KLINIČKA DRUGI KOLOKVIJ

(uključuje fun facts iz knjige i za one koji žele znati više jer je meni to fora :) )

1.SOMATOFORMNI I DISOCIJATIVNI POREMEĆAJI

SOMATOFORMNI POREMEĆAJI
→problemi koji izgledaju medicinski ali su zapravo psihosocijalno uzrokovani /
psihološki poremećaji maskirani kao medicinski
→pacijenti NE ŽELE SVJESNO proizvoditi simptome, vjeruju da su medicinski

VRSTE: histerični i preokupacijski

HISTERIČNI S.P.
→konverzivni
→somatizacijski
→perzistirajući somatoformni bolni poremećaj

KONVERZIVNI
→conversion nečega (psihosocijalnog konflikta, potrebe, anksioznosti, sjećanja, traume
itd.) u nešto (dramatične fizičke simptome, utječu na motorno i senzorno
funkcioniranje, ALI ništa što možemo dijagnosticirati) npr. Žena razvija vrtoglavice
svaki dan u vrijeme kad nasilan muž dolazi kući → potreba za bijegom od muža
→gubitak osjeta, sljepoća, gluhoća, paraliza, napadaji
FACTS:
● Počinju između kasnog djetinjstva i rane odrasle dobi
● 2:1 ž:m
● Naglo počinju, u vremenima stresa
● Traju tjednima
● 5 od 1000 osoba
→pogađa osobe koje su više susceptibilne hipnotičkim procedurama

SOMATIZACIJSKI (Briquetov sindrom)

→više medicinskih stanja bez organske baze koja MORAJU uključivati: više
simptoma boli, gastrointestinale simptome, seksualni simptom i neurološki
simptom npr. Žena koja ima intenzivne bolove u mišićima i zglobovima, probavne
smetnje, neplodna je i ima vrtoglavice bez ikakvog reda i jasnog medicinskog uzroka i
to traje 20,30 godina
FACTS:
● Traje više godina
● 0.2-2% svih ž u SAD, manje od 0.2% m
● Prenosi se obiteljski, 20% bliskih ž rođaka pacijenata ga razvije
 ● Počinje između adolescencije i rane odrasle dobi

Koja je razlika?
Konverzivni poremećaj uključuje konverziju potrebe ili konflikta u fizičke simptome,
naravno podsvjesno i uključuje kontrolabilne aspekte središnjeg živčanog sustava
(npr.sljepoća), dok somatizacijski poremećaj predstavlja teži i dugotrajniji oblik
pretvaranja psihičkog u fizičko te je uzrok manje jasan.

PERZISTIRAJUĆI SOMATOFORMNI BOLNI POREMEĆAJ (pain disorder associated

with psychological factors u knjizi)
→kad psihosocijalni faktori igraju centralnu ulogu u razvitku, težini i nastavku boli
→razlikuje se od drugih s.p. tako što ovdje bol igra centralnu ulogu
FACTS:
● Počinje u bilokojoj dobi
● ž>m
● Često nakon bolesti ili nesreće koja je uzrokovala pravu bol

FUN FACTS
● Glove anesthesia: u ruci imamo 2 živca, ulnarni (mali prst i prstenjak) i radijalni
(ostali prsti), kad izgubimo osjet u cijeloj šaci doživljavamo glove anesteziju i to je
simptom konverzije, razlog tomu je što kod pravog oštećenja živaca gubimo osjet
u jednom od dva područja ovih živaca, s obzirom na onaj koji smo oštetili
● Psovanje smanjuje osjet boli ali samo za ljudi koji ne psuju inače

Kako razlikujemo konverziju od medicinskog stanja?

→ukratko kad šteta ne odgovara ozlijedi ili ozlijede nema, npr.glove anestezija ili
paraplegija bez atrofije mišića

Kako razlikujemo konverziju od izmišljanja?

→ postoji tzv. Umišljeni poremećaj, kolokvijalno fejkanje, ovo NIJE konverzivni s.p.

UMIŠLJENI POREMEĆAJ (nije somatoformni poremećaj i zato nije u podjeli nego je

odvojen)
→pacijent je dobro istražio i zna sve o bolesti, potajno uzima lijekove kako bi stvorio
simptome
→ekstremni oblik ovog je munchausen sindrom.

MUNCHAUSEN i MUNCHAUSEN BY PROXY

→ekstremni i dugotrajni oblik umišljenog poremećaja
→by proxy: uzrokovanje istog u drugoj osobi, najčešće roditelj (majka) u djetetu
Za one koji žele znati više: profil munch mame: emocionalno needy i nezrela, traži
pozornost i pohvalu, nema socijalne potpore izvan medicinskog sistema, često imaju
medicinsku pozadinu, poriču svoje radnje bez obzira na dokaze, smatra se zločinom ne
bolesti

PREOKUPACIJSKI S.P.
→hipohondrija
→tjelesna dismorfija

Koja je razlika od histeričnih s.p.?

Histerični zapravo osjećaju bolove i smetnje, preokupacijski samo imaju iskrivljenu
percepciju NORMALNIH tjelesnih senzacija i elemenata.

HIPOHONDRIJA
→nerealistična interpretacija tjelesnih simptoma kao ozbiljne bolesti
→neki prepoznaju da su reakcije pretjerane, ali samo neki
FACTS:
● Počinje u ranoj odrasloj dobi
● Otprilike jednako ž i m
● 1-5% populacije
● Simptomi rastu i padaju s godinama

TJELESNA DISMORFIJA
→duboka zabirnutost oko percipirane mane u izgledu ili prezentaciji
Razlika od poremećaja hranjenja: kod hranjenja je zabrinutost primarno oko težine i
izgleda tijela, kod dismorfije se može raditi o očima, nosu, mirisu itd.
FACTS:
● 30% ne izlazi iz kuće
● 22% pokuša suicid
● Počinje u adolescenciji
● 5% ljudi u SAD
● 1:1 ž:m

1.1.UZROCI S.P.

PSIHODINAMIKA
→HISTERIČNI predstavljaju konverziju podsvjesnih emocionalnih konflikata u fizičke
simptome
● Freud je skužio da je većina pacijenata s histeričnim poremećajima žene,
zaključio da se radi o Elektrinom kompleksu tijekom falusne faze (3-5godina).
Elektrin kompleks je Edip ali za žene, seksualna ljubav prema ocu i natjecanje za
 istu s majkom koji se prirodno razrješi s zdravim granicama, ako dođe do
pretjerane reakcije od roditelja s jakim kaznama dijete ulazi u ciklus seksualne
anksioznosti te ih podsvjesno sakriva od sebe kroz konverziju u fizičke simptome
● U moderno vrijeme smo odbacili Elektrin kompleks ali se držimo konverzije
konflikata iz djetinjstva i popratne tjeskobe u fizičko
● 2 mehanizma: primarna i sekundarna dobit
● Primarna dobit je razrješenje anksioznog konflikta kroz konverziju, a sekundarna
ljubav i pažnja te manjak odgovornosti od okoline

BIHEVIORIZAM
→fizički simptomi predstavljaju NAGRADU, isto kao sekundarna dobit kod
psihodinamike kombinirano s potkrepljenjem za pokazivanjem simptoma što ih ojačava
→Dokazi: s.p. češće se razvijaju u skladu s pravom bolesti koju ima član obitelji, češće su
kod ljudi koji poznaju tu bolesti

KOGNITIVIZAM
→HISTERIČNI poremećaji su oblik KOMUNIKACIJE emocija koje ne znamo prenijeti
→prihvatljiviji način za prikazivanje neprihvatljivih/ekstremnih emocija (bijes, očaj,
patnja itd)
→Dokaz: djeca koja imaju manje razvijenu verbalizaciju emocija češće konvertiraju
emocije

MULTIKULTI
→zašto bi somatizacija bila inferioran način nošenja s psihičkom boli?
→osobe u Južnoj Americi kao i imigranti iz J.Amerike češće somatiziraju i to je u toj
kulturi više prihvatljivo nego npr. Pričanje o tome/terapija

BIOLOGIJA
→ključna riječ: PLACEBO
→kad nešto očekujemo i duboko u to vjerujemo onda se u tijelu pokreću hormoni,
limfociti, endrofini i prirodne opioid substance, ukratko, možemo se sami izliječiti ali i
razboljeti (Witthoft i Hiller, 2010; Price et al., 2008)

1.2.TRETMAN
→psihoterapija je zadnja stvar koju ovi pacijenti traže

PREOKUPACIJSKI
→sličan tretman kao i anksiozni poremećaji, pogotovo OKP
→antidepresivi
→terapija izlaganjem i prevencija odgovora
→KBT
HISTERIČNI
→fokus na UZROK
→terapije uvidom, psihodinamske i lijekovi sve s ciljem dolaska do uzroka i podsvjesne
tjeskobe i konflikta koji pokreće cijeli poremećaj
→bihevioristi koriste izlaganje
→biologisti koriste anksiolitike i antidepresive
→pristup FIZIČKIM SIMPTOMIMA: sugestija, potkrepljivanje, suočavanje
● Sugestija: uvjeravanje ili hipnotiziranje u vjerovanje da će simptomi nestati
● Potkrepljivanje: mičemo nagrade za bolesno ponašanje, dodajemo za zdravo
● Suočavanje: kažemo im da njihovi simptomi nemaju medicinsku pozadinu
→ efektivnost: sugestija i potkrepljivanje>suočavanje
→konverzivni i perzistentna bol bolje odgovaraju na terapiju od somatizacijskog

FUN FACTS:
● Bolest studenta medicine/hipohondrijaza studenata medicine je fenomen kad
studentima medicine nastaju simptomi bolesti koju proučavaju, nisu ništa rekli o
psiholozima

1.3.DISOCIJATIVNI POREMEĆAJI
→promjene u PAMĆENJU i IDENTITETU bez fizičkog uzroka
→dio pamćenja i identiteta je DISOCIRAN odnosno ODVOJEN

VRSTE: disocijativna amnezija, disocijativna fuga, disocijativni poremećaj identiteta

(multiple osobnosti) +/- depersonalizacija (samo DSM IV)

DISOCIJATIVNA AMNEZIJA
→nemogućnost prisjećanja važnih, često neugodnih/traumatskih informacija o
vlastitom životu npr. Gubimo sjećanje dana između smrti voljene osobe i današnjeg
dana
→može biti: lokalizirana, generalizirana, kontinuirana, selektivna
1.Lokalizirana: gubimo sva sjećanja unutar perioda vremena skoro uvijek počevši s
bolnim događajem, primjer od gore
2.Generalizirana: lokalizirana+gubitak drugih događaja ranije u životu, npr.ne sjećamo
se dana između smrti i danas niti kad i kako smo ih upoznali
3.Selektivna: drugo najčešće nakon lokalizirane, sjećamo se nekih ali ne svih događaja
unutar perioda vremena npr.sjećamo se samo pogreba i ničeg i ranijeg primjera
4.Kontinuirana: sve do sad+zaboravljanje se nastavlja, npr. Prvi primjer i ne sjećamo se
niti kako se ja zovem i gdje sam

→period gubitka zovemo AMNESTIČKA EPIZODA tijekom koje ljudi lutaju i izgledaju
zbunjeno i već gube pamćenje, iako nisu svjesni
FACTS:
● Ne znamo učestalost
● Seksualno zlostavljanje i zlostavljanje u djetinjstvu je često triger

DISOCIJATIVNA FUGA
→gubitak pamćenja popraćen bježanjem na drugu lokaciju i gubitkom identiteta
→ljudi u fugi uspostave novi identitet, nove odnose, posao itd i NAGLO ZAVRŠE te se
sjećanje ubrzo vrati i često nema povratka fuge
FACTS:
● 0.2% populacije

DISOCIJATIVNI POREMEĆAJ IDENTITETA

→2+ distinktne osobnosti, odnosno SUBOSOBNOSTI ili ALTERI s posebnim
sjećanjima, ponašanjima, mislima i emocijama uz PRIMARNU OSOBNOST ili
DOMAĆINA
→tranzicija između osobnosi zove se SWITCHING i može biti dramatična
FACTS:
● Prva dijagnoza u kasnoj adolescenciji ili ranoj odrasloj dobi, simptomi počinju u
ranom djetinjstvu
● 3:1 ž:m
● Rezultat TEŠKOG zlostavljanja, primarno seksulanog u ranoj dobi
● U prosjeku ž imaju 15 subosobnosti, m 8
● Raste učestalost, vjv zbog bolje diferencijalne dijagnostike od psihotičnih
poremećaja i novih dijagnostičkih testova
→subosobnosti mogu imati 3 vrste odnosa: međusobno amnestički, međusobno
kognizantni (poznati), jednosmjerno amestički
1.međusobno amnestički: subosobnosti ne znaju jedne za drudge
2.međusobno kognizantni: znaju za druge, čuju se i komuniciraju
3.jednosmjerno amnestički: jedna zna za par drugih ali neke od njih ne za nju i tako kroz
sve varijacije, ovdje postoje SUSVJESNE OSOBNOSTI, to jest one koje se međusobno
poznaju ali tiho obzerviraju cijeli SISTEM (osoba sa svim osobnostima u cjelini),
ponekad dok je jedna osobnost aktivna druga se indirektno pokazuje kroz halucinacije
ili automatsko pisanje

Kako se subosobnosti razlikuju?

1.Identificirajući elementi: dob, spol, rasa, obiteljska povijest
2.Sposobnosti i preference: kod drugih disocijativnih poremećaja enciklopedičko znanje
nike oštećeno, kod DPI jest i to na način da različite subosobnosti znaju različite stvari i
imaju različite sposobnosti, npr. Različlit rukopis, ukus u hranu, prijatelji, jedna zna
vozit druga ne
3.Fiziološki odgovori: aktivnost AŽS se mijenja s osobnostima, znači krvni tlak, alergije
itd., ovo mjerimo EVOCIRANIM POTENCIJALIMA, odnosno uzorcima odgovora mozga
mjereno encefalografom, kod iste osobe uzorci koje ona proizvodi na iste podražaje su
posebni i konzistentni, kod DPI različite osobnosti proizvode različite uzorke i to
konzistentno, dakle ovi ljudi NE IZMIŠLJAJU

1.4. UZROCI

PSIHODINAMIKA
→ključna riječ: REPRESIJA, najosnovniji ego mehanizam
→obrana od tjeskobe i bolnih sjećanja supresijom u podsvjesno
→disocijativna amnezija i fuga su singularne epizode represije dok je DPI cijeli život
vrijedan represije
→teško traumatizirana djeca se boje opasnog svijeta u kojem žive i bježe od njega
pravljenjem da su druga osoba koja sve to gleda sigurno izdaleka+boje se impulsa jer
uče da su oni razlozi zlostavljanja
→PROBLEM:više je traume nego DPI i neki ljudi s DPI nemaju tešku traumu

BIHEVIORISTI
→disocijacija raste iz normalnih procesa kao zaboravljanje
→učimo se disocirati kroz operantno uvjetovanje, doživimo grozan događaj i
potkrepljujemo disocijaciju nagradom olakšanja
→PROBLEM: kako privremeni bijeg od bolnih sjećanja preraste u pervazivni poremećaj

UČENJE OVISNO O STANJU

→kad ljudi uče u nekom stanju bolje se dosjećaju u istom (učiš tužan sjetit ćeš se kad si
tužan)
→ovo uzrokuje razina POBUĐENOSTI, određena razina pobuđenosti uz sebe veže
zapamćene događaje, misli i vještine te kad neka situacija opet proizvede tu razinu
pobuđenosti one se “aktiviraju”
→ljudi koji će razviti disocijativne poremećaje imaju neobično rigidne i uske poveznice
stanja i pamćenja te je moguće da neke elemente vežu isključivo uz određena stanja,
stvarajući nove osobnosti

SAMOHIPNOZA
→hipnoza je stanje u kojem možemo ono što svjesno ne možemo, čak zaboraviti, to se
zove HIPNOTIČKA AMNEZIJA
→prema tome, ako je neki događaj toliko neugodan, možemo se svjesno ili podsvjesno
samohipnotizirati kako bismo se rješili traume i nelagode→ako se radi o dovoljno
dubokom gubitku sjećanja u samohipnozi, dolazi do disocijativne fuge
→DOKAZ: većina DPI razvija se od 4-6 godine, kad je susceptibility hipnozi na vrhuncu
→postoje stručnjaci koji vjeruju u ZAJEDNIČKE/UČESTALE SOCIJALNE I
KOGNITIVNE PROCESE, dakle, vjeruju da su osobe u stanju hipnoze jednostavno jako
motivirane i poslušne i obavljaju zadatke koji se od njih traže, ovi teoretičari (“common
process theorists”) drže da ljudi s disocijativnim poremećajima sebi daju moćne
sugestije da zaborave

1.5.TRETMAN
→disocijativna amnezija i fuga se manje više same razrješe i prema tome bolje
odgovaraju na tretman

DISOCIJATIVNA AMNEZIJA I FUGA

→psihodinamske, hipnotičke terapije i lijekovi
→psihodinamski i hipnotički procesi fokusiraju se na pronalaženje izgubljenih sjećanja,
a hipnoza leži na pretpostavki samohipnoze
→lijekovi: injekcije barbiturata kao natrijev amobarbital (Amytal) i natrijev
pentobarbital (Pentothal), zvani “serumi istine”, zapravo samo opuštaju i oslobađaju
inhibicije kako bi se osoba prisjetila događaja koji uzrokuju tjeskobu

DISOCIJATIVNI POREMEĆAJ IDENTITETA

→3 cilja: 1.prepoznavanje prirode njihovog poremećaja u cjelini, 2.vratiti rupe u
sjećanju i 3.integracija subosobnosti u jednu funkcionalnu ličnost
1.terapeut se veže s domaćinom i alterima i pokušava educirati sve njih o prirodi
poremećaja, nekad se alteri međusobno upoznaju hipnozom ili gledanjem videa drugih
osobnosti; grupna terapija za samoedukaciju; obiteljska za edukaciju bliskih osoba
2.psihodinamska terapija, hipnoterapija i lijekovi, ali djeluje jako sporo jer se neki alteri
suprostavljaju pogotovo onaj koji zauzme ulogu “zaštitnika”
3.integracija je kontinuirani proces prihvaćanja svih svojih osobnosti u jednu te
završetak tog procesa zovemo FUZIJA, nailazi se na velik otpor jer ovo znači smrt za
altere; psihodinamske, suportivne, kognitivne i terapije lijekovima + dodatna terapija
nakon fuzije kako bi se budući splitovi sprječili

DEPERSONALIZACIJA
→centralni simptom: trajne i ponavljajuće epizode promjene u samoiskustvu gdje nečije
mentalno funkcioniranje i/ili tijelo ima nerealan ili stran osjećaj; osjećaj odvojenosti od
tijela i plutanje iznad samog sebe (DOUBLING); dijelovi tijela su strani/manji/veći;
osjećaj kao da sanjaš ili da ti se vrti
→svjesni su da im je percepcija kriva, testiraju realitet = razlika od psihotičnih!
● Prati ju DEREALIZACIJA: osjećaj da je vanjski svijet, predmeti i ljudi stran,
neobičan, predmeti veći ili manji i ljudi nepoznati ili mrtvi

Razlika između prolazne depersonalizacije i poremećaja:

Prolazna: nakon traume, životne opasnosti, meditacije, putovanja, kod djece i traje
kratko te ljudi uspiju kompenzirati za distorziju i nastaviti funkcionirati
Poremećaj:trajni i ponavljajući simptomi, uzokuje distres i disfunkciju
FACTS:
● Adolescenti i mlade odrasle osobe, rijetko iznad 40
● Naglo nastupa, trigeri: ekstremni umor, fizička bol, intenzivni stres i tjeskoba,
oporavak od ovisnosti
● Često kod preživjelih iz prijetećih po život situacija
● Simptomi rastu i padaju ali su trajni
● Javlja se kod paničnog poremećaja, akutnog stresnog poremećaja i PTSPa
→nema jasnih teorija ni istraživanja i slabi biološki dokazi