Ante Vukasovié LIKOVI ISTAKNUTIH HRVATSKIH PEDAGOGA Zagreb, Skolske novine, 2015. Ante Vukasovié LikovI ISTAKNUTIH HRVATSKIH PEDAGOGA && 1929. godine, jedan je od najutjecajnijih hrvatskih pedagoga koji se intenzivno zala- ie za afirmaciju odgojne funkcije. Autor je opseznog broja bibliografskih jedinica i autorskih knjiga Knjiga Likovi istaknutih hrvatskih pe- dagoga vrijedna je pedagoska baitina us- mjerena na Zivote i odgojna djelovanja istaknutijih hrvatskih pedagoga u nacional- noj pedagoskoj povijesti od sredine 19. st. pa sve do 80-ih godina 20. st. Pedagozi autorova odabira jesu Ivan Filipovié, Vjeko- slav Ko&éevié, Stjepan Matigevié, Pavao Vuk -Pavlovié, Stjepan Pataki, Zlatko Pregrad i Pero Simlega, éiji su razliditi utjecaji i zaslu- ge vrijedan doprinos razvoju pedagogije u Hrvatsko}. Sadrzajno uokvirena u 251. stra- nicu, knjiga se sastoji od osam glavnih dije- lova oblikovanih u uvodnu raspravu o hr- vatsko} pedagoskoj baitini i sedam raspra- Sara Pejakovie ANTE VUKASOVIC:LIKOVI ISTAKNUTIH HRVATSKIH PEDAGOGA va posvecenih istaknutim hrvatskim peda- gozima. U uvodnom dijelu autor opisuje or- ganiziranje i pedago’ko samostalno usavr- Savanje hrvatskog utiteljstva i razvitak pe- dagogije u Hrvatskoj polovinom 19. st., po- sebice na Sveuiilistu u Zagrebu. Rezultat je takvih nastojanja i osnutak Hrvatskoga pe- dagogijsko-knjizevnog zbora (HPKZ) 1870. godine u Zagrebu, krovnog sredista svekoli- koga staleskoga i struéno-pedagoskoga vota hrvatskog utiteljstva pod vodstvom ,,oca hrvatskoga utiteljstva” Ivana Filipovi- €a. Nastavak i potetak 20. stoljeca kao raz- doblja burnih pedagoskih previranja, doba reformne pedagogije, osnutka Hrvatskog drustva za unapredenje uzgoja (1904.) s pedago’kim éasopisom Preporod (1905.), obiljezen je kritikom herbartovske Skole i promoviranjem nove reformne pedagogije. Najzasluzniji hrvatski pedagozi koji su djelo- vali u tom vremenu jesu spomenuti Ivan Filipovié i zagrebacki utitelj Vjekoslav Ko3- gevié. Druga skupina istaknutih pedagoga obuhvaéa one koji su zasluzni za razvoj pe- dagogije i njezinu samostalnost kao zna- nost 0 odgoju na Sveutiligtu u Zagrebu. To su Stjepan Matigevic, Pavao Vuk-Pavlovié, Stjepan Pataki, Zlatko Pregrad i Pero Simle- 8a, koji su svojom znanstvenom aktivnos na Sveuéili8tu u Zagrebu bili ujedno i zago- vornici ondagnjih suvremenih ideja, jaéa- njem teorijske pedagogijske misli u Hrvat- skoj, razvojem teorije odgoja i novih samo- stalnih odgojnih podruéja. U tom je kontek- stu otvorenje novovjekog modernog Sveu- éilista u Zagrebu 19. listopada 1874. ozna- dilo otvaranje pedagogije studentima Mud- roslovnog (kasnije Filozofskog) fakulteta od samoga poéetka u funkciji osposobljavanja srednjoskolskih profesora. Prvi pedagogij- ski seminar na Filozofskom fakultetu os- novan je 1896. godine sa svrhom da na te- meljima znanstvene pedagogije i didaktike uvodi studente u praktiéan nastavni rad ji je osnivaé i predstojnik bio Duro Arnold, a nakon njega i Stjepan Matigevié. Vaina je godina za pedagogiju na Sveutilitu u Za- grebu 1928., obiljeZena promjenama koje omoguéuju osposobljavanje posebnog pro- fila strugnjaka - diplomiranih pedagoga. Ti- me je pedagogija dobila sveucilisnu samo- 291PRIKAZ stalnost i mogu¢nost studija pedagogije u Hrvatskoj. Takvo stanje potrajalo je sve do potetka Drugog svjetskog rata, a kasnije sveucilisna pedagogija dozivijava jos veci procvat uz reorganizaciju dolaskom nove vlasti nakon Drugog svjetskog rata. Obnova i razvitak Skolstva u to doba te uvodenje Skolskog pedagoga uvjetuju potrebu struc- nih osoba u skolama, a studij pedagogije postaje masovan, nastavna i znanstvena pedagoska djelatnost dozivijavaju procvat, dolazi do otvaranja novih sveutiliéta, filo- cofskih fakulleta i odsjeka za pedagogiju u Rijeci, Splitu, Osijeku i Zadru. Autor iznosi hrvatsku snaznu, pozi- tivnu vrijednosno-pedagogijsku i odgojnu baitinu koja se afirmirala izmedu dvaju syjetskih ratova, oslanjajuci se na vrela filo- zofijske, kulturne i vrijednosne pedagogije. Poziva éitatelja na razmisljanje 0 pedagos- kim stavovima istaknutih pedagoga s nag- laskom na vrijednosno-odgojnoj_bastini, kulturnoj i moralnoj tradiciji hrvatskoga na- roda i na djelovanje koje se moze pojmov- no odrediti kao “duhovna obnova i moral- na preobrazba”. Rad se nastavija opisom Zivota Ivana Filipoviéa, istaknutog pedagoga i “oca h vatskog utiteljstva”. Idejno ilirac, koji ratuje za hrvatski narod od 1848. godine, hrvat- skome narodu posveCcuje domoljubne pje- sme. Objava njegove pjesme Domoljubna utjeha, kojom poziva na otpor protiv tudina i nasilja, bila je razlogom njegovu utamni Eenju 50-ih godina 19. stoljeéa. Svoj je votni poziv odabrao ne toliko iz Zelje nego iz domoljublja, organizirajuci hrvatsko uci- teljstvo s ciljem podizanja svijesti o duhov- nom i nacionalnom oslobodenju hrvatsko- ga naroda od germanske i madarske domi- nacije. Osnivaé je prve utiteljske organiza- cije Utiteljske zadruge 1865. godine u Zag- rebu, koja je svojim djelovanjem donijela prvi zakon o &kolstvu (1874.) u doba bana ivana Maiuranica. Ipak, najvainija zasluga Ivanu Filipoviéu pripada za osnivanje Hr- vatsko- pedagogijsko-knjizevnoga _zbora (1870.) kao sredista struénog i staleskog zi- vota hrvatskog uéiteljstva. Svojim angazma nom u izdavanju pedagoske i struéne litera- ture, literature za djecu i mladez te naklad- niStvom pedagoske literature postavija te- 292 melje zasnivanju i dalinjem unaprjedenju pedagoske knjizevnosti, puckog utiteljstva i narodne kole. Filipovié je bio pokretat, or- ganizator i voditelj opcih hrvatskih ucitelj- skih skupstina (Zagreb, 1871., Petrinja, 1874., Osijek, 1878.), kao i jedan od osni- vata Hrvatskog utiteljskog doma (1889.). Njegovi mnogobrojni radovi angaiirani su pouéno, odgojno, prosvjetno, moralno, sta- le8ko-utiteljski s naglaskom na uéiteljskom pozivu i domoljublju kao izvoristem svakog njegova pisanog izritaja. Ante Vukasovié pusebno istice njegove uljecajnije pedago- Bijske radove Ustav pucke skole u trojedinoj kraljevini (Zagreb, 1865.) i Becke pedago- gijske slike (Zagreb, 1870.). Drugo poglavije prikazuje rad Vjeko- slava Koséevica, ucitelja, pedagoga, pisca, knjizevnika, reformatora i organizatora 3kolstva i uditeljstva. Svoja Zivotna nastoja- nja posvetio je napretku hrvatskog kol- stva, obogativanju struéne i pedagoske lite- rature duboko ukorijenjene u Zivot hrvat- skoga naroda, obitelji, skole, ucitelja i uze- niika. Njegovim je angaZmanom u Zagrebu 1904. godine organizirano Hrvatsko dru- &tvo za unapredivanje uzgoja s ciljem reor- ganizacije stare intelektualisticke Herbart- Ziller-Rein-Basariéekove pedagogije i una- priedenja odgoja. Naime, Koéevic je stao na stranu modernijih reformnih i pedago- 3kih koncepcija kakve se tada pojavijuju u Europi. Naroéito je isticao vainost umjet- nosti u odgoju te je Drustvo nastojalo ici ukorak s razvojem estetskog kod mladeti (koncerti, izlozbe predstave i sl.) Kako bi se postigli ideali modernog odgoja, Hrvatsko drustvo za unaprjedivanje odgoja pokre¢e svoje glasilo 1901. godine, asopis Prepo- rod. Pod Koséevicéevim urednistvom, éaso- pis vrlo dosljedno i organizirano Siri najna- prednije ideje reformne pedagogije, ruSeci time stabilnost herbartovskog intelektuali- sti¢kog ugenja, podupiruci tako razvitak kreativnije pedagogijske teorije i prakse. Glavnim KoSéeviéevim djelima smatraju se Organizacija puckog skolstva i ucitelistva (Zagreb, 1909.), Slobodno risanje, sloboda u uzgoju, mede u_umjetnosti i metoda slobodnog risanja (Zagreb, 1910.), Skola s pomotu rada ili novovjeke ideje 0 reformi Skolstva i to: zabavista, osnovne (pucke),Sara Pejakovié ANTE VUKASOVIC:LIKOVI ISTAKNUTIH HRVATSKIH PEDAGOGA vide pucke (gradanske) i utiteliske skole (Zagreb, 1912.). Stiepanu Matiéevicu takoder pripa- da hvalevrijedno mjesto u ovoj knjizi. Kao sveutiligni profesor, ugledni znanstvenik, akademik, pedagogijski pisac i javni djelat- nik pridonio je znanstvenom statusu i auto- nomiji pedagogijske znanosti u Hrvatskoj. Smatra se jednim od pokretaéa i organiza- tora studija pedagogije u Zagrebu 1928 godine. Njegovo europsko filozofijsko, kul- turno, vrijednosno, krS¢ansko usmjerenje bilo je glavnim razlogom njegova degradi ranja u komunisti¢koj Jugoslaviji, no Mati Eevie i dalje slovi kao glavni autor hrvatske pedagogije izmedu dvaju svjetskih ratova. Postavio je temelje pedagoske izobrazbe srednjoskolskih profesora i studija pedago- gije u Hrvatskoj. Autor knjige smatra da Stjepan Matigevié zavreduje reafirmaciju i revitalizaciju svojega pedagogijskog stvara- la8tva. Njegov doprinos istrazivanju funda- mentalnih problema pedagogijske znanosti u Hrvata, pitanja njezine znanstvene samo- stalnosti, odredenja podrugja i predmeta prougavanja, metodologije, stvaralatkog potencijala i karaktera te afirmacije kao znanosti vrlo su poticajni za promisljanje o teorijskoj poziciji pedagogije i u danasnje doba. Ipak, trajnom je odlikom njegova pe- dagogijskog uzenja vrijednosno usmjerenje odgoja i znanosti o odgoju koje kao takvo treba oslonac i putokaz svekolikim da- naénjim odgojnim nastojanjima. Istaknuta su djela S. Matigevica Nauk o didakti¢koj artikulaciji i novija psihologija misljenja (Za- greb, 1921.), K problematici funkcije odga- Janja i jedne nauke o njoj (Zagreb, 1934.), Pojam rada ili aktivnosti u radnoj Skoli (Za- greb, 1934.), Priroda, kultura i odgoj (Za- greb, 1935.). U plejadi zasluznih filozofa, koji su se teorijski i praktiéno bavili odgojnim pita- njima, pokazivali afinitet za razmatranje filozofskih dilema, postignuca i spoznaja, ugledno mjesto zauzima Pavao Vuk-Pavio- vig. On pregledno i jasno izlaze smisao i znagenje odgojne djelatnosti u zivotu éov- jeka kao pojedinca i Ijudske zajednice kao Gjeline. Razmatra svrhu i zadace odgoja, analizira odgojni akt, din ili proces i poka- zuje njegovu slozenost i univerzalnost. Upozorio je na temelina obiljezja odgoja kao 3to su svrhovitost, vrijednosna uteme- Ijenost i teinja prema buduénosti. Istaknuo Je speciticnost odgojne funkcije i nuznost slobodnog djelovanja u odgoju i skoli. S mnogo Ijubavi razradio je pitanja pedago- 8kog odnosa, obazrivosti i prijeko potrebne Ijubavi u odgojnoj djelatnosti. Nije zanema- rio pitanje pedagoskog autoriteta i slobode odgajanika, kao ni pitanje medusobnog od- nosa pedagogijske teorije | odgojne prakse. Svojim djelovanjem u duhu filozofijske, kul- lurne i vrijednusne pedagogije obogativ je hrvatsku pedagosku baitinu jednom cjelo- vitom, povijesno, filozofski, znanstveno i vrijednosno utemeljenom teorijom odgoja. Zapazena djela Vuk-Pavloviéa jesu Licnost i odgoj (Zagreb, 1932.), Stvaralacki lik Bure Arnolda (Zagreb, 1934), Kulturna svijest, Znanje i obrazovanost (Skopje, 1960.). Stjepan Pataki zauzeo je zapaeno mjesto u knjizi Ante Vukasovi¢a. Uloga ug- lednog sveutilignog profesora, pedago; skog pisca, kulturnog i javnog djelatnika omogutila mu je jedno od prvih mjesta medu hrvatskim pedagogijskim teoreti¢a- rima te je uz Stjepana Matievica i Pavia Vuk-Pavioviéa vrlo zapazeni predstavnik kulturne pedagogije u Hrvatskoj izmedu dvaju svjetskih ratova. Utemeljitelj je Peda- goskog instituta Filozofskog fakulteta u Zagrebu (1946.). Epitet plodnoga pedago- Biiskog pisca i uglednog predstavnika smje- ra kulturne pedagogije u Hrvatskoj omogu- éila su mu pitanja kojima se bavio: pedago- Bijska teleologija i aksiologija, samostalnost pedagogijske znanosti, fenomen odgoja, teorija i praksa odgoja te brojne rasprave i knjige pisane u duhu kulturne, filozofijske i vrijednosne pedagogije. Ukupnost njegova djelovanja vrijedan je izvor za prougavanje nage pedagogijsko-vrijednosne baitine. Ra- zmatranja 0 pedagogijskoj teleologiji (Za- greb, 1928.), Pedagogijska nauka i problem odgojne funkcije (Zagreb, 1936.), Uvod u opéu pedagogiju (Zagreb, 1948.), Opa pe- dagogija (Zagreb, 1951.) smatraju se nje- govim glavnim djelima Hrvatski pedagog, sveuiiligni profe sor i kulturni djelatnik Zlatko Pregrad dao je golemi doprinos hrvatskoj pedagogiji i s pravom zasluZuje poglavije u ovoj raspravi. 293PRIKAZ Studirao je filozofiju, pedagogiju, psiholo- giju, povijest umjetnosti i slavenske jezike u Zagrebu, Betu i Berlinu. Djelovao je kao srednjoskolski protesor, protesor Likovne akademije, sveutiligni profesor pedagogije Filozofskog fakulteta u Zagrebu, ali | kao dekan i prodekan fakulteta. U knjizi se autor dotige glavnih podrugja njegova prougavanja i rada na Sveudiligtu u Za- grebu: estetski odgoj, obiteljski odgoj i obiteliska pedagogija, pred&kolski odgoj i predskolska pedagogija, pedagogija slobod- hog vremena i pedagosko usposobljavanie nastavnika. Bibliografija ovog plodnog pe- dagogijskog pisca bogata je, a posebno se istige: O postojanju odgojnih ciljeva s ob- zirom na zadatke srednje skole, doktorska disertacija (Zagreb, 1929.), Estetski odgoj (Zagreb, 1968.), Misli 0 porodiénom odgoju (Zagreb, 1974.). Posljednje poglavije knjige pripada sveutilisnom profesoru, pedagogijskom piscu, didaktiéaru, metoditaru, angazira- nom afirmatoru odgojne funkcije skole, kulturnom i javnom djelatniku Peri Simlesi. Bio je utitelj putke skole, profesor utitelj- ske Skole i sveutiligni profesor na Odsjeku za pedagogiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 1946. do umirovijenja 1975. godine. Svojim radom u podrugju didaktike i metodike stekao je ugled najistaknutijeg hrvatskog didaktigara i vrsna metodi¢ara. Opus njegovih znanstvenih i struénih jec nica broji oko 180 bibliografskih jedinica 294 medu Kojima su posebne znagajni Uzroci formalizama u znanju uéenika, doktorska disertacija (Zagreb, 1951.), Metodika ele- ‘mentarne nastave sa suradnicima (Zagreb, 1957.), Suvremena nastava (Zagreb, 1965.), Na putu reformirane skole (Zagreb, 1977.), Izabrana djela (Osijek, 1980.). Zakljuéne autorove misli usmjerene su prema idejama o promjenama u svoj korijenima, vrijednosnoj odgojnoj bastini i moralnoj tradiciji. U tom se kontekstu autor koristi povijesnom kulturnom basti- nom i najistaknutijom plejadom hrvatskih pedagogijskih autoriteta. Odgojna preobra- zba danasnjice kojoj tedi Vukasovié mora biti imperativ sveukupne drustveno-moral- ne preobrazbe gdje je odgojni imperativ zastita mladeZi i reafirmacija odgoja, vri- jednosti i same odgojne funkcije, Stoga ovaj literarni muzej baStine hrvatske peda- gogije daje iznimno znatajan doprinos autorovim nastojanjima, ali je i vazan prilog povijesti hrvatskoga skolstva i nacionalne pedagogije. Knjigu svakako mozemo prepo- rutiti studentima pedagogije, uditeljskih, odgajateljskih studija i svima drugima s podrugja odgoja i obrazovanja. Sara Pejakovié, asistentica iste J. J. Strossmayera u Osijeku Filozofski fakultet Odsjek za pedagogiju