Prirodne nauke

Prirodne nauke su nauke koje se bave živom i neživom

prirodom, opisuju i pokušavaju ih objasniti. Tradicionalna
područja prirodnih nauka - fizika, hemija i biologija - još i danas
obilježavaju opću široko rasprostranjenu predodžbu o prirodnim
naukama. Danas je, međutim, pojam prirodnih nauka značajno
proširen. Primjer takvog širenja ovih nauka je astronomija koja se
od svoje historijske uloge astrologije razvila u savremenu prirodnu
nauku.

Prema tradicionalnom shvaćanju, obrnuto od prirodnih nauka

smatrane su duhovne nauke, odnosno ono, što se danas prema
savremenom razumijevanju pojma naziva humanističkim Mjesečevi krateri iz Apolla 11
naukama ili društvenim naukama. Ova podjela nauka na dvije
osnovne velike kategorije danas uglavnom više nema stvarnu
podlogu. Najpoznatiji primjer takve nauke koju nije moguće svrstati niti u prirodne niti u duhovne je
matematika, koja se danas smatra dijelom strukturne nauke.

Razvoj
U prirodne nauke svrstavane su samo nauke koje su se bavile materijalnim stvarima nežive prirode.
Odvajanje fenomena koji se mogu objasniti materijalnim (fizičkim) objašnjenjima od onih koji su
metafizički, dakle s druge strane materijalno dokazivih fenomena, podliježu neprekidnim
promjenama. U taj razvoj spada i otvaranje mnogih naučnih područja. Centralna tema prirodnih
nauka je od ranije bila, a i danas je, traganje za objektivnim saznanjem, dakle saznanjem koje nadili
spoznajni subjekat i postaju općeprihvaćene.

Principi prirodnih nauka

Prirodne nauke danas se definiraju prema metodama i naučnim procesima koje se koriste. Postavljaju
se hipoteze i provode sistematično eksperimenti kako bi se provjerila tačnost hipoteze. Hipoteze se
postavljaju najpreciznije što je moguće. U praksi, to znači da se hipoteza oblikuje kao matematički
model. Pri tome, izraz "matematički model" se ne smije razumjeti pretjerano usko. Pored
diferencijalnih jednačina, ovi modeli mogu biti i statističke prirode i u skladu s tim biti i formulirani,
ili se može raditi o procesima koji se mogu prikazati i grafikonom. Hipoteza mora biti kauzalna i
provjeriva. Hipoteza bi trebala objasniti poznate fenomene i, u idealnom slučaju, predvidjeti nove
fenomene ili objasniti više fenomena nego već postojeći model. Ako je hipoteza uspješna ("dokazala
se"), s vremenom stiče sve veće povjerenje. Dokazane hipoteze se često s vremenom nazivaju teorijom.
Teorije koje duže vrijeme i u različitim područjima uvijek nanovo uspješno prolaze razne testove,
naziva se prirodnim zakonima. Prirodni zakoni često imaju osobine koje se naučnoteorijski teško
mogu egzaktno obuhvatiti. U to spadaju jednostavnost, veliko područje na koje se može primijeniti i
elegantno matematičko formuliranje i visoku objašnjivost. Kao primjeri takvih široko prihvaćenih
prirodnih zakona mogu se navesti zakon održanja energije i teorija relativnosti. Pri tome se zapravo
vrlo uspješni standardni model fizike elementarnih čestica još ne bi smjelo nazivati prirodnim
zakonom jer ima još najmanje 19 parametara koje treba utvrditi mjerenjima i eksperimentima.

Da bi mogli funkcionirati, prirodnonaučni procesi trebaju još neka "pravila igre". Tu spadaju
objavljivanja i stjecanje ugleda naučnih časopisa, uvažavanje naučnika bez predrasuda, tačna
dokumentacija uslova u kojima su se odvijali eksperimenti i mjerenja, pažljiva analiza pogrešaka i
sloboda informacija. Ugledni naučni časopisi imaju čitave ekipe stručnjaka koji brinu da objavljeni
tekstovi zadovoljavaju određene zahtjeve kvalitete (da je riječ o novitetu, da nema grešaka, pažljivost,
da su citati tačni i potpuni, itd.). Ti stručnjaci su i sami aktivni naučnici, što garantira određenu
samoregulirajuću objektivnost. Ovaj dio cijelog procesa naziva se "Peer Review".

Tri klasične prirodne nauke fizika - hemija - biologija

Fizika: Fizika (grčki φυσική, physike = "prirodno") je temeljna prirodna nauka. Ona opisuje
osnovna područja prirode i njihove međuovisnosti, na primjer snagu i kretanje tijela, ali i zamršene
međuzavisnosti dinamike, prostora i vremena ili građe atoma.
Hemija: Hemija (od arapskog al-kimiya', što je izvedeno iz grčkog χημεία, chemeia) je učenje o
elementima. Opisuje njihova svojstva, ponašanje i promjene. Za dublja objašnjenja ovih procesa,
posiže za fizikom.
Biologija: Biologija (grčki βίος, bíos život i λόγος, lógos učenje) bavi se živim organizmima,
počevši od najmanjih, kao što su bakterije, pa sve do čovjeka. Biologija se pri tome naslanja na
spoznaje hemije, i opisuje i objašnjava materijalne procese u živim organizmima. S druge strane
definira zakone o razvoju, načinu života i razmnožavanju kao i drugim procesima i pojavama.

Također pogledajte
Empirizam

Vanjski linkovi
Prirodne nauke na Cambridgeu (http://www.cam.ac.uk/cambuniv/natscitripos/)
Pregled knjiga o prirodnim naukama (https://web.archive.org/web/20031214051100/http://scibook
s.org/)
Historija fizike (https://web.archive.org/web/20120802174002/http://ahyco.ffri.hr/povijestfizike/)

Preuzeto iz "https://bs.wikipedia.org/w/index.php?title=Prirodne_nauke&oldid=3042106"