Mogućnosti prevođenja kulturno-specifičnih elemenata

Činilo mi se metodološki učinkovitim pokušati grupirati sve moguće strategije primjenjive u

prijevodu KSE-a. Ova je klasifikacija također određena pokušajem podijele prema stupnju
međukulturalne manipulacije. Na taj ćemo način dobiti jedan pregled pomoću kojeg ćemo
brzo moći otkriti opću težnju prijevoda s obzirom na dva sukobljena zahtjeva o kojima smo
raspravljali na početku ovoga članka (prijevod mora biti vjerni prikaz izvornog teksta i tekst
koji je relevantan u ciljnome jeziku), što je možda najvažniji početni pristup kada želimo
otkriti koja je metoda prijevoda primijenjena u tekstu.
Kao i svaka kategorizacija svjesna stvarnosti, moja je namijenjena metodološkoj upotrebi, a
ne objektivnom opisivanju već navodno postojećih kategorija. Nedvojbeno će biti iznimnih
zamršenih primjera te slučajeva preklapanja koje ćemo morati zabilježiti kao takve. Ako je
takvih slučajeva mnogo, valjanost ovog niza prevoditeljskih strategija neće biti priznata.
Ovi se prevoditeljski postupci mogu kombinirati – te se ustvari kombiniraju – i nije
neuobičajeno da jedan prevoditelj koristi različite strategije za rješavanje potencijalnog
identičnog KSE-a u istom ciljnom tekstu. No, s jedne strane, postoji mnogo tekstualnih
čimbenika koji imaju presudni utjecaj na odabir strategije u svakom slučaju. S druge strane,
učestalost odabranih strategija je relevantan i reprezentativan element, dok će iznimke
djelovati kao modificirajući čimbenici čija se važnost mora prosuđivati s obzirom na njezinu
relevantnost i ponavljanje u različitim ciljnim tekstovima.
Pokušat ću objasniti različite kategorije i dodati primjere prijevoda stvarnih tekstova s
engleskog na španjolski, s posebnim naglaskom na tri prijevoda Malteškog sokola D.
Hammetta. Prvo ću staviti izvornik na engleski, zatim španjolski prijevod i na kraju ponoviti
doslovan prijevod na engleski, sve dok ne postignem puko ponavljanje ili malu varijaciju.
Ova ljestvica prevoditeljskih strategija, od najnižeg do najvišeg stupnja međukulturalne
manipulacije, podijeljen je u dvije glavne skupine odvojene s obzirom na svoju
konzervativnu ili supstitucijsku prirodu, odnosno uzimajući u obzir očuvanje ili zamjenu
izvorne(ih) reference(i) drugom(im) referencom(ama) srodnijoj(ima) kulturi primateljici.

Ortografska adaptacija
Ova strategija uključuje postupke poput transkripcije i transliteracije, koji se prvenstveno
koriste kada je izvorna referenca napisana pismom kojim se ciljni čitatelji ne koriste. Kod
prijevoda s engleskog na španjolski, ova je strategija bila relativno česta sve do 50-ih godina ,
dok danas postoji evidentna sklonost što većem očuvanju engleskih oblika kada ih ne želimo
izraziti već postojećim španjolskim prijevodima. Ovaj je postupak danas uglavnom
namijenjen integraciji referenca trećih kultura (ruski nazivi u engleskim djelima itd.) te
prijevodu “pogrešno napisanih” španjolskih riječi u engleskim tekstovima.
Na taj način u prijevodu Malteškog sokola Casasa Ganceda (1933.), Rus, po imenu Kemidov
na engleskom, postaje Kemidof, dok Calleja (1969.) transkribira "Jose", ime u posveti
(skraćeno od "Josephine", imena Hamettove prijateljice), kao "José", zamijenivši ga
vjerojatno s ovim španjolskim muškim imenom i, u oba slučaja, pokušavajući ga ispraviti, što
je jedna od najraširenijih prijevodnih normi.

Potpuna univerzalizacija
Situacija je u osnovi identična prethodnoj, ali prevoditelj ili ne može pronaći poznatiji KSE
ili radije uklanja sve strane konotacije te odabire neutralnu referencu za svoje čitatelje. [
corned beef → lonchas de jamón →slices of ham; a Chesterfield → un sofa → a sofa].

Naturalizacija
Prevoditelj odlučuje unijeti KSE u intertekstualni korpus koji se smatra specifičnim za
kulturu ciljnog jezika. Ova se strategija danas rijetko koristi u književnosti (s jasnom
iznimkom dječje književnosti, koja je također počinje odbacivati). [Dollar → duro
(denominacija valute koja se još uvijek koristi u Španjolskoj); Brigid →Brígida]
Ovdje je također interesantno spomenuti kako ću uzimati u obzir da povijesne osobe s
unaprijed utvrđenim španjolskim prijevodima (primjerice, Queen Elizabeth → la reina Isabel)
nisu slučajevi naturalizacije, već lingvističkog (ne kulturalnog) prijevoda, budući da niti
jedan španjolski čitatelj ne bi smatrao da te varijante uključuju neku vrstu kulturalne zamjene
s obzirom na to da se ime još uvijek smatra dijelom kulture izvornog jezika (osoba je još
uvijek dio engleske kulture, čak i ako je izražena španjolskim nazivom radi očuvanja
tradicije)

Eliminacija
Prevoditelji smatraju da je KSE neprihvatljiv na ideološkoj ili stilskoj razini jer, po njihovom
mišljenju, nije dovoljno relevantan s obzirom na količinu razumijevanja koja se zahtjeva od
čitatelja. Ili pak, da je slabo poznat te da ne smiju ili ne žele koristiti postupke poput
komentara i sl. Prevoditelji ga stoga odlučuju izostaviti u ciljnom tekstu. [dark Cadillac sedan
→ Cadillac oscuro → dark Cadillac; Casper Gutman, Esquire → Casper Gutman].
Ovaj se postupak mnogo više koristi nego što bi mnogi stručnjaci za preskriptivno prevođenje
htjeli priznati, kao što će biti pokazano u posljednjem odlomku ovog rada.

Samostalno stvaranje
Ova se strategija vrlo rijetko koristi. Njome prevoditelji (ili općenito njihovi inicijatori)
odluče da bi njihovim čitateljima moglo biti zanimljivo uvrštavanje neke kulturne reference
koja ne postoji u izvornom tekstu. Prijevod naslova filmova u Španjolskoj jedno od područja
u kojemu se naizgled nalazi većina primjera ove vrste prijevoda.
Među tekstovima proučavanim za ovaj rad, najbolji primjer – iznenađujuće dvostruki primjer
– koji imamo je obrazloženje naslova knjige na španjolskom. (El halcón del rey de España →
“The Falcon of the King of Spain”): [“Shall we stand here and shed tears and call each other
names? Or shall we” – he paused and his smile was a cherub’s – ‘go to Constantinople?” →
¿Que nos quedemos aqui derramando lágrimas como Magdalenas o que vayamos a
Constantinopla em busca del verdadero halcón del rey de España? → Shall we stay here
shedding tears like Magdalens or shall we go to Constantinople in search of the real falcon of
the king of Spain?).
Postoje i druge potencijalne strategije kao što je kompenzacija (eliminacija + samostalno
stvaranje na drugom mjestu u tekstu sa sličnim učinkom), dislokacija (premještanje iste
reference u tekstu) ili ublažavanje (zamjena, na ideološkim razinama, nečega "vrlo
intenzivnoga” ili neprihvatljivoga na neki način nečim “umjerenijim”, primjerenijim tradiciji
pisanja ciljne kulture, odnosno onime što bi čitatelji teoretski mogli očekivati). Čini se da je
ublažavanje najperspektivnija strategija od onih koje su izostavljene iz moje klasifikacije i
očito se koristi u prijevodu slenga na španjolski, kao i u sekundarnim žanrovima poput dječje
književnosti u mnogim zemljama. U svakom slučaju, metodološka učinkovitost uvrštavanja
ovih strategija u ljestvicu morat će se utvrditi daljnjim proučavanjima stvarnih tekstova.