You are on page 1of 39

MAJA BOŠKOVIĆ - ŠTULU

NARODNA PREDAJA
O VLADAREVOJ TAJNI

INSTITUT ZA NARODNU UMJETNOST - ZAGREB


1967
tj V o p

Narodnu priđu "U oara Trojana koaje u li* i « tbirke Vuka Kara-
dU4* potnavala sam i i dini svoje najranije mledoeti primi pome­
tom taboru narodnih pripovijedaka Div id i Bogdanovida« primi Ik o l-
•kim đitenkema« primi prisutnosti pouki i f ilo a o f ije t i p r lf ii> i » -
rioanoj poslovično u dmvnom Siv otu i u reagovorima. Oajadala m
vrijednost njeeina aguanutog iaraae« k n t k i f i b u li k o je š t a traga
namjerna didaictiđnoati« jednostavnim pričanjem indirektno kaauje o
vjekovnim ljudskim iskustvima 1 ip o im jim i.
Kada nm prvih godina svoga stručnog bavljen ja narodnom knji­
ževnošću (a dijelom vid i m ito r a n ije ) upoznali la t i t a j alte u
posve drukdijem ruhu - jednom kao p rip ov ijest o Midtnim magaradim
ušima u klaeičnom Ovldijevu spjevu« drugi put kao pridanja o Paeo-
glavu, o kralju Norunu« o brubanjekom banu« o s je t ila sam prvi put
•agonetnu i neobjašnjivu d ra l pojave v arijan ata u •narodnoj knji­
ževnosti. B i li su mi« dakako« tada već poanati i prim jeri nekih
drugih sižea tabliježen ih u v ile v e ra ije « a l i au me bal varijanta
priđe o Trojanu posebno im presionirale time što su uedrmale jedan
moj ustaljen i d o ž iv lja j i predodžbu o autonomnoj jedinstvenosti te
Vukove priđe« odikrinuvii ujedno otvor prema neobičnom i privlađ -
nom fenomenu varijenata u narodnoj književnosti«
Pod tim dojmom napisala asm godine 1955» refe rat is Kongres
fo lk lo rista Jugoslavije gdje eam prlkaaala dvadesetak tekstova ta
priđe. A li novi tekstovi« sakopani dotle ntprimijaćeno u lite ra tu ­
r i i l i Živeći još n etabilježen i samo u usmenoj predaji« n a ila s ili
su i d alje« susretala asm ih i otkrivala premda ih tada još nisam
posebno tra ž ila *
U to je vrijeme moj kolega Milko Matlđatov dovršavao svoju
monografiju "S ižgin i in p re ro jin i đlovekn« prvu 1 do sada jedinu
jugoslavensku komparativnu monografiju 6 jadnom tipu narodna p ri­
povijetka« objavljenu nekoliko godina kaanije*
Prvi potioaj da obradim priđu o Trojanu na o je lo v it monografski
naSin došao je od njega. Monografiju sam dovršila i godine 1961.
obranila asm je kao svoju doktorsku d ise rta c iju na Filozofskom fs -
fOi
Ov» se monografija pojavljuje u trenutku kada je na izdisa- t j.i
ju alatni vijek pisanja monografija o pojedinim tipovima narodnih 401
pripovijedaka* rađenih. znamenitom geografsko-historijskom aetodoi
(tav. "finskom školom") * metodom kojoj su zafietnici bili Karle ci
Krohn i Antti Aarne, a posljednji njezin v e lik i predstavnik i autor đi
najboljih monografija bio je 1962. godine preminuli Valter Ander- 4a
son. To su monografije koje na osnovu minuciozno razrađene tehni-
ke rada* uspoređujući sve varijante jednoga pripovjedačkog sižea 4«
i njihovo geografsko rasprostiranje te utvrđujući i među soboa us-
poređujući glavne crte regionalnih redakcija istog sižea, nastoje 0j
odrediti prvotni oblik pojedine pripovijetke* mjesto i vrijeme nje- s
sina postanka i puteve š ire n ja .
U sadašnjem se trenutku osjeća stanovit zamor i zasićenost
od pisanja t ih monografija. In te re s i vezani us narodnu pripovijeb-
ku nisu sada obraćeni prvenstveno porijeklu i historijatima poje­
dinih sižea , nego i mnogim drugim pitanjima* kao npr. načinu ži­
vota t r a d ic ije , stvaralačkom procesu i fu n kciji pripovijedanja,
odnosu kolektiva i pripovjedačeve lič n o s ti* genezi pripovijedala
u širem značenju, ontološkoj problem atici narodne pripovijetke,
kategoriziranju v rs ta , te osobito pitanjima forme i stila. Pret­
postavka osnivača geograf sko-h istor i jake metode da će se bitna pi­
tanja narodnih pripovijedaka moći početi rješavati tek na osnova
potpunog zbira m onografija o p o rijek lu svakoga pojedinog tipa pri-
I - ’-. - p
povijetke izgu b ila je svoju u v je r ljiv u moć.
Osim zamora i z a s ić e n o s ti, postoje i konkretne zamjerke toj
metodi* koje su je * uostalom* počele p r a t it i već prilično rano.
Od tih zamjerki spominjemo ovdje samo č e t ir i* koje su* po našea
m išljenju* n a jh itn ije * a ujedno one zahtijevaju da se presa nji- m
ma odredi odnos kada se p iše nova monografija. Q
Sažeto iznesene b ile b i to ove zamjerke: 'g
1. Razvoj sižea razmatra se po t o j metodi mehanički, nezavisno 0 g
historijskom živo tu p riča i njihovu poetskom obliku, historija ‘ Q
pojedine p rip o v ije tk e svodi se na m igracije sižea, odvojeno od 4
društveno povijesn ih i nacionalnih crta (Meletinski); finska se a
škola z a d o v o ljila ispitivan jem izvoda* ekstrakta, a izmakao joj
je ž iv o t t r a d ic ije (von Sydow).^ a
2. Poriče se m iš ljen je predstavnika geograf sko-historijske metode a
da se narodne bajke prenose usmenom predajom, t j . kulturnim koo* || f
takt Ima od naroda narodu *nego se one* nasuprot tome *smatraju ste* ]

8
rom baštinom indoevropskih naroda koja sve do danas pripada samo
tim narodima, a š i r i l a se je putevima n jih o vih m igracija (von Sy-
dow, Swahn).
3. P raob lik pojedin e p r ip o v ije tk e (tlrform , A rch etyp ), t a j k r a jn ji
■**<* c i l j monografija rađenih po g e o g ra fs k o -h is to r ijs k o j metodi, dovo­
■ **- di se također u p it a n je , ne samo kao iz r a z skepse,koja ne v je r u je
Qi- da b i se p ra o b lik mogao danas re k o n s tru ira ti, nego i kao n egacija
hjegova postojan ja od početka. Swahn je to m iš lje n je iz r a z io posve
I us- decidiranom tvrdnjom prema k o jo j c j e l o v i t a rh etip neke p rip o v i­
°je je tk e n ije nikada p o s to ja o , nego su u početku p o s t o ja li samo opće­
hje- n i t i j i iz v o r n i te m a t i,k o ji su na r a z l i č i t i m mjestima im a li nejed­
nake o b lik e već u samom početku.
H t 4. Č etvrta zamjerka povezana j e s ovom netom prikazanom a pogađa,
Oet- ukoliko b i se p r i h v a t ila , sam tem e lj metode: njome se, naime, ne­
g ir a samo p o s to ja n je p o je d in ih tip o v a p rip o v ije d a k a . Ovaj je p r i­
>de-
ž i- govor svakako n a jz n a č a jn iji. On se povezu je sa strukturnom a n a li­
zom narodnih p rip o v ije d a k a i sa sistemima k l a s i f i k a c i j e . V.Propp
k
je već godine 19 2 8 . iz n io s v o je g le d iš t e o tome kako su s i ž e i b a j­
ika
k i među sobom povezani i p r e p le t e n i, pa je pogrešno razm atrati ih
-af
kao fik s n e organske c j e l i n e ; elem en ti jedne narodne p r ip o v ije tk e
et-
s lakoćom se prem ještaju u drugu, a ona p r i tom o s ta je su štin ski
a pi- g
n eizm ijen jen a. N ezavisno o Proppu, u drukčijem i nepolemičkom kon­
novu
tek stu , došao je do nekih s lič n ih zaključaka o s tru k tu ri p r ip o v i­
. pri-
jedaka i L tlth i, u t v r d iv š i da se u bajkama l i k o v i i događaji mogu
među sobom s m je n jiv a t i, a da bajka p r i tom ne iz g u b i svoju auten­
to j
t ič n o s t . O datle iz v o d i de V r ie s za k lju ča k , s lič n o kao i Propp, da
20* se tim e određuje opća značajka narodnih b a jk i pa i n jih o v ih pra-
ašem o b lik a , a v a r ija n t e se, prema tome, s a s to je i z n iza p a ra le ln ih i
n ji- među sobom s m je n ijiv ih m otiva, potpuno ravnopravnih i u odnosu
na even tu a ln i p r a o b lik .
Srodne j e p r ig o v o r e , u o š t r o j fo rm i, iz n io mladi danski is t r a ž iv a č
»no o B.Uolbek k o ji na konkretnim prim jerim a p rik a zu je motivsku flu id -
LO8 nost p o je d in ih u tvrđenih tip o v a p rip o v ije d a k a i za la že se, u skla­
o 04 du sa v.Sydowom i Swahnom, za m on ogra fije o tem atski povezanim t i p -
Q
a 06 skim skupinama m jesto onih o pojedinačnim tipovim a p rip o v ijed a k a .
» i° i Kako je već rečen o, ja nisam p r is t u p ila m o n o g ra fiji o M idi-
noj t a jn i kao sistem a ts k i školovan i u vjeren zastupnik g e o g ra f-
Be t ° de s k o -h is to r ija k e metode, nego me j e in te r e s za tu priču i za neke
KOO" fenomene k o je sam u n jo j z a p a z ila doveo do p isa n ja m onografije o
n jo j* a sara tok rada vodio je zatim prirodno i do bliskog upozna- 1
van ja i djelom ične prim jene spomenute metode. Tok rada doveo je i fl
do toga da sam v la s t it im iskustvom m je rila i prednosti i nedostat- |
ke metode* P r ig o v o r i k o ji su čas p r i j e izn esen i b i l i su mi pretež- fl
nim dijelom jo š nepoznati u p rv o j i n a jv a ž n ijo j fa z i moje studij- I
ske obrade građe (d je lo m ic e nisu b i l i jo š n i o b ja v lje n i), no uto- I
lik o s većom sigurnošću mogu sada, na osnovu svoga stečenog laku - 1
stva u pisanju m o n o g ra fije, s u d it i o tome jesu l i i koliko su pri- I
g o vo ri opravdani.
Prva prikazana zam jerka, prema k o jo j g eo g ra f sko-historijska
metoda razmatra m ig ra c ije s iž e a m ehanički, odvojeno od društveno '
p o v ije s n ih , u m jetn ičkih i o s t a lih momenata, opravdana je samo kao i
p rig o v o r je d n o s tr a n o s ti v e ć in e m on ogra fija pisanih po to j metodi,
a l i ne dokazuje pogreŠnost same metode. Ta j e metoda sama po sebi, J
naime, s p o jiv a i s kompleksnim i svestranim proučavanjem svib a-
speksta jedne p r ip o v ije t k e .
U našoj m o n o g r a fiji o M id in oj t a j n i n a s t o ja li smo bd početka da 1
priču zahvatimo š t o s v e s t r a n ije pa j e t o i b io jedan od glavnih ra-1
zloga š to smo od g e o g r a f s k o - h is t o r i js k e metode preu zeli samo osnov- I
ne n je z in e postupke: u k lju č iv a n je s v ih pozn a tih varijanata i nji- I
hovo r a s p o re đ iv a n je prema geografskom p r o s tir a n ju , uz podatke o I
vremenu z a p is a , a posebno i uz shem atski p re g le d svih motiva. U
bližem razm atranju p o je d in ih m otiva tak ođ er su prim ijenjeni neki
od važnih k r i t e r i j a t e m etode, na p r im je r zak lju čiva n je o prvobit- |
n o s ti p o je d in ih c r t a prema n jih o v u geografskom rasporedu i gusto- N
ć i kojom n a ila z e - a l i su ta z a k lju č iv a n ja povezana i s drugim ^
m je r ilim a , o s o b ito onim p o v ije s n im i k u ltu rn oH iistorijskim , sa za­
pažanjima o načinu ž iv o t a i p ren ošen ja t r a d i c i j e , umjesto strogo |
ra zg ra n ič en e p o d je le na t z v . su b tip o ve i za k lju č iva n ja na osnovu I
shematskih s t a t i s t i č n i h navoda.
Drugi spomenuti p r ig o v o r iz n o s i dilem u da l i bajke putuju od
naroda narodu i l i su one in d oevropsk a b a š tin a . Za našu monografiju
t a j p r ig o v o r nema v e ć e v a ž n o s t i j e r se on odnosi samo na bajke, a
mi smo već u samom n a slovu i s t a k l i p r e d a j u o Midinoj tajni fl
(d a k le , v rs tu k o ja j e u naučnoj l i t e r a t u r i n a jja s n ije definirana I
njemačkim terminom S a g e t kakva j e v r s ta i l i tačn ije kakvo I
p re p le ta n j e v r s t a o v d je p r e c iz n o u p it a n ju , b i t će izneseno na kra-B
ju m o n o g r a fije ). Ip a k , budući da j e spomenuti p rig o v o r načelno veo-*
ma zn ačajan , izn osim s v o je m iš lje n je , k o je se u ovom slučaju jasno fl

lo
x^ i S 8 f $
$ » » '■ « f f i ž y s s * iB ^

- ts*r-' .^T-Z- fir 9 S B &


€ x * t& '# *& & & $ ^ % 0 & ~sn*

& ss& m * jtr p & s m t i * * 2


rt i M u . ^ i f
U i i f i- gppr'— —

« ^ e z iC B ^ p s . p r^ ž^ g ' i 2 c ..^ - m »
Č M ^ lS s M f w o i

* ■ -^ # « x r t lS )i4 K i< d f lp t t ^ f u a c • ^ .r a - -

Z :T * ? i& i m > »— r i j e m š . fffir ^ ir B .T m r r i : rr »flg t j m t v t n o i

« pk 0 £ * »^ -* s » M M P c : ; ^ » p O T a o m ; « v c n *

p g ^ i M r i m p So t I ^ c m a n & i x » B c l i c u p s -

* r s x ^ i n r n « * £ * £ £ & d a b

m m * * £ » £ * « n p ž < f— g » S e ž jo s r l£ «fc 4 W L * S p ž m k m m u r r a L r r l ža&

i m jir t t a c s ^ a * e a M u t i l i is ^ 3 * ž :iM _ a x i£ «a x a _ * a lM e s s * b

2r t f ^ r £ J M £ ^ e 4« $ £ £ N ^ ^ g g g ć a a o ; is ^ ^ e 2 ^ r £ s ^ ; r t ' ^ . H 2 p r ^ f ie « x m x x m

^ t > £ p * ia m m ; t w x ^ « žježjt » £ p J * r £ 2 M x z L £ :^ * p ^ 5 n u » n r t * '

ii n r ji i * trifte pera^elx.^.T sulica-


* e l * m p e i ^ r t t t i 2* £ ic £ ji t a £ c J « s a ž r i^ t c ^ s 5 r U X t i;ž

iz r " i . ĐS^ar '


■" 1 "■ - 1 " —--- tP' o vn c - e Bv z T^ z a t t m *

•<** s:
t-e m - « - w
-*£; - _ .. _ l. ■at’’ _ - ^ y
^ j*^>«>■ sHšff B - > W » K a* ^.> i . jf

T i£ & £ J t W £ W t* * % W £ *& T ± » M m f J f I ST't i i Ž ,

4i ^ t s i e f t e m s ^ — r n a i t s w r i p p t e r i f e a t ? 2 w i
I
jH IB ft f O f e » * i T T K ^ l j e * . * '

t4>r ± rj£jp~~**or ■ v& O & žl zzB sa szsssm ž k g g g > g g s fs g s / -

*MJc ‘&&ZXLt&Tj& ■ ~" • 'iOt ta 3K te cspa i* pr­


t?
: j
s^ cs ; š titi i SBE3Žize iz r t a r iiii.
: nairT j r TTl- ia - Tsstf&ss. %'^ r r c m rrtritć~
. ~cs
jT
-*-— — srJi sa s acstoMsueza litt.:
TEi^O*. i TTixr5rrliljrl4‘t*-
I s-i era;&« fe trrti i zapazi!*!, !wT fM
lB - f*Po
—■
^5
I2
SH
--P
'1"“
,
i
t i;o » « sair^trA z. ^ r i f f i t lj^ i t a . i<s « poć t ^ c s jr lj o -
t i;* t « poirazagipazs izc lira za i t iiu ztrtgTiraa agi sel pw<cist
**■* « c i i '/ r t t e t i; jc t t n i *e4sr c iic , *y*« • ' p—r-gggsa i s oebsvI

s * i j « ; 4 2 l ; i « vt rvcaea p « U £ < i , passs. 1 rsx«rsxi5«iž žsa aćflgis


J ž g^oiž eiztescs. pci-ra « « *lai<e* s lit il' se" ear i* tip pripcripezg*
®* wžr<s p ro iz la z i i iz fet pripe iie e a e ^ z c il;-« ^ *
o pri pozi riaca prlazatipiaop sano a rrlo relatizioa
**izL^, 4 iz az i z* M to fl o M f t osoa ciiip a kam ia gs ^*T* s
ilv o t rT i» o v i;e t « a , fijišo n us;4ic>c« prep-etez t ; i :

*
jm «y
g||— * » ' 0 » » 0 SCl1S # J

■ mo m ^ r ^ g m fe * «
L ift « 2 f ci f w n M n r 1 r -js ria e fe s s s ——« -------_
,----- 1---- * * ^ 1
m zito Z * a o ■g^gsBSČaČ3BSs.gs&^ ---- — = S -3 - —
— , ^ , , __________ * * * * * r«* * K « ^ ^

* •smo. amomtoo« toom ž * javm m zi * * * * «•


0 C3 » ć m {s 1 asccžsat y r r - n r — i i T& 3m *v% . »
.g/ i ni— r maoooon. £ 2 »đ e M g v ž f l t m
jiM B t jt » M » ttT M S S l J » '

S t JTC « -S «9 B £ > * £ - £ ? * - » K » V U * -i
J C ;»n « 9 b X 9 S K fl^ * 'p PŽS & kS G a i 7 ^ 3 * 8
« g ny - T — . » s* v tn riM * * % %, a n e ^ -

* **as^ >* *5*- moor.Tor^ U* ^


2 i» » _ * »* f e * J e s j s k ^
v * * *s .~f* * l « a t l *s a -3 £ s ® ^ im r jzt * J
^ S -* «a « r - fc t H
tm i& z** goomem 5t ^ **«*±» s ft^tk * 4 ^ , flJ l '
c i» 3 «
- u c n ^ K i W r * -~ m’ * * to m o m to flc ^ u & S jfe fig
m v**A m a ^ u »*5 ® ^ j ^S5M ? s b w f - » « ^ ie a s s e ^ iK c ii a e a c ^ r-^ l
___________ |s
V i'l^ tz sć m tongmvkž&ZGsa&+ S e jE u s li*. t » £e l o a k s * sa®
W Z *S *U r
tm u i • r i v « ® 12 1 i * t S rro p e se t® ; * * ■ »* * v i-n o ^ e io * ut ta ,-
^ W * i® S ^ t T ^ io is « % n o a r'J k o + > I ifa a & * s ;s j e l aiOfSSpUSZ. jr-MBLSL
tm o o J&S5*® - JS£ j-ifeući taru ;«cat aogoa^tcfi^, igar rul
Jfcfc; > u ^ o o t-e ^ s b e 2tt c r v & x £ x j * i . ^ v r i * * r c ® x * c& Je a® ežsg oem ^jn. tgom aor^
s& *& *or% 3L v j / t i * t o u u t i& m o a l£ l ? a r »ž * » a L ^ :j> jt ^ r - v u ,.: _ i 1 m o -

zo + s s + z. Trt% y v 9 ,t. *!U k k £ d x . « 9 « r M * r t - a® je u ^ e n £ ® žs® cs s s is & jt r J o 1

trw &£$&%&s * i t fa $ ix «c t «# i a v ls eiapecsiee %Z)*~


f t t l t i S j f i i i , sg&s&z v*zao4s*yo±o+ * « * « m n i( cotrmczoTzot^šsžz
U « ; « m 4 u m >u 1 U a t « t fJ « »»t lK n « » ■*»& seasoćžaes i t^oooo
y »o % .Z / & u u io i m * t l* t t t jo ^ v s t a ^ t ta s % io o s e %
U*y r * »t tom 1 0 ttm ja r l* j« n » mur^o ^ n — it r i r i. is e s **
_ lrMrr amgao& zoož&usž1s&£ t ? , v i « a r l i * c $ ji m a tok* smt
vovrvoim u 4aok* c m J ežg&^gš j/rvismzo uoci.vsm»*ooL 9 ° ^
£ ** m *jom uu trn « 4 1 i « * 1 «c d « r lj« c t lv l it w n »
it m «i }< ^ « c jjt i u trv c m sk « ! s « t i u m £ je j« * * * '
f * mo&soofTimu*
<c « .
i ^ d tr m i pimmz ^ asccs^ratfl^a i nj>— # •*"
i).
>o~ grafsko—h is to rijs k e metode koja ih Je uvela i r a z v ila , svjed oče,
rtaa uz o s ta le, i t r i ovdje već češće spominjana autora, od k o jih n i Je­
ii- dan n ije pripadnik te škole: de Vries navodi kako finska šk ola,bez
iO Q obzira na njezino sporno u tvrđivanje praoblika p r ič e , sređuje f o l ­
ie — klornu građu i tumači njezin e uzajamne odnose, te kako u sp jele mo­
[im n og ra fije (prvenstveno V.Andersona) uzorno prikazuju s l o j e v i t raz­
za v o j, uzajamne u tje c a je usmenih i pisanih ob lika t r a d i c i j e , zakoni-
■e- t o s t i usmene predaje it d . 12 Svahn g o v o ri o p o treb i da se odustane,
lu doduše, od rekonstruiranja p rv o b itn e forme p r ip o v ije tk e , a l i Je po­
a— trebno da se monografskim proučavanjem is p it a ju s t a r ije i n o v ije
se naslage t r a d ic ija , da se utvrde granice r a z l i č i t i h zona ra s p ro s ti­
im ranja, a i neki o č i t i s lu č a je v i pozajmica i kulturnih dod ira. *
o Hapokon, Mar L fith i, kao i z r a z i t predstavnik s t i l s k i lite r a r n o g p r i­
0- stupanja narodnim pripovijetkam a, sam v r lo dalek od pisan ja mono­
v i- g r a f ija , spoznaje Jasno njihovu v rije d n o s t i korisnost za druge o-
vo- b lik e proučavanja: "M on o gra fije, koje čak i ondje gdje o s ta je
r i- spornim u stan ovljen i praob lik pa i sama p r e t p o s ta v lje n a pradomo­
vina i putevi š ire n ja p r ip o v ije t k e , daju u vid u 'b i o g r a f i j u ' p o je­
le -
dinih pripovjedačkih tip o v a t e uspoređivanjem v a rija n a ta daju mno­
gostrana objašnjenja o p o v ije s t i k u ltu rn ih , duhovnih i poetskih
mo-
ra zvo ja , o uzajamnim u tjeca jim a t e o silama p o s to ja n o s ti i preo-
o „ TA
brazavanja."
1-
Ova m o n og ra fija n a s t o ja la j e da pron ikn e š t o d u b lje u k o r i j e ­
r-
ne p red a je o M id in o j t a j n i . No tu j e o s t a lo ip a k jo š mnogo to g a
n e ra zja šn je n o . Pa ako b i se p o s l i j e p o k a za lo da n e k i z a k lju č c i o
k la
p o r ije k lu možda i n isu sasvim is p ra v n o u s m je re n i, m islim da će n je ­
ti
zin o o b ja v ljiv a n je b i t i opravdano već tim e ako s t u d ija p rid o n ese
o-
boljem poimanju s v ih onih p o p ra tn ih p o ja va k o ja su a u t o r i g e o g r a f-
>1
s k o - h is t o r ijs k ih m o n o g ra fija č e s to r a z m a t r a li samo kao sporedan
I«- produ kt, i l i ih n isu n i t i z a p a ž a l i , a k a s n ije j e baš u njim a o s ta ­
lil i la t r a j n i j a v r ije d n o s t nekih n a p isa n ih m o n o g r a fija . U o v o j mono­
>va
g r a f i j i popratne p o ja v e ž iv o t a jed n e narodne p r i p o v i j e t k e k ro z s to ­
10g l je ć a zauzim aju ravnopravno m je s to s p ita n je m o n je z in u postanku -
se - premda su one, dakako, zbog o b je k t iv n ih te š k o ć a i n e d o v o ljn ih
mu pozn atih o k o ln o s ti p rik a za n e u granicam a au toru dostu pnih č i n j e n i ­
li­ ca. *-
sici I s t r a ž iv a n je p o je d in e p r ič e i l i p r e d a je , p r o š ir e n e kod mno­
oa- g ih naroda, posebno j e o teža n o nedostupnošću a i nepoznavanjem ve­
lik o g b r o ja te k s to v a k o j i su o b j a v l j e n i u zabačenim izd a n jim a ili
•o -
13
se čuvaju u rukopisu. Ta znatna sm etnja, koju osjeća ju i is tra ž i­
va či u ve lik im sv jetsk im cen trim a, o č it u je se osobito teško u na­
šim p rilik am a . Dok sam u usporedbi s os ta lim zapadnoevropskim is­
traživačim a imala sretnu prednost da sam predaju mogla promatrati
u n jezin u živu p o s to ja n ju kod današnjih n o sila ca t r a d ic ije , dotle
je upoznavanje s tra n ih te k s to v a i li t e r a t u r e b i l o za mene vezano s
mnogim teškoćama. U kolik o sam ih m an je-više ipak uspjela prebro -
d i t i , zahvalju jem t o n e seb ičn o j pomoći s v iju onih kojima sam se
o b r a t ila s molbom da me o b a v ije s t e o varijantam a predaje u svojoj
z e m lji i l i da mi d o sta ve te k s to v e meni nedostupnih varijanata i
članaka. Bez t e pom oći, k o ja j e u v iš e slu ča jev a b ila is tin s k i po­
žrtvovn a i umnogome p rem a šila opseg onoga što sam ja m olila, ova
b i rad n ja im ala znatno u ž i i o s k u d n iji p re g le d građe. Zbog tehnič­
kih r a z lo g a nisam mogla n a p om in ja ti sv a k i put uz p o jed in i tekst tko
mi ga j e p r io p ć io , nego ču na ovome mjestu i z r a z i t i zajedničku za­
h valn ost svima onima k o j i su p o k a z a li razu m ijevan je za ovaj rad i
ž r t v o v a l i s v o je d ra g o cje n o v r ije m e da pripomognu njegovu ostva­
r e n ju .
P r i j e s v ih d ru gih iz r a z a z a h v a ln o s ti želim da se odužim za­
hvalnom r i j e č j u članovim a k o m is ije za ocjenu moje doktorske diser­
t a c i j e , obranjene 1961. godine na F ilozofsk om fa k u ltetu u Zagrebu,
s v e u č iliš n im p ro fes o rim a V o jis la v u S u riću , Milovanu Gavazziju i
I v i Frangešu, k o j i su svojim primjedbama i savjetim a pridonijeli
d ra g o cje n u dio konačnom ob lik o v a n ju ove s t u d ije .
Dugujem zah valn ost organu u p ra v lja n ja In s t it u t a za narodnu
u m jetn ost, posebno njegovu d ir e k to r u u v rije m e pisan ja ove radnje
Zoranu Palčoku i predsjedniku S a v je ta M a rija n i Gušić, k o ji su A
svojom podrškom i razumijevanjem a i stručnim savjetim a omogućili
z a is t a p o v o ljn e u v je te za p is a n je ove s tu d ije u okviru moga rada u
I n s t it u t u .
Najveću zahvalnost dugujem svojim kolegama istraživačim a koji
su mi nesebično d a v a li o b a v ješten ja o. varijantam a i o teže dostup­
noj l i t e r a t u r i i s l a l i mi p r ije p is e i fo t o k o p ije . I p ije t e t i po­
sebna duboka zahvalnost navode me da na prvome mjestu spomenem tri
pokojnika k o jih su se imena sačuvala ne samo u njihovim značajnim
znanstvenim radovima nego i u d je lim a mnogih, osobito mladih istra- ■
živa ča kojima su oni u svakom trenutku spremno pomagali svojim in­
formacijama ne š te d e ć i v la s t it o slobodno vrijem e. Njihova su imena
utkana i u ovu stu d iju , za koju su d a v a li obavještenja tako reći
do samoga kraja svog života. To su pokojni š a lt e r Anderson, V la d i­
mir I.čičero v i Faul Dclarue.
Za brojne i opsežne is p is e i inform acije duguje* zahvalnost
na prvome mjestu ovim istraživačim a (navodim ih abecednim redom,
nanrni^ t i t u l a ) : Fertev N.Boratav (I s t a n b u l- F a r i s ), fio lf
^r^cnicb ^ •) t ^kos D6i^)^0r (Budftpcs^) 5 d^&hus 0
Duilearga (D u b ila ), Viktor B.Gusev (L e n in g ra d ), J r it z Sarkort
(S čttin gen ), Karei Horžlek (P r a h a ), Heda Jason (J eru sa l /, Isidctr
Levin (Len in grad), Hilko Katičetov (L ju b lja n a ), Seorgios Keras
(A ten a), Tolando Fino Saavedra (Santiago de C h i l e ) , Andreas Tietse
(Los Angeles).
Svojom susretljivom pomoću u p r ib a v lja n ju tekstova i drugih
podataka obavezali su me na iskrenu zahvalnost i Tristano E o l e l l i
(P i š a ), Giovanni Bronzini ( B a r i ) , Jan Brunvand (Bloom ington),
Mihail J.Čikovani ( T b i l i s i ) , Caoimchin 0 Danachair (Ik ib lin ), Linda
Dfegh (Budapest-Bloomington) , bolfram Sberhard (B e r k e le j) , s lle n
Bttlizurer (O x fo rd ), Ariane de F § lic e ( P a r i š ) , Mira Gavran (Zagreb),
Heinz V.Haase ( K i e l ), Ursula E eu ss-¥ olf (Iflrrah -ru rrin gen /B ad en ),
0
Agnes Kov&cs (Budapest), L e lja Maissen (C h u r ), Mada H ilo še v ič
(Beograd), O livera Mlađenović (B eo grad ), V ito Morpurgo ( B a r i ) ,
Artašes K.Mazinjan (J erevan ), Dov Moy (Jeru salem ), Cvetanka Cr-
gandžijeva (S k o p je ), K i r i l P en u šlisk i (S k o p je ), Kurt Sanke (G č t-
tin een ), Branislav Susić (S k o p je ), Oldrich Sirov&tkA (S r n o ),
m
Georg. 5. Spjridakis (A ten a), Jan Ojvinđ Swahn (Lund), te uprava
Arhiva Srpske akademije nauka (upravnik Eožidar Kovačević).
Posebnu zahvalnost dugujem onim svojim kolegama k o ji su u
toku terenskog prik upljan ja građe pomno t r a g a li za varijantama pre­
dale o Kidinoi t a jn i i spremno mi o d stu p ili svoje zapise. B i l i su
to, uz neke već p r ije spomenute, ovi stru č n ja c i: Nikola Sonifačić
Rožin (Zagreb), Olinko Delorko (Z a g re b ), Sadmila F ilip o v ić -F a b i-
janić (S arajevo), Ivan Ivančan (Z a g re b ), Zdenka Lechner (O s ije k ),
A lija Nametak (S a ra je v o ), Klena Ognjanova ( S o f i j a ) , Vlajko Pala -
vestra (S arajevo), Šefćet Plana (P r i š t i n a ), J erzi S liz in s k i (b a r -
szava), Stjepan Stepanov (Z ag re b ).
Dragocjenu pomoć ukazali su mi i svi oni k o ji su mi pomogli
u prevođenju tekstova s meni nepoznatih je z ik a ; uz neke već spo­
menute osobe, zahvaljujem na to j pomoći posebno Sulejmanu 3ajrak­
tere vicu (Zagreb), Eadoslavu Katičiću (Z ag re b ), Cvetku Maluševu
(Zagreb), Ivanu Kedenu (Zagreb), Abdulahu Skaljiću (S a ra je v o ),
Šupovu (Zagreb), i Vladimiru Vratoviću (Zagreb).
G jo n g ji ju
Napokon, z a h v a lju je m i svima onim zap isivačim a s kojima ni­
sam stupila u direktan kontakt a imena im se navode u tekstu uz
pojedine varijante, kao i , na kraju, onima bez kojih ove studije
ne bi n it i b ilo i kojima se ona posvećuje: kazivačima narodne
predaje o Midinoj ta jn i.
8*
1 Milko M atičetov, Sežgani in p rerojen i človek, izd. SAZU, i«
Ljubljana 1961. (S tu dija Branislava Rusića Nemušti jezik se
(Skopje 1954) razmatra probleme s općega etnološkog gle­
d iš ta , pa se stoga ne b i mogla u k lju fiiti u krug monogra­ sa
f i j a o kojima je ovdje r i j e č . ) ni
2 Prikaz h istorijsk o -geo grafsk e metode dao je njezin osni­ no
vač u k n jiz i: A n tti Aarne, Leitfaden der vergleichenden
Mfirchenf orschung. PF Communications N° 13, Harni na 1913. ve
Od sumar nih k a sn ijih prikaza te metode spominjemo: Stith sk
Thompson, The F o lk ta le , New York 1951« s tr . 428-448; Jan
de V rie s, Betrachtungen zum Mfirchen besonders in seinem
Verhflltnis zu Heldensage und Mythos. FF Communications da
N° 150, H elsinki 1954, s t r . 8-21; Max Lttthi, Mfirchen,
S tu ttgart 1962, s t r . 58-65* g«
5 E.M. M e le tin s k ij, Geroj volšebnoj skazki, Moskva 1958, pr:
s t r . 5« C.W. v.Sydow, Selected Papers on Folklore, Copen- usl
hagen 1948, s t r . 45-46.
št<
4 C.W. v.Sydow, o . c . , na v iš e mjesta, a posebno u članku:
J{Geography and F o lk -ta le Oicotypes" ( s t r . 44-59)« Jan sr<
Ojvind Swahn, The Tale o f Cupid and Psyche, Lund 1955« ne]
- V id i i polemiku, potaknutu spomenutom Swahnovom knjigom:
tfa lter Anderson, Eine neue Monographie tiber Amor und je:
Psyche. Hessisch^ B lfitte r fttr Volkskunde, Bd. XLVI, 1955* bn
s t r . 118-130; J.O. Swahn, Bekenntnisse eines Ketzers.
Hess. B lfitt. f . Vkde. XLVII, 1956, s t r . 111-115; Anderson, m!2
Me ine A ntvort. Ibid., s t r . 116-118. dad
5 Swahn, Cupid an Psyche, s t r . 418; I s t i , Hess. Blfitter
iL V I I , s t r . 114; v id i i L fith i, o . c . , s t r . 6o-62.
ter
6 V. Propp, M o rfo lo gija skazki, Leningrad 1928, str. 17.
hov
7 De V rie s, o . c . , s t r . 18.
fo l
8 Bengt Holbek, On the C la s s ific a tio n o f Folktales. Referat
održan na IV međunarodnom kongresu za stu d ij narodnih pri­ med
povijedaka u A ten i, septembra 1964 (c ik lo s t ils k i umnožen RL ;
te k s t; b it će ob ja vljen u kongresnom broju grčkog časopisa
L a o g r a fija ). Ut
9 Anderson, Hess. B lfitte r, XLVI,, 1955 , s tr Go 3
10 De V rie s, o . c . , s t r . 20.
11 Anderson, Hess. B lfitter XLVI, s t r . 120 .
12 De V ries, o . ć . , s t r . 20-21. Hav]
15 Swahn, Cupid and Psyche, s t r . 1 1 . Paul
14 Lttthi, o .c ., s tr . 62.

16
FOLKLORNO LITERARNE OSOBINE.
PRIPADNOST ŽANRU

Veoma se opSirno dosada g o v o r ilo o mogućim putovima kojima


se predaja o Midi š i r i l a , o n jezin u vjerojatnom prvobitnom o b li­
ku, o n je zin o j p o d lo zi u starim obrednim in s titu c ija m a . Sve to
postaje privlačn o i na poseban način za n im ljiv o zapravo tek u
onome času kada spoznamo da to pron ican je u postanak 1 razvoj
predaje nju samu jo š ne ob ja š n ja v a . Pretpostavim o da smo manje-
-više ispravno o d r e d ili puteve n je zin a š ir e n ja , kao i kultno-
-mitsku podlogu, a l i što smo tim e s a z n a li o t a jn i njezin a d je ­
lovanja, o onoj s i l i k oja ju j e kroz t o lik a s t o lje ć a od usta do
usta p ron ijela sve do naših u š iju ? K u lt teriom orfn ih predaka,ma­
g ijs k i obredi p rilik om š iš a n ja z a n im ljiv i su za razumijevanje
naše predaje baš zato š to svega toga u n jo j uopće v iš e nema, što
je to iz m ije n ilo sv o j smisao i p r e o b r a z ilo se u nov k v a lit e t .
Taj zagonetni skok i z obreda, k u lta i mita u kn jiževnost n ije do
danas, usprkos svim pokušajima, u s v o jo j s u š tin i objašnjen. Vje­
rojatno je p r i tom b ila važna u loga stva rala čk og pojedinca ili
nekolikih pojedinaca; v je r o ja t n o se fo lk lo r n a predaja o Midi na­
dahnula sjećanjem na obred i mit k o j i v iš e nisu b i l i ra zu m ljiv i
u svim pojedinostim a. A l i k v a lit e t n ije time objašnjen. Morat
ćemo se i mi z a d o v o ljit i samim utvrđivanjem tog fenomena. Neki
istra živa či usredotočuju sve s v o je napore samo na traganje za
kultnim izvorim a; drugi svjesn o odbacuju takva traganja znajući
da t i iz v o r i još ne stva raju priču i l i predaju kao poseban samo­
stalan oblik k o ji, po njihovu m iš lje n ju , sšm treba da bude pola­
zna tačka u is tr a ž iv a n ju . Mi smo p o š li sa s t a ja liš t a da upravo
konfrontacija jednoga i drugoga č in i priču i predaju privlačnim
a još uvijek nepotpuno u lo v ijiv im predmetom is tr a ž iv a n ja .
U velikom se broju monografskih stu d ija is tr a ž iv a n je is c r ­
pljuje u utvrđivanju, manje i l i v iš e vjerojatnom , takozvanog
praoblika priče i l i predaje i puteva n jezin a Š iren ja . Kao svoj
v la s titi c i l j č in i mi se takvo proučavanje sasvim nedovoljnim.
A li ako ga uklopimo u širok e ok vire is p itiv a n ja i etnoloških
korijena i gotove književne form e, p ostaje to is tra ž iv a n je dra-

161
gocjenlfflf ono Još i z r a z i t i j e p ok a zu je neobične!
fenomena k o j i se sove ~ Puteve i
-----------------nnarodna p r ič a . 8^bt
t i « na p r o š lo s t i uzajamne v . t . „ .r o d a U U *
n l j . z a b ilje ž e n u p o v i j e s n i « , p r i r u j n i e i « . . J
T « komparativna i s t r a ž i v a n j a svode se ponekad „
ti«n u , a l i shematiziranu suhoparnu form u, daleku od s v o ^ N
nog predmeta. Pa ip a k , mogu se t e sheme i ta b ele čitati'
da o ž iv e i progovore novim J ezik o m . P red a ja o Mldinoj tajnl * '
čin i svojih va rija n a ta zauzima Jedva Jednu štampanu stranicu**
sama imena vladara koja se u n j o j su sreću nabrajaju se u
shemi na d v ije s tr a n ic e ; r a z n o lik i o b l i c i vladareve nakaznosti I
zapremaju t r i 1 po s t r a n ic e , a ima ih ukupno lo o ; način kojiBJ
kralj za vršio ž iv o t o č ito v a o se u p e tn a e s ta k v a rija c ija , u^j
tačno omeđeni sadržaj sa svojom utvrđenom shemom, s prividno*
lim mogućnostima dopuna, r a z v io Je rask ošn o o b i l j e variranja,
mišljenja, često i potpuno novog o s m iš lja v a n ja događaja, Svaki.,
put ista osnovna tema, a oko n je s p le t f i g u r a c i j a , neočekivanu,j
i svježih, koje se opet skladno uklapaju u glavnu temu. ^
Predaja o MidinoJ t a j n i p r ip a d a među one narodne tradici#
koje se odlikuju istančanim p s ih o lo š k im znanjem, čak naalućid
njem dubinske p s ih o lo g ije .
Kralj je nakazan, on se s t i d i i k r i j e se od lju d i, a ujedu
Je opek i u lije v a stra vu , u b ija sve one k o j i su saznali njegom
slabost. Kakva sjajn a tema za p s ih o lo g iju t ir a n a , za upoznavali
njihovih kompleksa i kom penzacija. V la d a r j e ponekad i lakovje*
ran, povjerovat će l a ž i ako ona spasava n jeg o vu taštinu. Vjeruje
mladiću koji kaže da su mu u ši "kao u svakega drugoga", i l i da
nije vidio "nikad n išta. Uši su t i s lo b o d n e ", i l i ako on na pi­
tanje što v id i, odgovori: "Vidim v a s . Č o vjek a " (SHS 45, 84, lo9).
Najviši domet psihološkog znanja p o s tig n u t ja u središnjoj
dijelu radnje, gdje b rija č , mučen tajnom , f i z i č k i o b o li, a ozdra*
v i kada izgovori ono što je b ilo u njemu s k r iv e n o . Samo vjekovno
ljudrto noglo a. tako tajno u s l i k o v i t o j fo r n l ltnljati
racl-ta” To oalbitv*
raplja. To ri3 *'“ p r l* i« « J^u ja kao p s ih o a n a litič k a te-
psihičko ’mučenie
kriti u sebi, nisu n ig d je ^ o zbi1 “ °®® Š 8e Pr i a M * °
kao u skupini tekstova gdje •« * n ° 1 8u8 eativno opredmećeni j
riječ i. Majka ga upućuje: "o, mo/šin*1 nad“ e trbu^ Od skrivane
v°r 1 w ci oo« koja je u >tavl Slavu u ta j iz-
tuJ s). lije č n ik * U
K M J .n l. , ono Jo» l . r . . l t l j . p .k .z .j. „ , OM,
fenomena k o ji ee to v . n .ro ln . p ria ., i uj , “ “• Putev« t M
t i « na p r o lio « « 1 uzajamne veze narodi naredi i*
no baca i t * ■
„ jednog 1 k
U lja z a b ilje ž e n u poviJeBnim priručnicima.
Ta komparativna is tr a ž iv a n ja svode se ponekad fta ■
S^
W/\đ
ys i*
tič n u , a l i shematiziranu suhoparnu formu, daleku od n sa
nog predmeta. Pa ipak, mogu sa ta sheme 1 tabele eiutTi 5a^? i / '/ v
da o fiv a i progovora novim Jezikom. Predaja o Midinoj U I I ^h/'y
61nl sv o jih v a rija n a ta zauzima Jedva Jadnu Itamp
,

»traniolj
•V/v
sama imena vladari k o ja se u n jo j susreću nabrajaju se u *
shemi na d v i j e s t r a n i c e ; r a z n o lik i o b lio i vladareve flakaznojd
zapremaju t r i i po s t r a n ic e , a ima ih ukupno looi nasip kaul fee'il
k r a lj zavržio ž i v o t o č ito v a o ae u petnaestak varijacija.
tačno omeđeni s a d r ž a j sa svojom utvrđenom shemom, a prividno J
¥ J *.
lim mogućnostima dopuna, r a z v io Je raskošno obilje varlranji*!
m iš lje n ja , Šesto i potpuno novog osmišljavanja događaja. Svali"
put is t a osnovna tema, a oko n je s p le t figu ra cija , neočektafl
i s v je ž ih , koje se opet skladno uklapaju u glavnu temu. j # |0
Predaja o M idin oj t a j n i pripada među one narodna tradieijM, j,«d
koje se o d lik u ju istančanim psihološkim znanjem, Sek naalvJtjB^ 1
njem dubinske p s ih o l o g i j e . ...
K r a lj Je nakazan, on se s t i d i i k r i j e se od ljudi, a u j e ® i ™
Je opak i u li je v a s t ra v u , u b ija sve one k o ji su saznali nitĆ&LjjIrt't
s la b o s t . Kakva s j a j n a tema za p s ih o lo g iju tiran a, za upotMnM ^ p r
n jih ovih kompleksa i kom penzacija. V ladar Je ponekad i jj«*
ran , povjerovat će l a ž i ako ona spasava njegovu taštinu. Vjeru#
mladiću k o ji kaže da su mu u š i "kao u svakega drugoga«, ili i
n ije v id io "nikad n iš t a . U š i su t i slobodne", i l i ako on na 1
tanje Sto v i d i , o d g o v o ri: "Vidim v a s, čovjeka" (SHS 45, 84,#
N a jv iš i domet p sih o lo šk o g znanja postignut Ja u sredi!™
d ije lu ra d n je , g d je b r i j a č , mučen tejnom, fiz ič k i oboli, a«
v i kada iz g o v o ri ono što Je b i l o u njemu skriveno. Samo
ljudsko iskustvo moglo Je tako tačno u s lik o v ito j formi Im H
ono što ee u n o v ije v rijem e p r im je n ju je kao psihoanalitička t|
r a p ija . To psih ičk o mučenje, t e r e t onoga što se prisilno m
k r i t i u s e b i, nisu n ig d je tako z b ije n o i sugestivno opradiadl
H«o u .kupini tekstova g d je se mladldu nadme trbuh od s to l
M u p u i u J . : . 0 . moj sin e . . . stavi glavu » t y l
r . c i onu r i j . 5 koja J . u tvome trbu h u- (UJg). U » J | v :
(Tor *)« Mirnu tu fil# vmtni pružit-
tr»>*a J*^oZžt>U nadimmnje trtrnU* 1 rije* koja Je u
+* * . eafcvl*1 Pr «*o1u vlastitu književ/rti fur.icelju. 0
«i 1 ^ v * « * po*t»4« n«**«lrživ* *11« t **>
gtt i* °*°* tre-il, j 0 dm izblj« n«polJ«, tako
mmJ~ *
« io
m

2 4 ^ aspetosti, od stsloog o««toj«aj« dm z*~


tr ija ć v n a d a li o b ra z
d r * i ta ja n , da j o j na d o z v o li d a
* » Je u lte
u* eimeomlj.
m
k * 1f1**? * ^ S f l S P
1 m lm diS: -Š e g r t v e m e l , D.
k r if ' J* k* * » * .< , **> •
***' J' 1 “ “ *« <•« °ekom kmtmt ' * * . « ' c* “ •«.
. »M ta o j t. J ol ^ tmjmđm* ** ** « -
kemmt.,
kl4k “
- t r ^
«* * = ! «o *a
. k t . . , 1

o m J ^ £ * 4 . . 4 U
* *
toj
» » ).

to*e kcj©< ** t n -
*^*1
.Jtao« * *t«>**f «r»4

ooJedloi tekst Đ r o i (li# 0« dOlMjtt ittoćfi^cl M


m r n o iiM
_
I
—.4«^ šahovima i eultanin«, a k o jim * đvorogi
la O O V J M a ,
^ *
emfld fć v i M n a *
. »TrToiče*, a iza »rat« ae posoli krvnik: "Ovdje
si je zdrav soj c«r, sablja si Je tako oštra da sjecz« se*-
oa -. =5 a sitnije od Ječma0 (Tur 1) , • drukčije osi kurtoazni
jgđijevalni prikazi iz nekih velikih i l i irskih tekstova; *E1©
llvan, ssioc i suda? sladio. Vjekova Je služba bila da oriJe
ratnike i timari njihove konje. Kovao Je i oštrlo njihove d iili-
~e i mačeve, njihove sablje i oitra, i drota koplja. Co ih Je i
zabavljao svirko® na harfi i svirali, pjesaasa i popijevtaaa .lju­
bavni« pjesaasa i rugalicama" (Cl 3). Čini ae gotove oevjeroja-
tao da Je to ista priča kao i ovo sočno eeljačzo izravno caziva-
aje, bez ikakva ukrašavanja: "Ina san Ja priču cako Je oot tezi
bez bio, kao na prlajer neviđeni neki ban zvani« pe Je OS i*re-
điva sv3kose po redu od koće do kuće da na preda janje. lo mt
fbder odnese janje, a i dođe, toea nema, taj ae više te vraća...
- ž sta ti to siriš i iz tvoje torbe? - Evo, pe da vidite . . . I on
ja postio kac’ , janje ostavio, pogače potrošili* (SSS 123).
strane slikovito dočarana atmosfera nesmiljene des—
03 đirora turskog sultana, s droge opet viteška elegancija
»ropskoga feudalnog dvorca, a s treće priprosto
-\--to sjecanje ta teške feudalne nasete.
uređaja o Eidinin uš Iza, koja izvorno ne sadrži ništa
f*®3* Poprizila a * a totea f t o lje ć i na
T f s a e š ♦sa 1 4
e>|a -4 « f4 4 a
aza fead alaia r c ^ o d iim f
i i v i tajanstven, iz o lir a n u svome d
prepuštenih beznadno njemu na m i i o s i T ^ ^ J
(I**'
Midi M M . je prikladnu osnovu aa takvo 0" ° ° ! ' SU*
C.J je dolazio i z aaoog ž iv o ta . Tako je n.” “ ,f^7 ° * " « l
pako, -dervižu -. kojega su s e lja n i p rok l .1 1 je r J " ^ * l
t i za njega kulu (SBS 1 6 ), i l i o goapodinu Karnu toje,‘ , “M
romašni podanici p r i s k r b l j i v a l i d rvo, rib u , mornare i b“
(CB 2 ). Tako je Finamore, za p is iv a č predaje o kralju Caljfl
došao do zaključka da se autor "sigurno nadahnuo onom mržnj^l
porugom prema baronima" (b ilje š k a uz štampani tekst Si i),^ |
Navedeni p rim jeri jedne ir s k e , jedne balkanske i jedne o.I
rijentalne varijan te iskazuju evidentne ra z lik e ambijenta \ ]
atmosfere e Variran ja i r a z n o lik o s t i među tekstovima- iz rasici
čitih. krajeva veoma su iz r a ž e n i; a l i ne samo oni na veliki*I
razdaljinama, i ne samo' među ra z lič n im etničkim i kulturni*!
cjelinama, nego su ra z lik e v e lik e i unutar okvira pojedinih^
gija. Najbolje se to o čitu je u hrvatskosrpskim primjerima (ba-l
dući da su oni predstavljen i najvećim brojem tekstova),gdje ee-
mo naići na tekstove što strukturom i načinom izlaganja odgodi
raju čas balkanskom obliku Midina tip a (p r im je r i s Trojanoa , 1
čas onome orijentalnom (Isk en d er, V e j s i l Karani ja ) , čas najar-
baičnijim lokaliziranim oblicima s polumitskim tragovima >•
run i dr.) - a sve to prilagođeno jo š i cijelom e nizu doma ihH
geografskih, povijesnih, kulturnih, m itološk ih , jesičnoizraiaj- j
nih i drugih pojedinosti.
1 pored sve r a z n o lik o s t i i l o k a l n i h v a r i r a n j a , i l i možda
bač zbog n jih , predaja o M id in o j t a j n i n i j e d a l a osnove tome da
cjelovito izdvojimo pojed in e n a c io n a ln e r e d a k c i j e . Š ir e regije
promatrane iz veće d a ljin e , r a z l i k u j u s e među sobom svak ak o ,ali]
tekstovi unutar t ih r e g ij a ne s a č i n ja v a ju p o se b n e zatvorene cje- <
. * *ne^° *U ?r®la s c i po ste p en i, s b ro jn im u k r š t a v a n jim a , a i
aTJbi oTet^Tai?.^ P° 8 l i ^ r a z d a ljin a , gdje
Ne užim lokalnim p r o s t o r i* .
tuju zajednićke karakterlatifin« crt.K V° da 30 n a j j a s n i j e oči-
brubanjakom banu, i l i onome o H ' ~ n p i** u k r u g u predaja 0
vladarevo ime, i s t i lo k a li t e t i , l a t V ^ * * * ’ » « U j u zajedničko
blikovane epizode. A li individualne ° » t a c i , sl.Qrt
laganja i u subjektivnom nijanais-ansu aem0 ^ Q°

16a 1 U ° * no**o *
(npr. obliku v la d a r e v e n a k a z n o s t i), g o v o r e i o r e l a t i v n o s t i , o po­
tre b i v e lik o g o p reza i p o zn a va n ja š ir o k o g kruga t e k s to v a p r i u-
tvrđivanju z a je d n ič k ih l o k a l n i h i r e g i o n a l n i h c r t a .
Kada se č i t a j u t e k s t o v i p r i l o ž e n i o v o j s t u d i j i , o č i t o v a t će
se kao p r iv la č n e i o seb u jn a ne samo one r a z l i k e u osnovnim o b l i ­
cima c i j e l e p r ič e odnosno u v a r i r a n j u n je z in ih m o tiv a , i ne samo
d ife r e n c ir a n ja k o ja n a s ta ju kao s l i k o v i t o d je k d r u k č ije g a . e t n i č ­
kog i dru štvenog a m b ije n t a , nego i f i n e s e iz r a z a s tv o r e n e živom
r ije č ju , je z ik o m . O vd je m is lim o samo na one t e k s t o v e k o j i su po­
znati u o b lik u š t o d o s lo v n o o d g o v a ra k a z iv a n o j ž iv o j r i j e č i .
Ima, naime, u jednostavnom , n epreten ciozn om k a ziva n ju puč­
kih prip ovjed a ča , u n jih o v o j n e iz b ru š e n o j r e č e n i c i , k o jo j su
slo žen ije k o n s tru k c ije n e p o z n a te , s v o ja v l a s t i t a d r a ž , m uzikal­
nost i lje p o t a . Is p re k id a n o p r ip r o s t o k a z iv a n je može nam p r e d a ti
priču u ob liku adekvatnom onom d o ž i v l j a j u t r a d i c i j e š to ga p r i ­
* Pr% j povjedač u Času k a z iv a n ja u s e b i n o s i. Ako ž e lim o d o ž i v j e t i p r i ­
tekstova),*! ču onoliko adekvatno k o lik o j e t o naknadno uopće moguće, b i t će­
mo zahvalni za svaku v je r n u r e p r o d u k c iju t e k s t a , makar mu o b lik
izlagaaji^
bio fragmentaran i n e s a v rš e n .
eri 8 Iroju
Narodni p r ip o v je d a č i, pa ta k o i k a z i v a č i p r e d a je o v la d a r e ­
lija ), iaiiijt voj t a jn i, s lu že se p a ra ta k sičn o m k o n s tru k c ijo m r e č e n ic e , s n i­
j tragovi )■ zovima veznika " i " i " p a " , š t o o d g o va ra usmenoj r i j e č i u op će, a
ime nizu ^ posebno p rim a rn ijim o b lic im a s in t a k s e ; u jed n o j e z ič n a p a rata k sa
jeziJcoiini narodnog p r ip o v ije d a n ja , k o je ne v o l i k o m p lic ir a n e k o n s t r u k c ije
s podređenim rečen ica m a , o d g o v a ra i n iz a n ju e p iz o d a u s tru k tu ri
anja, ili ( narodnih p r ip o v ije d a k a . N i z o v i p a r a l e l n i h k r a t k ih r e č e n ic a ,
la osnove n spojenih is tim vezn ik om , d a ju tome p r ip r o s to m k a z iv a n ju v l a s t i t u
lje . Šireni, zvučnost, pa i d o n ek le p o d ig n u t t o n : " I on j e iš a ka čobanče uz
sobom sva®' ovce, uz ž iv o , i on j e t r p i j a i tr p i ja , i sv e mu na j e z i k d o la ­
one zatvora«: z ilo da b i kaza nekome; t a k i j e is a n , j e l t e , da ne može tr p it,

itavanjiii I da mora da kaže drugu i l i p r ija te lju . I on j e is k o p a ru p ic u u


zem lji, i p r ig n ija se 1 š a p n ija z e m lji i sv e n j o j k a ž iv a ... "
azđaljina, |
(SHS 62 ). Onaj s u b je k t iv n i s e n t e n c i j s k i umetak " t a k i j e is a n ,
je lt e . . . " tako j e dobro u k lo p lje n u t e k s t , o b o g a ć u je ga smislom
a najja«^'1
i emocijom, a iz d v o je n o s t n je g o v a iz o s t a lo g a k o n te k s ta k o j i ka­
;rugu pra^i zuje radnju, m orala b i se možda u pisanom t e k s tu o z n a č i t i z a g ra ­
lezuju ni1! dama, kada je ž iv a r i j e č ne b i v e ć sama b i l a iz d v o jila - tim e
a c i, * \ što ovaj umetak n i j e s p o je n v e z iv n im tk ivo m s a s t a v lje n im o.;‘ od
S8*e brojnih veznika " i " , kao š t o su r e č e n ic e k o je tom umetku p re t-
osoov«6* I
165
bode i one koje ga s l i j e d e .
Usporedimo l i t e k s to v e SHS 4 . , b , pr l a l J . t u
jave u jezičnom iz r a z u . P r v i
I ( • ) k la s ič n a } . 4r “ «<.
vuko„ J Ii
janta, litera rn i p rototip t r a d i c i j e o T r o j a n u T ^ r ^ ^ \
području. A drugi tekst ( b ) , k o j i se sada p r v i put
javi ju je , predstavlja stv a rn i p r o t o t ip Vukova teksta*
glasini zapis Mehandžijćev prema kojemu j e Vuk s t i i i zi ra0 °n'
klasičnu priču o Trojanu. Vukove su r e č e n ic e isk lesan e
Čista i jasna, no sastavljen e su od k o m p lic ir a n ih , skladno fM
ranih rečeničnih k onetrukclje; dok su M eh andžljćeve izvorne ^
čtnlct paretaksično, lin earn o nanizane jedna za drugom. To „
lijepo vidi ako se usporede, n p r . , p o če c i Jednoga i drugoga t#,
;*.ehandžijćev tek st n ije b i o , d o d u še , k a ziva n usmeno, i ,
.eru se cogu naći i pojedini k n j i š k i e le m e n t i, a l i je gradnjaj
e vrlo bliska usmenoj.
Jocositc -ilc ik . 12 završn og d i j e l a p r ič e u obje e t i l i « .

Vuk:
'ehandiijć:
Čuvši t o , c a r Trojan odmah do-
<»4 to fuj«, onda da do-
zove onoga berberskoga momka
*• tora berbera i pita šta
izsi.sic narodu na mene, pa ga z a p ita : "K o re, šta si tij
o g la s io narodu za m en e.j oni
s‘ roa& izgovaraše danije '
sirom ah , stane pravdati hl
KB**o, nego jasam vidio se
* vi iaata. nikome n iš t a ka zao y ali]
n ije
da je id e o š ta on ima.

•ttkov j « tekst lit e r a r n o s k la d n iji i je z ič n o č i š ć i . No oni


* ’ * 4n»ae strane, izgubio spontanost M eh sn džijćeve r i j e č i , (
•-Svojte glagolskog priloga ("čuvši t o " ) , uklanjanjem provinci-J
> Uzana ("da dozvati«, naglasio na mene"), a pogotovo sintakj
Bičnin ujednačavanje« neupravnoga govora, d o k ž iv a govorna rije«
rodne sličn o sve (a
........iapripovijetke slično
č e šć sve
a i m odern a li1
češće t e moderna
ratu i lite ra tu ra ),!
veo«, slobodno prim jenjuje i povezuje o b r a t , upravnoga i rneu-
pravnoga govora ( " izgovaraše d a n ilo „<.. _ .
. . , » » n i j e •ništa k a z a o , nago jasam! vi-
dio ..."). Provincijalni o b li c i i i4z r a*z1i r.thAnHj ^. -4, 4, A. ao o
•taki" i l i "in tov " U-Vuka*. odmah'•handži k o i.i
jć e v a teksta,
općem narodnome književnomi je zik u sto / k o l * > , s m e t a j u onone
* * č « vuk s v o jim djelima
afv arao , pa je razu m ljivo da je on takve i , *
time se ujedno izgu b io i domaći vojvođanski u*? No
01o r it
’-ehandžijće-
166
ve pripovijetke, osobina koja se danas u narodnoj p ro zi ponovo
veoma c ije n i. Mi ovom analizom ne provodimo vrednovanje Kehan-
džijćeva i Vukova tek sta, n i t i mislimo um anjiti v rijed n o st kla­
sičnog sklada Vukova "Cara T rojan a ", nego želim o jedino 'pređo-
Siti koji se dragocjeni elem enti izvorne p rip o v ije tk e gube s t i ­
lizacijom - ne poričući j o j time književnu v rijed n o st ni ' dru­
štvenu opravdanost u svoje v rijem e, u slučajevima k lasičn ih s ti-
2
lizacija poput ove Vukove.
Motiv o pogači umiješenoj majčinim mlijekom jedincu pred
smrt, nezavisno o svojim izvorim a u obredu i vjerovan ju , ima
svoj poseban poetski sad ržaj. I sigurno je da je i ta j sadržaj
nemalo pridonio održanju tog motiva u t r a d i c i j i . U m o tiv a c iji
radnje pogača je potrebna zato da m ladić, p ostavši caru brat,ne
bi bio ubijen poput o s ta lih . A l i n e k i‘ p rip o vje d a č i osjećaju da
tom funkcijom pokretanja radnje n ije ta j motiv do kraja is c r ­
pljen. Pa dok jedni odmah praktično obrazlažu ra d i čega je maj­
ka umijesila pogaču svojim mlijekom, drugi to u početku ne spo­
minju, nego navode druge, emotivne, mada lo g ič k i p r ilič n o neja­
sne pobude: "Samo edan b ije je d in i u majke, pa mu majka od ža­
losti uoisila brašenicu sa svojim mlikom od p r s i” (SHS lo 8 ).
"Majka mu je sprem'la pogaču i zamuzla je svoga m lijeka u tu
pogaču i kaže: - Sinko moj, ne znam oću 1' te v iđ e t , pones' so­
bom tu pogaču” (SHS 121). " I mate’ zakuva jedan kolač sa svojim
slikom, i to mu je kao za smrtnu brašenicu" (SHS 88).
Ova obrazloženja mogu im ati svoju osnovu u t r a d i c i j i , pa i
u nekim etnološkim faktorima, a l i ujedno nedvojbeno i u subjek­
tivnom doživljaju pripovjedačevu, k o ji se tako raznoliko i ose­
bujno očituje od teksta do te k s ta , jednom kao široka n aracija o
žalosti, a drugi put zgusnut i opredmećen u zagonetnoj "smrtnoj
brašenici” .
Raznolikosti oblikovanja, u kojima je teško r a z d v o jiti što
je varijabilnost među pojedinim lokalnim tradicijam a, a što. in­
dividualni doprinos kazivača, zapažaju se i z r a z i t i j e u nekim
dijelovima naše predaje. Npr. u tekstovima u kojima tajnu raz-
nese trava maštovito su se r a z ig r a li n a ziv i pojedinih trava, od
onih neobičnih a l i ipak pravih naziva, pa sve do izm išljen ih
(vrbona, pirika, divizbina, gu gu tva, i l i pak drvo zvrbiguzica;
vidi motive Vila 2, 3)»
Izvanredna igra riječim a - osnovana, doduše, potpuno na

167
t i H i e l j l i # li i đ o » o i4ao s lo
f< n H# ilofc*totJ* • đ« J« otopim >*Jn}
fttl - sađrien« i* aa atrlm i ar«*«^/**1** »Nn ^ ow
i m Im t l t d M t t « t t J o lo p ro to «,, 1^ . ' * “* ! • « . . . n
nO,*Mu**l
lw l„ " * lm pro*°,u lok* l l ^ i < * * w * * v l
l ~ m pri*3era: -Skotlja, »anorlj« « W . ^ * - ^ «3
dl*0 B^ _ J . ^wj ,— ——— * * ‘
N «• < <**• •* «• * W iU M » « ftj 1! ! rU •
g* ft* *«11’ olrm1^ 1^*- }* *• »* "• * «« k m * J ■*■
; *J i3
S
r. M * (SHS 65) ^ ) t to «* o #
•tro M i t a l i » o m o t i i l * a * fa lim o , " •• |(r*, w to
p ^ | **»
«r i
* « sa 5 1 * * ic
co» * r o « l aa R o v ia o v v c , • t o p , U «oJ ? ** «U * ^ * 4
9 p ra tb ođ alo • « p r i* g * r ia a n m i .
J# v t a ija « iM U l ^ * 4 i r i t a l i , l«r ,. ^ £ * B
io « SNOSIM «•<**»***• i o« n o M P io « * * « * * * 7 * « S
etaa k o j i a « M l M U o d a j* » l a t a r v v « t r n k a « * « , 'n j
tiraaa r U * « » I H al«e a j»a bad M •*••• ajvat, kaj, w *b*|
,s .M tr M M l« to fih i « U l jo im ^ 7 ^ 3
» 1 U tof« r it a let®«* ***i**«J* H itam 4* M it a « ^ , t 7 ^ 1
vviuia
lU ls a tib o v lM . -----------
Ha !■ ■ m u ■■Uh*. iu ,H w i
«•!»• *- p a r a t i« « r a a a o tr lti ta j r lla lt k t t i , ^ 5># ^
a li aaa, aa la la a t , to a lj« ao*ata Jar vvlik ti«
agi« a lja ta » a t (111 b a r m m &U* r a tm ljlv ) %>rt^ * «f
t la iM i a M O fl m 1 M b ilj a ia a l m m a lađlrvttaa ** * M
;tami|9
a b llka. M a aa fcoaataata m i « ipak a a p t t lilt tata. m .
Cimom tak« t a , I ta §a Ja «af la a a Jadrlacav ( v it i ttfaawKyJ 9
rljaat« c t f l 9)« M noaaoaa p r lj i t o t i a tlM a i tltaai ^
ro aaaa » v lia j« t t i l * , Ita patpuao ode®»ara i
u io m n o t « rital*«* formulo a maloj p ro d a ji, laoirnatai M
ratao lu aat i l i ; ara-i a a a jb a lj« aa a f t u o j « tttaajoa pr \.«»
p rU a la a l avaj
tata aaaUilraa« a b llk a t r a t i« 1ja a aUlMj b jr t| ^ |
'* >it.ca« (Nilatf ••or»t * # ; itab jb « taj« aa a aaaMMlrilV
M « m ^ o t ijL ........ * • * e M ta a ja » r l i a f m i
r W a % o ,j, ^ * * M l H lb ja r ja t b j t » a tvrd a j« m «uM
lla H la aja M u u r v i t « M tari Ja*- M t i f l
* ***** * • • d b b lt« iM t a a ja ll
- 1***** •• M m * t t M f d u
*H t b b , # •"
•^ H t« * H t triMv»jM tl a ♦. i»■>«l<t l
** *Il2rW,lM t#v4Ui>k •
— ------- ------- « r » t * k 1u
M (SSS 6 5 ). 6 b M kM 4« to Cuo, rm J ’ • W '
str«M > t u lio * * « o tiil* M K u ltn u , • ^ V
v* o* M i t i « « « r o * l m lo f i a o v o « , « eog» * ** *a*l
9 protfcođni* •• primjorimo rouot\m ®
Jfo# Jo totelj« • u f o j prodaji rltsiata l<c*°loi,Bt <3)- |
■o v Bjotiaa tr od lt oj M 1 061 to M t v l a ' 1^ . n^ n J
t i m k o jim m ir m lo odajo vi odoro** » « » - * * * — «ljvi^
ii«®* **ijo< aljt alotejaa boj M ovoa# * il%6i%| 1
itl »aail vrtniaaku taft« tbivaaj« j j iaj * * *'4 koJt
• l i t t o p rlttieiofi k M l v t a j « alllat j% ^
tilmim m t k m l m . š to tkatojo n* o ^ itu C H S
voftM k o s t i m m a o t r i t i taj rlt*lčkl #*! &U® H
*# . o l i 666 , M i r i o . t , t o o i j [ « » o * « * # 4wr * *** *• w ]
* * * o u . * > »• « C lli b .r o * „ o iJ , “ ** •

* * * » " ’*• * “ - — • «•»- 5


***• O , > m t n t t e « — , . ___ ‘ *** * * » « » « » w ^j
** M i«, aui „ ___ . J
* « * « * * „ „ , r it .,# ! H ,| " * ‘ * »€ «* * • * • t ■ I . ,m ifc '

*« im7 Z ~
. # u 1* * 1 * H j r# 4 t> js . ****** m *m ;

** * * « 6 i * * J * 4t* * f » * * - * — — -
t a n i^ I€“ *J **JM « M * a ^
M|| ^ 66 9 baMdd999H5:|
+ **$ —% * M *« • 6 66 # f| t f f t l . M
iau#r J6 ki
“ • W **M » « *f^4i; • o** t||||
*666906661 • • to n
r * * * k k o o j^ * * * O
•m *bpi#6 i t |
M jt 6 6 i
Uittofjti M r i l
i
* 66 66 6 ■
^ n
t —— — + 16966 i ►*46kl6l6M9B|
**m K • • U lji • m
|666 i 6 V6 § M M
M to M
* ^ * • 6 * 6 6 6 *6666
96691JUMHj
\ C f •*> * * 0 4 1 - 4 1 1 1 * « n a z iv a „

v * U N T . * * đ m fl đ* * ■ 0 6 1 l c l - k o ji*. ^ fco* P o t - * b_ a **= **0 )


• - « 1* » * * * t * " 1^ «* 5 0 6 n o s ^ * * - t * l *
* ^ »e
* ‘* il ~ * E ti *• 4 • ** *« *« H
U -ll ^ — '*~|

Koliko
K o lik o m
m tt ee a
MofgBaida ie
o za tti
i o tv or
_____ * ***W
® * * a* lJ
l_ _

» • * - * " • •*■“ ** »“ *»* • 1 *• * » 1« ^


*» X j~ t l • « * * ovoj i l i o r o j v r s t i . A * m l J ^ P* <Uo* t l
r « £ ^ pripovijodok. a i j . obuhvatio t o . f “ C=FSCa^ to ta l oS ***"
iamjm. oo«o tek ■ t r e ć e ie d o n j« lx x * P • * * o j « lm ^ = *'
^ ‘ r «»U ^ U ta ^ “* « « » « « c, ^ **-
*» ^ '! J ” *» 1M - « !
|> iif »rmo-aobortoo 1 » i l l e o b h o lno-C *,« — 5*a**a i *ttJ»a,
« ™ “ is p" “ t~ J » h . r' “ ;
r r ^ " “ * «• * < * * » « i » c p o tp «.
«*■ • “ * • • * U l * o J tmini . ------------ '• ,e = f r l j e c i i <051
J. k ^ O . i-.O k ..
vo f t j . troćo) i i d a t j e . 5 K oprotlv I '~e i* io a n k e t i *
loe J ta l 5 el«ru e n i^e so a tro o i - p r o v n i * *>*-*-
» l o s fz ^ c u t k ii p r ip o v ije t k o , k rotk o v r l i ! ! * * 1 ° "** ka-
*** * * * * * - - . • p o au to . J ^ T - » X
•“ * ° đ* " * ° * ° l b l i p o slao o l - r i t r i * * * * "* * * • «• P<*o-
tojo sos f» b ilo r o s o m * . 0 p o p r o t n J * . ° ekih t4 ‘ « o v . „
i * '* ; * * • č* ^ i «h « l l T l x am' - •*•
a* * i " * * i U l Hmm a ’ a * t * noto« ..TTan . . l#* * * * T®«* co -
- coosaiooocce. ^ ^ fOB-# £ ^ lc * «■ ’ - i

* elt c ast pour^ei i. «* *?’* ’ *OB* '«*■• +


c*t*i °S»* da Ceate fro n co is ooo 1 * ?** ia cla ** ^ at
~ ~ r u ir . tr o * - r M f— ^ i*
^ lMa6 i4 - I I 1 9 3 *). ^ * * d*C4 14 * « « l f Z a la *

P^m r ljo e o r io iu -e j

•«>. °i^»*.) ***** *r*elt MM(«j« ^


»^nr^^lT4 *.48p0ftrow^
potojoti«! M _»^r— ljaotl. aorot iM
• - l l « »d ro k io o
Marijo
M jt # -
».
* " * * * rr^ * «
---------- , rf5 t*n * •*• ^ v ra ta .•

mmm mm c iiljo a j*

1 «9
su za oaže Izlagan-}« «
2a od baj k e ° k o j T ° r#levaQ *«<0 .
čudesnog s v i j e t a , p r o z r a č n a Je * * ° Va * * * * * * *
oslobođena neposredne r e a l n o s t i , / “ l e r l 1 «
s v o ji* d jelova n jem đ o n o m t ^ Š o v đ e k u ^ J * *12*1Si
za m iš lje n o * h s p m n n u .^ . . ® k san j<
||H
zam išljenog harm oničnoga s v i j e t a , p r e d a l i ? 1 d o ilv lđ«đ1>%* s S
IJ H------------
.iu J . "Sum ornoat* ffjjm tl'sS
i I-n t . a z l t . t 1 n u tarn ja n*1ea p S “ 3* ' “I
* " * “ • * o neobičnom e č o v je k y N
J et i njime j e p o t r e s e n « . 5 Po m i č l j . n j u Mara LOthlj? Ni
Je u užem sm islu r i j e č i tr e b a u z e t i one a numinoznl*
a analogna su im po o s e b u jn o s ti i i n t e n z it e t u kazivanja ^ N J ,
vina, ku gi, g l a d i , i l i o lju d im a š t o po svome društvenom i|
ju i l i iz u ze tn o š ć u s v o je l i č n o s t i odudaraju od svakodnevic!»°H
Ovu drugu grupu u k lju č u je L đ t h i ta k o đ e r među narodne predaj
a l i kao graničn u skupinu. Ne bism o m o g li p r i h v a t i t i njegovo aJ
š lje n je da su p r e d a je u užem s m is lu samo one š t o se odnose ^
numinozne, o n o s tra n e , t a ja n s t v e n e p o j a v e ; mi ih shvaćamo zna| l
š ire te držimo da su i p o v i j e s n e p r e d a je svakako Jedna od temelj,
nih skupina narodnih p r e d a j a , u sp o re d o uz one š t o se odnose ■
nadnaravne p o jave l j e v u t c a r a k t e r iz a c iju d o zivljejn ih
ja v a .e *A*l*i L f l t h—v
sfera narodne p re d a je, iz r a ž e n ih u n je z in u s t i l u , držimo tainom
kao n j i h o v p re d m e t, umjesto nuni.
i veoma važnom, »s tim e da se ™ — —H
nožnih, uzme š i r i i o p ć e n i t i j i pojam n e o b ić n ih . nesvahodnevnz
pojava (koje mogu i z v i r a t i i i * d r u š tv e n e r e a l n o s t i i b it i nada-
hnute osjećanjem ž iv o tn ih n e s k la d a ).
Iz ove k o n stela cije d v iju n a j v a ž n i j i h p r o z n ih v rs ta pro z |
la ži c i j e l i niz n jih ovih i z r a ž a jn ih o s o b in a . Na Jednu od njih*
koja je veoma k a ra k te rističn a , u p o z o ru je L u t z R č h ric h kada govo­
r i o završetku bajke i p re d a je: p r i p o v i j e t k a (od n osn o bajka) za­
vršava uspostavijanjem poremećenog r e d a , a p r e d a ja završava ne­
razriješenom disonancom, t j . ona zap ra vo i ne z a v r š a v a ... dok
se bajka zaključuje harmonično" P
kao jedna od bitnih ra z lik a među p ričom i p re d a jo m često se
uzima njihov odnoa prema onome što se k a z u je , t j . da l i pripo­
vjedač i slušači vjeruju u i R - t - +-
to su te granice v J e r o L ja “t ° 1P j e ZS ° d e . Koli-
promjenljive u vremenu 1 prostoru3*101’ *'1'18 r e la t iv n e •
r i , posebno i L. Rčhrich .8 Vrat* ' POkaaali 8U već mnogi auto-
dina pripovijetka može da prijeđe i * , * 'k on stan te i p0lt .
o«dne vi*a+.«
ii - 6 u t e ugu- Ali

m k
^ i

H
» hk. l\
vi>\'ama
po sebi okolnost da l i se u času pričanja u is tin ito s t vje-
i uje i l i ne vjeru je, n ije dovoljna za utvrđivanje pripadnosti
W>
5 ' \\psti - je r se ta pripadnost određuje h itnijim svojstvima, pa

fekXN
-a
0 *■>. ^ ^ko je element vjerovanja u is t in it o s t utkan u osnovu predaje i
-j|i ”|8držan u njezinoj nutarnjoj form i, onda subjektivan stav onoga
. V<oji pripovijeda nema već e važnosti.
i
2 j i' 1 'V| Pravno, za karakteri zaci ju vrste narodna predaja važni su,
Milila Sj ^ik'sim opće forme njezina iskaza o jednome specifičnom odnosu pre-
®P0k '-8 realnosti, i osim elementa vjerovanja i l i nevjerovanja u i-
Ta * Ogiu,. " t in it o s t, još mnogi drugi č in io c i, a l i bi nas njihovo razmatra-
l«qfkj j v
yl taJc0fj "hje sada predaleko odvelo. Spomenut ćemo samo onaj opće poznati
^6 bici* H, r it e r ij za raspoznavanje narodnih predaja: lo k a liza ciju i lična
*®JD0 JJA.1, ^
-*‘ C?i r.ena, što ih sve čin i u vjerljivim a , kao da su is t in it o saopće-
9aisiu . „ . i i
list« pojave- ■
'^kl§£
Osvrnut ćemo se i na pitanje m orfologije narodnih predaja,
Mjesne ' 'Oje je od važnosti za d a ljn je razmatranje o k a te g o riji kojoj
jg pripada naša p rip o v ije s t. Polazimo p ri tom od izlaganja 0. Siro-
* USporedo mOjjj^tke. Sirovatkina analiza oblika u kojima se ja v lja ju narodne
l*devu karakteria;.redaje gradi se na rezultatima iz o b ila te dosadanje lite ra tu re ,
Ženili U njflinosf .* Oednu važnu d istin k ciju : on, naime, pokušava da oblike narod-
« , ... 'ih predaja - k o ji su o b ilje ž e n i velikom raznolikošću i pomanj-
e kao njihov oreisr
Injem one jedinstvene nutarnje oblikovne zakonitosti kakvu na-
*-Ji pojaa npr., u b a jc i, te su zbog toga u već in i dosadanjih ana-
L 12 društvener«j^sa b i l i razmatrani kao amorfni i l i gotovo amorfni - da te o-
(Sklada). like, dakle,definira u okvirima njihovih v la s t it ih morfoloških
ju najvažnijihp-akona. Fri tom konstatira t r i osnovne tendencije u m orfologiji
ažajnih osobini t*rodnih predaja: heterogenost njihovih oblika; sklonost prema
.,ednočlanosti; prom jenljivost i nepostojanost sadržaja (slobod-
upozoruje Lotu
b dodavanje i l i izosta vija n je epizoda, povezivanje s drugim mo­
je : pripovijet I' i y ±ma, nedostatak poante i otvorenost daljnjem raspredan ju p ri­
učenog reda, * F 'e it d .).
ona zapravo i ne* Osnovni pojavni o b lic i u kojima se prenose narodne predaje,
,0-.7 rema Sirovštki (a na temelju elemenata brojnih i već poznatih
lka aedu pričoaij|>sadaajih istra živa n ja ), jesu o vi: 1. predaje s relativn o čvr-
v. . . tim i stabilnim sižeom, no jednostavnijim od bajke, koje se pre-
C s vO 96 Mltfjfi ‘‘ -
ose od kraja do kraja s istom kompozicionom shemom, uz promje-
tln itost pripo«,*\ .. . . . . v „. , . , ..
r ljiv e sekundarne elemente kao sto su mjesto i vrijeme zbivanja,
nevjerovanja oventar, figure (nazivaju se fa b u la ti, migracione predaje i
toru, pokazali * l .) • 2. predaje s lokalno ograničenim pa i amorfnim sižeom ko-
0 i nema p o s t o ja n u s tru k tu ru . „ u uje ||
radnje,
žbe kao s v o ju k l i c u , a k a zu ju se u
se u o b i ic ima Usni^-i
(n a z iv a i h , prema v.S ydow u ,
m em orati, uz neke drugJ do;*in
ZV
5 . r a z n o lik a k r a tk a sa o p ćen ja i Hl
jesn og s a d r ž a ja , iz n e s e n a , prema s je c a n ja praznovjernoJ >
’ ^37oTJwu
V .S yd 0 WU ,ru oKUu”1_____
" U obTš^jT . 1 Mm &
nazvana "k ro n ič a rs k a o b a v i j e s t " f"Chr*«rnv ... 7 izH
JA?
s t r . t za postanak memorata. Ova se p o d jela u p rv i , \| 1
sliSnom von S y d o v lJ e v o j (prema n jegovu znamenito« p*

g o rle n der P r o s a -V o lk s đ ic h tu n g «1?-), a l i su odstupanja 1


drugu i tre ću skupinu o s t a v l j a , naim e, v.Syđow iz ,an k sw J
•« *
"S age", a p r v o j p r ip is u j e d r u k č ija o b i l j e ž j a nego Sirov&tka. ( M
sim to g a , a to j e za nas ovoga časa n a jv a ž n ije , Sirov&tka raa*.I
tr a te skupine p rven stven o s n jih o v a morfološkog gledišta, ^|
n a s to ji o b lik e narodnih p re d a ja (p a i one i z treće skupine, ko. i
j i su i po njegovu m iš lje n ju na samoj g r a n ic i tog pojma) uklopi. I: dA
t i u c j e l o v i t m o rfo lo š k i sis te m postupno povezanih formi, uzi©. J te
ju ć i u o b zir njihovu ob lik ovn u h e te ro g e n o s t, i tražeći baš uI u
n jo j morfološka p r a v ila (z a r a z lik u od većin e dosadanjih pristu- 1
pa k o ji su u narodnim predajama v i d j e l i i l i potpunu amorfnost, I
i l i su u sm jerili svoju pažnju na samo jedan ob lik njihova poja-1
v ijiv a n ja )•
P o s lije ove v e lik e a l i nužne d i g r e s i j e , vraćamo se pripovi-1
je s t i o vladarevoj t a jn i da bismo r a z m o t r ili pripada l i ona lećil
predaje i l i među p r ip o v ije tk e .
U našem poglavlju "A n a liza v a ž n ijih motiva (a osobito uotl
je ljk u "Vladarevo ime i mjesto z b iv a n ja ") već smo predočili da
*-.»stoje dvije osnovne forme naše p r i p o v i j e s t i . U prvoj skupini
radnja n ije lok aliziran a, vladar j e i l i bez imena i l i mu je im ei
standardno i općenito , a svršava se sve javnim proglašenjem taj-1
ne, najčešće uz oprost brijaču a često i uz iz ric a n je kakve m u- I
dr^ sentence. u drugoj skupini događaj je lo k a liz ir a n , vladari
svoje lokalno ime, a nakon proglašenja ta jn e doživi on obi-
čno svoju kobnu prona«*. „ - * u
promjene, kao što je u * n° 8 tlme na8tanu Ponekad značajne j
prema vladarevu tije lu ^ r o ^ ***** 111 po8^analc jezera, i li se
i to da je prva »kupina b lii« U l o k a l i t e t i . Spomenuli 8*0
s tr . 118). P-^ipovijeci, a druga predaji ( t.
Zbog čega smo to spomenvai
po.el.no6 obp.zleg.nj., a li ,tt ™ « m a jl v o { , k , J

l?2 * n1,1’ Dego •• 510*1


■X
j® u prvi mah*
U prvoj »k u p in i t e k s t »s v r š a v a s r e tn im » «■*,t ,)«*«,, )*„, j opk\m

:4i oUkl«nJ«n. Vladar o p r o s t i b r i j a č u , pokaže a* ja v n o pr-*,i


ton 1 1» »vene l » l d » na ka d r a g o o je n a pouka«
u v i,)# «
hu'pmon 1,)n j * ptrno­
vo gepoetevlJana (č « k l u onim p r im je r im a k u j i s v r š a v a ju M «.» da

ti
4u.
II
Li
I
Indiskretni k r iv a c bude z« s v o ju pogražk u k a žn ja n ->,i vi *d* ra mv
Ju). TI svrša o l anaju b i t i veoma e f e k t n i i duboko o e m t ž l,)«u l,O n i
potvrđuju 1 lr.rljok om » t a r o le k u n tv o d « » » na s v i j e t u n « m o l» hir

H«|J
1 5V i
H
S
i t « s a k r it i, u amlalu ona p o zn a ta " z e k l e i « aa z e m lje r a ju # #•" «
Katkada aa tu unoal 1 r e l i g i o z n a 111 m o r a l i a t lč k a p r im je s a : car
uvidi da la ž 1 p ra va ra no mogu u a v l j a t u o p s t a t i ( T u r i ) « i l i da
H . i "orna zemlja na da l a g a t i " (UMU 8 ) « da Č o v je k na mola a a u r l t l o -
wjŠ no Ato n lja a a k rlo bog (SMJ l ) « "ak o m ajka z a ra lje r tlja mogla to
y zadržati, kako da krAtana d a l Jad na katu Jadno d ru g o g a " (U h t)*'/ *-
i a dnjl aa p rim jer opat v ra ć a p s i h o l o g i j i 1 nem ogu ćn osti ču ve n ja
iS tajna, fouk# k o je p r o i z l a z e iz p r iđ e mogu b i t i anavlr. su p rotn e
N J u Jadnome elu daju rob k o j i Je o t k r i o t a jn u huda za to »m aknut;
*pm J "Na od aji s v o ja t a jn a n ikom e, pa n i t i J am i" ( la r It)« u drugom
ltk' f c l slučaju oar p om ilu ja b r i j a č a t " l a k a t i , Č o v j e č e , A to t i j « na a r »
cu, pa makar 1 z id u , a na p a t i " ( l a r M )» Kakva ne dva r a z lič it a
’ićino životna isk u stvo k r i j u iz a tih p o ru k a ! Ponekad ae za v rš n e esen-
N(J
tanca i z r ič e m etaforom : n lA ta č o v je k ne m ole t r a j n o z a t a j i t i ,
"Jer r i j e č će n i ć i kao t r a k « iz b a ra" (A lb )t ili: "1 ta k o Je po­
stalo Jasno da 1 r i j e č i ponekad h v a t a ju k o r i j a n " (O ra 6 ) ; " . .#
"(aii|fl zapamti: nemaju samo l j u d i i ž iv o tin ja u š i, nego i d r v e ć e i ka­
doprodoiillB
osaJe i z id o v i tv o g a doma" (G a ) •
i prvoj ili Ovakvim i s lič n im poantama z a v r š a v a v e ć in a t e k s to v a iz one
i ili ii j J skupine koja J e, kako rekoam o, b l i ž a p r l p o v l j e c i . Već sitno po­
rogliimjil stojanje takve i z r a z i t e p o a n te u d a l j u j e t a j o b l i k od p r e d a je . No
caoje 1)1*1 i v i i e : ponekad ee o t v a r a ju p u t e v i za s t l l a k o p r i b l i ž a v a n j e p ra ­
iiru ( ' i vim završecima kao u b a j c i .
d o iliio j
Tako ee u je d n o j v a r i j a n t i i z S l a v o n i j e (6HS 1 3 6 ), u k o j o j
Je car Trojan s v o je k o z je u Ai "J ak o k r i o kao Jedan c a r " , k a z iv a ­
)OD«M 4
nje završava ovakvim s la v lje m i z b a j k e : " N i š t e se t i ne b o j , ti
jiterii ^ 1
•i moj i t i ćeš mene b r l j a t i d o k le god sam Ja ž i v . I p o la k moga
fipOK^ 1
carstva o s ta v it ću t i z a to š t o me n i s i iz d a o narodu . . .
i Ondak su n a p r a v i l i Jednu v e č e r u 1 p o z v a l i s v i n j a r e , g oved a ­
re, i svi su skupa tu v e č e r v e č e r a l i i p e k l i su pogaču na d a r i
l0 m tako b ilo 1 p r o š lo . P r ič a o caru T r o ja n u " (SHS 1 3 6 ).
Je o b lik završnoga k. . i
ee obećanjem da će m ladić d o b it i “ M,k» b.J
; ih P r l ° Jera 8đJe *1 —
t
stvarno P ~ da L ^ t r T ' H
* “ • a uz to , ponekad, i ruku a vo ie kćeri n .iB
jedan i r . k i t .k a t (0 1 1 8 ) . f i r s k i t . k . t e ii
ne da m ladić n a a l l j e đ l v la d a ra na p r ije s to lju , . 1 1 *
alućaju r a d i o veoma atarom i veoma epeelfićaoa l i t « ! " N
vanoin tekstu k o ji n i j e relevantan za naše sadašnji mmjk
pripadnosti folklornom žanru,)
U grSkome te k s tu Gre 4 (g d je Je i uvod osebujan) vladari
ra da umre u času o t k r ić a ta jn e Jer su ou tako prorekle -faj
mladiću k o ji ga Je razotkrio dade vlad ar pred smrt svoju ^
i imenuje ga na Bijednikom, Time Je svršetak ovog tekst«, praJ
se zaključuje vladarevom smrću, donekle oslobođen svoje lošoj
note i p rib liž en b a jc i - g d je s t a r i k r a lj često predaje n j
kćerku i c ije lu k r a lje v in u mladome Junaku, a sam smireno utre, |
0 nasljedniku se g o v o r i ,1 u bugarskom tekstu (3B 3), potfl
puno u s tilu bajke, harmonično, v la d a r spokojno umre tek *
kada tome dođe vrijeme, a " p o s l i j e n jegove smrti narod j^ iaj
brao moćnoga i Junačkog cara k o ji Je Sođlaa careva0 * (* j
đjat ćemo da Je i početak ovog te k s ta s t i l i z i r a n po uzoru nam cij
zbo
Napokon, n e k i p r i m j e r i , d od u še samo i z u z e t n i , svršavaju* ost
desnim iz lije č e n je m v la d a re v im a Su srećem o t o u Jedno p 2l3
Ind
skoj i jed n o j i n d ij s k o j v a r i j a n t i (K P i * gđ**e V J* Čeg
bode vladara nakaznlh u š iju . Tim e s e u s p o s t a v lja harmon j F žb:
r-;r.o u duhu bajke (u p ortu galsk om t e k s tu n a la zim o i naroči^ ta
v o d ) . Takvi ee z a v r š e c i već sasvim u đ a lju ju od t r a d i c i j e Hidisej u
tip a i značajni su samo kao Jedna od m ogu ćn osti s t i l s k i h tras®'! 8t
form a cija . Postoje i i r s k i t e k s t o v i u k o jim a ee nakazni vladari
čudesno oslobodi s v o jih u š iju : sk in e mu ih a v e ta B r ig id (vidi® 9,
je
t iv 2 U 2 ), tu se , međutim, ne r a d i o tr an sformaciji po uzoru *

bajku nego o stapanju s legendama o t o j om iljenoj i r s k o j sveti«1'
U
Naravno, u prikazanim se p r im je r i ma ne r a di o pravim trafl®' I
formacijama u bajku, nego aamo o s ta n o v itim ten d en cijam a s t i l 1' P«
z ac ije koje su u ovoj prvoj skupini lak o omogućene a
S ličn a pojava opaža se u t o j skupini ? oj
đe, 1 na početku kazivanja. Tako u Jedno ** neS“ J®» doduše rj®* 1
0
Sati t r i brata radom, prva dvojica pogin” tekatu idu vla d a ra ši" I
;i
k se t r e ć i mudro i 9*]
174 0
k \\i s je ti . . . - baš kao prema shemi i z bajke gd je je t r e ć i brat obi­
jao "najmlađi n a jp a m e tn iji" (SHS 3 4 ). Form ulistiČan uvod sa s i­
"V O v l metričnim , d ija l o š k i dobro izvedenim trokratn im ponavljanjem e-
pizođe između cara i b r i j a č a , p ri Čemu car pokloni ž iv o t trećem
X
brijaču, nalazimo u tek stu AlbJ 1.
■ f \]
V I jedna 1 druga skupina te k s to v a p o čin ju svo je kazivanje in
<1V medias res - k o n s ta ta cijo m da v la d a r ima ž iv o tin js k e uši i ubija
brijače. Kako ih je s te k a o , to »a ovu p rič u n i j e važno; nju ne
i JN zanima p r e t h is t o r i j a k o ja b i o b r a z l o ž i l a vladarevu nakaznost i
.N njegove neobične postu pke. N i t i prave bajke ne moraju im ati uvod­
§et I ■ i
nu m otivaciju (o tome r a s p r a v lja V.Propp k o j i d r ž i da su motiva­
MH V i
i [Z i■
x, a
c ije u bajkama n o v ije g p o s ta n ja -
kom h istorijsk om s m i s l u ^ ) . No b a jk e j e
" n o v i j e g " dakako ipak u
ipak p r ilič n o često
dale­
sa-
S s Pftii đfrže. Takvom p r e t h is t o r ijo m k o ja s l u ž i kao m o tiv a c ija , kompozi­
8a« s*i cija se o s lo ž n ja v a , ona p o s t a je o r g a n iz ir a n o v iš e č la n a , što n ije
ko'‘ 3tu /, svojstveno fo rm i p r e d a je . V i ćemo takvu uvodnu m o tiva ciju u ne­
H l kom našim prim jerim a ipak n a ć i, a o s j e t i t ćemo p r i tom, bar j
m većini s lu č a je v a , an alogn o p r i b l i ž a v a n j e s t i l u bajke kac i u o-
®®rti ite
>go Sod^ aim prikazanim z a v rš e c im a . T a k o , n p r ., u tek stu iz Bugarske (3r
Mm
5) , kojemu smo ve ć c i t i r a l i s v r š e t a k , imame : početnu konstruk­
P0gjj|i
ciju s uvodnom m o tiv a c ijo m n a lik na ba jk u . :*e možemo :e c i t i r a t i
zbog o p š ir n o s t i, no čega tu s ve nema: p r ip o v ije d a se naširoko o
zuzetfli, snj|
ostarjelom caru k o j i se o ž e n io mladom n evjesto m , pa kako nisu mo­
k° u jednoj j| g li im ati d j e c e . pa kake ‘ v r a ž a i i ć a * skuhala neke b i l j e od ko­
i 2) * gdje4 ; jega se ca r pom iađio - i ta k o im se r o d io s in . A zbog one vrađ-
lavlja hama žbine b io je unakažen k o z jim ušim a. N iz d e t a l j a napominje bajku,
ilazimo i kao, n p r., o p is krune "od č i s t o g a z l a t a , s n ep ro cjen jivim dragim
od tradiciji kamenjem". P r ip o v je d a č ic a , s dru ge s t r a n e , unosi i mnoge r e a l i ­
osti stil^i stične p o je d in o s t i , š t o nam o vog časa n i j e t o l i k o važno, (hnoge

5 se uai>^ i je z a n im ljiv ije t o da j e ona i s t u p r ič u o Trojanu n aziva la još


jednom p o s l i j e 16 g o d in a , s v o j o j k ć e r c i f o l k l o r i s t k i n j i - i tada
sveta 3*$* | |
iii Čil je tekst b io znatn o d r u k č i j i ; k r a ć i i sveden , uglavnom, na uobi­
;for®«c y J
čajenu shemu (3B 4 ) . Kada j o j j e kćerka p r o č it a la p r i j a š n j i za­
IM 1 pis, majka j e p o t v r d i l a da j e on a j p r i j a š n j i te k s t b io ispravan,
—/ei o? m a sada da j e već z a b o r a v i l a , " z a r mi j e malo toga p ro šlo glavom
od tada?" Navodim t o prema pisn u n je z in e kćerke Eiene Ognjanove
od 5. I 1964. Međutim, č i n i se đa j e , u sm islu t r a d i c i j e , b ile
/i ipak is p r a v n ije ovo d ru g o , s ta ra č k o k a z iv a n je . Ono prvo kaziva­

A nje svjedoči o izvanrednom daru fa b u lir a n ja i o s t i l s k o j tenden-


m w h i> i
»*»«., Mf„;v.v.rr*
. i i m , » * , , , (> * * N j, '% • (

****“•*• *• *•«■** I. » . » , « i * "»JI


i *-------M
— • • ll
" " fm
- > « » , « ■* , # m * T . **«♦.> 1
T *!* ■
-***< > mT .
-w«r. .
•*••*»
*** • • t i . i,» •*>
„ - ‘v
h T*L . v r»»a1^ « . *.,
*\
***
* • ...................
t»J „ * 4 H U * - J »j ZU#- *M««* J. •“**J
- «r C 71^
***• - . » » Z , ; * ,nrts» >
* f J. i _ , ..... * ■>« 4 U « fr. „
r - i S S * - . _

»»-I «m 7 l* U m i» . « . M * * * • • • . » r t ,},,« , .

%
"“• S m
»
M Z 7 L ,,tt,l|U l aa ,
•»,1 * 7 * *****
•«?»»*« I «
(lt., <

,r > * ; - * s ^ n «.zz "**-*«ii"


• ^ r r r u* — -
** • » ii* —, 5 1 ^
T *?*" *►, * * * * ***• j * * * *** « —» I «1
s j *1 *m ’ * « 7 * * • • »»• * . * 4l * » > * t « r *M

^ „T * * * . r S * s 7 ' 4 T * ' ^ * i 7 N ,*w * * *

• * ,* * > * ***'•< • * ^ a'

fS S g a s
. *•»ZZLT**'
»Jh *^ J ***^ *“*”1
»»• đ iM j
<1
flije l i u tome možda sadržan ostatak kakve prvotne forme naše tra­
dicije. Držiš da n ij e . Ovi su p rim je ri među sobom ipak suviše
razliS iti i osebujni. Čini se v je ro ja tn ijim da su to naknadna
h proširenja koja su n a sta ja la u svakom primjeru posebno, a l i po­
ticana istom težnjom: ondje gdje se izgubio element vjerovanja u
Ct
»4«,, fe istin itost, kao i tra g lokalne vezan osti, ja v i la se sklonost pre­
fe Sir«
> ) sN\• " sa kocpozicionom osložn javan ju po a n a lo g iji s bajkama, što se, uz
ostalo, očitovalo i u p o treb i da se zagonetna pojava neobičnih
r “v°4Ifv ušiju motivira unošenjem p r e t h is t o r ije slič n e nekim poznatim baj­
83 kama.
^ ih , % : Uvodne m otivacije susrećemo jo š u nekim primjerima, a l i oni
ne izražavaju s t ils k u ten den ciju prema b a jc i . U dva zapisa (k o ji
potječu od is te k aziv ač ic e: SHS 97 i 98) k r a lj K lik tija n postao
je nakazan j e r je "nekog lj u b i o svoga roda” . To je ubačeno krat­
' u ko, više uz put, kao tumačenje koje b i moglo b i t i i religiozn o ,
P o rto *,
s obzirom na ozloglašenog cara poganina D ioklecijan a, a i na sveg
primitivan način tumačenje j e "b io lo š k o ” (krvna veza među rođa­
cima); a l i tu se n ij e r a z v i la posebna epizoda koja b i utjecala
Piše
na kompoziciju i ukupnu formu te k sta .
lija USDOcfi*!; Drukčije je s tibetskim tekstom (T ib 1 ). Tu ne može b i t i go­
a lo o e ođgotsjp 1 vora o p r e t h is t o r iji koja b i s l u ž i l a kao m otivacija, ne zato što
bi ona b ila usputna i k ratk a, nego zato što je tako razvijena da
a je bijel V
je, u s t v a r i, samostalna i ravnopravna p re d a ja . (Pripovijeda se
tsdrži svodaj^J
o teškim uvjetima za građenje dvorca, o pomoći čudesnog bika, o
uđbine odred«:i poplavi, X) nepozivanju bika na svečanost i , napokon, o njegovoj
$ lje n o ncioainl osveti: učini da se ro d i d i je t e s rogovim a.) Ovdje se rad i o adi-
»B 3 i IIP, prijem. tivnom, linearnom povezivanju n iz a predaja u okviru jedne razvi­
'30 inati dje«(*| jene rodovske t r a d i c i j e , pa stoga t a j prim jer n ije sličan pret­
su ■fidontami hodnima.

a porod,svedižjil P rikazali smo opširno o b i l j e ž j a one skupine tekstova koja


se razlikuje od forme narodnih p re d a ja , pa je ne samo razvijenom
bilo oearetv. m
fabulom i međunarodno proširenom postojanom shemom svoga sižea
itim, ne dbru&fk
nego i zaokruženim i poantiranim svojim oblikom najviše utjecala
aajka je p& 1
na to da se siže o Kiđinim ušima počeo u k lju č iv a ti u indekse t i ­
teke. 1onV&I pova pripovijedaka (Aarne-Thompson 762; mjesto koje je ta j naš
i p rip oiijtd siže dobio u indeksu n ij e nimalo sretno: među tzv . religioznim
pripovijetkama, no i s t i n i za v o lju , teško je i gotovo nemoguće
m naći mu u indeksu pravo, adekvatno m je sto ). Za onu drugu skupi­
prilc8&id
otiPl nu tekstova (s lo k a liz a c ijo m , vladarevom pogibijom i t d . ) p r ili-
00 svuda
bar 9&
»szzzszr, i t ,:-•••■ •«•-...... J
pak posne Ugublla svoju prvotou t s n t t u t 'T
»061 postati pravo« bajko«. Osoovni s a d r t j C *
ru uečega neobičnog, disonantno« m.du 1Ju4°e, *> 3
pravoj ta jc i neprilagodljivo. Zbog nakaanlb uUju m ' «L
vladar e. s tid i, b o ji ae lju d i, zbog n jlb poglt.j.
kraju i sam vladar - u drugoj skupini tekstova). Te suuli
Sto unosi disharmoniju u običan živo t, one odudaraju od **
svakodnevnoga na mučan način, pa se stoga vladaru pripisuju^
druga svojstva zla čovjeka, zla i opaka gospodara, Sto onb J
prima i izrazite tonove socijaln ih suprotnosti, a u daljnjom!
zekvenciji izaziva i koban rasplet (gledan iz aspekta stmfcj
predaje, nezavisno o njezinim etnološkim korijenima). Saaiia *1
drukčije pokazuju životin jsk i rogovi u bajkama, npr. u tipu J
Th 566: nakon Što je pojeo neko voće, os jeti junak da suau id
rasli rogovi-, on nauči kako ih se može r ije š it i i s poaoču taji
umijeća domogne se ponovo svojih ukradenih čarobnih predaeta. kl
govi au tu nakazni i neugodni, a l i se potpuno akladno ukljnioj. 1
u splet svib onih čudesnih pojava kojima vrvi ta bajka - M dl
plastovi, kese, kape I l i vo jn ici Sto izlaze Iz svirale, Rogoiij
tu ne unose disharmoniju u s v ije t , kao Sto to čine u tradiciji!
o Midi. ;i
Slično je s motivom čudesnog o t k r i ć a t a jn e trskom ili
ralom. U p r ič i Aa Th 78o bude od k o s t i j u u b ije n e sestre (ilibtM
ta) načinjena s v ir a la k o ja r a z g l a s i t a jn u o počinjenom zložimi
Ta je svirala n a jv a ž n ija po tome s t o j e ona izvršilac božje
de* u predaji o M id i, međutim, vrhunac n a p e t o s t i očituje se »■
aia čudom svirale koja g o v o r i, d a k le i o pet prodorom neobičnog*!
u svakodnevni s v ije t .
osjeća se, dakl«,l
t osnovnoj stru k turi p r i p o v i j e s t i o M id i
Pe5at preda3®» 5ak i onda kada n i j e lokalizirana, kad1
t i latin^V* 1t°'>n° * v iš e n itk o ne p o m iš lja da bi moglabij
niata p re ^ a ^ U tim 8lu5ad®vima z a i s t a više nije pra-j
U ***•* takvi* U T a tl de prela2ni °blik b li2 i pripovijeci koji]
Otougoj akupiii * |
prav0” P“ dajoe, HM
<“ * « * 3o4 ue poglavlja, o J
17a Ovidijal|
ii

St

* a i

u*
. . . . # i j g N l ittfl f t u t n j i l i ™
*-p i-^ V ^ i t i u m i l i * m m i * m
«• «• ^ ^ m « i M » m i m i n i ii i i
u l i (M*11 ***_ _ . M lIt M I« «•
# m A i • # • ), ^ *•««
■ m M m ^*nTMn i
§ M o to m m #ms

1 » • rnmmm wt » J
^ « M M tm •!/ •*♦ • •*»■**« *• » » “
,1J— • M M J* M M

M #1 | H M i ( *to *^ Y to
« ,-%•>. li«* • I I—#1 nrnim m M ili • » M rn A 1
P m M fm p M M i u « m to; u * i •mtrnmm
$ m m m mm m m m &mm M to j m « i «m i m B ^
MM M M (M to. M l • M J f . t o , to. n .
M M « *• JtoSji M m m M i t i # I M «M *
i m M j m • M » » M M i m i - -* *
II « M M p t o I M l M f M • M t H i f l
l l l t o « Sto • mtm MSI J» toM * mm
• m i * **- “ *- * fmmrm tol i Sto U S » •*
)m^ Z ^ m*m* * * * * * M i m pnpMnit#m | | ^ H
i ,«• §mmmm « -*•••* *
*•'"**• f:-‘ *♦*«,* i * * » i i * *+—*•+->*»•■• ~ ' * w
t o M M M « srtISM d

*y**to*“* •"
j».rtii•*
i.i**f
""
«if«~m
#» mm
»l i * 11 ZJTr— ""*««. «.* ~. >— r
< *• - * T ''* * * - • • * i- - r * »*i

r - C’Tt
^ *v*" -L Z * * ••*•«•
I " * * * * * . ■ __ * * * •* » M U H. M
*» *»* * U 4 U ...* • * * * B ,

™ * * » to p l p l l toto “
one k o ji s v o ji* pripovijedanjem iz dana
beskonačni neukrutivi kaleidoskop varijanata. s*1* ** od 2
Govoreći o morfološkim tendencijama narodnih pr#. 30V
vitka Je, kako smo već i z n i j e l i , izdvojio t r i omu*.. ^ M ( V ‘ A’ ,
među njima onu tako tip ičn u promjenljivost i i |f|
žaja (povezivanje s drugim motivima, uz neđos
renost daljnjem raspredan ju p riče i d r .). Dok prva naj,
ni najmanje ne odgovara takvu načinu oblikovanja, nego . ^ i
t iv , zatvorena i čvrsta ob lik a s naglašenom poantoa,
drugoj grupi ta svo jstva veoma izražena.
Tako, n p r., motiv o imenima što ih lokaliteti 4obW;f
ma dijelovim a vladareva t i j e l a zajednički je i a neki® j|
predajama. Kazivanja u kojima je akter car Dioklecijan piJ
se s brojnim drugim tra d icija m a o tome bistorijskoa, ali J
ekom vladaru: tako se u tekstu SHS 21 pripovijeda 0 toneJ
on pravio kišu s pomoću b iv o ls k ih koža, a u tekstu 88822!
Je imao tunel prokopan od S olin a do S p lita. 0 Horinu se prJBp0510 tn‘
jeda da se sve do danas g la sa noću i z Jezera i time M ja tt| »'i0Ša se na3vii
rodnu godinu (SHS 34; v i d i i SHS 27, 5o, 52, 53, 67). 0Tlfciaorat, i l i 5
Jurkovićima on se j a v l j a kao neko s tra š ilo (SHS 46).
U banijskim pričanjim a o gra d in i Brubno nakazni se likA l i 1 sa razvijenon
đarev isprepleo i gotovo s to p io s kazivanjima 0 zaljskos Pa ipak, ona
zm iji-čuvarici b la g a , i l i o zmaju k o ji Je ležao u gradininA j e je siže pris
ci dukata a zatim o tp la z io u Jezero Prolom (SHS 125 i 4r.).«Ujeia. Sjetimo
SHS 9 (o gradu J avn iku ), k o j i pripada nešto širem zajedtijBimalozijom na
geografskom području, takođ er Je povezan s motivom 0 Mijij®>ii» i si.). Hi
r ic i blaga (donekle d r u k č ije , ja s n ije razgraničeno), kao ii■ p U c: "Atko Ql
tivom 0 prosipanju baruta kojim v la d a r, prilikom napuštanjem 0n suprin
zori v l a s t i t i dvorac. Naš te k s t SIS 16 odnosi se na stari ■ » ‘jMonačiće
Blagaj (D erviš-k u lu ); on n i j e , doduše, neposredno s liv e n š iB p D1“ Pred^
čnim motivima kao prethodni p r im je r i, a l i se, prema saopiMp"106^ 6^
prof. I.BoJanovskog k o j i Je priprem io, monografiju 0 1 apt‘ *
i ondje kazuju v r lo srodna p r ič a n ja o nekakvom banu, popni
0 Brubnu i Javniku: p r ič a se o nekome banu i 0 banici ^ tt0
"došli neki crn i l j u d i , za h lje b c i j e p a l i drva i krišoa 5* 5ibuk,al
grad, tako da Je ban pobjegao kad Je v id io šta su ursdUl*«
su zid a li neki d e r v i š i " ; "z id a o ga J « ban Jelačić ..." a b » g l|W» , » ’
napuštao grad, "o s ta la j « banova kćerka da čuva blago,
prokleo (da ostane zm ija dok nekog Junaka ne poljubi mein fc*

18o
F r iie 5 -7 godin a t a z m i j a , za k e ju m j e š t a n i t v r d e da su j o j r iđ a -
l i tr a g u t r a v i , n a p u s t ila j e D e r v i š - k u l u i p r e k o Sane o t i š l a put
susjednog s e l a R a d m ilo v a c a . S a d a j e v i l e u k u l i n e m a " ( p o d a c i i z
pisma V .F a la v e s tr e od 2 6 . I I I i 13 . IV 1 9 6 5 , p re m a lju b e z n o m u-
V \ \ smenora saopćenju I . B o ja n o v s k o t r ) . S vaka od n a v e d e n i h p o j e d i n o s t i ,

L' \ « u k lju č iv š i i onu o t r a g u u travi, d o d ir u je se i p r e p le ć e ili s


Ju V cašic k a ziva n jim a o b ru b an jsk o m banu (o d n o s n o zm aju !__ i l i s p r i-
pit} V i čanjem o Javniku (SHS 9 , 1 1 2 , 1 1 5 , 1 1 9 , 1 2 o , 1 3 2 ; v i d i i s t r . 1 1 5 -
> ,\ -1 1 7 našeg t e k s t a ) .
'■st«„ * i V

ESS
SVI
T a k v ih i

d ic ija , n a š li
s lič n ih
p re d a n ja b e z z a t v o r e n i h
b is m o jo š
m e đ u s o b n ih
o k v ir a ,
veom a m n o g o .
p o v e z iv a n ja ,
s ta p a n ja
T e ž n je
p r ip o v je d a č k o g
r a z n o lik ih
p re m a
lo k a ln ih
ta k v im
ra s -
tra ­
s ta p a ­

s .Vi njim a i p r e lije v a n jim a


n a ro d n ih p r e d a j a , a kako
p r ip a d a ju
v id im o ,
m eđu
ja s n o
osnovna
su se
o b lik o v n a
iz r a z ile i
s v o js tv a
u p re d a ­
k NJ ji o v la d a r e v o j t a j n i .
s ,SJ
*.JSl

P r e d a ja
odnosno t z v .
d a ja k o ja
o v la d a r e v o j
m ig r a c io n e
se n a j v i š e
t a jn i
p r e d a je
p r ib liž u je
im a
-
iz r a z ita
d a k le one
o b ilje ž ja
s k u p in e
p r i p o v i j e c i •• P r i m a r n i j i
f a b u la ta ,
n a r o d n ih
o b lic i,
p re ­

kao m e m o ra t, i l i čak k ra tk o s a o p ć e n je ( " C h r o n ik n o tiz " ) , ne m og u


^0 H I
nN i
n < J |
b i t i s v o js tv e n i o v o j
d a ji sa r a z v i je n o m
ta k o
f a b u lo m .
iz r a z ito j o b je k tiv n o s tr u k tu r ir a n o j p re ­

Pa i p a k , ona se s u s re ć e i u o b lic im a sa z a k r ž lja lo m fa b u lo m ,


. S l
gdje je s iž e p r is u ta n sa m o k a o r u d im e n t, kao n e š to š to se p o d ra ­
' H j z u m ije v a . S j e t i m o se sam o č e s tih iz r e k a u dnevnom ž iv o tu s o v la -
šaom a l u z i j o m na t u p r ip o v ije s t (u ve zi s nem ogućnošću Č u v a n ja
1lot^ j ta jn e i s i.) . I li s je tim o se one b lis ta v e i duboke P e r s ije v e a-
raDiN tJ lu z ije : "A t k o nem a m a g a r e ć e u š i" (v .s tr. 83) •
O v i su p r i m j e r i , doduše, iz v a n g r a n ic a o b lik a n a ro d n e p re ­
58i sesa&h d a je , no n a ć i ćem o i u p ra v o m e pučkom k a z iv a n ju z a k r ž lja le r u d i­

)8ređoosilni mente naše p r e d a j e - kao je z g r u za p o s ta n a k n o v ih p r e d a ja i l i kao


o s a m o s ta lje n i t o r z o s v la s titim s m is lo m i v r ije d n o š ć u . Takav je
ie, presa ■
ru d im e n t, n p r . , s a d rž a n u k a z iv a n ju š to sa m ga s lu š a la u C puzenu
na N e r e t v i; n e k i r o n ila c v a d io je iz r ije k e p a ro b ro d s k o s id r o u
tos **• m b l i z i n i K u le n o r in s k e . Na d n u vode u g le d a o je " k r a lja od N o r in a ;
..i M on je č ib u k v e l i k i đ rž a , lu lu , i v id i ja mu j e ć u n jk u cd g u d in a -
i o^ 1
i kaže n e k a i d e ća "« O vo je tip ič n a p r e d a ja po s je ć a n ju ( " E r in -
n e ru n g s s a g e " , " m in n e s s f i g e n " p re m a v .S y d o w u ), kada lič n i m e m o ra t
\reć p r e l a z i u t r a d i c i j u . J e z g ra za p o s ta n a k to g m e m o ra ta b ilo je
, 1 '^ n s a o p ć e n je ; k r a t k o s a o p ć e n je o to m e da k r a lj N o r in , s " ć u n jk o m od

181
$ u d in a ” b o r a v i n e g d je k ra j Kulg
se v i d i , kao t r a S onih poznatih ° ° rlo6*e c#
potonuću u r ije k u , uz potpuno z s l T ^ * * * * • ^ **4
način sa o p ć e n ja koja su SfiiDO saao 2 fl emai*«nu 0
________ _________ z « k r ž l . i a l 4 .
za nove p r e d a j e •
11
Donekle su s l i č n i oni s l u S a J e v l „
već g o to vo z a b o r a v io , a l i a
e J “* - H .
d a je , pa se ono i z d v o j i l o i poste
p ' no t ibP
u naseffl prisijeru to je najčećše prika M H Sv *2* ž
--------------- ------~ -------- t' v co ce P rik a zZ vl^
v K d.
«
^ ^ i
ako je izrečen u stihu ( t . te k sto ve SH3 p* ^
stu 63 i đ r . ) . Jfa i s t i se način rado oea-,’^ . '

^ i f
< f*

tajni * u i s t i sah r a s v j e t l j a v a l a i važnld«


--# 1

načina p o s t o ja n j a t e s t a r e t r a d i c i j e u njezinoj ž w “* * ■
'»osli do ovoga osnovnog zak lju čka : pripovijest a
ni susreće se u dva osnovna o b l i k a : vrvi Je blizi *r~~ ^
slu r i j e č i , a li ipak 5 wr

reda jassa ; drugi Oul «K1 la


^jr H p 1 e 51** s ,. ____ _
jfc g d

p r i l a g o d l j i v je i4 ^ 5< ' # O®* ^ / •> >


J jm

n eđ en csti j e v a n j u s ras
stra n e , iako s izsrre đeron /a:
i6£3d s78sti i na JednostsTno aaopcac^a koje Je ® y*ei
-2£ n o v ir p re d a ja * jg n g S

Z&oz s re ra to ra s i b io ova p r ip o v ije s t * 0 ec, ^ ^ -■ g J lS & Z * T


f £2
*',.S» ] p -* 3 £W 9 | r s ■“ c ♦ ■ 5 « • ^ J* yyT * ”4 ^ Z ' O V J3 e d a ^ ^ B C i- 1 » -T O —uf r J ^
fe m
• sve do danas siva o usmenom caziTanjaf sve i— -5-1*

sairžajes, sv o jls iskazon k o j i - a»aki P2'


^ ^ p ir ir s lju d e s v i i tre s e s a «
X sođessog č o v je k a XX
i * 83 ~:J£ - - j
s to lje ć a
f i g i S — ^ ~ s » ^
sesd >
r^zioea da tro p r i p o v i j e s t a n ^ t l* ^
T>*l i *®° je **iar-v"rs» predaja o vladarevo; ta*^

aS = S 5^ f f “ax LOthi, i a s ft& rc h e n


- Ic t e n a t io n a le r ZO ? f c * 3 - ' ' ' '
£ ± e l m v < K o p e n h a g e n ( ! ? '
0 probleru literarne stilizacije narodnih pripcvijedaća 8
pos«boia osvrtomI na
„ Vuka i priču
_ o caru Trojanu,
_ . . . vidi
__ . loop ž ir -
dB
ili#
ii>
5.-Si-, O narodnoj priči i njezinu autentično« izrazu.
etnograf XI; Ljubljana
bovo fOforla o srodnim pitanjima
s <Ilo7-12o. -
pitanjimm stilske obred
obrade u referatu"!
Po—
Sarodne pripovijetke «uka karađzlča kao litri sa poimanja
srpskohrvatskih pripovijedaka (referat održan aa kongresu Sa­
veza folklorista Jugoslavije u ovom vinodolscoe 1964; u
itaepl* - Isti referat, uz sitnije razlike, održala saa u a -
teni na "X? International Congress for Folk-fisrrstive Beee-
arck* god. 1964. pod naslovom "Die Volksmlrchen Vuk Xara-
diič's als SchNtsungs^ssstab der serbokroatlschen Mircheo"i
u itaapi u časopisu “Laographia"). Detaljan prikaz Vukovlh
stlilsacijs donosi se u članku: Hiljan Mojaiević, 0 Vukovoj
stilizaciji srpskih narodnih pripovedaka. Zbornik Etnograf­
skog muzeja u Beogradu 19ol-1951. Beograd 1953♦ str.3oo-315«
»•Anđerson, Der tdrkische MSrchenschatz. Hessische Blštter
fflr Volkskunde. Bđ. XLIV, Giessen 1953« str. 13o.
Kam Lfithi, TolksaSrchen und Volkssage. Zvel Srundforaen er-
sthlender Dichtung. Bern-Kttnchen 1961, str. 52.
Ibld., str. 29*
Mam Ldtiii, MSrchen. Stuttgart 1962, str. 7*
Luts ROhrich, MNrchen und Virklichkeit. Aiesbaden 1956, str.
13*
Ibld*, str. lo-ll i 51-52.
Lflthi, VolksažLrchen und Volkssage, str. 25*
Oldrich Sirovfttka, Zur Korphologie der Sage und bagenkatalo-
gisierung (Tagung der Sagenkomsission der International So-
cietr for Folk-Narrative Research in Buđapest 14-16. Oktober
19633* leta ethnogrephica Academiae scientiarum hungaricae,
f.llll, f.1-4, Budapest 1964, str. 99-106.
C.V.v.Sydow, Selected Papers on Folklore, Copenhagen 1948,
str. 60-88.
V.Propp, Morfologija skazki, leningrađ 1928, str. 83-87. (0
pojmu motivacije u književnoteoretskom smislu vidi raspravu
A.Flakera "Motivacija i stil" u knjizi: A.Flaker-Z.Škreb,
Stilovi i razdoblja, Zagreb 1964.)
Ka ove dvije varijante s uvodnom intervencijom suđenica od­
nosno vila skrenuta je posebna pažnja u monografiji: Rolf
■ilh.Brednich, Volkserzflhlungen und Volksglaube von den
Schicksalsfrauen. FF Communications Na. 193* Selsinki 1964,
str. 152-153«
Vidi: v.Sjdov, o.c., str. 75«

You might also like