Artur D. Evans, Kroz Bosnu i Hercegovinu u vrijeme pobune 1875. IP Veselin Maslea, Sarajevo, 1965.

Arthur John Evans, roen je u Nash Millsu, 8. jula 1851., a umro je u Youlburyu, 11. jula 1941., bio je poznati britanski arheolog. Za vrijeme svoga ivota obnaao je funkciju direktora Ashmolean Museja u Oxfordu. Provodio je arheoloka istraivanja na Balkanskom poluotoku, te iskopavanja na Siciliji i u junoj Italiji. Od 1900. godine iskopavao svoje najvee otkrie u Knososu na Kreti, gdje je otkrio bogate ostatke minojske kulture. Njegova otkria osvijetlila su prethistorijsko doba egejskog podruja i pruila materijal za odreivanje hronologije egejske kulture. Interes za arheologiju odveo ga je na Balkan 1875. godine u predveerje bune.u Bosni Hercegovini je ponovo bio 1877. u slubi dopisnika Manesterskog Guardiana pisao je izvjetaje o stanju zapadnobalkanskim zemljama uoi austrougarske okupacije Bosne i Hercegovine. Ovi izvjetaji objavljeni su kao Ilirska pisma 1878. godine u Londonu. Putopis Kroz Bosnu i Hercegovinu za vrijeme za vrijeme pobune 1875. godine objavljen je prvi put u Londonu 1876. godine, a u Sarajevu 1965. objavilo ga je izdavako preduzee ''Veselin Maslea''. Putopis sadri 337. strana, kartu i pedesetosam ilustracija, slikanih i crtanih od strane autora. Autor je putopis koncipirao u devet odjeljaka uz jedan vid uvodnog dijela pod nazivom Istorijski pregled Bosne. Putopisac se u ovom dijelu uputa u povjest Bosne, pokuavajui da je itaocima pribilii od njenih samih poetaka, odnosno od seobe Slavena. Osim to nam prikazuje povjest srednjovjekovne Bosnaske drave, Evans pokuava da objasni i problem Crkve bosanske, da putopisac nije doao nepripremljen u Bosnu i Hercegovinu vidimo i po tome da je on iitavao spise koji daju vijesti o Bosni poput Konstantina Porfirnogenita i Cinamusa. Evans pad Bosne pod osmansku vlast pokuava da prikae kao in kojim su se bosanski bogumili osvetili svome kralju. Preko osmanske vladavine putopisac stie do svoga vremena i na kraju izraava nadu da e Slaveni da izbore svoju autonomiju, iako je Bosance okarakterisao kao trome i ljude koji se teko diu na revoluciju, a kao idealnu vrstu vlast u Bosni i Hercegovini on smatra parlamentarnu vladavinu. Nakon toga slijedi prvi odjeljak koji je naslovljen Zagreb i Hrvati. Prije ulaska u Zagreb, kojeg u putopisu naziva jo i Agram, putopisac je proao i kroz Sloveniju za nju je napisao postaje sve vie slavenska a proces slavenizacije je
1

prikazao na primjeru Maribora: Prije nekoliko godina Maribor je smatran germanskim gradom a danas je skoro sasvim sloveniziran. Naziv grada Zagreba povezuje s njegovim geografskim poloajem izreenom na slavenskom jeziku iza grebena. Osim opisa grada,koji je kao i opisi ljudi i njihove nonje i obiaja vrlo konkretani i vrlo detaljizirani, on u svemu pokuava da nae zajednike take i razliitosti koje su uoljive za sve Slavene, kao primjer ono to nalazi kod Hrvata, kasnije prilkom posjete Mostaru Evans e mostarske kule usporediti sa kulama u Tenju. Opirniju raspravu je napisao i o grnariji, te njenoj ornamentici, koju je pronaao na zagrebakom trgu. Autor takoe pie i o hrvatskom jeziku, a posebnu panju zaokuplja zapaanje da se u Zagrebu vrlo lahko mogu korisiti tri jezika: hrvatski, njemaki i italijanski. Evans je u gradu posjetio bugarsku koloniju, te stanovnike Slunja, za koje kae da su tamne puti i da lie na Rome, daje etimologiju njihovoga imena kroz njemu poznate nazive vezane za Rimsko carstvo, ali se ipak zadrava na nazivu koji je davan obanima. Sljedea stanica koju je posjetio bio je Karlovac i karlovaki sajam. Stara vojna granica Siscija i Sava je dio putovanja i zapaanja koja Evans je zabiljeio na ovom prostoru. Autor govori i povjesti Vojne krajine i granici koja je istom postavljena. U vrijeme kada je Evans prolazio stari poredak Vojne krajine je jo uvijek postojao, mada je ona ve bila ukinuta. Pisao je o ivotu domainstava i uslovima stanovanja, zapaa da su kue puno manje nego u drugim dijelovima. Osim malih kuica svako domainstvo je imalo i staje za stoku koje su se nalazile oko kue. Putopisca su zainteresovale i seljake zadruge na koje je naiao. Dolaskom u Sisak autor je pokuao da pronae ono to podsjea ili to je ostalo od staru Sisciju. elju za istraivanje Siscije imao je zbog njenog povjesnog znaaja. Sisak u vrijeme Evansovog putovanja je bio podijeljen sa obje strane Kupe, na vojni i graanski dio grada.Nakon odlaska iz Siska Evans se zaputio ka Bosanskom Brodu. Prilkom polvidbe preko Save autor nam daje zanimljiv podatak o kvalitetnosti usluge, odnosno kvalitet plovila. Ova su ove lae primitivnije od laa starih jezerskih stanovnika, jer su ova jednostavno velika hrastova debla izdubljenja po obrascu Robinsona Krusoa. Prije prelaska u Evans je prenoio u Slavonskom brodu, tu je putopisac zajedno s njegovim bratom bio pritvoren, ali s vrlo brzo puteni na slobodu. Sljedei dio putopisa govori o putovanju kroz Bosansku posavinu i Usoru. Ulaskom u Bosnu autor smatra da je uao u Aziju, prva destinacija im je bila Bosanski Brod, tu su stigli na itanje zapovijesti bosanskog valije koji nareuje nain postupanja za vrijeme pobune. Iz Bosanskog Broda put ih je vodio kao Derventi. U ovom gradu je Evans susreo banjalukog pau, koji ih je primio i dodijelio im vodia. Dalje putovanje ih dovodi do
2

Doboja u ovom gradu autor se ponovo angaovao da istrai stari dio grada, odnosno tvravu. Sljedea stanica putovanja bio je Teanj, poslije Tenja Evans se zaputio prema Travniku Hodoae po umovitoj planini je etvrti dio putopisa koji opisuje zapaanja Evansa na jednom religijskom skupu u blizini Komuije. To je bio skup od nekoliko hiljada katolikih vjernika, a osim to biljei zapaanja vezana za ljude i njihovu nonju, on sluajui muziku koju su svirali vjernici se prema njoj izraava vrlo negativno, ali naglaava da ne razumije o emu se govori u pjesmama, te komentarie samo muziku. Na putovanju prema manstiru Guja Gora Evans se prvi puta sreo s stecima. Travniku i Fojnici je autor posvetio peti odjeljak svoga putopisa, prilikom samog dolaska Evans je bio izloen neugodnostima jer mu se nije vjerovalo da je putnik za kojeg se predstavljao. Evans navodi da Travnik ima 12000 stanovnika, a da su veinom Muslimani, dok u manjem broju Jevreji i Srbi. Autor opsuje izgled bosanske, pokrivene ene, te obiaje poput aikovanja, takoe Evans opisuje i arhitekturu Travnika. Nakon to mu je saopena nemogunost da posjeti Fojnicu putopisac se uz pratnju na konjskim kolima zaputio ka Sarajevu, na putovanju su odsjeli u Busvai, ipak ovdje se Evans s bratom odluuju da posjete Fojnicu, gdje je imao priliku da pogleda Fojniki grbovnik, franjevakog samostana u Fojnici, kojeg Evans naziva knjigom hrianskog plemstva. Sarajevo je opisano u estom odjeljku pod naslovom panika u Sarajevu, prije polaska za Sarajevo, dok je boravio u Kiseljaku dobio vijesti o ustanku odnosno revoluciji na vie mjesta u Bosni. U Sarajevu posjetio sve znamenitosti, poput Begove i Careve damije, zatim bezistane. Osim zapaanja koja su vezana za stanovnitvo i ariju. Pogled Evansa na Bosnu i Sarajevo koji je bio negativan kao i pogled na sve to je osmansko Evans je iskazao u jednoj reenici prikom posjete Engleskom konzulatu: '' Ovdje, u bogatoj zemlji, pod ovim istonim nebom, vidjeli smo po prvi put u Bosni nae poznate i takoer vrlo lijepe cvjetove : rue, vrbene, petunije i mnoge druge. Na trenutak nas je okupljalo razmiljanje o raju koji bi ovdje mogao biti kada bi ova zemlja bila u civilizovanim rukama.''. Poslije Sarajeva Evans se zaputio prema Hercegovini i njoj je posvetio sljedea dva odjeljka.Osmi i deveti dijelovi nose naslove Prvi pogled na Hercegovinu, odnosno Mostar i dolina Neretve. Evans i njegov brat putovali su uobiajenim putem prema Mostaru, te su proli kroz Konjic i Jablanicu, putopisac je primjetio razliku izmeu bosanskih i hercegovakih avlija. Dok su bosanske opasane velikim koljem koje zaklanja unutranjost harema, u Jablanici ogradu ini samo jedan nii kameni zid. U Mostaru su odsjeli u hotelu Casino za kojeg Evans kae da ima prave krevete, a primili su i posjetu konzula Holmsa. Evans smatra da je razlog bune
3

nepravilno ubiranje poreza i represija nad hrianskim kmetstvom. Za vrjeme svoga boravka Evans smatra da niti jedna ratujua strana u ustanku nije napravila znaajan uspjeh. Ono to je posebno pobudilo panju putopisca u Mostaru je bio Stari most. Mostar su napustili u kravanu te nastavili svoj put prema Metkoviu gjde su napustili teritorij Bosne i Hercegovine. Nakon to autor je ponovo napustio teritoriju Bosne i Hercegovine posjetio je Dubrovnik i njemu povetio posljednji odjeljak, a naslovio ga je Dubrovnik i Epidaurus, ova dva znamenita mjesta ponovo su probudila u Evansu njegove arheoloke sklonosti koje je pokazivao i za vrijeme proputovanja kroz Bosnu i Hercegovinu. Evans ponovo kree na sopstveno putovanje kroz historiju, te zavrava u periodu dolaska u Dubrovnik i njegovm svakodnevnicom i znamenitostima. Dubrovnik je po njegov shvatanju mjeavina Italijana i Slavena. Putopis Artura Evansa predstavlja znaajno djelo putopisne knjievnosti, u kome osim lijepih opisa pejzaa, ljudi i obiaja moemo nai historijska deavanja, koja su za nas historiare najzanimljivija. Kako je djelo nastalo u vrijeme pobune, moe se s dozom nepovjerenja iz razloga da pripada ljetopisnoj literaturi koristiti za razumijevanje i izuavanje ovog perioda, vrlo zaajnog u historiji Bosne i Hercegovine.