u_samoj funkeiji ocijenila neSto druktije, a time opet dalje i same pripovjedatke lignosti, Uz izneseno se pitanje nadovezuje niz drugih problema sadréanih u knjizi L. D,, ali bi njihovo razmatranje suvige raiirilo okvir ove recenzije. Radi se 0 znatajnoj knjizi, bogatoj gradom i problemima. Takve knjige obiéno izazivaju otpore, ‘havode na razbistravanje osnovnih gledanja. Zahvaina sam autoriel i na onome Sto sam u knjizi bez rezerve preuzela kao pozitivnu vrijednost ina onom Sto ne mogu prihvatiti. M. Boskovié-Stulli ‘THE TYPES OF THE FOLKTALE. A Classification and Bibliographic. ANTTI AARNE'S VERZEICHNIS DER MARCHENTYPEN (FF Communications No. 3) ‘Translated and Enlarged by STITH THOMPSON. Second Revision. FF Communi- cations No. 184 Helsinki 1961. Medunarodni studij narodnih pripovijedaka u sretnom je poloaju u uspo- redbi sa studijem ostalih folklornih, pa i knjizevnih vrsta uopée time sto raspolaze Svojim >Linnéovim« sistemom pripovjedatkih sizea i motiva. Osnovu mu je dao finski istrazivat Aarne god. 1910. svojim »Pregledam tipova pripovijedakas, da bi ga Amerikanac Stith Thompson zatim proSirio i apotpunio (prvi put god. 1928, a drugi put 1961). Od pryoga skromnog izdanja, osnovanoga preteZzno na pripavje= datkoj gradi nordijskih naroda i sagetog na Sezdesetak strana, razrasio se ovo treée izdanje na 588 strana, a obuhvaéa, s manjom ili veéom potpunoséu, gradu iz Evrope to mu je osnova), te dijelom iz Azije, Afrike i Amerike, Tipovi pripovijedaka Podijeljeni ‘su u pet osnovnih skupina: 1. pripovijetke o Zivotinjama, 2. prave pri i povijetke (medu njima; bajke, legendarne pripovijetke, novelistiéke pripovijetke, — prige o glupom divu, odnosno vragu), 3. gale i anegdote (facecije, njematki »Schwiin- kes, medu njima; Sale o glupacima, o bratnim parovima i dr.), 4. formulisti¢ke prite (brojalice i dr); 5. nerazvrstane pripovijetke. Kako se vidi, predaje i legende nisu obahvaéene ovim indeksom. Kada bi se danas, poslije pedesct godina njegova postojanja, nakon Sto su, zahvaljujuéi bag tom sistemu, instituti i arhivi Sirom svijeta prekriljeni mrezom desetaka tisuéa pripovijedaka razvrstanth po Aarne-Thompsonu, nakon sto su strue- njaci vrlo mnogih naroda izradili i nacionalne indekse po istom prncipu, a zbirke- pripovijedaka ne samo nauéne nego i popularne objavijuju se po sve ustaljenijem obiéaju s pregledima tipova u dodatka, kada bi se, dakle, koriste¢i se velikim iskustvom stevenim kroz svu tu djelatnost, sagledavsi u toku prakse i slabosti i promagaje indeksa, pokuSalo iznova pristupiti izradi sistema klasifikacije, on bi, zahvaljujuéi iskustyu, mogao biti i savrSeniji i precizniji, razraden dosljednije { potpunije, ali bi se time wjedno srusila i cijela ova velika kroz pedeset godina pomno zidana zgrada, kojoj se moze dosta toga prigovoriti, ali joj se mora priznati da se ona pokazala kao praktitki korisna 1 upotrebljiva. Jedan medunarodni tip pripovijetke moze se s pomoéu toga sistema lako i brzo proslijediti gotovo u svim krajevima svijeta, 5to j¢ veoma potrebno za razlitite studijske svrhe; sistem daje priblizan pregled gustoée i rasprostranjenosti poiedinin pripovjedaékih sizea; -u naclonainim Katalozima on je indikator pripovjedatkoga repertoara pojedinog na- roda itd. Sigurno je Liithi_u pravu kada primjeéuje da se u Aarne-Thompsonovoj kla- sifikaciji ukrétavaju formalni i sadrzajni kriteriji (Mm. Liithi, Mirchen, Stuttgart 1962, str .15), Ima istine u onome to napominje Propp: da se Aarneova podiela ne temelji prvenstveno na razlikovanju osnovnih struktura radnie, na predikatu, nego vise na niezinim subjektima i objektima, tj. figurama i predmetima (VY. J. Propp, Morfologija skazki, Lenjingrad 1928: engleski prijevod 1958. — Proppove teze po- znate sa mi za sada, na Zalost, samo iz druge ruke). Istina je i fo da podjela Aarne- Thompsonovih glavnih skupina pripovijedaka nije sasvim uskladena s osnovnim kategorijama folklornih proznih vrsta usvojenim u teoretskoj literaturi. Mozda ée jednom, u idealnijim okolnostima. biti moguée izraditi sistem razvrstania koji bi podiednako skladno udovoljavao i praktitkim potrebama i teoriji prinoviietke, no bit ée to prilitno tesko ostvariti. Za sada, i jo8 dosta,dugo, takve moguénosti neée biti, a indeksu. je svrha da bude prijeko potrebno tehnitko pomagalo. Ako mu se 213 wae eal8 toga gledista pristupi, teoretski pogledi na vrste i klasifikaciju mo¢i ée se natelno od Aarne-Thompsonove podjele znatnije razlikovati a da ona u isti mah ipak slubi djelotvorno i uspjeSno i tim i drugim istrazivanjima, Novim izdanjem indeksa sluzim se veé stanovito vrijeme. Njegov siroko obo- gacéeni opseg otitovao se veoma pozitivno, pa je tako i znatan dio nagih pripovije- daka koje u prijainjem izdanju nisu imale odgovarajuéeg broja nagao sada u in- deksu svoje mjesto (to se odnosi ne samo na tipove uz koje se naSa grada sada poi- mence spominje nego i na mnoge bez nagih navedenih Primjera). ‘Treba sada napomenuti da u 1. i 2. izdanju nage grade nije uopée bilo, nego je tek u 3. izdanje ukljuéena prvi put. Na Zalost, jo§ uvijek nepotpuno — na osnovu podataka djelomitno sredenih u nagim institutima u Ljubljani, Zagrebu i Sarajevu do Hieta 1959. kada je autor S. Thompson ligno obigao nase instituciie da bi upoznao athive narodnih pripovijedaka. ss U ovom novom izdanju mogu se naéi i Pogreske. Mislim sada na primjere sasvim konkretnih nepreciznosti, a ne na eventualne principijcine zamjerke. Svaki neadekvatno razvrstan ili promageno definiran tip pripovijetke ili neprecizan: bi- bliografski navod u ovom osnovnom prirutniku smetat ¢e dosta, jer ée se lanéanim sistemom Prenositi dalje u specijalne kataloge, arhive, studije i dr. Da su u takvu golemom djelu, satkanom iz beskrajnog mnoétva sitnih navoda, 1 pogreske neizbjedne, sasvim je sigurno. U koliko} su se mjeri ipak mogle noke mimoiéi, pitanje je za Koje se ja ne osjeéam pozvanom da ga prosudim, niti bi to Sada Kkopistilo. AH potrebno je radi ostalih istrazivata koji ¢e se slusiti indeksom da iznesem primjere onih nesigurnih navoda koje sam do sada primijetila, Pokoini Walter Anderson ianio je veé u svojoj recenziji niz takvih napomena (Zeitschrift fiir Volkskunde, 1963, 1). Uz ostalo, apozorio je na to da su pojedini Jednaki ili gotovo jednaki sizei uvrSteni koji put na dva, pa i na tri mjesta, Niew govim primjerima dodajem jo8 neke: AaTh 550A=750D. — Ae'Th 778=1553A* (vilo srodno 1718%; v. 1 1811). — AaTh 842—947A. — AaTh 934A'—934A*; AaTh 1915** i 1315A*=1323. — AaTh 126* — vrio sli¢no kao 130. Neki tipovi pripovijedaka koji su u proslom izdanju indeksa bili svrstani u dsti zajednitki broj specificirani su sada u podgrupe. Ima slutajeva kada novi odnos nije sasvim jason, npr. AaTh 715 i 715A: svi primjeri tekstova, osim Ltvanskil navedeni su uz prvi broj, po prijasnjoj tradiciji, ali bi prema ‘sadainjo} podjel “mnogi od njih (npr. i nasi) zapravo vise odgovarali broju 715A, odnosno kombinaci obaju brojeva (postavija se i pitanje ne bi li u ovome, kao iu nekim dragim pri- mierima korisniie bilo dase, umjesto uvodenia novoga broja, samo upotpunila analiza pojedinih motiva). Slitno je s odnosom brojeva AaTh 34 i 34B: nagi, a vie- Tojatno i mnogi drugi primjeri navode se, po starome, uz br. 34 mada vise odgo- Yatajul sasia’niem, broju 34B, Mislim da nije bilo nuzno izdvajali motiv 15253, (zai sta samo motiv) iz organske cjeline tipa 1525D. Broj *826 u katalogu. Andreieva obuhvaéa dva bliska siZea koji se u novom izdanju AaTh navode razdvojeno kao brojevi 826 i 827. Ali-ta distinkclja nije zapa~ Zena, pa AaTh uz svoj broj 826 ellira Andreieva *826, a uz svoj broj 827 Andrejeva "827. U. stvari, Andrejevijev bro) #827 (Tri starcas) predstavija poseban, mada Srodan tip, koji u indeksu AaTh nije prikazan. Weke nejasnoée koie se/povlate iz prijasnieg izdanja ponavliiaiu se i sada. Veé Je otprije bio nedovlino jasan odnos medu tipovima AaTh 1920 i 1960, odno- sno medu njihovim podredenim skupinama (s kojima se, uz to, povezuje i tip AaTh 852). Tu se tednoepizodne pridice o lazima ukrstavaju i preplecu sa Siroko kompo- niranim prigama o natjecaniu u laganju. Postojala ie moguénost da se u novom izdaniu te pripovijetie srede iasniie prema svome kompozicionom okvira. ali to, na Zalost, nije utinjeno, Da bude jos tee, dodan je i novi tin AaTh 1962 (»Krétenje Mog ocax), uz napomenu da priga sadréi vise epizoda. Koje-su to epizode i u kakvu Su odnosu, npr., prema tinu AaTh 1960G. (ladi o biljei koja raste do neba). ne vidi Se. Primjeri navedeni uz broi AaTh 1960 G toliko su raznoliki da ni pribligno ne Pripadaju toj isto} skupini. Uz to je taj tin povezan i s pritama AaTh 1920C. 1920 H, 1820D* — pa je snalazenie, blago govoreci, veoma otezano, Takvih sliénih slu’ajeva ima u Indeksu na nekoliko miesta. 214 ‘Sale o budalama koje kupaju pamet pa dobiju mia ili sl. trebalo je ukljuéiti u tip AaTh 1296 A (edje s¢ na slitan natin kupuje proljeée i dr.), a ne medu ozbiljne priée 0 kupovanju mudrosti (AaTh 910 G) — ovdie je, dakle, trebalo dati prednost »predikatuc, ane sobjektuc. (Mislim pri tom na navedene talijanske i nage primjere uz AaTh 910 G, a ostale nisam provjeravala), Nije bez vaznosti ni mjesto koje je odredeno pojedinom tipu. Tako, npr., priéa (tatnije: predaja) 1476 B o djevojei koja se udala za vraga ne odgovara bas Salama kojima je okruzena. Tip AaTh 782 (Midine magarece uSi) nema veze s legendarnim (religioznim) pritama. Sitni dopunski brojevi imaju u_pojedinim sluéajevima (npr. uz AaTh 899) malo ili nimalo veze s osnovnim brojem. No da je u golemom mnostvu pripovjedatkog materijala koji put veoma tesko svakom tipu pripovijetke odrediti pravo mjesto, shvatit ¢e svatko kome sva ta problematika nije strana. ‘Veé su prijainja izdanja indeksa, uz pripovijetke, sadréavala i po koju pre- daju (npr. AaTh 365, 366, 2400). Pitanje tih razgranitenja nije joS naveino sasvii raSti8éeno, pa se tako desiJo da su u novo izdanje nehotice vkljuéeni i neki daljnji primjeri predaja: AaTh 332 E* (—476*), 671 D* i G*, 701, 758, 782, 813 C, 934 sa srodnim primjerima (djelomice), 980 D, 1476 B, 1676 B i dr. Neke od tih predaja (npr. 782) postoje paralelno i u formi pripovijeike Uz pojedine tipove pripovijedaka nisu uvijek navedenl odgovarajuéi brojevi iz poznatih nacionalnih Kataloga, niti su ti katalozi dovolino iskoristeni u analizama motiva, a niti kao podloga za unogenje novih brojeva. Nedostaju, uz ostalo, ovi navodi; AaTh 830 C4 = D’Aroneo [751]. — AaTh 036" — Eberhard—Boratay 198, — AaTh 1030* = EB 323 Ill, 2. — AaTh 1358 C = EB 359. — AaTh 1682° 2119 = Motif Index X 11'i dr. Jugoslavenska grada, kako je veé reteno, ulljuéena je u indeks prema poda- cima koje su nasi strutnjaci (M. Matiéetov, v. Palavestra i pisac ovog prilcaza) sa= opéili autoru indeksa god. 1959. Na Zalost, ti podaci nisu mogli biti tada ni priblizno Potpuni (to se odnosi prvenstveno na bro} nasih varijanata koje se navode uz poje- dine tipove, a donekle i na sam pregled nasih tipova), Stcta je sto tehnitkom gre- Skom u indeksu nisu navedeni ni neki od onih nagih pripovjedackih sizea o kojima smo dali podatke. Iz liste koju sam ja bila poslala autoru Ivostali su u knjizi navodi © ovim hrvatskosrpskim primjerima: AaTh 51 A, 119, 303, 434, 449, 451 (navod ne- ovoljno jasan), 460 A, B, 461, 465, 470, 470 A, 507 C, 517, 751, 751 B, 838 884 iA, 931, 1119, 1322, 1543*, 1847*, 1875, 1920 A, 1960 G i 1960 J. Upozorenja na tekstove iz knjige »Istarske narodné prite< (koji su vaini zbog pregleda nagih varijanata) donose se na nekim mijestima, ali priliéno nedosljedno. Uz neke brojeve indeksa navodi se da postoje i nage varijante, no meni one nisu poznate (do zabune je doslo uglavnom zbog naknadnih izmjena unesenih u numeraciju pojedinih tipova, a osobito zbog nejasnoéa sa zvjezdicama). To su ovi Prmlans AaTh 302 A, 312 A, 1262*, 1341 A*, 1380 A*, 1534 B#, 1567* i vjerojatno jos neki, Osim onih prije spomenutih primjera, ima u indeksu jo8 i drugih pripovje- datkih sizea uz koje postoje i nase varijante, a nisu spomenute (najéesée se radi © onim tipovima kojih u prija’njem izdanju indeksa nije bilo). Nisam s toga aspekta sistematski provjeravala cijeli indeks, ali sam neke primjere pribiljezila: AeTh 152 B*, 312 D, 671 Ds, G*, 810 A*, 823 A¥, 830 C*, 879, 936%. 980 D, 1030*, 1206 'B, 1826 B, 1328 *, 1355 C, 1358 C, 1381 A, C, E, 1525 N, 1534 A*, 1543, 1552*, 1563%, 1872 A* (= 1829 A*), 1578 A*, 1676 B, 1682*, 1696 B*, 1734*, 1736 A, 1929 H. ‘Novo izdanje Aarne-Thompsonova indeksa nisam proutila sistematski; do po- dataka o stanovitim nedostacima do’la sam sukcesivno, sluieGi se indeksom’ u razli~ Sitim zgodama. Omjer pogreSaka prema onoj osnovno} izvanredno vrijednoj gradi w biti je ipak priliéno neznatan. U ovom je prikazu, razumljivo, obraéena posebna paznja nasoj gradi, pa po- aci o njoj mogu da posiuze donckle kao privremeni mali most izmedu grade 0 na- sim pritama iznesene a novom izdanju Aarne—Thompsonova indeksa i posebnoga kataloga nasih pripovijedaka koji jé u toku pripremanja. M. Boskovié-Stulli 215 Andrejev* ©