RUDARSKO GEOLOŠKO NAFTNI FAKULTET

ZAVOD ZA NAFTNO INŽENJERSTVO

ISKORIŠTAVANJE GEOTERMIJSKIH LEŽIŠTA

- skripta -

Autor: Tomislav Kurevija, dipl.ing. naft.rud.

prof.dr.sc. Miroslav Golub

Veljača 2008.
1. GENEZA GEOTERMALNE ENERGIJE

Toplina je prijelazni oblik energije, a geotermalna energija (GTE) je energija sadržana u

Zemljinoj unutrašnjosti, u stijenama i fluidima. Pod pojmom geotermalna energija smatra se
ona energija koja se može pridobiti iz Zemljine unutrašnjosti i koristiti u energetske svrhe.
Geotermalnu energiju smatra se i obnovljivom i fosilnom energijom jer nastaje polaganim
prirodnim raspadom radioaktivnih elemenata (prvenstveno urana, torija i kalija-40) koji se
nalaze u Zemljinoj unutrašnjosti. Snaga kondukcijskog toplinskog toka iz Zemljine
unutrašnjosti procjenjuje se na 42×1012 W. Od toga broja:

-8×1012 W dolazi iz Zemljine kore (zauzima samo 2% ukupnog volumena Zemlje, ali
je bogata radioaktivnim izotopima),
-32,3×1012 W dolazi iz plašta koji zauzima 82% volumena Zemlje,
-1,7×1012 W dolazi iz Zemljine jezgre koja zauzima 16% volumena Zemlje i ne sadrži
radioaktivne izotope

Procjenjuje se da cjelokupna toplinska energija Zemlje iznosi otprilike 12,6×1024 MJ, od čega
Zemljina kora sadrži 5,4×1021 MJ, ali samo vrlo mali dio može se ekonomično iskoristiti.
Resursi geotermalne energije rezultat su kompleksnih geoloških procesa koji su doveli do
koncentracija topline na dohvatljivim dubinama. Temperatura Zemljine unutrašnjosti raste s
povećanjem dubine, a stijene temperature između 600 i 1 200°C nalazi se ispod Zemljine kore
na dubini od 80 do 100km, a procjenjuje se da je temperatura u Zemljinom središtu, na oko 6
400km dubine, oko 4 000°C.

Postoje tri grupe geoloških struktura u kojima se pojavljuje geotermalna energija:

- vulkanska područja, temperature veće od 200 °C
- područja intenzivnih razlamanja i nabiranja tektonski ploča, izrađena od nepropusnih
stijena i ležišta mineraliziranih voda temperatura viših od 100°C
- sedimentni kompleksi u bazenima različitih veličina koji sadrže mineraliziranu vodu
pod tlakom većim od hidrostatskog.

Na temelju geotermalnog gradijenta obavljaju se prve procjene potencijala nekog istražnog

polja. Pozitivne anomalije uglavnom su posljedica konvektivnog prijenosa topline u zonama
veće vertikalne propusnosti.

2
2. DEFINICIJA I KLASIFIKACIJA IZVORA

Pod geotermalnim resursima podrazumijevamo geotermalne vode koje se nalaze u

podzemnim ležištima koja se ne napajaju, vode koje prolaze kroz podzemna ležišta i napajaju
se prirodno ili umjetno utiskivanjem. Danas još nije definirana standardna međunarodna
terminologija za klasifikaciju geotermalnih resursa. Postoje nekoliko načina klasifikacije
geotermalnih resursa:

− prema stupnju istraženosti i “dokazanosti” izvora

− prema vrsti geotermalnih ležišta
− prema temperaturi ležišnog fluida

2.1. Klasifikacija geotermalnih resursa prema istraženosti ležišta

Prema stupnju istraženosti ležišta, stupnju poznavanja kemijskog sastava, fizikalnih svojstava,
poznavanja parametara za utvrđivanje rezervi i pripremljenosti za eksploataciju, ukupne
rezerve mineralne i geotermalne vode svrstavaju se u:
a) utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode:
b) potencijalne rezerve mineralne i geotermalne vode:
Utvrđene rezerve geotermalne vode svrstavaju se u klase:
− bilančne;
− izvanbilančne
U bilančne rezerve uvrštavaju se utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode koje se
zavisno od kemijskih i fizikalnih svojstava te ležišnih uvjeta, mogu poznatom tehnikom i
tehnologijom eksploatacije rentabilno koristiti. Mogućnost rentabilnog korištenja utvrđenih
rezervi mineralne i geotermalne vode utvrđuje se tehničko-ekonomskom ocjenom.
U izvanbilančne rezerve uvrštavaju se utvrđene rezerve mineralne i geotermalne vode:
- koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu eksploatirati
- koje se poznatom tehnikom i tehnologijom ne mogu rentabilno eksploatirati

Za svaku kategoriju utvrđeni su uvjeti istraženosti koje geotermalno ležište mora zadovoljiti i
detaljno su opisani u: Pravilniku o prikupljanju podataka, načinu evidentiranja i utvrđivanja
rezervi mineralnih sirovina te izradi bilance tih rezervi; IV. Kategorizacija, klasifikacija i
evidencija rezervi mineralnih i geotermalnih voda NN 48/92.

2.2. Kategorizacija prema vrsti geotermalnih ležišta

Kategorizacija geotermalnih ležišta može se izvršiti na različite načine, a najvažnija su:

1) Obzirom na način ulaska i izlaska vode iz ležišta
(a) Ulaz i izlaz su prirodni otvori (napajalište i vrelo); zastupljena su u Hrvatskoj,
ali zbog izlazne temperature uglavnom niže od 30°C nisu podobna za
energetsko iskorištavanje. Izuzetak su Topusko i Varaždinske toplice (sa 60°C)
(b) Ulaz je prirodni otvor, a izlaz bušotine (arteški izvor)

3
 Slika 2-1: Arteški tip ležišta i vrela

(c) Ulaz i izlaz su bušotine; eksploatacija ovakvog tipa ležišta investicijski je

veoma zahtjevna. Potrebno je uložiti velika sredstva u bušotine i sustave za
sabiranje i ponovno utiskivanje geotermalne vode. Zbog uglavnom visoke
temperature i moguće povećane mineralizacije i sadržaja radioaktivnih
sastojaka, iz ekoloških razloga potrebno je ovakvu vodu iskorištavati u
zatvorenom sustavu i ponovno utiskivati nazad u ležište.

Slika 2-2: Duboka geotermalna ležišta (ulaz i izlaz bušotine)

2) Obzirom na termodinamičke i hidrološke osobine

(a) Hidrogeotermalna ležišta niske entalpije

Ležišta vruće vode karakterizirane tekućom vodom kao kontinuiranom fazom niske
entalpije, na relativno malim dubinama te normalnim temperaturnim gradijentom.

4
 Tlak ležišta otprilike je jednak hidrostatskom što može ukazivati na površinsko
napajanje.

(b) Hidrogeotermalna ležišta visoke entalpije

Ležišta vodene pare visoke entalpije, a najčešća su u područjima s izraženim
vulkanizmom. Temperaturni gradijent je visok, temperature su najčešće više od 250°C na
dubinama manjim od 2 km. Ovakva ležišta se vrlo rijetko nalaze, ali se najjednostavnije i
ekonomično koriste.

(c) Geotlačna geotermalna ležišta

Ova ležišta geotermalne vode nalaze se na relativno velikim dubinama pod
geopritiskom, a formiraju se dijagenezom nataloženim slojevima pješčenjaka i glina u
dubokim sedimentnim bazenima. Ležišta su pod tlakovima većim od hidrostatskog
stupca, srednjetemperaturnih vrijednosti (140-180°C), a često sadrže znatnije količine
otopljenog ugljikovog dioksida i metana. Zbog vrlo visokog tlaka moguće je iz ovih
resursa iskorištavati mehaničku, toplinsku i kemijsku energiju (otopljeni metan).

(d) Vruće i suhe stijene na velikim dubinama (hot dry rock)

Na većim dubinama (> 4-5 km) nalaze se velike mase stijena u kojima je akumulirana
toplinska energija. Za iskorištavanje ovog resursa potrebno je dovoljno duboko
izbušiti stijene kako bi se dobila dovoljno velika površina za prijelaz topline između
stijene i vode koja se kroz bušotinu utiskuje među raspucane stijene. Zagrijana voda se
odvodi kroz drugu bušotinu na površinu i tamo se energetski iskorištava. Ovaj proces
danas još nije ekonomski isplativ iako postoje mnogobrojni pilot projekti.

2.3.Kategorizacija prema temperaturi fluida

Ova podjela geotermalnih resursa najčešće je korištena, a geotermalne vode su podijeljene na

niske (<90°C), srednje(90-150°C) i visoko temperaturne fluide(>150°C). Visoko temperaturni
fluidi koriste se pretežito za proizvodnju električne energije, dok se nisko i srednje
temperaturni fluidi koriste u izravnoj upotrebi. Najvažniji oblici izravne upotrebe geotermalne
energije su:
-grijanje i hlađenje prostora,
-primjena toplinskih pumpi (podižu toplinu nisko temperaturnim geotermalnim
vodama),
-upotreba u stakleničkoj proizvodnji voća i povrća,
-grijanje bazena i primjena u balneologiji,
-industrijska upotreba i procesi sušenja,
-akvakultura (grijanje bazena za uzgoj ribe).
Kao najbolja predodžba upotrebe geotermalne energije po visini temperature geotermalnog
fluida koristi se Lindal-ov dijagram, (prema B. Lindalu, islandskom inženjeru koji je prvi
predložio pogodne temperature za pojedine procese iskorištavanja geotermalne vode 1985.).

5
Slika 2-1: Lindalov dijagram korištenja geotermalne energije

3. TERMIČKA SVOJSTVA LEŽIŠNIH STIJENA I FLUIDA

Termička svojstva stijena i fluida međusobno su povezana odnosom:

 W 
λ = a ⋅c ⋅ρ  
m K 

gdje je: λ – toplinska vodljivost, [W/m K]

c – specifična toplina, [J/kg K]
a – temperaturna vodljivost ili difuznost, [m2/s]
ρ – gustoća, [kg/m3]

Termička svojstva nisu direktno ovisna o temperaturi, već promjenom temperature dolazi do
fizikalno-kemijskih promjena tvari, koja uzrokuju i promjene termičkih svojstava.

3.1. Toplinska vodljivost (λ)

Predstavlja pokazatelj prijelaza topline od viših ka nižim izvorima topline, iz jače prema
slabije zagrijanim dijelovima, težeći prema izravnanju temperature. Prijenos topline obavlja
se konvektivnim kruženjem molekula fluida u stijenama kao i pokretima samih stijenskih
masa – konvekcijom ili kondukcijom gdje se toplinska energija prenosi bez premještaja
molekula odnosno tvari. Konduktivni prijenos topline ostvaruje se kontaktom zagrijanih i
manje zagrijanih dijelova stijena. U hidrogeotermalnim ležištima, prijenos topline ostvaruje se
uglavnom konvekcijom fluida u ležištu i kondukcijom kroz stijene.

6
Koeficijent toplinske vodljivosti je važan geotermalni parametar, a predstavlja količinu
energije koja prođe u sekundi kroz presjek površine od 1 m2, u pravcu okomitom na presjek,
pri gradijentu temperature od 1 °C/m. Toplinska vodljivost određuje se eksperimentalno u
laboratoriju, a može se proračunati i prema različitim fizikalnim parametrima.

E ⋅h
λ=
A ⋅ (T2 − T1 ) ⋅ τ

gdje je: E – količina topline koja je prošla kroz površinu A, [J]

h – debljina sloja, [m]
A – površina kroz koju prolazi toplinski tok, [m2]
(T2-T1) – razlika temperature na suprotnim plohama sloja, [K]
τ – vrijeme prolaženja toplinskog toka, [s]

Na povećanje toplinske vodljivosti utječe starost stijena (vezano uz kompakciju – mali

porozitet). Stijene zasićene kapljevitim fluidom (voda, nafta) imaju veću toplinsku vodljivost
nego one zasićene vodenom parom i plinom. Šupljikave stijene imaju manji λ nego
kompaktne stijene. Toplinska vodljivost bitna je u formiranju hidrogeotermalnih ležišta.
Stijene visoke toplinske vodljivosti (anhidrit, kamena sol, kvarciti, dolomiti) omogućuju
konduktivni prijenos topline iz dubine do hidrogeotermalnog sustava koji je prekriven
vodonepropusnim stijenama niske toplinske vodljivosti. Sve stijene niske toplinske vodljivosti
mogu biti krovne barijere konduktivnom prijenosu topline, i ukoliko su homogene,
neispucane, dovest će do formiranja većih akumulacija geotermalne energije, odnosno
predstavljat će krovne termičke izolatore za akumulaciju termalnih voda, ukoliko su vode
imobilne i ne postoji cirkulacija hladnih voda.
Također, moguće je izraziti odnos između toplinske vodljivosti i gustoće stijena za Panon:

λ = 0,142 ⋅ ρ 2,86

Gustoća stijena može se napisati u ovisnosti o dubini H, u metrima:

Savska potolina: ρ s = −0,792 ⋅ e −0,725⋅H + 2,72

Dravska potolina: ρ s = −0,747 ⋅ e −0,809⋅H + 2,72

3.2. Specifična toplina (c)

Specifični toplinski kapacitet ili specifična masena toplina je termičko svojstvo tvari, a
definiran je kao količina energije koja je potrebna da se masi od 1 kg poveća temperatura za 1
K, pri konstantnom tlaku. Voda ima visoku specifičnu toplinu (4,187 J/kg K), stoga je
najpogodniji medij za akumuliranje geotermalne energije. Specifična toplina različitih stijena
uglavnom je ujednačen i iznosi od 835 (+/-15%) J/kg K.
Specifične topline stijena, s obzirom na poroznost, specifičnu toplinu matriksa i vode, te
gustoću vode od 1000 kg/m3, prosječnu gustoću matriksa od 2720 kg/m3 mogu se izračunati
po relaciji:

7
 1 2,72
cs = Φ ⋅ cw ⋅ + (1 − Φ ) ⋅ c m ⋅
g g

Pad specifične topline stijena s dubinom sukladan je padu poroznosti, što je posljedica
utjecaja znatno više specifične topline vode u odnosu na matriks stijene, pa se može reći da se
specifična toplina stijene snižava s dubinom radi smanjenja sadržaja vode.

Specifična toplina stijena u Savskoj potolini: c sS = 0,602 ⋅ e −1,177⋅H + 0,898

Specifična toplina stijena u Dravskoj potolini: c sD = 0,557 ⋅ e −1, 460⋅H + 0,908

3.3. Specifična obujamska toplina (cρ)

Predstavlja produkt specifične topline i gustoće, a definirana je kao količina energije koja je
potrebna da se obujmu od 1 m3 poveća temperatura za 1 K pri konstantnom tlaku. Jedinica je
[J/m3 K]. Specifična obujamska toplina ležišta/stijene ovisi o:
- specifičnoj obujamskoj toplini matriksa stijene (cρ)m
- šupljikavosti stijene Ф
- specifičnoj obujamskoj toplini fluida koji ispunjava pore stijene (cρ)f

 J 
(cρ) L = (cρ) f ⋅ Φ + (cρ) m ⋅ (1 − Φ )  3 
m K 

Specifična obujamska toplina direktan je parametar za procjenu rezervi geotermalne energije,

stoga se specifična toplina preračunava u specifičnu obujamsku toplinu.
U hidrogeotermalnim ležištima, pore stijene ispunjene su vodom, pa je specifična obujamska
toplina ležišta jednaka:

 J 
(cρ) L = (cρ) w ⋅ Φ + (cρ) m ⋅ (1 − Φ)  3 
m K 

Na specifičnu obujamsku toplinu vode (cρ)w utječe gustoća vode koja je u zavisnosti o
mineralizaciji i kreće se od 1000 do 1400 kg/m3 te o temperaturi. Rasponi specifične
obujamske topline (cρ)m za različite stijene mogu biti znatni, ovisno o gustoći stijene.

3.4. Temperaturna provodljivost ili difuznost (a)

Karakterizira brzinu izjednačenja temperature pri nestacionarnoj toplinskoj vodljivosti, a

jednaka je odnosu koeficijenta toplinske vodljivosti (λ) i specifične obujamske topline (cρ).

λ  m2 
a=  
(cρ)  s 

8
3.5 Geotermalni gradijent (Gt)

Temperatura na površini Zemlje ovisi u najvećoj mjeri o zračenju Sunca. Utjecaj tog zračenja
opaža se u gornjim dijelovima Zemljine kore i to do dubine od otprilike 30 m. Na toj dubini
vlada konstantna temperatura neovisno o klimatskim uvjetima, a daljnji porast temperature po
jedinici dubine naziva se geotermalni gradijent.
Srednja vrijednost geotermalnog gradijenta za Europu iznosi 0,03°C/m, dok u Republici
Hrvatskoj postoje dva bitno različita područja:
- Dinaridi i Jadran: 0,015 - 0,025 °C/m
- Panonski dio : iznad 0,04 °C/m

T − To q K 
Gt = =  m 
H λ

gdje je: T – temperatura (izmjerena) na određenoj dubini, [K]

To – srednja godišnja temperatura tla, koja za Panon iznosi 11,6 °C
H – dubina na kojoj je mjerena temperatura, [m]

Geotermalni gradijent je direktno proporcionalan toplinskom toku, i obrnuto proporcionalan

toplinskoj vodljivosti, koja se mijenja s dubinom, jer se s dubinom mijenja i gustoća stijene.
Odnos porasta temperature s dubinom, za Savsku i Dravsku potolinu iznosi:

474 ⋅ H 3,86
TS = + 11,6
[1,09 ⋅ (e − 0 , 72⋅ H
)
− 1 + 2,72 ⋅ H ]
2 ,86

576 ⋅ H 3,86
TD = + 11,6
[1,09 ⋅ (e − 0 ,81⋅ H
)
− 1 + 2,72 ⋅ H ]
2 ,86

Na osnovu geotermalnog gradijenta vrše se prve procjene perspektivnosti nekog istražnog

polja. U tu svrhu izrađene su karte geotermalnih gradijenata koje pokazuju položaj lokalnih
anomalija. Pozitivne anomalije su posljedica konvekcije i velike vertikalne propusnosti što
ukazuje na to da
pored velikog geotermalnog gradijenta i visoke temperature možemo očekivati i povoljna
protočna svojstva ležišnih stijena.
Prosječni geotermalni gradijenti u Savskoj potolini su (4,8 +/- 0,6)×10-2 °C/m, dok su u
Dravskoj jednaki (5,1 +/- 0,7)×10-2 °C/m.

9
Slika 3-1: Geotermalni gradijenti Republike Hrvatske

10
Slika 3-2: Odnos temperature i poroznosti s dubinom u Savskoj i Dravskoj potolini

11
Slika 3-3: Statički gradijenti na pojedinim bušotinama GP zagreb

12
3.6. Toplinski tok

Toplinski tok je definiran kao količina topline koja prolazi kroz jediničnu površinu u jedinici
vremena:
W 
q = λ ⋅ Gt  2 
m 

gdje je: Gt – vertikalni geotermalni gradijent, [°C/m]

Ova jednadžba je uobičajena u geotermici budući da se prihvaća da je smjer toplinskog toka

okomit na površinu Zemlje te da je toplinska vodljivost izotropna. Također se prihvaća da je
geotermalni gradijent u horizontalnim smjerovima zanemarivo mali, no to nije uvijek tako. Iz
slike vidljivo je da razlika temperatura (na dubini 900 m), između hidrodinamski povezanih
bušotina Mla-1 i Sava-1, iznosi čak 19 °C. Budući da je njihov razmak 1 400 m, horizontalni
geotermijski gradijent iznosi 0,013 °C/m.

Slika 3-4: Profil izotermi za pojedine bušotine na GP Zagreb

13
Slika 3-5: Toplinski tok na GP Zagreb u ovisnosti o dubini

Iako je u konkretnom slučaju horizontalni geotermijski gradijent za 5,65 manji od vertikalnog,

horizontalna komponenta toplinskog toka nije zanemariva. Međutim, s praktičnog stajališta
bitno je poznavanje vertikalne komponente toplinskog toka. Njegovim proučavanjem plitkim
bušotinama može se znatno pridonijeti ekonomičnosti otkrivanja i istraživanja masivnih
ležišta geotermalnih fluida. Naime, u masivnijim ležištima, ako je njihova vertikalna
propusnost dobra, uvijek postoji konvektivno kruženje molekula fluida (termogravimetrijski
učinak, termosifon), čija je posljedica povećani geotermijski gradijent u gornjem dijelu
ležišta.
Ovdje se radi o spontanoj konvekciji koja može bitno utjecati na distribuciju temperature, ako
se odvija velikom količinom fluida. Kod vertikalnih pukotina (rasjeda) ili uskih nagnutih
diskordantnih zona, spontana konvekcija ne utječe bitno na prijenos topline budući da
relativno mali volumen vode brzo predaje toplinu stijenama.

14
Povećani toplinski tok u nekim vertikalnim ili nagnutim zonama (rasjedi, diskordancije) može
biti posljedica samo tzv. prisilne konvekcije, koja se ostvaruje protokom vode.
Toplinski tok u Dinaridima iznosi prosječno 29 mW/m2 dok je ta vrijednost u Panonu 76
mW/m2. Ovako velika razlika može se objasniti Mohorovičićevom dubinom diskontinuiteta
(Moho sloj) koji se u Panonu nalazi na dubini od 28 km, a u Dinaridima na oko 50 km.
Proječni toplinski tok u Dravskoj potolini jednak je (82,0 +/-10,9)×10-3 W/m2, a u Savskoj
iznosi (67,4 +/- 7,1)×10-3 W/m2.

Slika 3-6: Toplinski tokovi u Republici Hrvatskoj

15
4. TERMODINAMIČKE OSNOVE CRPLJENJA, ODRŽIVOSTI I
OBNOVLJIVOSTI GEOTERMALNE ENERGIJE

Za svako geotermalno ležište s tehnološki odabranim načinom proizvodnje i potrošnje, postoji

granična proizvodnja ispod koje je moguće eksploatirati konstantnu energiju kroz duže
razdoblje. Ako se s potrošnjom energije iz ležišta prijeđe ova granična vrijednost, proizvodni
vijek ležišta će se znatno skratiti. Proizvodnja, gotovo jednaka ili manja od ovoga limesa
može se nazvati održivom proizvodnjom. Proizvodnja toplinske energije i njena rekuperacija
unutar ležišta ponaša se uglavnom asimptotski. U prvobitnom stadiju krivulja odražava
ubrzani pad energije ili intenzivan porast tijekom restitucije topline procesima unutar samoga
ležišta, a zatim se pad ili porast funkcije usporava. Početno stanje energije u ležištu u
teorijskom smislu postiglo bi se tek nakon beskonačnoga vremena, no u praksi se to dešava
puno ranije, sukladno vremenu eksploatacije i kao rezultat djelovanja prirodnih sila poput
gradijenata tlaka i temperature.

Geotermalna energija je održiva energija u određenim granicama za svaki slučaj zasebno i

može se nazvati obnovljivom samo u za to povoljnim geološkim strukturama. Održivost se
postiže kada za resurs u eksploataciji, unutar zadanih granica, postoji mogućnost očuvanja i
obnavljanja njegovoga znatnoga dijela za daljnju upotrebu i na korist budućih generacija.
Obnovljivost nasuprot, objašnjava se sposobnošću svojstvenoj samo prirodnim resursima,
koja isključivo ovise o kontinuiranim prirodnim procesima. Ti procesi po intenzitetu i svojim
karakteristikama su izvan ljudske kontrole, čime se na određeni način štedi njihov prvotni
potencijal. Omjer proizvodnje i obnovljivosti u određenom razdoblju, trebao bi biti jednak
prirodnom procesu regeneracije početnih rezervi, pa se samo tada može govoriti o potpunoj
održivosti.

Omjer održivost/obnovljivost u kontekstu geotermalne energije ovisi o temperaturnim

granicama, procesu prijenosa topline u ležištu (kondukcija, konvekcija, recentni vulkanizam,
subdukcija, advekcija), vrsti resursa, rezervama i vremenskom faktoru, tehnologiji
pridobivanja, vrsti (para, voda, mješavina) i kemizmu fluida, načinu reinjektiranja, vremenu
obnovljivosti i slično. Hidrotermalna ležišta u područjima s recentnim vulkanizmom na
relativno plićim dubinama mogu se istovremeno smatrati održivima i obnovljivima. Može se
pretpostaviti da omjer ukupne energije geotermalnoga ležišta i ukupno vrijeme eksploatacije
ima najvišu vrijednost pri maloj proizvodnji. Tako na primjer, životni vijek ležišta snage
1MWe gotovo je 200x puta duži u komparaciji s 100MWe jedinicom, dok je ukupno
proizvedena električna energija iz 1MWe gotovo dvostruka u odnosu na elektranu snage
100MWe.

Vrijeme u kojem će temperatura pridobivene geotermalne vode biti konstantana ovisi o brzini
iskorištavanja ležišta. Pothlađeni geotermalni fluid u trenutku svoga prodora u proizvodnu
bušotinu neće zahvatiti cijelu površinu ležišta, pa će s tim u svezi, proizvodna bušotina imati
dvostruko napajanje. Geotermalna voda koja se iscrpi proizvodnom bušotinom nadomješta se
utiskivanom vodom niže temperature. Ova utiskivana voda kreće se u ležištu u obliku klina pa
je u trenutku njenzina prodora u proizvodnu bušotinu zahvaćena površina protjecanja manja
od ukupne površine ležišta. Omjer zahvaćene i ukupne površine pri iskorištavanju
geotermalne energije naziva se arealnim koeficijentom obuhvata. Glavnina utiskivane vode u
tom trenutku poprima početnu temperaturu ležišta na račun prijenosa topline od matriksa
ležišnih stijena. Pri tome, pad temperature geotermalne vode u proizvodnoj bušotini započet
će kada u nju prodre pothlađena zona. Arealni koeficijent obuhvata ovisi prvenstveno o
rasporedu proizvodnih i utisnih bušotina i omjeru viskoznosti utiskivane i proizvedene

16
geotermalne vode. Zbog heterogenosti ležišta, karakter kretanja pothlađene fronte može se
izraziti površinom koja će biti manja u usporedbi s površinom koja je dobivena
planimetriranjem na karti izopaha geotermalnoga ležišta.

4.1 Količine geotermalne vode koje se može proizvesti uz konstantnu temperaturu

Vrijeme proizvodnje pri konstantnoj temperaturi uspostavlja odnos proizvodnih rezervi u

ležištu i izdašnosti bušotine:

A ⋅ h ⋅ (c ρ )L
τc = [god ]
∆W p ⋅ (c ρ )W

Budući da je: W pc = ∆W ⋅ τ c ukupna količina proizvedene geotermalne vode pri konstantnoj

temperaturi, ona se izračunava kao:

A ⋅ h ⋅ (c ρ )L
W pc =
(c ρ )W
[m ]
3

gdje je: A - protočna površina ležišta [m2]

h -protočna debljina (srednja vrijednost za sve zone) [m]
 J 
(cρ)w -obujamska specifična toplina vode  m 3 °C 
 J 
(cρ)L -obujamska specifična toplina ležišta  3
 m °C 
 m3 
∆Wp -godišnja količina proizvedene geotermalne vode  
 god 

4.2. Promjena temperature pridobivene vode u funkciji vremena iskorištavanja ležišta:

Obzirom na izračunatu vrijednost konstantne temperature pri određenoj proizvodnji potrebno

je prikazati i temperaturni pad geotermalne vode nakon izotermne proizvodnje u funkciji
vremena.
Prolaz topline kroz ležište opisan je sljedećom diferencijalnom jednadžbom:

∂ TL
div(λ ⋅ grad TL ) − div((cρ )w ⋅ v ⋅ TL ) = (cρ )L ⋅
∂τ

Ovo je višedimenzionalni problem, koji uzima u obzir i konvekciju i kondukciju, pa za njega

nema generalnog analitičkog rješenja. Rješenja pomoću matematičke simulacije, bilo
metodom konačnih diferencija, bilo metodom Galerkina su moguća, ali vrlo skupa". Za
praktične svrhe diferencijalna jednadžba može se pojednostaviti uz neke pretpostavke koje
uzrokuju manju grešku nego što je uzrokuje nepouzdanost podataka o hidrodinamičkim i
termodinamičkim svojstvima ležišta i graničnih (podinskih i krovinskih) stijena.

17
Pojednostavljenja u ovom modelu su sljedeća:

1. Ležište je horizontalno, homogeno, izotropno i ima konstantnu debljinu i beskonačnu

površinu, a granične (krovinske i podinske) stijene su nepropusne.

2. Prije početka ulaza vode (utiskivanja, injektiranja) ležišna voda i skelet ležišnih
stijena, te granične stijene na kontaktu s ležištem imaju početnu temperaturu koja
odgovara prirodnoj ravnoteži između toplinskog toka i površinskih (dnevnih) uvjeta.
Prema ovom modelu granične stijene imaju beskonačnu debljinu, a u početnim
uvjetima u njima je temperatura raspoređena prema geotermijskom gradijentu.
Također se pretpostavlja da početna temperatura u beskonačnosti (u smjeru okomitom
na površinu Zemlje) ostaje konstantnom.

3. Utiskivanje (ulaz) vode pocčinje u vremenu τ = 0, uz konstantan protok i konstantnu

temperaturu. Pretpostavlja se da protok trenutačno postaje stacioniran, te da čestica
ulazeće vode i skelet stijena odjednom poprimaju termičku ravnotežu. Čekaljuk je
pokazao da se ravnoteža u intergranularnoj šupljikavoj sredini postiže za cca 10-5 s.
Bodvarsson je ustanovio da i u ležištu kombinirane šupljikavosti termička ravnoteža
između vode i skeleta nastupa relativno brzo.

4. U samom ležištu zanemarena je konduktivnost u horizontalnom smjeru, dok je u

vertikalnom beskonačna. Na taj se način pretpostavlja da je temperatura na
vertikalnom presjeku ležišta posvuda jednaka.

5. U graničnim stijenama kondukcija u horizontalnom smislu također je zanemarena, ali

u vertikalnom smislu nije zanemarena ( to je osnovni uvjet obnavljanja). Na taj način
prolaz topline ostvaruje se horizontalnom konvekcijom u ležištu i vertikalnom
kondukcijom u graničnim stijenama. Nadalje, temperatura na kontaktu graničnih
stijena i ležišta je jednaka.

6. Termička svojstva ležišta i graničnih stijena neovisna su o temperaturi. Osim toga

pretpostavlja se ista viskoznost ulazeće vode i one koja je prvobitno bila u ležistu, tako
da je razdjelnica izmedu njih oštra.

Uz ova pojednostavljenja problem u ležištu postaje jednodimenzionalan (po x), a također i u

graničnim stijenama (po z). Na taj način jednadžba poprima sljedeći oblik:
∂T
(cρ )L ⋅ ∂ TL + v x ⋅ (cρ )W ⋅
∂ TL
= 2⋅λ ⋅ S
∂τ ∂x ∂z
(ovdje se λ odnosi na granične stijene).
Prvi član ove jednadžbe predstavlja toplinu prvobitno akumuliranu u vodi i skeletu ležišnih
stijena, drugi član predstavlja horizontalnu konvekciju, a treći kondukciju u graničnim
stijenama. Ovdje treći član ima pozitivan predznak (+), što znači da se radi o gubitku topline
iz ležišta. Tu jednadžbu je postavio Lauwier za potrebe projektiranja istiskivanja viskozne
nafte vrućom vodom. Konačni obrazac lako se može preurediti za slučaj geotermijskog
ležišta.
Kondukcija u graničnim stijenama opisuje se sljedećom jednadžbom:

18
 ∂ 2 TS (cρ )S ∂ TS
= ⋅
∂ z2 λ ∂z
Uz početne uvjete:
TL τ = 0 = TS τ = 0 = T0
i rubne uvjete:
TS = z =h = TL

TL = x =0 = Tinj

lim z → ∞ (TS − T0 ) = 0

gdje je: TL - temperatura vode u ležištu u vremenu t, [K]

TS - temperatura graničnih stijena, [K]
T0 - temperatura ležišta u vremenu τ = 0, [K]
Tinj - temperatura vode pri utiskivanju, [K]
(cρ)S -obujamska specifična toplina stijena [J/m3°C]
τ -vrijeme iskorištavanja ležišta, [dan]

Simultanim rješavanjem jednadžbi Lauwier je došao do konačnih obrazaca. Njegov obrazac,

Gringarten je preuredio tako da se umjesto linearne brzine vode protoka i dužine ležišta
koristi protok vode i površina ležišta.
Gringartenov oblik obrasca je:

 −1 / 2

(cρ ) L ⋅ h ⋅ A  
2
 (cρ ) W  qW  
2
TL − T0
= erfc  ⋅  ⋅ τ −  
Tinj − T0  λ ⋅ (cρ ) S  A   (cρ )W ⋅ qW  


Jednadžbu je pogodno transformirati na slijedeći način:

 
 
TL − T0  A ⋅ λ ⋅ (cρ ) S 
= erf  
Tinj − T0  q ⋅ (cρ ) ⋅ τ − A ⋅ h ⋅ (cρ ) L 
 W W
qW ⋅ (cρ )W 
 

Ako se izraz u zagradi označi s (u) i pošto je:

erfc (u ) = [1 − erf (u )]
daljnjom transformacijom jednadžbe dobiva se:

19
TL − T0
= 1 − erf (u )
Tinj − T0

TL − T0 = Tinj − Tinj ⋅ erf (u ) − T0 + T0 ⋅ erf (u )

TL = Tinj + (T0 − Tinj ) ⋅ erf (u )

 
 
 AL ⋅ λ ⋅ (cρ ) S 
TL = Tinj + (T0 − Tinj ) ⋅ erf  
 q ⋅ (cρ ) ⋅ τ − A ⋅ h ⋅ (cρ ) L 
 W W
qW ⋅ (cρ )W 
 

Jednadžba se može rješavati tako da se za zadanu površinu ležišta A računa promjena

temperature na izlazu iz ležišta odnosno na dnu proizvodnih bušotina TL u funkciji vremena τ.
Isto tako može se za zadano vrijeme računati distribucija temperature za različite površine od
ulaza do izlaza iz ležišta.Umjesto po površini, a ovisno o karakteru protoka, distribuciju
temperature možemo računati po radijusu napredovanja vode za radijalni protok ili po dužini
ležista za plošno-paralelni protok, (pošto je: A = R 2 ⋅ π ; odnosno: A = dužina x širina).
Iz jednadžbe je uočljivo da će promjena temperature nastupiti tek kod uvjeta:

A ⋅ h ⋅ (cρ )L
τ≥
qW ⋅ (cρ )W

Ovaj izraz predstavlja vrijeme iskorištavanja prvobitno akumulirane topline u vodi i skeletu
ležišnih stijena. Ako je debljina ležista h zanemarivo mala, tj. ako se radi o idealnoj
horizontalnoj pukotini onda će promjena ležišne temperature nastupiti vrlo brzo, tj. za svaki τ
> 0.

4.3. Primjer proračuna vremena iskorištavanja geotermalnog ležišta Velika Ciglena

uz konstantnu temperaturu vode na ušću

Vrijeme u kojem će temperatura pridobivene geotermalne vode biti konstantana τcT ovisi o
brzini iskorištavanja ležišta. Konstantna temperatura će se održati do prodora pothlađene
fronte u proizvodnu bušotinu.

VL -protočni obujam ležišta (ukupan), 94 387 750 m3

qw -projektirana, optimalna veličina protoka, 10 000 m3/d
Ф -poroznost krovinske propusne zone koja je najvažniji izvor topline je 16%
(cρ)m -obujamska specifična toplina matriksa, specifična toplina iznosi 882,2 J/kg°K a
gustoća matriksa jednaka je 2700 kg/m3
(cρ)W -obujamska specifična toplina vode kod ležišnih uvjeta iznosi:

20
 -specifična toplina vode pri statičkom tlaku od 247,3 bar i statičkoj temperaturi
od 175°C iznosi: cpw = 4271 J/kg °K, a zbog otopljenog CO2 u vodi od 26
m3/m3 ovu vrijednost treba umanjiti za oko 5% što tada iznosi: cpw = 4058
J/kg°K

-gustoća vode pri ležišnim uvjetima:

ρw = ρwsc / Bw =1018,1 / 1,10231 = 923,6 kg/m3

-obujamska specifična toplina vode:

(cρ)w = 4058·923,6 = 3,748×106 J/m3 °K

- obujamska specifična toplina ležišta

(cρ ) L = Φ ⋅ (cρ )W + (1 − Φ ) ⋅ (cρ ) m
(cρ ) L = 0,16 ⋅ 3,748 × 10 6 + (1 − 0,16) ⋅ 882,2 ⋅ 2 700 = 2,60 × 10 6 J / m 3 K

Vrijeme iskorištavanja ležišta s konstantnom temperaturom vode je:

A ⋅ h ⋅ (cρ )S 94 387 750 ⋅ 2 ,6 × 10 6

τ cT = = = 6549 dana = 17,94 godina
qW ⋅ (cρ )W 10 000 ⋅ 3 747 969

Obzirom na izračunatu vrijednost konstantne temperature pri proizvodnji od 10 000 m3/d

potrebno je prikazati i temperaturni pad geotermalne vode nakon izotermne proizvodnje od
17,9 godina. Dinamika promjene temperature u funkciji vremena proizvodnje geotermalnog
fluida računa se po obrascu Gringartena:

TL -temperatura vode u ležištu za vrijeme τ, K

Tinj -projektirana temperatura injektirane geotermalne vode, 353,15 K (80°C)
T0 -početna temperatura ležišta u vremenu τ = 0, 448,15°K (175°C)
A -ukupna protočna površina ležišta, 2 856 848 m2
h -protočna debljina ležišta (srednja vrijednost za sve propusne zone), 33m
(cρ)S -obujamska specifična toplina stijena, 2 533 500 J/m3°K
λ -koeficijent toplinske vodljivosti stijena, 7 200 J/s⋅m°K
τ -vrijeme iskorištavanja ležišta, dan

 
 
 AL ⋅ λ ⋅ (cρ ) S 
TL = Tinj + (T0 − Tinj ) ⋅ erf  
 q ⋅ (cρ ) ⋅ τ − A ⋅ h ⋅ (cρ ) L 
 W W
qW ⋅ (cρ )W 
 

Obrazac ima smisla tek kod vremena τ ≥6549 (gotovo 18 godina) kada nastupa prodor hladne
fronte u proizvodnu krovinsku propusnu zonu. Rezultati pada temperature u ovisnosti o
vremenu iskorištavanja ležišta prikazani su na dijagramu.

21
 Temperatura geotermalne vode u ovisnosti o vremenu iskorištavanja ležišta
200,0

180,0 175,0 175,0 175,0 175,0 175,0 175,0 175,0

175,0 175,0 175,0 175,0 175,0 175,0 173,5

160,0 154,8

140,0 142,3 134,4

124,7
Temperatura, °C

128,8 118,9
120,0 121,4 114,7 111,7 109,4 107,5
VRIJEME KONSTANTNE TEMPERATURE 116,6 106,0
113,1
110,5 108,4
100,0 ≈18 god. 106,7 105,3

80,0

60,0

40,0

20,0

0,0
0
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
00
10
20
30
40
50
60
61
62
63
64
65
66
67
68
69
70
71
72
73
74
75
76
77
78
79
80
81
82
83
84
85
Vrijeme iskorištavanja ležišta, dan

Slika 4-1: Izotermni period proizvodnje za ležište Velika Ciglena

5. ZNAČAJKE ISTRAŽNIH PROSTORA I EKSPLOATACIJSKIH POLJA

GEOTERMALNE VODE U RH

Potencijal geotermalnih izvora u RH može se podijeliti u tri veće regije: Panon, Centralno
područje i Jadransko priobalje i otoci (područje Dinarida).

Jadransko priobalje i otoci (područje Dinarida)

Na ovom području zbog manjih vrijednosti geotermalnog gradijenta i toplinskog toka ne
mogu se očekivati značajnija nalazišta geotermalnih ležišta. Ipak, moguć je pronalazak voda s
temperaturama prikladnima za rekreativne i balneološke svrhe.

Centralno područje
Pod ovim nazivom obuhvaćeno je područje od Korduna i Banovine do Međimurja. Na tom
prostoru otkrivena su geotermalna ležišta u širokom rasponu temperatura i količina, i to od
onih s najvišom registriranom temperaturom i količinom protoka (Karlovac – Rečica), do
srednjetemperaturnih prikladnih za zagrijavanje (GP Zagreb) i do onih za rekreativne i
balneološke namjene (područje Hrvatskog Zagorja i Međimurja).

Panonsko područje
Obuhvaćen je sjeverni dio Panonskog bazna, od Međimurja do istočne granice RH. Ovdje je
otkriven veći broj nalazišta relativno visokih temperatura geotermalne vode na ušću i velikim
proizvodnim kapacitetima bušotina prikladnim za višestruku, kaskadnu namjenu (Kutnjak -
Lunjkovec, Velika Ciglena, Bizovac, Babina Greda, Ferdinandovec). Od njih se za sada
trenutno koristi samo nalazište u Bizovcu. Ostala potencijalna nalazišta su akviferi dubokih

22
naftnih i plinskih polja u Podravini i Slavoniji koja bi se mogla rentabilno iskoristiti nakon
prestanka proizvodnje ugljikovodika kao na primjeru plinskih polja Molve i Kalinovac s
temperaturama vode u okruženju ležišta od gotovo 120°C.

Većina geotermalnih izvorišta su zapravo negativne bušotine na naftu i plin. Kod naftnih
ležišta s rubnim utiskivanjem vode postoji mogućnost iskorištavanja geotermalne energije,
ako takva ležišta imaju povoljne geotermalne i hidrodinamičke karakteristike. Primjer je
naftno polje Beničanci. U slučaju slabih hidrodinamičkih karakteristika akvifera naftnog
ležišta, a dobrih geotermalnih potencijala, moguće je izvršiti hidrauličko razdiranje stijena
vodonosnog ležišta. Ovim postupkom poboljšava se injektivnost i produktivnost postojećih
bušotina. Iskorištavanje toplinske energije tada bi postala primarna namjena ranije ležišta dok
bi proizvodnja ugljikovodičnih fluida postala sekundarna. Na slici 5-1 prikazani su trenutni
geotermalni resursi Republike Hrvatske temperatura viših od 65°C (energetsko
iskorištavanje).

Slika 5-1: Istražni prostori geotermalne energije Republike Hrvatske

23
 4.1. Rezerve geotermalne vode

Kretanja ukupnih, bilančnih i eksploatacijskih rezervi geotermalne vode, u razdoblju od 1997.

- 2005. godine, prikazana su u sljedećim tablicama:

Tablica 5-1: Utvrđene eksploatacijske rezerve, u l/s, geotermalne vode

Vrsta Godina
rezervi 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.* 2005.
Ukupne
utvrđene, 83,356 83,356 83,356 83,356 83,356 83,356 83,356 137,356* 137,356
l/s
Ukupne
bilančne, 83,356 83,356 83,356 83,356 83,356 83,356 83,356 137,356* 137,356
l/s
*Krajem 2004. godine dovršen je Glavni rudarski projekt geotermalnog ležišta Kutnjak - Lunjkovec

Tablica 5-2: Utvrđene bilančne rezerve geotermalne vode Koprivničko–križevačke županije

Vrsta Godina
Područje Lokacija
rezervi 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004.* 2005.
Ukupne
0 0 0 0 0 0 0 54 54
utvrđene, l/s
Legrad Kutnjak
Ukupne
0 0 0 0 0 0 0 54 54
bilančne, l/s
Tablica 5-3: Utvrđene bilančne rezerve geotermalne vode Osječko–baranjske županije

Vrsta Godina
Područje Lokacija
rezervi 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.
Ukupne
6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214
utvrđene, l/s
Valpovo Bizovec
Ukupne
6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214 6,214
bilančne, l/s

Tablica 5-4: Utvrđene bilančne rezerve geotermalne vode Zagrebačke županije

Vrsta Godina
Područje Lokacija
rezervi 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.
Ukupne
SRC utvrđene, 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14
Mladost- l/s
Zagreb
Sveučilišna Ukupne
bolnica bilančne, 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14 77,14
l/s

24
Slika 5-2: Pregled ukupnih bilančnih rezervi geotermalne vode u Republici Hrvatskoj i
podjela po županijama

5.2. Proizvodnja geotermalne vode

Pored brojnih prirodnih vrela koja se koriste u balneološke svrhe, energetski se iskorištava
geotermalna voda temperatura većih od 65°C samo iz Bizovačkog i Zagrebačkog ležišta.
Početak geotermije u našoj zemlji pripada Bizovcu kraj Valpova. Istražnim radovima na naftu
i plin otkriveno je ležište termalne vode temperature od 98°C što je rezultiralo gradnjom
lječilišta krajem osamdesetih. Nakon prvobitnih poteškoća s eruptiranjem bušotine, izrađen je
projekt podržavanja ležišnoga tlaka pomoću utiskivanja bunarske vode kroz injekcijsku
bušotinu. Do danas su izgrađene ukupno tri bušotine koje energetski proizvode oko 9 900
MWht godišnje. Energija se prodaje za 50 % cijene ekvivalenta energetske vrijednosti
prirodnog plina. Međutim, proizvodnja geotermalne vode može biti i za oko tri puta veća s
obzirom na postojeće neaktivne naftne bušotine.

Slika 5-3: Proizvodne bušotine Sla-1 (ispred hotela Termia u Bizovcu) i Biz-4

25
Slika 5-4: Separatori plina i kotlovnica unutar hotela Bizovac na geotermalnom polju Bizovac

Na području geotermalnog polja Zagreb obavljeni su opsežni geološki i geofizičko - seizmički

istražni radovi. Kako bi se izradila što bolja procjena, istražnim bušenjem na jugozapadnom
dijelu Zagreba istražen je geotermalni akvifer. Iskorištavanje geotermalne energije započelo je
1980. godine grijanjem bazena na SRC Mladost. Do 1986. godine izrađeno je još 16 bušotina
s ciljem povećanja opskrbe Mladosti i Sveučilišne bolnice u izgradnji. Lokalitet Mladost je
zaokružena tehnološka cjelina, ali mogućnost proizvodnje je znatno veća od sadašnjih
potreba.
Na lokaciji Sveučilišne bolnice izrađeno je sedam bušotina, od čega su tri negativne. Preostale
pozitivne bušotine služile bi za energetske potrebe budućega objekta. Trenutno se koristi
samo jedna bušotina, i to za potrebe grijanja zgrada u krugu gradilišta.
Budući da su lokacije Mladost i Sveučilišna bolnica isto ležište, hidrodinamički povezano,
uvjeti proizvodnje su prilagođeni trenutnim potrebama. Za uže područje GP Zagreb izrađen je
Glavni rudarski projekt.

Slika 5-5: Proizvodna i utisna bušotina KBNZ-1B i KBNZ-1A, lokacija Blato - GP Zagreb

26
Slika 5-6: Proizvodna i utisna bušotina Mla-3 i Mla-2, lokacija Mladost - GP Zagreb

Slika 5-7: Kotlovnica unutar SRC Mladost

Tablica 5-5: Proizvodnja geotermalne vode u Republici Hrvatskoj, za razdoblje od 1997. -

2005. godine

Godišnja proizvodnja, u 103 m3

1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

408,78 379,65 410,37 322,09 351,50 365,38 274,72 280,79 314,00

U nastavku slijede tablice s pregledom proizvodnje geotermalne vode po županijama.

27
Tablica 5-6: Proizvodnja geotermalne vode u Osječko-baranjskoj županiji za razdoblje od
1997. - 2005. godine

Godišnja proizvodnja, u 103 m3

Područje Lokacija
1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

Valpovo Bizovec 171,73 161,48 186,63 164,14 153,66 159,15 127,01 129,71 144,66

Tablica 5-7: Proizvodnja geotermalne vode u Zagrebačkoj županiji za razdoblje od 1997. -

2005. godine

Godišnja proizvodnja, u 103 m3

Područje Lokacija
1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005.

SRC Mladost-
Zagreb Sveučilišna 237,04 218,17 223,74 157,95 197,84 206,23 147,71 151,08 169,34
bolnica

Slika 5-8: Proizvodnja geotermalne vode u Republici Hrvatskoj po županijama

28
6. STRATEGIJA EU GLEDE PROMOVIRANJA I IMPLEMENTACIJE
OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE (GEOTERMALNE ENERGIJE)

Europska energetska strategija opisana je u dva dokumenta EU komisije pod nazivom Green
Paper: a European Strategy for Sustainable, Competitive and Secure Energ (2006) i White
Paper: Energy for the Future-Renewable Sources of Energy(2006). U ovim dokumentima
dane su osnovne smjernice daljnjeg energetskog razvoja zemalja članica EU. Trenutno se
50% od ukupno korištene energije dobiva iz uvoznih fosilnih goriva, a procijenjeno je da,
ukoliko se ne bude ulagalo u domaću proizvodnju i kompetitivnost domaćih obnovljivih
izvora, ovisnost o uvoznoj energiji dosegnut će razinu od 70% u sljedećih 20 godina. Većina
uvoza energetskih mineralnih sirovina dolazi iz politički nestabilnih zemalja što je prijetnja
sigurnoj energetskoj opskrbi. Više od polovice potrošnje prirodnog plina, kao ekološki
najprihvatljivijeg fosilnog goriva, dobavlja se samo iz tri zemalja; Rusija, Norveška i Alžir, a
s trenutnim rastom potrošnje uvoz će se povisiti na 80% u roku od 15 godina. Sa znatnim
porastom cijene nafte i plina u zadnjih par godina, direktno raste i cijena električne energije, a
s time i cijena usluga i finalnih proizvoda.
Potražnja za energijom u svijetu povećat će se za 60% do 2030., a potrošnja nafte povećala se
za 20% u zadnjem desetljeću čime se ugrožava ekosustav emisijom stakleničkih plinova u
atmosferu. Europska Unija, kao potpisnica Kyoto protokola, obvezala se na smanjenje emisija
ugljičnog dioksida, a kako bi se osigurala tehnološki naprednija, i za okoliš manje invazivna,
proizvodnja energije u sljedećih 20 godina bit će potrebno uložiti oko trilijun eura. Zbog svih
ovih problema sa sigurnom opskrbom, diverzifikacijom energetskih izvora te štetnim
djelovanjem energetskog i transportnog sektora na okoliš, a čije posljedice se već osjećaju u
zadnjem desetljeću, EU je donijela prijedlog strategije nove energetske politike.

Kako bi se smanjio utjecaj promjene klime definirana su tri osnovna cilja:

▪ Poboljšanje energetske intenzivnosti u vidu smanjenja energetskih gubitaka ulaganjem

u tehnološku infrastrukturu. Iako je Europa jedna od energetski najefikasnijih područja
u svijetu, daljnjim poboljšanjem efikasnosti moglo bi se uštedjeti 20% od ukupno
utrošene energije odnosno 60 milijardi eura.
▪ Povećanje udjela obnovljivih izvora energije, prvenstveno u proizvodnji električne
energije, čiji bi udjel trebao dosegnuti 12% do 2010.
▪ Sekvestracija ugljičnog dioksida u geološki povoljne formacije, kao i njegovo
korištenje u vidu tercijarnih metoda povećanja iscrpka nafte.

Buduća energetska politika mora također zadovoljiti tri sljedeća cilja:

▪ Održivost – razvoj kompetitivnih obnovljivih izvora energije i ostalih izvora energije

sa smanjenom emisijom ugljičnog dioksida, prvenstveno u transportnom sektoru.
▪ Kompetitivnost – osigurati otvaranjem jedinstvenog Europskog tržišta energijom
koristi potrošačima i ekonomiji u cjelini te ulagati u alternativne izvore energije,
daljnji tehnološki razvoj i postizanje veće energetske intenzivnosti.
▪ Sigurnost opskrbe – smanjiti ovisnost EU o uvozu energije smanjenjem potrošnje i
energetskih gubitaka, postići diverzifikaciju energetskih izvora razvojem domaće
proizvodnje obnovljivih izvora energije i povećanjem opskrbnih pravaca fosilnih
goriva.

Obnovljivi izvori energije trenutno osiguravaju samo 6% ukupne potražnje za energijom u

EU, a cilj je dostići 12% do 2010. Većinu predviđenog rasta pokrilo bi se trostrukim

29
povećanjem upotrebe biomase (135 Mtoe), energije vjetra od 40GW, dostizanje brojke od 100
milijuna m2 instaliranih solarnih kolektora. Manji, ali također vrlo značajan udio planiran je u
vidu instaliranja PV kolektora (3 GWp), solarne pasivne energije od 35 Mtoe te ostalih
obnovljivih izvora energije od razine 1GW (energija plime, valova i morskih struja, hot dry
rock, termalna konverzija energije oceana).

Geotermalna energija u Europi trenutno zauzima mali udio od ukupne energije pridobivene iz
obnovljivih izvora energije. Iako je proizvodnja električne energije isplativa i konkurentna
konvencionalnim termoelektranama, rizici vezani uz ulaganja u geotermalna ležišta i dalje
predstavljaju ograničavajući faktor te je instalirana snaga na oko 800 MWe. Iskorištavanje
toplinske energije geotermalnih ležišta ima blagi porast, a najvećim dijelom se koristi za
grijanje i balneologiju te iznosi otprilike 2,5 GWt. U zadnjem desetljeću iskorištavanje plitkih
geotermalnih resursa upotrebom toplinskih pumpi ima eksponencijalni rast s preko 600 000
instaliranih jedinica i 7,3 GWt. Do 2010, toplinska energija pridobivena iz geotermalnih
resursa (ne uključujući toplinske pumpe) iznosila bi otprilike 5 GWt te s instaliranim
kapacitetima za proizvodnju električne energije od 1GWe.

Slika 6-1: Usporedba kretanja cijene sirove nafte na svjetskom tržištu i povećanja instaliranih
geotermalnih kapaciteta

Tablica 6-1: Pregled instaliranih kapaciteta geotermalne energije za proizvodnju električne

energije u EU, 2001-2006

2001 2002 2003 2004 2005 2006

Country
MWe GWhe MWe GWhe MWe GWhe MWe GWhe MWe GWhe MWe GWhe

Italy 785,0 4 376,0 862,0 4 662,0 790,0 5 341,0 790,0 5 127,0 810,5 5 325,0 810,5 5 527,0

Portugal 16,0 119,0 16,0 119,0 16,0 90,0 16,0 84,0 18,0 71,0 28,0 85,0

France 4,3 21,0 4,3 21,0 4,7 23,0 14,7 29,0 14,7 95,0 14,7 78,0

Austria - - 1,2 2,0 1,2 3,0 1,2 2,0 1,2 2,0 1,2 3,0

Germany - - - - 0,2 0,4 0,2 0,4 0,2 0,4 0,2 0,4

EU27 805,3 4 516,0 883,3 4 804,0 812,1 5457,4 822,1 5 242,4 844,6 5 493,2 854,6 5 693,4

30
Tablica 6-2: Pregled instaliranih kapaciteta geotermalne energije za proizvodnju toplinske
energije u EU, 2001-2006

2001 2002 2003 2004 2005 2006

Country
MWt MWt MWt MWt MWt MWt
Hungary 680,0 715,0 725,0
Italy 426,2 426,2 486,5 486,6 486,6 500,0
France 327,6 330,0 330,0 291,9 291,9 307,0
Slovakia 186,3 186,3 186,3
Germany 70,5 70,5 70,5 104,6 104,6 177,0
Poland 82,7 92,7 92,9
Greece 56,7 69,0 75,0 70,8 69,8 69,8
Austria 63,8 92,5 100,0 52,0 52,0 52,0
Slovenia 44,7 44,7 44,7
Portugal 5,5 5,5 5,5 30,4 30,4 30,4
Spain 0,1 22,3 22,3 22,3
Lithuania 17,0 17,0
Czech Republic 4,5 4,5 4,5
Belgium 3,9 3,9 3,9 3,9 3,9 3,9
UK 2,3 2,3 2,3 3,0 3,0 3,0
Ireland 0,7 0,7 0,7 0,4 0,4 0,4
Sweden 47,0 47,0 47,0
Denmark 4,0 4,0
EU15 1 008,1 1 051,6 1 121,5 1 065,1 1 064,9 1 165,8
EU25 2 064,1 2 125,1 2 236,3
Romania 145,1 145,1
Bulgaria 109,3 109,3
EU27 2 379,5 2 490,7
Hrvatska 113,9 113,9 113,9

Tablica 6-3: Pregled instaliranih kapaciteta za iskorištavanje plitkih resursa geotermalne

energije toplinskim pumpama u EU, 2001-2006

2003 2004 2005 2006

Country Capacity Capacity Capacity Capacity
Number Number Number Number
MWt MWt MWt MWt
Sweden 146172 1334,0 185531 1700,0 230094 2070,8 270111 2431,0
Germany 39069 507,9 48662 632,6 61912 681,0 90517 995,7
France 38250 420,8 49950 549,5 63830 702,1 83856 922,4
Denmark 6700 80,4 6700 80,4 43252 821,2 43252 821,2
Finland 27100 271,0 30000 300,0 29106 624,3 33612 721,9
Austria 26373 527,5 30614 611,5 32916 570,2 40151 664,5
Netherlands 1600 253,5 1600 253,5 1600 253,5 1600 253,5
Italy 6000 120,0 6000 120,0 6000 120,0 7500 150,0
Poland 8000 103,6 8000 103,6 8100 104,6 8300 106,6
Czech Republic 2100 36,0 2700 47,0 3727 61,0 5173 83,0
Belgium 5000 60,0 5000 60,0 6000 64,5 7000 69,0
Estonia 1035 10,7 2190 20,7 3500 34,0 5000 49,0
Ireland 1500 19,6 1500 19,6 1500 19,6 1500 19,6

31
Hungary 400 4,0 400 4,0 230 6,5 350 15,0
United Kingdom 550 10,2 550 10,2 550 10,2 550 10,2
Greece 319 4,0 319 4,0 400 5,0 400 5,0
Slovenia 172 3,8 203 2,3 300 3,4 420 4,6
Lithuania 4 13,6 4 13,6 200 4,3 200 4,3
Slovakia 8 1,4 10 1,6 8 1,4 8 1,4
Latvia 10 0,2 10 0,2
Portugal 1 0,2 1 0,2 1 0,2 1 0,2
TotalEU25 310353 3782,0 379684 4535,0 493236 6158,0 599511 7328,3
Bulgaria 19 0,3 19 0,3
TotalEU27 493255 6158,3 599530 7328,6
Switzerland 28620 572,4 33000 660,0

7. PROIZVODNJA ELEKTRIČNE ENERGIJE IZ GEOTERMALNIH LEŽIŠTA

Najvažniji način iskorištavanja visokotemperaturnih geotermalnih izvora je proizvodnja

električne energije. Instalirane snage geotermalnih elektrana mogu znatno varirati od približno
100kW, uobičajenim rasponom od 1 do 5 MW, pa sve do vrijednosti od 100 MW u
geotermalnim postrojenjima s proizvodnjom pregrijane pare. Geotermalne elektrane rade kao
(base load) temeljne elektrane s godišnjim stupnjem korištenja od 0,9 ili više. Elektrane
manjih instaliranih kapaciteta najčešće su modularnog tipa kako bi se smanjili troškovi
izgradnje i kako bi se elektrana smjestila što bliže geotermalnom ležištu te na taj način
smanjio utjecaj na okoliš. Izbor tehnologije za iskorištavanje ležišta ovisi o karakteristikama
geotermalnog ležišta, a vrijednost temperature i protočna svojstva najvažniji su parametri za
valorizaciju geotermalnog potencijala.
Postoje tri osnovna tipa postrojenja koja za proizvodnju električne energije koriste
geotermalnu energiju.

7.1. Proizvodnja pregrijane pare

Ovakav tip postrojenja koristi protutlačne turbine, kada je geotermalni fluid suha para. U
ovom slučaju para i čestice vode se odvajaju u separatoru, para pokreće turbinu, a izdvojena
voda se vraća u ležište. Na ovaj se način proizvodi električna energija iz ležišta suhe vodene
pare. Vodena para se pod pritiskom iz geotermalnog izvora izravno dovodi na lopatice turbine
i nakon kratke adijabatske ekspanzije kod atmosferskog tlaka od 1 bara, umjesto
kondenzatorskog pritiska od 0,04 bara ispušta u zrak. Ovo je najjednostavniji i
najekonomičniji proces proizvodnje električne energije iz geotermalnih izvora.

32
Slika 7-1: Postrojenje s proizvodnjom pregrijane pare

Slika 7-2: Postrojenje s proizvodnjom pregrijane pare, Wairakei, Novi Zeland

7.2. Flash proces

Ukoliko je proizvedeni geotermalni fluid suhozasićena para ili smjesa pare i vode koristi se
flash proces. Ovisno o raspoloživoj temperaturi i tlaku, odvajanje pare se može obavljati u
nekoliko stupnjeva i različitih radnih tlakova. Suhozasićena para je preusmjerena direktno na
turbinu dok se zaostala vruća voda, koja je odvojena u separatoru, može djelomično pretvoriti
u paru, pomoću “flash-separatora”, naglim spuštanjem tlaka fluidu. Koriste se kondenzacijske
turbine gdje se para nakon prolaza kroz turbinu kondenzira pri nižem tlaku.

33
Slika 7-3: Postrojenje s proizvodnjom mješavine suhozasićene pare i vode i flash
otlinjavanjem

7.3. Binarne elektrane

Razvojem binarnih elektrana omogućeno je bolje korištenje toplinske energije geotermalnog

ležišta pri proizvodnji električne energije. Osnovni princip rada ovakve elektrane je prijenos
topline s geotermalnog fluida u izmjenjivaču topline na sekundarni radni fluid (najčešće
ugljikovodici) s točkom isparavanja nižom od 100°C. Sekundarni fluid isparava i ulazi u
turbinu gdje se na generatoru proizvodi električna energija, nakon čega se fluid kondenzira u
kondenzatoru uslijed pada temperature te se ponovno vraća u izmjenjivač topline. Pothlađeni
geotermalni fluid na izlazu iz izmjenjivača topline utiskuje se natrag u ležište radi
podržavanja ležišnog tlaka. Razvoj tehnologije lako hlapljivih kapljevina omogućio je
korištenje geotermalnih resursa temperature i do 100 oC. Binarno postrojenje je ekološki
najprihvatljivije jer se geotermalna voda u zatvorenom ciklusu ponovno utiskuje u ležišta i
nema direktnog utjecaja na okoliš.

34
Slika 7-4: Binarno postrojenje za proizvodnju električne energije iz geotermalnog ležišta

Slika 7-5: Binarna elektrana snage 300 kW u Fangu, Tajland

7.4. Energetska raspoloživost i proračun instalirane eksergetske snage geotermalnog

ležišta

Energetska raspoloživost je maksimalna količina reverzibilnog rada koji je moguće dobiti iz

geotermalnog izvora. Prema Bošnjakoviću [1], eksergija se definira kao tehnička radna moć
koja se može dobiti kada se stanje radnog medija dovede povratnim načinom u mehaničku i
toplinsku ravnotežu s okolinom, odnosno eksergija je maksimalni ostvarivi rad iz struje
medija. Pojam radne sposobnosti pogodan je za ocjenu valjanosti kontinuiranih procesa s
obzirom na preobrazbu energije. Kada procesi teku posve reverzibilno mora sačuvana
eksergija odvedenih tvari, u koju treba uračunati i dobiveni mehanički rad, biti jednaka
eksergijama dovedenih tvari, pri čemu se ne smije zaboraviti na eksergije utrošenog
mehaničkog rada te izmijenjenih toplina ili drugih vrsta energije. Kad se, naprotiv, pojavljuju
ireverzibilnosti, sveukupna će se eksergija sudionika u toku procesa umanjiti, pa je to
smanjenje neposredna mjera za gubitke koji se pri zadanoj okolini više nikakvim postupcima i
sredstvima ne mogu naknadno ispraviti. Maksimalno potencijalan koristan rad jednak je
promjeni raspoloživosti geotermalnog fluida pri uvjetima na ušću do standardnih uvjeta
okoline. Izraz za eksergetsku snaga binarnog ciklusa može se prikazati pomoću sljedećeg
matematičkog proračuna:

Tg , pg
Pex = q g ⋅ (∆i − To ⋅ ∆s ) To po

Promjena entalpije jednaka je:

i − io = c pg ⋅ (T − To )

Promjena entropije:
s − s o = c pg ⋅ ln(T / To )

za p = const
T
c pg p
s= ∫
T0
T
dT − R ln
po
+ so

35
  T  T 
Pex = q g ⋅ c pg (T − To ) − To ⋅ c pg ln  = q g ⋅ c pg  T − To − To ln 
 To   To 

odnosno:
  ∆T 
Pex = q g ⋅ c pg ∆T − To ln1 + 
  To 

Uvođenjem matematičkog izraza:

2
x 2 ∆T 1  ∆T 
ln(1 + x) = x − = −  
2 To 2  To 

slijedi da je:
  ∆T 1 ∆T 2 
Pex = q g ⋅ c pg ∆T − To  − 2


  o 2 To
T 

dobiva se konačan izraz za eksergetsku snagu binarnog ciklusa:

∆T 2
Pex = q g ⋅ c pg ⋅
2To

Izraz za Pex predstavlja maksimalnu teoretsku snagu za binarni Rankine ciklus prema
navedenim pretpostavkama. Za realne uvjete na lokaciji, To odgovara izlaznoj temperaturi
fluida iz izmjenjivača topline (Tg out). Dakle, ukupna bruto instalirana snaga jednaka je
eksergetskoj snazi:

∆T 2
Pex = q g ⋅ c pg ⋅
2Tg out

Ekvivalentno gore pridobivenom obrascu, moguće je isti dobiti i drugačijim načinom, preko
stupnjeva iskorištenja prvog i drugog zakona termodinamike [7]

 Tg in 
Pex = q g ⋅ c pg ⋅ (Tg in − Tg out − To ⋅ ln  ⋅η util
 Tg out 
 

Ukupan stupanj iskorištenja ηutil je direktna mjera efikasnosti iskorištavanja geotermalnog

resursa, odnosno to je ukupni stupanj iskorištenja cijelog postrojenja (izmjenjivač topline,
turbina i generator, kondenzator, pumpe). Za konstantnu vrijednost Tg in, više vrijednosti ηutil
odgovaraju nižim protočnim uvjetima za danu izlaznu snagu. Drugim riječima, preko drugog
zakona termodinamike djelotvornost procesa jednaka je omjeru stvarnog i reverzibilnog rada.
Stupanj iskorištenja ηutil binarnog ciklusa, prema drugom zakonu termodinamike, te
termodinamički stupanj iskorištenja ciklusa ηcycle na primarnoj strani izmjenjivača topline,
prema prvom zakonu termodinamike, mogu biti izraženi u ovisnosti o radnim uvjetima te
stanju okoline [7]:

36
 ∆T ⋅ ηcycle
ηutil =
Tg in
∆T − To ⋅ ln
To

Prema prvom zakonu, termodinamički stupanj iskorištenja je omjer između ukupne snage
proizvedene u ciklusu i ukupne raspoložive toplinske energije geotermalnog izvora. To znači
da je za odabranu razliku temperature u izmjenjivaču topline, koja je ovisna o
pretpostavljenim vrijednostima temperature fluida za optimalnu proizvodnju, ηcycle jednak[7]:

Pex
η cycle =
Qtot

Prvi zakon termodinamike može se napisati i kao:

c pg ⋅ ∆T 2
qg ⋅
Pex 2 ⋅ Tg out ∆T ∆T
η cycle = = = < η carnot = <1
Qtot q g ⋅ c pg ⋅ ∆T 2 ⋅ Tg out Tmax

Stupanj iskorištenja ηcycle je mjera djelotvornosti pretvorbe geotermalne topline u mehanički

rad. Drugim riječima, termodinamički stupanj iskorištenja prvog zakona termodinamike ηcycle
definiran je kao omjer proizvedene snage i ulazne toplinske energije geotermalnog fluida.
Budući da Carnotov ciklus kao reverzibilan proces ima maksimalnu moguću iskoristivost,
iskorištenje nereverzibilnog ciklusa ηcycle, za istu razliku ulazne i izlazne temperature na
primarnoj strani izmjenjivača topline ∆T, mora biti manja od one Carnotovog.
Ukupna godišnja proizvedena električna energija iznosila bi :

E net 1 = Pex net ⋅ β

37
 140
Pex - Sink tem perature 70-90°C 0,200

120 ηcycle - Sink tem perature 70-90°C

0,175

100 0,150
Exergy Power, kW/kg/s

0,125
80
70°C
80°C 0,100

ηcycle
60 90°C
70°C 0,075
40 80°C

90°C 0,050

20
0,025

0 0,000
120 130 140 150 160 170 180 190 200 210

Resource Temperature, °C

Slika 7-6: Termodinamički stupanj iskorištenja u ovisnosti o temperaturi fluida za odabrane

binarne elektrane u svijetu

38
Korištene oznake u izvodu:

cpg - specifična toplina geotermalnog fluida pri zadanim uvjetima, kJ/kg K

Enet1 - ukupna godišnje proizvedena električna energija, kWhe
pgu - tlak geotermalne vode pri uvjetima na ušću, Pa
po - tlak geotermalnog fluida pri standardnim uvjetima, Pa
Pex - eksergetksa snaga geotermalnog fluida pri uvjetima na ušću, kWe
Pheat - instalirana toplinska snaga geotermalne vode, kWt
Tg in - temperatura geotermalnog fluida na ulazu u izmjenjivač topline, K
Tg out - temperatura geotermalnog fluida na izlazu iz izmjenjivača topline, K
Tgu - temperatura geotermalne vode pri uvjetima na ušću, K
To - minimalna utisna temperatura geotermalnog fluida koja odgovara stanju okoline, odnosno srednja
godišnja temperatura na lokalitetu od 10,3 °C
qg - maseni protok geotermalne vode, l/s
∆i - promjena entalpije, kJ/kg
∆s - promjena entropije, kJ/kg K
∆T - razlika ulazne i izlazne temperature na primarnoj strani izmjenjivača topline binarnog ciklusa, K
β - godišnji stupanj korištenja energije, h/god
ηcarnot - stupanj iskoristivosti Carnotovog ciklusa
ηcycle - termodinamički stupanj iskorištenja, prema prvom zakon termodinamike
ηutil - ukupan stupanj iskorištenja postrojenja, prema drugom zakonu termodinamike

7.5. Proračun eksergetske snage i proizvedene energije na lokalitetu Kutnjak-

Lunjkovec

Prema fizikalnim karakteristikama stijena, ležište Kutnjak – Lunjkovec pripada srednje

temperaturnim ležištima. Proizvodni interval nalazi se na 2 167 m dubine sa statičkim tlakom
od 225,6 bar i statičkom temperaturom od 145°C. Proizvodnja geotermalne vode projektirana
je kroz prstenasti prostor, između tubinga i zaštitnih cijevi, uz tlak ušća od 6 bar. Ukupno
proizvedena energija iz bilančnih zaliha geotermalne vode može biti pridobivena kroz dva
ciklusa izmjene topline prikazanih na slici 7-5.
Geotermalni voda temperature 140°C i protoka od 70 l/s (6 050 m3/d) ulazi u prvi izmjenjivač
topline elektrane gdje mu se temperatura smanjuje na 70°C, a nakon toga ulazi u drugi
izmjenjivač topline gdje izlazna temperatura arbitrarno iznosi 30°C. U ovom cirkulacijskom
krugu toplina geotermalne vode koristi se direktnim načinom u svrhu grijanja rekreativno-
hotelskog kompleksa i plastenika. Obzirom na utvrđenu količinu proizvodnje od 6 050 m3/d
(70 l/s) i izlaznu temperaturu od 70°C u prvom, i 30°C u drugom cirkulacijskom krugu, bit će
prikazan proračun instalirane električne i toplinske snage za bušotinu Kt-1.

39
Slika 7-7: Tehnološka shema kaskadnog korištenja toplinske energije na lokalitetu Kutnjak-
Lunjkovec

7.5.1. Prvi cirkulacijski krug – proizvodnja električne energije Rankine binarnim

procesom

Teoretska eksergetska snaga Rankine binarnog ciklusa, prema izrazu za maksimalni koristan
rad [4]:

Pex =
( )
q w ⋅ c pg ⋅ ∆T 2 q w ⋅ c pg ⋅ Tg in − Tg out
=
2

2 ⋅ Tg out 2 ⋅ Tg out
2
70 ⋅ 4,25 ⋅ (413,15 − 343,15)
Pex = = 2 124 kWe
2 ⋅ 343,15

Termodinamički stupanj iskorištenja binarnog ciklusa (dio raspoložive toplinske energije

pretvorene u električnu energiju – prvi zakon termodinamike):
Tg in − Tg out P
η cycle = = ex
2 ⋅ Tg out Qtotal
413,15 − 343,15 2124
η cycle = = = 0,102 = 10,2 %
2 ⋅ 343,15 70 ⋅ 4,25 ⋅ 70

40
Ukupan stupanj iskorištenja postrojenja (drugi zakon termodinamike):
∆T ⋅ ηcycle
ηutil =
Tg in
∆T − To ⋅ ln
To

ηutil =
(413,15 − 343,15) ⋅ 0,102 = 0,418 = 41,8 %
(413,15 − 343,15) − 283,45 ⋅ ln 413,15 
 283,45 

Prema tome, određivanje bruto instalirane snage binarnog ciklusa preko I i II zakona
termodinamike također iznosi [7]:
 Tg in 
Pex = q g ⋅ c pg ⋅ (Tg in − Tg out − To ⋅ ln  ⋅ η util
T 
 g out 
 413,15 
Pex = 70 ⋅ 4,25 ⋅ (413,15 − 343,15 − 283,45 ⋅ ln  ⋅ 0,418 = 2 124 kWe
 343,15 

Obzirom na internu potrošnju električne energije binarnog postrojenja, potrošnje energije

postrojenja za utiskivanje geotermalne vode u ležište, pumpnih stanica i ostalih gubitaka u
ciklusu, potrebno je izraziti stvarnu instaliranu neto snagu. Prema pred-investicijskoj studiji
kompanije Virkir Orkint Consulting Group Ltd, iz Reykjavika, Island, za naručitelja INA
Naftaplin, obavljenoj za ležišta Kutnjak-Lunjkovec i Velika Ciglena 1995. godine, u ovisnosti
o karakteristikama ležišta, lokacije i elektrane procijenjeni su sljedeći udjeli interne potrošnje,
a u tablici 4-1 izračunate su vrijednosti u kWe :

Tablica 7-1: Interna potrošnja binarnog ciklusa:

% kWe
Binarni ciklus 13,16 279,5
Pumpe za utiskivanje 12,11 257,2
Bušotinske pumpe 2,76 58,6
Pumpe za toplovod 0,79 16,8
Ostalo 1,58 33,6
Ukupno 30,40 645,7

Gotovo jedna trećina instalirane snage elektrane mora se utrošiti za potrebe injektiranja
geotermalne vode natrag u ležište i rad samog postrojenja (za isporuku u mrežu ostaje
~1480 kWe). Ako pretpostavimo godišnji stupanj korištenja elektrane od 95%, odnosno
8 320 sati rada godišnje, ukupna godišnja proizvedena električna energija iznosila bi :

E net 1 = Pex net ⋅ β = 2124 ⋅ (1 − 0,304) ⋅ 8320

E net1 = 12 300 000 kWhe

Ekvivalentna količina prirodnog plina koja bi se godišnje mogla uštedjeti proizvodnjom

geotermalne energije jednaka je:

41
 G gas = E net ⋅ Dsp gas
1 E net
G gas = E net ⋅ =
Qen gas ⋅ η o Q gas
⋅ η oe
3600
12,3 ⋅ 10 6
G gas = ≈ 4 029 000 m 3
33 300
⋅ 0,33
3600

7.5.2. Mogućnost proizvodnje električne energije iz plinske komponente u geotermalnoj

vodi

Geotermalna voda ležišta Kutnjak-Lunjkovec sadrži također i plinsku fazu, a pri uvjetima
ušća GWR (Gas-Water Ratio) iznosi 4,5 m3/m3. Najveći udio plinske smjese čine ugljični
dioksid, dušik te metan/etan (12,9 %). Pred-investicijskom studijom predlažu se dva načina
utiskivanja geotermalne vode natrag u ležište; a) plin i geotermalna voda se ne odvajaju, već
od proizvodne do utisne bušotine kontinuirano protječe mjehurićasta faza unutar cjevovoda;
b) plin se odvaja iz geotermalne vode na proizvodnoj bušotini te se na utisnoj bušotini
ponovno injektira u cjevovod pomoću kompresorske stanice. Projektiranje sustava sa
separiranjem plina poboljšalo bi prijelaz toplinske energije u izmjenjivačima topline, a
metanska komponenta plina mogla bi se iskoristiti za proizvodnju električne energije u
plinskoj turbini i pokrivanje djela interne potrošnje postrojenja. Proizvodnja metan/etan
plinske faze, uz proizvodnju vode od 6 050 m3/d, iznosila bi 27 225 m3/d, odnosno 0,04065
m3/s. Uz poznatu donju ogrjevnu vrijednost metana od 33,34 MJ/m3 moguće je izračunati
proizvedenu električnu energiju u plinskoj turbini standardiziranog stupnja iskorištenja od
37%.

Pgas = 33,34 ⋅ qCH 4 ⋅ ηoe = 33,34 ⋅ 0,04065 ⋅ 0,37

Pgas = 0,5014 MJ / s = 0,5014 MWe = 501 kWe

7.5.3. Drugi cirkulacijski krug – proizvodnja toplinske energije kaskadnim načinom

korištenja

Toplinska snaga u drugom cirkulacijskom krugu može se izraziti kao:

Pheat = q g ⋅ c pg ⋅ (∆T )2 ⋅ η he (kWt)

Uvrštenjem vrijednosti izlazne temperature na prvom izmjenjivaču topline od 70°C i

temperaturnog pada do 30°C, instalirana toplinska snaga drugog cirkulacijskog kruga iznosila
bi:

Pheat 2 = 70 ⋅ 4, 20 ⋅ (343,15 − 303,15 )2 ⋅ 0,95 = 11 170 kWh t

Uz predviđeni godišnji stupanj korištenja ležišta od β = 3 950 h godišnje (β=45%), moguće je

osigurati godišnju proizvodnju toplinske energije od:

42
 E net 2 = Pheat 2 ⋅ β
E net 2 = 11170 ⋅ 3950 = 44 121 500 kWhe

Ušteda prirodnog plina, ekvivalentno proračunu prikazanom pri proizvodnji električne

energije, uz stupanj iskorištenja plinkog kotla ηoh od 0,9 iznosila bi:
44,12 ⋅ 10 6
G gas = ≈ 5 300 000 m 3
33 300
⋅ 0,90
3600

U slučaju korištenja električne i toplinske energije u kaskadnom nizu do temperature od 30°C

za dva cirkulacijska kruga, ukupno ušteđena količina prirodnog plina iznosila bi 9 329 000
m3, odnosno oko 0,3 % godišnje ukupno utrošene količine prirodnog plina u Republici
Hrvatskoj (2006).

Slika: Proizvodna bušotina Kt-1 i utisna Lunj-1 na lokalitetu Legrad

43
8. STRUKTURA TROŠKOVA ULAGANJA U GEOTERMALNE PROJEKTE ZA
PROIZVODNJU ELEKTRIČNE ENERGIJE

U Hrvatskoj trenutno postoji nekoliko geotermalnih projekata za proizvodnju električne

energije u početnoj fazi razvitka. Dok su tehnološka rješenja direktno ovisna o
karakteristikama samog izvora, ekonomska analiza se često izvodi sa znatnim pretpostavkama
i usklađivanjem preko povećane stavke nepredviđenih troškova. U svijetu postoje značajne
razlike između troškova koji se mogu pronaći u literaturi i troškova direktno pridobivenih s
geotermalnih postrojenja. Unatoč znanstvenim radovima gdje se ističe kompetitivnost
geotermalne energije s fosilnim energentima, nedostatak povećanog razvoja novih projekata,
a s time i relevantnih podataka, unatrag zadnjih deset godina još više ističe razliku između
stvarnih troškova i troškova iz zastarjele literature.
Trošak proizvodnje geotermalne energije sastoji se od dvije važne komponente: amortizacije
početnih kapitalnih investicijskih ulaganja te operativnih i troškova održavanja prilikom
proizvodnog ciklusa. Početni kapitalni investicijski troškovi odnose se na sve troškove vezane
za razvoj projekta, u što su uključeni sljedeći troškovi: najam, dozvole, istraživanje,
potvrđivanje rezervi, razvoj projekta te niz troškova izraženih kao uvjetni troškovi. Kapitalni
troškovi geotermalnih projekata općenito su zavisni o lokaciji i specifičnostima ležišta, a
ležišna temperatura, dubina, kemizam vode i propusnost faktori su koji imaju najveći utjecaj
na troškove razvoja geotermalnih projekata. Struktura kapitala investitora i financijski uvjeti
(vrijeme zaduženja i kamatna stopa) također imaju veliki utjecaj na krajnju cijenu
proizvedene energije u vidu plaćenih kamata za vrijeme same gradnje i razvoja ili troškova
zbog kašnjenja projekta.
Operativni i troškovi održavanja odnose se na sve troškove neophodne za neprekidni pogon
elektrane u normalnom sistemu rada, a također su direktno ovisni o lokaciji i ležišnim
karakteristikama (prvenstveno dubina ležišta i kemizam vode). Tržišni parametri također
igraju važnu ulogu u konačnom trošku energije, ali su izvan kontrole investitora. Pogodniji
pravni okvir bi mogao reducirati dopuštene procedure i odgađanja, i osigurati garancije
investitorima za uvođenje jeftinijeg kapitala te tako na taj način potaknuti veće zanimanje i
ulaganje u geotermalne projekte.

8.1. TROŠAK KAPITALNIH ULAGANJA

Razrada i razvijanje novog geotermalnog resursa je dugotrajan i skup posao, a početni

postupci istraživanja i razvoja su rizični čime se kapitalnim investicijskim troškovima
pridodaje poseban značaj. Prema tome, glavna stavka koja utječe na cijenu energije bit će
vrijeme povrata uloženih sredstava. Otprilike 65% od ukupnih troškova proizvodnje
geotermalne energije otpada na otplatu kapitalnih investicija i kamatu, što približno odgovara
cijeni goriva za pogon konvencionalnih termoelektrana na fosilno gorivo. Razvijanje
geotermalnih projekata sastoji se od niza uzastopnih razvojnih faza koje imaju za cilj otkriti i
istražiti geotermalni resurs, potvrditi kapacitet ležišta za proizvodnju energije te izgraditi
elektranu i prateću infrastrukturu.

8.1.1 Faza istraživanja i potvrđivanja ležišnih kapaciteta

Faza istraživanja resursa ima za zadatak locirati geotermalno ležište s potencijalom

dostatnim za proizvodnju električne energije, a započinje s nizom istražnih postupaka i
analiza na samom lokalitetu koji za cilj imaju bušenje i opremanje prve proizvodne bušotine
na geotermalnom ležištu. Trošak istraživanja resursa može se podijeliti u tri sljedeće istražne
faze.

44
a) Regionalno ispitivanje - U ovoj fazi istražuju se područja većih površina kako bi se suzilo i
identificiralo područje od posebnog geotermalnog značaja. Ova istraživanja uključuju
regionalne geološke studije, analize dostupnih geofizičkih podataka te geokemijska ispitivanja
kako bi se utvrdila određena područja za detaljnija istraživanja. Troškovi ovakvih istraživanja
iznose otprilike 7,7 $/kWe instalirane snage, a direktno ovise o količini već dostupnih
regionalnih podataka te pristupačnosti terena.

b) Lokalna istraživanja - Uključuju istraživanja područja manjih površina s ciljem

određivanja lokacije za bušenje prve istražne bušotine, a geofizička istraživanja i ispitivanja
geotermalnih gradijenata su najvažniji postupci u ovoj fazi ispitivanja. U ovisnosti o
karakteristikama lokacije i drugih istražnih zahtjeva geofizička ispitivanja mogu obuhvatiti
gravimetrijska ispitivanja, magnetska i magnetotelurska ispitivanja, seizmiku te ispitivanja
otpornosti, a koja će dati odgovore o stijenskim formacijama te vjerojatnosti otkrića
geotermalnog ležišta. Bušenje je najskuplji dio istraživanja ali i jedini mogući način kako bi
se potvrdila ležišna temperatura i proizvodni kapaciteti resursa. Ako se investitor odluči na
bušenje bušotine malog promjera radi utvrđivanja geoloških podataka i geotermalnog
gradijenta trošak će iznositi otprilike $22/kWe. Istražne bušotine rijetko dopiru do samog
ležišta i najčešće se ne koriste kao proizvodne ili utisne bušotine.

c) Istraživanja u svrhu vrednovanja ležišta - Daljnja procjena ležišta usmjerena je na

određivanje najboljih lokacija za bušenje proizvodnih bušotina s visokim temperaturama i
izdašnošću. Bušotine izbušene u ovoj fazi nazivaju se wildcats (istražne bušotine) i imaju
stopu uspjeha od 20-25%. Podaci prikupljeni u ovoj fazi kao što su temperatura, dubina i tlak
te protok, daju neophodne smjernice razvoja nadzemnog iskorištavanja toplinske energije
ležišta. Ova faza vrednovanja ležišta iznosi otprilike 77 $/kWe.
Kumulativni prosječni troškovi faze istraživanja variraju između 100-200 $/kWe, a ovise o
prirodi samog projekta, odnosno da li je povećanje kapaciteta postojećeg ili potpuno novi
projekt, količini dostupnih početnih informacija o lokalitetu, odabiru tehnologije u svakoj od
istražnih faza te veličini samog projekta. Ostali parametri koji utječu na troškove istraživanja
su cijene najma opreme i duljina samog istraživanja, pristupačnost lokalitetu te topografija.

Faza potvrđivanja ležišnih kapaciteta uglavnom se sastoji od bušenja dodatnih bušotina te

protočnih testova dok se ne potvrdi 25% od kapaciteta ležišta neophodnog za proizvodnu
energije. Ova faza također uključuje modeliranje i razradu ležišta te bušenje utisnih bušotina
radi podržavanja ležišnog tlaka. Troškovi samog bušenja obično čine 80% troškova ove faze
potvrđivanja ležišnih kapaciteta. Ostatak troškova uglavnom se odnosi na izgradnju cesta,
testiranja bušotina, ishođenje dozvola te troškova administracije. Troškovi faze potvrđivanja
ležišnih kapaciteta pri ekonomski opravdanim projektima iznose otprilike 150 $/kWe, a ova
vrijednost odgovara približno jednoj četvrtini od ukupnih troškova bušenja. Kao i u fazi
istraživanja, investicije u fazi potvrđivanja rezervi su uglavnom u obliku poduzetničkog
rizičnog kapitala što zahtjeva vrlo visoku stopu povrata investicija te time direktno utječe na
sve troškove u samom projektu. Svaki vremenski zastoj u provedbi projekta tijekom ove faze,
ili nakon nje, utječe na porast ukupnih troškova projekta. Ponekad je teško razlučiti početne
faze istraživanja, potvrđivanja kapaciteta te ranog procesa bušenja pogotovo kod projekata
manjih snaga koji ne zahtijevaju velik broj bušotina na geotermalnom polju. Ako se faze
istraživanja i potvrđivanja ležišnih kapaciteta financijski promatraju kao jedna cjelina, njihov
zajednički trošak iznosi otprilike 250 $/kWe.

8.1.2. Tehničko-tehnološki razvoj geotermalnog projekta

45
Faza razvoja geotermalnog projekta obuhvaća sve preostale radnje koje su nužne kako bi
počela proizvodnja električne energije, a uključuje bušenje i testiranje bušotina dok se ne
zadovolji veličina protoka na površini, projektiranje i izgradnja elektrane te odabir tehnologije
i priključenje elektrane na naponsku mrežu. Jednom kada su ležišne karakteristike poznate,
investitori mogu lako procijeniti ukupna ulaganja u projekt te odrediti minimalnu cijenu
energije kako bi projekt ekonomski bio opravdan.

8.1.2.1. Bušenje

Troškovi bušenja najvećim dijelom ovise o karakteristikama samoga ležišta, a dubina ležišta
je najvažniji parametar pri proračunu troškova. Ovaj faktor, uz karakteristike stijenske
formacije, direktno utječe na vremensko trajanje bušenja te promjer i broj potrebnih zaštitnih
cijevi, a korozivnost geotermalne vode direktno određuje na odabir materijala. Prema analizi
ekonomski isplativih geotermalnih projekata diljem svijeta moguće je razviti relaciju koja
opisuje prosječne troškova bušenja:

Troškovi bušenja (US$) = 240 000 + 689×(dubina u m) + 0,2052×(dubina u m)2

46
Za ovu relaciju, koeficijent determinacije je R=0,558 odnosno veličina dubine bušotine
objašnjava 56% varijabilnih troškova geotermalnih bušotina. Ovakav korelacijski faktor je
relativno nizak što znači da stvarni troškovi bušotine mogu znatnije varirati u odnosu na
pretpostavljenu vrijednost preko navedene relacije. Troškovi bušenja ovise i o duljini rada
bušećeg postrojenja, a cijene se mogu kretati od 1 000 000 $ pa sve do 9 000 000 $ kod
zahtjevnih bušotina s prosječnom vrijednošću između 2 - 5 000 000 $.
Tijekom procesa bušenja, prikupljaju se različiti podaci o ležištu koji mogu znatno umanjiti
troškove pri bušenju sljedećih bušotina na istoj lokaciji te povećati uspješnost bušenja i
raskrivanja proizvodnih formacija. Relevantne troškove bušenja teško je pretpostaviti., a
prikupljanjem relevantnih informacija s terena i konkretnih troškova razvoja geotermalnih
projekata, stvarni troškovi kreću se u rasponu 500 $/kWe i 1200+ $/kWe s prosječnim
troškom bušenja od 950 $/kWe.

8.1.2.2. Pribavljanje dozvola

Geotermalni projekti proizvodnje električne energije moraju se pridržavati niza zakonskih

akata, uglavnom vezanih na ekološke i građevinske značajke projekta. Pribavljanje dozvola
uvjetuje sagledavanje niza raznih utjecaja projekta na lokalitetu, primjerice ekoloških,
arheoloških, kulturnih, bioloških, hidroloških utjecaja itd. Pribavljanje dozvole uključuje u
sebi također nužnost izrade studije utjecaja na okoliš. Jednom kada je studija utjecaja na
okoliš izrađena, investitor mora pribaviti ostale dozvole kako bi počela razrada projekta
(građevinske, lokacijske dozvole) koje izdaje lokalna uprava.

8.1.2.3. Sabirni sustav

Sabirni sustav je mreža cjevovoda koje povezuju elektranu sa svim proizvodnim i utisnim
bušotinama, a cijena ovih sustava ovisi prvenstveno o udaljenosti proizvodnih i utisnih
bušotina od elektrane, tlaku u cjevovodu te kemizmu geotermalnih fluida. Najčešće se koriste
cjevovodi od ugljičnih čelika te je njihova cijena u rasponu od 50 $ - 80 $ po inču promjera i
po metru duljine cijevi (npr. 24“ cijev × 1000 metara × 65 $ = 1 560 000 $). Za visoko
korozivne geotermalne fluide, potrebne je primjena različitih legura kao što su nehrđajući
čelici, legure nikla ili obloženih cijevi što može povisiti trošak za dva do pet puta. Trošak
cjevovoda i kontrolne opreme (ventili, instrumentacija, mjerači protoka) tada mogu varirati i
od 150$ do 250+$/kWe.

8.1.2.4. Konstrukcija elektrane

Izgradnja geotermalne elektrane inženjerski je zahtjevna obzirom da konstrukcijska rješenja

direktno utječu na konstrukcijske troškove te operativne troškove i troškove održavanja kroz
duže vremensko razdoblje. Projektiranje elektrane uključuje definiranje optimalne veličine
ugrađene opreme te odabir odgovarajuće tehnologije i konstrukcijskih materijala, ovisno o
karakteristikama i specifičnosti svakog ležišta, što znači da je svaka elektrana unikatna po
svojoj izradi.

47
A) Utjecaj ležišnih karakteristika i lokaliteta na odabir tehnologije i trošak sustava za
proizvodnju energije

Temperatura ležišta

Temperatura geotermalnog ležišta je najvažniji parametar koji utječe na trošak opreme

elektrane (na primjer izmjenjivači topline), a s porastom temperature stupanj iskorištenja se
povećava uz smanjenje specifične cijene opreme. Unatoč većoj kompleksnosti izvedbe,
binarni sustavi su ekonomski povoljniji u usporedbi sa sustavima koji koriste paru za
temperature ispod 180°C., specifična cijena binarnih sustava također raste smanjenjem
temperature.
Optimalni stupanj iskorištenja također je u funkciji sa sadržajem energije sustava (entalpija) i
tlakom fluida na turbini, a kod binarnih sustava tlak ovisi prvenstveno o predanoj toplini na
izmjenjivaču topline.

Slika: Kapitalne investicije u ovisnosti o temperature geotermalne vode

Kemizam geotermalnog fluida

Za pravilno projektiranje sustava elektrane posebnu pozornost nužno je usmjeriti na kemizam

geotermalnog fluida, a četiri najvažnije stavke su: mogućnost odlaganja kamenca,
korozivnost, udio plina i sadržaj sumporovodika. Svaka od ovih karakteristika geotermalnog
fluida zahtijeva ugradnju dodatne opreme što može znatnije utjecati na veličinu same
elektrane i ukupne troškove izgradnje. Geotermalni fluid često je vrlo korozivan te postoji
opasnost od korodiranja metalnih komponenti elektrane (cijevi, izmjenjivači topline,
rezervoari). Kako bi se izbjegao ovaj efekt, investitor najčešće mora koristiti otporne
materijale ili obložene cijevi što odgovara višim kapitalnim troškovima.

48
Utjecaj karakteristika lokaliteta na odabir tehnologije i trošak sustava

Klimatološke prilike i dostupnost vode za hlađenje na lokalitetu su bitni parametri koji utječu
na odabir sustava za hlađenje. Postoje dva različita sustava: hlađenje zrakom i hlađenje
vodom. Sustav hlađenja vodom se općenito smatra ekonomičnijim za izgradnju (rashladni
tornjevi) i korištenje sve dok je voda jeftina i dostupna. Binarne elektrane najčešće
reinjektiraju svu geotermalnu vodu nazad u ležište radi poštivanja ekoloških normi i
podržavanja ležišnog tlaka. U sušnim područjima, usprkos većim troškovima izgradnje,
sustav hlađenja zrakom, može biti ekonomičniji i efikasniji izbor. Veličina proizvedene
električne energije u elektranama opremljenim sustavom hlađenja zrakom može varirati
ovisno o dnevnim i sezonskim vremenskim prilikama (temperatura zraka i vlažnost), tako da
proizvodnja neto električne energije obično varira 20-25% na dnevnoj i sezonskoj bazi.
Proizvodnja energije na turbini u binarnom sustavu ovisi o protutlaku kondenzatora radnog
sredstva (ugljikovodik: izobutan, izopentan), a koji ovisi o potencijalu hlađenja rashladnog
sustava.
Vlastita potrošnja energije sustava zračnog hlađenja, odnosno operativni troškovi, obično je
veća nego kod rashladnih tornjeva (električna energija potrebna za pokretanje ventilatora
nasuprot pumpama za vodu), ali sustav rashladnih tornjeva hlađenja vodom zahtijeva također
biološki i kemijski tretman vode kako bi se spriječio razvoj algi ili taloženje kamenca. Kroz
cijeli operativni vijek elektrane stvarni porast kapitalnog troška sustava hlađenja na zrak
odgovara vrijednosti od 84 $/kWe, a procijenjeno je da su inicijalni troškovi konstrukcije
sustava hlađenja zrakom veći za 222 $/kWe. Dakle, u usporedbi sa sustavom hlađenja na
vodu, kumulativna ušteda operativnih i troškova održavanja primjenom sustava hlađenja na
zrak, za vrijeme životnog vijeka elektrane, iznose 138 $/kWe.

B) Sustav za prijenos energije u mrežu

Pojedini projekti mogu uključivati trošak izgradnje nove dalekovodne mreže koja povezuje
elektranu s distribucijskom mrežom, a izgradnja dalekovoda i prateće infrastrukture znatna je
investicija što može biti zapreka konkurentnosti projekta. Trošak izgradnje mreže ovisi o
duljini, kapacitetu ali također i o topografiji i dostupnosti lokaliteta. Visokonaponska mreža
od 115 kV i 345 kV iznosi otprilike 100 000 odnosno 240 000 $/km (Geothermex 2004).
Drugi bitni parametar koji utječe na specifični trošak umrežavanja elektrane je instalirana
snaga projekta, odnosno za elektrane od 10 MWe i 100 MWe specifični troškovi prijenosa za
veći projekt bit će i do deset puta niži obzirom da se trošak razdjeljuje na mnogo veću
proizvodnju energije. Projekti koji se prema GeothermEx (2004) smatraju ekonomski
održivima, imaju troškove prijenosa u području od 13 do 236 $/kWe, s prosjekom od 100
$/kWe.

C) Ekonomija razmjera geotermalne elektrane

Ekonomija razmjera može značajno smanjiti specifične troškove nekih komponenti sustava
geotermalne elektrane. Prema Sanyal (2005) procijenjeno je da se kapitalni troškovi
geotermalnih projekata s rasponom kapaciteta od 5 do 150 MWe smanjuju eksponencijalno u
odnosu na svoj kapacitet prema sljedećoj jednadžbi: CC=2500e-0.0025(P-5), gdje CC označava
kapitalne troškove, a P instaliranu snagu postrojenja u MWe.
Veličina ekonomije razmjera se odnosi na troškove koji nastaju neovisno o kapacitetu
projekta (izgradnja ceste, električne, telefonske i ostale veze) obzirom da su geotermalni
izvori često locirani u zabačenim područjima sa slabom pratećom infrastrukturom. Elektrane
većih instaliranih kapaciteta su također termodinamički efikasnije što se objašnjava porastom

49
efikasnosti zbog boljeg dizajna. Tako su na primjer kapitalni troškovi za elektranu od 5
MWe otprilike 2500 $/kWe, dok je za snagu od 50 MWe otprilike 2240 $/kWe.

D) Varijabilni troškovi vezani uz razvoj geotermalne elektrane

Varijabilni troškovi uključuju seriju troškova vezanih uz razvoj projekta i financiranje, imaju
udio od 6 do 10% u ukupnim troškovima, te uključuju sve troškove vezane za inženjerske,
pravne, regulacijske aktivnosti te aktivnosti vezane za dokumentaciju i izvještaje. Druga
važna komponenta varijabilnih troškova su financijske obveze i pristojbe za prikupljanje
kapitala za financiranje projekta te dodatni troškovi. Investitori također amortiziraju
neuspješne istraživačke poduhvate s uspješnim projektima. U procjenu troška projekta
uključene su i nepredviđene situacije, koje obično korespondiraju do 10% u ukupnim
troškovima obuhvaćenim proračunom.
Investitori radije uzimaju u najam zemljište nego da ga kupuju, stoga se troškovi zemljišta
trebaju prije razmatrati kao operativni i troškovi održavanja nego li kapitalni troškovi. Najam
površine zemljišta predstavlja minimalne troškove, dok pravo na korištenje podzemnog
mineralnog bogatstva u svijetu obično korespondira do 10% vrijednosti topline iz
geotermalnog fluida.
Troškovi radne snage su prema Bloomquist, Geyer & Sifford (1989) procijenjeni na 41% u
ukupnim troškovima projekta, dok materijali i ostali vezani troškovi sudjeluju s udjelom od
40% i 19%. Prema dostupnim statističkim pokazateljima troškovi radne snage u sektoru
građevinarstva porasli su za 9% u proteklih 20 godina. Troškovi sirovine (čelik, beton, nafta)
bit će veći za nove projekte budući da cijene sirovine značajno rastu u posljednjem desetljeću,
posebno zbog činjenice da raste potražnja iz Kine i Indije što nepovoljno utječe na
konkurentnost razvojnih projekata.

8.2. FINANCIJSKI MEHANIZMI I PROFITABILNOST

Primarni cilj svakog projekta je profitabilnost. Za geotermalni projekt, dobit je rezultat razlike
između cijene energije i troška njezine proizvodnje. Financijska struktura, uvjeti i uz to vezani
troškovi važan su faktor koji utječe na nominalne troškove energije i profitabilnost projekta.

8.2.1. Kamatna stopa

Vjerojatnost uspjeha ili rizik od neuspjeha projekta je bitan parametar koji značajno utječe na
kamatnu stopu, odnosno svaki projekt karakterizira specifični rizik vezan uz tehničko rješenje
samog projekta ili ekonomsku i političku okolinu. U kamatnu stopu uključen je prosječni
trošak zajma novca kojemu vjerovnik pridodaje vrijednost kompenzacije rizika vezanog uz
njegovu investiciju. Većina projekata je financirana s dvije različite vrste kapitala kojega
karakteriziraju različite kamatne stope; ravnopravno partnerstvo ili zaduženje. U slučaju
ravnopravnog partnerstva, može se očekivati veća stopa povrata, a poduzetnički kapital
(kapital uložen uz određeni rizik) može imati godišnju stopu povrata na razini od 35% ili više.
Dioničari su investitori koji žele dijeliti vlasnički udio, profit, i rizik vezan uz projekt ili
kompaniju. U slučaju neuspjeha projekta ili bankrota kompanije, dioničari zadnji dobivaju
povrat uloženog kapitala. Da bi kompenzirali ovaj rizik, dioničari očekuju visoku stopu
povrata (16-20% godišnje). Nasuprot tomu, financijski vjerovnici su neskloni relativnom
riziku (npr. komercijalne banke), a vjerovnici su na prvom mjestu povrata novca u slučaju
neuspjeha projekta, stoga je kamatnjak namijenjen njima relativno nizak (od 6-8%).
Financijska konstrukcija je zapravo kratkoročno dugovanje, koje se zamjenjuje s dugoročnim

50
dugovanjem nakon dovršetka projekta. Međutim, iznos kamate za vrijeme izgradnje je bitna
troškovna komponenta projekta.
Uzimajući u obzir razlike troška između ovih dviju vrsta financiranja, investitori najviše
preferiraju financijski kredit odnosno zaduženje. Međutim, vjerovnici obično zahtijevaju da se
određeni dio kapitala investira u projekt radi osiguranja kredita. S obzirom na postojeći pravni
okvir i regulativu, kapitalna struktura geotermalnih projekata se obično sastoji od 70% kredita
i 30% kapitala uloženog direktno u projekt od strane investitora. Kamatna stopa kredita će se
lagano smanjivati s rastom udjela investitorskog kapitala u projektu. Velike kompanije mogu
također smanjiti kamatnu stopu kredita osiguranjem kapitala imovinom kompanije.
Vjerovnici (komercijalne banke) također zahtijevaju potvrđivanja zaliha ležišta od 25%
planiranog kapaciteta izvora, prije odobravanja kredita što znači da se sve prethodne faze
projekta moraju financirati vlastitim kapitalom investitora.

8.2.2. Razdoblje otplate

Da bi se osigurao tok prihoda od projekta, komercijalne banke zahtijevaju također od

investitora da sklopi ugovor o prodaji energije (power purchase agreement-PPA) koji pokriva
minimalno razdoblje otplate. Ugovor se sklapa s lokalnim distributerima električne energije i
osigurava da će elektrana redovito opskrbljivati energijom mrežni sustav, uz fiksnu cijenu
energije u određenom vremenskom razdoblju. Razdoblje otplate je obično vezano uz trajanje
ugovora, iako PPA ugovor obično traje neznatno duže.
Geotermalne elektrane obično imaju radni vijek od približno 30 godina. Međutim, ugovori o
prodaji energije obično traju 10 do 20 godina što znači da period otplate projekta treba
uklopiti u period trajanja ugovora o prodaji energije. Period trajanja ugovora je važan faktor
koji određuje minimalnu cijenu električne energije koja projekt čini održivim.
Pokazatelj opsega otplate duga je druga zapreka koja može utjecati na minimalnu cijenu
energije uzimajući u obzir ekonomsku održivost projekta. Opseg otplate duga (DSCR-Debt
Service Coverage Ratio) je financijska zapreka nametnuta od strane vjerovnika koji traži da
ukupni godišnji prihod projekta premaši ukupni godišnji kredit (anuiteti) u određenom omjeru
(obično više 1,5 puta za geotermalne projekte). Jedan od načina da se smanji DSCR je
smanjenje udjela kredita u strukturi kapitala, ali viši udio investitorskog kapitala
podrazumijeva višu stopu povrata kapitala. Prema Brandon Owensu (2002), minimalna cijena
energije geotermalnih projekata stoga odgovara optimalnoj strukturi kapitala, gdje se obje
ograničavajuće linije presijecaju (npr. DSCR i ROI (Stopa prinosa od investicija; Return of
investment constraints)). Ograničenje ROI zahtijeva da se minimalna nominalna cijena
električne energije povećava s povećanjem udjela vlastitih investicija u financijskoj strukturi
kapitala zbog povećanja stope povrata investicija.
Primjer iz slike 3-1 odnosi se na kapitalne troškove od 2500 $/kWe, kamatnu stopu zaduženja
od 6,5 %, stopu povrata kapitala od 17% te period zaduženja od 10 godina. Iz grafikona je
vidljivo da će nominalna cijena električne energije pri ovim uvjetima iznositi 4,4 ¢/kWe, a
kapitalna struktura odgovarat će 68% zaduženja i 32% kapitala investitora.

51
Tablica 3-1: Primjer tipične financijske strukture za investitore, (EPRI, 1997)

Prosječna Razdoblje
Vrsta financiranja Struktura kapitala
kamatna stopa otplate
Lokalna zajednica, općina (Municipal
100% kredit uz 5.5% 5.5% 30 godina
Utility)
-47% kredit uz 7.5%
-6% povlaštenih
Privatni investitor (Regulated IOU) 9.6% 30 godina
dionica uz 7.2%
-47% običnih dionica uz 12%
35% kredit uz 7.5%
Tvrtke (Generating Company) 11.1% 28 godina
65% kapital uz 13%
Nezavisni proizvođač energije 70% kredit uz 8%
10.7% 15 godina
(Independent power producer IPP) 30% kapital uz 17%

Analiza nominalnog troška investicijskog kapitala (npr. anuiteti osnovice i kamate podijeljeni
proizvedenom količinom energije na godišnjoj razini) projekta s početnom investicijom
kapitala od $2400/kWe, $2900/kWe i $3400/kWe, prikazuje da je trošak za 89.4% veći za
tipični financijski paket Neovisnog proizvođača energije (IPP) u usporedbi s financijskim
paketom lokalnih zajednica.

Tablica 3-2: Nominalni trošak kapitalnih investicija i cijena električne energije (u

US¢/kWhe)

Kapitalna Lokalna zajednica, Privatni Nezavisni

Tvrtke
investicija općina investitor proizvođač energije
2400 $/kW 1,99 (3,99) 2,85 (4,85) 3,20 (5,20) 3,76 (5,76)
2900 $/kW 2,40 (4,40) 3,44 (5,44) 3,89 (5,89) 4,54 (6,54)
3400 $/kW 2,81 (4,81) 4,06 (6,04) 4,54 (6,54) 5,33 (7,33)

Kako bi se stimuliralo geotermalne projekte često se odobrava takozvani grace period,

odnosno poček otplate kredita. Ovo razdoblje definira vrijeme počeka od početka korištenja
kredita do prijenosa kredita u otplatu. Za vrijeme počeka otplata kredita miruje, a investitor-
korisnik kredita plaća samo kamatu na sredstva koja koristi. Razlog za odobravanje kredita s
počekom otplate je projekt koji traži vrijeme za implementaciju (npr. nabavka opreme koja se
plaća iz kredita), vrijeme do naplate potraživanja, vrijeme potrebno da se repromaterijal –
zalihe prerade plasiraju i naplate, te projekti koji na taj način postaju ekonomski isplativi.
U razvojima geotermalnih projekata za proizvodnju električne energije poček otplate može
znatno varirati, od nekoliko godina pa sve do jednog desetljeća, ovisno o financijskoj strukturi
projekta, državnim potporama te cijeni finalnog produkta na danom tržištu.

8.3. OPERATIVNI TROŠKOVI I TROŠKOVI ODRŽAVANJA

Operativni troškovi uključuju sve troškove vezane za operativni rad elektrane, a važan dio
ovih troškova je trošak radne snage. Ostale troškovne komponente se odnose na potrošene
sirovine (na primjer kemikalije za sniženje H2S, kontroliranje korozije i kamenca, gorivo za
transportna sredstva, rezervni dijelovi), porezi i takse, i ostali raznovrsni troškovi (vlastita
potrošnja energije različite vrste pumpa, interna uporaba električne energije samog
postrojenja). Uzimajući u obzir da je potrebno 40 zaposlenika za elektranu od 50 MWe,
procjenjuje se da su operativni troškovi oko $7/MWhe. Međutim, za novo izgrađene elektrane
očekuje se da će biti manja potreba za radnom snagom, a ovo smanjenje je rezultat

52
konkurencije između proizvođača energije, nagli porast suradnje s proizvođačima za pojedine
aktivnosti, kao i integracija različitih tehnoloških inovacija. Male elektrane imaju značajno
veće troškove rada nego velike elektrane, a za neke poslove, radna snaga se zamjenjuje
računalnim sustavima. Osim troškova radne snage, troškovi vezani za kemijske i ostale
potrošne sirovine su također značajni, te mogu značajno varirati ovisno o geokemijskom
sastavu vode. Ostali razni troškovi ovise o karakteristikama izvora, geografskoj lokaciji i
klimatološkim uvjetima itd. Troškovi osiguranja su dodatna komponenta operativnih troškova
koja se znatno povećava u posljednjih par godina.
Troškovi održavanja odnose se na sve troškove vezane uz održavanje opreme (cjevovod,
turbine, generator, vozila, objekti). Održavanje i opremanje bušotina ima za cilj kompenzirati
prirodnu deklinaciju proizvodnje bušenjem dodatnih proizvodnih bušotina ili stimulacijom
ostojećih radi poboljšanja protočnih svojstava. Općenito, stopa pada produktivnosti izvora je
direktno vezana za njegov kapacitet opskrbe energijom elektrane. Izvor i kapacitet elektrane
trebaju biti uravnoteženi kako bi se osigurala održiva proizvodnja energije kroz cijeli životni
vijek elektrane.
Operativni troškovi i troškovi održavanja su varijabilni tijekom operativnog vijeka elektrane
te ovise o veličini projekta, kao i o različitostima izvora i karakteristikama odredišta, a često
se prikazuju u određenom intervalu, nego li kao precizna vrijednost. Za vrijeme prvih godina
rada, ovi troškovi su relativno niski, ali zato progresivno rastu kako oprema stari i zahtjeva
više održavanja ili zamjena.

Njihova vrijednost, iz prikupljenih podataka rada geotermalnih elektrana diljem svijeta, iznosi
najčešće oko 2 US¢/kWhe (20 $/MWhe), a smanjuje se eksponencijalno porastom instalirane
snage preko relacije:

O&M troškovi(US¢/kWhe) = 2e-0,0025(P-5) , gdje je P instalirana snaga u MWe.

8.3.1. Takse i porezi

Pod taksama se podrazumijeva plaćanje koje su obavezni platiti proizvođači energije državi
kao vlasniku rudnih mineralnih resursa. Točne vrijednosti taksa je teško odrediti s obzirom da
su uvjeti zakupa geotermalnih područja različiti, što posebno ovisi o tome tko je vlasnik
izvora (privatno vlasništvo ili vlada), a vrijednost takse se obično računa kao postotak prihoda
od prodaje energije, a vrijednosti takse se kreće od 0.5 do 5.5% od bruto prihoda (npr. cijena
energije) i obično sudjeluju s 10 do 15% u operativnim troškovima i troškovima održavanja.

8.4. ZAKLJUČAK EKONOMSKIH POKAZATELJA

Cijela analiza pokazuje kako je varijabilna većina troškovnih komponenti geotermalnih

projekata. Ugovor o prodaji energije (PPA) je važan instrument osiguranja, koji omogućuje
investitorima umanjiti rizik od promjenjivosti cijena energije. Ugovorom se sprječava
neuspjeh projekta kada cijene energije padaju, i garantira opskrbu energijom pri prihvatljivoj
cijeni, kada cijene fosilnih goriva rastu ekstremno. Budući da se troškovi geotermalnog
razvoja moraju ocjenjivati na temelju slučaja do slučaja obzirom da se budući projekti mogu
suočiti s težim pronalaskom i iskorištavanjem izvora, čini se mnogo prikladnijim gledati
buduće troškove geotermalnog razvoja, kao dinamički razvoj različitih parametara. S obzirom
da bi raspon konačnog troška kapitala budućih projekata geotermalne energije bio oko 3000
$/kWhe, analiza sugerira da će korespondirajući minimalni troškovi proizvodnje energije biti

53
 oko 5.7 c/kWhe. U tablici 5.1. prikazan je tipičan raspon troškova za izgradnju geotermalne
elektrane za proizvodnju električne energije.

Tablica 5-1: Struktura prosječnih troškova ulaganja u nove geotermalne projekte za

proizvodnju električne energije

Izgradnja
Faktori Sabirni Distribucijski Prosječni
Istraživanje Dozvole Bušenje elektrane i
utjecaja sustav sustav trošak
oprema
Prosječni
$250/kW $20/kW $950/kW $200/kW $1500/kW $100/kW $3020/kW
trošak
Udio 8,3 % 0,7 % 31,5 % 6,6 % 49,7 % 3,3 % 100 %
Raspon
100-300+ 10-50+ 500-1200+ 55 - 400+ 1300-2000+ 15-250+ 2500-3500
troška

Sadašnja visoka cijena sirovina dijelom objašnjava rast troškova, ali različite studije također
sugeriraju da je nedostatak novih razvojnih projekata za vrijeme zadnje dekade otežao
regularno ažuriranje procjena troškova izgradnje i doveo do oslanjanja na pretpostavljene
optimalne redukcije troškova. Danas, visoke cijene nafte i nedavna primjena vladinih
inicijativa diljem svijeta osiguravaju geotermalne projekte u ekonomskim okvirima
održivosti. Inicijative o zaštiti okoliša i potpora vlade (zeleni certifikati, obnovljivi portfolio
standard i povrat poreza, itd.) su instrumenti koji će pomoći da se prevlada trenutna razina
cijena sirovina. Promjene pravnog okvira vezanog za geotermalni razvoj (npr. provizija
zakupa, procedura dobivanja dozvola, inicijativa potpore istraživanja, garancija raspoloživosti
vlasničkog kapitala, itd.) imaju povoljan utjecaj na razvoj čistog i obnovljivog izvora energije.

54
55
GEOTERMALNE TOPLINSKE PUMPE

Geotermalne toplinske pumpe (GTP) koriste se pri temperaturama geotermalnog fluida ili tla
od 5–35 °C, kada izravni sustavi grijanja ili hlađenja geotermalnom energijom nisu
ekonomski isplativi. Instaliranje geotermalnih toplinskih pumpi u EU ima značajan porast u
zadnjem desetljeću, s 20% godišnjim prirastom. Individualni sustavi GTP mogu biti u rasponu
od 5 kW za grijanje kuća, pa sve do velikih sustava, snaga većih i od 150 MW. GTP sustavi
najčešće služe za potrebe grijanja, a faktor iskorištenja kapaciteta kreće se od 2 000 do 6 000
sati godišnje, ovisno o namjeni grijanje/hlađenje ili oboje.

Princip rada geotermalnih toplinskih pumpi

Osnovne komponente toplinske pumpe su kompresor s elektromotorom, povratni i prigušni

ventil te dva izmjenjivača topline (kondenzator i isparivač). Dodatni izmjenjivač topline
(pregrijač) može se pridodati zbog grijanja potrošne tople vode. Rashladno sredstvo je obično
R-407C ili R-410A, koja za razliku od prvobitno korištenog freona 12 (CF2Cl2) ne djeluju
negativno na ozon.

Slika 2-1: Shema geotermalne toplinske pumpe [10]

56
U ciklusu hlađenja rashladno sredstvo ulazi u usisne otvore kompresora u obliku plina niske
temperature i tlaka. Proces kompresije podiže tlak i temperaturu, a u ovom dijelu moguće je
pridodati pregrijač za potrošnu toplu. Plin na izlasku iz kompresora preusmjeren je povratnim
ventilom na izmjenjivač topline (kondenzator) u kontaktu s okolišem (bušotinski izmjenjivač
topline). Kako je plin na višoj temperaturi, toplina se prenosi na rasolinu u bušotinskom
izmjenjivaču topline te na okolne stijene. Snižavanje temperature plina rezultira
kondenzacijom, a obzirom na malen pad tlaka u kondenzatoru, rashladno sredstvo ga napušta
u obliku kapljevine s temperaturom neznatno višom od okoliša. Kapljevina zatim ulazi u
prigušni ventil gdje se naglo snižava tlak, a što uzrokuje i znatan pad temperature. Nakon
toga ulazi u isparivač gdje se obavlja prijelaz topline s toplog zraka na ohlađenu kapljevinu.
Rekuperator s prisilnom konvekcijom osigurava distribuciju hladnog zraka u unutrašnjosti
prostora. Povišenjem temperature dolazi do isparavanja rashladnog sredstva, a plin potom
kroz povratni ventil ponovno ulazi u kompresor čime je završen jedan ciklus hlađenja.
U procesu grijanja povratni ventil preusmjerava plin visoke temperature pri izlasku iz
kompresora na izmjenjivač topline (kondenzator) u kontaktu s unutrašnjosti prostorije. U
rekuperatoru plin prenosi toplinu na hladniji okolni zrak pri čemu dolazi do kondenzacije, a
zatim kapljevina ulazi u prigušni ventil gdje se snižava tlak, a time i temperatura, te zatim
ulazi u isparivač gdje se na rashladno sredstvo prenosi toplina iz bušotinskog izmjenjivača
topline što dovodi do isparavanja. Plin je potom preusmjeren povratnim ventilom na usisne
komore kompresora gdje mu se povisuje temperatura i tlak čime je završen ciklus grijanja.
Postoje dva osnovna tipa sustava geotermalnih toplinskih pumpi, GTP s otvorenim i
zatvorenim krugom Ova dva tipa se mogu podijeliti na sljedeće podsustave (slika 2-3).

1) Sustav sa zatvorenim krugom: a) vertikalan

b) horizontalan
c) zatvoreni sustav s površinskom vodom

2) Sustav s otvorenim krugom: d) dvije bušotine (proizvodna i utisna, ili izljev)

a) b)

c) d)
Slika 2-3: Osnovni sustavi geotermalnih toplinskih pumpi

57
2.1 Geotermalne toplinske pumpe sa sustavom zatvorenog kruga

Sustav GTP sa zatvorenim krugom ne iskorištava toplinu geotermalnih fluida već koristi
plitku geotermalnu energiju okolnih stijena za zagrijavanje ukopanih cijevi (najčešće od
plastičnih masa) u kojima protječe radni fluid ili rasolina. Najčešće se koriste kapljevine
nižih točaka ledišta kao, na primjer, antifriz mješavine ili metanol. Pod plitkim geotermalnim
resursima podrazumijevaju se dubine od 15-200 m gdje ne postoje oscilacije u temperaturi
uzrokovane sunčevom radijacijom, a porast temperature s dubinom u funkciji je
temperaturnog gradijenta i karakteristikama stijena. Potrebna duljina položenih cijevi ovisi o
klimatskim uvjetima, karakteristikama tla te toplinskim zahtjevima.

Slika 2-4: Porast temperature s dubinom i utjecaj sunčeve radijacije na temperaturu tla za
područje Zagreba

Postupak bušenja

58
• Bušenje s ispiranjem vodom je primjenjivo samo na izuzetno stabilnom zemljištu. Ukoliko
postoje glineni međuslojevi, ne može se primijeniti zbog bubrenja.
• Bušenje s ispiranjem bentonitom. Mješavina bentonit-voda stvara filterski sloj na zidu
bušotine, koji osigurava i učvršćuje tlo.
• Ispiranje zrakom s duplom glavom - Tubex postupak; pri ovom postupku istovremeno s
bušenjem obavlja se i postavljanje zaštitne cijevi koja garantira sigurnu bušotinu.
• Bušenje pneumatskim čekićem; bušilicom s pneumatskim čekićem na vrhu se mrvi kamen
(stijena) koja se zatim pneumatskim putem odstranjuje iz bušotine.

TEHNOEKONOMSKA ANALIZA GRIJANJA POSLOVNE ZGRADE

GEOTERMALNOM TOPLINSKOM PUMPOM

Novosagrađena poslovna zgrada u Zagrebu, primjera radi, ima ukupnu površinu uredskog
prostora od 2 000 m2. Nasuprot konvencionalnom sustavu grijanja plinskim kotlom i hlađenja
klima uređajem instalirat će se sustav bušotinskih izmjenjivača topline odnosno geotermalna
toplinska pumpa. Zgrada će, zbog najveće termodinamičke iskoristivosti, imati sustav podnog
grijanja (niskotemperaturno grijanje) te sustav prisilne konvekcije za potrebe hlađenja. Na
temelju odabrane opreme, klimatoloških prilika Zagreba i energetskih potreba same zgrade,
usporedit će se GTP sustav s konvencionalnim sustavom, a tehno-ekonomskom analizom
dokazati moguća isplativost ugradnje. Za ugrađenu opremu i komparaciju različitih sustava
grijanja izabrana je tvrtka Viessmann zbog višegodišnje prisutnosti na domaćem tržištu,
razgranate dobavne mreže te servisnih i montažnih usluga. Cijene su izražene u eurima radi
lakše usporedbe hrvatskog i inozemnog tržišta toplinskim pumpama. Na temelju tehničko-
tehnoloških podataka proizvođača opreme, za toplinsku pumpu Vitocal WW232 sustava
voda-voda, obavit će se i termodinamički proračun u skladu sa stvarnim režimom rada.

59
Za kompletni tehnoekonomski proračun odabran je programski paket RETScreen kanadske
institucije National Resources of Canada koji sadrži sveobuhvatnu svjetsku bazu podataka
proizvođača toplinskih pumpi i klimatoloških parametara. Programski paket se sastoji od dva
dijela: tehnološkog dijela u kojem se dimenzionira bušotinski izmjenjivač topline u ovisnosti
o karakteristikama lokacije, odabrane opreme te toplinskih potreba, kao i proračun ušteda
GHG emisija; te ekonomskog dijela u kojem je moguće utjecajem na veliki dio ulaznih
parametara postaviti najekonomičniji model ugradnje i iskorištavanja plitkih geotermalnih
resursa toplinskim pumpama.

3.1. Termodinamički proračun rada toplinske pumpe u krugu sa sustavom bušotinskog

izmjenjivača topline

▪ potrebna instalirana toplinska snaga grijanja odabrane poslovne zgrade, za vršnu

potrošnju iznosi fog = 62,0 W/m2 (srednje dobra toplinska izolacija) Za odabranu
srednje dobru izolaciju zgrade vrijede sljedeće vrijednosti koeficijenta prolaza topline:
za zidove= 0,29 W/m2°C, za krov = 0,20 W/m2°C, za podrum = 0,33 W/m2°C, broj
izmjene zraka po satu: 0,25 (izračunato programskim paketom RETScreen)
▪ potrebna rashladna toplinska snaga za vršnu potrošnju:
foh = 61,7 W/m2 (srednje dobra toplinska izolacija). Vrijednost ovisna samo o
klimatološkim uvjetima iznosi 40 W/m2 (očitano sa slike 3-3), a potrebno je još
pribrojiti i vrijednost toplinske snage hlađenja u ovisnosti o opremi u zgradi
(rasvjeta+tehnička oprema) te broju ljudi (140W/osobi, 130W/osobnom kompjuteru)
(izračunato programskim paketom RETScreen)

60
Slika 3-2: Tehnički podaci za toplinsku pumpu Viessmann Vitocal300-WW232 u ovisnosti o
temperaturi rasoline (izlaz iz izmjenjivača topline) i temperaturi grijanja [9]

Ulazni podaci nužni za termodinamički proračun:

2
▪ efektivna površina prostora zgrade za grijanje i hlađanje: 2000 m
▪ ulazna temperatura rasoline u izmjenjivač topline toplinske pumpe (izlaz iz
bušotinskog izmjenjivača topline): tgu = 15°C
▪ temperatura rasoline na izlazu iz toplinske pumpe: tgi = 5°C
▪ ulazna temperatura rashladnog sredstva R407C u kompresor : t1 = 10°C
▪ temperatura nakon kompresije: t2 = 70°C
▪ temperatura kondenzacije: t3 = 40°C

61
 ▪ temperatura isparivača: t4 = 4°C
▪ temperatura podnog grijanja (ulaz): tru=35°C
▪ temperatura podnog grijanja (izlaz): tri =20°C

Tablica 3-1: Očitani podaci s p,i dijagrama

Tlak, bar Temperatura, °C Entalpija, kJ/kg

1 6,1 10 419
2 22,0 70 452
3 22,0 40 262
4 6,1 4 262

Ciklus rada geotermalne toplinske pumpe Vitocal300 WW232

(A) Ogrjevni učinak

1 ) Površina poslovne zgrade Az = 2 000 m2 (tri toplinske pumpe u sustavu, jedinična
površina 666,6 m2)
2 ) Potrebni ogrjevni učinak:
Q* = f og ⋅ Az = 0,062 ⋅ 666,6 = 41,33 kWt = 148,78 MJ / h

(B) Jedinične veličine

3 ) Toplina isparivača (razlika entalpija 1-4):
q o = i 4 − i1 = 419 − 262 = 157 kJ / kg
4 ) Rad kompresora (razlika entalpija 1-2):
e = i2 − i1 = 452 − 419 = 33 kJ / kg
5 ) Kondenzator (razlika entalpija 2-3):
q* = i2 − i3 = 452 − 262 = 190 kJ / kg

(C) Ukupne veličine

6 ) Potrebna dobava freona R407-C:
Q * 148,78 × 10 3
D407 C = = = 783,0 kg / h
q* 190
7 ) Dobava vode u sustavu podnog grijanja:
Q* 148,78 × 10 3
D H 2O = = = 22 689 kg / h
c pH 2O ⋅ ∆t pod 4,187 ⋅ (35 − 20)

8 ) Toplina isparavanja, ekvivalentno rashladnom učinku u ciklusu hlađenja:

Qo = D407 C ⋅ q o = 783 ⋅ 157 = 122,94 MJ / h = 34,14 kW f
9 ) Dobava antifriz mješavine/rasolina (50% voda/50% etilenglikol):
Qo 122,94 × 10 3
Dras = = = 3 744 kg / h
c p ras ⋅ ∆t ras 3,284 ⋅ (15 − 5)
10 ) Rad kompresora:
E = e ⋅ D407 C = 33 ⋅ 783 = 25 839 kJ / h

62
11 ) Snaga kompresora:
E 25 839
Nk = = = 7,18 kWe
3600 3 600
12 ) Ukupni termodinamički stupanj djelovanja toplinske pumpe:
q 190
ηCOP = * = = 5,76
e 33

Za utrošenih 1kW električne energije mehaničkog rada kompresora ostvari se 5,76 kW

korisne toplinske energije. Ova računski dobivena vrijednost odgovara nazivnoj vrijednosti
stupnja iskorištenja toplinske pumpe Vitocal300 iz tehničke dokumentacije proizvođača, za
karakteristične ulazne podatke.

Slika 3-4: Ciklus rada toplinske pumpe Vitocal300 WW232 prikazan na p,i dijagramu R407C

3.2. Rezultati tehnološkog proračuna GTP projekta u komparaciji s konvencionalnim

plinskim sustavom

Za klimatološke prilike grada Zagreba izračunate su veličine stupanj dana grijanja i hlađenja
(pri nominalnoj vrijednosti temperature od 16°C) te na temelju podataka o tipu i termalnim
karakteristikama tla, geotermalnom gradijentu, te ukupno potrebno instaliranoj snazi za
pokrivanje vršne potrošnje u ciklusu grijanja, izračunata je potrebna dubina bušotinskog
izmjenjivača topline.

63
Tablica 3-2: Zemljopisne i klimatološke karakteristike lokacije

Klimatološki
Zagreb Jedinica
podaci
Geografska širina ˚N 45,8
Geografska dužina ˚E 16,0
Nadmorska visina m 123
Projektirana vanjska temperatura (grijanje) °C -13,7
Projektirana vanjska temperatura (hlađenje) °C 26,7
Godišnja amplituda temperature tla °C 22,9
Toplinski tok kompaktnog vodonosnika W/m ~60
Stupanj dani grijanja (< 16°C) °C-d 2438
Stupanj dani hlađenja (> 16°C) °C-d 297

Tablica 3-4: Prikaz tehnoloških i ekonomskih parametara za zadani projekt grijanja i hlađenja
poslovne zgrade konvencionalnim sustavom (prirodni plin + klima uređaj)

Konvencionalni sustav grijanja (prirodni plin) Poslovna zgrada - projekt grijanja

Efektivna grijana površina zgrade 2 000 m2
Tip goriva Prirodni plin
Godišnja efikasnost plinskog kotla 75%
Potrebna jedinična toplinska snaga za grijanje 62,0 W/m²
Energetski udjel grijanja potrošne tople vode 10 %
Ukupno godišnje iskorištena energija 204,0 MWh
Potrebna instalirana toplinska snaga za vršnu potrošnju 124,0 kW
Godišnja potrošnja prirodnog plina 28 781 m³
Jedinična cijena goriva (pretpostavka buduće cijene) 0,342 €/m³ (2,50 kn/m3)
Ukupna godišnja cijena goriva (prirodni plin) 8 203 €
Konvencionalni sustav hlađenja (klima uređaj) Poslovna zgrada - projekt hlađenja
Tip goriva Električna energija
Godišnja efikasnost 2,50
Potrebna jedinična toplinska snaga za grijanje 61,7 W/m²
Ukupno godišnje iskorištena energija 86 MWh
Potrebna instalirana toplinska snaga za vršnu potrošnju 123,4 kW
Godišnja potrošnja goriva 34 MWh
Jedinična cijena goriva (HEP) 79,0 €/MWh (0,58 kn/kWh)
Ukupna godišnja cijena goriva 2 720 €

Tablica 3-6: Prikaz tehnoloških i ekonomskih parametara za zadani projekt grijanja i hlađenja
poslovne zgrade geotermalnom toplinskom pumpom

Predloženi sustav grijanja toplinske pumpe s bušotinskim izmjenjivačem topline

Potrebna zemljišna površina oko zgrade 613 m²
Ukupno potrebna dubina izmjenjivača topline 2 115 m (15 bušotina×141 m)
Snaga cirkulacijske pumpe 3,2 kW
Volumen rasoline u izmjenjivaču topline 0,37 m³
Potreba duljina polietilenskih cijevi izmjenjivača topline 4 231 m

64
Cijena goriva (električna energija HEP) 79,0 €/MWh
Ukupni kapacitet grijanja odabranog modela toplinskih
129,0 kW (104 % pokrivene vršne potrošnje)
pumpi
204 MWh (100 % pokrivene ukupno godišnje
Ukupna ostvarena godišnja energija grijanja
potrebne energije)
Stupanj iskorištenja toplinske pumpe COP = 5,79
Proizvođač i model Viessmann Gmbh, Vitocal300 WW232 (3 jedinice)
Utrošena godišnja električna energija kompresora 35,2 MWh
Godišnji trošak električne energije 2780,8 €
Predloženi sustav hlađenja toplinske pumpe s bušotinskim izmjenjivačem topline
Cijena goriva (električna energija HEP) 79,0 €/MWh
Ukupni kapacitet hlađenja odabranog modela toplinskih
106,8 kW (86,5% pokrivene vršne potrošnje)
pumpi
Stupanj iskorištenja toplinske pumpe EER = 5,79
84 MWh (97,2% pokrivene ukupno godišnje
Ukupna ostvarena godišnja energija hlađenja
potrebne energije)
Utrošena godišnja električna energija kompresora 14,5 MWh
Godišnji trošak električne energije 1145,5 €

3.3. Ekonomski parametri projekta grijanja i hlađenja geotermalnom toplinskom

pumpom

Prilikom izvođenja ekonomske analize projekta, a zbog specifičnosti svake lokacije, potrebno
je sagledati širok raspon mogućih troškova. U narednoj tablici 3-8 prikazana je ekonomska
analiza najčešćih troškova, neophodnih za izvođenje samog projekta, a obrađene su različite
stavke troškova koje se mogu pojaviti u bilo kojoj fazi projekta. Ovi dodatni troškovi
ponajprije ovise o specifičnosti svake lokacije, zakonodavstvu, subvencijama i sl. Izvršena je
komparacija s konvencionalnim sustavom grijanja prirodnim plinom i hlađenja klima
uređajem. Troškovi ulaganja izraženi su kao razlika u odnosu na ulaganja u konvencionalni
sustav te je period povrata investicija izražen ne kao povrat ukupnih kapitalnih investicija
projekta, već kao povrat razlike ulaganja u sustav geotermalne toplinske pumpe.
Financijska struktura razlike između ova dva sustava zatvorena je podizanjem komercijalnog
kredita. Vrijednosti izražene crvenom bojom u tablici oduzimaju se od ukupnog troška jer su
ti troškovi neizbježni i u konvencionalnom sustavu grijanja i hlađenja. Zbog višegodišnjeg
trajanja projekta odabrana je cijena prirodnog plina u vrijednosti od 2,50 kn (neophodan i
neizbježan rast cijene u odnosu na trenutnih 2,08 kn). Trajanje projekta predviđeno je na 30
godina (trajnost PE cijevi položenih u tlo), a za to vrijeme u proračunu su uzeti u obzir i
vrijednost inflacije i porasta cijene energije, kao i ekonomski pokazatelji kao NPV i IRR.
Također, izračunato je smanjenje GHG emisija korištenjem novog sustava te moguće
subvencioniranje od strane lokalnih vlasti ili države u vidu povrata poreza (po uzoru na neke
zemlje EU), a u skladu s promoviranjem korištenja obnovljivih izvora energije.

Tablica 3-8: Proračun kapitalnih i godišnjih troškova za pojedine faze razvoja projekta
grijanja i hlađenja geotermalnom toplinskom pumpom

POSTOTNI
KOLIČINA/ JEDINIČNA UKUPNA
KAPITALNI TROŠKOVI UDIO
JEDINICA CIJENA CIJENA
TROŠKOVA
Razvoj projekta
Dozvole i suglasnosti 15h 65 €/h 975 €
Ispitivanje lokacije i vlasništva zemljišta 15h 65 €/h 975 €
Međusuma 1 950 € 1,9%

65
 Strojarski dio
Dizajniranje sustava 20h 50 €/h 1 000 €
Ponuda za izvođenje radova i ugovaranje 20h 50 €/h 1 000 €
Nadgledanje izgradnje 20h 50 €/h 1 000 €
Konto za plinsku tehniku (-3 000 €)
Međusuma - 0,0 %
Sustav grijanja
Vršno opterećenje toplinska pumpa 129 kWt 323 €/kWt 41 700 €
Plinski kotao Vitogas 100/ Vitotronic 300
(-7 100 €)
GW2
Međusuma 34 600 € 34,4 %
Sustav hlađenja
Vršno opterećenje toplinska pumpa 106,8 kWf 0 €/kWf -
Klima uređaj 107 kWf 130 €/kWf (-13 880 €)
Međusuma (-13 880 €) -13,8 %
Optimiziranje sustava i ostali troškovi izgradnje
Specifični troškovi projekta Bušotinski izmjenjivač topline
Cirkulacijske pumpe 3,2 kW 850 €/kW 2 740 €
Cirkulacijski fluid 0,37 m3 2 600 €/m3 970 €
Bušenje i cementiranje 2 115 m 30 €/m 63 460 €
Cijevi U-izmjenjivača topline 4 231 m 2 €/m 8 460 €
Spojnice i ventili 129 kW 17,6 €/kW 2 280 €
Radovi unutar zgrade i dijelovi 12 000 €
Radovi unutar zgrade i dijelovi za plinsku
(-12 000 €)
tehniku
Međusuma 77 910 € 77,5 %
Ukupna razlika kapitalnih troškova 100 580 € 100,0 %

GODIŠNJI TROŠKOVI
Troškovi rada i održavanja O&M
Dijelovi i radna snaga 290 MWh 1 €/MWh 290 €
Dijelovi i radna snaga za plinsku tehniku 290 MWh 4 €/MWh (- 1 160 €)
Međusuma (- 870 €)
Cijena goriva - predloženi projekt geotermalne toplinske pumpe
Električna energija 50 MWh 79,0 €/MWh 3 950 €
Međusuma 3 950 €
Cijena goriva - konvencionalni sustav
Prirodni plin 28 780 m3 0,342 €/m3 9 840 €
Električna energija, AC hlađenje 34 MWh 79 €/MWh 2 720 €
Međusuma 12 560 €
PERIODIČNI TROŠKOVI
Zamjena plinskog kotla i klima uređaja
10 god (- 7 100 €)
(7100)
Zamjena klima uređaja 15 god (-14 000 €)
Zamjena kompresora toplinske pumpe 15 god 20 000 €|

66
Tablica 3-9: Proračun smanjenja GHG emisija korištenjem GTP sustava u odnosu na konvencionalni sustav s prirodnim plinom i el.energijom

GHG EMISIJSKI FAKTOR PRI PROIZVODNJI ELEKTRIČNE ENERGIJE ZA REPUBLIKU HRVATSKU

Gubici
CO2 emisijski CH4 emisijski N2O emisijski Efikasnost proizvodnje GHG emisijski
Hrvatska Udio goriva transporta i
faktor faktor faktor električne energije faktor
distribucije
Tip goriva % kg/GJ kg/GJ kg/GJ % % tCO2/MWh
Prirodni plin 15,0% 54,5 0,0040 0,0010 45,0% 17,0% 0,529
Ugljen 5,0% 95,8 0,0150 0,0030 35,0% 17,0% 1,203
Vodne snage 52,0% 0,0 0,0000 0,0000 100,0% 17,0% 0,000
Nuklerna energija 8,0% 0,0 0,0000 0,0000 30,0% 17,0% 0,000
Loživo ulje 20,0% 73,3 0,0020 0,0020 35,0% 17,0% 0,917
Električna
energija mix. 100,0% 88,9 0,0056 0,0023 17,0% 0,323
KONVENCIONALNI SUSTAV GRIJANJA I HLAĐENJA (PRIRODNI PLIN+AC) - GHG EMISIJE
CO2 emisijski CH4 emisijski N2O emisijski GHG emisijski
Udio goriva Potrošnja goriva GHG emisije
faktor faktor faktor faktor
Tip goriva % kg/GJ kg/GJ kg/GJ MWh tCO2/MWh tCO2
Prirodni plin 88,7% 54,5 0,0040 0,0010 272 0,197 54
Električna energija 11,3% 88,9 0,0056 0,0023 34 0,323 11
Ukupno 100,0% 58,3 0,0042 0,0011 306 0,212 65
PREDLOŽENI SUSTAV GRIJANJA I HLAĐENJA S GEOTERMALNOM TOPLINSKOM PUMPOM - GHG EMISIJE
CO2 emisijski CH4 emisijski N2O emisijski GHG emisijski
Udio goriva Potrošnja goriva GHG emission
faktor faktor faktor faktor
Tip goriva % kg/GJ kg/GJ kg/GJ MWh tCO2/MWh tCO2
Električna energija 100,0% 88,9 0,0056 0,0023 50 0,323 16
Ukupno 100,0% 88,9 0,0056 0,0023 50 0,323 16
REDUKCIJE GHG EMISIJA KORIŠTENJEM GTP SUSTAVA
Emisije Emisije Godišnja
Kombinirani konvencionalnog predloženog GTP redukcija GHG Godišnja redukcija od 49 tCO2 odgovara potrošnji 19 800 litara motornog
sustav grijanja i sustava sustava emisija benzina (10 vozila manje na cestama, ušteđenih 100 barela sirove nafte)
hlađenja tCO2 tCO2 tCO2
65 16 49

67
Tablica 3-10: Sažeti pregled financijske strukture projekta grijanja i hlađenja s GTP sustavom

FINANCIJSKA STRUKTURA PROJEKTA

Osnovni makroekonomski pokazatelji

Porast cijene goriva %/god 2,5%
Inflacija %/god 2,8%
Diskontna stopa % 8,0%
Trajanje projekta god 30
Uvjeti financiranja
Dotacije i subvencije € 0
Odnos duga (kredit) i vlastitog kapitala % 100,0%
Iznos kredita € 100 600
Iznos vlastitih sredstava € 0
Kamata % 8,00%
Razdoblje otplate god 25
Godišnja otplata kredita €/god 9 422
Moguća subvencija na temelju smanjenja emisije GHG
Smanjenje emisija GHG tCO2/god 49
Ukupno smanjenje GHG emisija - 30 godina tCO2 1 462
Subvencija po toni smanjene emisije €/tCO2 5,00
Prinos od smanjenja emisija €/god 244
Godišnji porast subvencije (inflacija i porast cijene energije) % 2,5%

TROŠKOVI I UŠTEDE/PRINOSI PROJEKTA - SAŽETI PREGLED

Kapitalni troškovi
Razvoj projekta (1,9%) € 1 950
Sustav za grijanje (34,4%) € 34 601
Sustav za hlađenje (-13,8%) € (-13 884)
Optimiziranje sustava i izgradnja (77,5%) € 77 914
Ukupna razlika kapitalnih troškova u odnosu na konvencionalni sustav € 100 580
Godišnji troškovi i otplata kredita
Troškovi rada i održavanja € (-580)
Godišnja cijena energije - predloženi GTP sustav € 3 922
Otplata kredita - 25 godina € 9 422
Ukupni godišnji izdaci € 12 764
Periodični troškovi
Zamjena plinskog kotla (10 god) € (-7 100)
Zamjena klima uređaja (15 god) € (-14 000)
Zamjena kompresora toplinske pumpe (15 god) € 20 000
Godišnja ušteda i primici
Godišnja cijena goriva - konvencionalni sustav (plinski kotao + AC) € 12 564
Godišnja subvencija na temelju smanjenja GHG emisija - 30 godina € 244
Ukupna godišnja ušteda i primici € 12 807

Ekonomskim proračunom pokazana je isplativost ugradnje sustava geotermalne toplinske

pumpe u novosagrađenoj zgradi, ukoliko se koristi niskotemperaturno podno grijanje kojim se
postiže najviša termodinamička učinkovitost sustava. Financiranjem razlike troška između
konvencionalnog sustava prirodnog plina + klima uređaj i skupljeg sustava toplinske pumpe
podizanjem kredita moguće je već u prvoj godini imati pozitivan tok novca obzirom da su
godišnje uštede u energiji veće nego godišnji anuitet kredita (tablica 3-11). U obzir su
uračunate i minimalne subvencije na temelju smanjenja CO2 po uzoru na neke europske
države. Porezne olakšice i subvencije na korištenje visoko učinkovite tehnologije nisu uzete u
obzir jer u RH još uvijek ne postoji sustav poticanja korištenja ovakvih tehnologija, no u
budućnosti će svakako i ovaj faktor ubrzati daljnji razvoj i implementaciju.

68
Tablica 3-11: Godišnji priljev novca za vrijeme trajanja projekta

GODIŠNJI PRILJEV NOVCA

Godina Prije oporezivanja Kumulativno
# € €
0 0 0
1 281 281
2 526 807
3 776 1 583
4 1 033 2 617
5 1 297 3 913
6 1 566 5 480
7 1 843 7 323
8 2 127 9 450
9 2 418 11 868
10 24 332 36 200
11 3 022 39 222
12 3 335 42 557
13 3 657 46 214
14 3 986 50 200
15 -25 940 24 260
16 4 670 28 930
17 5 025 33 955
18 5 389 39 345
19 5 762 45 107
20 34 636 79 743
21 6 537 86 280
22 6 939 93 219
23 7 351 100 571
24 7 774 108 345
25 8 207 116 552
26 18 074 134 626
27 18 529 153 155
28 18 996 172 151
29 19 475 191 626
30 11 722 203 349

69
ZAKLJUČAK

Tehnologija grijanja i hlađenja toplinskim pumpama s plitkim geotermalnim resursima kao izvorom
topline, u Republici Hrvatskoj još nije primijenjena, niti u komercijalnom niti u privatnom sektoru.
Obzirom da u Europskoj Uniji porast korištenja geotermalnih toplinskih pumpi ima kontinuirani rast
od približno 20% tijekom ovog desetljeća, nužno je u skladu s ciljem povećanja korištenja
obnovljivih izvora energije pokrenuti pilot projekt koji će financirati država ili lokalne zajednice.
Prije svega, potrebno je donijeti zakon, po uzoru na njemački ili švedski model, o dopuštenoj dubini
bušenja i aspektima sigurnosti pri izvođenju radova, što je trenutno najveći problem i prepreka u
znatnom razvoju ove tehnologije. Na području RH postoji niz poduzeća koja se bave rudarskim i
geotehničkim radovima, a koja su iskazala namjeru da kao jednu od svojih osnovnih djelatnosti
obavljaju bušenja s ciljem polaganja izmjenjivača topline.
U tehnoekonomskoj analizi jednog mogućeg projekta grijanja i hlađenja poslovne zgrade sagledan
je čitav niz troškova koji se mogu pojaviti prilikom izvođenja radova te je konzultirana strana
literatura i pilot projekti kako bi se došlo do što ujednačenijih i točnijih podataka o specifičnim
troškovima, kao što je primjerice bušenje i cementiranje. Proračun isplativosti izračunat je za
specifičnosti područja Zagreba, te na osnovu supstitucije prirodnog plina, kao primarnog energenta,
geotermalnim toplinskim pumpama. Modeliranjem trenutnog i budućeg omjera cijene energenata,
makroekonomskim pokazateljima, kapitalnih i operativnih troškova, kao i predloženom
financijskom strukturom kreditiranja projekta, pokazalo se da je ovakav projekt ne samo ekonomski
konkurentan trenutnim konvencionalnim tehnologijama, već i ekološki prihvatljiv u vidu smanjenja
emisije ugljičnog dioksida.

70
4. UPOTREBA GEOTERMALNE ENERGIJE U STAKLENICIMA

Grijanje staklenika je jedna od najčešćih izravnih upotreba geotermalne energije.

Staklenici mogu direktno koristiti temperature u rasponu od 40 oC do 90 oC. Uzimajući u obzir
cijenu bušotine, površinske opreme i uređaja, upotreba geotermalne energije može godišnje uštedjeti
između 5 – 8 % u komparaciji s troškovima grijanja.

Slika 4 –1: Shematski prikaz primjera korištenja geotermalne energije za zagrijavanje

staklenika s kotlom za pokrivanje vršne potrošnje, [20]

4.1. Načini izvedbe staklenika

71
Tipični oblici staklenika koji se danas izgrađuju su:

Slika 4 –2: Konstrukcijske izvedbe staklenika

Nekada su se staklenici većim dijelom izrađivali od stakla i okvira od čempresa.

U današnje vrijeme konstrukcija se izrađuje od čelika ili aluminija, a za pokrov najčešće služi jedan
od slijedećih materijala:
(A) STAKLO
Primjenom stakla izvedba je najčešće klasična s oštrim krovom. Unatoč tomu što stakleni tip ima
najveću propusnost za dnevno svijetlo, istovremeno ima i najslabiju energetsku efikasnost. Troškovi
grijanja su veći u odnosu na druge tipove zbog slabije izolacije koja je uzrokovana mnogim
pukotinama na spojevima konstrukcije. Problem gubitaka topline je riješen uvođenjem dvostrukih
staklenih ploča, ali uz povećanja troškova izrade staklenika.
(B) PLASTIČNE MASE
Novije su dobi i gotovo uvijek su u izvedbi cilindričnog krova ili ″quonset-hut″ dizajna (koliba).
Vertikalni bočni zidovi, kao i oni s prednje i stražnje strane, gotovo su uvijek načinjeni od
pleksiglasa. Plastične mase je potrebno mijenjati otprilike svake 3 godine, a većina ovakvih
staklenika ima dvostruki plastični omotač između kojih se pomoću ventilatora upuhuje zrak.
Dvoslojni pokrov je energetski djelotvoran budući da smanjuje toplinske gubitke za 30 – 40%.
Nasuprot boljoj energetskoj efikasnosti smanjuje se količina propusnosti sunčeve svjetlosti.
(C) PLEKSIGLAS
Upotreba pleksiglasa slična je upotrebi stakla. Najčešće su klasične izvedbe s oštrim krovom, ali za
razliku od stakla imaju manju težinu po metru pa je konstrukcija od lakšeg materijala. Iako

72
pleksiglas ima manju provodljivost topline nego li staklo, ukupno gledajući imaju sličan gubitak
topline.

4.2. PRIMJER TOPLINSKOG PRORAČUNA STAKLENIKA KOJI ISKORIŠTAVA

GEOTERMALNU ENERGIJU BUŠOTINE NEDJELJA-1 U OKOLICI SAMOBORA

Od četiri osnovna tipa odabran je staklenik oblika kolibe koji se najčešće koristi u agronomskom
sektoru, a ima standardizirane dimenzije prikazane na slici 4-3. Kako bi se odredio pravilan sustav
grijanja prvo se mora odrediti vršna potrošnja toplinske energije za staklenik koja je u funkciji
unutrašnje temperature staklenika, klimatskih prilika te karakteristika dostupnog geotermalnog
izvora. Ukupni toplinski gubici sastoje se od gubitaka uslijed odvođenja topline kroz zidove i krov
te uslijed prodora vanjskog zraka u staklenik. Krov staklenika je načinjen od dvoslojne plastične
mase, a prednji i stražnji zid od pleksiglasa.

Slika 4 –3: Primjer staklenika za proračun

4.2.1. METODOLOŠKI PRORAČUN UKUPNIH TOPLINSKIH GUBITAKA
STAKLENIKA:

- površina krova na primjeru dimenzija sa slike 4-3 ( dvoslojna plastična masa ):

A1 = 3,5m × π× 50,0m = 549,78 m2
- ukupna površina prednjeg i stražnjeg zida ( pleksiglas ):
A2 = 7,52 × π = 176,71 m2

(A) Toplinskih gubici uslijed odvođenja topline (qot), Wt:

73
qot = ( A1 × ∆t × k1m ) + ( A2 × ∆t × k2m ) (4 –1)
A1,2 - ukupne površine dvoslojne plastike i pleksiglasa, m2
∆t – razlika unutarnje temperature staklenika u odnosu na vanjsku, oC
k1,2m – koeficijent ukupnog prolaza topline materijala (plastika i pleksiglas), W/m2oC

-Potrebna toplina za grijanje staklenika određuje se obzirom na uzgoj koji se želi ostvariti, što
ilustrira tablica 4-1, i klimatološke prilike koje uvjetuju potrebnu specifičnu toplinu po m3
staklenika. Tako je za uzgoj povrća u stakleniku odabrana unutarnja temperatura staklenika: tUTS =
21oC

Tablica 4 –1: Temperaturni zahtjevi za pojedine usjeve u staklenicima, [20]

Povrće Dan (oC ) Noć (oC)
Rajčica 21 – 24 17 – 18
Zelena salata 24 18
Krastavac 24 – 25 21
Paprika 18 – 29 16 – 18
Cvijeće Dan (°C) Noć (oC)
Ruže 16 – 17 17
Karanfil 24 10
Geranija 21 – 27(max) 21 – 27 (max)
Fuksija 21 (min) 18
Ljiljan 16 16

Obzirom na klimatološke prilike Panona (Samobor) srednja vrijednost temperature za vrijeme

najhladnijih mjeseci (siječanj) iznosi tVT = -7 oC, a srednja godišnja brzina vjetra iznosi otprilike
15,0 km/h (4,17 m/s)

-Projektirana temperaturna razlika za staklenik:

∆t = tUTS – tPVT = 28 oC (4 –2)

Tablica 4 –2: Koeficijent ukupnog prolaza topline za pojedine materijale u ovisnosti o brzini vjetra
[20], W/m2oC
Brzina vjetra, km/h (m/s)
Materijal 0,0 5,0 10,0 15,0 20,0 25,0 35,0 45,0
(0,0) (1,39) (2,78) (4,17) (5,56) (6,94) (9,72) (12,50)
Staklo 4,34 5,00 5,52 5,84 6,04 6,22 6,51 6,65
Fiberglas 3,95 4,55 5,03 5,32 5,51 5,66 5,92 6,07

Plastika-jednoslojna 4,60 5,27 5,80 6,12 6,33 6,50 6,80 6,94

74
 Plastika-dvoslojna 3,04 3,38 3,64 3,80 3,89 3,96 4,09 4,16

-Toplinski gubici krova od dvoslojne plastične mase i prosječnu godišnju brzinu vjetra od 15 km/h:
q1S = 549,78 m2 × 28 oC × 3,80 W/m2oC = 58.500 Wt ili 210,59 MJ/h
-Toplinski gubici za prednji i stražnji zid od pleksiglasa i brzinu vjetra od 15 km/h:
q2S = 176,71 m2 × 28 oC × 5,32 W/m2oC = 26.320 Wt = 94,76 MJ/h

-Ukupni toplinski gubici uslijed odvođenja topline:

qot = q1S + q2S = 305,35 MJ/h ili 84,82 kWt (4 –3)

(B) Toplinski gubici uslijed prodora vanjskog zraka (qpz), Wt:

Metoda se zasniva na broju izmjena zraka po satu u stakleniku uslijed prodora vanjskog zraka. Broj
izmjena zraka je funkcija vjetra, konstrukcije staklenika te temperaturne razlike. Pod konstrukcijom
staklenika se podrazumijeva volumen staklenika:
Vs = površina baze polovice valjka × dužina staklenika
Vs = 7,52×π×50 / 2 =4.417,9 m3
Za primjer staklenika s dvostrukim plastičnim krovom i niskim stranama od pleksiglasa broj izmjena
zraka po satu iznosi 0,5 – 1,0 (tablica 4-3). Za ovaj slučaj staklenika uz brzinu vjetra od 15 km/h
izabrana je vrijednost: qz/h = 0,75 .

Tablica 4 -3: Broj izmjena zraka po satu za različite materijale, [20]

Materijal Izmjena zraka / sat
Staklo (jednoslojno) 2,5 – 3,5
Staklo (dvoslojno) 1,0 – 1,5
Pleksiglas 2,0 – 3,0
Plastika (jednoslojno) 0,5 – 1,0
Plastika (dvoslojna) 0,0 – 0,5
Plastika (jednoslojna) / niske strane od pleksiglasa 1,0 – 1,5
Plastika (dvoslojna) / niske strane od pleksiglasa 0,5 – 1,0
Plastika (jednoslojna) / visoke strane od pleksiglasa 1,5 – 2,0
Plastika (dvoslojna) / visoke strane od pleksiglasa 1,0 – 1,5

-Gubitak topline uslijed prodiranja vanjskog zraka:

qpz = qz/h × Vs × ∆T × 0,367 (kJ/h) (4 –4)
qpz = 0,75 / h × 4.417,9m3 × 28 oC × 0,102 = 9.463 Wt = 34,05 MJ/h

75
Ukupni toplinski gubici staklenika:

q = Gubitak topline uslijed odvođenja topline kroz staklenik + Gubitak topline uslijed prodora
vanjskog hladnog zraka
q = qot + qpz (4 -5)
q = 305,35 MJ/h + 34,05 MJ/h = 339,40 MJ/h = 94,28 kWt (76,82 kJ/m3 staklenika)

4.3. PRORAČUN STAKLENIKA S MOGUĆIM SUSTAVIMA GRIJANJA

U praksi postoje tri osnovne podjele sustava za grijanje:

(1) Prisilna konvekcija topline rekuperatorima ispod krova staklenika
(1a) pri višim temperaturama geotermalne vode,
(1b) pri nižim temperaturama

(2) Površinsko grijanje na tlu

(1a) sustav rebrastih cijevi
(1b) sustav glatkih cijevi

(3) Podno grijanje u kombinaciji s rekuperatorima

Način grijanja staklenika često nije diktiran inženjerskim razmatranjima kao što su maksimalna
iskoristivost geotermalnog fluida ili ekonomičnost sustava, već je odluka vezana na uvjete rasta
uzgajanog bilja. Kako je u Hrvatskoj najveća potražnja za rajčicama i paprikama kao mogućih
kultura za uzgoj u staklenicima proračun će biti napravljen za sva tri načina grijanja.
Primjer staklenika u proračunu iskorištava geotermalnu energiju bušotine Nedjelja-1 blizu
Samobora. Akvifer se nalazi u lit. vapnencima, brečama i dolomitima na dubini od 800 – 1.200m.
Geološki odnosi riješeni su u okviru geotermalnog polja Zagreb. U tablici 4-4 dani su podaci o
karakteristikama bušotine Nedjelja-1 i konstantnim ulaznim podacima koji vrijede za sve
proračunate sustave grijanja.

Tablica 4-4: Ulazni podaci za proračun sustava grijanja staklenika na geotermalnu energiju
bušotine Nedjelja-1 blizu Samobora.

76
 Vrijednost i
Ulazni podaci
jedinica

Protok geotermalne vode iz bušotine Nedjelja-1, (Q) 21 m3/h (5,83 l/s)

Temperatura vode na izlazu iz bušotine (tG), 65°C

Pad temperature na pločastom izmjenjivaču topline, (∆tIT) 5°C

Dobavna temperatura u radnom krugu staklenika, (tDTV=tG-∆tIT) 60°C

Potrebna toplinska snaga za grijanje staklenika, (q) 339.400 kJ/h

Unutarnja temperatura staklenika, (tUTS) 21°C

Vanjska temperatura (tVT) -7°C

Ulazna temperaturna razlika dobavne vode i zraka,

39°C
(∆tUTR= tDTV - tUTS)

Razlika unutrašnje i vanjske temperature, (∆t = tUTS – tVT) 28°C

Koeficijent provodljivosti tla, (kt) 1,38 W/m°K

(1a) SUSTAV PRISILNE KONVEKCIJE TOPLINE ( VISOKO-TEMPERATURNI

REKUPERATOR)

Sastoje se od rebrastih spiralnih cijevi i malog ventilatora koji je ugrađen u samu jedinicu, a postoje
vertikalne i horizontalne izvedbe. Općenito se ugrađuju tako da vise sa stropa staklenika u razini
krova. Kroz rebrastu spiralu protječe radni fluid određene temperature, a ventilator raspršuje
zagrijani zrak u prostor staklenika. Kako ovi rekuperatori sadrže rebraste spirale, konstruirane su na
95 oC dobavnu temperaturu vode (tDTV) i unutarnju temperaturu zraka od 15,6 oC (tUTS) (tablica 4-5).
Promjena bilo koja od ova dva parametra utjecati će na efikasnost same jedinice.

Tablica 4-5: Odnosi različitih modela rekuperatora pri 93 0C tUTV (ulazna temperatura vode) i 15,6
o
C tUTS (unutarnja temperatura staklenika), [20]

77
 Temperatura
Toplinska Snaga
Protok vode Protok zraka izlaznog
Model snaga ventilatora
(l/s) ( m3 / min ) zraka
( kJ / h ) (W)
( oC )
A 95.000 0,57 50 43 125
B 140.000 0,84 92 38 250
C 146.000 0,88 82 42 250
D 209.000 1,26 129 39 375
E 236.000 1,39 130 42 375
F 288.000 1,70 145 42 375

Tablica 4 -6: Korekcioni faktori za dobavne temperature vode (tDTV) i unutarnje temperature
staklenika (tUTS), [20]

Ulazna temperatura Ulazna temperatura zraka (tUTZ), oC

vode (tDTV), oC 4,4 15,6 26,7 37,8
27 0,293 0,143 0 0
38 0,439 0,286 0,140 0,069
49 0,585 0,429 0,279 0,137
60 0,731 0,571 0,419 0,273
71 0,878 0,714 0,559 0,410
82 1,024 0,857 0,669 0,547
93 1,170 1,000 0,833 0,684

Tijek proračuna:
1.) Za pretpostavljenu uporabu dva rekuperatora ( po jedan na svakom kraju staklenika ),
svaki od njih će morati imati kapacitet:
q 339.400kJ / h
qVTR = = = 169.700kJ / h
2 2
Kako je ovaj sustav dizajniran za standardne uvjete ulazne temperature vode od tDTV = 95 oC
i unutarnje temperature staklenika tUTS = 15,6 oC, koriste se korekcioni faktori za tDTV i tUTS.
Interpolacijom iz tablice za vrijednosti tDTV=60 oC i tUTS=21 oC dobiva se potrebna toplinska snaga
koju bi morao imati svaki od rekuperatora:
169.700kJ / h
qVTR = = 341.449kJ / h
0,497

78
Sustav s dva rekuperatora ne uspijeva pokriti toplinske gubitke, jer je najjači model F sa snagom od
288.000 kJ/h nedostatan za potrebnih 341.449 kJ/h po rekuperatoru.
Potrebno je pretpostaviti upotrebu četiri rekuperatora od kojih bi svaki morao imati najmanju
toplinsku snagu od:
qVTR = 341.449kJ / h ÷ 2 = 170.724kJ / h
Model D snage 209.000 kJ/h zadovoljava potrebnu toplinsku snagu. Da bi se izvršila provjera
rezultata potrebno je toplinsku snagu modela D svesti na uvjete koji vladaju u stakleniku, odnosno
tDTV=60oC i tUTS=21oC.
Stvarni toplinski kapacitet pojedinačnog modela D:
qVTR = 209.000kJ / h × 0,497 = 103.873kJ / h ,

Ukupna toplinska snaga četiri rekuperatora modela D: qVTR 4 = 103.873kJ / h × 4 = 415.492kJ / h ,

što je dostatno da pokrije toplinske gubitke staklenika od 339.400 kJ/h.
Postupak dimenzioniranja moguće je riješiti i korištenjem tri rekuperatora modela F snage 288.000
kJ/h ili stvarne snage za uvjete u stakleniku: 288.000kJ/h×0,497=143.136 kJ/h. Ukupna toplinska
snaga ova tri rekuperatora iznosi:
qVTR 3 = 143.136kJ / h × 3 = 429.408kJ / h , što je veće od q = 339.400 kJ/h.
Sustav od tri rekuperatora modela F ekonomski je povoljniji nego li sustav od četiri jedinice modela
D. (1 model F = 1.811$, 1 model D =1.581$ ) [20]

(1b) SUSTAV PRISILNE KONVEKCIJE TOPLINE ( NISKO-TEMPERATURNI

REKUPERATOR)

Konstrukcija ovih rekuperatora je prilagođena za niže ulazne temperature vode. Imaju efikasniji
prijenos topline sa spirala i ventilatore većih kapaciteta. Podaci o učinkovitosti nisko-temperaturnih
rekuperatora dan je u tablici, a koristi se učinkovitost po oC ulazne temperaturne razlike ∆tUTR
(razlika je razlika između unutarnje temperature staklenika (tUTS) i temperature dobavne vode (tDTV).

Tablica 4 –7: Učinkovitost nisko-temperaturnih rekuperatora u ovisnosti dobave radnog fluida i

ulazne temperaturne razlike, [20]

79
 kJ / oC ulazne temperaturne razlike (∆tUTR)
Dobava radnog
Jedan ventilator (109 m3/min) Dva ventilatora (218 m3/min)
fluida (l/s)
(cijena: ≈2.800 $) (cijena: ≈5.100 $)
0,3 2.845 4.745
0,6 4.175 6.830
0,9 4.745 8.160
1,3 5.220 9.300
1,6 5.410 10.055
1,9 5.690 10.720
2,2 5.880 11.005
2,5 5.880 11.385

Tijek proračuna:

1.) Pretpostavimo upotrebu dva rekuperatora sa sustavom jednog ventilatora (109

3
m /min) s protokom vode od zadanih 5,83 l/s. U tom bi slučaju protok po svakom rekuperatoru
iznosio:
QNTR = 5,83 l/s ÷ 2 = 2,92 l/s.
S obzirom da je u literaturi [20] datirana jedinica s maksimalnim protokom od 2,5 l/s i
pretpostavkom da je protok geotermalne vode i fluida u radnom krugu isti, biti će potrebno smanjiti
protok geotermalne vode pomoću sapnice na bušotini na veličinu od npr. 7m3/h (1,94 l/s) Svaki od
dva rekuperatora sa sustavom jednog ventilatora (109 m3/min) imaju protok od:
QNTR = 1,94 l/s ÷ 2 = 0,97 l/s.
Izlazna toplinska snaga jednog rekuperatora pri QNTR=0,97 l/s i tUTR=39 oC interpolacijom iz tablice
4-7 iznosi:
qNTR = 4.828 × 39 = 188.297kJ / h
Stoga bi ukupni kapacitet dva rekuperatora sa sustavom jednog ventilatora iznosio:
qNTR 2 = 188.297 × 2 = 376.594kJ / h ,
što zadovoljava toplinske potrebe staklenika od q = 349.400 kJ/h.
Zbog veće efikasnosti i potrebnog manjeg protoka ovakav sustav može osigurati znatnu uštedu
električne energije pojnih pumpi.

(2a) POVRŠINSKO GRIJANJE NA TLU REBRASTIM CIJEVIMA

80
Rebraste cijevi su najčešće načinjene od čelika ili bakra s pričvršćenim rebrima od aluminija ili
čelika, a mogu biti kvadratičnog, kružnog i pravokutnog oblika. Sustav je prvenstveno namijenjen
za temperature ulaznog fluida od 95 oC (200 0F) ili više. Spuštanjem dobavne temperature, upotreba
ovog sustava ekonomski je sve manje opravdana zbog potrebne sve veće duljine rebrastih cijevi
kako bi se postigla potrebna količina topline za zagrijavanje staklenika.

Tablica 4 –8: Usporedba troškova rebrastih cijevi, [20]

Broj rebara
Kombinacija materijala, Vanjski promjer
po metru Cijena, ( $/m' )
(cijev/ rebra) cijevi, ( mm )
dužine
čelik / aluminij 19,05mm (3/4 in) 108 17,7
čelik / aluminij 25,40mm (1 in) 108 24,6
čelik / čelik 31,75mm (1 ¼ in) 108 36,1
čelik / čelik 31,75mm (1 ¼ in) 131 40,4
čelik / čelik 50,08mm (2 in) 78 35,4
čelik / čelik 50,08mm (2 in) 108 41,3

Tijek proračuna:
1.) Kapacitet se daje obzirom na srednju temperaturu vode u radnom krugu (tSTV), a kako bi se
izračunala ta vrijednost neophodno je prvo izračunati pad temperature u radnom krugu slijedećom
relacijom: [20.]
q
∆t RK = (4 –6)
4,187 × Q

∆tRK = pad temperature u radnom krugu staklenika, oC

q = potrebna toplina za grijanje staklenika, kJ/h
Q = protok dobavne vode, l/h (zadano 21.000 l/h)
kJ
4,187 = konstanta, [ ]
h × l / h × (o C )

339.400
Uvrštavanjem u relaciju 4-6: ∆t RK = = 3,86o C ≈ 4o C
4,187 × 21.000
Izračunavanje srednje temperature vode u radnom krugu:

81
t STV = t DTV − ∆t RK / 2
(4 –7)
t STV = 60 − 4 / 2 = 58o C

2.) Kako je sustav grijanja rebrastim cijevima prilagođen za srednju temperaturu vode od 95oC
računanje potrebne duljine rebraste cijevi za neku nižu temperaturu od nazivne mora sadržavati
korekcioni faktor ( tablica 4-6).
Za odabranu cijev promjera 50,08mm (2 in.), jednog reda rebara ( 10,80cm ili 4 ½ in.) i 108
rebara/m pri temperaturi vode od 95 oC (200 oF) toplinska snaga po metru iznosi interpolacijom iz
tablice 4.015 kJ/h/m.

Tablica 4 -9: Toplinska snaga po metru dužine rebraste cijevi u ovisnosti o temperaturi vode, broju
redova i broju rebara po jediničnom metru za čeličnu cijev promjera 50,80mm (2 in.), [20]

Broj Broj Nazivne vrijednosti za vruću vodu, [ kJ/h/m ] po srednjoj temperaturi

o
rebara redova 116 C 110 oC 104 oC 99 0C 93 0C 88 oC 82 oC 77 oC
1 5.642,4 5.123,2 4.742,4 4.292,4 3.877,0 3.496,2 3.115,4 2.734,7
2 9.727,1 8.896,3 8.169,4 7.407,8 6.715,5 6.092,4 5.365,5 4.742,4
108
3 12.669,5 1.156,7 1.066,7 9.623,2 8.723,2 7.927,1 6.992,4 6.196,3
1 6.057,8 5.538,6 5.088,6 4.603,9 4.223,2 3.773,1 3.357,8 2.942,4
131 2 10.142,5 9.242,5 8.515,5 7.684,8 6.957,8 6.334,7 5.573,2 4.950,1

Tablica 4 –10: Korekcioni faktori za pojedine srednje temperature vode, [20]

Srednja temperatura vode (oC) 90,0 80,0 70,0 60,0 50,0 40,0
Korekcijski faktor 0,941 0,764 0,605 0,470 0,317 0,196
Ukupni kapacitet iznositi će upotrebu korekcijskog faktora ( dobiven interpolacijom iz tablice 4-6 za
srednju temperaturu vode = 58 oC): 0,4394 × 4.015 kJ/h/m = 1.764,4 kJ/h/m
Potrebna duljina rebrastih cijevi da se zadovolji potrebna toplina staklenika:
339.400kJ / h
lRC = = 192,4m
1.764,4kJ / h / m
Kako se potrebna duljina rebrastih cijevi za pokrivanje toplinskih zahtjeva staklenika sa smanjenjem
temperature povećava tako je upotreba ovog načina grijanja nepraktična za temperature vode manje
od 65 oC, pogotovo u hladnijim klimatskim područjima.

82
(2a) POVRŠINSKO GRIJANJE NA TLU GLATKIM CIJEVIMA

Koriste se glatke cijevi manjeg promjera izrađene od polietilena ili polibutilena. Polažu se direktno
na tlo staklenika. Ako su cijevi položene preblizu jedna drugoj smanjuje se efektivna površina
djelovanja, što dovodi do smanjenja toplinskog kapaciteta. Projektiranje sustava vrši se obzirom na
srednju temperaturu vode u radnom krugu (tSTV).

Tijek proračuna:
Ugrađuju se polibutilenske cijevi promjera: DPB = 25,40 mm, debljine stijenke 4 mm
Računanje pada temperature u radnom krugu (∆tRK) i srednje temperature u krugu (tSTV):
qGT 339.400
∆t RK = = = 3,86 ≈ 4.0o C
4,187 × QGT 4,187 × 21.000

t STV = t DTV − ∆t RK / 2 = 60 − 4 / 2 = 58o C

Prijenos topline po metru duljine polibutilenske cijevi (q/l) računa se po jednadžbi [1.]:
1 0,2 1
)0,181 ⋅ (∆t )1,266 + (15,7 ⋅ 10−10 )) ⋅
q
= ((4,422 ⋅ ( ) ⋅(
l DPB 1.8 ⋅ t1 + 32 1
(4 –7)
⋅ ((1,8 ⋅ t2 + 32) 4 − (1.8 ⋅ t3 + 32) 4 )) ⋅ 11,345 ⋅ F

t1 = 255,6 + (tSTV + tUTS)/2 = 255,6 + (58oC + 21oC)/2 = 295,1 oC

∆t1 = tSTV – (tUTS + 3) = 58oC – (21oC +3) = 34oC
t2 = 255.6 + tSTV = 255,6 + 58oC = 313,6oC
t4 = (tPTNP + tUTS)/2
Računanje prosječne temperature negrijanih površina u stakleniku, (tPTNP):
A1 × t NP1 + A2 × t NP 2 + K + An × t NPn
t PTNP = (4 –8)
A1 + A2 + K + An
A = površina određenog materijala, m2
tNP = unutrašnja temperatura na površini negrijanih površina u stakleniku, oC, a računa se:
t NP = tUTS − (0,0291 × km × ∆t ) (4 –9)

km = koeficijent ukupnog prolaza topline pojedinog materijala, kJ/m⋅h⋅oC

(za brzinu vjetra od 15km/h očitati iz tablice 4-2 za pleksiglas i dvoslojnu plastiku)
∆t = razlika u unutrašnjoj i vanjskoj temperaturi, oC
- Za krov od dvoslojne plastične mase površine: A1= 549,78 m2,

83
 t NP1 = 21 − (0,0291 × 13,68 × 28) = 9,9o C
- Za zidove od pleksiglasa ukupne površine: A2= 176,71 m2,
t NP 2 = 21 − (0,0291 × 19,15 × 28) = 5,4o C
Određivanje prosječne temperature negrijanih površina ( tPTNP):
549,78 × 9,9 + 176,71 × 5,4
t PTNP = = 8,8o C
549,78 + 176,71
Konačno:
t4 = (tPTNP + tUTS)/2 = (8,5oC + 21oC)/2 =14,75oC
t3 = 255,6 + t4 = 255,6 + 14,75oC = 270,35oC
F = vanjska površina cijevi po jediničnom metru, (m2/m), izračunato 0,105m2/m
1 0,2 1
)0,181 ⋅ (34,0)1,266 )) + ((15,7 ⋅ 10−10 ) ⋅
q
= ((4,422 ⋅ ( ) ⋅(
l 25,40 1,8 ⋅ 295,1 + 32
⋅ ((1,8 ⋅ 313,6 + 32) 4 − (1,8 ⋅ 270,35 + 32)4 ))) ⋅ 11,345 ⋅ 0,105

q
= 177,58kJ / h ⋅ m
l
Potrebna duljina cijevi kako bi se pokrila toplinska potrošnja:
q 339.400kJ / h
lPB = = = 1.911,25m (4 –10)
q / l 177,58kJ / h ⋅ m
Iz ovako velike potrebne duljine tubinga vidljivo je da ovaj sustav grijanje nije ekonomičan niti
praktičan za hladnije klimatske uvjete

(3) PODNO GRIJANJE U KOMBINACIJI S REKUPERATORIMA

Ovakav sustav grijanja uključuje korištenje tla staklenika kao velikog radijatora. Cijevi, kroz koje
cirkulira vruća voda, zakopane su u tlo staklenika. Kao materijal za cijevi najčešće se koristi
polibutilen, a sposoban je podnijeti temperature do 80 oC. Podni sustav je primarni sustav za
pridobivanje topline, a korištenje rekuperatora je za pokrivanje vršne potrošnje tijekom hladnijih
mjeseci. Emitirana količina topline s tla staklenika u ovisnosti je o podnoj temperaturi staklenika,
temperaturi zraka u stakleniku, te prosječnoj temperaturi negrijanih površina u stakleniku (zidovi i
krov staklenika).

Tijek proračuna:

84
Ugrađuju se polibutilenske cijevi promjera 19,05mm (3/4 in.) koje zbog aktivnosti na površini
moraju biti minimalno ukopane 150mm u tlo.
(1.) Nakon što se odredi gubitak topline staklenika (q = 339.400 kJ/h), podijeli se s
površinom tla staklenika koja će biti iskorištena za grijanje ( obično 90% od ukupne površine tla
staklenika ), te se dobije veličina gubitka topline po površini staklenika (q / A) izraženo u kJ / h⋅m2.
Za primjer staklenika iz površina iznosi : A=15,0 × 50,0 = 750m2
339.400kJ / h
q / A* = = 502,8kJ / h ⋅ m 2
0,9 × 750
(2.) Ova veličina se koristi u formuli za izračunavanje potrebne temperature tla
staklenika: [1.]

q   1,8 × t PTS + 492  4  1,8 × t PTNP + 492  4 

= 1,70 ×     + 7,87 × (t PTS − tUTS )
1.32
 − (4 –11)
 100 100
A     

q/A = potrebna toplina po jedinici površine, kJ / h⋅m2

tPTS = temperatura površine tla staklenika, oC
tUTS = unutrašnja temperatura zraka, oC
tPTNP = prosječna temperatura negrijanih površina u stakleniku (zidovi i krov),°C
Vrijednost tPTNP je već izračunata za sustav grijanja na tlu glatkim cijevima, a iznosi 8,8°C

Određivanje potrebne temperature površine tla staklenika tPTS , relacija (4 –11):

1,8 × TPTS + 492 4 1,8 × 8,8 + 492 4
502,8 = 1,70 × (( ) −( ) ) + 7,87 × (t PTS − 21)1.32
100 100
Rješavanjem jednadžbe dobiva se: tPTS = 31,2 oC
Kod proračuna ovakvog načina grijanja staklenika često se dobiju relativno visoke temperature kao
rješenje za potrebnu temperaturu tla staklenika. Kada bi se u stvarnosti koristile takve temperature
tla staklenika, vršna potrošnja topline bila bi zadovoljena, ali u ovakvim uvjetima teško je uzgajati
biljke koje su posađene direktno u tlo. Maksimalna preporučena temperatura tla kod ovog sustava je
30oC. [1.] Zato se ovakav sustav grijanja gotovo nikada ne koristi kao samostalan, već u kombinaciji
s drugim sustavima koji igraju ulogu sekundarnog sustava za pokrivanje vršne potrošnje (najčešće
visoko temperaturni rekuperatori).
Kako je temperatura tla od 31,2 °C previsoka, sustav će se dimenzionirati na pokrivanje 80%
toplinskih potreba staklenika. U tom slučaju veličina q/A iznosi:
q / A = q / A* × 0,80 = 402,24kJ / h ⋅ m 2
Rješavanjem jednadžbe (4 –11) dobiva se: tPTS = 28,5 oC, što je ispod dopuštene temperature tla.

85
Treba obratiti pozornost na dimenzioniranje sekundarnog sustava s visoko temperaturnim
rekuperatorima. Oni moraju pokriti 20% toplinskih gubitaka koji iznose:
qSTJ = 339.400kJ / h × 0.2 = 67.800kJ / h
Kako je stvarna snaga rekuperatora modela B iz tablice 4-5 (uzevši u obzir korekcioni faktor za
ulaznu temperaturu vode i zraka koji iznosi 0,497 iz tablice 4-6 ):
qVTR = 140.000kJ / h × 0,497 = 69.580kJ / h , pokrivaju se toplinski gubici od 67.800 kJ/h.
Protok koji će otpasti na ovu jedinicu iznositi će:
QVTR = 0,84l / s , očitano iz tablice 4-5.
Protok koji će iskorištavati sustav podnog grijanja tla:
QGT = 5,833l / s − 0,84l / s = 4,993l / s ≈ 5,0l / s ≈ 18.000l / h

3.) Razmak između cijevi te dubina njihove ugradnje ovisi o srednjoj dobavnoj temperaturi vode.
Dubina ugradnje cijevi je funkcija zaštite cijevi od površinskih aktivnosti, a uobičajene vrijednosti
dubina su između 5 i 15cm.
Također je vrlo važno prilikom dimenzioniranja uzeti u obzir pad temperature u radnom krugu
(∆tRK) iz relacije (4–6) zbog proračuna srednje dobavne temperature vode u stakleniku tSTV prema
relaciji (4 –7).
qGT 0,8 × 339.400kJ / h
∆t RK = = = 3,60o C
4,187 × QGT 4,187kJ / h ⋅ l / h ⋅o C × 18.000l / h

t STV = t DTV − ∆t RK / 2 = 60 − 3,6 / 2 = 58,2o C

Iz tablice 4-7 vidi se da za polibutilensku cijev ukopanu 150 mm duboko u tlo i provodljivost tla od
1,30 W/moC, srednja dobavna temperatura vode (tSTV) smije iznositi najviše 61oC. S obzirom da je
za hrvatske prilike provodljivost tla oko 1,38W/m°C interpolacijom iz tablice 4-7 vidi se da je
maksimalna temperatura otprilike 60°C. Kako je proračunata vrijednost 58°C proračun se može
nastaviti.

Tablica 4–11: Maksimalna preporučena srednja temperatura vode (oC) kod različitih uvjeta dubine
zalijeganja (mm), provodljivosti tla (W/moC), i različitih vrsta cijevi, [20]
Dubina Čelična cijev Polibutilenska cijev
ukopavanja k = 0,865 k = 1,30 k = 0,865 k = 1,30
(mm) (W/moC) (W/moC) (W/moC) (W/moC)

86
 25 44 41 51 44
50 47 43 55 49
75 50 46 59 53
100 52 47 62 55
125 53 49 64 57
150 57 52 69 61

Kako bi se odredio potreban razmak između položenih cijevi prvo se mora ustanoviti prijenos
topline s jediničnog metra cijevi. Iz dijagrama 4-1 određuje se prijenos topline s metra cijevi po 1oC
temperaturne razlike. Temperaturna razlika se odnosi na razliku srednje dobavne temperature vode
(tSTV) i potrebne temperature tla (tPTS)

Dijagram 4 –1: Prijenos topline za cijevi promjera 19,05mm u ovisnosti o provodljivosti tla, dubini
ukapanja i tipu cijevi, [20]
Prijenos topline po metru polibutilenske cijevi promjera 19,05mm jednak je:
qPB ´= qPB / °C × (t STV − t PTS )
(4 –12)
qPB ´= 9,6kJ / h ⋅ m ⋅o C × (58,2o C − 28,5o C )

qPB ´= 285,12kJ / h ⋅ m
Potrebna duljina cijevi po m2 površine staklenika za pokrivanje toplinskih gubitaka m2 površine
određuje se tako da se podijeli potrebna toplina za grijanje staklenika po m2 površine i prijenos
topline po metru polibutilenske cijevi. Znači:
q / A 402,24kJ / h ⋅ m 2
lPB / AST = = = 1,41m / m 2 (4 –13)
qPB ´ 285,12kJ / h ⋅ m
Konačno, potreban razmak između cijevi računa se prema slijedećoj jednadžbi:

87
 1 1
∆lPB = = = 0,71m (4 –14)
lPB / AST 1,41m / m 2

Način razmještanja cijevi u stakleniku ovisi direktno o padu temperature u radnom krugu (∆tRK), a
ukoliko je manji od 8oC upotrebljava se jednostruka petlja položenih cijevi. Ako je pad temperature
veći od 8oC tada se primjenjuje polaganje cijevi s dvostrukom petljom.

15,0m

50,0m

Slika 4–4: Polaganje cijevi jednostrukom i dvostrukom petljom s prikazom dimenzija staklenika,
Ukupna potrebna duljina polibutilenskih cijevi iznositi će:
50,0m
lPB = × 15,0m = 1.056m
0,71m

88
UTJECAJ KORIŠTENJA GEOTERMALNE ENERGIJE NA OKOLIŠ

Korištenje geotermalne energije obično je ograničeno na područje na kojem je utvrđen geotermalni

akvifer, tako da je i utjecaj na okoliš izazvan njegovim korištenjem najčešće lokalnog značenja.
Utjecaj geotermalne energije na okoliš očituje se kroz pojavu slijeganja terena, emisiju plinova čiji
intenzitet djelovanja ovisi o geološko-strukturnim i hidrogeološkim značajkama ležišta, fizičko
kemijskim obilježjima fluida u ležištu, tehničko-tehnološkim karakteristikama postrojenja.
Geotermalna ležišta sadrže također i otopljene plinove čiji udio ovisi o geokemijskim obilježjima
ležišta. Najčešće su to ugljični dioksid, dušik, sumporovodik te manje količine amonijaka, metana,
žive, radona i broma. Sadržaj plinova ovisi o rasponu temperature i veličini tlaka za pojedino ležište.
Emisija plinova geotermalnih elektrana manja je u odnosu na emisiju iz postrojenja koja koriste
fosilna goriva. Emisija plinova danas se učinkovito spriječava utiskivanjem u ležište primjenom tzv.
zatvorenog cirkulacijskog sustava kojeg čine proizvodna bušotina – izmjenjivač topline – utisna
bušotina – ležište. Na taj se način plinska komponenta sadržana u geotermalnom fluidu utiskuje
natrag u ležište. Injektiranjem fluida podržava se tlak ležišta, a time i produljuje eksploatacijski
vijek.
Utjecaj geotermalnih voda na okoliš u izravnoj je vezi s njihovim kemijskim sastavom, sadržajem
otopljenih plinova, mineralizacijom, temperaturom, pH vrijednošću te ukupnim tehnološkim
postupkom za istraživanje i korištenje geotermalnog izvora. U vodi su obično najzastupljeniji kloridi
natrija, kalija i kalcija, različiti karbonati, sulfati, silikati te magnezij, brom i jod. Nekontroliran
ispust tih voda u okoliš može dovesti do onečišćenja površinskih i podzemnih pitkih voda te tala s
kojima su u kontaktu.

89
UTJECAJI NA OKOLIŠ

U procesu proizvodnje geotermalne energije, značajniji utjecaji na okoliš uglavnom se pojavljaju

kod visoko temperaturnih ležišta s većim proizvodnim količinama. Osnovni utjecaji na okoliš
tijekom izgradnje objekata i proseca pretvorbe geotermalne u električnu energiju odnose se na:
jediničnu površinu zemljišta po jedinici proizvedene energije, emisiju plinova i para, emisiju
otpadne topline i razinu buke. Ovi utjecaji mogu biti stalni ili povremeni s povratnim ili
nepovratnim efektima.
Utjecaji na okoliš kod direktnog korištenja topline identični su proizvodnji električne energije.
Stupanj utjecaja na okoliš u korištenju geotermalne energije proporcionalan je količini proizvodnje.
Kako je kod direktnog korištenja potrebna manja proizvodnja fluida i topline nego kod proizvodnje
električne energije tako su i utjecaji na okoliš kod direktnog korištenja razmjerno manji.

4.1. Korištenje zemljišta

Izgradnja pristupnih putova i izrada bušotina mogu utjecati na vegetaciju i izgled okoliša. Područje
aktivnosti je relativno malo, jer se obično iz jednog mjesta buši nekoliko bušotina za što je potrebna
površina zemljišta do 2500 m2. Toplinska energija se koristi što je moguće bliže bušotinama, a što
smanjuje dužinu potrebnih cjevovoda. U tablici 3. prikazana je potrebna površina zemljišta za
postrojenja za proizvodnju električne energije kod različitih energetskih izvora. [3]

Tablica 3. Potrebna površina zemljišta za postrojenja za proizvodnju električne energije

Energetski izvor Potrebna površina zemljišta ( m2 / MW )

Geotermalna energija 400 - 3200
Nuklearna energija 2000 - 4000
Fosilna enegija ( ugljen ) 7600

4.2 Emisija plinova i para

90
Geotermalni fluid uglavnom sadrži otopljene plinove kao na primjer ugljik dioksid, metan i vodikov
sulfid, a u neznatnim količinama dušik te lako hlapljive pare arsena i žive. Geotermalno postrojenje
ima značajnu ekološku prednost u odnosu na postrojenja s fosilnim gorivima jer nema emisije
dušikovih oksida i sumpornog dioksida. Smanjena emisija dušika i sumpora smanjuje opasnost od
pojave kiselih kiša, a smanjena emisija ugljik dioksida smanjuje mogućnost globalnih klimatskih
promjena. Emisija ugljik dioksida može se razlikovati ovisno o karakteristici geotermalnog fluida i
tipa geotermalnog postrojenja. Binarno postrojenje ne proizvodi emisiju ugljik dioksida, dok
protutlačna i kondezacijska postrojenja za proizvodnju električne energije emitiraju 0.09 kg
C02/kWh proizvedene električne energije, što je deset puta manje u odnosu na pogon postrojenja s
ugljenom (Tablica 4.). Količina vodikova sulfida u geotermalnom fluidu kreće se u granicama 0.03
– 6.4 g/kWh [6], što ne izazivu pojavu kiselih kiša. Vodikov sulfid se može izdvojiti iz pare u
Stretford procesu te se dobiva elementarni sumpor, što smanjuje emisiju H2S i do 90 %. U
posljednje vrijeme koriste se tehnike spaljivanja H2S za dobivanje sumpornog dioksida koji se
pretvora u sumpornu kiselinu čime se dobiva gotov proizvod.

Tablica 4. Usporedba emisije CO2 kod korištenja različitih energenata za proizvodnju električne
energije [1]

Energetski izvor Emisija CO2 ( kg / kWh )

Geotermalna energija 0.09
Prirodni plin 0.6
Nafta 0.9
Ugljen 0.95

4.3. Emisija otpadne topline

Na geotermalnim resursima s prevladavajućom parnom fazom, toplina odlazi u atmosferu

ispuštanjem pare i na površinskim cjevovodima. Na geotermalnim sustavima gdje prevladava tekuća
faza, toplina se gubi rashladnim tornjevima i razvodnim cjevovodima. Proces iskorištavanja
geotermalne energije obzirom na primjenjenu tehnologiju dovodi do velikih gubitaka topline.
Djelotvornost postrojenja za pretvorbu geotermalne u električnu energiju je mnogo manja u odnosu
na druga slična postrojenja za proizvodnju električne energije. Binarno postrojenje emitira najveću
količinu topline u atmosferu glede niskog ukupnog stupnja djelovanja procesa. U tablici 5. prikazane
su vrijednosti emisije topline u okoliš za različite energente korištene u proizvodnji električne
energije

Tablica 5. Količina otpadne topline za različite energente u proizvodnji elekt. energije [2]

Energetski izvor Emisija otpadne topline MWT / MW elektr. en.

Plin 1.1
Nafta 1.6
Ugljen 1.7
Nuklearni 2.0
Solarni 2.3
Geotermalni
Protutlačna turbina 4.4
Kondenzacijaska turbina 5.0
Binarno postrojenje 9.0

91
4.4. Reinjektiranje geotermalnog fluida

Svaki omjer proizvodnje fluida i topline u iskorištavanju geotermalne energije koji se prirodno
nadomjesti u podzemlju smatra se obnovljivim. Zbrinjavanje geotermalnog fluida u ovom slučaju
obavlja se utiskivanjem u pliće propusne geološke strukture kod kojih neće doći do ugrožavanja
kvalitete pitke vode. Tako na primjer povećane proizvodne količine geotermalnog fluida bez
reinjektiranja dovele bi do pada proizvodnje. Zbog toga se u gotovo uvijek planira reinjektiranje
fluida u ležište čime se nadomješta proizvedena voda i poodržava tlak u ležištu.

4.5. Razina buke

U procesu iskorištavanja geotermalne energije buka se pojavljuje tijekom izrade bušotina i izgradnje
postrojenja za pretvorbu geotermalne u električnu energiju. U tom razdoblju razina buke kreće se od
45 do 120 dB [6] i nije stalnoga karaktera. U procesu proizvodnje razina buke kreće se kao i kod
većine postrojenja koja koriste motorne pogone.

5. ZAKLJUČAK

Utjecaji na okoliš tijekom pretvorbe geotermalne u električnu energiju nemogu se isključiti. Oni
ovise o smještaju postrojenja, tipu ležišta, njegovoj veličini i primjenjenoj tehnologiji za
proizvodnju električne energije. Postrojenja za proizvodnju električne energije zauzimaju relativno
malo prostora, ne zahtijevaju skladištenje materijala, transport proizvoda ili sagorijevanje goriva, a
emisija plinova je izuzetno niska. Binarno postrojenje kod kojeg je turbina pogonjena parom
sekundarnog fluida, a ne direktno geotermalnom parom, ima najmanji utjecaj na okoliš, ali pritome
oslobađa najviše topline.Direktno korištenje topline i uporaba toplinskih pumpi nema značajnih
utjecaja na okoliš. Geotermalni resursi u budućnosti primarno će se bazirati na njihovoj održivosti i
obnovljivosti, zaštiti okoliša te optimalnom korištenju. Da bi se povećao ukupni godišnji stupanj
djelovanja ciklusa nužno je koristiti kaskadno korištenje topline što omogućava najširu primjenu u
svakodnevnoj praksi.

92