LIST Z A ZABAVU

I POUKU

1924
UREDUJE p« R NIKOLJC iRNfiOAan./?
 VIJENAC
GOD. E LIST ZA ZABAVU I POUKU KNJIGA m .

SADRZAJ:,
A N T O N I J A K , C V I J I C : Jagoda B r l i c e v a , i l i r s k a pjesnikinja (o
100-toj obljctnici njena rodenja).
D U R O A R N O L D : O k o moje prve pjesme. (IsjeCak iz ncnapi-
sana zJvota).
A . C E H O V : T r i humoreske ( K c i A l b i o n a , R o m a n s koatrabasom,
Umjetnieko djelo) p r e v e l a prof, D . P .
S T I P A N B A N O V I C : V e c e m j e zvono.
A H M E D M U R A D B E G O V I C : Nojemova lada. (SvrSetak),
S L A V K O D I K L I C : G r a d N i n {Usnuli grad).
J A S A 2 I L I C : Balada.
D R A G O M I R A B A H O R I C ; J a te cekam.
D r . R U D O L F H O R V A T : Najstarija povijest grada Zagreba,

LISTAK:

A L E K S A N D A R I V . F A N N Y N : Finale.
N k c , : U z clanak g. A m o l d a » O k o moje prve p j € s m e « ,
L J . D V O R N I K O V I C : V j e r a u sebe. ( S v r s e t a k ) ,
N I K O L A J J , F E D O R O V : L i c n o s t i (Biljeske o ruskom kazalistu).
A H M E D M U R A D B E G O V I C : »Vucjak od M . K r l e z e ,
g—; K a z a l i s t e u T u s k a n c u .
D r , K A Z I M I R K R E N E D I C : K o n c e r t i i opera,
— : Nove knjige: B u l i c e v Zbornik, R u s k e nar. pripovijesti.

»Vijcnac« izlazi svakog 2. i 16, u mjesecu. Cijena mu je mjesedno Din. 20.—

Pojedini broj stojj Din. 12,—. Uprava »Vijenca« nalazi se u Medulidevoj
uKci broj 30. Novae se salje postanskom dekovnom uredu u Zagrebu za
upravu »Vijenca«: na broj 34.469. Rukopisi se salju dm. Ferdi Nikoli6n,
Zagreb, Meduliceva ulica broj 30-1. i ne vracaju se.

»VijeDac« ce u oroj godini iinati i posebnu rubriku za socijalni pregled, kofii

ce uretTivati DR. DURO B A S A R I C E K .
MARKO RASICA:
PINIJE NA PETKI
VIJENAC
GODINA II. U ZAGREBU, 16. S I J E C N J A
JAGODA BRLICEVA, ILIRSKA PJESNIKINJA
(O 100-TOJ O B L J E T N I C I NJENA
Napisala ANTONIJA K. CVIJIC.
L I R K I N J E se bude! K r o z maglu sto-
Ijetne z a b o r a v i dize se plaho po koja
umna glavica, pocesljana u dva
glatka prama, u s p r a v l j a se l i k i z ste-
gnutog, barsunastog s t r u k a s dubokim dekolte-om,
pozdravlja nas t a a a n a n i k a , uresena n a r u k v i c o m
od umjetno spletene majcine i l i bakine kose. U l i k u jedtina zdrave k r v i ,
ocima i oko ustiju podrhtava smijesak, ponosan i
slavodobitan. Njime su nase I l i r k i n j e nekoc na-
dahnjivale i bodrJle nase junake i pjesnike, a l i su
njime cesto i p r e k r i v a l e tajne, sladahne i gorke
boli. R i j e t k o b i k o j a od njih i s t u p i l a n a popriste
drustvenih i umjetnickih n o v i h smjerova, jer i m to
branili odgoj i stidljivost. No sudeci po njihovim
dnevnicima i spomenarima s v l a s t i t i m p o e t i c k i m
izlivima, nisu one zaostajale z a n a i v n i m l i r s k i m po-
kusajima m u s k a r a c a , u ono doba, k a d u h r v a t s k o m
j e z i k u nije z a njih bilo n i uzora, n i suptilnih ap-
straktnih i z r a z a .
Jagodine pjesime ne b i bile usle u javnost, da
nije nekoliko njih ubrao mladi pjesnik I , T r n s k t , te
poslao » D a n i c i lirskoj«, » V r a z o v u Kolu« i »Zori
d a l m a t i n s k o j « , i da nije dr, M i l a n A m r u s i z a maj-
cine smrtl dr, V o d n i k u predao njene pjesme, n e k a
odabere strucak najsavrsenijih po formi i ritmu, pa
n e k a i h uz k r a t a k zivotopis stampa » k a o r u k o p i s «
u malenom broju z a najtjesnji krug,
J e d n e sam v e c e r i od Jagodine najmlade k c e r k e ,
gde J u l k e pi, P e i c i c , p r i m i l a pozutjele dvije biljez-
nice, sto m i r i s u n a smilje i kovilje, a sadrzavaju ne-
k i h 150 poema, T e k manji njihov broj odgovara
strogim p r a v i l i m a poetike, a l i sve su spontano i s -
pjevane u najtoplijim casovima inspiracije, u c a -
sovima ducenja i prozivljavanja — citav jedan v e -
33
1924. K N J I G A I I I . , 2.
RODJENJA).
» .. . Rec cu pravo: Bilo Vas je,
I T i slavna bjese taka,
Kostim bj Vam mjesto bilo
I I i r s k i j e h k r a I j p r V a k a!«
I. T r n s k i,
»Vienac na grob slavnoj pokojnici«.
zani spomen-dnevnilc tankocutne zene. K a d se za-
gledamo u bidermajerski portret pjesnikinje, u k a -
zuje nam se prelijepi k l a s i c n i tip — hercegovacke
p l e m i c k e porodice, visoko bijelo i misaono celo,
r a v a n nos s tananikn nosnicama, v e l i k e sanjive, do-
brodusne oci, socna juznjacka usta, a u citavom
Jagodini su djedovi ispred turskog okrutnog go-
spodstva pobjegli najprije u Bosnu, a odanle u S l a -
voniju, pa se nastanili u B r o d u n a S a v i , Ime B r l i -
c e v i h skopcano je s domacom historijom i s knji-
zevnoscu, Jagodin je otac Ignjat A l o j z i j e bio p r i -
znat i l i r s k i jezikoslovac i sabirac narodnog blaga
jos tamo u p r e d i l i r s k o doba. Najvaznije ma bilo
djelo » G r a m a t i k der I l l y r i s c h e n Sprache. wie
solche i n Bosnien, Dalmatien, Slavonien, Serbien,
R a g u s a etc, dann v o n den I l l y r i e r n in B a n a t und
U n g a r n gesprochen w i r d , Ofen 1833,« Drugo i
trece izdanje v e c se stampalo u Zagrebu 1842. i
1850, k o d F r , Zupana, T o je djelo B r l i c namijenio
Nijemcima, da i h moralno prisili, n e k a uce nas je-
zik, V e l i k u je pak rodoljubnu misiju vrsio B r l i c
izdavanjem » O b c i n s k o g i l i r s k o g k a l e n d a r a « , sto
ga je stampao u B u d i m u od god, 1836.—1855. a
svojski ga suradnjom pomagali V u k K a r a d z i c i
Sitne S t a r c e v i c , najbolji poznavac naseg narodnog
jezika,
Ignjatu je zena, K a t a r i n a rodj pi, B e n k o , rodila
petero djece, a s v a su joj bila lijepa spoljasnoscu
kao i umom i srcem: sinove A n d r i j u T o r k v a t a
(1826.) k n j i z e v n i k a i i l i r s k o g politicara, Ignjata, od-
vjetnika u B r o d u i agilnog saborskog zastupnika,
I v u , c a s n i k a brodske krajisne pukovnije, koji je
pao na bojistu u Italiji, a dvije ikceri, Mariju
 Godina II.
Agatu, nazvanu J a g o d a , rod. 5, veljace
1824, i njeznu A n u , T a j brak bio je sretan, miran i
idealan, U starinskom porodicnom molitveniku
» A n d a c h t s u b u n g e n « i z god, 1775. ne stampanom,
vec kaligrafskom rukom napisanome, zabiljezila bi
gda K a t a r i n a po nutarnjim koricama sve n a j v a z -
nije porodicne date a n a celu smo n a s l i ove retke:
>.Moj preljubljeni suprug rodio se z a m e n e god.
1795,«
Jagoda je z a r a n a pocela da pjeva, dasto cisto
slavonskom stokavstinom, U pupoljastom c v a t u
mladosti i dusevne vedrine nastale su p r v e njene
pjesme, kao sto je »Ljubica«;
Ljubica ti mila
U grm se s a k r i l a ,
O n a skromno stoji,
D o k j u tko O'svoji,
Miomiris samo
M a m i djevu tamo,
M a m i djevu tamo.
D a si j u ubere,
S r e t n a je bez mjere,
S njom se ona k i t i ,
— L i c e sretno s v i t i —
K o m u ce j u dati?
Oce r biti s v a t i ?
A k a d se roditeljskom privolom v j e r i l a s mladim
granicarskim casnikom, tad j u k l i k t a v a p r v a ljubav
nadahnula z a pjesmu » U z d a h « , koju je Zajc god,
1893, uglazbio, Ona pjeva;
A h ! da mogu i c i mlada
T a m ' z a one planine,
Gdjeno sunce s v e d zapada
Z a nebeske visine,
T r a z i l a b i z a k i m ronim
Suze svete ljubavi,
Z a k i m s v a k i uzdah gonim,
Samo da ga pozdravim.
D a ga v i d i m i c j e l i v a m
U srdasce h r v a t s k o .
T e r da suze neprolivam > to je m o j a duznost bila
U to more jadransko,
A k o r tamo n a s l a nebi,
K podnevu b i brodila,
A odanle k i z t o k u bi,
T r a z e c i ga, hodila,
I sjevera dolnje strane
Hotjela b l potrazit,
. V I J E N A C . Knjiga m./2.
Samo da si srce rane
Nuz njeg mogu utazit,
A l badava k a d a nije
S l a v u l j k o m mi biti moc,
Suznim okom cekat m i je —
M a k a r k a d a — on ce doc!
U te dane slatkog snatrenja pade odjednom
uzasna zbilja, M i l a plemenita majka - rodila mrtvo
djetesce, a nevjesti lijecnici, mozda i glupave v r a -
care, s k r s i l i taj m l a d i zivot, A n d r i j a se n a opustje-
lom domu nasao s petero djece, ne znajuci, kuda
da ise djene, U Jagodinu pako dusu usjekla je ne-
nadana majcina smrt p r v e brazde zivotnih borba,
Otac je tad od najstarije svoje k c e r k e i r a z i o go-
lemu z r t v u : morala se odreci svog vojna, pa se po-
svema posvetiti rodenom domu i sitnoj braci. J a -
goda se fatalistickom pokornoscu onog v i j e k a pod-
vrgla ocevu zahtjevu, a l i ta p r v a njena ljubav bila
je tako j a k a i stalna, da se kao osjetljiva r a n a pro-
vlacila k r o z sav njen k a s n i j i dusevni zivot, pa je
u njenoj uspomeni ostala svetinja n a d svetinjama.
Svoje tihe, ocajnc borbe i pregaranja, a napokon i
spas, sto ga je nasla u radu, spominje na Ijupki,
naivni nacin u nekim stihovima, a ponajljepse u
pjesmi »Mila m i je u s p o m e n a « ;
M i l a m i je uspomena mojih mladih danah
U veselju i u sreci nebijase manah,
pjevala sam pjesme sa Andrijom bratom,
citala sam knjige s mojim milim tatom,
U veselju i igrama
prolazise dani nama,
k a d p o k u c a hudi gost,
te on k a z a »sad je dost!«
R a z b o l i se m i l a mati,
te j u poceh njegovati,
i b r i g a me poce trti,
sve do mile majke smrti,
Odrekoh se svijuh nadah,
i oboli srdce od jadah.
S a d n a d k u c o m valja bditi,
malom b r a t u majka biti,
posluzit si otca mila,
i ljubavi srdca mlada
odreci se morah tada,
Utjehu najdoh j a u radu,
r a d podigne opet nadu,
nada me je p r e v a r i l a ,
i zalostnu ostavila,
Sto ti se je poslim zbilo
zivot m i je ogorcilo.
34
 Godina 11. »V i J E N A C.
JAGODA BRLie.
T u z n o samovanje u Jagodiinoj je prijemljivoj
dusi radalo dva uzvisena n o v a osjedaija: m a t e-
r i n s t v o i r o d o l j u b l j e , a o v i joj ostalii k r o z
sav zivot vjerne vodilice, Najmanji bratac, njen
»brajica N a c o « , brojio je t e k dvije godine, jedva sto
je prohodao, p a je u svojoj bespomocnosti u sestre
budio materinje, pozrtvovne instinkte v e c z a m l a -
da ifoj djelovanja, U z oca, koji je kaoi magistratski
prisjednik i u v a z e n i literat u svojoj k u c i u B r o d u
primao mnoge znamenite muzeve onog doba, p r i -
stupila je i Jagodii u svijetli k r u g i l i r s k i h rodoljuba,
tamo p r i m i l a nadahnuce, koje se vjecito obnavljalo
i u njenoj pjesnickoj fantaziji domorodnim z i c a m a
ozvanjalo. A k a d i m je i z R u s i j e preko Zagreba
dosao u pohode u v a z e u i s l a v i s t a Sreznjevskij, tad
se mlado Jagodino srce stalo siriti u sveslavenskoj
ljubavi, p a je od omih dana b i l a i ostala v j e m a pan-
slavizmu, a kasnije i Strossmayerovoj juzno sla-
venskoj uzajamnoj ideji.
K r a j oceva zanimanja, iskljuoivo samo z a s l a -
vensku knijiigu i politicke i l i r s k e borbe, pao je na
premlada l e d a golemi teret kudanstva, gospodar-
stva, brige materijalne i skrb z a bracu, S t a r i je
Ignjat A l o i z i j n e k o c bio polazio p o z e s k u gimna-
ziiu, a l i unatoc humanistickih n a u k a kasnije oda-
brao zvanje trgovacko, da bude v a z d a Slobodan
od obveza i veriga. S a d b i k r o z dam sjedio u
svom ducanu, oko njega naslagana s v a k o v r s n a
roba na prodaju. Musterije b i dolazlle, po volji
•as
Knjiga 111/2.
izabirale, sto i m treba, novae bii stavile n a stol,
p a b i odlazile, dok b i B r l i c , zadubljen u citanje
i pisanije, j e d v a sto i primijetio, J e d i n a mu je zaje-
d n i c k a briga s Jagodom bila, k a k o ce svoje sino-
ve odgajati, da budu c e l i k - H r v a t i , cestiti i budni.
A to i m je zaista i uspjelo, Z a h v a l n i m srcem oni
se s v i z a r a n a priljubili uz sestricu-ma'jcicu, koju
su podigli do umne i rodoljubne Ilirkinje,
K r o z godine patnja i stradanja razvijalo se naj-
tjesnije prijateljstvo izmedu nje i brata T o r k v a t a ,
u nasoij hristoriji najglasovitijeg B r l i c a . Otac ga je
bio o<i-edio z a svecenika, noseci u srcu uzviseni
primjer narodnog mladog biskupa Stnossmayera.
T o r k v a t o se tome nije protivio, no k a d je boravio
na studijama u Pazmaneumu u B e c u , z a t e k l a ga
godina 48, a on bez zaredenja smjesta skiiiuo
mantilju, p a se dao u v r s t i t i u redove J e l a c i c e v e
pufcoviniije, God, 1861, bio je v e c tako uvazena
licnost, da je pred c a r a doveo k r a j i s k u deputaciju,
ko,ja je pred prijestoljem odlucno izjavila svoju
zelju, n e k a v o j n i c k a K r a j i n a , koja je dosada
A u s t r i j i isluzila z a najjaci bedem protiv T u r a k a ,
bude u k i n u t a i materi H r v a t s k o j povracena, K a d
je poslije revolucije nastala r e a k c i j a , stale oblasti
da progamjaju T o r k v a t a kao buntovnika r a d i izda-
nih brosura » K r a t k e uspomene n a god, 1848,«
i z a jos opasniju » N j e m s t i n a i S l a v j a n s t v o « , O n je
morao da se u k l o n i u inozemstvo, gdje je kao
emigrant, z i v u c i u K o l n u i P a r i z u , objelodanjivao
 Godina II. .?V I J E N A C.«

clanke u » J o u r n a l de D e b a t s « i u » A u g s b u r g e r vao po taborima medu ranjenicima, mlada je ze-

allgemeine Zeitung«, u kojima je k u l i u r n o m Z a p a - na, ostalvsi u ocinskom domu, a kasnije u Novoj
du objasnjavao jadni polozaj nesretne H r v a t s k e . U G r a d i s k i , sve to svjesniije istupala k a o domorotka,
P a r i s u stupio je u uzi k r u g znamenitih voda no- b i l a je odlucna, samosvjesna, energicna, piozivala
vog demokratizma, pa se kojiput i licno sastajao b r a c u i prijatelje u proplanutim svojim pismima,
s Napoleoinom Bonapartom. n e k a licno n o s e i o d g o v o r n o s t za svaki
svoj p o l i t i c k i istup, T e s k o joj je tad ranilo dusu, j
Gotovo pred svoju smrt 1868, poslao je miloj
k a d je brat Ivio pao n a bojistu u Italiji, a grob u •
sestri, koju je obozavao k a o » M a d o n u s a sedam
tudini ostao nepoznat, a l i ju jos teze shrvalo 1868,
m a c e v a u s r c u « , dugacko pismo, generaluu svoju
k a d je premilnuohrabri T o r k v a t , K a k o je bila ne-
ispovijed, u kojem su najznacajnija mjesta ova: » J a
sebicna, to je u svojim pjesmama dala oduska vise
od god, 1849, nosim u srcu svom mepredobitni j a d
tome, sto uslijed T o r k v a t o v e smrti gubi njen ro-
i cemer radi prevare, koju tad ministerij S c h w a r -
deni grad B r o d , O n a pjeva;
zenberg-Bach ucini nanodu nasemu, a i meni. J a
sam popovstvo ostavio, isao u tabor J e l a c i c a , u
Qj, ti B r o d moj stari,
bunu sliovacku, u agitaciju p a r i s k u , u pogibelji
T k o z a tebe danas mari,
zivota — ne r a d i tog, da poslilje budem sekretar
tko ce tebe sad opisat, ^
Matice i l i Historickog drustva, da budem provizur
tko l i /tvoju prosloist risat?
djakovacki, jurista u B e c u i l i advokat u B r o d u .
A tog i m a joste dosta,
J a sam hrgu skinuo i radio n a polju politickom
sto, 'nespomenito osta,
oko J e l a c i c a , u P a r i z u , P r a g u itd., da u duhu
Sftiert prekide bratov rad,
slavjanshom i konstitucionalnom mogu svojbj do-
.- i opusti spomen sad,
movini sluziti t. j . obnasati d r z a v n u konstitucio-
N o v i r e d po k u c i hodi,
n a l n u sluzbu, i t a k o raditi z a narod. T o je moja u
gospodarstvo drugi vodi.
dnu s r c a i s k r e n a zelja bila, to je k l j u c z a mene i
moije ponasanje u ono vrijeme razumiti. A l i moja Uspomena brata mila j
ocekivanja prevarise c a r s k i ministri 1849., ne t i - sla!bo danas se yodila,
me, da m i nisu nudili sluzbu, J e s u i oni i b a n J e - , ' trudio se i stedio,, .'
lacic i drugi m i nudili dobru sluzbicu, i z koje bih i m e t k a , je ostayio,
danas Hofrath mogao postati, A l i sto sam uvijek a l i hvale i m a malo,
trazio i zelio: to je, da budem u politickom zivotu jer z a n i k i m n i jim stalo, !
k a r a k t e r i konzekventan, i zato sam volio kuburit, Ho6e r oni mozda znati
privatni'm sluzbovanjem teskoi se hranit, i napo- iiiie slavno sacuvati,
k o n u B r o d se uklonit, uvijek od policije progo- z a syoj narod borbu vodit,
njen, nego okaljati moj obraz uniformom B a c h o - stopam starih n a p r e d hodit?
v a sistema i odreknucem S l a v j a n s t v a . S k o l i k o m T o ce tek buducnost reci,
radoscu sam pratio poraz njemacke vlade kod hoce r Uigled sebi steci!
Solferina, k o l i k o sam veselje osjetio n a d porazom
K a d je dr, I v a n A m r u § , od zeninoga miraza
k o d Koniggratza, to opisat ne mogu, Davnio bo
kupio k u c u u Zagrebu (Duga u l i c a br. 60) tad se
sam zedao za osvetom n a d prevarom, koja m i se
mlada porodica preselila u h r v a t s k u prijestoljnicu,
god, 1849, ucibi, i zelio, da oni propadnu, koji su
iUmalo je i ovdje Jagoda okupila oko sebe nase
iz mene n a p r a v i l i »politisch gefahrlich« covjeka,
h r v a t s k e politicare i umjetnike: A m r u s e v a je ro- j
i ptiogonili ideje, koje sam j a ljubio«. —- V e l i k a
doiljubna k u c a naskoro slovila kao stjeciste I l i -
njegova ljubav za sestrom i z r a z a v a se topHm i z H -
raca, jednako k a o k u c a Schauffove, Staduarke,
v o m izmucene njegove duse: » J a te ljubim, j a te
V r a z o v e p o s e s t r i m e , i V a n c a s k e , >>ililrske mami-
nosim u srcu, k u d hodim, i zelim ti, da m i ozdra-
ce«. Onamo su zalazili'Oberstar I v a n T r n s k i , grad.
vis sasvim, te umom i srcem tvojim, u kojima tako
senator A u g u s t Senoa, profesor dr. F r a n M a r k o -
lijepe vlastitosti gojis, nasioj obitelji i nasoij narod-
yid, v l a d i n koncipista E u g e n Tomic, dr. F r a n jo
nosti n a cast i diku, na korist i ugodnost zivis,
R a c k i i, dr. Jagioda; i h gotovo sve prezivjela, a s v a -
T a k o bo smo nesamo k r v l j u neg i n a c e 1 o m
k o m smrcu ljubljenog kojeg domoroda njeno srce
pravi brat i sestra.«
ljuto z a k r v a r i l o , i ona m u ispjevala koje usrdno
K a d je Jagoda n a v r s i l a 18, godinu, odredio :joj spomeiirslovo.
otac z a muza dr. I v a n a A m r u s a , posadnog lije- T a d je slijediio niiz godina,: k a d je Jagodina s t v a -
c n i k a u B r o d u . D o k je mladi A m r u s mnogo izbi- r a l a c k a poetska snaga utihnula, A k t i v n o s t zene,

36
 Godina II. V I J E N A C
majke i domorotke ispunjavala je svu njenli bit,
Od uvedenih zagrebackih »jausena« zenskog dru-
stva kao i od dobrotvornih zenskih odbora oiia se
vazda klonila. T o nije bilo po njenoj pudi, voljela
je davati i pomagati u tisirii, neopazeno, iz ruke
u ruku, bez poniziyanja bijednika, bez slavljenja
po novinama, Svome muzu rodila je cetvero djece,
sina dr, Milana Amrusa, ppozicionalnog,politicara
i gradonacelnika zagrebackog, i kceri Wilhelminu
udatu Jahodu, A d u udatu Thaler i Julku udatu
Peicic. U svu svoju djecu presadila je svoje zen-
ske vrline i Torkvatov demokratski princip. Dje-
tinje je haljinice mnogo puta znala da prekroji i
preradi, e bi pristedila nabavke, a sto je onda od
njihovih sredstava pretjecalo, to se upotrebilo za
siromahe, narocito za dake, I njen niuz. Dr.
Ivan Amrus, uzivao j e u pomaganju sirotinji. Ko^
like li bi nevoljnike u bolesti pohadao, a da nije
primao honorara, vec uz napisani reCept prilozio
i novae za lijek,
Djeca su majcicu obozavala kao sveticu. Bit ce
da je u Jagode kraj spoljasne Ijepote bio i' onaj
miisticki fluidum, koji primamljuje svaku srodnu
dusu, Za ono vrijeme apsolutne religiozmosti, pri-
mitivne i uvrijezene, stvorila je Jagoda sebi' svoj
maleni raj, u kojem je ona — a da, nije bila vul-
gama bogomoljka — trazila i ocekivala bozju po-
moc za sve ljude i za piotlacenu domovinu. No u
njenim pjesmama izrazava se ta poboznost nekim,
tako reci — imperativnim zahtjevima, Ona svje-
sne duse trazi bozju pomoc. Bog m o r a da po-
mogne pravednicima, kao sto je od domorodaca
trazila, da moraju odgovarati pred narodom za
svoje istupe, Najmilija joj je sveta slika bila sta-
rinski E c c e homo, u kojeg je Naco prije smrti upi-
rao posljednji svoj pogled, pa ju to yezalo s vjec-
noscu i bi'atskom ljubavlju, .
Kojput bi u vece ipak posegnula za perom, a
djeca bi tad tiho na prstima prosla sobom i sap-
tala: »Pst, mamica pise!« Njene tadanje pjesme
bile su ponajvise refleksivne, kao slijedeca:
» 0 j jesenska krasna noGir r
. • cekam dok ce mjesec doci, ; " po strunama i pjevala;
koji svieti nam po noci',
kad de moje drago doci«,
T a k o pjevah u mladosti, • • sa mislima u proslost letiti,
puna nade i radosti, ' -
nada nas je prevarila,
a radost nas ostavila.
Sve je bilo; al je proslp, • razmazena lod ljubavi svete,
' a ipak do srede doslo;
Sredu nadoh ja u radu,
37
Knjiga III./2,
da rpi djeca ne propadu,
R a d je svakom velka sreca,
lude misli svakom preda,
Vlastite svoje zelje znala je sve to vecma steg-
nuti na najmanje mjere, Za cijelog je svog zivota
bila zeljna da vidi Jadransko more, ali ga nikad
ugledala nije. 2 e l j n a je bila putovanja i svijeta, al
se nikad nije dala na put, izim kad su joj udate
kceri bile u babinjama, A tamo bi onda malenim
unuoicama pricala o svem onom, sto je njoij bilo
uskraceno, budila u njima ideale, koji se u njoj nisu
nikad mogli obistiniti, A kad bi joj se kceri ili
unucad opitrali protiv neumoljnog zivota, tad bi
joj oko ustiju zatitrao gorki smijesak i ona bi im
kaziyala: »Jadna moja djeco, ne znate jos, sto je
zivot! Mnogo je jaci od vas i mlade vase prkosne
volje!«
Najvece udovoljenje za citavog svog braka na-
lazila je u torn casu, kad joj se jedinac sin, dr,
Milan Amrus, uspeo na mjesto priznatog cestitog
rodoljuba. T a d je u sitnoj pjesmioi klicala:
Si'na dadoh svom narodu!
Cvrste volje pomod rodu!
Ilirka iz mladih dana
mislim da sam tomu zvana,
da pomognem domovini,
Njoj slobode svjetlost sini!
K a d je Jagoda obudovjela, a sve joj se kceri
rano bile poudale, a sin kao posadni nadlijecnik,
ozenjen Katarinom Novakovom, boravib u Saraje-
vu, tad se ona odjednom nasla na pragu novog
zivota druge svoje cvatnje, U starijih zena dvije
su kratke ere potpune ciste srece: prva je ona,
kad mlada zena, savivsi u ljubavi svoje gnijezdo,
na prsima drzi svoje prvorodence, pa ga hrani
vrelom zivota, a druga, kad su mladi sokolici iz
rodnog gnijezda izletjeli i novo sretno pristaniste
nasli, a stara majka, spustivsi u krilo ruke, na
kojima se zuljevi pomalo vec umeksali, gleda u
proslost smirenim, zadovoljnim osjecajem ljubavi
i izvrsenih duznosti, Jagoda iznova sad prebirala
Liepo ti je mirno zivjeti,
tiho svuda, kuda oko padne,
ta tihoca blazi svake jade.
T a d razmisljas, kad si bila diete,
roditeljah i svib prijateljah,
i druzicah bilo cielo jato,
 Godina II. »V I J E N A C .
kiojih srdcc bilo pravo zlato,
i veselju nebijase kraj,
djevojactvo bio nam je raj,
U to doba velike nam srece,
ljubismo se svakim danom vece,
dodje mladid, sveta spomen nijemu,
i obuze srce mi u svemu,
tog je sveta spomen mi do groba,
jer nevidih podlih strastih roba,
Ljubav bila prava, stoi stuje,
u zivotu samo krasno snuje,
U toj tisini i sredenju misli, kojima nije nista
vise smetalo, da se ne bi razvijale danomice no-
vim poletom, u bezbriznosti rad opskrbljene djece,
Jagoda je sada vise no ikada sudjelovala u poH-
tickim borbama svojih prijatelja, Njene su pjesme
pune zara, straba, mrznje na tlacitelje, na bana
Hedervara i njegove pomagace madzarone, odna-
rodene Hrvate. Jednom klice:
Proklet on, proklet on,
proklet bio madjaron,
nek ga sunce neogrije,
nek mu polja tuca bije,
nek mu briga nuz bok stoji,
prokletstvo nek ga osvoji,
Proklet bio, kud hodio,
nesrecom se on srodiloi,
svako zlo uz njega bilo,
lice mu se ocrnilo,
za strasilo cielog svieta,
kao izrod nek se skita,
u k u 6 i mu mir nebudi,
i sa djecom nek se stidi,
Samo postenje i sloga
imistiit ce ptiokletoga,
magjarona, prava vraga.
Otic ce bez traga!
Radi tog ulizavanja i magjaronstva krivila je ona
u velike zagrebacke zene, supruge cinovnika, koje
neumjerenim zahtjevima natjeraju muza u besti-
dan polozaj, u izdajnike domovine, Odulju pjesmu
svrsava ona ovako:
T o je zalost t sramota,
al ih vlada zato' mota,
Sve na veliko se dize,
zato mora muz da gmize.
Zena trosi zaliboze,
vise nego muz dat moze.
D a bi jednostavnost bila,
nebi harala ta sila!
38
Knjiga ni./2.
Najveima ju pak porazilo, kad su izbori za
grad Zagreb sramotno svrsili. Ona se tada tuzi iz
dna duse:
Jadan li si, o ti gradu mili,
podlego si magjaronskoj sili!
Mala ceta pokazati htila,
da odkloni magjaronska sila,
glasovali za svoj Zagreb bolje,
nenajdose kod drugova volje,
sebicnost i podlost ove vodi
ovom cinu, koji gradu skodi,
Sto je njima do hrvatske casti?
Samo nek se njima brada masti!
Moj Zagrebu, daleko ccs pasti,
ostat des ti kroz njia bez casti,
Slava onim, koji su pomod htfeli,
premda su ih sebicnjaci smcli,
Dobra volja svaku hvalu vridi,
a puzavac svagdje nek se stidi!
K a d je Jagoda navrsila 70. svoju godinicu, koju
su prijatelji casno proslavili, a »Obzor« o njoj pi-
sao s mnogo priznanja i zahvalnosti, ona se po-
malo spremala na vjeoni pocinak. S prozora pre-
ma sjevero-isitoonoj zagrebackoj okolici cesto bi
gledala prema Mirogoju i vinorodnom Bukovcu,
u kojem je posljednjih godina svome sinu zasadila
plemenitu lozu i vocke, Svoju pjesmicu o Bukovcu
je zavrsila:
Nek /ostame spomen sinu,
liepa polja, dobru vinu,
nek pokaze ovaj sad
stare majke mili rad,
Kojput bi pako djeci spominjala: »Sjedate li se,
kako smo u Zaveru dolje u mliinu s krcmom nasli
veliku uljenu sliku kanonika, iliirskog junackog
boroa? Mlinar je taj portret za jeftine pare kupio
na licitaciji, a da ni ne zna, koga slika prikazuje.
To je uzasno! Casne uspomene neka poslije smrti
vlasnika rade budu spaljene, nego da dospiju u
nevrijedne ruke! Obecajte mi, djeco, da cete po-
slije mog preminuda sva moja pisma i biljeske
spaliti!* Djeca su nerado na to pristala, ali se maj-
cina zelja ipak izvrsila. Sacuvala su se od plamena
tek porodicna pisma il biljeznice s usrdnini majci-
nim pjesmicama. T o je razlogom, da je imistena
i politicka njena korespodencija s nasim narodnim
reprezentantima, napose ona obilaita s vladikom
Strossmayerom, A sto je sacuvao vjerni joj sin dr.
Milan Amrus, to su Iza njegova preminuda uni-
stile surove ruke, prije no sto su sestre dospjele
da blago spasu.
 Godina II. V I J E N A C«
Jagoda se 1897, spremala n a smrt kano borac,
koiji je zivotnu svioju misiju casno izvrsio, J u n a -
c k e su joj bile i posljednje rijeci: » P u s t i t e me
umrijeti!« N a bolesriickom svom lezaju jos jednom
je pregledavala najmilija pisma od r u k e rodoljub-
n i h H r v a t a , mnogo toga i sama unistila, a onda
smirene duse ispjevala svoju posljednju:
Mnogo liepih, k r a s n i h mislih,
k o l k o mnogo odanostih
ja prebirem u proslosti
u ovim starim pismi,
Gdje su srca plemenita,
k i su dobro m i z e l i l i ?
R i e c i m b i l a istinita,
OKO M O J E P R V E P J E S M E
I S J E C A K IZ NENAPISANA zIVOTA.
Napisao DURO ARNOLD.
A samu D u h o v s k u nedjelju godine
1873, poslije rane mise sustavi me
pred P r u c k n e r o v i m svratistem u gor-
njoj I l i c i stari znanac ocev i z Podra-
vine, pa me upita: ne bi H s njim u K r a p i n u ; on da
putuje kocijom, a v r a c a se sutradan poslije objeda
u Zagreb, D a k a k o da sam ponudu objerucke p r i -
hvatio; jer me v e c duge t r i godine nije u K r a p i n i
bilo, a z a to vrijeme nijesam n i k a k i h vijesti odanle
primao, I odoh k u c i po ogrtac, a pol sata kasnije
bijasmo v e c i z v a n podrucja gradskog. Sunce je
dobrano griijalo; a l i k a k o su konji zivo grabili,
koicija je s t v a r a l a ugodnu promaju, pa nijesmo
osjecalil sparine,
R a z g o v o r se kretao ponajvise oko moga skolo-
vanja; jer se j a nijesam usudio svoga dobrotvora
ni pitati: u kojem l i poslu putuje — dok m i za to
ne b i dao povoda, P r i c a o sam mu, da se b a v i m po-
ucavanjem mladih od sebe, jer se sam uzdrzajem;
da sam v e c n a svrsi gimnazijskih n a u k a i da stojim
pred ispitom zrelosti, z a koji sam se v e c prilicno
spremio, Z a odmor polazim dosta kazalliste n a -
vlastito r a d i opera, jer drame v o l i m citati nego
gledati; a u n i v e r z a l n a biblioteka, koju od 3, r a z -
reda gmnazijskog pratim, donosi obilje toga blaga
iz knjizevnosti sviju naroda, » A sto cete poslije
mature?* U vojnistvo — r e k o h — jer treba da
obavim jednogodisnju dobrovoljacku sluzbu; a l i cu
se istodobno upisati u pravoslovnu akademiju, a
k a d se otvori nase sveucilxste, prijeci cu u filozo-
fiju, »Vi ste se, je 1' de, rodili u K r a p i n i ? « Ne,
nijesam — nego u I v a n c u k r a j V a r a z d i n a , gdje
39
Knjiga m./2.
sto u tima pismi stoji,
Srdce miljem obuzlma,
milen spomen nize njima,
Zahvalnost i m vjecnu gojim.
Danas stara, sama sjedim,
citajuci nji'li've rieci,
— prinasaju k mojioj sreci -
i sve mnogo Ijepse vidim,
S l a v a mrtvim, uspomena,
a z i v i m a ljubav moja!
N i k a d nisam usamljena,
jer mi srdce pjevat moze,
dok me jednoc u grob sloze,
n e c u biti ostavljena,
ostat ce moja u s p o m e n a ! «
sam svrsio i d v a p r v a razreda gimnazije pod stro-
gom paskom strine Svabice; a l i K r a p i n u v o l i m nada
sve, jer sam ondje proveo svoje djetinjstvo od 3.
i mladenastvo svoje do 15. godine, Otuda dolazi,
da me K r a p i n c a n i smatraju svojim djetetom, a ja
im to misljenje nijesam htio mutiti, jer sam se s
njihove naklonosti ponosio
» V a s imade v r l o mnogo u obitelji?« Doista. P o
majcinu k a z i v a n j u bilo nas 24, a ja sam 19. po
redu;. dok nas danas imade 16. D a je tu bilo dosta
i veselih i tuznih zgoda, l a k o se pojmi. J e d n a od
potonjih ostavila je duboke tragove u mom srcu,
S e s t r a Marija, k o j a je stekla naobrazbu u H e r -
nalsu, udala se z a mjernika poljacke narodnosti,
koji je dosao u K r a p i n u na katastralno i z m j e r l v a -
nje, a onda bio premjesten u Siget u Ugarskoj.
N a k o n dvogodisnjeg b o r a v k a ondje bude opet
premjesten sa zenom i dvoje djece u m a n n a r o s k u
zupaniju. N a torn putu trebalo je splavom prijeci
preko rijeke T a l a b o r a , koja je silno nabujala od
snijega, k o j i je u ono proljetno doba kopnio,
S p l a v se usred rijeke razbio i citava se obitelj
utopila, K a d je o torn, stigla vijest u K r a p i n u , istrci
otac i z kuce u obliznja polja bez sesira; a m a j k a
bojeci se, da si k a k v o zlo ne nanese — jer je
onuda K r a p i n i c a i m a l a dubokih mjesta i v i r o v a
— posla mene po nj, I doista ga nadoh, gdje luta
uz vodu drzeci se obim r u k a m a z a glavu, a duga
mu kosa, kojom je obicavao p r e k r i v a t i celu, le-
prsa po z r a k u , S te me slike shvati jeza, i ne mo-
goh drugo r e c i , nego da ga majka k u c i zove, jer
nas joste imade malih, I danas, k a d se toga sjetim,
 Godina II. » V I J E N A C«
prolazi me zima; a potanki sluzbeni neobicnom
cuvstvenosti pisani izvjestaj ne miogu primiti u
r u k e , a da mi se oci ne zamute suzama, N a tu
zgodu odbijam svoju cestu melankoliju.
Drugo, — nastavim j a poslije k r a t k e stanke, —
na sto i z svog djetinjstva cesto pomisljam, jer me
se u v e l i k e doilnialo, jest moj smosaj prema obi-
telji staroga I l i r c a i veleposjednika Nestora p i .
K i e p a c h a . Njegov sin Stefica bijase moj igraci
drug i neko vrijeme saucenik, a sad m i je jos
uviljek iskreno odani prijatelj.^A sto je on meni bio,
bijahu njegove sestrice E m a i Ota, bd nas nesto
mlade, mojoj najmladoj sestri A m a l i j i . - Spomenem
11 jos d v a djecarca iz dobre gradanske k u c e i B e a t u ,
k c e r c u neke udove i z susjedstva, naveo sam c i -
tavo drustvance, koje bijase malone dnevice
na okupu za lijepih praznih dana. Sastajali bismo
se u cvjetnoj v e l i k o j basci, k o j a se i z a ugled-
nih dvorova sterala do K r a p i n l c e . T u je bilo s v a -
k o j a k i h bezazleniih igara i tihih 1 bucnih, s pje-
smiom i bez nje. Jedared, k a d je u K r a p i n u dosla
putna c i r k u s k a druzina — i nase je drustvance
htjelo oponasati u t r k u . P r i tom smo m i djecarci
I m a l i d a k a k o b i t i upravljaci, a djjevojcice nasi k o -
njici. K a k o su djevojcice v e c plele kosu, a B e -
a t r i c a i m a l a medu njima bas najdulju, cime se
jedino r a z l l k o v a l a od andelica, sto i h je R a f a e l
naslikao podno svoje divne madone S i k s t i n s k e —
morale s u pletenlce sluziti uzdama. B e a t a je p r i -
stala n a igru samo uz uvjet, ako ja njome uprav-
Ijam, kao sto se cudmo n e k u d meni uopce najvise
priklanijala. I doista sam okrajke njenih pletenica
v r l o njezno prihvatio, utrgnuo jedan cvijet sa
stabljikom mjesto b i c a — 1 igra je otpocela. G a -
njali smo se oko svih rondela u basci, p a i sta-
zama, k u d a je k l u p a bilo, K o d jedne se sirotica
potepla i ogrebla n a r u c i o cavao do k r v i , S mjesta
stadoismo; a ja pritisnem usta n a grebotlnu, isisem
k r v i povezem r a n i c u rupcem. K o d te me zgode
svojim crniSm i orosenim ocima milo pogleda 1
smijeseci se rece: S a d a ces ti mjesto mene
umrijeti. Ne cii, odvratim; nego cemo se druge igre
igrati — k a d opet dodes.
D a k a k o , da je tikanje medu n a m a prestalo go-
dinama, k a o sto su 1 igre .postale ozbiljnijima, Z a -
bavljali smo se vozikanjem po K r a p i n i c i , u koju
s v r h u je otac prijateljev nabavio camac, k o j i je
uz ogradu basce bio p r i v e z a n lancem, Ribarili
smo, citali, pjevali i deklamovali, a cesto smo
uprilicili 1 setnje u divnu k r a p i n s k u okolicu. S v e
je to medutim prestalo stalnim odlaskom mojlm;
a l i drage uspomene na zlatno doba djetinjstva, a
mozda i k r v , sto sam je i z Beatine rEimlce isisao
40
Knjiga III./2.
— privezale su me bas trajno uz K r a p i n u . J o s k o -
jesta sam pricao svom dobrotvoru, a on se, cesce
slatko nasmijao kao da mu je drago, da ima. tako
razgovorna suputnika.
U K r a p i n u smo stigli jos z a bijela dana. Moglo
je biti oko sedam sati. Odsjeli smo u svratistu
K r u n i . Moj se dobrotvor spremio odmah u po-
sjete, a meni ije kazao, da me c e k a n a v e c e r u oko
devet sati. A k u d bih j a krenuo, nego l i u dvorove
K i e p a c h o v e , gdje sam i z a djetinjstva bio kao
k o d kuce, Znao sam doduse, da prijatelja Stefice
ne ce biti u K r a p i n i ; jer m u se na dva dana praz-
n i k a ne isplati doci i z G r a z a , gdje je svrsavao p r v i
tecaj tehnike; a l l sam mislio n a c i njegovu svojtu
n a okupu. O v a je medutim prije dva dana otputo-
v a l a u Sutinske toplice, K a d nema mojih zivih,
pomisllm — ajde da posjetim mrtve svoje, I ja se
uputim ravmo prema zupnoj c r k v i sv, Nikole, uz
koju se steralo groblje. Z a groblja sam v r l o rano
stekao t a k v u simpatiju, da ni danas ne mogu doci
n i u k a k v o mjesto, a da ne potrazim groblje.
Groblje m i se cini najboljom skolom skromnosti
i prijegora, izmirenja i obracenja, Cemu se nadu-
v a t i bilo s cesa, cemu gramzlti bilo z a cim, cemu
zavidjeti bilo n a cem — k a d si ipak samo prah
i u prah se opet promeces? A k o covjeku nije nista
vrednije od zivota (recimo primjerice domovina)
— onda mu n i zivot ne moze biti mnogo vrijedan.
I m a l i pak covjek koje drago bice i sam na groblju
— onda m u je kao da z i v i u d v a svijeta.
K a d sam n a groblje pao, sunce je bas zalazilo
zlatilo jos samo v r s a k z v o n i k a tako, da se ovaj
pricinjao v e l i k i m zapaljenim duplirom. K o d gdje-
kojeg sam groba stao i pomolio se, k o d mnogih
sam citao samo napise; a k o d jednog s hrastovim
k r i z e m i dvije tuje — prosla me svega zima. N a
zaprasenoj ploci stajalo je ime B e a t a , a k a d sam
pl'ocu rupcem otro i razabrao godine — nestade
z a mene sumnje, da se ovdje smirila druzica i z
doba moga djetinjstva. I k a k o me cudna spopala
slabina, sjednem podniot h u m k a i zavezem se u
uspomene. B i l a je to p r a v a u t r k a misli i c u v s t a v a ;
a da to nutamje talasanje stalozim, segnem za b i -
Ijeznicom svojom i stanem z u m o pisati. K a d sam
svrsio i pogledao opet na kobnu plocu — cinilo
mi se, da se pred njom postavila sjena male B e a t e .
S k o c i m , r a s i r i m r u k e , da je zagrlim — a l i obujmim
samo hladan k r i z . U to se sa c r k v e oglasi zvono
n a pozdrav Gospin, a ja moleci se ostavim groblje,
da potrazim svog dobrotvora , , .
Nije me iznenadilo, da sam npc proveo nemirno
1 da mi se B e a t a j a v i l a na snu. B i l a je u bjelini, a
dugu zlatnu k o s u rasprosula po ramenima, Gdje
 Godina II. » V I J E N A C« Knjiga ni./2.

MARKO RASICA: CEMPRESI U MIHAJLU, DUBROVNIK,

(Akvarel)

si tako dugo, upita me drlitavim glasom i pruzi
mi r u k u , B i l a joj hladna kao led. T o me je dovelo
na misao, da je pitam: k a k o je ondje? T e b e nema
— otpovrne ona bolno se smijeseci — i nestade je.
Pripomitnjem ovdje, da uvijek, k a d se na snu sa-
stanem s kojiim lod svojih pokonika, ne propustim
pitati ga; k a k o je u onostranom svijetu?; a l i s v a k i
se u k l a n j a odgovoru i l i se posluzi simbolickom
izjaviom,
Probudiio sam se v r l o rano, otisao na groblje,
a odavle k misi, T u sam bio dosta rastresen, jer
sam gledao, ne bi l i nasao koga, koji bi m i znao
nesto k a z a t i o B e a t i , A l i uzalud. Poslije objeda
bijasmo v e c n a putu u Zagreb, kamo smo stigli
kasno u noc. Sutradan imao sam silnu glavobolju.
T o je bolest, koja me je u gimnaziji v r l o cesto mu-
cila; a danas mogu k a z a t i , da me je pratila do
pred koju godinu. Nitko nije toliko antipitina i
migrenina pojeo k a o j a ; a l i je zato bila i jedina
ozbiljnija bolest moja. K a d se pod v e c e r recenoga
dana stiSalo, uzeo sam svoju biljeznicu i stanem
citati, sto sam u n j u napisao. K o d te zgode zamje-
tim, da su to zapravo stihovi s mjerilom i rimama.
Doista sam tu i tamo koju rijec prebacio i l i iz-
mijenio, pa napisanim k i t i c a m a dodao jos jednu
(posljednju) — a l i moja p r v a pjesma bijase napi-
sana. P r i j e toga nijesam ni pokusao, da k o j u n a -
pisem; a l i sam poeziju strasno volio. U z narodne
pjesme, koje sam s pozudom citao, najvolio sam
od Dubrovcana G u n d u l i c a i Gjordjica, od I l i r a c a
V r a z a i Nemcica, od kasnijih Preradovica, Senou
i M a r k o v i c a . Potonju dvojicu smatram jos uvijek
svojiin uzorima.
P r e p i s a v s i svoj prvijenac n a cisto, izrucih ga
mom profesoru iz filizofiijske propodevtike F r a n j i
M a r k o v i c u , koji je one godine bio urednikom
»Viljenca«, s molbiom, da m i kod zgodie saopci
svoje misljenje, Slijedeci sat, sto ga je u osmom
razredu imao, cesto bi na me pogledavao i plaho
se nasmijesio, a poslije sata me pozvao na hodnik
i r e k a o mi, da mu se pjesma v r l o svida i da ce je
stampati — samo ne moze da kaze, k a d ce to biti.

41
 Godina 11. . V I J E N A C .
jer imade mnogo odobrenog gradiva, koje b i mioglo
dostajati z a list doi k o n c a godine, A l i pjesma izade
i p a k u 49. broju na prvome mjestu,
Godine 1874, preuze urejdnistvo »Vijenca«
Senoa, jer je M a r k o v i c dobio dopust, da se spremi
z a sveuciliste, koje se u jesen imalo otvoriti,
K a k o je Senoa uz gradske poslove bio zabavljen
izucavanjem v r e l a za svoje historijske romane, po-
magao m u je u urednistvu T r n s k i . Z a me.je ta go-
dina bila sasvim neplodna, jer sam sluzio kao to-
boznji dobrovoljac — a gdje bojno oruzje govori,
tu po latinskoj poslovici vile sute. I p a k sam ove
godine predao T r n s k o m u jednu romancu i t r i
pjesmice i z nedovrsena c i k l u s a lirskog. Z a onu
p r v u m i poslije rece, da ce je stampati; a z a one
druge primijeti: da su pune pretjerane tuge za
n e k o m djevojkom. V i ' ste, doda, pristao i simpa-
tican momak, a k tomu poeta, A k o jedna ne m a r i
mozda za v a s — marit ce desetero drugih, Mene
ta prtimjedba niti je iznenadila niti uvrijedila,
Iznenadila me nije, j e r je T r n s k i bib v e c daleko od
onoga doba, gdje s v a k manje i l i vise slicno raspio-
lozenje i s k u s a v a ; a uvrijedit me nije mogla, jer
sam ga v r l o cijenio radi zasliiga, sto i h je stekao
z a formalnu stranu hrvatskoga pjesnistva, a na-
pose z a cistocu j e z i k a . K a k o je u tom isao k a d -
god i predaleko, razumljivo je, zasto je izazvao
podrugivanje sa strane mladih ( » P a u k o v e m r e z e «
u »Lipi« 1874.), koje podrugivanje je opet sa svoje
strane islo predaleko. Mene je k o d n e k e zgode
pitao, k a k o ja o tom napadaju sudim; a ja mu
rekoh, da ga ne odcbravam, jer se licni nazor
imade postivati, ako protivnik hoce, da se i njegov
postuje, J a bih taj napadaj, primijeti on, mogao
suzbiti samo oruzjem, jer sam ja vojnik — a l i ne
mogu da unesrecim mlada covjeka,, l a k o m i se ta
primjedba nije svidjela, nijesam m u toga nicim
pokazao; jer sam iz nje jasno razabrao, k a k o ga
se napadaj bolno dojmio, Ne treba, uostalom
sumnjati, da bi nam jedan T r n s k i i danas dobro
dosao; jer otkad se v e c i poletarci smatraju sami
svojim autoritetom, pjesma nam sve vise gubi
pjesnicki oblik i postaje zapravo pjesnickom pro-
zom. A jednako se gubi sve vise cistoca narod-
noga govora, jer se u pjesme u v l a c e rijeoi, koje
ne samo da narod ne poznaje, nego i h n i pjesnici
s a m i cesto ne razumiju.
J a sam spomenute l i r s k e pjesmice odmah po-
v u k a o i s ostalima nedovrsena ciklusa. bacio u
svoju i onako slabo lozenu pec; a l i par njih ne
htjede izgorjeti — valjda da T r n s k i bude u p r a v u :
jer su suzama bile previse natopljene. R o m a n s a pak
je u 19. broju »Vijenca« doista stampana, a l i tako
umivena, pocesljana i opremljena — da je nijesam
n i u koju od svojih z b i r k i uvrstio, jer bih se bio
tudim perjem okitio.
U jesen godine 1874, ri'jesio sam se vojnistva i
upisao u mudroslo/vni fakultet upravo otvorena
sveucilista odabravsi filozofiju i povijest glavnim
sviojim strukama. T u m i M a r k o v i c nije bio samo
profesorom nego i dragim prijateljem; jer sam ga
od v r e m e n a do v r e m e n a morao polaziti, da ras-
pravljamo o strucnim i kmjizevnim stvarima. O n
me je licno upoznao i sa Senoom, koji me j e jed-
n a k o zavolio kao i on sam, Zato se od godine
1875. javljam cesto u »Vijencu« i ostajem mu r e v -
nim saradnikom — doklegod nije svenuo, U to
doba pada i poznanstvo moje s Jorgovanicem, koji
se nesto ranije javio u »Vijencu«, O n se takoder
upisao u filozofiju, a l i je kiolegija rijetko polazio,
koje zato, sto je stanovao k o d oca F l i e d e r a , koji
je imao mlin na M e d v e s c a k u blizu Sestina; koje
zato, sto niije namjeravao postati profesorom, v e c
ostati samo knjizevnikom, Jorgovanic je bio p r a v i
bohem onoga doba, a l i vanredno simpatican radi
duhovitosti, neobicno bujne maste i vesele cudi,
K o l i k o put sam ga samo nocu pratio k u c i i po
mjesecini s njime sanjarioi A i on je mnogu noc
proveo k o d mene u razgovoru, k a d mu se nije
dalo po prasnom i l i blatnom putu basati k u c i ,
T e k pod kraj semestara, k a d sam se spremao za
kolokvija, nije me pohadao,
K a k o je iste godine pocela izlaziti i »Lipa«,
najprije pod redakcijom brata velikog slaviste
Jagica, a poslije profesora K l a i c a , postadosmo i
njeni suradnici — doista ponajvise pod anoni-
mima, siframa i l i bez oznake. O v o je bilo n a v l a -
stito zato, sto nijesmo htjeli povrijediti osjetljivost
Senoinu, koji je nas razvoj bas s ljubomorom
pratio. A l i on nas je ipak i zakrabuljene prepo-
znao — pak nam to saljivo i priopcio. Ljutiti se
medutim nije n i mogao, jer smo bas tako -nas
dvojica k a o i K l a i c i'stodobno s a r a d i v a l i i u
»Vijencu« i jer je v r l o dobro poznavao p r i v l a c i v e
vrline K l a i c e v e , koji nije bio samo odlican historik
nego i pjesnik i novelista i glazbenik.
Godine 1876. izdalo je sveucilisno drustvo » V e -
lebit« u B e c u svoj p r v i godisnji almanak » H r v a t -
s k i d o m « , U njem sam priopcio ovecu pjesnicku
pripovijest svoju » R a d a k , vojvoda bosanski«,
Senoa izvjescujuci u »Vi!jencu« o torn almanahu
zadrzao se dobrano k o d mog priloga i postavio u
n e k u r u k u prognozu o mom daljnom pjesnikova-
nju. K o g a to Senoino mnijenje zanima, n e k a ga
ondje potrazi. J a ovdje spominjem samo tolikiOi da
sam trajno nastojao, da se njegova prognoza ispuni,
 Godina It.
T R I H U M O R E S K E A. C E H O V A
KCI ALBIONA.
I^RED k u c u posjednika Grjabova do-
k o t r l j a l a se p r e k r a s n a kocija s toc-
k o v i m a od k a u c u k a , ugojenim k o c i -
jasem i barsunastim sjedalima, I z
kocije i s k o c i ujezdni starjesina plemstva Fjodor
A n d r e j i c Ocov, U predsoblju susretne ga pospani
lakej,
— J e s u l i gospoda doma? — upita starjesina,
— Ne, n i k a k o , Gospoda se s djecom odvezla
u goste, a gospodin s mamzelom guvernantom lovi
ribu, O d ranoga jutra,
Ocov popostane, r a z m i s l i i uputi se k rijeci, da
potrazi Grjabova, Nade ga n e k o dvije vrste od
kuce k o d rijeke. B a c i v s i ' pogled sa strane obale
dolje i s p a z i v s i Grjabova, Ocov udari u s m i j e h . . .
Grjabov, visok, k r u p a n covjek s v r l o v e l i k i m
glavom, sjedio je na ipijesku, podmetnuvsi pod sio-
bom noge n a turski! nacin i pecao. Sesir m u je bio
na zatiljku, ikravata se pomakla n a stranu. P o -
kraj njega stajala je v i s o k a , m r s a v a Engleskinja
s izbocenim r a k o v i m ocima i v e l i k i m pticjim no-
som, n a l i k prije n a sjekiru, negoli na nos. Ona je
bila odjevema u bijelo, muselinsko lodijelo, k r o z
koje su prodirale mrsave, zute pleci- N a zlatnom
pojasu visio je zlatni sat. Ona je takoder pecala,
Okolo obojih c a r s t v o v a l a je grobna tisina. Oboje
bilo je nepomicno k a o r i j e k a , n a kojoj je plivalo
njihovo pluto.
— L o v j e ismrtam, a siudba gorka! — nasmije
se Ocov. — Zdravo, I v a n e K u z m i c u !
— A to s i t i ? — zapita Grjabov, ne skidajuci
ociju s vode. •— Dosao s i ?
— K a k o vidiis. , , A ti se jos uvijek bavis svio-
jom budalastinom? J o s se nijesi oducio?
— A v r a g a , , , C i o dan lovim, od j u t r a , . . N e -
k a k o slabo se danas lovi. Nista nisam uhvatio n i
ja, n i ova sablast. Sjedimo, -sjedimo i nikoji vrag.
P a da svisnes, nista.
— Pljuni na to, Podimio v o t k u piti!
— C e k a j . , , JMoglo b i biti, da stogod ulovimo,
Predvece r i b a bolje kljuje , , , Sjedim ovdje, brate,
od ranoga jutra! T a k o je dosadno, d a ti n i k a z a t i
ne mogu, S a m me davao natjerao, da se p r i v i -
knem na to lovljenje! Znam, da je glupost, a ipak
sjedim! Sjedim k a o k a k a v podlac, kao osudenik
i gledam n a vodu kao ludak k a k a v ! T r e b a i c i n a
pokos, a ja r i b u lovim, J u c e r je u Haponjevu pre-
osvjascani sluzio, a nisam posao, ovdje sam eto
presjedio s ovom kecigom , . , s davoHcom ovom.
. V I J E N A C . Knjiga III,/2.
Prevela prof. D, P.
— No . . . jesi l i s xima sisao? — zapita Ocov,
konfuzno pogledavsi Engleskinju. — Zestis se u
prisutnosti dame . , , i jos ju , , ,
— N e k ju davo nosi! Svejedno, i tako nista —
r u s k i ne razumije. H v a l i s l i je i l i kudis — to je
njoj posve svejedno! Pogledaj joj nios! T a radi sa-
moga nosa past ces u nesvijest! M i sjedimo cijele
dane zajedno b-^z ijedne rijeci! Stoji k a o strasilo
i bulji u vodu,
Engleskinja je zijevnula, promijenila orvica i
bacila udicu,
— Cudim se, brate, ne malo! — nastavi G r j a -
bov, — Zivi ludakinja u R u s i j i deset godina i sve
jedno n i slova r u s k i ! , . . Nas kojigod aristokratic,
ako ode k njima, brzo nauci brbljati po njihovu
nacinu, a o n i , , • v r a g ih znao! Pogledaj na nos!
N a nos t i pogledaj!
— Ali, prestani,.. Neugodno je , , . Sto si to
napao n a zenu?
— Ona nije zena, inego djevica . . . 0 zenicima
valjda masta, v r a z j a l u t k a . I zaudara od nje ne-
k a k o gnjilo . . , Z a m r z i o sam je, brate! Ne mogu je
ravnodusno gledati! K a d me pogleda svojim stra-
snim ocima, sav se zgrcim, kao da sam se laktom
o ogradu udario. Ona isto v o l i pecati ribu, P o -
gledaj: p e c a i svetkuje! S prezirom gleda na sve •,
Stoji i spoiznaje, da je covjek i da je mozda car
prirode. A znas l i ti, kako je zovu? N i l k a Carlzov-
na T f e i s ! F u j ! . . , ne da se n i izgovoriti,
Engleskinja, icuvsi' svoje ime, polagano povede
nos na stranu G r j a b o v a i premjeri ga prezirnim po-
gledom. S Grjabova podigne ona oci na O c o v a i
oblije ga prezirom. I sve to suteci, vaznio i pola-
gano. ' ' i ,
-— J e s i li v i d i o ? zapita Grjabov, hohocuci. —
No evoJ A h ti, sablasti! R a d i djece jedino i drzim
tog vodenog salamandra. D a nije djece, ta ja je
ne bih n i ma deset v r s t a k svojemu imanju pripu-
stio , , , Nos je upravo kao u jastriljeba . . . A stas?
T o strasilo sijeca me na dugu motku. T a znas,
uzeo bih je i lupio njom o zemlju. S t a n i . . . K o d
mene, cini se, kljuje . . .
Grjabov s k o c i i digne udicu: Konopac se n a -
peo . . , Grjabov p r i v u c e jos jednom i ne izvuce
udicu,
— Z a k v a c i l a se! — rece on i namrsti se. —
Z a kamen, sigurno, , . V r a g ju odnio! , . .
N a lieu Grjabova i z r a z a v a l a se patnija, U z d a -
hnuvsi te nemirno m i c u c i se i mrmljajuci kletve.
43
 Godina II. » V I J E N A C.
on i z n o v a povuce z a konopac, Vucenje je bilo
bez uspjeha. Grjabov problijedi.
— E t o nevolje! T r e b a ioi u vodu.
— A ti baci sve!
— Ne m o g u . . . . P r e d vece lijepo se tek
l o v i . . . Nego ovakovo poislanstvo. Boze oproisti!
Slucilo se, da treba i c i u vodu. Slucilo se! A da ti
samo znas, k a k o m i se n i k a k o ne da svlaciti se!
Engleskinju treba t u r n u t i . . . K r a j nje je neugodno
svilaciti se. I p a k znas, dama, je!
Grjabov baci sesir i ovratnik.
— M i s , , . e-e-e -. . obrati se on Engleskinji.
M i s Tfajs! Ze v u pri . . . No, k a k o da joj k a z e m ?
No k a k o da t i kazem, da shvatis? Poslusaijte . . ,
onamo! Onamo otidite! Cujes l i ?
M i s Tfajs oblije Grjabova prezrenijem, te ispu-
sti nosni z v u k ,
— K a k o , molim, ne shvacate? Bjezi, k a z e m ti,
odavde! J a se moram svuci, v r a z j a lutko! Onamp
bjezi! Onamo!
Grjabiov povuce mis za r u k a v , pokaze joj
grmlje i sjedne; hajde, molim te za grmlje i s a k r i
se tamo!
Engleskinja, energicno micuci obrvama, brzo
izgovori dugu englesku frazu, Posjednici prasnu
u smijeh,
— P r v i put u zivotu cujem njen glas . . , M o r a
se k a z a t i , glasic! Ne razumije! No pa sto da u c i -
nim s njom?
— Pljuni! Podimo v o t k u piti!
— Ne mogu, sad se mora l o v i t i , •. V e c e r je . , .
A l i sto m i savjetujes ciniti? E t o komisije! Morat
cu se p r e d njom s v l a c i t i , . , .
Grjabov baci kaput i prsluk i sjedne na pije-
sak, da skine cipele.
— Pioslusaj, Ivane K u z m i c u , — rece starjesina,
hohocuci u pesnicu.
—• T a to je, druze moj, sprdanje, ismjehivanje,
— Nitko ije ne moli, da ne razumije! T o n e k a
i m bude naoka, inostirancima!
Grjabov skihe cipele, pantalone, baci sa sebe
rublje i pojavi se u A d a m o v u kostimu. Ocov se
u h v a t i z a trbuh. P o c r v e n i o je i od smijeha i od
neugodnosti. Engleskinja piodigne obrve i migne
o c i m a . . . N a zutom lieu pojavi se ohol, p r e z r i v
smjesak.
— T r e b a se osvjeziti, — rece Grjabov, l u p k a -
juci se po bedrima. — K a z i , molim te, Fijodore
Andrejicu, zasto se meni svakoga Ijeta pojavljuje
osip na grudima?
— T a udi brze bolje u vodu. i l i p r i k r i j se cim-
god! Zivotinjo!
44
Knjiga III./2,
— K a d bi se barem smela, podia zena! — rece
Grjabov, ulazeci u vodu i k r s t e c i se. — B r r r . . .
hladna je voda , . . Pogledaj, k a k o mice obrvama!
I ne o d i l a z i . . . Stoji iznad gomile! He—he—he . . .
Cak nas ni za ljude ne smatra!
U s a v s i do koljena u vodu i sagnuvsi cijeli svoj
ogromni stas, ton namigne ocima i rece;
— Ovo njo|j, brate, nije E n g l e s k a !
M i s Flajs hladnokrvno izmijeni c r v i c a , zijevne
i baci udicu. Ocov se okrene. Grjabov o t k v a c i
udicu, zaroni i zadihan izade i z vode. Z a dvije mi-
nute on je v e c sjedio na pijesku i opet pecao
ribu.
ROMAN S K O N T R A B A S O M
M u z i k a n t S m i c k o v uputio se i z grada k dvorcu
k n e z a B i b u l o v a , gdje je, k a k o je bilo dogovoreno,
»imalo biti« vece s miuzikom i plesom, N a ledima
visio m u je ogromni kontrabas u koiznatom fu-
trolu, S m i c k o v je hodao po obali rijeke, koja je
valjala svoju isvjezu vodu doduse ne velicanstvenio,
no ipak sasma poetiono,
» K a k o b i bilo, da se o k u p a m ? « — pomisli on.
Ne premisljajuci dugo, on se razodjene i urond
svojim tijelom u svjeze v a l o v e . V e c e bijase pire-
krasno' Poetiona dusa Smiokova nije ostala ravno-
dusna prema harmoniji, koja |je naokolo vladala.
No k a k o v o je slatko cuvstvo obuhvatillo njegovu
dusu, k a d a je, otplivavsi neko sto koracaja na
stranu, ugledao lijepiu djeviojku, k a k o sjedi na
strmoj obali i p e c a r i b u . On zadrzi dab i zamre
od obilja raznovrsnih cuvsitava: uspomene i z dje-
tinjstva, tuga za prosloscu, probudena ljubav . . .
Boze, on je mislio, da vise ne moze ljubiti!
N a k o n toga, sto je' bio izgubio vjeru u covje-
canstvo (zena njegova, koju je ljubio, pobjegla je
s priijateljem njegoviim, fagotistom Sobakiniim),
srce m u se napunilo cuvstvom osamljenosti i on
postade mizantrop,
»Sta je zivot? — ne jednom pitao je samoga
sebe. — Zasto z i v i m o ? Zivot je prica, masta . . .
obmana , , . ,«
Medutim stiojeci pred usnulom Ijepoticom (nije
bilo tesko primijetiti, da je ona spavala), on na-
jednom proti svojoj volji osijeti u srcu nesto nalik
n a ljubav, Dugo stajase pred njom prozdiruci je
ocima , . -
»No dosta . , , — pomisli i ispusti dubok uzdah,
— Zbogom, divna pojavo! M o r a m v e c da idem na
pleis njegovoj v i s o s t i , , ,«
I pogledavsi ^jos jednom Ijepoticu htjede v e c
da otpliva natrag, k a d l i mu sune u glavu ideja.
 Godina II. . V I J E N A C .
»T:re,ba da Joj ostavim k a k o v u usp.omenu! —
pomisli on. — Privijesit cu joj stogod n a udicu, T o
ce biti iznenadenje od »nepoizinatoga«.
Smi6kov tiho dopliva do obaile, nabere ovecu
k i t u poljskog i potoonog cvijeca, te je zaveze
staibljikom k r a s u l j k a i objesi na udicu.
K i t a se nagne do dna i povuce za sobom
pluto-
Razboriitost, prinodni zakoni i socijalni polozaj
moga heroja zahtijevaju, da se roman s v r s i upravo
na ovom mjestu, a l i — jao! — sudbina autorova
neumoljiva je: poradi okolnosti, nezavisnih od
autora, roman se nije svrsio buketom. Protivno
zdravom razumu i prirodi stvari, bijedni i neznatni
kontrabasista morao je igrati u zivotu odlicne i
bogate Ijepotice v a z n u ulogu,
K a d je dopilivaioi do obale, S m i c k o v je bio z a -
panjen: nije vise vidio svojega odijela. U k r a l i su
g a . . . . Nepoznati zlotvori, dok se cm nasladivao
Ijepoticom, odvukose sve, osim kontrabasa i c i -
lindra,
— Prokletstvo — u s k l i k n e S m i c k o v . — 0 ljudi,
izrod zmijin! Ne uzbuduje me toliko gubitak odijela
(jer Je odijelo trosno), k o l i k o pomisao, da moram
ici go i tako povrijediti j a v n i moral.
On sjedne n a futrol s kontrabasom i stade t r a -
ziti i z l a z i z svog iizaanog poliozaja.
» N e m o g u c e je go i c i k n e z u B i b u l o v u ! — mislio
je. — Taimo ce biti dama! A k tomu s u tati zajedno
s h l a c a m a u k r a l i i kolofonij, koji se u njima na-
lazio!«
On je mislio dugo muceci se sve do bola u
slijepocicama,
» B a h — sjeti se on, napokon. — Nedaleko od
obale i m a mostic, medu grmljem •, . D o k se ne
spusti noc, ja mogu da presijedim pod t i m mosti-
cem, navece, po tmini pobrat cu se do p r v e k o -
libe . . . . «
Z a u s t a v i v s i se na toj misli, S m i c k o v stavi c i -
limctar na glavu, kontrabas naprti na leda i od-
vuce se do grmlja. G o , s muzikalnim instrumentom
n a ledima, nalicio je na k a k v o g drevniog, mijtskog
poluboga.
Sada, ciltatelju, dok moj heroj sjedi pod mo-
stom sav obladan tugom, ostavimo ga z a neko
vrjeme, pa se obratimo djevojci, sto je pecala
ribu, Sto se desilo s njome? Ljepotica probudivsi
se, ne primijeti vise pluto na vodi, te brzo povuce
za konopac, K o n o p a c se napne, a l i udica i pluto
ne pokazase se iz vode, Ocevidno se buket S m i c -
k o v a u vodi razmocio', rasirio i postao) tezak.
»Ili se uhvatila v e l i k a riba, pomisli djevojka
—• i l i se pak udica z a k v a c i l a o sto.«
45
Knjiga III./2.
P o v u k a v s i joste malo za konopac, djevojka
ustanovi, da je udica z a k v a c e n a .
» E t o nevolje! — pomisli. — .A. navece istom
tako lijepo kljuje! Sto da r a d i m ? «
I ne razmisljajUci mnogo ekscentricna djevojka
skine sa sebe etericno odijelo i uroni prekrasnim
tijelom u valove do samih mramornih pleci. Nije
bas lako bilo otkvaaiti udicu od buketa, u kojemu
se zamrsio konopac, no ustrpljenje i trud ucinili
su svoje. K r o z po prilici cetvrt sata ljepotica sja-
juci se i sretna izlazila je i z vode, drzeci u r u c i
udicu-
A l i zla j u sudba pnogonila. Z l i k o v c i , nakon sto
su u k r a l i odijelo Smiokova, ugrabise i njeno
odijelo, ostavivsi Joj Jedino kutiju sa c r v i m a .
»Sto da uradim sad? •— zajauce ona. — Z a r da
ovako idem? Ne, nikad! Milija mi je smrt! Poce-
kat cu, dok se smraci; tada u tmi'ni otputit cu se
do tetke Agafje i poslat cu je k u c i po lodijelo , . -
A dotle, hajde da se sakrijem pod mostic.«
Moja herojka izabiruci v i s o k u t r a v u i nagi-
njuci ise, z u r i l a se k mostiou, P r o l a z e c i pod mosti-
cem, ona tamo ugleda naga covjeka s muzikalnim
hrptom, d l a k a v i m prsima, k r i k n e i zapanji se.
Smiokoiv se takoder uplasio. Ispocetka smatirao
je djevojku najadom.
»NiJe l i to rijecna sirena, koja Je dosla da me
odmami? — pomisli, i t a predpostavka l a s k a l a mu
je, jer je uvijek imao visoko mnijenje o svojoj vanj-
stini. — A k o ona nije sirena, nego covjek, k a k o
se moze -objasniti to cudno preobrazenje? Zasto
je ona tu pod moistom? I sto h o c e ? «
D o k je on ta pitanja rjesavao, ljepotica Je do-
lazila k sebi.
»Ne ubijte me! — prosapce ona. — J a sam
kneginjica Bibulova- M o l i m vas! Dobit cete mnogo
novaca! U p r a v o sam lotkvacila udicu u vodi, i n e k i
tati ukradose mi odijelo, cipele i sve!
— M i l o s t i v a ! — rece S m i c k o v poniznim gla-
som. — I meni su takoder u k r a l i odijelo. K tomu,
oni su zajedno is hlacama ugrabili i kolofonij, koji
se u njima nalazio!
S v i , koji sviraju na kontrabasu i na trombo-
nima, obicno lako zamecu stvari; S m i c k o v Je u torn
bio casna iznimka,
— M i l o s t i v a ! — rece, malo pocekavsi, — J a
vidim, da V a s smucuije moj izgled. No, priznajte,
ja ne mogu otici odavle s istih razloga, kao ni v i .
Eto, sto sam smislio: ne biste l i v i izvioiljeli leci u
futrol moga k o n t r a b a s a i pokriti se poklopcem?
T o ce me skriti od V a s , . .
R e k a v s i to, S m i c k o v i z v a d i iz futrala kontra-
bas, N a cas mu se ucini, da on ustupajuci futral
 Godina II. » V I J E N A C«
profanise svetu umjetnost, no kolebanje ne po-
traja dugo. Ljepotica legne u futral, podmetne
noge, a on potegne kaijis i stade se radovati, sto
ga je priroda obdarila t a k v i m umom,
— Sada v i , milostiva, mene ne vi'dite, —
rece on. — L e z i t e ovdje i budite mirni. K a d n a -
stane mrak, j a c u V a s odnijeti u k u c u V a s i h rodi-
telja. Po kontrabas mogu ja ovamo doci i kasnije-
K a d se spustao mrak, Smickov naprti futral
s Ijepoticom na leda i uputi se k dvorcu B i b u l o v a .
P l a n je imao taj: najiprije ce se dovuci do p r v e
kolibe, priiskrbit ce si odijelo, a zatim ce poci
dalje . . .
•— Nema z l a bez dobra . . . — mislio je, uzvitla-
vaijuci prasinu bosim nogama i sagibajuci se pod
teretom, — Z a toplo ucestvovanje, kioije sam imao
u sudbini kneginjice, B i b u l o v ce me sigurno bo-
gato nagraditi.
-— M i l o s t i v a , j e l ' V a m ugodno? — pitao je to-
nom c a v a l i e r galant, koji pozivlje na kadrilu. —
Budite tako ljubezni, pa se ne dajte smetati, nego
se vladajte u mom futralu kao k o d kuce! —
Najednom se galantnom S m i c k o v u ucini, da
pred n;im, skrivene m r a k o m idu dvi;e ljudske f i -
gure. G l e d a j u c i pozornije, on se uvjeri, da to nije
opticka obmana: figure su doista isle i pace u ru-
k a m a nosilc neke sveznje
— Nisu l i to tati? sijevnulo mu je u glavu. —
Oni nesto nose! Vjerojatno je to nase odijelo. —
S m i c k o v polozi n a cestu futral i pode u potjeru
za figurama.
— Stoj! — z a v i k n e . —- Stoj! Cekaj!
Figure se ogledaju, te primijetivsi, da i h se pro-
goni, odmaglise Knjeginjica je joste dugo c u -
l a brze k o r a k e i k r i k o v e : »stoj!« Napokon zamu-
kne sve.
S m i c k o v se udalji progoneci tatove i po svoj
prilici bi se Ijepotici desilo, da jos dugo prelezi na
poljskoj cesti, k a d ne b i bilo sretne igre slucaja,
Desilo se, da su u to vrijeme po toj istoj cesti pro-
l a z i l i k dvorcu B i b u l o v a drugovi S m i c k o v a , flau-
tista Zuckov i klarinetista R a z m a h a j k i n , Spota-
knuvsi se o futral obojica se zacudeno pogleda j u
i rasire r u k e ,
— Kontrabas! — rece Zuckov, — B a h , ta to je
kontrabas nasega S m i c k o v a ! No k a k o je on ova-
mo dospio?
— Sigurno se nesto zbilo sa Smickovom, —
sjcti se R a z m a h a j k i n . — H i se napio, i l ' su ga o-
robili N i u kojem slucaju ne valja kontro-
bas ovd;e ostaviti. U z m i m o ga sa sobom,
. Z u c k o v n a v a l i sebi na leda futral, i muizikanti
podu dalje.
46
Knjiga UI./2.
— V r a g b i znao, k a k o v a je to tezina! bunio se
jednako n a cesti flautista — N i z a sto n a svijetu
ne bih pristao, da sviram na t a k v o m c u d o v i s t u . . ,
Uh! , .:-!^-:
Stigavisi na dvorac k n e z a Bibulova, muzikanti
stave futral na mjesto, odredeno z a orkestar i odu
k bifeu. !
U to su vrijeme na dvorcu v e c palili lustere, V j e -
renik, d v o r s k i savjetnik L a k e j i c , k r a s a n i simpa-
tican resorni cinovnik za kopneni promet, sta-
jao je posrijed dvorane, i s r u k a m a u dzepu, raz-
govarao se s grofom Skalikovim, G o v o r i l i su o
glazbi,
— J a sam, grofe, — reie L a k e j i c — u Napu-
Iju bio licno poznat s jednim guslacem, koji je
cinio bukvalno cudesa. Ne b i povjerovali! N a k o n -
trabasu, . . . na obicnom kontrabasu, on je izvodio
t a k v e davolske trilere, da je to bilo naprosto u -
zasno! Strausove valcere je svirao! —
— A l i odakle, to je nemoguce . . . — posumnjao
grof.
— U v j e r a v a m V a s ! P a c e je i L i s t o v u rapsodiju
izvodio! 2ivio sam s njim u istoj k u c i i od duga
vremena naucio od njega na kontrabasu svirati
L i s t o v u rapsodiju.
•— Rapsodiju L i s t a . . , H m ! . . . v i se salite . . .
— Ne vjerujete? — nasmijesi se L a k e j i c . —
Onda c u V a m odmah dokazati! Podimo u o r k e -
star! —
V j e r e n i k i grof podose k orkestru. P r i s a v s i k a
kontrabasu, stadose brzo r a z v e z i v a t i kajis , , . i —
o uzas!
No sada, dok citatelj, podavsi slobodu svojoj
uobrazilji, masta o s v r s e t k u muzikalne debate,
vratimo se S m i c k o v u . . . .
Bijedni muzikant ne dostigne tatove, te se v r a t i
na isto mjesto, gdje je ostavio futral, ali ne ugleda
vise dragocjenog tereta, G u b e c i se u nagadanjima,
nekoliko je puta prolazio cestom amo i tamo, i lie
nasavsi futral, drzao je, da je dospio na drugu ce-
stu
— T o je uzasno! — mislio je, hvatajudi se za
kosu i blijedeci.
— Ona ce se zagusti u futralu! J a sam ubojica!
S v e do ponoci S m i c k o v je hodao po cestama i
trazio futral, no pod konac izgubi sve sile i pode
pod mostic.
T r a z i t cu jos do dana, — odluci. T r a z e n j a z a
dana dala su isti rezultat, i S m i c k o v odluci pod
mosticem sacekati nod
— J a cu je naci! — mrmljao je, skidajudi c i -
lindar i hvatajuci se z a kosu. —
— T r a z i o makar i godinu dana, j a du je n a d i ! . . ,
 Godina II. . V I J E N A C .
I sada jos seljaci, koji zive u ovim mjestima
pricaju, da se nocu moze oko mostica vidjeti neiti
covjek, obrasten kosom i sa cilidrom. K^itkad se
duje ispod mostica hripanje kontrabasa,
UMJETNICKO DJELO
D r z e c i jod pazuhom nesto, zamotano u 223.
broj » B i r z e v i h vjedomosti«, S a s a Smirnov, jedinac
u majke svoje, ude k i s e l a lica u kabinet doktora
Koseljkova.
— A dragi mladicu! — pozdravi ga doktor, —
No k a k o se osjecamo? Sto mi imate lijepo r e c i ?
S a s a z a z m i r i ocima, postavi r u k u na srce i rece
uzbudenim glasom:
— Pozdravlja V a s , Ivane Nikolajevicu, mami-
ca, nalozila m i je, da V a m se z a h v a l i m . . . . J a
sam jedinac u majke svoje, a V i ste m i spasli z i -
vot izlijecili me od opasne bolesti, i mi
oboje ne znamo, k a k o da V a m se zahvalimo.
— Ostavi, mladicu! — prekine ga doktor, r a s -
plinjujuci se od zadovoljstva, — J a sam ucinio s a -
mo to, sto bi i s v a k i drugi na mo n mjestu ucinio.
— J a sam jedinac u majke svoje . . . . M i smo
siromasni ljudi i dakako', ne mozemo da V a m p l a -
timo za V a s trud, i vrlo n a m je neugodno,
doktore, premda, uostalom, mamica i j a . . . . jedi-
nac u majke svoje, usrdno V a s molimo, da primite
u znak nase z a h v a l n o s t i . . . . eto o v u stvar, k o j a . .
S t v a r je vrlo skupocjena, i z starinske bronce . . . .
rijetko umjetnicko dijelo.
-— S v e uzalud! — namrsti se doktor. — No ce-
mu to? —
— Nemojte, m o l i m V a s , ne odbijajte, -— n a s t a v i
mrmljati Sasa, odmotavajuci omot. — A k o odbije-
te, uvrijedit cete i mene i m a m i c a . . . . S t v a r je
vrlo lijepa . . . iz starinske bronce . . . . Imamo je
od pokojnog tatice, i c u v a l i smo je, k a o dragu
u s p o m e n u . . . . Moj t a t i c a je skupljao s t a r i n s k u
broncu, te je prodavao ljubiteljima S a d se
mamica i ja tim istim bavimo. —
S a s a r a z m o t a stvar i svecano j u postavi na
stol. T o je bio ne bas v i s o k i kandelabar od stare
bronce, umjetnicke izradbe. Predstavljao je grupu:
na piedestalu stajale su dvije zenske figure u E v i -
nu kostimu, u pozama, z a koje nemam n i smjelosti
ni temperementa, da i h opisem. F i g u r e su se k o -
ketno smjeskale, i k a d ne bi bile obvezane podr-
z a v a t i svijecnjak, one bi sigurno skocile s piede-
stala i uprilicile u sobi t a k a v debos, o k a k v o m
je citatelju i misliti neprijatno,
D o k t o r pogleda dar, pocese se polako za uhom,
zakaslja i nedlucno se usekne.
Knjiga 111/2.
— D a , stvar je doista p r e k r a s n a — promrmlja:
— n o . . . k a k o da se izrazim, nije to . . . . odvise je
n e d e l i k a t n a . . . . T a , to nije dekolte, nego vrag zna
sto
— T o jest, zasto? —
— S a m zmijski iskusavac ne bi mogao izmisliti
nista gadnije . . . A postaviti t a k o v u fantasmago-
riju na stol znacilo bi okuziti cijeli stan!
— K a k o v i , doktore, cudno prosudujete umje-
tnost! — uvrijedi se S a s a . — T a to je umjetnicka
stvar, pogledajte! T o l i k o krasote i Ijeipote, da se
dusa napunja poboznim cuvstvom, a na oci n a y i r u
suze! K a d gledas t a k v u krasotu, zaboravljas sve ze-
maljsko . . . . Pogledajte, k o l i k o zivota, k a k o v o o-
bilje z r a k a , ekspresije! —
— S v e j a to i z v r s n o razumijem, dragi moj, —
prekine ga doktor: — no ja sam otac porodice, kod
mene tree djecaci, dolaze gospode. —
— D a k a k o , ako se promatra s gledista mase, —
rece S a s a : — londa se, dakako, t a visokoumjetni-
c k a stvar prikazuje u drugom svijetlu . . . No, dok-
tore, budite nad masom, tim vise, sto cete svojim
otkazom duiboko uvrijediti i mene I mamicu, J a
sam jedinac u majke s v o j e , , . . V i ste m i spasli
zivot M i V a m predajemo svoju najdragocje-
niju stvar, i i ja samo zalim, sto nemate pa-
r a tome kandelabru
— H v a l a , mili, vrlo sam z a h v a l a n , , , , Pozdra-
vite mamicu, no, zaboga, prosudite sami, k o d mene
tree djecica, dolaze gospode , , . , No, uostalom,
nek ostane! V a m a se to ne moze protumaciti,
— I nema sta protumaciti, — obraduje se Sasa,
— T a j kandelabar postavite ovamo, ovdje, pokraj
vaze, Steta, gto nema para! Steta v e l i k a ! No, zbo-
gom, doktore, —
K a d je S a s a otisao, doktor je dugo promatrao
kandelabar, cesao se z a uhom i razmisljao, —
S t v a r je izvanredna, nema razgovora, — mislio je:
— i steta je b a c i t i je A ostaviti k o d sebe ne-
moguce H m ! E t o zadade! K o m e da je daru-
jem i l i zrtvujem? —
Poslije duga razmisljanja sjeti se on svojega do-
broga prijatelja, advokata Uhora, kojemu je bio
duzan z a zastupanje u nekoj stvari.
— Izvrsno, — z a k l j u c i doktor. — Njemu je i o-
nako kao prijatelju neugodno uzimati od mene
novaca, a bit ce v r l o zgodno, ako m u darujem ovu
stvar. Odnijet 6n njemu tu davoiiju! K tomu je
neozenjen i sl0bodouman
Ne odgadajuci naum, doktor se obuce, uzme
kandelabar i pode k U h o r u .
— Zdravo, prijatelju — rece, nasavsi advokata
k o d kude, — E t o me k t e b i , , . , Dosao sam, da se
47
 Godina II.
zahvalim, brate, z a tvoj t r u d . . . . N o v a c a ne ces
da uzmes, p a zato uzmi evo ovu s t v a r c i c u . . . . eto,
brate moj. — S t v a r c i c a — raskos! —
Ugledavsi s t v a r c i c u advokatom oblada neopi-
sivo ushicenje.
— E t o djela! — zahohoce, — A h ! do davola,
t a k o v a sta izmislit ce samo davoli! D i v n o ! Caro-
bno! K a k o si dosao do takove drazesti? —
K a d je izlio sav svoj ushit, advokat sa strahom
pogleda na v r a t a i rece;
— Samo, brate, uzmi svoj dar. J a ne primam , . .
— Zasto? — uplasi se doktor,
— Zato. — K meni dolazi majka, k l i j e n t i , , , a
i pred sluzimcadi je neugodno, —
— A l i , a l i , ali.. . Ne smijes odbiti! — zamahne
r u k a m a doktor. — T o je neuljudnost s tvoje stra-
ne! S t v a r je u m j e t n i c k a . . , . k o l i k o zivota , . . eks-
presije. — Ne cu ni da govorim! V r i j e d a s ! —
— K a d bi m a k a r premazano bilo, i l i priljep-
Ijeno smokvino lisce . .
No doktor jos jace zamahne rukama, izleti iz
stana U h o v a i zadovoljan, sto m u je uspjelo rije-
siti se dara, pode k u c i . . , —-
N a k o n odlaska njegova advokat je promatrao
kandelabar, doticao ga se sa svih strana prsti-
ma, i k a o doktor dugo si je razbijao glavu s pita-
njem, sto d a radi s darom?
S t v a r je prekrasna, — zakljuci; — i steta je
baciti, a zadrzati k o d sebe nepristojno. Najbolje
bi bilo — da poklonim komugod . . . E t o , odnijet
cu taij kandelabar danas na vecer k o m i k u Saski-
nu. B e d a r ljubi t a k o v a djela, a k tomu ima on
daaias i k o r i s n i c u . . .
V E C E R N J E ZVONO
S unce zade, zvono zvoni,
G l a s po selu mili toci;
A h , cemu m i suze oci,
Zasto me se radost k l o n i ? !
Tugo moja, — zvono moje!
Znas, davno su dani bili,
K a d sam na tvoj glasak mili
S majkom sklapo r u k e svoje!
I sad n a k o n mnogo Ijeta
Cujud zvona glase ove,
Cini mi se, da me zove —
M a j k a moja s drugog svijeta ! . . ,
V I J E N A C . Knjiga III./2.
R e c e n o , — ucinjeno, N a vecer je pomno zamo-
tani kandelabar bio odnesen k o m i k u Seskinu. C i -
jelo vece jatili su se m u s k a r c i u garderobi k o m i -
k a , da se nasluduju darom; cijelo vrijeme vladao
je u garderobi ushiceni ton i smijeh, slican
kionjskom rzanju, A k o bi kojagod od a k t r i s a p r i -
stupila v r a t i m a i pitala; » m o z e se unidi?«, odmah
bi se zacuo promukli glas k o m i k a :
— Ne, ne draga moja! Nisam odjeven! Poslije
predstave k o m i k je digao ramena, rasirio r u k e
i govorio:
— K u d a da metnem ovu gadost? T a ja z i v i m
u privatnom stanu! K meni dolaze aristokratkinje!
Nije to fotografija, ne mozes s a k r i t i u stolu!
— A v i , gospodaru, prodajte, — savjetova f r i -
zer, razodijevajuci k o m i k a . — T u u pregradu z i v i
starica, koja kupuje starinsku broncu . . . Odve-
zite se i pitajte z a S m i r n o v u . . . S v a k i j u zna.
K o m i k poslusa . . , K r o z dva dana sjedio ' je
doktor K o s e l j k o v k o d kuce u kabtnetu i , s prstom
na celu, mislio je o zucnim kiselinama. Najednom
se otvore vrata, a u kabinet uleti S a s a Smirnov.
On se smijesio, sjao, i cijela njegova figura oda-
v a l a je srecu . . . U r u k a m a drzao je n e § t o zamo-
tano u novine.
— Doktore! — pocne on, sav zadihan, —
Predstavite s i moju radost! N a v a s u srecu, desilo
nam se, da smo se dostali para vasemu kandela-
bru! , . . M a m i c a je tako sretna . . . J a sam' jedi-
nac u majke svoje . . . v i ste m i spasli zivot.
I Sasa, podrhtavajiuci od osjecaja zahvalno-
sti, postavi pred doktora kandelaber. Doktor je
zimuo, htio je nesto reci, no ne rece nista: rijec
mu zapela u grlu.
I moled se sluso ljupko,
K a k o nase selo svira,
D o k mi ne b i dalo m i r a
Mladom srcu sanja klupko.
A sad gdje ste, slasti moje?
Veselja mi srce nema,
O t k a d moja majka drijema
T r i cempresa gdjeno stoje!
Stipan Banovic
48
 Go d i n a I I . • V I J E N A C . Knjiga III./2,

MARKO R A s I C A ; P A L A C U DOBRINJU.

NOJEMOVA LADA
Napisao AHMED MURADBEGOVIC. (Svrsetak).

R O L A Z I se k r o z okicenc slavoluke u A ona se k r e c e u tom sarenom svijetu, k a o sredi-

*^ bascu, gdje je sve posuto cvijecem. I
ulice i kuce i plocnici. A zene i nisu
nista drugo do z i v i mesnati cvjetovi! i
to cvijece seta, smije se i v r i s t i i mirise opojnom
puti i crvenom uzarenom k r v l j u i — covjeku se vrti
u glavi i polupjan glavinja, tetura i raspada se od
onoga zapaljenoga nerva, k o j i je u tom casu postao
sav on, popio ga svega i sad i on njime mirise, i lijepi
se, kao smola n a ranjenoj tresnji.
A po tom zenskom cvijetnjaku seta ona — ko-
kota, k r a l j i c a Ijepote, santanska djevica sa sirokim
apartnim kostimom, kao mnogo, mnogo paunovih
repova, a z a njom bujica kavalira, upeglanih, sa s v i -
lenim kravatama, utegnuti, namirisani. I smiju se i
buce u sav glas, samo da zatome onaj cudni nerv,
koji i u njima ri'ce, buni se i previja. I zavijaju taj
drski, bezobrazni nerv u svilu, u zlato i dragulje
i k i t e briljantnih fraza, koje t e k u iz usta k a o ras-
topljena medovina , , ,
ste svega, i sve se oko nje v r t i kao oko svoje oso-
vine, a taj sjaj, to prelijevanjc boja, geste i tonovi,
sve to cudno, bljestavo i kricavo, podsjeca, na cijeli
heliocentricki sustav, u kome je ona izvor svijetla,
a sve oko nje refleksija, sjena — odbljesak . . . Samo
se koketno smijesi i gracijoznim gestom, kao k r i l o m
golubovim, hladi rumene obraze, pojacava zamam-
Ijivi car i sve drzi u gvozdenom obrucu svoje Ijepu-
saste paklenske i sotonske moci . . .
T o je krotiteljica zvjeradi. P o d davolskim od-
sjevom njezinoga oka titraju ljudska srca kao k a -
pljice na paucini i k r o t k a su i blaga i k a t k a d samo
da u njima zarezi zvijer i zalije crvenom tekucinom
razjarene lece u o c i m a , , . U tim casovima zahihocu
nadrazena grla i zaguse se u nekakvom strasnom
poluzivinskom, a poluljudskom rezanju, kao da ih u
glasnicama s k a k l j i n e k a k a v mekan, elastican k u -
kac, pauk, crv, sta l i . , . i vidi se, k a k o maH psici,
pudli, k a s t o r i u ljudskim oblicijna skevou i lizu ma-

49
 Godina II.
le gracijozne pete, rumene noktice i r u k a v i c e , a
pogana slina strasti c u r i im niz objesene gubice i
slijeva se u njedra i pali i m tjelesa kao lapis , , ,
A divna se koketa smjehulji i migolji objesenja-
c k i sitnim malinovskim ocima i puna milosti za svoje
male kudrave psice rastapa se od njeznosti, od gra-
cije, kao grudica snijega i sapce i tepa i l u p k a ih
rucicama po njuskici, po crvenim skotskim gubicama
i pruza i m ruke, obraze i usne, da polizu sav puder,
svu sminku i sav kupljeni miris spuznutog, natrulog
i isisanog njezinoga tijela.
— P u d l i c i m o j i . . . No komm! K o m m . Samo do-
b r i budite! Nista v a m vise ne dopustam! E v o kiso-
bran moj! A j d e , k o j i ce preko n j e g a ? . Hop, hop!
J e d a n . . . d v a . . . t r i . . . ! K o j i ce p r v i ? ! T a k o ! A
sada capicu! T a k o ! Onda u kut klecati! T a k o , tako
sklopi cape, sklopi! Schcen bitten! No schoen bitten!
Haben sie nicht verstanden! 0 t i glupavi pudlicu.
T i ne dobijes pusicu . , ,
I najedamput se vidi, kako na ogromnoj beskraj-
noj preriji k l e c i u k u t u cijeli jedan spol i lijepo moli
sklopljenih capica, i oci mu gore kao zeravica, a
meso drhturi, grci se i zgara, i ceka jednu hladnu
ispijenu suhu pusicu, ceka bolesni zadah parfema i
bljutavi dodir izguzvanog i izvakanog mesa, i z k o -
ga se dizu bakcili susicc, bolesti i ceka i ceka i
k l a n j a se do zemlje i bije celom u prah i u toj gad-
noj, bezboznoj i podloj molitvi — pogiba kao pas . , .
A tamo dalje u oronuloj kucici u stali umire m a -
teri dijete maleno, kao sin bozji u jaslicama i ze-
leno od glada i slabosti, kao ijed, kao da mu se pu-
knuta zuc zalila u lice i zijeva ustascama kao ribica
n a pijesku i trazi zraka, z r a k a . . . A z r a k a nema,
z r a k je okuzen, pa ga davi, steze . . . Stisce mu m a l a
pticja prsa kao l j u s k u od ispijenog jajeta i ne da
m u da dise . , . Ocajna mati nema m l i j e k a u prsi-
ma, Pokazuje svoje prazne dojke, sto — kao iscije-
deni limuni uvelo vise. Suhe mrsave ruke grle ne-
duznu glavicu svoga sina kao blijedu krpu, I tako
su ocajne te ruke, tako bolno ocajne kao ruke uto-
pljenika, sto grcevito strse nad valovima i vicu u
pomoc, . . I tako se u istom redu u istoj liniji v i d i
mnogo takovih kucica i sve su oronule i sve zauda-
r a j u vlagom, nepokupljenim smecem, pomijama iz
neopranog suda i hameljom s bunjista . . . I u sva-
ko j tako umire po jedno dijete i po jedna m a j k a
grci ruke i lomi prste nad njegovom posteljom, a
grudi su joj ispijene i lice zeleno i oci utopljene u
zenice i tiho se gase, k a o dogorjele svijece u c i r a -
cima, Nema u njoj nista vise osim ocaja, bola i
prokletstva, I te bolesne starice umorne od zivota
. V I J E N A C * Knjiga III./2
placu nad mrtvim posteljama i sve vide samo na tim
posteljama, i strah im razdire srce, strah r a d i onoga,
sto u tom njihovu porodu umire, r a d i mladog, no-
vog covjecanstva, koje se na smrt razbolilo jos
prije, nego se i rodilo i koje su one u mukama, u
borbi za kruh, k o j i su im otele revolucije, ratovi,
santanske djevice i alkohol — pobacile, I to po-
baceno covjecanstvo eto lezi tu u tim podrtim k u -
cicama, a njihovi ocevi, starija braca i djedovi m i -
sle, da su oni covjecanstvo i udaraju svoje zene,
majke i ljubovce nogama u trbuh, da izrigaju to
smece, te crve, za koje oni moraju zaboraviti cijeli
zivot, opojnost i radost, osuditi se na vjecitu robiju
i skapati u vjecitom j a r m u d u z n o s t i . . . obzira, kao
tegleca marva,
I s v i istu slobodu i s v i se bune protiv z r t a v a i
p r i k l i n j u ropstvo za druge, k i d a j u se lanci, lome se
verige i slobodno raspojasano, pobjesnjelo covje-
canstvo plese oko svoje osi, oko svoje lomace," u
kojoj gore svi porivi, svi instinkti prastarih zvijeri,
od cijeg je porijekla i ono nastalo.
*
I eno ga tamo u k r c m i na morskoj obali, gdje su
tako siroki vidici, kao da vjecnost u utrobi nose i
gdje se u ravnini ne moze n i zamisliti svrsetak. I
eto u toj beskonacnosti stoji cetverouglast prostor
kao kockasta posuda, i u toj posudi se vrti pijano
ljudstvo, k i p i kao voda u kotlu. S v e je zbijeno u
nekakvo cudno tijesto, u nekakav gigantski kolac,
i taj se kolac rasteze na strane, guti se i mi jesi kao
ogromna gusjenica, k a d gmize . . .
I ta cudna gusjenica ima svoje posebne zakone,
svoju psihologiju i svoju logiku, T a zivotinia sa sto-
tine, hiljade i milijone ljudskih glava, poganih j e -
zika i podmuklih pogleda, t a zajednicka zvijer sviju
ljudskih negacija, obuzeta alUoholom i zenama, u r l a
iz svojih bezbrojnih r a l j a strahovitu pjesmu I j u d -
skog razaranja, Cetverouglasti se prostor nadimlie,
kao napuhana mjesina i tako se cini sad ce puknutt,
a iz njezine utrobe isukace crijeva, otrovni plinovi
i sav covjecji gad, k o j i se stoljecima sakupljao u
pogani, pokvareni zeludac birtija, kafana i santana.
Negdje na visokom podiju tresu limeni instru-
menti i urnebesna se muzika r u s i odozgo u prostor
nijagarskim vodopadom. U okrugu se v r t i mesnati
perpetuum mobile, redaju se figure zahuktane pol-
ke, simija, foks-trota, tanga i vanstepa. I evo vec
dva dana i dvije noci, kako se crna i bijela strana
zemaljske kuglje okrece oko sunca, kako se dan
i noc mijenja u praznini i kako to podbuhlo ze-
maljsko tijelo s dvostrukim janusovim licem plese
iste krugove, elipse i krivulje, kao i ta raspojasana
50
 Godina II. »V I J E N A C«
gomila, i kako se i ta sama vjecnost gubi u toj vrto-
glavici, kao pijana i k a k o svemir visi nad njom, kao
prazni, m u k l i i razderani bubanj i kako se horizonti
savijaju oko njega, k a o z a r k e , usijane, potkovice...
I sve je tako blesavo okruglo i sve u l a z i tako glupo
u samoga sebe, kao da je ono jezgra, i sadrzaj
svega.
Uniforme, svileni kostimi, frizure, lepeze, pticja
krila, kricave boje, k a v a l i r i , vitezi i pratnja, majke,
zene i djevojke, mladici, starci i muzevi, sve to
obuzima pijani delirij alkohola i sve je dosljedno
svome elementu, svome blatu, iz koga je zamjesito
i poteklo. A to blato i taj k a l k u h a . s e u cetvero-
uglastoj serpi — u santanskoj sobi — u vinu, l i -
kerima i sampanjcu, a pod njim gori lomaca k r v i
kao zapaljeni petroleum i eno jos malo, pa ce serpa
prekipiti i blato se razliti preko nje kao rastaljena
materija i onda podaviti sve, cega se d o c e p a . . .
Sampanjske boce pucaju u r u k a m a kao revolveri,
prolijeva se zadusljiva tekucina po podu, na k r i -
l i m a vriste djevojke, ruse se flase i case o kamene
zidove i sve tako zove prokletstvo na svoju glavu,
kao lovorov vijenac . . .
I najedamput pukose sva cetiri z i d a unaokolo,
kao razdrobljena skatulja, zijevnuse pukotine, a u
praznini se ukazase redovi cudnih l j u d s k i h n^iava,
kao da s onog svijeta dolaze . . . I svi su drukcije
obuceni od ostalih ljudi i svi imaju drukcije kretnje,
geste, oci, kao da su satkani od nekakve eterne
prede, pa lebde u zraku, u magli i u o b l a c i m a . , .
I cudni su to ljudi. S v e sami profesori, ucitelji i po-
povi, sve same hodze i hodzije, docenti, bibliotekari,
instruktori, pjesnici, a s t r o n o m i . , , L i c a su i m izo-
blicena od sazaljenja, Izgledaju. kao zabezeknute
lutke, k a d ukoceno zure u nesto sivo i neodredeno,
U njihovim nijemim didaktickim fizionomijama lezi
nesto strahovito, neka grozna slutnja, neko pro-
tocanstvo, kao u fizionomij Eima zvijezdoznanaca,
sto ocekuju sudar repatice s kuglom zemaljskom.
I stoji ta duga povorka kao pretpotopni gmizavac,
k o j i sobom opasuje k r u z n i c u zemaljsku poput e k v a -
tora, zgrcene jos sake iz ramena rastu kao zeljezni
cekici, a gvozdeni joj pogledi, upiljeni u taj mali
ograniceni prostor, k o j i se pritajio pa dise, kao na
smrt iznemogla zivotinja, k o j a gleda u oci svome
krotitelju.
Zene na k r i l i m a muskaraca oborise pijane po-
glede i zanijemise. Sve se umrtvilo kao bez zivota.
I u to mrtvilo grunu najedamput stotine, hiljade,
miUjoni glasova i svi su v i k a l i samo na jednu stranu
i na jednu gomilu, u k o j u se zbile polunage zene,
sestre i k c e r i njihove i drhtale kao ptice n a oluji i
mislile, da ce umrijeti od straha, od stida i od sra-
mote...,
5/
— V i izgnjecene i izazete spuzve! V i ispuhane
mjesine! S v e je zlo od v a s ! D o k ste zdrave i dok se
niste jos ispuhale i izazele, upirete svu snagu, da
svi jet bacite u vrtoglavicu, da ga tumbe okrenete,
da ga obezglavite i povucete z a sobom u propast.
Sta ste v i jos dobra covjecanstvu dale? I ono dobro,
za koje v a s priroda hrani i trpi, i to ste uprljale i
obescastile, P l j u n u l i ste n a svoje zenstvo i na svoje
materinstvo i postale ste metresc, odaliske i p r i -
leznice i u svetoj bracnoj postelji, i n a u l i c i . , ,
-— Sve njih treba pod glogovu motku, pa da v i -
dis, kako ce se izmijeniti, Postace mirne, kao bube
i slusace, i skakukati na svaki mig, kao da su od
drveta napravljena, a ne od zivoga mesa, Evo
ovako . . . ! ovako , . , T a k o je vikao jedan hodza i
pritiskivao kaziprstom zaglavak na svojoj ruci, kao
da dira u nekakvo dugme i onda r u k a m a pokazivao,
kako figure skakcu, k a d se u to dugme takne, i onda
opet nastavio istim ubjesnjelim i uskipjelim glasom.
— T r e b a konopce namociti u hladnoj ostroj vodi
— u vodi iz bunara i skinuti ih do gola, pa k a d na
njima koza popuca, kao k o r a na deblu, onda ih
ostaviti i onda im vjerovati, da ce se popraviti. J a
vam velim, to je jedini lijek, da sve zivi po neka-
kvom redu i po zakonu. T o je moja oprobana me-
toda! I zato u toj gomili ne vidite ni moje zene, ni
moje kceri, n i moje sestre. One su u kuci i cekaju
na me kao na B o g a . . . a j a gospodarim citavom
zemljom i vodom i nebesima i uzivam, kao car.
Sta ste se ukociH? Sta stojite? Udrite u to ludo
meso, gdje prije stignete! S v e po r e d u ! , . . Ne za-
lite! T o ne treba zaliti! T o ce cijeli vas zivot blago-
sloviti i posvetiti.
G o m i l a se najedamput uskomesa kao k a s a u lon-
cu, S v i se zgledase i u tom jedinom pogledu, k o j i
je u trenutku bljesnuo u njihovim ocima, n a s l i su
svoje sporazumljenje, pograbili stapove, motke i
stolice i navalili nemilice na onu zatecenu gomilu,
k o j a je stajala naslagana u kutu, kao slog d r v a , , .
V r i s a k , Jaukanje. Nadrazeni muskarci reze kao
pseta. Zene padaju po podu kao polupano staklo.
P o z r a k u lete pramovi kose, krpe od odjece i sve
se uzvitlalo i leprsa kao sarena ponjava. A od toga
leprsanja nastaje nekakav cudan valovit vjetar i
nosi sa sobom sve, sto upadne u njegovu struju:
sesire, boce, stapove. Zenske suknje dizu se u zrak
do zuba, gola stegna sijevaju bljestavom bjelinom,
a po toj bjelini padaju udarci, i ona postaju modra
i plava, kao da si komade snijega ljubicastom tintom
polio, j ,.:
Z a jedan cas u tome metezu i u toj gunguli sve
se izmijenilo kao u caroliji. I svijetlo i vino i muzi-
k a sve je propalo, kao u bezdan, , , Zene su isle
zaplakane i nateklih nosova, zgrbljene, kao da su i m
 Godina II.
sva rebra i sve kosti polomljene . . . P o podu su
l e z a l i zdrobljeni stolovi i stolice, limeni instrumenti,
polupane sampanjske boce, a tekucina se i z a njih
pjenila po podu, kao da valovi o bregove tuku i
rigaju bijele mjehurice pjene po citavoj povrsini.
A prevareni muzevi, ocevi i braca slavili su slavljc,
smijali se i zadovoljno t r l j a l i ruke, sto su ubili
meso i oprali sramotu.
A l i iz svega toga, iz te vike i dreke rodilo se
nesto sasvim drugo, nastao je sveopci skandal, i s -
krsnuo je magnet, k o j i privlaci u jedan tabor sve
vrste i sve rodove ljudske.
— S k a n d a l ! . , . Skandal! . , . Odjeknula je ta
carobna rijec preko citavog prostora i nekom tajnom
nepojmljivom snagom dirnula sve i udahnula u sve
svoj zamamni, bajoslovni lik. Najedanput se poCelo
sve micati, dizati se i ustajati i naglavce juriti prema
onom mjestu, s koga je ta carobna rijec odjekivala.
Z a nekoliko trenutaka moglo se vidjeti, kako se
preko beskrajne zemaljske ravnice k a t r l j a j u za-
pjenuseni valovi obezumljena covjecanstva, k o v i -
tlaju se i kuhaju, kao crnei nabujale rijeke, kao po-
plave . . . I tako se cini, kao da se ogromna bala
platna odmotava silovitom brzinom i r a z v i j a se u
mase i povorke i p r e k r i v a cijelu povrsinu do u ne-
dogled. I u nekoliko trenutaka se sva ta bujica
slila u onaj mali — cetverouglasti prostor, kao u
zemljanu posudu i nabila ga kao sip k o s t i c a m a . . ,
Sve je drhtalo i jecalo od tjeskobe, kosti su pucale,
grudni se kosevi previjali i cudno skripali, kao ko-
taci n a vodenicama . , . N a isprebijane su zene p l j u -
v a l i kao n a strvine, a muzeve su potezali z a brade,
gturali i h i psovali, da su kukavice, slabici i da nisu
vrijedni, da ih sunce grije,
V i k a . G a l a m a , Urnebes. S a d su s v i p l j u v a l i s v i -
ma u lice, jedan drugoga proklinjao i nogama od-
bacivao, S v e se zamracilo, zacrnilo i ublatilo u
kletve, podlosti, opsjenu. Nastao je takav smrad i
t a k v a bljutavstina, da se od svega toga z r a k oku-
zio i sagnjio, nebo se smracilo i oblaci se srusili —
struli, kao Ijesine — i lezali n a zemlji, kao erne
izvakane hostije. U dubini zemlje nesto je pocelo
tutnjiti, podmuklo se buniti i drhtati, P r i r o d a je
bjesnila. B o g je prosvjedovao. K u c e su najedamput
stale progovarati kao da se hohocu, kao da plesu,
stakla se groznicavo njihati, a brda skakutati, kao
ogromne trbusaste, nespretnc zivotinje, . , Svod je
nad glavom pucao i ljuljao se kao razbijeno biire
Zvijezde se n a njemu njihale, a pun mjesec se smi-
jao svojim hladnim bezglasnim smijehom, s k a k u -
tao, valjao se i kotrljao preko uzvitlane sirine ne-
beske, kao srebrena lopta, sto su je snaznim udar-
cem bacili u neizmjernost.
. V I J E N A C * Knjiga III./2.
Pod zemljom se nesto silno ogromno kotrljalo,
lomilo i rusilo, kao da zemaljska kugla trune u svo-
joj utrobi i polagano se otkida i otpada u svoje
prazno srediste. I onda se najedamput sve pocelo
tresti i drhtati, kao da nekakva gvozdena, svera-
zorna saka u nadnaravnom bjesnilu lomata tom sa-
gnjilom kruskom zemaljskom i gnjeci je i cijedi, i
rasipa u prasinu. S v e se poce okretati, vrtiti i loma-
tati i otpadati i v a l j a t i se odnekuda niz kosine. I z
utrobe zemaljske prosukljase gajziri, razjapise se
provalijis i z d r i j e l a i vulkani se izrigase, a u crnu,
gustu i masnu tekucinu propade cijela povrsina , , .
I u toj tekucini guse se i plivaju ljudi, stvari i zivo-
tinje, plove po njoj spomenici, biblioteke, muzeji,
kasarne i crkve. 1 sve je slupano i smrskano. Cuju
se jauci. V r i s a k . Grgljanje, Utopljenje, Muka, Smrt.
A ona cetverouglasta santanska posuda i ona se
pocela da I j u l j a i ona se njise i puca, jos malo, pa
ce se razletiti i l i otkinuti i zaploviti nekuda u —
propast. Sve, sto je u njoj, sve je obuzela panika,
delirij, uzas . . . S v e je najedamput zamrlo i zagle-
dalo se nekuda u nekakve beskrajne, nepomicne i
zakrvavljene oci, koje su odnekuda iz vjecnosti z u -
rile u njih. I pred tim ocima su najednom zadrhtali
i zaboravili sve ono, sto ih je dosad razdvajalo, i
osjetili svu svoju tricavost i nemoc, i zaboravili na
svoja jadna neprijateljstva, prezire i mrznju, prema
onome preziru i onoj mrznji, k o j a je izbijala iz tih
uzasnih z a k r v a v l j e n i h ociju . , . S v i su u strahovitoj
groznici zaurlali u jedan glas:
— Potres! Potres! Bog nas mrzi. Bozije nas oci
promatraju. Bog nam se osvecuje! PropaH smo.
Propali, propali!!!
J e d a n je astronom sav izoblicen stajao na v r a -
tima i buljio u zamucen i zamrsen prostor:
Propast! Propast! K o n a c svijeta! Dolazi svrse-
tak. Bog se bacio odnekud iz vaselene ogromnom
planetom na nas . . . I ona j u r i . . . j u r i . . . J a je v i -
dim . . . J o s malo , , . J o s malo . . , T r e n u t a k , . . Cas
— i mi smo gotovi. , , Sve ce se slomiti u trijeske i
prasinu - , ,
— J a o ! Sta je to? K r k r k r r r . . , Pod santanskom
se posudom nesto l o m i . . . K r k r k r r r . , . Otkida se
zgrada! K u c a plovi! Sta je to? Nojemova l a d a ?
Sveopci potop! Putujemo u propast. P r e d nama je
crno , , , I sve se njise! S v e propada! Sve se mrvi,
D a v i . Gnjeci. Ovamo! Ovamo!
U Nojemovu l a d u ! T r a z i t e No j ema. Nek uprav-
Ija ladom! K u d a c e m o . , . ? P r e d nama je mrak!
Noc! Neizmjernost. U pomoc! U pomoc! U . . . po-
moc . . . !
I cetverouglasta santonska posuda zaplovi u pro-
stor kao l a d a , , ,
52
 Knjiga III./2.

G R A D NIN
USNULI GRAD
L IL

S unce sa v i s o k a
N a ziidine sive,
Riijetki p r o l a z n i c i
S v u d a mir i pokoj-
lije v r e l o zlato
gdje gusteri plaze,
u l i c a m a gaze,
Samo jedno jatio
M i r a n , malen, tuzan sanke vedre sanja
0 proslosti davnioj: k r a l j u K r e s i m i r u ,
0 G r g u r u svome i o B r a n i m i r u ,
A n a d njime pusto oblacje se ganja! . .

M o c v a r i c a k r u z i , naganja se zrakom, A l k r o z maglu gustu cuje konjanika

Celavi V e l e b i t vidis gdje se z a r i . . . K a k o vedar hiti n a kapiju grada,
S k u p a patnje pate on i grad taj stari Znade; proc ce dani nevolje i jada,
I vjerno se vole, S a svojim u l a k o m A njime ce orit smijeh, v r e v a i c i k a , . .

B u r o m div-Velebit cesto naglo bane Naokolo more joste tiho isniije

0 kapijiu bije, zove, v'ije, tiili R i j e t k i doziv k a k o v razbija tisinu
I d o n e s e pregrst puste vode slane U Hrvatsikoj tako najmanji grad zije
K o da suze. lije na taj gradic truli. K o brod na oseki. C e k a svoju plimu , . .

Slavko Diklic

BALADA

N a bojistu, na polju k r v a v o m
L e z i bezbroj palih v e c junaka
DuhovJ im ovjencani slavom
Mozda trazi svoga brata mila
I I dragana svoj poljubac p r v i ?
Nekoga je jadna izgubila,
Ispraceni c i k o m i z pusaka, K a d prevrce lesine po k r v i ,

P o ograsju svud tisitoa vlada A l gle eniO! k o d jednoga k l e c e

Slomljen tabor u m r t v i l u spije. P o zlatnoj ga burmi upoznala
Samo jedna djevojana mlada » S v e p r o p a d e « , proplaka i rece
T r a z e d ' nekog gorke suze lije. Otrov popi i tu je zaspala.

S v u d tisina grobna opet v l a d a

V e c nijedno bice tu ne dise
M e d ' z i v i m a osta manje jada
A med m r t v i m ' jedan leg je vise.
Jmia Zilic

JA T E C E K A M

P rolaze nujni dani sumorni,

P r o l a z e sati teski, umorni
A T e b e nema.
N a moju dusu mora je pala,
P r e d moje oci mrena je stala
A T e b e nema.

P r o l a z e noci besane, duge T r a z i h te svagdje, trazih T e svuda,

Moje se srce lomi od tuge T e ne znam vise kuda
A T e b e nema. A T e b e nema.

P r o l a z e dani i noci duge,

Moje se srce lomi od tuge,
A l l ja T e jos uvijek cekam.
Dragomira Bahorii

53
 Godina II. »V 1 J E N A C«
NAJSTARIJA POVIJEST GRADA ZAGREBA
Napisao Dr. R U D O L F H O R V A T .
A teritoriju danagnjega Zagreba naslo
se v e c mnogo r i m s k i h starina, naro-
cito novaca. T o nam dokazuje, da su
n e k a d a ovdje stanovali R i m l j a n i ; oni
napucise i okolicu zagrebacku, kako se v i d i po
ostancima k u l t u r e njihove. H r v a t i se ovamo do-
selise u 6. v i j e k u poslije rodenja Isusova, 'ali ne
unistise Rimljane, I p a k se jos dugo opazala r a z l i k a
izmedu H r v a t a i Rimljana, te su oni i stanovali
odijeljeno jedni od drugih. U Zagrebu n, pr. stano-
v a h u Rimljani u V l a s k o j ulici, koja je po njima do-
bila i svoje ime, jer isu H r v a t i sve L a t i n e n a z i v a l i
»Vlasima«.
Godine 1091. vodila se u H r v a t s k o j borba z a
prijestolje. J e l e n a »Lijepa«, udovica hrvatskog
k r a l j a D m i t r a Z v o n i m i r a pozove u pomoc svoga
b r a t a L a d i s l a v a , k r a l j a ugarskoga. L a d i s l a v bijase
pobozan, te se zavjetovao, da ce, ako mu Bog dade
uspjeha na vojni, osnovati biskupiju u sjevernoj H r -
vatskoj, gdje su n e k a d a postojale biskupije u S i s k u
i Sirmiju (Mitrovici), a l i obadvije propadose teca-
jem seobe naroda. L a d i s l a v u pode z a rukom, te
osvoji sjevernu H r v a t s k u , gdje proglasi k r a l j e m
svoga sinovca A l m a , D a ispuni svoj zavjet, ute-
melji L a d i s l a v godine 1093, i l i 1094, biskupiju u
Zagrebu, A l m o se u H r v a t s k o j nije mogao odrzati,
cim je godine 1095, umro njegov stric L a d i s l a v ; a l i
nova biskupija ostade i nadalje, jer su v e c i sami
H r v a t i godine 926, n a c r k v e n o m saboru u Spljetu
snovali o tome, k a k o bi u sjevernoj H r v a t s k o j ob-
novili biskupiju sisacku.
M o r a da je Zagreb v e c tada bio znatnije mjesto,
k a d je upravo it njemu uredeno srediste tako ve-
l i k e biskupije, kojoj bijase tada teritorij jos pro-
straniji, nego l i je sada. B i s k u p zagrebacki postade
vlastelinom onoga dijela Zagreba, koji se prostirao
n a lijevoj obali p o t o k a M e d v e s c a k a . Osim toga
dobio je od k r a l j a L a d i s l a v a imanja D u b r a v u , K a l -
n i k i Cazmu, a od k a s n i j i h k r a l j e v a jos mnogo dru-
gih posjeda. Bogati biskupi zagrebacki gradili su
na svoj trosak stolnu c r k v u . O v a bude dovrsena i
posvecena godine 1217., k a d a se u Zagrebu z a -
ustavio k r a l j A n d r i j a I I . , putujuci na k r i z a r s k u
vojnu.
V e l i k komad zemljista sjeverno od stolne c r k v e
poklonio je zagrebacki biskup Stjepan I I , godine
1227. kanonicima stolne c r k v e . T a k o je ondje na-
stala s i r o k a u l i c a K a p t o l , u kojoj dade biskup na
svoj trosak graditi same kanonicke kurije, I s p r v i c e
zivjeli su kanonici dosta oskudno. No kasnije do-
54
Knjiga III./2.
bise znatne posjede oko Zagreba^), koji budu me-
du k a n o n i k e podijeljeni k a o njihova imanja (pre-
dija); Osim toga stekao je kaptol u H r v a t s k o j ta-
koder v e l i k e posjede, narocito S i s a k i V a r a z d i n -
ske T o p l i c e , te bi se onda prihodi s ovih posjeda
dijelili medu kanonike na jednake dijelove, Mnogo
je dohodaka dobivao kaptol od c r k v e n e desetine,
koju je pobirao u v e c e m dijelu biskupije zagrebac-
k e . K a p t o l u je ugled porasao takoder time, sto je
on bio »mjesto vje rodos tojnos ti« (locus credibilis),
t. j , javno biljeznistvo, pred kojim su H r v a t i skla-
pali ugovore i p r a v i l i oporuke, S kaptolskim pe-
catom potvrdivahu se r a z n i prijepisi, jer je taj pe-
cat sluzio za ovjerovljenje.
U z K a p t o l i b i s k u p s k i Zagreb r a z v i o se naskoro
novi dio grada na brdu, gdje je danas gornji grad.
Zagreb je naime postao glavnim mjestom zupanije
zagrebacke. P o tadasnjem obicaju morala je svaka
zupanija imati svoj grad (castrum), koji bijase si-
jelo zupanovo i stjeciste cijele zupanije. T a k a v z u -
panijski grad postojao je u Zagrebu valjda v e c u
12. vijeku, j e r se spominje godine 1.201. Z a r a z l i k u
od K a p t o l a i biskupskoga Zagreba zvao se » G r a -
dac« i l i » G r a c « , sto ce r e c i : malen grad
Pocetkom godine 1.242. poharase Mongoli i T a -
tari cjelu H r v a t s k u , pa i grad Zagreb. T o m prigo-
dom r a z v a l i s e ti azijati stolnu c r k v u i sve zgrade
u Zagrebu. Poslije odlaska Mongola i T a t a r a b r i -
nuo se zagrebacki biskup Stjepan I I , da pridigne
svoj dio Zagreba, Zato on svojim podanicima (na
lijevoj strani M e d v e s c a k a ) podijeli godine 1244,
pravo, da sami sebi biraju suca, Jednako je nad
Zagrebom svoju milost prosuo kralj B e l a I V , O n
je naiirie 16. studenoga 1242, u V i r o v i t i c i potpisao
zlatnu bulu, kojom G r a d a c na brdu t i k Zagreba
proglasuje k r a l j e v s k i m i slobodnim gradom, K a o
t a k a v imat ce G r a d a c posebnu svoju u p r a v u i sud-
stvo, te de biti izuzet ispod zupanijske oblasti.
Istocnu medu gradsku cinit de potok G r a c a n a c od
sela Dolje do svoga utoka u potok Medvesdak, a
dalje Medvesdak do usca i i S a v u ; zapadnu medu
gradsku cinio je potok V r a p c e , na sjeveru dopirao
je gradski posjed do gore Sljeme, docim se na jugu
pruzio preko rijeke S a v e i njena r u k a v a S a v i c e .
Zitelji gradski budu godine 1267, izuzeti od plada-
nja maltarine, brodarine i carine, sto je znatno po-
magalo r a z v i t k u njihove trgovine, K r a l j je v e c go-
1) Poimence; Vrapce, KaSina, Sesvete, Retkovec i Opo-
rovec.
 Godina II.
dine 1242, dopustio, da se nedjeljni sajmovi drze
svakog ponedjeljka i c e t v r t k a . K a d je p a k bila sa-
gradena zupna c r k v a sv, M a r k a , dade k r a l j B e l a
I V , gradu 2 1 . ozujka 1256, dopustenje, da s v a k e
godine o M a r k o v u d r z i v e l i k i sajam, koji ce trajati
14 dana, Isto t a k a v v e l i k i sajam drzao se v e c go-
dine 1217, u oblasti b i s k u p a i kaptola zagreba-
ckoga, i to o s v e t k o v i n i k r a l j a Stjepana (20. kolo-
voza), k o m u je posvecena stolna cnkva.
D a se Zagreb zastiti od slicne nesrece, k a k v u je
godine 1242, pocinila p r o v a l a Mongola i T a t a r a ,
poceli su zitelji po k r a l j e v o m dopustenju godine
1242, u t v r d i v a t i G r a d a c , Cijelo ono brdo bude opa-
sano c v r s t i m zidom. J u z n a strana toga zida isla je
danasnjim Strosmajerovim setalistem, T u bijahu t r i
v e l i k e k u l e : jedna n a istoku od zgrade gorriiograd-
ske gimnazije, druga na danasnjem setalistu G r i c u
(srusena god. 1853,), a treca u sredini uz D v e r c e
postoji jos i danas, te sluzi k a o vatrojavni toranj,
P o c e v s i od G r i c a spustao se z i d strmi dolje do
M e s n i c k e ulice, gdje bijahu v e l i k a » M e s n i c k a v r a -
ta,* p r o z v a n a tako po ondje postavljenim mesni-
cama, Odavle tekao je zid uzbrdice do danasnje
Pongraceve k u c e , a zatim dalje zapadnim rubom
spomenutog brda, t, j , danasnjom Visokom i D e -
metrovom ulicom sve do V r a z o v a setalista, gdje
bijase sjeverna t o c k a gornjega grada, N a molbu
k a n o n i k a zagrebackih dopustio je k r a l j B e l a 11.
rujna 1247., da ovdje K a p t o l sagradi tvrdu, u koju ce
se k a n o n i c i moci zakloniti, ako b i n a Zagreb uda-
r i l a neprijateljska v o j s k a . K a p t o l s k a k u l a dobila je
ime » P o p o v t o r a n j « . Danas postoji na istom mjestu
cetverouglasta k u l a , ikoja se jos u v i j e k zove » P o -
pov toranj«, premda to nije ona zgrada, koju je
godine 1247, gradio K a p t o l zagrebacki, U gornjem
dijelu sadasnjega » P o p o v a tornja« nalazi se nasa
zvjezdarnica, U z » P o p o v toranj« stajahu na kraju
Opaticke ulice »Poljska v r a t a « , k o j a su m a k n u t a
godine 1838, P o c e v s i od » P o p o v a tornja« vodio je
gradski zid istocnom stranom gomjeg grada prema
kuli, k o j a je stajala uz gornjogradsku gimnaziju.
Ovaj dakle zid dizao se nad danasnjom Dugom u l i -
com, koja se nekada z v a l a » K i p n a ulica«, U sredini
toga zida bijase z a obranu podignuta cetverouglas-
ta kula, koja jos i danas postoji uz » K a m e n i t a
v r a t a « . Naravno da je g r i d n j a *ako velike t v r d e z ^ h t i -
jevala mnogo v r e m e n a i znatnih troskova, G r a d a c
bijase posve u t v r d e n v e c godine 1266., k a k o to
istice sam k r a l j B e l a I V . , k a d a u svojoj listini od
23. studenoga 1266, v e l i : »vjerni nasi gradani i m a -
hu znatnih izdataka, neprekidna posla i v r l o mno-
go stete prigodom utvrdivanja ovoga grada, gra-
deci u njemu k u c e i prenoseci ovamo zgrade svo-
55
Knjiga III./2.
je.* R a d i t o l i k i h t r o s k o v a trebalo je gradanima z a -
grebackim umanjiti njihove terete. Po ustanovi
zlatne bule od godine 1242. duzni su gradani u k r a -
Ijevsku v o j s k u poslati 10 valjano oboruzanih voj-
n i k a , ako bude kralj vojevao na moru (s Mlecima)
ili na kopnu (s A u s t r i j o m i l i K o r u s k o m ) . Osim toga
duzni su gradani dati k r a l j u u ime hrane 12 volova,
4 lagva v i n a i 1.000 hljebova, k a d a kralj s a svojom
pratnjom dode u Zagreb, Dode l i u Zagreb vojvoda
(hercog), k o j i je od k r a l j e v s k e k r v i , tada ce mu
grad dati samo polovicu spomenute opskrbe, B a n u
p a k mora grad Zagreb dati jednoga v o l a , b a c v u v i -
na i 100 hljebova, a l i samio prigodom njegova na-
stupa banske casti. U srednjem vijeku vrijedilo je
pravilo, da se o Martinju p l a c a poseban porez
» M a r t i n s c i n a « onomu, koji je zasnovao k a k v u slo-
bodnu opcinu. T a k o je i k r a l j B e l a 5, srpnja 1258,
odredio, da gradani zagrebacki s v a k e godine na
Martinje plate 200 penza,^) P o k r a l j e v s k o j odredbi
morao se ovaj porez u r u c i t i b a n u , o n p a k
o v a k o v e p r i b o d e u p o t r e b l j a v a z a uz-
drzavanje k r a l j e v s k e vojske, koja cini t, zv. bansku
cetu, Premda se taj porez placao k r a l j u u priznanje
njegova gospodstva k a o utemeljitelju slobodnog i
k r a l j e v s k o g grada, ipak je on Zagrepcane silno
tistio, G r a d a n i uhvatise zgodnu p r i l i k u , k a d a je
god, 1261. u Zagreb dosla k r a l j i c a M a r i j a sa svojim
mladim sinom B e l o m , da uredi vojvodske odnosaje
u k r a l j e v i n i Slavoniji, N a molbu gradana zagrebac-
k i h dokine k r a l j i c a spomenuti porez » M a r t i n s c i -
nu,« K r a l j B e l a I V . nije mogao nistetnom proglasiti
odluku svoje zene. I p a k je tesiko osjecao, sto ce t i -
me nestati stalan prihod za uzdrzavanje banske
cete. Zato je k r a l j 23. studenoga 1266. oprostio
gradane zagrebacke od podavanja podvoza i od
posiljanja 10 v o j n i k a u k r a l j e v s k u vojsku; mjesto
toga morat ce gradani vojvodi i l i banu o novoj go-
dini placati 40 maraka,^) sto upravo cini 200 penza.
G r a d Zagreb imao je znatnih t r o s k o v a z a grad-
s k u upravu, z a porez i za druge potrebe, V e l i k dio
tih i z d a t a k a podmirivao je grad prihodom svojih
posjeda, U opsegu gradskoga teritorija stajahu sela
G r a c a n i , Dedici, Pobrezje, Cernomerec, i Trnje,
S t a n o v n i c i ovih sela bijahu k m e t o v i gradske o p-
c i n e ; z a t o s u m o r a l i g r a d u d a v a t i ne-
k e d a c e u n a r a v i i novcu, a p o v r h toga po-
davati i besplatne sluzbe, n, pr. prigodom gradnje
utvrda, mosto%'a, c r k v i i javnih zgrada, G r a d a n i
zagrebacki cesto isticahu, da nemaju dosta suma,
iz kojih bi dobivali z a ogrijev i za gradnju kuca.
^] Jedna penza brojila je 40 denara,
-) Jedna marka brojila je 5 penza ili 200 denara.
 Godina U »V I J E N A C «
Zato je k r a l j B e l a I V . godine 1258, banu Stjepanu
nalozio, n e k a gradskoj opcini ipokloni jedno od
k r u n s k i h imanja. P o zelji gradana zagrebackih dade
i m b a n privolom zupanijsike skupstine imanje S v i b -
Ije na S a v i k o d N a r t a . O v a j posjed Sviblje potvr-
dio je gradskoj opcini 5. srpnja 1258, k r a l j B e l a I V . ,
a 26. svibnja 1270. kralj Stjepan V .
Godine 1273. doslo je do r a t a izmedu hrvatsko-
ga k r a l j a L a d i s l a v a K u m a n c a i ceskoga k r a l j a P r e
misla O t o k a r a , koji je vladao takoder u Stajerskoj.
O t o k a r o v e cete provalise u H r v a t s k u , gdje su pu-
stosile po Zagorju i Posavini, T o m p r i l i k o m dode
neprijatelj i p r e d Zagreb, kojega ipak nije mogao
zauzeti, jer su gradske zidine bile cvrste i z a on-
dasnje vojnicke p r i l i k e gotovo nepredabitne. D a
nagradi vjernost i junastvo gradana zagrebackih,
pokloni i m k r a l j 11, kolovoza 1275, posjed K o b i -
Ijak k o d Sesveta, i z u z e v s i ga ispod zupanijske v l a -
sti. O v a k r a l j e v s k a darovnica bude procitana na
zupanijskoj skupstini, koja se iste godine 1275. dr-
zala u Zagrebu. T o m prigodom proglasi ban I v a n
svecano gradsku opcinu zakonitim posjednikom
K o b i l j a k a ; podjedno se odrece svakoga prava, ko-
je bi on mozda ondje imao k a o ban.
K r a l j L a d i s l a v K u m a n a c bijase osobit prijatelj
grada Zagreba. On je gradanima zagrebackim radi
njihova velikoga siromastva i r a d i t e s k i h tereta,
sto i h pretrpise u ono burno doba, poveljom od 3.
sijecmja 1278. podijelio milost, da od njih ni jedan
ban ne smije t r a z i t i t, zv, » z a l a z n i n u « . P o d » z a l a z -
n i n o m « razumjevala se podvorba, k o j u seljaci mo-
r a h u dati svome vlastelimu, k a d b i dosao u njihovo
selo; jednako su hranom i picem m o r a l i bana i nje-
govu pratnju opskrbljivati takoder gradani, k a d a -
god b i u njihov grad zalazio ban u sluzbenom
poslu.
G r a d a n i zagrebacki budno cuvahu svoje p r a v i -
ce, narocito pak pravo, da sami sebi biraju grad-
skoga suca, K a d a je k r a l j B e l a I V , godine 1266.
k n e z a A r c i n a imenovao gradskim sucem u Zagre-
bu, opre se cijela gradska opcina tomu pokusaju,
da najvaznije gradsko pravo bude preneseno na
krunu. S a m k r a l j B e l a uvidio je svoju pogresku;
zato posebnom odlukom opozove spomenuto ime-
novanje, te gradanima zagrebackim prepusti, da
sebi po volji biraju suca.
Zagrebcani pace nastojahu, da prosire pravice
svoga grada. T a k o je n, pr, njihova zupa sv, M a r k a
isprvice stajala pod patronatom biskupa zagre-
backioga, K a d je godine 1261, u Zagrebu boravila
k r a l j i c a Marija, zamolise je gradani, n e k a im podi-
jeli pravo, da oni s a m i sebi biraju zupnika, k a o sto
biraju i gradskoga suca, I doista privolom zagre-
56
Knjiga III,/2.
backog b i s k u p a F i l i p a stavi k r a l j i c a zupu sv, M a r -
k a pod patronat gradske opcine,
Iz Zagreba vodila je cesta preko J a s t r e b a r s k o -
ga i Modrusa u Primorje, gdje bijase glavno trgo-
v a c k o mjesto Senj, N a rijeci S a v i nije tada jos bilo
mosta, Zato dade gradski sudac J e l e n godine 1288,
sagraditi brod, koji ce prevazati putnike i njihovu
robu. Ovaj gradski brod dobio je po sucu J e l e n u
ime » J e l e n b r o d « , Drugi prijevoz pripadao je zem-
lji, a zvao se » K r a l j e v brod.«
Tecajem 13, v i j e k a digla se biskupija zagrebac-
k a do velikog ugleda r a d i svojeg opsega i r a d i bo-
gatstva biskupa zagrebackih, Zaliboze bijase ta bi-
skupija odijeljena od drugih biskupija hrvatskih,
jer je od svoga osnutka spadala pod u g a r s k u
c r k v e n u pokrajinu; nad biskupom zagrebackim bi-
jase nadbiskup u K a l o c i , a ne nadbiskup u Spljetu,
O v u nenaravnu v e z u htjede prekinuti zagrebacki
biskup Stjepan I I , Njegova je ideja bila, da se do-
kine siromasna spljetska nadbiskupija, pa da se za-
grebacka biskupija uzdigne n a cast nadbilskupije za
sve h r v a t s k e biskupije, U z tu namjeru pristade sla-
v o n s k i herceg (vojvoda) Kolomam, koji bijase brat
k r a l j a B e l e I V . Spljetski nadbiskup G u n s e l izjavi,
da je pripravan poloziti cast nadbiskupsku, da ti-
me omoguci izvedbu spomenute ideje. Nato herceg
K o l o m a n posalje u R i m svecenika P e t r a , po koje-
mu zamoli papu G r g u r a I X . , n e k a zagrebacku bis-
kupiju proglasi nadbiskupijom svih zemaija h r v a t -
skih. P a p a je hercogu 6. lipnja 1240. odgovorio, da
o toj stvari treba zrelo promisliti; a podjedno i s -
hoditi p r i v o l u kalockoga nadbiskupa, te kaptola u
K a l o c i , Zagrebu i Spljetu. D o k se s time otezalo,
pogibe herceg K o l o m a n u borbi s MongoHma, koji
ostetise i stolnu c r k v u zagrebacku,
O v a je nesreca osujetila namjeru zagrebackoga
biskupa Stjepana I I , O n je sada imao drugoga po-
sla: da naime popravi popaljenu stolnu c r k v u i l i da
podigne novu stolnu c r k v u , P r l v r e m e n o dade on
juzno od stolne c r k v e sagraditi malenu a l i lijepu
c r k v i c u n a cast sv, Stjepana, prvoga mucenika, T a
k a p e l i c a postoji jos i sada u nadbiskupskom dvoru,
samo je znatno promijenjena, Godine 1248. umre
biskup Stjepan I L , a nasHjedi ga F i l i p , koji godine
1258. ishodi od pape A l e k s a n d r a I V . dopustenje,
da mjesto s t a r e rusevine stolne c r k v e sagradi n o v u
stolnu c r k v u , k a d l i ga godine 1262. zadesi smrt.
Njegov nasljednik biskup Timotej zapoce gradnju
nove stolne c r k v e u gotskom slogu. Najprije bude
izgradeno svetiste, gdje s u v e c godine 1269. na ol-
taru sv. Stjepana k r a l j a prisizali kanonici zagre-
backi. Nato se gradila sakristija i desna apsida k r a j
svetista, O l t a r sv, P e t r a i P a v l a u sakristiji posve-
 Godina II. .VIJENAC. Knjiga II1./2.

tio je b i s k u p T i m o t e j 2 1 , t r a v n j a 1275,, a oltar sv, K a p t o l je i m a o c e t i r i c i n o v n i k a , v e c i n o m svje-

L a d i s l a v a u desnoj a p s i d i 25, k o l o v o z a 1275, D u l j e t o v n j a k a , M e d u te u b r a j a o se k a p t o l s k i sudac,
se fgradila l i j e v a a p s i d a ( d a n a s n j a k a p e l a blazene k o j i je sudio k m e t o v i m a n a k a p t o l s k o m »vladanju«
d j e v i c e M a r i j e ) , gdje je b i s k u p T i m o t e j p o s v e t i o ol- t, j , n a i m a n j i m a k a p t o l a z a g r e b a c k o g a . P o d nad-
t a r t e k a r 2 1 , k o l o v o z a 1284, S a m k r a l j S t j e p a n V I , z o r o m p o s e b n o g a k a n o n i k a , k o j i se z v a o »kmetski
h v a l i 17, l i p n j a 1272, gorljivost, k o j o m b i s k u p T i - z u p a n « , d o p f e m a l o se u Z a g r e b v i n o i z z a j e d n i c k i h
mQ:tej gotovo r u s e v n u c r k v i i iz t e m e l j a dize n a sla- vinograda k a p t o l s k i h , U p r a v u te zajednicke piv-
v u bozju, T i m o t e j z a p o c e t a k o d e r g r a d n j u p r o c e l j a nice rukbvddio je k a p t o l s k i »kljucar«, koga
stolne c r k v e , O n d j e p o s t a v i on t e m e l j e z a d v a zvo- n a d z i r a b u 3 k a n o n i k a , » K l j u c a r « je i z ove pivnice
n i k a , a l i j e d v a dopre do p r v o g a k a t a , k d l i mU go- s v a k i d a n dao po j e d n u m j e r u v i n a o n i m k a n o n i -
dine 1287, s m r t p r e k i n e p l e m e n i t o n a s t o j a n j e , K a - c i m a , k o j i p r i s u s t v o v a h u sv, m i s i i z a j e d n i c k o j m o -
k o s u p a k i z a T i m o t i j e v e s m r t i n a s t a l e v e l i k e bor- litvi casOslova (brevira), D v a k a p t o l s k a »racu-
be z a prijestolje u U g a r s k o j i H r v a t s k o j , nije se n a - n a r a « i m a h u duznost, d a tocno b i l j e z e s v e kap-
s t a v i l a g r a d n j a s t o l n e c r k v e ; o n a j p r o s t o r c r k v e od t o l s k e dohotke, n a r o c i t o desetinU; oni su p o d j e d n o
z v o n i k a do a p s i d a i s v e t i s t a i s p u n j a v a h u ostanci m j e r i l i posude, te p r e g l e d a v a l i , da li valja dove-
n e k a d a s n j e stolne c r k v e , z e n o d e s e t i n s k o v i n o i zito,
Prigodom vedih svetkovina pomagahu kanoni-
Tecajem 13, v i j e k a p o r a s a o je i m e t a k i ugled
c i m a n e k i s v e c e n i c i , d a se s l u z b a b o z j a u stolnoj
k a p t o l a zagrebackoga, Svih kanonika bijase
c r k v i o b a v i sto dostojnije, Isti ti s v e c e n i c i obav-
32; i m e n o v a h u ih p a k i s p r v i c e b i s k u p i , a k a s n i j e
Ijahu mjesto k a n o n i k a svagdasnje jutarnje mise,
pape, Odlicni kanonici obnasahu posebne casti,
O d m a h u r a n u z o r u c i t a l a se p r v a m i s a n a dast b l .
T a k o su j e d n i i z m e d u njih bili a r c i d a k o n i , i to: z a -
d j e v i c e M a r i j e , z a t i m d r u g a m i s a n c a s t sv, T r o j -
grebacki, gorski, zagorski, sicki, gvescanski, du-
s t v a , sv, D u h a , a n d e l a , k r a l j e v a S t j e p a n a i L a d i -
bicki, komarnicki, gorlcki, kalnicki, vaskanski,
s l a v a , sv, K r i z a i l i opet sv, M a r i j e ; n a p o k o n t r e c a
cazmanski, beksinski, varazdinski i vrbovacki.
m i s a z a p o k o j n i k e , O d tih s v e d e n i k a nastade oko
A r c i d a k o n i nadgledahu svecenstvo u svojim arci-
godine 1269, p o s e b a n z b o r » p r e b e n d a r a « , V e c po-
dakonatima, sto i m je n o s i l o posebne dohotke.
c e t k o m 14, v i j e k a zivi n a K a p t o l u zagrebaokom 12.
K a n o n i k e je n a s j e d n i c e sazivao » v e l i k i p r e d-
prebendara, k o j i cine posebnu zadrugu, Preben-
stavnik« (prepost), koji bijase podjedno arci-
d a r e b i r a h u z a g r e b a c k i k a n o n i c i , mjesto k o j i h su
dakon gorski i zagorski. I z a predstavnika slijedio
p r e b e n d a r i d v o r i l i kod sv, m i s e u stolnoj c r k v i kao
je po c a s t i k a n o n i k »s t i 1 a c « (lektor). O n je u
d a k o n i i p o d d a k o n i . S v a k i je p r e b e n d a r i m a o svoje
stolnoj c r k v i pazib, da l i se dobro c i t a j u e v a n d e l a ,
sjedalo u c r k v i te u z i v a o d o h o d a k p o s e b n o g a pre-
poslanice, c t e n j a ; podjedno je n a d z i r a o odgoj s v e -
dija s v o g a ; o zajednickim prihodima prebendara
cenickog podmlatka, Kanonik » p o j a c « (kantor!
v o d i o je r a c u n e n j i h o v » d e k a n « , k o j i je z b o r p r e -
bijase r a v n a t e l j c r k v e n e g l a z b e i p j e v a n j a . O n je
bendara zastupao u svim javiiim poslovima.
pazio, da se u s t o l n o j c r k v i o b a v l j a j u p r o p i s a n i ob-
r e d l i bogosluzja, Z a t o je » p o j a c « I , s a s t a v l j a o ,
k o j i m de r e d o m k a n o n i c i p j e v a t i sv, mise, evande- IZ S T A R O G A Z A G R E B A ,
Ija i p o s l a n i c e ; 2, k a k v o de s e odijelo i k o j e p j e v a - 1. Prigodom instalacije bana Erdeda god, 1557,
nje u p o t r e b l j a v a t i p r e m a s v e t k o v i n i ; 3. kada de
K o n c e m god, 1556. z a h v a l i o se n a b a n s k o j casti
z v o n a r i z v o n i t i , p a time k a n o n i k e s a z i v a t i n a mo-
grof Nikola Zrinski, Njegovim nasljednikom po-
l i t v e i bogosluzje. » P o j a c « j e t a k o d e r i n s t a l i r a o no-
stade grof P e t a r E r d e d i , k o j i se i n s t a l i r a o n a h r -
v e k a n o n i k e , Cuvanje c r k v e n i h dragocjenosti (knji-
v a t s k o m s a b o r u u Z a g r e b u 7, o z u j k a 1557, K r a l j e v -
ga, p o s u d a i odijela) bijase povjereno kanoniku
s k i p o v j e r e n i c i za taj s v e c a n i din b i j a h u h r v a t s k i
» c u V a r u« (kustosu) on s e podjedno brinuo za
v e l e p o s j e d n i c i : I v a n P e t e v de G e r s e i F r a n j o T a h i ;
c r k v e n e potrebstine (vostanice, u g l j e n i c e i t a m j a n ,
P e t e v bijase veliki zupan soprunski, a T a h i mestar
te k r u h i v i n o z a sv, misu), S v i t i o d l i c n i c i dosli su
k r a l j e v s k i h k o n j u s n i k a , N a taj sabor dodose mnogi
do s v o j i h c a s t ! i m e n o v a n j e m . Samo su kanonici
odlicni H r v a t i , n, p r , p o d b a n M i h a l j K r e c i n , vice-
s v a k e godine i z m e d u s e b e b i r a l i k a p t o l s k o g a » d e-
protonotar Mihalj Miletinecki i kalnicki vlastelin
kana«, k o j i je u p r a v l j a o z a j e d n i d k o m imovinom
I v a n A l a p i d , N a r a v n o , d a je prigodom instalacije
k a p t o l a zagrebackoga, te njezine prihode dijelio
b i l a i v e l i k a gozba, G l a v n u h r a n u (meso, k r u h i k o -
naedu k a n o n i k e , S v a k i je k a n o n i k d o b i v a o j e d n a k i
l a c e ) p r i b a v i o je d a k a k o sam b a n E r d e d i , I p a k su
diiqi; s a m o »pojac«, »cuvar«, i »dekan« dobivahu
i gradani zagrebacki osjedali moralnom svojom
po d v a dijela.
duznosdu, d a pogoste odlicne H r v a t e , k o j i tom p r i -

57
 Godina IL . V I J E N A C *
godom posjetise njihov grad. Tako je grad banu
Petru Erdedu kupio 8 »pinta« vina, sto je stajalo
26 denara i 2 »beca«. (Tada je »pinta« bila mjera.
koja bi sada zapremila 3 i po litre. Jedna forinta
brojila je 100 denara, a svaki denar vrijedio je 3
beca, t. j . mala bakrena novcica, kakovi se tada
kovahu u Becu.)
Kraljev povjerenik Franjo Tahi dobio je 4 pinte
vina, za koje se platilo 13 denara i 1 »bec« (Prema
tomu je pinta vina stajala samo 3 denara i 1 »bec«,
odnosno u svemu 10 »beca«), Vicepronotar Mi-
halj Miletinacki dobio je takoder 4 pinte vina, a
isto toliko i »magistri lustrae«, t. j , casnici u ban-
skoj ceti, Za 6 pinta vina, sto ih je dobio kr, po-
vjerenik Ivan Petev, placeno je 20 denara, Jos je
grad pogostio i konje odlicne gosipode, kupivsi za
njih 44 »kvarte« zobi; za svaku kvartu platio je
grad po 16 denara; u svemu dakle 7 forinti i 4
denara, Konji bana Erdeda dobise 12 kvarta zobi;
konji Ivana Peteva, Ivana Alapica i Franje Tahoga
po 6 kvarta; podbana Mihalja Krecina 4 kvarte,
konji Mihalja Miletinackoga samo 2, a konji bano-
vih casnika 8 kvarta. — Povrh toga kupio je grad
za bana od kmetova u LJubljanici mnogo ribe, pla-
txvsi za nju 12 denara; zatim jednu lijepu svjetiljku,
koja je stajala 16 denara, pa 35 naranca, za koje
je trgovac Sibenicki primio 35 denara, Kao nesto
»novo« spominje se medu tim darovima secer ili
»cukur«, Grad je naime od krojaca (a ne od tr-
govca) Petra Safranica kupio dvije funte secera,
poklonivsi ga na dar banu, Za taj secer platio je
grad golemu svotu od 1 for, 20 denara, dakle upra-
vo toliko, koliko je stajalo 36 pinta vina, (Primje-
cujem, da je tek tada poceo »prodirati« iz Amerike
u Evropu secer od sladorne trstike, dok se sve do
pocetka 19- vijeka nije znalo praviti secer od sla-
dorne repe, Hrvatice su kolace zasladivale medom,
a ne secerom,) Od ostalih gosti dobio je Alapic 20,
a viceprotonotar Miletinecki 21 narancu; za svaku
narancu platio je grad po jedan denar,
2. Prinos kralfa Ferdinanda I L za gradnju crkve
sv. Katarine god. 1619.
Kralj Matija II, nije imao djece; zato je prije-
stolje svoje namijenio svome braticu Ferdindu II,,
koji bijase nadvojvoda i vladar u Kranijskoj, Sta-
jerskoj, Koruskoj, Istri, Gorici, Gradiski i u Trstu.
U tu svrhu dade Matija god, 1617, svoga bratica
okruniti za kralja ceskoga, a 1, srpnja 1618, bude
Ferdinand okrunjen u Pozunu takoder za kralja
ugarskoga i hrvatskoga, Tom prigodom potpisao
je Ferdinand za Hrvatsku posebnu krunidbenu za-
vjernicu, kojom obecaje, da ce postivati vlast bana
58
Knjiga III,/2.
hrvatskoga, i da ce kraljevinu Hrvatsku uzdrzati
u »istarim pravicama« njenim.
Kraljevsku vlast preuzeo je Ferdinand 29, ozuj-
ka 1619,, kad je umro kralj Matija II, Po starom
obicaju nastojahu Hrvati, da novomu kralju prinesu
»krunidbeni dar« u ime kraljevine Hrvatske, Kao
sto su nekada Rimljani svojim carevima prigodom
triumfa darovali zlatan vijenac, tako Hrvati sabi-
rahu zlatan novae, da ga dadu kralju Ferdinandu,
I sabralo se 1500 dukata (zlatnih forinti), sto je u
ono doba bila golema svota, za koju se moglo ku-
piti veliko imanje, Ovaj novae predadose Hrvati
kralju Ferdinandu »u ime citave svoje kraljevine
(nomine totius regni), da mu iskazu svoj poklon,
Kralju se svidala ta vjernost i privrzenost, ali je
poceo ispitivati, koliko su doprinijeli hrvatski sta-
lezi (velikasi, plemici, svecenici i grad'ovi), a ko-
liko kmetovi, I kralj dozna, da se najveci dio sa-
branoga novca silom uzeo od siromasnih seljaka,
koji su tesko snosili pritisak vlastele, Takav »kru-
nidbeni dar« nije htio Ferdinand staviti u blagajnu
kraljevskoga fiska (in corbonam fisci), iako je
kralju trebalo novaca za tridesetgodi'snji rat, koji
se onda vodio, Kad je za to doznao o, Juraj Forro,
rektor zagrebackih Isusovaca, otisao je u Graz,
gdje je tada jos boravio kralj, te ga zamolio, neka
»krunidbeni dar« namijeni za gradnju nove isuso-
vacke crkve sv, Katarine u Zagrebu- Kralj uslisa
ovu molbu, te zemaljski blagajnik predade sabrane
novce zagrebackim Isusovcima. U istu svrhu daro-
vao je 100 dukata koprivnicki kapetan, koji je
upravo umirao, S tim novcem zapoceli su Isusovci
20, svibnja 1620, graditi sadasnju crkvu sv. Kata-
rine, (Historia collegii societatis Jesu, in monte
Graeco Zagrabiae siti, str, 42.)
3, K a k o je Zagreb god, 1639, opskrbio slijepu zenu,
U Zagrebu je god, 1639, zivjela neka slijepa ze-
na, koja se zvala Ursula, Ova se na gradsko po-
glavarstvo obratila s molbom, da joj dopusti sa-
graditi kolibicu kod Mesnickih vrata izvan grad-
skih zidina, nedaleko od stupa, koji je podignut u
spomen muke Isusove, Sirota se nadala, da ce joj
se ljudi, ulazeci kraj njene kolibice na Gric, smi-
lovati i podati stogod hrane ili novca, — 0 toj
molbenici raspravlpao je gradski senat u svojoj
sjednici od 24, svibnja 1639,, pa je stvorio ovaj
zakljucaik: Neka se Ursuli za uzdrzavanje bijed-
noga zivota njenog dopusti, da uz Mesnicka vrata
podigne huticu, Senat stavlja samo zahtjev, da se
za gradsku uboznicu upotrebi veci dio one milo-
stinje, koja ce Ursuli preostati u casu njezine smrti,
(»Prothocolum actorum« u arkivu grada Zagreba,)
(Nastavat ca se.)
 Godina II. . V I J E N A C *
FINALE,
L 1873—6. godine sa kratkom digresijom u ranije (odaljenije)
Svuda je unaokolo vladala mrtva tisina. — Borovi su se
dizali ispreplecuci grane, nepomifni i mirni, a na njihovim
jasno zelenim iglicama sjali su se zutkasti potezi svijetla.
Tihi i samotni nasad odisao je zaboravom.
Pod jednim stablom na presto tesanoj drvenoj klupi
sjedilo je on. Sam. Potpuno^ sam.
Daleko tamo na periferiji svijetlog i tuznog vidika to-
nule su izrazite i teske konture grada u maglovitoj atmos-
feri tvornickih dimnjaka i lokomotlJva. A nad njim je pli-
vala prozirna modrina i kasno je Ijetno sunce opto£ilo
rubove grana zlacanim prahom vedrog popodneva i izgle-
dalo je kao da i trava miriSe jedrim dahom zemljline po-
vrsine.
Ali on nije vidio nista. Tiha oi tupa bol odrazivala se u
crtama njegova lica.
II.
Jos jucer je promatrao njen lijepi i djetinji profsl, i kao
jednai svijetla izgubljena vizija dizala se sada pred njim
ona, onakova, kakvu je zadnji put vidio, puna mladosti i
sunca, sto joj se prosulo po tamnoj kestenjastoj kosi kao
mnostvo zlatnih konaca. Njena uspomena bila je jos 2iva
i jasna, i svaka je pojediinost ostala urezana u njegovoj
dusi. Osjecao je jos njen dah svjez i opojan i miris njene
kose; sve se to dizalo jasno i neizbrisivo izviijajuci se iz
njegovih misli 1 ispunjajuci ga bolom i ofiajem.
•— Svrseno, prosapta poluglasno i slomljeno i trgnuvsi
se od zv'uka svog vlastlitog glasa, najednom 0(5uti svu te-
zinu te rijeci. Dakle nikada, nikada vise . . . i spoznaja ne-
minovna i tvrda zasjeni sve njegove misli predodzbom neke
dubine, nekog ponora, sto ga vuce neumoljivo u svoje
zdrijelo, u tamu . . .
Jedan se komad njegove nutrine otrgnuo li nesto je ne-
odredeno u njemu grcalo, a praznina je i pustos oko njega
postala beskrajna i mrtva , , .
Sunce je vec bilo na zapadu. U tisini borova plazile su
ljubicaste li izduzene sjene i sve se lagano i ne5ujno zavi-
jalo sumrakom. Aleksandar Iv, Fannyn.
UZ CLANAK G. A R N O L D A » 0 K 0 MOJE P R V E PJESME«.
Sa svojim clankom, koji sprtjeda donosimo, poslao mi je
g. dr. Arnold slijedece pismo:
»Vele uceni gospodineurednice! U par ste
navrata pozeljeli, da Vam napisem nesto o svom zivotu. Na
taki se iprikaz nije jamacno nitko teze dao od mene; jer pri
tom treba biti sasvim prostodusan, Jskren, pace i bezobzi-
ran ne samo prem^ sebi nego i prema drugima — imade li
da bude historijj i psihologiji od vrijednosti. Vama, svom
ncgdasnjem simpaticnom i odliCnom daku za volju, odlucih
se evo konacno ipak iia taj prikaz; ali Vas ne obavezujem,
da ga predate javnosti, kao 5to Vam toga i ne branim, Zo-
59
Knjiga m./Z
vem taj prikaz isjeCkom, jer obuhvata samo razdoblje od
a jos kracom u kasnije (blize) zivovanje moje.
U to razdoblje padaju jos mnogIS dozivljaji, znatni po moj
nutarnji razvoj, ali sam ih mimoisao s bojazni, da Vam du-
Ijanjem ne dosadim. Ovo je i raizlog; zasto se nijesam nikad
mogao skloniti na autobiografiju; i zasto sam svom dragom
pobratimu Hrariilovicu, pjesniku divnili »2umbera£kih ele-
gija«, na slJcnu zelju odgovorio, da je moj zivot sadrzan u
pjesmama mojim,
Razmisljajuci ipak o potonjima, uvjerio sam se, da mno-
go njih ne moze cStaoc bar potpuno razumjeti pa po tom
ni procutjeti bez poznavanja prilika, pod kojima su na-
stale. No ovo bi znalo ilziskivati vise vremena, nego li je
meni na svetoj hrvatskoj grudi Providnoscu dosudeno, Zato
cu biti sretan, ako sam Vam ovim isjcckom bar donekle
zeljli udovoljio, Vas stari profesor,
Arnold.*
Ja sam taj »Isje5ak« u cijelosti stampao, jer sam uvjeren,
da ce i on bar donekle osvijetlili neke momente iz Arnol-
dove poezije i posluziti onima, koji se budu tom poezijom
potamje bavili. Nadam se medutim, da ce nam gosp. Arnold
donijeti jos kojiput nesto iz svoga zivota, kako bismo lakSe
razumjeti ono, sto je u njegovim pjesmama sadrzano.
Nkc.
V J E R A U SEBE,
(Svrsetak).
Taj dusevnS pokret je h t i j e n j e (njem, woUen);
i on se ovdje ne smije zamiijenitd s pojmom »volja«, Po na-
rodnom jest doduse »imati volju* i »htjeti« isto, no u psi-
hologiji ima u tom znatna razlika, jer je htijenje tek jedan
od sudionika u cijelomu procesu volje. Htijenje naime jos
nije rad, a bez njega nema potpunog izvrsenja volje. Htije-
nje je predstava o onom, sto zelimo, da se izvrsi i to je hti-
jenje jako onda, a k o s e u n a m a s t v o r i slika
k a o d a je ono, s t o h o c e m o , i i i z v r s e n o . T o
predocivanje moze da bude v r l o jako, i
ono s t v a r a u n a m a z a p r a v o v j e r u u sebe,
J e r j a k o u o b r a z e n j e , d a j e ono, s t o smo
z a m i s l i l i i sto h o c e m o , p r e d n a m a k a o iz-
v r s e n a cinjenilca, s t v a r a i potrebnu sna-
gu, z a to i z v r s c n j e , a to je baS ono, sto je nuzno
za postanak vjere u sebe, to joj i daje snagu.
Kako da pobudimo takovo htijenje?
Zapravo ne bi ga trebalo ni buditi, jer htijenje mora da
izbije samo po sebi kao izrazaj nase unutrasnje liCnosti.
Takovo htijenje samo je po sebi jako, a po svojoj vrsti
•\ise puta takovo, da ga treba suzbijati, a ne jacati. Mi
imamo ovdje medutim pred ocima samo onu vrst oina, koja
se traze od nas iz obveza ljudske socijalne i indlividualne
etike i koje od nas traze potrebe zivota.
Tu nastaje potreba cesto potencirati zivotnu snagu, da
postSgnemo vieru u sebe, a zato je nuzno stvoriti spomenutu
 Godina II. V I J E N A C . Knjiga III./2.

vi-st htijenja, zapravo raspolozenja, da ovakovo htijenje u se i n e h o t i c e n a s l i n a o v o m s v o m zivot-

nama nastane. Pobuda za to dolazi rzvana, poznamo ju
u svagdanjem zivotu kao n a g o v a r a n j e i uv j e r a -
v a n j e o necem, sto bi se imalo uCilniti ili izbjecii. Bice
svakome poznato iz iskustva, koliku snagu moze da nase
htijenje izvrsi svaka vanjska pobuda. Kad bude toliko jaka,
da nas pobudi na clJn i mimo naseg uvjerenja, onda zovemo
to s u g e s t i j o m, (Jer se to najlakse izvrsi u hipnozi t.
j. naprednom stanju, s toga se sugestija obicno smatra kao
pojacanje hipnoze, — no ima je vrlo cesto i bez nje), S u-
gestija dakle nije jos pokretanje volje
na cin, nego s t v a r a n j e r a s p o l o z e n j a , da
s e n e k i c i n li z v r s i i to j a k il m u t u v 1 j e n j e m
slike o i z v r s e n j u t o g a c i n a,
Ooito je iz ovoga, da' se sugestija izvana mora u nama
razviti do vlastite snage, i zato o n a m o r a p o s t a -
ti na§e dusevno v T a s n i s t v o . Tako nastaje iz
sugesCje a u t o s u g e s t i j a t, j. htijenje, koje smo mi
sami izdigli u nasoj svijesti, da ga privedemo u cin.
Autosugestija moze da bude posljedica vanjskog utjecaja
zapravo je ona to uvijek — no ne uvijek izravno i na-
mjerno, nego kao posljedica zivotnljh dozivljavanja i po-
treba), no ona moze da nastane i sazrijevanjem naseg hti-
jenja iz razloga nase vlastite moraine i intelektualne licno-
sti. Ono, sto se u nama sabralo u zii^'otnom iskustvu kao
sadrzina naseg dusevnog zivota u podsvijestlJ, izlazi po vre-
menu u svijest i postane predmetom naseg htijenja, Najvise
puta izazove iz nase podsvijesti tu sadrzinu pobuda kakva
iz zivotnih dogadaja, a mi onda zauzmemo prema tome sta-
noviiste, koje se ocituje htijenjem u izvjesnom pravcu i sad
j e z a d a (5 a a u t o s u g e s t i j e, d a j a k o s c u svo-
jeg uobrazenja stvori u nama vjeru u
s e b e i po t o m s n a g u z a i z v r s e n j e naum-
Ij e n o g h t i j e n j a.
Ova uloga sugestije i autosugestije i po tome vjere u
sama sebe potvrduje se ne samo ovom naucnom obrazloz-
bom, nego i svagdanjim iskustvom. Ko nije kadar — bilo
tudom bilo vlastitom sugesCjom — predoCiti si pobjedu
svoje snage, taj ne, moze ni da ste5e vjere u sebe, a po
tom ni snage,
Kolika je ta snaga i koliko se njom moze svladati i
prcturiti, vidi se odatle, sto se vjera u nju vec od nekada
smatrala jakim sredstvom u borbi protiv zlivotnim zapre-
kama, ma da i nije bilo poznato, da je to sugestija i na
cem se osniva. Savladavanje puti, kako ga nalazimo u raz-
nim oblicima askeze pocevsi od najstarijih vremena moze
da uspijeva samo na jakoj autosugestiji. Razna lijeeenja, na
oko dudotvorna imaju najvecim dijelom svoju uspjesnost pri-
pisati autosugestivnoj snazll U novije doba je Ijecnifika
nauka takoder tome poklonila paznju, pa se na autosugestiji
danas vec osnivaju i posebni sustavi lijecenja.
No ne samo negativno, u suzbijanju zapreka, nego i
pozitivno, u poluSlvanju uspjeha podaje sugestija snagu,
Ustrajnost u borbi oko nekog cilja potjece uvijek samo od
tvrde vjere u sebe, koja je nastala snaznom autosugestijom,
dok je usuprot klonu(5e u toj borbji, u vrlo mnogo sludajeva
poteklo iz nestasice vjere u sebe. T a je pojava toliko vaz-
nija za proucavanje vjere u sebe, sto je lakse i sigurnije
ustanoviti ,sto sprijefiava tu vjeru, nego li reci, kako cemo
je stvoriti, kad nam je potrebna, da nesto polucimo. To
znadi ,da je lakSe odstraniti zapreke toj vjeri nego li ju
stvoKiti, gdje je od prirode nema. Stoga cemo uvijek naci
mnogo v e c i . b r o j l j u d i , koji s u v je ro m u
sebe s v i ad a l i zapreke, pred kojima su
n o m p u t u , n e g o U o n a k o v i h, k o j ii s u t e
zapreke sami potrazili, stavivsi si neki
veliki ili daleki cilj. Jer ovi posljednjil imaju
vec po prirodi toliku snagu, da u svom zivotu osjecaju su-
visak njezin i teznju istrositi ju, pa im je vjera u sebe tako
reci vec stavljena u kolijevku. To su Hanibali i Napoleoni,
ali i Galileji i Spencerf. Za svladanje pak redovnih zivotnih
zapreka dovoljna je snaga oduprijeti se malodusju i poten-
cirati si snagu autosugestijom do odvaznosti,
*
Jos vecu ulogu, nego li u zivotu pojedinca lima snaga'
vjere u sebe kod mnozine, dakle gomEle, kako se ocituje u
svijesti socijalnih skupina i naroda. S v i j e s t o s n a z i
il v j e r a u s e b e k o d g o m i l e u v l l j e k j e ufii-
nak izvjesne sugestife, koja prelazi u
skupnu autosugestiju. Takova sugestija gomile
nema, ni ne treba duboke intelektualne
o s n o v k e , n o t i m v i S e o s j e c a j a . I za to ona
moze da obuhvati i najrazlicniije indiViduje, jer osjefaji
zblizuju ljude mnogo vise nego lii umovanje, Dovoljno je, da
je p o b u d a na osjedaj zajednidka, atoje
ona, k o j a d o l a z i od z a j e d n i 5 k i h interesa
s o c i j a l n i h s k u p i n a ii; n a r o d a .
I bas stoga, sto potjecu iz osjecaja, one su u skupini
jace, nego li u pojedinca, jer je sugestija tu slobodna od
rezonovanja uma, Vjera u sebe, potencirana je tu do bez-
obzirnosti, a snaga ne poznaje zapreka,
I ta snaga, m a k a r v i § e p u t a i doseze
g r a n i c e mahnitosti', n u z n a je za o d r z a n j e
i z i v o t n u b o r b u s k u p i n a i n a r o d a, Historija
nam je svjedokom tome, Narodi, koji su je imali, napredovali
su iz malenog i sitnog do velikog i silnog, Dosta nam. je
spomenuti malo pleme Latina s obale Tibra, iz kojeg je
nastao takom tvrdom vjerom i sugostivnom snagom »rim-
skog gradana* jedan svjetski imperij, A sto Je izbilo oruzje
milijunskom plemenu Perzijanaca pred nekoliko tisuca
Aleksandrovih bojovnika, — nego li pomanjkanje svijesti o
svojoj snazi i po tome vjere u svoju snagu?
Ne ima sumnje, da historijske pouke, koje slijede iz ova-
kovih cinjenica, vi^ijede i danas, Covjek i gomila nCjesu se
u svojoj dusevnoj sustini nista promijenile od vremena Ha-
nibalovih i Cezarovth, p a i d a n a s pojedince i
narode u zivotnoj borbi i pregnucu po-
d r z a v a samo svijest o vlastitoj snazi i
v j e r a u n j u , Sugestija, koja stvara tu vjeru ima svoju
sadrzinu u i d e j a m a, koje ovladaju pojedincima i skupi-
nama, U narodnosnim skupinama jesu to i d e j e n a r o d -
n o s t i, koje danas jo§ uvijek vladaju kao najjace u njima.
One ne n a s t a j u u n a r o d i m a m o m e n t a n i m s u -
gestijama i z v a n a , nego su r e z u l t a t vje-
k o v n o g r a z v i t k a u n j i m a , Otuda im snaga u borbi
za pravo na opstanak. Tom snagom odrvali su se maleni,
ali kulturno i nacionalno samosvijesni narodi imperijalisti-
ckim i velikim, Hrvatski narod imade takoder takovu jaku
historijski-razvojnu podlogu za svoju nacionalnu samosvi-
jest i vjeru u sebe samog, pa ga ne ce ostaviti ni snaga.
LICNOSTI,
(BiI|eSkeo ruskom kazaliStu,)
Uloga licnosti u historiji •— pitanje je spomo i ozbiljno,
Rijesiti su ga kadri samo strugnjacii, ali mi znamo tofino,
da iako liiSnost ne stvara historije i ne rukovodi prema
svojim zeljama njezinim razvitkom, postoji Spak u svakom
 Godina; I I . y I J E N A C .
pogledu izmedu liJiiosti i dogadaja — tijesna i nesumnjiva
veza. Licnost. ako i ne stvara dogadaja — jasno ih odra-
zava, nalazeci u njljma svoj izrazaj i karakterizaciju. Opci
kulturhi stepen Rusije nije primjerice osobito razvit i visok,
pa se zato pojedine svjeze i snazne licnosti narocito ostro
odvajaju. »Cim je noc tamnija, tim su jasnllje zvijezde« re-
kao je jedain od ruskih pjesnika. »Visoko je brdb bio car
Ivan« reiSe Boris Godunov u Tolstojevoj tragediji, pore-
dujuci ga s nijegoVim nemocnim sinom Fedorom. Takvih je
protivnosti puna Rusija, Na beskrajnim rusklm stepama
uzdizu se stasite biljke i ostro strse k nebu gorde topole.
O nekim lifinostima na podrucju ruskoga kazalista ze-
limo ovdje progovoriti.
Pocetkom sadasnjega vlljeka svaki je mogao dobro vi-
djeti, da kazaliste prozivljuje ozbiljnu krizu, U toku dugog
i napornog rada kazaliste je podvrgnuto bitnim promjenama.
Dali su mu samo pomocnu ulogu; da bude — slikarom i
tumaCem zivota. Tim je putem kazaliste iglo do svoje ne-
sumnjive propasti. Jedna od najvaznijih pogrjesaka ruskoga
kazalista bila je u preopterecenju knjizevnoscu. »Psiholo-
gizam« i »liberalnost« postali su najtlJpicnijim obiljezjima
ruskoga kazalista, jer su imali svoj korijen u ruskoj dusi —
punoj udubljenosti i autoanalizei. Sumorni Cehov, s kojim je
vezano jedno od ponaijinteresnCjih doba u povijesti ruskoga
kazalista, — strastveno je trazio nove putove, jer je dobro
shvatio, da prava umjetnost nema zadovoljstva u dostize-
nom. U neprekidnom razvijanju je zivot prave umjetnosti.
Teatar »nastrojenja«, koji je zamijenio staro realistilcko
kazaliste, a zattim ustupio svoje mjesto simbolickom, — na-
ravni je i neophodni etap historickog toka dogadaja i
potpuno zakonit, Ustima bujnoga, neuravnotezenog fantasia
Trepljova i njezne, nezadpvoljne Nine Zarjecrie (»Galeb«)
trazio . je on izrazaja svojjm mislima i teznjama. Medu
ostalim spominjemo najbolju interpretaciju ove uloge V. F .
Komisarzevskuju, koja je na sebi mucno osjecala spone
staroga kazalista i smjelo jurnula u zamamljive i nepoznate
prostore novoga, odavsi se svom dusom tome poslu u svo-
jem vlastitom kazalistu, Dosavsli u ruke nesrecnog rukovo-
ditelja i uzevsi na svoja ramena to pretesko breme, ona je
morala biti pobjedenom u toj borbi. Jog prije svoje tra-
gicne smrti u malom i od svih zaboravljenom azijskom gra-
dicu ona je morala priznati, da su njzine smjele nade po-
rusene, jer se otkrivanje novih putova pokazalo za nju iznad
njezine snage.
Borba za oslobodenje kazalista pocela je davno. Jedan
od prvih, gto ude u tu borbu, bio je Moskovski Hudoze-
stveni Teatar, ali on je upao u drugu krajnost, izdisuci na
prvo mjesto komad kao takav i potllskujuci samo kazaliste
na drugo mjesto. U njemu je procvala »literamost« bujnim
cvjedem, U dugom nizu pojedinih kazalisnih stvaraoca, koji
su radili u tom »oslobodilackom« pokretu valja u prvom
redu spomenuti V. E . Mejerholda, A. I . Tairova i N. N.
Jevrejinova. T a trojica ne predocuju jednakih vrednota
ni svojim talentima, ni uspjesima il posljedicama svoga rada,
ali oni su uporedo isli, maikar i razlicnitn putovima, do op-
cega i zajednickoga cilja. U mnogom oni nisu bili slozni,
ali su jednako htjeli osloboditi kazaliste od onoga izvjes-
noga tradicijonoga balasta teatarskoga, koji se dugim vre-
menom nagomilao u kazaJlistu umjetnosti i sapinjao cjelo-
kupni razvoj kazalisnoga stvaralackoga zivota,
Najsnaznijc r najuspjesnije radi pri torn Tairoy, koji
pored velikog uspjeha svoga rada nikad ne misli, da je svoj
cilj vec dostignup. Prvi su njegoyi koraci bili u Moskvi
61
Knjiga IIi,/2.
unatrag desetak godina u »Slobodnom kazalistu*. Njegov
tadasnji (a i sadasnji) rad biio je tako sjajan, da je pokojni
Emile Verhaern, koji je vidio lijepe njegove pronalaske po-
slije povratka u domovinu s ushitom priznap, »da se prava
kazalisna umjetnost — ako ona danas uopce postoji —• na-
lazi iskljucivo u Moskvi«, Poslije je Talrov presao u »Ko-
morno kazaligte* i tamo' produzio svoj neobiJno zanimljivi
rad, Protestujuci protiv preopterecenosti kazalista knjizev-
noscu on je svu svoju paznju poklonio razvijanju glumafikc
poiorisne tehnike i dovinuo se u tome do potpunoga sa-
vrsenstva. Tim je putem isao i Mejerhold, ali je svaki od te
dvojice gledao na pozorisnog umjetnika na svoj naJin
Prema rijecima jednog kritika — sMejerhold hoce da na-
cini od glumca masinu« dok Tairov, obrnuto, hoce »da ga
zadahne zivim zivotom«. Pozorisni se dojam postizava uza-
jamnom saradnjom redatelja, glumca i dramatika. Da se taj
trougao postigne — potrebne su uvijek tri strane i zato je
potpuno prirodno, da je Tairov u sadasnje vrijeme odlu£no
izjavio, da je komornom kazaligtu — potreban dramatik,
Formu, koju je on izgradio, valjalo je ispuniti sadrzajem.
I na tom podrucju valja od njega isfiekivati zanimljive re-
zultate. Tairov je sebi jasno postavio cilj i dvrsto ide prema
njemu, mijenjajuci od vremena do vremena svoje putove,
ali cilj svoj ostavlja on nepromijenjenim. Kraj upornosti nje-
govoga rada i talenta — ne moze da izostane i uspjeh.
Mejerhold jos i sada radi na pitanju forme, Usljed svoje
neuravnotezenosti i zanesenosti — jedva da 6e on jos i§ta
dati. Tendira on vise k rugenju staroga, a stvaralaiSka je
njegova snaga dosta mala. On je jedan od 'prvih, koji je
ustao protiv staroga kazaligta i stvorio »kohvencijonalno«
kazaliste, koje je onda zastranilo u drugu krajnost, Nema-
juci narocitoga i »bogodanoga« talenta, nlliti tocno odredenih
umjetnickih ideala te nastojeci da bude pod svaku cijenu
originalan, pn je ppcinip mnpgo grijeha na pravo j kazaU§noj
umjetnosti, da ne ponavljamo o nenaknadivom gubitku spo-
menute Komisarzevske — bijelog galeba ruskog kazaLsta,
Njezni, svjezi i fini talenat brzo je uvenuo pod njegovim
pogubnim utjecajem. Ime Mejerholda bit ce up3sano u po-
vijest ruskoga kazalista,. ali nikada ne (5e dobiti pozitivne
ocjene.
Meijerhold nije osobito svijetla licnost. On nema, oStro
odredene individualnosti. Buka, koju je on svakojako po-
dupirao, drzala je ime ovoga pravog vikaca na ustima pu-
blike kao i na stranicama stampe. Po svojim vrlinama nije
on mogao dostizati nicega dubokog i sad da se nije podigla
ova galama oko njegova imena, on bi ve6 davno i bez
svakog traga isceznuo u bezbrojnoj kolicini drugih medio-
kriteta, Reyolucija, koja je postavila na red pitanje o te-
meljitom preobrazaju citavog umjetnickog zivota, dala je
Mejerholdu giroko polje za djelatnost. On se odvazno bacio
u burni potok i uspjesno zaplivao njime, pa kako ga jos
ostro guralo i njegovo samoljublje, — dosao je on ubrzo na
yrhunac revolucijonarnoga vala, Dobivgi upravu gotovo nad
svim ruskim kazalistima, nije se on vise mogao njima ko-
ristiti, jer je svu svoju malu i neduboku individualnost vec
izcrpio do kraja za vrijeme svojega prijasnjega rada. S vi-
kanjem i galamom poceo je on raditi i brzo presao granicu
umjetnickih planova svojilh sadagnjih politickih jednomiSlje-
cika. Brzo promijenlvgi pod bjesnjavom revolucijonarnog
vihora elegantan frak zamazanom radnickom bluzpm, pn je
odlucnp pocep rusiti sve, stp je imalp makar najmcinju vezu
sa starom umjetnoscu ii njegovi svi predasnji drugovi otigli
su od njega. On nije mogao trajno prikovati uza se sklonost
 Godina II. » V I J E N A C«
komunistiiSke vlade te je ostao sam samcat bez drugova i
pokrovitelja i morao je napustiti svoju zvaniCnu duznost,
Uznemiren u svojim teznjama i bez svake Cvrste osnove
Mejerhold je vec svrsio svoj buran ali neplodonosan rad,
dok Jevrejinov i narocito Tairov nastavljaju i sada svoj iza-
brani put. Njihova duboka individualnost spasla ih od vrlo
stetnog utjecaja politike na umjetniCko stvaranje, Pravi
umjetnik mora da bude osamljen u svojoj ponosnoj samoci.
Citavo je kazaliste po svojoj naravi — uvjetno, Sve je u
njemu narocito namjesteno, Gledajuci na pozornicu nijedan
gledalac nikad ne misH, da je to pravi realni zivot u njegovu
golom obliku. 2ivot, sto ga crta umjetnik i utjelovljuje glu-
mac, — dobiva svoje zive oblike samo prolazeci kroz stva-
ralaCki oganj, Zivot i umjetnost, makar i jesu medu sobom
Cvrsto povezani, ipak oni imaju i bitne razlike. Kazaliste
ne odrazava zivota poput hladna ogledala, nego je slicno
covjeku, koji prima sve, sta se okolo njega zbiva u takvom
obliku, u kakvom mu ga predocuje osjecanje i svijest. K a -
zaliste nije ploca fotografskog aparata, koja toCno i mirno
registrira sve, sto se na njoj dogada. Kazaliste i zivot jesu
medu sobom u tijesnoj vezi, popunjavajuci se medusobno,
ali ipak svaki od njih ima svoje vlastite kakvoce, ciljeve i
raCune. Kazaliste mora da bude zitvotno, ali ne smijemo za-
boraviti, da je i zivot teatralan. U dugom nizu ostroumnih
i lijepih clanaka Jevrejinov je potanko obrazlozio ove i
ovakve misli. Podrobno ogledati i podvrci kritica Jevreji-
nova napose ja ne kanim na ovom mjestu, nego hocu samo
da pokazem, kako njegova radoznalost hoce da prodire iza
zamamljivih i tajanstvenih kulisa zivota i kazalista i potrazi
ono, sto oni imadu opcenito i zajedniCko.
Mane kazalista pobudile su Jevrejinova da osnuje sa-
tiricko kazaliste, znajuci da smijeh ima veliku snagu. Tako
se pojavilo Svo, veselo, ostroumno, ujedljivo i origioalno
»Krivo ogledalo«, kojemu je na celu stajao on uz cuvenoga
petrogradskoga kritika A. R, Kugela (Homo Novus) i nje-
govu zenu talentiranu glumicu Z. Holmsku, Sam je Jevre-
jinov ovom teatru dao vrlo mnogo svoga mladenackoga
poleta, odvaznosti il talenta, napose pak kao rezi-
ser, Svojom unistavajucom komikom i satirom »Krivo
Ogledalo«, pokazivalo je kritici svakovrsne mane, opernili i
dramatskih kazalista i njihova rada. Krajnosti realizma,
koji je dosao do obicnog kopiranja zivota, pa onda simboli-
zam sa svojom maglovitoscu u teznjama i nenaravnoscu u
sredstvima, te napokon kanonizirani uvjcti opernih ihsce-
nacija sa naduvenom igrom prvaka i potpunim neinteresom
zbora k svemu, sto se dogada na pozornici — sve je to
bilo sjajno izvedeno na torn uzornom satirickom kazalistu,
koje je ubrzo steklo priznanje citave Rusije. Prema poslo-
vici, koju je Gogol postavio kao motto svojemu »Revizoru«
— »Ne okrivljuj ogledala, ako ti je gubica iskrivljena« op-
cinstvo, gledajuci na pozornicu, samo se liijepo nasmijalo.
Ponesto okasnilo odrazavanje ovih vremena vidim u njego-
vom komadu »0no, sto je najvaznije«, koji je na izmaku
minule kazalisne sezone iznesen na zagrebaCkom kazalistu.
Komad se taj ne istice narocitom originalnoscu ni no-
voscu. Registrira on medu ostalim i to, kako kazaliste po-
slupice gubi zanimljivost, vanjsku gibivost, veselost, a to
i jest ono, sto je tako lijepo izrazeno u talijanskoj commedia
del' arte, pa u buffonadama i harlekinadama. Fini redatelj,
teoretik i historik kazalista Nikolaj N. Jevrejinov nije bio
nikad dramatik visokih kvaliteta. On je pravi .teatarski
covjek«, ali njegova snaga nije u dramatici: to nije njegova
»struka«. To je vec dovoljno jasno utvrdeno u njegovoj
otadibini, ali jo5, kako se vJdi, nije poznato izvan nje.
62
Knjiga III./2.
Razumije se, da samo i jedino smijeh, odnosno komika i
satira nisu mogli zadovoljiti Jevrejinova i zato je on ostavio
»Krivo ogledalo« i latio se jos vecim zanosom rada oko
svojih oiraljelih pitanja. Nesto kasnije izdao je on dvije vrlo
interesantne i originalne knjige pod naslovom »Kazaliste
za sebe« i »Kazaliste kao takvo«, gdje je dobro branio i sirio
svoje ideje. Kao borac za oslobodenje kazalista i za trazenje
njegovih novih putova bio je on nsc jednom od prvih mjesta.
Lijepo doba njegova djelovanja vezano je takoder na pe-
trogradski »Starinij teatri«, gdje je on davao stilske izvedbe
ruskih i tudih komada (kao naprimjer cijeli »Sredovjecni
ciklus« ili »§panjolski ciklusa). On je davao ne samo pravi
historicki okvir, nego je mogao uskrsiti i duh komada i
crtane epohe.
Jevrejinov je zelio da oslobodi kazaliste od svega., sto se
u dugom toku vremena nagomilalo okolo njega i htio da
povrati onu izvornu cistocu i jasnost, ai da uzmogne postati
samo lijepim gledanjem, Potpuno dostizenje ovoga, mislim,
da nije moguce, a nije ni potrebno. Pa i ako bi sustina ka-
zaliteta tim pojednostavljenjem dobila u svojoj priprostosti
i vedrini, .— dubina i sadrzaj teatra izgubila bi bezuvjetno
mnogo. No sve ovo i u svakom pogledu jasno svjedoci, da
Jevretjinov izgaira od prave umjetnicke zedi za spoznavanjem
i stvaranjem.
U ovo nekoliko redaka nisam nakanio da dadem iscr-
pivu karakteristiku ovih triju licnosti, ali drzim, da i ove
maglovite silhuete mogu imati izvjesno pravo za paznju
onih, koje zanima udes i zivot ruskoga kazalista.
Nikolaj J . Fedorov.
VUCJAK,
M a 1 o g r a'd a n s k i d o g a d a j u t r i fiilna s p r e d-
i g r o m i i n t e r m e c o m,
Napisao: Miroslav Krleza,
Kad jedno literarno ime — potentno i snazno, kao sto
je Krlezino — prodre u javnost, onda sve, sto je vezano uz
to ime, dobije u svacijim ocima nekakov bljestav sjaj, nesto,
sto ga vec a priori cini savrsenlim i uzornim, makar da to
u stvari ne odgovara istini, Najbolji pisac moze napisati
najlosije djelo, i nema apsolutno dobrih pisaca; moze btti
samo dobrih djela. — Ovaj fakat ne mijenja nista na stvari,
da u jednoj periodi, u kojoj jedno literarno ime domiinira,
izgubi cijela generacija te periode kriticnost i povede se
ne samo za vrlinama toga pisca nego i za njegovim manama.
Stoga je bezuvjetno potrebno, da se djela Miroslava
Krleze promotre iz malo udaljenije distance, da ih se uzme
kao stvar, kao objekat i da se onda podvrgnu nepristranoj
mirnoj i objektivnoj analizi. To nfije potrebno samo radi
autora!, nego i radi publike, da ju se uputi u pozitivne
autorove vrijednosti, a negatlivne da se eliminiraju i odbace.
Krleza je svu svoju umjetnicku snagu koncentrisao u
jedno rainulo krvavo vrijeme, koje je u nasim uspomenama
ostalo kao siva priljava barustina, na koju se mi vise ne
zeliimo oi sjecatii On je preplavljen psihologijom toga vre-
mena, njegovim groznicavim, haoticnim i bezglavim sta-
njem, njegovom bljutavom, necovjecnom i zvjerskom lo-
gikom, njegovim prljavlim instiiiktima i bezdusnim nago-
nima i odatle sva ona turbelentnost, kaoticnost, zloba, ci-
nizam i izrugivanje svemu i svacemu, koje sretamo u svim
Krle^inim djelima kao jedini motiv i jedini akord. On sam
po sebi nije zloban, jer vjeruje ii jer daje uvijek pravdi
pravo da pobijedi, dobroti da ispra\ zablude, ali i ta
dobrota je plod onoga vremena, iz kogai on crpe svoju gradu
 Godina II. . V I J E N A C .
i nosi na sebi i odvise njegov pecat i njegov karakter. Ta
pravda ii ta dobrota stvorena je za vrijeme rata, kao reak-
cija na svu onu iskvarenost, podlost i rugobu, u koju je izo-
blicena dusa ratnoga covjeka i obojena je odvise crvenom
bojom, koja ipak nije rezultat vjecnog i apsolutnog covjeka,
nego izraz jednoga njegova nesretnog momenta, jednog
grCa, koji je trazio izlaz iz casovitog nesnosnog stanja, U
tome i lezi glavna karakteristika, a ujedno i glavna po-
greska Krlezina stvaranja. Ono je odvise periodican, mo-
mentalan, casovit izraz d ne dosize ni u proslost ni u bu-
ducnost covjecje psihe ni njegove evoluctje. Njegova djela
vrijede kao dokumenat jednoga stanja, koga smo mi hvala
Bogu prezivjeli i poslije koga smo upeli sve sile, da stvo-
rimo apoteozu novoga covjeka, i taj dokumenat spada vise
u literarnu historiju, nego li u samu zivu knjizevnost,
Takvoga je znacaja i njegovo najnovije djelo »Vucjak«,
koje inace dokazuje surov snazan talenat, ali premalo evo-
lucione snage toga talenta, premalo razvoja u napredak.
Krleza se, izgleda, petrificirao na jednom mjestu i u jednom
stanju i ne pokazuje nioim, da misli poci dalje i da se
usavrsuje. On je uspio i s tim se zadovoljio. Ali autori
dublje invencije i elasticnosti talenta nikada ne zaostaju,
nego se vjecito sire gore u svojoj krosnji, u svome vrhuncu, s
koga se ne spustaju, ali na kome se rasprostratujuju u sirine
i razvijaju u beskonacnost.
Krleza je ovu svoju posljednju dramu izradio na prin-
cipima akustike kao glazbenik, Ali ta akustika i ta muzikal-
nost odvise je vanjska, a nije organski dio same sadrzine.
Gradacija je drame izrazena u motivima opet kao kod mu-
zicara: Mrtvac u haustoru, jedan motiv, zeleni kader, drugi
motiv, skolski skaf, treci motiv i konacno san — cetvrti
motivi, I svi su ti motivi obradeni zasebno i gotovo neovisno
jedan od drugoga, veze ih jedino fabula, dok se dramska
radnja mora razvijati odozdo iz sebe i u sebi se samoj slo-
miti i sraziti, Ovakov nacin dramske forme spada vise
pripovijedalackom podrucju, koje je slobodnije i otvorenije
od dramskoga. Drama u takovom obliku gubi stil i ne pru-
za onoga konacnoga sinteticnog i cjelovitog dojma, bez koga
nema i ne moze biti dobre drame. »Golgota« je imala taj
dojam, jer je zadrzala dramski okvir, iako ga je obradila
narativnim sredstvima, dok ga je »Vucjak« potpuno razgradio
i presao u cistu pripovijctku.
Resume je svega toga ,da je Krleza ovim svojim djelom
dokazao premalo umjetnicke savjesti, a premnogo rudimen-
tarnog prepotentnog talenta, koji jos nije nasao svoga kri-
stalnog izbrusenog okvira, iako je njegova umjetnicka ideo-
logija prejasna i odvise jednostavna i jednostrana. Manje
produktivnosti ,a vise stdla i nutarnjeg introspektivnog iz-
gradivanja moglo bi pokrenuti njegov talenat iz krutog sta-
nja i uciniti ga elasticnijim i sposobnijim, da uhvati ono
vjeCno, trajno, sto lezi u nama i oko nas, a sto je jedini za-
koniti materijal pravoga umjetnika.
Ahmed Muradbegovic,
K A Z A L I S T E U TUSKANCU,
Ova je sezona imala da dade Zagrebu jos jedan teatcr,
u kojem bi radila samo drama, a ostala bi opera u velikom
teatru na Wilsonovu trgu. Tako bi se konacno imao rijesiti
problem dramskoga teatra, koji je za napredak i kulturu
nase metropole poslije oslobodenja postao zivotnim pita-
njem, U drzavnoj subvenciji predviden je rad u oba teatra
i tako bi li s materijalne strane bilo to pitanje uredeno.
No gdje je srece, tu je i nesrece; sve je bilo uredeno i
razanj bio usjecen, ali zee je ostao u sumj. Taj zee bi mo-
6?
Knjiga III,/2.
rao biti sama zgrada u Frankopanskoj ulici, koju treba jos
dograditi i urediti, a bas zato nije bila odredena suma, koja
bi napokon uredila i to piltanje. I tako bi i ova sezona,
ostala bez teatra, da se ljudi nisu dosjetili necemu, sto bi
moglo taj ahasverski teater provest izmedu Scile i Hari-
bide i postaviti ga na otvoreno more, da zaplovi konacno
svojom pravom strujom.
Ta je pametna ideja teater u Tuskancu, u kojem ce se
servirati publici lake stvari, da joj jedamput dode dusa na
mjesto, kad je vec toliko godina uzaludrio uzdisala za ope-
retriim teatrom i lakom komedijom. Publika ce biti sretna,
rijesila se ljute azdaje moderne drame i opere Debisia,
Wagnerai, §ekspira i svih tih mucitelja njeznog i osjetljivog
purgerskog mozga i dobila konacno svoj ideal — operetu,
otvoriti ce svoje masne duboke kesurine, i novae ce pa-
dati kao kisa. To je eto motiiv, koji je vodio upravu da
otvori kazaliste u Tuskancu. Novae, koji tamo padne, odre-
den je u svrhu izgradnje dramskog teatra u Frankopanskoj
ulici, a jer svrha posvecuje sredstvo, ne preostaje ni nama
nista drugo, nego da namignemo objesenjacki kazalsnoj
upravi, sto se tako mudro prihvatila posla i to sve mucke,
da se »vlasi« ne dosjete. Ako nam zbilja dogradi to ne-
sretno kazaliste, mnogo cemo joj toga oprostiti, sto smo joj
inace trebali grdno zamjeritli. g—
K O N C E R T I I OPERA.
Bozicni praznici ucinise malu stagnaciju u koncetnom
zivotu. Aktivnost postojala je samo u izvedbi intimnih ve-
ceri u glazbenom zavodu i simfonickih matineja u Music-
Hallu. Trinaesto iatimno vece bijase posveceno muzici fran-
cuskih kompozitora Davicusa M i l h a u d a i Francisa
P o u 1 e n c a, reprezentantima francuske savremene i mo-
derne muzike. Narocito je snazan tip u internacionalnom
muzickom zivotu Davicus M i 1 h a u d, koji, kao clan in-
ternacionalnog drustva muzicara, daje ovom drustvu znatno
obiljezje, specificno u davanju smjera muzickom koncipi-
ranju. Njegovi kompozitorski produkti baziraju na polito-
nalnosti, otonalnosti i na svim mogucim muzickim zasa-
dama sadasnjosti, Uza sve to, on je invenciozan i talentiran.
te svoju poeziju izrazuje raznim sredstvima — vise puta,
do futurizma sarkastickim sredstvima (sonate pour flute,
hautbois, clarinette et piano), a vise puta posve umjereno
(Les Soirees de Petrograde), Francis P o u l e n c i ako imade
veliko ime u Francuskoj, ipak, nije po renomeu dosegao
Milhauda, ali po svojem misljenju, bar po izvedbi kamer-
muzickih kompozicija nije ni najmanje nevrijedniji od Mil-
hauda. Vec primjerice njegova »Rapsodie negre« odaje mu-
zicara talentovanog i rutiniranog. Svakako je dobro, da se
u Zagrebu koncertnu publiku upoznaje s inostranom sa-
vremenom muzikom i tako sistematski odgaja muzicka jav-
nost, da se uzivi i upozna bit savremene modeme muzike,
bila ona atonalna ili politonalna.
Veliki broj izvadaca ovog interesantnog koncerta imade
narocitu zaslugu u strpljivosti i pozrtvovnosti: studija pre-
tesko koncipisanih kompozicija.
»Zagrebacka Filharmonija« iznijela je na svojoj IV. ma-
tineji pod ravnanjem g. Milana S a c h s a Saint Saensov
koncerat za violinu (h-mol, op. 61), u kojem je guslacki
kvart odigrao savjesno i vrlo muzikalno guslac g. Francis
A r a n y, zatim je izvedena L , v, B e e t h o v e n o v a sesta
simfonija (pastoralna) previse akademski s manje poezije.
V. matineja filharmonije bijase ne mala senzacija, jer je
nastupio francuski pijanista Jean C o u r b i n, koji je, osim
klaviirskih komada, koje je apsolvirao poznatim franceskim
 Godina II. »V I J E N A C
naSindm interpretisanja (mekocom, osjecajnoScu, poezijom),
— izveo i Cesar F r a n c k o v koncerat .Variations sympho-
niquesK u briljantnoj formi, Jedina omaska je nedostatnost
fortissima, Pratnja bijase pod ravnanjem g. S m o d e k a pre-
gnantna i ritmicka, a filharmonicari biljeze snazni uspjeh
izvedbom Listove »Poemes symphoniques«.
O p e r a osim novo uvjezbanog »0 n j e g i n a« i »P e-
l e a s a i M e I i s a n d e « , koja je vec prosle godine bila
uvjezbana — samo je radi bolesti g. K r i z a j a bila od-
godena — spava zimski san. Ako otvoreno govorimo i ako
Siroline »Sjene« dajemo baletu u zasluge — onda je to
slabi plod za Cetiri mjeseca sezone, Uz veliki kapelnicLi
aparat moralo bi se vise raditi. Osim nekih gostovanja nije
se u operi nista osobito dogodHo. Od gostova spominjem
slavenske goste gdu Z i k o v u i g. S i m e n c a , koji su
ostavili najljepsi dojam u Zagrebu i pace po svojoj us-
pjeloj kreaciji u »Tosci« (kao »Tosca« i kao Cavaradossi)
mogu svoj nastup nazvati trijumtom. OCekuje se nastup
Z i k o v e u ulozi Tatjane, koja se u ovoj ulozi senzaclonal-
no prikazala ljubljanskoj publici. Gostovala je gda Vika
Caleta lijepim uspjehom a od domacih iznio je g.
V i C a r uvjerljivog Rodolfa u Puccinijevoj »Bohemi«. U
istoj operi nastupio je kao dirigent nas mladi kapelnik i
tajnik opere Mirko P o 1 i c, istaknuvsi se svojim tempera-
mentom. Ocekujemo, da ce opera zapoceti ozbiljno raditi
i da ce obecane premijere bar ove godine iznijeti.
Dr, Kazimir Krenedic.
NOVE K N J I G E
Bulicey zbornik, U oktobru 1921, proslavljena je sedam-
desetipeta godisnjica rodenja najslavnijega nasega naucnoga
radnika na polju arheologije i domace historije dra, F r a n a
B u l i c a , Tom su mu prilikom bile iskazane i kod kuce i
u stranom svijetu najvise castii u ime priznanja za njegov
mnogogodisnji nadasve zasluzni i uspjesan rad. Kao najvise
priznanje bilo je zamisljeno izdanje spomenknjige s naucnim
prilozima svecarevih ucenljka, stovatelja i prijatelja, kojih
on imade veliki broj ,po cijelom svijetu.
Uspjeh poziva na saradnju nadmasio je sva ocekivanja,
tako, da se umjesto zamisljene cedne knjige morala iz-
dati monumentalna publikadija, dostojna dicnoga sveCara i
odlicnih suradnika.
Iza dvogodisnjega napornoga rada mozemo javiti, da ce
za kratko vrijeme izaci ispod stampe «Bulicev zbornik»,
Knjiga je stampana na veoma finom papliru, ima 47 araka
(oko 75 strana) velikog kvarta, a uresena je slikom
sveCarevom u bakrotisku, 300 slika u tekstu i 18 tabla, od
kojih 2 u bakrotisku.
Troskovi su ogromni, a naklada je malena. Moze se
ocekivati, da ce se veci dh naklade prodati u tinozemstvo.
Nama je ipak je stalo do toga, da ostane kod kuce sto veci
broj primjeraka te knjige, koja ce u kratko vrijeme biti
rijetka. Zato je odluceno, da se za domace knjiznice i Iju-
bltelje knjiga odredi u pretplati nisku cijenu, znatno nizu,
nego su danas cijene knjigama na medunarodnom trzistu.
Cijena je cvrsto sivanoj i u karton vezanoj knjizi 700 di-
nara zajedno s postarlnom. U originalnom platnenom vezu
750 dinara,
Ta cijena vrijedi samo za domace pretplatnijke, koji se
jave najkasnije do konca februara 1924. Pretplatnici, koji su
se javili god. 1921. i poslali svoj prinos za stampanje, dobit
ce knjigu, ako nadoplate razliku.
IzdavaiSi i vlasnici: Drajjutin Nemet i druj^OTi,
Od 1. marta 1924, cijena ce ovoj knjizi bit! znatno po-
visena,
Pretplate primaju: Dr, Mihovil AbramiC, drzavni muzej.
Split; Dr, Viktor Hoffiller, narodni muzej, Zagreb; Zaklada
tiskare »Narodnih Novina«, Zagreb,
Ruske narodne pripovijesti, Izvanredno izdanje »Matice
Hrvatske*, Potreba djecije literature je kod nas prvi kul-
turni problem. Nestasica djecije literature i potraznja je
tako velika, da se u ovo posljeratno vrijeme nastoji na svim
stranama, da joj se sto vise udovolji. Pri tome naravno
sudjeluju pozvani, a u vecem dijelu i nepozvani, koji tu
narodnu potrebu zele sto vise iskoristiti u svoje materija-
listicke svrhe, da manje vrijednim i cesto puta losim izda-
njima steku sto veci kapital. Njih se ne tiCe, koliko ta
knjiga vrijedi i da li ona fakticno odgovara svojoj svrsi;
glavno je, da se posao isplacuje, S toga je razloga potreban
autentican sud, koji ce budno paziti na ta mnogobrojna
i raznovrsna izdanja, djecje literature, kako bi se tom ne-
duznom i neiskvarenom svijetu servirala cista, korisna i
djelotvorna dusevna hrana, Ujedno je potrebno, da ta iz-
danja vrse nase prokusane, tradicionalne kulturno-pros-
vjetne instJtucije, koje imaju dovoljno shvacanja i dovoljno
ukusa, da toj potrebl sto savjesnije i sto potpunije
udovolje.
Hvalevrijedno je od »Matice Hrvatske*, da je za bo-
zicne blagdane izdala ovakovo jedno izvanredno djecije
izdanje, koje ima trostruku vrijednost, Prvo, jer je ta knjiga
narodno blago naseg najveceg slavenskog naroda, koji nam
je po dusi najblizi, drugo, sto je ta knjiga zaista dobra i
umjetnicki zaokruzena, a trece, sto je tim izdanjem suzbila
ostalu nesolidnu produkciju, koja je poplavila nase knji-
zarsko trziste ove vrsti losim njemackim i drugim izdanjima,
Toj knjizi je naslov; »Ruske narodne pripovijesti*. Pri-
jevod je Mirka Divkovica socan i korektan. Ruska na-
rodna frazeologija je prenesena u nasu narodnu frazeolo-
giju tako, da pripovijesti izgledaju kao da su produkat
naseg duha i nase narodne kulture. Ilustracije Ljube Ba-
bica su ukusne i odlikuju se otmenom umjetnickom for-
mom u stilu rusko-bizantijske arhitektonske 4 slikarske
umjetnosti. U knjizi ima dvadeset i devet sto prica a sto
basni i sve su te pripovijesti i basne zadojene dubokim
etickim, moralnim i socijalnim idejama sirpke ruske duse,
slavenske covjekoljubivosti i bujne i nadasve originalne
istocnjacke maste,
Ovu knjigu najtoplije ipreporuSujemo svima familijama
i svima sladokuscima ciste, nepatvorene i samorodne na-
rodne umjetnosti.
IZ U P R A V E ,
Prvi i drugi broj naSega Usta Saljemo mnogim prijate-
Ijima knjsge i onima, koji bi nas mogli podupirati, na ogled.
Da se izbjegne kasnijim nesporazumcima, umoljavamo sve
one, koji »Vijenac« ne misle drzati, da nam oba broja po-
vrate, Tko toga ne ucini, uprava ce mu list slati i dalje i
bit ce smatran pretplatnikom, Kako je uzdrzavanje lista
vrlo teSko, molimo svakoga, kome je to moguce, da se na
»Vijenac« pretplati. Sto je viSe pretplatnika, to ce list moci
biti i bolji i IjepSi.
Tisak »tipogTafij«« d. d. Zaiieh.
NARODNA STARINA
iltutorani nepovremeni 6asopis za povijest kulture
i etnografiJH juinifa Slovjena izlazi 3-4 puta godilnje.
Cijena svesku 25 Din

U R E D U J E DK J O S I P MATASOVK^
Zagreb, GnndnliceTa n L 48. L ijevo

Narufiuje se kod uprare £asopisa „Narodna Starina"

Zagreb, Wilaonov trg 8.

Swadsba Siedioniea
Zagreb
moSci X 2'W.OOO.OOO-
Prima uloske na ulozne knfizice i na teknci ,racun*llzdaje
cekove I kreditna pisma, te obavlfa isplaie na teme^'u akre-
diihfa na soa ta- i inozemna mjesta. Kupt^e i prodaje volute
i devize, Ohavlj'a sve burzovne naloge savjesno i kulantno.

. T I P O O K A F I J A. D. D. Z A G R K B .