Zane Grey

PJE��ANE STUBE

Naslov izvornika: �STAIRS OF S AND�

I.

Kanjon sa svojim zidovima �to su se u sjeni crnjeli poput abonosa, a �utjelo kao
zlato tamo gdje ih je pustinjsko sunce �eglo, predstavljao je nekakvo uto�i�te od
vreline, iako se ni u njem nije moglo pobje�i od paklenskog, beskona�nog pijeska �
pijeska �to se micao, premetao, valjao poput valova srebrnog mora, �to se talasao u
lijepim i misti�nim dinama koje su vodile k mirnim, plavim visinama � nalik
pje��anim stubama, podmuklim i primamljivim.
Ruth Virey nasloni se na sjedalo kola i skrene pogled s izlaza iz kanjona onkraj
kojeg joj se pustinja rugala.
Desna mazga u zaprezi, zvana Kasap, stala je. Nakon tridesetak milja puta stala je
i pretvorila se u nepomi�nu stijenu. Ruth je ve� �ula da je ta mazga poznata po
tome �to se najradije zaustavljala na neobi�nim mjestima i u neuobi�ajeno vrijeme.
Sad se, umorna, iscrpljena pustinjom spustila kraj svog parnjaka i odlu�ila da se
ne makne s mjesta.
Ruthin mladi suputnik o�ito je napustio svaku nadu da �e pokrenuti mazgu. Prijetio
je, vukao i tukao, ali sve uzalud. Onda se bacio u hladovinu, sjeo i stao nervoznom
rukom brisati znoj s preplanula lica i s �ela smicati dugu, mokru kosu. S tog
mladi�skog lica nestala je vedrina.� Hal Stone, ne�e� mi valjda re�i da smo
ovdje zaglavili? � ponovila je Ruth, ovaj put
o�trim tonom.
� Pa, koliko se meni �ini, jesmo, bar za danas � on odvrati namrgo�eno. � Kasap �e
po�i kad njega bude volja.
� Sje�am se da mi je djed rekao kako u pustinji postoji samo jedan �ovjek koji �e
Kasapa pomaknuti s mjesta kad stane. Ah, kako bih voljela da taj �ovjek nai�e!
� Ali ja ne bih volio � zna�ajno �e Stone, podi�u�i od pijeska crvene o�i u
kojima je tinjala vatra.
� Koliko smo pre�li?
� Ne bih znao. Bit �e kakvih trideset milja.
� Ako je tako, zna�i da imamo jo� cijelih deset milja do indijanskog
naselja u kojem mo�emo prespavati, kako si ti rekao.
� Da, tako �e biti � on odgovori, izbjegavaju�i njene o�i �to su ga netremice
gledale.
� A odanle imamo jo� dva dana do San Di-
ega?
� Nisam tako rekao.
� Jesi, rekao si � ona plane.
� Dobro, ali reci ti meni, kada si ve� pobjegla sa mnom po svojoj slobodnoj
volji, je li va�no imamo li jo� dvije Ui deset milja puta? � on �e prkosno.
� To od tebe zavisi � odvratila je ozbiljno. � Sto �e� u�initi?
� Sto bi ti htjela u�initi?
� Ja natrag ne�u. Zar ne bismo mogli do indijanskog naselja?
� Ne, sad je prekasno. Vjetar pu�e i stalno di�e ovaj prokleti pijesak. Kad mrak
padne, vi�e ne�u razaznati put.
Ruth pogleda u pijesak �to se vidio kroza �drijelo ulaza u kanjon � u pijesak �to
je li�io na prozra�nu maglicu �to se mi�e, osipa, te�e � i poslu�a njegov glas,
tih, poput svile �u�tav, ali mukao, �udnovato prijete�i.
� Pa �to �emo onda? � upita nakon duge �utnje.
� Ostat �emo ovdje sve dok se na�em Kasa-pu ne prohtije da se makne. Imamo i vode,
i hrane, �ebadi. Mo�emo se sasvim lijepo smjestiti.
� Nisam o�ekivala da �u logorovati sama, s tobom, u pustinji � re�e Ruth.
� Nego �to si o�ekivala? � on �e, gotovo tvrdo.
� Ni sama ne znam. Nisam ni�ta ni mislila, samo kako da se izvu�em iz one stra�ne
rupe, i pobjegnem od njega.
Stone ustane i pri�e djevojci, pa se nasloni na prednji kota� kola.
� Pa, iz rupe si se izvukla i natrag, ne�e�. Zar sad nije vrijeme da misli� na
mene?
Glas mu je bio pun ljubavne �e�nje, ali je u njem bilo i zamjerke i nesigurnosti.
� Na tebe? � ona upita i s nekim naglim kajanjem stane promatrati ono dje�a�ko
bezobzirno lice.
� Da, na mene � on potvrdi i dohvati njenu orukavi�enu ruku.
*
� �to ho�e� time re�i?
� Ti zna� �to ho�u time re�i, Ruth Larey.
6� Ve� sam ti rekla da me ne zove� Larey � naljuti se ona i trgne rukom da je
izvu�e iz njegove �ake.
Momak joj zadr�a ruku ali kad spazi da ona ne popu�ta, odbaci je od sebe.
� Dopustila si mi da te ljubim � on plane. � Rekla si mi da �e� me ljubiti.
Pobjegla si sa mnom...
-^ Znam, Hal � potvrdi ona snu�deno i seg-ne rukom kao da �e mu je ponovo dati. �
Ja sam kriva. Ali, zar se ne mo�e� postaviti na moje mjesto? Ti si nai�ao u
pogodnom trenutku. Bila sam osamljena, konfuzna, pustinja mi se smu-�ila. Mislila
sam da te volim. A bilo mi je i te kako drago da pobjegnem s tobom. No, to ne bih
sigurno nikad u�inila, da sam samo posumnjala da �e� biti toliko sebi�an i da �e�
tako brzo postavljati zahtjeve.
� Hm! �to si ti smije�na � on otpovrne pomalo podrugljivo. � Najprije navodi�
�ovjeka da stavi glavu u torbu zato �to kida s tobom, a onda ga odbija� kad zatra�i
ono �to o�ekuje s punini pravom.
Ruthin osje�aj krivice i kajanja, koji je kod nje izazvao neku toplinu, i��ezne.
Ovo njeno bjekstvo, u koje se upustila potaknuta �eljom za slobodom, po�elo je
poprimati posve druk�iji ishod. Namjera joj je bila da pobjegne od pustinje, za �im
je ve� godinama �udjela, ali ju je pustinja prevarila. Smije li po�i dalje s ovim
mladi�em koga poznaje svega nekoliko tjedana i, prema tome, uop�e ga ne zna? Ima li
ona snage da sebe prisili na povratak na Izgubljeno jezero? Ne, bolje joj je birati
ma �to bilo drugo, Sjetiv�i
8
se jezive okoline usred koje le�i po�tanska stanica, i �ovjek kojeg mrzi i boji ga
se, sva se stresla od ga�enja.
U me�uvremenu Stone zgrabi �uturicu, ko�are i sve�anj �ebadi s kola pa sve to
odnese do jedne kamene plo�e ispod litice u sjeni, potom se vrati da pomogne Ruth
si�i s kola s visokim kota�ima.
� Hodi, kad ve� stojimo ovdje, za�to se ne bi udobno smjestila.
�ena ustade, prigne se da mu dohvati ruke ne bi li sko�ila na tle, ali je on
privu�e k sebi, te se ona spota�e i pade mu na ruke. On po�e s njom prema stijeni,
ne haje�i �to se njoj haljina nedoli�no zadigla.
� Pusti me! � ona mu nalo�i.
No, momak kao da nije ni �uo, �tovi�e stisnuo je �enu ja�e i prignuo se k njoj da
je poljubi. U nagloj jarosti, Ruth ga stade tu�i i otimati se, te njegovi poljupci
pado�e po vratu joj i kosi. Tek �estokim otimanjem uspjela se osloboditi njegova
zagrljaja.
� Mislila sam da si d�entlmen � kriknula je u bijesu bez daha.
Stone se nasmije i �iroko raskrili ruke. S njegova je lica nestalo �ara.
� Zar je to sad uop�e va�no? Tu smo, gdje smo. Bit �e fino ako se bude� bacakala
kao zec u zamci svaki put kad te budem dotakao.
Ruth dovede u red haljine i razbaru�enu kosu, bore�i se da obuzda jezik. Na�la se u
ka�i iz koje se mo�e izvu�i samo �enskom lukavo��u.
� Moram potra�iti malo drva da nalo�im vatru � on nadove�e i po�e niz kanjon.
9
Slomljena umorom i odvratno��u, bijedno pritisnuta onom istom gor�inom i sje�anjem
jalovosti �to su je navele upravo na ovaj korak, Ruth klone na sve�anj �ebadi. Sto
god je osje�ala prema ovom mladi�u, nestalo je bez traga, pa �ak joj ga ni �ao nije
bilo. Uvidjela je da je ve� po stoti put ne�to pogre�no smatrala ljubavlju �
ljubavlju za kojom je toliko �udjela i koja joj je bila toliko potrebna. Za o�aj i
lutanja koji su je doveli do ruba propasti krivila je one beskona�ne �etiri godine
jalova �ivota provedena kraj zaba�ena izvora u pustinji.
�Zaklela sam se da �u od svega toga pobje�i i da se nikad vi�e ne�u vratiti",
tugovala je u srcu. �Ali, ve� sada vidim da sam podmuklo izdala djeda. On mene
treba. Da nije bilo mene, ve� bi odavno postao plijen Guerda Larevja i te nakaze
Collishawa... Koliko god mi mrsko bilo, ipak bih najbolje u�inila da se vratim...
Oh, kad bih samo mogla di�i ruke od svega i ne misliti vi�e. Ali ni mama ni ja
nismo bile stvorene da podnosimo ovaj u�asan �ivot u pustinji. Za to je potreban
du�evni mir � po�rtvovnost � vjera � vrline koje ja, na �alost, nikada nisam
posjedovala. Majka � ona je zavr�ila u neznanom grobu u Dolini smrti. Oh, a �to li
�e od mene biti?"
Spazila je Stonea gdje se vra�a. Nosio je mr�av naramak granja.
� Pla�e�, a? � upita je, gledaju�i je tvrdim, plavim o�ima. � Nisam znao da i to
umije�. To mi veoma laska.
� Ne pla�em zbog tebe � slomljeno �e Ruth.
10
� Niti meni namjenjuje� svoj osmijeh i poljupce, zar ne? � on tmurno nadove�e. �
Dobro, ali �emo mi obaviti svoje ovdje, i to prije nego se na� Kasap rije�i da
krene dalje.
� Hal, ni�ta ne�emo obavljati, makar ne znam �to si pod tim mislio. Ja dalje ne
idem.
� Sto? � upita on oporo, bacaju�i granje na
tlo.
� Ne idem dalje ni koraka. Odvedi me ku�i.
� Ho�u �avola! Da se vratim na Izgubljeno jezero i poslu�im Guerdu Lareyju kao
meta za ga�anje? Ha-ha, madam, zar ti zbilja misli� da sam tolika budala?
� Kad mu budem rekla da sam ja jedini krivac, Guerd �e ti oprostiti.
� Zar �e se on na to obazirati? Svejedno �e me umlatiti zato �to sam te poveo sa
sobom.
Ruth se zamisli, svjesna da na Lareyja ne mo�e zaista ni�im utjecati, osim ne�im
�to njoj nije nimalo po volji.
� Vratit �u se sama.
� A kako, ako smijem znati?
� Pje�ke.
� Pje�ke? Kuda? Zalutat �e� u mraku. A po danu �e� crknuti na tom vrelom pijesku.
Zar ni to nisi nau�ila nakon �etiri godine �ivota u pustinji o kojima toliko
pri�a�? Ne, Ruth Larey, sad je kasno: ti �e� produ�iti sa mnom.
� Nikad nije kasno. Zato sam se uvijek borila. Ja �u natrag, pje�ke, Hal.
� Ruth, zar �e� i �ivot staviti na kocku radije nego pobje�i iz ovog
pustinjskog pakla sa mnom? � gorko se zapanji mladi�.
11

L
� Prije bih �ivot dala, no �to bih i�la dalje � odvrati djevojka.
� Za�to, pobogu? � on, muklo upita.
� Ti si me natjerao na taj vrlo opasan korak � ona �e �ivo. � �ini mi se da sam
bila izmu�ena snom. Sanjala sam te kao oslobodioca kojeg �u voljeti, kao �ovjeka
koji �e me odvesti daleko od ove stra�ne pustinje, do zelenih vinograda i borika,
do svje�e morske obale. Jednog dana, po�to budem slobodna, ti �e� me o�eniti i
usre�iti me. To mi bio san. Ali si me ti uvalio u stvarnost, i to takvu kakvu ne
�elim.
� Prevrtljivko prokleta! � raspali se on. � Nestalnija si od onih pomi�nih
pje��anih dina.
� Nestalna? Pa, zna se. Uostalom, to je osobina �ene � ona otpovrne prkosno di�u�i
glavu.
� Ah, tako. Najprije si se klela da me voli�, a sada tvrdi� da me ne voli�!
� Nikad se nisam na to klela. Samo sam mislila da bih te jednog dana mogla
zavoljeti.
Mahnuo je rukama pokretom u kojem nije nedostajalo tuge i razo�arenja. Lice mu
izgubilo boju, a o�i se uspalile plavi�astim plamenom. Vidjelo se da je iskreno
vjerovao da ju je bio osvojio.
� Ah! l mene si prevarila, kao �to si prevarila i mnoge druge mladi�e koji su
nai�li na Izgubljeno jezero � re�e. � Da mi nisi ni rije�i rekla, ono �to si
u�inila, meni bi bilo dosta. Odvukla si me sa sobom na mjese�inu... najzad,
dozvolila si mi da te ljubim, a ti si jama�no znala kako ta tvoja prokleta
ljepota djeluje na moma�ka srca... S tim ljubi�astim o�ima, zlataste puti, kosom
kao svila ... tijelom pantere, gipkim i vrelim. Jasno, nisam bio an�eo, ali i da
jesam,
12
sigurno bih pokleknuo... Takve si stvari i prije radila, Ruth Larey... Oh, �uo sam
sva�ta o tebi od onih koji te vole kao i od onih koji te mrze. Upozoravali su me da
te se �uvam, da mi ne zavrti� glavom. Danas si ovakva, a sutra onakva. Ba� kao onaj
ukleti pijesak tamo... naoko lijep, ali podmukao i opasan.
� Hvala ti na svemu tome, Hal Stone � blijedo se nasmije�i Ruth. � Zadu�io si me,
bila sam ti zahvalna, bilo mi te �ao, i kajala sam se zbog tebe. Ali si mi sad
u�tedio dalju brigu.
� Ne �elim od tebe ni zahvalnosti, ni sa�aljenja. Htio sam tvoju ljubav. Rekli su
mi da mu�a ne voli�, ali da njega za to nije briga, glavno da...
� Ali sam ti ja rekla da sam samo zvani�no �ena Guerda Lareyja � prekine ga ona
hladno.
� Da, svakako, rekla si mi � on joj uzvrati bijesno, uspaljeno. � Ali bih se
zakleo da si mi lagala. Zar misli� da �u i to progutati? Mo�da bi stara gospo�a
Dorn nasjela takvim pri�ama, no ja jo� nisam toliko lud... Da, ba� bi Guerd La-rey
dozvolio da mu samo zvani�no bude� �enom. Pa �to, po cijeloj se pustinji pri�a kako
on ne mo�e mirno pro�i kraj jedne Meksikanke, ili Indijanke ... Ne, Ruth, tu si
pri�u sama izmislila da bi te mu�karci lak�e po�eljeli. Njom si i mene uspjela
zavarati.
� Odvratan si. �udim se da sam mogla neko drugo �uvstvo osjetiti prema tebi �
otpovrne mu Ruth prezrivo.
� Svejedno. Tu si, sama u pustinji, sa mnom � odvrati momak s gor�inom u kojoj je
bilo neke prijetnje. I spustio se na koljena da skupi pru-
13

�e �to ga je donio za vatru, pa �e, kao za sebe:

� Mu�karac je onakav, kakva je �ena prema njemu.
Ruth se potrudi da prikrije strah koji je naglo potisnuo u stranu osje�aj prezira.
Da li je bilo mudro stvoriti sebi neprijatelja od ovog mladi�a �ija se sva
bezobzirnost ogledala u njegovoj strasti i �estini? Njezin je polo�aj postao
krajnje ozbiljan. Dan je ve� bio izmakao pa je ona usprkos svojoj hrabrosti,
oklijevala da krene natrag. Me�utim, uo�ila je da je vjetar oslabio i da se siva
pje��ana maglica prorijedila. Mjesec �e rano iza�i. Odjedared odlu�i da �e biti
najbolje da Stonea odmah napusti. Ponijet �e samo �uturicu vode i hodat �e dokle
god bude razabirala put, a potom �e se odmarati do dana. Ali � za dana, sunce!
Sti�i �e je i dotu�i kao toljaga kakva divljaka. No, nije bilo druge. Ne smije
ostati sama sa Stoneom cijelu no�, a o daljnjem putovanju s njim ne mo�e biti
govora. Pje�a�it �e cijelu no�, a sutradan �e �uvati snagu tako �to �e se od jare
skloniti u hladovinu kakva drveta; sje�ala se da ih je vidjela uz put. Zaklju�ila
je da vi�e ne smije oklijevati, ve� mora odmah krenuti.
Stoneu je po�lo za rukom da nalo�i nekakvu slabu vatru i sad je sipao vodu u lon�i�
za kavu.
� Otvori ko�aru, ubrzo �e kava biti gotova
� grubo joj dobaci.
Ruth ustane, ali umjesto ko�are dohvati �uturicu i odmota njen remen od konoplje da
je objesi preko ramena. Stone je zurio u nju. Najednom mu se lice izmijeni a o�i
ra�ire. Polako je ustao.
� Kakvu smicalicu sad sprema�? � upita.
14
� Idem natrag � �vrsto odvrati Ruth, premda su joj usne drhtale. Odmah potom se
okrene i po�e.
�ula je izmucanu psovku i brze korake na kamenu. Stone joj zgrabi ruku i bolno je
stisne. Trgnuv�i se, ona se oslobodi, okrene i svom ga snagom udari preko usta.
� Dalje ruke od mene � viknula je.
U Stoneovim o�ima sinu plamen srd�be. Zgrabio je Ruth i odbacio natrag. �uturica
joj ispade iz ruku, a ona pade na �ebad. Uspravila se na koljena, polako, s mukom
upola o�amu�ena od siline njegove grube ruke. Nije joj bilo potrebno da ga ponovno
pogleda, a da bi znala kako mu je prepu�tena na milost i nemilost i kako je njemu
to posve jasno. Jo� gore, u njemu se �avo razgo-ropadio.
� Sino� mi nisi bila tako odbojna � zagun-�ao je i pru�io ruke kojih se ona
gadila. Zgrabi je za haljinu.
�ena sko�i na noge i u to joj se jedan rukav raspara. Gola joj mi�ica osta stegnuta
Stoneovom �akom. Pogled na njenu put i dodir s njom, kao i Ruthin otpor, raspali�e
divljaka u mladi�u. Jednim trzajem privu�e je k sebi i stisne je kao klje�tima.
I najedared, preko mladi�eva ramena, Ruth spazi kako dva mu�karca tjeraju�i dva
magarca ulaze u kanjon. Njihova �udesna pojava izmijeni njen gotovo beznadan
polo�aj. �estoko, udvostru�enom snagom, ona se odupre Stoneu i ispusti prodoran
krik. Natjerala je Stonea da se iz pet-nih �ila upre kako bi je svladao.
15

Ve� je bila posustala, kadli osjeti kako je netko sna�no i neodoljivo dr�i
otpozadi. Otvori o�i. Preko njena ramena ispru�ila se ne�ija mrka ruka, upola
pokrivena pohabanim i odrpanim rukavom. Velika, mrka �aka, gurala je Stonea natrag,
ali ga je istovremeno i dr�ala, i to ne kao �ivo bi�e, ve� kao praznu vre�u. Ruth
shvati da joj je jedan od one dvojice �to bijahu u�li u kanjon pri�ao s le�a.
� Pu�taj mom�e, odmah � �uo se dubok glas s �udnim, hladnim prizvukom.
Ali Stone nije pu�tao Ruth iz stiska. Bio se sasvim raspomamio. Ali kad je mrka
ruka njime trgnula natrag pa naprijed kao bubica se u�as smirio. �inilo se kao da
mu je lice odjednom nestalo iza jake goleme ru�etine. Za�uo se mukli udar, ne�to
toplo i mokro poprska Ruth i ona se najednom osjeti slobodnom. Stone pade i pre-
vrnu se nekoliko puta dok se ne zaustavi ispod same stijene kanjona gdje se opruzi
i vi�e se ne poma�e.
Upola onesvije�tena Ruth se i dalje naslanjala na �ovjeka �ije lice ne bija�e jo�
vidjela,
� Merrvvale, mislim da je moje dugo traganje zavr�eno � rekao je �ovjek mirno.
Kao u kakvu snu, Ruth spazi priliku drugog mu�karca kako se pojavljuje pred njom, a
neo-bi�nije spodobe od tog starog kopa�a zlata jo� ne bija�e vidjela u svom �ivotu,
ali je zato imao bistre, prijatne plave o�i koje su je prodorno promatrale.
� No, Adame � re�e neznanac pred njom � rekao bih da si u pravu. To je Ruth.
16
2.
Ruth malko ustukne bli�e �ovjeku �to je iza nje stajao. Sezala mu je jedva do
ramena.
� Tko ste vi? Otkud mi ime znate? � upita u �udu.
Star�evo se izmu�eno i izborano lice dobrodu�no osvijetli.
� Gospo�ice, ja sam Merrvvale, Adamov drugar ve� duge �etiri godine.
Tek sad Ruth osjeti blagi pritisak dviju velikih �aka na svojim ramenima. Gotovo
tog istog trena onaj je �ovjek pusti i stane pred nju.
� Ruth, zar me ne poznaje�? � upita. Pred njom je stajao veoma visok mu�karac
u zapra�enoj, izno�enoj, odrpanoj odje�i pustinjskog lutalice. Lice njegovo, tamno
gotovo kao u Indijanca, i neobi�no izbrazdano dubokim tu�nim borama, bilo joj je
odnekud poznato, ali istodobno i neznano. Bistre sive o�i, prodorne kao u orla,
gledale su u nju ozarene nekom divnom, nje�nom rado��u. Ruth zadrhta. Tko je taj
�ovjek? Ne samo da ga je ve� ranije vidjela, ve� se sje�a i tog nje�nog sjaja
njegovih o�iju.
� Znam vas, ali opet... kao da vas ne znam � ona �e drhtavo.
� Da li me se zaista sje�a�? � blago je upita.
� Da... neee � odvrati Ruth i zami�ljeno odmahne glavom.
2 Pje��ane stube
17
� Zar si zaboravila Genie?
� Genie? Koju Genie? � za�u�eno je upitala, uskovitlanih misli �to su se postupno
sre�ivale i vodile je k otkri�u.
� Genie Linwood, zna se!
� Oh! Genie Linwood...! Santa Ysabel! � usklikne Ruth. � Da, da. Sje�am se,
Genie... Njoj sam dala svoju lijepu suknju kad sam napu�tala Santa Ysabel. Trebala
se udati za Genea, mladog sto�ara... Zvao se Gene Blair, zaljubio se u nju
vjeruju�i da je ona pustinjska besku�nica, dok je zapravo bila prava bogata�ica.
� Da, Ruth, to je ta Genie � re�e mu�karac tonom pone�to obojenim tugom.
� Sad se i tebe sje�am � uzviknu Ruth. � Ti si bio njen prijatelj. Njen pustinjski
�ovjek. Zvala te Orlom. Da, sje�am se... Na�ao si je u pustinji, dok je zajedno a
majkom umirala od gladi. Bila je tek dijete. Majka joj je kasnije umrla, a ti si
godinama brinuo o njoj, sve dok nije odrasla. Izveo si je iz pustinje, u
civilizaciju, na ran� Blairovih. Htio si joj na�i dom. Oni je uze�e, zavolje�e
je, smatraju�i je siroticom, a ona je bila i te kako bogata. Imala je silno zlato
koje je njen otac iskopao, a ti joj ga godinama �uvao. Kao pri�a iz bajki.
Sve vi�e zagrijana uspomenama, Ruth je bila potresena nekim uznemiruju�im sje�anjem
jo� ne posve jasnim.
� Adame, mislim da mogu rastovariti magarce � javi se Merrvvale. � Ionako smo
namjeravali ovdje preno�iti, a sad imamo zato jo� jedan razlog vi�e.
18
� Da, no�it �emo ovdje � potvrdi Adam. __ I prekasno je da tra�imo
bolje preno�i�te. �
� Sto �emo s mazgama? � upita Merryavale.
� Sad �u ih raspregnuti. Ti donesi drva za vatru.
Adam pri�e ispru�enom Stoneu i pogleda u nj. Sjetiv�i se svoje uloge u mladi�evoj
nesre�i, Ruth se na�e u neprilici.
� Zar si ga ubio? � ona �e prestravljeno.
� Samo je onesvije�ten � odvrati Adam, pa se okrene k njoj i pogleda je o�ima u
koje je njoj bilo te�ko gledati. � Tko je ovaj �ovjek i �to je on tebi?
� Zove se Stone. Meni nije ni�ta � kratko �e Ruth.
� Rijetko kad grije�im u ocjeni ljudskih postupaka � zami�ljeno nadostavi Adam. �
Gdje �ivi�? Kamo ste se uputili? Sto se to desilo?
� Odmah �u ti re�i. Sad se svega sje�am... Ti si nas ostavio u Santa Ysabelu.
Jedne si no�i jednostavno nestao. �ekali smo, dan za danom. Nisi se vratio.
Genie je odga�ala udaju. Najzad je rekla: �Oti�ao je zauvijek. Toga sam se i
bojala. Vratio se u pustinju! Ba� kao Dismukes!" Sje�am se doslovce njenih
rije�i. Srce joj se paralo od tuge... Ona te zvala Orlom, ali su te ljudi zvali
druk�ije... Je li Wansfell? Wansfell ina�e zna�i �Prikaza goleti".
� Da, tako je. Ljudi iz pustinje zvali su me Wansfell. Ali mi ni to nije pravo
ime. Dao mi ga je neki pijani kopa� zlata, prije mnogo godina. I ono mi je
ostalo.
� Wansfell! To sam ime �ula vi�e puta, otkad smo djed i ja napustili Santa
Vsabelu. AH
2�
19
je meni pro�lost bila mrska koliko i sada�njost. Uspomene me nisu radovale. Pekle
su me. v
� Ruth, sad kad sam te na�ao, ispri�aj mi �to je s tobom bilo � re�e Adam tonom
kojem ona nije mogla odoljeti.
� Kad si me na�ao! �to ho�e� da ka�e�? �
� ona upita te�ko di�u�i.
� Ruth, prije �etiri godine, veoma duge godine, ja sam od tebe pobjegao iz Santa
Ysabela
� uze on govoriti, kao iz dna du�e. � Nisam pobjegao od Genie i njezine sre�e.
Nisam pobjegao radi samotnog lutanja kroz pustinju. One sam no�i oti�ao
zbog tebe, bez rije�i, jer da sam ostao jo� jedan sat, snaga bi me izdala. Toliko
sam te stra�no volio da bih se morao izdati. Ti si imala svega devetnaest godina,
bila si nesretna, osamljena, �udjela si za ljubavlju. Znao sam da sam mogao
zadobiti tvoju ljubav. A na to nisam imao pravo. Trpio sam pod Kainovim �igom.
Svakog �asa su me mogli uhvatiti i objesiti zbog po�injenih zlo�ina.
� Ah, da... sad mi je jasno � ona �apne.
� �udilo me. Tada me jako zaboljele... Toliko si bio dobar, druk�iji od
ostalih... Sje�am se kako si me grdio �to sam sanjalica. Ja sam tra�ila da
ostane�.
Adam joj uze ruku i zadr�a je u svojoj.
� Ja sam pro�ao svoj pakao, Ruth. Da mi nije bilo �ivota provedenog u pustinji,
propao bih. Lutao sam od mjesta do mjesta, bore�i se sam sa sobom. Svaki oblak i
svaki kamen do�aravahu mi tvoj lik. No najzad sam se odrekao tebe. Lutao sam i
lutao i najzad dolutao do oaze gdje sam prije devetnaest godina, jo� kao
dje�ak, go-
20
tovo umro od gladi. Dan za danom, u nijemoj sparini, i no�i za no�ima, pod samotnim
pustinjskim zvijezdama, hodao sam pra�en svojim utvarama. Na kraju sam ipak
pobijedio. Po�ao sam natrag, na popri�te svog zlodjela. Picacho! Odlu�io sam da se
predam da mi odmjere kaznu. Zakon me je tra�io. �erif kojega sam unakazio za �itav
�ivot, zakleo se da �e me objesiti zbog ubojstva. Potra�io sam ga, da ispa�tam za
svoj zlo�in i kona�no smirim du�u. Vratio sam se u Picacho. Bilo je to divlje, �ivo
logori�te kopa�a zlata, napredno i rastu�e. Na�ao sam napu�teno mjesto. Me�utim, na
rijeci je bilo neko naselje. Okolne ru�evine i trule� podsje�ali su me na protekle
godine. Tako sam na�ao - Merrvvalea. Te�ko je u meni prepoznao dje�aka kakav sam
bio prije �etrnaest godina. Na kraju, sjetio me se. Rekao sam mu kako sam do�ao da
ispa�tam za ubojstvo brata. Merrvvale mi objasni da sam pobjegao u pustinju ne
doznav�i pravu istinu. Brata kojeg sam toliko volio, nisam ubio. Bio je �iv. Nisam
bio ubica... Postao sam odmetnik, pustinjska lutalica, izdr�ao sam sve muke koje
pustinja donosi �ovjeku ... a bez razloga ...
Ruth osjeti kako joj se grlo ste�e. Bilo joj te�ko i rije� izustiti. Neki poriv je
nagna da digne glavu, da Adamu pogleda u o�i. Izmijenjeno uzburkanim �uvstvima
njegovo lice joj opet posta poznato.
� O tvom bratu se radilo... Mislio si da si ga ubio � ona najzad re�e. � Tolike
godine! Stra�no! Oh, hvala bogu �to je ipak bila zabluda!
� Po�urio sam u Santa Ysabel, k tebi, da ti ka�em da sam slobodan. Nisam te na�ao.
Nisam
21
ni mislio potra�iti Genie. Mislio sam samo na tebe... Tad sam te po�eo tra�iti.
Pro�ao sam �itavu Ju�nu Kaliforniju pa sam pre�ao u Meksiko i Arizonu, najzad sam
za�ao u pustinju. Za mene si bila kao izgubljeno zrnce pijeska. Nisam znao kako ti
se djed zove. A tek prije nekoliko dana prvi put sam nai�ao na �ovjeka koji mi je
znao ne�to re�i o tebi. Bio je to kopa� na kojeg sam slu�ajno naletio u Yumi. Znao
sam ga ve� od ranije, godinama. Rekao mi je kako te je vidio na nekom izvoru koji
smo mi nekad zvali Indijansko vrelo, a sad se zove Izgubljeno jezero... I tako sam
stigao ovdje... i na�ao te.
Ruth pokri lice rukama. Bila je ispunjena bolnoslatkim i razumljivim
stidom.
� Ja nisam vi�e ona koju si ti poznavao � �apnula je.
�utio je toliko dugo da se Ruth pobojala onoga �to �e re�i kad progovori.
� Nisam ni o�ekivao da �e� biti ista. �to se sve moglo desiti s tobom l Pamtim
nesre�u tvoje majke.
� Oh, to je ono �to me stalno progoni � povi�e Ruth. � Ti si mi znao majku.
Govorio si mi o njoj. Ali si mi malo rekao. Reci mi sad sve, molim te.
� Sve u svoje vrijeme, Ruth. Sad jo� ne... Osje�ao sam da �u biti dovoljno
nagra�en, ukoliko te samo na�em. Da �u ti pri�ati o sebi, o tvojoj majci, potom da
�u biti uza te, kao �to sam poku�ao biti uz tvoju majku, o tome sam smio samo
sanjati.
22
Gledaju�i u one sive o�i koje su s razumijevanjem i ljubavlju prodirale do dna
njene du�e, Ruth osjeti kako joj obrazi gore vrelom krvlju, � Htjela sam re�i da me
vrijeme izmijenilo, ali nagore � ona objasni. � Nazivao si me sa-njancom, �udljivom
djevojkom. I jesam bila taK-va. Ali, usprkos tome, prepu�tala sam se nadama, �e�nji
da budem dobra, da djedu pomognem u utiranju puta do boljeg �ivota. Sad su mi
dvadeset i tri godine. Za sve ove �etiri godine �ivjela sam u pustinji, u tom
mjestu bogu za le�ima, na Izgubljenom jezeru. I ba� je izgubljeno. La�no je i
nevjerno poput opsjena �to ih svaki dan vi�am. Ova pustinja od pomi�nog pijeska
u�inila me nalik sebi. Sva se mijenjam, sva sam uzburkana, sva gorim, a ne znam za
�im. Ponekad u sebi nazirem �enu koja se trsi da se uspne pje��anim stubama. Moji
djevoja�ki snovi i nadanja odo�e u nepovrat. Sama se sebi rugam, jer sam u�asne
�udi, jer ne mogu biti ravnodu�na ni prema �emu, i tonem, padam sve ni�e, srozala
sam se na razinu bijednice, kakvom me i ovaj momak Stone donekle s pravom smatra.
� To je zato �to si se slijepo dr�ala jednog ideala.
� Ja vi�e nemam ideala, a ti si me prekasno na�ao � gorko otpovrne Ruth.
� Ne, nikad nije kasno dokle god si �iva. Ruth je bila navikla na mu�ku
nasrtljivost,
na onu nasrtljivost silovitu i gladnu, kao u pustinjskih jastrebova. Jo� nije srela
mu�karca koji bi mislio i na njene potrebe, na ono �to njoj treba da bi bila
sretna. Wansfell je taknuo u mra�ne dubine njezine du�e, Cime je samo jo� ja�e
23L
podjario otpor �to ga je ona odavna pru�ala boljem dijelu svoga bi�a.
Pokret �to ga u�ini njen subesjednik nagna Ruth da se okrene. Stone se s mukom
pridizao. Sjeo je. Drhtava mu ruka po�e k ote�enom, okrvavljenom, gotovo
neraspoznajnom licu. Wan-sfell mu pri�e.
� Kamo si vodio ovu djevojku? � upita ga.
� U San Vsidro, pa odatle u San Diego � muklo odvrati Stone.
� Ali si za�ao s tog puta.
� Zalutao sam kad mi je pijesak zasuo put.
� Nije zasuo i tragove kota�a. �ini mi se da si namjerno skrenuo u ovaj kanjon.
� Nisam. Mislio sam da put ide ovuda. I tu je mazga stala.
� Za�to si napastovao djevojku?
� Nisam joj mislio zlo � turobno odvrati mladi�. � Mi smo zajedno
pobjegli. Kad je mazga stala, a Ruth vidjela da moramo ovdje provesti no�,
predomislila se. Krenula je natrag. Poku�ao sam je zaustaviti, ali se ona oduprla,
i to je sve.
Wansfell se polako okrene k �eni.
� Koliko je od ovog to�no?
� Sve, osim tvrdnje da mi nije mislio zlo � Odgovori Ruth kojoj se lice za�arilo
srd�bom i stidom. Osjetila je odbojnost da se ovom �ovjeku ispovijeda, ali je takvo
�uvstvo odmah ugu�ila. � Ja sam odbila njegovu... pa�nju. Kad sam shvatila
gre�ku, krenula sam ku�i. Nato se on pomamio.
24
� Di�i se � naredi Wansfell, a kad je Stone u�urbano ustao, on nadove�e: � Uzmi
�uturicu i ne�to hrane, pa kidaj!
Mladi� nije gubio vrijeme u obja�njavanju, ve� se ubrzo na�ao na putu prema izlazu
iz kanjona. Samo se jednom okrenuo i pogledao preko ramena.
Vra�aju�i se s naramkom drva, Merrvvale pro�e kraj Stonea i zastade gledaju�i za
njim.
� No taj je momak zbilja fin i prijazan � re�e Merryvale kad je pri�ao logori�tu i
zbacio drva sa sebe. � Znate li �to je rekao? Rekao je: �Obra�unat �u ja s njom!"
Adame, da ga mo�da nisi ne�to odve� lako pustio da ode?
� Ruth, zar si ti, zbilja, pobjegla s tim momkom? � zami�ljeno upita Adam.
� Jesam. Bila sam glupa. Ali bih svakako oti�la i da njega nije bilo �
odvrati ona nestrpljivo.
U njegovu pogledu ne opazi prijekor, ve� samo nepokolebljivu vjernost. Ruthi je
bilo namah jasno da ovog �ovjeka ni�ta ne mo�e smesti. Njemu nije bilo va�no kakva
je ona. Glavno mu je bilo da ju je na�ao. U�inilo joj se da se oko nje, nad njom,
pridi�e ne�to neodre�eno a veliko, da se stvara ne�to �to je zaprepa�tava i
uznemiruje.
� Pijesak se sti�ao, pa �e nam ovdje biti posve dobro �im malko ohladni � re�e
Merrvvale koji je kle�ao na zemlji i marljivo pripremao vatru.
Ruthin pogled zaustavi se na zlatastoj sun�evoj zraci koja se gubila s ruba stijene
kanjona. Odjedared pomisli kako je njen nestanak jama�no otkriven. Djed �e joj biti
zabrinut. Ne�to je
25
bolno stisne u grudima na tu pomisao, premda je znala da starac nije bio previ�e
milostiv prema njoj. I njega je pustinja zatravila, kao �to bija�e zatravila i
njezine roditelje.
Dok je ona tako razmi�ljala u kanjon se uvla�ila tama. Daleki, slabi jecaj vjetra,
posve je zamro. Logorska vatra je praskala. Merrvvale je �ilo skakutao gore-dolje,
od vre�a s hranom do lon�i�a i tava na vatri. Miomiris jela podsjetio je Ruth na
glad koju ni najgora zlovolja nije mogla zatomiti. Kako to da �ak i �ovjeka umorna
od �ivota, glad ipak kinji? Promatrala je Wan-sfella kako odmotava �ebad i njoj
prostire le�aj u za�titi kamenita zida. Potom joj donese kotli� tople vo�e i njen
kov�eg iz kola.
� Adame � re�e mu ona, osmjehuju�i mu se � lijepo je od tebe �to misli� na mene,
ali od toga nema nikakve koristi.
� Od �ega to nema koristi?
� Pa, od toga da umivam ovo bijedno lice, da �etkam kosu, da jedem... od svega.
� Ti, dakle, pita� kakva je korist �ovjeku da vodi brigu o sebi? Evo kakva: sebe
sna�i i �ini sposobnim da pomogne drugima.
� Je li to tvoja vjera?
� Ne,' ve� je to put kojim sam se spasio. Ruth u�uti. Kakav je �ovjek ovaj Adam
Wan-
sfell? Sjetila se pri�e �to ju je �ula od Genie Lin-wood, i srce joj stade
neuobi�ajeno tu�i, usprkos njenu ruganju svakoj vjeri i nadi. Prekasno je da joj
ovaj �ovjek iz pustinje pomogne. Umorno je segnula rukom i otvorila kov�eg iz kojeg
izvadi �to joj treba, te rasplete kosu, pa je stade polagano �etkati. Mekani dodir
kose i svilenkast
26
�um �etke oduvijek su na nju djelovali ugodno i umiruju�e. Zatim je oprala ruke i
umila lice. U zrcalu je na�la onaj isti lik koji je ljubomorno promatrala, s
ljubavlju pazila, a svakim danom sve vi�e mrzila. Sto Wansfell misli o tom licu? I
ne htiju�i, to je zabrine. Bio je to neiskorijenjen poziv. Zagleda se u zrcalo, u
svoju gustu, talasa-stu tamnozelenkastu kosu, u zami�ljene, uzbu�ene, tu�ne
ljubi�aste o�i, u crvene, izvu�ene usne, u zlatastu put lica i vrata, u svoje crte
lica koje ni sila pustinje �to pr�i nije uspjela uni�titi; i vi�e nego ikad bila je
svjesna ljepote tog lica. Nema smisla nijekati sujetu i svoj ponosi Jasno je
sagledala tu svoju neshvatljivu osobinu, i osjetila kako je prezire i kako joj se
�ini smije�nom vi�e nego prije.
U me�uvremenu je Adam dohvatio jelo i vodu i to postavi pred Ruth.
� Pitam se da li u zrcalu vidi� ono �to ja vidim kad gledam u tebe? �� on
upita .uz osmijeh.
� A �to ti vidi�?
� Promijenila si se, Ruth. Naravno, sje�am te se, ali su ti crte lica sad kao
u �ene, a ne djevoja�ke. Pustinja produbljuje sve �to je lijepo, ali i sve �to
je ru�no. Nema ljep�eg i �ivopisnijeg cvije�a od pustinjskog, niti se u
prirodi mogu na�i oblici nakazniji od nekih �to ih pustinja krije. Pustinja grabi
sve ono �to je osobeno na �ovjeku, biljci ili �ivotinji i to razvija do zapanjuju�e
mjere. Uzrok je tome u svireposti �ivota �to se bori za opstanak.
� Adame, da li mi to udvara�? � Ruth �e zbunjeno.
27
� Ne, ve� samo obja�njavam tvoju ljepotu. Ti je duguje� pustinji i suncu koje
mrzi�. Njima tako�er duguju svoje ludilo i ljudi kao �to je Stone. On nije kriv
koliko ti misli�. Mnogi se ljudi u pustinji spu�taju na razinu zvijeri, mnogi jo� i
ni�e. Nisu krivi oni �to su se rodili bez duha i volje potrebnih za gu�enje niskih
nagona.
� Tjera� me na razmi�ljanje, a to mi je uvijek drago � odvrati Ruth. � Ali, moj
niski nagon gladi vapi za okrepom.
� Onda jedi. Boljeg kuhara od Merrvvalea nema u pustinji.
Sumrak je pao i dnevna je �ega popustila kad se Adam ponovo primakao �eni.
� Mora da si umorna poslije one duge vo�nje. Ne bi li malo pro�etala?
� Da, htjela bih, ali kasnije, po�to porazgovaramo � otpovrne ona �urno. � Toliko
je toga... Najprije mi reci: sad kad si me na�ao, �to �e� uraditi sa mnom?
� Zavisi... � on polako odgovori.
� Zavisi... od �ega?
� Od toga �to je najbolje za tvoju sre�u.
� Ho�e� li me izvesti iz pustinje, odvesti me u San Diego?
� Bilo kamo, samo nek je za tvoju sre�u.
� Oh, mislim da te mogu nagovoriti da me odvede� �to dalje od Izgubljenog
jezera... �to dalje od onog pakla pomi�nih dina... Ali te ne mogu varati. Ne mogu
dozvoliti da se nada� da...
� Ruth, ja sam imao samo jednu nadu: da te na�em i da ti pomognem � on je prekine.
� Postoji veza izme�u tebe i mene za koju ti ne
28
zna�. Objasnit �u ti je kad ti ispri�am sve o tvojoj majci.
� Oh, Adame, ho�e� li mi odmah ispri�ati?
� zamoli ga ona.
� Strpi se jo� malo � on zagonetno odvrati.
� Najprije dozvoli da ti pomognem da se rije�i� nevolje. Ovaj susret sa mnom
te rastu�io. No, ne bi trebalo tako biti. Zna�i, ti si ne�im vezana, a mrsko ti
je o tom govoriti. Je li tako?
� Da, zaista je tako � ona �apne.
� Onda znaj jednom za svagda da te ja volim i da mi je najve�a �elja da ti slu�im.
Ja se ne nadam da �e� se ti udati za mene...
� Adame, ja se ni ne mogu udati za tebe � ona �e slomljeno.
� Toliko sam shvatio, ali sam te svejedno htio pitati � on otpovrne
ozbiljno. � Svejedno, ja te mogu usre�iti... Ruth, da li ti mogu biti drag?
� Ve� si mi bio drag. I opet �e� biti. Ja to znam. S rado��u bih se udala za tebe.
Ali, prekasno je!
� Ti si ve� udata? � on nadove�e, pomalo muklo.
� Jesam. Ali, ne samo to. Nije stvar samo u tome �to nosim ne�ije prezime. Svakog
�asa mogla bih se osloboditi njega. U ovoj pustinji �ivot je nesiguran. Njega se
boje i mrze ga. On je nepo�ten �ovjek. Jednog �e ga dana ubiti... Ali, kad sam
rekla da je prekasno, mislila sam na drugi razlog. Strah me da sam se
izmetnula u beznadnu, poluludu bijednicu koja vi�e nema vjere ni u sebe ni u Boga.
Pustinja me upropastila. A nikad ne bih htjela za sobom povu�i i uni�titi
29�ovjeka kojeg je moja majka poznavala, u kojeg je vjerovala i koji joj je mo�da
bio i drag.
� Tvoja me majka zaista voljela, Ruth.
� Oh, to sam naslutila. Nekako ti se osje�am bli�om. Pa ipak, to ni�im ne mijenja
surovu zbilju.
� Ruth, ispri�aj mi svoj �ivot i pusti meni da prosudim o surovoj zbilji.
Povjeri mi se.
� Ho�u. Mora biti da me smatra� stra�no slabom ... i plitkom. Ali, nije �udo �to
sam rastrojena. Sresti tebe, koji si mi poznavao majku, koji... Ali,
voljela bih da i Merrvvale �uje ono �to �u ispri�ati. On je lutao s tobom, preko
cijele ove u�asne pustinje, pomagao ti u potrazi za mnom, pa bih
voljela da iz mojih usta �uje sve o meni.
� Merrvvale, hodi de amo � dozove Adam nepomi�nu priliku kraj logorske vatre.
� Sjedi kraj nas, Ruth nam �eli ne�to re�i.
� No, to mi je drago � re�e stari kopa� istresaju�i pepeo iz lule. � Ne�to sam
mnogo razmi�ljao i lupao glavu. Ruth, smatraj da se povjerava� prijatelju.
S dubokim uzdahom, upola jecajem, Ruth se predade nekom �uvstvu van doma�aja njena
poimanja.
� Po�et �u od trenutka kad si me ostavio, dakle od Santa Ysabel. Galeb Hunt,
moj djed, upravo se u to vrijeme zanimao za prava na upotrebu vode u pustinji.
Imao je prili�no novaca te ga je htio ulo�iti u zakupe u pustinji. Bolovao je od
neke plu�ne bolesti, zbog koje mu je najbolje prijao pustinjski zrak. U stvari, u
pustinji se oporavio i izlije�io... Najprije smo odselili u
30
Yumu. Tamo se udru�io s ljudima koji su odigrali glavnu ulogu u mom �ivotu. S tim
se ljudima upustio u posao prijevoza robe. Iz San Fran-ciska su morem i rijekom
dolazile namirnice u Yumu, a odanle su ih kolima prevozili u unutra�njost.
�Djed je u taj posao ulo�io te�ke novce. Od Indijanaca je kupio jedan izvor kraj
kojeg je podigao postaju. Zovu ga Izgubljenim jezerom. U davna vremena tamo je bilo
jezero. Sada je to jezivo mjesto, na rubu onih pje��anih dina.
��ovjek koji je djeda nagovorio na taj posao bio je zgodan, mlad mu�karac koji me
o�arao. Ali ga nisam voljela. On me salijetao da se udam za njega, a djed mu je
pomagao. Njih dvojica mi zagor�i�e �ivot. Od pustinje sam po�ela otupljivati.
Postala sam �udljiva i nesigurna u sebe. Najzad mi je djed rekao da �e potpuno
propasti ako ne pristanem na taj brak. Nisam znala na koju bih stranu. Majka me
cijelo vrijeme u�ila da se ne udajem bez ljubavi. To sam i rekla djedu i �ovjeku
koji je htio da se sa mnom o�eni. Ali mi oni odgovori�e da �e ljubav ve� do�i. Moj
prosac mi se zakleo da �e �ekati da ljubav do�e, da od mene ne�e tra�iti da mu
budem pravom �enom samo nek se udam za njega. Nisam mu vjerovala � bojala sam ga
se. Me�utim, najzad su me toliko izmu�ili da sam na kraju pristala.
�Odmah prve no�i poslije svadbe moj je mu�, potaknut alkoholom, poku�ao da silom
provali u moju spava�u sobu. Tada sam shvatila da on na� ugovor smatra pukom
besmislicom. Vidjev�i da ga ne�u pustiti u sobu, on se razjario i zamalo nije ku�u
sru�io. Nato sam ja pobjegla djedu.
31
�Sutradan mi se pribli�io. Bio je trijezan. Sad mi se umiljavao i laskao, i molio
me da mu ne zamjeram za ono �to je sino� u�inio.
�Rekla sam mu da ga prezirem i da je svemu kraj. Tjednima se trsio da promijenim
odluku, a kad u svojim nastojanjima nije uspio, onda je pokazao svoje pravo lice.
Bio je on kockar i raskala�eni pustolov koji je malo-pomalo u Yumi stekao veliku
mo�. On je moga djeda plja�kao i oplja�kao.
�Bilo je to prije vi�e od tri godine. Djed je zadr�ao izvor kod Izgubljenog jezera,
a jo� uvijek se bori da vrati bar ne�to od onog �to je izgubio u poslovima
prijevoza robe. Ali mu je svaki trud jalov. S vremenom �e mu i izvor oteti i tako
ga potpuno upropastiti. Izgubljeno jezero je va�na postaja, a voda je tamo,
naravno, najdragocjenija.
�Sve je to veliko zlo, i bez stra�nog, uni�ta-vaju�eg, zalu�uju�eg djelovanja
pustinje. Zimi je nekako podnosim, ali me ljeti vrelo sunce, vjetar �to je�i,
pijesak �to leti i beskrajno, nemilosrdno bespu�e pustinje, �to me okru�uje i
okiva, u�asna jara i bijes... ponekad gone u krajnje o�ajanje. Stala me proganjati
zamisao da pobjegnem. Djed me dvaput odveo u Yumu. To je bilo jo� gore. Kakav je to
stra�an, krvav grad, vrzino kolo zla, nabijeno jarom i pra�inom. Oba sam puta
morala pobje�i; zbog mu�karaca koji su me salijetali i mu�ili, koji su se tukli oko
mene... Oh, bez sumnje je i na meni le�ao velik dio krivice. Neprestance sam
tra�ila nekoga tko �e me osloboditi. Najprije sam tra�ila �ovjeka koji bi mi bio
drag, ali se kasnije pokazalo da se moram osloniti na �ovjeka kojem �u ja biti
draga, toliko
32
draga da sa mnom bje�i. Na Izgubljenom jezeru tjednima sam patila od jezive
�amotinje. Potom bi me spazio kakav kopa�, putnik, kockar ili pustolov ... i gorko
iskustvo koje bih iz toga stekla nije me nimalo mijenjalo. Zdvajala sam nad
vlastitom sudbinom ... Prije nekoliko tjedana, tamo je nai�ao mladi� s kojim sam
sad bila, Hal Stone. On je trgovac, dobro je zara�ivao. Zagledao se u mene, a meni
je to dobro do�lo, moram priznati. Ali nisam imala mozga, nisam znala rasu�ivati.
Prema meni je u po�etku bio ljubazan, nje�an, privla�an. Zavolio me. Ja sam sebe
uvjerila da mi se svi�a i da �u ga jednog dana zavoljeti Nije imao mnogo muke da me
nagovori da bje�im s njim. Napustili smo Izgubljeno jezero jutros, u sam osvit; tek
sam kasnije posumnjala da je Stone skrenuo s puta. Da se Kasap nije ukopis-tio i
zaustavio u ovom kanjonu, ne biste, mo�da, nikad nai�li na nas... Ne vidim
izlaza... ne mogu se vratiti ku�i... ali; opet sam vam ne*-kako zahvalna �to ste me
na�li."
S Pjefi�ane stube
33
3.
Oba su mu�karca ostala nijema. Ruth je osjetila kako joj Wansfell tako sna�no
sti��e ruku da ju je najzad zaboljela. Vatra je splasnula, samo se jo� ugljevlje
�arilo. Neka se samotna pustinjska buljina zloguko javljala u mra�nom kanjonu. Ruth
osjeTT~neizmjerno i neshvatljivo olak�anje.
� No, Ruth � najzad Merrvvale prekine muk � �etrdeset sam godina �ivio u pustinji,
pa mislim da ti ono malo vremena �to si ga provela u njoj nije bilo naodmet.
� Mogla si i daleko gore pro�i � dometne Wansfell glasom u kojem zazvu�i
olak�anje. � Gore sam i o�ekivao. Da li si nam sve ispri�ala?
� Da, sve �to je bitno. Nisam vam rekla njegovo ime jer mi je toliko mrsko da ga
ni izgovoriti ne �elim.
� Nema potrebe. Nije va�no tko je tvoj... tko je taj �ovjek. Va�no je da treba iz
pro�losti izvu�i pouku. Poput ve�ine ljudi iz pustinje, Merrvvale je mislio na zlo
fizi�ko, opipljivo. U pustinji je veoma rijedak slu�aj da se mu�karac i �ena
duhovno razvijaju. Pustinja je previ�e surova, svirepa, nemilosrdna, previ�e
podlo�na prirodnim silama. Sva bi�a u pustinji, a posebice ljudi, usredoto�e
svoje snage na odr�avanje golog �ivota. Borba za opstanak! No, Ruth, ti si
zanemarila svoju du�u � re�e Adam.
34
� Vidim, dr�i� mi prodiku! � primijeti Ruth gotovo podrugljivo.
� Ne, samo �elim da ti ukazem na stvari kojih nema u tvojim mislima. Ti misli� da
si u�asno patila, ali nisi patila, nisi upoznala sve one patnje koje mu�e nas ljude
iz pustinje.
� Meni je srce slomljeno.
� Nije � on zanije�e i polo�i svoje velike �ake na njena ramena, te se prigne da
joj se zagleda u o�i. � Vjerujem da se srce mo�e slomiti. U ovoj sam pustinji sreo
mnogo ljudi slomljena srca i upropa�tena �ivota. Ali ti ne pripada� njima, Ruth.
� Ako ja smatram da pripadam, zar onda nije tako? � ona �e uporno.
� Tako je, ali samo dok ne spozna� istinu.
� Istinu? Ne shva�am te, Adame. Nisam te shva�ala ni tamo, u Santa Ysabelu. Sad to
jo� manje mogu. Ti... kao da �eli� uljep�ati moj polo�aj.
� Ne, zbilja ne. I previ�e je jadan. Ali pustinja, ma koliko ti bila mrska, jo�
uvijek te nije izdala. Prema onome �to vidim obdarila te divnim zdravljem i
ljepotom. Ti nisi slomljena, ve� izgubljena, a odsad vi�e ni to ne�e� biti.
Odma�e se od nje, pa ustade, prav i crn. Merrvvale je ljubazno dota�e kao potaknut
�eljom da izrazi ne�to �to nije umio iskazati, potom se izgubi u crnoj sjeni zida
kanjona.
� Nisam slomljena, ve� izgubljena, a odsad ne�u vi�e biti.., Za�to?
� Zato �to sam te ja na�ao � glasio je jednostavan odgovor.
3�
35r
Sigurnost te tvrdnje je zbuni, zaprepasti, uzbudi, ali je i ne�to topline unijela u
njenu hladnu zahvalnost. .
� Lezi i odmori se �.re�e Adam, � Sutra �emo odlu�iti �to nam je raditi. :
Udalji se u tamu; �uo se njegov mekan, spor korak po pijesku. Ruth se podi�e,
hvataju�i se za �ebad, pa sjedne da skine cipele i haljinu. Uvukla se me�u �ebad,
pokrila se i umirila. Le�aj joj je bio tvrd, ali je bila toliko iscrpljena, da je
njime bila i presretna. Odmarat �e-se i razmi�ljati, ali ne�e spavati.
.
Dok se trudila da nekako sredi zbrkane misli, spazila je kako tmicu kanjona probija
neko svje-tio. Sjene i zidovi kanjona posrebriSe se, ali ne od hladnih blistavih
zvijezda, jer su i one gubile svoj sjaj pod djelovanjem nekog ja�eg osvjetljenja.
Mjesec se dizao. U kanjonu je iz �asa u �as bivalo sve svjetlije.
Sto li �e Stone sve nabajati njenu mu�u Gu-er�u. Ta i sam zna da �e ga Guerd izbiti
bude li mu rekao istinu. Lagat �e, ve� �e nekako svu krivicu prebaciti na nju. No
bilo joj je svejedno kakvim �e se smicalicama Stone poslu�iti. S tim ga je izbacila
iz misli s mukom se �ude�i svojoj brzopletosti.
Misli je ne�to du�e zadr�ala na djedu. Sad vi�e nije bila na nj onako kivna kao
prije. Bila ga je gotovo zamrzila zato �to ju je dovukao u pustinju. Ali za nj je
to bilo pitanje �ivota ili smrti. Ina�e je uvijek bio ljubazan i nje�an. U njoj se
javi gri�nja savjesti. Sto �e sad biti s djedom? Guerd Larey i Collishaw �e ga uz
pomo� svojih najamnika jednostavno otjerati, kao kurjaci ovcu.
38
Ona je predstavljala-snagu koja je dr�ala na uzdi one svirepe ljude. S Larevjem se
sudbina gadno poigrala: �to je njega vi�e morila �udnja za Rut-hom, to je ona njega
vi�e mrzila. Vi�e joj je puta zaprijetio tla 'Le je odvu�i na kakvo osamljeno
mjesto gdje �e je pokoriti svojoj volji.
Bila je sigurna da �e njen mu� to jednom i poku�ati, ali i da �e fe platiti glavom.
Zar to nisu bili dovoljni razlozi da se ne vrati ku�i? A koliko je jo� drugih
razloga osini tih bilo! Ne, djed mora dalje bez nje. Jadni starac! Pustinja �e i
njega progutati kao �to je progutala i njene roditelje.
� Ali nju ne�e nikad uni�titi!
Na Izgubljeno jezero se ne�e vratiti. Na ovu odluku zatreperilo joj cijelo tijelo.
Radosnih li izgleda � pobje�i �e od jare, blije�te�eg sunca, oteti se zagrljaju
pustih, pomi�nih, pje��anih dina! Divota -^- i vi�'e te ne mjerkaju Meksikanci s
onim svojim o�ima �to poput trna bodu, ni ne motre �utljivi, kao sjena tihi
Indijanci, nisi okru�ena surovim ljudima �to se po �udi i djelima ne razlikuju
od'pustinje! Koje li dra�i i ljepote
� �ivjeti usred bujna zelenila, pokraj Svje�e morske obale, njenih �umaraka i
vinograda!
Ruth je i�trajrio �te�jela novac �to joj ga roditelji dado�e kad su je ostavili.
Sto je du�e izbivala u pustinji, to je sve manje tro�ila. Znala je da �e joj taj
novac jednog dana zatrebati. Sad je taj dan do�ao; Sjetila se kako je Stoneu
povjerila da ima novaca. Je li ga to zagolicalo? Vi�e je puta poku�ao doznati
koliko novca ima i gdje ga krije. Uvjeriv�i se da ga nije izgubila, Ruth nastavi
sanjariti o putovanju, promjeni, radu, novom �ivotu.
3?

Najedared, njena razmi�ljanja prekide �um ne�ijih koraka na pijesku. Ruth je bila
zatvorila o�i i na tren zaboravila i no�, i kanjon, i ljude s kojima se nalazila.
Pun i sjajan mjesec visio je iznad samog izlaza iz kanjona i srebrnim svjetlom
plavio pustinju. U daljini Ruth spazi svoje lijepe> himbene, misti�ne pje��ane
stube �to se penju do zvijezdana neba. Srce joj klone. Sanjala je. Nju svejedno
ste�e beskrajna pustinja. Ho�e li se ikad uspeti i izi�i iz nje?
Ponovno �um koraka. Podigla je glavu. Na mjese�ini se kretala crna, visoka spodoba.
Wans-fell! Pro�ao je kraj nje nekoliko koraka niz kanjon, s rukama na le�ima. Sto
je stasit! Okrenuo se i po�ao natrag, ovaj put uz kanjon, pro�ao nekoliko koraka,
pa se opet okrenuo. Prolazio je na jedva desetak jarda od Ruth te ga je ona posve
jasno gledala na mjese�ini. Pratila mu je hod.
Njegova gola glava do�aravala joj lik orla spremna za skok. Dr�ao se pravo, korak
mu bio lagan, premda je odavao dojam �ovjeka kojeg ne�to priti��e. �to li njega
mu�i, te ne mo�e le�ati i spavati? Ruth je to znala, pa nije mogla obuzdati �isto
�enske osje�aje. Najedared se osjeti za�ti�enom. Dosada jo� nije znala �to zna�i
bez straha le�i nave�er, u svom domu usred pustinje. Ali no�as duh njen ne
opsjedaju tmurne sjene. Sad joj nitko, pa �ak ni Guerd Larey, ne mo�e nanijeti zlo
� dokle god onaj div kora�a u njenoj blizini. Po svojim dalekose�nim posljedicama,
veli�ina te spoznaje bila je neizmjerljiva.
U Ruthinu duhu jasnije nego ikada vrati se slika Genie Linvroo�. Sjetila se onoga
�to je Ge-
38
nie rekla o ovom �ovjeku. �On je nalik Tanqu-intchu, indijanskom bogu planina. S
lica mu sunce sja..,." U �asu kada je sa k�erkom umirala od gladi, Genieina majka
molila se da netko nai�e i na�e ih. Jednog su dana pustinjski plja�ka�i oteli i
odnijeli Genie. Adam ih je na�ao i pobio do zadnjeg. Sto je bio stra�an... !
Genieina majka re�e da su joj molitve bile usli�ene. Umiru�i, ostavila je Genie
njemu.
Ruthi se srce nadimalo. Ono �to je taj �ovjek iz pustinje u�inio za jedno dijete ne
mo�e se niti potcijeniti niti omalova�iti. Genie je neodre�eno nabacila ne�to �to
je �ula od Indijanaca. Da li su ga oni nazivali Orlom samo zbog oblika glave i
sivog blijeska u o�ima? Bijeli ljudi nazvali su ga Lutalicom.
Kako je to sve �udnovato: da se ovaj neobi�ni �ovjek prije vi�e od �etiri godine
zaljubio u nju i pobjegao od nje dr�e�i da je ubio ro�enog brata... ! I sad ju je
na�ao. Kakvo zna�enje ima sve to? Do �ega �e to dovesti?
Osje�ala je da mora od njega pobje�i prije no �to otkrije da je jo� povr�nija no
�to sama priznaje. Ali, Adam je poznavao njezinu majku i bez sumnje mu je bila
draga kao �to je svima bila. Ruth se sjeti kako joj je djevoja�tvo bilo zagor�ano
o�evom ljubomorom prema majci. Te�ko joj je oti�i od Wansfella, a ne doznati sve o
majci i njezinom tragi�nom kraju u Dolini smrti. No, koliko god je �udjela da sve
to dozna, toliko se toga i bojala. To bi mogla postati karika u lancu koji je
vezuje za Wansfella.
Zar taj lanac ne postoji? Prije �etiri godine gotovo se zaljubila u njega. Sada to
�eli... oh,
39
�to je mu�i nesno�ljiva �udnja da voli i da bude voljena! Da nekoga ljubi! To je
strahota koju je pustinja u njoj probudila. Ona to ne mo�e mijenjati ... Sad je ve�
�ena � Bit �e kao pomam-na poplava ili goru�e pustinjsko sunce... Ali ne Geniein
Orao! Njega ne smije voljeti, jer on lebdi u visinama.
Dokle god je Wansfell hodao gore-dolje, Ruth je bila budna, prepustiv�i se na
milost i nemilost svakovrsnim mislima i; �uvstvima. Najzad ga je vidjela kako
lije�e na svoj le�aj izme�u nje i izlaza iz kanjona. Te�ka, nedoku�iva, posvema�nja
ti�ina spusti se u kanjon. Mjesec za�e za rub zida kanjona i crne sjene istjera�e
srebrnasto svjetlo. Pustinjska no� obtnota Ruth i njene za�titnike koji su je
toliko tra�ili i kona�no je na�li. Sklopila je umorne kapke i prepustila se
drijeme�u koji joj polako otupi misli, i ona na kraju zaspa.
Iz sna je probudi ne�iji glas. Bila je svje�a, ru�i�asta zora. Sunca jo� nije bilo.
Zid pred njom nije bio cigleni zid njene sobe, ve� zid od stijene. Od te se
spoznaje trgla.,
� Adame, ka�em ti, ta je mazga stajala u mjestu cijelu vra�ju no� � govorio je
Merrvvale. � Toliko tvrdoglavu �ivinu jo� nisam vidio.
� Merrvvale, ti poznaje� magarce ali ne maz-ge � odvrati Adam. � Ono �to Kasap
izvodi nije uobi�ajeno, ali nije .ni ni�ta novo.
� Kasap? Zar ti zna� tog starog sivog, du-gouhog �avla?
;
*� Dakako. Tjerao sam ga jo� prije osam godina na Mohave. Ve� je tada bio poznat po
tvrdoglavosti. Goni�i s kojima sam radio nisu bili u stanju da ga tjeraju. Pucali
su u njega.
40
� No, koliko vidim, od toga ga nije zaboljela glava.
� Pa, na njemu se vidi djelovanje pustinje, kao i na nama. Pitam se kako je dospio
ovamo preko pje��anih dina. Bit �e smijeha kad se probudi i prepozna me.
^� �uj, Adame, valjda me ne�e� uvjeravati da �e te ta mazga prepoznati poslije osam
godina? ;.,.� U to budi siguran. Merrvvale, jedini ja mogu natjerati Kasapa da
prohoda. Kladim se u �to ho�e� da �e namah prohodati i glavu, mi polo�iti na rame.
� Hhl S tobom se ne kladim. Ali, da ti polo�i glavu na rame, morao bi jo� podosta
izrasti. Jedva �ekam da vidim kako �e� ti s njim iza�i na kraj.
.......
, � �ekaj, vidjet �e�. Hajdemo da napabir�imo drva. Nema ih ba� mnogo, ako me o�i
ne varaju. Njih dvojica po�o�e svaki na svoju stranu. Nisu opazili da se Ruth
probudila. Ona ustane, obu�e se i na�e vode u jednoj od �uturica �to ih je Stone
ostavio u kolima. Kasap nije ni trepnuo za sve to vrijeme.
� Bezo�nice � re�e Ruth, mjerkaju�i mazgu. �� Ba� sam i ja znati�eljna da vidim
kako �e te Wansfell pokrenuti.
Ruth iskoristi priliku da se pro�eta tu i tamo po kanjonu i njegovim skrivenim
mjestima koje dan ranije nije zapazila. U nje je nekakva nervoza stala remetiti mir
�to ga je osje�ala kad se probudila. Odluku je ve� ranije donijela, ali se sada u
mislima stala kolebati, premda nije ni slutila �to bi drugo mogla u�initi.
41

�Natrag na Izgubljeno jezero ne idem", objavila je glasno, kao da sebe hrabri.

Vratila se u logor i na�la Merryvalea koji je lomio drva iz mr�avog naramka �to ga
je sakupio.
� 'Brojutro Ruth � pozdravi je starac s osmijehom. � Izgleda� mi kao rosa.
� Dobro jutro. Ne osje�am da sam ba� tako svje�a, unato� svim va�im komplimentima.
� Pa i ja ne�to znam. Ljudi jesu onakvi kakvi izgledaju. To je izvan njihove mo�i.
Eto, na primjer, Adam... No, eno ga gdje ide; bit �e bolje da �ekam drugu priliku.
� I neka to bude dobra prilika, Merrjrvale, jer ho�u sve o njemu da znam � �ivo �e
Ruth.
Adam sti�e s naramkom gran�ica i suhih kaktusa koji spusti na tlo.
� Divno je jutro, Ruth � re�e. � Sunce crvenilom kupa pje��ane dine. Zar ti
nije drago �to si �iva, mlada, zgodna, �to ima� �itav svijet pred sobom?
� Buenas dias, sefior*. Voljela bih re�i da mi nije drago ali sve se bojim da nije
ba� tako.
� Ruth, ti se ne misli� vratiti ku�i? � on �e bljesnuv�i svojim sivim o�ima.
� Kako si pogodio?
� Palo mi je na pamet � on jednostavno objasni.
� Kada?
� Upravo sad.
� Adame, ti se s tim ne sla�e�?
� Ne, ne sla�em se. Neka, najprije �emo do-ru�kovati, a poslije �u se prihvatiti
posla.
* �Dobro jutro, gospodine" (�panjolski).
42
� Misli� da �e� urazumiti Kasapa i mene? Dvije mazge, ali s jednom misli!
Nasmijao se. Prvi put mu je �ula smijeh. Bio je to mekan zvuk, �to je prijatno
odzvanjao. Potom, dok je pomagao Merrvvaleu, ona ga promatrala pa�ljivo, kriti�kim
pogledom. Ukoliko ga se dobro sje�ala, na njemu nije bilo nikakve promjene, osim
malo vi�e sijedih vlasi na sljepoo�ica-ma. Bio je toliko visok da se na prvi pogled
nije moglo ocijeniti koliko su mu zapravo �iroka ple�a. Ali nije izgledao ni te�ak
ni trom. Pri svakom kretu su mu mi�i�i iskakali i poigravali, ali bi splasnuli �im
bi mirovao. Po izgledu nije bio ni mlad, ni sredovje�an, ni star. U njegovu je
dr�anju bilo neke gipkosti, �ake su mu bile krupne ali lijepo uobli�ene, znak
plemenita roda. No, Ruth je ponajvi�e bila o�arana oblikom njegove glave i njegovim
profilom. Crte mu bijahu o�tre, kao odsje�ene, okrutne, gotovo svirepe, ali opet
jedinstveno lijepe, nalik izgledu ptice grabljivice.
Odje�a mu bila kao u pustinjskog kopa�a zlata � odrpana ko�ulja pje��ane boje kroz
�ije su se poderotine caklili mrki mi�i�i, pohabane i musave hla�e i izno�ene,
te�ke, grube �izme kopa�a; opasa� mu bio od crne ko�e, �irok, sjajan i istanjen
dugom upotrebom.
Prou�avaju�i tako Adama, Ruth je najedared osjetila nekakvo ve� poznato joj
�uvstvo. Bila je to neosporno neka toplina izazvana zanimanjem, i su�uti; ali je
iza toga le�alo ne�to dublje, nejasnije, �to se gubilo u zakucima osje�anja. To je
isto, u stanovitoj mjeri, i Stone u njoj probudio � �ega se sad sje�ala s
ga�enjem�. Negda su i drugi mu�karci u njoj potakli takvo �uvstvo �
43r
ali samo na tren. Ono se nikad nije odr�alo. Sad joj se ponovo javilo, ja�e nego
ikad ranije, i nekako druk�ije � slatko i uzbudljivo, dok ga ona nije smi�ljeno
zagu�ila, : .
Ponovno zaokupljena svojim problemom, Ruth se pokrene i po�e dalje: Ono �uvstvo, ma
kakvo mu ime bilo, nije joj bilo: mrsko. Ali je pomislila da �e se protiv njega
boriti, .da �e mu se oduprijeti, kad se o Adamu radi, �to je neobi�no, jer bi ga
ina�e, u odnosu na druge mu�karce, pothranjivala i ja�ala. Bila'bi nezahvamica kad
ne bi bila duboko dirnuta po�tovanjem �to joj ga ovaj �ovjek ukazuje. *
� No, Ruth, hodi na banket� dozove je Merryvale. � S onim �to ima� u svojoj
ko�ari, bit �e to doru�ak za bogove.' �'-�
Za vrijeme jela samo je Metrvvale govorio. Bio je to razgovorljiv starac, okretna i
hitra duha koliko i tijela. Njegova privr�enost Adamu bila je vi�e nego o�igledna.
Ruth se jo� ja�e uvjerila da je ve� smatra svojim; i Adamovim starim drugarom.
Po�eo joj se dopadati, osje�ala je da u njega mo�e imati povjerenja.
� Ljudi moji, �ini mi se da jutros niste bili naro�ito gladni � dobaci starac
lukavo.
� Sto se mene ti�e, ja sam bila gladna � nasmije�i se Ruth.
;
Bez rije�i Adam ustane i najprije po�e da smota Ruthinu �ebad koju ubaci u kola.
Kasap mrdne u�ima. Adam dobaci mazgi pogled koji je mnogo obe�avao. Potom se
posveti spremanju ostalih stvari.
� No, Ruth danas �e biti ljep�e putovanje nego ju�er � re�e Merrvvale.
44
� To mi je drago. Mrzim pijesak.
� I ja sam ga mrzio, isprva, kad sam po�eo ovaj skitni�ki �ivot s Adamom. Ali sam
se na njega navikao, i sasvim se udomio na njemu.
� Navikao se? � uzvrpolji se Ruth. � Kako se �ovjek mo�e navi�i na ne�to �to nikad
nije isto, �to se stalno mijenja?
� Pa, sve zavisi od toga kako osje�a� � blago �e Merrvvale. � Da si zavoljela
pustinju, ti bi to shvatila. '
� Da zavolim ovaj pakao od pijeska, kamena i �amotinje?! � strese se Ruth.
� Mlada �eno, mo�e� do�ivjeti �ak i to da zavoli� ono �to ti donosi najve�e
patnje � odvrati starac razborito kimaju�i glavom,
S le�a im pri�e Adam.
� Merrvvale, jesi li gotov?
� Gotov sam. Jedva �ekam da vidim kako �e� probuditi Kasapa.
� I ja � dometne Ruth ustaju�i.
� To je za �as posla gotovo � otpovrne Adam.
� Uh, Adame � �alostio se Merryvale. � Sto bih te volio vidjeti na nekom
poslu koji traje malo du�e!
� Sad, s ovom mazgom, to ne�e� vidjeti, Merrvvale, ali �e ti se mo�da ubrzo
pru�iti takvo zadovoljstvo � re�e Adam ozbiljno, pa pogleda Ruth: � Jesi li
spremna da porazgovaramo o tvojim �eljama?
� Sasvim spremna � odvrati Ruth neprirodno nehaju�im tonom,
Adam je odvede i posjedne na kamenu plo�u.
� Hajde, govori, u �emu je stvar?

� Ho�u da odem iz ove pustinje � najavi Ruth s �e�njom u glasu koja poremeti mir
�to ga bija�e navukla preko lica.
� A kamo?
� Na obalu. Ili kamo bilo, samo nek je daleko od pijeska, jare i ovog
beskrajnog, otvorenog prostranstva.
� Sto �e� raditi?
� Na�i �u neki posao.
� Mo�e� li raditi ne�to od �ega bi se mogla sama izdr�avati?
� Ne znam. Jedno je sigurno, djedu nisam znala voditi ku�anstvo. Ali ne�to
moram raditi. Za po�etak imam ne�to novaca. Zna se, ne�e mi trajati dovijeka.
� Ruth, taj tvoj plan ne vrijedi � ozbiljno �e Adam.
� Ja sam odlu�ila � ona uporno odvrati. � Ti to ne mo�e� sprije�iti.
� Da, mogu. No, dozvoli mi da ti doka�em.
� Ne spadam me�u one kojima se mo�e dokazati. Nikad nisam bila druk�ija.
� Zar �e� ostaviti djeda? Ne �ini li ti se da je to isuvi�e neobi�no?
� Jest, dakako da jest � ona potvrdi s nestrpljenjem i �aljenjem. � Ali ja
druk�ije ne mogu.
� Pru�a ti se prilika da ovaj dan postane prekretnica u tvom �ivotu.
Treba da se vrati� djedu, svojim obavezama, da iz sebe izagna� mr�nju prema
pustinji, da trpi� i slu�a� i tako od sebe stvori� pravu �enu. Pobjegne� li sama,
ovakva djetinjasta, lakomislena i lijepa kakva jesi, upropastit �e� se
zauvijek.
46
� Gospodine Wansfellu, da li ti meni pred-la�e� da se vratim mu�u? � ona ga
ironi�no upita.
� Ne, ako je on zaista onakav kakvim si ga ti opisala, pravo je da mu se nikad ne
vrati�. Ali se radi o tvom djedu, o onome �to njemu duguje�, o onome �to duguje�
sebi...
� Ja sebi dugujem oslobo�enje iz ovog pustinjskog pakla.
� Ruth, i meni je jednom bio pakao � on blago odvrati. � Ali sad nije. Nadja�av�i
pustinju, nadja�ao sam sebe.
� Ja sam �ena � usprotivi se ona s gor�inom u grlu. Sve vi�e ju je ljutilo �to su
njegov pogled, glas i briga njegova prema njoj ve� po�eli na nju djelovati.
� Ne�e�, valjda, zanijekati da �e� se na�i u opasnosti ako ipak ode�?
� Opasnosti? Od �ega?
� Od te�ko�a, od nevolje, od propasti!
� Da li nije�em sve te opasnosti? � ona plane. � Ne, ne nije�em. Ali,
ostanem li, isto mi se pi�e, a onako bar �e mi se pru�iti prilika za spas. Ovdje
sam vi�e nego sigurna u svoju propast, prije ili kasnije... ili u smrt!
Uznemiren, Adam ustane i stane ispred nje kora�ati onako, kako je �inio sino� na
mjese�ini. Da, njega je pritiskao nekakav teret.
� Budem li ti dozvolio da ode�, tad moram i ja po�i s tobom � on �e, zastaju�i
pred njom.
� Naravno � prihvati Ruth �ivo. � Kako bih se ina�e sama izvukla iz ovog pakla?
Ja o�ekujem i nadam se da �e� me odvesti i nekako postaviti na vlastite noge.
� A zatim?
47

� �to... pa... mojoj sudbini.

� Ne. Kako bih onda odr�ao obe�anje �to sam ga dao tvojoj majci? � on mrko
otpovrne.
� Mojoj ... majci? � izmuca Ruth. � Ja... nisam znala da si ti...
� Odmah �e� doznati. Zasad znaj da te ja ne�u napustiti, ,pa ti oti�la ili
ostala.
Na ovo u Ruthi zadrhta �uvstvo koje zagu�i njeno sve ja�e protivljenje.
� Tebi treba netko, isto onako kao �to je bio potreban Genie Linwood �
nastavi Adam,
� To mi je sasvim jasno � �emerno �e Ruth. Svladala je �uvstvo, pa
nadometne: � Onda, u redu. Ti �e� po�i sa mnom. Ne mogu te otjerati. Meni je...
meni je to drago, premda nisam zavrijedila tvoju odanost.
� Ruth, nije u pitanju moja odanost � nestrpljivo otpovrne Adam. � Ja bih za tebe
ovo u�inio pa i da nikad ranije nisam za tebe �uo.
� Zar o�ekuje� da ti to vjerujem? � ona upita, preziru�i sebe zbog sumnje koja joj
se i protiv volje nametala.
� Pa, pravo ima�, to ne bih smio o�ekivati. Tvoj mu�, pa ljudi iz pustinje koje si
upoznala, te onaj mladi� Stone, prema ovom �to si pri�ala, ukoliko je to to�no ...
� Zar misli� da la�em? � o�tro ga prekine Ruth.
� Ruth, pogledaj me pravo u o�i. Neka ... nema�... razloga da bjesni�. Reci
mi, jesi li uvijek govorila istinu?
� Nisam. Mislim da sam lagala Stoneu... i ostalima � iz nje provali � ali sam tebi
rekla istinu.
� Ja ti vjerujem, i to je dobro. Ali da se vratimo na ono glavno... Smatram da
nije dostojno jedne �ene niti se mo�e opravdati da napusti svoga djeda.
� Opravdano, ili ne, ja tako moram � ona otpovrne.
� Njegov je dom i tvoj dom, zar ne?
� Jest.
� Pa, �ao mi je i�i protiv tvoje volje, ali te moram odvesti natrag � odlu�no �e
Adam.
Njoj krv �ikne u obraze,
� Ne�e�! � frknula je vatreno. � Osim ako pribjegne� sili kao �to je Stone u�inio.
A u tom slu�aju znaci da sam iz zla upala u gore.
�inilo se da nije odmah shvatio �aoku njenih -rije�i. Kad }u je razumio, bilo je
kao da ga je ne�im udarila.
� Oprosti mi, Adame � ona �e, smiruju�i se. � Ono posljednje nisam
ozbiljno mislila. Podmukla sam, vidim. Strah me da nisam �ak ni dovoljno �ena da
bih mogla cijeniti tvoju... dobrotu, i ono �to ti smatra� svojom du�no��u... Ali
kad sam kazala da se ne �elim vratiti ku�i, to sam ozbiljno mislila.
� Ja �u te, zbilja, odvesti.
� Ne! � divlje je kriknula, dotjerana do o�ajanja spoznajom svoje slabosti.
� Ruth, ho�u da ti pri�tedim bol. Bar dok se ne na�e� kod ku�e i dok se ne
oporavi� od ovog ludog izleta.

48
49

*- Da mi pri�tedi� bol? Ne postupa� tako. �to ho�e� time re�i?

� Ho�e� li mi zasad, bar za neko vrijeme vjerovati na rije� da raspola�em
dokazima zbog kojih bi ti promijenila odluku?
� Ne, ne�u ti vjerovati.
� Nemai povjerenja u mene?
� Ne mogu ga imati. Ne vjerujem... Nema toga na svijetu zbog �ega bih promijenila
odluku.
� Dakle, odbija� da se vrati� ku�i?
� Svakako.
� Stra�no si me razo�arala. Nadao sam se da �e� biti potpunija �ena. U
najmanju ruku �ena iz koje plemenitost i iskrenost nisu izvjetrile.
� Nije me briga �emu si se nadao i �to si na�ao � ona odvrati gor�inom, uspaljena,
smi�u�i pogled s onih o�iju uzburkanih sa�aljenjem i sivom vatrom u koje nije
smjela gledati. � Ne valjam. Ukoliko ipak valjam, to ne�e dugo trajati. Odvedi me
do prvog naselja, pa me ostavi.
� Ne! Ti �e� ku�i! � on zagrmi na nju. Okrenuo joj je le�a i stao ne�to preturati
ispod bluze, Ruth za�uje skladni zveket zlatnog novca. Potom se on okrene �udnovato
blijed, i ne�to joj turne u �ake.
� Otvori i pogledaj � re�e joj muklo.
Bio je to zlatni ovalni medaljon, ove�i i te�ak, ve� izlizan. Drhtavim prstima Ruth
ga poku�a otvoriti. S obraza joj nestalo krvi. Medaljon se najedared otvori i osta
le�ati na njezinu dlanu, a iz njega su u nju gledala dva lika s jedne minijature.
� Majka.,. i jal � Ruth �e zadihano.
Adam ni�ta ne re�e. Ruth je zurila u dllan, s kojeg je u nju gledalo krasno lice
njene majke. Pokraj majke bila je njezina slika � kad je bila gordo, �udljivo
dijete. Slika je poticala iz Ph'ila-delphije. Ruth je bilo �etrnaest godina. Oh,
�to je to bilo davno! Pogled joj se vrati ljubljenom licu majke koju je zauvijek
izgubila. O�i joj se zamagle toliko da vi�e ni�ta nije vidjela. � Najzad, na
otvoreni medaljon pado�e vrele suze.
� Adame, od koga si ovo dobio? � �apnula je.
� Tvoja mi ga majka dala.
� Kada?
� Sad je svibanj... u lipnju �e biti osam godina. '
� Kako je do�lo do toga i.. da ti ga dala? � upita Ruth bri�u�i suze i
nastoje�i da obuzda uzbu�enje.
� U tome je povijest tvoje majke.
� Ah! ... Ispri�aj mi je sad.
On se spusti kraj nje, tako da su mu o�i gledale ravno u njezine.
� Prije mnogo i mnogo godina, neki stari kopa� zlata, moj prijatelj, zvao se
Dismukes, ispri�ao mi je kako u Dolini smrti �ive mu�karac i �ena pod �udnim
okolnostima. Bili su to nje�ni ljudi kako on. re�e, nenavikli na surov �ivot u
pustinji, pa ih je tamo �ekala sigurna smrt. Sma-tra.o sam svojom du�no��u da
pomognem ljudima koje je pustinja bilo ovako ili onako okovala. I tako po�oh u
Dolinu smrti.
�Na�ao sam taj par. �ivjeli su u sasvim nepodobnoj kolibi, ispod jedne padine od
tro�nih stijena koja je predstavljala najve�u opasnost u
51

L
toj dolini propasti. �ena je bila vrlo lijepa i nje�na ... to je bila tvoja majka,
Magdalene Virey. A mu�karac joj je bio mu�."
� Moj otac � �apne Ruth koja je �eljno upijala u se svaku Adamovu rije�.
� Odmah sam vidio da tamo nisam po�eljan, ali sam odlu�io da ostanem, s namjerom
da poku�am pomo�i tvojoj majci. Virevj.a nisam mogao shvatiti. Mislim da je bio
upola lud. No, bilo kako bilo, on je nju odveo tako daleko od svijeta, u golet,
pustinju i �amotinju kakve nigdje drugdje na svijetu nema. Tako je strasno bio
zaljubljen u nju da je njegova ljubav grani�ila s mr�njom. Do toga je do�lo zbog
ljubomore, zbog u�asne ljubomore. Tvoja majka nije nikad voljela Virevja i
meni je priznala da mu je bila nevjerna. Pristala je da do�e u Dolinu smrti i da tu
podnese sve oskudice i muke kojima su njegovom voljom bili izlo�eni. Imala je
sna�an duh. Ali je bila vrlo pametna �ena. te se rugala i sebi, i ljudima.
�Tamo sam nai�ao na najgori i najsvirepiji zadatak �to mi ga je ikad pustinja
zadala. Nisam mogao nagovoriti tvoju majku da napusti Dolinu smrti. Ona se zaklela
da �e tamo kosti ostaviti, kao �to je Virey i �elio. Nema �ene koja �e jedno ljeto
�iva izdr�ati vrele dane i pono�ne u�arene vjetrove u toj dolini. Pobojao sam se da
je njena sudbina zape�a�ena, ali sam se ipak borio svom snagom. Bila je to divna
du�a, i ja sam takvo zanimanje u njoj pobudio za Dolinu smrti da je s vremenom
oja�ala i zdravlje joj se pobolj�alo. Na kraju je zavoljela veli�inu i uzvi�e-nost
tog jezovitog mjesta. Virey, prema meni ne>-
52
povjerljiv, samo je motrio, i oslu�kivao kako pada, valja se i odzvanja kamenje �to
najavljuje usov koji �e se jednom sru�iti na kolibu. Ubio bih ga bio da me u tome
nije sprije�ila tvoja majka.
�Tvojoj sam majci ispri�ao sve svoje patnje. Rekao sam joj i sve �to sam nau�io o
pustinji. Na kraju joj je to spasilo du�u. Potom je do�ao lipanj sa svojom paklenom
jarom."
Kao za�arana, Ruth je zurila, �ake je �vrsto stisla jednu u drugu. Spazila je gdje
preko Adamova lica prelazi neka sjena. �inilo joj se da kroz nekakvu masku gleda u
nejasne obrise i sjene bola. "� '
� Do�ao je lipanj, sa svojim goru�im suncem po danu i u�asnim vjetrom po no�i. Tad
sam se morao boriti protiv same smrti. Jednog jutra, nakon no�i u kojoj sam iz �asa
u �as o�ekivao da ti majka umre, ona uze s grudi ovaj medaljon L dade mi ga, uz
jedan sveti amanet koji �u ti na kraju saop�iti.
�Do�ao je dan kad vi�e nisam mogao podnositi njenu agoniju. Odlu�io sam da �u ubiti
Vi-, reyja, ili ga ostaviti tamo, zloj kobi, a tvoju majku odvesti. I tako sam tog
dana ujutro po�ao da potra�im svoje magarce. Vra�aju�i se, za�uo sam kako negdje
stijenje puca. Bio je to zlokoban zvuk. Potr�ao sam. Visoko na padini stajao je
Virey i valjao stijenje nizbrdo. Potr�ao sam prema kolibi, da izvu�em tvoju majku,
a oko mene su padale i kotrljale se kamene gromade. Naje-�are� se, uz prasak,
pokrenuo usov. Tvoja majka izjuri iz kolibe. Ali, bilo je prekasno. Nisam je mogao
spasiti. U posljednjem trenutku uspeo sam
53

se na visoku stijenu. Uz u�asnu grmljavinu i tutanj sru�i se usov povukav�i ,za

sobom i Vireyja u smrt. Siva masa kamenja i pra�ine, poput oblaka prekrije tvoju
majku, ponese je i pokopa zauvijek."
Kako je onaj dubok glas naglo; stao, Ruth se tr�e kao da dolazi k svijesti i iz nje
provale sputana �uvstva. Pala je Adamu na grudi, suznih o�iju, bolno stegnuta srca.
� Oh, Bo�e! U�as! � zajecala je. � Oh, majko! Majko... ! Znala sam da �e se s njom
dogoditi ne�to stra�no... Otac je bio okrutan prema njoj. Zbog toga sam ga i
zamrzila... Mama, mila moja mama, koja me toliko ljubila, mrtva i pokopana bez
groba!
� Da, Ruth, grob joj ne�e� na�i � re�e Adam.
� Dolina smrti! Progonila me od onog �asa kad si je najprije spomenuo u Santa
Ysabelu ... Oh, ti si je mogao izbaviti!
� Jesam, Ruth, ali samo protiv njene volje. A to sam mogao izvesti tek na kraju. I
namjeravao sam.
� Adame, mora biti... da si volio moju majku � slomljeno �apne Ruth.
� U po�etku ne, ali sam je na kraju doista zavolio � muklo potvrdi Adam.
� Oh, ovo me oslobodilo kamena �to mi je le�ao na grudima. Zebnja, strah �to
me proganjao! Ali je sad to postao no� koji �e me ubiti.
� Ne, Ruth. Samo �e te promijeniti. Opleme-nit �e te.
� A sad mi reci maj�in sveti amanet! � na-to �e Ruth dr��u�im usnama.
54
� Ti, Ruth. Pod zakletvom sam joj obe�ao da �u te potra�iti, na�i i
spasiti od sudbine sli�ne njenoj. Rekla mi je da �e� me ti voljeti zbog ljubavi
koju je ona osje�ala prema meni. Da �e� ti biti kao ona. Da �e� imati sve njene
slabosti, ali ne i njenu snagu. Iste pomamne �e�nje i strast, ali bez �elje da im
se suprotstavi�.
� Oh, istina je! � gorko uzviknu Ruth.
� To je bio amanet tvoje majke. Ona je meni predala tebe.
� Za�to mi to nisi rekao u Santa Vsabelu? � upita Ruth.
� Jer sam mislio da sam ubio brata i da sam odmetnik od zakona.
� Zar je to bilo va�no? Bila bih sretna da s tobom po�em i na kraj svijeta...
A sad je prekasno, prekasno!
� Da, za to, ali ne i za drugo. Ruth se odma�e od njega i ustade.
� Pokoravam se maj�inoj volji, znaju�i da sam izgubljena vi�e nego ikada �
rekla je nesigurno. � Odvedi me kamo god ho�e�.

4.
Merrvvale je vikom dozivao Adama:
� Hej! Sve je spremno, mo�emo krenuti. Sto je s Kasapom?
Siva mazga bila je ispregnuta i privezana za kola. Vidjelo se da se za vrijeme no�i
malo pomakla, ali �im joj se Merrjrvale primakao i odvezao je, ona se ukopa u
mjestu poput uznemirena oposuma.
� Ku�ka jedna, nikad �ovjeku ne gleda u o�i � primijeti Merrvvale.
Pri�av�i kolima, Adam dohvati sa sjedala duga�ak crni ko�ni bi�, od onih �to ih
goni�i zovu �zmijuga�ama", te ga udvostru�i, pa obi�e mazgu i stane na otprilike
deset stopa od nje. Mjerkao je tvrdoglavu be�tiju.
Prizor je bio izvanredan! Sto li �e se dogoditi, ako Kasap zaista prepozna Adama?
Adam je vitlao bi�em iznad glave, sve br�e i br�e, dok nije resko zvi�dao.
� Hej, Kasape!
Gromki mu glas ispuni kanjon, odjekne i stravi�no zagrmi. Uto on posko�i i
strahovitom silinom mlatnu bi�em. Udarac pu�e kao iz pi�tolja.
Kasap njisnu i posko�i kao tanetom pogo�en. Crni bi� ga pogodio u prednju lijevu
nogu iznad samog gle�nja. Debela masnica isko�i na tom
56
mjestu kao po kakvoj �aroliji. Kasap ispusti jo� jedan glas veoma nalik stenjanju.
Potom od�epa do Adama i stvarno nasloni glavu na njega.
� Aha, stari lopove s Mohavea. Sje�a� se ti mene � re�e Adam vuku�i �ivotinju za
sive u�i.
�inilo se kao da se na Kasapu svaka crta smek�ala. �ivotinja se sva
tresla.
� No, nek me �avo nosi! � vikne Merryvale, �e�u�i sijedu glavu. � Ovako ne�to jo�
nisam do�ivio.
� Samo je jedno mjesto na mazgi gdje �e je zaboljeti � objasni Adam. � A
kladim se da Kasapa nije nitko zgodio na to mjesto jo� otkad sam ga ja gonio. Sad
ga mo�emo upregnuti.
Baciv�i bi� u kola, Adam povede Kasapa na mjesto pokraj druge mazge, pa preko njega
prebaci ham. Za�as su mazge bile upregnute i spremne za polazak.
� Hajde Ruth � dozove je Adam.
Bez rije�i ona pri�e i Adam joj pomo�e da se popne na sjedalo kola.
� Merrvvale, ti vozi. Ja �u po�i naprijed, s magarcima � re�e Adam i
okrene se.
� No, ovo �e biti divota bo�ja � zagun�ao je starac penju�i se polako na sjedalo i
hvataju�i uzde. � Nisam nikakav majstor za gonjenje mazgi, ali �u nastojati da
budem na visini ovakvog zadatka. �ekaj, Ruth, da postavim kaput ispod tebe.
Tvrdo je sjedalo. Tako... Naprijed, mazgice moja!
Adam je badao ispred njih, gone�i magarce. Iz uskog kanjona sa zidovima pozla�enim
od sunca za�o�e u prostranstvo pustinje.
57

Rebrasto, srebrnkasto more pijeska pred njima valjalo se i gubilo u daljini. Ruth
je osje�ala kako je ta slika nemilosrdno gu�i.
Ne�to kasnije ona izbaci pustinju iz misli i posveti se svojoj tuzi. Najzad je
znala �to se to zbilo s majkom. Zauvijek je razrije�ena tajna, i ona se oslobodila
neizvjesnosti i zebnje. Sad je shva�ala svu veli�inu tragedije, prema ovom �to je u
Adamovoj pri�i pro�itala izme�u redaka. On je poku�ao stvar ubla�iti, njoj
pri�tedjeti te�i bol. Ali je ona shva�ala istinu u svoj njenoj jezivoj golotinji. I
zakopala je tu istinu u sebi, duboko, u �elji da je vi�e nikad ne iskopa. Pognute
glave, lica skrivena velom, tugovala je za majkom. Gor�ina gubitka, tu�ne uspomene
na negda�nju maj�inu ljubav � sve se to u njoj gomilalo, stvaralo beznadan jad,
hladnom joj o�tricom paralo izmu�ene grudi, hladilo krv u njenim �ilama i srce joj
stezalo.
Izdr�ala je taj crni �as podr�ana nezaboravnom uspomenom na maj�inu ljubav i �eljom
da ona sama ne postane �rtva svog krvnog naslje�a. Ta je misao prodrla u tmicu
njene du�e i u nju unijela prvi tra�ak svjetia. Zahvaljuju�i njoj krenula je
natrag, postupno rastjeruju�i crne sjene o�aja.
Kad je ponovo bila svjesna vanjskog svijeta, spazila je da je ve� pre�la dug put
preko pijeska do ruba prostrane pustinje �to se u obliku zdjele urezala na jugu
Kalifornije.
Na beskona�noj, stepenastoj padini tri crne prilike kretale su se i probijale kroz
lelujavi veo jare � Wansfell i njegova dva magarca.
58
U daljini se na blje�tavom crvenilu i bjelilu sjajila zelena to�ka � bila je to
oaza Izgubljeno jezero. Le�ala je u podno�ju pje��anih stuba � koje Ruth, kako je u
svojoj bolesnoj ma�ti zami�ljala, nikad ne�e prije�i i uspeti se u visine slobode.
Iza pje��anog dna i��ezlog jezera pru�ala se izbrazdana pustinja sa svojim blijedim
fatamorganama i uzvitlanim bijelim oblacima pra�ine; jo�, dalje, pustinju je
prekidao Rio Colorado iz kojeg su se dizali �ivobojni i goli bre�uljci Ari-zone �to
su se uspinjali sve vi�e, do nejasnih obrisa planinskih lanaca.
Ovu sliku bezgrani�ne pusto�i zasvodilo je nebo bakarne boje koje je blje�talo
zasljepljuju-�im svjetlom neizdr�ljivim za �ovje�je oko. Podne nije bilo daleko i
sunce je ve� u punoj mjeri tuklo. Ruth je kroz rukavice i pamu�ni kaputi� osje�ala
kako je vru�ina pe�e. A to nije bilo ni�ta u pore�enju s vru�inom usred ljeta:
ovakav je dan bio podno�ljiv, kad nije bilo uzvitlanog pijeska i alkalne pra�ine.
� No, jako dobro napredujemo � dobaci Merryvale, koji je tu i tamo
poku�avao izvu�i Ruth iz onog mrtvog muka. � Adam �e kod onog drve�a jama�no:
zastati, da se magarci odmore.
Ruth je promatrala onu crnu priliku �ija,se visina isticala �ak i na velikoj
udaljenosti. Ovaj �ovjek iz pustinje ponovo je stupio u njen �ivot. �inilo joj se
da bi se mogli ostvariti snovi �to su ju proganjali u Santa Ysabelu.
� Pri�ajte mi o njemu � ona najedared re�e.
� O kome? O Adamu? Pa, o tom �ovjeku bi se mnogo moglo pri�ati, a ja bih rekao da
ne znam ni stoti dio od toga.
59

� Koliko je star?
� Pa, kad je prvi put do�ao u Picacho imao je osamnaest godina, a to je
bilo ravno prije osamnaest godina. � Merrvvale zakima glavom.
� Zar samo trideset i �est! � zapanji se Ruth. � Pa on je zaista mlad! Dodu�e,
nisam ga ni smatrala starim... Picacho? Je li to blizu Yume?
� Dakako. Dvadeset ili ne�to vi�e milja uz rijeku. Vidi� li onaj purpurni brijeg
�to je tamo isko�io i osamio se? Onaj mali, crni vrh je Pilot Knob, to bi morala
znati, ako si bila u Yumi. E, Picacho mu je s lijeve strane.
� Tako. Koliko je daleko?
� Preko sto milja zra�nim putom. Picacho zna�i vr�ak! Logor kopa�a le�ao
je ispod samog brijega. Onih dana kada je Adam do�ao mjesto je bilo prava ko�nica.
Sad je pusto i zaboravljeno.
� Tamo je, Adam, navodno, ubio brata?
� Da, ba� tamo, u Picachu � zami�ljeno potvrdi starac i uzdama ovla� �ibne mazge.
� Za�to i kako? Sto se desilo?
� Pa, jedno je sigurno, da tu nije bilo ni Kaina ni Abela � odvrati
Merrvvale. � Poslu�aj me, Ruth, ispri�at �u ti ne�to �to je lijepo i tu�no. Ja sam
bio prvi Adamov poznanik u Picachu. Bio je do�ao u jednom �unu, niz rijeku, iz
Ehrenberga. �im sam ga prvi put spazio, znao sam da od nekoga bje�i. Bio je
�utokljunac, zna se, ali od njega ljep�eg i kr�nijeg momka nije bilo. Dopao mi se
na prvi pogled. Mislim da sam ja u njemu posadio sjeme �to je kasnije urodilo
plodom. Dobio je posao za stan i hranu kod jednog Meksikanca. Kako li se ono
zva�e... ? Ah,
60
da, Ara-Arallanes. Taj Meksikanac imao je pastorku, Margaritu, i to ti je bila mala
prevrtlji-vica, vitka kao stabljika meskala, o�iju �to bi te sa�egle. Danju i no�u
je vrebala Adama, a momak, osamljen i �eljan dru�tva, ubrzo je s njom postao
prisan. Margarita je ludovala za mu�karcima. Adam je bio i prefin i prepo�ten za
nju. Smatrao je svojom du�no��u da za�titi njezinu �ast, pa �ak i da je �eni.
Na tren je Merrvvale zastao, zure�i preko pje��ana i kamenita prostranstva u
nejasan, dalek, purpurni vrh.
� Pa, jednog dana nai�e brod koji je do�ao s gornjeg toka rijeke. Na njemu je bilo
mnogo putnika i medu njima se na�ao i Adamov brat. Ljep�eg mladi�a nisam dotad
vidio. Bio je ne�to stariji od Adama i kao mu�karac zreliji. Ali pravi, bezobzirni
�avo. Odmah se vidjelo da se sav predao divljem �ivotu Zapada. I �to �e biti � on
ti odmah navali na Margaritu. Mislim da mu nije dugo trebalo da je osvoji. Ona je
to jedva do�ekala. Arallanes to ispri�a Adamu i ovaj ode pa ih uhvati na obali
rijeke. Ja sam bio o�evidac; tih dana ni�ta mi nije moglo izma�i, a osim toga Adama
sam veoma volio. Pa, bra�a se i te kako raspali�e i zavadi�e zbog one zgodne
ka�iperke. Ona je pak pucala od sre�e. Adam je htio izbaviti Margaritu iz
bratovih'kand�i jer je znao da njegov brat gadno postupa sa �enama. Brat njegov
nikako da shvati otkud i za�to se Adam prometnuo u tutora. I tako su iza�li na
vidjelo Adamov grijeh i njegova po�tena namjera prema Margariti. Sto se jadni Adam
posramio! Njegov se brat zaprepastio doznav�i da se Adam zaljubio
61

u jednu Meksikanku. Od zaprepa�tenja pre�ao je u svirepu zlobu.,Da je Adama mrzio,

to sam odmah uo�io. I on je tamo na licu mjesta nagnao Margaritu da se odrekne
Adama.
�Te iste ve�eri oti�ao sam u logor i u�ao u kockarnicu. I Adam je bio tamo, pio je.
A njegov je brat kockao... i gubio je. S njim je bio i njegov prijatelj, ina�e
�erif, i oni zatra�e od Adama da im posudi novaca. �Od mene ih vi�e ne�ete dobiti",
re�e im Adam. Kasnije sam doznao da je brat prevario i izmuntao Adama za ve�i dio
novca �to im ga je ostavila majka. Oni se tada posvade i Adam udari brata tako jako
da se ovaj prevrnuo preko stola. Jo� nikad nisam vidio da �ovjek onako problijedi
kao �to je problijedio Adamov brat. I tada kao po�ar kad se razbukta, iz njega
provali sva mr�nja �to ju je oduvijek gajio prema Adamu. Bo�e, moram re�i da je
pru�ao krasnu sliku! Ne�u je nikad zaboraviti... Odjednom se onaj pakao od
kockarnice uti�ao kao da je crkva, dok je on zajedljivim tonom izverglao kako je
Adam spao na malu nevaljalicu Meksikanku. Adam, dje�ak iz nedjeljne �kole, slaba i
umilna mamina maza � mamin sin ... spao je na razinu jedne prostira�e cijelog
logora kopa�a! Naruga se Adamu i doviknu mu nek mu je prokleta sitna, la�ljiva
du�ica, i da bi ga njegova mamica morala vidjeti kakav je! Kao u dubokom bolu, Adam
mu je samo odvratio: �Bude� li na ovom mjestu jo� jednom spomenuo majku, ubit �u
te!"
�Ali taj ludi brat upravo to i u�ini, i to ra-zuzdanije i pomamnije nego prije.
Adam trgne revolver, ali mu ga �erif izbije iz ruke. Dva brata
62
se na to uhvate u ko�tac, u o�ajni�koj borbi da dohvate revolver. U tom gu�anju
oru�je opali... Onaj lijepi �avo pade preko stola i na njegovoj bijeloj ko�ulji
izbi i ra�iri se velika crvena mrlja. �inilo se da je smrt tu. �erif drekne: Visit
�e� zbog ovoga ... ! Adam pobje�e".
Merrvvale zastade u svojoj pri�i. Ruth, koja je bez daha, sva napeta slu�ala,
duboko uzdahne.
Starac podi�e mrku ruku i pokaza u daljinu.
� Vidi� li onaj izrezuckani, sme�i lanac? To ti je Chocolate Mountains. Negdje
izme�u Yume i tih brda, Adam zapade u pustinju. Jurio je miljama. Poludjeo je od
�e�i. Neki kopa� imenom Dismukes, na�ao ga je i spasio. U jednom danu Adam je
izgubio sedamdeset funti! Stvarno! Pustinja... no, ti ve� zna� kako pustinja sve
iscijedi. Dismukes je bio silan �ovjek. Vidio je kakva je nevolja s Adamom, rekao
-mu �to zna�i pustinja, kako ona od ljudi na�ini ili bogove, ili zvijeri,
dao mu jednog magarca i hrane i uputio ga kojim �e putevima i�i... Pogledaj dalje
niz onaj masiv, na pola puta. Je li vidi� onu zelenu to�ku?
� Da, vidim � potvrdi Ruth spaziv�i ne�to blijedo na onoj opako mrkoj, crvenoj
pozadini.
� Tamo je bio prvi Adamov logor. Krivnjom magarca, vre�a mu se zapali.
Magarac pobje�e, a Adamu sve namirnice izgorje�e. Bio je osu�en na polaganu smrt.
Natrag nije mogao. Produ�io je put. Na zapadnom kraju masiva postoji oaza gdje
Indijanci �ive u neka godi�nja doba. Adam sti�e do oaze, ali Indijancima ni traga
ni glasa. Borio se za goli �ivot. Sve ga vi�e mu�ila i glad i �e�. Ze�eva i ptica
bilo malo i najzad ih nestalo.

r
Hranio se gu�terima i zmijama. Oslabio je toliko da je jedva puzao. Jednog dana,
poku�avaju�i da ubije zve�arku, pade i zmija ga ujede. Uto nai�u Indijanci i spase
ga. Dugo je ostao s njima i u�io se zakonima �ivota u pustinji.
�Tako je po�elo Adamovo lutanje. Stekao je iskustvo, pustinja ga je promijenila,
napravila od njega ono �to je sad... stvorila je Orla. Kasnije je dobio jo� jedan
nadimak: Wansfell Lutalica. Znao je na kojim mjestima pustinja skriva zlato, ali ga
nije htio. Dr�ao se udaljenih prostranstava, rijetko je posje�ivao logore kopa�a i
naselja na rubu pustinje. Zlim ljudima, kojih ima mnogo u pustinji, natjera strah u
kosti. Bio je uvijek na strani slabih, izgubljenih � kojih tako�er ima mnogo u
pustinji, a njegova osvetni�ka ruka bila je stra�na. Mnoge je poslao u smrt, a kako
sam �uo sve su to bili zlikovci poput onih �to ote�e Genie Linwood od majke. I tako
je najzad do�ao do Santa Ysabela."
� Oh, kakav �ivot! I sve to uzalud � �apne Ruth.
� Pa, i ja sam tako mislio, ali sad ne mislim vi�e. Ni sam Adam nije svjestan
�injenice da njegov �ivot u ovoj pustari prelazi sve ono �to se ljudskim jezikom
mo�e ispri�ati. Ja sam ti samo nabacio nekoliko isje�aka. Sastavi ih i dobit �e�
neku sliku. Silan je on �ovjek, to se bez po muke vidi. Rekao ti je za�to je
pobjegao od tebe, iz Santa Vsabela. Ali ti nije rekao kakve je muke mjesecima
ovdje trpio, kako se borio da te se odrekne i kako se potom borio sa samim
sobom da se preda zakonu. Tamo, u onoj oazi je on prije osamnaest godina gotovo
umro od gladi. I tamo
64
je poveo borbu koju �iv �ovjek jo� nije vodio... Kad je do�ao u Picacho, da sebe
�rtvuje, ja sam bio tamo. Ja sam mu rekao za stra�nu pogre�ku, kako je pogre�no
mislio da je ubio brata. Otada sam stalno s njim. I tada sam doznao kakvo je
djetinjstvo Adam imao, i kako je volio tog brata koji ga je jo� u djetinjstvu
plja�kao i koji ga je li�io svega... Zaboga, to je najpodlije u cijeloj stvari, i
zbog toga mi je uvijek krivo �to nije ubio brata!
� Merrvvale! Kako mo�ete!? To je gadna i svirepa misao! � uzvikne Ruth
zaprepa�tena star�evim iznenadnim �arom.
� To nije va�no, Adam je bio fin, plemenit dje�ak, maj�in miljenik. Brata je volio
ludo. Jo� nisam vidio takvu ljubav prema bratu. A zauzvrat, brat ga je mrzio. Sto
god je imao, ili �elio, na kraju bi dobio brat. Sve mu je otimao... igra�ke,
slatki�e, odijela, djevojke, novac... i najzad �ast. Majka im umre. Adam je pola
svoga malog nasljedstva dao da bi spasio brata. Uvijek u nekoj nadi, odveo ga na
Zapad. Do�ekao je da onaj baza po kockarnicama. Izme�u njih je do�lo do razlaza u
Ehrenbergu, a poslije i do one sva�e u Picachu... I eto ti sad Adam klanca
svojim putem i dalje, nakon osamnaest godina paklenih muka.
Poslije ovih rije�i, Merrvvale zapade u dugu �utnju. Ruth je u se upijala neobi�na
i nova ljudska shva�anja o stavu prema �ivotu.
Tako stigo�e do palo verdes, blijedozelenih stabala sjajnih debala, grana i
gran�ica s nekoliko �utih cvjetova. Wansfell je sjedio u hladovini.
5 PjeS�ane stube
65

� Odmorite se malo ovdje � re�e on kad je Merrvvale dognao kola, i ustade

da pomogne Ruth da si�e.
� Kako si izdr�ala vo�nju? � upitao je Ruth.
� Sasvim dobro, samo sam ne�to umorna.
� Prohodaj malo, pa sjedni ovdje. Namjestit �u ti �togod, da ti bude udobnije.
Najgori dio dana jo� nije pro�ao, pa je bolje da ga provedemo ovdje.
� Meni je ovo slabije poznato. Koliko jo� ima do Izgubljenog jezera?
� Bit �e jo� desetak milja. Za tri sata smo tamo.
Zbacila je sa sebe kaputi� i �e�ir i stala se �etati izme�u drve�a. Pokraj palo
verdes bilo je i lijepih, prijete�ih trnovitih stabala, ili dimnih stabala, kako ih
kopa�i nazivahu, jer su ih iz daljine podsje�ali na oble obla�i�e plava dima �to se
sa tla di�e. Naokolo je bila pjeskovita uvala, suha kao barut, s koje se jara
dizala poput lelu-java prozirna zastora. Nigdje �iva bi�a, �ak ni mrava, ili ose,
ili kukca. Ipak, sa drve�a i okolo njega dopiralo je nekakvo slaba�no zujanje.
Ruth se brzo vrati svojim pratiocima. Magarci su brstili suhi, krti korov; mazge su
nepomi�no stajale. Merrvvale je le�ao na pjesku. Adam pozvao Ruth neka se smjesti
na vre�e i �ebad �to ih razastre da bi joj bilo udobnije. Sa zadovoljstvom je
legla. Lice i �ake bile su joj vla�ne: disanje joj bilo ote�ano nekim pritiskom na
grudima; glava ju je boljela. Slatko li je bilo malo pri-le�i i zaklopiti o�i! Na
otupjeli njen duh, pade tmica i ona zaspa.
66
Probudiv�i se iza sna, Ruth uo�i da je nestalo glavobolje i pritiska, premda joj je
bilo isto toliko neugodno vru�e koliko .ranije. Veliko blije-�tavo sunce nagnulo se
daleko na zapad. Adam dovikne Merrvvaleu neka dovede magarce da ih natovari.
� Ruth � re�e pri�av�i joj � znam kako se osje�a�. Te�ko je. Mrsko mi je bilo
natjerati te na povratak. �elio sam te odvesti daleko, daleko. Volim te, kao �to te
svatko mo�e voljeti, ali ipak mislim da u toj mojoj ljubavi ima ne�eg vi�eg. Ja �u
na�i sre�u u tome da ti olak�am teret, u tome da odr�im rije� koju sam dao tvojoj
majci.
� Mene je stid � odvrati ona gledaju�i u tlo. � Ja... �eljela bih da ti mogu
ponoviti ono �to sam ti rekla u Santa Ysabelu. U�inila bih tako da je na tvom
mjestu ma tko drugi. Ali �to �u, kad u meni ne mo�e� gledati slobodnu �enu.
Ponovo se Merrvvale na�ao na voza�kom sjedalu i zagnao kola preko usijane pustinje.
Ovaj put im je laki vjetri� pirkao u le�a. Dizao je tanke obla�i�e pra�ine. Adam,
koji je i�ao naprijed, nije im ovaj put mnogo izmakao, jer je staza bila manje
zatrpana pijeskom i strmija. Daleko naprijed ljeskala se �iroka, blijedoplava traka
vode i iza nje su se uzdizala crna brda. U ogromnom prostranstvu ove pustinje, u
lancu bre�uljaka i bregova �to ih je Ruth tu i tamo nazirala kroz razrez na svom
velu, bilo je uzvi�ene ljepote. Sto se to s njom zbilo, te je uo�avala sve oko
sebe, a nije zapa�ala grozotu pustinje? Zamislila se nad ovom �injenicom. U to je
umije�ao prste onaj Adam Wansfell. On se po�eo pojavljivati u njenim mislima.
Sati pro�o�e, te pred zalazak sunca vjetar prestade puhati i nositi pra�inu, a
vru�ina popusti. Ruth skide veo. Sad se lijepo vidjelo zeleno drve�e, pored niskih,
ciglastih potleu�ica Indijanaca i Meksikanaca, na ne�to vi�e od milje daleko. Zbile
su se ispod guste, tamne mrlje � zelenila oko izvora �to ga je dr�ao Galeb Hunt,
Ruthin djed. U tom se zelenilu krila ku�a u kojoj je Ruth �ivjela. Ubrzo se ispod
zelenila ukazala i �etvrtasta, bijelo okre�ena postaja.
Pogled na sve to podsjeti Ruth na ono �to je �eka. Osjetila je olak�anje na pomisao
da se vra�a djedu. Njega �e radost zagu�iti kad je spazi. Zaboravit �e njeno
nevaljalstvo. Potom je zgodi pomisao na Stonea i na mu�a, Guerda Lareyja. �udno,
ali pri tom je pro�me osje�aj radoznalosti, zadovoljstva i uzbu�enja. Za posljednja
se dvadeset i �etiri sata neizmjerno udaljila od tih ljudi, nova su zbivanja bacila
u zasjenak sje�anje na njih.
Prije same postaje Adam zaustavi magarce i pri�eka Merrvvalea. Potom zajedno po�u
dalje prema Ruthinoj uputi. �irok prostor ispred postaje koji se nije mogao nazvati
ulicom, bio je posve pust. Sunce na zalazu bojilo je taj prostor i dugu, nisku,
bijelu zgradu nekom blijedocrve-nom nijansom. Ruth se radovala �to nikoga nije
srela, �to, prema tome, nitko nije vidio da se vratila ku�i. A sigurno nitko nije
vidio ni kad je krenula sa Stoneom, obzirom da su po�li na put jo� prije dana.
Ono �to je izdaleka li�ilo na oazu bija�e zapravo samo gusta �iva ograda od palo
verdes, kaktusa, i grmlja �to je opkoljavalo prostor pod
68

zelenom sitom. Sve je to bilo ne�to povi�e postaje prijevoznika. Iz izvora je voda
kroz jednu cijev tekla u kameno korito.
� Ono je moja ku�a � re�e Ruth, pokazuju�i na ciglenu zgradu zemljine boje �to se
dizala iznad izvora, a nazirala se kroz drve�e.
� �to �emo s kolima i mazgama? � upita Adam odla�u�i njene stvari na tlo.
� Ne znam. Najbolje je da pripazite malo na njih, dok ne vidim �to �emo dalje.
Po�i sa mnom.
Adam po�e s njom, a Merrvvale povede maz-ge ka koritu u koje su �edni magarci ve�
zabili gubice.
Na�av�i se iza vratnica na zelenoj ogradi, Ruth uspori korak. Nozdrve joj zagu�i
topao i vla�an zadah bare ispod izvora. Me�u palo verdes zujale su p�ele; kuni�i su
jurcali po gustoj, zelenoj siti. Ruth spazi mrko, apati�no lice djedovog sluge
Indijanca. Nigdje nikakva zvuka osim mrmora vode. Ciglena ku�a bila je duga i
niska, uzdu� cijelog pro�elja imala je trijem.
� Tu smo... Adame � bez daha �e Ruth. � Pogledaj �emu si me vratio... i to
zauvijek.
O�tre Adamove o�i gledale su naokolo, zadr�avaju�i se na bari sa zelenom mahovinom
i sitom. Potom mu pogled preleti preko �ivice k stravi�no silnoj slici pustinje.
� Mislim da ti ne vidi� dobro � otpovrnuo je s osmijehom. � Ovo je oaza. Pogled s
nje mene ne bi nikad zamorio.
� Gospode! � nestrpljivo usklikne Ruth. � Ne vidim nigdje djeda � nadometne idu�i
trijemom. � Bit �e u postaji, osim ako nije oti�ao u Yumu, da mene tra�i... Sjedi,
Adame. Ovaj
69
trijem nije na�injen za tako visoke ljude. Moja je soba na ovom kraju.
Ruth po�e dalje i otvori siva, tro�na vrata.
� Oh, jadna ja � uzdahnula je.
Zar je pro�lo samo trideset �est sati otkad je oti�la? �inilo se dugo. Vidjelo se
da nitko nije u�ao u njezinu sobicu za ovo vrijeme. Krevet je bio onakav kakvog je
na brzinu ostavila, s plahtom i pokriva�em upola na podu. Ta je soba imala jedini
prozor na ku�i. Ruth prije�e pogledom po obojenim zidovima, indijanskoj �ebadi,
oskudnom namje�taju i zavjesi iza koje je bila ni�a u kojoj je dr�ala svoju mr�avu
garderobu � i na tren ju pritisne nekakva olovna tegoba. Nato spazi pismo �to ga je
ostavila djedu. Nije ga na�ao. Uze ga, pa iza�e.
� Adame, pismo koje sam ostavila nije nitko otvorio. Djed �e biti u krajnjoj
brizi. Ne�e znati �to je bilo sa mnom.
� Idem da ga potra�im.
� Po�i �u i ja s tobom.
Ali nisu, tako re�i, ni krenuli, kadli Ruth spazi starca gdje ulazi kroz �ivu
ogradu.
� Stani, Adame, eno ga ide.
Pribli�iv�i se trijemu, djed podi�e glavu. Lice mu je bilo izmu�eno i bri�no, ali
se najedared ozarilo iznena�enjem i rado��u. Starac po�uri k unuci. Bio je krhak,
sijed, zgurenih le�a.
� Ruth! � viknuo je drhtavim glasom. � Gdje si, pobogu, bila?
� Zdravo djede � ona �e, ljube�i ga u obraz. � Zar ne zna� gdje sam bila?
� Ne znam. Ju�er za ru�kom Marta mi re�e da te u sobi nema. Onda sam se zabrinuo.
Sino�
70
sam se upla�io da nisi pobjegla u Yumu, kao �to si se �esto grozila. Gdje si bila,
i tko je ovaj stranac?
Adam ustane, ali zadr�i pognutu glavu jer je strop bio prenizak za njegovu visinu.
� Djede, ovo je moj stari prijatelj, Adam Wansfell... Adame ovo je
moj djed, Galeb Hunt.
Mu�karci se pozdravi�e i stisnu�e jedan drugom ruku.
� Wansf ell... ? Wansf ell � zamislio se starac. � No, gospodine, vas jo�
nisam vidio. Za vje�ita vremena bih upamtio takva �ovjeka. Ali sam vam ime ve�
�uo.
� Ne sumnjam. U pustinji je veoma poznato. Pro�ao sam je uzdu� i poprijeko �
odvrati Adam.
� Djede, �to ti je Hal Stone rekao? � prekine ih Ruth, �eljna da �to prije sve
objasni.
� Ruth, ja Stonea nisam ni vidio � odgovori iznena�eni Hunt. � Netko ga je
upravo maloprije vidio, pro�ao je �epaju�i pokraj postaje.
� Ja sam ju�er pobjegla sa Stoneom � �urno ubaci Ruth.
� Za milost bo�ju! Ti si pobjegla... sa Stoneom?! � zaprepasti se djed. � Pa
tvoj mu� �e ga ustrijeliti!
� Ne�e, kad mu budem objasnila. Za sve sam ja kriva, djede. Do�li smo na
deset milja od brda, kad je siva mazga, stala. Nismo mogli dalje. Stone re�e da se
moramo ulogoriti. Kasnije, kad sam odbila njegove ... prijedloge, postao je opak.
Nai�ao je Adam, sa Merryvaleom
71
i spasio me. Sino� je otjerao Stonea. Ostali smo gdje smo bili, preno�ili, i jutros
krenuli natrag.
� Gospodine, veoma vam zahvaljujem � re�e Hunt uljudno i toplo i pru�i
Adamu nervoznu ruku. � Mo�da �e ovo mojoj unuci poslu�iti kao lekcija.
� Djede, nikad vi�e ne�u bje�ati � turobno �apne Ruth.
� Zbilja? Zna�i da se mojoj curici ne�to desilo � re�e Hunt i nje�no
obuhvati unuku jednom rukom. � To �to ka�e� raduje me, ali me i zabrinjava. Otkud
sada takva promjena na tebi? Ruth se te�ko mijenja, ba� kao i Kasap. Ah, da, kako
ste ga pokrenuli?
� Kasap i ja smo stari poznanici � re�e Adam. � Ja sam ga ve� gonio,
prije osam godina, u Mohaveu.
� Djede, �uj � prekide ih Ruth, a glas joj je drhtao. � Adam me, promijenio, i to
bez po muke... Poznavao je mamu. Bio je s njom i s tatom, za posljednjih dana
njihova �ivota... u Dolini smrti!... On, stra�nu pri�u mi je ispri�ao ...
ali je i ti mora� �uti.
� Sta... ! �ta, �ta to? Ruth! � izmuca zaprepa�teno starac. � Wansfell, zar ste
vi poznavali moju k�i Magdalene, Ruthinu majku?
� Jesam, gospo�ine Hunt. Znao sam je... i bio sam s njom sve do njene
tragi�ne smrti u Dolini smrti � turobno odgovori Adam.
� Zar je to mogu�e? Nakon toliko godina! Zaboga, najzad doznajemo ... Da
li vam je Magdalene dala kakvu poruku za nas?
� Medaljon; Adame. Poka�i mu ga � �ivo �e Ruth.
72
Mrka, krupna Adamova �aka skliznu u njedra ali uto stade kao uko�ena.
� Tko je onaj �ovjek? � �apne Adam toliko prigu�enim i napetim glasom da se Ruth
zaprepa�teno zagleda u njega. U njegovim orlovskim o�ima, uperenim na stazu, zasja
nekakav �eli�ni odsjaj.
Ruth t>rzo pogleda � u istom pravci* i spazi �ovjeka koji je prilazio. Ona se
prezrivo nasmije.
� To je moj mu� � re�e i ustade, osje�aju�i kako je najedared pecka krv u �ilama.
�ula je Adama kako je ne�to prigu�eno muklo, nesuvislo uzviknuo; iz ugla oka
spazila ga kako ustaje i hitro ulazi u ku�u kroz otvorena vrata. Njegovo pona�anje
i glas pobudi�e u njoj neko �udno �uvstvo. I djed joj po�e u ku�u.
Ve� je mnogo puta Ruth �ekala Guerda La-reyja da joj pri�e, uz pomije�ana �uvstva,
ali je ovom prilikom prvi put bila stalo�ena i sigurna. U nje vi�e nije bilo
straha. Promatrala ga kako prilazi � bio je to divan mu�karac, kr�an i visok, na
njemu opasa�, �izme, gologlav i bez kaputa, zraci zalaze�eg sunca blje�tali su mu
na gustoj plavoj kosi i lijepom, raskala�nom licu.
� Ruth! � uzvikne i pri�e samoj ivici trijema na kojem je ona stajala, te se
nagne da joj se zagleda u lice svojim velikim, �udnim, zelenim o�ima. U njima je
bilo radosti, olak�anja, sumnje i srd�be.
� Vratila si se � on �e nato i ispru�i ruku koju ona tobo�e ne opazi.
� Kako vidi� � ona mu odvrati.
� Gdje si, do vraga, bila?
73

. � To se tebe ne ti�e � ona hladno otpo-vrne. � Sa mnom ne govori takvim tonom.

Niti �u tebe pitati �to mi je raditi, niti �e� mi ti zapovijedati.
� Ali je mene bilo strah. �ta mogu kad te ipak volim � on �e tvrdo.
� Ukoliko je istina, tim gore po tebe. Ali ti mene nisi nikad istinski
volio. Molim te, daj da se na ovo vi�e ne vra�amo. Nasmrt mi dosa�uje� s tim
svojim ljubavnim izjavama, a ja vrlo dobro znam kakav �ivot vodi�.
� Ti nikako ne vjeruje� da si mogla promijeniti moj �ivot? � upita on gorko.
� Ne vjerujem. Ti si rob svojih sebi�nibT �elja � ona prezrivo odvrati. � I u
ljubavi, i u poslu, u svemu. �ak i kad si se �enio sa mnom bio si u prvom redu
kockar i prevarant.
� Ruth, kunem ti se da �u... da �u okrenuti list ako mi ti i stvarno postane�
�enom � stade se on zaklinjati gotovo pomamnim �arom.
� Posao s prijevozom vratit �u Huntu. Napustit �emo ovu od boga ukletu pustinju.
� Nemogu�e, Guerd � odgovori ona pitaju�i se za�to ne mo�e osje�ati su�ut
prema njemu. On sigurno tvrdo vjeruje u svoje dobre namjere. � Ako si
to do�ao da mi ka�e�, onda...
� Do vraga, to je samo od sebe izbilo iz mene kad sam te vido � plane i
�estoko mahne rukom. Odjednom se smra�i u licu, a rije�i mu postado�e trpke. � Onaj
momak Stone na sva usta pri�a kako je kidnuo s tobom. Ho�u da �ujem �to ti ka�e�
na to prije nego ga...
74
� Guerd, nemoj ga ubiti � prekine ga oja�ena Ruth. � Nemoj ga ni dota�i. Dovoljno
je ka�njen. Ja sam svemu kriva.
� Prema tome, to�no je?
� Jeste. Pobjegla sam s njim. Ja sam ga potakla, prihvatila njegovu ljubav, dala
mu do znanja da... Oh, za mene nema opravdanja, Guerd. Posljednje vrijeme
nisam mogla vi�e izdr�ati ovdje. Jednostavno sam morala i�i.
� Prokleta bila! � razbjesni se on, i same mu usne pobij elise. � Ti bi oti�la s
kim bilo, �ak i s Meksikancem, radije nego sa mnom... No, reci, �to se desilo?
Stone se vratio smrskana lica. Rekao je da ga je Kasap udario. Ali je to la�. To je
djelo ne�ije �ake. �ije i za�to je to u�inio?
Ruth osjeti u kakvoj se opasnosti nalazi momak kojeg je ona nagovorila da zajedno
bje�e.
� Guerd, nismo stigli ni do indijanskog naselja � ona �e plahovito. � Kasap je
stao i nije htio dalje. Druge nije bilo, nego ulogoriti se. Stone se
za�elio ljubavi sa mnom. Ja sam ga odbila, mada je na to imao apsolutno pravo,
pa �ak i da o�ekuje vi�e... Stid me, ali moram priznati. Nato je postao
grub pa smo se stali rvati. U tom nai�o�e dva mu�karca i okon�a�e spor izme�u
nas.
� I jedan od njih je udario Stonea?
� Da, tako je. Ali...
� Tko je taj?
� Adam Wansfell, jedan moj stari prijatelj, poznajemo se ve� godinama iz Santa
Vsabela.
75

� Wansfell! To mi je ime poznato. �uo sam za nekog Wansfella. Je li to krupan

�ovjek, otprilike kao ja?
� Jo� vi�i od tebe, ali ne toliko krupan � odvrati Ruth.
� To mora da je neka pustinjska skitnica � zami�ljeno �e Larey. � Luta
naokolo i izvodi kojekakve burgije. Ti si ga upoznala u Santa
Ysabelu... ? Ne, te�ko da je to isti Wansfell o kojem sam �uo.
� Doveo me natrag ku�i. Raspitaj se sam tko je i �to je.
� To mi nije va�no. Nisi li rekla da je taj mladi Stone s pravom od tebe o�ekivao
ljubav, pa i vi�e?
� Guerd, pravedno je prema njemu da to priznam � re�e Ruth
osje�aju�i kako joj lice gori. � Tek sam danas shvatila koliko sam bila luda i
lakomislena.
� Dozvolila si Stoneu da te poljubi? � on �e mra�no.
Svrnula je pogled s njegovih ljubomornih jarosnih o�iju. Od sveg srca je �eljela da
mu pogleda u o�i i da sla�e, ali nije bila u stanju.
� A meni nisi nikad dozvolila! � zastru�e njegov glas.
Ni na tu jetku i ljutu optu�bu Ruth nije znala �to bi odgovorila. Ali, kad se on
okrenuo, na�la je snage da ga dozove. Nije se osvrnuo, ve� je hitrim korakom po�ao
stazom i izi�ao kroz vrata u �ivici.
Djed iza�e iz ku�e. Oronulo mu lice bija�e zgr�eno, ruke mu podrhtavahu.
� Ruth, on �e onog jadnog momka ili ubiti ili ga izbi�evati gotovo do smrti.
� I mene je strah, djede � odvrati Ruth prepla�eno. � Ne bi li po�ao za
njim i doveo ga natrag.
� Idem, ali od toga nema koristi. Odjednom se Ruth sjeti Adama, pa zaboravi
zebnju i gri�nju savjesti zbog Stonea, naglo zaokupljena neizmjernom �e�njom i
jadom zbog Adamova dr�anja.
� Adame, jesi li �uo sve ovo? Za�to si oti�ao unutra? Jednom se mora� sresti s
njim.
Ne primiv�i odgovor, Ruth �urno u�e u sobu, ali otprve ne opazi Adama. Zar je
iza�ao na stra�nja vrata? Uto za�uje dug, potresan uzdah. Adam je le�ao na djedinu
kau�u, lice je zakopao u jastuke koje je stiskao svojim golemim �akama. �iroka
ramena tresla su mu se kao u gr�u. Stegnuta srca, Ruth prisko�i kau�u.
� �ta je... �ta je Adame! � ona �e i nesigurnom rukom dota�e mu rame. � �to se
desilo ... ? �ta je tebi? Pa to je bio moj mu�. Mora biti da si �uo ...
� Nije mrtva ... nikad ne�e umrijeti � prekine je Adam, glasom kao da se gu�i.
� �ta?! � krikne Ruth.
� Moja ljubav.
� Prema meni? Ah, Adame, meni je milo �to ne�e umrijeti. Milo mi je!
�elim da me voli�.
� Ne, Ruth, ne prema tebi. Prema njemu. Digao je lice toliko izmu�eno bolom
da je
Ruth pala pred njim na koljena.
77

� Ne, ne valjda prema njemu! Prema Guer-du Lareyju?! � ona izbezumljeno izmuca.
� Jest, Ruth.
� Oh, zaboga ... ! Nemoj mi re�i... nemoj mi re�i ono �ega se bojim... �to
predosje�am... Adame, meni je su�eno da tebe volim. I moja te majka voljela... i
ja sada. Srce mi se cijepa. Oh, nemoj mi re�i da je on ta hulja od brata koji ti je
upropastio �ivot. Ne bih to mogla podnijeti, Adame. Ne bih mogla podnijeti da budem
njegova ... njegova ...
� Ruth, istina je � odvrati Adam slomljeno. � On je moj brat. Moje pravo ime nije
Wans-fell. Ja sam Adam Larey.
78

5.
Oko podneva je Izgubljeno jezero drijemalo na junskoj pripeci. Beskrajno pustinjsko
nebo, nalik bakrenom poklopcu, naklopilo se i pritislo, kriju�i obzorje pustinje u
tamnoj sumaglici. Koprene jare dizahu se s pijeska poput prozirna dima. Jedan
Indijanac stajao je nepomi�no u sjeni zida od cigle. Vjetar je �ibao obla�cima
pijeska preko otvorenog prostora ispred postaje. Pustinja je nijemo mirovala, kao
da joj nije do �ivota i kretanja.
Merryvale se probudi. Bio se smjestio u napu�tenoj indijanskoj kolibi, bolje re�i,
obi�nom skloni�tu od kolja, otvorenom s dviju strana i zaklonjeno drve�em palo
verdes. Starcu je koliba odgovarala; nalazila se na samom kraju naselja. Adam je
jo� prve ve�eri uzeo magarce i oti�ao u kamene labirinte gudura iznad Izgubljenog
jezera. Ruth ga je preklinjala da ode, da se ne bi sreo s njezinim mu�em, iz
razloga koji su Mer-rvvaleu bili sasvim jasni. Jednom se Adam vratio no�u, i sastao
s njim, i Ruth, i te ve�eri trebalo je da opet do�e na sastanak s njima.
Razmi�ljaju�i, Merryvale je uredno slagao �e-bad po pru�u �to mu je slu�ilo umjesto
strunja�e. Tih je dana bio stalno zami�ljen, zanesen kobnim te�ko�ama njemu dragih
prijatelja, Adama i Ruth. Starac je �etrdeset godina pre�ivio
79

u pustinji. Volio ju je koliko i Adama, ali nije �ivio u oblacima. Niega su ljudi
iz pustinje zanimali i bili mu sasvim jasni, u svom sirovom, stihijskom, fizi�kom
bi�u � ti ljudi �to su se ravnali prema zakonima ovog vrelog, samotnog, divljeg i
pustog predjela.
Sjedio je tako i razmi�ljao, kadli najednom za�uje �tropot kola. Sjetio se da danas
dolaze po�tanske ko�ije, jedna iz Yume za sjever, a druga u pravcu juga. Izgubljeno
jezero bija�e va�na postaja, jer je na sto milja pustinje, od kojih je sjevernih
pedeset milja bilo ispod morske razine, jedino ono raspolagalo dovoljnom koli�inom
vode.
Iza�av�i, Merrvvale nai�e na Indijanca Jima, uro�enika s kojim je poku�avao sve i
sva samo da sklopi prijateljstvo. Taj Indijanac iz plemena Coalmiia bio je nekada
vlasnik izvora �to je kopa�ima zlata dugo bio poznat pod imenom Indijansko vrelo.
Jirn i njegovi bili su bogati prije nego �to su prodali izvor kojem su hodo�astili
svi putnici pustinje. No, ti Indijanci su rastepli svoje bogatstvo i sad su
osiroma�eni �ivjeli od danas do sutra, ogor�eni na vlasnike postaje, a osoDito na
Hunta.
� Koliko je kola do�lo? � Merrvva'e upita Indijanca.
Ovaj podi�e osam prstiju, potom poka�e na pje��anu pusto�.
� Uh. Ko�ija dolazi.
Daleko, na sivo izmrljanoj pu�ini kretao se nekakav crn predmet natkriljen oblakom
pra�ine.
� Vru�e danas, Jime.
80
� Nije � otpovrne Indijanac. Merrvvale odskakuta do postaje pred kojom su voza�i
zaustavili kola. Na prolazu pokraj jedne ku�e od cigala, zaustavi se i obrati
Meksikanki �to je sjedila u hladovini i bila zaokupljena nekakvom �ivobojnom
odje�om. Na pijesku pokraj �eninih nogu igralo se polugolo dijete vrane kose i puti
nalik crnoj slonova�i.
� Buenas tardes, senora* � pozdravi Merrvvale �enu. � Mogu li malo u�i? � i on
poka�e na otvorena vrata.
� Si, senor � ona �e, otkrivaju�i bijele zube.
Starac u�e. Na krevetu pod prozorom le�ao
je mladi� ispijena lica, upalih o�iju, zarasle brade.
� No, Stone, kako se danas osje�a�? � upita
Merrvvale.
� �avolski je gadno ovdje le�ati � odvrati iscrpljeni Stone vrte�i glavom s jedne
na drugu stranu.
� Je li te jo� boli?
� Ne, gotovo me uop�e ne boli. Samo me mu�i ova paklenska vru�ina.
Znoje mi se ruke i lice. A muhe se lijepe za mene.
� Mom�e, dobro se ti oporavlja� � dobaci veselo Merrvvale da bi ga
ohrabrio. � Kad sam prvi put svratio, o�ni kapci su ti bili upljuvani od muha. Ja
sam ti ih obrisao, a ti nisi ni osjetio.
� Da, bit �e da je tako bilo � otpovrne Stone. � Ruth je bila jutros ovdje. I ona
mi je to
rekla.
� Aha! Ruth je bila tu? To je lijepo od nje.
* �panjolski �dobio ve�e, gospo�o".
6 Pje��ane stube
81� Oh, ona je vrlo ljubazna. Smatra sebe krivom �to je Larey pucao na mene. Ali
mi njena ljubaznost ne treba.
� A ne bih rekao da je ona kriva, Stone. Rekli su mi da si ti naokolo
koje�ta pri�ao o njoj. Sigurno je da te Larey zbog toga htio ubiti, a ne zato �to
si pobjegao s njom. Malo je trebalo da te ucmeka. Sre�a tvoja �to je onaj doktor
bio ovdje na prolazu, ina�e bi ti nahranio le�i-
nare.
� Ja nikom ni�ta ne dugujem, Merrvvale �
mrgodno do�eka mladi�.
� Tako li je to? � otegne Merryvale tonom koji je postao pone�to hladan. � Sto �e�
raditi kad opet stane� na svoje noge?
� Sto sam radio prije no �to me Larey olovom zgodio? � otfrkne Stone.
� Pa, prodavao si konje, pomalo kartao, podosta zagledao �a�i u dno, i jurcao
za jednom mladom �enom � odvrati Merrvvale svojim lijenim, razvu�enim tonom,
� Tako je, i to �u opet raditi.
� Samo nemoj ono posljednje, Stone � Mer-ryvale �e pone�to o�tro. � Da si pametan,
oti�ao bi odavde. Ali ako ne�e�, onda me poslu�aj i pusti Ruth na miru. Mo�da te
ona i navla�ila, koketirala s tobom, mo�da je �ak prema tebi bila i slatka
i nje�na, onako kako �ene odvajkada rade i uvijek �e raditi. Me�utim, ona nije
htjela pristati na ono �to si ti htio, a kad se vratila ovdje preuzela je svu
krivicu na sebe. Opravdala te pred svima, pa i pred Guerdom. I, koliko god
nemilosrdan bio, Guerd te ne bi dirao da ti nisi lajao. Ruth se divno iskazala
nabacuju�i se bla-
82
tom na sebe da bi tebe spasila. Ti bi je morao cijeniti i pustiti je na miru.
� Bah! Ti si stara luda, Merryvale � osovi se Stone. � �ene uop�e ne poznaje�, a
kamoli Ruth Larey. Ona je kao ova pustinja. �udljiva je kao vjetar. U jednom �e
�asu da mi prede, a u idu�em da mi o�i iskopa. Sigurno je kao dan da �e me opet
htjeti.
� Ne bih rekao, mladi�u moj � otpovrns Merrvvale � uostalom, uvjeri se
sam. Ako se oglu�i� o savjet �ovjeka koji poznaje pustinju i koji ti dobro
misli, a ti izvoli, luduj dalje.
Napustiv�i mladi�a, Merryvale je sa zadovoljstvom zaklju�io da �e
se Stoneova ljubav prema Ruthi pretvoriti u mr�nju. U Stoneu se krije
neprijatelj na kojega treba pripaziti. U ovoj suncem spr�enoj pusto�i
ljudske strasti neobuzdano vladaju. Svaki djeli� prirode djeluje nadasve porazno
na njih, izazivlje mr�nju, zavist, pohlepu, ljubomoru, po�udu � sve odreda crne i
opake osobine nesputane i razuzdane. Uvidio je Merryvale, da se i ovaj put, kao
mnogo puta ranije, za svoga �ivljenja u pustinji, na�ao usred zapleta zagonetne
drame koja �e se izroditi u stravi�no krvoproli�e prije no �to njeni
sudionici na�u neki izlaz.
Kod same postaje bilo je vrlo �ivo. Uz buku i dizanje pra�ine ljudi su rasprezali
znojem oblivene mazge, kojih je bilo po tri na svaka kola i u postaju unosili
dovezene sanduke, bale i ba�ve. Na �irokim vratima postaje stajao je Galeb Hunt,
nadzirao istovar robe i svaku stvar bilje�io u jednu knjigu.
83
6�
Merrvvale se zadr�a u sjeni trijema �to se protezao du� cijelog pro�elja postaje.
U�ivio se u svoju novu ulogu � ulogu besposlenog starca koji se prestao baviti
poslovima, kojemu je jo� jedino do odmora stalo. Me�utim je i te kako pomno motrio
�to se u postaji zbiva, zapa�ao je da u nju sti�u sve ve�e koli�ine robe � �to je
bilo veoma zna�ajno � slu�ao razgovore voza�a i pratilaca robe, pratio Hunta i
Dabba, njegova pomo�nika lukava lica, i po mogu�nosti, posebno se trudio da dr�i na
oku Guerda Larevja.
Jedan voza�, sav umazan, stao je blizu Mer-rvvalea da malo odahne i obri�e znojno
lice.
� Vru�e je danas, stari.
� Tebi jeste, a meni tako-tako, pomalo toplo. Mnogo je robe do�lo.
� I jo� vi�e �e do�i � odvrati voza� sna�no kimnuv�i glavom. � Za nama je
ostalo skladi�te dupkom krcato. Zna�, sada roba dolazi u Yumu �eljeznicom.
� Ama nemoj! To mi je novo. Zna�i, pruga je postavljena sve do Yume?
� Jest, i produ�uje na sjever.
� Zna�i, bilo je ne�to u onome �to se ve� godinama govorkalo. A kuda �e
dalje i�i?
� To ne znam pouzdano � odvrati voza�. � Ali sigurno je da mora pro�i
izme�u Chocolate Mountainsa i pje��anih dina, jer ne mo�e ni preko jednih, ni
preko drugih.
� To se zna. Bila bi svaki dan zatrpana. Po svoj prilici �e postaviti
tra�nice oko zapadnog ruba pustinje i mo�da presje�i prema sjeveru
preko doline, ovim putem.
84

� �uo sam od jednog sa �eljeznice da �e Izgubljeno jezero biti na pruzi � odvrati

voza� i po�e svojim poslom.
To su bile izvanredne vijesti. �eljeznica k sjeveru, preko doline, to zna�i ogroman
skok vrijednosti zemlji�ta. Merrvvale odmah uo�i da bi Huntov posjed s izvorom
vrijedio cijelo bogatstvo. Guerd Larev ve� odavno poku�ava od Hunta kupiti njegovo
imanje; u posljednje vrijeme, prema Ruthinim rije�ima, nudio je vi�e i dozlaboga
gnjavio Hunta da proda.
Do�la su i po�tanska kola sa zapregom do �est konja, zapjenjenih i zapra�enih.
Voza� je bio nalik na mlinara.
� Tu smo, momci � dreknuo je odbacuju�i uzde. � Napokon, Izgubljeno jezero l Zdravo
Bili... zdravo Tom. Jurili smo kao da nas svi �avoli pakleni gone, imamo dvanaest
putnika i jednog vraga u kolima... Zdravo Tony, posta-raj mi se za konje.
�itav se oblak pra�ine podi�e kad se na ko�iji otvori�e vrata na kojima se pojavi
visok mu�karac u duga�kom kaputu, siva, tvrda i mrka. lica, dubokih bora,
�etvrtaste vilice, koji je upadao u o�i zbog jezive brazgotine �to mu je prelazila
preko prazne lijeve o�ne duplje.
Merrvvale obuzda trzaj. Prepoznao je Collis-hawei,, �erif a, prijatelja Guerda
Larevja u Picac-hou, prije mnogo godina. Nije se mnogo promijenio, samo Je
posijedio. U hipu se Merrvvaleova misao vrati onom doga�aju, tu�i izme�u Guerda i
Adama, i on ponovo vidje Adama kako se u u�asu odmi�e od brata i kako strahotnom
sna-
85gom hita revolver u lice Collishawa. Taj �e tu biljegu, tu nakaznu brazgotinu
nositi do groba.
Jedan za drugim, iz kola si�o�e i ostali, umorni i uprljani putnici; u ve�ini su
�utjeli. Bili su sami mu�karci, u gruboj odje�i, po izgledu njihovu vidjelo se da
ve� poznaju pustinju. U�li su u kr�mu koja je bila tik do postaje.
Merryvale se doista dobro sje�ao uloge koju je Collishaw igrao u Ruthinoj pri�i. On
i Guerd Larey bijahu povezani zajedni�kim probicima, a mo�da su bili ortaci i
kuhani i pe�eni. Collishaw je dr�ao jednu od mnogobrojnih kockarnica u Yumi.
Merrvvale spazi gdje Larey ispru�enom rukom do�ekuje Collishawa, potom ga vodi u
kr�mu. Starac odlu�i da po�e za njima. U gostionici je bila stiska. Merrvvaleu po�e
za rukom da se na�e blizu one dvojice.
� Guerd, nek je sa sre�om � govorio je Col-lishaw ispotiha, di�u�i �a�u. �
�eljeznica �e sigurno pro�i kroz Izgubljeno jezero!
� Ama �to ka�e�! � muklo �apne Larey, i on di�e �a�u, a oznojeno lice mu se ozari.
� Svakako. Imam obavijesti iz sigurnih izvora � odvrati Collishaw. � Zbog
nekih svojih razloga, direktori su razglasili da �e prugu polagati s isto�ne
strane doline. Me�utim, ona �e i�i ovom stranom.
� Moramo se do�epati Izgubljenog jezera, Sal-ton Springa i Twenty Nine Palmsa...
U zdravlje! � do�eka Larey.
Merrvvale se progura iza visokog Teksa�anina i ode, ne �ele�i se izvrgnuti
opasnosti da ga prepoznaju i zateknu u onako sumnjivu polo�aju. Me�utim, kad se
na�ao u trijemu, namjestio se
86
tako da ga biv�i �erif mora svakako ugledati. Ona dvojica iza�o�e, o�ito odli�no
raspolo�eni, i sreto�e Merrvvalea koji je, tobo�e, bio zalutao u lokal.
� Hej, gdje smo se mi sreli? � upitao je Collishaw nabusito, zure�i onim
svojim jedinim okom u Merrvvalea.
� Pa, siguran sam da ne znam � odgovori starac.
� Ti si Teksa�anin.
� I te kako. Ne stidim se drage Dr�ave Osamljene Zvijezde*.
� Lica dobro pamtim � re�e Collishavr,. � Kako ti je ime?
� Pa, mo�da Jones, ali ipak nije � jetko �e Merrvvale.
Veoma zadovoljan sobom i time �to ga Col-lishaw nije prepoznao, Merryvale po�uri
van pa se uputi u skladi�te postaje gdje je Hunt svejednako primao i knji�io robu.
� Hunt, imam neke novosti za vas � re�e Merryvale.
� Ah, Merrvvale! Kako ste? Hvala, evo za�as vam stojim na raspolaganju � odgovori
Hunt.
Sumrak se ve� spu�tao, Merrvvale je �ekao promatraju�i kako radnici sla�u gomile
prispjele robe. Skladi�te je bilo veliko, a ve� upola puno. Kad je na kraju posao
zavr�en, ve� se spustila no�.
� Vrijeme je za ve�eru. Do�ite k meni, Merrvvale. Ruth �e biti drago da vas vidi.
* �Dr�ava Osamljene Zvijezde" (�One Star State"), nadimak Texaaa koji u svojoj
zastavi ima samo jednu zvijezdu.
87
Merryvale nije htio ni�ta govoriti dok su i�li uzdu� pro�elja postaje gdje je bilo
prolaznika i Indijanaca �ije su se mrke prilike naslanjale na pre�ke za vezivanje
konja. Ali, �im su se okrenuli za ugao i po�li prema �ivici, on progovori.
� Gospodine Hunt � re�e � mnogo vam robe dolazi.
� Da, zaista mnogo. Imamo dvaput vi�e posla nego ranije.
� Na �ije ime glasi ta roba? � radoznalo �e Merrvvale.
� Ponajvi�e na meni nepoznata imena. To me �udi. Sad, kad malo pomislim, stvar mi
je �ak jako neobi�na.
� Pa i jest. A mo�da bih vam ja mogao ne�to u vezi s tim objasniti.
� Ah, to li su va�e novosti.
Unutar �ivice bilo je mra�no, pa je Merrvvale morao naprezati o�i da bi vidio
stazu. U sparini prijatno je odzvanjao �ubor vode. Daleko na sjeveru, .na crnom
naobla�enoni obzorju, sinuse munje.
Dva starca stigo�e do trijema gdje se u mraku isticala vitka, bijela prilika.
� Tko je to s tobom, djede? � �uo se Rut-hin tihi glas.
� Merrvvale, curice. Pozvao sam ga na ve�eru.
� Oh... cijelog dana sam vas tra�ila, Merrvvale � ona �e sti��u�i mu ruku. �
Nikad se nisam osje�ala tako usamljenom. Prije sam odlazila do postaje,- ali sada
ne idem dalje od dvori�ta.
� Rutly curice, reci Marti neka po�uri s ve�erom � refie Hunt i sjede. Raskop�ao
je ko-
�ulju na vratu i pogladio kosu, te je s u�itkom izlo�io lice slabom povjetarcu. �
Sad mi recite novosti i obavijesti �to ste ih obe�ali.
� Pa evo: mislim da ta roba dolazi za graditelje pruge � re�e Merrvvale.
Toliko se naglo Hunt nagnuo naprijed, da je Ruth, koja se vra�ala iz ku�e, stala
kao ukopana.
� Va�a predvi�anja u vezi s ovim izvorom opravdana su � pouzdano nastavi
Merrvvale. � �eljeznica �e pro�i ovuda.
� Oh, divno! � usklikne Ruth prilaze�i stolici na kojoj je Hunt sjedio.
Stari djed ispusti te�ak uzdah.
� Merrvvale, otkud to znate?
� Collishaw je do�ao ko�ijom. �uo sam ga kad je to ispri�ao Larevju, i rekao
mu da je to doznao, kako sam re�e, iz pouzdanih izvora.
� No, no, ja sam oduvijek vjerovao da �e tako biti... A �to je na to Larev
rekao?
Merrvvale se prigne i �apne:
� Rekao je: �Moramo se do�epati Izgubljenog jezera, Salton Springa i Twenty
Nine Palmsa".
Hunt ispusti nekakvu nerazumljivu kletvu i ponovo se zavali na stolicu.
� To su tri najbolja izvora u dolini � re�e Ruthin djed. � Sigurno �e postati
va�ne �eljezni�ke postaje, a mo�da �e se pretvoriti u gradove. Dolina ima bogato
tlo. Treba joj samo voda. Ve� je sad gledam kako se zeleni i cvate poput
obe�ane zemlje.
� Hunt, vidi se da ste prozreli stvari belje nego mnogi drugi. Da niste, ne biste
kupili Iz--gubljeno jezero.
88
89� Tako je. I moje vlasni�tvo je jasno, �isto, zakonito. Odveo sam Indijance u
Yumu. Ova je voda moja, a kad umrem naslijedit �e je Ruth. Jednog �e dana ona biti
bogata.
� �uti djede. Ti si pun �ivota i snage � re�e Ruth. � Oh, �to mi je drago... Pa
opet, brine me, ako je Guer� Larey rekao da �e se do�epati Izgubljenog jezera, i
tih drugih mjesta. On ne�to kani poduzeti.
� Ruth, on je to oduvijek �elio. Postaja je izgra�ena na mojoj zemlji. On je to
od po�etka osporavao, ali Indijanci mogu posvjedo�iti. Ovih �est akera �to ih
ja posjedujem predstavljaju jedinu vrijednost Izgubljenog jezera.
� Pa, tu nema �to da se ka�e, ve� da dobro dr�ite ono �to imate � odlu�no �e
Merrvvale.
� Prijatelju moj, u ovoj pustinji je dosada jedini zakon bio zakon ja�eg �
odvrati Hunt.
� Svakako. A za taj zakon je Wansfell du�u dao.
Merrvvale spazi gdje Ruthi lice zasja, o�i joj se u�ire i zablistaju u tami. Ona
mole�ivo ispru�i ruku.
� Ne razumijem vas, Merrvvale � re�e Hunt.
� Nije va�no. To sam se malo raspalio. �ini mi se da ionako previ�e brbljam. Ali,
�to �ete, nisam mogao a da vam ne ka�em novosti, i dobre i lo�e.
Uto ih slu�avka Indijanka pozove na ve�eru. Kako Merrvvale ustade da po�e za
doma�icom, Ruth mu uhvati ruku, stisne je i �apne:
� Ne smijete me pla�iti. Sjetite se da sam slu�ala Genie Linwood kad je pri�ala
koliko Adam mo�e biti stra�an.
90
U�li su u malu blagovaonicu. Na svjetlu lampi, Merrvvale je gledao preko stola u
�enu koja mu se usadila u srce. Njegovo zanimanje za Ruth izraslo je na njegovu
prijateljstvu prema Adamu i dugoj potrazi za njom. Ostario je, i mnogo je
proputovao, ali jo� nije vidio ovako ljupku djevojku �to �ovjeku pamet smuti.
Uzbu�ivao ga pogled na njenu ljepotu � vitko i gipko, lijepo zaobljeno tijelo,
krasno izvijen vrat, ovalno lice s izvu�enim crvenim, mekanim i medenim usnama,
fine nosnice, �iroke, ljubi�aste o�i i kovr�ava, zlatna kosa. Ali nije njega do u
dno du�e dirnula samo njezina ljepota. Adam ju je volio, ali ni to nije bio jedini
razlog koji je Merrvvalea poticao na vite�tvo; zapravo �udio se samom sebi, �udio
se ratobornom poletu koji je jo� �ivio u njemu; jer, Ruth nije sebe prikazala
lijepim bojama, a ono �to je Merryvale doznao od Indijanaca i Meksikanaca, i od
nekoliko bijelih �ena u mjestu, nije u njegovim o�ima moglo nabolje izmijeniti
sliku koju je ona sama o sebi dala. Ali je on ipak stvarao vlastito mi�ljenje i
slutio da pustinja mo�e svojstva jedne �ene preobraziti i stvoriti �enu plemenite
du�e ili zle i naopake.
Nakon ve�ere ponovo po�o�e na trijem. Hunt se nekoliko �asaka zadr�a u razgovoru,
potom po�e svojim poslom u postaju.
� Hajdemo � re�e Ruth. � Mogao bi netko do�i.
Povela ga iza ku�e, stazom od zamra�ene �ivice do mjesta gdje je ispod jednog
drveta stajala klupa.
� �ujem ga... kad dolazi � �apne Ruth umalo bez daha.
91

� Ruth, danas sam svratio k Stoneu � ispotiha �e Merryvale. � Rekao mi je da si

bila kod njega.
� Jest, posjetila sam ga i odnijela mu ne�to vo�a. Zao mi ga bilo. Pekla me
savjest gledaju�i ga onako blijeda, upalih o�iju, s krvavim zavojima.
� Pa, to tebi slu�i na �ast, ali vi�e ne smije� i�i. Mora� ga izbjegavati. Ono je
gadan tip, Ruth, i ne zaslu�uje tvoje sa�aljenje.
� Sad imam dvojicu u�itelja � sitno se nasmije Ruth. � Ali, da li vi znate koliko
je potrebno i koliko �elim da me netko vodi i poma�e!
� Budi sigurna da �u ti ja pomo�i � odvrati Merrvvale.
� Svakome je jasno da je te�ko �ivjeti ovdje � re�e Ruth kr�e�i ruke. � Ja sam se
�rtvovala. Pokorila sam se Adamu. Ali nisam shva�ala. Zatvorena sam, okovana u
pustinji. Poku�avam raditi, �itati, spavati, ali ni�ta mi na du�e vrijeme ne polazi
za rukom. Danju sunce pr�i, o�i mi se uvijek sretnu s monotonim i bezgrani�nim,
pustim krajem. No�u slu�am �ubor ovog izvora koji djedu toliko zna�i. Proganja me.
Potom je mrtva ti�ina, pa onda opet vjetar. Znate kakav je vjetar, turoban, kako
nosi pijesak, kako na njem li��e �u�ti! Sama sam... sama. Osje�am da ludim. Zatim
no�nu tamu probija sivilo i onda nastaje ona odvratna zora.
Starac je po mozgu prekapao u nastojanju da joj pru�i bar neki tra�ak utjehe. �-
Ali Ruth, ovdje su oni koje te vole � on �e osje�ajno. � Tvoj djed, Adam. ..i, pa..
.i ja;
92
i
� Vi, Merrvvale � ona tiho uzvikne, iznena�eno. � On, �to ste dobri. A ja se
osje�am sasvim bezvrijednom, beskorisnom. Ja ne spadam ovdje. Danas mi je
glavom pro�lo tisu�u misli, a sve vjerolomne u odnosu na vas koji me volite.
Bolje bi bilo da mi to niste rekli. Nisam znala i nije me bilo briga. A ovako sada,
imam jo� jedan razlog da budem nesretna...
� Slu�aj � prekine je Merrvvale muklim �apatom. � Netko ide...
U ti�ini koja je nastala, starac osjeti kako Ruthine ruke na njegovim rukama drhte.
Ruke njene kao da su tra�ile uto�i�te, �ega ona sama nije bila svjesna. S one
strane �ivice za�uo se ne�iji tihi korak.
� To je Adam � ona �apne.
� Bit �e tako. Poznajem mu korak.
U ogradi je bio prolaz kroz koji se Merrvvale i�ulja van. U mrklini se ukazala
ne�ija krupna prilika. Merrvvale bez rije�i pri�e prijatelju, te ga provede kroz
ogradu i zajedno s njim pri�e Ruthi �ija se spodoba poput prikaze mramorno bijelila
na svjetlu zvijezda.
� Adame? � ona �apne ustaju�i.
� Ja sam, Ruth � on odvrati.
Rukova�e se. Svojim prodornim o�ima Merrvvale, koji je stajao u blizini, zapazi da
je ono dvoje odmah zaboravilo na njegovo prisustvo.
� Draga Ruth, meni se ovo ne svi�a � veoma tiho �e Adam.
� Sta to? �to si se na�ao sa mnom?
Ne, ve� �to se s tobom potajno nalazim.
93

jmuti"

� Ali, mora�. Mene je strah... da ne sretne� svog ... mog ... Guerda Lareyja. To
ne bi mogao izbje�i. Naje�im se od same pomisli na to.
� Razumijem te. Ne �elim da sretnem Guer-�a, niti �elim da on, ili ma tko drugi,
zna da se nalazim s tobom. Ali ipak ...
� Mora� se sastati sa mnom ovdje. Adame, da nije bilo tebe, ja ne bih sve ovo do
danas preturila preko glave.
Star�eve rije�i nisu bile potrebne da uvjere Adama u potrebu tih sastanaka, ali je
Merrvvale ipak progovorio i ovaj put pokazuju�i koliko je svestrana njegova briga
za prijatelja.
� Adame, i da �eli� da se druga�ije sastaje! sa Ruth, ne bi bilo mogu�e. Dolje kod
postaje se sva�ta doga�a. Collishaw je stigao, sad pije s Lareyjem.
� Zar Collishaw � zamuca Adam, pa povu�e Ruth sa sobom na svjetlo zvijezda, bli�e
Merry-valeu.
� Nego! Poslu�aj me, drugaru � re�e Merry-vale i �apatom ispri�a prijatelju ono
�to je vidio i �uo, i �to pretpostavlja. � Ovaj starac ima iskustva s onakvim
tipovima. Adame, zna� koliko ste mi dragi ti i Ruth! Ka�em ti, Guerda Lareyja �itam
skroz naskroz. Kad je rekao ,,u zdravlje"! mislio je na prisvajanje izvora
Izgubljeno jezero i �ene �iju ruku ti sada dr�i�.
� Sto se ti�e izvora, ni�ta ne mogu da ka�em, ali Ruth ne�e nikad dobiti � resko
�e Adam.
� Mo�e me dobiti samo mrtvu � dometne Ruth, blijeda kao krpa, gledaju�i u Adama
svojim krupnim o�ima u kojima se ogledao tajnoviti sjaj zvijezda.
94
� No, idem se malo �etati gore-dolje sa vanjske strane �ivice � javi se Merrvvale.
� Nemoj nas pu�tati same � usprotivi se Adam. � Vi�e bih volio da si
ovdje, za slu�aj da
netko iznenada bane,
� Kunem ti se da nitko ne�e iznenada nai�i � otpovrne Merryvale. � U mene su dobre
i o�i i u�i.
Starac be�umno sklizne uzdu� ograde do otvora, gdje na�as zastade. Susret izme�u
ono dvoje unosio je �ivot u njegov duh i budio ve� odavno uspavane uspomene. U
svojoj je mladosti Merrvvale obo�avao romantiku, pustolovine i �ene. Sad mu se
�inilo da njegova sada�nja �uvstva imaju veze s osje�anjima �to ih je negda, u
mladosti, iskusio. Adama je obo�avao. Kao ljubitelj pustinje, u Adamu je gledao
njeno utjelovljenje. Adam je bio njegov heroj. A sad se osje�ao kona�no vezanim i
za Ruth.
Stajao je u mraku, naprezao o�i da probije tamu, oslu�kivao a misli su mu.se
namatale oko prijatelja.
U Huntovoj ku�i nije bilo svjetla. Dvorkinja Indijanka je sigurno oti�la u posjetu
svojima, �to je ina�e obi�avala. Hunt se nesumnjivo nalazio na poslu, u postaji. Ta
no� na Izgubljenom jezeru nije bila tiha i mirna kao �to joj bija�e svojstveno,
�uli su se koraci, zuj glasova tu i tamo prekinut nekim neskladnim smijehom,
svjetla su bacala odsjaj na drve�e � a sve je to nekako odudaralo od samotne
atmosfere tog pustinjskog izvora. Merrvvale je slu�ao kako voda grgu�e, kloko�e i
mrmori. Huntov izvor! Vrelo za koje
95r

su Indijanci tvrdili da nikad nije presu�ilo! Pokazalo se izvorom zlata, rudnikom

bogatstva.
Starac je odmah uo�io nesre�u �to se nadnijela nad ovim izvorom. U svoje je vrijeme
bio svjedokom mnogobrojnih borbi oko izvora vode. Pustinja je pamtila vi�e
krvoproli�a oko vode nego oko svih njenih ostalih bogatstava. Da bi do�li do' svog
cilja, Larey i Collishaw ne�e ni pred �ime prezati. Hunt ne�e htjeti da proda. A
oni tipovi natovarit �e mu �togod na le�a, neki dug, ili ne�ije ranije pravo na
izvor, a ukoliko im i to propadne, pribje�i �e jo� gorim sredstvima. Indijanci mrze
Hunta, premda ih on spa�ava od gladi. Na Izgubljenom jezeru vrzmaju se i nekakvi
zlonamjerni Meksikanci, pa su tu i oni bezimeni pustinjski �takori, skitnice
pusto�i, �to su danas tu, a sutra tamo. Collishaw ima upori�te u Yumi, a Larey dr�i
u svojim rukama prijevoz robe. Mer-rvvaleu je bilo jasno da se Hunt nalazi u
bezizlaznom polo�aju.
Siguran u svoja predvi�anja, Merrvvale uze razmi�ljati kako da do�eka rasplet. Na
Adama mogu utjecati samo �injenice. Ruth je nepoznata veli�ina, bi�e sazdano od
inata i vatre, nepostojano poput nemirnih voda. No, mislio je Merrvvale, on ipak
mo�e na nju utjecati. Mo�e ra�unati na njene osje�aje. Pisano je da �e voljeti
Adama. Merryvale je ve� osje�ao koliko ona ovisi od Adama, koliko se njene misli i
njena osje�anja povode za njim, koliko tuguje zbog njegova tragi�nog, osamljenog
�ivota i koliko se u�asava zbog udarca �to mu ga je kob dodijelila � kad je otkrio
da je ona postala �enom njegovog brata. Merrvvale je osje�ao koliko ona zbog toga
pati. Iz takvih
96
osje�anja mora izrasti ljubav � ljubav silna, koja �e spasiti du�u Ruth Larey.
Starac je pogodio u �emu se sastoji Ruthin strah. Ona nije do kraja opisala niskost
Guerda Lareyja. Znala je da Adam jo� uvijek voli brata i drugara iz djetinjstva �
da ga voli zato �to je ljubav u njegovu divnom srcu neiskorjenjiva. Ako radi nje
Adam zbilja ubije brata, zbog �ijeg je tobo�njeg umorstva �etrnaest godina �ivio
kao odmetnik od ljudskog dru�tva � tada �e biti prisiljen na jo� strasnije,
samotnije lutanje u patnjama koje nitko �iv ne mo�e ni slutiti.
No, Merryvale se nije slagao sa Ruthinim stanovi�tem izazvanim �uvstvima i ra�anjem
jo� nesvjesne ljubavi. Naprotiv, Merrvvale je u sebi oduvijek �alio �to Adam nije
ubio tu zelenooku zmiju od brata, a i tog jednookog, vje�ala dostojnog �erifa
Collishawa.
Negda�nja je granica �kolovala Merrvvalea. I ova su vremena bila donekle divlja,
bar u zabitim krajevima, ali je Merryvale ina�e prezirao obra�une bez mirisa
baruta. Starac je iz svakog mogu�eg izvora, i bez Adamova znanja, prikupio podatke
o slavnom Wansfellu Lutalici. Da bi spasio svoju ogor�enu du�u od pada na razinu
zvijeri, Adam je neprekidno tra�io unesre�ene u pustinji. I desilo se tako da su mu
se na putu uvijek nalazili ili oni koje je pustinja upropastila, ili pak bijesni
psi u ljudskoj spodobi �to mu�e i zlostavljaju nemo�ne. To je saznanje Merrvvale
njegovao u svom srcu. Zar nije on, osamnaest godina ranije, prvi uputio Adama u
veli�inu pustinje?
I tako, gaze�i gore-dolje, pomno motre�i na sve oko sebe, Merryvale u sebi stvori
plan u ko-
7 Pje��ane stube
97

jem se lukavstvo suprotstavilo sili Collishawa i Lareyja, a on svoje posljednje,

stara�ke usluge posvetio sre�i svojih prijatelja.
No�ni se vjetar podi�e i zajeca u ogradi � pustinjski vjetar sa svojim tajanstvenim
glasom, svojom unutarnjom snagom, svojim pje��anim dahom. Zvijezde su blistale.
Voda je �uborila. Pustinja je spavala, crna, nedoku�iva, zami�ljena, vr�e�i svoju
tajnovitu du�nost.
Merryvale za�uje tihe korake. Dvije prilike su mu prilazile � jedna crna, visoka, a
kraj nje druga, vitka, bijela.
� Moramo po�i. Kasno je � re�e Adam. Priljubljena uz Adama Ruth ga je dr�ala ispod
ruke i �utjela, ali joj je lice, uzdignuto k njemu, ozareno sjajem zvijezda bilo
vi�e nego rje�ito.
�as kasnije, ona se otr�e od Adama i okrene se Merryvaleu.
� Laku no�, prijatelju � �apnula je, ovla� se naslonila na njegovu ruku,
podigla na no�nim prstima i svojim mekanim, svje�im ustima poljubila ga u
obraz. Zatim se udalji niz stazu i za�e poput bijele aveti u mrklinu stablja.
� Bo�e, �to bih volio da sam opet mlad � od srca istisne Merryvale.
� Eh, puste �elje... ! � tu�no �e Adam.
� Kad bi se �elje tek tako ispunjale, u meni bi imao suparnika, Adame.
� Po�imo � re�e Adam. Tiho se udalji�e uz rub ograde ka pustinji. Adam je �utio, a
Merry-vale je i�ao pokraj njega. Kod jedne stijene daleko od postaje stado�e i
sjedo�e.
98
� No, Adame, na �to misli�? � upita Merry-vale, osje�aju�i blagu ugodnost
izazvanu ovim
trenutkom.
� Na �to mislim! Meni je mozak sav smu�en
� izmuca Adam.
� �to �e� u�initi?
� Quien sobe*? � odvrati Adam, zadihano
udi�u�i svje�i zrak. -
� Tako! Pa, drugaru, priznajem ti da sam i ja pomalo u nedoumici. Ali, moramo se
uhvatiti uko�tac s onim �to nam predstoji. Kad �e� opet
do�i?
� Sutra uve�er.
� Odli�no � kratko �e Merrvvale.
� Ne bi trebalo da do�em. Ali, kako joj mogu to odbiti? Kako da odbijem, kad �itav
dan lunjam po gudurama, lovim ze�eve, skupljam drva za vatru, nastojim da
�togod radim, kunem osamljenost i cijelo se vrijeme borim protiv �udnje da se vidim
s njom?
� Ehe, prijatelju, kona�no dolazi� na ono pravo. I ba� da ti ka�em da mi je vra�ki
milo.
� Dolazim... na �to? � upita Adam, kao da se najedared probudio iza sna.
� Na to da misli� na nju, a ne isklju�ivo na njezine neda�e i slabosti. Ne ka�em
da nije lijepo misliti na to kako joj pomo�i i kako je va�no spasiti njenu
du�u. Ali njoj najvi�e treba ljubav, da bude voljena onako kako to prava �ena �eli.
Adam se opusti.
� Drugaru, zar ti nema� ni najmanju predstavu u kakvoj se ka�i nalazim? � on
o�ajni�ki uzvikne.
* �panjolski, �tko zna"?
99
� Imam, kako ne. Cijelo vrijeme na to mislim. Ali ja tebe pitam: zna� li ti da te
Ruth voli?
Na svjetlu zvijezda Adamove o�i blijesnu�e. On silovito odmahne rukom kao da ne�to
mo�no odbija od sebe.
� Pa, voli te � nastavi Merrvvale. � Ona to jo� ni sama ne zna, ali sam ja na njoj
vidio. Voli te. A kad ona to spozna, pa, Adame moj, mislim da �e� biti
najsretniji �ovjek na ovom svijetu.
� Merrvvale, stari prijatelju, nemoj... nemoj me siliti da u to povjerujem �
muklo zavapi Adam. � I ovako mi je te�ko... Ona je Guer-dova �ena... ne bih mogao
da �
� Pakla mu, �ovje�e! � plane Merrvvale i sam razdiran prijateljevim mukama.
� Izbaci to �Guerdova �ena" iz glave! Ruth mu nije �ena. Nikad nije ni bila...
Voli te, na rije� mi vjeruj. I kad se ponovo na�e� s njom, samo ti nju stisni uza
se.
Adam ustade, u svoj svojoj visini tresu�i se kao stablo u oluji.
� Moja je ljubav uzvi�enija od toga... Zar da ja od Ruth u�inim ono �to se njena
majka pla�ila da �e drugi u�initi?
Starac polo�i su�utnu, umiruju�u ruku na prijatelja.
� No, nema smisla da se nate�emo. Ionako je sve paklenski spetljano. Ali tu
djevojku ne smijemo niti jedan dan ostaviti samu. Sad mi je �ao �to �e �eljeznica
pro�i kraj Izgubljenog jezera. Kad ne bi toga bilo mo�da bismo nagovorili Hunta da
proda izvor. Sad je to nemogu�e. Prema tome, moramo spremni do�ekati
doga�aje, jo� bolje, moramo biti pametni i prokljuviti �ta �e se zbiti.
100
� Da, da � �urno potvrdi Adam. � Sad moram po�i. Meni je dodijeljena uloga da �ekam
i da se molim, ukoliko od toga ima neke koristi... a ti mora� pratiti doga�aje i
paziti na Ruth.
Starac za�eli prijatelju laku no� i osta pogledom prate�i njegovu visoku priliku
kako tone u mrak. Potom, duboko zami�ljen, zaobilaznim putom krene k svojoj kolibi.
Iz daljine, s jednog bre�uljka vuk je zavijao svojim samotni�kim, o�ajni�kim
jaukom. To njegovo zavijanje bija�e u skladu s pustinjom i njenom no�i. Taj junak
probudi u Merryvaleu pomisao na neumoljivost prirode. I �ovjek je u biti samo
�ivotinja, kao i ona podlo�an je istim zakonima � gladi, strahu, nagonu za
o�uvanjem i stvaranjem �ivota. A �to je s kucanjem onog divovskog srca � onog duha
�to obmata no� i pustinju i dose�e do milijardi zvijezda i u beskraj onkraj njih?
101
6.
Kasnim lijeganjem Merryvale je prekr�io pravila svoje ve� ustaljene navike. Zato je
sutradan poslije onog razgovora s Adamom, ujutro kasno ustao. Probudio ga je vreo
zrak sunca koji se uvukao izme�u kolja njegove kolibe i pao mu na lice.
Ustao je, obuo se i pripremio za dan koji mu su �inio presudnim. Kako je bio
natjerao Adama da sa sobom uzme ve�i dio njihovih namirnica, to je sad ostao bez
hrane, pa se morao hraniti u gostionici, ili u malom svrati�tu �to ga je dr�ao neki
Meksikanac. To �e mu pripomo�i da se �to vi�e mota me�u obitavaocima Izgubljenog
jezera, da promatra, oslu�kuje, gleda, da postane prava mjesna danguba, inventar
lokala � ne bi li time �to bolje pomogao svojim prijateljima. Vrela pitke vode u
pustinji bila su izvor krvavih zapleta izazvanih pustim pohlepama i crnini
nakanama, a ne samo sitnih podvala i kojekakvih koje�tari-ja. Pustinja je u ljudima
odgajala ista svojstva koja je razvijala u onom malom broju divljih bi�a �to su
uspjela pre�ivjeti u borbi za opstanak. �ak je i Adam, uzor blaga �ovjeka, s
vremena na vrijeme pokazivao upravo orlovsku silovitost i surovost.
Prilaze�i postaji, Merrvvale putem spazi Sto-nea gdje sjedi na jednoj naslonja�i u
dvori�tu
102
meksikanske ku�e. Na prolazu starac kimne mla- ^ di�u, na�to ovaj uop�e ne
odgovori. Stone �e brzo ozdraviti i jo� vi�e zapetljati Ruthine neprilike. Ispred
postaje se ko�ija za sjever upravo spremala za polazak, putnici su se u nju
penjali. Bilo ih je samo pola od onih �to su do�li, i me�u njima nije bilo
Collishawa. Merryvale pri�e voza�u koji je stajao dr�e�i dugi udvostru�eni bi� u
ruci. Kako je voza� bio razgovorljiv, Merrvvaleu nije bilo te�ko da brblja s njim
sve do �asa polaska ko�ije.
� Adios, stari, i nek ti se sre�a nasmije�i na bre�uljcima � re�e mu voza� pri
odlasku.
Potom Merrvvale po�e na doru�ak, u Meksi-kan�evo svratiste. I tamo je prijateljski
pri�ao Meksikancu, koji se zvao Jose Garcia i koji je �ivio na Izgubljenom jezeru
jo� dok je bilo poznato kao Indijansko vrelo, te je starcu mogao dati nove,
dragocjene obavijesti.
Nakon doru�ka se Merrvvale zaputio u postaju. Hunt je imao posla s voza�ima od
kojih su se �etvorica spremala na povratak u Yumu. Ostali su kretali dalje na
sjever. Dakle, zaklju�io je Merrvvale, ni vi�e ni manje nego �etvora kola robe
ostado�e na Izgubljenom jezeru.
Pri�ao je Dabbu, �ovjeku koji je otprve u njemu pobudio osje�aj nepovjerenja.
� Ovaj posao s prijevozom cvate na veliko, kako vidim � re�e mu. � Ne�to mi pada
na pamet da se okanim svega drugoga i prihvatim trgovine konjima.
� Kako se zove�? � upita ga Dabb na�ulivr �i svoje ze�je u�i. Imao je duboko
usa�ene o�i, a �elo mu bija�e izbrazdano mnogim borama.
103

� Merrvvale. Ovdje sam s jednim drugarom. Do�li smo prije nekoliko dana. On je sad
u brdima, tamo ne�to �a�ka. Njemu se vi�e dopada svje�i zrak. Ali ja
imam ne�to para u banci u Yumi. Sve me ne�to vu�e da se bacim na trgovinu konjima,
ako ne ve� odmah na prijevoz robe. Sto ti o tome misli�?
� Nisi ti jedini do�ao na tu ideju � zna�ajno �e Dabb.
� Zar? No, �avo da je nosi, zna�i da nisam ba� najpametniji na ovom svijetu �
naizgled razo�arano odvrati Merrvvale.
� Treba tu ne�to vi�e od pameti � otpovrne Dabb. � Mora� imati novca. To je ono
�to meni fali. Nagovarao sam nekog Hala Stonea da radimo zajedno, ali on je
ranjen... Nego, reci ti meni koliko mo�e� ulo�iti?
� Pa, recimo deset tisu�a � re�e Merrvvale nakon kratkog razmi�ljanja. � Ali ja ne
bih htio �uriti... Zna� kako je, ve� sam star, ne bih se htio nasukati na neki
jalov posao.
� Tja, �ovje�e, s tolikim kapitalom mo�e� po�eti daleko ve�e poslove
nego �to je trgovina konjima � re�e Dabb i nervozno zgu�va papir �to ga je dr�ao
u ruci, potom uperi svoje duboko usa�ene o�i pravo u Merryvalea. � Izgubljeno
jezero nije mjesto za otpo�injanje posla.
� Sta ka�e�? A za�to nije?
� Ovdje �e ubrzo do�i do promjene. Osim toga, na rubu je pje��anih dina.
Od njega nikada ni�ta, osim postaje za snabdijevanje vodonL Va�na, da, a nekome i
zlatan rudnik. Ali se ovo mjesto ne�e nikad razviti. �ovjek tra�i perspek-
104
tive. Velika budu�nost �eka negda�nju stazu kopa�a �to vodi kroz dolinu.
� Dakako. Znam da �e ovuda pro�i �eljeznica � lukavo odvrati Merrvvale. � Sto
je jo� jedan razlog u prilog mojoj zamisli.
� Otkud si to doznao? � iznenadi se Dabb.
� Pa, do�ao sam iz Yume ...
� Tako... Pravo si nanju�io, Merrvvale. Kako bi bilo da se na�emo ve�eras, na
ve�eri. Malo �emo �avrljati. Mo�da ti predlo�im da se udru�imo. O svojim idejama
nikome ni slova. � Dabb se prigne bli�e, pa �apne Merrvvaleu: � Ne bi valjalo da
Larey za ovo �uje.
� Aha. Pa, na�i �emo se u sumrak � odvrati Merrvvale i iza�e, te sjedne ispred
postaje. Dnevna �ega je ve� bila dostigla vrhunac, pa su ispod zasvo�enog,
kamenom poplo�enog trijema Indijanci ljen�arili, a Meksikanci prolaziti tamo-
amo.
Merryvale je znao da Dabb radi za Hunta, a istodobno je sumnjao da je oru�e u
Larevjevim rukama. Sto je Dabb podrazumijevao kad je govorio o �promjenama"? No,
ne�e biti te�ko na to na�i odgovor. Me�utim, pravo zna�enje rije�i �to ih je Dabb
�apnuo nije bilo lako pogoditi. Razmi�ljaju�i o Dabbovu tajanstvenu dr�anju,
prepredenu izgledu i pouzdanju, Merrvvale ocijeni da Dabb mora znati ne�to �to bi
Larevja i te kako zanimalo. Dabb je, o�ito, �ovjek spreman na sve osim da riskira
svoju ko�u. Lukavo va-�u�i situaciju, Merrvvale zaklju�i da je na�ao na�in kako da
prokljuvi Larevjeve planove, ukoliko ve� ne mo�e znati sve njegove podvale.
Starac po�e da posjeti Ruth.
105

Sunce je �eglo, jara gu�ila. Nad pustinjom se dizala siva izmaglica koja je
prije�ila pogled u daljinu. Puhao je suh, vru� vjetar �to je sobom nosio gotovo
nevidljivi teret pra�ine. Na krajnjem zidu postaje posadio se cio niz le�inara.
Unutar ograde koja je okru�ivala Huntov posjed bar nije bilo pra�ine premda je i
tamo jara nesno�ljivo pritiskala. Raslinje je �u�talo, povr�ina bare se
mre�kala, a iz vrela je voda muzikalno �uborila. Stigav�i na polovinu zelenilom
oivi�ene zmi-jugave staze, Merrvvale spazi Ruth na trijemu. I ona je njega
vidjela. Bez dvojbe, pomno je pazila na posjetioce, me�u kojima je moglo biti i
njoj nepo�eljnih.
Njena jednostavna, siva haljina bila je prili�no kratka i davala joj izgled
djevoj�ice. Pru�ila je Merrvvaleu ruku uz osmijeh kakav on jo� nije vidio. Na njoj
nije bilo one napetosti koju je starac uvijek osje�ao. Kao da je sanjala lijepe
snove koje dan jo� nije posve raspr�io.
� Djevojko, sino� sam rekao Adamu da bi on imao suoarnika kada bih ja bio mla�i.
Jutros mi izgleda� kao pustinjski ljiljan, i to onaj bijeli i zlatasti �to raste u
dubokim gudurama � otegne Merrvvale dohva�aiu�i stolicu koju je ona gurnula pred
njeaa i skidaju�i �e�ir.
� Laskavce! Vidi se da ste u svoje vrijeme u Texasu bili stra�an udvara� � ona
odvrati.
� Priznajem da sam bio... lud i veseo � starac �e kao zanesen. � Jednom �u ti
ispri�ati svoj �ivot... Ali, jutros si nekako sva druk�ija, Ruth. Samo ne znam
za�to.
� Merrvvale, no�as sam sanjala i probudila sam se sretna � ona odvrati, gledaju�i
ga ozbilj-
106
no pravo u o�i, nalak�ena na koljena, podr�avaju�i bradu �akama.
� Milo mi je, djevojko. Tako je i trebalo, nakon onog sino� � re�e Merrvvale. �
Adam je bio sav smu�en.
� Oh! �ta, kako? � ona upita, trgnuv�i se
iz sanjarenja.
� Lijepo. Malo smo se pro�etali � odvrati Merrvvale, gledaju�i u nju i
osje�aju�i kako ga savjest malo zapekla. No, on ipak produ�i u �elji da ostvari
svoj mali plan: � Htio sam s njim govoriti o tvom djedu i neprilikama koje se ovdje
spremaju. Ali Adam uop�e nije slu�ao. Bio je kao u transu.
� Za�to? Zbog �ega? � upita Ruth �ire�i o�i.
� Pa, zato �to te u�asno mnogo voli, Ruth. Njeno 'se lice zlatasta tena prelije
rumenilom
i ona ga na�as pokri rukama.
� Merrvvale, vi... ne znam... � izmucala je. Potom je uzgledala tra�e�i njegov
pogled, s izrazom kao da bi smijehom htjela ne�to odbaciti.
Starcu se u�ini da jo� nikad nije vidio ljep�eg prizora. Gdje su sada
nezadovoljstvo, strast, izvitoperena �uvstva jedne �ene koja se bori protiv sebe i
omrznute joj okoline? Mo�da je ovo samo jedna od mnogih strana njena promjenljiva '
karaktera, ali kako bilo da bilo lijepa je; Merrvvale pomisli kako bi i sam �ivot
dao da bi ona bila uvijek takva'.
� Ruth, djevojko � on �e veoma ozbiljno � ja sam ti stari, zatucani Adamov drugar,
a ovdje sam zato da na te pazim, da radim i smi�ljam sve �to je za tvoje dobro...
Kao �to sam ti ve� rekao, Adam te nevjerojatno mnogo voli. Gleda-
107ju�i ga takvog, mozak mi je stao. Ne bih umio ni rije� izustiti da se nisam
naljutio. Naravno, govorili smo o vama i va�im osje�anjima. Stekao sam dojam da ti
ta budala nije uop�e rekla koliko te voli.
� Ni�ta mi nije sino� rekao � �apne Ruth. � Govorili smo o... o nesre�i
koja se ovdje sprema. Kako da joj se suprotstavimo... da pomognemo djedu... i to
je sve. Vrijeme je prosto letjelo.
� Gle! I niste se ni poljubili? � upita Merrvvale, tobo�e zaprepa�teno.
Ruth odmahne glavom i obrazi joj se opet oboje rumenilom. Njegovo neposredno
pitanje zbunilo ju je do kraja.
� �udan �ovjek taj Adam � nastavi Merry-vale, hine�i �u�enje i ljutnju. �
�etiri godine bazao je po cijelom Jugozapadu u potrazi za tobom, a sad nije u
stanju da prizna istinu. Ne umije ni da te jednom poljubi. Ja bih druk�ije da sam
na njegovom mjestu. Znam, udata si, makar to bilo i samo formalno, pa ne mo�e� ni
biti njegova. Najprije mora� biti opet slobodna. Ali svejedno ti njemu pripada�. Ne
samo zbog toga �to te tvoja majka ostavila njemu, ve� i zbog patnje koju je on
pro�ivio i silne ljubavi koja je iz te patnje izrasla. Zna� li ti da �e te ta
sudbina natjerati da ga voli�, ukoliko ga ve� sada ne voli�. To ti je pisano. To
stoji u zakonu ove pustinje. Adam je najljep�e godine �ivota proveo u ovoj
pustinji, name�u�i sebi zadatke od kojih bi svatko �iv pobjegao. Sad ga je pustinja
dovela k tebi, svojem posljednjem i najljep�em uto�i�tu. On �e tebe spasiti. Ovo
Izgubljeno jezero je pakao za
108
svaku �enu, a kamoli za takvu kao �to si ti. Jednog �e te dana odavde odvesti, kad
to bude mogao u�initi tako, da ti ne okalja �ast. To njega najvi�e, upravo lu�a�ki
boli, ali je to zbog tvoje majke. Eto, zato ti on i ne�e izjaviti ljubav i pona�ati
se kao ostali ljudi.
� Ohj ne bih ni htjela da bude kao ostali � ona uzvikne oboriv�i glavu.
� Tebi ljubav treba, Ruth � nesmiljeno nastavi Merrvvale. � Pa, natjeraj
Adama da te voli, da ti to iskazuje onim sitnicama, onim nje�nostima za kojima
�ena �udi. Natjeraj ga. Natjeraj ga da se preda ljubavi. Onda �e� biti u stanju
voditi boj protiv Larevja i za spas svoga djeda.
� �ta da radim? � uzviknu Ruth. � Glava mi je puna toga �to ste mi ispri�ali i jo�
koje�eg drugog... stid me ... Oh, ja sam se poigravala s mu�karcima! Kamo sre�e
da nisam... ! Bila bih prava bijednica, da sad takvog �ovjeka ve�em za sebe!
� Ti zaboravi ta ranija poigravanja � odlu�no �e Merrvvale. � Budi iskrena. Imaj
povjerenja u sebe. Adamu budi onakva kakva prava �ena mora biti. Budi mu onakva
kakvom te ova pustinja stvorila. Svojoj sudbini ne mo�e� izbje�i, kao �to ne
mo�e� ni svoju ljepotu izmijeniti. Tvoje ljubi�aste o�i su kao cvijet kaktusa.
Put i kosa su ti od zlata. Slatka si i �udljiva kao djevojka, ali i tajnovita
kao �ena. Slabost mo�e� pretvoriti u snagu, nezadovoljstvo u vjernost...
�ovjek koga voli� je pustinjski orao. Budi njegova prava drugarica!
� Merrvvale... vi me mu�ite � ona �e, kao izvan sebe.
109

� Ruth, ljubav je muka i �ivot je muka � otpovrne starac zavaljuju�i se na naslon

stolice. � Prvu mora� dati, a drugu trpjeti.
� Va�e rije�i bole... ali me i uzdi�u � ona do�eka trude�i se da se stalo�i.
� Ovdje sam �ivjela u mrtvilu. Nitko me nije nagnao na razmi�ljanje. Mo�da bih
ne�to i nau�ila da nisam mrzila pustinju.
S takvim je odgovorom Merrvvale bio zadovoljan. Bilo mu je, dodu�e, �ao �to je
svojom grubom iskreno��u smutio jadnu Ruth. No, tolikom se uspjehu ina�e nije
nadao. Kakva su se neobi�na �uvstva mije�ala u njoj! Koliko joj je �ud bila
podlo�na nestalnim osje�ajima'. U nje je bilo plodnog tla za zlo, sobom
je nosila mnoge nedostatke, ali je bila po�tena, umjela je voljeti, i
zahvaljuju�i nekoj spasonosnoj crti u svojoj naravi i odgoju bila je nepokvarena.
� Pogledajte! Eno dva �ovjeka ulaze na kapiju � ona uzviknu upiru�i prstom �
Guerd
Larey!
� Jest, a onaj drugi je Collishaw � dobaci Merrvvale ustaju�i. � Ako nema� ni�ta
protiv, u�i �u u ku�u. � Nije �ekao njen odgovor, ve� je hitro krenuo k vratima. �
Ne daj se zbuniti,
Ruth.
� Ne pla�im se ni najmanje � ona mu mirno
odvrati.
U sobi se Merrvvale smjesti na kau�u. Mo�da je Larev smi�ljeno u�ao kod Ruth prije
nego �to �e po�i k njenu djedu. Starac za�uje korake i prigu�ene glasove izvana, a
potom:
110
� Zdravo Ruth � �uo se glas njezina mu�a. � Collishavva ve� poznaje�. Doveo sam ga
da te pozdravi.
� Dobro jutro � hladno odvrati Ruth, s upitnim prizvukom u glasu.
� 'Brojutro, gospo�o Larev � u�tivo odvrati Collishaw. � Ve� vas odavno nisam
vidio, a moram priznati da je to za mene gubitak. Ali vidim da ste sve ljep�i i
ljep�i.
� Hvala vam, gospodine Collishaw, no sumnjam da ste me posjetili zato da mi
dijelite komplimente � odvrati Ruth uz laku ironiju.
� Pa, imate pravo. Do�ao sam poslom, pa eto da prije�em odmah na stvar: nagovarali
smo va�eg djeda da proda posjed, ali on ne�e ni da �uje na�e razumne ponude.
� A za�to bi morao? � re�e Ruth. � On je ovdje godinama radio. Bio bi lud
da sve to �rtvuje sad kad mu je vrijednost posjeda posko�ila za sto posto.
� Vama je poznato da �e ovamo do�i �eljeznica? � upita Collishaw.
� Pa, na�ula sam ne�to.
� No, ne mo�emo pore�i opravdanost va�eg tvr�enja. Ali vi ne znate sve �to
se odnosi na ovaj posao. Ovaj je izvor nekada bio �panjolski zakup. Indijanac Jim
i njegovi nemaju �iste papire. Zapravo, oni nemaju ni slova napismeno. Ja
sam to provjerio u Yumi. Taj je �panjolski zakup poslije pripao dr�avi. Ja sam
podnio zahtjev za Larevja. Pa ako Larey izbaci va�eg djeda s ove zemlje, ni�ta se
ne mo�e u�initi. To vam je kao svaki drugi zahtjev na zemlju. Ako dozvo-
111
lite da netko drugi prije vas podnese zahtjev, izgubili ste.
� Ne vjerujem vam � otpovrne Ruth.
� Prirodno. Ali ono �to sam rekao �iva je istina.
� Ruth, meni je to bilo posve novo. No, �ini mi se da je zaista tako � Larey je
uze uvjeravati. � Znam da Hunt nema nikakvo patentno pravo na ovu zemlju. A ukoliko
ga uop�e mo�e dobiti, mora pri�ekati jo� najmanje godinu dana.
� Molim te, prije�i na stvar � nestrpljivo ga prekine Ruth. � Tvoji me dokazi
ne pla�e. Za�to si k meni do�ao?
� Zato �to �itava stvar sad ovisi od vas, gospo�o Larey � ubaci Collishaw.
� Ruth, tako je, samo �to je moj prijatelj malo �krt na rije�ima � nadove�e
Larey pomirljivim i blagim tonom. � Kao �to zna�, Hunt i ja se ne sla�emo najbolje.
Svoje zahtjeve u odnosu na njega nisam uop�e postavio iz jednostavnog razloga �to
nisam napustio nadu u pomirenje s tobom. Ali me. ova situacija s izgradnjom pruge
prisiljava da ne�to poduzmem. Prijevoz robe kolima crknut �e, ali zato izvor
vrijedi cijelo bogatstvo. I sad, evo, kako stoji stvar: ne�u Hunta istjerati
odavde, ako ti pristane� da mi se vrati�.
Uslijedio je �as napete �utnje; Merrvvale osjeti kako mu krv u �ilama klju�a.
Collishaw se iska�lja.
� Tako vam je, gospo�o Larey. Prema tome, vidite da sve zavisi od toga ho�ete li
se vratiti mu�u.
112
� Ho�u li se vratiti mu�u! � Ruthin glas odjekne prezirom. � Pa ja mu nikad
nisam ni bila �ena!
� Ovaj... ja sam po njegovim rije�ima dobio druk�iju sliku o tome.
� I s drugih strana sam isto �ula. Lagao je.
� No, no, Ruth � upade Larey � �to se ljuti�? Ja nisam mislio ...
� Znam ja dobro �to si mislio. Po�to sam prve, svadbene no�i pobjegla iz tvoje
ku�e, ti si naokolo lagao da sebi spasi� obraz. Lagao si zbog svoje sujete. Lagao
si da bi me prikazao onakvom kakva nisam.
� Gospo�o Larey, ja vam se ispri�avam � �krto �e Collishaw, kao snu�den. � Ja sam
iz Texasa, gdje rije� i �ast �ene ne�to zna�e. Ako je Larey lagao .,.
� Samo ga pogledajte!
� Prokleta bila, Ruth Virey! � plane Larey. � Naravno da sam lagao. A �to sam
drugo i mogao? Pobjegla si od mene dva sata poslije svadbe. Od mene si napravila
predmet smijeha kockara, ko�ija�a, skitnica i svih fukara ove pustinje. To ti nisam
nikad oprostio. Za kosu �u te dovu�i natrag, ako ti...
� Stani malo, Larey � plahovito ga prekine Collishaw. � Ne mogu dozvoliti da u mom
prisustvu ovako govori� s jednom �enom. I ja pripadam kockarskim fukarama, kako ti
ka�e�, ali znam kako se treba pona�ati s jednom damom. U Texasu bi ti dobio
metak...
� U vra�ju mater i Texas � razjari se La-rey. � Ovo je Kalifornija, i k tome
pustinja. Odlazi i prepusti ovu damu meni. Ja te nisam zvao
8 PjeSfcane stube
113
da po�e� sa mnom. Znao sam da �e mi i�i na �ivce tvoj mekani ton. Izme�u nas nema
nikakve veze, osim poslovne, i toga se dr�i. Ovu ma�ku prepusti meni. Nju treba
ukrotiti, i to je sve.
� U redu Guerd, oprosti �to sam se upleo � hladno odvrati Collishaw. � Samo �u ti
jo� ovo re�i: ne iznena�uje me �to je ova dama takva prema tebi; a okladio bih se i
za zadnji nov�i� da je nikad ne�e� ukrotiti.
Nastalu ti�inu poremeti�e brzi te�ki koraci �to se udaljavahu niz stazu. Collishaw
je oti�ao. �ak i da nije Teksa�ane predobro poznavao, Merry-vale je mogao biti
siguran da naprasit gospodin Larey s ovim nije u�vrstio prijateljstvo.
� A sad, gospo�o Larey, da nas dvoje ra��istimo � otpo�e Larey, sad
pone�to druk�i'jim tonom.
� �to se mene ti�e, gospodine Larey, mi smo ve� ra��istili � umorno i
ravnodu�no odvrati Ruth.
� Slu�aj, ne �elim da se opet sva�am s tobom. Meni je dosta. Strpljenja vi�e nemam.
Tri godine sam moljakao. Primao sam tvoje uvrede. Gledao sam kako okolo flertuje� i
obuzdavao sam ljubomoru, a dolazilo mi da ubijam. Ispio sam svoju �a�u �u�i.
Zamrzio bih te, kad bih mogao. Ali, �to si bila pokvareni ja prema meni, to sam te
ja vi�e volio. To me dovelo do toga da ti padnem pred noge. Meni su �ene uvijek
bile zrelo vo�e. Treba samo da posegnem i da uberem. A ti... ti si me nagnala da te
volim toliko da sam mislio da �u krepati. Da li to shva�a�? Koliko god sam podao i
opak toliko bih mogao biti dobar i plemenit, kad bi me ti voljela. Za to imam sna-
114
ge. Ali mi ti ne vjeruje�. Guerd Larey... pa da se mijenjal Ba� u tome je prokleta
besmislica mog bijednog �ivota, da bi ba� to mogao. Me�utim, �to mi to vrijedi... ?
Rekao sam ti, strpljenja vi�e nemam. Ho�e� li popustiti da spasi� djeda? � Ne�u! Ne
bih taman da se radi o njegovu ili o mom �ivotu!
� Vrlo dobro. Dobio sam odgovor. A sad mi na ovo odgovori. Mi smo u pustinji. �ta
me mo�e sprije�iti da te silom odvu�em ku�i i da te dr�im tamo zatvorenu? Bar
dotle dok te ne pokorim. U ovoj ukletoj rup�agi svaki �ovjek bi se na to samo
nasmijao i slo�io s mojim postupkom.
� Ne bi ba� svaki � izazovno �e Ruth.
� Ali bi ve�ina. No, odgovori mi: �ta bi me sprije�ilo da to u�inim?
� Ja bih te ubila!
� Mo�da bi. Ali, �eni nije ba� tako lako ubiti �ovjeka koji je poznaje. A �to ti
bude� gora tigrica, to �e meni biti sla�i u�itak da te slomim.
� Pustinja je u tebi jama�no razvila pravu zvijer, Guerd Larey.
� Bit �e, ali ne vidim da je od tebe stvorila an�ela, madam. Sjeti se, na primjer,
slu�aja sa Stoneom. Da nije bio magarac, mali bi te dobio. Vidio sam da se lijepi�
za njega. De-de nema potrebe da me tako gleda� i sijeva� na mene tim svojim
prokletim o�ima! Ti ni sama ne zna� kakva si, za �to si sve sposobna. Pa ti �e�
opet pri�i Stoneu!
� Svakako! I mnogim drugim mu�karcima. Ali tebi nikada!
Izmucav�i neku psovku, Larey kao pomaman odjuri stazom. Ruth posr�u�i u�e u sobu,
zalupi
115vratima i spusti se na kau� pokraj Merrvvalea. Potom sklizne na pod, na koljena,
sva dr��u�i, dok su iz njenih �vrsto sklopljenih o�iju curile suze, a lice joj bilo
iskrivljeno opre�nim osje�ajima.
� Djevojko moja � re�e Merrvvale i nje�nim rukama privu�e joj glavu na svoje
grudi.
No, gu�en vlastitim �uvstvima, starac se nije mogao dosjetiti niti jedne rije�i
utjehe. Samo ju je �vrsto dr�ao i u tome osje�ao ne�to divno i slatko. Nije bio
slijep da ne vidi njene nedostatke, ali ju je volio jer mu je bilo nemogu�e da je
ne voli. Smatrao je da svaka �ena ne mo�e u mu�karcu pobuditi takvo osje�anje, ve�
samo pokoja. Mo�da je tome bila uzrok sama njena ljepota � mo�da neopisiva milina
�to je zra�ila iz njena glasa, izgleda, dr�anja � a mo�da upravo njezina
nestabilnost �to je �ovjeka mamila i varala. Larey se izdao rekav�i s kojih je
razloga voli.
Dugo je trajala tiha bura u njoj. Najzad je podigla uplakano lice.
� Jeste li sve �uli?
� Svaku rije�, Ruth.
� Nije me bilo strah, ali se nisam mogla obuzdati. Dovoljno mi je samo
da vidim tog �ovjeka pa da se razbjesnim. One njegove zelene o�i kao u �abe! Kao da
me ... skida.
� No, djevojko moja o�itala si mu i te kakvu lekciju. Upla�io sam se za tebe.
Larey je opasan. Sad je polo�io karte na stol. Cime �emo zaigrati protiv njega?
116
__Ne znam. Moramo promisliti. Ali jedno vas
molim � ona �e preklinju�i. � O ovome nemojte pri�ati Adamu. Molim vas, Merrvvale.
__Bojim se da ti to ne mogu obe�ati �
odvrati Merrvvale uznemireno.
� Gore od ovoga ne bih mogla podnijeti. Ne bih mogla podnijeti da Adam
dozna za La-reyjeve surove prijetnje, za njegove podle la�i.
� Za�to ne bi mogla, Ruth? Prije ili kasnije, Adam �e to i sam doznati.
__ Oh, Boga molim da ne dozna. Za to se
moram i sama postarati.
� Ti se boji� da bi on...
� Ne bojim se, ve� znam, Merrvvale � ona pomamno vikne. � Adam bi za to ubio
brata kojega jo� voli!
Merryvale klone.
� Pa, onda ti obe�ajem da Adamu ne�u re�i ni rije�i od onoga �to sam ovdje �uo.
� Hvala vam od srca � Ruth �e nato.
� Idem da vidim �to se doga�a u postaji � re�e Merryvale. � Od danas se
dobro pazi. Nastoj da se ne sre�e� sa Lareyjem nasamo. Zaklju�aj se u sobi, za
slu�aj da ti do�e kakav neznanac. Kad padne mrak, do�i �u po tebe da se na�e�
s Adamom.
Jo� prije nego �to je u�ao u postaju, starac je �uo gdje Ijutito i bu�no odjekuje
Guerdov glas.
Po�urio je unutra. Dabb je stajao nepomi�no kao stijena, naizgled je toliko napeto
oslu�kivao da nije primijetio star�ev ulazak. Ured, iz kojeg se Guerdov glas �uo,
bio je zapravo sobi�ak zatvoren pregradom koja nije dosezala do stropa.
117
U njemu je bio Larey, o�ito s Huntom, a bez sumnje i s Collishavrom.
� U sto vra�jih matera � kresao je Larey. � Ti si mi pokvario krupan posao s
rije�nom kompanijom, sveca ti tvoga, ali mi ga ne�e� pokvariti ovdje.
� Ne�u da ti budem ortak u nepo�tenim poslovima � �uo se odlu�an Huntov glas i udar
njegove �ake o stol. � Nfe�u da primam robu, a pogotovu ne alkohol, koja je kri�om
preba�ena preko granice.
� Ludo jedna! Ti ne mora� znati, �ta je u tim sanducima � pjenio se Larey.
� Ali bih ipak znao, i to je meni dosta.
� Jo� jednom te pitam, le�ino jedna bezobrazna, ho�e� li ili ne�e� s nama u posao?
� Ne�u! I ne�u vi�e da imam posla s tobom, Larey.
� Pa ne�e� ga vi�e ni imati. Za�as �u te naglava�ke izbaciti iz ovog ureda � za<?
rmi Larey. � Ali nMt>riie noslu�ai �to �e ti Collishaw re�i.
Nato je Teksa�anin stao ne�to brzo i samouvjereno izlagati, ali se nije sve jasno
�ulo. Me�utim. Merrvvale je inak iz svega razumio da je rije� o nevaljanosti
Huntovih prava na izvor koji je zapravo raniji �panjolski posjed.
� To je va�a �avolska smicalica da mene upropastite � vrisne Hunt ali mu je u
glasu bilo zebnje i zaprepa�tenja.
� Nije ti nikakva smicalica kriva ve� tvoja luda glava koja nije za posao �
odjeknuo je sad ve� jasniji glas Collishawa. � Savjetujem ti da prihvati�
�to ti Larey nudi. Ne prihvati� li, ostat �e� bez i�ega.
118
� A kako... kako mi mo�ete oteti moje? � zamuca Hunt.
� Zar ti nisam rekao da je Larey prijavio zemlju? Osim toga, ti si mu i du�an.
� To je la� � muklo �e Hunt. � Ni�ta mu ne dugujem. On je mene prevario za tisu�e
dolara. Gori je od najgoreg bandita.
Larey se grubo nasmijao.
� Doka�i to, Galeb. A sad, napolje odavde!
Jedna stolica zastru�e, za�u�e se koraci, potom ne�iji uzvik. Vrata se �irom otvore
i Hunt izleti napolje. Bio je crven u licu, razbaru�enih sijedih vlasi, na njemu se
vidjelo da je bijesan i upla�en.
Merrvvale se sakrije iza gomile bala. Vidio je da Larey ostvaruje svoje djelo. Ako
nije Hunta izbacio, a ono ga je izgurao iz ureda, i to grubo.
� Galeb, reci Ruth da ima� samo jednu mogu�nost da zadr�i� zemlju � o�tro �e
Larey, koji je stajao u dovratku. � A ta je da se ona vrati meni!
Potom se Larey okrene i spazi Dabba koji je tobo�e ne�to tra�io na jednoj polici.
� Zar ti nisam rekao da iza�e�? � upita La-rey.
� Pa jeste, ali sam se vratio. Naime, niste mi rekli...
� �ta si �uo?
� Samo va�e posljednje rije�i, gospodine.
� Dobro. Pusti nas same jedan sat. Kad se vrati�, dogovorit �emo se da
preuzme� Huntov posao.
Dabb po�uri u skladi�te i zfl sobom zatvori ' vrata. Nato se Larey i Collishaw
vrate u ured.
119

� I to je gotovo. Dobro smo ga se oslobodili

� re�e Larey pljesnuv�i �akama. � Sto misli�, ' mo�emo li imati povjerenja u
Dabba?
� Ne mo�emo. Nikome ne mo�e� vjerovati dokle god sam ne radi� po�teno �
odvrati Col-lishaw.
� �uj ti, je li mi dr�i� lekciju? � zareza La-rey.
� Dabb je prislu�kivao, u to budi siguran.
� Sta mene briga za te sitne lopove? A �ab-bu �u dati priliku da zaradi.
� Guerd, mene je strah da ti razum popu�ta
� ozbiljno �e Collishaw. � Ti ranije nisi obi�avao ludovati kao �to sada radi�.
Bezuman si kao kakav o�ajnik. To je zbog one �ene!
� Eh, �to ti je bilo te�ko pogoditi! Kad god se mu�karcu pamet pomuti, posrijedi
je �ena.
� Pa, meni se �itava stvar ne svi�a � nastavi Collishaw. � Kad k tome dodam jo�
tvoje opijanje i ludilo zbog Ruth...
� Rekao sam ti da nju ne spominje� � Larey �e Ijutito.
� U redu, zasada je ne�u spominjati. Ali �u ti kasnije pri�apnuti jednu moju ideju
u vezi s njom koja �e ti se dopasti... A sad, o Huntu. Ovdje si ga se otarasio, i
ni�ta ti ne mo�e. Ali s onim trikom, da je izvor stari �apanjolski posjed, budi
oprezan. Mo�da na kraju upali. No, nemoj ga izbaciti sa zemlje kao �to si ga
izbacio odavde. Mo�da ima prijatelja. Dozvoli mi da ti ka�em i to da tvoja slatka
�enica nije nikakva budala. Ako se ona probudi, pa na svoje brige malo zaboravi i
stane razmi�ljati, napravit �e ti gore zlo nego
120
deset mu�karaca. Pravo da ka�em, Larey, mene je nje strah.
� Ho�e� li ve� jednom prekinuti da mi svira� o Ruth? � plane Larey u krajnjoj
Ijutini. � Hajde da pregledamo Huntove knjige.
Merryvale se tiho i�ulja iz svog skrovi�ta i ne-opazice iza�e iz postaje.
� Uh! � on hukne, polako odmi�u�i dalje. Isprva pomisli da potra�i Hunta ali se
predomisli i po�e u svoju kolibu, pa sjedne na le�aj i stade razmi�ljati o onome
�to je maloprije �uo.
Stvar sa navodnim �panjolskim posjedom izvora bila je, prema tome, podvala da se
Hunt obeshrabri i da Larey �to lak�e ostvari svoj plan.
Zbog nje se Merryvale bio ozbiljno zabrinuo, jer bi mogla biti istina. Sto se toga
ti�e, tu se i Hunt pokazao ranjivim. No, premda i kao �ista podvala, takva je
zamisao mogla biti opasno oru�je u rukama nesavjesna �ovjeka. A prije ili kasnije
Larey �e se njom poslu�iti, usprkos prijateljevu savjetu. I tada �e sve zavisiti od
toga �to �e se desiti sa Ruth � ho�e li Adam stupiti na scenu, ili ne�e. Merryvaleu
srce posko�i na pomisao da vidi sukob Adama i brata. Starcu se �inilo da osim
Ruthine sre�e ni�ta vi�e ne �eli koliko da do�eka smrt tog podlaca Guerda Lareyja.
Ta mu se predod�ba uvukla u misli i ovaj put se ukorijenila na pogodnom tlu.
Ali kakva li je ono misao koja je Collishawu pala na pamet i koja �e obradovati
Lareyja? Ticala se Ruth. Cilj joj je mogao biti samo jedan � da se slomi Ruthina
volja. Nemogu�e! Pa ipak, �inilo se Merrvvaleu da tako misli zato �to mu je ona
draga, zato �to �eli da bude takva, a ne zato
121

�to se to zaista ne bi moglo desiti. Daleko od �arma njezina glasa i izgleda,

Merryvale nije slijepo vjerovao u Ruth. On nije nikad potpuno vjerovao niti jednoj
�eni. Me�utim, kao da ga je badala gri�nja savjesti zbog sumnje u Ruth. Sam �ar
njen �ini je uzvi�enom. Bez obzira na sve, zaklju�i Merryvale, on je njoj poklonio
svoju ljubav i vjernost: zato, borit �e se i mrijeti za Ruth.
.�L.
122
7.
Nave�er je Merrvvale oti�ao na sastanak sa Dabbom koji ga �urno povede u
Meksikan�evo svratiste gdje sjedo�e za stol u kutu.
� Danas si �uo �ta je bilo � re�e Dabb.
� Da, jesam � nehajno �e Merrvvale.
� Jesi li jo� �to �uo, po�to sam ja oti�ao? � nastavi Dabb radoznalo pilje�i u
starca.
� Ni�ta vi�e nisam �uo. Kidnuo sam onog trena kad su okrenuli le�a.
� Larey mi je povjerio postaju.
� Aha. Zna�i, odgovara� mu za posao prijevoza robe � lukavo �e Merryvale.
� �uo si kako je napao Hunta.
� Svakako, a dovoljno sam pametan da znam da on tebe ne bi uzeo, ukoliko �
Svoju misao Merrvvale zaklju�i jednim zna�ajnim pogledom.
� Stara si ti lija. I ba� zato bih volio s tobom se upustiti u jednu stvar koja mi
ne da mira.
� Jo� mi nisi rekao o �emu se radi.
� Evo o �emu se radi: Larey i Collishaw �e se do�epati Izgubljenog jezera.
Danas si vidio kakvim se sredstvima slu�e. Potom �e nasrnut1 na Salton Spring,
gore uz dolinu, i na Twenty Nine Palms. Ne mislim da se Salton mo�e lako dobiti,
ali znam da je Twenty Nine Palms jeftin. Tamo su Indijanci Coachella, siroma�ni kao
crkveni mi-
123�evi, a bijelaca uop�e nema. Ima mnogo vode i jedno mineralno vrelo koje �e
vrijediti cijelo blago kad navali �eljeznica i dovede ljude. Sto ka�e� na to?
� Ako je to�no ono �to ka�e�, onda je stvar vrlo zanimljiva � oprezno �e
Merryvale.
� To�no, nego! Larey je to rekao. Bio je tamo prije nepunih mjesec dana.
� No, nastavi.
� �ekaj najprije da do�emo tamo � otpovr-ne Dabb vedro, �ire�i ruke odlu�nim
pokretom.
� Tako! Ali, zar tako ne�e� prevariti La-reyja?
� Ho�u, ali on /nema pojma da ja znam za tu stvar. Kako bi bilo da ode� do Twenty
Nine Palms i malo pregleda� teren. Sprijatelji se s Indijancima. Mo�e� uz put i
zlato tra�iti.
� Prijedlog nije lo�, Dabb. Sla�em se � radosno do�eka Merrvvale.
� Naravno, dok ne doznamo sve kako treba, ne�emo kupovati zemlju od Indijanaca.
Larey �e prisvojiti ovaj izvor ovdje. Na njegovoj su strani Collishaw i svi
Indijanci. �uo sam da Collishaw ima neke svoje ljude, neke mra�ne tipove u Yumi.
Prema tome, Larey �e bez opasnosti preoteti ovaj izvor. No, mi ne�emo biti dovoljno
jaki da dr�imo Twenty Nine Palms, ukoliko i to bude stari �panjolski posjed.
� Ha, shva�am. Prema tome, mi treba da to provjerimo.
� Tako je. Ti �to prije po�i u Yumu i pogledaj �to je s tim. U me�uvremenu, ja �u
da radim na jednoj drugoj stvari koja je isto tako va�na.
124
Tako, ako prva propadne, ostaje nam druga. Vidi�, Merryvale? Moj mozak i tvoje
pare!
� Pametan si, nema �ta � Merryvale �e s divljenjem. � A reci mi, da li se ta stvar
odnosi na Lareyja?
� Bistar si momak. Lak�e je izvediva, ali je opasnija.
� Opasan je Larey. Samo se sjeti kako je pucao na onog mladi�a Stonea.
� Da, Larey je svakako mra�an tip � slo�i se Dabb. � Ali �e Izgubljeno jezero biti
njegova propast.
� Pa da ku^nem u drvo � cdvrati Merryvale. � A poslu�aj i ovo �to �u ti ja re�i.
Sad ima� priliku da prati� Lareyeve postupke. Je li tako?
Kratkim smijehom Dabb potvrdi star�evu misao ja�e nego ikakvom rije�i. Zavr�ili su
ve�eru i razgovor, te se kod vrata rastado�e i po�o�e u mrak svaki svojim putem.
Merryvale se uputi k Ruth. Kod mutno�utog svjetla postaje zastade u sjeni. No� je
bila sparna, dnevna �ega jo� je te�ko pritiskala pustinju. Zlokobnu ti�inu nije
remetio niti najmanji zvuk. Daleko, daleko, onkraj mrkline, munje su blije-�tale
ponad arizonskih bregova i ocrtavale na kratak tren njihove ponosne, divlje,
samotne obrise. Kakve li tajnovitosti u tom beskrajnom prostoru! Oaza se �inila
osu�enom da bude zbrisana s lica zemlje, kao �to je prije mnogo stolje�a pustinja
zbrisala jezero o kojem je govorila indijanska legenda.
Kao �to mu se redovito de�avalo kad god bi se nastanio pokraj ljudi �to �ive u
samotnim i zabitim mjestima poput Izgubljenog jezera, i ovaj
125

put je Merryvaleov duh bio sapet nekom suptilnom snagom pusto�i. Dobro se sje�ao
Picacha! Tamo je pro�ivio sli�an period, uz Adama, u jednom napu�tenom logoru
kopa�a, Tecopahu. Pustinja otu�uje mu�karce od zakona i reda kojih se dr�e u
civiliziranim zajednicama. A kod �ena izaziva jo� goru pusto�.
Stoje�i u tmici i zure�i u zvijezdama obasjane staze �to su nestajale u crnilo
mraka, Merryvale osjeti kao da ga kakva poti�tenost gu�i. Sparina mu nije samo
ometala disanje i ote�avala pokrete, ve� mu je i sam mozak pritiskala. Niti na tren
nije mogao s uma smetnuti sliku prijete�e, samotne, �arobne pustinje. Putnici i
obitavaoci njezini smatrahu je ponajvi�e preprekom da do�u do cilja. Merryvale je,
me�utim, imao druk�ije mi�ljenje o pustinji: oduvijek, a osobito od onog vremena
kad je stao lutati njome uzdu� i poprijeko, prate�i druga Wansfella koga je upravo
ona pretvorila u lutalicu, starac ju je smatrao gorostasom sazdanim od prirodnih
sila u procesu raspadanja, �to kroz vjekove umiru, vidio je u njoj stravi�nu i
razornu stihiju nad kojom jedino Sunce nesmiljeno i posvema vlada. U onom
melankoli�nom no�nom �asu, Merryvale osjeti da nadu mo�e polagati samo u sada�njost
i da se sretnicima mogu nazvati samo oni koji mogu napustiti ono more pomi�nog
pijeska.
Najzad, obuzet mislima, na�ao se na mra�nom dvori�tu ispred Ruthine ku�e. Osjetio
je sna�no olak�anje za�uv�i �ubor vode. Uspio je da sa sebe strese poti�tenost.
Gustu tamu ispod trijema sjekla je kao konac tanka nit svjetla �to je probijala
kroz raspuklinu na vratima ku�e.
126
Merrvvale zakuca i re�e tko je. Vrata se otvore i Ruth iza�e, opet u bijelom.
Blijesak svjetla padao je na njen vrat i gole mi�ice.
� 'Brove�e, Ruth. Izgleda� ljep�a od mjeseca i zvijezda. Gdje ti je djed?
� Legao je. Ve�eras se lo�e osje�a.
� Je li ti rekao �to mu je u�inio Larey?
� Jest. Mislim da mu je to drago, a i meni je. Nije zbog toga zabrinut, ve� zbog
onoga �to mu je rekao Collishaw u vezi s izvorom.
� A ti mu reci da sam ja bio tamo, sakriven, kad ga je Larey izbacio pa sam ostao
i poslije. �uo sam kad je Collishaw rekao da je ono blef i upozorio Lareyja neka se
sam pazi toga.
� Zna�i, bila je la�. Znala sam to, Merrvvale, ali nisam znala �ta bismo
mogli u�initi.
Vratila se u sobu, ostavljaju�i od�krinuta vrata. Merrvvale je �uo glasove iznutra
� Ruthin, tih i �iv, i Huntov, drhtav i uzbu�en. Ubrzo se vratila.
� Presretan je � re�e ona radosno. � A bio je klonuo. Ali �e sada �vrsto ostati na
svom. Za vas je rekao da ste pravi prijatelj i da je sva sre�a za mene �to imam vas
i Adama za oslonac i pomo�. Merryvale, ne�to me veoma �udno upitao.
� Je li sad?
� Da, sad. �Ruth", re�e �ako se meni ne�to desi, sve �e ovo tebi pripasti, bit �e�
bogata. �ta �e� u�initi?" Ja sam ga upitala �ta bi on htio da u�inim. Nato je on
htio znati da li �u ikad biti Lareyju �ena. Odgovorila sam mu da bih radije umrla.
Tek nato mi je rekao da bi volio da sa�uvam imanje.
127

� I �ta si mu rekla?
� Svoje mi�ljenje mu nisam rekla, ali ovo /mjesto ne bih �eljela zadr�ati.
� Dobro, djevojko, ostavimo crne misli po strani. Hajdemo, vrijeme je da
po�emo na sastanak s Adamom.
Po�li su blijedo osvijetljenom stazom �to je vijugala izme�u drve�a; Merrvvale je
i�ao naprijed a Ruth ga je slijedila.
� Sto ti je, djevojko? � on upita i privu�e je bli�e k sebi, da joj na svjetlu
zvijezda vidi lice. Da li su one zvijezde ikad ranije sjale u takvim o�ima?
Merrvvaleu pade na pamet zvjezdano nebo arapske no�i i �ena kod osamljenog bunara.
� Merryvale, slaba sam kao trska na vjetru � ona �apne. � Predajem se. Ono �to si
mi rekao bilo je previ�e za mene.
� Misli� na ono o ljubavi izme�u Adama i tebe? � on tiho i �ivo �apne,
prigibaju�i se k njoj.
Ruth obori glavu.
� Borila sam se cijeli dan. Poku�avala sam pobijediti svoju �ud ... Mo�da mi je
uspjelo ... Jedno znam, da vi�e nego ikad �elim da on na�e malo sre�e u meni.
Merryvale je uze pod ruku i povede je dalje. �utio je, na tren bi ga zapekla
savjest, a odmah potom bi zatreperio sre�om za prijatelja.
Stigli su do ograde i stabla gdje su se ranije sastajali. Iz mraka izbi Adam.
� Evo ti je, drugaru! � muklo �e Merrvvale, i mlako gurne Ruth.
� On... �to je mra�no! � ona �apne kad je Adam prihvati.
� Ruth!
128
� Adame!
� Dijete, ovaj Merrvvale je �avo u spodobi prijatelja. Upropastit �e nas.
� Ne�e... ne�e! Dobar je on, Adame ... Nije slijep kao ti i ja.
� Slijep! A u �to sad ja gledam?
� U �enu koja je ovog �asa sretna... u snovima ... i koja �e tren kasnije biti
jadna i �alosna �ena__kad stane razmi�ljati.
Merryvale se pokrene da po�e, upravo po-mamno radostan pobjedom, no jednako
osje�aju�i bolnu o�tricu u srcu.
� Ne idi � tiho �e Adam. � Budi tu blizu, Merryvale.
I tako se Merryvale stao �etati od drveta do ograde i natrag. Kad je drugi put
pro�ao, Adam i Ruth su sjedili na klupi; star�eve o�i, navikle na tamu, vidjele su
njihove nejasne obrise. �uo ih je kako tiho �ap�u; jednom se za�uo i Ruthin ljupki,
zvonki smijeh, naglo zagu�en. Tu i tamo bi Adamov glas dublje odjeknuo, ja�e od
�apata. Zaboravili su na Merrvvalea koji se polagano �etao gore-dolje. Zaboravili
su na njega,' ili im je bilo svejedno � a on je sve ja�e napinjao u�i i o�trije
naprezao o�i. Starcu se u grudima ugnijezdila neka �udna, duboka sre�a. Dijelio je
Adamovo zadovoljstvo.
Do�ao je �as kad Merryvale spazi svjetlucavo blijedo Ruthino lice na Adamovim
grudima. Vi�e im nije pri�ao blizu. Zastao je na pola puta izme�u stabla i ograde i
svoj pogled usmjerio na zvijezdama obasjani beskraj pustinje.
Ovaj je �as bio najve�i i najsvijetliji u njegovu �ivotu. Ne�to njemu nedoku�ivo
opravdalo je
� Pje��ane stube
129njegovu bezobzirnost i lukavstinu. �inilo mu se kao da gleda u budu�nost. Do uha
njegova dopre nekakav �apat donesen na krilima lakog no�nog vjetra. Merrvvale nije
poznavao boga osim prirode, ali je u tom trenu zadrhtao. Njegovo prijateljstvo
prema Adamu, njegova ljubav prema Ruth � zar to nisu samo ovozemaljski trenuci
koji �e i��eznuti zajedno s njim, kad njegovo vrijeme do�e? Ruth �e osvojiti tog
samotnog, gor-dog pustinjskog orla, on �e na kraju poput munje udariti na njene
neprijatelje i zgromiti ih. Merrvvale �e poslije toga mirne du�e le�i u grob.
No, taj �as zanosa ne potraja dugo. Njegovim duhom ponovo ovlada njegovo
materijalisti�ko, fizi�ko osje�anje pustinje. Zar se ovi ljubavnici ne penju
varljivim pje��anim stubama? Pustinja je neizmjenjiva. Jeziva je, gola, ispr�eno
tlo na kojemu ne ni�e nje�nost!
Bila je pono� kad se Adam oprostio od Ruth! Merrvvaleu se u�ini da je to vrijeme
jednostavno proletjele, a njima dvoma kao da su samo tren bili zajedno.
Nakon djevoj�ina odlaska, Merrvvale nije uop�e bio u stanju da skrene Adamovu
pa�nju na druge stvari.
� �uj, drugaru, gdje bih te mogao na�i ako mi ustreba�?
Ali Adam je hodao kao da je posve sam. On zapravo nije ni bio na zemlji. Merrvvale
glasnije ponovi svoje pitanje i Adama cimne za rukav.
� Idi jarugom do gudure, potom gudurom do ra�vanja, a onda skreni u lijevi rukav.
� Dobro. U redu. Nadam se da �emo te vidjeti sutra uve�er?
130
Rekav�i to, Merrvvale stade, ali odgovor nije dobio. Adam samo produ�i nalik kakvom
slijepom divu, i ubrzo ga zastre crn ogrta� no�i.
� Nek me �avo nosi! � zagun�a Merrvvale. � Adam je posve po�a�avio. Niti mi rije�
nije rekao. A ne zna da sam mu ja bacio Ruth oko vrata. Gospodine! Ali, nije ni
�udo!
Mumljaju�i sebi u bradu, okrenuo se i oprezno po�ao mra�nim, neravnim putom, pa
do�e k svojoj kolibi i lije�e.
�etiri su dana brzo pro�la. Merrvvale se na�ao s Adamom samo jo� jednom, druge
no�i. Ruth je posve smutilo ljubakanje s Adamom.
Bila je pomamno vesela u jednom, a rje�ito �utljiva i turobno plaha u drugom
trenutku. Merrvvale je s njom proveo sate i sate, od kojih su neki upravo porazno
djelovali na oboje.
Ostalo je vrijeme starac proveo u lutanju, promatranju, prislu�kivanju � u
provo�enju svog plana koji se sastojao u motrenju i ispitivanju situacije. Ni�ta mu
nije izmicalo, osim onoga �to se doga�alo iza zatvorenih vrata pa � �ak je i to
uspijevao ponekad doznati.
Premda je po Indijancima vi�e puta poru�io Huntu da do�e na dogovor, Larey nije
vi�e poku�avao razgovarati s Ruth. Njegove je pozive Hunt redom odbijao. Petog
dana tog tjedna Col-lishaw napusti Izgubljeno jezero. Otputovao je lakim,
jedreninom pokrivenim kolima sa zapregom od �etiri konja, kojima je upravljao
nekakav mu�aljiv Meksikanac vjeran Larevju, koliko je to Merrvvale zapazio. Krenuli
su na sjever. Po tome je Merrvvale odmah zaklju�io da su odlu�ili provesti u djelo
Larevjev plan da se do�epaju
9* 131

vo�enih izvora �to le�e uz dolinu. Dabba to uop�e ne iznenadi, samo otpovrne
Merrvvaleu kako on u rukama ima vi�e od jednoga asa.
Veoma blijedi i zgodni Stone, koji je jedva iznio �ivu glavu, ponovo se obreo u
postaji pobu�uju�i kod svih veliko zanimanje. On nije zazirao ni od �ijeg dru�tva.
Dabb, ina�e mu�aljiv tip, koji nije gubio ni trenutka uzalud, sprijateljio se sa
Stoneom, �to je pobudilo Merryvaleovu radoznalost. Osim toga bio je nazo�an pri
susretu izme�u Lareyja i Stonea, kojemu je tako�er pripisivao stanovito zna�enje.
� Hej, �to, digao si se? Kako si? � upitao je Larey zastaju�i.
� Sasvim fino i lijepo, Larey � mirno je odvratio Stone.
� Netko mi re�e da jo� uvijek nosi� metak u sebi.
� Tako je. Doktor ga nije mogao izvaditi.
� Pa, Stone, drago mi je �to si ozdravio. Ali, bude� li opet pravio gluposti, ja
�u posao obaviti bolje � otpovrne Larey mrgodno i po�e svojim putom.
Tog istog dana Merrvvale spazi Stonea gdje svojim sporim, mu�nim korakom ide
Ruthinim dvori�tem, stazom prema ku�i. Nije ga iznenadilo. Pazio je kad �e se Stone
vratiti, �to se dogodilo tek poslije pola sata. Kasnije, Merrvvale sretne Hunta
koji mu re�e da ih je Stone posjetio, ali da je bio sa Ruth samo u njegovu
prisustvu. Ona je prema njemu bila ljubazna, susretljiva, bilo joj je �ao mladi�a.
Merryvale pomisli da je to samo Huntovo mi�ljenje. No po svoj prilici je bilo to�no
tako.
132
Pred ve�er, pri sumraku, Merrvvale na�e Ruth gdje sjedi na omiljenom mjestu na
trijemu, pa je prili�no strogo prekori.
� Ovdje smo sjedili � ona odvrati. � Za�to bih bje�ala i krila se? U mojoj je sobi
bilo vru�e. Uostalom, �ta me briga? Ja sam s tom budalom samo bila u�tiva. Prili�no
je slabo izgledao.
� Dobro, nemam �to vi�e da ka�em � odgovori Merrvvale.
Po prvi put za tih posljednjih dana, Ruth je bila nemirna, mrzovoljna, �udljiva.
Bila je i blijeda, ispod o�iju joj se ucrtali duboki kolobari. Merrvvale je njeno
neraspolo�enje pripisao �injenici �to Adam za tu ve�er nije ugovorio saslanak s
njom. Po�to je malo porazgovarao s Huntom, za�elio im je laku no� i digao se da
po�e.
Me�utim, ona po�e uz njega i uhvati ga ispod ruke. Otpratila ga do izlaza iz
dvori�ta.
� Ljutite se na mene?
� Ja? Nikako. Ali mislim da si ve�eras nekako �udna, a po�to znam za�to, to vi�e
volim da se izgubim.
� Onda znate vi�e od mene, Merrvvale � ona �e naslanjaju�i se na vratnice. �
Zle sam volje. �elim da nekud odem... da �togod u�inim. Cijeli dan me ne�to
ste�e... Ova mi ograda li�i na zatvor. Vratio mi se onaj moj prokleti du�evni i
tjelesni nemir.
S njena blijeda lica sjale su �iroke i_tamne o�i. Bile su duboke poput pustinjske
no�i, pune neizmjerne tajnovitosti. Ruth je bila prepu�tena na milost i nemilost
spletu �uvstava koja su svakim danom bivala sve ja�a. Merryvaleovo nezadovoljstvo
pretvori se u su�ut.
133� Da znam kako bih do�la do Adama, oti�la bih � ona �e, kao u snu.
� Ah, ne, djevojko, nemoj tako.
� Bih, i to sad odmah � ona plane, trgnuv�i se na njegov prigovor.
� Ali, draga moja, to bi bila ludost � odvrati starac, bore�i se da savlada i
zebnju i Iju-tinu.
� Nijednu se �enu ne smije ostaviti samu, a najmanje takvu kakva sam ja � ona �e
turobno.
� Sla�em se da je tako. I ja sam to rekao Adamu � �ivo joj odgovori Merrvvale.
� Ali, on je lud za tobom, Ruth. Nesre�a je u tome �to je njega strah da �e te
unesre�iti.
� Zaboga, kako?
� Pa, strah ga da Guerd ne dozna kako je tvoj prijatelj Wansfell, u
stvari, njegov brat Adam. Ako se to desi, ni zemlja ni nebo ne�e sprije�iti
katastrofu. Guerd ne�e nikad vjerovati u tvoju nevinost. On �e te ocrniti ne samo
ovdje, ve� gdje god stigne.
� Merrvvale, Guerd �e to svakako doznati � re�e Ruth. � A ponekad, kad se osje�am
ovako kao sada, ta u�asna pomisao nije mi mrska.
� Prirodno, ina�e ne bi bila �ena � odvrati joj Merrvvale s nekom gor�inom u tonu.
Njegove rije�i je ne dirnu�e.
� Merrvvale, niste mi rekli za�to Guerd mrzi Adama. Cesto ste mi pri�ali kako je
Adam jo� u djetinjstvu volio brata, kako je ta ljubav nad-�ivjela njegovu gor�inu i
bijes u Picachu i kako je �ivjela i rasla u njemu za svih godina �to ih je proveo u
pustinji. Ali za�to Guerd na njegovu ljubav odgovara mr�njom? To mi se �ini nepri-
134
rodnim. Pitala sam se i nikako da doku�im odgovor. Ta nije, valjda, po srijedi
ljubomora?
� Pa, ja bih rekao da jest. Ti zna� ono iz Biblije: �Tko se mo�e suprotstaviti
ljubomori?"
� Ali otkud takva grozna ljubomora? �ta je to �to je Guerda jo� u djetinjstvu
natjeralo da mrzi Adama, da mu bude neprijatelj, da ga orobi i sve mu otme?
� Ruth, �esto sam se pitao da li da ti ka�em � zami�ljeno �e Merrvvale
postepeno popu�taju�i pred neumitnim.
� Ali ja moram to znati � �ivo do�eka Ruth pru�aju�i ruke prema kopa�u. �
Uostalom, sigurno bi mi to i Adam povjerio.
� Ne, od njega ne bi nikad doznala � odvrati Merrvvale pouzdano.
� Da li je to ne�to zbog �ega bih manje cijenila Adama? � ona upita krzmaju�i.
� Ni govora, Ruth.
� Da li bih onda vi�e mrzila Guerda?
� Mislim da bi onda osje�ala za njega ne�to �to jo� nisi do sada.
� A �ta to?
� Samilost.
� Samilost? � ona zapanjeno ponovi. � Zar ja da osje�am samilost prema Guerdu
Lareyju?
� Jama�no bi je osjetila. Jer je u tebe srce samilosno, Ruth.
� Pa onda mi recite.
� Guerd Larey je nezakonito dijete � odvrati Merrvvale prigu�enim glasom, kao
da se boji da i ograda ima u�i. � Guerd je to anao jo� kao dijete, ali je Adam
doznao tek kad je odra-
135
stao. Osim toga, majka je svu svoju ljubav poklonila Adamu.
Le�e�i budan na svom le�aju, Merrvvale je osje�ao da se pone�to Ruthinog
neraspolo�enja prenijelo na njega. Za njega je bilo neobi�no da ne zaspe odmah �im
legne.
No� je bila svje�a. Vjetar je �u�tao u granju �to je prekrivalo star�evu kolibu i
fu�kalo kroz kolje, nose�i suhu pra�inu. U pustinji je neprekidno, jednoli�no muklo
jecao.
Starac se pokrije preko glave da ne �uje onaj �alobni glas i da se za�titi od
pijeska.
Najedared za�uje krik. Je li to bio vuk ili �ena, ili pak glas �udljiva vjetra
ispod krova njegove kolibe? Odbacio je �ebe i oslu�nuo. Ali se krik ne ponovi.
Kakve mu varke ponekad prire�uje ma�ta!
Ponovo se smjestio i poku�ao usnuti. Me�utim, najednom ga uznemiri �tropot kota�a
preko kamena i topot brzih kopita. Nekakva su kola prolazila blizu njegove kolibe.
Sta li je to? To nisu kola s robom? Oslu�nuo je. Buka se ubrzo izgubi. Ponekad
netko vi�e voli da putuje no�u nego danju, ali je to velika rijetkost obzirom da se
izvrgava opasnosti da skrene s puta i da zaluta u pje��ane dine. Merrvvale stade
razmi�ljati. Zaorega od �etiri konja pro�la je blizu njegove kolibe u brzom kasu,
pravcem prema putu za Yumu. Sad nije mogao pogoditi da li su kola pro�la kroz
Izgubljeno jezero ili su ga zaobi�la. To �e doznati kad svane. Kota� i kopita
ostavljaju tragove, pa �ak i u kamenitoj pusto�i, osobito ako za njima tragaju
iskusne o�i kao �to su njegove.
.
136
Opet je legao. Ali san nikako na o�i. Stao je dovoditi u vezu onaj �enski krik s
ovim tajanstvenim kolima u no�i. Potom pomisli na Ruth i tu ga stado�e salijetati
svakojake slutnje. Oduvijek mu je no� u pustinji zaokupljala duh zlim slutnjama.
Stao je sebe uvjeravati kako je ono bio krik kojota � i da su blizu kolibe sigurno
pro�li kakvi graditelji pruge �to su koristili no�nu tamu ne �ele�i da ih se vidi.
Tako se Merrvvale tje�io, ali time nije posve zagu�io svoje strepnje. Ono �to nije
znao objasniti, osje�ao je. U duhu je namatao sve doga�aje �to se zbi�e na
Izgubljenom jezeru i tisu�u drugih koji bi se mogli zbiti. Najzad je tek kasno,
duboko u no�i zaspao. Probudio se kad je sunce ve� visoko odsko�ilo.
Dan nije razagnao njegove no�ne strepnje. Kroz san su se one jo� poja�ale. Obukao
se na brzinu i krenuo. Crveno sunce, bljesak pustinje, kao da ga udari. Pre�ao je
cestu. Uski tragovi kota�a. �etiri dobro potkovana konja! Na njegovo zadovoljstvo
tragovi su vodili pravo k postaji. Onaj koji je vozio ta kola nije se pla�io da ga
vide jer je pro�ao putem kojim ide po�tanska ko�ija. Merrvvalea zebnja malo
popusti. Po�e na doru�ak.
Vra�aju�i se, sretne Larevja koji je izlazio iz gostionice, svje�e obrijan, u
besprijekorno bijeloj, mekanoj ko�ulji, na vratu raskop�anoj i zavrnutih rukava. Po
obi�aju nosio je revolver za pojasom, crne hla�e i visoke �izme. Larey je oduvijek
bio nao�it mu�karac, a sad ga je bilo milina pogledati. Davao je dojam �ovjeka
kojeg ne mo�e� neka�njeno prevariti. Ali je tog jutra os-
137

�~~
upita
tavio drugi dojam � posve drugi na prepredenog Merryvalea.
� Zdravo, stari, zar si jo� ovdje? � Larey stigav�i blizu Merryvalea.
� 'Brojutro, gospodine Larey. Ovdje sam nego �ta.
� Sto radi�?
� Uglavnom se odmaram.
� Gdje je onaj �ovjek-�to je bio s tobom kad ste sreli Stonea i moju �enu?
� Moj drugar! On je u brdima, tra�i zlato � otpovrne Merrvvale, kriju�i
radoznalost �to ga je taj susret u njemu pobudio.
� Je li to njega zovu Wansfell? � nadostavi Larey.
� Tko to? � polagano i namjerno otegne Merrvvale.
� Kako �Tko"? Oh, ludo jedna, pa ljudi iz pustinje. Tko bi drugi?
� Da, svakako, zove se Wansfell � odgovori Merrvvale.
� Ma �ta ka�e�! � tupo �e Larey. Zelene, velike o�i njegove u�iri�e se i upilji�e
u starca. Bile su sli�ne Adamovim o�ima, samo �to su bile zelene i, prema tome,
manje prodorne od Adamovih bistroplavih.
� Wansfell? � produ�i Larey. � Ime je neobi�no. Ali, ve� sam ga �uo tu i tamo... I
taj Wansfell poznaje moju �enu?
� Mislim da se jednom upoznao s njom ve� odavno, prije nekoliko godina, u Santa
Vsabelu.
� �ta je on tamo radio?
� Koliko se sje�am, radio je na jednoj farmi.
138

� Ne, ne mo�e biti onaj Wansfell na kojeg ja mislim. A opet... Stone mi se kleo da
je osjetio kao da ga je div udario ... Vra�ki �udno!
� Zao mi je, gospodine Larey, ali vam ne mogu pomo�i � otegne Merrvvale. �
Pravo re�eno, ni ja sam ne znam mnogo o Wansfellu.
Larey po�e dalje, a Merrvvale uze razmi�ljati. Imao je o �emu. Larey je na prvi
pogled uvijeft blistao, sav je treperio od nekog posebnog u�itka, ne�eg �to nije
bilo mogu�e odrediti, po �emu je mudri i pronicljivi Merrvvale nazirao nekakav
skriven, potajan, silan plamen u tom �ovjeku. Ali se ovaj put Merrvvale nije
zamislio zbog toga, ve� zbog Lareyjeva izvanredno dobrog raspolo�enja. Sto li se to
desilo gospodinu Lareyju?
Starac ubrza korake. Zrak mu se �inio naelektriziran. Njemu se samo jedna nesre�a
mogla desiti na Izgubljenom jezeru � nesre�a koja bi zadesila Ruth. Morao je
okon�ati neizvjesnost.
Vratnice na ogradi bile su otvorene. Idu�i stazom, po navici starog traga�a,
Merryvale za-�kilji u pra�inu. Tragovi te�kih okovanih �izama pokrili su njegove
tragove �to su ostali od sino�. Pognuo se da ih bolje zagleda. Dva mu�karca i jo�
netko s manjim stopalom. Tragovi su vodili niza stazu. Po�ao je za njima do
vratnica i iza njih, van, potom se okrene paze�i da ne privu�e ne�iju pa�nju i
�urno po�e stazom natrag ka ku�i.
Na vratima Ruthine sobe do�eka ga Hunt koji je po izgledu i dr�anju bio krajnje
uzbu�en.
� Merrvvale! Ruth je oti�la! � on uzvikne.
� Sto?! � zaprepa�teno drekne starac.
� Oti�la je! Ruth je opat oti�la!
� Kamo?
139� Ne znam. Jutros me nije probudila, protivno njenu obi�aju. Zvao sam je na
doru�ak, nije do�la. Nato sam po�ao u njenu sobu. Vrata nisu bila zaklju�ana... !
Hodite, pogledajte. Po krevetu se vidi da nije spavala.
Napet kao zapeta pu�ka Merrvvale osjeti kako ga drhtavica spopada prelaze�i prag
Ruthine sobe. Zagledao se u uredni mali krevet s bijelim,
�istim jastukom.
� Hunt, kad ste posljednji put vidjeli ili �uli
Ruth?
� U devet sati u�la je da mi za�eli laku no�. Potom, kad je iza�la, govorila je s
nekim. Prepoznao sam Stoneov glas.
� Stone! � uzvikne Merrvvale.
� Jeste. �uo sam je kako ga pita �ta �eli. Ne�to joj je odgovorio. Potom kao da
ju je ne�to preklinjao. Nisam razumio �ta mu je rekla, ali sam poznao njen ton.
Ne�to mu je o�tro odgovarala. Stado�e se sva�ati. Na�uo sam po koju rije� te sam
razumio da je on tra�io neka se ona u ne�em zalo�i za njega, ili da za njega ne�to
dobije od Lareyja. Bio je veoma uporan. Molio ju je. Ja nazovem Ruth da im tako dam
do znanja da sam budan. Nato oni produ�i�e ti�e govoriti. Zatim sam �uo Ruthine
korake na trijemu. Oti�la je u svoju sobu. Malo kasnije �uo sam je u sobi. Vi�e
ni�ta nisam �uo, zaspao sam.
� Eh, sav mi se mozak smutio t� re�e Mer-ryvale. � Tu �ovjek ima �ta da misli.
� Merrvvale, ona je opet pobjegla sa Sto-neom � snu�deno i bijesno �e
Hunt.
� Ah, nije mogu�e! � raspali se Merrvvale.
140
� �ekajte, jo� se ne�ega sje�am � nastavi Hunt. � Stone je spomenuo neki
novac, i Lareya, i da bi �dobio metak".
� Ah! Dobro, imat �e Stone o �emu da mi pri�a prije nego ...
� Ruth je opet bila kao na iglama � prekine ga Hunt. � Vidio sam to na njoj jo�
ju�er. Kad je spopadne taj njezin bijes, onda ni sama ne zna �ta radi. Stone ju je
nagovorio da pobjegne.
� Hunt, jako je slabo... ali, ne! ne! Ne mo�e biti ono �to vi ka�ete!
� Merrvvale, brzo po�ite i vidite da li je i Stone oti�ao. Ako jeste ...
� To je lako. Idem � odvrati Merrvvale i �urno ode.
� Ja �u pogledati gdje su Ruthin kov�eg i stvari � povi�e Hunt za njim.
Merrvvale je jurio, a misli su mu prosto letjele. No logi�ke zaklju�ke nije mogao
donositi sve dotle dok mu �injenice nisu poznate. Ljubav �to ju je gajio prema Ruth
ustade u njenu od-branu, i to tako sna�no da je sasvim ugu�ila glas star�eva gorkog
iskustva ste�ena u pustinji. Sve se drugo moglo desiti, samo ne izdajstvo od Ruth.
U tom �asu isku�enja starac bi i svoju du�u dao u odbranu Ruthine �asti.
Bez daha je stigao do male, zgodne ku�e od cigala u kojoj je Stone stanovao.
Zivooka Meksikanka ispo�etka nije razumjela �to ho�e. Kad je kona�no shvatila �ta
starac zadihano pita, ona
odvrati:
� Gospodin Stone oti�ao sino� i ne vratio se.
Ova neo�ekivana vijest, sa svim svojim zna�enjem, zgodi Merryvalea poput no�a
i u isti
141

?fl OJ) U (^ r
/
c
mah vrati sposobnost logi�kog rasu�ivanja dotad zamu�enog Ijupko��u Ruth Virey.
Kona�an sud o njoj donijet �e kad mu sve �injenice u vezi s njezinim nestankom budu
jasne � a dotle, pri-gu�it �e sve iluzije i snove koji su mu otupili
razum.
Vratio se istim putem natrag, ali se sada jedva vukao. Osje�ao se starim,
izgubljenim, jadnim. Sto �e re�i Adamu? Na tu je pomisao zadrhtao. Stresao je sa
sebe ubita�nu slabost i suo�i se s onim �to duguje sebi, Adamu i djevojci. Jadna
Ruth! Na �alost, imala je pravo! Nisu je smjeli ostavljati samu. Adam i on moraju
ponovo otpo�eti potragu za njom.
Nekakav mete� u postaji zaustavi mu korake ispred �irom otvorenih vrata. �uo je
udarce, potom prasak. U�e i spazi Dabba gdje se ru�i niza zid o koji je o�ito
tresnuo. Larev zakora�i naprijed i stade nad njim, stisnutih �aka.
� Mo�da �e ti to odrije�iti jezik � on vikne.
� Nisi mi ni dao priliku da govorim � izmu-ca Dabb, pridi�u�i se na laktovima.
� Di�i se i govori.
S naporom se Dabb skupi i ustade, jednom rukom dr�e�i se za lice. Bio je blijed kao
mrtvac, a �elo mu se orosilo znojem.
� Gdje su novci? � zai�te Larev.
� Ne znam. Kunem ti se da ih ja nisam uzeo.
� Kako to da sino� nisi primijetio da ih nema?
� Nisam ni gledao. A ti uvijek zaklju�ava�
stol.
� Zaboravio sam to i sino� u�initi. Jesi li bio
ovdje sam, kad si zatvarao?
142
� Nisam. Stone je bio tu neko vrijeme . . . skoro do devet sati.
� Ha, Stone! Jesi li koji put izlazio dok je on bio ovdje?
� Jesam. Nekoliko puta sam oti�ao u skla-
di�te.
� Dovedi mi Stonea � zagrmi Larey. �urno krenuv�i da izvr�i nalog, Dabb goto-
vo udari u Merrvvalea.
� Gospodo, �ovjek koga tra�ite otputovao je no�as � mirno najavi Merrvvale.
Larev je bio vi�e zaprepa�ten pojavom Merrvvalea, nego njegovim rije�ima, �to ne
izma�e star�evim prodornim o�ima. Na Larevjevu �elu ucrta se duboka bora.
� Otkud ti ovdje?
� Slu�ajno sam ovuda prolazio, �uo gu�vu i u�ao � objasni Merrvvale.
� Vidim da si poprili�no radoznao, stari � �kripavo �e Larev.
� Ni govora. Nema �ovjeka koji ne u�iva gledaju�i tu�njavu � ili kako
netko pogiba � otpovrne Merrvvale.
� Tko ti je rekao -da je Stone oti�ao?
� Meksikanka kod koje stanuje.
� A za�to je to tebe zanimalo? � o�tro upita Larev, zaboravljaju�i na raniji
bijes.
� Pa, imao sam svoje razloge, Larev � otegne starac.
� Sto se petlja� u moje poslove? � Ijutito �e Larev.
� Ja nisam ukrao novce � suho i ironi�no odvrati Merrvvale.
143

� Merryvale, ti ne�to krije� � bijesno �e Larey.

� Pa, gospodine moj, ako krijem, onda je to jama�no �itav �pil samih asova.
Uzalud se Larey pjenio. Bio je nemo�an da parira star�evim duhovitim odgovorima
koji su ga smu�ivali svojom dvosmisleno��u. Najzad, sje-tiv�i se da je tu jo� i
Dabb, on rukom dade znak Merryvaleu nek odlazi poprativ�i taj pokret gadnom i
prijete�om psovkom.
Merrvvale pomisli kako Lareyev grubi bijes nije bio posve prirodan. Starac je u
svom �ivotu upoznao bezbroj opakih tipova. U logorima kopa�a nailazio je na
kockare, bandite, odmetnike, revolver a�e, svakovrsne surove grubi Jane �to ih je
stvorio Zapad, a ova im pustinja dala kona�ni divlji lik. Ali su svi oni ipak u
ve�ini bili pravi ljudi. Larey je na Merrvvalea ostavljao dojam �ovjeka sa Istoka
koji po svojoj prirodi ne mo�e podnijeti suhi rasap �to ga pustinja stvara. Bilo
kako bilo, on dugo ne mo�e izdr�ati u ovakvom kraju. Samo je pukim slu�ajem
zavladao ovom oazom bogu za le�ima. Merryvale se mrko nasmije�i pri pomisli da zna
za�to Larey sve rje�e odlazi u Yumu.
Uz ove misli, Merrvvale je �urio k Huntu. Na�ao ga gdje blijed i shrvan �u�i na
trijemu.
� No, �to ste prona�li? � upita ga Merryvale.
� Ruth nije uzela kov�eg, niti svoj toaletni pribor. �ak ni kaput! Na sebi je
imala samo haljinu!
� Neka me �avo nosi! � izmuca Merry-vale naglo sjedaju�i.
144
� Nije ni zrcalo uzela! Tko poznaje Ruth, odmah mu je jasno da tu ne�to
nije u redu.
� Vidim. Ruth je vrlo uredna djevojka... Hunt, ovo je vra�ki zamr�ena stvar.
� Ja jednostavno ne znam �to da mislim. Jedno znam: da Ruth ne bi ni s kim
pobjegla bez odje�e i onih tri�arija �to �enama slu�e za lickanje obrva i lica.
� Da, ali sa �enom nikad niste sigurni. �injenica je da nje nema.
� �ovje�e, nije mogla oti�i sama � usprotivi se Hunt.
� Mogla je, ako je htjela. Sino� mi je rekla da bi odmah onog trena po�la k Adamu
samo kad bi znala gdje �e ga na�i. Pa, mo�da je ipak oti�la. �ula je kako mi je
Adam povjerio da se ulogorio u guduri. Mo�e biti da je po�la k njemu.
� Sve je mogu�e. Ruth je �esto lunjala no�u. Zurila je u mjesec i zvijezde kao da
je zatravljena. Voljela je tamu, no� koja od nje skriva sunce i
pustinju..,. Mo�da je poku�ala prona�i Wansfella, pa je pri tom zalutala.
� Dakako. Nadam se da je tako. Lako je mogu na�i. Slijedit �u joj trag.
Ali ipak mislim da je to uzaludna nada.
� Jeste li na�li Stonea?
� Nisam. Oti�ao je.
� Znao sam to! Osje�ao sam!
� Ni to nije sve, Lareyju je ukradena pozama�na svota � nastavi Merrvvale
i ispri�a p zgodi kod postaje. Me�utim, svoja razmi�ljanja i zaklju�ke
zadr�ao je za sebe.
� Stra�no! � izusti Hunt. � Stone je lopov. �uo sam ga sino� kad je govorio o
novcu i Lare-
10 Pje��ane stube
145
yju... Ruth je pobjegla s jednini lopovom. Gospode!
"""
� �ta god da je u�inila, moramo je dovesti natrag � o�tro �e Merrvvale. � Hunt, vi
ostatak dana provedite kod postaje, motrite i oslu�kujte. Ali sami ni�ta ne
govorite. Jeste li me razumjeli? Ja �u malo pro�i oko naselja i potra�iti tragove.
Povest �u jednog prijatelja Indijanca sa sobom. Sad vidim da se nisam uzalud
sprijateljio s Indijancima... Danas dolazi ko�ija sa sjevera. Kad do�e, pogledajte
tko je u njoj. Kasnije �u oti�i u potragu za Wansfellom. Mo�ete se u glavu kladiti
da �e biti rusvaja.

146
8.
Indijanca je na�ao u kr�mi. Vitonogi, kako su ga njegovi zvali, spadao je me�u one
mnoge �itelje pustinje koje je dodir s bijelim �ovjekom pretvorio u ljudske
razvaline. Engleski je dobro razumijevao, ali je slabo govorio. Bio je u koje�emu
veoma sposoban, ali se toliko odao pi�u da ni za kakav rad nije mario. Dokle god je
kr�ma bila otvorena, od rana jutra do kasno u no�i, Vitonogi bi u njoj visio.
Njegove crne, mrke o�i zasvjetluca�e kad 'je skrenuo pogled sa zlatnika na svom
dlanu k Merrvvaleovu licu.
� Hajde, po�i za mnom, ali me slijedi izdaleka � �apne Merrvvale i po�e napolje.
Nije htio da itko vidi kako sa Vitonogim odlazi u pustinju. Me�utim, �inilo se da s
te strane nema opasnosti, jer se, tako re�i �itavo naselje skupilo u postaji.
Merrvvale po�e putem prema sjeveru, kadli sretne gospo�u Dorn, sitnu, tamnoputu
�enu jednog voza�a. Brisala je ruke o prega�u.
� Jeste li �uli vijesti? � upita ga ona uzbu�eno.
� Pa, gospo�o Dorn, mnogo vijesti kola naokolo � odvrati Merrvvale.
� Ruth Larey je opet pobjegla � ona stade brbljati, prevr�u�i o�ima. � S onim
mladim tr-
io�
147

govcem Stoneom. Ve� drugi put s njim. Ka�u da je Larey po�a�avio... Zar nije
stra�no? Jadni gospodin Hunt! Meni je Ruth kao prijateljica bila draga, ali se
mnogo pokvarila. Znala sam ja da �e ne�to tako napraviti!
� Gospo�o Dorn, priznajem da sve to izgleda vrlo ru�no, ali bih ja ipak malo
pri�ekao prije nego bih za Ruth rekao da je skroz naskroz nevaljala.
� Oh, pa ja nisam tako rekla � prosvjedovala je gospo�a Dorn. � Samo �to sam se
prestra�ila. Ta vi znate da je ona ve� jednom bje�ala sa Stoneom. Tada ste je vi i
onaj �ovjek iz pustinje vratili. Ovaj put je gore. Oplja�kali su Larevev ured.
Ukrali su mu novac i kidnuli.
Merryvale joj vi�e ni�ta ne re�e, ve� po�e dalje. Stanovnici Izgubljenog jezera
bili su onakvi kakve ih je pustinja stvorila � i tu ni Ruth ni Hunt nisu
predstavljali izuzetak. Merrvvale pomisli kako to mo�e i za sebe re�i � ni on nije
ni�ta drugo nego vi�ljasta pustinjska lisica, o�trih o�njaka, samotna, gladna,
izopa�ena, bez potomaka. Zar nije sve �to je ljudsko u njemu postojalo samo za
Adama i za onu �udnu, kao kaktus tvrdu i oporu ljubav prema �eni koju Adam voli?
Na�av�i se van naselja, Merrvvale se okrene i spazi Indijanca gdje ga prati
izdaleka. Starac produ�i do grupe stabala gdje pri�eka crvenoko�-ca.
� Uh! Sto �eli�? � upita Vitonogi.
� Obi�i �emo oko cijelog naselja � objasni mu Merrvvale. � Tra�it �emo tragove od
sino�.
� Kakve tragove?
148
� Kakve bilo.
� Do�lo? � upita Indijanac upiru�i prstom prema sjeveru, pa ispru�enu mrku
ruku okrene prema jugu. � Oti�lo?
� Tako je. Tragovi konja i kota�a � �ivo potvrdi Merrvvale. � Ho�u da
znam postoji li kakav trag mu�karca i �ene koji su sino� stigli ili oti�li.
� Ja znati � re�e Indijanac, pa po�e na put i nogom pokaza na trag uzanih kota�a
istovjetan s onim �to ga je Merrvvale otkrio na suprotnoj strani naselja.
� Do�ao i oti�ao pro�la no�. Ja vidi � nastavi Vitonogi mrkim pogledom oprezno
zure�i u subesjednika.
Dr��u�om rukom, Merrvvale pru�i Indijancu jo� jedan zlatnik.
� Reci mi, tko?
� Ti ne �ini zlo? � upita Vitonogi lupkaju�i se ka�iprstom po grudima.
� Ne, ne�u te izdati � odlu�no otpovrne Merryvale. � Ne napravi tebi zlo.
Vitonogi jednom �akom pokrije svoje desno a drugom poka�e na lijevo oko.
� Jednooko �ovjek do�lo.
Merryvale posko�i kao da rnu je pu�ka za le�ima opalila.
� Zaboga, Collishaw!
� �etiri konja. Kola do�lo. Ja vidi � Indijanac podi�e dva prsta. �
Meksikanac i jedno-oko �ovjek. Ne stalo kod postaja. Stalo daleko od postaja. Dugo
vrijeme. Oti�lo brzo!
� Vitonogi, premca ti nema � odvrati Mer-rvvale, bri�u�i znojno lice. � Uh!...
Jesi li vi-
149
dio da li su ti ljudi silazili s kola, ili su se s nekim sastajali?
� Ne vidi. Sve crno tamo.
� Jesi li �uo �enski vrisak? � re�e Merry-vale te�ko di�u�i.
� Ne �uo. Sve mir.
� Jesi li mo�da vidio Lareva?
� Ne. On piti kao riba. Brzo ode.
� U redu, Vitonogi. Sad potra�imo tragove. Ti idi na onu stranu, a ja na ovu.
Na�emo se kod Indijanca Jima.
Podijeli�e se. Merryvale je stao zaobilaziti gornji dio naselja. I�ao je pozorno
motre�i tlo s kojeg nije skidao o�iju. Tragove je bilo te�ko na�i na pje��anim ili
pak tvrdo utabanim mjestima. Me�utim, tlo je mjestimi�no bilo od ilova�e i na njemu
je i najlaganije stopalo ostavljalo otisak. Merryvale ne spazi nikakve svje�ije
tragove. Iza Ruthina dvori�ta nai�e na svoje i Adamove tragove otprije nekoliko
dana. Odatle pa sve do Indijanca Jima nije bilo niti znaka vrijednog pa�nje.
Vitonogi ga je ve� �ekao premda se po njemu to nikad ne bi moglo re�i.
� Ne vidi vi�e tragovi � re�e Indijanac.
� Gdje �u dobiti konja za jahanje? � upita Merryvale koji je ve� grozni�avo kovao
plan o daljoj akciji. . ^
� Jim ima mazga.
� Sedlo?
� Indijanski sedlo. Mnogo dobro.
� Vitonogi, uzmi od Jima sedlo i mazgu i do�i s njom tamo � re�e Merrvvale
pokazuju�i na
150
svoju kolibu koja se vidjela izme�u stabala palo verdes.
� Uh! � potvrdi Indijanac.
Do�av�i u kolibu, �iji mu je zaklon upravo do�ao kao naru�en, Merryvale zbaci sa
sebe kaput i iznenadi se spaziv�i da mu je ko�ulja mokra. Osje�ao je da mu tijelo
gori.
� Gle, zamisli, ja se ugrijao � on �e glasno. � Ovi su junski dani ne�to topliji
no obi�no. Ne smijem zaboraviti vodu.
Odmah je me�u svojim stvarima potra�io �uturicu i kad ju je na�ao, sjeo je da se
odmori. Po glavi mu se motalo tisu�u misli, ali zbrke vi�e nije bilo. Mora smjesta
po�i po Adama i s njim se vratiti u naselje na vrijeme, da bi se ujutro ukrcali u
ko�iju. Kad mu Merrvvale prenese sve �to je vidio, �uo i zaklju�io u vezi s
Ruthinim nestankom, Adam �e stupiti u akciju brzinom orla po kojoj se i pro�uo.
Kamo �e ih taj pothvat odvesti, to Merryvale nije znao; samo mu je bilo jasno da
treba �to prije oti�i u Yumu. U njemu se probudila stara �e�nja za opasnim i
nepoznatim pothvatima koju je pustinja u njega usadila. Sti�e i Vitonogi s mazgom.
Bilo je to olinjalo pretpotopno �ivin�e i Merrvvale ga stade prezrivo
mjerkati iskosa. Poslao je Indijanca da mu kod postaje napuni �uturicu vo�om,
a on uze pode�avati uzengije. Ubrzo se na�ao na mazgi i krenuo kroz drve�e
trude�i sa da ga nitko ne vidi.
Na rmjju od naselja, Merrvvale po�e jarugom uz �iji su se rub na pijesku jasno
ocrtavali Adamovi tragovi. Starac se dr�ao njih ali je ipak gle-
151
dao u okolinu, neravno obzorje a pogdjekad se okretao da baci pogled na onu pusto�
iza sebe.
Izgubljeno jezero pretvori se u puku ?elenu to�ku, potom se izgubi iz vida iza
hrpta. Pustinja kao po kakvoj �aroliji promijeni svoj lik � �inilo se kao da tek
sad pru�a pravu sliku o sebi. Ona oaza zelenila �to se izgubila u daljini bila je
ne�to tu�e, nespojivo s vreme�nim kamenom i pomi�nim pijeskom.
Jara, blijes i ti�ina, ogromno be�ivotno prostranstvo, srebrnasti pijesak, gole,
crvene, kamene izbo�ine, bakrenasto nebo � sve je to opkolilo i stislo Merrvvalea
postepeno daju�i svoj pe�at njegovana mislima, otu�uju�i ga od svega �to bi
odudaralo od okoline.
Na pet milja ili ne�to vi�e uz blagu pustinjsku padinu jednolikost kraja se ne�to
izmijeni. Pred starcem se razjapi ulaz u guduru. U�ao je i jahao vijugavom
pje��anom jarugom kojom je za ki�nih doba voda pretjecala. Za�ao je u oblast
stijena. Zidovi gudure bivali su sve vi�i, na kraju su se visoko k nebu- dizale
njihove mrke i raspucane stijene.
Dojahao je do jednog gotovo ravnog mjesta. Tu se gudura probijala preko nekakvog
ovla� ispup�enog platoa. Mrtvilo �to je tu vladalo bilo je samo poja�ano rijetkim,
�turim korovom, pokojim kr�ljavim kaktusom i grupom dimnog drve�a.
Sto je dalje i�ao, gudura je bivala tamnija, jezivija, nabijena ti�inom koja se
�inila kao s onog svijeta. Pa ipak je tu bilo �ivota" koji je utjerivao u la�
putnikovu bolesnu sumornu ma�tu. Spazio je zelenog gu�tera, nalik lijepoj niski
152
dragog kamenja, �to je projurio preko pijeska, ostavljaju�i za sobom tanak trag.
Vijugaju�i izme�u stijena, grabio je jedan �takor pje��ane boje. Preko trake neba
iznad gudure proleti orao, ra�irenih krila, u brzom i veli�anstvenom letu. Ova su
bi�a znala kako se savla�uje pustinja, bar za neko kratko vrijeme.
Na jednoj ravni opkoljenoj raspucanim liticama, strmim, golemim kamenim zidovima i
blago nagnutim padinama pje��ara, gudura se ra�vala. Merrvvale na�e sad ve� posve
jasan Adamov trag koji je vodio u lijevi rukav. Bila je to nekakva gadno sumorna
pukotina izme�u dviju lebde�ih litica. Mogla bi poslu�iti kao ulaz u pakao.
Ne�to dalje gudura se �irila i bivala svjetlija, sa manje zastra�uju�ih nagnutih
gromada, naherenih stijena i raspucanih kamenih okana. Obi-�av�i ugao, Merryvale se
odjedared na�e pred jednim od onih �uda kojima �udljiva pustinja u rijetkim
prilikama �a��ava svoje vjerne sljedbenike. Bio je to ovalan prostor zatvoren
veli�anstvenim zidom savr�eno glatkih stijena zlataste boje �to su se okomito
spu�tale do tla prekrivenog krasnim, blistavim pijeskom i poput �ilibara �utim
kamenjem oivi�enim zelenim raslinjem. Sun�ev blijes se odbijao od jedne lokve
smje�tene usred tvrdog kamena.
�im je Merrvvale u�ao u taj raj, vode�i maz-gu prema strani koja je bila u
hladovini, Adam najedared isko�i iza goleme stijene, s revolverom u ruci.
� Zdravo, Merrvvale. Ve� sam te odavno �uo.
153

� Uh, prestra�io si me. Ne�to sam plahovit, a da bih do�ao dovde morao sam pro�i
i kroz komadi� pakla � odvrati Merrvvale, pa stigav�i u hladovinu, sja�e. � Kako
si, drugaru?
� Dobro sam, stari moj, ali sam rijetko kada kao sad ovdje osjetio svu �amotinju
i u�as pustinje. Nikavog drugog posla nemam, no da �ekam da vrijeme pro�e.
� Mora da je to gadno. Ali sam si kriv �to si toliko �ekao. Rekao sam ti da^je
bolje ako se �to �e��e na�e� na Ruth. U svakom slu�aju da si sino� do�ao...
Kao da je i sam kriv i strah ga da se sretne s onim prodornim, sivim o�ima,
Merrvvale ostade bez glasa.
� Ti mi nosi� lo�e vijesti. Odmah sam znao �im sam te vidio.
� Drugaru, gore ne mogu biti. Ruth je ponovo oti�la!
Jednim skokom Adam se na�e pred njim i na njega polo�i one svoje ruke nalik
pand�ama.
� Jeste, Adame. Oti�la! Oti�la opet sa Sto-neom, ili...
� NE!
Zvu�an, poput zvona bu�an Adamov glas odjekne i odbije se od litice do litice.
Bila u Merrvvaleu neka �ica grubosti, neka nastranost koja tog �asa isko�i
podjarena bolom zbog Adama, bijesom na Ruth i spoznajom da su se na�li u dozlaboga
gadnom polo�aju.
� Pa � on �e skidaju�i �e�ir i bri�u�i znoj sa �ela � ako nije oti�la sa Stoneom,
onda se dogodilo ne�to paklenski gore.
154
� Merrvvale, ti si ponekad star i �udljiv, kad si umoran ili obeshrabren. U redu,
ali znaj, prijatelju, da sad ne mogu biti strpljiv.
� Adame, umoran nisam ali me crna tuga skolila.
� Govori! Ho�u �injenice, a ne �to misli�!
� plane Adam tresu�i Merrvvalea kao praznu vre�u.
Nato Merrvvale ispripovjedi cijelu pri�u o Ruthinu nestanku posve se ograni�iv�i
samo na ono �to je �uo, vidio i u�inio.
� Ona nije svojevoljno oti�la sa Stoneom � re�e Adam tako uvjerljivo da je u
Merrvvaleu gotovo ve� smrznuta krv stala br�e kolati.
� Sad kad s tobom pri�am, Adame, �ini se zaista nemogu�im � on re�e. � Nadam
se da joj se nisam iznevjerio.
� I jesi, na nesre�u. Ali, mog si brata spomenuo samo u vezi s njegovim napadom
na Dab-ba, ukradenim novcem i Stoneom. Ima li jo� �ta?
� Pa, ti si se derao da ho�e� samo �injenice
� odvrati Merrvvale odjednom osje�aju�i kako se di�e prepreka pred
njegovom namjerom da an�ela osvetnika usmjeri na Guerda Lareya.
Ruthino lice � njen pogled � njen �apat! Starac nije mogao izustiti ono �to je
doku�io svojim o�troumnim rasu�ivanjem.
� Vi�e bih volio da ispadne Ruth nepo�tena, nego da je posrijedi Guerdovo zlodjelo
� Adam �e izmu�eno.
Merryvale posko�i kao bi�em o�inut.
� Gospo�e, �to ti pada na pamet, Adame? Pa zar ta djevojka, koja je u osnovi
dobra, koja se bori protiv zla �to ga sa sobom nosi od ro�enja
155i protiv ljudskih zvijeri koje �ele njeno tijelo! Ja bih za nju �ivot dao, du�u
bih svoju predao za spas njene �asti... Adame, poludio si!
� Ne, ne, jo� nisam � re�e Adam podi�u�i lice hladno poput leda. � Ja bih nju i
takvu volio, �ak i vi�e. Mogao bih je spasiti... Ali, ako je Guerd stavio svoju
odvratnu ruku na nju... neka mi je Bog svjedok... srce �u mu i��upati!
Velike, tvrde �ake, nalik pand�ama pustinjske grabe�ljivice, zagreba�e po zraku
stravi�nom silinom.
� I to bi bilo sjajno! � provali iz Merry-valea, obuzetog mr�njom. On se udalji od
prijatelja i stade hodati ispod litice ne bi li se smirio i stalo�io.
� Merryvale, vrijeme leti � ozbiljno �e Adam, kad mu je starac ponovo
pri�ao.
� Pa ba� sam na to mislio.
� Kad mo�emo najbr�e sti�i u Yumu?
� Ko�ija dolazi danas na Izgubljeno jezero � odvrati Merryvale. �
Sutra ujutro pro�u-" zuje.
� Ti po�i njom � brzo odlu�i Adam. � Ja �u prije mraka natovariti magarce i
krenuti odavde. Sutra zorom bit �u kod Bitter Seepsa. Tamo �u �ekati ko�iju. Ako mi
je brat u ko�iji, a ti izbaci kakav papir, ili bocu, ili �to bilo iz kola. Ako
nije, zaustavit �u ko�iju i produ�it �emo zajedno.
� Sve je to lijepo. A �to ako Guerd bude u ko�iji? � upita Merrvvale.
� Zar bi me prepoznao � re�e Adam, a preko lica mu prije�e sjenka bola. � Da li se
ti sje�a� dje�aka koji je do�ao u Picacho prije osamna-
156
est godina...? �ini se kao da je �itav vijek pro�ao. Zar se nisam stra�no
promijenio? Tko bi u Wansfellu prepoznao dje�aka Adama Lareya ...? Merryvale, reci,
da li bi me on prepoznao?
� Nikad! � uzvikne Merryvale pi�tavo. � �itav sat bi mogao stajati pred
njim a on ne bi na�ao ni�ta poznato na tebi. Da, Adame, zaboravili smo na
preobra�avaju�u mo� pustinje!
� Ali ja nemam povjerenja u sebe � nastavi Adam zure�i u starca mole�ivim,
nesretnim pogledom. � Ne smijem stati pred Guerda, niti dozvoliti da on stupi pred
mene; to mogu u�initi samo kad bude kraj!
Tu�ne rije�i! Merrvvalea je boljelo gledaju�i prijatelja u takvim mukama. Adam se
sav strese poput lava �to ustaje.
� Dosta. Ako Guerd bude u ko�iji, ja �u pje�ke u Yumu � on odlu�i. � Stvari �u
skloniti u Bitter Seepsu i magarce tamo ostaviti. Putovat �u no�u. U Yumu �u
sti�i samo dvanaest sati poslije tebe. Na�i �emo se kod Augustina. Zna� njegov
lokal. Prijatelj mi je. Mnogo sam ga zadu�io. Bez obzira gdje je kriju, Augustine
je u stanju da nam prona�e Ruth.
� Dobro, drugaru, ja polazim odmah � odvrati Merrvvale.
U Merryvaleovoj svijesti nije bilo mjesta ni za jaru, ni za te�ak put, ni za
zlokobnu pustinju. Bio je nadahnut �uvstvom �iju je veli�inu naga�ao ali mu je
neprekidno izmicalo potpunom shva�anju. Tijek vremena i daljinu uop�e nije osje�ao.
Ve� je bio mrak kad je, ne osje�aju�i ni umor ni glad, stigao na Izgubljeno jezero.
Vratio je
157

mazgu, pa je po�urio k Huntu. Zatekao ga je za ve�erom. Hunt ga ponudi da sjedne i

jede, pa ga stade obasipati pitanjima.
� Pa, ne�e pro�i tjedan, dana, a Ruth �e opet sjediti ovdje, za va�im stolom �
odvrati Mer-ryvale, odgovaraju�i time na sva pitanja odjednom.
� Kad bih u to bio siguran, kamen bi mi sa srca pao � re�e Hunt, ne�to olak�ano,
ali ipak pun dvojbe.
� Mo�ete biti sigurni, zna se, ukoliko je Ruth �iva. Jer nitko ne zna �to sve ova
pustinja krije.
� Larey je dolazio k meni � re�e Hunt.
� Ama nemojte! Iznena�uje me. Sto je htio?
� uzvikne Merrvvale znati�eljno.
� I ja sam se zaprepastio � nastavi Hunt.
� Kao da je zaboravio kako se svinjski ponio prema meni. Raspitivao se za Ruth.
Bio je znati�eljan i ogor�en, ali se vidjelo da ga je bijes pro�ao.
� Hh! Otkud znate da je prije toga bio bijesan? � naivno upita Merryvale.
� Sreo sam gospo�u Dom. Vi znate kakva je ona laju�a. Pa, bila je u postaji. Prema
njenim rije�ima Larey samo �to nije sru�io postaju. Bio je kao lud. Urlao je i
psovao unutra i vani. Indijanci pobjego�e od njega, a ni Meksikancima nije bilo
prijatno.
� Aha, vidim. Derao se do neba je l'de? Kako je njegova �ena opet pobjegla sa
Stoneom?
� Da, tako je. Toliko mi je gospo�a Dorn ispri�ala. Ali kad je do�ao ovdje, kod
mene, bio je stalo�en. Re�e kako Stonea ne treba mnogo osu�ivati. Lijepa �ena
sva�ta �e napraviti od mu-
158
�karca. Na kraju mi je rekao kako �e ko�ijom i�i na sjever da kod Salton Springsa
na�e Colli-shawa od koga �e tra�iti da po�e s njim u Yumu ne bi li uhvatili Stonea
i Ruth. Dovest �e Ruth natrag i ovaj put �e je natjerati da �ivi s njim.
� No, �alosna mu majka! � jeknu Merrvvale.
� Meni je to posve jasno � produ�i Hunt. � Kad bi Ruth bila pametna, vratila bi se
Lareyu i od njega na�inila pristojna �ovjeka. Svima nama bi laknulo.
� Dakako da bi, gospodine Hunt � pone�to ironi�no prihvati Merrvvale.
� Ko�ija za sjever stigla je danas u rano popodne i malo kasnije krenula dalje �
re�e Hunt.
Ispred kr�me, iz koje je blije�talo �uto svjetlo, starac sretne Dabba.
� Zdravo. Gdje si bio? � pozdravi ga Dabb znati�eljno, ali i prijateljski.
� U brdima, i�ao sam k drugaru � odvrati Merrvvale. � Ne�to si mi se udebljao.
� Ne rugaj se � zagun�a Dabb. � Vidio si kad me udario.
� Jesam. I otada se pitam za�to mu nisi odgovorio kao pravi Zapadnjak.
� Jer sam prokleta kukavica. Ne mogu se tu�i s Lareyjem ni �akama, ni
mecima. Svejedno �u ja njega...
� Gdje je sad? � prekine ga Merryvale.
� Na sjeveru. Danas je oti�ao ko�ijom. I to u vezi s onim �to smo razgovarali.
� A mo�da ne, Dabb. Ja bih se kladio da ovaj put Larey niti ne pomi�lja na
izvore i njihovu kupovinu.
159� I ja sam to pomislio � re�e Dabb.
� Dobro, jo� �emo o tome razgovarati � odvrati Merrvvale i po�e u kr�mu. Bila je
bu�na, zadimljena i bazdjela je po rumu. Kao �to se nadao, starac na�e
voza�a ko�ije s kojim se jo� ranije bio upoznao.
� Hodi, trgni jednu � ponudi ga Merryvale.
� Ne mora� mi dvaput re�i � odmah prihvati voza�.
� Ima li jedno mjesto za Yumu ujutro? � upita Merrvvale dr�e�i �a�u.
� Koliko ho�e� mjesta, stari moj. Ovaj put imam samo tri putnika.
� Vrlo dobro. A �uj... ja sam ti �ovjek od pustinje, volim nebo nad glavom; kako
bi bilo da sjedim kraj tebe?
� Samo izvoli. Imat �e� dobrih petnaest sati pod otvorenim nebom, a jo� vi�e ako
bude vjetar puhao. Polazim rano, u �est.
� Meni je svejedno. Je li dobar put do Yume?
� Nije lo�, samo je vru�e kao u paklu na onom najni�em dijelu.
� Ji li i Collishaw putuje? � upita Merrvvale, naizgled posve nehajno.
� Ne. Raspitivao sam se za njega kod Twen-ty Ninea, ali ga tamo nema.
� No, idem na spavanje. Vidjet �emo se ujutro.
� Kako ti je ime? Ja sam Hank Day.
� Za prijatelje sam Merryvale � naceri se starac.
Tek kad je legao, osjetio je da su mu i du�a i tijelo umorni od napora toga dana. U
glavi mu se mutilo, a tijelo boljelo. Na pragu je velikih
160
doga�aja. To mu je do�aptavao glas iz pustinje. Ti�ina, gusta poput crne no�i bez
zvijezda, spusti se na svijet pustinje i odnese starca u zaborav sna.
U zoru je Merryvale spremao ono malo stvari koje �e sa sobom ponijeti. Gotovo je
ostao bez novaca, ali ga je to malo smetalo jer ga je mogao dobiti od Adama.
Prijatelj je u pojasu jo� imao zlata, premda su mu tokom vremena zlatnici sve tanje
zveckali.
Starac ode na doru�ak. Uzeo je ne�to hrane za put i napunio �uturicu vodom.
Po�tanska ko�ija, sa �est odmornih konja �to su gr izli �vale, stajala je ispred
postaje. Hank Day je veselo do�ekao Merryvalea.
� Penji se � on mu nalo�i. � Pazi, bogati, �to si ti okretan, tko bi rekao. Odmah
polazimo.
U ko�iji je ve� bio jedan putnik, ali Merry-vale nije uspio da ga dobro zagleda. Iz
kr�me izi�o�e jo� dva putnika, nose�i prtljag, i u�o�e u kola. Pogledav�i ih,
starac se uvjeri da nisu ljudi koji bi imali ikakve veze s njim i s Adamom.
Day se pope na voza�ko sjedi�te, pokraj Mer-ryvalea i odrije�i uzde. Bio je
razgovorljiv i veseo.
� �uj, stari, ako bi me banditi ucmekali bi li ti bio u stanju dotjerati zapregu
u Yumu?
� Pa, mogao bih poku�ati.
� �im dobijemo po�tu, kre�emo. Jutros je Dabb ne�to spor. Sta �e�,
natekla mu vilica pa je te�i. Ha-ha!
Uto pri�e Dabb nose�i po�tansku vre�u i jedan paket koji ubaci u ko�iju.
11 PJefiCane stube
161� Kamo �e�? � upita on u �udu gledaju�i Merrvvalea.
� U Yumu. Moram di�i novac iz banke da bih kupio novo odijelo � otegne
Merrvvale.
� Kladim se da ti je sva banka u jednom d�epu i taj je �upalj � upol u �ali, upol
ozbiljno �e Dabb.
Day zapucketa bi�em i veselo podvikne konjima:
� Hajde... pokret! Dok je svje�e i vidi se!
I tako krenu�e za Yumu. Merrvvale se udobno zavali, kao da mu je lak�e �to dotada
nije nai�ao na zapreke. U pustinji �e ga �ekati Wansfell, i to sigurno kao �to je
sigurno da ono crveno sunce pe�e i pr�i ovaj pijesak. Samo da je Ruth �iva i
zdrava! Merrvvale se uzbudio misle�i na pustolovinu kojoj hrli u susret. Ovaj put
obuzda zebnju, i svoje nametljive i beskorisne zaklju�ke, i nedovr�ene planove �
sve to mo�e pustiti za kasnije.
� Tako, ide� u Yumu, a? � upita ga dobro�udni voza�. � Kad si posljednji put bio
tamo?
Merrvvale se zamisli.
� Bit �e po�etkom travnja.
� Yuma je sada u punom razvoju. Oduvijek je bila ko�nica, ali je sada velegrad.
� Ni�ta me ne iznena�uje. �ivljeg grada jo� nisam vidio. Sto je sad novog u njemu?
� Utrostru�i sve ono �to je bilo, eto ti � odvrati D ay odu�evljeno. � A izgradnja
�eljeznice dovela je u grad gomilu Meksikanaca, Crnaca, crvenoko�aca,
Kineza, kockara, plja�ka�a i uli-�arki. Takav skup jo� nisi imao prilike
vidjeti. Ali se i mnogo po�tenog posla razvilo.
162
� Tako! Izgledi za dobru zaradu, a u gradu slobodne ruke, a?
� Nego! Tamo ti je zakon ispod mi�ice. Barem da vlada zakon iz Arizone! Jedini
�erif koji je ne�to valjao, Jim Henshall, nedavno je u jednom okr�aju ubijen.
Sad je mjesto upra�njeno. �uo sam da se nitko ne otimlje za taj polo�aj, osim
Collishawa a njega ozbiljni gra�ani ba� mnogo ne vole.
� Collishaw! On je negda bio �erif u Texasu, specijalist za vje�anje. Za�to ga u
Yumi ne vole?
� Prvo i prvo Collishaw je ulo�io novce u najgoru jazbinu � odvrati voza�. � To ti
je neka dvokatna, stara �panjolska zgrada, zove se �Del Toro". Kr�ma, kockarnica,
preno�i�te i �ta ti ja znam jo� �to. Vlasnik je neki Sanchez, Meksikanac, a
Collishaw mu je ortak. Sanchez ima dosta love, i uspio je zata�kati neke stvari
koje su se desile u �Del Toru".
, � Sje�am se da sam bio tamo � re�e Merrvvale. � Ali mi se lokal nije u�inio gorim
od nekih drugih u gradu.
� �ekaj da sad vidi� Yumu, stari moj � povi�e Day, pucketaju�i bi�em. � Razmahala
se da je milina, a to jo� neko vrijeme ne�e prestati.
� Pa, kad dobro promislim, meni se takva mjesta ne svi�aju... Ho�e� li
zapaliti?
� Sa zadovoljstvom � prihvati Day.
Ko�ija se valjala vijugavim pustinjskim putom. Put je bio tvrd, kamenit u blagoj
nizbrdici, njime su konji i�li u dobrom kasu, brzo prevaljuju�i udaljenosti.
Merrvvale je u�ivao u ritmi�kom batu kopita, u zveketu lanaca i �kripi konjske
opreme, u �tropotu kota�a, a posebno u slat-
11�
163

kom miomirisu suhog pustinjskog zraka jo� svje-�eg za rana jutra.

Kao posa�ene rukom vrtlara, u jednakim razmacima rasle su grupice jarkozelenih
pustinjskih biljki. Tu i tamo, dizale su se humke srebrnastog pijeska. Na finom
zelenilu stabla mesquite isticale su se krasne crvene i zlataste kvrge i kuglice
imele, parazita koji po nekoj �udnoj igri prirode �ivi od suhog pustinjskog drve�a.
U svim pjeskovitim jarugama dimna stabla bila su nalik na pahuljaste, plave
obla�i�e �to se di�u s logorske vatre. Tek narijetko se pojavljivao po koji palo
verde, izvanredno nje�an i zelen, i�aran svojim �utim cvjetovima, osamljen na
svijetloj pozadini pustinje.
Smije�no na�uljenih golemih u�iju, odnekud isko�i plah divlji zec i izgubi se me�u
pje��anim humkama. Mali, �areni jastreb �u�ao je mrdaju�i krilima na kamenu ispod
kojeg se bez sumnje krio kakav zlosretni pustinjski glodavac. Preko puta brzinom
munje poleti najrje�a pustinjska ptica, divlja pustinjska koko�, ra�irena, duga i
vitka repa, sjajna �arena perja, kao plamen crvene, izrezuckane, uspravne kreste; u
kljunu je surovo stiskala gu�tera.
�inilo se kao da u pustinji na sve strane ima �ivota � �ive bi�a sigurna, okretna,
brza, razorna.
Merrvvale nije znao koliko ima do Bitter Se-epsa, a nije htio pitati voza�a da ne
bi izazvao njegovu znati�elju. I tako se zadovoljio promatranjem krajolika.
Me�utim, s vijugavog puta u uvali nije mogao sagledati sve prostranstvo pustinje.
164
Sto su dalje i�li, raslinje je bilo vi�e i gu��e. Ukazala se i jedna palma, sa
svojim ljupkim stablom. Mrlja tamnijeg zelenila u pustinji bila je oku blagodat.
Put stade vijugati jednom sve dubljom jarugom gdje je pustinjsko bilje bogatije
raslo i cvalo. Merrvvale spazi dva siva magarca kako pasu polako se primi�u�i
brijegu. Mogli su biti Adamovi, ali je daljina jo� bila prevelika da bi ih
prepoznao. Najzad njegove ispitiva�ke o�i otkri�e jednu indijansku kolibu od kolja
i palminih grana, a iza nje malu ku�u od cigle �to se ��u�urila ispod stabala palo
verde.
Iza ku�e istupi visok mu�karac i stade gledati u ko�iju. Merrvvaleu srce posko�i:
Wansfell!
� Hank, koje je ovo mjesto? � upita on voza�a.
� Bitter Seeps. Ima vode taman toliko da nekoliko Indijanaca ostane �ivo.
� Sve mi se �ini da �e� dobiti novog putnika � re�e Merrvvale. � �ini mi se i
poznat. Jest, kopa� je.
� Duga�ak tip, zar ne...? E-ha, Bili! E-ha, Celik-�elo!
Postepeno Day zaustavi konje ispred ku�ice pred kojom je Wansfell �ekao dr�e�i u
ruci mali zave�ljaj stvari smotan crvenim rupcem.
� Zdravo. �ekate ko�iju? � upita Day na-ginju�i se sa strane.
� Jeste. Idem u Yumu � odvrati Wansfell.
� Odavde je dvadeset dolara � re�e voza� i tren kasnije uhvati svjetlucav
zlatnik �to mu ga je Wansfell dobacio. � Penjite se.
� Zdravo, kopa�u � vikne Merryvale. � Ve� sam mislio da smo se negdje vidjeli.
165

� Zdravo, Merrvvale. Odmah sam te prepoznao � odgovori Wansfell ulaze�i u ko�iju.

� Kako ne bi, kad sam se ovdje posadio kao le�inar na suhoj grani topole.
Vrata na ko�iji zatvore se za Wansfellom, i konji opet po�o�e �ivim kasom.
Merrvvale se ponovo zavali na sjedi�tu, osje�aju�i kako ga obuzima nekakav jarostan
zanos. Tako! Wansfell mu se pridru�io! Sad se u ovim ko�ijama valja ne�to u�asno
gadno za nekoga ili neke tamo.
Star�evi napeti �ivci sad su popustili. �itav sat je sa Dayom pri�ao, dok nije �uo
sve �to je voza� znao o Yumi. U me�uvremenu je ko�ija gutala milje. Do�li su do
kraja uvale i po�eli uspon. Konji uspori�e, stado�e se znojiti, voza� je po�eo
kunjati, a sunce je pr�ilo toliko da je Merrvvale morao skloniti ruke u sjenu.
Na vrhu brijega starcu se u�ini kao da mu je pred o�ima ne�to bajno. Srebrnasto
pje��ano more u talasastom usponu svim svojim prostranstvom uzdizalo se prema jugu.
Ruthine pje��ane stube! Merrvvale shvati simboliku; i sva njegova stara, duboka,
misti�na bojazan od pustinje naruga se nadi koju je za Ruth gajio. Ta tko bi se
mogao uspeti tim klizavim stepeni�tem? Penji se, sve vi�e, s mukom, tegle�i,
da��u�i, uz te�ku borbu � na kraju �e ti uvijek izma�i!
Nije bilo vjetra koji zasljepljuje o�i. Nadaleko se rastegao predio pomi�nih
pje��anih dina, oblih, izvijenih, namre�kanih, okruglo reckavih u milijun krasnih
oblika, srebrnkastih, zlatastih i sivih. Na preko dvadeset milja pustinje pru�ao se
taj prirodni fenomen, neprela�ljiv osim kroz �iroki prolaz kojim se put vijugavo
penjao.
166
Sad su konji teglili, vrijeme je sporo prolazilo, milje se odulji�e. Merrvvale
podlegne jari, te�kom usponu, blje�tavom nebu, pje��anim padinama, i zadrijema sve
dok ko�ija na kraju ne izbi iz onog srebrnkastog pakla na ravnu, kamenu pustinju.
Probudiv�i se, osjeti da su mu se pospana �u-tila trga. Pred njim je bljesnuo Black
Pilot Knob, poznata biljega kopa�a zlata, ulijevo su se dizali izreckani bregovi
Chocolate Mountainsa, a iznad same pustinje, naprijed, ukazala se golema, purpurna
masa Picacha.
Krajolik se opet promijenio. Pijesak je ostao pozadi, a naprijed i sa strane
prostirala se ravna i tvrda pustinja, iz �u�kastosme�eg tla izbijalo je drve�e �
�eljezno drvo, ocatilla i mesquite; crvena brda Chocolate dizala se sve bli�e, a u
daljini su se mutno, nalik maglovitim utvarama, dizali obrisi �kriljastih, divljih
i nedostupnih planinskih visova.
Sunce se spu�talo nad prizorom kojim za Mer-rvvalea nije bilo ravna na cijelom
Zapadu. S voza�kog sjedi�ta, na posljednjoj uzvisini drugog platoa, pogled mu je
pao na korito rijeke Colo-rado. Tamo dolje izvijala se crvena rijeka pusto�i,
obrubljena prostranim obalama obraslim jarkozelenim topolama i udikovinom; iznad
krivulje rije�nog korita na sve strane dizale su se strme obale, padine i brda,
izborani mozaik tog bezdna pusto�i, divan u svojim prekrasnim bojama i jezovit u
svojoj surovoj i jalovoj divljini. S mjesta gdje je le�ala Yuma dizao se veo �ute
pra�ine.
167

Miljama se ko�ija sve vi�e'spu�tala niz kamenite bre�uljke, sve dok se daleka slika
ljepote ne izgubi u dodiru s nizinom gdje se' pra�ina dizala poput dima nad
prerijom u plamenu. Sunce je kao magnet sjalo kroz koprenu pra�ine. Zapad sunca i
suton! Ko�ija se jednako valjala i vijugala izme�u nizova pra�njave udikovine.
Najzad do�e no�. Bila je toliko crna da Merryvaleove umorne o�i nisu bile u stanju
da vide ni par koraka dalje.
Na posljednjem zaokretu puta, Merrvvale opazi svjetla Yume.
168
9.
Morao je ubrzati korak da bi mogao i�i uz Adama �irokom, tamnom, glavnom ulicom
Yume.
Svjetla je bilo mnogo, ali se njihova �uta boja gubila dalje od plo�nika. Mrke su
se prilike skrivale ispod lukova i visoki Indijanci, s debelo namotanom kosom povrh
glave, �uljali su se kao sjenke; mali Meksikanci, sa �irokim sombrerima i
�ivobojnim rupcima bu�no su brbljali ispred du�ana; tu i tamo u gomilu se okupljali
kopa�i i drugi bijeli ljudi, u gruboj odje�i.
� Zar ovo nije �Del Toro"? � upita Merrvvale kad su stigli do jedne dvokatnice u
�panjolskom stilu -�to se nalazila na samom uglu popre�ne ulice.
Kimnuv�i, Adam poka�e na sliku na zidu izme�u lukova. Na njoj je ime ovog poznatog
lokala bilo predstavljeno bikovima, matadorima i bandillerosima na konju.
Na desnu stranu bio je ulaz u �irok, taman hodnik, po meksikanski tipi�no tajnovit.
Na staklenim vratima svrati�ta bijahu nekakvi fantasti�ni crte�i �ije su se siluete
ocrtavale na svjetlu koje je iznutra dopirale. Adam i Merrvvale stado�e na samom
uglu. U lokalu je bilo bu�no. Vrata su se neprestano otvarala i zatvarala
propu�taju�i �aroliki niz ljudi. Adam povu�e Merrvvalea do suprotnog ugla. S te
povoljnije to�ke oni sta-
169
do�e promatrati zgradu Del Toro. Na strani okrenutoj pokrajnjoj ulici, na prvom
katu bio je niz lu�nih otvora kroz koja se izlazilo na balkon Sto je i�ao svom
du�inom zgrade. Pri ovakvoj vreloj no�i nije bilo niti jednog svjetla. Tu i tamo bi
se u tami za�ario upaljeni vrh cigarete. Tihi glasovi i smijeh, jecaj gitare, neka
�panjolska melodija, lagani koraci, treperavi �enski smijeh � sve je to pridavalo
neku romanti�nost i atmosferu pro�losti tom tajanstvenom Sanchezovu lokalu Del
Toro.
Drugi kat bio je nizak, s crnim prozonma nalik oknima. Niti tamo nije bilo svjetla.
Adam je zurio u njih kao da �eli probiti njihovu tmicu i doku�iti �to se iza njih
krije.
Malo kasnije on bez rije�i povede Merryvalea niz ulicu, prema skromnijem dijelu
grada, gdje je svjetla bilo manje. Na kraju u�e u uzak prolaz koji je vodio u tamno
dvori�te gdje je mirisalo na mescalu i dim i gdje su se nekakve prilike motale kao
sjene.
� Ovo je Augustinov lokal � objasni Adam dok su se penjali kamenim stepenicama na
kamenom poplo�eni trijem s kojeg u�o�e u prostoriju koja je li�ila na kakvu
tr�nicu. Krepak Meksikanac crnih obrva sitnim je o�ima piljio u Adama, pa ustade i
baci cigaretu. Njegovo se crno lice najedared ozari i on sko�i u susret Adamu.
� Santa Maria.' Pa to je moj grande senor � on �e, grle�i Adama. Merryvaleu nije
bilo potrebno re�i da se taj Meksikanac negdje i tko zna kada sreo s Wansfellom
Lutalicom.
� Si, Augustine � odvrati Adam odmi�u�i se od onog �ovjeka da bi mu
stisnuo ruku. �
170
Ovo je moj drugar Merrvvale. Gladni smo, �edni i... u nevolji.
Meksikan�eva radost i veselje pretvori�e se u ozbiljnu predusretljivost.
� Po�ite sa mnom � on �e kratko i uvede ih u prostranu, kamenom poplo�anu sobu.
Prostorija je bila oskudno namje�tena � jedan stol, dvije klupe, upaljena
lampa �to je mirisala po ulju i duga�ki hengemat �to je pri�vr��en karikama
visio izme�u dva suprotna zida. Meksikanac pljesne dlanovima, na�to se
pojavi debela, tamnoputa �ena, za kojom utr�a�e dvije vitke
djevoj�ice, a on im stade ne�to brzo govoriti na �panjolskom. One odo�e da izvr�e
njegove naloge, a Augustine se okrene prijateljima.
� Senor Adam, moja ku�a, moja obitelj, moji prijatelji vama su na raspolaganju.
Ne tro�e�i uzalud rije�i Adam mu ukratko ispri�a Ruthin nestanak s Izgubljenog
jezera prema Merrvvaleovim obavje�tenjima i zapa�anjima.
� Senor Collishaw je u Yumi. Ja sam ga danas vidio � rt^e Augustine.
� Da ti opi�em Stonea � nato �e Adam i u detalje ocrta Stoneov izgled.
� Ne � odlu�no odvrati Meksikanac. � Senor sjedite. Jedite i pijte. Idem da vidim.
� Sa Collishawom je bio voza� Meksikanac. Bi li mogao prona�i tog
�ovjeka? � dometne Adam po�to je duge noge rastegao pod stol.
� Senor Adam, od Augustina se ni�ta ne mo�e dugo kriti � odvrati Meksikanac a
sitne su mu o�i bljesnule.
171

� Od tog voza�a doznaj da li je Collishaw imao sa sobom djevojku, i ako ju je

imao gdje ju
je odveo.
� Senor, ako je Collishaw doveo sefiorinu u Yumu za sebe, onda ona ne�e biti u
�Del Toru" � re�e Augustine uz lukav osmijeh. � Premda nije nikakvo �udo da se
bijele djevojke na�u tamo. Sanchez stalno dovodi �ene, iz Guavmasa, Frisca,
Sacramenta... odasvud. Yuma je grad gdje �ena ne izdr�i dugo.
� Augustine, jednom sam ti ja u�inio uslugu. Do�ao je �as kad je ti mo�e� u�initi
meni � nato �e Adam uzbu�eno.
� Ah! Je li vam senorita k�i ili draga? � upita Meksikanac blago, a ruka mu po�e
k Adamovu ramenu.
� To je �ena koju volim, Augustine.
� Senor, ako je u Yumi, mi �emo je na�i. Sad idem! Ho�ete li se smjestiti ovdje
kod mene?
� Ho�emo.
� Jedite i pijte. �ene �e vas slu�iti i pokazat �e vam sobe. Nemojte me �ekati
ovdje. Augustine polako radi, ali mo�ete biti sigurni u njega.
Uz znak obe�anja on se nakloni i iza�e. Adam i Merryvale u �utnji stado�e toliti
glad i gasiti �e�. Jedna djevojka, po svoj prilici k�i Augusti-nova, u�e u sobu i
stade blizu njih. Bila je vitka, u crnoj, �irokoj haljini, imala je malo,
ovalno lice maslinaste boje, rumene usnice, lijepe, velike i tamne o�i. Kosa joj je
bila gusta i crna. Mer-ryvale je stalno pridizao pogled da je gleda i svaki
put mu se �inilo da mu se privida sve ve�a sli�nost s jednim poznatim likom. U
jednom �asu je imao putpun lik pred o�ima.
172
� Drugaru, pogledaj tu djevojku � on �apne
Adamu na uho.
� Pogledao sam ve�, stari moj prijatelju. Jednom mi je bilo dovoljno �
tu�no �e Adam.
� Duh Margarite Arallanes! � usklikne Mer-
ryvale.
� Tako je. Ista je kao Margarita, samo bez
�avola u o�ima.
� Nebesa! Sva�ta se �ovjeku doga�a! � iz-
muca Merryvale.
Zavr�iv�i ve�eru, povuko�e klupe dalje od
stola.
� Adame, mislim da �e nam te�ko biti da
�ekamo � re�e Merryvale.
� Strpljenja. Imamo sre�u �to smo ovdje na�li Augustina. Ponekad je na svom rancu
preko granice. Poznaje svakog Meksikanca u ovom kraju. Kao �to je rekao, on �e ti
sve doznati. Ako je Collishaw doveo Ruth u Yumu, to �emo ubrzo doznati.
� A za�to bi Collishaw doveo Ruth ovdje? � promuklo �apne starac.
� Jesi li zaboravio �to nam je Augustine rekao o Sanchezovu lokalu?
� Ali, Collishaw je Teksa�anin � usprotivi se Merryvale. � Njemu je
po�tovanje prema �enama uro�eno.
� Zar on nije kuhan i pe�en s mojim bratom? � upita Adam upiru�i pogled iz onih
sivih, uskome�anih o�iju u prijatelja.
� Jest, zna se. Ali, makar i tako ... ja sam ga �uo kad je sko�io na Lareyja zato
�to je bez po�tovanja govorio sa Ruth.
173r
� Prijatelju Merryvale, moj brat Guerd ima posla samo s ljudima koji ga slu�aju.
Osim toga, Collishaw, koliko god on imao teksa�ki odgoj, ipak je pustinjska
vucibatina. On je spadao me�u najgore kriminalce na granici. �ovjek koji se pravi
po�ten, a �titi ga zakon, ispod one svoje maske je podao i nizak. A Collishaw se
"ba� takvim pokazao.
Nakon ovih rije�i Adam u�uti, a Merryvale ga ne htjede uznemiravati. Vrijeme je
sporo teklo. Kraj vrata su prolazile �ene, tiho poput sjenke. Izvana su dopirali
slabi glasovi � razgovor, koraci, smijeh i veoma daleka muzika. Vru� bi vjetar
pokatkad zapuhnuo u sobu � mirisao je po suhoj pra�ini, prezrelom vo�u, cvije�u i
pomalo po dimu! Atmosfera ku�e te�ko je pritiskivala Adama. Za�elio se �istog
zraka, zvijezda, pustinjskog vjetra, onog �istog �to ne pe�e i ne pr�i, i �to sa
sobom donosi vje�itu sjetnu poruku pusto�i.
Dug je sat pro�ao, i drugi po�eo. Adam se ispru�i u hengematu, kojeg je ra�irio, pa
je legao poprijeko, tako da mu se cijelo tijelo na�lo u jednoj ravni, po obi�aju
Meksikanaca. No, Merry-vale je bivao sve nemirniji. Sjedio je, pa hodao, pa opet
sjedio, te se ponovo dizao i kro�io po kamenim plo�ama, stalno oslu�kuju�i ho�e li
odnekud �uti korake.
Najzad, brzi koraci po kamenu! U�e Augu-stine, ispu�taju�i dim iz cigarete,
zagrijana lica, o�iju nalik na crne bode�e.
� Ah, senor, morali ste me �ekati � on �e, pa privu�e jednu klupu blizu Adama koji
se strelimice uspravio. .
174

Prima�e se i Merrvvale, osje�aju�i toplinu prema ovom prijatelju u nu�di, dive�i se

privr�enosti Meksikanca. Znao je da ga Meksikanac ne�e iznevjeriti ako mu do srca
dopre.
� Senor Adam, voza� Collishawa bio je Ma-nuel Gomez, moj dalji ro�ak. Ve� se
odavno poznajemo.
� Dobro je. Ali, pri�aj mi, Augustine � odvrati Adam naginju�i se naprijed.
� Da li draga senora Adama ima lice kao Djevica, kosu kao zlato, o�i duboke i
ljubi�aste kao stijene kanjona pri zalazu sunca?
Iznena�en tom pretjeranom rje�ito��u Adam se zabulji u subesjednika. Merryvale
sko�i da pru�i odgovor.
� Augustine, �ena koju on tra�i ima lice an�ela. Njezina je kosa sigurno nalik
zlatu, a o�i su joj kao sjene u pustinji.
� Onda je ona ovdje � odvrati Meksikanac, tresu�i pepeo s cigarete.
� Kod �Del Tora"? � upita Adam, duboko uzbu�en.
� Gomez to ne zna � odgovori Augustine. � Sjedite, senor... On mi je to rekao
znaju�i da ja njega ne�u izdati.
Prema Gomezovu kazivanju, Collishaw je s Izgubljenog jezera krenuo u pravcu
sjevera, ali kad je no� pala, vratio se i ne�to dugo �ekao. Potom je pro�ao pokraj
postaje i zaustavio se na pojilu. Tamo je napustio kola i izgubio se u mraku.
Vratio se sa jo� jednim �ovjekom, nosili su jednu �enu umotanu u �ebe. U�li su u
kola, gdje je Collishaw dr�ao �enu. Gomez je brzo vozio preko pustinje, putem za
Yumu, kako
175
mu je nare�eno. Zatim oni skido�e �ebe sa �ene koja je bila kao ugu�ena. Polo�ili
su je na sijeno na dnu kola. Najzad je do�la k sebi, vrisnula i stala se rvati sa
onom dvojicom kao tigrica. Uzvratili su joj surovo��u, te je ona, polunaga i
iscrpljena, klonula. Vidjelo se da su se ona dvojica podjednako uspalili njenim
�arima i slabo��u. I tako je ispalo da su je obojica �titili jedan od drugoga.
Vozili su cijelu no�. Nitko nije spavao. U zoru su skrenuli u jednu guduru veoma
udaljenu od puta. Za tu su se priliku opskrbili vodom i hranom za sebe si za konje.
2ena se napi vode, ali jelo odbi. Veza�e joj ruke. Cio dan le�ala je u kolima,
pone�to je prospavala, ponekad bi zaste-r.jala. Mu�karci su naizmjence spavali i
bdili.
Kad je pala no�, nastavi�e putovanje i stigo�e u Yumu daleko iza pono�i. Zaustavili
su se na samom po�etku grada. Mladi �ovjek podi�e �enu iz kola, a Collishaw mu je
nato ote. Psovali su jedan drugog i najzad nestali u mraku.
� Senor, to je sve � zaklju�i Augustine odbacuju�i dogorjeli pikavac.
� Da li je taj tvoj Gomez �uo da se spominje jo� netko tre�i, ortak u toj stvari?
� upita Adam, crna i strahotna izgleda.
� Nije senor.
� Misli� li da ju je Collishaw odnio u �Del Toro"?
� Ako ju je htio za sebe, nije. Ako je bila za nekog drugog, onda jeste.
� Kako to mo�emo doznati?
� Senor, ve�eras je to nemogu�e � odvrati Meksikanac �ire�i ruke.
176
� Mogao bih zgrabiti kakav malj i u �as posla poru�iti �Del Toro".
� Si, senor. Bila bi to veli�anstvena bitka. Ali �ta ako senorita nije tamo?
� Augustine, ti si mi prijatelj � muklo �e Adam.
� �ekajte. Sutra �u doznati gdje je senorita skrivena. Onda �emo stvoriti
plan. Najbolje je polako, ali sigurno. Va�a zlatna vila je u te�kom polo�aju.
Quien sabe ... ? Mo�da... ali morate misliti na njen �ivot.
Kimnuv�i glavom, Adam se slo�i i osta gledaju�i u goli kameni zid pogledom kao da
�eli vidjeti kroz njega.
� Prijatelju moj... Augustine bi �elio gledati kako �e grande seHor ubiti onog
jednookog gringa* � re�e Meksikanac blagim glasom.
Na ove rije�i Merrvvale posko�i kao probura-�en nekim �uvstvom �to ga zape�e i
prostruji mu svim �ilama. No Adam, ukoliko je i �uo �to je Meksikanac rekao, nije
uop�e obratio pa�nju na to.
� Hodite, prijatelju, morate spavati � re�e im doma�in ustaju�i.
Odveo ih je u jednu sobu s kau�ima zbog kojih je Merrvvale bio presretan jer se
nikad nije mogao po�teno opru�iti na meksikanskom henge-matu. Dodu�e, nije mu uop�e
bilo do spavanja! Adamovo dr�anje ga je veoma brinulo. Merrvvale se skinuo, no Adam
je svejednako stajao i zurio kroz prozor.
* �panjolski, pogrdan izraz za Amerikance.
12 Pje��ane stube
177� Drugaru, sva je prilika da se Ruthi jo� ni�ta nije dogodilo �
re�e starac veoma bri�no.
� Mo�da se ni�ta nije dogodilo... njenom tijelu � utu�eno otpovrne Adam.
� No, zar je ostalo va�no? � nestrpljivo uzvikne Merrvvale, razdra�en
prijateljevim raspolo�enjem. � Gospode, ovo je Jugozapad, i k tome zloglasna
Yuma. S k' si mogao o�ekivati? U ovoj pustinji malo je mu�karaca, ka�em ti, koji
misle na drugo osim na tijelo. A kladim se da �ene nema nijedne. Prema tome,
ako Ruth nisu dirali ... ili ... ili jo� �togod gore u�inili, ka�em ti da mo�emo
biti sretni.
� Ugasi svjetlo, prijatelju i spavaj. Moj bol jednim dijelom dolazi i zbog patnji
koje ti radi mene trpi�.
Na ovo Merrvvale nije znao �to bi odgovorio. Kad je u sobi zavladala tama, a
blijeda mjese�ina kroz prozor pala na Adama koji je tamo stajao, starac se opruzi
da se odmori i stalo�i. Jest � star je. Osje�a to u kostima �to ga bole, u srcu
gdje ga muklo bada. Ne�e mo�i jo� mnogo putovati preko iscrpljuju�e pustare koju
voli i koje se pla�i. Da mu je samo pomo�i Adamu i Ruth da se domognu svoje
slobode, da ostvare svoju ljubav, da mu je le�i na posljednji po�inak u saznanju da
su napustili carstvo spr�enog pijeska i na�li dom usred livada s miomirisom
djeteline, usred zelenih pa�njaka i potoka �to �u-bore!
San ga je ipak savladao. O�ni kapci �inili su mu se olovnim. Usprkos naporu da ih
ne zaklopi, oni su se sklapali i na tren slijepili, dok ih ne bi otvorio
zahvaljuju�i goloj snazi volje. I
178
Adam je prestao bdjeti pored prozora. Da li je legao da se odmori? Zraka mjese�ine
pade na Adamov krevet. Merryvale spazi njegovu dugu, tamnu spodobu. To ga ponuka da
se poda �elji za snom �to ga je svega obhrvala. Jo� je samo �uo daleki, uti�ani
�agor gradskog �ivota Yume. Probudilo ga je dozivanje s vrata.
� Hajde drugaru, dan je.
Za vrijeme doru�ka nije bilo Augustina, ali se kasnije pojavio s novom odje�om i
�izmama za Adama.
� Pa, i ja sam odrpan kao i ti � re�e Mer-ryvale. � Bili bismo dobri kao stra�ila
za ptice na kakvoj teksa�koj njivi.
Adam dade starcu ne�to novaca.
� Izgledamo jo� gore nego stra�ila. Stara odje�a ne mo�e dovijeka trajati. Kupi
�ta ti treba. Uzmi i revolver, kalibra �etrdeset i pet kao moj, i ne�to municije.
Nabavi i britve, ru�nike, sapun i sve �to nam nu�no treba.
� Fino. Ali zar ne misli� da postoji opasnost da me vide? � otpovrne Merrvvale.
� Samo te Collishaw i Stone poznaju. A ti spazi njih prije i sakrij se.
� Dobro, idem odmah. Jo� ne�to, Adame?
� Stani. Ne smijem zaboraviti Ruth.
Nato se Merryvale sjeti opisa �to ga je dao voza�, Gomez, o Ruthinoj odje�i koju su
joj u rvanju ona dva lupe�a sasvim pocijepala.
� Ne vjerujem da su joj ti ljudi nabavili nove haljine � nastavi Adam. � Kad
po�emo iz Yume, bit �e joj po no�i hladno... po danu bit �e izlo�ena suncu i
vjetru... Merrvvale, kupi joj
12*
179veo i dug, pamu�ni kaput... onakav kakav je onog dana imala na sebi.
� Adame, mislim da je Ruth na sebi imala laganu obu�u koju nosi za vru�ih no�i na
Izgubljenom jezeru. �arape i lake mokasinke. Bolje bi bilo da joj kupim cipele i
�arape.
� Da, tako je... uostalom uzmi sve �to misli� da �e jaj trebati.
� Pa � prekine ga Merrvvale � ve� odavno nisam kupovao odje�u za damu, ali mogu
poku�ati. Sto misli� kad �emo krenuti iz Yume?
� Sutra ujutro. Augustine �e urediti da se ko�ija zaustavi ovdje ispred
njegove ku�e.
� Tako. To zavisi od toga ho�emo li osloboditi Ruth?
� Danas �emo je osloboditi � odvrati Adam.
� Si senor � potvrdi Augustine.
Merrvvale skepti�ki odmjeri Meksikanca. Postoji ne�to gore od brzopletosti, a to je
prevelika sigurnost. Ali jedno je izvjesno: budu li doznali gdje je Ruth, Adam �e
je izbaviti, pa makar morao sa zemljom sravnati Del Toro.
Merrvvale se zaputi na trijem, pa pro�e dvori�tem i iza�e na ulicu. Iznenadila ga
zasljepljuju�a jarka sun�eva svjetlost. Me�u debelim kamenim i .ciglenim zidovima
bilo mu je svje�e i prijatno. Ulica je, me�utim, bila vrela, gu�ila je pra�inom; po
buci i raznolikom mno�tvu li�ila je na glavnu ulicu provincijskog mjesta gdje je
stigao cirkus.
Skrenuo je udesno, nastoje�i se dr�ati hladovine gdje god je ima; doista se
iznenadio �ivotom i razvojem grada.
180
Gore-dolje plo�nicima neprekidno je tekla �ivopisna rijeka ljudi. Bilo je ponajvi�e
Meksikanaca, svih doba i uzrasta, vi�e �ena nego mu�karaca. Uobi�ajena odje�a
odraslih mu�karaca i dje�aka bila je veliki sombrero, bijela pamu�na ko�ulja, hla�e
vezane ili pojasom, ili opasa�em s kojih vise ili no� ili ma�eta, i na nogama
mandale. Neki su se, me�utim, �epurili �izmama, ogromnim mamuzama, ko�nim
dokoljenicama i kitnjastom odje�om vaquera* �ene su nosile �iroke izborane haljine,
mantilje i rupce, sve to ponajvi�e jarkih boja. To je mno�tvo ovdje-ondje bilo
pro�arano pokojim visokim Indijancem Yuma. Nije bilo nijednog ispod �est stopa
visine. Privla�ili su oko promatra�a � divno gra�eni, odjeveni poput bijelaca ali
neuredno, �irokih, gotovo crnih lica, crne kose smotane na glavi, a povrh nje
grumenje vla�nog blata. Merrvvalea je oduvijek zabavljala ova �udna frizura
Indijanaca Yume. No, ukoliko nisu imali �istu glavu, bar su je umjeli za�tititi od
vru�ine. Spazio je i nekoliko Indijanaca Papago � ti su bili manji, odjeveni vi�e
kao pustinjski divljaci, upadljivi po svojem nedoku�ivom pogledu �to bje�i u stranu
pred bijelim �ovjekom, lijepa i neosje�ajna lica. Sreo je i jednog Indijanca Yaqui,
omanjeg, silno sna�nog �ovjeka, odjevenog kao vaquero, �iroka i mrka lica, plamenih
o�iju.
U gomili su se gurali bijelci � kopa�i, ran-�eri, kauboji, ko�ija�i � i svojom
privla�nom odje�om poja�avali slikovitost prizora. Nabiv�i �irok �e�ir dobro na
o�i, da bi bar dijelom sakrio
* �panjolski, kravar, kauboj.

lice, Merryvale je ispod oboda motrio sokolovim o�ima. Nije mu promaklo nijedno
lice od onih �to su mu i�li u susret.
U�ao je u jednu veliku trgovinu mje�ovitom robom u kojoj je bilo malo prodava�a, a
mnogo kupaca. Ljudi su kupovali duhan, alat, hamove, oru�je, municiju. Kopa�i su
birali opremu � izbor im je dugo trajao, jer su doma�inski bri�no vodili ra�una o
utro�ku, �to je Merryvale cijenio; lovci s Istoka kupovali su opremu koja �e im
trebati na onoj strani granice � u Meksiku.
Najzad su Merrvvalea poslu�ili. Iz trgovine je izi�ao s novim revolverom za
opasa�em ispod kaputa, i te�kim zave�ljajem sa odje�om, �izmama i sitnicama koje su
njemu i Adamu ve� odavno nedostajale. Stigav�i kod Augustina, nije na�ao Adama.
Skinuo je brkove, dobro se izbrijao, mjesto stare obukao je novu odje�u i stao se
sa zadovoljstvom gledati. Bio je spreman da se i sa deset prema jedan okladi da ga
Collishaw ne bi prepoznao.
Ponovo je izi�ao. Vani je bila jo� ve�a gu�va, bilo je jo� �ivopisnije, vi�e
prolaznika, ali i vi�e jare, pra�ine i vjetra. Zastao je prije nego �to �e prije�i
na drugu stranu ulice.
U toj glasovitoj glavnoj ulici Yume bilo je pra�ine do �lanaka. Ispod kopita konja,
mazgi i volova dizala se pra�ina u ve�im i manjim oblacima i stvarala �u�kastu
koprenu �to je �ovjeku prije�ila da dobro vidi �ak i zgrade na suprotnoj strani
ulice. Indijanci su nailazili na ponijima, kauboji na �ivim, razigranim konjima �to
su se na omra�enoj im pra�ini propinjali, kopa�i su gonili natovarene magarce,
voza�i su gonili svoje
182
zaprege od �est mazgi, a Meksikanci s ran�eva u donjem dijelu doline tjerali su
svoja kolica i �eze; pro�la su i jedna po�tanska kola, bijela od pra�ine.
Merrvvale nije mogao bez opasnosti prije�i na drugu stranu, �Sto mu gromova!"
uzvikne, poku�avaju�i da ispljune pra�inu iz usta, �pravo je imao onaj Hank Day!
Ta, ovdje je doista �ivlje nego u paklu!"
U jednoj trgovini kupio je stvari koje su po njegovom ra�unu bile potrebne Ruthi.
Veo i platneni kaput lako je odabrao, ali kad je do�ao red na cipele, �arape,
rukavice i haljinu, spoznao je da je zbilja na sebe preuzeo gadnu odgovornost.
Najte�e mu je bilo odabrati cipele. Sje�ao se da Ruth ima malu i lijepu oblikovanu
nogu. Na kraju odabrao je ne�to, ali ne bez strepnje, platio, uzeo robu i napustio
trgovinu.
Jo� jednom je morao staviti glavu u torbu i prije�i pra�inom zamagljenu ulicu.
Na�av�i se u Augustinovoj ku�i, starac se ovaj put posve zbuni jer ne zate�e ni
Adama, ni doma�ina. Gdje li je Adam oti�ao? Njega u Yumi znaju. Rizik je velik jer
je grad mjesto kojem stalno ho�o�aste mnogobrojni kopa�i, pustinjske lutalice i
drugi koji mogu lako prepoznati Adama. On se jama�no ne mo�e dobro ni maskirati.
Ali ipak, pa zar je to va�no? Zar �e im omesti izvr�enje plana to, ,�to �e neki
putnik sresti Adama i prepoznati ga? Jer, kad Adam krene, onda �e ga te�ko �ak i
lavina zaustaviti.
�ekao je neko vrijeme, ali, sve vi�e u brizi, nemiran, i po tre�i put iza�e.
Vrijeme je brzo
183
pro�lo. Bilo je ve� popodne, i na ulici mnogo manje vreve. Ipak je bilo dosta
prolaznika, a i besposli�ara ispod arkada i na uglovima. Oprezniji nego ikad,
Merrvvale je �vrljao. Na pamet mu pade ideja da bi mogao ne�to u�initi za spas
Ruth. Sre�a ga oduvijek prati. Za�to da gubi dragocjeno vrijeme? Mo�da bi mogao i
sam �togod doznati.
I tako pro�e kraj Del Tora, prije�e popre�nu ulicu, pro�e jo� malo dalje, pa okrene
natrag. Gledan na dnevnom svjetlu Sanchezov lokal po izgledu je opravdavao svoj
glas. Zgrada je bila veoma stara, zidovi su bili o�bukani, dijelom ma-Ijani bojom,
dijelom okre�eni. No, bilo je mnogo mrlja. Na nekim mjestima �buka je pala pa se
pokazala cigla.
Da bi osmotrio stra�nji dio zgrade, Merrvvale po�e niz pokrajnju ulicu. Tamo je bio
visok, pu-zavicama prekriven zid, a izme�u njega i zgrade i�la je �iroka aleja. Na
ulici je bilo svega nekoliko prolaznika. Merrvvale se zaputi u aleju, gdje ustanovi
da je ispred Sanchezove zgrade dvori�te, i da ona ima dva krila. Stepenicama se
i�lo na trijem. Zna�i, otraga se lako mo�e i u�i i iza�i!
Produ�io je do kraja aleje, pa je okrenuo i ubrzo se opet na�ao na glavnoj ulici.
Pribli�io se glavnom ulazu Del Toro, pa kad se zagledao u tamne stepenice �to su
vodile na kat, osjeti kako mu se ko�a je�i i kako se sav uzbudio. Stao je i
naslonio se na prljav, okre�en dovratak. Ljudi su ulazili i izlazili iz lokala.
Nitko se nije penjao po stepenicama. Za�to ne bi riskirao da se popne? Ukoliko bi
ga tkogod �to upitao, mogao bi izmisliti kakvo vjerodostojno opravdanje. Ta ga je
184
zamisao na neuobi�ajen na�in namah i svega obuzela.
Kri�om, ogledav�i se lijevo i desno, uvjeri se da ga nitko ne gleda. Stade se
penjati stepenicama. Bile su �iroke, visoke i stare, kamene i ve� izlizane od duge
upotrebe. Na�av�i se na prvom odmori�tu, vidio je pred sobom duga�ak hodnik s crno
oivi�enim zidom s jedne i �iroko razdvojenim vratima s druge strane. Za njegovim
le�ima hodnik se zavr�avao drugim stepenicama �to su vodile na drugi kat. Kao da je
nekakva divovska ruka gurala Merrvvalea.
Prirodnim korakom uza�ao je uz druge stepenice koje su bile drvene i u veoma slabom
stanju, pa kad se na�ao gore pred njim se opet pro-tegao hodnik, isti kao onaj na
donjem katu, samo �to je ovome strop bio ni�i. I po izgledu i po vonju podsje�ao je
Merrvvalea na tipi�an meksi-kanski hodnik.
Sto sad da u�ini? Dotle je stigao bez ikakvog plana. I�ao je gonjen nekim
neobja�njivim porivom od kojeg mu je krv br�e strujala i �ivci mu se napinjali.
Ruth bi mogla biti, ne, nego je ona po svoj prilici zasu�njena iza jednih od ovih
masivnih vrata.
Nije zastao da razmisli, da pomisli na opasnost susreta s Collishawom ili Stoneom.
To mu uop�e nije palo na pamet. U njegovim je grudima bilo ne�to tvrdo i hladno,
�to je prijetilo zlom svakome tko mu se na�e na putu. Toga stari kopa� ni sam nije
bio svjestan.
Pristupio je prvim vratima i odva�nom ali ipak dr��u�om rukom pokucao. Nije bilo
odgovora. Na drugim vratima je bio iste sre�e. Na
185

r
tre�im vratima �uo je glasove i korake iznutra. �ekao je dok mu je srce burno
zakucalo.
Na vratima se pojavi mlad Meksikanac, mr�ava i �uta lica, sitnih crnih o�iju i
pogleda u Merryvalea.
� Oprostite, sefior � re�e starac uz naklon. � Tra�im nekog sefior a Garciju.
Meksikanac strese glavom i zatvori vrata.
Sad Merrvvale postade jo� odva�niji. Produ�io je niz hodnik, smotreno, o�tro
motre�i, sve vi�e gnan onim svojim porivom i do�e do kraja hodnika gdje se kroz
jedna vrata izlazilo na trijem koji je ve� ranije opazio iz aleje.
�uo je �enski smijeh. Pri�ao je tim vratima i pokucao. U sobi se sve uti�alo i
vrata se ne otvori�e. Ni na ostalim vratima nije dobio nikakav odgovor.
Potom iza�e na trijem. Spazio je da na dijelu ku�e izme�u dva krila postoje dvoja
me�usobno prili�no razmaknuta vrata. Po�ao je trijemom, gledaju�i na sve strane, i
do�e do prvih vrata. Bila su od tvrdog drveta s velikom klju�aonicom i ove�om
mjedenom kvakom.
Pokucao je, jednom, drugi put � nervozno! O�tro mu uho uhvati slab �um ne�ijeg
koraka iznutra. Pokucao je i tre�i put.
� Tko je? � netko upita glasom od kojeg je Merrvvale zanijemio. Stao se
boja�ljivo ogledati unaokolo, zaboravljaju�i na prirodno ravnodu�no dr�anje.
Drhtavom je rukom pokucao.
� Ruth! Ruth! � dozvao je koliko je god glasnije smio.
186
Za�uo je tih uzvik, mekane korake, oprezno kucanje iznutra.
� Tko je? � �apne Ruth.
� Merryvale.
� Oh, Bogu hvala... Je li Adam s vama?
� Tu je, u Yumi. Do�li smo po tebe. Tko te ugrabio?
� �ollishaw i Stone � odvrati Ruth napetim �aptom.
� A Larev?
. � Njegov plan. Ali nemojte re�i Adamu.
� Jesi li... � Merrvvaleu rije� zape u grlu.
� Da li si... zdrava i ...
� Sve je u redu, samo sam puna masnica od rvanja s Collishawom. Zvijer je to. Da
nije bilo Stonea...
� Pusti to sad. Moram potra�iti Adama. Dr�i se hrabro, djevojko. Odmah dolazimo.
� Donesite mi �togod da se pokrijem. Odje�a mi je u komadima.
Merryvale upre svu snagu da silom otvori vrata, ali nije mogao.
� Ne mogu razvaliti vrata. Ali Adam mo�e. Ne kloni, Ruth.
� Po�urite... ! Oh, po�urite! � ona �apne.
� On bi mogao svakog �asa do�i.
Dok mu je srce burno tuklo, Merrvvale po�e gun�aju�i:
� Uh, umro bih od sre�e da on, zaista, do�e u �asu kad Adam stigne!
Merryvaleu je bilo nemogu�e prirodnim korakom pro�i hodnikom i niz prvo stubi�te.
Stigav�i do drugog stubi�ta i po�to je vidio da na
187

njem nikoga nema, on poleti, preska�u�i po dvije stepenice, i izleti na ulicu. Tek
se tamo prisilio da hoda normalno, kako ne bi privukao ne�iju pa�nju. Ona dva bloka
do Augustinove ku�e u�i-ni�e mu se beskrajno dalekim.
Upao je u dvori�te pa pojurio gore. Slavodobitno i bez daha upao je u sobu. Opet
nije bilo ni Adama, ni Augustina.
Stao je �etati po sobi bore�i se protiv zlovolje. Tje�io se da ovo zaka�njenje ne�e
imati kobnih posljedica po Ruth koja ih s nestrpljenjem o�ekuje. Ve� se pomalo
hvatao sumrak. Vrijeme se u beskona�nost oteglo. Bio je ve� gotovo o�ajan, kadli
za�uje hitre korake. U�e Adam, a za njim Augustine.
Starac im pri�e. U prvi mah ga nisu prepoznali. U sobi je ve� bila polutama. Adam
se nagnuo da bolje vidi.
� Gdje si, do vraga, bio! � muklo �e Merrvvale.
� �avo nek me nosi, pa to si ti, Merrvvale!
� uzvikne Adam. � Augustine nikako ne mo�e na�i �ovjeka koji bi mogao znati gdje
je Ruth... ukoliko je ona kod Sancheza.
� Nemoj ga ni tra�iti. Ja znam gdje je ona
� provali iz Merrvvalea.
Dvije ogromne �ake dohvate starca za ramena.
� Drugaru! Ti zna�? Gdje? Kako?
� Ostavimo na stranu obja�njavanja � odvrati Merrvvale. � Razgovarao sam s
njom. Zatvorena je. Vrata su jaka i te�ka. Trebat �e nam...
� Nema vrata koja ne mogu provaliti � prekide ga Adam.
188
� Onda po�imo � re�e Merrvvale grabe�i omot s robom za Ruth. � Augustine,
ti nas �ekaj ovdje.
Adam vi�e ni�ta ne upita, ve� po�e uz Merrvvalea, nastoje�i da svoj korak uskladi s
njegovim.
� Adame, budemo li imali sre�u koju sam ja imao, bit �e sasvim lako � �apne
Merrvvale dok su �urno i�li. � Mogli bismo u�i preko stra�njih stepenica, ali
mislim da je bolje prednjim stubi�tem. Samo da nikog ne sretnemo. Dobro
otvori o�i. Morat �emo iza�i na stra�nji izlaz.,. Dobro si ti pogodio... ona je u
�Del Toru".
I�li su niz ulicu, i Merrvvale je stalno osje�ao kako ga ona velika, �eli�na ruka
gura. Du�ani su bili osvijetljeni. Promet na samoj ulici nije bio kao po danu, ali
su plo�nici bili puni svijeta.
Dok je starac s mukom poku�avao dr�ati korak s Adamom koji je silno grabio, stigo�e
do Del Tora.
U Sanchezovu je lokalu upravo grmilo. Stigav�i do stepeni�ta, Merryvale povu�e
Adama za sobom. Uza�li su do prvog hodnika, pa po�li drugim stubi�tem. Gornji
hodnik bio je gotovo u potpunom mraku, osim samog dna gdje je svjetlo dopiralo kroz
vrata.
� Ni �ive du�e! � dahtao je Merrvvale. � Sre�a me jo� prati.
I trijem je bio pust. Merrvvale se vi�e nije boja�ljivo ogledao. Sva mu je pa�nja
bila usmjerena na vrata koja je tra�io.
� Tu smo... Adame � on �e duboko uz-dahnuv�i.
189

Zakucao je. Uslijedio je trenutak krajnje napetosti. Adam je duboko i s naporom

disao.
� Ruth! Ruth! � ispotiha, �ivim glasom dozove Merrvvale, kucaju�i ponovo. Nema
odgovora! Brzo se ogledao po trijemu da se osvjedo�i nalazi li se na pravom mjestu.
� Da, ovo je ta soba, nema dvojbe.
Tada Adam pokuca i dozove svojim dubokim glasom:
� Ruth, ovdje je Adam! Mrtva ti�ina.
� Predugo je �ekala � �apne Merrvvale. � Mo�da je i u nesvijest pala. Glas joj je
bio jako slab.
� Odmakni se � nalo�i mu Adam, pa dohvati kvaku, nasloni se ramenom na vrata i
pritisne. Vrata za�kripa�e i streso�e se. Adam uz-makne pa se silovitom snagom
baci. Vrata bu�no puko�e, isko�i�e iz �arki i pado�e s tutnjem.
Merrvvale po�e za Adamom u sobu. Bila je prazna. Ni u maloj ostavi, tamnoj i punoj
sme�a, nije bilo Ruth.
� Au! Pa ona je oti�la! � istisne Merrvvale, tup od razo�arenja.
Adam podi�e rup�i� s poda. Bio je Ruthin. Pomalo je odisao mirisom koji je
Merrvvale prepoznao.
� No, kao �to vidi�... bila je ovdje! � starac �e, po�to je pregledao rup�i�. � Ne
mo�e biti daleko, nije odavno odvedena.
Spazio je kako Adamov brz pogled prelazi preko te�kog �panjolskog kreveta sa
starom, �utom �ipkom i izblijedjelim zavjesama, pa preko stola, na kojem je stajao
poslu�avnik s netaknu-
190
tom hranom, i malih, visokih, re�etkama zatvorenih prozora.
� Da, bila je ovdje, drugaru � gorko �e Adam.
� Odveli su je � odvrati Merrvvale kome je mozak opet proradio. Po�eo je
dolaziti k sebi od stra�nog udarca. � Posljednje �to mi je rekla bilo je da
po�urim... � Na ovo se Merrvvale ujede za jezik. Gotovo se izdao kako se Ruth
pla�ila dolaska Guerda Larevja. � Stra�no se bojala Collishawa � nadometne starac.
� Jo� ni�ta joj nije bilo, rekla je, ali je imala gadne masnice od rvanja s
Collishawom.
Njegove �urne rije�i zastado�e mu u grlu. Adam je problijedio kao krpa. Divovskim
koracima iza�e iz sobe i uputi se trijemom. Merrvvale se zaleti za njim; pro�o�e
hodnikom, pa stepenicama. Dvoja se vrata otvore, iza njih proviri�e zapanjena lica
Meksikanaca. Jedan je �ovjek �urio uza stepenice, ali je stao i sklonio se u stranu
kad je vidio kako su se Adam i Merrvvale stu-�tili � nije uop�e poku�ao da ih
zaustavi. �im su si�li, Adam po�e pravo na pokretna vrata lokala Del Toro.
19110.
U to je vrijeme Del Toro bio najve�i, ako ne i najgori lokal i kockarnica na
�itavom Jugozapadu.
Eto ba� u nj u�e Wansfell, a njemu za petama Merryvale.
Pred njim je bila ogromna, duga�ka i �iroka prostorija. Dimom zamagljeni prizor bio
je �uto osvijetljen visoko postavljenim kandelabrima. Oko �anka gu�va, �etiri reda
ljudi �to su se derali da bi �uli jedan drugog. Ponad beskrajnih polica s kojih su
blje�tale boce i �a�e, dre�avo su se isticala pozla�ena zrcala i neukusne slikarije
golih �ena. Od mnogobrojnih stolova, malo ih je bilo za kojima se nije kockalo.
Upadljiva je bila odsutnost �ena. Me�utim, po muzici koja je odnekud dopirala, dalo
se naslutiti da �ene nisu ba� posve nedostajale u Sanchezovu lokalu. �udan je bio
kontrast �to su ga �inili bu�ni prijatelji �a�e i tihi kockari. Neprestana rijeka
mu�terija kao da je i po�injala i zavr�avala se ispred �anka.
Adam se odgega do sredine dvorane i stane na mjestu s kojeg se mogao ogledati na
sve strane.
Bila je to doista �arena gomila. O�trim o�ima tra�e�i dvojicu ljudi /a kojima su se
dali u potragu, Merrvvale je mjerio svakog pojedinca oko sebe. Visoki kockari u
crnim, duga�kim kaputima, polucilindrima i dre�e�im prslucima stajali
192
su u gomili, malo pili, a sokolovim o�ima tra�ili �rtve koje �e o�erupati. U gomili
za �ankom bilo je i Kineza. Visok, okretan, mlad mu�karac, sna�no gra�en, obu�en u
izrojtano odijelo od jelenje ko�e s revolverom i no�em za pojasom, motao se amo-
tamo posve sam; mr�avo mrko lice i pogled kao u Indijanca privuko�e Merryvaleovu
pa�nju. Kopa�a je bilo mnogo i oni su bili najbu�niji me�u onima �to su pili.
Me�utim, kako kopa�i, tako i voza�i i goni�i, grubo odjeveni i pra�njavih �izama,
navra�ali su samo na jednu ili dvije �a�ice, tek raspolo�enja radi. �im bi svoje
ispili, prepu�tali su mjesto drugima.
Oko �anka je bilo najvi�e Meksikanaca, a za stolovima gdje se kockalo najvi�e
bijelaca. Sve skupa imalo je izgled stjeci�ta Meksikanaca koje rado posje�uju i svi
drugi �itelji pustinje Yume. Visoko iznad �anka postavila se ogromna, punjena glava
bika, na kojoj je preko rogova le�ao matadorski ma� o kojem je visila crvena
zastavica.
0 lokal u�e kopa� koji se, po svoj prilici, na-mislio malko provesti, ali da ne
pije, a niti da se kockom zabavlja. Merryvaleu se u�ini odnekud poznatim, ali ga se
nije mogao sjetiti. Malena stasa, gruba lica od izlaganja suncu i nevremenu,
pohabane odje�e sa mnogim krpama i �izmama vezanih �icom da se ne bi raspale,
pru�ao je, zaista, sliku na kojoj je vrijedilo zaustaviti pogled.
Pra�en grupom prijatelja u veselom raspolo�enju, pojavio se i Arizona Charlie, u
mjestu poznata li�nost, i Merryvaleu znan iz vi�enja. Za �itavu glavu vi�i od
gomile, bio je pravi lik �ovjeka s granice, nosio je kaubojsku odje�u, lice mu
13 PJeS�ane stube
193bilo crveno, o�i �mirkave, a usta nalik tankoj, uskoj crti, osim kad se
smijao.
Merrvvaleovu pa�nju skrene na sebe grupa prido�lica, jaha�a; svi u �izmama, s
mamuzama, opasa�ima, naoru�ani revolverima � tipovima mrka lica. Adam ih je o�tro
promatrao. A i oni su njega dobro odmjerili. Merrvvala pomisli da to mora biti neka
banda � u svakom slu�aju neznanci �to se dr�e zajedno i izbjegavaju svaki dodir s
drugim ljudima. Zaposjeli su jedan prazan stol.
� Konjokradice iz doline Gila � re�e Adam starcu. � Cesto dolaze ovamo
poslije plja�ke. Znao sam ...
Prekine ga Merryvale, koji je gledao nekamo u stranu, te mu naglo ��epa ruku.
� Eno Collishawa1 � re�e starac zadihano.
� S njim je Sanchez, ali onog drugog ne poznajem � re�e Adam. Njegovo se
maloprija�nje nehatno dr�anje posve izmijenilo.
� Stone nije, a to nije lo�e. Njega mo�e� natjerati da progovori, ali
Collishawa nikada.
� Poku�at �u � zagun�a Adam.
� Drugaru, to je Teksa�anin � Merrvvale �e ozbiljno. � Ne gubi vrijeme s njim. A
ne treba ni da ti ka�em da �e� se s njim dograbiti ako se raspali.
Izgledalo je da Collishaw s nestrpljenjem slu�a Sancheza koji mu je ne�to brzo
pri�ao uz �estoko mahanje rukama kako je Meksikancima u naravi. Sanchez je bio
zdepast i nabijen, glave kao u buldoga i vrlo tamne ko�e. Odje�a mu bila �ivopisna
i bogata, po obi�aju bogatih Meksikanaca. Collishaw je nosio dug kaput, �irok, crn
194
13*

sombrero i leptir-ma�nu po kojima se odmah poznaju Teksa�ani. Tre�i je tako�er bio

Amerikanac, i Merrvvaleu odmah mrzak.
Kako su prilazili sredini dvorane, Adam im po�e u susret, ali su ona trojica bili i
previ�e zadubljeni u razgovor tako da nisu obra�ali pa�nju ni na najbli�u okolinu.
� ... u vezi s onim poslom oko Izgubljenog jezera � dopro je do Merrvvaleovih
napetih u�iju prodoran, ali prigu�en Sanchezov glas.
� O tome ja ne odlu�ujem � odvratio je Teksa�anin.
Bez sumnje su ove rije�i koje je �uo, Adama nagnale da ne zaustavi Collishawa, ve�
ga zaobi�e i postavi se malo iza njega.
Merryvale je slijedio prijatelja. Sanchez otvori vrata �to su vodila u pokrajnu
sobu i u�e, a za njim Collishaw. Onaj tre�i posegnu rukom da zatvori vrata, kadli
ga Adam odgurne trzajem svoje duge ruke. Adam u�e u sobu, a Merrvvale hitro usko�i
za njim i za sobom zatvori vrata.
Bila je to nekakva rasko�no ure�ena privatna kockarnica. Za krajnjim stolom se
kockalo.
� Djevojke nema, Stone ju je ukrao. Sad sam do�ao odozgo. Vrata su
razvaljena � govorio je Collishaw Ijutito.
� Senor Collishaiv me ve� i ranije prevario � odvratio je Meksikanac.
Najedared Teksa�anin spazi Adama. Zabulji se. Vilica mu se objesi. Njegovo jedino
oko, svijetlo i tvrdo, izra�avalo je zaprepa�tenje, a kad se Adam stao primicati, i
neodre�enu sumnju.
� Strance � on �e mrko � ovo je privatna soba.
195� Collishaw, mo�da ti nisam toliko stran koliko ti misli� � odmjereno otpovrne
Adam.
Sanchez se smjesta ukloni, a Merrvvale u�ini isto. Vrata se malko otvore i na njih
proviri onaj tre�i koji nije uspio u�i; on tiho zvizne i nestade, ostavljaju�i
od�krinuta vrata.
Collishaw se u me�uvremenu promijenio. Od �ovjeka uvrije�enog zbog upadanja
neznanca u njegove prostorije, pretvorio se u biv�eg �erifa, Teksa�anina, koji je
sebi stvorio bezbroj neprijatelja.
� Ve� sam te sreo negdje... davno � re�e on mirno. � Ali se ne mogu sjetiti gdje.
� Odmah �e� se sjetiti � zlokobno odvrati Adam.
� Pa, bit �e mi drago � otegne Collishaw u nekom i��ekivanju koje nije bilo u
skladu s njegovim rije�ima.
Osje�aju�i �to se sprema, Sanchez se brzo udalji �to je vi�e mogao. Uzmi�u�i,
udario je u stol za kojim se kockalo.
� Hej, Sanchez, �ta radi�? � plane igra� koji mu je le�ima bio okrenut.
� Sto se tu doga�a? � ubrzo upita drugi koji je gledao pravo u prizor ispred sebe.
� Senor Collishaw se sreo sa starim prijateljem � podrugljivo �e Sanchez.
Dugim korakom, Adam odjedared prije�e udaljenost �to ga je dijelila od Collishawa.
U�inio je to tolikom zapanjuju�om brzinom da se Collishaw ukrutio. S lica mu nesta
rumenila. Merrvvale se naslonio na zid. Gledao je u Adamov profil, hladan, siv,
sna�no ocrtan, s izgledom orla �to nasr�e na �rtvu.
196
� Ho�u Ruth! � Adam je to izgovorio tiho, te ga Sanchez i karta�i nisu �uli.
Mirno dr�anje Teksa�anina potrese novo iznena�enje.
� Tko si ti? � on bubne, kao ne htiju�i.
� Gdje je djevojka? Brzo!
Mirno se Collishaw nasmijao na pomisao da ga netko tjera da govori kad njega to
nije volja; u isto vrijeme po sje�anju je gr�evito premetao slike iz pro�losti.
Najednom je stao kimati glavom i njegovo se jedino oko podrugljivo zacaklilo.
� Pa, sjetio sam se, strance. Mislim da imam sumnjivu �ast da se upoznam s
Wansfellom Lutalicom.
Bio je spustio glas, o�ito nije �elio da i Sanchez �uje tko je ovaj �ovjek.'
� Tako je � odvrati Adam.
� Morao sam se odmah sjetiti, s obzirom na ono �to mi je Stone pri�ao. Zao mi je,
gospodine Wansfelle, ali ti ni od kakve koristi ne mogu biti u potrazi za damom.
�injenica je, a to na �alost moram priznati, da se ona mala gadura sad, ovog �asa,
sigurno divno zabavlja sa Stoneom.
� Ti, �ubre teksa�ko! � Adamov je glas sjekao. � Ti, koji se hvali� svojim
po�tovanjem �ena! Ti, prljavo oru�e Guerda Larevja!
I na to Adam svojom golemom �a�etinom tresne Collishavva po ustima. Ovoga odmah
obli krv, on muklo jekne i u gr�u se strese, kao da obuzdava naglu kretnju koja bi
sunula prema pi�tolju. Ne�to ga je prije�ilo, a to ne�to nije bio po svoj prilici
ledeni mir �ovjeka koji ga je udario; do�ivljeno poni�enje vapilo je za esvatpm,
�li je
197Collishawa prije�ilo ne�to u imenu i pojavi tog �ovjeka � Wansfella Lutalice.
� Collishaw, ti si nekad kao �erif vje�ao ljude � nastavi Adam. � Znao sam �ovjeka
kojega si ti nevinog objesio. Bio si kockar i lopov. Sad si jo� gori. Maltretira� i
plja�ka� jednog starca. Kuje� planove s onim bijednikom, svojim
ortakom. Silom odvodi� nevinu �enu, za njega. Potom ga izdaje�, ho�e� �enu za
sebe ... Ti si je napastovao! Ti si je izudarao...! Pseto jedno!
� Tako, ti si provalio u njezinu sobu! � �kripavo �e CoUishaw i ruka mu
poleti k revolveru.
Brzinom munje Adamova ruka pritisne pi�tolj u Collishawov istureni trbuh.
� Trgni! � za�i�ta Adam, surovo pritiskuju�i cijev pi�tolja u Collishawa.
� Preduhitrio si me! � promuklo izmuca ovaj.
� Bah! Tebi su ionako potrebna dva oka da bi mogao obra�unati s �ovjekom � re�e
Adam promi�ljeno prezrivo. � Podmukla jednooka �ivotinjo. Tebi bi se u Texasu
rugali.
Collishaw problijedi kao mrtvac, krupna glava naglo mu se trgne, te mu se �e�ir
poma�e i nakrivi, na �elu mu izbiju krupne gra�ke znoja.
� Tko ti je oko izbio? � nastavi Adam, na-ginju�i se jo� bli�e, obuzdavaju�i
u�asnu, hladnu mr�nju.
� I za manje stvari... znao sam umlatiti �ovjeka � promumlja Collishaw, nemilice
tjeran u stanje bezumlja.
� Jesi, ali kakvog �ovjek�? Poku�aj to sa
� zagrmi Adam.
198

Potom pri�eka, gledaju�i s mr�njom Collis-hawa. Merrvvaleu je dah zastao. U

sje�anju mu iskrsnu sve one puste godine patnje i stradanja za kojih je Adam �ekao
priliku da vrati dug bratu Guerdu i Collishawu, biv�em �erifu i specijalisti za
vje�anje. Osamnaest dugih godina �ekanja!
� Collishaw, sjeti se Erhenberga! � nastavi Adam.
Teksa�aninovo se jedino oko lu�a�ki u�iri.
� I Picacha!
�inilo se kao da Collishawa ne�to iznutra priti��e, sporo, drhte�i, silno.
� Pogledaj me! Pogledaj Wansfella Lutalicu! Pogledaj bolje!
Ono jedino oko, zlo, u �ijim je dubinama cio pakao gorio, zasja na rubu
zaprepa�tuju�e spoznaje.
� Pogledaj bolje, Wansfella... ! Mene! Ja sam ti to oko izbio! ... Ja sam Adam
Larey!
� Pakla mu! � vrisne Collishaw.
Uko�enost mu namah popusti. Brzinom �ovjeka u kojem mr�nja bukti, on tr�e revolver,
�ija cijev plavkasto sijevne na svjetlu. Uto Adamov hitac muklo odjekne i tane
pogodi Collishawa u trbuh.
Merrvvale za�u kako se tane �arilo u zid, po�to je pro�lo kroz Collishawa. Od
silovitog udara metka, Teksa�anin zatetura. Ipak, prst mu pritisne obara�. Iz
revolvera sune crven plamen, odjekne pucanj � revolver se ludo tr�e navi�e, potom
opet plane. Premda pogodan, probijen metkom, ve� u zagrljaju smrti, u Collishawu je
jo� o�ajni�ka ��lja da ubije. Nadljudskom sna-
199gom volje stao je ponovo ciljati nesigurnom rukom � kadli ga Adam zgodi u ono
jedino oko.
Collishaw ispusti oru�je. Ruka mu osta ispru�ena. Trenutak je ostao uspravan,
mrtav, a opet na nogama, stravi�na lica � potom se zanese i muklim treskom pade.
U dvorani je vladao muk. Sva su lica bila okrenuta vratima na koja se pojavi�e Adam
i Merryvale. Nitko ne progovori, niti se poma�e. Adam je vukao Merrvvalea za sobom.
U nekoliko koraka prije�o�e preko dvorane i izgube se u tami onkraj ulaznih vrata.
Svejedno dr�e�i Merryvalea, Adam se umije�a me�u prolaznike u glavnoj ulici. Ubrzo
se na�o�e daleko od Del Tora.
� Adame, da nisi zaboravio na Stonea? � upite Merrvvale, oblizuju�i suhe usne.
� Ba� kao i na Collishawa.
� Da se ne uzda� u slu�aj?
� Ne. Augustine je poslao svoje ljude u potjeru za Stoneom. Ali sam uvjeren da �u
sti�i do njega naslijepo lutaju�i gradom.
� Pa, razumijem te. Jedno je sigurno: Stone je odveo Ruth. Je li tako?
� �uli srao �to je Collishaw rekao Sanehezu. Ubrzo su se na�li u Augustinovoj
ku�i, gdje
Adam ukratko objasni svom prijatelju Meksikancu kako je po svoj prilici Stone odveo
Ruth iz Del Tora. Sav napet i uzbu�en, Augustine ih stade uvjeravati kako se Stone
po danu nije usudio odvesti djevojku daleko. Mora da ju je izveo kroz stra�nji
ialaa iz Del Tora, pa je zatim sakrio negdje u susjednom bleku koji je nastanjen
isklju�ivo Meksikancima.
200
� Senor po�imo � �urno �e Augustine i po�uri van. S dvori�ta okrene u uzak prolaz
�to je vodio u pokrajnu ulicu, i njom krene hitrim korakom, izme�u Adama i
Merryvalea. Sav uza-vrio, Meksikanac je cijelo vrijeme ne�to brzo pri�ao tu i tamo
ubacuju�i poneku rije� na materinjem jeziku. On je bio mi�ljenja da se Stone nije
usudio po�i glavnom ulicom sa zarobljenicom koju je najvjerojatnije morao nositi
ili bar vu�i. Taj se zaklju�ak Merryvaleu u�ini razlo�nim. Ukoliko brzom pretragom
bloka iza Del Tora ne na�u odmah djevojku, re�e im Augustine uvjerljivo, tada �e je
zacijelo prona�i sutra, temeljitijom pretragom bloka pri danjem svjetlu.
Stigli su do dijela grada �to ga je Meksikanac htio pretra�iti. Ku�e su ve�inom
gledale na ulicu, ljudi su sjedili na pragu ili ispred ku�e. Augustine se stao
propitivati kod ovog i kod onog, hitro je prelazio od ku�e do ku�e, zatim je pre�ao
cestu i po�eo tra�iti na drugoj strani. Adam i Merryvale su ga u stopu pratili, ali
su se dr�ali po strani kad bi on nekoga ne�to pitao ili pokucao na kakva vrata. No�
je bila vrela. Traga�e su pratili zvu�i tihog smijeha, prigu�enih glasova i pjesme
pra�ene gitarom.
Neumorni je Meksikanac pretra�io taj blok, a potom susjedni, ali bez ikakva
rezultata. On produ�i jednom u�om i zaba�enom ulicom, gdje je tek ponegdje sjalo-
mutno svjetlo. Skrenuo je u neki zasvo�eni prolaz, a Adam i Merrvvale ostado�e da
ga �ekaju u sjeni.
Prepustiv�i se o�aju, Marryvale se nasloni na kameni zid. Uto za�uje tihe,
prigu�ene korake i
201

pomisli da se to Augustine vra�a. Neka tamna prilika izbi na mutno svjetlo iznad
prolaza.
Adam sko�i poput tigra. Onaj ispusti mukao, nagao uzvik i poku�a izmigoljiti. Ali
je Adamova duga ruka ve� posegnula, njegova golema �aka okrene �ovjeka kao zvrk.
Tren kasnije ta ga �aka ��epa za ovratnik od ko�ulje i podi�e ga, te ga te�ko
pritisne uza zid.
Na svjetlu Merrvvale spazi Stonea. Bio je go-loglav, bez kaputa i prsluka. Dahtao
je. Upravo bijesno zapanjen i radostan, Merrvvale sko�i bli�e. Stoneu se lice
iskrivilo, jezik mu ispao. Nato Adam popusti stisak i pusti Stonea da stan� na
noge. Mladi� se gu�io. Rukama je kao pomaman stao udarati svog napada�a.
� Budi miran, ina�e �u ti raskopati glavu � nalo�i mu Adam.
� Wansfell... ! Nemoj me udaviti! � krik-ne Stone u u�asu, prestaju�i da se
batrga.
� Collishaw je gotov � dobaci mu Adam.
� Gospode...! Nemoj me ubiti... Wansfell! Tu je Ruth... pod klju�em. Oteo sam je
Collis-hawu... Pusti me ... pa �u te ... odvesti k njoj.
Stisnut �eljeznom Wansfellovom �akom, Stone ih povede mra�nim prolazom. Augustine
naleti na njih, pa stade dozivati sve svece i po�e kraj njih. Na pra�ini je neko
crvenkasto svjetlo sjalo kroz �eljeznim re�etkama zatvoren prozor. Stone stade kod
vrata, uzme �eprkati po d�epovima i izvadi klju� koji poku�a turiti u klju�anicu.
� Pusti mi ruku, Wansfell � on �e zadihano. � Ruke mi se tresu... ne da� mi
mrdnuti.
202
Klju� pade i zazvecka na kamenom pragu.
__ Merrvvale, uzmi klju� i otvori vrata � nalo�i Adam.
U �asu kad se sagnuo da pokupi klju�, bolan vapaj iznutra zapara Merrvvalea po
samom srcu.
203
11.
Ruth se �inilo da se budi iz stra�ne more. S mukom otvaraju�i o�ne kapke, dolazila
je k svijesti i uz to osje�ala tup bol.
Spazila je nekakve izblijedjele zavjese, aidove sa starom �bukom s koje je ve�
spala ru�i�asta boja, mali prozor s re�etkama, krevete. To je sve njoj strano! Ovo
nije njezina soba. Gdje je to? Zar je jo� u nekom groznom �nu?
Ne, budna je. Mjesto gdje se nalazi stvarno je, opipljivo, nema iskrivljene,
nejasne obrise prikaza iz snova.
Pridigla se i najedared se osjeti strahovito slabom. Le�ala je na �utom pokriva�u
na visokom krevetu. Soba joj je bila potpuno nepoznata.
Uto joj u sje�anju iskrsnu�e slike iz onog vrtoglavog niza doga�aja �to su je
doveli do ove nesretne sobe.
Stone joj priznaje da je pod utjecajem alkohola ukrao novac iz stola u uredu Guerda
Lare-yja; uporno i ponizno je moli da se kod Larevja zauzme za njega; ona protiv
volje pristaje i posve glupo s njim ide niz stazu; najedared joj �ebe pada na
glavu, njen vrisak je grubo zagu�en i nju surovo svladaju; osje�a kako je bacaju u
neka kola i kako je tamo dr�e; u brzom kasu voze je nekamo u pustinju. Napokon,
skinuli su s nj� �ebe koje ju je guiilo. Laiala je nau-
204
znak i gledala pri tom u zvijezde. S jedne strane joj bio Collishaw, s druge Stone.
Poput tigrice se borila da pobjegne � borila se dok nije posustala. Te�ko je
dahtala, a nju je mjesto bijesa preplavio strah. Collishaw nije skidao ruku s
njezina tijela. Njezin uvredljiv prezir, a potom njezina strasna molba da joj se
smiluje kao da su jo� ja�e raspalile njegov bijes i pohotu. Stone je sad stao u
njenu obranu i sprije�io Collishawa u njegovu naumu najprije rije�ima, a zatim
fizi�ki.
Grozna je no� pro�la � ukazala se siva zora. Stropot kota�a je prestao. Le�ala je u
kolima �to su stajala ispod jednog drveta. Ruke su joj bile vezane rupcem. Dnevna
je �ega mirno pekla. Na jari, uspjela je tu i tamo da malo drijema, ali je �ak i u
snu cijelo vrijeme bila svjesna prisutnosti tih ljudi u �ijoj se nemilosrdnoj
vlasti nalazila. Beskona�no se otego�e �asovi straha, svakovrsnih ludih misli i
fizi�kog bola. Pao je sumrak, �ega je popustila, kota�i su opet za�tropotali.
Sjetila se kako su je digli iz kola i ponijeli u no�, u tamu � utonula je u zaborav
nesvjestice. I sad se, slaba i bolna, probudila u ovoj nepoznatoj sobi, na njoj
tanka bijela haljina sva isprljana, iscijepana, iskidanih rukava, na mi�icama joj
crne masnice, noge joj bose.
Zabrinuto je razgledala crne i plave masnice po sebi i dotakla mjesta gdje ju je
boljelo; uz ogromno olak�anje ustanovila je da joj nikakvo drugo zlo nije u�injeno.
Ustala je, ali s mukom. Spazila je stol nasred sobe. Netko je na njem ostavio
poslu�avnik s pi�em i jelom koje je bilo
205jo� toplo. Morala se di�i na prste da bi mogla pogledati kroz mali prozor.
U Yumi je! Pogled joj prije�e preko rijeke, crkve, mnogobrojnih krovova pokrivenih
crijepom i preko obojenih zidova ku�a. Sunce je bilo na zapadu, spu�talo se nad
purpurnim bregovima Arizone.
Razgledala je sobu, pogledala u spremi�te, potom poku�ala otvoriti vrata.
Zaklju�ana! I vrata i zidovi bili su masivni. S prozora zatvorenog re�etkom mogla
je vidjeti samo krovove zgrada. Sjeti se da bi mogla zvati u pomo�, ali odlu�i da
jo� malo pri�eka. Potom se najede i napije. Jelo je bilo ukusno.
Drugo nije mogla pretpostaviti � nego da je Guerd Larey smislio njezinu otmicu. Ma
koliko Collishaw i Stone bili uspaljeni pogledom na nju, oni nisu skovali ovaj
plan. Odjednom, u njezinu sve bistrijem duhu sjevne pomisao da �e Adam, sigurno kao
�to sunce sja, do�i da je spasi. Ni najmanje nije sumnjala da se on ve� nalazi ovim
ljudima na tragu. �ta �e s njima u�initi? On je Wansfell! Usprkos javi, njom pro�e
studena jeza. Mora se nekako sa�uvati dok Adam ne do�e. Poslu�it �e se svim svojim
lukavstvom i svom svojom hrabro��u samo da bi izbjegla susret s Guerdom Larevjem.
Ako on do nje do�e prije Adama onda je sve propalo! U tom slu�aju Adamu ne�e ostati
drugo do da bje�i u pustinju pred �erifima ubicama, kao �to je Collishaw, jer
njegove �e ruke ovaj put zaista biti umrljane bratovom krvlju.
Od tih se misli Ruth gotovo pretvorila u kamen. U tom je �asu mrzila svoju ljepotu,
svoje
206
tijelo, tu bijednu spodobu od mesa i krvi zbog koje mu�karci luduju.
Ne � Adam ne luduje! On voli njezinu du�u, njezin bol, ono �to i sama osje�a svojim
skrivenim ja, njezinu �enstvenost koju je ipak uspjela sa�uvati od pada. Njezini
poljupci i zagrljaji one posljednje no�i, njezine molbe da je odvede daleko od
jezive pustinje, duboko su ga potresli, ali je ipak do kraja ostao �vrst kao
stijena. Ne � dok ona ne bude slobodna, a on je ne mo�e osloboditi! �ak i sad ju je
pekao stid zbog slabosti i proma�aja. Sto li je pomislio o njoj? Da se poslu�ila
onim istim �ensKim lukavstvom �to ga je na Stoneu isku�ala?! S ga�enjem je odbila
takvu mogu�nost.
Naglo se uspravila, sva napeta, prekinuv�i tok misli. Je li �ula korake izvana? Da
� evo opet, i opet! Kucanje na vratima. Pomislila je na svoje otmi�are. Lurno je
pokriva�em s kreveta sakrila gola ramena i mi�ice. �ula je kako je ne�iji tihi, ali
�vrst glas doziva po imenu. Pritr�ala je k vratima � pokucala u znak odgovora �
stala �aptati. Merryvale! Re�e joj kako je Adam u gradu � obojica �e do�i po nju.
Ruth nije znala �ta. da ka�e, nije znala ni �ta da govori. Merry-, vale je poku�ao
otvoriti vrata, ali ih nije ni pomakao.
� Ne mogu razvalit vrata. Ali Adam mo�e. Ne kloni, Ruth � �apnuo joj je.
� Po�urite ... ! oh, po�urite! � odvratila mu je. � On bi mogao svakog �asa do�i!
Lagani koraci Merrvvalea ubrzo zamrije�e. Rukama priti��u�i grudi, gdje joj je srce
uzburkano kucalo, Ruth se nasloni na vrata. Kroz pro-
207

zor ja vidjela zlatasti odsjev zalaska sunca � rumene oblake i plavo nebo. Adam je
u Yumi. Brzo �e do�i! Sta su za njega vrata, ili zidovi, ili lanci? Molila se da
Merrvvaleov plan ne nai�e na zapreke � da je dva prijatelja izbave prije nego Larey
stigne u Yumu. Kakve je to bestijalne namjere Larey imao? Da je udalji od ku�e � te
joj duh slomi i baci je na koljena � potom da je vrati na Izgubljeno jezero,
izgubljenu, pokornu, da �ivi �ivotom jedne squawl Zar je toliko lud te ne mo�e
shvatiti da bi ona ubila najprije njega, a potom i sebe?
Hodala je po sobi u �arapama. Gdje li su one budale izgubile njene cipele? Bjesnila
je gledaju�i u svoju iscijepanu haljinu. Zbacila je sa sebe pokriva� koji je bila
prebacila preko le�a, pa s kreveta skide izblijedjelu zavjesu i njom se ogrne. Ne�e
privu�i naro�itu pa�nju. A �to se ti�e bosih nogu � sa zadovoljstvom bi bosa i�la
preko vrelog pijeska i bodljikavih kaktusa ...
Njeno razmi�ljanje prekide struganje klju�a koji je ulazio u bravu. Radosno je
uzbu�enje prelije � i neko dublje �uvstvo � uspravila se, dr��u�i. Adam i Merryvale
su do�li do klju�a. Tu su.
Brava za�kripa, kvaka se okrene, vrata se otvore. U�ao je Stone � blijeda i odlu�na
lica.
� Oh! � istisne Ruth, bolno prenera�ena i razo�arana.
� Hej, ti kao da si znala �ta namjeravam � on �e, gledaju�i u zavjesu kojom se ona
umotala. � Hodi. Izvu�i �u te odavde.
� Ne�u � odbije Ruth, dolaze�i k sebi.
� Ne budi luda. Mogu te jednostavno ponijeti, a i u�init �u to. Hodi � ponovio je
Ijutito. Bio
208
je nervozan, oprezan, a o�evidno nije bilo slu�ajno �to je dr�ao uho kraj
od�krinutih vrata.
� Kamo �e� me odvesti? �� ona sumnji�avo upita.
� Nije va�no gdje, samo po�uri. Ako me uhvate, ode mi glava.
� Jesi li... da li si se s kim dogovarao?
� Ne, ovo ja radim na svoju ruku. Spasit �u te od tog jednookog Teksa�anina.
� Spasit �e� me od Collishawa? A za�to?
� Zato �to te zbilja volim, Ruth � on uznemireno odvrati.
� Ho�e� da me spasi� za sebe?
� Svakako, ako ve� mora� znati. Ali ja tebe volim, a Collishaw te ne voli. Ve� sam
te od njega spasio, na putu ovamo, zar ne?
� Jesi. Time si prili�no u�inio da popravi� zlo �to si ga po�inio
svojim u�e��em u svemu ovome. Nemoj sad sve to pokvariti, Hal.
� Budi pametna � on odvrati, te�ko gutaju�i gvalju. Na ovaj �in ga sna�an
motiv tjerao, ali mu je i strah bio podjednako jak. � Ne bih te htio nositi odavde,
a da se ti koprca� i udara� kao �to si sino� �inila. Privukao bih pa�nju. Ali �u i
to u�initi, ako ne�e� dragovoljno po�i.
� Hal, ja se bojim da ti se povjerim.
� Ali shvati da �e ti biti jo� gore ako digne� galamu i pokvari� mi plan �
otpovrne on nestrpljivo. � Collishaw se upravo ovog �asa cjen-ka sa Sanchezom,
svakog �asa se mo�e pojaviti. On ho�e da prevari Lareyja i da te proda � Oh, �ta
tako gleda�? Ti ljudi rade takve stvari. Osim toga, ako te Collishaw i Sanchez ne
sklone odavde, ve�eras �e Larey sti�i.
14 PJe�Cane stube
209

Ruth je oklijevala. Ako Adam ne stigne odmah, prije Collishawa, ona �e se na�i u
daleko ve�oj opasnosti nego �to �e biti ako po�e sa Sto-neom koga mo�e bar neko
vrijeme dr�ati na odstojanju, ili mu �ak i pobje�i. Kad je ne na�e u Del Toru, Adam
�e po�i u potragu za njom, a lak�e mu je na�i trag Stoneu nego Collishawu. Nadalje,
ako slu�ajno Guerd Larey prvi stigne � nije se usudila do kraja izvesti tu
pretpostavku.
� Idem... s tobom � izmucala je.
Stone je hitro izvu�e iz sobe i zaklju�a vrata. Bio je gotovo sumrak. Zapad se jo�
crvenio odsjajem utonulog sunca. Nimalo blagom rukom Stone stisne Ruthinu ruku i
gotovo je podigne, pa po�uri niz stra�nje stepenice u dvori�te. Odatle je povede u
sporednu ulicu, grabe�i �to dalje od Sanchezova lokala. Sreli su nekoliko ljudi
kojima o�igledno ne upado�e u o�i. Stone je ne�to pri�ao tobo�e ravnodu�no. Pro�li
su jedan blok, pa opet skrenuli i za�li u siroma�niji dio Yume.
� Pomenuo si Sancheza, je li tako? � upita Ruth � Zna�i ono je bio �Del Toro"?
� Dakako, a to jama�no nije prikladno mjesto za bijelu �enu � on joj zna�ajno
otpovrne.
� Ne �uri toliko. Cesta je gruba, noge me bole. Nemam cipela.
Da bi joj udovoljio, Stone uspori korak i ovla� popusti stisak na njezinoj mi�ici.
Ruth najednom pade na pamet da se otrgne i pobjegne. Mogla je to u�initi u �asu kad
su iza�li iz Del Tora. Da se do�epala glavne ulice, mogla mu je pobje�i, ili pak
zatra�iti za�titu od nekog prolaznika. Yuma je uvijek puna kopa�a, voza�a, kauboja,
kockara; ma na koga nabasala, taj bi se kratko i grubo
210
obra�unao s takvim kao �to je Stone. Za�to se nije toga odmah sjetila? Sad su se
ve� nalazili u pustijem dijelu grada, daleko od glavne ulice. Pri�ekat �e dok ne
sretnu nekoga. Ali, pro�o�e jo� pola bloka, a nigdje ni �ive du�e. Stavi�e, mrak je
bivao sve gu��i.
Istrgla se iz Stoneova stiska i potr�ala. Bila je lakonoga i brza. Strah joj je dao
krila. Toliko je brzo pojurila, da joj je vjetar smakao zavjesu �to ju je imala
preko sebe. Nije se obazrela. �ula je kako se Stone primi�e. Njegove su �izme
lupale sve br�e i br�e. Osje�ala je da �e joj srce pu�i, da je posljednji dah
napu�ta, da nije u stanju udahnuti zraka. Posustala je, klonula, ve� je glavinjala
kad ju je Stone uhvatio.
Tako ju je �estoko zgrabio i podigao, da je gotovo vrisnula. No nije mogla do�i do
daha, a slabi joj krik zagu�i Stoneova ruka.
� Divlja ma�ko! � on �e zadihano. � Poku�aj ... opet... pa da vidi� ... kako �e�
pro�i!
Nije bila u stanju da mu se odupre. �ak nije imala snage ni da hoda. Unezvjerena,
slaba, pala bi da je on nije pridr�ao. Ponio ju je, neko vrijeme ulicom, pa u neki
mra�ni prolaz, te ju, stigav�i do jednih vrata, spusti na tlo. Otklju�ao je vrata,
pa je povukao u mra�nu sobu gdje se ona sru�i na pod. Bila je posve smu�ena, gotovo
u nesvijesti. Ipak je �ula Stonea kako se vrti i vidjela kako svjetlo pali.
Stone je podi�e i stavi u jedan naslonja�. Do�la je k sebi i vidjela da se nalazi u
prostranoj sobi visoka stropa, kamenih zidova i poda. Po namje�taju i �eljeznoj
re�etki na prozorima vidjelo se da je to meksikanska nastamba. Stone
14*
211
obri�e znoj s lica i te�ko di�u�i mrko se zagleda u nju. Naizgled nije uop�e bio
svjestan njezina jadna stanja. Svojim je drskim o�ima gutao njezine gole mi�ice i
ramena, razbaru�enu joj kosu �to se zlatom osula oko nje.
� �uo sam Larevja kad je rekao da si divlja ma�ka, ali da �e te on ve� ukrotiti �
re�e Stone s divljenjem. � Sad razumijem kako se osje�ao.
� Hal Stone... nema� ni mozga, ni srca � nemo�no mu odvrati Ruth. � Povodi� se za
golim nagonom.
� Pa, ti si divlja ma�ka, |to prema tome o�ekuje� od mene?
� Bila sam luda... �to sam o�ekivala... mo�da i malo prave samilosti. �udim se da
u tebe nema nimalo razuma.
� Imao sam dovoljno razuma da pobrkam ra�une Collishawu, �to ti uop�e ne
cijeni� � on mrgodno odvrati.
� Ali te u tome vodila sebi�nost, a ne plemenitost.
� Volio bih tebe vidjeti kako u nekome pod-sti�e� plemenitost, Ruth Larey.
� Zar ima smisla poku�ati nemogu�e? � ot-povrne Ruth. � Slu�aj me, Hal, ti uop�e
ne rasu�uje�. Gdje ti je pamet? Dobro, sad si me se do�epao. Priznajem, bespomo�na
sam i jadna tolika dai bi se i pas smilovao na mene. Ali, sad kad me ima�, �to
namjerava� sa mnom?
� Znam �to ho�e� re�i: da si opasan teret. U redu, znaj da me nije briga.
� Ali mi nisi odgovorio! Imam pravo da znam tvoje namjere.
212
� Odvest �u te iz Yume, makar morali i�i
pje�ke.
� Pretpostavimo da pobjegne� Collishawu i Guerdu, i... ali, govorim gluposti.
No, ne mo�e� pobje�i Adamu Wansfellu.
� Kome? Onom pustinjskom �takoru lutalici? Au, proklet bio! Ve� sam ti rekao da me
nije briga � on otpovrne mrgodno po �emu se vidjelo da mu ta misao nimalo ne godi.
� I tebi je �ivot mio.
� Ruth Larey, niti mi je mio �ivot, niti Bog... ni�ta mi nije milo, osim tebe. Sve
bih odbacio, evo ovako, samo da tebe posjedujem na jedan jedini minut.
� Hal, razmisli... razmisli prije no �to bude prekasno! � ona �e preklinju�i. �
Mene ne mo�e� posjedovati, kako ti to ka�e�. Naravno, s obzirom da nisam u stanju
ni prst podi�i, ali �e� se spustiti na razinu pustinjske zvijeri----
� Guerd Larey se kani spustiti ba� na tu razinu � prekine je Stone, ljubomoran
uspaljen. � Prozreo sam ga.
� Oh, tebe je nemogu�e urazumiti � o�ajni�ki zavapi Ruth.
� Na ovaj na�in, ne, Ruth. Prema tome, bolje ti je da se pomiri� sa sudbinom i
prepusti� se.
Ruth zaklopi o�i. U svom se umornom duhu zgrozi nad u�asnom golotinjom i bijedom te
bezumne, bezobzirne �udnje, nad brutalno��u mu�kog nagona! Molila se Bogu da joj se
smiluje i da je po�tedi odmazde koju su zaslu�ile njezina �enska ta�tina i
nerazumna sebi�nost.
� Slu�aj, Hal, samo jo� jednu,, posljednju rije�. Prevarila sam te. Sto �e me to
stajati, ili ni-
213sam shva�ala, ili me nije bilo briga. Ali zaista sam te prevarila. Molim te da
mi oprosti�. Molim te, sjeti se majke, sestre, i po�tedi me... Ako ne�e�, ako na
mene u zlu polo�i� ruku... prije ili kasnije �u na�i na�ina... svojom �u te rukom
ubiti!
� Ka�em ti, ba� me briga! � on u o�ajanju otpovrne. � Spreman sam i u pakao po�i i
tamo se pr�iti za vje�ita vremena!
Uvidjela je da su joj svi napori uzaludni. Koliko se Stone za mjesec dana
promijenio! U svom je o�ajanju po�alila �to se nije dr�ala ranije namjere � da sav
mogu�i �arm, umiljatost i varlji-vost upotrijebi da Stonea svrne s njegove nakane.
Ali njom je sad srd�ba ovladala. Srd�ba � i podrugljiva gorka uspomena na te
njezine zavodni�ke osobine koje je �esto svjesno koristila. Njima vi�e nije mogla
pribje�i, makar se radilo i o spasu �ivota!
Najedared je uo�ila da Stone vi�e ne zuri u nju. Iskrenuo je glavu ustranu, malo je
spustio i napeto oslu�kivao.
Njezino je umorno srce zabrzalo. �ula je korake, kucanje na jedna vrata, u istoj
ku�i � potom o�tre, brze glasove, meksikanski govor.
Posko�iv�i, Stone opsova ne�to u bradu, pa oprezno otvori vrata koja je zaboravio
zaklju�ati. Glasovi su sad bili posve jasni, ali to nisu bili glasovi normalnog
razgovora. Mora da su uznemirili Stonea, jer se on provu�e kroz vrata van, ali se
potom okrene i Ruthi do�apne:
-7- Lane� li, krvavo �e� platiti! � Za sobom je be�umno zatvorio i zaklju�ao vrata;
njegovi brzi i tihi koraci u�as Se izgubi�e.
214
Trudila se da smiri bla�enstvo �to joj ga je predosje�aj ulio. Ali, nije mogla
odoljeti �uvstvu koje je bilo ja�e od razuma i logike. Sloboda je na domaku. Svojim
je nagonom to osje�ala. Adam i Merrvvale su joj opet na tragu. No�ena zanosom
htjela je kriknuti.
Glasovi umuko�e. Drugi koraci odjeknu�e ispred vrata za kojima je Ruth stajala
ustreptala od nade. Da nije u delirijumu pogrije�ila? Iznenada je zgrabi hladna
ruka o�ajanja, ona klone. Poku�a vrisnuti, ali joj jezik otka�e poslu�nost, usta
joj se uko�e, grlo je iz�ade.
Opet su se �uli koraci, vi�e njih, glasnije. Vra�ali su se. Isti meksikanski glas,
prodoran, uzbu�en, �to odgovara nekakvim dubljim glasovima od kojih se Ruthino
klonulo srce razigra! Ispred vrata zastali neki ljudi. Jedan klju� pade i za-zvecka
na podu.
� Merrvvale, uzmi klju� i otvori vrata.
Onaj isti dubok, suh glas! Iz njezina se grla kona�no oslobodi krik.
Uz �kripu brava se otklju�a. Vrata se silovito otvore. Crni okvir dovratka kao da
se ispuni ne�ijom divovskom spodobom. Adam zakora�i u sobu. Golemom je �akom
stiskao Stonea za ko�ulju i vukao ga za sobom. Za njim jo� neki u�o�e, zat-vori�e
vrata. Adam otfrlja�i Stonea koji tresne u zid i sru�i se na pod.
Kleknuo je pred Ruth i prignuo se da joj promotri lice. Ona nije bila u stanju
rije� prozboriti, ali se zato smije�ila sivom blijesku njegovih o�iju svom rado��u
koja joj je u grudima gorjela. Nije ni on progovorio, ali je na njemu neka �eli�na
215

napetost popustila, i to bija�e rje�itije od ma kakva kazivanja.

Ruth podi�e dr��u�u ruku koju on odmah zgrabi i stisne u svojoj �aci. Merrvvale
pri�e.
� Hajde, djevojko, gore glavu. Do�li smo. �etvrti je �ovjek bio tamnoputi
Meksikanac,
koji se nad nju sagibao i uz to trljao ruke.
� Ah, senorita, neka je hvala Bla�enoj djevici. Mos grande sefior je na�ao svoj
ljiljan. Au-gustinova ku�a vam stoji na raspolaganju.
Merrvvale uzme od njega neki omot, otvori ga i izvu�e dug kaput i veo.
� Ruth, ovo nosim po cijeloj Yumi � rekao je u �elji da �aljivo zvu�i. �
Mislim da �e ti dobro do�i, bez obzira kakav je. Podigni se, daj da ti pomognem ...
Tako.
� Hvala vam... oh, hvala vam. � Ruth nije mogla ni�ta drugo da ka�e.
Adam je toliko bio uzbu�en da se nije mogao ni maknuti, niti se nasmije�iti ili
rije� izustiti. Ruth je u�ivala u njegovu pogledu koji ju je u du�u dirao. Najzad,
pustio joj je ruku i ustao.
Potom je opet pogledao u nju, prstom upiru�i u Stonea.
� Za�to te on doveo ovamo?
� Htio... me spasiti od Collishawa � izmu-ca Ruth.
� Jesi li do�la ovamo svojom voljom, ili te on prisilio? � nadometne Adam.
� I jedno i drugo. Prestra�io me da bi me naveo da po�em. Putem ovamo, poku�ala
sam mu pobje�i. Oh, �to sam jurila! Ali, ovako bosa, te-�ko mi je bilo po kamenja
Uhvatio me.
216
� Stone � zapo�e Adam ledenim mirom ali ga Ruth zaustavi hvataju�i ga za rukav.
� Adame, pusti ga � ona zai�te blagim, mole�ivim glasom. � On me bar spasio
od onog surovog Collishawa, ne samo sino�, ve� bez sumnje i danas.
� Ne treba mi tvoja samilost, Ruth Larejr � usplamti Stone.
Merrvvale zakro�i prema Stoneu, jednom, dvaput.
� Jesi li �uo �to sam ti rekao za Collishawa?
� Jesam, �uo sam, nju�kalo staro. I ba� mi se fu�ka. Ja sam svoju igru odigrao i
izgubio.
Jo� jednom se Adam okrene Ruthi,
� Vidim, �eli� da ga pustim.
� �elim, Adame � ona �e spremno. � Dijelom zato �to se osje�am krivom za njegove
postupke, ali ponajvi�e zato �to ne bih htjela da ga ti kazni�.
� Je li on kriv za tvoje ozljede? � upita Adam rje�itim pokretom pod kojom se
podrazumijevao ne samo njezin izgled ve� i njezino du�evno stanje.
Upravo se na ovo pitanje Ruth pripremala zbiraju�i sve svoje umne sposobnosti. Jer,
zbog sebe same nije mogla uop�e lagati Adamu. Ali dala bi se �iva sasje�i na
komadi�e prije nego bi priznala istinu koja bi usmjerila oluju Wan-sfellova gnjeva
na brata mu Guerda.
� Adame, mislim da sam ja tome kriva � ona otpovrne i pogleda mu u mrkotu�ne o�i
ne trepnuv�i.
� To misli� samo zato �to si se sticajem prilika na�la na Izgubljenom jezeru kad
je Stone
217

tamo nai�ao. Bude� li tako rasu�ivala, daleko �e� dospjeti. Onda mo�e� re�i da si
kriva zato �to si �iva. Ne mo�e� se posipati pepelom zato �to si �eljela da
mu�karcima bude� dopadljiva. Svaka �ena ima na to pravo. Nego, zar nije Stone bio
samo tu�e oru�e u ovoj igri, a i Collishaw tako�er?
Hine�i �to je uvjerljivije mogla, Ruth odbije takvu pomisao.
� U sto vra�jih matera, Wansfelle � nato plane Stone ustaju�i. � Ako ho�e� znati
pravu istinu, onda mene slu�aj. Ovu je igru smislio Guerd Larey. Collishaw mu je
sam natuknuo kako �e �enu baciti na koljena. Samo �to se Larey nije htio sam
umije�ati u sve ovo. On ima dalekose�ne planove s Izgubljenim jezerom, pa nije lud
da sebi pokvari posao. I tako je, tobo�e, poslao Collishawa na sjever. Mene je
pridobio da sudjelujem u izvo�enju plana. To mu nije bilo te�ko, jer sam i ja imao
neke svoje planove. U ovo je i Dabb bio umije�an. Ja sam morao, tobo�e, ukrasti
novac iz Lareyjeva stola. Potom sam imao po�i do Ruth i ponizno je moliti neka do�e
sa mnom i Lareyja nagovori da mi oprosti, jer sam bio pijan, ili lud. Oti�ao sam i
Ruth je upala u stupicu. Moram re�i da joj nije bila posve mrska pomisao da isproba
djelovanje svojih zamamnih �ari na mu�u. Po�li smo stazom. Colli-shaw je �ekao
sakriven sa pripremljenim �ebetom. Prebacio joj ga je na glavu i �vrsto je zgrabio.
Otr�ali smo do kola koja su nas �ekala i ubacili je unutra. Meksikanac je potjerao.
�Sve dotle i�lo je kao namazano za gospodina Larevja, ali odatle dalje vi�e se
nije radilo po
218
njegovu planu. Ruth se oduprla onom jednookom vragu kao prava ma�ka, �to i jeste.
On bi nju bio razderao na komade da nije bilo mene. Kad je onako izbijena, gotovo
posve iscijepane haljine le�ala na mjese�ini, Teksa�anin nikako da digne ruke s
nje. Ustrijelio bih ga bio samo da sam imao �ime. Nisam imao oru�ja, a niti
hrabrosti da pograbim njegov revolver. Odmah mi je bilo jasno da �e izigrati
Lareya. Le�inar stari, bilo mu je dosta samo da pogleda ovu �enu. Ja sam ga i
psovao, i kumio, i molio, i s njim se cijelu no� natezao neka pusti Ruth na miru.
I, tako mi nebesa, ako joj ranije nisam u�inio nikakvo dobro, onda te no�i jesam.
�No, i ja sam tako�er mislio\ Lareya izigrati. Meni su trebali ostati novci koje
sam ukrao. Smatraju�i sebe vrlo lukavim, Larey je bio uvjeren, da me mo�e kupiti.
Me�utim, ja sam ludo zaljubljen u Ruth, te sam ga namislio prevariti i odvesti je
sa sobom. Budite sigurni da bih to i u�inio da nije bilo onog �oravog Collishawa."
Po svojoj lako�i i uvjerljivosti, Stoneovo �urno, nepristrano i neuvijeno kazivanje
imalo je snagu istine. Me�utim, ukoliko je na Wansfella ostavio kakav dojam, ovaj
to nije pokazao ni najmanjim znakom.
� Stone, pun si mana kao �ipak ko�tica � re�e mu hladno � osim toga ne vidi� dalje
od vlastita nosa. Mogao bih ti vrat slomiti, �to bi meni bilo kao prelomiti suhu
gran�icu za logorsku vatru, ali Ruth tra�i da te po�tedim. Ona te navela na krivi
put i to nju mori... Dobro, idi kuda i kamo zna�. Ali, ka�em ti, nemoj mi se vi�e
nikad na�i na putu.
219r

U nastaloj ti�ini, Stone po�e na vrata, otvori ih i iza�e. Svjetlo je na tren

osvijetlilo njegovu �ilavu i turobnu spodobu � potom je mladi� nestao u tami.
�im je Stone oti�ao, Adam kao da se prenuo iz nekakve tvrde i nemilosrdne
uko�enosti. Mo�da se u Stoneovu prisustvu nije mogao osloboditi onoga �to je njega
�inilo Wansfellom. Samo je Merrvvale znao kako se Stone a to vrijeme nalazio s
jednom nogom u grobu.
� Sad mo�emo po�i � re�e Adam. Oprezno je Ruth spustila izranjene noge na
pod i ustala. Posrnula je, ali je uspjela napraviti nekoliko koraka, kadli je Adam
zaustavi obgrliv�i je jednom rukom.
� Ne�u mo�i najbolje hodati � re�e.
� Nije ni potrebno da hoda�.
Stone je za sobom ostavio otvorena vrata. Smje�kaju�i se usrdno, Meksikanac
natra�ke iza�e.
� Samo da Stone ne ode Collishawu i sve mu ispri�a. Meni... meni je ve� svega
dosta... � Ruth �e pla�ljivo zamuckuju�i.
A�lam je podi�e na ruke. Ona s �u�enjem pogleda u njegovo kao u sfinge bezizra�ajno
lice.
� No, djevojko, �to se ti�e Collishawa, vi�e nemaj brige � re�e Merrvvale
glasom u kojem je bilo ne�eg njoj jo� neznanog, hladnog.
Opustila ae u Adamovu naru�ju. Osjetila se samo krajnje slabom, ali je shvatila
smisao Mer-rvvaleovih rije�i. Ono malo snage �to joj je ostalo nije bilo dovoljno
da je spasi od nesvjestice. Svijest joj se zamuti. Dalje je samo osje�ala da avoro
te�inom po�iva na Adamovim rukama, da
220
je on nosi kroz tmicu izme�u nekakvih tamnih zidova i mutnog svjetla, i �ula
glasove kako ne�to �ap�u.
Postepeno je ponovo do�la k sebi. Nose�i je kao da ima dijete na rukama, Adam je
hitro hodao. Na nekoliko koraka pred njim i�li su Merrvvale i Meksikanac, na�as
zastajkivali ovdje-ondje, potom kretali dalje. Stalno se dr�e�i crne sjene stabala,
prije�o�e ulicu, pa neki otvoreni prostor, mo�da trg, potom u�o�e u uzan prolaz
izme�u visokih zidova. Ruth je �ula glasove i smijeh u neposrednoj blizini, ali
nikoga nije vidjela.
Umaralo je dr�ati glavu uspravno. Spustila ju je, a njezina gusta, uvijek nepokorna
kosa pade Adamu na lice. Ona je poravna i pri tom joj ruka dodirne njegov obraz
koji je bio mramorno hladan. Nje�nim pokretom svog dlana polako klizne preko njega.
Do u�iju joj dopro poznati �amor no�nog �ivota Yume. I�li su opet prema sredi�tu
grada. Prolaz je vodio u jedno dvori�te. Potom su se penjali po nekim stepenicama.
Adam ju je nosio kroz neke mutno osvijetljene hodnike i sobe. Najzad ju je nje�no
spustio. Njihov vodi�, Meksikanac, izdavao je neke naloge. U ku�i su se �uli tihi
koraci nogu u sandalama. Tamu sobe probije svjetlo. Ruth su povjerili blagim rukama
Augu-stinove �ene i njegovih dviju k�eri.
� Bit �emo tu blizu, u susjednoj sobi � re�e joj Adam.
� Senorita, vama �e ovdje biti lijepo � ljubazno dometne Meksikanac. �
Augustine ima mnogo prijatelja. Oni su i va�i prijatelji. Budite opet sretni.
221

� Ruth, donijet �u ti stvari koje sam ti kupio. U�inio sam �to sam najbolje znao.
Obe�aj da mi se ne�e� smijati � re�e Merryvale.
� Prijatelju, budite sigurni da vam se nikad ne�u smijati � odvrati Ruth. � Bili
ste dobri �to ste mislili na mene.
Svi mu�karci iza�o�e, samo se Merryvale ubrzo vrati s nekoliko omota koje polo�i na
pod pred Ruthinom stolicom.
� Evo ih, djevojko � on �e uz osmijeh od kojeg mu se suho lice izbr�kalo borama.
�� Mogu ti re�i da je to bio gadan posao, ali sam ga izvr�io s najve�im u�itkom.
Ona ispru�i ruku i privu�e starca bli�e te mu �apne:
� Sto ste mislili kad ste rekli ono... za Col-lishawa?
Smije�ak i��eznu, a pametne i blage, plave o�i se smrknu�e.
� Draga mala Ruth, nije li ti dosta uzbu�enja u jednom danu?
� Ne�u se uzbuditi � ona �e, sti��u�i se uz njega. � Za mene je sve bolje od
neizvjesnosti. Rekli ste da nema vi�e straha od Collishawa.
� Tako je, kako sam rekao.
� Samo ve�eras nema vi�e straha od njega, ili... ili...
� Nikad vi�e, dok je svijeta i vijeka � ozbiljno �e starac i iza�e.
Djevojka se spusti na stolicu, zaklopi o�i i prepusti se brizi Meksikanki. Gotovo
nije ni osje�ala �ta one rade. �inilo joj se da joj grudi ste�e ne�to tvrdo i
ledeno. To je osje�anje ipak napusti, ostaviv�i za sobom tupu mu�ninu. No, u�as
222
postepeno i��eznu iz njezina duha, poput sablasti �to se povla�i praznom dvoranom
kojom propuhuje turoban vjetar tmice.
Wansfell je ubio jo� jednog pustinjskog le�i-nara. Za posljednjih �etrdeset i osam
sati mnogo se puta Ruth molila da Adam do�e i izbavi je. U pomamnom bijesu le�ao je
jedan od razloga �to joj je duh bio pust i prazan. Ali �im je to raspolo�enje
pro�lo, po�ela je razmi�ljati. Zar �e Adam opet u odmetnike? Ono �to je dosad
u�inio ne mora ga nu�no dovesti u takav polo�aj. Smrt jednog �ovjeka u obra�unu
nije ni�ta neuobi�ajeno u pustinji, a u Yumi ni�ta zna�ajno. Ipak je strah
proganjao Ruth, a �inilo joj se da se vi�e pla�i budu�nosti nego sada�njice � kao
da u daljini nazrijeva zao znak, nekakvog vjesnika zle kobi �to ju neumitno �eka.
Sat kasnije Ruth u�e u sobu gdje su je �ekali Adam i Merryvale. Prethodno su je
Meksikanke okupale, sve njene ozljede namazale nekim mek-sikanskim melemom, njezinu
ra��upanu i zapra-�enu kosu i��e�ljale i i��etkale, te je na kraju obukle u ono �to
joj je Merrvvale kupio.
U�av�i u sobu, Ruth se lako nakloni. O�ekivala je da �e ih iznenaditi i nije se
prevarila. U dovratku su stajale Meksikanke i hihotale se. Sav smeten, Merryvale je
trljao bradu, a Adamovo lice ozari rijedak osmijeh.
� Pa, moglo je i gore ispasti � re�e Merrvvale, u poku�aju da opravda svoj ukus.
� Mala starica! � uzvikne Adam. Veselo je odjeknuo Ruthin smijeh.
� Pogodio si. Merryvale mi je kupio haljinu za malu staricu. A pogledaj, gospodine
moj, ne-
223

sre�o neugla�ena, pogledaj �to imam cipele... �panjolske s kop�ama! Samo �to mi se
noge iz-gubi�e u njima.
Podigla je rub crne haljine i ispru�ila nogu. Merrvvaleu o�i isko�i�e.
� Zar su ti tolicne noge? Uh, Ruth, a ja bih se zakleo da �e ti cipele biti
premale!
� Ni�ta se ne uzbu�ujte � odgovori Ruth. � Sve je divno, a posebice cipele. Da su
mi po nozi, ne bih ih mogla nositi, jer me noge bole.
� Nije trebalo da se obla�i� � re�e Adam.
� Sad mi je bolje, samo �to sam umorna.
� Ho�e� li �togod pojesti? Sutra �emo imati dug i naporan put.
� Pa... i bih �togod jela ... Adame, vodiS me ku�i, na Izgubljeno jezero?
� Zna se. A kamo bih te ina�e mogao odvesti?
� �irok je svijet � ona �e gledaju�i ga pravo u o�i.
� Ruth, treba misliti na tvog djeda.
� Znam. To mi je du�nost. Ali... ako budem morala sve ovo nanovo pro�i?
� Ja se nadam da �e se ovim zavr�iti tvoje neda�e � odgovori Adam.
� Ako mi se neda�e ne zavr�e, one �e mene dovr�iti. Adame, nemoj me teko
gledati. Drage voljem idem. Ho�u da izvr�im svoju du�nost. Zgazit �u tog divljeg
buntovnika u sebi... Ukoliko ti bude� kraj mene cijelo vrijeme.
� Ali, Ruth! � on usklikne � to je nemogu�e ... cijelo vrijeme.
� Misli� li da �e se sada stvari na Izgubljenom jezeru iole promijeniti? � ona
ozbiljno upita.
224
� Moraju se promijeniti!
� A evo ti mog mi�ljenja: moraju, ali nagore! � re�e Ruth, natjerana da izrazi
ono �to predvi�a.
Uto ih pozva�e na ve�eru. Adam nije �uo dozivanje, ali Merryvale galantno prisko�i
da pomogne djevojci.
� Hajdemo, Adame � re�e Ruth s vrata kore�i sebe zbog gor�ine koja �e joj jo� ja�e
izjedati srce. Merryvale joj pomo�e da zauzme mjesto za stolom. No, Adam se ne
pridru�i. Ruth za�uje gdje se hodnikom primi�u brzi koraci. Sjetila se svojih
zebnji. Adam jo� nije na sigurnom, jo� nije u pustinji.
Netko je u�ao u susjednu sobu i pozdravio Adama. Merrvvale po�uri tamo.
� Senor Adam, sve je u redu � �uo se glas, pi�tav, prigu�en. Ruth pomisli da je to
Augusti-ne. � Sanchez je moj prijatelj, prema tome i va� � �ulo se dalje. � Rekao
je �erifu da je Colli-shaw najzad naletio na jednoga koji je njega udesio.
�Bio je to po�ten obra�un", rekao je. A svojim prijateljima je kazao: ,,Wansfell
Lutalica je do�ao u posjetu Yumi. Daj bo�e da nam opet do�e"!
U tami prohladne sobe kamenih zidova Ruth je le�ala rastrgana suprotnim mislima i
�uvstvima �to se uporno odupirahu potrebnom snu.
Mnoge misli tek sinuse, pa nestado�e, ali se neke zadr�avahu. Genie Linwood � i
njena pri�a! Kao sunce svijetlo lice boga Tanquitcha u koje ne mo�e pogledati niti
jedna djevojka Indijanka a da ga ne zavoli: Vjera gospo�e Lin-
15 FJeSfiane stube
225

wood, koja je govorila da Bog obitava u pustinji, te se molila � i spasilac je

do�ao. Pustinjski Indijanci �to �ovjeka upore�uju s orlom! Munja �to se spustila s
visina!
Djevojka se osvjedo�ila za�to je Wansfell pojam za ljude iz pustinje. On je
lutalica, zavijen u mrak, tajnovita sila vi�e mitske nego realne prirode, �ovjek u
kom su pomije�ani elementi prirode � samotnost, divljina i pusto�. Takvim ga ljudi
dr�e. Ruthi je on postao ono �to je Tan-quitch bio za Genie.
Zuj izvana, s ulice, bivao je sve dalji i dalji. Djevojka je �ula kako jeca vjetar
� pustinjski vjetar � na svom putu sa �irokih prostranih pustara. Osje�ala je miris
pijeska i jare no�en vjetrom. Mjesec pro�e ispred prozora � bio je nekakav
neobi�an, naran�ast, �udovi�no loptast, be�ivotno tijelo nebeske pusto�i, ne
bezdu�no kao bijele zvijezde, ve� melankoli�no.
U sobi izme�u Ruthine i hodnika spavali su Adam i Merrvvale. Odnosno, bar je ovaj
drugi spavao, jer je hrkao ba� kao starac. Vjerni, stari Merrvvale! Godinama je s
Wansfellom dijelio dobro i zlo! Kakav je njemu �ivot bio? Nema doma, nema obitelji,
ni djece, nema zanata, nema nikoga da mu ljubav pru�i � nikoga osim onog diva iz
pje��ane pustinje, tog samotnog i svetog osvetnika okrvavljenih ruku. Pa, koliko
god se �inilo tragi�nim, zar netko mo�e po�eljeti bolje?
Mu�ili su je raznoliki i strahotni izgled budu�eg �ivota. Ponovo se ra�ala. Bivala
je razdirana, rastrzana, razdvajana. Tvrdim, otpu�uju�im pogledom je Ruth zurila u
svoje sebi�no, netrpeljivo naprasito bi�e. U njemu je vidjela ne�to �to
226
treba uni�titi. A njezino staro ja, sve ono �to ju je �inilo onakvom kakva je bila,
borilo se poput lavice zakrvavljenih o�iju, snagom �to ju je godinama crpila iz
oholosti i navike, ali je bivalo tu�eno i satjerano u �orsokak.
15�
227

12.
Tek je po�elo svitati kad je Merrvvale probudio Ruth i rekao joj neka po�uri.
Poku�ala je da poslu�a, ali joj udovi bijahu toliko utrnuli i bolni, da se na
jedvite jade obukla. Morala je hrabro stisnuti zube.
Doru�kovala je sama, slu�ila ju je mala crno-oka senorita. Na vratima se pojavi
Merrvvale i re�e joj neka za deset minuta bude spremna za odlazak.
� A gdje je Adam? � zabrinuto upita Ruth.
� �eka vani � odvrati Merrvvale. Spremila se doista odmah. Poma�u�i joj da
stavi na glavu veo, senorita joj srame�ljivo re�e:
� Adios, zlatokosa.
� Do vi�enja, crnooka � odvrati Ruth, potom pozdravi i druge Meksikanke, spusti
veo na lice i po�e van, naslanjaju�i se na Merrvvaleovu ruku.
Nije ju poveo pravo na ulicu, ve� je stao u dvori�tu, govore�i joj kako �e
pri�ekati ko�iju. Prije no �to se mogla zabrinuti pojavi se i ko�ija di�u�i oblake
pra�ine.
� Tu je � veselo �e Merrvvale i gotovo ponese Ruth ka kolima.
� A Adam? � ona �apne.
� Ne brini, djevojko. Nije daleko � odvrati joj i izvede je iz dvori�ta.
228
Vrata na ko�iji bijahu otvorena. Dok je Merrvvale pomagao djevojci da se popne,
netko joj pri�e.
� Adios senorita. Neka vas milostiva Djevica �uva! � Prepoznala je glas Adamova
prijatelja Meksikanca. Zahvalila mu se. U kolima je bilo nekoliko putnika, ali
ih zbog vela nije mogla jasno raspoznati.
� Ja �u gore � re�e joj Merrvvale. Upravo u tom trenu ne�iji brz korak sprije�i
Ruth da pita starca za�to nema Adama. Poznala je taj korak � bilo joj zabrza od
zvuka tog koraka. Iskrsla je Adamova visoka, crna prilika.
� Vozi � on dobaci ko�ija�u i ko�ija istog trenutka krenu. Zatvorio je za
sobom vrata i sjeo pokraj Ruth uz kratak pozdrav. Toliko je djevojci
laknulo, toliko se obradovala i uzbudila da mu nije ni odgovorila na njegov
pozdrav.
Ne�to zbog vela, a ne�to i zbog pra�ine koja je ulazila u ko�iju kroz otvorene
prozore, nije mogla posve dobro vidjeti Adama � ali je osje�ala njegovo rame uza se
i �inilo joj se da je na-jedared sva ustreptala neizmjernim bla�enstvom.
Ko�ija se brzo odvalja iz grada, te se pra�ina razrije�i i vi�e je nije toliko
gu�ila.
� Sad mo�e� di�i veo � re�e Adam.
Ona se pitala da li je to rekao zato �to je �elio da joj vidi lice, ili zato �to
sad vi�e nema opasnosti za nju. Veo joj je svakako smetao. Podigla ga i uzgledala u
Adama, pa je po njegovu pogledu zaklju�ila da su ga oba razloga navela da joj ka�e
neka podigne veo, a naro�ito prvi � da joj vidi lice. Od toga je ne�to slatko i
toplo zastru-jalo njome.
229

� Kako se danas osje�a�? � upita je on. � Vidio sam da �epa�.

� Dobro sam spavala. Ali sam se jedva pomaknula jutros. Sve me boljelo.
U kolima su bila jo� tri putnika. Mali, zdepasti Kinez s omotom u krilu i radnik
Meksikanac sjedili su preko puta Adama i Ruth. U drugom uglu sjedio je nekakav
kopa� gruba izgleda koji je spavao, po svemu sude�i nakon dobre terevenke. Sva je
sre�a, pomisli Ruth, da je malo putnika i nema nikoga kome bi mo�da bili poznati
sino�nji doga�aji.
Duboko je uzdahnula. Yuma le�i iza nje, i na ono �to se tamo dogodilo ne mora vi�e
misliti. Do Izgubljenog jezera i njegovih problema ima �itav dan i vi�e puta. Nije
posve shva�ala za�to joj je to rano jutro tako divno, druk�ije od svih jutara
njezina �ivota. Mo�da zato �to napu�ta Yumu. Prepustila se sasvim osje�aju sre�e
�to ju je pro�imala u tom trenutku.
Iznad tvrdih i o�trih planinskih grebena Ari-zone diglo se bijelo sunce. Premda je
zrak ubrzo postao vru�, ipak se osje�ala neka svje�ina s rije�nih obala. Cesta je
vijugala izme�u �umaraka zapra�ene udikovine. Ovdje-onde vidjeli su se �iroki
pojasi zelenila oko rijeke i tmurni, crveni virovi na njezinu toku. .
� Ne�to mi se nebo ne svi�a � re�e Adam.
� Za�to? Meni se ono �ini kao raj.
� Vjetar � objasni Adam pokazuju�i na pra-menaste oblake s kojih se gubila
boja sun�eva izlaska. � Gadna je oluja na tom dijelu pustinje od Pilot Knoba do
dina. A jo� gadnije ako te za-te�e na pijesku,
� Nek vjetar pu�e � nasmije�i mu se Ruth. Kad je Adam kraj nje, pustinja je ni�im
ne mo�e zapla�iti � niti je mogu zapla�iti pustinjske zvijeri u ljudskoj spodobi.
Da nije bilo uspomene na pro�le doga�aje i nejasne, prijete�e sjenke
budu�nosti, Ruth bi bila posve sretna.
Kola su se kotrljala, penjala se, najzad izi�la iz porje�ja i oblaka pra�ine. Sad
je zrak bio �ist. Na bijelom jutarnjem svjetlu isticalo se neizmjerno samotno
prostranstvo pustinjske divljine. Dolje je tekla ona crvena, zelenilom oivi�ena
vrpca koja je ozna�avala rijeku � i zabadala se nekamo u crna, o�tra, tvrda, gola
brda. Naprijed, dizale su se sive kamenite padine oivi�ene zeleno isto�-kanim
jarugama, �to su se dizale do ruba visoravni.
Najedared Ruth spozna da u tom trenu ne gleda u avetinjsku pustinju i njeno
nedoku�ivo obzorje s uobi�ajenom stravom, tugom i mr�njom. Ali, �im se toga
sjetila, upravo se ta, ranija �uvstva obori�e na nju i stego�e je. Zar je ona prva
pomisao bila samo la�na predod�ba njene ma�te?
� Adame, ti ne mrzi� pustinju, je li tako? � ona iznenada upita.
� Ne, dijete moje � on iznena�eno odvrati.
� Nisam dijete � otpovrne ona netrpeljivo. � Ne mrzi� je! Ali je ne mo�e� ni
voljeti!
� A za�to ne? � on �e jednostavno. � Ona mi je jedinim domom.
� Ona ti... domom? Pa zar ne gaji� nadu da �e� jednom i ti imati neki bolji dom?
� Da, ponekad sanjam o domu, s tobom.
231

Ovo je na tren smete, ali joj radoznali, ispitiva�ki duh nije dozvolio da
znati�elju ugu�i ma kakvo nje�no �uvstvo.
� Nalazi� li pustinju lijepom?
� Neizmjerno. Neopisivo. Pamtim izlaze sunca, oluje, usove, zalaze sunca, no�i kad
su tamu bjelinom parale zvijezde i komete, mjese�inu s vrhunca, pamtim
tisu�e nezaboravnih prizora. Pam�enje mi je krcato njima.
� Zar pustinja nije �arka, u�asno vrela, a ponekad i hladna, samotna,
tvrda poput �eljeza, gorka kao �emer, okrutna, smrtonosna? Zar te ona ne
ste�e? Zar ono plavo nebo sada nije varka, ne�e li se za tili �as pretvoriti u
bakrenasti poklopac �to te stiskom pe�e? Zar sunce nije u�asno, vjetar stravi�an,
samo�a nepodno�ljiva? Zar Indijanci nisu �alosni, izgladnjeli bokci? Zar kopa�i i
lovci na vrela nisu jadne, zaslijepljene budale? Zar san o zlatu nije
nikad zadovoljena strast? Zar pustinjski ljudi nisu u ve�ini ba�
kao sve ovo �to sam rekla?
� Ruth, sili� me da se slo�im s tobom � on �e ozbiljno. � Ali je meni sve to bilo
ne�to �to sam morao svladati. U toj borbi ja sam nad�ivio. I u tome sam na�ao svoje
spasenje.
� Shva�am te � odvrati mu istom ozbiljno��u. � Ali si ti jedan od
milijuna. Ne mo�e se po tebi cijeniti djelovanje pustinje. Jesi li ikad upoznao
bar jo� jednog �ovjeka kao �to si ti?
� Oh, jesam mnoge. Pustinjske �takore, kako bi ih ti nazvala, koje ne bi htjela
dvaput pogledati. Ali su ti ljudi pro�li i izdr�ali sve ono �to si nabrojila, i
nikad i niza�to ne bi napustili pu-
232

stinju. Jednom �u ti pri�ati o Dismukesu. On je bio gotovo, nat�ovjek.

,� Zna�i li to da �ovjekovo stremljenje za onim �to �eli, odnosno za onim �to misli
da �eli, da njegova borba protiv �ege, zime, �e�i, gladi, samo�e u pustinji stvara
od njega nat�ovjeka?
� Da, upravo to sam mislio re�i � potvrdi zami�ljeno Adam.
� A �to je s ve�inom ljudi borbena i sna�na duha koji zaglibe u opa�ini i zlo�inu?
� I oni postaju nadljudi. Nad�ive zlo oko sebe pove�avaju�i svoje
vlastito zlo. Opake strasti, mr�nja, gramzivost, krvo�ednost, fanatizam,
sve to u njima poprima stravi�ne izglede. Tajna pustinje ovlada njihovim
duhom. I tada se u �ovjeku ono �avolsko, a ne ono bo�ansko razvija do
krajnjih mogu�nosti.
� Dobro, neka je tako. A �to je sa �enom? Ja smatram da je ona u stanju srozati se
jo� ni�e, i gore od najgoreg mu�karca. Ali, mo�e li se ona uspeti, mo�e li ona u
visine, mo�e li ona pobijediti prirodu, nad�ivjeti zlo i na taj na�in i sama
postati nat�ovjekom? Pa bilo dobrim ili lo�im?
� Da, mo�e i u pozitivnom i u negativnom smislu. Sje�am se jedne takve,
neke jednooke �ene iz Tecopaha. Bila je to zvijer u ljudskoj spodobi nabijena
opa�inom i zlobom da joj nije ni me�u mu�karcima bilo ravna. Kona�no, tvoja je
majka to dokazala u suprotnom smislu. Po ro�enju, odgoju, naravi, po nevolji kojom
ju je bio �ivot, po slabom fizi�kom ustrojstvu, pripadala je onim stvorenjima
kojima pustinja prijeti moralnim uni�tenjem, a eto, ona se uzdigla i pobijedila i
svoje zlo i pustinju.
233

� Uz tvoju pomo�.
� Ja sam joj samo pokazao put, kao �to je Dismukes meni pokazao. No, premda
je tvoja majka poginula u nesre�i, ona u svakom slu�aju ne bi dulje pro�ivjela.
Pustinja je za bijelu �enu fatalna, a da ne govorimo o Dolini smrti. Na takvim
mjestima �ak ni Indijanke ne mogu dugo izdr�ati. �ene su druk�ije gra�e. A �to se
ti�e bijelih �ena, ne mislim da je to zbog posla. Ne, po mom shva�anju, �enu u
pustinji ubija njen �enski duh.
� Ah, stigli smo do ne�ega �to ve� odavno osje�am, ali ne shva�am � re�e Ruth,
� Moje nezadovoljstvo, moj u�as, moje uzmicanje, opravdani su, zar ne?
� Ruth ja nikad nisam rekao da su neopravdani.
� Zar je isklju�ivo moj grijeh �to sam bila... oh, takva pomamna, prevrtljiva,
podla, bijesna i ponosna �ena?
� Ti to nisi bila. Ali, i da si bila, ne bi za sve to bili krivi isklju�ivo tvoje
naslje�e, ljepota i slabost.
� Tako. Daje� mi hrabrosti da nastavim � ona �e uzbu�eno. � Sebe manje mrzim, a
pustinju bolje razumijem... Ti priznaje� da je ova pustinja kobna za bijelu �enu,
da ona zna�i smrt za �enu kao �to je bila moja mama i kao �to sam ja.
� Jest. Sto je starija, �ena sve ja�e osje�a potrebu za normalnim �ivotom.
� Onda... Ho�e� li me odvesti iz pustinje prije nego �to bude prekasno? � ona
�e naglo, sva u vatri.
234
� Ruth, pa to se zna! Ono �to sam rekao, nisam mislio da se mora i na tebe
odnositi.
� Ali ja sam mislila. I ho�u da znam kad �e� me odvesti.
� �im bude� slobodna � on odvrati uti�anim glasom.
� Slobodna! � ona usklikne, te se prigne k njemu i �apne: � Misli� li da
mi ne�e prije toga pustinja izglodati srce?
� To �e brzo biti. Do�i �e po samoj prirodi stvari i �ivota u pustinji.
To mene dr�i ovdje... i...
� Ne mudruj previ�e � ona ga preklinju�i prekine. � Meni je potrebna sva mogu�a,
i najve�a i najmanja pomo�... Misli� li... da onako kako on sada radi... ne�e dugo?
� U ovoj pustinji, ne�e! � otpovrne Adam s crnom i tmurnom tugom.
Ruth nagne glavu na naslon, zaklopi o�i i prepusti �utnji i mislima neka smire
uzbu�enje �to je u njoj i protiv njene volje uzavrilo. Nastao je dug muk. Kola su
�kripala i tandrkala uz padinu; najzad, kota�i se dohvate ravna tla.
� Pogledaj! � re�e Adam doti�u�i je. Otvorila je o�i i pogledala u ogromnu �ivo-
bojnu pustinjsku ravan, i��ipkanu zelenim raslinjem i ukra�enu blijedim, lelujavim
zra�nim opsjenama. Pogled joj se zaustavio na golemoj, stu-bolikoj, ljubi�astoj
planini plemenita profila �to se uzdizala usred prostrane pustinjske ravni.
� Picacho!
Ne toliko ozbiljna strogost njegova pogleda koliko melankoli�an ton njegova glasa
gotovo natjera suze djevojci na o�i.
235
Drhtavu je �aku utisnula u njegovu. Ruth je po�ela nazrijevati duh tog �ovjeka,
upravo je bacila prvi pogled u bezdane dubine njegove du�e. Cime da ga utje�i? Kako
da razbije okvire njegove samotnosti? Pa ipak, u onoj ljutoj gor�ini tog �asa, ona
nije mogla odoljeti a da rije�ima ne izrazi nekakvu tipi�nu �udnju, djetinje ta�tu
su�ut.
� Ne tuguj, Adame � �apnula je. � Picacho nas je sastavio, i ako Bog postoji mi
�emo jo� biti sretni.
� Mo�da je upravo to �to sada osje�am � on sanjala�ki odvrati. � Picacho me
dugo i dugo dozivao. I sad me opet doziva.
U staroj ko�iji jara je stala pe�i. Fina je pra�ina prodirala kroz pukotine i
prozore, palila je o�i i pekla usne. Te�ak je umor stao osvajati djevoj�ino tijelo
i mutiti mislima joj opsjednuti duh. Pustila je �aku u Adamovoj. Kako se ko�ija
valjala i poskakivala, djevoj�ina glava sklizne i nasloni se na Adamovu mi�icu. U
ovom dodiru bilo je ne�eg tu�nog, slatkog i veoma udobnog. Na kraju Ruth zaspa.
Probudila se kad joj je Adam nje�no dizao glavu s ramena �to ga je bila prisvojila.
Ko�ija je stajala.
� Ruth, moram na�as iza�i � rekao je, pa otvorio vrata i isko�io iz kola.
� Gadno se pi�e � rekao je Merryvale s vrha kola.
� Ja sve mislim da krenem natrag � javi se voza�. � Da nismo na pijesku, ne bih
bio zabrinut. Ali, ovako, nisam lud da me ovdje zate�e.
Zami�ljen i zabrinut, Adam je gledao u njih.
236
� Ne mo�e� se vratiti u Yumu � on �e voza�u.
� A za�to ne bih mogao? To bi bilo najbolje ako oluja bude onakva kakva se �ini da
�e biti.
� Mi se ne vra�amo, pa da sav pakao pustinjski uskipi � otpovrne Adam.
Postepeno shva�aju�i o �emu se radi, Ruth je �ula ovaj razgovor pa pogleda u onaj
mali dio pustinje i neba koji je mogla vidjeti. Potom ustade i iza�e iz ko�ije.
Blje�tavo bijela pustinja se avetinjski izmijenila, kao nekim �udom. Prema zenitu
je hitro jedrio �irok, mrkoljut oblak, olujne, �ute i purpurne boje. Zastro je
sunce koje je kroz onaj pokretni zastor sjalo nekakvom �udovi�no zlokobnom bojom
magente.
� Dobro, �to ti misli�? � voza� nestrpljivo upita Adama.
� Sale nema. Mislim da je opasnost ista bila da se vrati� ili da
poku�a� prona�i kakav zaklon.
� Pakla mu, moj gospodine! Nema toga koji bi se pred ne�im ovakvim usudio
produ�iti.
� Ja bih se usudio � mirno otpovrne Adam. � No, bit �e najbolje da se skrijemo iza
kakve gu��e grupice drve�a. Ima� li sjekiru?
� Imam. Eno tamo vidim poprili�an �uma-rak drve�a. Da tamo je svega par
milja. Upadaj i po�urimo.
Ko�ija se opet stala valjati, poskakivati i klatiti se. Konji su pojurili gonjeni
voza�em koji se derao i mlatio bi�em kao da su mu Indijanci za petama. Preko
pustinje padala je sve �ira i tamnija sjena.
237� Opasno je, zar ne? � re�e Ruth uzgleda-ju�i u Adama. Jo� se nikad nije na�la
na otvorenom u stravi�nom zagrljaju pje��ane oluje. Za nju je bilo i to ve�
dovoljno stra�no � da bjesnilo pustinje podnosi na sigurnom, u �vrsto
zatvorenoj ku�i.
� Ja sam do�ivio tisu�u oluja � odgovori joj Adam.
Ko�ija je napustila stazu, neko vrijeme je poskakivala preko �bunja i kamenja, i
najzad stala u zavjetrinu iza nekog ove�eg drve�a s gu��im li��em.
Adam iza�e iz kola, a voza� i Merryvale si�o�e sa svog visokog sjedi�ta.
� Ruth, nigdje ti ne�e biti dobro, ali je najbolje da ostane� u kolima � Adam �e
djevojci.
� Ali ja ho�u da gledam � odlu�no se usprotivi ona.
Svi putnici, osim kopa�a, iza�o�e iz kola. Ruth na�e sebi mjesto s kojeg �e
najbolje promatrati nadolazak oluje, a mu�karci po�o�e da �to bolje pripreme zaklon
i da konje osiguraju.
Ruth se �inilo da je oluja jo� veoma daleko. Ali je pustinji ve� utisnula pe�at
svog stravi�nog i �udesno divnog cara. Ispred do neba visokog zastora pra�ine �to
se primicao, padao je �ut sumrak, neprobojan i nestvaran. Sunce se izopa�ilo u ne
posve jasnu tamno crvenu loptu. Otraga, prema jugu, i nebo i zemlja jo� bijahu
�isti, premda su se ve� gubili u tami �to je padala. Na blijedom plavetnilu isticao
se sad dalek, kao ugljen crn, Pilot Knob. Usprkos daljini, Picacho se �inio jo�
vi�im. Nad njegovom ljubi�astom tjelesinom po-legla zlatna kruna. Na istoku,
planine Chocolate
238
kao da su izmicale, gubile boju, smanjivale se. Prema sjeveru, od oluje ulijevao,
prostiralo se bespu�e pje��anih dina, �to su se valjale i talasale, nareckanih
bre�uljaka i na tisu�e bron�anih, �utih i crvenih padina koje su se penjale sve
vi�e i vi�e do samog neba.
Oluja je brzo gutala pje��ane dine. Po prvi put je Ruth u pustinji ostala kao
zatravljena, du�a joj je i protiv volje bila prisiljena da se �udi, divi,
odu�evljava. Veli�anstvena joj je bila grozno prijete�a pustinjska pje��ana oluja.
Kako je �ibala i vitlala! Mrtvu ti�inu razbije mukao, slab tutanj. Jara je bila
te�ka, tupa, pritiskivala je zemlju poput more.
Sunce boje magente izblije�i i nestade. Preko putnika pro�e pra�njavi zastor daleko
isturene �koljke oluje, na ogromnoj visini. Tmasto-crna glavna masa njena, �to je
brisala poput potopa, jo� je bila daleko od njih.
� Ruth, sad u�i u ko�iju � dovikne Adam.
� Oh, samo jo� �as � ona mu odvrati.
I upravo �as kasnije tutanj se pretvorio u za-glu�uju�i fijuk. Tmica je padala pred
z,idomi pijeska. Oko Ruth kao da je sav zrak zatreperio. Spazila je kako ispred
onog zida �trcaju brazde pra�ine, busenje se ludo valja, stablje se ru�i, cvije�e s
drve�a kao snoplje �utih varnica prska na sve strane, i kako se vrti crna, gusta
masa oluje, nalik gljivi, silno razularen vjetar �to di�e, nosi pijesak i na svom
putu sve stapa u jedno.
Iz zanosa je tr�e Adam koji je zgrabi za ruku i nalo�i joj: � Mora� u�i u ko�iju. �
Protiv volje je po�la s njim. U onom fenomenu bilo je ne-
239

�eg �to je simboli�ki predstavljalo njezine izljeve strasti � divlje oluje �to su
brisale njenom du�om.
Svi, osim voza�a, skvr�ili su se u kolima. Adam uvede Ruth unutra, Kinez se pokrio
�ebe-tom, a Meksikanac svojim �arenim rupcem. Mer-rvvale izviri ispod rupca i
kaputa kojim se pokrio, nasmije�i se djevojci svojim svijetloplavim o�ima i dovikne
joj:
� Ovo je jedna od Adamovih fiesta*
U stablju je ne�to zastenjalo, a pijesak je stao mlazom brisati ispod kola. Ali se
tutanj jo� uvijek �inio dalekim.
Hitrim, vje�tim rukama Adam �urno navu�e djevojci njen kaput i labavo je umota
volom ostavljaju�i prostora za zrak ali bez ikakvog otvora. Kroz veo je vidjela
kako on sebi umata glavu svilenim rupcem i sjeda u kut kola.
Potom bukne u�asna tutnjava, pade �uta tama i pijesak zazvi�di pravo kroz ko�iju �
i na to Ruth objema �akama zgrabi Adamovu ruku, stisne se uz njega i zatvori o�i
kao u kakvom �udnovatom odu�evljenju. U nje nije bilo straha. Sto joj mo�e pje��ana
oluja? Neka se ta pje��ana neman obru�i i svali, neka pokopa nju u Adama, duboko
kao na dnu oceana, za vje�ita vremena.
U�i joj zaglu�i grozna buka, tolika da vi�e ni�ta nije �ula. O�i nije otvarala, ali
je jednostavno kroz sklopljene kapke vidjela da je crna tama sve progutala. Pijesak
ju je pritiskivao, a pra�ina koja je prodirala kroz veo, gu�ila je. Zrak se
pokvario, te�ko je disala, kao pridavljena. U
�panjolski, sve�anost, blagdan, zabava.
drugoj prilici ovo bi za nju bila grozna muka ali je sada sve podnosila strastvenim
ponosom. Ova bi pustinja od nje htjela na�initi slabi, pu-zavu zvijer. Da je svede
na razinu predaka! Zar mo�e ijedan mu�karac imati ja�i duh od �ene? Stisla se jo�
ja�e uz Adama. Osje�ala je nategnute mi�i�e njegove ruke. Dr�at �e se uz njega, u
ljubavi prema njemu i prkosu prema fizi�kim patnjama � pa ako je tako su�eno i smrt
�e bez rije�i prigovora do�ekati. Nju je upravo tijelo upropastilo � njezino
obo�avanje vlastite zla�ane ko�e i lijepih oblika, i pomama da ?e tim njenim
tijelom ljudi uvijek zanose. Neka oluja urla poput svih paklenih demona, neka i do
nebesa dosti�e, neka sve pje��ane dine uvalja u divovski usov i neka je podari
grobom nalik maj�inom!
Plu�a su joj htjela prsnuti od potrebe za kisikom. Svjetlaci, sitni i bezbrojni,
igrali su joj u tami pred o�ima. Sporo joj je kucalo srce: a jo� sporije tuklo bilo
u sljepoo�icama. �inilo joj se da je vjetar, pijesak i ,oluja po samom mozgu biju,
kao nemilosrdnim, okrutnim, bolnim pustinjskim bi�em.
Spustila se jo� ni�e i glava joj se na�la na Adamovim grudima. Kroz veo
osjetila ;,e toplinu i vlagu tih grudi. Njemu su se mo�na prsa dizala i spu�tala i
srce mu tuklo ujedna�eno i normalno, bez napora. Zar nije do�ivio tisu�u pje��anih
oluja? Ruth se zgr�i uz tu ljudsku stijenu, �ude�i za njegovom du�om koja se njoj
�inila nedoku�ivom.
Najzad, svijest joj se stade gubiti, pod krajnjim fizi�kim naporom zastre je
spoznaja u�itka
240
18 PJeefiane �ube
241u oluji, ona bi prepu�tena prirodnim nagonima, i kona�no pade u nesvijest.
Kad je' Ruth otvorila o�i, ugledala je �isto danje svjetlo. Le�ala je pod jednini
drvetom, a Adam joj je vla�io lice. Pokraj nje je klecao i Merrvvale, zabrinuta
lica.
� Ah, najzad! � on �e, u velikom olak�anju. � Opet je tu!
� A gdje sam bila? � slabim glasom upita Ruth, smje�kaju�i im se.
� Oti�la bi ti s pijeskom da je oluja jo� samo malo potrajala � odvrati
joj Adam.
Na njegovo se preplanulo lice vratila boja.
� Sva sre�a, koliko god je bila gadna i silna, nije dugo potrajala � dometne
Merrvvale, kimaju�i glavom. � Bar jednom je ova na�a mila pustinja bila
pristojna.
Sa svog skrovi�ta, voza� ih stade dozivati.
� Hej, ljudi, ako se sad popnete jo� �emo nekako sti�i u Bitter Seeps do
mraka, a do pono�i i na postaju.
� Ti ni�ta ne brini � prasne Merrvvale na nj.
Dok se uz pomo� prijatelja vra�ala u ko�iju, Ruth je imala priliku da vidi zale�e
velike oluje u obliku �utog oblaka �to je pokrio obzorje. Istaknute to�ke na jugu,
Pilot Knob i Picacho, u-op�e se nisu vidjele. Sunce je ponovo �arko pe-klo.
Djevojci se �inilo kao da je oko i preko nje pro�ao sav vjetar ovoga svijeta. Konji
su bili ope�eni vrelim pijeskom.
Slo�iv�i �ebad u uglu kraj jednog prozora, Adam napravi za Ruth vrlo udobno mjesto,
koje
242
je bilo u sjeni, te je lako mogla promatrati blje�tavo bijele pje��ane dine.
Ko�ija se stala ponovo valjati. Kretanje je obradovalo Ruth, jer joj je zrak
milovao obraze i kosu i tako donekle olak�avao �egu.
Suputnici su drijemali. �ak je i Adam sklopio o�i, glava mu se klimala. Gledaju�i
ga tako, Ruth pomisli kako joj je razumljivo kroz kakve je muke morao pro�i za
posljednjih dana. Zar mu kosa na sljepoo�icama nije ne�to vi�e sijeda nego �to je
bila onog dana kad je u onom kanjonu nai�ao na nju i Stonea? Ruth je morala svrnuti
pogled s Adama. Zar �ena mora uvijek biti uni�tavalac? Zar ne postoje �ene koje
mu�karca �ine ja�im, plemenitijim, sretnijim?
Tvrda, kamenita staza tekla je ispod kota�a ko�ije. Prije�enu daljinu ozna�avala je
promjena na pustinjskom raslinju. Sad su bUi u kraju gdje su �eljezno drvo, palo
verde, ocatilla, mes-quite i drugo stablje bili ve�i i razvijeniji. Na tom
plodnijem pojasu tlo je vjerojatno bilo kadro da zadr�i vodu bolje i u ve�im
koli�inama nego na sjeveru i na jugu. Gledano iz daljine ovo pustinjsko raslinje
davalo je dojam �ume s raznim nijansama zelenila, u kojoj su se u lijepom kontrastu
isticali zla�ani cvjetovi drve�a palo verde i crveni cvjetovi ocatille. Ali je taj
dojam, tu opti�ku varku, odmah razbijala jara od koje se zrak treperavo dizao � i
time otkrivala da ono naoko divno zelenilo nije �uma ve� siroma�no raslinje
pusto�i.
Naslonjena na prozor, Ruth je gledala sve dok joj se o�i ne umori�e. Odrijemala je
sate najte�e vru�ine i kad se probudila stala je opet pro-
243

matrati krajolik. Umorna je bila i tijelom i du�om, ali je usprkos tome osje�ala u
sebi ra�anje ne�eg novog, nerazumljivog ali zna�ajnog.
Evo opet pje��anih dina! Vjetrom pro�i��ene, mekane, nalik morskim valovima, di�u
se u dugim, glatkim, zaobljenim padinama, uzdi�u se, nadimaju, penju se
izrezuckanih, poput no�a o�trih �ipkastih ivica, savr�eno srebrnaste, prote�u se
sve dalje i navi�e � varljive stube prema beskrajnom plavetnilu.
Po�tanska ko�ija valjala se usjekom, nizbrdo, prema sjeveru, usporavaju�i tu i tamo
gdje se pijesak nagomilao preko staze.
Kad je iza�la iz usjeka, sunce je ve� bilo na smiraju. Ko�ija okrene ka
zapadu, prema goloj, pustoj uvali u kojoj je Izgubljeno jezero
predstavljalo zelenu to�ku usred jezive pusto�i.
U tom �asu, pri koncu tog neobi�nog dana, kraj je bio nekako druk�iji nego ina�e.
Onu prostranu udolinu izme�u pje��anih dina i crnog planinskog masiva na sjeveru,
Ruth jo� nije vidjela li�enu jare, plutaju�ih oblaka, paklenski �ute pra�ine i
vje�no prisutnih varljivih fatamorgana. Sada, u tom �asu, udolina je bila sva u
srebru i zlatu, njezina se beskrajna pusto� stala bojiti prikradaju�im rumenilom
zalaze�eg sunca.
Ko�ija je skrenula za jedan hrbat i niz blagu padinu si�la u Bitter Seeps.
� Izlazi. Trideset minuta odmora � raspolo�eno drekne voza�.
Adam pomogne djevojci da si�e. Bilo je pravo bla�enstvo protegnuti utrnule udove.
Hrane su imali, ponio ju je Merrvvale iz Yume, te nisu
244
morali kupiti od Indijanaca. Voda je bila topla, a kruh je bio pun pijeska, ali se
Ruth ipak prisilila da i jede i pije.
� Ovdje vas moram ostaviti � re�e Adam malo kasnije. � Tu su mi magarci i
oprema � on nastavi. � Idem po njih, pa �u u toku no�i do�i na Izgubljeno jezero.
� I�i �e� pje�ice? � upita.
__ Naravno. Ne�e mi trebati vi�e od �est sati.
Ruth, ja sam nau�io na pje�a�enje, i to najbolje no�u. �to misli�, za�to su me
nazvali lutalicom?
� Bit �e jo� jedna lutalica, bude� li me prepustio blagoj milosti svog brata! �
buntovni�ki plane Ruth.
Pokajala se istog trena kad je izgovorila ovu grubu primjedbu. Ali je u njoj sama
pomisao da Adama nema kraj nje dala odu�ka strahu koji je stalno vrebao ispod
povr�ine njezina raspolo�enja.
� Lupa� koje�ta, kao dijete � mirno i strpljivo odvrati Adam.
� Ne, ve� kao �ena kukavica � ona �e. � Ali, �ta tu mogu? Mislila sam da se mogu
oduprijeti, ali vidim da nije tako. Da li sam se promijenila? Ho�u li se ikad
promijeniti?
� Ruth, da li ti opet moram ponoviti na kakvim sam mukama kad pomislim da bi me
Guerd mogao prepoznati?
� Ne, ne govori. Oprosti mi. Shva�am za�to ti ne smije� preuzeti takav rizik... I
mene je strah, kao i tebe. Kad bi se �ak radilo o mom spasu, makar opet prolazila
kroz sve ono �to sam za posljednja tri dana pro�la, ne bih �eljela da se ti
sastane� s njim. Ali, zaboravila sam. Zabo-
245ravim, pa se opet pretvaram u onu drugu Ruth. Na �alost, u pravu Ruth!
� Ako je moj brat sada na Izgubljenom jezeru, tad mo�emo posumnjati u Stoneovu
pri�u. Ali, ako nije...
� Oh, Stone je lagao! � �urno ga prekide Ruth, pogru�ena osje�ajem krivnje
zbog vlastite la�i. � On se zakleo da �e mi se osvetiti. I Merryvale ga je �uo.
Stone je nekako u to uvukao Collishawa; svaki od njih imao je svoje posebne, podle
razloge. Stone mi re�e kako me Coliishaw htio pordati Sanchezu.
� Stra�no �elim vjerovati da je Stone slagao ono za mog brata!
� Adame, pa to i sam vidi� � izmuca Ruth.
� Vjerovat �u onda kad budem siguran.
� Sutra uve�e �e� do�i, zar ne? � upita ga djevojka.
Pogledao ju je onim �udnovatim pogledom koji joj je uvijek unosio nemir u du�u.
� Ruth, �to �e s nama biti ako ti mene natjera� na to da se stalno sastajem s
tobom?
� Meni bi to bilo divno � ona otpovrne, posti�ena ali nezbunjena. �
Ali te na to ne mogu natjerati.
� Pazi dobro � on �e joj, kao iz dna du�e. � �ak i najosamljeniji pustinjski
orao jednom u �ivotu na�e sebi par.
� Zar i ti ne bi bio sretan kad i>i se ne�to tako divno ostvarilo? � tiho upita
ona.
� Da budem sretan po�to ubijem brata? � Adam mrko otpovrne.
� Oh, Bo�e...! Nisam tako mislila...! Oh, ne vidim za�to... � krikne Ruth
o�ajni�ki.
246
� Ruth, ti ne mo�e� vidjeti. U tome je nevolja. Dozvoli mi da ti objasnim.
Najplemenitiji na�in da bude� vjerna maj�inom amanetu i da mene spasi� jeste da me
sprije�i� da ubijem Guerda.
� Adame, ta ja bih zato i �ivot svoj �rtvovala! � Ruth strastveno odvrati.
� Onda, bori se za to. Ne sama. Pomo�i �u ti, koliko god mogu. Ako Guerd izna�e da
sam ja, Adam Larey, tvoj prijatelj i za�titnik, i da te ja volim, on �e nam biti
du�manin. Mr�nju njegovu ne�e mo�i da obuzdaju ni nebo ni zemlja... I onda �u ja
biti prisiljen da ga ubijem!
� Adame, obe�avam ti da �u se boriti za to, i da to nikad ne�u smetnuti s uma.
Ali, ja sam samo �ena, promjenljiva kao vjetar, evo, sad, u ovom �asu nestalna
kao voda, slaba... Moram znati da si ti kraj mene.
� Bit �u kraj tebe � on odvrati, �ivo i olak�ano. � �uj, imam plan, o kojem sam
razgovarao s Merrvvaleom. Znam jedno skrovi�te u stijenama blizu Izgubljenog
jezera. Odanle U vidim ku�u. Imam dvogled, kupio sam ga u Yumi, s njim mogu �ak
i tebe vidjeti. Vidjet �u tvoj znak. Samo na tom mjestu nema vode. Stoga �u tamo
no�as ostaviti opremu, a magarce odvesti u guduru gdje me Merryvale na�ao.
Potom �u se vratiti u novi logor. Morat �u dolaziti po vodu na Izgubljeno jezero.
Ali �e to biti lako no�u.
� Zna�i, bit �e� sasvim blizu? � radosno upita Ruth.
� Jedva dvije milje od tebe.
� Oh! Me�u onim velikim stijenama isto�no od naselja?
� Jeste.
247� Djed ima dvogled. Mo�da i ja tebe uspijem vidjeti.
� Merrvvale �e ti pokazati kamo �e� gledati.
� Onda �u ve� nekako �ivjeti � ona zaklju�i, gledaju�i u njega koketno �to joj je
bilo uro�eno koliko i disanje. � Bit �e romanti�no, zar ne...? Ah, vje�na �ena!
Uto im pri�e Merrvvale.
� No, Adame, ne stigosmo da zavr�imo ono o �emu smo po�eli govoriti jutros u Yumi.
Ako nas ti ovdje napusti� ...
Kratko i jezgrovito Adam ispri�a starcu plan o kojem je govorio sa Ruth, pa
dometne:
� Tebi bih preporu�io da odsad dalje �ivi� u Ruthinoj ku�i. Nema vi�e razloga
da ne�to taji�. Svi �e znati da smo nas dvojica ponovo vratili Ruth ku�i.
Mo�e� tobo�e ne�to raditi, mo�da nositi poruke.
� Zabavljat �u se da je milina � odvrati Mer-^rvvale. � Po svoj prilici
na�i �u se s tobom
pogdjekad no�u u naselju?
� Na�i �ete se s njim svake no�i � ubaci Ruth. � Aha! Pa, to �e biti fino.
Adam polo�i svoju suncem opaljenu ruku na star�evo rame.
� Stari moj, nije mi lako � on �e uzbu�eno. � Nau�io sam da se suo�im s pustinjom,
ljudima i doga�ajima. Ali, u ovom slu�aju sam bespomo�an... Tebi povjeravam
Ruth: ne pu�taj je s oka. Mislim, kad nije u ku�i. Jer ne mo�e biti unutra cijelo
vrijeme. Nikad je ne ispu�taj iz vida. I, ako ma tko stavi ruku na nju, ubij ga!
249
l
� Drugaru, sve mi je jasno. I pravo da ti ka�em, posao mi se silno dopada �
otegne Mer-rjrvale.
Nato se Adam prigne nad Ruth, uz osmijeh i dodir ruke od kojih ona miljem protrne.
� Adios, zlatokosa djevojko!
� Ah, ne zlatokosa... morao bi re�i zlosretna... Adios, grande senor!
Po�la je nekoliko koraka stazom, pogledom prate�i Adama koji se udaljio i potoni
izgubio me�u drve�em mesquite. Ona prigu�i dubok uzdah.
Sunce je upravo skliznulo za neravnom crtom bre�uljaka na zapadu. Ni�i dio pustinje
prekri�e sjene, ali su se pje��ane dine, �to su se dizale daleko ponad Bitter
Seepsa, od najni�e stepenice preko bezbroj padina do svojih veli�anstvenih visina
kupale u bajoslovnoj zla�anoj boji sun�eva smiraja.
Bijahu to Ruthine pje��ane stube � zlatno stubi�te kojim ide put preko nepremostive
pustinjske prepreke. S onog divovskog nagnutog pje��anog zida � s njegovih
bezbrojnih dina �to su sa�injavale brdo, s pomi�nih, promjenljivih, �ivo pokretnih
zrnaca pijeska � odbijalo se sun�evo svjetlo u veli�ajnom, prozirnom odbljesku iza
kojeg su se pje��ani stepenici sa svojim sjsnkama, nalik morskim valovima, dizali
tako postupno i simetri�ki da je uspon bio razabirljiv samo u prekrasnoj cjelini.
To je bio zbir, neizbrojiv zbir pojedinosti �to su sa�injavali ogroman pje��ani
brijeg.
S onakvim senzibilnim i bole�ivim duhom, Ruth je htjela�ne htjela u ovom prirodnom
feno-
249

menu nalazila stube �to simboliziraju put koji vodi iz njezine tamnice, u njima je
nalazila slobodi svojoj i barijeru i vrata, u njima je gledala sliku varljivosti,
bola, neizvjesnosti i borbe u ljubavi, gledala je podmuklo sklisko stepeni�te svoje
kobi.
Dok je tako gledala, zla�ana boja i��eznu, od-blijes zamre, sjena rastjera svjetlo,
na pijesak pade srebrnasto bljedilo, a potom, sve prekri hladna pustinjska tama.
No� je zatekla ko�iju na putu nizbrdo, od Bitter Seepsa. Pri kraju duga puta
iscrpljena je Ruth spavala, preumorna da bi se vi�e pozabavila brigama oko
Izgubljenog jezera, ku�e, sebe, ili ma �ega bilo. Merrvvale je nad njom bdio kao
nad djetetom.
Ve� je bilo jako kasno kad su umorni konji hodom dovukli ko�iju do naselja
Izgubljeno jezero. Na tra�enje Merrvvalea, voza� je zaustavio kod Ruthine ku�e.
Postaja je jedina bila osvijetljena.
Podr�ana Merrvvaleom, Ruth je jedva uspijevala da se uspe vijugavom stazom do ku�e.
Zar nije bila odsutna svega nekoliko dana? �ula je slatki, tihi �ubor teku�e vode i
osjetila vla�an miris korova iz baru�tine. Kukci su zujali. No�ni vjetar tiho je
cvilio me�u palo verdes. Sve je ra-zastrlo misti�ki plavo nebo isprskano bijelim
zvijezdama. Pustinja je drijemala, nutrila, �ekala. Izgubljeno jezero bilo je kao
uvijek isto, osamljeno, izdvojeno, zatvoreno, �utljivo � nastamba nekoliko bijednih
du�a. Ali je Ruth osje�ala da ona nije ista.
Naslanjaju�i se na Merrvvaleovu ruku, ona dozove djeda na prozoru njegove sobe.
250
� Ruth! Ruth! � odvrati joj njegov glas, nalik glasu �ovjeka u snu.
� Da, ja sam to, djede � ona �e s nekom rado��u. � Kod ku�e sam, �iva i zdrava,
ali jako umorna.
� Tko te doveo, djete?
� Tko drugi, nego Adam i Merrvvale. Ovaj put nisam pobjegla, djede. Ali, sutra �u
ti pri�ati ... Jesi li dobro? I... i, da li je Larey u postaji?
� Dobro sam, mada sam oslabio od brige i �ege. Larey je jo� prije tri dana oti�ao
i nije se vratio.
� Ne brini vi�e, djede. Laku no�!
Njezina su vrata bila otvorena, a soba onakva kakvu je ostavila.
� Djevojko, lezi i odmaraj se koliko god te volja � re�e joj Merryvale. � Ja
�u spavati ovdje, na trijemu.
Za�eljela mu je laku no�, zatvorila vrata, pa je zami�ljeno, sporom kretnjom
spustila zasun i ostala nepomi�no stajati u mjese�inom osvijetljenoj sobici.
Svje�, suh no�ni vjetar, �to je nosio miomiris s otvorenih prostranstava, zalepr�ao
je zastore na prozoru.
251
13.
Ponekad, mada ljeti rijetko, nai�ao bi i takav dan kada �ega ne bi bila ba� onakva
da je Ruth bar na tren ne bi zaboravila, bilo na suncu ili u hladovini, bilo u snu
ili na. javi. Tada bi puhao lagan vjetar sjevernjak, �to je dolazio s dalekih,
snijegom prekritih vrhunaca San Jacinta i Gor-gonija koje si za takva dana bez
pra�ine mogao vidjeti s Izgubljenog jezera.
Ruth je osjetila fizi�ke posljedice te�kih patnji i gubitka sna kojima je bila
izlo�ena, ali za svoga �ivota u pustinji jo� nikada nije iskusila takvu poletnu
radost i neuni�tivu moralnu snagu kao tog jutra. Niti se ikad kao tog jutra zatekla
neizrecivo puna srca koje ne�e klonuti pod teretom misli i koje je posve uni�tilo
njezin stari, podrugljiv duh samoprezira i otupjelo o�tricu straha.
Guerda Lareva nije bilo, a kako je i Dabb na tajanstven na�in nestao, u postaji su
carevali voza�i. Merrvvale se smjestio ispod jednog stabla mesquite gustih i niskih
grana �to se nalazilo preko puta Ruthinih vrata. A Ruth je pak s trijema mogla
golim okom vidjeti o�tro, d�ombas-to stijenje i gromade me�u kojima se nalazilo
Adamovo novo skrovi�te.
Sto je to jutro bilo razli�ito od svih ostalih jutara! Varljiva je pustinja bila
nekakve blage �udi. Sunce nije bilo bijelo, nebo nije bilo bakre-
252
nasto, pusto� nije bila toliko jeziva. Oko barice vrtjele su se ptice i vjeverice.
Ruth je prigrlila nekakvo slatko i zasljepljuju�e �uvstvo i stisla ga uza se. U tom
je danu bilo mnogo �ega njoj dragog, i premda je �udjela za zvjezdanom no�i i
Adamom, po�eljela je da dan dvaput du�e potraje, a da bi imala vremena da duboko
ispita svoje zabrinjavaju�e ja.
Prolaze�i stazom, Merryvale, koji je nosio neke svoje stvari, spazio je gdje
�epesaju�i izlazi iz svoje sobe s prega�om oko pasa i metlom u ruci.
� Gle, ti me iznena�uje� i te kako! � on us-klikne, zure�i u nju. � Mislio sam da
�e� jo� le�ati polumrtva u krevetu, a pazi ti nje... ona tek samo malo �epa.
� Merrvvale, danas bih mogla bosa tr�ati preko stijena i kaktusa � ona
mu odu�evljeno odvrati.
� To se i po tebi vidi. Ruth, jo� nisam vidio sli�nu tebi otkad sam �iv.
� Sli�nu! Je li to kompliment, ili... � ona zastade, uz upitan osmijeh.
� �ista istina... Ti si zlato, plavooki cvijet pustinje! Ruth, da sam mlad, i ja
bih po�a�avio. Ja bih te morao nositi na grudima ili bih morao umrijeti.
� Ama nemojte, Merrvvale! � bila je o�arana i polaskana.
Starac se nasmije svojoj sentimentalnosti i po�e dalje, odmahuju�i sjedinama kao da
razmi�lja o nekom te�kom problemu.
Ruth zastade u poslu, te se slijepim, sanjala�-kim pogledom zagleda u prostor. Da
li i Adam misli tako o njoj? Toliko je ljudi pri�alo o nje-
253noj ljepoti, a Adam kao da nema o�i za nju. Kad je s njim, �ini joj se da nije
kakva izgleda, ve� kakva jest! Paradoks Ruthina �ivota bio je u tome �to ju je
pustinja podarila mnogim svojim oso-binam � promjenljivo��u, plamenom dubinom,
tajnovito��u �udi i stra��u, i ljepotom svojom; a uskratila joj je svoju snagu,
samostalnost i ravnodu�nost.
Iznenadila se posjeti gospo�e Dorn. Mala sredovje�na �ena, crnih vlasi kao u
Indijanke, o�tra oka i silno izborane ko�e, do�la je da uzajmi nekakvo posu�e � bar
je tako opravdala svoj dolazak.
� I tako, vratili ste se? � upitala je radoznalo. � A ja sam mislila da kad se
jednom oslobodite ove vrele rup�age, vi�e se ne�ete vra�ati u nju.
� Pa, gospo�o Dorn, ja nisam po svojoj volji oti�la, a nisam se ni s najve�im
odu�evljenjem vratila.
� �ujte, Ruth Larey, ne mislite valjda da �e vam tkogod povjerovati kako
niste po svojoj volji oti�li?
� Pa, ako ba� ho�ete, ne mislim da �e mi tkogod vjerovati � nasmije se Ruth.
� A nije me ni briga ho�e li vjerovati ili ne�e.
� To je sasvim jasno � odbrusi gospo�a Dorn. � �alosno je �to vas nije
briga, a trebalo bi da vam netko odr�i lekciju.
� �ini mi se da vi gorite od �elje da to u�inite � sarkasti�ki �e Ruth.
� Svi, pa �ak i Indijanci ovdje �ale onog mladog Stonea.
254
__,Zar? Svi ste vi veoma ljubazni. Pa, mislim da je i meni �ao Stonea.
� Da, pa ste se tako i pona�ali. Guerd je mom mu�u rekao da ste od Stonea
napravili tata. Kad je oti�ao, Guerd se zakleo da �e vas za kosu dovu�i natrag.
� La� je u mog mu�a jo� najmanji porok, gospo�o Dorn. Mo�da �e se i vama o�i
otvoriti jednog dana.
2ena joj dobaci sumnji�av pogled nerazumijevanja, slegne mr�avim ramenima i krene
natrag stazom.
Svjesna da je njezin rijetko divan dan pretrpio prvi udar, Ruth sjedne. Iz svoje
sobe iza�e djed, koji je o�ito �uo rije�i gospo�e Dorn.
� Ti si postala predmet podlog ogovaranja, Ruth � strogo �e djed.
� Tko me ogovara? � ona upita, di�u�i glavu.
� Svi koji ovdje �ive ili stalno dolaze.
� A �ta govore, djede? � Iznenadila se vlastitoj znati�elji.
� Mnogo toga, �to ne mogu ponoviti. Ka�u da si lijepa nevaljalica. Da si
nevjerna �ena. Da si mu�karce natjerala da polude za tobom, a poslije
si im se rugala. Da si od mladog Stonea stvorila lopova. Da bi te mu� trebao
skinuti golu i izbi�evati usred naselja.
� Sve sam to zaslu�ila � plane Ruth. � Jo� ju�er bih od stida zabila
lice u pra�inu... Ali sad, daleko sam i iznad svih mi�ljenja, ma koliko bila
opravdana. Jadna, bijedna pustinjska bi�a! Izopa�ena, jalova,
zatvorena, ishlapjelih du�a ... ja ih �alim.
255\w
� Bilo bi bolje kad bi malo i sebe �alila.
� Djede, ti misli� da sam ja i ovaj put pobjegla sa Stoneom?
� A zar nije tako?
� Nije...! Mene su oteli. Stone je do�ao k meni s molbom da ja uti�em na
Lareya. Ukrao je Lareyov novac. Sad vidim koliko je ta njegova pri�a bila
besmislena. Ali, bila sam uzbu�ena, bilo mi je �ao. Ne razmi�ljaju�i,
po�la sam za njim. Ti zna� kako se lako povodim za trenuta�nim raspolo�enjem. Tek
�to sam stigla do kapije, ��epa�e me, umota�e u �ebe i ubaci�e u nekakva kola.
Odvuko�e me usred no�i... ! Bila sam u rukama Collishawa i Stonea. Tukli su
se oko mene. Odveli su me u Yumu, u onu jazbinu �Del Toro", gdje me kasnije
Merryvale na�ao. Potom me Adam izbavio, i njih dvojica su me vratili ku�i.
� Zaista ne�uveno, ukoliko je istinito! � na to �e Hunt.
Bio je to doista odgovor na koji Ruth nije bila spremna. U njoj krv uzavre i jurne
joj u obraze. Na usnama joj je zalebdio o�tar prosvjed. Ali, taj je dan bio
druk�iji i Ruthi se �inilo da su dani gor�ine daleko iza nje.
� Djede, ti ne�e� vjerovati ni to, da je sve ovo bilo maslo Guerda
Lareya. To su smislili on i Collishaw. Stone im je bio oru�e. Platili su ga
zato da tobo�e pokrade Lareya, da mu to bude izgovor kojim �e me izmamiti iz
ku�e. Stone je tako i u�inio, ali je pri tom imao svoje planove. I Collishaw je
iznevjerio Lareyjevo povjerenje. Larevjev je plan bio da za mnom do�e u Yumu, tamo
me slomi, zatim me odvu�e natrag.
256

Ali je sve palo u vodu. Nisu uzeli u obzir mog prijatelja Wansfella.., Stoneu sam
spasila �ivot, ali je Collishaw mrtav.
__ Ruth, �to je tebi? Je li te uhvatilo pustinjsko ludilo? Jesi li ti pri zdravoj
pameti? � usklikne Hunt u nevjerici.
_ O smrti Collishawa �ut �e� i od drugih � hladno mu odvrati Ruth.
Nervozan i uzbu�en. Hunt je kro�io auio-tarno trijemom.
� Ruth, nisam ti rekao da mi je Larey opet ne�to predlo�io, ne�to
iznena�uju�e prijateljski. I to pred svjedocima! Ja... ja sam o tome ozbiljno
razmi�ljao...
� Molim te, ne tro�i uzalud rije�i. Ma �to predlagao, Guerd Larey je po�ten
na rije�ima, a podao u du�i.
S tim ona napusti djeda, dok su su�ut odvratnost i zaprepa�tenje udarali na vrata
njezina samosavla�ivanja. Ali � iza�la je kao pobjednik. Kao u bljesku sagledala je
gdje se mre�a okolnosti i zla ja�e ste�e oko nje i njezina djeda. No, opet je na�la
nepokolebljivu podr�ku u svojoj novootkrivenoj snazi i vjeri u Wansfella. Naga�ala
je da je bila na rubu ponora uni�tenja, ali ju je natrag povukla ruka neke sile
kojom jo� nije ovladala.
Sa svog mjesta ispod stabla mesquite Merry-vale je dozva. Zaboravljaju�i na svoje
misli i na bolne noge, ona potr�i; me�utim, bol je odmah zgodi i ona �epaju�i
produ�i k Merrvvaleovom novom logoru. On je bio razastro nepromo�ivo platno, kao
nizak otvoren �ator, a ispod njega je sebi namjestio le�aj i smjestio svoje stvari.
Sta-
17 Pje��ane stube
257

jao je korak-dva dalje, dr�ao je ruke na le�ima, i na licu mu po�ivao divan

osmijeh.
� Oh, znam! � krikne Ruth bez daha. � Vi ste... bili s Adamom.
� No, djevojko, �to �e� dati da ga evo ba� ovog �asa vidi� � izazovno otegne
Merrvvale.
� Sto �u dati? Pa ja ni�ta nemam! Ali... oh! molim vas ... molim vas ...
� E, pa, onda nema ni�ta.
� Vi ste izaziva�. Podmuklica. Ne mislite valjda ozbiljno. To je moj
dvogled �to ga dr�ite za le�ima. Dajte mi ga... poka�ite mi gdje je Adam. Poljubit
�u vas za to...
� No, u takvom slu�aju promislit �u � odvrati Merrvvale pa privu�e Ruth k mjestu
gdje je on stajao. � Gledaj preko ograde, u onaj raspucani kameni zid. Kad gleda�
odavde to se ne �ini toliko veliko, ali ono �to vidi� je samo vrh, a ispod njega
je kr� kakav jo� nisam vidio u �ivotu. Uzmi dvogled i podesi ga.
Drhtavim rukama Ruth podi�e dvogled.
� Nesigurne su mi ruke � ona �apne. � Podesila sam ga, ali mi sve
igra lijevo-desno.
� Djevojko, ovog �asa Adam gleda u tebe.
� Zar! � ona �e ushi�eno. � Moram se savladati... Tako. Dobro vidim
stijene ... kolike su! Kakve litice!
� Polako mi�i dvogled udesno, i malo navi�e, dok ne do�e� do jedne tamne to�ke. To
je neka sjena. Adam je tamo, dam glavu da ti upravo sada ma�e.
� Ne mogu da ga na�em! � gotovo o�ajni�ki �e Ruth. � Sto sam glupa�a ...! Tako
sam... 258
nervozna ... Sta mi je? Da, da, vidim sjenu ...
vidim i ne�to crveno �to se mi�e. � To �e biti njegov rubac. Napinju�i se cijelim
tijelom ne bi li umirila
ruke, Ruth najzad razazna �ovjeka �to je stajao na jednoj stijeni i mahao. Bio je
to Adam. Prepoznala mu stas, dr�anje, pokrete. Sto je sitan onaj crveni rubac!
Potom je uzbu�enje sve potrese, ne�to joj se stisne u grudima, o�i joj se zamagle
toliko da su �ak i one ogromne stijene postale nejasne.
� Vidjela sam ga, ali... ili ne valja ovaj grozni dvogled, ili su me o�i
izdale. Mahat �u mu.
� Mo�e�, djevojko mislim da nema opasno-nosti. Nitko nas ne gleda � re�e
Merrvvale.
Skinula je sa sebe prega�u i stala �ivo, odu�evljeno mahati njome.
� Fino. Vidio te � Merrvvale �e, po�to je sam uzeo dvogled.
� Sad silazi sa stijene. Oti�ao je! No, ovo nam je fino uspjelo. Zna�i,
ovako �ete dalje raditi: Adam �e �e��e izlaziti na ono isto mjesto i gledati
jesi li ti ovdje. A ukoliko spazi da ti ili ja ma�emo ne�im crvenim, onda �e do�i
koliko god ga noge nose. Naravno, mi �emo mu mahati samo u krajnjoj nu�di.
Razumije� li me, senorita?
� Da, svakako. Od toga se osje�am i sretnom i jakom � odvrati Ruth.
Malaksala od uzbu�enja, po�la je pod stablo mesquite i sjela na Merrvvaleovu �ebad.
� Tako nekako se i ja osje�am � slo�i se Merrvvale s njom.
� Jeste li bili kod postaje?
17�
259ir
� Zna se. Jo� rano jutros. Tri dana nije radila, zbog toga Meksikanci i Indijanci
pobjesni�e. Dabb je oti�ao jo� prije Lareya, netko mi re�e da se do�epao Salton
Springsa. Taj isti, neki voza�, re�e mi kako je Larey bio ljut kao zmija i samo je
pio.
� Ah, stvari ne idu onako kako bi on htio � ubaci 'Ruth. � Samo da se ne vrati
ovdje u istom raspolo�enju.
� Sigurno je da ho�e, i to u jo� gorem.
� Je li sad postaja otvorena? Poslala bih Martu da kupi neke stvari.
� Jest, otvorena je. Ne�to mi je tu sumnjivo. Sino�njom ko�ijom je Frank Dorn
dobio poruku da preuzme vo�enje postaje. Tko je to poru�io? Tko je u Yumi znao da
postaja ne radi?
� Tko drugi nego Larey? � uozbilji se Ruth upitno gledaju�i u Merrvvalea.
� Nitko drugi, zna se. On je u Yumi!
� Zna�i da on zna ...
� I te kako zna. Sanchez je sigurno po�urio da mu ka�e kako je Wansfell obra�unao
s Colli-shawom... Sad, ovog trena Larey je ili bolestan ili mrtav pijan.
� Sanchez mo�e samo naga�ati da je Adam do�ao u Yumu u potrazi za mnom.
� Lareyju ne�e biti te�ko da sve to sam pogodi, pogotovo ako naleti na Stonea.
A kladim se u tisu�u prema jedan da �e mu Stone ispri�ati na�u ulogu tamo, a
presko�iti svoju.
� Zna�i, mo�emo o�ekivati da �e se Larey brzo pojaviti ovdje?
� Dakako, do�i �e, i to na kraju svojih mo�i. I tu �e se pokazati da je doista
kukavi�ki gad
260
od glave do pete. Ja mislim da ne�e iznevjeriti moje o�ekivanje.
� Vi mislite da �e ga biti strah Wansfella?
� Upravo tako. Njemu �e u Yumi sigurno napuniti u�i o Wansfellu. I
ako nije alkoholom i pustinjom nagrizena budala, kidat �e da je milina, ili �e bar
biti manji od makova zrna.
� Merrvvale, ja ne mislim tako � pouzdano �e Ruth. � Znam ja Guerda Lareyja;
poznajem ga i po intuiciji i po svojim zapa�anjima. Na ovaj poraz �e on gadno
reagirati. Larey je moralni olo�, ali njega nije nikoga strah.
� Ruth, ra�unaj s tim da je �uo �ta je bilo s Collishawom. Gotovo je sigurno da ga
je i vidio mrtva. A to nije ba� prijatna slika, gledati u Collishavra s
prostrijeljenim jedinim okom. To �e Larevja stra�no pogoditi. Samo zamisli
�to je Wansfell u�inio: prije osamnaest godina je Tek-sa�aninu ugasio jedno oko, a
sad mu prostrijelio drugo.
� U�asno. Ja to ne shva�am ... Je li Colli-shaw slutio tko je pred njim?
� Slutio? Ta Wansfell mu je sam rekao. Ufam se u Boga da vi�e nikad ne vidim
onakvo u�asno lice kao ono u Collishavra.
� Oh, pa to je bilo jo� gore! � *trese se Ruth. � Kako je to Adam mogao
u�initi... ? Sad tek malo bolje shva�am �to zna�i Wansfell.
� Ruth, on je^ pustinjski osvetnik � re�e Merrvvale s nekim
strahopo�tovanjem. � A ako to Guerd Larey ne shvati, onda mu nema spasa.
� Nemojte tako govoriti... �ak ni misliti! � o�ajni�ki �e Ruth, kr�e�i ruke.
261
rt***?r
� Dijete moje, stvari tako stoje � otpovrne uporni Merrvvale � i kao takve ih
moramo gledati. Ako si ti u pravu kad ka�e� da �e Larey sad biti jo� gori, onda sam
i ja u pravu kad ka�em da znam �to �e ga sna�i.
� Moram sprije�iti da Adam ubije Guerda.
� Svakako, s tim se sla�em. Ali kako �e� u tome uspjeti ako te
Guerd bude proganjao? Ne�e�, valjda, Adama svezati tako da se ne bi mogao
braniti?
� To nikad! � usplamti Ruth.
� Prema tome, kad se Guerd i Adam sretnu, ukoliko se sretnu/i Guerd prepozna
brata, za �to �e se sam �avo postarati, onda �e ponoviti zgodu o Kainu i Abelu,
samo �to �e ovaj put Abel ubitt Kaina. To je krvlju upisano u ovoj pustinji.
� A recimo ... da se ja vratim Guerdu ... da mu budem prava �ena? � muklo
�apne Ruth.
� Ah, ludo! Sto sad pri�a�? � ra�esti se Merrvvale. � Onda je bolje
pustiti Guerda neka smjesta ubije Adama. Djevojko, zar bi dozvolila da Adam opet
po�e u pustinju s takvom groznom ranom na srcu? Da se u�ulja u kakvu guduru, kao
pogo�eni jelen, i umre laganom i mu�aom smr�u? Zar Adam koji te
toliko silno ljubi? Reci, bi li mogla to u�initi?
� Ne! Ne! Ne! � ona krikne bore�i se sama sa sobom. � Neka se dogodi ma �to, samo
ne to! Bolje da nas oboje smrt pokosi... Koje�ta lupetam. No mora postojati na�in
da se izbjegne ta stra�na nesre�a.
� Tome se i ja nadam, od sveg srca � usrdno �e Merrvvale. � Samo, ja sam
mnoge godine proveo u pustinji. Kad u njoj mu�karcu ili �eni
�ivot nesretno po�inje, onda znaj da �e nesretno i zavr�iti. Tu nema pomo�i. Takav
je zakon pustinje.
� Ali... i meni je tako po�eo � prestra�eno �apne Ruth.
� Nije istina � zanije�e Merrvvale sa �arom, doveden u nepriliku. � Poznajem tvoj
�ivot. Mislim isto �to i Adam. Ti si bila slaba, ta�ta, djevojka �estoke �udi. Tamo
gdje si �ivjela sigurno nisi mogla na�i ono o �emu svaka djevojka sanja ... ljubav
i sre�u. Roditelji su ti tragi�no poginuli. I kad bi zrelo porazmislila shvatila bi
bez po muke da ono �to si dosad do�ivjela u pustinji ne mo�e biti uzrokom o�aja.
Hajde, reci, zar nije. tako?
� Pa jest, tako je. Ali sam ja bila uvjerena u svoju nesre�u.
� Da, ali se sva tvoja nesre�a sastojala u neudobnosti �ivota, u �e�nji i
�udljivosti. Pa, �to je bilo, bilo je. Sad mora� na�i samu sebe.
� A mo�da sam ve� na�la sebe � sanjala�ki odvrati Ruth i ode.
Silna ju je �elja tjerala da bude sama. Merrvvale joj je du�u ispunio zanosom,
odlu�no��u i snagom.
U svojoj sobi sama, iza zatvorenih vrata i prozora spu�tenih zavjesa, imala je
hrabrosti da se preda mislima �to su u potaji vrebale. Zar ona ne bi mogla ubiti
Guerda Larevja? Postav�i svjesna te svoje �elje, u njoj se sve uskome�a, na
trenutak je obuze u�asan, mu�an osje�aj ga�enja, �inilo joj se da je ta spoznaja
nemilice gu�i. No odmah potom sasvim se preda tom neodoljivom iskuSanju
zaklju�iv�jl da to od nje tra�i pravda
262
263
i neumoljiva kob. Na kraju, zar to nije bio jedini na�in da spasi Adama, koji bi,
prisiljen okolnostima, postao ubicom voljenog i zabludjelog brata. Le�ala je na
krevetu. Shva�ala je ogromnu va�nost svoje odluke. Divila se zvjerskom sudu svog
nagona. Zapanjila se otkri�em svoje prirode. Eto gdje i u njoj vreba � sirova,
prapo�etna sila pustinje.
Bude li je Larey opet potra�io, da je za se ve�e i pokori, da od nje stvori palo,
prezira vrijedno bi�e, ona �e mu do�i glave. U toj je odluci bio sav �ar
pustinjskog sunca, silovitost vjetra i je-zovitost puste goleti. Stresla se kao da
ju je neka nadljudska ruka dohvatila i silovito prodrmala. A zatim njom ovlada neko
�udno, tmurno smirenje. Bude li do�lo do najgoreg, ona zna �to �e � i tako �e
spasiti i Adama i sebe.
Me�utim, mir joj bio kratka vijeka. U njenu mrku odlu�nost, u njen nesmiljeni duh
polako se uvu�e' pitanje za�to bi ona okaljala ruke krvavim �inom koji bija�e tu�
njenu odgoju i uro�enoj joj blagosti. Zbog ljubavi � javi se sada odgovor kao jeka.
Zbog ljubavi u toj prokletoj pustinji! Odjedared je spopadne bijes gori od onog �to
joj je vitlao u srcu kad je postala svjesna da bi zbog ljubavi bila kadra i mu�iti
i klati. Soba, ku�a � gu�e je. U njima ne mo�e disati. Mora odletjeti u pustinju, u
bezgrani�no prostranstvo, beskrajan zrak i beskona�no sunce. Ali, kad se na�la
vani, na stazi kojom je sad r.e �epaju�i letjela, sjeti se Adama i stane. Ne�e biti
po�teno prema njemu izlagati se takvoj opasnosti. Bacila se na pijesak, pod svijeno
stablo palo verde. Unezvjereni joj pogled odluta prema
264
obzorju, a zatim se kroz jarom ustalasani zrak, bijeli odbljesak sunca, purpurnu
izmaglicu, preko srebrnih pje��anih dina i nejasnih planinskih masiva, preko
prostranstva i strave i ljepote pustinje, zarije u tajnovitost njena vlastitog
srca.
Jo� u Santa Ysabelu ona je voljela Adama, s nekakvim djevoja�kim, sanjala�kim
po�tovanjem; dugo se tom �uvstvu radovala. Kad je Adam nai�ao na nju i na Stonea u
onom kanjonu, u njoj se pojavila ona vrst radoznalosti �to ju je prije toga
osje�ala i za druge mu�karce, a potom ono �to je smatrala ljubavlju; ali na putu
natrag iz Yume, kad se dr�ala za njegovu mi�icu, svjesna onog �to je on u�inio u
obranu njezine �asti i njena �ivota, dok se pje��ana oluja urlanjem sru�ila na njih
i prijetila im uni�tenjem, spoznala je da je ba� Adam ona prava, iskrena ljubav
njena �ivota. No, ni taj osje�aj nije bio ni�ta u pore�enju s osje�ajem �to ga je u
njoj uspalio ovaj sada�nji bijeli �ar, ovaj podnevni vreli sun�ev �ar kojemu je
bila izlo�ena.
Taj je �ar bio dijelom svega u �to je sada gledala � svih tih stra�nih prirodnih
snaga koje su je izmijenile i o�arale, on joj je dao sav onaj golemi podsticaj
potreban ljubavi i strasti jedne �ene.
U mislima se vratila na svoje ta�te, lude slabosti prema ovom ili onom mu�karcu.
Sitni, blijedi u�ici plitke sebi�nosti! Upu�tala se u igru jadniju od o�ijukanja.
Slu�ila se svojom ljepotom, svojim rukama i usnama, svojim la�ljivim rije�ima zato
da bi privukla mu�karce. Da li je to radila nesvjesno? Nisu li to bili samo
neumitni koraci u njezinu razvitku? Nisu li to bila samo
265lutanja �ene privu�ene ne�im nepoznatim? Bila je odvratna. Prezirom bi samu
sebe trebala ubiti. Kako li je olako i s kakvim zadovoljstvom kora�ala �irokom i
ravnom stazom propasti! Sagledala je sebe i s krajnjim je prezirom s velike visine
osmatrala to bijedno, samosa�aljenja vrijedno bi�e kakvo je dotad bila. Vi�e puta
ju je pustinja dovela u isku�enje, i uvijek ju je na�la spremnu na Evin grijeh. U
svoje vrijeme nije bila toga svjesna; ona se na kraju redovito udaljavala, hladno
dr�ala � kao u slu�aju sa Stoneom; ali je to bila samo posljedica njene lude
promjenljive �udi. Samo ju je slu�aj spasio za tih davno minulih, naizgled
bezna�ajnih nezgoda i zgoda. Kada joj je �enstvenost probila oklop djevoja�kih
iluzija, bija�e srela Stonea stoga je na nj i djelovala ve�om i opasnijom
snagom i da se sudbina nije pojavila u liku Adama Wansfella, propast bi
joj bila neminovna.
Priznala je to sebi. U svoju je du�u utisnula �ig onog �to je bila, i onoga �emu je
izbjegla. Sad joj se razjasnio maj�in amanet Wansfellu. �ivot ju je obdario
ljepotom tijela, lica, o�iju; i u tu ljepotu udahnuo najopasniju od svih osobina:
�e�nju, strastvenu potrebu za ljubavlju. Sve je to Ruth sad spoznala i bila na tome
zahvalna sudbini, ponizna i smjerna. Le�ala je na pijesku, naslonjena na palo
verde, gledala u prostranstvo pustinje koju je mrzila, dive�i se promjeni u svojoj
du�i i izbavljenju �to ju je zgodilo kao grom iz vedra neba.
Ba� sad se ne smije slijepo prepustiti svojoj ljubavi, golemoj milini �to je ona
pru�a, potopu
�to pred sobom sve zapreke bri�e. Ona mora do
266
kraja upoznati samu sebe, istinu o svom bi�u i kad kona�no prokljuvi te svoje
tajne, bit �e joj jasno da joj sudbina ne�e biti jadna i da je ne�e odvesti
tragi�nom kraju. Shvatila je Adamovu ljubav koja je bila temelj njegova bi�a.
Shvatila je da on voli svaki stvor u pustinji, i one zvijeri--Ijude, pa �ak i svog
brata kopilana usprkos njegovoj zlobi i krajnjoj pokvarenosti. Time Wan-sfell
Lutalica postaje jasan.
Niza�to ne bi mijenjala svoju pro�lost, taman kad bi to bilo mogu�e. Pomo�u
sje�anja na nju popet �e se visoko, visoko nebu pod oblake.
Wansfell Lutalica zna�i isto �to i pustinja. Ista Ona snaga �to je u Ruthinoj ma�ti
gradila pje-S�ane stube, pretvorila je mom�i�a Adama Larevja u �ovjeka Wansfella
Lutalicu.
Iz svog bezgrani�nog �enskog srca, tog nosioca vje�ne i trajne plodnosti, ona mora
pustinji koja je �ovjeka spasila vratiti dobro za zlo, umjesto mr�nje �to joj je
poput rana nagrizala grudi, mora vratiti ljubav, koju duguje toj jezivoj,
promjenljivoj, surovo okrutnoj i vje�no lijepoj pustinji �to kao usijanim �eljezom
utiskuje u �ovjeka pe�at bo�anstva.
267r

14.
Prolazili su dani, i Ruth se osje�ala sretnom. Pro�ao je �itav tjedan nevi�eno
lijepa vremena, obzirom da je to bilo u lipnju, mjesecu kad sunce stravi�no jari u
onoj kotlini.
Pustinja kao da je �utjela, motrila, �ekala.
S Adamom se Ruth sastajala svake ve�eri. Jednog dana, ba� je �egu pone�to
razbla�ila ki�na oluja na sjeveru, Merrvvale je odveo Ruth u Adamovo skrovi�te �to
se bija�e uvuklo pod za�titu stijenja. Zabitnijeg i jezivijeg kr�a Ruth nije ranije
vidjela. Neka je kataklizma, tko zna u koje davno vrijeme, zdrobila i rasprsnula
kamenu zemljinu koru, zatim je u njoj izdubilo kratke, duboke gudure.
Adam joj je pomogao da se popne do mjesta s kojeg ju je na dvogled promatrao.
Jednim dijelom puta nosio ju je kao �to je negda nosio njenu majku u Dolini smrti;
Ruth je taj do�ivljaj bio i sladak i tu�an.
S one se visine daleko ljep�i pogled pru�ao uokolo nego s Izgubljena jezera. �inilo
joj se kao da tek sada vidi pustinju u svoj njenoj velebno-sti. Pred njom se
steralo devedeset milja pje��anih dina. Dah joj je zastao pri pogledu na beskrajan
uspon svojih pje��anih stuba.
Tamo, u sjeni nagnute stijene, s veli�anstvenom i beskona�nom pustinjom pred sobom,
Ruth
268
je ispri�ala Adamu sve �to misli o sebi i svojoj pro�losti. Prema sebi je bila
stroga. Priznala ^e svoje najgore porive. Razgolitila je du�u svoju. �ak je ni
najgori neprijatelj ne bi pritisnuo tolikim teretom krivnje kao �to je sama
u�inila.
Potom je posve jednostavno, ne prepustiv�i se ni uzbu�enju ni osje�ajima, ispri�ala
Adamu kakva je promjena nastala u njoj od njegova dolaska na Izgubljeno jezero do
one posljednje no�i u Yumi.
Potom je podlegla �uvstvima koja nije mogla ugu�iti. Me�utim, nije stala dok nije
izbacila iz sebe sve ono �to joj je ti�tilo du�u. Na kraju, po�to se oslobodila tog
tereta, smela se, uti�ala glas, i �apatom mu izmucala koliko ga stra�no voli.
Iscrpljenu i zaslijepljenu, kakva je u tom trenutku bila, Adam je zagrli, stisne na
grudi i uze je ljubiti pomamnim, ludim poljupcima o kakvim je nekad sanjala. Nije
vjerovala u ostvarenje svog sna, smatraju�i da zbog svoje pro�losti ne zaslu�uje
takvu sre�u.
U sutonu na�la se s Merrvvaleom ponovo u rumenilom obojenoj pustinji, na putu ku�i.
Osje�ala se sva laganom kao pero, na nogama joj krila porasla, misao joj bila
ispunjena Adamovim izjavama ljubavi i uputama kako �e se dalje vladati.
Sutradan se Guerd Larev vratio na Izgubljeno jezero. Doveo je niz kola i ko�ija,
prethodnicu radnika graditelja pruge.
�inilo se kao da je pustinja nutre�i �ekala upravo na Larevjev dolazak, jer je
odmah stala pr�iti svojom pje��anom jarom.
269Uzvitlani pje��ani oblaci i nesno�ljiva vrela �ega dr�ali su Ruth ponajvi�e u
ku�i. Nave�er joj Merrvvale re�e kako se Larev vratio trijezan, ali su se na njemu
vidjele posljedice razvrata i psihi�kog napora.
Te su ve�eri dugo �ekali ispod stabala da se Adam pojavi, ali uzalud. Mo�da su ga
�ega i gungula u postaji sprije�ili da do�e. Merrvvale je doznao da se na putu za
Izgubljeno jezero nalazi cijela kolona kola, s nadglednicima, majstorima i zidarima
i �itavom vojskom radnika bijelaca, Kineza, Meksikanaca i Indijanaca. Naselje vi�e
ne�e biti samotno i tiho.
Novo je doba po�injalo za Izgubljeno jezero � �to je pobudilo Ruthinu radoznalost,
ali i osje�anje neke nelagode. Kao po kakvoj �aroliji izniko�e �atori, kolibe i
ku�ice. Stanovni�tvo se pove�avalo i Ruth je pomi�ljala kako je to dobro. Ali je
istodobno mrzila prido�lice, grubijane i opake tipove, i smetala joj galama no�nih
pijanki.
Ipak, ostala je mirna i suzdr�ljiva, premda se, kad je ljeto nastupilo sa svojom
stra�nom �egom, morala zadovoljiti rijetkim susretima s Adamom i pismima koje mu je
Merrvvale no�u nosio. Dani su joj prolazili brzo, jer je �ivjela kao u kakvu snu i
nije se dala smesti nikakvim utjecajem izvana.
Kako je Merryvale rekao, Larev je bio sasvim drugi �ovjek: dr�ao se postaje, te�ko
je radio, i fizi�ki i umno, prema svima je bio sumnji�avo oprezan, ali se opet sa
svima i prijateljski odnosio. I�ao je uvijek smrknuta �ela iza kojeg su se kome�ale
tko zna kave misli. Nije ni poku�ao da potra�i Ruth.
270
Dan kada je Hunt ponovo otiSao u postaju, da radi kod Larevja, pobudio je u Ruth
neki predosje�aj zle kobi. Djed joj, na njeno veliko zadovoljstvo, nije ni�ta
pri�ao o svojim novim vezama i odnosima s Larevjem, Svakim danom sve vi�e zami�ljen
i smotren, pametni Merrvvale je samo tresao glavom. Ruth je imala dojam
da njega ne mu�i samo zebnja. Kad je izravno od njega tra�ila da joj otkrije sve
�to zna i misli, nije dobila zadovoljavaju�i odgovor. Dodu�e, nije nagovijestio
nikakvu neposrednu nevolju za nju, ali je svojim rije�ima u njoj pobudio sumnju da
se, mo�da, u njegovu mozgu ra�aju neki opasni planovi.
Iste ve�eri, �ekaju�i na Adama u tami ispod stabala palo verde, Ruth je razmi�ljala
o stanju stvari. Osje�ala je da im ne uspijeva otkriti bit koji se na nju odra�ava
kao nekakav neopipljiv pritisak izvana. Mo�da su mu uzroci le�ali u strahovito
vrelom danu, sparnoj'no�i, povratku djeda na rad u postaju gdje je bio prijateljski
primljen, mo�da je taj pritisak dolazio od Merrvva-leova1mrkog raspolo�enja, od
prisustva Jndijana-ca i nekakvih neznanaca zlih pogleda �to su ponekad virili kroz
ogradu i motrili je. Priroda i pustinja �inile su svoje � gnojni �ir Izgubljenog
jezera samo �to nije pukao; a taj bolni �ir bio je Guerd Larev.
Misli joj prekine Adamov dolazak. On je pozdravi, pa upita gdje je Merrvvale.
� U ovo doba obi�no je ovdje. Mo�da je pod svojim �atorom. Adame, postao je nekako
�udan. Zatvoren. Zabrinula sam se.
271
� I ja sam to primijetio � zami�ljeno �e Adam. � No, mo�da nije ni�ta
va�no. On stari. A u posljednje vrijeme sva�ta je preko glave preturio.
Tren kasnije, Adam joj re�e kako �e po�i k izvoru da napuni �uturicu, pa �e uz put
pogledati da li je Merrvvale tamo. Ostav�i sama, Ruth se zamisli nad Adamovom
brigom oko Merrvva-lea. Da li se Adam boji da bi starac mogao ubiti Guerda Larevja?
Na tu je pomisao podi�o�e hladni �marci. Mra�ne su je misli zaokupile, no bila je
sigurna da onaj gad od Guerda Larevja nikada ne�e ostvariti svojih opakih ciljeva,
dok su �ivi ona, Ruth, Merrvvale i Adam.
Poput ne�ujne sjene Adam se opet stvori kraj nje.
� Nije tamo.
� Onda �e brzo do�i � ona odvrati.
� Ruth, moram ti ne�to re�i. Kad sam dolazio ovamo, nedaleko od vratnica, gotovo
sam nagazio na �ovjeka koji je le�ao na zemlji, pritajio se. Mislim da mi je �uo
korake, ali me nije mogao vidjeti, stoga je legao. ;
� Pa �to si u�inio? � ona upita, a dah joj stade.
� Gotovo sam ga zadavio, tjeraju�i ga da progovori. Ali mi nije
uspjelo. Bio je to Meksikanac. Mrak je prili�no gust, ali sam ga ipak
dobro upamtio. Nisam ga htio ubiti, jer nisam bio siguran da je smjerao kakvo
zlo tebi ili meni. I tako, pustio sam ga.
� Ovuda se stalno �uljaju Meksikanci i Indijanci � re�e Ruth. � Sve me to brine i
bojim se. Mo�da sam glupa.
272
� Svejedno, bolje je biti oprezniji. I ja �u udvostru�iti opreznost. Ne�u
�esto dolaziti, ali bi bilo glupo da te ne potra�im kad dolazim po vodu.
� Potra�i me kad god do�e�. Ja vi�e ne�u ni si�i s trijema ako Merrvvale nije
uza me.
U tami ispod stabala palo verde ostado�e jc� cio sat i vi�e, sve dok se nije
pojavio Merryvale koji se pri�uljao k njima.
Premda nije ni�ta govorio, vidjelo se na Adamu da mu je te�ko napustiti Ruth. Mo�da
je Ruth svojim predosje�aj em nesre�e i njega zarazila. Najzad je on isprati do
kraja trijema, gdje je poljubi za rastanak, pa se vrati starcu koji ga je �ekao.
Ruth je jo� neko vrijeme stajala na vratima � zaziru�i od no�i, od crne tmice
pustinje. Nije se bojala onog �to je vidjela, ali je osje�ala da tamo vani vrebaju
nepoznate i tajnovite sile. Preko oaze je tek tu i tamo popuhivao vreo, pra�inom
zasi�en vjetar. Pri mutnom svjetlu �to je probijalo iz postaje �inilo se kao da
vjetar nosi veoma fini snijeg. Crne su prilike prolazile amo--tamo. Iz kr�me je
dopirala slaba buka.
Pusto�, i onaj crni prostor s kojeg je brisao promjenljivi vjetar � privla�io je
Ruth kao kakvom �arolijom. �inilo joj se nemogu�im da tamo postoje osamljena
ljudska bi�a, okru�ena divljom, nepokorenom, neprijateljski raspolo�enom pustinjom.
Ruth je jasno vidjela svu ni�tavost �ivota u takvoj sredini, i strah, i grabe�ljive
porive �to su se razvili preko svake mjere u toj surovoj prirodi a da se i ne
govori o onoj stalnoj mori
18 Pje��ane stube
273

kojom �ovjeka mu�i ovakav sumoran i pusti kraj!

Za vjetrovitim danom do�la je tamna no�, bez neba i zvijezda, no� nabijena gustom
neprobojnom mrklinom.
Ruth je bilo mrsko da u�e u ku�u, koliko god se Adam skanjivao da se oprosti s
njom. Postojalo je ne�to �to ni Adam ni ona nisu bili u stanju doku�iti. I premda
nije mogla sebe zamisliti kao maju�no zrnce pijeska �to ga vjetrovi okolnosti
bacaju i nose, ipak je osje�ala da je bespomo�na i da nekim stvarima ne mo�e
upravljati. Kad se napokon na�la u svojoj sobi, iza vrata zatvorenih te�kim
zasunom, u mraku, osjetila je da se uklonila bezimenoj opasnosti �to se nad njom
nadvila poput crnog baldahina no�i. Ali se njeno osje�anje sigurnosti nije
protezalo na bi�a za koja je njen �ivot bio neraskidivo vezan.
Legla je u krevet ne upaliv�i svije�u. Kroz prozor je u sobu zjapila crnina no�i,
uz onaj vje�it miris pijeska, kaktusa i stijenja, s kojim su se povremeno mije�ali
zvu�i iz postaje. No, ona se vi�e nije bojala ni �ame, ni �ege, ni vjetra, niti ma
i�ega drugog �to ju je negda morilo. Vi�e je ni�ta nije ispunjalo strahom, ni�ta
osim naravi nekih ljudi. Sjetila se Adamove pri�e o jednookoj �eni iz Tecopaha,
groznijoj od bilo kojeg mu�karca, strasnijoj od ma koje zvijeri. Ruth vi�e nije
mogla s odvratno��u misliti na takvo bespolno i izopa�eno bi�e. Jer � zar nije i
ona sama mogla vrlo lako pasti na tako niske grane? Sticaj prilika, pomanjkanje
ljubavi ili neuspjeh u njoj, is-crpljuju�a jara pustinje � sve to mo�e od ma koje
�ene stvoriti najgore bi�e, podlije od naj-
274
podlijeg mu�karca. A ona se, me�utim, nalazi na stubama �to k zvijezdama vode.
Tih dana Ruth se redovito kasno budila, slaba i iscrpljena ljetnom �egom �to iz
�ovjeka iscijedi i posljednji djeli� snage. Tog jutra je nju uz to pritiskivala
mora izazvana bole�ivo tmurnim mislima kojima se bija�e sino� podala. Morala se
boriti protiv svega toga, i protiv krajnje malak-salosti tromog krvotoka i
�udnovatog zamora od kojeg joj bilo te�ko i ruku podi�i. Naporom i sile�i sebe na
kretanje uspjela je svladati te
osje�aje.
Otvorila je vrata. Bio je ve� davno dan. O�i joj kao uvijek padnu na srebrnaste,
pje��ane dine �to se nadaleko prote�u. Me�utim, pogled joj na-jedared privu�e grupa
ljudi okupljena oko vratnica.
Dozvala je djeda. Nije joj odgovorio. Ruth zakuca na njegova vrata, otvori ih i u�e
u sobu. Nije ga bilo. Vidjelo se da nije ni spavao u krevetu.
U tren oka Ruth zine � u njoj uzavrije briga. Naslutila je da je do�lo do
katastrofe, oborila se poput blistave munje u pustinji. Spazila je Mer-ryvalea gdje
se mrko i skanjuju�i penje stazom.
� Ruth, ne�to se stra�no dogodilo � on �e hrapavim glasom.
� Djed! � krikne Ruth.
� Jest... Mrsko mi je �to ti moram re�i, Ruth... ali mora� biti
hrabra__ Mrtav je!
Koljena je izdado�e i ona se sru�i na stolicu. Nekoliko �asaka nije mogla ni glasa
pustiti.
� Mrtav! � najzad je izustila. � Jadan djed ... ! Ne�to je bolovao u
posljednje vrijeme.
18*
275
A ja sam mu malo pa�nje posvetila... Oh, ne ide mi u glavu... Je li mu bilo zlo,
Merrvvale? Je li dobio kakav napad?
� Ne, Ruth. Vi�e bih volio da se tako �ta desilo. Ali je on ubijen, umoren.
Skamenila se i sledila � ne samo zbog vijesti, ve� i zbog misli koje su uslijedile.
� Netko ga je udario iza u�iju te�kim kamenom ili toljagom. Pao je tako da
mu je glava ostala u vodi. Ne zna se da li ga je ubio udarac ili se ugu�io. Ali to
ne mijenja �injenicu da je umoren.
� U�as! � strese se Ruth i najedared sva plane. � Tko... tko je to u�inio?
� Otkud bih znao? To je meni najgore. Ovdje je sva sila Meksikanaca, crvenoko�aca,
Kineza i svako jakog olo�a iz Yume. Oplja�kali su ga, odnijeli mu novac, sat, sve
�to je imao. To mo�da ni�ta ne zna�i, a opet mo�e biti i jako va�no.
� Merryvale! Da li se u vezi s tim na�e misli poklapaju? � ona izusti prinose�i
�aku k ustima.
� Poklapaju. Nije �udo ako oboje u istom licu vidimo izvor svih zala. Mo�da
nemamo pravo, ali ja druk�ije ne mogu � odvrati Merrvvale, gotovo o�ajni�ki.
� Adam! Dovedite Adama! � ona uzviknu kao pomamna.
� I ja sam najprije pomislio na to da po�em po njega. Ali od toga ne bi bilo
koristi, ve� samo jo� vi�e �tete. Jedina korist bi bila da te on utje�i. Moram
prije doznati tko je ubio Hunta. Vjerujem da mi to ne�e biti te�ko jer dosta dobro
poznam svu kukavi�ku bandu �to se mota po oazi.
276
� A �to �u ja raditi?
__ Podnesi to �to bolje mo�e�, djevojko. Prepusti meni brigu oko mrtvog djeda.
Bolje da ga ne vidi�. Naredit �u da ga se prebaci u postaju, dovest �u sve�enika i
postarati se da ga dostojno pokopaju na groblju.
� Zar ga rie bi trebalo odvesti u Yumu? � upita Ruth suznih o�iju.
� Moglo bi se i to, ali bi stajalo previ�e i novaca i truda. A kakva korist?
�ovjeku je grob na Izgubljenom jezeru dobar koliko i u Yumi. K^ad bi se mene
pitalo, ja bih za sebe birao Izgubljeno jezero. Prepusti to meni, draga
Ruth.
� Tako je... stra�no... nenadano... � iz-muca Ruth slomljeno.
� Samo pla�i, djevojko. Ispla�i se, bit �e ti lak�e. A zatim budi hrabra i
pogledaj stvarnosti u o�i. Mi smo u pustinji gdje malo tko umire u krevetu. A djed
ti je bio star i brzo je propadao. �alosno je... ali tako jest. Sad smo u goroj
ka�i nego ikada ranije. Ruth, ne smije� klonuti duhom.
� Merryvale, srce mi se ste�e.. Ali ja �u to izdr�ati. U�inite za
njega sve... �to mo�ete. Recite mi mogu li vam ja pri tom biti od neke
koristi.
� Ni od kakve. Ja sad idem u postaju. Htio bih prvi javiti Guerdu tu vijest �
odvrati Merrvvale, s nekim neobi�nim, prodornim blijeskom u o�ima. Nato se okrene i
ode pognute glave.
Ruth ga je ponovo vidjela tek pred ve�e.
� No, sve je gotovo, u�injeno je sve �to bijedni smrtnici mogu u�initi � uzdahnuo
je bri-
277r
suci izborano i rastu�eno lice. � Mrtav �ovjek ovdje ne zna�i vi�e nego u Yumi.
Ruth se raspitala kako je tekla sahrana njezina djeda. Merrvvale, rje�itiji nego
ikad, u sitnice joj je ispri�ao kako je tekao taj dugi tu�an dan.
� Sad le�i ispod jednog palo verde � zaklju�i Merrvvale ganutim tonom. � Duboko u
zemlji, toliko da ga pustinjski vjetrovi ne mogu otkriti. Ali �e oni u no�i �umjeti
i �aputati nad njim. Ne�e biti sam, Ruth. U pustinji nema samotnog groba. U no�i,
na pijesku, lutaju duhovi po goleti pustinje. Neka po�iva u miru. Ovdje za �ivota
nije imao mira. Izgubljeno jezero nije bilo mjesto podobno za jednog Galeba Hunta.
Uto se starac sjeti da ima za Ruth pismo od Guerda Lareva.
� Predomi�ljao sam se da li da ti ga predam. Ali sam znati�eljan, zanima me �to
taj sada ho�e.
� Merrvvale, kako je izgledao i �to je rekao kad ste ga obavijestili o djedovoj
smrti? � upita Ruth tiho, netremice gledaju�i u pismo u ruci kao op�injena
zmijskim pogledom.
� Ruth, sve mi se �ini da je Larey posve nevin u ubojstvu tvog djeda,
ili je pak on najgori i najpodmukliji �avo �to postoji s ove strane pakla � otegne
Merrvvale.
� Mo�da i jest nevin. Nadam se da je tako. Ajli to svejedno ne zna�i da nije ono
�to ste rekli za njega.
� Pa, djevojko, u nekim se stvarima sla�emo. Mislim da Adam ne�e gledati na ovo
kao �to
278
mi gledamo. Ponekad mi se �ini da on namjerno �eli biti slijep. No, pro�itaj to
pismo, Ruth.
Izlomila je pe�at i ugledav�i onaj jasan, gord rukopis, sjetila se vremena otprije
tri godine kad je �esto dobivala pisma od Guerda Lareya. U listu joj je Larey
izra�avao sau�e��e. Po svom izgledu pismo je bilo ljubazno, puno su�uti. U njem
nije bilo nikakvih aluzija na njihov odnos. U pustinji je �ivot te�ak, ali �ovjek
ne shva�a i ne cijeni ga sve dok ne do�ivi gubitak nekog voljenog bi�a, pisao je
Larey. Po njegovu mi�ljenju, bit �e da je zlo�in po�inio kakav Meksikanac kome Hunt
nije htio dati na kredit, ili kakav Indijanac. Ta oni su mrzili Hunta zbog
vlasni�tva nad vrelom. On, Guerd, sam �e se postarati da se uhvati i kazni ubojicu.
Na kraju je podsjetio Ruth da ona sad ima velike obaveze i da se ne smije
prepustiti nepotrebnom tugovanju zbog ovog gubitka.
Dvaput je Ruth zapanjeno pro�itala pismo, potom ga glasno pro�ita Merrvvaleu.
� Neka me �avo nosi! � usklikne starac, �e�u�i se po glavi. � Za mene je
Larey previ�e prepreden. Ovo zvu�i kao da je d�entlmen pisao. A mi znamo da mu je
du�a crna kao no�. Ruth, �to ti ka�e� na sve ovo?
� Ne mogu biti nepristrana prema njemu. Ne radi se o onom �to znam, ve� o
onom �to osje�am.
� Ja vjerujem u pravdu. Ali eto, Lereya znamo kakav je. On je umije�ao prste u
smrt tvoga djeda. To mi nitko ne�e izbiti iz ove moje tikve. Nikako nisam mogao
prevariti kad je Hunta ponovo primio u postaju l pred svima pokazivao
279kako se lijepo prema njemu odnosi. Ovo pismo je novo bacanje pijeska u o�i... Ja
mislim da vidi� kakav je pustinjski le�inar Larey.
Merrvvaleovim zaklju�cima Ruth nije htjela dodati svoje mi�ljenje o Larevju koje je
bilo daleko o�trije i gore.
� Adama treba obavijestiti o djedovoj smrti � �ivo �e Ruth. -<- Ali mu nemojte
povjeravati svoju sumnju.
� Ne boj se. Ne �elim da mi Wansfell vodu muti. Moram otkriti tko je po�inio ovaj
gnusni zlo�in.
Kasnije, kad je Adam stigao i sjeo kraj Ruth, a Merrvvale u blizini �uvao stra�u,
nijedno nije imalo hrabrosti da obavijesti o djedovoj smrti. No ubrzo je osjetio
Ruthinu tjeskobu, te. se u tmici prignuo bli�e k njoj i vidio bljedilo na njenu
licu. Tada Ruth nije vi�e imala .kud te mu re�e. On je dugo �utio i razmi�ljao.
Potom je prekinuo muk i lijepim rije�ima uzeo Ruthi govoriti o starosti, smrti i
gubitku dragih, i o pustinji koja je majka svima �to na kraju dolaze k njoj. Ruth
se ispla�e i tako raskravi led �to joj je tvrdo stezao srce. Ukoliko je i sumnjao u
Gu-erda Lareyja, to Adam ni�im i nijednom ne pokaza.
Ponovo se Ruth divila njegovu bi�u, tom utj&-lovljenom fenomenu pustinje. Njegova
blagost, strpljivost i njegovo velikodu�je nisu znali za sumnje, ali su bili u
opreci i s njegovim u�asnim poput usova silnim bijesom i osvetni�kim duhom koji je
sve ru�io kad bi netko ili ne�to izvazvalo.
� Ruth, sad je sve ovo tvoje � re�e joj on ozbiljnim tonoBi. � Naravno, u ovom
tu�nom
280
trenutku tebe nije volja da misli� na obaveze i bogatstvo �to si ga naslijedila.
Ali, ipak mora� misliti. Sad je ovaj imetak veoma vrijedan. Kad bi ga nekoliko
godina iskori�tavala, donijelo bi ti veliko bogatstvo.
� A �to mi ti savjetuje�? � ona upita.
� Ja bih ga odmah prodao.
� Mo�emo li onda oti�i daleko?
� Dokle god ho�e�.
� Ho�e� li ti i�i sa mnom?
� Draga moja, zar si zaboravila zakletvu svoje imenjakinje iz Biblije? Takvom sam
se zakletvom obavezao.
� Oh, ja bih sve ovo poklonila � ona uzvikne.
. Merrvvale je to �uo i odmah usko�io proti-ve�i se takvoj na brzinu donijetoj
odluei. Njezin je djed trpio i poginuo zbog ovog pustinjskog vrela.'Ona ga ne smije
tek- tako �rtvovati. Ne smije dozvoliti da Guerd Larev do njega do�e na lak na�in.
Prema tome, njoj je to du�nost, bez obzira na potrebu za novcem s kojim bi sretnije
�ivjela u nekom drugom kraju.
� Merryvale ,ima pravo, Ruth � dometne Adam. � Ne smije� ovo blago tek tako
odbaciti. Niti smije� dozvoliti da te oplja�kaju!
Njih dvojica uspiju iz Ruthina duha odagnati tugu i nehaj i u njoj probuditi dah
prkosa prema �ovjeku koji �e nesumnjivo poku�ati da je pokori.
Na kraju je Adam oti�ao zadovoljan u�inkom svog i star�eva nastojanja na Ruthino
raspolo�enje. Uzev�i svoje �uturice, udaljio sa u omu, samotnu, melankoli�nu
pustinjsku no�.
281
15.
Pregledala je djedove knjige i papire � i zaprepastila se. Pred njom su le�ali
pismeni dokazi da je djed s vremena na vrijeme posudio Lare-yu krupne svote novca.
Galeb Hunt je oduvijek u svim svojim poslovima bio to�an, pedantan i radin. Nije se
nikad pouzdavao u pam�enje, niti svoje niti onoga drugog. Uvijek je sve poslove,
zajmove, dugove, kupovine unosio u knjige � sve crno na bijelom. Da je bilo dugova,
Ruth je znala da bi i ti bili vjerno napisani u knjige kao i svi drugi podaci.
Pomno je sve pretra�ila, ali nigdje nije na�la nekog traga da je djed bio i�ta
du�an Guerdu La-reyu.
Na to je zaklju�ila da �e Larey imati �to da ka�e kad se pojavi sa svojim
zahtjevima, �to �e^ on u�initi prije ili kasnije. Potom je prou�ila i uspjela
shvatiti djedovo zamr�eno knjigovodstvo koje se odnosilo na prodaju vo�e. Tu ju je
do�ekalo jo� jedno iznena�enje. Hunt je posjedovao jedini izvor vo�e na Izgubljenom
jezeru, jedino vrelo nazvano Indijansko vrelo. Postaja ve� mjesecima nije platila
vodu. Putni�ko-prijevozno dru�tvo bilo je platilo do prvog. Prijevoznici robe
tako�er su bili du�ni. Prema postoje�im dokumentima, postaja i prijevoz robe bili
su u zajedni�kom vlasni�tvu Lareva i Hunta. Postojao je i
282
neki novi ugovor sa graditeljima �eljeznice na kojem nije bilo Lareyeva imena. Hunt
je bio ve� primio zama�niju svotu novca koju Ruth na�e netaknutu. Voda je, me�utim,
donosila vi�e koristi no �to je Ruth mislila. Sto se ti�e �ivlja Izgubljenog
jezera, one nekolicine bijelaca, te Indijanaca i Meksikanaca, od njih niti su
utjerani niti tra�eni novci za vodu koju su koristili.
Ne smatraju�i sebe sposobnom da unese neke promjene u Huntove poslove, Ruth odlu�i
da se ograni�i na utjerivanje duga od postaje i prijevoznika robe. Poslala je
Merrvvalea s ra�unom, �ude�i se njegovu izrazu lica kad je odlazio. Vratio se
smrknut kao olujni oblak.
� Ruth, upao sam pravo u postaju, gdje je Larey pio s nekolicinom prijatelja �
re�e starac. � Da si mu vidjela lice kad sam mu pru�io omotnicu. Ruke su mu
drhtale. Ruth, taj gad te zaista voli... Pro�itao je ra�un pa se zacrvenio kao rak
i ne�to je stra�no opsovao. Zatim je prasnuo u grohotan �avolji smijeh.
� Ali, �to je rekao? � upita Ruth radoznalo, kad je Merrvvale stao.
� E, ba� to je ono najgore. Pocijepao je ra�un i pred onim ljudima, strancima, sve
nekakvim tipovima od zla oca i od gore majke, re�e: �Ka�i mojoj �eni da �e joj
njena dragocjena voda uskoro trebati da meni opere noge!"
Na tren je Ruth bila kao o�amu�ena, potom je u njoj krv uzavrila, ali je obuzdala
izliv bijesa �to joj je navrnuo na usta.
� Ima li na�ina da ga se prisili da plati? � upitala je.
283
� Ovdje, usred pustinje? Zaboga, nema! Nema zakona osim sile.
� Vrlo dobro. Isklju�ite cijev �to vodi u postaju.
� Svakako. To mi nije te�ko u�initi. Ali �e je Larey opet uklju�iti. A ako ja
zatim nanovo isklju�im, morat �u otvoriti �etvore o�i da me �togod ne zgodi
po glavi.
� Poku�ajte. Bude li potrebno, ja �u sama si�i dolje i stajati kraj slavine,
� Djevojko, to ti mo�e� u�initi, i mislim da bi to djelovalo, ali ne mo�e� cijdo
vrijeme stajati kraj slavine i korita.
� Mogu dokle god Larevjeva dru�ina ne o�ed-ni i ne omek�a � otpovrne Ruth.
� Pa, Larey sam ovih dana ne pije ba� puno vode. Ruth, on je svoje smislio.
Odlu�io se... A pomisli i na ovo: do�u prijevoznici i konji iz pustinje, na smrt
�edni. Mo�e� li im zabraniti da se napiju?
� Zna se da to ne bih mogla! � vikne Ruth gnjevna na takvo bezizlazno stanje. �
Ah, nije va�no. Ja �u se boriti za svoja prava!
� �uj, Ruth, zar sve to ne vodi logi�no k Adamu? � izbaci Merryvale
zirkaju�i u nju o�ima u kojima je buktjela vatra.
Ona osjeti kako je krv napu�ta, kako se sva ledi; izgledom je nijemo izrazila svoj
bol.
� Sto mi tu mo�emo? � nastavio je starac. � S Lareyjem se ne mo�emo bosti. Mi
ionako nismo u stanju jo� dugo kriti od Adama njegove �avolske opa�ine. Meni se sve
�ini da se igramo �ugo s nekim tko je ja�i od nas.
284
� Merryvale, kad gledam na �injenice, dolazim do istih zaklju�aka kao i vi �
potvrdi Ruth, trude�i se da bude stroga sa samom sobom. � Ali ja �ivim od nada,
molitava i �uvstava koja se ne mogu izraziti rije�ima.
� U redu, ali to ne mo�e� ba� dugo odlagati � uporno �e Merryvale.
� Koje �to"?
� Sve to �to se jednom rije�i mo�e nazvati Larey.
� Dragi prijatelju, ja moram �rtvovati sve, pa ako bude potrebno i sebe, samo
da sprije�im Adama da ubije brata kojeg voli.
� Ruth Virey, takvim pri�ama ne�e� kod mene daleko dotjerati. Mislim na ovo tvoje
lupanje o nekakvom �rtvovanju. Da mi to vi�e nisi ponovila, ina�e �u te ostaviti na
cjedilu.
� Merryvale... l Oprostite mi. I sami znate kako se sva smetem i uzbudim kad god
zaprijeti ta u�asna mogu�nost... To me prisiljava na logi�an, neizbje�iv zaklju�ak.
Ali ja ne�u biti logi�na. Ne�u nikad dozvoliti da se Adam i Guerd na�u.
� Da ti ne�to ka�em, Ruth � odvrati Mer-ryvale. � Sino� sam zapazio Adama kako
viri u postaju. Htio je da na�as vidi Guerda. I vidio ga je, jer sam ga i ja vidio.
Nakon toga sam cijelu milju i�ao s Adamom, a on nije znao da sam mu kod postaje bio
u blizini.
� Oh! �udno! � usklikne Ruth drhtavih usana. � Za�to je to Adam u�inio?
� Pa, pretpostavljam da je tomu mogao biti samo jedan razlog. Adam je jednostavno
ludo po�elio da jo� jednom vidi lice svoga brata Guerda.
285� Govorimo o ne�em drugom � krzmaju�i �e Ruth. � Imamo posla... Sto sam
ono htjela re�i... ? Ah, da. Merryvale, vi �ete se smjestiti u jednu sobu u ovoj
ku�i. Ja �u se useliti u djedovu, a vi se uselite u moju. Na�ite nekog �ovjeka neka
vam pomogne. Tu �ivi Indijanac, dobar stolar. Neka probije vrata u zidu izme�u te
dvije sobe.
Nave�er je do�la naknada za te�ak, mu�an dan. U Adamu je Ruth uvijek nalazila
snage. Bilo joj je kao da gleda u brijeg. Namjeravala je da mu povjeri svoje brige,
ali kad je za to do�ao �as na sve je zaboravila. Najprije su stali raspravljati o
stanju na Izgubljenom jezeru, ali su ubrzo skrenuli na nevezan razgovor u kojem je
Ruth nalazila potrebno olak�anje i zadovoljstvo. Najposlije su za�utjeli i, dr�e�i
se �vrsto za ruke, zagledali se u crnu, op�injavaju�u pustinju i u veli�ajni
tamnoplavi nebeski svod s milijardama bijelih zvijezda.
Uz zadovoljstvo, uro�eno svakoj �eni kad ure�uje sebi novi stan, Ruthi su dva dana
gu�ve i rada u ku�i vrlo brzo pro�li. Za to vrijeme tek se narijetko prisjetila
svojih briga. Merryvale se smjestio u ranijoj Ruthinoj sobici.
� �ini mi se da sam ve� dovoljno ostario da bih spavao pod krovom � rekao je. Vidi
se da je pro�lo vrijeme kad mu je bilo svejedno gdje �e ga zora zate�i.
Ujutro tre�eg dana Merrvvale se nije po obi�aju vrzmao po ku�i, popravljaju�i ovo
ili ono. Nije ga bilo skoro do podneva, a kad se vratio, Ruthi je, pogledav�i ga,
stalo srce.
286
� Ruth, mrsko mi je da stalno grak�em kao gavran � po�alio se gotovo hladno. �
Ali, jednostavno ne mogu zadr�ati lo�e vijesti za sebe.
� Dajte da ih �ujem � ona �e hrabro.
� Pa, nju�kao sam naokolo s bocom u ruci i dao po koji gutljaj nekim
Meksikancima i Indijancima. I doznao tako ono do �ega mi je stalo. Jednom sam
Meksikancu razvezao jezik zato da provjerim svoje sumnje. Larey je
nesumnjivo kriv za smrt tvoga djeda. Dodu�e, za to ga se ne mo�e optu�iti jer su
mje�anci koji su to uradili do�li iz Yume i odmah se tamo vratili. Ni molbom ni
batinama ne bih onog Meksikanca natjerao da mi ka�e njihova imena. Ali znam koliko
mi treba. Kad budem imao vi�e vremena, onda �u ti u tan�ine ispri�ati kako sam sve
to izveo.
� Ne iznena�uje me ni najmanje � odvrati Ruth stisnutih zuba.
� No, sad da �uje� jo� ne�to �to �e te nadasve iznenaditi � nadove�e Merryvale,
kao nekom silom gnan. � Jedna banda jaha�a iz Arizone krstari pustinjom u
potrazi za Wansfellom.
� Merryvale! � krikne Ruth posko�iv�i.
� Da, i to mi je rekao Indijanac Jim koji je to �uo ravno s Larevjevih usta.
� Krenite odmah! Upozorite Adama!
� Dakako, odmah idem. Adam je lisac, taj malo tragova ostavlja. Sje�a� se da
smo na putu za njegovo skrovi�te i�li preko mekana pijeska i tvrda kamena?
Njemu trag ne mogu na�i. Ona njegova gudura je upravo idealno skrovi�te. Prema
tome, ne bojim se da �e ga tamo na�i.
� A za�to je Larey poslao ljude u lov na Adama? � upita Ruth u zebnji.
287� Mislim da Larey smatra da ne mo�e izvesti svoje planove dok je Wansfell �iv.
A �asti mi moje, tu je pogodio!
� Dok je ... Wansfell.. �iv? � ponovi Ruth.
� Svakako. Larey jama�no smatra da si se ti sada zacopala u tog Wansfella koji
je ubio Col-lishawa i tebe oteo iz ruku Stonea. Zato te on i pustio na miru. Njega
je strah Wansfella. I on �eli njegovu glavu!
� Morate po�uriti i opomenuti Adama.
� Za manje od sata bit �u tamo... I, Ruth, ni ti, ni ja, niti bilo tko drugi ne
mo�e vi�e dr�ati Adama daleko odavde.
� Ali, �to je s onim jaha�ima iz Arizone!?
� Zna�, Ruth, velika je razlika kad oni tipovi love Wansfella, i kad Wansfell
stane loviti njih.
� Na�ite ga... recite mu da sam mu poru�ila neka do�e! � divlje provali iz Ruth.
Merryvale zagna niza stazu. U �asu kad je nestajao iz vida Ruth se morala ugristi
za usnu da bi sprije�ila krik kojim ga htjede dozvati natrag. �to se to zbilo?
Do�ao je kraj zati�ju pred buru. Neodre�ene strepnje, �udnovati snovi, naga�anja
nasumce, zdrava rasu�ivanja � sve je to dobilo odgovor.
Zagledala se u pustinju, dok se u njoj zbi-rala sila strasnog gnjeva tjednima
njegovanog, raspaljivanog i osu�ivanog na prokletstvo u neispitanim dubinama njene
du�e. �inilo joj se kao da je ona pusto� zvjerski sko�ila na nju svom svojom
divljinom. U daljini su crveni bregovi gorjeli mra�nom i zloslutnom vatrom;
fatamorgane su se u blijesku javljale, pa blijedjele, trepe-
288
rile, izgarale bijelom bojom, gubile se i ponovo se bljeskale; oblaci �ute pra�ine
dizali se i poput f uri ja hujali preko pustare; kroz koprenu jare mutno su se
sjajile srebrnkaste pje��ane stube � nestvarne, iluzorne, podmukle, primamljive,
vjerolomne.
Ruthina vjera u slu�aj, sre�u i pouzdanje u prirodnu odmazdu usahnuli su. Spoznala
je da se duhom i surovo��u mora ugledati na pustinju, da u njoj mora crpsti snagu
za borbu protiv hulja �to se osili�e, protiv ljudi u kojih gori �avolska vatra i
kola otrovna krv.
Danas ili sutra, ili kad bude po volji njegovoj zemaljskoj strpljivosti, Guerd
Larey �e do�i k njoj i skinuti krinku sa sebe, otkrit �e svoju pohotu i vjeru u
uspjeh svojih paklenskih podvala. Kad taj �as do�e, Ruth �e biti spremna da ga
do�eka. �to vi�e Larey bude odlagao, to �e Ruth biti ja�a, hladnija, �e��a.
Dotle, preostaje joj samo da �eka.
Sati se otego�e. Suton, a Merrvvalea nema! No�, a Adam nije do�ao! Do kasno je
�ekala, najprije hode�i po trijemu, a poslije po zamra�enoj i zasunom zatvorenoj
sobi. Malo je spavala. Glas ju je pustinje progonio.
Sivilo na prozoru � osvit! Zatim � izlazak sunca! �ekala je �iroko rastvorenih
o�iju. Nagnala je sebe da udovolji potrebama svog fizi�kog bi�a. Obrazi joj se
stanji�e i upado�e, o�i zamuti�e bezdanim crnilom.
Ali je no� opet pala i beskona�no tekla, a prijateljima ni traga ni glasa.
Kad je novi dan osvanuo, Ruth se na�la na raskrsnici izme�u straha i vjere. Izme�u
razuma
19 Pje��ane stube
289l
koji je predvi�ao katastrofu i �estog �ula koje je dr�alo Wansfella bo�anski
neranjivim!
�ekala je. Dan je bio od onih nesno�ljivih � u�asnih �ega sa svojim bijelim
privi�enjima, �to �ovjeku i samu mo�dinu isu�i, a mozak mu ste�e do ludila. Ruth je
neprekidno pila vodu, ali nikako da ugasi �e�. �ekala je s napeto��u koja je �as
rasla, a �as opet popu�tala.
Najzad, ono �to je tog dana bilo su�eno � do�lo je. Za�ula je brze, zvonke korake,
korake �ovjeka koji ne dozvoljava suprotstavljanje svojoj volji!
Vrata njene sobe bila su otvorena.
Zastala je kraj stola. U jednoj ladici imala je ne�to sakriveno. Rukom koja nije
drhtala upola otvori ladicu.
� Pedro, ostavi moje stvari ovdje � odjeknuo je Guerdov zvu�an glas. Ruth je
�ula kako se te�ke stvari spu�taju na podnice trijema. Jedna se sumnja poku�ala
probiti do spoznaje, ali je pri tom sprije�i spodoba �to se pojavila na
vratima.
Larev je pokucao. Ruth nije ni okom trepnu-la. Stajala je blizu stola. Treba samo
na�initi jedan pokret rukom! Soba je bila nabijena �egom koja je Ruthi u same �ile
prodirala.
� Zdravo Ruth � re�e Larev mirno. � Donio sam stvari da se uselim.
Njegova je drskost prelazila granice Ruthina strpljenja. Sipaju�i vatru iz o�iju
ona se uspravi.
� Kako to misli�? � upita.
Nije odgovorio. Svojim svjetlucavim zelenim o�ima mjerkao ju je od glave do peta,
promi�ljeno sporo. Bio je �isto izbrijan, u savr�eno bi-
290
jeloj ko�ulji i do koljena visokim meksikanskim �izmama, ukra�enim kitnjastim
�arama. Na njegovu opasa�u sa srebrnom kop�om nije bilo oru�ja. Ko�ulja mu je bila
na vratu raskop�ana, ispod nje su se vidjele njegove maljave, krasno gra�ene grudi.
Crvenilo na njegovu maslinastom licu nije potjecalo od pi�a. Na tom je licu bilo i
sjena i bora od raspusnog �ivota, ali ih je gotovo brisao neki sjaj, �ar, nekakav
divan od-bljes unutra�nje vatre. Svejednako lijep, nalik bo�anstvu zla, stajao je i
svojim zmijskim pogledom uzimao Ruth.
� Postaja mi je postala prebu�na i neudobna � odvratio je, naslanjaju�i se na
vrata. � I tako sam odlu�io da se smjestim ovdje.
� Ovdje ne mo�e� ostati.
� Za�to ne?
� Zato �to je ovo moja ku�a i ja te u njoj ne�u.
� Grije�i�, Ruth. Sve je moje, i zemlja, i voda, i ku�a. Tvoj djed mi je bio
du�an. Prema tome, ja ovim preuzimam posjed.
� La�e�, Guerd Larev! Mo�e� li mi i�im dokazati da ti je djed bio du�an?
� Moja je rije� dovoljan dokaz.
� Tvoja rije�? Gospode, �to si ti uobra�en i bezobrazan!
Ruth uo�i njegovu finu, nepokolebivu sigurnost. Taj �ovjek ima u rukama neke adute
na temelju kojih smatra igru dobivenom. Sad se samo igra, kao ma�ka s mi�em. Iz
njegova dr�anja danas ne izbijaju ona osje�anja, nje�nost i isk-,rena �e�nja �to ih
je ona na njemu ranije �esto zapa�ala.
291
� Jo� uvijek si ista slatka divlja ma�ka � on joj odvrati s porugom. � Pa,
to n:i godi. Samo ti grebi i ujedaj, tuci se! To mi se dopada... Ali, blijeda si
Ruth, malo propala. Da ti nije o�iju ...
� Ho�e� li iza�i odavde?
� Ne, ne�u.
� Ja nemam snage da <e izbacim. Ho�e� li mi dom oteti? Ho�e� li mene
prisiliti da odem?
� Ku�a je moja, ve� sam ti rekao.
� Lopu�o! Razbojnice podli... ubico!
� Tebi je jezik oduvijek bio o�tar. Nekad me to smetalo, ali me sad vi�e ne mo�e�
zbuniti.
� Znam �to si u�inio, Larev �vona �e jarosno. � Ti si se otarasio mog djeda... da
bi zadovoljio svoju pohlepu. Svoje gnusne prohtjeve... ! Oh, nakazo!
Nasmijao joj se, premda mu je maslinasto lice ne�to problijedilo.
� Sad si ona prava. Divan komad �ene! S ovim vatrenim ljubi�astim
o�ima! Uzburkanim grudima...! Sad se gotovo prisje�am da sam te jednom volio.
Ruth osjeti da su rije�i uzaludne. Ipak, nije mogla u�utkati sebe, kao �to nije
mogla obuzdati pomamno lupanje srca.
� Volio...! Ti, ti si me volio?... Pa ti nikad nikoga nisi volio, �ak ni
vlastitu majku... ili brata, zar nije tako? � ona mu dobaci u lice.
Ove rije�i probi�e njegov oklop opa�ine. Za-buljio se u nju i na tren se ne�to
zaprepa�teno pitao.
292
� Zaboga, tako je � otpovrnuo je kratko i gorko.
� Pusti me odavde � vikne Ruth gube�i pouzdanje. Ona rije� �brat" poremetila joj
je ravnote�u. Ovaj �ovjek je Adamov brat. Zar ne bi mogla ute�i, dati sve � i od
njega i od njegova osvetni�kog ludila pobje�i kao od kuge?
� Bude� li bje�ala, natrag �u te dovu�i � za�kripa njegov glas, prvi put
obojen �uvstvom.
� Jednom sam od tebe prosio ljubav. Na koljenima sam te molio. Ti si mogla od mene
stvoriti boljeg �ovjeka. Ali sada vi�e ne�u tvoju ljubav, ne�u da mi se preda�.
Ho�u da se bori�, kao ma�ka kakva jesi. Ho�u da te tu�em, da te silujem ...
Natjerat �u te da puzi� i preklinje�. Ne�e� biti led i prokleti kameni kip
raskola�enih o�iju!
� Led? Kameni kip...? Trebalo je da pita� Stonea � ona mu izazovno dobaci.
� Prokleta bila! � Zvjerao je o�ima u nju.
� Tako ti meni u lice, je l'de? ... Droljo!... Trebalo je da umlatim onu budalu!
Ali sam mislio da se ti samo igra� s njim.
� I jesam se igrala, Guerd � ona podrugljivo otpovrne. Na�la mu je slabo mjesto na
tvrdoj ko�i. Ljubomora mu je oduvijek bila slabost. Tko mo�e izdr�ati takvu silnu
ljubomoru? Ona �e ga po tresti kao �to oluja potresa stablo. � Igrala sam
se sa Stoneom, kao i sa svim ostalim... dok se nije pojavio Wansfell.
Larey se sav gr�evito strese. Njegove se zelene o�i zacakli�e tmurnim sjajem. U�ao
je~u sobu i le�ima se naslonio na zid.
� Wansfell? Onaj pustinjski �takor ... ! Ti...
293� On je najdivniji �ovjek na cijelu svijetu � ona krikne, a glas joj odjekne
iskrenim �uvstvom.
� Luda si. Pustinja ti je pamet oduzela � muklo �e on, zbunjen neshva�anjem. �
Nisi zadovoljna mladi�ima kao �to je Stone! Ili mu�karcima kao �to sam ja... !
Tra�i� abnormalno .., grdobu. Ruth Virey, ti si perverzna!
� Ja sam onakva kakvom me pustinja stvorila.
� Ali... Wansfella, besku�nika i skitnicu! Pustinjaka i lu�aka! Rekli su
mi da je star i sijed, kao ishlapjeli orao.
� Mla�i je od tebe. I zaista je orao!
� Sanchez ga nazvao spasiocem djevojaka ... Wansfell Lutalica. To me ime
godinama proganjalo... Nek mu je ukleta du�a! Volio bih da sam... Ruth, jo�
jednom te pitam: nisi valjda mislila ozbiljno s tim div-prosjakom koji
sebe smatra pustinjskim vitezom! Koji luta da bi ispravljao ljudsku nepravdu! Kojem
je ubijanje u krvi!
� Ozbiljno? � upita Ruth uz spor, nje�an osmijeh, s tonom koji je sam za sebe
obja�njavao sve. � Rekla bih da zaista ozbiljno mislim. Prvi put, jedini put u
�ivotu. Prvi, i posljednji put!... Meni su se o�i otvorile. Ljubim Wansfel-la.
Obo�avam ga. Ja sam mu robinja... Noge bih mu prala onom vodom za koju si ti
rekao da �e mi trebati za tebe... Bah, �abo! Ljigavi stvore...! A zatim bih mu
ih kosom svojom brisala.
Larev je te�ko disao, lice mu je bilo nagr�eno i zajapureno.
294
l
� �uj me, �eno! � planuo je muklo. � Ti si mu bila robinja, zato sam ga i dao
ubiti!
U istinitosti tih rije�i, u muci koja je upola bila �avolska radost, Larey je bio
u�asan. Iz nje-g>a je �ibnula istina i pod njenim udarom Ruth posrne, zgo�ena u
samu du�u, gotovo do nesvjestice. Ali joj njena vlastita mr�nja nije dozvolila da
poklekne. Ona se podrugljivo nasmije.
� Jeste, nebesa mu! � nastavio je Larev. u surovom odu�evljenju. � Dao
sam ubiti tvog Wansfella! Tri dana su ga moji ljudi tra�ili. Jutros mi je do�ao
glasnik. Uhvatili su ga. Ja sam im unaprijed platio. Prema tome oni su ve� krenuli
preko granice... I on ti bio ljubavnik? Wan-sfell Lutalica! A ja sam samo mislio
kako �u se osloboditi jedne opasnosti. Za�titnik vrlina! A cijelo
vrijeme on ti bio ljubavnik! Djevoj�uro! Zmijo zlatokosa! Podmukla be�tijo!
Tvoj ljubavnik!
Ruth zakora�i bli�e, zagleda se u njega kao da �e mu proniknuti u samu izopa�enu
du�u, da ga jo� jednom zgodi i to smrtno, nepovratno.
� Jeste, moj ljubavnik. I jo� vi�e... tvoj brat!
Larey je zaista pomislio da je ona poludjela. Ali od njezina �i�tavo ledena tona i
njezinih rije�i �to du�u razdiru bijes mu poprimi drugi tijek.
� Jesi li pri zdravoj pameti? � zare�ao je uz opasan pogled.
� Wansfell je Adam Larey � ona vrisne.
� La�e�! Umukni, ili �u te...
� Sje�a� li se Margarite Arallanes? Sje�a� li se obale, gdje si Adamu oteo onu
djevojku? Sje-
295l r

�a� li se za�to se Adam potukao s tobom u onoj kockarnici u Picachu? Sje�a� li se

tko je Colli-shawu izbio oko?
� Pakla mu! To ne�u nikad zaboraviti! � istisne Larey.
� Zar ti Sanchez nije rekao da je Wansfell ustrijelio Collishawa u oko, one no�i u
Yumi?
Premda odolijevaju�i ovakvim udarcima, La-rey je gledao u Ruth zaprepa�teno,
blijedih usana, pone�to u�asnuto.
� To je samo bio njegov trik, da se pro�uje � otpovrnuo je odlu�no. � Sigurno je
Wansfell �uo cijelu onu pri�u, pa ti je njom punio glavu. Mi nemoj misliti da �u
ja to uzeti zdravo za gotovo.
� Oh, ne�e�, je li?
� Ne�u, ga�uro pokvarena! Ne�u...! Zar da mi tog svog ljubavnika lutalicu
podmetne� kao da je moj brat koji je umro od gladi u pustinji prije osamnaest
godina ... ? Ne, Adama Lareya ve� odavno vi�e nema^ A ja bih dao deset godina
�ivota da mu mogu �utnuti lubanju!
� Wansfell je Adam Larey! � ona krikne, i to takvim slavodobnim tonom, da se on
ponovo raspali.
-� Doka�i ili �u ti zavrnuti �iju! � on zagrmi. Ruth ustuknu, primakav�i se bli�e
stolu, pokretima kao da je sva od �eli�nih opruga.
� Dobro, Guerd Larey. Ti si Adama mrzio nadljudskom mr�njom. I majku si
mrzio. Od djetinjstva si gajio nemilosrdnu ljubomoru. I Adama si mu�io zbog maj�ine
sramote.
Iskola�ene Lareyeve o�i zabulji�e se u tu utvaru pro�losti. Vilica mu se opusti,
lice mu se
296
zgr�i, iznakazi i mrtva�ki problijedi u nekom u-�asnutom i��ekivanju.
� Kopile! Kopile! KOPILE!
� Prokletstvo � on zaurla nalik �ovjeku kome je hladna o�trica zasjekla
u �ivo meso.
Ruth trgne ladicu stola i zgrabi pi�tolj. Kako ga je podigla, Larey sko�i poput
tigra i odbije joj ruku uvis upravo u �asu kad je iz cijevi sunuo plamen. Potom joj
��epa i iskrene ruku, a pi�tolj izleti iz �ake. Silovito grubo baci je na kau�.
Ra��upane kose nalik grivi u zvijeri, pilje�i u Ruth zakrvavljenih, opakih o�iju,
on udarcem noge zalupi vrata.
297fcjT .......-
16.
Po�to je napunio �uturicu i strpao je pod kaput, Merrvvale je krenuo iz naselja,
kroz stablja palo verde i mesquita. Krenuo je suprotnim pravcem od onog kojim je
morao i�i, pa je napravio veliki krug, da bi izbjegao pogledu mogu�ih uhoda, i na
kraju se uputio prema divljem stjenjaku na zapadu.
Bilo je vru�e, ali u zraku nije bilo pra�ine. Merryvale je osje�ao da je
posljednjih dana ma-laksao. Bilo je to kao da mu ne�to hladno uz noge puzi. A i
njegovo se raspolo�enje promijenilo. Pribjegao je Adamu kao sredstvu u krajnjoj
nu�di. Ali, je bjesomu�ne muke mogao jo� ranije pri�tjedjeti Ruth! Njemu je
oduvijek bilo jasno � da ve� osamnaest godina stoji napisano da Adam mora ubiti
brata. Sada je taj �as kucnuo. I na tu pomisao ja�e zalupalo Merrvvaleovo stara�ki
sporo srce, krv mu toplije zastrujala �ilama i iz njih istjerala hladno�u. Koliko
god bio star, Merrvvale bi se pomladio na samu pomisao da gleda Adama kako mlati,
dere i gazi Guerda i iz njega �ivot istiskuje.
Stigao je do kraja visoravni i krenuo niz padinu u nizinu. Pijesak je prestao i
po�eo kamen. �inilo se kao da je brijeg na zapadu opru�io jednu ruku daleko u
nizinu � ruku sa�injenu od d�ombasta kamenja nalik �utoj lavi, zubom vre-
298
mena izlomljenoj, i preturanoj na sve mogu�e na�ine.
U�ao je u jednu guduru i i�ao dalje zauzet tmurnim mislima, ali ipak svjestan sve
kr�eviti-jeg terena. Bilo je paklenski vrelo tamo, i sjena kamenog zida bila je
prava blagodat. Dvaput je starac potegao iz �uturice. Vra�aju�i �ep na mjesto
uzgledao je uz guduru, k mjestu gdje je jednog dana Ruth bila s Adamom. Sjetio se
da nije Adamu dao znak, a sad ga s mjesta na kojem se nalazi, Adam ne bi zapazio.
Mora po�uriti k njegovu logoru.
Iznebuha iza jedne stijene istupi �ovjek sa zapetom pu�kom uperenom u Merrvvalea.
� Zdravo, �i�ice. Ruke uvis! � re�e neznanac tonom grube i mrke �ale.
Merrvvale poslu�a. U�inilo mu se da mu se srce skamenilo, a plu�a usahuula.
� Tko si ti? �to ho�e� � upita starac glasom koji je podrhtavao.
� Tko, je li ja? Uh, ja sam ti junak, bandit iz Arizone. Pozivam te na piknik gore
na vrhu gudure.
Starac je svojim o�trim o�ima dobro promotrio zdepastog �ovjeka srednjih godina s
licem koje je na sebi nosilo pe�at prohujalih godina u pustinji. Naro�ito je uo�io
razbojnikove sive, zakrvavljene o�i, tvrde poput �elika, koje su ukazivale na
�ovjekovu neuobi�ajenu narav.
� Mi�i � ovaj naredi, pa zaobi�e Merrvvalea i istrgne mu pi�tolj iz korica. � Sad
mo�e� spustiti ruke, drugaru.
Pognute glave, o�iju uprtih u vreli �uti kamen, starac po�e u guduru. Zakasnio je.
Lare-
299yjevi najamnici na�li su Adamovo skrovi�te, i njega su ili ubili ili zarobili.
Star�eva izmu�ena misao poleti k Ruth. Sto �e od nje biti? Srce mu je pucalo.
Iscrpljen, gotov, Merryvale samo �to se nije sru�io na tlo, da sa zadovoljstvom
do�eka tane kojim bi ga bandit oslobodio te�kog jada. Pa ipak, njegov se duh jo�
nije htio posve prepustiti porazu. Mnogo je �uda do�ivio u pustinji. Sto ovaj
odmetnik i njegovi ortaci znaju o Wan-sfellu? Ako ga nisu ubili iz zasjede, ili u
borbi, onda su jo� uvijek oni u opasnosti. Merrvvale se sjeti stra�nog boja u kojem
je Wansfeli spasio Dismukesa od otmi�ara zlatonosnih nalaza u Dolini smrti.
S vremena na vrijeme bandit bi pu�kom d�ar-nuo Merrvvalea u slabine.
� �uje� ti, Arizonac, ja idem koliko god br�e mogu. Nemam tvoje godine.
� Je li te �ivot zamorio? � upita �ovjek tonom grube �ale.
� Pa, da po�teno ka�em, i jest � odvrati Merrvvale uzdahnuv�i.
� Jesi li ti drugar onog velikog?
� Kojeg velikog?
� Onog �to ga dr�imo vezana gore.
� Jesam � odvrati Merrvvale uz ogromno olak�anje, odu�evljen
obavje�tenjem.
� Sre�a te izdala, stari. Jer �ef je dobio nalog da ti ubije drugara. A i ti �e�
po�i za njim.
� Po �ijem nalogu?
� Pazi ti njega, mudra stara lija, a? No, nije ni va�no. Zapravo, ja ne znam tko
je to naredio i za�to. Meni je to sumnjiv posao. Ionako mi je puna kapa ove
paklenske rup�age u kamenju.
300
� Da, zaista je vru�e ovdje � slo�i se Mer-ryvale. � Kako bi bilo da se samo �as -
odmorimo? Imam i vode i viskija.
Merryvale je promatrao razgovorljivog razbojnika dok je ovaj prljavim rupcem brisao
mokro lice, i potom �udno nagnuo iz njegove �uturice, cijelo vrijeme dr�e�i zapetu
pu�ku preko koljena, opasno uperenu u starca.
� Ne treba da me dr�i� na ni�anu. Mogao bi bar opustiti oroz � re�e Merryvale.
� Da, pravo ima�. Sto �e�, kad sam nepristojan. Ti si bezopasan starac, i meni se
ovaj posao ne dopada naro�ito.
Starac se hvatao za slamku. Ljude je dobro poznavao. Iz tog razbojnika zra�ilo je i
ono najbolje i ono najgore �to je bilo zajedni�ko ljudima sa Zapada. Merryvaleov
duh odbaci pomirenje sa sudbinom i stade raditi.
Bandit mu naredi da krene. Nakon dugog, tegobnog pentranja preko stijena i jaruga,
krivudanja nekakvim dragama, stigli su do mjesta gdje se mrko stijenje gudure
�irilo. Merryvale osjeti dim. Tu je bilo zelenog i �utog grmlja, kaktusa i
kr�ljavih stabala palo verde.
U hladovini ispod jedne izbo�ine bilo je lo-gori�te. Bila je to doista bijedna
dru�ina, nalik dru�inama u pustinji. Bila ih �etvorica. Kartali su. Dvojica su
skinuli ko�ulje.
� Hej, zar vi ne �ujete kad netko dolazi? � dovikne bandit koji je zarobio
Merrvvalea.
Jedan krupan �ovjek, maljavih grudi, upalih, mrtva�kih obraza i o�iju kao u
zloduha, i.stade da do�eka prido�lice.
301� Pazi Starka! �to je? Tko je taj?
� To je onaj �i�ica za kojeg si mi rekao da ga potra�im � odvrati Stark.
� Vrlo dobro. Svezi ga i pusti neka pravi dru�tvo onom velikom. Zatim
se vrati na stra�u,.
� Ne vra�a se ovaj, Brooks � otpovrne Stark. � Sto ne bi poslao nekog drugog.
� Kad ve� imamo obojicu, ne treba nam stra�ar, osim da pazimo na njih
� re�e Brooks i sjede da nastavi igru.
� �uj, �efe, kakva je svrha �to se ovdje zadr�avamo? � nabusito upita Stark.
� To je moja stvar. Ti starca ve�i i do�i da igra� � glasio je odgovor.
Stark sve�e Merrvvaleu ruke za le�ima, najprije rupcem, a potom preko rupca �vrstim
uzetom.
� Hodi ovamo, k svom drugaru. I da nisi ni�ta poku�ao, razumije�? � nalo�i Stark i
povede Merrvvalea nekoliko koraka dalje prema stijeni gdje je vezani Adam le�ao na
boku. Zadovoljan, Merrvvale se spusti na tlo i le�ima nasloni na kamenu plo�u, pa
se zabrinutim o�ima zagleda u prijatelja. Adam je izgledao kao uvijek. Ranjen
sigurno nije bio. Kad se Stark vratio svojim kompanjonima, Merrvvale progovori:
� Kako si Adame?
� Ruth!? � �urno otpovrne Adam.
� Pa ona je jutros bila dobro. Tvrda kao kamen. Nadam se da neko vrijeme
mo�e sama. Ali svejedno ne smijemo gubiti vrijeme, ve� moramo �to prije k njoj!
� �uj � �apne Adam. � Ovo je ona banda iz Arizone koju sam vidio u Yumi, kod
Sanche-
302
za. Brooks je odmetnik. On me ve� odavno poznaje. Drugih se ne mogu sjetiti. Ali je
jasno da je Stark onaj na koga treba igrati. Stalno �ekam priliku za bjekstvo.
� Nemoj mrdnuti ako nije sigurno. Bolje �ekajmo. Ne�to se mo�e dogoditi. Onaj
Stark �ini mi se po�ten a osim toga je nezadovoljan. Pusti me da ga obradim.
� Drugaru, sad je vrijeme da brzo i dobro misli� � jekne Adam.
� Sto oni ho�e?
� Oni su konje ostavili u naselju i mene ovdje prona�li. Vode imaju
dovoljno, ali hrane malo. Naravno, njih je Guerd poslao za mnom. Zasko�ili su
me, iznenadili, oteli mi pi�tolj. Brooks me prepoznao, ali drugima to nije
rekao. Ra�und�ija je to. Spreman je Guerda prevariti koliko i izvr�iti
njegov nalog i ubiti me. Ali on zna da sam ja bio kopa�. Misli da sam u ovoj guduri
na�ao zlato i da to Guerd ho�e. Da nije bilo toga, mene bi po svoj prilici smjesta
ubili.
� Tako! A ti si podstakao Brooksa neka misli da si ovdje na�ao zlato?
� Dakako. I cijelo vrijeme �ekam na priliku da ja njih zasko�im.
� Samo �ekaj � muklo �apne Merrvvale. � N,e riskiraj �ivot ako
nema� dobru priliku. Sjeti se Ruth! Ona �e se mo�da gadno provesti s Larevem, ali
�ta bi tek bilo kad bi ti poginuo?! On nju ne�e ubiti, to je sigurno.
Merryvale se namjestio da oslu�kuje, �eka i razmi�lja, pretvaraju�i se da spava.
Karta�ima sati jama�no nisu prolazili tako sporo kao Adamu i starcu Merrvvaleu.
303U suton im Stark donese ne�to dvopeka i mesa.
� Daj mi gutljaj viskija � re�e Stark � Nisam takav gad da ti ga
otmem.
� Svakako, samo izvoli, dobro potegni. Ja i drugar ga dr�imo samo za lijek od
ujeda zmije � otpovrne Merrvvale, pokazuju�i na d�ep gdje mu je bila pljoska.
Stark potegne gutljaj, ali skroman.
� Hvala ti, stari lafe.
� �uj, Stark, oprosti... ali me stra�no �udi kako se dobri�ina kao ti na�la u ovoj
dru�ini.
� Ho-ho! Ova ti valja! �uj prijatelju: Brooks i njegovi drugari su mila
nana u odnosu na mene.
� No, tako nekako sam i ja mislio � zagonetno se osmjehne Merrvvale.
Pade no�. Po�to su imali drva da bi odr�ali vatru, banditi prekinu�e kartanje.
Jedan od njih je pazio na zarobljenike. Bio je grub, i znao je svoj posao. Mjesec
pro�e preko trake neba nad gudurom, obasjav�i usjeklinu. Merrvvale je spavao na
pretrge, bude�i se iznenada. Nekoliko je puta �uo Adama gdje se prevr�e, jednom
ga ]e dodirnuo. U neko doba no�i stra�ara smijeni drugi bandit, koji je bio oprezan
kao prvi, a po izgledu jo� gori od onog.
Najzad osvane dan. Adam, koji je nesumnjivo probdio no�, zaspe i probudi se tek kad
mu je Stark donio kavu i dvopek.
Jutro je po�elo s novom partijom karata u kojoj je i Stark sudjelovao. Adamu i
Merrvvaleu dozvoli�e da malo prohodaju uzdu� stijene gudu-
304
re. Merrvvalea je dr�ala stalo�enost i strpljivost prijatelja. Iz Adama je zra�ila
neumitnost. Neo�ekivane okolnosti i�i �e njemu u prilog.
Za vrijeme najgorih sati najte�e vru�ine kar-ta�i su se ponajvi�e sva�ali.
Merrvvaleu utrnu�e svezane ruke. Predve�e Brooks pri�e Adamu.
� Zar se jo� nisi umorio? � upitao je pomalo u �udu.
� Ne jako � odvrati Adam.
� Hm! Ho�e� li me odvesti do mjesta gdje ti je zlato?
� Ne bih rekao.
� A za�to?
� Jer �e� me ubiti, odveo te ili te ne odveo. Pa za�to da te onda obogatim?
� Nema razloga � kiselo se nasmije Brooks. � I ja bih tako postupio. Ali kad bih
te pustio?
� To je druga pjesma. Samo �to mi to najprije mora� dokazati.
� Larey mi je rekao da si na�ao bogato nalazi�te ovdje � nastavi bandit, o�ito
la�u�i. � Ka�em ti, ja od njega vi�e ne�u imati koristi. Ako mi ti poka�e�
gdje se to ovdje �uti, pustit �u i tebe i tvog prijatelja, naravno s tim da
ostanete ovdje dok ne odem iz naselja sa svojim ljudima i konjima.
� Ka�em ti, Brooks, ne vjerujem ti � odvrati Adam naizgled Ijutito.
� Razumljivo. Ali ja nemam ni�ta protiv tebe. Pravo da ka�em, ja sam uvijek sa
zadovoljstvom slu�ao �ta si radio. Za�to bih �elio da te ubijem? Ne ve�e me
valjda rije� data jednom takvom gadu kao �to je Larey! Takav nisam.
20 Pje��ane stube
305Promisli malo bolje. Ostalo mi je malo hrane i vode, i ljudi su ovdje
nezadovoljni.
U tom trenu pri�e im Stark s mr�avim komadi�em mesa i kruha, �to postavi izme�u
zarobljenika i potom im odve�e ruke. Merrvvaleu je to bio kao dar s neba.
� �uj, Brooks, zar ima smisla dr�ati ove ljude svezane dan i no�? Pa to je okrutno
�ak prema �ivotinjama � re�e Stark.
� He! Ti me ne bi pitao kad bi tog �ovjeka poznavao onako kako ga ja poznajem �
odgovori Brooks pokazuju�i na Adama.
� Oh, zar ne bi? � sumnji�avo otpovrne Stark. � Oprosti.
Pro�la je jo� jedna no�, Merrvvaleu kratka i ne toliko zamorna, jer on jednostavno
nije mogao bdjeti.
Tre�i dan u svanu�e ve� je bilo vrelo, vjetar je puhao. Pijesak se uzvitlao.
� Ovaj dan ne�e izdr�ati �� �apnuo je Adam. � Za nas �e biti ili � ili.
Polovinom prijepodneva u guduri je bilo kao u pravom paklu. Merrvvale je mirno
le�ao, mi�u�i se jedino kad je morao, i �ekaju�i razvoj doga�aja. Adam je le�ao
naslonjen na stijenu, orlovskim o�ima motre�i nemirne, razdra�ene bandite. Poku�ali
su da se dr�e karata, ali se dru�tvo na kraju raspalo. Po njima se "vidjelo da je
Brooks po svoj prilici dobio ve�inu lopovskog plijena �to ga je bio podijelio sa
svojim ortacima.
Sa stijena gudure bila je �estoka jara. Pra�inom i pijeskom zasi�en vjetar svojim
je popusi-ma na pretrge bubao u sam mozak one primitivne ljude.
308
Merrvvale je �uo jedan dio njihovog razgovora, po kojemu se Adamu i njemu nije
dobro pisalo.
� Najkasnije no�as moramo se maknuti odavde � re�e jedan od njih.
� Ja glasam da se odmah ide � ubaci drugi.
� Ni govora. Tek kad sunce zapadne i vjetar prestane � opomene tre�i.
� Nego, �to nas ovdje dr�i? � upita Stark �iji se glas ranije nije �uo.
� Zlato � lakonski otpovrne Brooks.
� Zlato, vraga! Kakav si mi ti kopa� ako ne zna� da ga u ovakvom stijenju nikad
nema?
� Nikakav. A kakav si ti?
� Dobro, budi siguran. Ja sam ga tra�io po cijelom Mohaveu i u Dolini smrti. Onaj
te �ovjek vu�e za nos.
� Pa, ta me ideja ve� odavno kopka,.(.. Stark, de ti njega mlatni, a i
starkelju, pa �emo onda pakovati i krenuti.
� Ja? Pazi, Brooks, ja ti ne�u obavljati prljavi dio posla � prezrivo otpovrne
Stark.
� Ti si postao prokleto svojeglav � zagun-�a vo�a. � Ja sam mislio da bi ti u�ivao
kad bi ti se pru�ila prilika da umlati� Wansfella...
� Koga? � sko�i Stark.
� Zar ti nisam rekao? Ovaj veliki je Wans-fell Lutalica.
� Za�to mi, kog pakla, to nisi ranije rekao? � drekne Stark ska�u�i na noge.
� A za�to bih ti, kog pakla, morao re�i? � zapanjeno i gnjevno vikne Brooks. � Je
li ti on u rodu?
ao*
307� Nikad ga ni vidio nisam � odvrati Stark, pa se okrene i �urno po�e k mjestu
gdje je Adam le�ao.
Merrvvale osjeti da �e se ne�to zbiti. Stark nije izgledao ni�ta manje opasan i
nasilan nego prije, ali je na njemu bilo ne�eg zagonetno novog. Klekao je na jedno
koljeno i prodornim se pogledom upiljio u Adama.
� �uj, Ijudeskaro, da mi ne�to ka�e� � re�e on ispotiha. � Jesi li ti Wansfell
Lutalica?
� Jesam. Pustinja mi je dala to ime, ali ono nije moje ro�eno � odvrati Adam
sjedaju�i, od-jedared sav napet.
� Na �asnu rije�? � muklo nastavi bandit. Grubo mu je lice problijedilo.
� Ta, zna se da je on Wansfell � upade Mer-ryvale. � Ja ga znam ve� osamnaest
godina.
� Ja se zovem Stark. Bili Stark. Jesi li kad �uo za mene?
� Stark? Ime mi je poznato, ali se ne mogu sjetiti otkuda � odvrati Adam.
� Ti si ubio �ovjeka koje se zvao Baldy Mc-Kne. Kockara, otima�a nalazi�ta.
Gizdavca i �en-skaro�a?
Njegove su rije�i po sebi bile dovoljne da se Merrvvale uzbudi, a kamoli tek njegov
kao no� o�tar ton i �eli�ni blijesak u o�ima.
Adam se pomu�i da se �to vi�e podigne, a bandit mu sna�nom rukom pomo�e. Zagleda�e
se netremice jedan drugome u o�i.
� Jeste, tako je � sporo, sumorno odvrati Adam.
� Slomio si mu ruke, polomio rebra, i vrat si mu slomio, i to sve golim
�akama? � �apno bandit sve vi�e napet.
Wansfell kinine glavom, odaju�i sjetu koja je �ak bila ja�a od njegova zanimanja za
subesjed-nika.
� Za�to si ubio onog �ovjeka?
� Pa, ja sam slu�ajno zalutao u onaj logor kopa�a � otpo�e Adam, shva�aju�i po Si
arke /u sve ve�em uzbu�enju napetost situacij-j. � Nai�ao sam na malu �enu,
bolesnu, �to je gladovala u jednoj kolibi. Jedno� je bila lijepa.
Baldv McKne ju je istukao i napustio. Nikad nisam doznao ni kako se zvala, ni otkud
ona tamo. Zadr�ala je tajnu o sebi. Nahranio sam je, poku-�ao sam joj
spasiti �ivot. Ali mi nije uspjelo. Nije bila dovoljno sna�na za poro�aj.
Umrlo je oboje, ona i dijete. Me�utim prije smrti mi je rekla da dijete nije
onog Baldvja.
� Oh, Bo�e! Bo�e moj! � zajeca Stnrk, sav se tresu�i, zgr�ena i znojna lica,
kr�e�i krupne �ake. Potom se nasloni na stijenu i �iroka mu se le�a pognu�e.
Merrvvale je u �udu gledao. Adam na�ini pokret kao da �e blagom rukom dota�i
Starkovo rame, ali su mu ruke bile vezane.
� Ona mi je bila �ena � re�e Stark di�u�i glavu i pokazuju�i bolom izmu�eno
lice. � Dijete je bilo moje.
� Gle! A ja sam se uvijek pitao.;.. � blago odvrati Adam. � Bila je dobra
�ena. To sam uo�io. McKne ju je smutio.
308
309
� Nije on bio gori od mene � Stark �e mrko i natmureno. � Ja sam nju
upropastio... Wansfell, oduvijek sam �elio fli te upoznam.
� Smije�no da smo se ovako morali upoznati. Takve �ale �ivot izvodi. Ali mi je
svejedno drago ako ti je lak�e �to si se sreo sa mnom.
� Okreni se na trbuh � otpovrne Stark, otvaraju�i preklopni no�.
S naporom se Adam poma�e i okrene potrbu�ke. O�trica sijevne. Pado�e spone s
Adamovih golemih �aka. On sjedne i stane ih trljati. Stark mahne Merrvvaleu neka se
i on okrene. �as kasnije starac osjeti kako su mu utrnule ruke slobodne.
� Brooks, hodi amo � drekne Stark ska�u�i na noge. Usprkos svojoj te�ini, bio je
vrlo okretan. Krenuo je, a izgled mu je bio prijete�i zlokoban i opasan. Na pol
puta presreo je vo�u bande.
� Brooks, ne�emo umlatiti ni Wansfella ni njegova starog pajda�a � on
najavi glasom koji je fijukao poput bi�a.
� To ti nekom drugom ka�i � razbij esni se
Brooks.
� �uo si me.
� Tko je ovdje �ef? � upita Brooks.
� Ako me �eli� u to uvjeriti, onda nije dovoljno samo da pri�a� � jetko mu
se naruga Stark.
� Ha, to su te�ke rije�i, Stark!
� Pogledaj tamo. Ja sam one ljude oslobodio.
No, Brooks nije ni ispod oka pogledao u oslobo�ene zarobljenike.
310
� Stark, nikad mi se nisi svi�ao � zareza.
� Ni ti meni.
Obojici ruke sunu�e k pi�tolju, ali je Stark bio br�i. Brooks u�asno jekne, pade
licem na pijesak, malo se tr�e, pa se smiri.
Stark sko�i preko mrtva tijela, s pi�toljem koji se jo� dimio u ruci, i suo�i se s
ostalima.
� Ako netko ima neku primjedbu, neka samu ka�e � on za�i�ta. � Ja ne pri�am.
No, izgleda da su Brooksovi ljudi ili bili za-pla�eni, ili ih gubitak vo�e nije
dirnuo.
� U redu. Podijelite Brooksove novce izme�u sebe, pa da krenemo odavde.
Na to Adam krene prema logori�tu, a Merrvvale za njim,.
� Wansfell, sad smo kvit � bandit �e na-busito. �� Uzmi �uturicu i odlazi.
U naselju ni�ta ne pri�aj dok mi ne budemo daleko.
Kao po kakvoj pomisli, on se obrati Merrvvaleu:
� �uj, �i�ice, je li tebi ba� jako treba onaj viski?
� Ama ni govora! � odvrati Merrvvale, �urno vade�i pljosku.
Adam je grabio niz guduru. Merrvvale je morao �uriti da bi dr�ao korak s njim. Pred
njima se protezala duga, tamnoplava i �utom koprenom zastrta gudura. Vjetar je
zvi�dao kroz pukotine u stijenju.
31117.
Trud �to ga je morao ulo�iti da dr�i korak s Adamom, uz zamor izazvan uzbu�enjima,
gotovo obori�e Merrvvalea. Srce ga upozori da je optere�eno isuvi�e, preko mjere.
Ali on nije hjtio zadr�avati Adama i radije bi se mrtav sru�io nego da ne bude
prisutan u trenutku kad se Guerd Larey i Wansfell na�u licem u lice.
Bio je to najgori dio dana. �irinom �itavog obzorja, poput jezive �irom otvorene
pe�ine, pustinja je izgarala vrelinom, bu�ala je, vitlala pijesak i dizala dahom
jare �to gu�i i uni�tava. Izgubljeno jezero bilo je utonulo u bijelu zasljep-
Ijuju�u pra�inu, �to davi i pe�e poput nevidljive �eravice.
Adam povede Merrvvalea oko naselja, do ulaza u Ruthino dvori�te iza ku�e. Kakve li
blagodati na�i se iza one guste ograde! Adam obri�e prljav�tinu s lica. Umorni
Merryvale, sav mokar od znoja, da��u�i stade otirati pocrnjele ruke i obraze.
Zastali su tek na tren, ne progovoriv�i ni rije�i. U�asan je podstrek silio
Merrvvalea da ne padne. Izgarao je od o�ajanja, a s druge strane podr�avala ga je
neka nada. Ruth! Samo ako...
Stigo�e na trijem. �uv�i nekakav zvuk iz ku�e, Adam zastade. Potom zakuca na
Ruthina vrata � dok se starac ne sjeti da soba iza tih vrata nije vi�e Ruthina.
Po�o�e dalje. Adamov je korak odzvanjao.
312
Iznenada se druga vrata naglo otvori�e i na *ff' njima se pojavi Guerd
Larey. Bljedilo iscrpljene
l strasti na njegovu licu bija�e poprskano krvavim
f; mrljama. Vilica mu se podrhtavaju�i opusti. Is-
kola�ene, zakrvavljene o�i uprije�e se u Adama | groznim pogledom.
Njegova je tanka, bijela ko-
�ulja bila zgu�vana i izmrljana.
Jednim skokom Adam ga odgurne s vrata u sobu takvom silinom da se Guerd zatetura i
lupi �ak u suprotan zid.
Adam jurne u sobu s Merryvaleom za petama. Ali starac zastade na pragu, kao
prikovan nekom nevidljivom silom.
r Soba je bila u neredu. Stol i stolica bili su
isprevrnuti. U�asnut star�ev pogled prije�e preko o�amu�enog Lareyja do nepomi�nog
Adama, i na kau� gdje je le�ala Ruth blijeda kao smrt.
� Ruth! � krikne Adam glasom koji bi je J dozvao i s vrha planina.
Star�evo se izmu�eno lice skamenilo. Je li mrtva? Zar su stigli prekasno? Njezina
joj je divna kosa pala po ramenima, tek upola prikti-, vaju�i gole grudi
na �ijoj su bjelini gorjele firi-
mizne mrlje.
O�ni kapci joj trepnu�e i rastvori�e se, otkrivaju�i one ljubi�aste, kao koprenom
zastrte bezdane �to su isprva tupo i mrtvo zurile, potom o�ivje�e i najposlije
blijeskom planu�e.
� Adam? � ona jedva �ujno �apnu i poku�a se pridi�i.
�ak i u tom stra�nom trenu Wansfell nije izgubio iz vida Lareyja koji je ustajao,
jer se ni ne poma�e bli�e Ruth.
� Da, tu sam � odgovori Adam naizgled neljudskim, sablasnim mirom.
313l
Glas njegov neodoljivom je silom podi�e. Napinju�i se, ona se upola pridi�e
podbo�iv�i se lak-tovima. Zlatu nalik gusta kosa pade joj s ramena. �to joj je lice
bilo divno, i grozovito tragi�no! Njezine se krupne o�i u�iri�e i zasja�e kao dva
ljubi�asta plamena jezika, �to u�asnom optu�bom upiru u Larevja.
� Ubij ga! Ubij.' � ona dahnu, gotovo pre-tiho za izmu�enog Merrvvalea. Bio je to
nalog, kona�an nalog dat u agoniji, ro�en nepodno�ljivom mr�njom. I uto ona pade na
kau� izgubiv�i svijest.
Iz ugla oka, Merryvale je spazio Larevja gdje se hitro sagiba, ne�to di�e s poda i
skriva za le�ima. Larey je ustao, pa se nagnuo, glavu je isturio kao ptica
grabljivica i iskro�io cijelo vrijeme zure�i u Adama svojim zelenim o�ima �to su
sjale. Ali je desnu ruku dr�ao za le�ima.
� Adame pazi! Ima pi�tolj! � zakre�ta Mer-rvvale.
S Larevjevih suhih usana si�o�e rije�i koje se nisu mogle posve jasno �uti.
� Wansfell... Lutalica! Drhtao je od glave do pete.
� Ne, Guerd. Ovo je tvoj brat, Adam Larey � odvrati Adam, tonom u kojem nije bilo
�ivota.
Jo� jedan korak � i Larey se bli�e nagnu. �itav je bio napet od silnog napora.
Uporno je i ispitljivo zurio Adamu u o�i � ja�e � dublje � i najzad se uz
zaprepa�ten, stravi�an krik uspravi.
� Tako mi Boga ... ! Adam ... ! Mala mamina maza... ! Nek si proklet � prepoznao
sam te!
314
� Osamnaest godina, Guerd! Bilo je zapisano, tamo � re�e Adam uz pokret upu�en
pustinji.
U�ini se Merryvaleu da se ovaj zabludjeli brat preobratio u pravog arkan�ela zla u
svoj bo�anstvu svojstvenoj ljepoti. Blje�i od mrtva �ovjeka, a ipak goru�ih o�iju
nalik zelenom nefritu!
� Ah. Osamnaest godina! � glas mu odjekne kao truba. � �itav jedan �iyot, i za to
vrijeme sam se ja srozao u pakao, kao �to si jednom prorekao, a ti si postao
Wansfell Lutalica. Tko bi rekao da �e ovako ispasti... ! Moja je propast
duboka, ali bih pristao da je jo� deset tisu�a puta do�ivim samo radi ovog �asa.
Zastao je uspravan, lijep, gu�e�i se i povode�i od stra�nog �uvstva, presilnog za
ljudsku snagu.
� Ti voli� ovu �enu... Ruth Virey � nado-stavi on brek�u�i. � Oh, znam... nisi bio
u sta-nju da to sprije�i�... I ona tebe voli, voli te, prokletnica... Ja
sam je smatrao djevoj�urom, droljom, najobi�nijom kurvom... Ali je ona bila
�ista. Moje crno ljubomorno srce nije to moglo uo�iti... A pogledaj je sad!
Lijevom rukom koja se �inila uko�enom, ali ju je zapravo potresao veoma tanan i brz
drhtaj, Larey upre na Ruth.
Merrvvaleov pogled kliznu za Larevjevom rukom. Svojom tragi�nom ljepotom i �alosno
skrhanim bi�em Ruth bi raznje�ila i kameno srce. Ali se u Lareyjevu srcu ve� davno
ugasila i ljubav, i blagost i nje�nost. Adam ne poma�e prodoran pogled sa brata.
� Pogledaj je sad! � ponovi Larey. � Ja sam joj du�u ubio! Toj �eni koja
tebe ljubi... ! Tvoje lutala�ko, vite�ko, kristovsko u�enje ovdje je otkazalo!
315L

Star�ev, bolom izvrtan mozak pro�ita Larey-jevu nakanu skrivenu iza njegovih rije�i
�igosa-nja. Merrvvale vrisne da opomene prijatelja. La-revjeva desna ruka sune,
opruzi se i u njoj bljesne pi�tolj. Kao pantera Adam sko�i. �aka mu stisne onu
uzdignutu ruku. Pi�tolj plane. Adamovo mo�no tijelo iskrene se u u�asnom naporu.
Podigao je Lareyja s nogu. Za�uo se prasak � lom kostiju.
Pi�tolj odleti pred noge Merryvaleu. On ga podi�e.
Adam hitne Lareyja u zid. Ovaj lupi o stijenu muklim treskom, ali ne pade.
Slomljena rnu je ruka visila, iz nje je krv curila, ali Larey kao da nije bio
svjestan toga. *
Podigo�e se Adamove ruke, zgr�enih prstiju, opru�i�e se te pustinjske kand�e s
kojih se �itala smrt o kojoj sive mu nijeme usne nisu mogle progovoriti.
Za taj je �as radi njega je Merryvale, produ�io svoje �ivljenje. Ali, kad je do�ao,
starac osjeti da prelazi sve �to ljudska priroda mo�e podnijeti. �ak i u tom
strahotnom �asu osjetio je sav silan Wansfellov bol. Starac podi�e pi�tolj i opali
� jednom, drugi put � u srce Guerda La-reya.
Polo�i�e Ruth na mali krevet u sobici gdje je ranije spavala.
Svejednako nijem, ali ne vi�e napet, Adam je klekao. Merryvale poleti da donese
vode. Sam je nakvasio Ruthino smrtno blijedo lice i muklo i beznadno je dozivao dok
ga glas nije izdao.
No, nije bila. mrtva. Tu�no blijedi o�ni kapci pokrenu�e se, polako se otvori�e.
Najprije je zurila u prazno, potom se stala vra�ati k svijesti. 316
� Ruth... sve je svr�eno � �apne Adam. Poku�ala je podi�i ruku. Pogledala je u
Adama, pa u Merryvalea, zatim o�ima pre�la po sobi.
� Djevojko, sve je dobro ... sve je dobro ...
� re�e starac dr��u�i i uzimaju�i njenu ruku.
� Guerd! � ona �apnu.
� Mrtav je!
� Oh, Bo�e... ! Adame, ja sam te natjerala da ga ubije� ... brata svoga...
Usprkos mojoj ljubavi... oh, moje pje��ane stube! Uspela sam se njima samo zato
da bih pala... da bih pala!
� Ruth, na mojim rukama nema Guerdove krvi � uko�eno �e Adam. � Htio sam ga
ubiti. To bih i u�inio... ali ga nisam ja ubio.
� Ja to nisam mogao podnijeti � prekine ga Merrvvale muklo. � Vi�e od svega
na svijetu �elio sam to... da gledam kako mu Adam drobi kosti, lomi �iju... Ali
kad je �as kucnuo nisam ga mogao pustiti da to u�ini... I tako sam ustrijelio
Larevja.
Adam i Merryvale potreseni do dna du�e, kle�ali su pokraj njezina kreveta. Starcu
se u�ini kao da na Ruthi opa�a nekakvu promjenu � kao da se nekakva neobi�na tamna
sjena sma-kla s njezina lica.
� Ruth, i ovako je te�ko � re�e Adam pri-biru�i snagu. � No, Merryvale me po�tedio
tog �ina... od kojeg smo toliko zazirali i u tom strahu u svoje �ivote unijeli
pakao dviju suprotnih vatara. Sad je gotovo... i sad �u da mislim samo na tebe.
� Oh, Adame.,. meni preostaje samo smrt
� zajeca Ruth.
� Ne govori tako! Zar si me podarila ljubavlju samo zato da ostanem bez tebe! Ne,
ne!
317L_
� Guerd Larey ti je pred smrt rekao... �to je...
� Rekao je da ti je ubio du�u. Ali su to bile samo rije�i pomamno ljubomorna
lu�aka. To je bila mog brata kletva, no tvoja du�a pripada ljubavi.
� Ali, voli� li me ti... sada?
� Jo� vi�e, mila. Tisu�u puta vi�e.
� A mogu li te ja usre�iti?
� Ruth, sve �to meni predstavlja smisao �ivota utjelovljeno je u tebi. Ti si
naslijedila nezadovoljstvo sa �ivotom, slabost prema mu�karcima, ali si
spoznala ljubav, pa si se borila, uspinjala. Na svojem odba�enom bi�u gradila si
svoje pje��ane stube i s mukom si se njima popela do visina. I da nisi to u�inila,
ja bih te svejedno ljubio. A pomisli na moju vjeru u tebe i predivnu sre�u u
saznanju da je bila opravdana. Volim te svom stra��u i silinom koje mi je pustinja
dala. Ali mi je radost zbog te ljubavi sitna u pore�e-nju s rado��u �to mi je pru�a
tvoja pobjeda nad samom sobom. Mislim da to i tvoja majka sad zna.
Nije bila u stanju da mu odgovori, ali su o�i njene zra�ile neizrecivom ljubavlju.
Adam je podi�e i na rukama ponese van.
Pustinja je mijenjala svoju �ud. Jezovitost njena bivala je ubla�ena nekakvim
mekanim svjetlom. Bijela se pra�ina slegla. Priroda je za taj dan istresla svoju
opaku surovost. Sa sunca je nestalo goru�eg �ara. Misti�ne, krasne, varljive,
primamljive pje��ane dine penjale su se kao stube do bezgrani�nog plavetnila.
Pustinja se smirivala, uti�ala, nutre�i u muku �to nad svim caruje.
-kraj-