Scribd Logo
Upload

Welcome to Scribd!

  • 02a Maja Boskovic Stulli Hrvatskosrpska Narodna Knjizevnost U Svjetlu Nekih Komparativnih Proucavanja

    Uploaded by

    arctic_flyfish
    10 views26 pages

    Original Title

    02a_Maja_Boskovic_Stulli_Hrvatskosrpska_narodna_knjizevnost_u_svjetlu_nekih_komparativnih_proucavanja

    Copyright

    © © All Rights Reserved

    Available Formats

    PDF or read online from Scribd

    Did you find this document useful?

    Is this content inappropriate?

    Report this Document

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    10 views26 pages

    02a Maja Boskovic Stulli Hrvatskosrpska Narodna Knjizevnost U Svjetlu Nekih Komparativnih Proucavanja

    Uploaded by

    arctic_flyfish

    Copyright:

    © All Rights Reserved
    Download as PDF or read online from Scribd
    Flag for inappropriate content
    of 26
    MAJA BOSKOVIC-STULLI: HRVATSKOSRPSKA. NARODNA KNJIZEVNOST U SVJETLU NEKIH KOMPARATIVNIH PROUCAVANJA Poredbeni pristup narodnoj knjizevnosti vezan je kod nas gotovo sa samim potecima njezina znanstvenog prouéavanja. Mislim - sada prvenstveno na Jagiéevu »Historiju knjizevnosti, naroda hrvatskoga i srpskoga« iz god. 1867.1 u kojoj on pronalazi paralele, tumaéeéi ih obitno i kao izvore naim narodnim pripovijetkama, u starim, ponajvise istoénim knjizevnostima a i u pripovijetkama drugih naroda, u skladu s tada su- vremenom Benfeyevom teorijom. Ta su razmatranja u Jagitevo doba, dok je fenomen Zivota narodnih prita i pjesama s njihovim medunarod- nim sizeima i motivima bio jo8 priliéno nepoznata pojava, pridonijela mnogo njihovu dubljem poimanju (bez obzira na preuranjene zakljutke 0 izvorima). Kasnije, kada se slian natin nabrajanja medu sobom srodnih motiva Sto su ih autori s vie ili manje mara s razliéitih strana prilupili, kroz duge decenije, gotovo do nagih dana legitimno udomacio u raspra- yama mnogih ugiednih na&ih struénjaka kao cjelovit i sam sebi dovoljan naéin nauénog raspravijanja, zaostaju¢i ujedno za savrSenijim oblicima komparativnih traganja u ostalom svijetu — pokazalo se da se samim takvim postupcima, osim efektivnog konstatiranja slitnosti, ni jedan problem narodne knjizevnosti nije mogao znanstveno rijesiti, a ni sama komparativna grada nije se tu sistematski ni cjelovito iznosila. U na&oj nauci o narodnoj knjizevnosti ima mnogo rasprava s kompa- rativnim nabrajanjem primjera, a i nekoliko pokusaja sustavnijeg pored- enog proutavanja. Ovaj élanak nece dati cjelovit pregled pokusaja ‘komparativnog tretiranja na’e narodne knjizevnosti, nego ¢emo se osvr- nuti na nekoliko novi, na specifiéan natin izrazitih njezinih poredbenih tumatenja i razmotriti ih s metodolo8koga gledista. 4 Ove godine (1963) biljezimo sto dvadeset petu oblietnicu Jagi¢eva rodenja (1838). Ginjenica Sto ovo nage izlaganje podinje upravo evociranjem Jagi¢eve Injige, {i mnogome kamena temeljca za proutavanje starije nase knjizevnosti, sto potinie time nezavisno obljetnici i ne misleéi na nju, te Sto se iu daljnjem nasem tekstu Tagié na vise mjesta spominje — neka posluzi kao skroman na& prilog ome. zna~ epieont jubileju, kao potvrda Jagi¢eye prisutnosti i Zivosti. A to je najvredniji spo- menik. 39 Na podruéju komparativnog razmatranja medunarodnih folklornih sizea i motiva (prvenstveno proznih, a dijelom i u pjesmama) poznata je u syijetu tzv. historijko-geografska metoda (»finska skola«); u njezinu su okviru nastali medunarodni inventari’, a s druge su strane prema istoj Shemi razradeni, prilagodiv’i se lokalnim karakteristikama, brojni nacio- nalni katalozi.* Spomenuta metoda narotito je poznata i po svojim mono- grafskim istrazivanjima pojedinih medunarodnih sizea. O prednostima i slabostima tih komparativnih monografija raspravljalo se veoma mnogo i miSljenja se razilaze, dok su, naprotiv, spomenuti katalozi tipova koji su nastali u njedrima te Skole izvojitili primjenu u nauénom svijetu, pa se njihovim sistemom obiljeZavanja i gradom koju iznose, i pored stano- vitih zamjerki, praktitki slu%e gotovo svi suvremeni istrazivaéi narodne knjizevnosti, bez obzira na svoje teoretske poglede. Naie Ge se izlaganje takoder, tamo gdje bude potrebno, pozivati na te priruénike i njihovu gradu. £ Poredbeno prouéavanje narodne knjizevnosti posljednjih je godina u centru uéenjatke paznje u jednoj zemlji u kojoj se ono do nedavna u cjelini poricalo, jer se smatrafo da komparativni pristup brige sve nacionalne osebujnosti i mehanicisti¢ki izdvaja-sizee i motive te pojedine formule i ostala izrazajna sredstva iz kompleksnoga umjetniékog djela, kao i iz konkretnih povijesnih prilika u kojima djelo nastaje i ivi. Takvo odbacivanje komparativnih istrazivanja u toj zemlji — Sovjetskom Sa- vezu — nije bilo liSeno objektivne podloge, ali u svome pretjeranom i militantnom obliku izviralo je znatnim Gijelom i iz specifiénih dru&tveno- -politikih prilika, s predimenzioniranim nagla’avanjem nacionalnih mo- menata. S izmjenom drustvenih okolnosti promijenio se i stay prema komparativistici, ne na natin da se automatski prihvati sve ono sto Se prije (dijelom i opravdano) odbacivalo, nego uz nastojanje da se sam kompara- tivni pristup podigne na vi3i stupanj historijski-poredbenih znanstvenih udpéavanja. Da je to nastojanje bilo plodno i za komparativistiku u svijetu na danagnjem stupnju razvoja nauke znatajno, proizlazi velikim dijelom odatle Sto su se te problematike latili uéenjaci s istinskim autoritetom, medu njima napose Viktor Zirmunski. Zirmunski, ‘inaée po struci teoreti¢ar knjiZevnosti i germanist, koji Se posebno bavi i epikom azijskih naroda, odrzao je na IV Medunarodnom * A. Aarne — S. Thompson, The Types of the Folktale, Second Revision, FF Communications No 184, Helsinki 1961 (1. izd. 1910; 2. izd. 1928); S. Thompson, Motif-Index of Folk-Literature, 1. 1—VI, Copenhagen — Bloomington, 1955—1958 (1. izd., t. IV, 1932—1935). £ Objavijeni su znatnim dijelom u kolekciji FF Communications (finski, eston- ski, Spanjolski, nizozemski, rumunjski, madarski, geski, indijski i dr). A neki kata~ lozi, radeni po Aarne-Thompsonovu sistemu ili prema druktijim osnovama, obja’ ljeni_ su u drugim izdanjima; gpanjolskoameritki, kineski, turski, poljski, -rusxi, sicilski, toskanski, madarski,” €€8ki, Svedski i dr. (neki narodi imaju, kako se vidi, i po vise kataloga. pripovijedaka). : 40 slavistitkom:kongresu u Moskvi god. 1958. referat o problemima kom- parativnog prouéavanja epike, s posebnim osvrtom na slavenske nar U tome je predavanju bilo dosta rijeéi i 0 naSoj epskoj narodnoj poez Kao komparativna metoda u nauci o knjizevnosti i folkloristici — po uvrijezenom shvaéanju koje Zirmunski analizira — podrazumijevaju se obiéno proutavanja uzega domasaja Sto se bave utjecajima i pozajmi- cama; mnogi radovi s toga podruéja kompromitirali su staru kompara- tivistiku: »njihovo besprincipijelno, empirijsko povezivanje tinjenica iz literature ili folklora na osnovu potpuno vanjskih, realnih, a testo i pri- vidnih slignosti, objainjavanje svake podudarnosti posve mehanitki shva¢enim utjecajem a da se pri tom-nisu uvazili druStveni povijesni uzroci tog utjecaja ni njegove lokalne povijesne pretpostavke, te dru- Stveno preoblikovanje pozajmljenih ’uzora’ — izazvali su opravdano nepovjerenje prema takozvanoj 'komparativnoj metodi’ u cjelini.< Prema mifljenju Zixmunskoga, komparacija ne treba da ukida specifitne crte ‘usporedivanih pojava, nego baS naprotiv, da omoguci njihovo taénije utvrdivanje. Zirmunski razlikuje: pevijesno tipolosku komparaciju po- dudarnih pojava koje medu sobom nisu genetitki povezane, nego izviru iz analognih drustvenih i kulturnih situacija; povijesno genetiéku uspo- “redbu onih podudarnih pojava koje imaju srodno porijeklo; komparaciju srodnih pojava koje se objasnjavaju kulturnim uzajamnim dodirima (»pozajmices i »utjecajic), Sto je zapravo dopunski faktor genetitke prirode. Najveéu vainost pripisuje Zirmunski povijesno tipoloSkim kompara- cijama, ali ne poriée zavenje ni drugim dvjema, smatrajuci da je udio jednoga ili drugog aspekta podudarnosti razlitit u pojedinim folklornim yrstama: u Staroj junatkoj epici razlititih naroda preteZe, po njegovu misljenju, tipoloska slitnost, dok se u epskim pjesmama novelistitkog sadréaja, u baladama, a posebno u pripovijetkama ée8ée susrecu i druga dva oblika srodnosti; koji put se oni mogu i medusobno ukrStavati. Najveéa je zasluga njegove studije, po mome sudu, u tome Sto je, kreGuéi se suvereno na golemom prostoru epske poezije, od starofrancu- ske i germanske do uzbetke i kirgiske, uvjerljivo predotio primjere dru- Stveno uvjetovanih zajednitkih Sablona u junatkoj epici veoma udalienih naroda koje ne mogu potjecati iz zajedni¢kog izvora, nego su tipoloske naravi; pred tim primjerima testo blijede i gube dokaznu snagu neki do- sadanji sluéajevi pojedinaénih sliénosti Sto su se tumatili‘kao pozajmice. U_ svoju argumentaciju unosio je Zirmunski obilato i primjere iz juznoslavenske narodne poezije. Kao nestruénjak za to specijalno pod- ‘V. M. Zirmunskij, Epiveskoe tvoréestvo slavjanskih narodoy i problemy sravnitel’nogo izuéenija eposa, Moskvei 1958 (isti referat, u skraéenom obliku, ob~ javijen je i u zborniku: Issledovanija po slavjanskomu literaturovedeniju i fol'islo— fistike. Doklady sovetskih uéenyh na IV Mezdanarodnom s'ezde slavistov, Moskva 1960, str. 252-283; njematki prijevod cijelog teksta; Viktor Schirmunski, Verglei- chende Epenforschung, Berlin 1961). — U toku Stampanja ovog Glanka primili smo hovu autorovu knjigu uw kojoj je rijet o istim problemima: V. Zirmunskyj, Narodny} geroiveskij epos. Sravnitel’no-istori¢eskic oéerki. Moskva — Lenjingrad 1962. = Schirmunski, Vergieichende ..., sir. 7. (Sluzim se njemaékim prijevodom jer mi je ruski original dostupan samo u skraéenom obilku). al rutje, on je relativno dobro proniicnuo u tu gradu i osnovni su mu izvodi, po mome shvaéanju, ispravni, Ipak ima pojedinosti koje su ili faktograf- ski pogreSne ili im interpretacija nije dovoljno prihvatljiva. Iznosim neke od njih. Na nekoliko mjesta govori Zirmunski o »ruskim bilinama i srpskoj epici, gdje junak obitno brani svoju otadzbinu od stranih osvajatac; 0 narodno} epici koja »zastupa stajaliste jedinstvene srpske driave, a utje- lovijuje je u Nemanjiéima i u‘caru Lazarue; o vremenu »kada se veé oblikovala nacionalna svijest, te junak pogiba, slavno braneéi domovinu od neprijateljskih horda« (Roland, Vivien, Milo’); o juznoslavenskim pje- vatima i sluSaocima koji u junaku gledaju branioca »prave« dinastije, a u dinastiji »utjelovijenje jedinstva srpske drzave«, te osuduju »sebitne prohtjeve moéne feudalne gospode Sto je nastojala potkopati to jedinstvo«; © »heroici Zrtve u borbi'za nacionalnu nezavisnost protiv neprijateljske nasilni¢ke vlasti Sto prijeti ropskim pottinjavanjem otadzbine« kao sre- di8njoj temi u bilinama i u ju%moslavenskim junatkim pjesmama.’ Tako, opéenito uzevSi, dalek od nacionalne romantike i povijesnih idealizacija, Zirmunski im ovdje ipak podlijeze. Ne ulazim u ocjenu ka- raktera ruskih bilina, ali u nasim pjesmama o Nemanji¢ima i Kosovu patos nacionalne dréave i oslobodilatke borbe drukviji je nego Sto pro- izlazi iz spomenutih citata: taj patos, naime, u obliku u kojemu ga danas znamo, ne pripada davnom feudalnom vremenu kada su se dogadaji zbili i iz kojega izviru te pjesme (u nama danas nepoznatom obliku), nego je imanentan vremenu kada su pjesme zapisane, vremenu uoéi II srpskog ustanka, sa Svim previranjima koja su mu prethodila, Do koje je mjere intonacija kosovskih pjesama odgovarala opéem duhu vremena uoti srp- Skog uStanka, vremenu gradanskog budenja osjeéaja nacionalnog jedin- Stva, idealiziranja stare drZave i patriotskih zanosa, pokazao’ je u nekim svojim raspravama uvjerljivim primjerima Svetozar Matié.’ Na. jednome drugom mjestuupozorava Zirmunski na pogresne interpretacije u kojima sé kriteriji kasnijih epoha prenose na »epsko dobac.’ Mislim da se ba iu ovom iznesenom slutaju radio takvu anahronizmu. Ta pitanja nisu jo8 raStiscena ni u nasoj nauci o knjizevnosti ni u nasoj historiografiji, pa je, npr. u vezi s objavijivanjem II sveska »Historije naroda Jugosla- vije« bila izretena i ova primjedba: »Kod tretiranja problema feudalnih drzava, njihovog Sirenja i ekspanzionizma, potrebno je prinaziti da se ne zapadne u idealizaciju pripisujuéi toj ekspanziji ciljeve stvaranja Sireg politiékog jedinstva.«® (Rijeé je 0 pokugajima romantiénog trazenja ideala nacionalnog jedinstva u ekonomski uvjetovanim ekspanzijama feudalnih vladara.) Ibid, str. 17, 19, 35, 82, 114. 7S. Matié, Poreklo kosovskih pesama kratkoga stiha (Zbornik Matice srpske za knjizevnost i jezik, I, Novi Sad 1953), str. 7—25; Isti, Vukov pevat Radko (Zb. Mat. srp. 1, 1954), str. 58—66. Vidi i moj esej: Narodna poezija i knjizevni dah vremena (Knjizevnik, br. 26, Zagreb 1961), str. 148—165. 8 Vergleichende,.., str. 95. 3 ® Bernard Stullt, Problemi nage historiografije (Nase teme, Zagreb 1960, br. 6), str. 977. 42 S ovim se mojim razmatranjem ne¢e moida svi sloziti. No za one koji bi ga prihvatili, moglo bi ono imati smisla i kao naéelna primjedba u vezi s istrazivanjem tipoloSkih sliénosti: kao Sto se genetitke srodnosti i-pozajmice éesto objasnjavaju mehanitki, na osnovu vanjskih podudar- nosti, tako postoji opasnost i mehanitkog tumaéenja tipolo’kih slignosti, ako se dovoljno ne pronikne u sklop konkretnih okolnosti. S toga gle- dista promatrane, kosovske pjesme, onakve kakve su zapisane u ‘XIX st., ne mogu po svome duhu biti tipoloSki srodne, npr.,_ staroj francuskoj feudalnoj epici, a ni bilinama, premda, s druge strane, brojne tematske i motivske sli¢nosti moZda zaista govore o jednome starijem substratu tih pjesama kada je tipoloska srodnost s drugim epikama: bila sasvim realna. Ovaj izneseni primjer upuéuje na jo3 jedan problem: Siroki kompa- ratiyni zahvati, poput ovog zahvata Zirmunskoga, prijeko su potrebni za nauleu, ali je pri tom gotovo neizbjeZna opasnost da se u pojedinim slu- %ajevima iznesu i nedovoljno provjerene tinjenice, Sto se mjestimice pot- kralo i Zirmunskom. Evo dva — tri primjera: autor navodi da u balkan- skim priéama i predajama o Zenidbi tovjeka s vilom krSenje neke tabu- istitke zabrane nije poznato kao povod zbog kojega bi vila morala napu- stiti muza ‘Ono je, medutim, ipak dobro poznato." Zirmunski navodi dalje da je size pjesme o mrtyom bratu istisnuo na Balkanu opéeevropski tip prite o Lenori i izvodi odatle daljnje zakljuéke, ali ta pretpostavka takoder nije tatna? Govoreéi o nekim tipovima pripovijedaka, autor ih mjeStimice oznatuje neadekvatnim brojevima iz Aarne-Thompsonova kataloga: pripovjedatki size iz pjesme o carevoj kéeri Grozdani koja je zatrudnjela od praha samljevene lubanje povezao je autor s tipom priée Aarne-Thompson 650 A (u stvari odgovara taj size tipu br. 100: u kata- logu turskih pripovijedaka Eberharda i Boratava), a pritu o Trnorudici obiljezio je kao Aarne-Thompson 510 (mjesto 410). Mozda su se navedene omaske i mogle izbjeci, ali Ce takva Siroka poredbena ispitivanja i ubu- duée, testo bez autorove krivice, sadrzavati sitnije ili vece netatnosti koje se neée mo¢i uvijek prdusresti; stoga ovo pitanje zasluzuje da se raz- motri i naéelno, kao objektivna teSko¢a u pisanju poredbenih sinteza, 4 ne samo kao prigovor pojedinom autoru. Komparatiyno proutavanje tipoloSkih slitnosti u folklornim tradi- cijama za sada je tek zapoteto, pa uz spomenutu teSkoéu oko upoznavanja svih potrebnih Ginjenica, postoje'i bitna nerijeSena pitanja samog istra- zivatkog postupka, A. N. Robinson, u diskusiji o referatu Zirmunskoga, imio je znaéajne momente: upozorio je na teskoée oko razgranivenja tipoloSkih, genetitkih i pozajmicom preuzetih podudarnosti; na potrebu da se distingviraju karakteristiéna, nejednaka obiljeZja epskih tipolo’- 19 Vergleichende..., str. 30. 11 Nekoliko primjera: M. BoSkovié-Stulli, Istarske narodne prite, Zagreb 1959, tekst br. 108 i biljedka; Veselin Cajkanovic, Srpske narodne pripovetke (Srpski etnografski zbornik 41) Beograd 1927, br 40. i biljeSka. 42. Istarske nar. prite, br. 10 i 11 i biljeska (u Piljesci se navodi 37 hrvatsko- srpskih varijanata); Aarne-Thompson, 1961, br. 365. 43 ktih sliénosti_w razlititim epohama; na nuznost da se tipolosko objainjenje historijski srodnih epskih situacija dopuni i tumagenjem srodnosti kon- kretno oblikovanih poetskih epizoda te da se proutavanje od istraZivanja tipologije fakta i ideje raavije do istrazivanja tipologije umjetnitke forme.!® Nekim tipolo’kim aspektima forme i opéom problematikom pored- benog proutavanja jezika i stila slavenske narodne poezije u njihovoj umjetnitkoj funkciji pozabaviq se P. G. Bogatyrév. Od posebnog su intereSa njegova zapazanja o izraZajnim sredstvima, formulama, koje su zajednitke narodnoj ‘poeziji nekolikih slavenskih naroda, ali sé susreéu svaki put u drugoj pjesnitkoj vrsti i s razliéitim funkcijama (npr. upo- treba poznate tzv. slavenske antiteze u epskoj poeziji juznih Slavena i u i injanjima).“ Bogatyrév je naglasio potrebu komparativnog prouéavanja razlititih oblika narodne umjetnosti u njihovu uzajamnom prozimanju i u specifiénim funkcijama, prikazavéi to na primjerima ko- ledarskih pjesama (poezije), bo%iénih peciva (likovne umjétnosti) i obred~ nog plesa.1* Jo& se jedan sovjetski autor pozabavio posljednjih godina poredbenim. prouéavanjem slavenske narodne poezije i obratio pri tom osobitu paznju folllornom stvaralastvu juinih Slavena. To je N. I. Kravcov, dugogo- diSnji_ istrazivat srpskohrvatske narodne epike."” Kravcov iznosi opée poglede o prednostima marksistitkih historijsko-poredbenih prouéavanja Koja se suprotstavljaju burzujskoj komparativistici. Njegova opéenita ocjena va&nosti tih proutavanja prihvatljiva je. Rasprava se u vise ta- éaka podudara sa Zirmunskim, ali dok se Zirmunski prvenstveno zanima za pojavu tipolo’kih slitnosti u epskoj poeziji uopée, dotle Kraveov u epici traZi slavensku uzajamnu povezanost. Ono 0 u njegovoj raspravi smeta, to je donekle dogmatitan natin. Smeta odbijanje svih rezultata ‘gradanske komparativistike — od koje ée se ipak, sigurno, dosta toga i ubuduée preuzimati, makar u faktografiji. Pisac Poistovjeéuje cjelo- Kupnu Staru komparativistiku i svodi pod isti zajedni¢ki nazivnik takva razliéita glediSta kao ona A. N. Veselovskoga, V. V. Stasova, F. I. Busla- jeva, A. N. Afanasjeva ili N. S. Derzavina. Taj apriorni naéin prikaziva- nja problema — koji sada djeluje anakronisti¢ki, kao ostatak jednoga veé | Russkij fol’klor. Materialy i issledovanija, V, Moskva—Leningrad 1960, str. 305—310. ; ‘ ™ P. G. Bogatyrév, Nekotorye oterednye voprosy sravnitel’nogo izuéenija eposa slavjan (u zborniku: Osnovnye problemy eposa vostognyh slavjan, Moskva 1958), str, 326—334. 3s P. G. Bogatyrév, K voprosu 0 sravnitel‘nom izutenii marodnogo slovesnogo, izobrazitel’nogo i horeografiveskoga iskusstva u slavjan (u zbornilu: Franku Woll- ~ manovi k sedmdesatinam. Sbornik praci, Praha 1958), str. 373382. — U istom vborniku objavijuje éeSki slavist Karel Hordlek svoj prilog tumatenju historijske { komparativne poetile SeSke narodne pjesme. Svoje rasprave (a medu njima i spo- menutu), posveéene poredbenom studiju slavenske narodne poezije, posebno pita- njima oblika: stihu, strofi, ritmizaciji i dr, objavio je autor u knjizi: Karel Ho- rdlek, Studie o slovanské lidové poczii, Praha 1962. " N. I, Kraveov, Istoriko-sravnitel’noe izuéenie eposa slavjanskih narodov (zbornik: Osnovnye problemy ,..), str. 299—313. 44 priligno prevladanoga stila pisanja u sovjetskoj naucno} literaturi — tmeta utoliko vise Sto odbija titaoca i od onih pistevih postavki koje su same po sebi potpuno ispravne. Clanak je ukratko upozorio na osnovna vainija pitanja komparativ- nog istra%ivanja slavenskih epskih poezija, kao Sto su zakonitost niji- hova postanka i razvitka; ‘sli¢nosti i razlike slavenskih epika; njihova stara zajednitka podloga; srodnosti koje su nastale u toku kasnijega povijesnog tazvitka; stupnjevi i granice pozajmica ivuzajamnih utjecaja; veze s pie sanom. knjizevnos¢u; pitanja ciklizacije; srodnosti sizea, motiva, epizoda; slavenski tipovi kompozicije pjesama; recitativno izvodenje i muzitka pratnja i dr. Iz kompleksa zahvaéenih pitanja zanima nas ovo: koliko je poredbena metoda!? u ovoj raspravi pridonijela stvarnom dubljem po- {manju juénoslavenske i posebno hrvatskosrpske epske poezije? Kravcov postavija u svom izlaganju decidirane teze koje zatim pot krepljuje primjerima. Jedna je od tih teza da ruska, bugarska i srpska epika iz vremena ranoga feudalizma »golemom snagom izrazavaju ideju jedinstva zemalja, jedinstva narodnosti, te njezina jezika i kulture«.® O takvu smo misljenju veé iznijeli krititki stav u vezi Sa slitnim tezama Yirmunskoga. Kraveov istite potrebu da se prouce nacionalne specifié- nosti.epskih poezija pojedinih slavenskih naroda, a ilustrira svoju misao ovako: u srpsku epiku istrazivaéi obiéno ukljucuju i epske tradicije osta- lih naroda Jugoslavije, premda je »otigledno da osim srpske postoji i hrvatska, crnogorska, slovenska, makedonska epika«. U skladu 5 povijes- jim razvojem nastali su i odgovarajuci nacionalni ciklusi pjesama, >takav je u crnogorskoj epi: i ciklus pjesama o Crnojevitima, a u hrvatskoj @pici ciklus. pjesama o Zrinjskim i Frankopanimac.'? Kravcov govori 0 Gva tipa slavenskih epskih pjesama, od kojih svaki ima svoju »kompo- ziciju i poetiku, temu i maniru kazivanja, svoje heroje«; prvoj skupini pripadaju Tuske biline i junatke pjesme juznih Slavena, a drugoj >ukra- finske dume, ruske, ukrajinske i bjeloruske historijske pjesme, te tako- Ger bugarské i srpske historijske i hajdutke pjesmex. U prvom tipu pjesama previadavaju hiperbolizacija, fantastiénost, mitske predodzbe, % Zirmunski i Kravcov zastupaju glediste da komparativno utvrdivanje slié- nosti i razlika medu povijesnim pojavama { njihovo povijesno tumacenie nisu znan- nostha metoda nego samo metodika, jer su za razlikovanje pojedinih me- toga bith »teoretskl nautnoistrazivatki principl koje odreduje pogled na svijet: (Zi i, fja)...«, str. 252). U. njematkom se tekstu rijet etoda’ prevodi i terminom metodologija (v. Sehirmunski, Nerglei- Thonde., str. 2), pa se time ta dva pojma tamo izjednatuju. U nasoj jezitno) ta" Giaiji metodika omaéuje obiéno nadine Skolske nastave pojedinih predmeta, dol GN etodologija odteduje teoretskim shvacanjima i pogledom na svijet pisca zat- stvenog rada (bila bi, dakle, ono isto, to je po Zirriunskome metoda). iti pristupi i natini prougavanja, istrazivatki postupel, pa medu njima i komparatiivni, Przivait se U nas obiéno metodama. Mislim da nema razloga da se te distinkcije, Peewee}. jezitno} praksi duboko ukorijenjene, sada mijenjaju, jer bi to unijelo Pojmovnn i termindjosku zbrku. Sluzit éu se stoga i dalje terminom ‘komparativna metoda. 48 Kravcov, Istoriko-sravnitel'noe..., str. 304. 19 Tbid., str. 305- 45 “postojani oblici kompozicije i izrazajnih sredstava, isticanje junaka kao utjelovijenja samog naroda, uzviseni stil; drugi je tip konkretnije histo- riéan, intoniran lirski, jednostavniji po pjesnitkim izrazajnim sred- stvima.? To je sve harmoniéno i cjelovito, ali nije-sasvim u skladu s éinjeni- cama. Kraveov — kako je veé reteno, dugogodisnji istrazivat nage epske — upuéen jeu pitanja juznoslavenske nacionalne raznolikosti, Fa _je pomalo mehanitki:svakoj juznoslavenskoj naciji pripisao i viastitu epiku. Tako je, u njegovu tekstu, jedinstvena epska poezija Srba, Hrvata i Crnogoraca razbijena u tri Odvojene cjeline, a svakom su narodu pri pisanii vlastiti epski ciklusi, pa su Hrvati, npr., dobili tako ciklus Zrin| Skih i Frankopana — imaginlran ciklus koji: jo3 vise poveéava veé j do- sadanju zbrku oko ciklizacije na8ih epskih pjesama. Slovencima je takoder pripisana vlastita epika, premda ona nije raz- vijena. U daljnjem se izlaganju Kravcov poimence osvrée samo na srpsku epiku, jako je rijet o pjesmama zajedniéke pripadnosti, pa cijela ta’ po- djela juénoslavenske epike prema kljuéu postojeéih nacija, bez pravog oslonea u pjesnitkoj gradi, djeluje donckle kao kurtoazna forma. Strani autor, éak i dugogodi&nji specijalist, zaista se tesko mofe snaéi u Kompliciranim prilikama nage historije i narodne poezije, pa ne bih insistirala na sitnijim omaskama, ali ovo su kapitalna pitanja za razumi- jevanje naSega narodnog stvaralastva. Promagaj je iu analizi dvaju tipova slavenske epike. Radi cjelovite i skladne slike ukupnoga slavenskog epskog stvaralagtva, uvrstene su hrvatskosrpske pjesme u. shemu koja vrijedi za epiku istotnih Slavena, a i za bugarsku, Ali kod nas ne moze biti govora o razdvajanju epike na »junatku« i »hajduéku«, s posebnim sadrzajima i tak s posebnim stilo~ vima i pjesnitkim dikcijama. Vuk je prvi stvorio pojam naxih junaékih pjesama, razumijevajuéi time svu na’u epiku bez obzira na starinu te- matike, a medu njima, dakako, i hajduéke pjesme, Moze se raspravljati o tome da li je termin »junatka pjesmac danas joS posve prikladan kada se primjenjuje na epiku u cjelini (pa i na pjesme-novele i pjesme-bajke), ali da se iz pojma junatkih pjesama naSa hajdutka epika ne moze izdvo- Jiti, jer upravo i satinjava njihovu glavninu i ne razlikuje se svojim oblikom od epskih pjesama tématski starijih — to je sigurno. Kravcov vjerojatno ne bi tako pisao da nije pod utjecajem apriorno postavijene i veé uobitajene sheme. A ba’ zbog toga i govorim o svemu tome. Po- trebno je, naime, re¢i da poredbena istrazivanja narodne poezije mogu biti teoretski temeljito razradena i obrazlozena a da ipak n> zadovolje sasvim u svojim konkrethim rezultatima ako gradu podvrgavaju unapri- jed sazdanim shemama, umjesto da se postupa obratno. Buduéi da je moderni historijsko-poredbeni pristup tek na “poéetku Svoga puta, u mnogome jo3 nesavrsen, od Pposebne je vaznosti da se sama 3 Tbid., str, 310, 46 metoda ne optervti shematskim postupcima koji bi. je mogli kompromi- tirati, kao Sto su se, na-drukéiji natin, kompromitirali i mnogi apsketi tav. stare komparativistike. IL Zirmunski je istakao kako je »besprincipijemo. empirijsko poveziva- nje éinjenica iz literature ili follslora na osnovu potpuno vanjskih, real- nih, a éesto i prividnih slitnosti, objainjavanje svake podudarnosti posve ~ mehanitki shvacenim utjecajem... * izazvalo opravdano nepovjerenje prema tav. ’komparatiyno} metodi’ uw cjelini«. Koliko je ta konstatacija taéria, aktualna i potrebna, izrasla iz istin- ski dozrele neodrzivosti joS i danas odrzavanih stanovitih oblika kompa- rativnog isttazivanja, pokazat Ge dva primjera, blago govore¢i zastarje- loga poredbenog razmatranja hrvatskosrpske narodne knjiZevnosti. Talijanski slavist Arturo Cronia, ekspert za nasu dalmatinsku knji- yevnost i za nagu narodnu poeziju, pozabavio se dyjema varijantama hrvatskosrpske narodne pjesme u kojoj se junak okladio sa svojim dru- gom, o-glavu ili imutak, kako ée mu poéi za rukom da obljubi njegovu yjernu Zenu i donese dokaz o nevjeri. Ali domiSljata %ena podvali lako- vjernom napasniku i mjesto sebe podmetne svoju sluskinju, a sutradan kad su oba muSkarea uvjerena da je on dobio okladu, dode Zena, obiéno prerugena u musko, i dokaze svoju vjernost.*! Cronia povezuje s tom pjesmom znamenitu pritu iz Dekamerona 0 Bernabou iz Genove, koja potinje posve slitnom okladom, a nastavlja se tako da nesudeni zavodnik lukavStinom uspije potajno prenotiti u Ber- naboovoj kuéi i, neopaten, ukrasti ugovorene dokaze 0 Zeninoj toboZnjoj nevjeri. Odatle se izrodi teSka obiteljska tragedija, u kojoj Zena umalo, ne zaglavi, te mora prerusena Zivjeti u tudem svijetu, a Bernabo sav svoj imutak prepustiti varalici — Sto se sve tek poslije mnogo godina i brojnih pustolovina sretno razrijeSi (Dekameron II, 9). Po Cronijinu mi8ljenju potckla je naia pjesma od Boceacciove novele; on iznosi tu misao u uglednom éekom jubilarnom zborniku.” OQ tom predmetu postoji veé cijela mala literatura, pa kako je Cronia uopée ne Spominje, mi ¢emo je, prije analize Cronijinih izvoda, ukratko prikazati. ‘Tomo Maretié prepriéao je u svome kapitalnom djelu o srpskohrvat- skoj narodnoj epici ista ona dva teksta o kojima govori i Cronia i zatim se, radi usporedbe, pozvao na onu istu Boccacciovu novelu, te na Shakes- dramu Cimbelin.* Pavle Popovié u svojoj takoder veoma poznatoj knjizi — u @lanku o Shakespeareu i nasim marodnim pripovijetkama — polazi od Mareti- 21 To su ova dva teksta: Hrvatske narodne pjesme, knj. II, 1897, br. 23; Sima Mitutinovié-Sarajlija, Povanija cermogorska i hercegovatka, Leipzig 1837, br. 81 # arturo Cronia, Un motivo boccaccese nella poesia popolare serbo-croata? (zbornik: Franku Wollmanovi...), str, 397—403. 2 T, Maretié, NaSa narodna epika, Zagreb 1909, str, 226—228. AT éeve napomene i dopunjuje je novim primjerima2! Spominje nekoliko narodnih pripovijedaka kojima size odgovara Bdccacciovoj noveli i Cim- belinu (iz zirki N. KaSikoviéa, T. R. Dordeviéa, T. Vilaji¢a i Bosanske vile), a posebno govori o »drugom oblikuc, tj. 0 pjesmi, gdje »mesto sebe stavlja drugu Zenu nizega staleza« pa, uz Mareti¢eve primjere, pri- kazuje i dvije odgovarajuée pjesme iz zbirki L. Nikoliéa i Milana Osvet- nika (A. Mitroviéa). Podijelivsi na taj natin »takvozvani ciklus o opkladi« u dvije odvojene skupine, Popovié utvrduje da drugom obliku (tj. pjesmi) » odgovara »jedna gréka narodna pesma, jedna stara priéa XIII veka, jed- na skotska baladay jedan stari francuski rukopis, jedan spey XII veka preveden s francuskog, jedna nematka komedija iz 1600, i, u nekoliko, poznata drama A. Dime Gospodica od Bel-Ila«. Popovié se ograniéuje na samo navodenje primjera i, kako sam kaze. »ne ulazim time u pravo ispitivanje porekla ovih nasih pripovedaka i veza njihovih sa tudim verzijama« Jo& mnogo prije Maretiéa i Popoviéa pozabavio se siZeom Boccac- clove novele A. N. Veselovski u vezi s ruskim bilinama srodne tematike. On ne spominje, doduge, naSe pjesme, ali zato citira i prepritava znavaj- nu novogoréku pjesmu: na gozbi se junak hvali svojom kreposnom se- strom, pa se car s njime kladi, 0 glavu ili carstvo, da ée je predobiti. Umijesto sebe podmetne djevojka caru jednu svoju sluskinju, kojoj lako- yjerni car, radi dokaza, odreze prst itd. Evo joS nekoliko hrvatskosrpskih pri koje odgovaraju jednoj ili drugoj skupini: Uz tekst u drugoj knjizi Hrvatskih narodnih pjesama prikazuju se tri rukopisne varijante, a ima i drugih rukopisnih primjera; jedna je pje- sma objavljena u Sestoj knjizi iste kolekcije, jedna u Erlangenskom ruko- pisu, a jedna u éasopisu »Bosanski prijateljVila je moma tri vjenatea« (br. 6; 2. izd. br. 635) jedna je od najljepSih po svojoj cjelovitoj zatvorenoj formi i puéko} jednostavno” sti, spjevana je bez rima, s pripjevom. U njoj djevojka plete tri vijenca: Dpratu, sebi i »hrabruc. Motiv je dobro poznat_u narodnoj pocziji (a bli; skoj formi na¢i éemo ga, npr., 1 u jednoj svatovskoj pjesmi iz Risna).* Ne samo motivski nego joS vise onom jednostavnom éistoéom svoje dik- cije, s fipitnim trokratnim ponavijanjem paralelno gradenih stihova, odaje ova pjasma na’ pucki izvor. Jo’ u jednoj pjesmi sna narodnu« govori se o djevojci koja plete tri vijenca: ‘ Jedan sam ventac bracu poklonila drugi sam venéac sama pronosila treti sam venéac niz Dunaj pustila: Plovaj mi, plovaj, moj zeleni vente, ter mi doplovaj do hrabrova dvora... (Pjesma br. 8) Ovo je gotovo doslovan citat jedne od najrasirenijih nasih narodnih lirskih pjesama. : Evo citata iz poznate Vukove pjesme »Smiljana i vijenac« (pjesma je ekavska, vjerojatno iz Srbije ili Vojvodine): Tzvila je tri zelena venca: jednoga je sebi ostavila, drugi svojoj drugarici dala, a treéi je niz vodu pustila, pa je njemu tijo besedila: * Plovi ‘plovi, moj zeleni vente, te doplovi do Durdeva dvora... 4 Karad#ié, o. ¢., T, br. 552; Hrv. nar. pjesme, VU, br. 425; Hamid. Dizdar, Sevdalinke, Sarajevo 1944, br. 53 (prva je pjesma iz dubrovatkog kraja_a druge su Svije muslimanske iz Hercegovine i Bosne)) Vidi i Hrv. nar. pjesme VI, br. 110. Prema metriglco} shemi ove picsme sna narodnad zakljutio je M. Pantié da su to dapravo tri posebne narodne pjesme, Sto je sasvim uvjerljivo; on, na Zalost, nije Porusao da f pronade adekvaine uzore iz nage narodne lirike. V.: Miroslav Pantié, Ruanji prilozi 2a istoriju nage starije knjievnosti i kulture, HIT (Zhorniic istorije Rnjizeynosti. Odeljenje literature i jezika, knj. 2, SAN, Beograd 1961), str. 7770. ® Karadzié, 0. c, I, br. 11 (v. i br. 331, 333). 4 Karadzié, 0. c, I, br. 330 (sligno; br. 332 — iz Risna). 55. _ U sasvim slignoj pjesmi iz krizevatke okolice djevojka isplete tri vijenca i puSta treéi niz vodu: Plivaj, plivaj dok dopliva’ moj zeleni v’jente do Ivina dvora.. #4 U Zgantevoj zbirci kajkavskih narodnih pjesama navodi so deset slignih kajkavskih varijanata. Jela splete tri zelena vijenca: Prvi venek Ivanu devercu, drugi venek Duri gospodinu, t venek sebi berzo brala, Puséala ga do beloga grada: Plivaj, venek, do beloga grada.'* Veé je V. Jagié u svojoj poznatoj raspravi 0 Dunavu uw slavenskoj narodnoj poeziji upozorio na ovaj tip pjesme i citirao tekst Gradigéan- skih Hrvata iz Kureléevih »Jatki«’ (Zagreb 1871), pjesmu s otoka Krka iz Juraniéeva »Vienticas (Zadar 1865), makedonsku pjesmu iz zbirke braée Miladinovaca, a nije-zaboravio ni pjesmu »spjevanu na narodnu«!® Ima dosta indicija prema kojima bi ova pjesma mogla imati i dubljih Korijena u naSem narodnom stvaralaStvu, ne samo pjesniékih nego i obrednih. M. Gavazzi govori o obitaju poznatom u Slovenaca, Poljaka i Rusa da djevojke, obiéno na Ivanje, pletu vijence i bacaju ih u tekuée vode, gataju¢i pri tom o svojoj skoroj udaji; on pretpostavlja da su i Hrvati morali mekoé poznayati taj obivaj pa u potvrdu navodi tekst pjesme o djevojei koja pusta vijence niz vodu (na$ navedeni primier iz kridevatkoga kraja).? Takav je obiaj, vezan uz Durdevdan, zabiljezen i u Homolju u Srbiji: zove se »idenje'u venace; djevojke pletu kraj vode do tri vijenca i spuStaja ih u vodu, pri tom pjevaju prigodne pjesme, npr.: »Durad mi cveée prebira...« Obivaj je vezan s plesom i veseljem, - bacanjem djevojaka u vodu i gatanjem djevojaékim o udaji® Ne postoji, koliko znam, direktan dokaz pretpostavke da so piesma o tri vijenca pustena niz vodu, pjevala obredno o Jurjevu (Durdevdanu) ili o Ivanju. Ali Ginjenica je da se na ta dva prazika pletu vijenci i na vazlitite druktije natine i pjevaju se pri tom prigodne pjesme (npr. u “Bry. nar. pjesme, VIL, br. 56 (Sliéno: br. 57 — iz ckolice Karlovea; taj se tekst priblizuje i prvom tipu jer treci vijenac, kao poanta, plete se za dragog), 4, Vitko Zganec, Hrvatske narodne pjesms kajkavske, izd. MII, Zagreb 1950, br. 183 i napomena (citirani tekst iz zbirke F. Kuhata), “ Jagié. Dunay — Dunaj.u slavenskom narodnom pjecnistvu (Izabrani kreéi sisi, str. 155; fprvi put Objavljeno: »Archiv fiir slavische Philologie« I, 1876). Jos nekoliko varijanata ove pjesme; Istarske narodne pjesme, Opatija 1924, str. 96; Kolo, IM, 1843, str, 36 (iz Senja; vijenac plovi do Jurjeve majke) i dr. © Milovan Gavazei, Godina dana hrvatskih natodnih obiéaja, I, Zagreb 1939, str. 101—102. t “ Sava M. Milosavljevié, Obiéaji srpskog naroda iz sreza homoljskog (Srpsxi etnografski zbornik, Inj. 19, Beograd 1913), str. 53. 56 zapadnoj Hrvatskoj: Lepi Jura kres nalaze, levom rukom venéec vija .. ae Mukko ime koje se spominje u varijantama naSe narodne pjesme o djeyo- jatkom vijencu pustenom niz vodu, gotovo je uvijek Durad, Juraj ili Ivan, pa i ta okolnost, uz sadrZaj pjesme, koja gotovo vjerno reproducira obiéaj, navodi na pretpostavku da se radi o staroj slavenskoj jurjevskoj, odnosno ivanjskoj pjesmi, Arhaitnost pjesme potvrduje se i njezinim metrom koji je u nekim primjerima dvanaesteratki. Pjesma »na narodnu« Sto govori o vijencu puStenom »niz Dunaj< kao ejelina nije uspjela, neskladno je sastavljena od razlizitin komada, ali je svaki njezin dio (osim konvencionalnog zavrSetka) autentizan odlomak narodne pjesme. : Na potetku pjesme rijeé je o svadi dviju djevojaka: Dvije sta mi se na vodi karale... jedna mi drugoj: nevjernice moja, zaé mi s’ vazela moga ljubi draga?... U jednoj istarskoj pjesmi iz Lovrana naéi éemo gotovo jednake Stihove: Kad su se dve na vode karale, jedna drugoj veli: neverniée moja, Jka si zneverila mojga ljuba draga...* Slitnost je, sa svima sitnim pojedinostima, zaista neobitna i bilo bi za sada preuranjeno zakljuéivati o putovima dodira tih tekstova. Dalje se nadovezuje veé prikazani dio pjesme o puStanju vijenca. Po djevojtinoj Zelji, vijenac treba, kad dode do hrabrova dvora, da upita hrabra zasto se kuéi ne vrata: Ali ti su puti kameniti ali mi ti su kupjenom zarasli ... I to dolazi iz naSe narodne lirike: Drago moje, Sto te k meni nije? Oli ti je valovito more, ter ti drivo priplovit ne moze? Oli su ti kamenovi puti ter ti kenjic prijahat ne moze?*! Ti: Ne dode dragi, ne dode! Ili mu konjic oronu, ili ga glava zabole...** 49 Gavazzi, 0. c., str. 53. %0 Tstarske nar. pjesme, 1924, str. 78. 8! Hrv. nar. pjesme, VII, br. 399 (otek Hvar). # Katad2ié, o: c, I, br. 317 (ekavski tekst). 57 ey Na ostalim pojedinostima ove Sarolike pjesme, satkane iz razlititih komada narodnih pjesama, ne¢emo se zadrZavati. Pjesma »Ela, duo kokoruSo« (br. 12) pripada distim naSim narodnim pjesmama, vjerojatrio u doslovnom citatu. Njezin osmerac bez rima, do- sljedno provedena dijaloska forma nadmetanja momka i djevojke, pona- vijanje istih formula, kao i osnovna metafora, poznata Sirom nase zemlje, na Kojoj je pjesma izgradena, potvrduju to. Metafora je ova: djevojka Se brani da nema vode, sapuna ni sunca, pa ne mo%2 momku oprati »te- stemelj<, na Sto on odgovara da su oti njezine bistra voda, ruke su joj »raki — saplun«, a srce joj je Zarko sunce. Citati iz adekvatnih nasih narodnih pjesama iz razliéitih krajeva: Raki sopun — ruke tvoje, bistra voda — suze tvoje, jarko sunce — njedra tvoja.** Diirit safun tvoje ruke, laSva voda suze tvoje, Zarko sunce lice tvoje.5* Moje suze hladna voda... Moje ruke bijeli sopun . moje éelo Zarko surice . Ruke tvoje rakli safun, suze tvoje bistra voda, ‘ogledalce Zarko sunce.*? Prikazani primjeri predotuju dovoljno jas da su pjesme »na na- rodnu« usko povezane s narodnom lirikom iz cijele nase zemlje, ali je prirodno da su im najblize i stilom i tonom, a donekle i pojedinim moti- vima narodne pjesme iz blize dubrovatke okolice — jer su se dijelom njima nadahnule, a dijelom opet utjecale na njih. Primorska urbana civi- lizacija, blizina mora, a i romansko susjedstvo pridali su tonu ovih pje- sama neki svoj pesckan rafinman. Tako pjesma br. 9 (Livada’ se uresila, liskom se je sva pokrila . ..) uvodnom svojom slikom mnogo podsjeéa na na. rodnu Sa Sipana: Livada se uresila, s bijel'jem evijetom i rumerim . ina Vukovu iz »Gornjeg primorja«: Livade su uresene, b’jelim ev'jetom % Tbid., br. 541 (nije navedeno odakle je pjesma, mogla bi biti iz Bosne). ™ Dizdar, o. c., br. 90 (iz Bosne). % Zganec, o. c., br. 139 (iz Hrvatskog zagorja). * Glasnik Zemaljskog muzeja za Bosnu i Hercegovinu, XX, Sarajevo 1908, str, 551 (zapisao Lj. Kuba u Konjica u Hercegovini, — vidi i Glanak S. Banovita u ZWorniku za nar, Zivot i obigaje XMVII, 1929, str. 74—76). % Olinko. Delorko, Ziatna jabuka. Hrvatske narodne balade i romance, knj. TI, Zagreb 1956, br. 54. — Vidi i moj @lanak; Narodne pjesme u rukopisnom zbornilu Balda Glaviéa (Zbornik za narodni Zivot i obitaje, knj. 40, Zagreb 1962), str. 64—65. 58 i ervenim.. 58, dok daljim svojim tokom napominje Vukovu pjesmu iz okolice Dubroynika nazvanu »Cijena prstena«.*? Pjesma br. 11 (Pod nebom ljepSe ptice ni nego li soko sivoper . . .) sa slikom sokola koji se vije visoko pod oblak, a zatim se spudta nisko prema lijepoj djevojci, bliska je nekim narodnim pjesmama, diskretno lascivnim, iz istoga kraja koje govore o sokolu Sto se visoko nad djevo- jatkim kolom »vije vise, pada nize<, da bi djevojci upao u njedra; pjesme se slazu medu sobom j osmeratkim metrom, premda donekle razlititim.® Spomenut ¢u joS neke opée dodire pjesama: »na narodnu« s narod- -nima, Pjesma s poéetnim stihom »Djevojka je ruzu brala.. .« (br. 3) pod- sjeéa u Sirem tematskom Smislu na poznatu nau narodnu pjesmu o djevojci koja se protivila Suncu®!, a po kompoziciji odgovara tipu bro- jalice. Pjesma »Rode moj, moj dobri rode« (br. 7) bliska je, osobito svojim prvim dijelom, strukturi bugarStica, dok bi pjesma »Prilijepa djevojka od roda pobjegla« (br. 10) mogla biti svatovska potaSnica (obje su pjesme poetski izvanredno uspjele). Poslije ove opsemme digresije u kojoj su pjesme »na narodnuc uklo- pliene u krug hrvatskosrpske narodne lirike i povezane sa svojim pozna- tijim yarijantama, moZemo se yratiti Maranovu élanku. Bez te digresije, naga bi analiza njegova lanka morala biti opSirna a ostala bi ipak ap- straktna i uopéena i ne bi mogla uvjerljivo predotiti karakteristike nje- gova metodskog postupka. Maranova je osnoyna misao u tome da su pjesme spjevane »na na- rodnax u8le u Ranjinin Zbornik iz talijanske narodne i pisane umjetnitke poezije, a odatle se provirile dalje u hrvatskosrpsku narodnu liriku. (Gvih dvanaest pjesama uzima on kao cjelinu iz istoga, Ranjinina izvora, ne osvréuéi se, dakle, na ReSetarovu korekciju.) Da bi dokazao svoju teu, zadrZava se pisac opSirno na pjesmama br. 12 i br. 8 (»Ela duso kokoru8oe i pustanje vijenca niz Dunav), S mnogo mara navodi djeli¢e narodnih pjesama iz svih krajeva Italije u kojima dvoje zaljubljenih go- vori 0 pranju, o Sapunu, o suSenju na suncu i sl. — ali sve to u sasvim druktijem kontekstu i intonaciji bez traga metafore i poante iz nage pjesme. Opiirno prikazuje talijanske pjesme s motivom djevojatkog da- rivanja cvijeéa i vijenaca dragom i siguran je da pjesma »na narodnu« © vijencu puStenom niz Dunav potjeée ba8 odatle, ne orimjeéujuéi da su te sliénosti sasvim opéenite ij neodredene (pa mu se Gini osobito znatajnom i jedna toskanska Ijubavna pjesma u kojoj djevojka Salje pozdrav dra- gome po vodi). U jednoj talijanskoj pjesmi djevojka otrgne vr8ak bosiljka za dragoga pa u tome pisac vidi neoboriv dokaz talijanskog utjecaja na analogni detalj u pjesmi »na narodnuc. 38 Karaddié, 0. ¢., I, br. 92. % Tbid., br. 586. | ® Zbornik za nat. Zivot i obiéaje, 40, str. 65—66. — Vidi i: Kara 571 (ima slignosti is pjesmom iz XVI st. »A ti divojko Segliivas); Hr ‘Vii, br. 370 (sa Sipana. U biljeSci navedeno nekolikko varijanata iz razlititih I:rajeva). ‘% Karadzié, 0: cs I, br. 416 i dry = 59 »Zelja ljubavnikova da se obrati u Pticu da bi dostigao dragu, takoder Je talijanskoga porijekla.« Ne bi imalo smisla da se sada navode primjeri hrvatskosrpskih pjesama u kojima dragi Zeli da postane ptica, i to bas soko kao i u pjesmi »na narodnu« br. 11 — jer se takvom opéom uspo- vedbom, s tim univerzalnim poetskim motivom, ne bi o toj pjesmi reklo niSta. Sliéno je i sa slikom djevojke 3to spava u evijecu i medu slavujima koji je bude, Sto sve nalazimo i u naSoj, i ne samo na&oj narodnoj lirici. Veé smo prije kazali da se u nekim pjesmama koje -opisuju Zensku ljepotu i tuzbu zaljubljenoga osjeéa i utjecaj talijanske poezije onoga doba na autore pjesama iz Ranjinina Zbornikai dase bas po tim momentima te pjesme »na narodnu< odvajaju od pravih narodnih. Maran ne primje- ¢uje tu distinkciju i ne trazi eventualne konkretne uzore u djelima su- vremenih talijanskih autora koji su mogli utjecati na poeziju dubrovat- kib pjesnika, pa tako posredno i na njihove pjesme »na narodnuc, nego bez pravog sistema i kriterija nabraja najrazilitnije primjere talijanskih putkih i literarnih pjesama s opisima djevojacke ljepote. »U Italiji je Zenska kosa od velikog znatenja za Zensku Ijepotu«... -»Ovo su primjeri u Kojima se, 1u talijanskoj narodnoj poeziji, govori o otima i njihovu odluéujuéem utjecaju na budenje i rasplamsavanje ]ju- bavnih osjeéaja«. I tako. Maran, Gini se, sasvim ozbiljno misli da postoje takve lirike negdje u svijetu u kojima ljepota Zenske kose i odiju kao motiv pjesniéke inspiracije nije prisutna, Impresioniran je i formulom © bijelom licu koje je »rajem gojeno« iz pjesme br. 4, pa donosi pregrst spiteta 0 rajskoj ljepoti iz talijanske pisane i narodne poezije. U nasim narodnim pjesmama susre¢e se takoder po koja analogija, ali ovaj pri- mjer pripada po svome tonu dalekim odjecima Petrarkine poezije u dubrovatkom umjetniékom pjesnigtvu; a da je autor zavirio i u ostale pjesme Zbornika, osim onih dvanaest pjesama »na narodnuc, Sto se Smjelo oekivati, naiSao bi na rajsko liééec, rajski urese, »slavu od tajske ljepotnuc, »rajsku milos’« itd, (pjesme br. 599, 614, 615, 622, 625, 627, 637 i dr. 2. izdanja) pa bi vidio u kojem smjeru treba traziti izvore. I tako, navodenjem samih opéih mjesta, za pravu komparaciju ne- upotrebljivih (Sto su vet zapazili Svelec i Ravlié), do%ao je Maran do zakljucka da pjesme »na narodnu« potjetu iz talijanske narodne poezije. Adekvatnih paralela iz hrvatskosrpske narodne poezije Maran ne pozna, a jedine dvije pjesme Sto ih je naao u Vukovoj zbirei (»Pranje bez vod> i bez Sapuna« i »Smiljana i vijenac«) proditao je talo povrsno da je laka .Srea, bez podloge u Vukovoj zbirci, mogao ustvrditi kako su one zapisane u dubrovaékom kraju. I bas taj neosnovan podatak glavni je argument kojim autor potkrepljuje svoju tezu vodilju: »Ali neka se ne zaboravi da je srpskohrvatske pjesme koje sliée lirskim pjesmama *spjevanim na narodnw’ Vuk skupio upravo u dubrovatkom kraju, otvorenom i podlog- nom najrazligitijim i mnogostrukim utjecajima talijanske kulture { civi- lizacije...«; a odatle bi se moglo zakljuciti dalje da su »i druge lirske pjesme sto ih je Vuk skupio u Dalmaciji potekle od uéene i putke poc- zije talijanske«. »Cini mi se da ée se sada srusiti teza kritiéara i histori- éara srpskohrvatske literature koji su éar pjesama 'spjevanih na narodnw’ 60 htjeli tumatgiti kao zaviéajnu originalnost, blisku domaéoj narodnoj muzi. Mislim da spomenutim pjesmama, naprotiv, treba traziti direktnu tali- jansku inspiraciju.« T svi ovi dalekoseZni zakljuéci na temelju nepoznavanja jedne na- rodne poezije o kojoj se piSe, neosnovane informacije o provenijenciji dvaju tekstova te pomanjkanja sluha za odvajanje istinskih dodira i srodnosti medu pjesmama od onih posve opéih i za problem irelevantnih analogija. Sve to, napokon, zbog toga Sto u podtekstu rasprave ruje cry netolerancije i glad prisvajanja. Pitanje istinskih kontakata medu naSom i talijanskom narodnom knjizevnoséu-u primorskom podruéju jos je gotovo nezaorana brazda. Moguée je da pjesme »na narodnux« sadrZe neke elemente zajedni¢ke s talijanskom narodnom poezijom, pa i preuzete od nje. Na tom po- druéju ozbiljan i suvremen komparativni studij narodne knjizevnosti ima mnogo toga tek da otkrije. Maranov tekst (»documentatissimo e documentario«) nije otkrio nista. Poput Cronije, i Maran s2 za svoje iz~ vode posluzio baS onim aspektom komparativistike koji, po Zirmunskom, kako je veé reéeno, povezuje Ginjenice na osnovu vanjskih, katkada re- alnih a éesto prividnih slitnosti i svaku podudarnost objainjava meha- nitki shva¢enim utjecajem. tr Prikazali smo nekoliko novijih radova, veoma razlititih medu sobom, ‘a povezanih ipak vainom okolnostu, Sto se svaki na Svoj natin obrata komparativnim pristucom hrvatskosrpskoj narodnoj knjizevnosti. Pitanja komparativnog proutavanja knjizevnosti, posebno i narodne, pobuduju u posljednje vrijeme sve veci interes, Medu jugoslavenskim folkloristima nije jo8 potpuno ra8éiséen nesporazum o biti komparativnih istrazivanja, Za njihovu realizaciju koja bi udovoljila suvremenim znan- stvenim potrebama, kojoj bi, dakle, svrha bila da ustanovi opée zakoni- tosti i zajednitke fenomene u Zivotu narodnih knjizevnosti, putove i do- mete pozajmica, konkretne oblike zajednitkih folklornih tradicija kod nekoliko naroda, regionalne osebujne izmjene i stvaralatke prerade koje nastaju u toku migracija sizea i motiva, kao i formula i ostalih izrazaj- nih sredstava itd., prijeko su potrebne veoma opseZne predradnje; tek uz sistematski sredenu i klasificiranu gradu mogu se ostvariti pouzdana i potpuna komparativna proutavanja. Radovi Sto smo ih ovdje prikazali, pa i oni najvredniji i najznatajniji, Sto krée putove modernoj znanstvenoj komparativistici, nisu mogli iz- bjesi stanovitim slabostima’ koje proizlaze iz nepotpunog poznavanja grade. Sada, poslije analize veteg broja komparativnih radova, uza sve fundamentalne razlike medu njima, pokazalo se da se u toj tatki ipak svi dodiruju, wz vainu razliku Sto se u jednim slutajevima radi o manjim j objektivno, bar za sada, neizbjeznim pogre3kama u detalju, a u dru- gima o jednom stavu koji, reklo bi se, zazire od svestranog i temeljitog upoznavanja grade. ~ 61 Ali jedno je sigurno: kada bi-sva osnovna grada 0 na’im narodnim pjesmama i pripovijetkama bila sredena u dobro redigiranim i svakom istrazivatu dostupnim priruénicima, nitko ne bi mogao, pisuéi o naSoj narodnoj knjizevnosti, pro¢i mimo podatke iz tih priruénika. Oni su pri- jeko potrebni ne samo radi ozbiljnih istrazivanja nego i zato da sprijete nekontrolirane improvizacije. 'Komparativni nauéni radovi o narodnoj knjigevnosti zaista ne treba da se SaStoje iz nabrajanja i opisivanja grade, sto je u nasoj literaturi bio do sada tako éest sluéaj. Ali oni moraju raspolagati tom gradom; za svako poredbeno istrazivanje grada je polazna taéka. Stoga bi se ovo izlaganje moglo zavrsiti jednim praktiékim apelom: napori koji su se do sada kod nas poduzimali oko sistematskog razvrsta~ vanja grade naSe narodne knjizevnosti ostvaruju se manje ili vi8e uspje- 8no samo jednim dijelom (npr. posao oko katalogizacije tipova hrvatsko- srpskih narodnih pripovijedaka), dok drugi poku8aji koordiniranog rada u okviru cijele drzave ostaju gotovo na mrtvoj tatki — kao npr. tako potreban pothvat oko katalogizacije tipova i motiva nasih narodnih pje- Sama — ne samo zbog ne malenih objektivnih poteSko¢a nego velikim dijelom i zbog nerazumijevanja, zbog toga Sto se taj posao gleda kao neko pozitivistitko sitnigarenje, kao uzmicanje pred krupnijim proble- mima, umjesto da se shvati kako je on potreban ba¥ zato da autori ne bi »sitnivarilix i bespotrebno tratili snage ondje gdje zaista treba da ras- pravljaju o problemima. + Dokle god ne budemo imali sistematskih i kriti¢kih izdanja svih vainijih nagih zbirki, a u formi kataloga prikazanu cjelokupnu Sstampanu i rukopisnu gradu (najprije s tipovima sized, a s vremenom-i preglede motiva, realija, litnih i geografskih imena, epiteta, uvodnih i zavrénih formula te ostalih stalnih izriéaja itd.), morat ¢emo se miriti s time da se za Svako komparativno (i ne samo komparativno) prouéavanje nage folklorne grade bez potrebe trati golema energija oko prikupljanja po- dataka, s rezultatom koji ipak ostaje nepotpun i u kojetemu neprecizan, as druge pak strane da se u svjetskim poredbenim studijama naSa grada ili mimoilazi ili da se bez mnogo ustruéavanja neadekvatno interpretira. ZUSAMMENFASSUNG DIE KROATISCH-SERBISCHE VOLKSDICHTUNG IM LICHTE EINIGER VERGLEICHENDER. FORSCHUNGEN In den letzten Jahren wurden mehrere Abhandlungen verdffenijicht, die von vergleichenden Forschungs-Aspekten ausgehend, auch die kroatisch-serbische Volks- dichtung behandeln. Der Verfasser hat zwischen diesen einige bedeutendere baw. charakteristische-Arbeiten ausgewahlt und durch Analyse ihrer Behandlung der kroatisch-serbischen Volksdichtung versucht abzuschiitzen ob und in welcher Weise diese methodischen Verfahren zu tieferem Verstiindnis dieses literarischen Mate- vials beigetragen haben, Im ersten Teil der Abhandlung ist die Rede von den Arbeiten der sowjetischen Wissenschaftler, die speziell wichtig sind auch schon deshalb, weil in der UdSSR vergleichende Forschungen durch eine langere Reihe von Jahren verworfen wurden, wihrend man ihnen in neuerer Zeit grosse Geltung beimisst, die jedenfalls auf 62 ganz anderer Basis beruht als alle bisherigen. Diese neue komparative Betrachtung fend ihren Ausdruck speziell in den Arbeiten des hervorragenden sowjetischen Forschers V. Zirmunsky, der sich fiir ein solches komparatives Forschen. cinset2', das die spezifischen Zuge der verglichenen Brscheinungen nicht verwerfen wir fr unterscheidet zwischen geschichtlich-typotogischer und geschichtlich-genetischer Komparation, sowie dem Komparieren von verwandten Erscheinungen die infolge von Kultur-Kontakten entstehen. In dieser Abhandlung ist die Rede von seincen Bericht auf dem TV. Internationalen Slawisten-Kongres (1958), wo auch von der Pidslawischen epischen Poesie reichlich die Rede war. Der Verfasser akzeptiert Zirmunskys Bestimmung der geschichtlich bedingten typologischen Verwandschafien wenen den Bpiken voneinander sehr entfemier Volker, aber er verweist auch aMt die Schwierigkeiten die bei dieser Arbeit auftaachen bei den Analysen des Koniereten epischen Materials so zahlreicher Vélker, und bemerkt, in Verbindung tit der Darstellung der kroatisch-serbischen pik, dass man das nationale Pathos, Uns aus der spiten Aufzeichnungszeit der Gedichte starmt, nicht der alten feudaen poche zuschreiben sollte, die in diesen Gestingen auftritt — wodurch sich gieich- yang auch Schlusstolgerungen Uber gewisse typologische Verwandschaften. dindern. Woiters spricht der Verfasser von der Notwendigkeit vergleichender Erforschung der Typélogie der kiinstlerischen Form (auf. was A. N. Robinson aufmericsam machte Und womit'sich speziell auch P. G. Bogatyrév befasste). Beziiglich der Abhandlang N. 1. Kraveov's die der geschichtlich-vergleichenden Erforschung der slawischen Bpile gewidmet ist und in der alle wichtigeren Fragen aus dieser Domine synlfe- fixch ‘angefiihrt werden, macht der Verfasser die Einwendung dass des Autors Zu- {itt zu diesen Erscheinungen etwas 2u schematisch sei. Dieser Schematismus macht Sich bemerkbar bei der nationaten Abgrenzung der jeweiligen Epiken, besonders Sher bei der allgemeinen Rinteilung der epischen Gedichte der slawischen Volker ppciyel abgesonderte und formverschiedene Grundgruppen: die »Bylinene und Tel- tenlieder als altere Schicht, und als neuere hingegen die »Damenc und die geschich= (ichen und Haiduckenlieder. Eine solche Einstellung kann sich nimlich nicht aif Gis uroatisch-serbisehe Epik beziehen, zum Unterschied von der mussischen, uktai- ciechen und bulgarischen, Bei der modernen und erst in ihren Anféingen sich befin- Gonden geschichilich-komparativen Forschung miisste das Material selber zu, brel- Coron Schiussfolgerungen verleiten, und man diirfte es nicht gewissen apriorischen ‘Thesen anpassen. Im Zweiten Tell der Studie ist die Rede von zwei Abhandlungen italfenischer ‘Autoren, A. Cronia und G. Maran, dic sich beide mit den Berithrungen zwischen der kroatisch-serbischen Volksdichtung und der italienischen Literatur befassen. ‘. Cronia betrachtet das Kroatisch-serbische epische Gedicht von der spitzfindigen freuen Frau, die den Vertihrer, mit dem ihr Mann diesbeziiglich eine Welte einge- gengen war, listig tduscht und ihm anstelie ihrer selbst, die Dienstmagd. unter echisbt, als Frucht des literarischen Binflusses von Boccaccios Novelle von Bernabo aus Genua. Der Verfasser weist dahin dass Cronia zu diesem Beschiuss gekommen ist auf Grund allgemeiner, abstrakter Ahnlichkeiten, ohne Vertiefung in den Gegen- stand seiner Abhandlang und auf Grund seiner aprionischen ‘These von dem domi- santen italienischen Einfluss auf die gesamte dalmatinische Kultur, ohne das reiche Material und die Literatur iiber dieses Thema zu kosultieren, wie z. B. die Arbeiten . Maretie’s und P. Popovié’s und z. T. Veselovsky's, wie auch die zahlreichen ‘

    You might also like