MATEMATICKO-FIZICKI LIST ZA UGENIKE SREDNJIH SKOLA ODINA Y. ROJ4 ZAGREB ALBERT EINSTEIN 1879.—1955. U Prineetonu, u Sied’njenim Drzavama Amerike, umro je slavni tvorac teorije relat'vnosti Albert Einstein, Finsteinova teorija relativnosti nila je godine 1905. Ona je ob- jasnila negatival ishod glasovitor Michelsonovog eksperimenta (1881), kojim se trebao ustanovitiutjecai Zemljinog gibanja oko Sunca na brainu svjetlosti, 1 time dokazati apsolutno gibanje Zemlje, t i gi- banje prema »apsolutnome mirsiom prostoru. Otekivanog efekta nil ilo, A to. je znatilo 1. da je Tzi- Kalnim sredstvima wopée (a ne samo mehanitkim) nemoguée Konstatirat apsoluino jednolilko g’banje tijela Gustave), nego jed'no njegovo re- lativno gibanje prema drugim C= jolima (sustavima); 2, da ée ekspe- rimentator, bilo Kako se on giba, iamjeriti brzinu svjetiosti uw valsua- mu cuvijek jednako veliku (300000 Kmisek). Ta Konstaninost brz'ne syjetlosti bio ‘je sasvim neotekivan rezultat, dotada nepoznata pojava, neobjasniiva s gledista stare, t. zy. Klasitne mehanike. Einstein je oStroumnom analizom, narotite pojma istodobnosti, pokazao, da taj rezultat proiziazi_ iz neispraynosti nash pojmova o prosioru i vreuenu: ne postofi, kako je to tvrdio Newton, sapsolutane prostor, nepomitan i nezavisan o melianitkim (Fizikalnim) poja- vamaj ne postoji ni »apsolutnoe vrijeme, koje, bez obzira na pojave, tete samo po sebi Jednoliko. Prostar i vriieme, tvrdio je Einstein, ovise o gibanju tijela (sustava): vre- menski razmak izmedu dva dogadsja, Sto ga satom mjeri eksperimentator, koji miruje s obzirom na te dogadaje, manji je, negoli isti vremenski razmak, sto ga mieri potpuzo Jjednakin: satom eksperimentaior, Kofi se prema tim dogadajima jednoliko giba. Prema tome, trajanie fizikalne pojave ovisi o gibanju motrioca; ne postofi jedno apsolutno yriieme za sve motriace, nego svaki motrilac mieri trajanje pojave svojim vremenom, Gotine 1014122 koje ovisi 0 relativnom gibanju moirioca prema pojavi; vrijeme je, dakle, relat.van pojam, Isto tako i prostorne mjere ovise o gibanju tijela: duljine, u smieru gibanja motrioca, bit Ge kraée, ako.ihomjeri eksperimentator, koji se relativno prema njima giba, nego ako ih meri eksperimentator, koji s obzirom na njih miruje. Deke, i duliis tijela (uw smjeru gibanja) ovise o gibanju motrioca, i duljina (prosior) nije apsolutan, nego relativan pojam, Tako je Einstein svojom teorijom oduzeo apsolutnost temelj- nim poimovima o gibanju, prostoru i vrmenu i te pojmove relativirao, Dalji rezultat Einsteinove teorije bio je taj, da je brzina syjetlosti u vakuumu naiveéa brzina, Sto je mogu postiei tijela i signali u fizici i prirodi wopée. Odatle, s jedne strane, proiziazi posebno pravilo o zbrajanju brzina dvaju tijela (sustava). Na primjer, kad bi se neki avion gibao prema povrsini Zemfje brzinom od 225000 kmisek i ispalio metak u smieru svog gibanja s brainom takoder od 225000 kmisek (prema avionu), tad metak prema Zemlji ne bi imao brzinu 450000 km/sek, kao Sto izlazi po pravilu zbrajanja brzina u Klasituoj mehanici, nego brzinu manju od brzine svjetlosti, koja se ‘odreduje Einsteinovim pravilom o zbrajanju brzina i iznosi u ovom slucaju samo 988000 kmisek, S druge pak strane, iz spomenute Ginjenice da je brzina svjetlosti najveéa Drzina, koju tijela mogu posti¢i, izlazi neposredno, da svako tijelo pri dosti zavanju brzine svjetlosti mora prufati neizmjerno velik otpor daljem ubrzavanju, a to znati, da mu tada masa postaje neizmjerno velika. Prema tome, masa tijela nijé kon- stantna, kao Sto to uzima klasitna mehanika, nego raste s brzinom tijela. To je danas i potvrdeno na velo brzim testicama u atomskoj fizici ‘Sui ti rezultati Einsteinove teorije zamjetliivi su tek pri gibanjima tijela s brai- nama, koje se priblizuju brzini svjetlosti, Takva gibania imamo danas u podruti atomske fizike, Za brzine vrlo malene prema brzini svjetlosti, kakve su sve brzne w svakidaSniem Yivotu, Einsteinova dinamika prelazi u klasitnu dinamiku, pa zato ni ne zamjecujemo efekte iz. teorije relativnasti u naSem svakidasnjem Zivotu. Odatle se vidi pronicavost i dalekovidnost Einsteinova duha, Koji je teorijskim putem dosao do otkriéa Sitavog niza pojava, koje u to doba ili uopce nisu bile pozmate, ili su bile jedva poznate naSem iskustvu. No najznamenitiji rezultat teorije relativnosti jest otkriée, da i energija ima masu, odaosno, da je svaka masa razmjerno golem rezervoar »zgusnutes ili »zaledenee energije, Energia E i masa m vezane su formulom E= mc gdje’ je ¢ brzina svje- tlosti u vakuumu, Ispravnost te formule provjerena je danas na svakom Koraku uw fizici atomske jezgre, pri pretvaranju elemenata, Kojom prilikom se razmjerno neznatan dio mase jezgara oslobodi, prema gornjoj formuli, u razmjerno golemu energiju (atom~ ska energija u reaktorima i bombama). Na primjer, kad bi se oslobod'ta sva energiia jednog lista papira od 1 grama, tad lako iz gornje formule izratunamo, da bi ta ener Zila iznosila 9.10% erga, a to je energija, Sto je dobivamo iz otprilike 200 vagona prvoklasnog ugijena Einstein je svoju specijalnu teoriju relativnosti, koja se odnosila samo na ria matrania 0 tijelima (sustavima), Sto se medu sobom (relativno) gibaju jednoliko, prosirio godine 1916. i na tijela (sustave), koja se gibaju ubrzano. Uvidievsi prvi, dase mehanitke pojave u sustavu, Koji se giba jednoliko-ubrzano ponaSaju potpuno ekviva~ Jentno (jednako) kao u sustavu, koji nije podvrgnut ubrzanom gibaniu, ali se zato- nalazi u jednom gravitacionom poliu, Einstein je pokaza0, da to vrijedi ne samo 7a mehanitke poiave, nego i za sve fizikalne pojave uopée. To je sadrzaj njegovog prin- cipa ekvivaleninosti. Prema tome, ne da se ti s pomoéu ubrzanih gibanja dokazatt apsolutno gibanje, ier ne znamo, da li se nalazimo unutar ubrzanog sustava, ill neubrzan sustay nalazi u kekvom gravitacionom poliu. Tom opéom ieorijeom relativnosti Einstein je ujedno ukazao na duboke veze, koje postoje izmedu prostora i gravitacije* TNs Hinstsinove radove, narotito na njegovu teoriju relativaosti, osvmut demo se sliedege Skolske godine rnafem listu. — UF s123 Ali Einstein je presudnim otkri¢ima zahvatio i u druga podrutia fizike, Godine 1905,, iste godine keda je objavio svoju specijalnu teoriju relativnosti, uspio je objasniti fotoelektritni efekt, postavivsi hipotezu, da se svjetlost rasprostire u neke vrsti estiezma, prozvanim fotoni. To otkriée imalo je izuzetno znagenje za razvitak kvantne fizike (atomske fizike), pa je upravo za ovo otkriée, a ne za teoriju relativnost:, Bi stein dobio godine 1921. Nobelovu nagradu za fiziku, Iste godine 1905. Einstein je ‘objavio i treée veliko otkriée, naSavsi formulu za Brownovo gibanje, kojom s2 iz kva- rata srednjeg pomaka jedne promatrane testice, a koji se eksperimentalno dade odrediti, moze dobiti Avogadroy broj molekula u jednom molu. Ispravnost Einsteinove formule bila je eksperimentalno potvrdena Povrh ovih najvecih otkri¢a Einstein je mnogim znatainim radovima unapredio rarne grane fizike Albert Einstein roden je godine 1879. u Ulmu, u Wirttembergu uw Niematkoi, Dietinjstvo je proveo u Manchenu, gdje mu je otac imao elektrokemijsku radnju. Kad Je Albertu bilo peinaest godina, preselio je otac u Milano (Italija), a Albert je uskoro zatim preSao na Tehnigku visoku Skolu u Zirichy u Svicarskoj, da studira fiziku i mate. matiku. Zavrsivsi studije, dobije mjesto u Patentnom ureda u Bernu. Na tom se mjestu nalazio, Kad je kao 26-godi8njak objavio godine 1905, redom svoje tri znamenite radnje, od kojih mu je svaka pojedina donijela slavu. Godine 1909 postao je profesor sveu! lista u Ziirichy, zatim u Pragu (1910—1912), pa opet u Ziirichu, otkuda su ga krajem godine 1913, pozvala dva znamenita njematka fizitara Planck i Nernst na sveutiliste u Berlinu, Tu je Einstein ost20 20 godina, sve do dolaska nacista na vizst, koji su mu zaplijenili sv njegova imovinu i Iii svih njewovih funkeiia. Tada se preselio w Ame- riku i prihvatio poziv da bude direktor Instituta za visoki studij u Princentonu, edie ie ostao do kraja svog Zivota 18. IV. 1955, premda je veé prije napustio mjesto direktora Instituta Ime Einsieinovo ostat ée, kao jedno od najsvietlijih u povijesti fizike, traino vezano 2a dvije najvete i najrevolucionarnije fizikalne teorije posljednjih stoljeéa: za teoriju relativnosti, koju ie sam Einstein stvorio, i za kvantnu teoriju, Koju je utemeljio ‘Max Planck, a Einstein izvanredno unapredio. Kao Sovjeku, Einsieinu pripada slava, da je sav svoj golemi autoritet uvijek zalagao za slobodu i napredak svih naroda, A. KURELEC © neeuklidskim geometrijama* DANILO BLANUSA, Zagreb Ve je kod starih Grka nauka 0 geometrijskim tvorevinama bila visoko razvi Jena. Sustavan prikaz tih geometrijskih saznanja dao je Euklid (ivio je oko 300. god. pr. n. @) u svojim »Elementimac, pa se po mjemu ta nauka zove seuklidska geo- metrijae. Euklid je sva geometriju sazidao na nekim osnovnim staveima, koji se zova spostulatic i saksiomie, Iz njih je logitkim zakljutivanjem dobio obilje raznih poutaka, od kojih se mnogi i danas izladu u srednjoj soli Ogranitimo ti se na proutavanje geometrijskih tvorevina u ravnini, govorit Elektron, njegova izolacija i merenjee, Ckago 1917*. Done- Gemo ovde opis tih ogleda. | to, ne samo zato Sto oni dokazuiu atomizam elektrici- teta, nego i zato Sto su jedan lep primer moderne eksprimentalne metode, kojom fizika prodire u tajne prirode, u srZ materije, i saznaje zbivenja nedostupna direkt- mom posmatranju. Ovakvi ogledi daju odgovor onima koji pitaju: otkuda moZemo sa sigurnoséu govoriti o takvim stvarima kao molekul, atom, elektron, kada nikad 1) Novo indanie Gz god. 1947) te Milikanove kniige,potpuno preradeno i nado moderne momnke Hinks, peeved We Ska nas Tao SS Reba pol nadenaas Mee Gn Toat789, — Ur "%128 netemo biti uw moguénosti da ih vidimo ili da se na drugi natin neposredno uverimo © njima, Millikan je izveo svoje ogtede ovako. Upotrebio je vrlo sitne Kapliice ulia (pretnik Kopi 10-+ em), Koje je pomocu rasprativata ubacivao u komoru A (slika 1). Na dnu komore nalazio se mali otvor, kroz koji je mogla proéi samo po jedna kap- Hiea. Kapliica bi, posto padne kroz taj otvor, siizala u jedan prostor izmedu dve Paralelne horizontaine plote elektritnog kondenzatora, od Kojih znamo da je jedna pozitivna a druga negativna, kada se Kondenzator naelektrise. Kapliieu osvetljavaju Jaki svetlosni izvori, tako da ona izgleda kao svetla tatka na crnoj pozadini, kad se Posmatra kroz mikroskop, narotito postavljen kroz zid kondenzatora, Kalco se ponaia ‘kapljica u elektritnom polju? Treba imati u vidu da skoro svaka kap ovamo veé stize aclektrisana, jer se w rasprSivatu usled trenja naclektrisala. Dok kondnzator jo8 je naelektrisan, kapljica usled svoje tezine lagano pada, i to stalnom brzinom 2bog sotpera vazduha. Medutim, ako se plote kondenzatora ukliuée na bateriju, i ako je goria plota suprotno naclektrisana kapi, kap potinje da se krece polako prema gore, takode opet stalnom brzinom. Pri iskljutenju elektritnog polja kap se zaustavlia i kreée nadole, pri ukljutivanju opet tagore, Progetavsi tako istu kapljicu mnogo puta gore-dole, dobio je Millikan ova tablicu vremena prelaska istog puta, koji je omeden sa dva zareza u vidnom polju mikroskopa, Vreme kretania kapi nadole ozn eno je sa tr, vreme nagore sa ts; mereno u sekundam Tabela 1 Kao Sto vidimo, vreme silazenja, t. i, padania kapi je u svakom ponovijenom ogledu isto. Vreme kretanja nagore je medutim, znatno razlitito. Sta bi tome mogao biti raztog? Razmislimo o uzrocima ovih Kretanja. Kad nema elektritnog polja, kap prosto pada usled svoje tezine (mg). Kad je u elektritnom polju, deluje na kap rezultanta ddveju sila: elektritne sile i tezine. Elektritnu silu izraziéemo produktom Eq, ede je E jiatina polja, tj. sila na jedinieu el. naboja, a q naboj kapljice izrazen u elektro- statitkim jedinicoma CGSE. Ta rezultanta dakle, koia je uzrok kretanja nagore, iznesi Eq—mg (SI. 2). Ova rezultanta otigledno nije ista u svim ponovijenim slutajevima. Sto bi kod nje moglo biti promeniiivo? Posto su veligine: , m, g stalne (E stalno, jer ne menjamo napon baterije), ostaje u pitanju samo veligina gq, t.j, naboj kapljice. Moramo pretpostaviti dakle da se ovaj naboj menja, A usled tega? Za fizitare Koji se bave mikrofizikom ova pojava nije zagonetna, Millikan je odmah zakljutio da kap- ijica pri svom Kretanju kaptira (Lj. privuge i vele za sebe) suprotne elektritne ione vazduha, i to prema slutaju: jedan, dva ili vise jona, usled tega se delimiéno neutralige njen prvobitni naboj i tako menja, Sa promenom naboja menja se i sila Koja kapljicu kreée, a srazmerno sili menja se i brzina kretanjaRazligite brzine kapi nisu dakle zagonetne i znataj Millikanovog ogleda nije u objainjenju ove pojave. Znataino je drugo neSto So se u gornjoj prostoj tablici otkriva. Prvo Sto pada u ofi je to, da promene brzine (nagore) nisu male i postupne, nego se deSavaju u nekim skokovima. U gornjoj tablici doduSe nisu unesene brzine, nego vremena kretanja, ali se odatle brzine mogu lako izratunati. Utinimo to, i for- mirajmo iz toga novu tablicu, : Tabela I, [sae a cnifsee = 0,02390 emsec 0.00885... . 1 x 0,008... . = 0,01505 0,00614 002650... | = 3 x 0.00883 . = 0,03264 0.01759.... | = 2 x 0,00880 0,01505 itd. | | 001 .... | = 1 x 0,008 . 0,622 em je pul kapliice u vidnom polju mikroskopa. Put podeljen vremenom daje brzinu. U drugu rubriku unesimo razlike, promene ovih brzina, Sad posmatrajmo: Te promene su najéesée iste: 0,008 emysec. U drugom sluéaju su ili dvaput veée, ili triput veée, uve umnozak osnovne razlike sa celim brojem, nikad s razlomkom. Sta iz ovog vatnog zapazanja izlazi? Izlazi ovo: Posto znamo da se promene brzine dogadaju usted promene elektrié- nog naboja kapi, jasno je da se i promene naboja dogadaju takode na isti tai ‘kvan- tizirani natin, Usput privugeni joni imaju, znagi, ili najteSée isti kvantum naboja, ili dvaput toliki, triput toliki, n-put toliki, itd. nikad polovinu, treéinu, ili_neki deo njegov. Ovaj osnovni naboj moze se smatrati, dakle, elementarnim elektritnim nabojem ili elementarnom kolitinom elektriciteta koja se u prirodi javlia, >atomom elekiricitetac kao Sto savremeni fizitari rado kau. Millikan je svoje oglede ponovio nekoliko hiljada puta i dobio uvek isti rezul- tat, tj. da se je promena brzine kapi desila kao umnozak osnovne promene sa celim brojem; a nikad se ta osnovna promena nije smanjila na polovinu, treéinu ili tako neito. Pretpostavka 0 atomizmu elektriciteta je dakle Millikanovim ogledom jasno potvrdena i dokazana, i to kao Sto vidimo na jedan natin veoma prost i pristupatan, Kako je Millikan na istom ovom prostom ogledu izratunao Koliki je upravo taj elementarni naboj? Da bi izratunao Kkoliki je elementarni kvantum elektriciteta, Millikan je morao svoje oglede da izvodi sa velikom preciznoSéu merenja. Ne samo vreme kretania kapi nadole i nagore moralo je biti tatno izmereno, nego i tezina kapi morala je biti po- mata. Jer rekli smo veé da je sila koja pokrece kapljicu nagore rezultanta tezine mg i elektriéne sile Eq (gde E znati jatinu polja ti. silu na jedinicu naboja, a q znati naboj kapliice). Kad kap pada, pokree je samo sila mg i ona se zbog trenja krece ‘uniformno brzinom vs, pa je u tom sluéaju brzina srazmjerna sili, a kad se kreée na gore, onda deluje na nju rezulanta Eq — mg i kep dobija uniformnu brzinu vs. &130 Posto su te brzine srazmjerne silama, imamo proporciju: 2 Fame ome U ovoj proporeiji poznate su velitine vs i ve, zatim E, tj, jatina polia, jer se ova izra~ una Kao kolignik iz napona baterije i otstojanja kondenzatorskih plota; g znamo da Je 981 cm/sek*. Ostaju kao nepoznate samo masa m i elektriéni naboi kapi ¢. Odredivanje mase kapi pretstavljala je najveci problem i tesko¢u pri izvodeniu ‘oxleda. Moguée je ipak bilo i ovo izvesti-na osnovu poznavanja Stokesovog zakona (1845 god), po kome brzina v padanja neke kugle sa radiusom @i sa gustinom 8, ‘Koja pada kroz materijalnu sredinu gustine 01 gde je unutrainji koeficient trenia », 2 saXo—0) 9 wo iznosi v = - PodeSavajuéi ogled dakle tako da materijal kapliice i mate: tijal sredine budu po svojim osobinama (@, ¢’ n) tatno poznati, moglo se iz poznate braine v izratunati nepoznati radius a kapi. Cim je pak poznat radius odnosno i volu- men, a zna se i gustina, masa se izratuna m = @* V, Ostala je jos nepoznata velitina 4, naboj kapliice. Ova velitina medutim nije od znataja i mo%e se matematitki eli- ‘minisati, kao Sto emo videti. Zna¢ajan je naboj jona koji pridolaze, jer je taj naboj esto bas elementarni Kvant elektriciteta. Ako sa ¥s ozmatimo novu brzinu koju ie Kap dobila usled kaptiranja jona, sa njegovim elementarnim nabojem e, onda vati proporelia: Eq@~o—me a 2 @ tj. opet se brzine odnose kao sile (a e oduzimamo od q zato, jer se naboj kapi neutralisao za toliko, koliko si naboj jona e. Da bi se sad oslobodili ' velitine @ oduzmimo od jednatine (2) jednatinu (1) te dobijemo: y—%, _—Ee mg adje je sve poznato — osim e. A to je ba ono Sto se upravo trazi, Dobivsi sve druge velitine tatnim merenjem, Millikan je sad izratunao ovo ¢, 4.j, elementarni kvant naboja i dobio da iznosi [= 700-10 savant sean, | Ovaj su ianos dobili posle Millikan-a i neki drugi fiziGari na sasvim drugim ogledima, Verovatno niko neée pomisliti: »Pa osnovnu Kolitinu imali smo veé u elekrostat Jedinici, Kojom se i sam Millikan slutio da izmeri, odnosno odredi, koliinu elektri- citetae Mislim da je jasno svima da je ova jedinica teoriiski postavijena, naime izve- dena iz osnovnih jedinica CGS sistema em, g, sec. Njena definicija glasi: to je ona koli&ina elektriciteta koja na isto toliku, udaljenu 1 em, deluje silom od iednog dina Ali javija li se upravo tolika kolitina elektriciteta u prirodi magde ili ma-kada? Ne. Elektricitet se javlja, kao Sto smo videli ili u kolidini 4,768-10—1 el, stat, jedin‘ca ili u cetovitom umnosku te olivine. Danainja vrednost, postignuta usavrienim aparatima, Jest 4,802-10- ek st ied. odnosno totno: e = (1,60186 + 000001). 10!” kulona Prema tome ovu kolitiny mozemo smatrati prirodnom jedinicom elektriciteta za raz~ Jiku od el. statitke jedinice, ‘koja je teorijska i proizvolino postavijena. (Proizvolino zalo, jer su osnovne jedinice em, g,sec., iz kojih je izvedena, proizvoline). Ovoj pri- rodnoj jedinici elektriciteta dato je ime elektron, 8 je predlozio fizivar Stony godine 1891. Predlog je prihvaéen i re elektron za titay niz godina oznatavala je samo to, avdnosno upravo to: prirodnu Jedinicu elekrictste (bilo negativnog, bilo pozitivage.Tek kasnije, oko 1913 i dalfe, prodiranjem nauke u gradu. materije, pod elektronom poteo se podrazumevati delié atoma koji taj elektriéni naboj sobom nosi. Ovo zna- Eenje ret elektron ima i danas. Na kraju svega ovog moze se nekom utiniti, da je nautno eksperimentisanje ‘veoma zubavan i lak posto, slitan igri, Koji uz malo matematike dovodi do siajnih otkriéa, Preterano bi bilo ovako misliti. Nautno istrazivanje je doista vrlo zanimljiv rad za onoga Ko ima zato naklonosti, volje i sposobnosti. Ali ne treba zaboraviti da je taj rad vezan sa beskrajnom sirpljivo%éu i istrajnoséu, tako da se_time uspe’no ‘moze baviti samo naj ko je te osobine Kod sebe dovolino razvio. Pripremajte se dakle u tome &mistu, buduéi mladi istrazivati, da biste postigli uspeht © trouglu dija je jedna visina aritmetitka sredina ostale dve STANKO PRVANOVIC, Beograd Neka su: a, B, ¢ merni brojevi stranica BC, AG, AB trougla ABG; hy hy h, meri brojevi trouglovih visina povutenih, respektivno, iz temena A, B, C. Ispitsimo trougao ABC ‘pod uslovom. Sy + hy, @ 1. Tz ah, = bhy = ch, = 2p; ade je p povrSina trougla, sledi ee 7 @ Prema tome, ako je jedna visina trougla aritmetitka stedina ostale dve, odgovarajuta stranica je harmoniska sredina® ostale dve. 2. Pretpostavimo da je b> c Mo niukoliko ne smanjuje opétost rasudivanja. Tada iz jednakosti (2), Koja se mode napisati i u obliku dhe bre 4 posmatog uslova be 0 mokemo napisati u obliku + 2be + Bh —2b* > 0, (4 ot 28 bet BYDO+ e—bVD>0. Odatle sledi bbe—bV2>0 Zaitor, e>(V2—b. Prema tome, A ABC je mogué kad je zadovoljen uslov (Va-Do By po redu nisu vedi od a, a)...; ay 1 to nezavisno jedan od drugoga to ima ukupno : GAEDE HD GED delitelja broja O gde je ukljuéen i delitelj 1 kao i sam izraz Q. U ovom sluéaju trebalo je da_nademo broj Kombinacija od po k elemenata uzetih iz k grupa od Kojih svaka ima po redu a ++ Iy oy + In-.+5 9 4 1 clemenata iz soake grupe po 1 bee obzira na poredak. Bro} takvih kombinacija jednak Je proizvedu svih brojeva Koji kszuju koliko elemenata ima koja grupa. Tako polinom xi —xt— 28 4+ We? 4+ x1 = @— D+ Dt ima ukupno 4-3 ~ 12 deliteja, To su Leb @—DS =D. & ED, + DL @—NE+D, &—I'@ ED, GP ETD, DEEDS = DEED 5. Kaze se da je neka funkcija od vise promenljivih simecriéna po tim promenljivima sko t funkcja ne menja vrednost kad se promenijive ma kako medusobno drugatije raz meste. Tako je x + y simetriéna funkcija po x, y jer je x+y =y +x. Isto tako simetri¢ne su funkcije xyz 4 x+y +.) sin(xy + yz 2x) i t0 po x ys 2 itd, Koliko u simetritno} funkeiji od promenijvih ima razliciih’razmestaja promenljivih? Neka je broj tih razmedtaja Pn. Svaka funkeija od jedne promenljve je simetritna. Ima samo jedan razmestaj: Pay . Simetsitna funkcija od dve promenljive (x, 9) dopusta dea razmettaja promentivih GY) i, ») te je Pa =r Simetrigna funkeija od tri promenljive dopuita 6 razmestaja promenljivih: (x, yy 2p Gs By Ws (Ns Xs 2) We 2, Ds (Zs Ys X)> (2) Xo y)s te je Pg) = 6 3Pe itd, Sligno tome simetrigna funkcija od n promenljivih dopusta Po = nP(n—1) razmeStaja potto iza svake od n promenljivih uzete na priom mestu mogu da slede P (n—1) razmeitaja ostalih (n—1) promenivih, Ako se sve.ove jednakosti, medusobmo pomnoze do- bija se Poy = 1-2 3.-@— Don ili kako se to kraée pie Poy sant anak nt tita se yn faktorijel), 6. Svaka od kruznih funkcija sin, cos; te, cotg, sec, cosec, nekog ugla a mote se izra~ Pomoéu koje bilo druge kruzne funkoije istog ugla a. Koliko obrazaca ima Kojima se to inrafavanje mote post? 4 6 clemenata sin, cos, ig, cote, see, cosee treba izabrati. ma koja 2 bez ‘ponavijania a 's obzirom na poredak. Koliko bude takvih izbora toliko ¢e biti i obrazaca. Na primer izbora (sin, 1g) odgovara obrazac136 a izboru (4g, sin) obrazac ‘Ovevidno ima 6 « 5 = 30 takvih obrazaca. U opttem slutaju broj izbora k elemenata iz niza od m clemenata + obzirom na po- redak i bez ponavljanja dat je obrascem | n(n 1Kn—2)...(n—k + 1) 7. Neka velitina A odredena je kad se znaju ma koja 3 od 5 podataka ay a, ay a4: 4y, Koliko mote biti natina da se velitina A odredi pomoéa 3 od navedenih podataka, (Ot. vidno ima toliko nagina koliko nagina ima da se iz niza od S elemenata uzme 3 clementa bez Ponavijanja i bez obzira na poredak, Takvih izbora ima u ovom slutaju 5:43 1-2-3 U opStem stutaju broj izbora & elemenata iz niza od n elemenata bez ponavijanja i ez obzira na poredak iznost 10, Gi Gali sa yn nad 9, U pojedinim primerima opiti obrasci navedeni su bez dokaza, Dokazivanje ispravnosti tih obrazaca u opStem sluéaju ostavija se za vezbu. Jedan zajednitki metod za proveravanje te ispravnosti jeste tv. ,zakljudak od & ma R+ I, Neposredno se proveri ispravnost. twr- dlenja 2a k= 1, pretposiavi se njegova ispravnost 2a k= mn i dokade ispravnost za k= n-+ 1. Primeri ovakvog zakljutivanja mogu biti dati u posebnom dlanku. 1Z MOJE RADIONICE I LABORATORIJA Nekoliko eksperimenata za nage najmlade U gradivo treéez razreda gimnazije spada mehanika, Ova me grana fizike vrlo zanima, pa sam odluéio vrSiti kod kuée neke pokuse i mjerenja. Radio sam prema Anjitici Varicalc- Vernié: Praktitne vje%e iz fizike za srednje skole. Kako nisam imao potrebne stalke za pokuse, sastavio sam ih iz Konstruktivnih igrataka. Matador i Stabil (Jugodor, Konstruktor, Mirklin), Neke éu stalke i pokuse ‘opisati 1, ODREDIVANJE GUSTOCE TEKUCINE POMOCU U-CIJEVI (Varigak - Vernié, viezba 11) Iz ravne staklene cijevi promjera 3 mm izradio sam na plamenu U-cijev. Pri- drstio sam je na stalak, koji sam sastavio iz Matadora, Na stalak sam pritvrstio komad milimetarskog papira, da bih mogao totno titati razine tekuéina (sl. 1)SL: Qdtedivanic gustnge wkutina pomecu U-cen. U Njevom Araku cievi malay we tekutina manje euttode “er SL 3. Ouisdivanle tcelracie ails tte pomodu niiain,Si'3" Odtedivanic tehene: nemeanS aE eens A ‘rake poluge. Si. 4. Odredivanie Yeltine nepornate sls pomacsjeanorrane Pouges atk Sega eae Stalak sam postavio vodoravno pomoéu libele, koju sam takoder sam natinio. Ravnu staklenu cijey sam na plamenu sasvim malo savinuo, a krajeve cijevi sam avakao u kapilare, Zatim sam cijev napunio vodom, ali sam u njoj ostavio mali mje-138 hurié zraka, Nakon toga sam Kapilare na plamenu zatalio, Oko cijevi sam navukay ‘gumenu cijey, na Kojoj sam u sredini izrezao oblike elipse, da mi posluti kao znak za yodoravni polozaj. Libelu sam priévrstio na jednostavan stalakx iz Matadora, Da uzmognemo izyrSiti mierenja, moramo uzeti dvije tekuéine, jednu s poznatom, ‘a drugu s nepoznatom gusto¢om. Tekuéine se ne smiju mijeSati, pa mozemo wzeti na pr. vodu i benzin, ksilol, petrolej ili ulje, vodu i Zivu ili sl U Uscijev nalijemo najprije tekuéinu s veéom gustogom. Prema poznatom pravilu ‘© spojenim posudama, bit ée razine tekuéine uw obim kracima cijevi jednake. No kada u jedan Krak U-cijevi nalijemo drugu tekuginu, ne ée razine vise biti jednake. Nepoznatu gustoéu tekuéine ge ako éemo odrediti pomodu izraza: Ady aoe, ako hy i hy izmjerimo u milimetrima na milimetarskom papira od mjesta na Kojemu se dvije tekiine dotitu, a q1 izrazimo u giem*. Mierio sam gusto¢u benzina pomoéu vode, koju sam obojadisao plavom bojom. Boia mora biti rijeus, da ne bi utjecala na gustoéu yode, Benzin sam obojadisa erveno sa nekoliko ‘kristaliéa elementarnog joda, Dobio sam ove rezultate: A, mm hg mm a, glen gz elem 48 61 1 07 73 106 0,69 57 8 067 1 1 30 1 0,65 1 39, 55 Najveéa apsolutna pogreska [A q3] = 0,08 g/cm. 0,08 g/em*. o71 ‘Ag,| _ 0.03 Najveéa relativna pogreska: fs oe noe ‘Mierenia sam vrSio kod 18°C. 2 ODREDIVANJE AKCELERACHE SILE TEZE POMOCU NJIHALA (WVariéak - Vernié, viezba 18) Stalak za njihalo sagradio sam iz Matadora. Stalak mora biti tvrst i mora imati yeliko podnozje, da bude dovolino stabilan, Konac njihala sam objesio preko oBtrice no¥a, da bi trenje kod njihala bilo Sto manje i da bi se laganije izmjerila duijina Konca Jo (Si. 2). Kao za svako jednostavno njihalo, vrijedi i ovdie izraz Ta2n V a # gdje je T vrijeme jednog titraja, / duljina konca, a g akeeleracija sile teze. & se moze nati iz izraza: 4nt = emcee B= Spe ome gdje duljinu konca / mjerimo od no%a do kugle plus polumjer kugle. Kut, pod kojim se njihalo njise, mora biti male, jer izraz 1) vrijedi samo 7a amplitude od 4—6*. /139 Niihalo sam stavio u gibanie, ali sam pazio, da gibanje bude pravilno i da se Kugla ne okreée oko svoje osi. Izmjerio sam duljinu titraja tako, da sam izmjerio pomoéu zapornog sata vrijeme od 100 titraja i dobivenu vrijednost podijelio sa 100. g sam odredio iz izraza 1). 100T sek. T sek. 2rem rem om fem g cmisek* 1744 1,744 1,65, 0825 763 77125 105,029 1,65 1,65 0825 683. 69,125, 1003,13 1,605 1,65, 0,925 645 65,925, 1001,26 176 1,05. 0825 m4 78,225 995,954 17 1,65 0,825 738 74,625 100,555, 1,661 1,65, 0825 688 69,625, 984,404 Najveéa apsolutna pogreska | Aj = 23,364 cm/sok Prava_vrijednost: g = 998,388 ++ 29,964 cmlsek?, [Se] 23.364 eg 981,665 3 ODREDIVANJE VELICINE NEPOZNATE SILE POMOCU POLUGE, (arigak - Vernié 14) Kao stalak za dvostranu polugu (Si, 3) upotrebio sam stalak njihala, samo sam mjesto noza priévrstio pregku Matadora, Polugu sam takoder sastavio iz te igratke. Rupice Matadora su udaljene jedna od druge 2 cm, tako da sam lako mogao odrediti lienost utega od objesista. Stalak sam radi veée stabilnosti opteretio utegom od 1 kg. Polugu sam na stalak objesio pomoéu 4itane kuke i miedene osovine, koiu sam turpiiom izbrusio u trokutasti oblik, da bi trenje sto manje utiecalo na rezultat. Poluga mora bez opterecenja visiti horizontalno; u tu svrhu sam objesiste smjestio iznad njezinog tezista. U pomanjkanju bazdarenih utega mozemo umjesto nih upo- trebiti nekoliko kotata Matadora, nanizanih na osovinu, Prije upotrebe moramo takve pomotne utege to’no izvagati. Utege sam pomocu kontane omte objesio na polugy. Ravnoteza ée biti uspostavliena, kada su statitki momenti obiju sila jednaki. Iz izraza: Najveéa relativna pogreska 0.0238 = 2,38") Dn mozemo odrediti velitinu nepoznate sile, ako krakove k, i ke izmjerimo w centi metrima od objesista do mjesta, na kojemu su objeSeni uteri, a veliziny poznate sile Fr u gramima. Veliginu nepoznate sile mozemo odrediti j pomoéu jednostrane poluge (SI. 4). Kao polugu sam upotrebio ravnalo 50 cm dugo. Za to mjerenje potrebna su 2 stalka s objesistem i nepomitnom Koloturom, Stalke sam sastavio iz Matadora. Kao kolo- turnik uzeo sam kota’ Stabila, pa sam ga gvozdenom osovinom pritvrstio na stalak. Ravnalo sam prigvrstio na objesiste pomodu veé opisane trobridne osovine i Zifane Kuke, Preko Koloture sam prebacio konac namazan parafinom te sam ga pritvrstio na raynalo. Buduéi da i ova poluga mora neoptereéena stajati horizontalno, to sam na Konac preko koloture objesio uteg odgovarajuce teZine. Iz izraza 1) sam odredio velitiny sile Fs, a) Rezultati mjerenia pomoéu dvosirane poluge: Fy g* iy cm cm Feet 138, 20 158 2 298 165 23 303, 163,1 2 36 168 % 35, 1606Najveéa apsolutna pogreska | Fs| = 506 «* Prava_vriiednost: Fe = 162,94 5,06 g* AF, Najveéa refativna pogreska: | *s! ) Rezultati_mierenja pomoéu jednostrane poluge Fy gt yc iy crn 205 39.6 545 205 38.2 513 205 36 ° 235 38 515 Naiveéa apsolutia posreska; | A Fe] = 2.273 «* Prava_veijednost: Fz ~ 165475 2,273 g* TOF] __227e* Najveéa relativna pogreska: Fe = Tesarsge OOS BS 4. SLAGANJE PARALELOGRAMA SILA (Varigak-Vernié, viezba 15) Za ov viezbu upotrebio sam iste stalke, koje sam naprijed opisao kod odred'- Vania nepoznate sile s pomoéu jednostrane poluge. Umjesto objesista pritvrstio sam i na drugom stalku kolotura (St. 5). Kao utege upotrebio sam metalne kotaée Stabila, nanizane na osovinu. Pomoéu takvih utega mogao sam mijenjati velitine sila, doda- vajuéi ili oduzimajuci pojedine Kotate, Prije mjerenia sam utege totno izvagao. Upo- trebio sam obitan Konac, namazan parafinom, radi Sto manjeg trenja. Sto su uteri vei, to ce pogreska mierenja biti manja, jer €e trenje manje djelovati na rezultat Ako na materijainu totku M dieluju dvije sile Fs i Fe pod kutom a, imade rezu tanta tih sila (R’) velitinu i smjer dijagonale paralelograma, koji konstruiramo x vek- torima tih sila kao stranicama u omjeru Fi : Fe Preko koloture sam objesio utege Fi i Fs, tiju sam rezultantu (R’) Zelio odrediti ‘a kut « sam izmjerio kutomjerom, Da provierim zakon paralelograma sila, nacrtao sam paralelogram sila, koji se sastoji od clemenata mierenia (SI. 6). Velitina reaultante R mora biti jednaka veligini utega R’ mierena istim jedini- cama, Kojima smo ertali komponente Fi i Fe F,g* a, Rg* (pokusom)_Re* (grafitti) 40S 38 38 40 15 2 55 40 65 31 31 40 90 37 56 40125 40 30 40 95 46 46 ANTE VERONA, SL 6. Paraelogram sila. Fy ~ 29 ¢* uugenike Le razreda Fr aor", w= 938, R= 469 Klasicna gimnazija, Zageab Kako mozemo sami izraditi epidiaskop Znamo, da je epidiaskop projekcioni aparat, koji vrSi sluzbu dia- i epi-projekcije, & 4. miime se vrSe reprodukcije prozirnih i neprozirnih fotografija. Takav sparat mmotemo {sami eastavitl (Sl. 1)