kao katolici.
Ukoliko bi zaista nastojalo da imamo ustavan zakon, onda predlagač zakona, u ovom slučaju
Ministarstvo trgovine FBiH, će morati imati jasno, precizno, bazirano na recentnom i valjanom
istraživanju, obrazloženje uvođenja obavezne neradne nedjelje za trgovine. Neće biti dovoljna
populistička objašnjenja da se time pomaže radnicima, jer je naše istraživanje pokazalo da rad
nedjeljom ne spada u najvažnije probleme za radnike/ce u sektoru trgovine. Zanimljivo, oni
koji rade nedjeljom u manjem procentu smatraju da će pomenuta zabrana rada poboljšati njihov
položaj, u odnosu na ispitanike/ce koji ne rade nedjeljom. Također, jasno je iskazana spremnost
da se radi nedjeljom uz uslov veće nadnice, što ukazuje na potrebu regulisanja ovog pitanja
kroz Zakon o radu. Samo na taj način se može značajnije unaprijediti kvaliteta života
zaposlenika/ca u ovom sektoru. Jasno je da zabrana rada trgovina nedjeljom neće poboljšati
bitno položaj zaposlenika/ca, suzit će prostor sindikatima za pregovaranje, a u konačnici, kroz
digitalizaciju poslovanja (uvođenje automatskih kasa i sl.) može voditi i ka otpuštanjima
zaposlenika/ca.
Shodno navedenom, u pogledu eventualne (ne)ustavnosti zakonodavnog ograničenja rada
nedjeljom za trgovine, smatramo da je to avantura u koju se zakonodavac ne bi trebao upuštati,
39
jer će neminovno voditi ka neustavnom ograničenju rada nedjeljom, jer trenutno ne postoji
legitimni cilj koji bi se postigao jednim takvim normiranje, a također zamka izuzetaka, kao što
je to bilo i u Hrvatskoj, će ga dovoditi u neustavno djelovanje u drugom smislu.
Rezultati empirijskog istraživanja pokazuju da građani imaju određene pristrasnosti pri
razmatranju ove tematike. Iako ne smatraju da je rad trgovina nedjeljom značajan problem
bosanskohercegovačkih radnika, svejedno u značajnom omjeru smatraju da se treba zabraniti.
Posebno je interesantno što ovo uglavnom navode oni koji ne rade nedjeljom, pri čemu oni koji
rade nedjeljom nemaju, suprotno očekivanu, bitno pozitivniji stav spram zabrane. Dodatno,
ključni argument da je nedjelja dan za porodicu, izlete i rekreaciju je donekle demantovan našim
istraživanjem koje je pokazalo da žene (koje čine najveći broj onih na koje bi se odnosila ova
mjera) značajno više vremena nedjeljom provode u radu po kući i značajno manje vremena
koriste za aktivan odmor (izleti i rekreacija) u odnosu na muškarce. Kako predložena zabrana
nameće narativ podrške ženskoj radnoj populaciji, rezultati ne potvrđuju da će žene moći
neradnu nedjelju iskoristiti za kvalitetniji način korištenja vremena. Važno je reći da uglavnom
žene obavljaju nedjeljne kućne poslove koji vjerovatno spadaju u neplaćeni radi shodno
ekonomiji brige.
Mjera zabrane rada nedjeljom bi snažnije pogodila samozaposlene osobe. Polazeći od ocjene
ustavnosti ukidanja slobode na rad, veoma je važno naglasiti da osobe koje su vlasnici obrta ili
članovi njihovih porodica predstavljaju najpogođeniju kategoriju u slučaju uvođenja zabrane
rada nedjeljom.
Predložena zabrana se u osnovi svodi na zabranu rada trgovačkih objekata koji nude one
proizvode koji se upravo nedjeljom najčešće kupuju (prehrambeni proizvodi), pri čemu je teško
očekivati da će se potrošačke navike promijeniti u kratkom roku što će dovesti do apsurdnih
situacija (što potvrđuje recentni primjer Hrvatske) da će se hrana i kućne potrepštine kupovati
u onim objektima koji nemaju tu namjenu, a koji su izuzeti od predložene zabrane, (npr.
benzinske pume). Na taj način se direktno povećavaju troškovi života stanovništva (zbog viših
cijena ovih proizvoda u navedenim objektima), te potencijalno ugrožava zdravlje zbog
neprilagođenosti ovih objekata prodaji prehrambenih proizvoda. Rad trgovina nedjeljom je već
tri desetljeća dio našeg svakodnevnog života, stvorila se kulturološka navika da je nedjelja dan
kada se može obaviti kupovina, ovakav nagli rez bi i u kulturološkom smislu predstavljao šok.
Sve u svemu, regulisanje rada nedjeljom je kompleksna tematika koja zahtjeva više istraživanja
poput ovih i autori smatraju da se isto treba uraditi prije bilo kakve značajnije intervencije koja
može poremetiti tržište rada i čitavu ekonomiju u FBiH.

40
PREPORUKE
Pri razmatranju regulacije rada nedjeljom, donosioci politika trebaju uzeti u obzir nekoliko
ključnih faktora deregulacije rada nedjeljom. Prvo, prema navedenim istraživanjima,
deregulacija može stvoriti više radnih mjesta, što je posebno korisno u zemljama koje se bore s
visokom stopom nezaposlenosti kao što je BiH. Drugo, deregulacija može dovesti do povećanja
prometa u nekim maloprodajnim sektorima, potencijalno poboljšavajući finansijsko zdravlje tih
preduzeća. Treće, deregulacija pruža potrošačima veću fleksibilnost u vremenima kupovine, što
može biti posebno korisno za one koji rade tokom ostalih dana radne sedmice.
Bilo kakve regulacije rada nedjeljom treba da se provedu u okviru Ministarstvo rada i socijalne
politike FBiH, a ne Ministarstvo trgovine. Ministarstvo rada i socijalne politike posjeduje
ustavne i druge nadležnosti da reguliše radno-pravne odnose i tržište rada u FBiH. U tom smislu
je važno osigurati da se za rad nedjeljom isplaćuju više nadnice, te konačno zakonski omogućiti
značajniji udio rada studentske populacije, koja bi mogla popuniti jaz u nedostatku radne snage
u trgovačkom sektoru, naročito kada se radi o radu nedjeljom. Na ovaj način i poslodavci i
njihovi zaposlenici/ce bi imali koristi od studentskog rada.
Donosioci politika trebaju podsticati dalja istraživanja kako bi bolje razumjeli širok spektar
utjecaja (de)regulacije rada nedjeljom. Važno je da donosioci politika pažljivo razmotre
potencijalne utjecaje i implikacije prije donošenja bilo kakvih odluka i da iste prilagode
specifičnim potrebama i okolnostima. Ovakav sveobuhvatni pristup će osigurati da se prednosti
deregulacije maksimiziraju.
Autori preporučuju da se eventualna regulacija rada nedjeljom omogući na nivou jedinica
lokalne samouprave (opština i gradova), a nikako na nivou entiteta odnosno FBiH kao u ovom
slučaju. Dva su argumenta za navedeno: zabrana rada trgovina nedjeljom u cijeloj FBiH
podrazumijeva da će se potrošači, radnici i javni prihodi prebaciti u entitet RS i svaki grad i
opština u FBiH ima jedinstveno kulturno, religijsko i drugo naslijeđe, tako da bi spram
navedenog trebalo da samostalno procjene da li zabraniti ili ne rad nedjeljom.
Nadležne inspekcije treba da vode računa o plaćanju prekovremenog rada, a shodno Zakonu o
radu u FBiH. Ovo podrazumijeva dodatno kapacitiranje nadležnih inspekcija, kao i poseban
fokus na provođenje inspekcijskog nadzora vikendom i praznicima kada se krše ove zakonske
odredbe.
Sindikat trgovine FBiH treba da kroz pojedinačne ili kolektivne ugovore reguliše pitanje
zabrane rada nedjeljom u FBiH. Pojedini trgovinski lanci već sada kraće rade nedjeljom, dok
postoje trgovinski objekti koji nikako ne rade nedjeljom shodno vlastitoj korporativnoj
društvenoj odgovornosti i pokušaju da omoguće bolje radne uslove radniku. Sindikat trgovine
FBiH treba da na ovom osnovu lobira i utječe na zabrane.
Udruženja potrošača treba da educiraju potrošače o tome kako treba da obave svoju kupovinu,
a da to bude najmanji teret radnika i da se na taj način zaštite radnička prava. Također, udruženja
potrošača treba da promovišu praksu kažnjavanja onih trgovinskih lanaca koji ne poštuju prava
radnika - tako što će potrošači birati druge trgovinske lance (jedan od primjera ovih kampanja
koje su se dešavale u prošlosti jeste kazna za one koji ne omogućavaju posjedovanje stolice za
radnike na kasama).
U slučaju da ovakav (rigidan) zakonski prijedlog prođe fazu nacrta nužno je intervenisati
amandmanski kako bi se osiguralo da mali trgovci (samozaposlenici) imaju mogućnost da rade
i nedjeljom, jer su oni najviše pogođeni ovim zakonskim prijedlogom (što je u skladu sa nekim
evropskim praksama).

41
REFERENCE

Bispinck, R. (2006). Germany: Working time and its negotiation. M. Keune/B. Galgóczi (Eds.).
Bodiroga-Vukobrat, N., Laleta, S., Jukić, A. (2008). Posebnosti reguliranja radnog vremena u
kontekstu Smjernice 2003/88/EZ s osvrtom na nacionalna rješenja u Njemačkoj, Austriji
i Hrvatskoj. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 29(1), 71-109.
Bossler, M., Oberfichtner, M. (2016, September 12). The Employment Effect of Deregulating
Shopping Hours: Evidence from German Food Retailing. Economic Inquiry, 55(2),
757–777. https://doi.org/10.1111/ecin.12394
Burda, M. C., Weil, P. (2004). Blue Laws. Working Paper ⟨Hal-01065499⟩.
Cabrita, J. (2016). What’s happening with Sunday work in Europe?. Eurofound. Ireland.
Clemenz, G. (1990, November). Non-sequential consumer search and the consequences of a
deregulation of trading hours. European Economic Review, 34(7), 1323–1337.
https://doi.org/10.1016/0014-2921(90)90003-h
d’Europa, C. (1996). European Social Charter (revised): Strasbourg, 3.5. 1996. Conseil de
l’Europe.
de Meza, D. (1984, June). The Fourth Commandment: Is it Pareto Efficient? The Economic
Journal, 94(374), 379. https://doi.org/10.2307/2232357
Directive, E. U. (2003). Directive 2003/88/EC concerning certain aspects of the organisation
of working time. Official Journal of the European Union.
Eurofound. (2008). Extended and unusual working hours in European companies: Extended
and unusual working hours in European companies. Luxembourg: Office for Official
Publications of the European Communities.
Eurofound. (2010). Fifth European working conditions survey. Luxembourg: Publications
Office of the European Union.
Eurofound. (2015). Sixth European working conditions survey. Luxembourg: Publications
Office of the European Union.
European Sunday Alliance. (2021). The European Sunday Alliance releases statement on
synchronised free time in the EU. Press Release (2021).
Goos, M. (2004). Sinking the blues: The impact of shop closing hours on labor and product
markets (No. 664). Centre for Economic Performance, London School of Economics
and Political Science.
Gotovac, V. (2022). Rad nedjeljom kao dilema radnog prava. Zagrebačka pravna revija, 11(2),
101-120.
Johnson, A. W. (1934). Sunday Legislation. Kentucky Law Journal, 23, 131.
Keiter, M. (2019). Never On a Sunday. CSCHS Newsletter.
Pilat, D. (1997, January 1). Regulation and Performance in the Distribution Sector. OECD
Economics Department Working Papers. https://doi.org/10.1787/121136556730

42
Prodromidis, P., Petralias, A., Petros, S. (2012). The economic impact of deregulating Sunday
shopping among small retailers. Working Paper.
Productivity Commission. (2011). Retail trading hours regulation. In Economic Structure and
Performance of the Australian Retail Industry (pp. 275–312).
Reddy, K. (2012, February). Price Effects of Shopping Hours Regulation: Evidence from
Germany. Economic Affairs, 32(1), 48–54. https://doi.org/10.1111/j.1468-
0270.2011.02128.x
Senftleben-König, C. (2014). Product market deregulation and employment outcomes:
Evidence from the German Retail sector . SFB 649 Discussion Paper, (No. 2014-013).
Skuterud, M. (2005). The impact of Sunday shopping on employment and hours of work in the
retail industry: Evidence from Canada. European Economic Review, 49(8), 1953–1978.
https://doi.org/10.1016/j.euroecorev.2004.09.005
Tanguay, G. A., Vallge, L., Lanoie, P. (1995, July). Shopping Hours and Price Levels in the
Retailing Industry: A Theoretical and Empirical Analysis. Economic Inquiry, 33(3),
516–524. https://doi.org/10.1111/j.1465-7295.1995.tb01878.x
Vuković V., (2021), Što donosi zabrana rada nedjeljom?, Ekonomska analiza učinaka i
posljedica zabrane rada nedjeljom, Oraclum

43
PRILOG
IZVOD IZ NACRTA ZAKONA O UNUTRAŠNJOJ TRGOVINI
FBIH

44
45
46