Prva ramazanska hutba: Ramazan mjesec spokoja, reda i harmonije

Gradska džamija u Konjicu, 5. ramazan 1445. h.g / 15. mart 2024.

Allahu se zahvaljujemo, od Njega pomoć i oprost tražimo. Njemu se utječemo od
poroka i ružnih djela naših. Svjedočimo da je samo Allah Bog i da je Muhammed
Njegov rob i Njegov poslanik. On ga je, uistinu, poslao svjetovima da radosnu
vijest donese i da opomene prije isteka zemaljskog vremena.
Onaj ko se pokorava Allahu i Njegovom Poslaniku na pravom je putu. Onaj koji
se Njemu i Njegovom Poslaniku ne pokorava, u velikoj je zabludi.
Molimo Allaha da nas ubroji među odane robove, koji se trude da čine ono s čime
je On zadovoljan i čuvaju se Njegove srdžbe. Amin.
Draga braćo,
Iznimna je blagodat dočekati još jedan mubarek mjesec ramazan. Dragome Bogu
trebamo biti srčano zahvalni da imamo ovo posebno ramazansko vrijeme, a to je
velika privilegija i prilika koja se treba iskoristiti. Naš voljeni Poslanik
Muhammmed, a.s. navješćujući dolazak mubarek ramazana ashabima bi ovako
kazivao:

‫اب فِ ِيه‬ ُّ َ‫ َوُُت‬،َ‫ فَتَ ْن ِزُل ال هر ْْحَة‬، ]‫اَّللُ [فِ ِيه‬

ُ ‫ َويُ ْستَ َج‬،‫ط ا ْْلَطَ َاي‬ ‫ فِ ِيه َخ ْْيٌ يُغَ ِشي ُك ُم ه‬،‫ضا ُن َش ْه ُر بََرَك ٍة‬
َ ‫أَ ََت ُك ْم َرَم‬
ِ ‫ فَِإ هن الش‬،‫اَّلل ِمن أَنْ ُف ِس ُكم خْيا‬ ِ ِ ِ
‫هق هي َم ْن‬ ًْ َ ْ ْ َ‫ فَأ َُروا ه‬،ُ‫ َويُبَاهي بِ ُك ْم َم ََلئ َكتَه‬،‫اَّللُ إِ ََل تَنَافُس ُك ْم‬
‫ فَيَ ْنظُُر ه‬،ُ‫ُّعاء‬
َ ‫الد‬
‫اَّللِ َعهز َو َج هل‬
‫ُح ِرَم فِ ِيه َر ْْحَةَ ه‬

“Došao vam je ramazan. To je mjesec Allahovog blagoslova. Allah vas u njemu

čuva, spušta vam svoju milost, briše vam grijehe i uslišava dove. Allah vidi kako
se u njemu takmičite u dobru, i ponosi se s vama pred melekima. Dajte sve od
sebe da kod vas Allah vidi samo dobro! Zaista je nesrećan onaj kome bude
uskraćena Allahova milost u ovome mjesecu!” 1

1
Taberani (El-) Sulejman bin Ahmed bin Ejjub Ebu-l-Kasim, Musnedu-š-šamijin, Mu'essetu-r-risaleti, Bejrut,
1984, III, 271.

1
Svevišnji Gospodar svakom čovjeku dao je potrebne razumske i emocionalne
mogućnosti da teži ostvarenju najljepšeg sklada i harmonije unutar sebe.
Manifestacija najljepšeg sklada očituje se u njegovom ponašanju, postupanju i
moralnim vrlinama koje bi ga morale krasiti. Svevišnji u Kur’anu Časnom kazuje:

‫َح َس ِن تَ ْق ِو ٍي‬
ْ ‫نسا َن ِِف أ‬ ِ ِ ‫ني َوَه َذا الْبَ لَ ِد األ َِم‬ِِ
َ ‫َوطُوِر سين‬ ِ ُ‫ني وال هزي ت‬
ْ َ ِ ‫َوالت‬
ِ
َ ‫لََق ْد َخلَ ْقنَا اإل‬ ‫ني‬ ‫ون‬

‫ني‬ِِ
َ ‫َس َف َل َسافل‬
ْ ‫ُثُه َرَد ْد ََنهُ أ‬
Tako Mi smokve i masline, i gore Sinajske kad stvorimo čovjeka, najljepšeg
je sklada, ali ga potom vratimo do potpunog pada, osim onih koji vjeruju i
na dobru djeluju, i njima pripada vječita nagrada. Pa zašto onda poričeš i
dalje Sud Božiji, zar Bog nije sudac najbolji?! ( Et-Tin, 4-5.)
Najljepši sklad o kojemu je riječ u ovom kur’anskom tekstu nije vanjski lik,
izgled čovjeka, jer je svaki čovjek stvoren jedinstvenim i unikatnim, dakle u
lijepom pojavnom obliku. Ovdje je riječ o unutrašnjoj ljepoti koja se u duši
razvija i moralnom postupanju koje se bazira na tome.
Allahov Poslanik, a.s. govorio bi:

‫ َوأ َْع َمالِ ُك ْم‬، ‫ َولَ ِك ْن يَْنظُُر إِ ََل قُلُوبِ ُك ْم‬، ‫ َوأ َْم َوالِ ُك ْم‬، ‫ص َوِرُك ْم‬
ُ ‫اَّللَ ََل يَْنظُُر إِ ََل‬
‫إِ هن ه‬

”Allah doista ne gleda u vaš izgled i imetak, već gleda ono što je u vašim srcima
i vaša djela.“ 2

Primarna zadaća čovjeka je raditi na sebi, na svojoj nutrini, upravo da bi u svojoj

duši održao sklad, red i poredak. Nered u duši čovjeka, rezultira neprihvatljivim
oblicima ponašanja koji se odražavaju negativno na međuljudske odnose,
porodičnu harmoniju i dosljedno ispunjavanje preuzetih obaveza i dužnosti. Islam
je vjera sklada, reda, preciznosti i discipline. Od muslimana se traži da u ličnom,
porodičnom i društvenom životu svjedoči te vrijednosti.

2
Kušejri (El-) Muslim b. Hadždžadž, Muslimova zbirka hadisa s komentarom, Islamski pedagoški fakultet
Univerziteta u Zenici, Zenica - N.Pazar, 2015, VII, 546.

2
Ne može biti raskoraka između prakse i teorije, između govora o vjeri i praktične
vjere koja se ogleda u dosljednom življenju tih vrlinā (vrijednosti). Od
neprocjenjivog značaja u našoj vjeri jeste ibadet posta, ali i svi drugi ramazanski
ibadeti koji nam pomažu da uspostavimo red, poredak i disciplinu nad samima
sobom. Ramazan nam upravo dolazi da unese mir, red i spokoj, da pravilno
sagledavamo prioritete u životu, da se ne bavimo nevažnim temama i stvarima
koje nam oduzimaju dragocjenu energiju i vrijeme. Ramazan nam daje snagu da
se oslobodimo dunjalučkih okova i stega, raznih prohtjeva i zahtjeva, koji su
odveć opteretili sve pore našeg života, pa nas sputavaju da dalje vidimo i da
težimo smislenom i sadržajnom životu. Ramazan nam pomaže da pobijedimo
prazninu, beznadežnost i ravnodušnost što uveliko vladaju našim životima u
ostalim mjesecima godine. A to jesu slabosti i neprihvatljiva unutrašnja stanja
duše koja treba liječiti.
Ramazan nas izgrađuje, čuva i čini boljima. U nama razvija osjećaj odgovornosti
i to na svakom životnom nivou (ličnom, porodičnom, prijateljskom, društvenom).
Jedinstvena ramazanska škola nudi nam priliku da u njoj iznova učimo i
raspoznajemo bitno od nebitnog, vječno od prolaznog, opće i univerzalno nad
onim ličnim i pojedinačnim…
Draga braćo,
Ramazan je mjesec posebne Božije milosti i blagoslova. Dragocjeno je to vrijeme
koje nas čini drukčijima, jer u njemu kušamo berićetne i ljekovite plodove čiste
duhovnosti. Svaki trenutak ramazanski treba da nam je važan, i to ne smijemo
smetnuti s uma. Zato treba s punom prisutnošću našega bića da se unosimo u
izvršavanje svih ramazanskih ibadeta, suštinski, a ne formalistički. Ne bi trebalo
da nam pažnju odvlače nebitni sadržaji koji se u virtualnom svijetu smjenjuju
svakoga trena. Ništa nećemo izgubiti propustimo li takvih sadržaja na hiljade, ali
ćemo izgubiti jako puno propustimo li da se unesemo svim svojim bićem u svaki
tren mubarek mjeseca ramazana. Mala i jednostavna djela život čine vrijednim i
lijepim.

3
Moramo cijeniti vrijednost života, jednoga života koji se živi, kratkoće vremena
koje imamo na raspolaganju i koje se više nikada neće vratiti. Protokom svakoga
dana našeg života, iscurio je jedan dio našeg zemaljskog postojanja. Prolaskom
mubarek mjeseca ramazana odlazi nepovratno vrijednost jednog svetog i
blagoslovljenog vremena u našim životima. Ko zna hoće li biti sudbine da
dočekamo drugi!

Naše vrijeme je ovo danas, ovo koje imamo i koje živimo danas, a životne prilike
su nam nekad nasmiješene, a drugi put namrštene. Stoga tu nema odugovlačenja
i iščekivanja, moje i tvoje danas je tu, pred nama i u nama, i do nas je hoćemo li
činiti da bude više lijepog ophođenja i pažnje među nama, hoće li biti više
aktivnog sudjelovanja u javnom i općem dobru, hoće li biti težnje da u našim
kućama, porodicama i džematima bude više reda, rada, vjerske živosti i
aktivizma.

Ramazan nas usmjerava jedne prema drugima, brojni ibadeti ramazana

kolektivne su naravi (teravije, mukabele, iftari, pa i izdvajanje sadekatu-l-fitra i
zekata iako je individualni ibadet on ima kolektivni značaj). Zato jeste ramazan
prilika da se okrenemo jedni drugima, istinski, u tome će biti višestruka korist i
efekat. Otuđenje koje je postalo sveprisutnije među nama ne vodi dobru.
Individualizam, odnosno da čovjek vidi samoga sebe i samo svoje potrebe i
prohtjeve stran je našem življenju vjere i Poslanikove prakse.

Vjera se živi i ostvaruje u punoj interakciji s onim drugim, s bratom muslimanom

i sestrom muslimankom, odn. sa svakim čovjekom koji je tu oko nas. Iskoristimo
ramazan da u tom smjeru upravimo svoj vlastiti život. Kako ćemo realizovati
važne projekte od općeg interesa i značaja ukoliko ne primjenimo ove principe. I
zato jeste Ramazan prilika i za razgovor i za dogovor, i za inicijativu i za korisna
pregnuća. Dajmo sve od sebe da budemo korisni članovi Zajednice, da se
uvezujemo i činimo djelā kojima ćemo doprinijeti napretku džemata, ali će to i
nas sâme obogatiti i ispuniti.

4
Cijenjena braćo,
Tema koja je u fokusu naše pažnje i istrajavanja proteklih mjeseci i godina, jeste
Lakišića vakuf –harem u centru Mostara. Pitanje je to koje ima izniman interes
za budućnost našeg naroda u Mostaru, kao duhovnom, kulturnom i političkom
centru Hercegovine. Naše istrajavanje u borbi za jednakopravnost i slobodu,
pitanje je historije, budućnosti i dostojanstva nas muslimana Bošnjaka u ovom
Gradu, gdje ne možemo i nemamo kud dalje uzmicati. Ova stvar se ne tiče samo
Islamske zajednice i to bi trebalo biti sasvim jasno svim ljudima, posebno onima
koji imaju važne društvene uloge i dužnosti. I na ovom pitanju potrebna nam je
ramazanska sloga i zajedništvo.

Bože, Ti si moj Gospodar! Nema drugog boga osim Tebe! Ti si mene stvorio i ja
sam Tvoj rob. Ja nastojim da budem ustrajan na onoj riječi i obećanju koje sam
Ti dao. Utječem se Tebi od zla svojih djela. Priznajem Tvoje blagodati i nimete
koje si mi dao. Priznajem pred Tobom grijehe svoje. Pa, ja Rabbi, Ti meni moje
grijehe oprosti, jer grijehe niko ne može oprostiti, osim Ti. Amīn.