UNIVERZITET U TRAVNIKU

ODSJEK/SMJER:

TROVANJE ŽIVOM
- predmet –
- seminarski rad –

Student: Mentor:

Broj indeksa:

Travnik, maj 2022.

SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................3
2. TROVANJE ŽIVOM..............................................................................................................4
2.1. Karakteristike žive...........................................................................................................5
2.2. Utjecaj žive na zdravlje - trovanje....................................................................................6
2.3. Akutno i kronično trovanje..............................................................................................7
2.4. Simptomi trovanja živom.................................................................................................9
2.5. Liječenje.........................................................................................................................10
ZAKLJUČAK...........................................................................................................................14
LITERATURA.........................................................................................................................15
1. UVOD

Mogućnost trovanja živom ljudima je poznato još od davnina, od vremena starih

naroda, a podrazumijeva toksičnost od konzumacije žive. Živa je teški metal koji se nalazi u
prirodi, a postoji u malim dozama u velikom broju proizvoda za kućanstvo. Smatra se jednim
od najopasnijih teških metala za ljudsko tijelo koji je široko rasprostranjen u okolišu. Osim u
prirodi, živa se može pronaći u hrani koju konzumiramo i u širokoj je primjeni u kemijsko-
industrijskoj proizvodnji te u raznim električnim proizvodima. Najčešći uzrok trovanja živom
je konzumiranje previše metil žive ili organske žive koje u velikim količinama ima u morskim
plodovima.

Male količine žive prisutne su u hrani i proizvodima koju svakodnevno konzumiramo,

što možda neće utjecati na zdravlje. Prevelike količine žive mogu biti otrovne za ljudski
organizam. Zbog porasta industrijalizacije povećana je i prisutnost žive u okolišu. Ovaj metal
prodire u zemlju te može dospijeti u vodu pa se tako nalazi i u životinjama, npr. ribama.
Konzumiranje hrane s živom predstavlja najčešći uzrok ove vrste trovanja. Djeca i nerođena
djeca su najranjivija na učinke trovanja živom, a ukoliko se ograniči izloženost ovom metalu
može se spriječiti toksičnost.
2. TROVANJE ŽIVOM

Živa (lat.: hydrargyrum - tekuće srebro) je teški metal atomskog broja 80, koji se u
periodnom sustavu elemenata označava kemijskim simbolom Hg. Jedinstvena je po svom
postojanju u tri oblika - elementarna, anorganska i organska, a svaki oblik ima svoj profil
toksičnosti.1 Živa je jedini metal koji se u standardnim uvjetima nalazi u tekućem obliku pa se
smatra kako je po tome i dobila ime; teče kao da je živa. Ovaj metal je srebrno bijele boje,
svrstava se u plemenite metale ali je reaktivnija od klasičnih plemenitih metala.

Živa se u prirodi najčešće pojavljuje u sastavu minerala cinabara (oznaka: HgS) i to

najviše na mjestima gdje su česte vulkanske aktivnosti. Zagrijavanjem cinabarita dobije se
čista živa i sumporni dioksid. Veliki broj metala se može otapati u živi, a slitine koje se dobiju
nazivaju se amalgami i koriste se za izradu plombi u stomatologiji, zatim za pozlatu dugmadi
i u mnoge druge svrhe. U prošlosti su se neka ogledala također izrađivala od amalgama.
Amalgami kao i kruti živini spojevi grijanjem oslobađaju elementarnu živu koja pritom
veoma brzo ispari. U zemljama Europske unije je od 2009. godine zabranjena proizvodnja
termometara, tlakomjera i barometara na bazi žive kao i dodavanja žive bojama, pesticidima i
sličnim proizvodima, a već 20-30 godina je smanjena antropogena emisija žive i mnogih
drugih teških metala boljom kontrolom industrijskog otpada i boljom zakonskom regulativom
emisije teških metala.2

Slika 1. Tekuća živa

1
http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/ozljede-i-trovanja/otrovanja/osnovni-principi
(19.05.2022.)
2
Ibid.
2.1. Karakteristike žive

Živa je element 12. skupine periodnog sustava elemenata sa relativnom atomskom

masom od 200,59. Na sobnoj temperaturi je jedini tekući i hlapljivi metal, a karakteristična je
po velikoj napetosti površine. U velikom broju spojeva je jednovalentna ili dvovalentna, a
bitno je reći i to da je najteža tekućina, da može otopiti mnoge metale i s njima stvarati legure
(osim željeza). Živa je kemijski otporna skoro kao i plemeniti metali, a karakteristična je i po
tome što je u prirodi samorodna, ali čini i veliki broj spojeva.

Talište žive je na -38,87 °C, a vrelište 356,6 °C. Gustoća ovog metala je pri 25 °C,
13,534 g/cm3.3 Živa ima veću električnu otpornost od svih metala (osim bizmuta), a njena
topljivost u vodi nije značajna. Uz prisutnost zraka topljivost se povećava za 700 puta. Pare
žive su bezbojne i monoatomne, nisu električni vodljive, ali ipak, potrebno je napomenuti
kako živa kada je u blizini jakog električnog polja ionizira i postaje vodljiva. Nakon toga se
živini atomi pobuđuju na intenzivnu emisiju ultraljubičastog zračenja. Živa u čvrstom stanju
je svjetlija od tekuće žive te više nalikuje na kositar nego na srebro. Pod tlakom se lako
deformira, a lom joj je zrnat.

Slika 2. Karakteristike žive

Najvažnija nalazišta živine rude u svijetu su Almaden u južnoj Španjolskoj i Idrija u

Sloveniji (rudnik je zatvoren već duži niz godina, a ubrajao se u najveća nalazišta u svijetu).
Živa je u širokoj upotrebi u elektrotehnici, elektrokemiji i kemijskoj industriji, koristi se za
proizvodnju pesticida, te je sastavni dio laboratorijskih i mjernih instrumenata. Živu nastalu iz
3
https://hr.oldmedic.com/mercury-poisoning(18.05.2022.)
prirodnih izvora nalazimo u biosferi kao rezultat erupcije vulkana, erozije tla te bakterijske
razgradnje organskih živinih spojeva (količina od 1 x 105 tona žive na godinu).4

2.2. Utjecaj žive na zdravlje - trovanje

Živa se u dalekoj prošlosti spominjala i kao lijek i kao otrov. Npr. u Kini i Indiji su
živu i spojeve sa živom koristili kako bi izliječili različite bolesti, dok su antički liječnici
izbjegavali njezinu primjenu. Živa je korištena kao lijek protiv sifilisa u obliku HgO sirupa
dok se nije otkrio antibiotik. Ipak, bitno je reći kako je živa otrovna u elementarnom stanju u
obliku pare ili sitnih kapljica. Sa druge strane, ukoliko dođe do gutanja tekuće elementarne
žive to neće ugroziti zdravlje, ali ako se udahnu pare dobiva se suprotan efekt. Živine pare
lako isparavaju pa se mogu lako apsorbirati u plućima i zbog toga koncentracija žive u zraku
ne smije prelaziti 0,1 mg /m3 zraka.

Slika 3. Živa u toplomjeru

Trovanje živinim parama nastaje uslijed udisanja istih, a očituju se u početku kao
krvarenje zubnog mesa, a zatim u slabom pamćenju, glavoboljama, smetnjama u probavi i na
kraju teškim oštećenjima živčanog sustava. Kod ljudi, približno 80% inhaliranih živinih para
apsorbira se respiratornim sustavom, a zatim se dalje preko cirkulatornog sustava distribuira u
tijelu. Živini spojevi koji su topljivi u vodi su veoma otrovni, dok netopljivi spojevi nisu.
Otrovanje živom naziva se još i merkurijalizam. To je obično kronična, profesionalna bolest

4
Sofilid, T.: ''Ekotoksikologija'', Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak, 2014.
do koje dolazi zbog trajne izloženosti živinim parama ili živinim spojevima u laboratoriju ili
tehnološkom pogonu gdje se primjenjuje.5

Do trovanja udisanjem dolazi u slučajevima kada elementarna živa isparava, najčešće

u nekom zatvorenom prostoru. Česti su slučajevi u proizvodnji medicinske opreme kada se
proizvodi poput termometra, ventila ili drugih proizvoda razbiju pa elementarna živa
„pobjegne“. Svako zagrijavanje elementarne žive povećava brzinu njezinog isparavanja
(dolazi do sporog isparavanja na sobnoj temperaturi) a to pogoršava izloženost udisanju.
Nadalje, gutanje je jedan od najčešćih načina na koji dolazi do trovanja živom, a živa se može
progutati u organskom obliku metil-žive koja nastaje kroz dva opća procesa - kao nusprodukt
industrijske proizvodnje i kada elementarna i isparena živa dospije u vodu. U ovom obliku
živa prodire u tkiva riba, školjki i ostalih morskih plodova gdje i ostaje. Iz ribljeg tkiva se
metil živa ne može očistiti, a ukoliko se radi o starijim i većim ribama (tuna, morski pas itd.)
koncentracija žive je veća. Ljudi koji jednu ribu i morske plodove u većim količinama mogu
dobiti trovanje živom.

Slika 4. Morski plodovi

5
https://hr.oldmedic.com/mercury-poisoning(18.05.2022.)
2.3. Akutno i kronično trovanje

Prvi simptomi akutnog trovanja živom bilježe se već nakon jednog dodira sa većom
količinom ovog metala. Kod ovog oblika trovanja izražene su opća slabost, vrtoglavice,
mučnine, povraćanja, probavne smetnje, a nakon navedenih prvih simptoma dolazi do
nastanka sljedećih karakterističnih simptoma6:
 metalni okus u ustima,
 teške glavobolje,
 poremećaji dišnog procesa i kašalj,
 groznica i/ili zimica,
 bolno grlo prilikom gutanja,
 učestalo mokrenje i pražnjenje crijeva...

Nakon što je čovjek duže vremena izložen inhaliranju živinih para, kronično trovanje
se prije ili kasnije dijagnosticira. Ovaj oblik trovanja često se javlja kod industrijskih radnika i
drugih ljudi koji su u stalnom kontaktu s ovim opasnim metalom. Trenutak pojave znakova
kroničnog oblika bolesti i njihov intenzitet određuje se zdravstvenim stanjem pojedine osobe.
Glavni simptomi kroničnog trovanja su7:
 umor, pospanost i slabost,
 glavobolja i nesvjestica,
 tremor prstiju i nožnih prstiju, drhtanje kapaka i prstiju,
 poremećaj menstrualnog ciklusa kod žena,
 učestalo obavljanje nužde,
 apatija i mentalna neravnoteža,
 poremećaji pamćenja, smanjena mentalna aktivnost,
 smanjenje osjetljivosti kože, okusa, mirisa,
 pojavu grčeva, iscrpljenost tijela,
 smanjenje krvnog tlaka (hipotenzija),
 povećanje štitnjače,
 problemi u radu kardiovaskularnog sustava...

6
https://hr.smiley-site.com/72188-the-first-signs-of-mercury-vapor-poisoning-from-a-thermometer (18.05.2022.)
7
Ibid.
 Ranijih godina je postojalo i medicinsko trovanje živom, tzv. nesvjesno trovanje s
namjerom liječenja. Ipak, terapija živom nije se nikada u potpunosti napustila. Sve donedavno
se živin(II) klorid (HgCl2) koristio za dezinfekciju,zatim kao sredstvo protiv začeća, ponegdje
se još uvijek koristi za liječenje spolne bolesti sifilisa, a kalomel (Hg2Cl2) kao purgativ,
protivno suvremenom znanju o fiziološkim svojstvima žive i njezinih spojeva. 8 U slučaju da
živa dospije u krv iz pluća, iz probavnog trakta ili kroz kožu, nakuplja se u bubrezima, jetri,
središnjem živčanom sustavu, žlijezdama s unutrašnjim izlučivanjem i u kostima. Prvi
znakove trovanja živom smo već naveli, a isti simptomi se pojavljuju i prilikom trovanja
živinim spojevima. Pri teškom trovanju ovim metalom dolazi do gubitka pamćenja, grčeva,
oduzetosti i smrti.

Organo-živini spojevi, posebno oni hlapljivi ili lako topljivi u vodi ili masti, jako su
otrovni. Veoma brzo dolaze do živčanog sustava i mozga, a alkil-živini spojevi dovode do
psihoze, te smetnji u govoru i vidu. Neki organo-živini spojevi izazivaju nadraživanje kože
nakon čega dolazi do pojave mjehurića. Općenito, doza i manja od 0,5 grama topljivih živinih
spojeva može biti smrtonosna prilikom trovanja preko probavnog sustava. Znakovi trovanja
živom u krvi pojavljuju se pri koncentraciji 3-11 μg na 100 ml, a najveća dopuštena
koncentracija organo-živih spojeva u zraku je 0,01 mg/m3.9

Trovanje izaziva i metilživa, a simptomi uključuju ataksiju ili poremećaj ravnoteže,

utrnutost ruku i stopala, poremećaj govora, mišićnu slabost, suženje vidnog polja, oštećenje
sluha i otežan govor. U ekstremnim slučajevima nastupa ludilo, paraliza, koma i smrt.
Trovanje živom može dovesti i do nastanka malformacija na fetusu.

2.4. Simptomi trovanja živom

Toksičnost žive najviše utječe na središnji i periferni živčani sustav. Također utječe i
na srce, bubrege i imunološki sustav kao i većina neurotoksičnih tvari. Nakon što čovjek
jednom bude izložen živi, bez obzira da li ju je udahnuo ili dodirnuo, ona se distribuira po
svim organima u vremenskom periodu koje može trajati do 60 dana. Zbog toga se učinci
nekih vrsta onečišćenja živom mogu očitovati već i nakon nekoliko mjeseci na virulentan
8
Sofilid, T.: ''Ekotoksikologija'', Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak, 2014.
9
Ibid.
način i uz trajno oštećenje živčanog, plućnog i probavnog sustava koje mogu prouzrokovati
smrt. Simptomi kontaminacije živom, bez obzira dal je došlo do udisanja ili gutanja, uvijek su
veoma vidljivi. Ti simptomi obuhvaćaju ataksiju, paresteziju u rukama i nogama, slabost
mišića, slabljenje vidnog polja, oštećenje sluha te poteškoće prilikom artikulacije riječi. U
posebno teškim slučajevima može doći do mentalnih poremećaja, paralize, kome i smrti u
roku od samo nekoliko tjedana.

Bitno je naglasiti kako živa veoma lako prolazi kroz posteljicu te ulazi u plod. Na taj
način ugrožava normalan razvoj moždane građe nerođene bebe. Pored svega navedenog, živa
može dovesti do razvoja bolesti kao što je depresija, epilepsija, distrofija, paraliza, astma,
rinitis i konjuktivitis. Odrasli s naprednim trovanjem živom mogu doživjeti10:
 poteškoće sa sluhom i govorom,
 nedostatak koordinacije,
 slabost mišića,
 gubitak živaca u rukama i licu,
 poteškoće u hodu,
 promjene vida...

Dojenčad i mala djeca nakon izlaganja visokoj razini žive mogu imati kašnjenja u:
 spoznajama,
 finoj motorici,
 govoru i jezičnom razvoju,
 vizualno-prostornoj svijesti.

2.5. Liječenje

Trovanje živom može se dijagnosticirati obavljanjem fizičkog pregleda te pretragom

krvi i urina. Liječnik treba obaviti razgovor sa pacijentom i utvrditi koje simptome ima i od
kada se javljaju. Također je potrebno liječnika informirati o izboru prehrane te ostalim
životnim navikama. Da bi se izmjerila razina žive u tijelu potrebno je ispitati uzorke krvi i
urina. Za trovanje živom ne postoji lijek već se liječenje provodi tako što se mora prekinuti

10
https://hr.oldmedic.com/mercury-poisoning(18.05.2022.)
izlođenost pacijenta ovom metalu. Nažalost, često se događa da ljudi ni ne znaju da su
izloženi (ili da su bili izloženi) industrijskim ili okolišnim izvorima žive. Ova činjenica
otežava rad liječnika zbog toga što kod nekih ljudi mogu proći tjedni, mjeseci pa čak i godine
dok se ne razviju simptomi trovanja. Zbog toga liječnici mogu naručiti mnogo različitih
ispitivanja prije ili istovremeno u pokušaju dijagnosticiranja pacijentovog stanja od mnogih
bolesti i toksina (željezo, arsen, ugljični monoksid) koji stvaraju jedan ili više simptoma
toksičnosti žive.11

Ukoliko se obavi detaljna anamneza i fizikalni pregled liječnik može dobiti uvid na
potencijal trovanja živom ukoliko su prisutni tremor i eretizam (istovremeno se javljaju
problemi poput anksioznosti, depresije, gubitka pamćenja, pretjerane sramežljivosti i
razdražljivosti). Akrodinija (osip, groznica, razdražljivost, splenomegalija i slabost mišića)
može se primijetiti kod pacijenata, posebno djece, izloženih većini oblika trovanja živom. 12

Akutno trovanje živom kod pacijenata otkriva se mjerenjem razine žive u krvi, a test
se najčešće obavlja u specijaliziranom laboratoriju. Normalna razina žive je manja od 10 µg/L
(mikrograma/litra) i manja od 20 µg/L u urinu. 13 Ukoliko su izmjerene vrijednosti više od
navedenih to sugerira izloženost toksiku. Kod ovog testa postoje dva moguća problema; prvo,
test krvi ili urina treba obaviti pet dana ili više nakon što osoba prestane jesti ribu zbog toga
što takav obrok može u kratkom vremenskom razdoblju podići razinu žive u krvi višu od
normalne. Drugi problem je što ovaj test obično ne daje nikakve vrijedne podatke o
prethodnom kratkom ili kroničnom izlaganju. Bitno je naglasiti kako ispitivanja urina nisu
pouzdana za mjerenje metil žive ili drugih spojeva, kao što su kratkolančani alkil živa spojevi,
zbog toga što se oni uglavnom izlučuju iz izmeta i žuči. Također se provode ispitivanja kako
bi se izmjerio udio žive u krvnoj plazmi u odnosu na crvene krvne što pomaže prilikom
razlikovanja organskog trovanja živom od neorganskog. Crvene ćelije koncentriraju organsku
živu, ali ne i neorganske spojeve žive. Koncentracija organske žive u crvenim ćelijama je oko
20 puta veća od one u plazmi, a maksimalna koncentracija neorganske žive je samo oko dva
puta veća od one u plazmi.
Ostale analize koje se naručuju su kompletna krvna slika i test za otkrivanje fekalne
krvi koji pomaže prilikom utvrđivanja da li je došlo do anemije ili krvarenja u probavnom
11
https://hr.smiley-site.com/72188-the-first-signs-of-mercury-vapor-poisoning-from-a-thermometer
(18.05.2022.)
12
https://hr.oldmedic.com/mercury-poisoning(18.05.2022.)
13
Sofilid, T.: ''Ekotoksikologija'', Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak, 2014.
sustavu. Ponekad liječnici zahtijevaju i MRI pretragu da bi mogli utvrditi opseg atrofije
mozga. X-zrake se najčešće naručuju za pacijente koji su progutali elementarnu živu, a one
pokazuju kretanje i izlučivanje rendgenske neprozirne žive. Sumnjivu i poznatu izloženost
svim oblicima žive treba tretirati što je prije moguće.

Ukoliko se sumnja na akutnu izloženost tada je potrebno pacijenta liječiti medicinski

jer često čekanje na potvrdne testove može dovesti do nepovratnog oštećenja. Također je
potrebno obaviti savjetovanje sa medicinskim stručnjakom za toksine. Kada se radi o većem
broju ljudi kod kojih su uočeni simptomi trovanja živom ppotrebno je slučaj prijaviti
gradskim, državnim ili nacionalnim vlastima te odjelima za suzbijanje toksina kako bi se
ograničila daljnja toksična izloženost ljudi. Kod akutnih izlaganja prvi je korak u liječenju
uklanjanje osobe iz izvora žive i u isto vrijeme provođenje zaštite drugih ljudi od kontakta.
Ako je moguće, kontaminiranu odjeću osobe treba ukloniti i spremiti u vreću za odlaganje, a
osobu detaljno očistiti. U slučaju da je došlo do akutnog udisanja žive, tada se može
zahtijevati hitna respiratorna reakcija (bronhodilatatori ili intubacija) u slučaju da je osoba
udahnula veliku količinu. Gutanje anorganske žive nikako se ne smije liječiti lijekovima koji
izazivaju zbog toga što povraćanje može povećati izloženost tkiva kaustičnom toksinu. Kada
je riječ o kroničnom izlaganju, izvor žive se najprije mora identificirati, a zatim izolirati da bi
se spriječili daljnji ljudski kontakti.

Liječenje varira ovisno o obliku trovanja živom. Kada je riječ o trovanju prilikom
gutanja žive prije svega je potrebno ukloniti izvor. Ukoliko je progutana živa u tekućem
obliku za inaktivaciju toksina treba koristiti aktivni ugalj, a preporučuje se i tzv. agresivno
ispiranje želuca (katarzično i tekućinsko) kako bi se uklonili nepovezani i vezani ugljeni
toksini. Pacijenti koji su podvrgnuti takvom tretmanu često trebaju intravenske tekućine zbog
oštećenja stanica crijevnog trakta i gnojnog proljeva zbog oštećenja tkiva i katara.
 Akutni organski oblici tretiraju se na isti način kao anorganski, osim što toksin obično
ne utječe odmah na crijevne stanice, pa liječenje ne mora biti toliko „agresivno“ drvenim
ugljenom i laksativom. Gutanje elementarne žive obično nema utjecaja na stanice probavnog
trakta, osim ako gastrointestinalni trakt nije oštećen, a laksativbi trebao uspješno ukloniti
elementarnu živu. U slučaju da je crijevni trakt oštećen, tada će možda ipak biti potrebno
primijeniti „agresivni“ tretman.

Daljnje liječenje obično se provodi helacijskim agensima. Sredstvo koje se često

koristi je dimercaprol. Živa koja se helira dimerkaprolom također se može ukloniti iz krvi
pacijenta dijalizom. Dimercaprol se ne smije koristiti kada je pacijent bio izložen metil-živi
zbog toga što može povećati utjecaj na mozgak i leđnu moždinu. Drugo helirajuće sredstvo
koje se može koristiti za organske i anorganske oblike izloženosti živi (kronično i blago
izlaganje) je DMSA. Ostali tretmani koje liječnici primjenjuju su neostigmin koji pomaže
motoričkim funkcijama i poltiol za vezanje metil-žive u žučnim izlučevinama. Upotreba ovih
lijekova, njihove metode primjene i korištene količine najbolje se određuju za svakog
pojedinog pacijenta uz savjetovanje sa stručnjakom za toksine - toksikologom.
ZAKLJUČAK

Živa spada u skupinu teških metala opasnih za čovjeka i veoma toksičnih u malim
količinama. Danas se pokušava smanjiti proizvodnja i upotreba žive na najmanju moguću
mjeru. Kao i ostali metali živa se akumulira u ljudskom organizmu te uzrokuje srčane,
neurološke, hematološke i imunoloških bolesti. Način i stupanj utjecaja na zdravlje ljudi ovisi
o tipu žive, o vremenu izloženosti, količini te brojnim drugim čimbenicima.

Živa je jedan od najtoksičnijih teških metala, te je široko rasprostranjeni zagađivač

okoliša. S obzirom na to ljudi, biljke i životinje gotovo da ne mogu izbjeći kontakt s nekim
njenim oblikom. Elementarna živa je pet puta otrovnija od olova, dok je metil–živa 50 puta
otrovnija od elementarne žive. Najotrovniji oblik žive, metil–živa se nalazi u okolišu i nastaje
metilacijom anorganskih oblika žive mikroorganizmima iz tla i vode. Živa se u srednjem
vijeku koristila kao ljekovito sredstvo (npr. za sifilis), bez obzira što je vrlo toksična. Čovjek
je izložen svim oblicima žive kroz onečišćenje okoliša, zagađenu hranu, stomatološke
intervencije, industrijske i poljoprivredne te profesionalne aktivnosti. Glavni izvori kronične
izloženosti niskim koncentracijama žive su amalgamati i konzumacija kontamirane ribe,
najčešće tune.
LITERATURA

1. Sofilid, T.: ''Ekotoksikologija'', Sveučilište u Zagrebu, Metalurški fakultet, Sisak,

2014.
2. https://hr.smiley-site.com/72188-the-first-signs-of-mercury-vapor-poisoning-from-a-
thermometer
3. http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/ozljede-i-trovanja/otrovanja/
osnovni-principi
4. https://hr.oldmedic.com/mercury-poisoning