Naslov izvornika Marie Louise Fischer MIT DEN AUGEN DER LIEBE Urednik IVAN KUNCA Likovna oprema

IVAN BALA2EVIÆ © Marie Louise Fischer MARIE LOUISE FISCHER OÈIMA LJUBAVI S njemaèkoga prevela ANA MA2IÆ 1981 OTOKAR KERSOVANI - RIJEKA

32>. 962 - Wigand - izgovori mlada djevojka nestrpljivo i spusti pogled na bijelu kapicu sestre koja je iz najvi eg pretinca malog pisaæeg stola upravo izvukla karticu za k artoteku da bi je ispunila. - Wi-gand, s jednostavnim »i«. - Hvala - reèe sestra Karla - a ime? - Gunhild. - Koliko vam je godina? - Devetnaest. - Zanimanje? - Studentica. - Od kojih ste bolesti do sada bolovali? - Ako mislite da li sam veæ imala problema s oèima.... da. Kao dijete èesto sam imal a ko-njunktivitis. Zapi ite to ako vas je volja, mada ne vidim èemu sve to! elim zapr avo samo da mi se prepi u naoèale. Nato sestra Karla podigne glavu i pogleda Gunhild Wigand. - Mogu shvatiti da vam se sve to èini veoma ... - razmi ljala je o prikladnoj rijeèi - birokratskim - reèe nasmije iv i se - no profesor Bergmeister je tako naredio. Uosta lom, ne zanimaju me samo va e tegobe s oèima veæ uopæe sve o va em zdravstvenom stanju. Ko je ste bolesti dosad preboljeli? Gunhild VVigand baci brz pogled na svoj uski sportski ruèni sat i zabaciv i jednim p okretom smeðe kovrèe s èela upita: - Zar je to doista potrebno? Miran pogled sestre Karle nije odavao ljuti-nu, veæ tovi e divljenje i neku tihu zavi st. »Ah«, pomisli, »kad bih bar jo jednom mogla biti tako mlada, tako bezbri na i puna za htjeva.« - To æemo zaèas obaviti - rekla je osmjeh-nuv i se - ionako su dvije pacijentice pred vama, gospoðice Wigand. to?! Ta ja sam..... majka me je najavila! Jo prije pet dana! A ja sam zakasnila jedva koju minutu. - Znam. Ali na oènoj klinici treba biti strpljiv. Ako budete imali sreæe, iæi æe br e. Gunhild Wigand uzdahne. - Iz va ih ustiju u bo je u i, sestro! Dakle, to vas ono jo zanima? Ah, da, imala sam o spice, vodene kozice, èe æe anginu, a pro le su mi godine izvaðeni krajnici. Sestra Karla je zapisivala, a onda upita ne podigav i pogled: - Je li to sve? - ao mi je, to je, na alost, sve. Ali, obeæajem da æu prije nego iduæi put doðem k vama vakako dati da mi izvade barem slijepo crijevo. Dr Norman Hilpert je veæ s vrata èekaonice prepoznao svoju iduæu pacijenticu jer je pr ije toga bio bacio pogled na karton Gunhild Wigand. Meðutim, Gunhild sada nipo to ni je vi e djelovala tako odre ito kao to ju je netom do ivjela sestra Karla, veæ gotovo mal o zapla eno. Ustala je naglo i pri la mu, jo prije nego to ju je dr Hilpert pozvao. Kretala se gi pko i ljupko i dr Hilpert ju je s u ivanjem promatrao: vitka, dobro graðena mlada dj evojka u svijetloplavim tijesnim hlaèama i irokom puloveru, kratko o i ane, tamne, navlas ra èupane kose, vrlo svijetli oèiju, irom otvorenih kao u kratkovidnih ena koje se trude da svladaju instinktivno mirkanje. Pru io joj je ruku, a ona je po la za njim u ordinaciju u koju je kroz vrlo iroki pro zor ulazilo hladno svjetlo zimskog popodneva.

- No, konaèno, gospodine profesore - reèe Gunhild, ali njezina veselost nije ba zvuèal a sasvim prirodno. - Mislila sam veæ ... Dr Hilpert nije joj dao da zavr i. - Ja nisam profesor - rekao je - veæ njegov asistent... dr Norman Hilpert. Pogledala ga svojim iroko otvorenim oèima. - To sam mogla misliti - rekla je - vi i ne izgledate kao profesor. On se nasmije i. - No, jo ste ipak u stanju da to uoèite? - Naravno! Ta nisam slijepa! - Ali su vam potrebne naoèale. - Svakako. Zato sam i do la. - No, da vidimo! Poveo ju je do mjesta za ispitivanje vida, i pokazujuæi rukom na stolicu za pregle de, reèe: - Izvolite sjesti... smjestite se udobno. Po ao je k ormaru s naoèalima. - Jeste li veæ ranije nosili naoèale? - Da - odgovori Gunhild s osjeæajem neugode. - Kada? - Kad mi je bilo dvanaest godina. Nisam vi e mogla toèno vidjeti na veliku ploèu. Jo j e gore bilo sa zemljopisnim kartama. Majka me onda odvukla okulisti. Za utjela je. - Ali vi naoèale niste nosili? - htio joj je pomoæi da nastavi. - Jesam, u poèetku. Meðutim, nisam se mogla na njih priviæi. I bila sam presretna kad su se konaèno razbile. - Aha' razumijem! Dr Hilpert pritegne dr aèe naoèala za mjerenje i pa ljivo joj ih namjesti. - A kako ste se onda sna li u koli? - Zamolila sam da me stave u prvu klupu. Onda je bilo dobro. Dr Hilpert se smje kao. - No, u svakom sluèaju èestitam vam to ste se ipak odluèili na pregled. - Iskreno govoreæi... da me majka nije natjerala! Ali u posljednje vrijeme postal o je i meni samoj sve to preglupo. Dodu e, na daljinu nisam nikada dobro vidjela. Ali unatrag nekoliko mjeseci pojavile su se uz to jo i neke èudne sjene. - Sjene? Na oba oka? - Samo na lijevom. Smatrate li da sam oko suvi e naprezala? Morala sam prilièno uèiti za maturu. - Ne, ne mislim da bi to moglo biti razlogom. Dr Hilpert stavi u naoèale pred lij evo oko tamnu ploèicu, a pred desno konkavno sferno staklo. Zatim poka e na ploèu za ispitivan je koja se nalazila na udaljenosti od pet metara. - Èitajte sada! - E - rekla je brzo. - Vrlo dobro! - C, B! - Izvrsno! Dalje! - I tu je kraj - reèe Gunhild Wigand i slegne rezignirano ramenima. - Ne smeta. Zapoèeo sam najslabijim staklom. Samo èas, odmah æe biti bolje. Dr Hilpert je morao jo pet puta mijenjati stakla pred desnim okom Gunhild Wigand. - Tako, sada je dobro - rekla je napokon -TPCTZBDEFO! - Vrlo dobro. A ovaj red ispod toga? Gunhild se trudila. - Sve je..... jo malo iskrivljeno. - Vjerojatno se kod vas radi jo i o astigma-tizmu - reèe dr Hilpert. - A to je to? - Posljedica iskrivljenja ro nice. Ali to æemo odmah vidjeti. Poku ajmo malo s cilind riènim staklima..... Sada je u okvir naoèala stavio drugi umetak pred njezino desno oko i upitao: - Je li sada u redu? - Da, veæ je bolje. - A sada?

- Odlièno! - No, sada znamo na èemu smo! Dr Hilpert izvadi sferno cilindrièno staklo iz okvira i umjesto toga stavi tamno o bojeno staklo koje se dosad nalazilo ispred njezina lijevog oka. - Znate, gospoðice VVigand, vi ste jo jedan ivi primjer rtve koju je ena spremna podn ijeti samo radi svoje ljepote. Vi ste veæ godinama vidjeli samo napola... - Ljepota je va na - promrmlja Gunhild VVigand - a naroèito za djevojku. Nemojte se samo praviti da to niste znali. Nasmijao se i stavio joj staklo pred lijevo oko. - Ovaj æu put zapoèeti odmah s ne to veæim dioptrijama. to vidite sada? - Ni ta! - odgovori Gunhild i najednom kao da je nestalo onog lakog tona kojim je do sada govorila. U njezinu se glasu osjeæala panika. - Ni ta? - upita dr Hilpert iznenaðeno. - Ta to nije moguæe! - Ipak - odvrati ona - zaista... mislim, ne to i vidim, naravno. Ali nisam u stan ju da i ta stvarno razaberem. Sve je tako.....mutno, puno nekih sjena. Glas je izda. On izvadi staklo iz okvira i upita: - A sada? - Isto tako. Dr Hilpert je trenutak utio, a onda zapita: - Vi, dakle, lijevim okom vidite samo obrise, ako sam vas dobro razumio? Ona samo nijemo kimnu. Poku avao je jo dobrih desetak minuta fe-riènim i cilindriènim staklima. Meðutim, rezulta i to ih je na taj naèin postizavao bili su beznaèajni. Tada joj skine naoèale za mjerenje. - Dosta - reèe - neæu vas dalje muèiti. Uèinit æemo sada ne to drugo. Njeno je mlado zdravo lice izgubilo svu boju. Pre la je rukom preko bolesnog oka k ao da bi time mogla izbrisati sve one sjenke. - Mo e li se tu... uopæe jo i ta uèiniti? -upita. Nije dobila odgovor. - Da vidimo, mo emo li sada odmah do gospodina profesora - reèe dr Hilpert - i prit isne dugme kuænog telefona. Kad su u li, profesor Bergmeister je stajao usred prigu eno osvijetljene prostorije bez prozora. Bio je to vitak, vrlo visok pedesetogodi njak, malo pognuta dr anja, ta ko da su mu prsa ispod bijelog ogrtaèa djelovala usko i gotovo upalo. Oèi su mu bile skrivene iza debelih stakala naoèala, 10 ali je smije ak kojim je pozdravio mladu djevojku bio toliko ljubazan da je Gunhil d odmah osjetila povjerenje prema tom èovjeku. Pru io joj je svoju usku, vrlo bijelu ruku, no stisak te ruke bio je iznenaðujuæe sna an. - Do la sam zapravo samo da mi se prepi u naolaèe - reèe Gunhild poku avajuæi se osmjeh-nu i. Ali, usne su joj drhtale. - Miopija i astigmatizam desnog oka - objasni dr Hilpert - na lijevom oku ne mo e se postiæi o trina vida. - No, onda æemo sve to pogledati mikroskopom za pregled ro nice - reèe profesor Bergm eister. - Doðite, gospoðice Wigand, i sjednite ovdje pred svjetiljku, polo ite bradu na oslon ac ... prièekajte, mislim da to moramo malo dublje postaviti ... tako! Sjeo je nasuprot Gunhild Wigand uz stol na kojem je bio instaliran taj vrlo komp licirani instrument. - Trebate li me jo , gospodine profesore? -upita dr Hilpert. - Pa, bilo bi mi drago kad biste ostali! Profesor Bergmeister podesi osvjetljen je i poveæanje te nakon nekog vremena reèe: - Prednji dijelovi oka ne pokazuju nikakvih anomalija. Pogledajte malo, kolega. .. - Molim! - Dr Hilpert sjedne na profesorovo mjesto. - Izgleda da su leæa i prednj a staklovina potpuno u redu. - U redu? - upita Gunhild.

- Da. Ali to, na alost, jo ni ta ne znaèi. Sad mo ete opet odmaknuti glavu... da, tako. Profesor Bergmeister se opet obrati dru Hil-pertu. ¦ .. 11 - Postavite, molim, Hrubvjevu leæu, kulisu i svjetiljku za fiksiranje slike. Htio bih malo pogledati fundus u midrijazi. Dok je profesor Bergmeister stavljao Gunhild kapljice u oko, obavljao je dr Hilp ert neke izmjene na svjetiljci. - Gotovo, gospodine profesore - javio se nakon nekog vremena. - Mi smo takoðer spremni! Molim, nagnite glavu opet prema naprijed, gledajte u ov aj otvor, ovdje na bijelom dugmetu ... uvijek u smjeru ove male arulje, da! On sjedne s druge strane stola, podesi sliku pomoæu poluge za upravljanje na sredi nu zjenice, usmjeri ravninu o trine na arenicu. Za prvu orijentaciju namjestio je v rlo malu jaèinu osvjetljenja i esterostruko poveæanje. Polako i vrlo pa ljivo pomicao j e polugu za upravljanje prema naprijed, upravio ravninu o trine na oènu pozadinu. Tada je ugledao! Mre nica se u donjem stra njem dijelu bila odvojila i ispupèila u staklovinu poput svj etlucavog jedra. Pri svakom pokretu oka pacijentice istovremeno se pomicala i mr e nica. Ispod mjesta odvajanja mogla se vidjeti pukotina, velièine promjera glavice vidnog ivca koji se isticao svojom svjetlinom u arkocrvenoj slici. Profesor Bergmeister ustane. - Molim, kolega, pogledajte - reèe. - Vidi li se ne to? - Ni ta suvi e opasna - uvjeravao ju je profesor - radi se o maloj povredi. Prièekao je dok se i dr Hilpert uvjerio o nalazu oène pozadine, a onda upita: - Jeste li se mo da nedavno o ne to udarili? Ili dobili kakav udarac u glavu? Uosta lom, glavu mo ete opet podignuti. Aparat æemo sada iskljuèiti. - Ne - reèe Gunhild - udarac? Pa ne tuèem se ni s kim! Jedino ... Ona zastade. - No, to ste htjeli reæi? - Jedanput me lopta udarila u oko. Ali to je bilo jo prije nekoliko mjeseci. - Mo da je bilo upravo to - reèe profesor Bergmeister. - Ali ne treba razbijati gla vu. Meðutim, dobro bi bilo da va otac doðe to prije do nas. - Tata? - Gunhild VVigand bila je sada ustala i stajala pred obojicom: vrlo mla da i vrlo lijepa, ali nipo to vi e bezbri na. - To æe biti te ko. Moji su roditelji rastavljeni. 2ivim s majkom. - No, onda bih rado govorio s majkom, i to to prije. - Sutra? - upita Gunhild nesigurno. - To bi bilo vrlo dobro. Ostanimo, dakle, pri tome. Ugovorite odmah sa sestrom Karlom vrijeme dolaska kako majka ne bi morala èekati. - Stra no! - reèe profesor Bergmeister, kad je Gunhild Wigand izi la. Zavukao je ruke u d epove svog bijelog ogrtaèa i podigne ramena kao da mu je hladno. - Ablatio retinae. Jadno dijete! Dr Hilpert se smje kao. - No, prije svega, ona doista nije vi e dijete, a drugo ... ta do la je jo pravovrem eno. Ako se operacija odmah izvr i, mo e joj se spasiti vid. - Mo e! Toèno kao to ka ete..... mo e! Profesor Bergmeister izvati iz d epa kutiju cigareta, razmisli malo pa reèe: 12 13 - Doðite, Normane..... idemo preko k meni! Rijetko se dogaðalo da profesor Bergmeister oslovi svog asistenta imenom i uvijek bi onda dr Hilpert bio gotovo bolno svjestan èinjenice koliko mu taj èovjek znaèi... k ao uzor, stariji prijatelj, kao èovjek. - Znam, to zvuèi smije no - rekao je profesor Bergmeister kao da se brani od nekog predbaci-vanja, mada mu nitko nije ni ta predbacio - operirao sam tisuæe pacijenata ... nikad nisam ni pomislio da ih brojim. A ipak ... kad god se nalazim pred ope racijom, obuzme me ne to poput... poput tjeskobe. Mo ete li to razumjeti? Toliko tog a o tome ovisi. Mo da sreæa, mo da sudbina, cijeli ivot jednog èovjeka. U ao je ispred svog asistenta kroz vrata s mljeènim staklom u svoju radnu sobu, veli

ku prostoriju posve nalik sobi dra Hilperta. Samo su sagovi i zastori bili malo skupocjeniji, pisaæi stol ne to dekorativniji, a u uglu je stajao nizak stol s dubok im naslonjaèima, kojih nije bilo u sobi dra Hilperta. Profesor Bergmeister pripali cigaretu, a zatim pru i kutiju svom asistentu. - Stvar je u tome to ste vi pravi lijeènik, gospodine profesore - reèe dr Hilpert ma lo promuklo jer se stidio uzbuðenja to su ga u njemu izazvale profesorove rijeèi. - V i ne vidite samo bolesni organ veæ cijeloga èovjeka. - Uzeo je ibicu, pripalio cigare tu i duboko povukao dim. - Vjerojatno i sami objektivno vrlo dobro znate da su s ve va e bojazni neosnovane. Nema boljeg oènog kirurga od vas ... takav jednostavno ne postoji. Profesor Bergmeister stane uz iroki prozor i leðima okrenut prema sobi reèe, gotovo k ao da govori sam sebi: 14 - Onaj strah da bi ruka mogla zadrhtati! Jedan neznatni krivi pokret... - Vama se to nikada neæe dogoditi, gospodine profesore - odvrati dr Hilpert poseb no to istièuæi. - Uostalom, smijem li ne to predlo iti? - Ali molim, kolega! Ostavite se tog okoli anja. Inaèe æu jo sam sebe smatrati neuviðavn im tiraninom. Dr Hilpert se nehotièno uspravi. - Mo da bi upravo ovaj sluèaj bio prikladan za primjenu fotokoagulacije. Mislim - n astavi urno prije nego to ga je profesor Bergmeister mogao prekinuti - da smo ovu metodu veæ dovoljno temeljito ispitali. Tri godine obavljali smo pokuse na psima . .. kad ka em »obavljali smo« mislim zapravo samo vas, gospodine profesore, ja sam vam jedino mogao biti pomoænik u radu ... A k tome ste vi jo i cijeli niz pokusa izvr il i na samom sebi... Sada mu profesor Bergmeister upadne u rijeè. - Nekoliko pokusa, to bi bilo toènije reèeno. Taj niz pokusa o kojemu govorite jo ni po to nije zakljuèen. - Vi dakle, elite, dalje ... eksperimentirati? - Svakako. - Gospodine profesore ... - Znam, znam, vi me elite upozoriti na opasnosti. To ste veæ dovoljno èesto èinili, dr agi moj! Zar ne mo ete konaèno uvidjeti da je to to ja èinim samo moja du nost? Dr Hilpert je utio. Profesor Bergmeister mu pristupi. - Poslu ajte me sad malo, Hilperte. Ta obojica smo se slo ili u tome da koagulacija svjetlosti, ukoliko je bude moguæe primjenjivati bez opasnosti za pacijenta, pred stavlja ogroman napredak u oènoj kururgiji, zar ne? Umjesto no em mo e15 mo tada raditi pomoæu svjetlosti... pomoæu ... da tako ka emo ... svjetlosti u snopovi ma, koncentrirane svjetlosti, moæi æemo izazvati èak sterilnu upalu, kao mo da kod ablac ije retine, a sve to bez operativnog zahvata koji nam sada tek omoguæuje pristup s tra njem dijelu oka! Znate i sami da nam to uvijek iznova zadaje posebne pote koæe. - Da, gospodine profesore - odvrati dr Hil-pert - i upravo zato smatram ... Profesor Bergmeister mu nije dopustio da zavr i. - Upravo je zato neophodno da se ova nova metoda potpuno usavr i. U tu svrhu potr ebno mi je ljudsko oko. Od kojeg bih èovjeka mogao zahtijevati da mi bude pokusni kuniæ? Jedino od samog sebe. - To nije toèno, gospodine profesore - suprotstavi se dr Hilpert - vi vrlo dobro znate da ja sam... - Znam da biste vi to uèinili. Jer ste dobar mladiæ. Mo da i mene radi. Ili zato jer se ne elite pokazati kukavicom. Ali ja ne mogu i neæu primiti va u ponudu. Vi ste vrl o sposoban lijeènik, mlad èovjek na poèetku karijere. Va e je oko va najvredniji instrume nt. Ne, nemojte mi sad opet doæi s tim prijedlogom. To jest i ostaje potpuno isklj uèeno. - Profesor ugasi cigaretu. - A va prijedlog da metodu koja jo nije potpuno is ku ana primijenimo upravo na tom stvorenju u cvijetu mladosti bio je vjerojatno sa mo ala. Na mojoj klinici ova se metoda svakako neæe primjenjivati prije nego to bude m potpuno siguran ... stopostotno siguran da neæe uslijediti popratno tetno djelova nje! I time smo, vjerujem, ovu temu zakljuèili. Zahvaljujem vam, gospodine dok

tore. Posvetimo se opet svojim pacijentima. Dr Hilpert se okrene i ode. Osjeæao se ukorenim poput ðaèeta. Nije bio ni ljut, niti p ostiðen, veæ jedino duboko zabrinut. Znao je da bi opasnost kojoj se izlagao profesor Bergmeister mogla imati nesagle dive posljedice. Spavaæa soba dra Hilperta nalazila se na najvi em katu oène klinike; bila je to vrlo j ednostavno namje tena prostorija kojoj je on poku ao dati ne to ugodniju atmosferu nek im svojim osobnim predmetima: te kim ko natim naslonjaèem u kojem bi naveèer pu io svoju p osljednju lulu, arenim, rukom vezenim sagom iz Lime s èudesnim likovima iz bajki ko je su mu postavljale stalno nove zagonetke, zatim nekoliko alica, pepeljara, stol nih garniturica i jastuèiæa to su mu ih darovale zahvalne pacijentice. Kao to je to èinio svake veèeri, tako se i veèeras, nakon posljednjeg obilaska privatno g i opæeg odjela, popeo u svoju sobu, skinuo bijeli ogrtaè, oprao ruke i èetkom zaglad io gustu, tamnu kosu. Upravo se spremao izaæi... kad netko zakuca. Zastade i oklij evajuæi, reèe glasno: - Slobodno! Vrata su se otvarala prema hodniku i tako je pro lo nekoliko sekundi dok nije u po sjetiocu prepoznao Gabrijelu Zerling. Gabrijela Zerling bila je nje na i ljupka dj evojka, studentica medicine osmog semestra, a sada je hospitirala na oènoj klinici profesora Bergmeistera. Ugledav i je, lice dra Hilperta se razvedri. - Halo! - rekao je iznenaðeno. - Lijepo od vas da ste me posjetili. Smijem li vam ponuditi jedan konjak? Po ao je prema ormaru. 16 2 - Oèima ljubavi 17 - Hvala, ne - reèe Gabrijela. - Moram s vama razgovarati, doktore Hilpert... hit no je! - Ali, molim, bez daljega. Uðite samo ... - Ne ovdje - odvrati ona. Dr eæi veæ bocu u rukama, on podi e pogled i tek onda primijeti da ona jo uvijek stoji u otvorenim vratima. - No, to je? - upita. - Predrasude? Ali, to ne bi bilo nalik na vas. - To nema nikakve veze s predrasudama -odvrati Gabrijela naglo - no, vi i sami znate kolikih govorkanja ima na klinici. Ne bih voljela da i ja budem predmet og ovaranja. - U redu, govorite, molim! Mada ne smatram ba osobito ugodnim voditi razgovore p ri otvorenim vratima i jo k tome stojeæi. No, i bez obzira na to, upravo sam se spr emao siæi na veèeru. Bilo je to prvi put da se Gabrijela smela. - Mislila sam - rekla je oklijevajuæi - da bismo mogli vani ne to pojesti... Pogleda ga upitno. Dr Hilpert je u ivao u njenoj smetenosti, trudio se da djeluje zami ljeno. - Mislim, naravno, ukoliko nemate kakav drugi plan - brzo je dodala. On nije vi e mogao ustrajati u svojoj ozbiljnosti. - Pa da i imam sastanak sa samom engleskom kraljicom - odvrati - bilo bi mi i s uvi e te ko odbiti tako armantnu kolegicu. Spremio je bocu s konjakom, izvadio svoj lagani sportski ogrtaè iz ormara i dok se oblaèio reèe: - Doðite, djevojèice, po urimo ... inaèe æe nas na koncu jo uhvatiti sestra Hilda i pri iliti da pojedemo onu njenu dosadnu salatu. Spustili su se liftom, dr Hilpert izmijeni na brzinu jo nekoliko rijeèi s doktorom Boninge-rom, de urnim lijeènikom, dok je Gabrijela obukla svoj kaput od devine dlake . Iza li su kroz iroki portal oène klinike u prednje dvori te. Pomalo je snije ilo: tanke, spore pahuljice rastapale bi se èim bi dodirnule tlo. Dr Hilpert je uhvatio Gabrijelu ispod ruke da bi je poveo do ve e. Ali ona se opir ala. - Povezimo se radije - rekla je - preko su moja kola. On zastane i reèe uzdignutih obrva:

- Ah, potpuno sam zaboravio da imam pred sobom kæer kapitaliste. No, Gabrijela mu spremno odvrati: - Smatrate li mo da da je bogatstvo sramota? Bila je veoma ljupka pri blijedom sjaju svjetiljke na ulaznim vratima, dok su pa huljice, jedna za drugom, padale na njezinu tamnu, glatku kosu. U tom trenutku d r Hilpert nije bio ni najmanje raspolo en za prepirku. - Jasno da ne mislim tako - rekao je pomirljivo. Meðutim, nije ba bilo tako jednostavno umiriti Gabrijelu. - Ja se nipo to ne stidim to je moj otac stekao milijune - rekla je izazovno. A za tim, okre-nuv i se i prekapajuæi po svojoj studentskoj torbici da bi na la kljuèeve auto mobila, doda prkosno: - Ne stidim se ni toga to je moja majka bila radnica ... posve obièna radnica u staroj tvornici prije nego to ju je o enio. Pogledao je njen nje ni, malo prkosni profil i nije mogao odoljeti elji da je izazi va. - Pa to je sve vrlo zanimljivo, moja draga gospoðice Zerling - odvratio je dobroh otno - ali, ako , ;«:» 18 19 dopustite jedno pitanje... je li to bio razlog e elje da razgovarate sa mnom? Da mi ispripovijedate povijest svoje obitelji? U meðuvremenu bili su u li u kola i ukljuèili se u rijedak promet predgraða. - Oprostite to sam vam dosaðivala - rekla je hladno - to se vi e neæe dogoditi. - Nema ni govora o dosaðivanju. To to ste, eto, gotovo udarili o stablo, bilo je o tprilike ne to najuzbudljivije to sam do ivio u posljednje vrijeme. Ona nije htjela prihvatiti taj ton zadirkivanja. - Zaista moram s vama razgovarati - reèe, i kako je on nije ni ta upitao, doda nako n male stanke - o profesoru Bergmeisteru. - Ah - bilo je sve to je izustio. - Vi znate o èemu se radi... - Ne, doista ne znam. Nemam pojma. - Mo da ja o svemu tome ne bih trebala ni ta znati... moram vam odmah i reæi da vam neæu odati odakle to znam. Ali ovi pokusi s foto-koagulacijom to ih profesor obavl ja na samome sebi po mom su mi ljenju upravo ubitaèni! - A za to vi to meni pripovijedate? - I jo pitate? Vi to ne smijete dopustiti, vi to morate sprijeèiti! - Moja draga gospoðice Zerling, kako vi to zami ljate? - Va a je stvar kako æete to izvesti... no, u svakom sluèaju on mora s tim prestati. Ako su pokusi zaista prijeko potrebni, za to si ne odabere druge objekte za to? Bo lesnike, na primjer! Da, to bi bila ideja! Neizljeèive bolesnike. - Ne bi to bilo dobro rje enje, èak kad bi se oni sami dobrovoljno ponudili - rekao je dr Hil-pert umorno. - Nije li vam palo na pamet da i ja s tim veæ mjesecima ra zbijam glavu? 20 - Zar i vi? - A to ste mislili? Upravo sam mu se jutros ponudio za pokuse. - Ne! - uzvikne Gabrijela u asnuto. Dr Hilpert je s èuðenjem pogleda. - Molim, pribli ite kola malo rubu ploènika... da, tako! A sada zaustavite. to ste o no bili rekli? Mislio sam da vam je stalo do toga da za titite vid profesora Bergm eistera? - Da, svakako. - Gledala je mimo njega, njene su se ruke nervozno grèile. - Samo ... ako biste vi... ta time se ne bi ni ta postiglo. - Pa, ipak. Moje su oèi zdrave, mlaði sam ... rizik kojemu se time izla em bio bi sva kako znatno manji. Gabrijela podigne glavu i pogleda ga, oèi su joj plamtjele od uzbuðenja. - Zaklinjem vas ... nemojte to èiniti! Molim, molim vas ... nemojte! On se nagne nad nju, zagrli je i poljubi. Ljubio ju je dugo, pomamno i sa sve veæi m uzbuðenjem. Kad se konaèno odvojio od nje, osmjehivao se, ali mu je glas zvuèao promuklo: - Odavno sam to elio, Gabrijela! Ona nije bila zbunjena!

- To ti èak i vjerujem - rekla je i pre la rukom preko svoje kratko o i ane glatke kose - a ipak bih se mogla kladiti da æe mi jednog dana predbaciti da sam te ja do toga dovela. - Pa onda? Ili mo da nije tako? - Bezobraznièe! - odvrati Gabrijela i radosno se nasmije. Michael Bergmeister se lijeno podigne iz dubokog, ko om presvuèenog naslonjaèa; bio je to vitak mladiæ, visok i pomalo nespretnih kretnji, a 21 kratka poput èetke pod i ana kosa jo je pojaèavala njegov djeèaèki izgled. - Dopustite mi sada da se udaljim - reèe, na-kloniv i se lako i nespretno svojoj maæe hi. Sjedjeli su poslije veèere u salonu uz alicu kave, profesor Bergmeister, Vera, njeg ova ena i njegov dvadesetdvogodi nji sin, student medicine estog semestra. - Zar mora iæi? - Vera nije mogla prikriti svoje razoèaranje. - Upravo danas kad je na programu zanimljiva televizijska drama. Pogledao ju je, osmjehujuæi se. - Da, moram. A ne bih èak mogao ustvrditi da mi je ao zbog toga. Ti zna dobro da ni sam prijatelj unaprijed pro vakanih u itaka. - Michael! - zazove ga njegov otac prijekorno. Michaelov smije ak pre ao je u cerekanje. - Zao mi je, stari moj, to mi se samo izmaklo. Nisam htio povrijediti va e osjeæaje . - E, ba si nas utje io! - Profesor Bergmeister pripali cigaretu. - Bio netko i uvj eren da je jedino njegov vlastiti naèin ivota onaj pravi, ne bi pritom nikada smio zaboraviti na po tovanje to ga duguje mi ljenju ljudi oko sebe. - Bacio je ibicu u pep eljaru. - Uostalom, ako mora raditi, to ti je dovoljna isprika. - Èak ni to - priznao je Michael - danas se u studentskom klubu opet prireðuje veèe d e za... - Je li to doista toliko va no? - zapita Vera. - Pa, jasno. Ta, ne mogu drugove ostaviti na cjedilu. Bez mene se oni se mogu n i maknuti. Nakon Michaelova odlaska kao da je mali salon najednom postao neobièno tih. utnju j e prekinuo profesor Bergmeister. 22 - Ne misli li - upita - da se Michael u posljednje vrijeme ne to mnogo zadr ava iz van kuæe? Jedva da ga i vidim za vrijeme obroka, pa èak ni tada redovito. Vera slegne svojim punaèkim, okruglim ramenima. - Mlad je, poduzetan. Ne èudi me to se s nama dosaðuje. - Mo da ima pravo. Ali meni se katkad èini... kao da me upravo izbjegava. - To si ti samo umi lja ... Vera ustane, istrese pepeo iz punih pepeljara u jednu, stavi prazne alice za kavu , kutiju za eæer i posudicu za slatko vrhnje na areni lakirani poslu avnik. - Nisam siguran da si ba u pravu. - Ako Michael zaista nekoga izbjegava, tada sam to ja. On me ne prihvaæa. Vjeroja tno ga moja prisutnost tjera od kuæe. - Zar to misli ozbiljno? Ta smatrao sam uvijek da se vas dvoje dobro razumijete ... - Reci radije da je uvijek samo pravio lijepo lice! Kad sam do la u kuæu, bilo mu j e dvanaest godina... vrlo samosvjestan momèiæ. Veæ je tada znao kontrolirati svoje osj eæaje. Dodu e, nije se nikada prema meni odnosio neprijateljski ili grubo, ako misli na to ... Jednako tako mi se nikada nije obraæao drugaèije nego zovuæi me samo imenom. Profesor Bergmeister se smje kao. - No, ti bi tada bila vjerojatno mlada majka za dvanaestogodi njaka... pa i dan as jo . Kad vas se promatra jedno kraj drugoga moglo bi vas se prije smatrati braæom ! - Ti si kratkovidan. Inaèe ti tako ne to nikada ne bi palo na pamet! 23 Ali usprkos onome to je rekla, Vera uspravi svoje mladenaèko, puna no tijelo, te ljep ota njena stasa u tijesnoj kuænoj haljini doðe do punog izra aja. Bila je to lijepa ena , kosih zelenih oèiju, besprijekorne nje ne puti, svijetloplave svilenkaste kose koj

u je veèeras poèe ljala tako da joj je slobodno padala na ramena. On se sve vi e osmjehivao. - U mome je zvanju bitno da se o tro vidi, a ja te uvjeravam da ti èak ni na jkritièniji promatraè ne bi ni danas dao vi e od ... no, recimo ... dvadeset i dvije godine. Sada vi e nije mogla prikriti da je njegov kompliment raduje. - Poku avam, eto, da se odr im u formi -odvrati bez pretjerane skromnosti. Najednom profesor Bergmeister pomisli kako ona za to ima i dovoljno vremena, i p rilike, i novaca ... Meðutim, nikada si ne bi dopustio da takvu misao glasno izrek ne. Vera odlo i poslu avnik na stoliæ i poðe prema prozoru. Uz put baci pogled na svoj mali, bri-ljantima optoèen ruèni sat, poklon supruga za de-setogodi njicu braka. - Vjerojatno vijesti jo nisu zavr ene, ali ja bih ipak veæ ... On joj upadne u rijeè. - Vera! - Da, molim? - Zar bi ti to bila velika rtva kad veèeras ne bismo gledali televizijsku dramu? N emoj me, molim te, sada gledati tako kao da zahtijevam ne to stra no ... Radi se jed nostavno o tome da bih danas umjesto toga mnogo radije popio bocu vina i malo br bljao s tobom. Napuæila je usne. - Pa ti dobro zna koliko sam se veselila upravo ovoj inscenaciji! - Da, znam. Oprosti, molim te, to sam predlo io ne to tako glupo. Ako ti je toliko s talo do toga, onda to u miru pogledaj... - Profesor Bergmeister ustane. - Samo t e molim, nemoj se ljutiti ako se povuèem u svoju sobu. Njene zelene oèi zabljesnu. - Ostavit æe me samu? On joj htjede rukom podiæi bradu, no ona se trgne. - Ta neæe biti sama. Bit æu u susjednoj sobi... Osim toga, sama æe drama, nadajmo s e, biti toliko zabavna da ti ja uopæe neæu nedostajati. - Za to, ta za to si takav? Pa ti dobro zna da nemam ni ta od ivota ... ni ta, ba ni ta dim tu i èekam da doðe kuæi, a onda ... onda ... Za utjela je. - Zar doista ne mo e shvatiti da nakon dugog napornog dana ne elim suvi e naprezati oèi . - Suvi e naprezati!? - gotovo je kriknula. -Sad znam to se s tobom dogaða... sada to znam. Opet jedan od onih tvojih groznih pokusa na samome sebi! Nemoj mi lagat i! Znam to! On se okrenu u namjeri da bez rijeèi napusti sobu, ali ona stane pred njega. - Ne mo e me samo tako ostaviti! Ja sam tvoja ena i imam pravo ... - Molim te, Vera - reèe on, preklinjuæi... -molim te! Ta neæemo valjda na ovaj naèin ra zgovarati. Ona prigu i glas, ali i sada, dok je govorila tiho, rijeèi joj nisu zvuèale manje uzne mireno. - Ne radi se samo o tvojem zdravlju o koje se ogre uje ... Nije to tvoja privatna stvar, sve ono Jfe. 24 25 to ti radi ! Ti ima obaveza prema meni. Da, da, znam, sve ti to radi za znanost, za d obro èovjeèanstva koje pati... veæ naizust znam sve te fraze! Ja sam èovjek koji bi ti m orao biti najbli i, ja, tvoja ena. Za to bar jedanput, jedan jedincati put, nema obzir a prema meni? - Ti kao da ima potpuno krivu predod bu ... Ona mu upadne u rijeè. - Ne, time me neæe obrlatiti. Nisam glupa guska koju se mo e zavaravati. Mo e li mi se zakleti da pokusi ni u kojem pogledu ne tete tvojim oèima? - Vera, ja... - Dakle, ne mo e . A mora mi priznati da æe morati prestati s radom kad ni s najjaèim na oèalima ne bude vi e mogao vidjeti. Bilo, pa pro lo. Svakako, tvoja djelatnost kirurga.

Da, mo da æe ... mo da... svoju profesuru jo moæi zadr ati. Bar izvjesno vrijeme. Dok se poka e da mlade ljude vi e ne mo e dr ati dovoljno èvrsto u svojim rukama. Tada æe te eme irati. To fino zvuèi. Ali ne znaèi ni ta drugo do èinjenice da ostajemo samo na jednoj b ijednoj penziji. Zavr eno je tada s privatnim pacijentima, honorarima ... Michael æe morati prekinuti studij... Sada mu je konaèno uspjelo da je prekine. - Ali, Vera, pa to je besmislica! Ta to ti je odjednom? Sve su to silna pretjera vanja koja... Ali ona je uporno nastavljala. - A ja - reèe, dok se njezino lijepo tijelo treslo od jecaja - ja sam sve za tebe rtvovala ... svoju karijeru glumice, sve! Uèinila sam to iz ljubavi. Da sam samo s lutila da ti je toliko malo stalo do mene... 26 On je zagrli i usprkos njezinu opiranju dr ao ju je èvrsto zagrljenu. - Ta ja te volim, Vera ... volim te danas kao prvoga dana! Za to ne eli uvidjeti da za mu karca postoje du nosti koje ... Jednim se pokretom otrgla od njega. - Ako tako misli - reèe izoblièena glasa -kako si se usudio vezati uza se enu poput mene... 27 2. Operacija mre nice Gunhild Wigand bila je zakazana za devet sati prije podne. Veèe p rije toga dobila je jako sredstvo za spavanje. Malo prije no to su je odvezli u o peracijsku dvoranu dr Hesse, anestetièar oène klinike, dao joj je injekciju za umire nje koja je vrlo brzo poèelo djelovati. Gunhild je bila potpuno sabrana. Kad je na kolicima pro la kraj svoje majke, elega ntne, ne to previtke dame koja je èekala ispred operacijske dvorane, smogla je èak i s lab osmijeh koji je gospoða Wigand grèevito uzvratila. Tada su je odvezli u prostori ju za pripremu i dvokrilna vrata su se zatvorila. Sestra Ethel, punaèka, vrlo mirna ena, bri ljivo joj je dezinficirala dio lica oko li jevog oka, èvrstom vrpcom joj je povezala kovrèe, a glavu pokrila bijelom sterilnom maramom s okruglim izrezom, koji je ostavljao otkrivenim samo dio lica oko lijev og oka. Zajedno sa sestrom Gerdom, koja je pomagala pri operaciji, odvezla je pa cijenticu u dvoranu za operacije. Sestra Gerda polo ila ju je na operacijski stol, i to tako da joj je glava opu teno le ala na osloncu. Dvorana je bila jarko osvijet ljena. Dr Hesse uðe veæ potpuno odjeven za operaciju, u bijelom ogrtaèu, s bijelom kapom i za t itnom gazom na ustima. Primijetiv i strah u Gun-hildinom otvorenom oku, nastojao j e da je umiri. 28 - Ne treba se bojati... Uvjeravam vas da neæete ni ta osjetiti. - On uzme trcaljku z a injekcije koju mu je pru ila sestra Ethel te zabode igu brzo i vje to desno od oka . Nakon to je ne to omam-ljujuæe tekuæine isteklo, izvuèe iglu i zabode je jo jedanput li evo ispod oka. U trcaljki je bila mje avina novokaina, sredstva za omamljivanje, i cor-basila, sredstva za su avanje krvnih ila i smanjenje priliva krvi. - To je bilo sve - reèe umirujuæi je - gore od toga neæe biti. - Prièekao je jo pet minu ta kako bi se uvjerio da je osjetljivost oka veæ vrlo smanjena, a onda uzme drugu injekciju. Ovoga puta zabode iglu iznad oka, toèno u oènu spojnicu. Dok su se obavljale sve te pripreme za operaciju, profesor Bergmeister i njegov asistent dr Hilpert veæ-su bili u li u prostoriju za umivanje i sterilizaciju. Opral i su ruke tekuæinom za dezinfekciju. Nakon propisanih pet minuta pru ila im je sestr a Ethel sterilne ruènike, a zatim pomogla najprije profesoru, pa onda doktoru Hilp ertu da obuku haljetke za operaciju koji su se straga vezivali. Èvrsto su namjesti li svoje kape, a na usta vezali za titne gaze. Na jedan znak profesora donijela je sestra Gerda jo jedanput na uvid sliku ablati o retinae, na kojoj je kamerom za snimanje oène pozadine snimljeno oko pacijentice . Mjesto pukotine mre nice bilo je utvrðeno toèno na milimetar. Dr Hesse uðe u umivaonicu. - Sve pripreme obavljene, gospodine profesore - javio je - supkonjunktivalne in jekcije primijenjene prije pet minuta. Djelovanje potpuno.

- Puls? - Zadovoljavajuæi. Èinilo se da profesor Bergmeister oklijeva djeliæ sekunde, no tada reèe: 29 - Dakle ... mislim da mo emo zapoèeti. Sestra Gerda, molim èeono poveæalo. Jedan za drugim u li su u operacijsku dvoranu. Dr Hilpert se nagne nad pacijenticu te namjesti aparat za otvaranje vjeða koji mu je pru ila sestra Ethel. Oko pacijentice bilo je sada irom otvoreno, a svako trepta nje ili trzanje onemoguæeno. - Molim, pogledajte sada prema gore - zamoli dr Hilpert -jo vi e, ako je moguæe ... tako, da. Hvala! Bile su to posljednje rijeèi koje æe biti izgovorene do kraja operacije. Radilo se u potpunoj ti ini jer je pacijentica primila samo lokalnu anesteziju te je ipak bil a donekle pri svijesti, iako ne potpuno. Profesor Bergmeister, dr Hesse, dr Hilp ert i sestra Ethel bili su dobro uigrani tim. Dovoljan je bio samo jedan mig ili tek mala kretnja da bi se sporazumjeli. Svi su radili golim rukama kako bi oèuval i punu osjetljivost. Sestra Gerda pru ila je doktoru Hilpertu tanku sterilnu iglu s perlonskom niti. S dva-tri uboda u spojnicu prièvrstio je dr Hilpert nit i tako fiksirao oko. Kraj ni ti zadr ao je za sve vrijeme operacije u ruci. Profesor Bergmeister pogleda upitno anestetièara koji je dr ao prst na bilu pacijentice. Dr Hesse neprimjetno kimne. Dr eæi u desnoj ruci vrlo tanak i vrlo o tar skalpel, nagnuo se profesor Bergmeister n ad otkriveno oko pacijentice. Bez oklijevanja zarezao je i naèinio vrlo fini rez k roz spojnicu. Istoga je èasa, neoèekivano, oko poèelo jako krvariti. Skalpel je bio za hvatio malu ilicu. Dr Hilpert podigne glavu i upre pogled u anestetièara. »Zar je mog uæe da je zaboravio injicirati corbasil za spreèavanje krvarenja?« Ali dr Hesse stajao je potpuno mirno, tek gotovo neprimjetno slegne ramenima. Ne èekajuæi na znak profesora, sestra Ethel veæ mu je pru ila siæu nu srebrnu tipaljku. Svi su netremice gledali u uske, pokretljive ruke profesora, i s olak anjem vidjeli kako je prona ao prerezane krajeve ile, te ih jeda n za drugim odvojio tipaljkom. Zatim je oba kraja povezao pomoæu niti te uklonio tip aljku. Prvi je rez sada le ao pred njim, otvoren i bez krvarenja. Dr Hilpert s divljenjem utvrdi kako bri ljivo profesor Bergmeister prodire kroz or bita no tkivo i oène mi iæe sve do mjesta gdje je do lo do odvajanja. Tada profesor odluèi a primijeni skle-ralnu eksciziju, uzme dijatermijsku iglu i stavi u pogon no ni pr ekidaè. Sitnim ubodima op io je pukotinu izvana i iznutra i time je blokirao, tako d a se ne mo e dalje iriti. Pri tome je krajnjim oprezom nastojao izbjeæi da pincetom d otakne mre nicu koja je izvanredno osjetljiva. Znao je da æe mre nica sama od sebe ope t prilegnuti. Kako bi mre nica koja je sada slobodno le ala poslije dobro prilegla, uèinio je oko pukotine niz sitnih uboda i tako izazvao upalna ari ta. Trebalo bi da n a taj naèin mre nica sraste s podlogom. Na njegov znak sestra Ethel mu ponovo doda tanki skalpel. Dugim, brzim rezom izv r io je sr-pastu eksciziju sklere. Ovoga je puta do lo samo do slabog krvarenja koje je odmah prestalo. Profesor Bergmeister odstrani pincetom izvaðeni djeliæ usmine. S estra Ethel mu pru i vrlo tanku iglu u koju je bila udjenuta sterilna vlas enske ko se. Sada je profesor laganim ubodima sa io oba mjesta reza na usmini i tako skrati o bulbus. Smanjivanjem oène jabuèice trebalo bi oslabiti napetost kojoj je bila izlo e na mre nica. 30 31 ^k/vap*-*1" Profesor odstrani niti kojima je bio povezao prerezanu ilicu, a zatim se uspravi odahnuv i. Svi su znali da je operacija zavr ena. Profesor Bergmeister se okrenu i bez rijeèi n apusti operacijsku dvoranu. Nekoliko je trenutaka dr Hilpert gledao za njim: èinio mu se jo pognutijim nego inaèe ... uska pojava prignuta pod bremenom odgovornosti. Dr Hilpert se sada okrene pacijentici, nje no joj iz spojnice izvadi nit kojom je bio fiksirao oko u njegovu neprirodnom polo aju i ukloni dr aè vjeða. Pacijentica promrm

lja ne to nerazumljivo, malo trepnu i zatvori oko. Æulo se jo samo njeno duboko disan je. - Zaspala je - ustanovi dr Hesse - puls je zadovoljavajuæi. - Izvrsno! - Dr Hilpert prièeka jo trenutak, promatrajuæi kako sestra Ethel skida st erilnu maramu s glave pacijentice. Pojavilo se Gunhildino opu teno, sada u snu got ovo djeèje lice. Sestra koja je asistirala pri operaciji stavila je spretnim pokre tima tanak pamuèni zavoj preko operiranog oka. - Mislim da je sada mo emo prenijeti gore -reèe dr Hesse - ali netko mora ostati kr aj nje dok se ne probudi. - Naravno, gospodine doktore! - odvrati sestra Ethel ne trudeæi se da sakrije kak o tu napomenu upuæenu njoj, iskusnoj sestri, smatra potpuno suvi nom. Dr Hilpert poðe u umivaonicu gdje je sestra Gerda upravo pomagala profesoru Bergme isteru da skine ogrtaè. Profesor je izgledao vrlo umorno. Skinuo je naoèale s èeonim poveæalom i pre ao rukom pr eko oèiju. Obrati se doktoru Hilpertu. 32 - Koliko mi je poznato, danas vas oèekuju jo dva zahvata? - upita profesor. - Da, gospodine profesore. Jedno vaðenje truna i jedan glaukom. - Rado bih s vama razgovarao ... Dr Hilpert i nehotice pogleda na veliki bijeli sat u udubljenju zidnih ploèica. - Ne sada - doda brzo profesor Bergmeister - ne bih vas nikako htio zadr avati. - Nadam se da æu biti gotov poslije jedanaest sati. Ako vam to odgovara ... - Da, naravno - odgovori profesor osmje-hnuv i se blago - oèekujem vas u svojoj rad noj sobi. Malo zatim i dr Hilpert krupnim koracima napusti prostoriju. U sobi za sestre mlada sestra Gerda veæ mu je pripravila alicu kave. - Konaèno, gospodine doktore - nestrpljivo æe sestra Gerda - imate svega jo pet minu ta od ekstrakcije. - Smje kala se dok mu je ulijevala kavu. - Tako vam bar kava ni je prevruæa. Dr Hilpert pripali cigaretu. - Kako je lijepo gledati vas dok se smje kate - reèe. - Vi ste svijetla toèka mog ivota! Ona malo porumeni i odvrati: - Ne biste se trebali tako aliti, doktore ... Jednoga dana mogla bih va e rijeèi shv atiti ozbiljno, a onda bih vam utjerala lijepi strah! - Mislite?! To znaèi da ste me potpuno krivo ocijenili! - reèe i podraga je po poti ljku. - Oprostite ... ao mi je ako smetam! - reèe Gabrijela Zerling o tro. Bila je gurnula pritvorena vrata i u la u prostoriju. - Ali ne, nipo to - odgovori dr Hilpert i otpi gutljaj kave. 3 - Oèima ljubavi 33 Sestra Gerda porumenje jo jaèe, brzo promrmlja da mora hitno u operacijsku salu i i ziðe. - Dakle, zato ti se toliko urilo! - Gabrijela æe ironièno. - 0, da! A kad i ti jednom postane prava lijeènica, shvatit æe da je i lijeèniku katkad a potrebna mala okrepa. - Flert? - Ne, tek alica dobre kave ... Ali, uostalom taj tvoj mali ljubomorni ispad upra vo je dra es-tan. - Ah, nemoj si samo umi ljati nekakve slabosti - odvrati mu bijesno i okrene se. - Kamo tako urno - uzviknu on - sada kad si mi veæ i onako »potjerala« sestru Gerdu, o h, »svu moju sreæu«, mo e mirne du e jo malo ostati. - Zar me ba uvijek mora ljutiti?! On se nasmije: - Pa, ne ba uvijek. Ali katkada je to pravo osvje enje! - Ah, ti! - najednom pobijedi njen smisao za alu, morala se nasmijati. - Ti si najèarobnija ena koju sam ikada sreo - reèe on ozbiljno. - Tako bih te rado sada poljubio ... Ali, na alost... - ugasi cigaretu i nadu ak ispije ostatak kave na alost, du nost zove.

Dva sata kasnije sjedili su profesor Bergmeis-ter i njegov asistent za niskim st olom u profesorovoj svijetloj radnoj sobi. Profesor je sebi i svom mladom kolegi natoèio èa icu konjaka, a zatim izvadio cigaretu iz srebrom okovane kutije. Dr Hil-pe rt po uri da mu pripali cigaretu. 34 - Moram znati istinu - odluèno reèe profesor Bergmeister. - Nemojte me nièega po tedjeti... elim potpunu istinu, razumijete li me?! - Da, gospodine profesore - odvrati dr Hil-pert oklijevajuæi. Nije mogao sakriti svoju nelagodnost. Profesor Bergmeister ga pogleda kroz plavi-èastu koprenu dima sa smije kom punim raz umijevanja. - Znam da vas postavljam pred veoma te ak i neugodan zadatak, Normane! - reèe - Ali , kome bih se drugome i mogao obratiti ako ne vama? - Ako doista elite da vas pregledam - odvrati dr Hilpert nastojeæi da svlada uzbuðen je - ja sam, naravno, spreman. - Nije mi toliko stalo do samog pregleda koliko do toène i iskrene dijagnoze. Dak le, zapoèni-mo odmah. Htio bih se toga rije iti. - Profesor Bergmeister ugasi svoju tek maloèas pripaljenu cigaretu i ustade. I dr Hilpert ustane. - Jeste li u posljednje vrijeme imali nekih tegoba, gospodine profesore? - upit a. - Bolove u oèima, da. Danas, nakon one operacije mre nice, ponovo sam ih naroèito jak o osjetio. No, vi e me zbunjuje èinjenica da sam u posljednjih est mjeseci dva puta m orao pojaèati dioptrije svojih naoèala. Dr Hilpert je utio. - Pretpostavljam da vam to nije izmaklo -doda profesor Bergmeister pomalo gorko . - Kako li se samo duboko moram nagnuti nad pacijenta pri operiranju ... Dr Hilpert je osjeæao potrebu da ka e ne to umirujuæe ... - Siguran sam, gospodine profesore, da su va a strahovanja u najmanju ruku pretje rana. 35. - No, vidjet æemo - reèe profesor sa smije kom kojemu se njegov asistent morao upravo diviti. Jedan za drugim u li su kroz vrata s mljeènim staklom, u tamnu komoru s optièkim apara tima. - Mislim da bismo si prije svega mogli u tedjeti svjetiljku - rekao je profesor B ergmeister -bio bi dovoljan oftalmoskop - i sjedne u stolicu za preglede. - Mo emo zapoèeti, kolega. Aparat je spreman. Dr Hilpert privuèe svoju stolicu sasvim blizu stolici svog prominentnog pacijenta, uzme ogledalo za pregledavanje oèiju i pritiskom dugmeta ukljuèi osvjetljenje. - Molim, skinite naoèale! - reèe. - No, tako ne to! - profesor se nervozno nasmije. - Sto puta sam to veæ rekao svoji m pacijentima, a kad je èovjek sam na redu, onda to potpuno zaboravlja. - On skine naoèale i polo i ih na ormariæ s lijeènièkim instrumentima koji mu je bio na dohvat ruke. Dio njegova lica, oko oèiju, djelovao je sada, bez naoèala, upalo. U sumraku radne sobe èinio se sada mnogo starijim. Dr Hilpert je najprije pomoæu ogledala pregledao lijevo oko. - Mre nica prilièno tanka - reèe - ali inaèe nema nikakvih bolesnih promjena. - Iz njeg ova glasa moglo se razabrati koliko se on sam, ustanoviv i to, osjeæao olak anim. - Izvrsno! - Profesor Bergmeister je govorio kao da se ne radi o njemu samome. - Moglo se i oèekivati da æe se mre nica pri mojoj jakoj kratkovidnosti vremenom izliz ati. Buduæi da je bul-bus du i, to je, na alost, mre nica stalno izlo ena prejakom razvlaè nju. - Dobro poznat simptom - potvrdi dr Hilpert. 36 - Dakle, nikakav tjelesni napor - nastavi profesor - ukoliko elim izbjeæi opasnost da se mre nica razdere. - Tiho se nasmije. - No, to me neæe stajati mnogo svladavan ja. Sporta nisam nikada bio. Dr Hilpert je pre ao na pregled desnog oka. Dugo, bri ljivo je pregledavao pomoæu ogle dala ne govoreæi ni ta.

- Dakle, to je? - upita profesor Bergmeister nestrpljivo. - Da, na alost - odvrati dr Hilpert oklijevajuæi - ovdje je stanje veæ lo ije. - to to znaèi? Ne biste li se, molim, toènije izrazili? - plane profesor. - Oprostit e - doda ti e - ali morate shvatiti da sam ipak malo nervozan. Dakle, o èemu se radi ? Dr Hilpert iskljuèi svjetlo u ogledalu i ukloni aparat. - Gospodine profesore ... - Bez okoli anja! Hoæu potpunu istinu! to ste otkrili? - profesor Bergmeister nestrp ljivo, nervoznom kretnjom, potra i svoje naoèale i opet ih stavi. - Neznatno krvarenje u mre nici i... dege-nerativno ari te u podruèju makule. Profesor Bergmeister ustane tako naglo kao da odjednom vi e nije u stanju podnijet i prisustvo svog asistenta. I dr Hilpert je ustao i gledao kako profesor krupnim koracima hoda po polumraènoj prostoriji. - Dakle, ipak je tako kao to sam mislio -reèe profesor Bergmeister konaèno i njegov glas je ponovo zvuèao potpuno smireno. - Naèeta je, dakle, makula, mjesto najo trijeg vida. To znaèi... osljepljenje. Prije ili kasnije. - Smijao se bez 37 vedrine. - Ipak, imam barem to zadovoljstvo da sam dobar dijagnostièar. - Mo da bismo mogli proces usporiti, zaustaviti ... - poku ao je dr Hilpert potaknu ti profesora na razmi ljanje. - Vitaminom A? Kapljicama priscola? Repla-serolom? - Da. - Oh, bilo bi pravo èudo kad bi to pomoglo! Ali, naravno, imate pravo. Poku at æu. Profesor Bergmeister zastade tik pred dr Hilpertom. - Zahvalan sam vam to ste mi rekli istinu, kolega. - Neizmjerno mi je ao to ta istina nije bila povoljnija. - Tako? Doista vam je ao? Ili... ne smatrate li mo da i vi da sam sam kriv za to o boljenje? Dr Hilpert je bio doista zapanjen: - Ali kako uopæe dolazite na tu pomisao, gospodine profesore?! - No, zar me niste upravo vi stalno odvraæali od tih pokusa s koagulacijom svjetl osti? I upozoravali me na opasnost kojoj se izla em? Pa, valjda neæete reæi da to ne s matrate uzrokom mog os-ljepljenja? Dr Hilpert nije mogao odmah naæi odgovor. Nakon to je nekoliko trenutaka oklijevao, reèe: - Smatram moguæim ... èak i vjerojatnim da su ti pokusi tetno djelovali na va u mre nicu , ili bolje reèeno da su upravo oni pospje ili taj dege-nerativni proces. No, ni u k ojem sluèaju ne smatram to jedinim razlogom. Sigurno je veæ i ranije postojala stano vita predispozicija. - Smatrate, dakle, teoretski moguæim da bi stanje mojih oèiju i bez utjecaja fotoko agulacije razvilo na isti naèin? - Sto se toga tièe, gospodine profesore, ne bih se usudio iznijeti bilo kakvo mi lj enje. Meðu38 tim, kao va lijeènik, va uèenik i va suradnik moram svakako osobito naglasiti... Vi, ap solutno, morate smjesta prestati s tim pokusima! - Tako? Zar bih to morao uèiniti? Mo da ste i u pravu u svemu to ste dosada rekli, m eðutim, ja ipak jo nipo to ne mogu prekinuti s pokusima. Nedostaje mi svega jo jedan j edini pokus. Najva niji. - Iskapio je èa icu nadu ak. - Poku at æu izazvati upalno ari te sve odreðenom, toèno fiksiranom mjestu, u oènoj pozadini. Ali, obeæavam vam da æu se u tu svrhu poslu iti svojim intaktnim, zdravim okom. - A ako pri tom i to oko bude povrijeðeno? Ako i ono zataji? Gospodine profesore, jeste li potpuno svjesni to bi to znaèilo? - Da. Znaèilo bi da se fotokoagulacija uopæe ne smije primjenjivati ili da ju je mo guæe primjenjivati samo u ogranièenoj mjeri. - Da, svakako. Meðutim, ne mislim na to. Naime, sve dokle god bar jedno oko mo e u dovoljnoj mjeri ispunjavati funkciju mo ete raditi kao oèni kirurg, bar jo nekoliko g odina ... Meðutim, ako i to oko zataji... - ... tada ste jo uvijek vi ovdje da nastavite moj rad. A onda, tu je jo i Michae

l. Dovoljno je da izdr im tako dugo dok on zavr i studij. - Ako stavite na kocku i svoje drugo oko, sumnjam da æe vam to uspjeti, gospodine profesore ... Profesor Bergmeister nije svom asistentu dao da zavr i: - Vi biste kao lijeènik morali shvatiti od kolike je ogromne va nosti da li æu uspjet i zavr iti ovu seriju pokusa ... i s kakvim rezultatom ... I od kojeg je to znaèenja za sve oène bolesnike ... A to onda znaèi, u usporedbi s tim, sudbina jednog pojedin ca kao to sam ja?! 39 Michael Bergmeister preèuo je u prvi èas lako kucanje na vratima svoje sobe. Sjedio je prekri enih nogu, nasred saga, s gramofonom ispred sebe, slu ajuæi s punom pa njom kr atku, ali vrlo efektno instrumentiranu melodiju. Tek kad se kucanje ponovilo, po digao je glavu, naglom kretnjom zaustavio gramofon i viknuo: - Slobodno! U la je njegova maæeha i Michael je polako ustao, ne skidajuæi pogleda s nje. Bila je privlaèna, kao i uvijek, u haljini od zelenog d erseja koja je jo vi e isticala èudesnu b oju njenih kosih oèiju. Svoju svilenkastu i sjajnu plavu kosu uvila je na tjemenu. - Zao mi je ako smetam - reèe i naglo uðe u malu prostoriju - ali moram svakako s t obom govoriti. I nehotice Michael ustuknu ... - Da, izvoli? - upita nesigurno. - Ta sjedni! - nestrpljivo æe Vera. - to stoji tako bez veze! - Sjela je na rub nje gova pisaæeg stola i prekri ila lijepe vitke noge. On privuèe stolicu, opkoraèi je i sjede oslo-niv i bradu i ruke o naslon. Netremice je gledao u nju. - No, ni ta ne pita ? - reèe ona nervozno. -Zar te nimalo ne zanima to hoæu od tebe? - Da, zanima me. Èak me i neobièno zanima - odgovori s osmijehom, koji je najednom podsjeæao na njegova oca - ali pretpostavljam da æe mi i sama reæi. Dakle, to eli ? - Razgovarati o tvom ocu! - Ah! - Michael podigne svoje tamne, izra ajne obrve. - Sto je u tome tako neobièno? - upita ona uzrujano. - Pa, ako ba eli da budem potpuno iskren, smatram da si prisvaja i suvi e prava ... - Prisvajam si suvi e prava? Ta ja sam njegova ena, a ti njegov sin i mislim da ob oje imamo potpuno pravo ... - ... da se upliæemo u oèeve najintimnije stvari? - Pa ti èak jo uopæe i ne zna o èemu imam namjeru govoriti! Zna li ti da je tvoj otac n najboljem putu da upropasti samog sebe?! Naravno, to vjerojatno jo nisi ni primi jetio ... Uostalom, to me ne bi ni zaèudilo. Ta ti veæ odavno ne mari ni za to u ovoj kuæi... Ali njegov vid se doista iz dana u dan pogor ava. On, naravno, poku ava da to predamnom sakrije ... i ne samo preda-mnom, veæ pred svima ... ali kako dugo æe j o u tome uspijevati? Onoga èasa kad njegovi pacijenti to primijete, gotovo je s nji m. - Slabo poznaje oca - reèe Michael mirno. -Kad on vi e ne bude u stanju da operira, sam æe se toga odreæi. On jo nikada, u cijelom svom ivotu, nije uèinio ni ta neodgovorna. - Ali u tome nema ba nikakve razlike! - gotovo je viknula Vera. - Oti ao on dobrov oljno ili ga netko prisilio da to uèini... rezultat ostaje uvijek isti! S njim je gotovo. - Pretjeruje ! Nitko mu zbog toga ne bi oduzeo profesuru ... a ja ti osobno mogu jamèiti da ga na faksu svi veoma cijene. - Kakva korist od toga - odvrati Vera puna gorèine. - Ta to misli kako bismo ivjeli s jednom profesorskom plaæom? - Ti bi svakako morala ivjeti malo tedljivije - reèe on malo podrugljivo. - Znam, t o bi, naravno, bilo grozno za tebe ... - Da budem tedljivija? Kad bi to bar bilo sve! - uzviknu Vera bijesno. - Zar si zaista ne mof'J 40 41 e predstaviti to bi za nas sve ... to bi za njega samog znaèilo kad vi e ne bi mogao vi jeti? Tek sada prvi put, Michael obori pogled.

- Da. Naravno. U pravu si - izusti. - To bi doista bilo u asno. - Konaèno! - Vera se spusti s pisaæeg stola, poravna suknju. - Dakle, i ti se sla e sa mnom da do toga ne bi smjelo doæi. Razgovaraj s njim o svemu tome ... objasni mu ... - 0 èemu da razgovaram s njim? - upita Michael ne shvaæajuæi. - Da konaèno prestane s tim prokletim pokusima! Ta ti zna o èemu se radi... Ona fot o-koagulacija ili kako se to veæ zove! To je ono to mu upropa tava oèi. Ti ga mora uvjer iti da prestane s tim. Michael je skoèio sa stolice i zabiv i ruke u d epove izlizanih traperica koraèao po sob i gore--dolje. - Ne mogu, Vera - reèe i prijeðe rukom preko svoje kratko pod i ane kose - i uz najbolj u volju ... to je nemoguæe. Ona stane pred njega. - A za to, ako smijem pitati? - Poslu aj me malo, Vera ... Ta ti zna kako otac sa mnom uvijek postupa. Otkako je majka umrla, ostavio mi je potpunu slobodu. Uvijek je smatrao da svatko mora poèi niti izvjesne gluposti u ivotu kako bi sam prona ao svoj ivotni put... ali èemu ti ja to sve prièam! Ta ti sve to i sama vrlo dobro zna ! - Pa ta? Ne razumijem kakve veze sve to ima s ovom situacijom. - Prestani, molim te, da izigrava . Ta zakljuèak je bar jasan. Otac koji svom sinu daje slobodu da sam odluèuje o svemu to se tièe njegova vlastita ivota ... takav otac mo e oèekivati da æe sin u najmanju ruku to isto pravo prizna ti njemu. - Ti mi, dakle, neæe pomoæi? Izbjegavajuæi odgovor, Michael nastavi svoja preða nja razmi ljanja: - Gledaj, na primjer ... Kad mi je bilo deset godina htio sam pod svaku cijenu uèiti glasovir. Dobio sam glasovir. Kad mi je bilo petnaest godina, bilo mi je gla sovira navrh glave i otac me oslobodio te gnjava e. Sa sedamnaest godina arko sam el io saksofon. Dobio sam ga. Pa i onda kad sam poèeo svirati u studentskom d ez-orkest ru, on se i s tim slo io ... - Ali, Michael, molim te - prekine ga ona nestrpljivo - èemu sve to? Ta sve su to beznaèajne stvari! Otac ... Ovaj put upadne joj on u rijeè: - Ti, dakle, moju glazbu smatra potpuno beznaèajnom? - Ali ne, Michael, nisam tako mislila. - Nisi? A ipak si mislila toèno onako kao to si to i rekla. I vjerojatno bi bila s ilno iznenaðena kad bi saznala da ima ljudi, struènjaka, koji su posve drugog mi ljenj a. - Tako? A koji su to ljudi? - Pa, na primjer, gospodin Winterstein, ef proizvodnje jedne poznate diskografsk e kuæe. - Pa da - odvrati Vera ne mogav i sakriti osmijeh - takvi ljudi puni su hvale sve dok ih to ni ta ne ko ta. - Ali njega to stoji novaca. Snimio je sa mnom jednu ploèu. to ka e na to? Vera nije mogla prikriti iznenaðenje. - Zar zaista? - A sada se èudi , ha? - djeèaèki se nasmijao. - eli li je èuti? ali se? # 42 43 - Ne, uopæe se ne alim. Upravo sam slu ao tu ploèu kad si u la. Sjeo je na pod, nagnuo se nad gramofon i pa ljivo spustio iglu na ploèu. Zaèula se tem peramentna muzika nabijena ritmom. - to je to? - upita Vera. - Twist? - Ma ni govora, madison. Slu aj, sad dolazim ja! Gotovo istoga èasa zaèuo se s ploèe glas Michaela Bergmeistera, glas stran, a opet tak o poznat... muzikalan, neusiljen, gotovo opor glas. Vera je slu ala. Tekst je bio banalan. Hvalospjev pomodnom plesu madisonu, svuda p rihvaæenom; u skija koj kolibi, u hotelu, na pla i, na svadbenoj sveèanosti. Èudeæi se samo

sebi, Vera osjeti da je se ta muzika na neki neobièan naèin doimlje... I ona osjeti da ta muzika budi u njoj sjeæanja na ne to lijepo, davno, gotovo zaboravljeno ... Posve neoèekivano, drugu je strofu pjevao topao djevojaèki glas. Vera se naglo trgnu iz svog snatrenja. - Tko je to? - upita. Melodija se odjednom prekinu. Michael je bio iskljuèio gramofon. Ustao je i rekao gotovo odbojno: - Jedna kolegica. Monika Ebers. - Zar i ona pjeva? On slegnu ramenima i reèe podrugljivo: - Pa, èini se da je tako. - Zar ba stalno moram trpjeti te tvoje drske ispade? - povièe Vera bijesno i krenu prema vratima. No, zastav i na pragu jo mu dobaci: - Oèekujem, dakle, da razgovara sa svojim ocem! - Gospode! - Michael se uhvati za glavu. - A ja sam mislio da sam ti potpuno ja sno dao do zna44 nja da to niti mogu, niti elim. Ta zar ti nikako ne ide u glavu da je otac sam po tpuno sposoban da odluèuje o svojim postupcima?! Vera iziðe, tresnuv i vratima. Michael se baci na kauè i zabaciv i ruke iznad glave zagleda se u strop. Èvrsto stisnu usne... Pogled mu je potamnio od boli. Od samog poèetka braka profesor Bergmeis-ter i njegova mlada ena spavali su u odvoj enim sobama. Vera je ujutro voljela dugo le kariti, do-ruèkovati u krevetu i bilo jo j je mnogo stalo do toga da se pred svojim mu em uvijek pojavi besprijekorno dotje rana i lijepa. Profesoru Bergmeis-teru je u poèetku bilo ao to sa svojom mladom supr ugom ne dijeli istu spavaæu sobu, no u meðuvremenu se veæ sasvim s tim pomirio, dapaèe, bilo mu je ugodno to u kuæi ima svoj kutak, jednu sobu u kojoj je potpuno nesmetan. Veæ godinama je lo e spavao i ne bi mu bilo drago da smeta Veri svojim nemirnim sno m. Katkad bi ustajao veæ u est, pa i u pet sati i odlazio dolje, u svoju biblioteku , da bi se pripravio za predavanja ili za operacije. U tim ranim jutarnjim satima obavljao je i pokuse koje je uzalud poku avao dr ati u tajnosti. Aparat za fotokoagulaciju nalazio se u malenoj prostoriji, nekada njoj tamnoj komo ri koju je uvijek bri ljivo zakljuèavao. Bio ga je konstruirao sam, u suradnji s teh nièkim efom jednog poduzeæa optièkih aparata, ugraðujuæi stalno nova konstrukcijska rje en Bio je to njegov pronalazak, njegovo »dijete«, aparat koji treba da poslu i èovjeèastvu. 45 I tog jutra, dok je pode avao aparat za posljednji pokus, dodir s tim sitnim vijci ma i polugama ispunjavao ga je nekim posebnim uzbuðenjem, gotovo uzvi enim osjeæajem. Nije bilo ba jednostavno namjestiti aparat tako da svjetlo u snopovima pada uprav o na ono mjesto u pozadini njegova lijevog oka koje je on bio odredio. Bilo bi m u mnogo lak e da je bar taj dio posla prepustio asistentu. Ali, bio je odluèio jo od samog poèetka da radi potpuno sam, jer nije elio doktora Hil perta opteretiti odgovorno æu. Sna ao se tako da je po njegovu nactru konstruiran spec ifièan oslonac za glavu, poput metalne polumaske s ovalnim otvorima u visini oèiju. U lijevi otvor polo io je sad profesor Bergmeister plastiènu kuglu velièine oène jabuèice koja je propu tala svjetlo, a slu ila mu je kao model za pode avanje. Trebalo mu je do sta vremena da upravi zrake svjetlosti tako da se sastaju u jednoj posve maloj, poput vr ka igle sitnoj toèki na toèno fiksiranom mjestu u oènoj pozadini. Kad mu je to konaèno uspjelo, srce mu je ludo udaralo od uzbuðenja, od tjeskobe, od ponosa... Malena prostorija u kojoj se nalazio, bila je bez prozora, zrak u asno z agu ljiv. Profesor izvadi kuglu iz upljine maske, iskljuèi optièki aparat i sjedne polo iv i bradu na oslonac za glavu. Njegove su oèi sada bile toèno u visini otvora na maski. U ruci je dr ao sklopku na produ nom kablu i aktivirao je. Svjetiljka zasja. Snop zraka ud ari u njegovo lijevo oko. Zaslijepljen, i nehotice stisne oèi. Zatim se prisili da ih opet irom otvori. Gleda o je ukoèeno u toèku koju je na optièkom aparatu bio oznaèio bijelom kredom. Oko je dr ao rom otvoreno 46

kako bi svjetlo kroz zjenicu moglo prodrijeti u oènu pozadinu. Muène sekunde sporo su prolazile ... Odjednom, u grudima osjeti nepoznat pritisak, te ak poput olova. Polako je postaja o svjestan bolne, jasne, èak i suvi e jasne predod be da on, upravo sada, izla e svoje oèi nemilosrdnim zrakama, zrakama koje æe mu uni titi vid. Sve dosada, kad god bi ga njegova ena ili njegov asistent upozoravali na tu opasn ost, osjeæao bi se nadmoæan, gotovo herojski... A sad? Sada, odjednom suoèen s tom opa sno æu, on shvati da mu sve do ovog trenutka nije bilo jasno da si zapravo i nije mo gao predoèiti to mu prijeti ... Osljepljenje ... Osljepljenje ... bila je to sudbin a, koja je mogla zadesiti nekog drugog ... svakog, ali nikad njega samoga. Zapra vo, sve to vrijeme varao je samog sebe! Opasnost je bila tu. Pred njim. Osjeæao ju je. Bila je opipljiva, èekala ga je ... Bio joj je izlo en. Bespomoæan ... uhvaæen kao vlastita rtva u zamku koju si je sam is-pleo. I sada, ta okrutna, hladna svjetlos t nemilosrdno je prodirala u jabuèicu njegova oka ...! - Ne! Profesor Bergmeister se kasnije vi e nije mogao prisjetiti da li je doista viknuo ili je taj bolni usklik ugu io jo u sebi. Htio je iskljuèiti taj mlaz svjetlosti, ali vi e nije mogao vladati prstima ... A onda, tek silnim naporom, poðe mu za rukom istrgnuti kabel! Svjetla nestade. Obavila ga je tama. Spasonosna tama. Uzdahne olak ano i pritisnu ake na bolne oèi. Za tim spusti ruke i poku a oèima prodrijeti kroz tamu ... Uzalud. Obuze ga u as ...! Oko njega mrak je bio potpun. 47 Razum mu je groznièavo radio ... Kako je to moguæe? Pa inaèe, kad bi iskljuèivao aparat, mala bi prostorija ostajala prigu eno osvijetljena ... Kako je onda moguæe ... ? Nije bio u stanju da do kraja slijedi svoju misao ... Odjednom, postao je svjestan u asne èinjenice: oslijepio je! 3. - Stidim se - prizna profesor Bergmeister. Glave oslonjene na ruku, sjedio je z a svojim pisaæim stolom nasuprot doktoru Hilpertu. Ispostavilo se, naime, da ona tama to ga je bila toliko upla ila nije bila posljedi ca zatajenja njegovih oèiju, nego tek banalan tehnièki kvar. Jer kad je istrgnuo ele ktrièni kabel iz fotokoagu-lacijskog aparata, do lo je do kratkog spoja koji je prou zroèio nestanak struje na cijelom katu. Skinuo je ruku s oèiju i pogledao doktora Hilperta. - Ne, nije me stid pred vama, Normane. Ne stidim se iz ta tine... Stidim se sam oga sebe. Èini mi se da sam se ponio poput generala koji svoje ljude tjera u heroj sku smrt a da ni okom ne trepne ... a tek mu u trenutku stvarne opasnosti dopre u svijest spoznaja da je on sam kukavica. - Oprostite, gospodine profesore, ali... Profesor Bergmeister umorno odmahnu ru kom. - Ne, ne, kolega, nemojte ni poku avati diskutirati sa mnom o neèem to sam ipak samo ja sam do ivio. Ja sada znam to to znaèi biti slijep. Kad bi mi prije dolazio kakav pacijent, za kojeg sam bio siguran da mu se vid vi e ne mo e spasiti, govorio sam se bi: »Pa dobro, on vi e neæe moæi vidjeti... To je alosno, ali ipak podno ljivo sve dok se o mo e èuti, govoriti, osjeæati, hodati, do48 4 - Oèima ljubavi 49 dirivati.« - Profesor Bergmeister gurne svoju stolicu i naglo ustane. - Ali nije t o tako, Hilperte ... To je posve, posve drugaèije! Biti slijep, znaèi... ah, da mi j e bar naæi rijeèi kojima bih vam to objasnio. Biti izlo en na milost i nemilost... D a, tako je. Upravo tako. Imati osjeæaj da vas je netko stavio u prazan prostor pos ve sama, u tmini... mraku, beskrajnom kao svemir. Dr Hilpert se naka lja i upita, pomalo nesigurna glasa: - Zar ne mislite, gospodine profesore, da je ovaj osjeæaj tako sna an mo da samo u pr vom trenutku oka? Da se èovjek uskoro nauèi snalaziti se i bez vida? Da se èovjek privi kne na stanje sljepoæe? - Priviæi se? Da, mo da. Ali ja ne bih elio da se moram na to privikavati... ne elim

oslijepiti, Hilperte ... Ja to neæu! - Vi ste, dakle, spremni da svoje pokuse ... - Zavr eni su, kolega. To jest, ukoliko je ovaj posljednji uspio. - A ako nije? Profesor Bergmeister je utio. - To je pitanje na koje sada ne bih elio odgovoriti. Danas ne. - On se lagano os mjehnu. -Vjerujem da razumijete kako trenutno nisam u stanju donositi meritorne odluke. Biste li me jo jedanput pregledali? Samo desno oko. Lijevo oko, mo da, u ov om trenutku, ne bi... - Naravno, gospodine profesore. - U redu. Izvrsno. Znate, kolega, zanimalo bi me kako je dosad djelovala konzer vativna terapija priscolom i drugim lijekovima ... Mislim, da li je uopæe djeloval a? Dr Hilpert je po ao za profesorom u tamnu komoru s optièkim aparatima. 50 - Kada smo ono zapoèeli? Pred otprilike tjedan dana, zar ne? Prema tome, bilo bi prerano raèunati s potpunim uspjehom. Profesor i njegov asistent sjednu. Dr Hilpert uzme oftalmoskop u ruke, upali svj etlo i zapoène pregled lijevog oka zrcalom. U tamnoj komori bilo je tako tiho da se moglo èuti nervozno disanje obojice. /¦ - Kao to sam i pretpostavljao - reèe napokon dr Hilpert - nepromijenjeno. - Zar nema pobolj anja u krvarenju mre nice? - Ne - odgovori dr Hilpert oklijevajuæi. - Dakle, pogor anje? - glas profesora Berg-meistera zvuèao je posve sabrano. Ne, ne bih rekao ... No, naravno, ne mogu to sa sigurno æu ustvrditi. Mo da bi bilo do bro uèiniti snimku s kamerom za snimanje oène pozadine? - Snimku? Èemu? Kakvog bi to uopæe smisla imalo? Znate li koliko sam takvih snimaka sam uèinio za sve vrijeme mojih pokusa? Bezbroj! Ta morao sam to uraditi kako bi moji eksperimenti uopæe imali smisla. Dr Hilpert pogleda èasak profesora zaprepa teno, a onda lupi dlanom o èelo. - Naravno! Pa to je potpuno jasno ... a ja se toga nisam sjetio. - Udahne dubok o. - Ali... ta vi ste to onda znali? Jo i prije no to sam vas prvi puta pregledao? - Da, znao sam. Ali nisam htio sam sebi priznati da je tako. Mo da sam se bio veæ i suvi e priviknuo na to da snimanja oèiju smatram neèim to se mene ne tièe, neèim to uopæ a veze sa mnom. Gotovo neèim to je od interesa samo za znanost i nema prave realnos ti... nema svrhe. - Shvaæam. 51 Profesor Bergmeister ustane. - Ali, eto, postoje istine pred kojima se èovjek ne mo e sakriti. Pa, buduæi da konze rvativna terapija ne daje nikakve efekte ... kako po svemu izgleda... Dobro sam vas razumio, kolega. Da. Niste mi èak sa sigurno æu mogli reæi niti da li je razvoj bole sti stagnirao... Sada bih poku ao s otopinom kuhinjske soli. Supkonjunktivalno. to vi mislite o tome? - Pa, kako nam dosad jo nije poznata nikakva efikasna terapija za ovu vrst degen erativnih promjena... - Veoma ispravno ... Mo emo, dakle, poku ati gotovo sa svakim sredstvom, htjeli ste reæi. Smijem li vas, dakle, zamoliti za tu injekciju? Mogao bih to, dodu e, uèiniti i sam, ali... - Ma jasno, to æu ja uraditi. Kad je u devet sati zapoèela vizita, na profesoru Bergmeisteru nije se moglo primi jetiti ni traga one strahote koju je tog jutra pro ivio. Djelovao je mirno i stalo e no, kao i uvijek. Samo je Gabrijela Zerling primijetila da je ne to bljeði no inaèe. I dok je zajedno s ostalim lijeènicima koraèala za profesorom dugim bolnièkim hodnicima , tiho zapita doktora Hilperta: - Normane, to se dogodilo s profesorom? On odgovori i ne pogledav i je: - Ni ta. uti! U prvi mah pozlijedio ju je ton kojim joj je odgovorio, i veæ joj je na jeziku bio o tar odgovor, no kad je podigla glavu i ugledala njegov profil koji je djelovao napeto, na neki èudan naèin ozbiljno i gotovo tragièno, pobijedio je u njoj razbor.

- Oprosti, molim te! - pro aputa. 52 On je pogleda, zaèuðen tom neoèekivanom krotko æu. - Dobra si ti djevojèica - promrmlja. Ljutila se na samu sebe to joj je ta opora p ohvala natjerala rumenilo u obraze. Stigli su pred vrata sobe u kojoj je le ala Gun-hild Wigand. - Gospodine profesore - reèe glavna sestra Hilda - pacijentica oèekuje da æete joj da nas dozvoliti da prvi put poku a gledati. Dr Hilpert stane pred profesora. - Da, gospodine profesore. Juèer sam izvadio niti. - Pa? - Izvana, kao da je sve u redu. Profesor Bergmeister je oklijevao, dr eæi veæ ruku na kvaki. - No, poku ajmo onda - reèe, svladavajuæi se, i otvori vrata. Cijela svita lijeènika, sestara i hospitanata u la je za njim u sobu i okru ila krevet pacijentice. Gunhild se uspravi na jastucima i iskljuèi tranzistor na noænom ormariæu. Djelovala je veoma dra esno i njegovano u svijetloplavoj spavaæi-ci ukra enoj èipkama. Njena kratko o i ana kosa bila je lijepo zaèe ljana, a usne blago narumenje-ne. Jedino je tanki zavoj na lijevom oku ometao taj sklad. - elim vam dobro i lijepo jutro, gospoðice Wigand - pozdravi je profesor Bergmeist er i pru i joj svoju usku, hladnu ruku - vas bar, vidim, ne moram pitati kako ste ... Izgledate sjajno! - Ah, zapravo si to ne mogu predstaviti odvrati Gunhild drhtavim, lakim smije k om. - to se mene tièe, osjeæam se grozno! - Jeste li lo e spavali? 53 - Nisam ni oka stisnula! - Pacijentica je sinoæ dobila dva pra ka za spavanje - izvijesti glavna sestra. Kretnjom ruke dao je profesor Bergmeister glavnoj sestri znak da uti; bila je to suvi e energièna, ali vrlo vrijedna i stoga gotovo nezamjenljiva ena. - Ima situacija - reèe i blago uzme pacijentici ruku da joj izmjeri puls - kad ni najjaèi lijekovi vi e ne poma u. Za du evne patnje nema lijeka. Zdravo oko Gunhild Wigand zasuzi. - Kako vi to dobro razumijete, gospodine profesore! - Pa, ne treba biti osobito pametan da bi se shvatilo koliko vas je strah ovog trenutka koji je pred vama. - Profesor Bergmeister privuèe stolicu do ruba postelj e. - Sestro Gerda, molim vas, poravnajte malo jastuke pacijentici kako bi joj bi lo lak e uspravno sjedjeti. A vi, glavna sestro, skinite, molim, zavoj... - Okrenu v i se prema Gunhild profesor nastavi: - Zatvorite, molim, oba oka. Da, oba, sve d ok vam ne ka em da ih otvorite. I nemojte se upla iti, ako mo da operiranim okom budet e ispoèetka samo nejasno vidjeli. To ni ta ne znaèi. Sestra Gerda poðe prema prozoru i navuèe zlatno ute zavjese. U bolesnièkoj sobi bio je s ad polumrak. Glavna je sestra zapoèela vrlo polako i bri ljivo odmatati tanki zavoj s glave pacijentice. Gunhild zagriznu donju usnu ... vidjelo se na njoj kako str epi, sva napeta u tom trenutku. - kare! - reèe o tro dr Hilpert. Glavna sestra ga je samo naèas pogledala kao da bi se htjela suprotstaviti, ali se onda pokori naredbi, uzme velike kare koje joj je pru ila sestra Gerda i jednom kr etnjom prereze sve slojeve za54 voja. Zatim skine tampon od gaze, koji je do sada prekrivao oko. - Trenutak! - profesor Bergmeister umiruju-æe polo i ruku na drhtave prste pacijent ice. - Jeste li zamijetili kakvu razliku kad vam je skinut zavoj? - upita. - Da. Postalo je svjetlije. A mo da mi se samo èinilo da je tako ... Profesor Bergmeister izmijeni brz pogled sa svojim asistentom koji je stajao kra j njega. - Sada, molim, otvorite oba oka... istovremeno i sasvim polako - zamoli dr Hilp ert. Pacijentica ga poslu a. Ali tek to je napola otvorila oèi, u asnuta, odmah ponovo spust

i vje-ðe. - Ja kiljim! - povika oèajno. - Ni ta vi e pravo ne vidim ... stra no kiljim! Profesor Bergmeister se nasmije. - Dobar znak, draga moja djevojèice. Vrlo dobar znak! To je nama dokaz da i operi ranim okom opet vidite. Vi e od tjedan dana bili ste naviknuti gledati samo jednim okom i sad morate opet nauèiti da koordinirate slike oba oka. - Poku ajte jo jedanput, bez straha - ohrabri je doktor Hilpert. Pacijentica ponovo otvori oba oka i pogleda po sobi. Bilo je oèigledno da se obje oène jabuèice jo ne pomièu u istom smjeru. - kiljim - ponovi Gunhild tiho - ja ... - Ali tad zastane usred reèenice i njeno m lado lice zablista ... - Ja vidim! Opet je sve dobro! - kliknu presretna. - Opet mogu dobro vidjeti! - No, sjajno! - reèe profesor Bergmeister. -Dakle, znaèi da je operacija uspjela. - Ogledalo - zamoli Gunhild i obrati se sestri Gerdi - da li bih mo da mogla ... 55 Sestra Gerda joj pru i ruèno ogledalo s noænog ormariæa. Gunhild Wigand promatrala se sv a zapanjena... - Ali, pa to je... - Spustila je ogledalo i gledala sad profesora Bergmeistera, sad doktora Hil-perta ... - Pa uopæe se ni ta ne primjeæuje! Zar ste me doista operir ali? Profesor Bergmeister je ustao i osmjehnuo joj se kimnuv i glavom. - Pa to je neshvatljivo! - uzviknu Gunhild. -Poludjet æu! A kad je profesor veæ bio stigao do vratiju, Gunhild, sva zanesena, doda tiho: - Mislim da jo nikad u ivotu nisam bila tako sretna... mo da zbog toga to sam do sad smatrala da je tako prirodno da sve uvijek bude u redu ... Vani, na hodniku, profesor Bergmeister reèe doktoru Hilpertu: - To su oni trenuci zbog kojih toliko volimo svoje zvanje, zar ne? Ponovo podar iti nekome vid, svjetlo ... zar to nije èudesno! Mladi Michael Bergmeister upravo je izlazio s grupom svojih kolega iz dvorane za seciranje kad ugleda Moniku Ebers. Potrèala je k njemu. Crvene kovrèe lepr ale su joj oko glave, obrazi za-rumenjeli od uzbuðenja. - Mike - viknula je veæ izdaleka - konaèno! Tra im te veæ cijeloga dana! Ta gdje si bio ? Michaelovi prijatelji su se nasmijali, a i on se veselo nasmije io. - Bio sam s le evima - odgovori. - teta to i ti nisi bila s nama. Bio je danas meðu n jima jedan osobito lijep. Dodu e, veæ malo u raspadanju, ali inaèe ... 56 - Prestani s tim! - vikne Monika i udari nogom o pod. - Tvoje prièe iz dvorane za seciranje me uopæe ne zanimaju. Bilo vi veæ vrijeme da to shvati . Konaèno, ja sam filo log, a ne jedna od va ih otupjelih medicinarki! - Ljutito ga osinu svojim modrim, neobièno tamnim, gotovo ljubièastim oèima. - teta! - reèe Michael. - Pa, onda mogu iæi. - On pogleda na svoj sportski ruèni sat. - Za deset minuta imam fiziologiju. - Ti me ba uvijek mora ljutiti... a zna i suvi e dobro da elim s tobom razgovarati. - Za to to nisi odmah rekla? - Michael Bergmeister se okrenu svojim kolegama koji su s oèitim zadovoljstvom pratili ovu malu prepirku. -Poðite samo bez mene ... Vidi te da imam jo posla. - On uhvati Moniku za ruku i povuèe je u jednu od irokih ni a. No, to je, maèkice? - upita. - to veli na ugovor? - izlanu Monika. On zaèuðeno podi e obrve. - Nemam pojma o èemu govori ... - Ali... ugovor! Ma nemoj se pretvarati! Ta sigurno si ga i ti dobio! - Uzbuðeno je poku avala otvoriti patentni zatvaraè svoje tanke studentske torbice. - Stigao je po tom. S pismom od Gram-mole. VVinterstein pi e da ... - konaèno uspije otvoriti tor bicu, izvadi omotnicu, pridr i nogama torbicu i izvuèe pismo iz omotnice - prodaja n a e ploèe »ide«, zaèudo, tako dobro ... »Neobièno dobro«, pi e VVinterstein .. .pa je odluè ti s nama ugovor. No, da bismo stekli sigurnost nastupa na pozornici, morali bis mo najprije poæi malo na turneju po Njemaèkoj. - Ona pru i Michaelu pismo i pogleda ga sva ozarena. - Imam osjeæaj da je netko ispao iz njegova programa ... Ali to je n a a sreæa! Sad smo mi u li u program. 57

Michael Bergmeister je èitao pismo. Pritom je instinktivno nabrao èelo. - A ugovor? - zapita napokon. - Ostavila sam ga u svojoj sobici. Zna , tako lako gubim stvari. Upravo uvijek on o to je osobito va no. - Pa, dobro - reèe Michael i vrati joj pismo. - Vjerojatno æu doma naæi isto takvo pismo i isti ugovor. Oti ao sam veæ u osam sati od kuæe. - Moramo to prije odmagliti - reèe Monika. - Jo veèeras æu telefonirati svojim starcima. Naravno, na njihov raèun. On je pogleda. - Ti si stvarno odluèila ... - Pa jasno! To je na a ivotna ansa! Zamisli samo... tisuæu maraka garantirano! Uz to jo i tro kovi, a i s ploèama æemo, naravno, jo zaraditi. - Ne znam - odvrati on. - Mene sve to ba osobito ne privlaèi. Pjevati lagere ... Da se bar radi o d ezu ... - Pa d ez æemo jednostavno prokrijumèariti - reèe ona uvjerljivo. - Èekaj samo dok postanemo slavni... tada æemo snimati ono to eli mo. - Samo da se ti tu ne prevari ? Ne, maèkice, ao mi je to te moram razoèarati. U to se n e elim upu tati. - Ti neæe ? - povièe ona razoèarano. - Zar samo zato to se ne radi o d ezu? - Ne, ne samo zato - odgovori Michael. - Da budem iskren ... Ja volim muziku. Èak je upravo prokleto volim! A osobito volim svirati s tobom. Ti stvarno ima ne to u sebi, ali unatoè svemu tome sve je to za mene ipak uvijek bio samo hobi. I mislim da je bolje da tako i ostane. Ona se nije mogla tako lako s tim pomiriti: - Ali za to zapravo? - Zato jer se spremam za jedno zvanje. Razborito zvanje. Ako pak ti svoj studij ne uzima ozbiljno ... - Nemoj to reæi. Dobro zna da sam prilièno marljiva. Ali ima toliko djevojaka koje b i u najmanju ruku mogle postati isto tako dobre uèiteljice kao i ja... a i kod teb e se radi o istoj stvari. tovi e, uèiteljica ima premalo, a lijeènika i previ e. Tako se bar uvijek ka e ... Ali, reci mi, za to si se ba zaina-tio i tako olako sasvim odbaci o tu ansu? - To ti ne mo e shvatiti. - Oh, ipak! - povièe Monika i jednim pokretom glave zabaci svoje sjajne kovrèe s èela . - Mo da èak i bolje no to bi ti bilo drago! Jer je tvoj otac primarius, jer ti mo e u tabati sve puteve, jer su ti svi putevi otvoreni, jer ... - Sada mi je dosta! - u Michaelovu se glasu odjednom osjeti opasan prizvuk. - N e dopu ta li si ti malo suvi e? No, ali ako eli ba znati... da, bit æu lijeènik jer je tac lijeènik, jer je to bio i moj djed, i jer od malena nisam nikad ni pomi ljao da bih mogao postati ne to drugo. Da, to je istina, odgovaralo to tebi ili ne. - A za tim doda ne to bla e: - Ali sve to, naravno, ne bi smjelo tebe sprijeèiti da prihvati p onudu tog gramofond ije. Njene lijepe oèi bile su pune suza. Zagrcnu se. - Bez tebe? - izusti napokon. - A za to ne? Winterstein æe sigurno lako naæi drugog partnera za tebe. Gledala ga je sva u suzama ... otvori usta kao da bi ne to htjela reæi, ali onda èvrst o stisnu usne, okrenu se i odjuri. Michael je gledao za njom, malo smeten i ni ta ne shvaæajuæi. Zatim, baciv i pogled na svoj ruèni sat, brzim koracima poðe prema predavao nici za fiziologiju. 58 59 - Ovo stanje je jednostavno nepodno ljivo! -Direktor Oskar Binagel, stisnuv i mesna tu ruku u pesnicu, udarao je nestrpljivo o koljeno. Bio je to sna an mu karac irokih ramena i da nije nosio naoèale s crnim staklom na jednom oku, reklo bi se da puca od zdravlja. Profesor Bergmeister nije reagirao na taj nervozni ispad. - Naravno da dobro znam da takva izrazita kljenutna kiljavost nije ba naroèito ugod na -reèe mirno.

- Ni ta vi ne znate! - iroko se èelo direktora Binagela zacrveni. - Inaèe biste veæ odav no ne to poduzeli... bilo to! - Bilo to poduzeti ne bi ba imalo mnogo smisla. Ipak moramo uèiniti upravo ono to æe v as izlijeèiti, zar ne? - Ta uèinite to veæ jednom! Veæ su pro la tri mjeseca od one proklete automobilske nezg ode, i meni je sada dosta, potpuno dosta da me se i dalje tje i i zavarava iz dana u dan. Pa to je odvratno! Ako elim èitati... ako samo elim bilo to vidjeti, moram bo lesno oko stisnuti. O vo nji automobilom nema ni govora! Pa kako vi uopæe zami ljate d a obavljam svoj posao? Ili mo da da poðem u mirovinu? S èetrdeset i tri godine?! - Dragi moj direktore Binagel - reèe profesor Bergmeister dok mu je glas zvuèao mir no, gotovo hladno - morate mi vjerovati da je i meni veoma stalo da vas po tedim s vih tih tegoba. Meðutim, nisam mogao preuzeti odgovornost da se odluèim za operaciju prije no to budem potpuno siguran da je kirur ki zahvat neizbje an. Sve do sada mogl i smo se jo uvijek nadati da æe se kli-jenut oènih mi iæa mo da sama od sebe ispraviti... li ako sam vas dobro razumio, dosad niste primijetili nikakvih znakova pobolj anja ? - Eto, ta pogledajte sami! - direktor Binagel naglo skine naoèale i izazovno se z agleda u profesora. - Èak i kad gledam ravno preda se, vidim sve dvostruko! Profesor Bergmeister je pa ljivo promatrao svog pacijenta. - Pogledajte, molim, malo ulijevo ... - Direktor Binagel poslu a. - Sada polako p rema sredini... - Binagel poku a, ali je u tome uspio samo lijevim okom. Desno se oko nije ni pomaklo. - Dalje ulijevo ... - Zjenica lijevog oka okrenula se do kr ajnjeg kuta vjeða, dok je desno oko samo nepomièno zurilo preda se. - Hvala, to je d ovoljno -reèe profesor. - Mo ete opet staviti naoèale. - Hoæete li me sad konaèno operirati? - nestrpljivo upita pacijent. - Morat æete, naravno, nekoliko tjedana ostati na klinici. - To mi je ba svejedno! - I gotovo u istom dahu doda: - No, nije mi ba potpuno sv ejedno, ali to mora, neka bude. Dakle, kad mogu doæi? - Povezat æu se zaèas s glavnom sestrom da vidim da li je koja privatna soba slobod na. - Profesor Bergmeister je veæ dr ao slu alicu kuænog telefona u ruci: - Mislim, da s te sporazumni s tim da vas operira moj prvi asistent dr Norman Hil-pert. Odlièan j e kirurg! Direktor Binagel namr ti èelo. - Ali ja sam vjerovao da æete vi osobno ... - Nadam se da to neæete ba uporno zahtijevati - profesor Bergmeister se osmjehnu, isprièavajuæi se. - Naime, upravo danas sam odluèio da do daljega operiram samo u posv e izuzetnim sluèajevima, jer se moram posvetiti jednom znanstvenom radu. - Primije tiv i zlovolju na licu direktora Binagela, doda brzo: - Uostalom, ne bih vam prepo ruèio dr Hilperta da nisam potpuno 60 61 uvjeren da æe tu operaciju izvr iti isto tako uspje no kao i ja... mo da èak i bolje! Te veèeri donio je profesor Bergmeister svojoj eni dvanaest prekrasnih utih ru a. Dao je zaustaviti auto pred cvjeæarnicom i sam ih je odabrao. Meðutim, Vera se nije èak ni nasmije ila kad ih joj je pru io. - Hvala - rekla je samo i pozvonila djevojci. - Zar je istina da æe tvoj asistent operirati direktora Binagela? - Odakle to zna ? - upita profesor zateèen. - Edith Binagel me nazvala. Njenom mu u uèinilo se tvoje pona anje prilièno neobiènim. Ht jela je znati o èemu se radi. - Djevojka se pojavi, a Vera joj u ruke utisnu ru e i ne pogledav i ih. - Molim vas, stavite ih u vazu, Gitta. - Gdje je Michael? - upita profesor Bergmeister i, zavaliv i se u svoj najdra i nas lonjaè, otvori dnevne novine. - U jednom od svojih klubova - odgovori Vera nehajno. Prièekala je da djevojka iz nese cvijeæe, a onda upita: - to se dogodilo, Klaus? Molim te, nemoj izbjegavati od govor... On je pogleda preko ruba novina. - Otkada te moj posao toliko zanima? - Je li to predbacivanje? Profesor je veæ ponovo sakrio glavu iza novi-

na. - Ne, samo se èudim tvom pitanju - promrmlja. - Klaus! - naglim pokretom istrgne mu novine iz ruku. - Nemoj èitati dok s tobom razgovaram! Profesor Bergmeister se sagnu da bi sakupio listove novina s poda. - Ne vjerujem da bi bilo kakav razgovor imao smisla sve dok si tako uzrujan a - izjavi mirno. - Uzrujana? Bijesna sam! Da, sva sam izvan sebe! Za to ne eli operirati direktora B inagela? Dobro zna da je Binagel bogata . Kad bi samo htio mogao bi ovom operacijom zaraditi more novaca! A umjesto toga... - ona zajeca i pritisnu svoj bijeli rupèiæ od batista na oèi. - Vera - reèe profesor. - Molim te, Vera, du o moja! Ta ni ta se nije dogodilo ... ba ni ta! - On ustane, poðe k njoj, zagrli je i ona mu se prepusti bez opiranja. - Ti dobro zna kakva je blebetu a Edith Binagel - jecala je. - Ona æe pro iriti najbes misleni-je glasine o tebi. Svi æe se zapitati: to je to s profesorom Bergmeisterom? Zar odjednom misli da mu vi e nije nu no operirati? Ili je izgubio povjerenje u seb e? Ili se mo da vi e ne pouzdaje u sebe? - Ali, ljubavi moja, sve je to besmislica - odvrati profesor. - Dr Hilpert æe doi sta isto tako dobro operirati Binagela kao to bih to ja uèinio. Njena zabrinutost je opet pre la u oèajanje. - Ta ne radi se o tom! - povièe gu eæi se u suzama. - Radi se o neèem posve drugom! Za to si uopæe odbio da operira Binagela? - Ma, zapravo, uopæe i nisam odbio. Ja sam mu samo preporuèio da to uradi dr Hilper t. A ako ba eli toèno znati za to... ta zar si veæ sasvim zaboravila kako se èesto tu i m premalo vremena za tebe? Da si cijeloga dana, èitave veèeri ponajèe æe sama? Ti bi se sa d zapravo morala radovati... Ona ga prekine: - Zbog mene? Ti si to zaista uèinio radi mene? 62 63 ,,«# - Radi nas, Vera - rekao je ozbiljno. - Preda mnom stoji te ak znanstveni rad, mo j rad o foto-koagulaciji. Zavr io sam sada s nizom pokusa ... Ona mu se naglim pokretom istrgne iz zagrljaja. - Ti si, dakle, unatoè svemu nastavio s tim eksperimentima? Iako sam te toliko molila ... iako sam te zaklinjala da to vi e ne èini ?! - Odjednom je nestalo njenih suza, lice joj je poprimilo izgled ukoèene maske. Profesor Bergmeister spusti ruke. - Morao sam tako postupiti, Vera. Ja sam znanstvenik. Ti si znala za koga se ud aje , zar ne? - Za znanstvenika, da. Ali ne i za samoubojicu! - Vera! - Mo e li mi se zakleti da ovi pokusi nisu kodili tvojim oèima? Mo e li mi se zakleti? On je utio. - Znala sam to - reèe ona muklo. - Znala sam, od samog poèetka. Sad je, dakle, gotovo. Zbog toga si i zazirao od Binagelove operacije ... Jer tvoje oèi za kazuju! Oh, gospode! Ta ne dr i se tako ... pogledaj me ...! On udahne duboko. - Pa èak i kad bi ti bila u pravu, Vera, jesi li zaboravila na to si mi se zaklela ? Da æe biti uza me u dobru i zlu, i u dobrim i u te kim danima ... A ja sam ti vjero vao. - Da je tvoja sudbina bila da oslijepi - reèe Vera nemilosrdno - ne bih ni trepnul a. Tje ila bih te, njegovala. Pomirila bih se s tim da do kraja svog ivota budem ve zana uz... uz slijepca. Ali to nije tako. To nije isto. Ti si svoj vid uni tio iz puke obijesti! Neprestano sam te upozoravala na opasnost ... A to æe sada biti sa m nom? Ah, prema tome, ti si bio i ostaje posve ravnodu an. - Ja te volim, Vera. - Ne, to nije istina! Ti voli samo sebe, svoje pacijente, svoj rad. Pru io je ruku za njom, ali se ona odmaknu kao da pred sobom ima kakvog odvratnog gmaza. - Ne, ne dodiruj me! - vikala je histerièno. -Nikad vi e!

- Zar to znaèi da me eli napustiti? - Pa da cijeli grad upire prstom u mene? Ne, neæe tek tako lako proæi. Morat æe me jo n ko vrijeme podnositi. Ali, voljela bih ... doista bih voljela da nikad nisam pri stala da se udam za tebe! Michael Bergmeister vratio se kuæi usred noæi. Sve do ponoæi svirao je u studentskom d e z-or-kestru u kojem je Monika Ebers pjevala. Poslije toga su èlanovi orkestra popi li jo nekoliko èa a piva jer je i ovoga puta vruæina u studentskom klubu bila nesnosna. Michael je bio veoma dobro raspolo en dok se pribli avao kuæi svog oca. Zvi dao je Bodv and Soul, pjesmu koju je te veèeri morao tri puta otpjevati. Kad je otvorio vrtna vrata, primijeti da u velikoj dnevnoj sobi jo gori svjetlo. Bio je iznenaðen. Dogaðal o bi se vrlo rijetko da su njegovi roditelji bili na nogama u to kasno doba. Raz mi ljao je kako mu ne preostaje ni ta drugo no da im za eli laku noæ. U trijemu zastade trenutak oslu kujuæi, ali ne zaèuje ni glasa iz sobe. Otvori vrata i ugleda Veru. Sjedjela je pred poluugaslim kaminom, rukama je obuhvatila koljena i zurila u po sljednje pla-mièke. Tek kad joj se pribli io, ona podigne glavu i pogleda ga. Njene velike, zelene oèi bile su oteèene i crvene od suza, a njena srebrnastoplava kosa vi sjela je u pramenovima. On je stajao zureæi 64 5 - Oèima ljubavi 65 u nju. Jo nikada je nije vidio takvu. Taj prizor ga se duboko dojmio. - Ako eli govoriti s ocem - reèe Vera, a i glas joj je bio nekako stran, slomljen, kao napu-kao... - on je veæ oti ao na spavanje. Tek sad je konaèno uspio ne to izustiti: - Vera, to se dogodilo s tobom? - zapita i zatim doda vrlo nesigurno. - Jeste li se svaðali? Ona se nasmije. Bio je to smijeh bez radosti, pun oèaja. - Pa, moglo bi se to i tako nazvati... - Zar mi ne eli reæi to se dogodilo? Ona slegnu svojim punaèkim ramenima. - A za to i ne bih? Svaða, kako ti to naziva sastoji se u tome da je rezultat... jed nostavno ... moj ivot je razoren. Nikad se nisam smjela udati za tvog oca. Michaelu srce jaèe zakuca. - A ja sam mislio ... da ga voli ? - Ljubav! Ljubav! to je ljubav? Ta moji osjeæaji nisu va ni. Ni za koga, a ponajmanj e za tvog oca. Ta to sam ja njemu znaèila? Za sve te godine... Lijepa lutka koju se mo e maziti... koja se dovoljno elegantno oblaèi... dobro izgleda za pokazivanje. I od koje se oèekuje da se smje ka... uvijek samo smje ka, smje ka, smje ka. - Vera - izusti s mukom Michael - siguran sam da si nepravedna prema mom ocu. Ona ga pogleda, gotovo s mr njom. - Upravo sam ove rijeèi od tebe i oèekivala. Ti i tvoj otac! Ta bili ste uvijek slo n i. Tebi znaèim isto tako malo kao i njemu. A toliko sam se trudila da steknem tvoj e prijateljstvo ... Otkako sam stupila u ovu kuæu, borila sam se za tvoju ljubav! Ali ti... ti mi nisi nikada i ao ususret. Nikada u meni nisi gledao majku. - Majku? - reèe Michael. - Zar si to ozbiljno mogla oèekivati? - Da, da - reèe ona estoko i naglo ustane -toliko sam eljela da ti ne to znaèim. Sada s i odrastao ... i to se dogaða? Danas si ti za mene jo veæi tuðinac no ikada. Zar misli d ne primjeæujem da me izbjegava ? Pa to sam ja to tebi uèinila? - Ni ta - reèe Michael promuklim glasom -ba ni ta ... Stajala je sasvim blizu njega, tako blizu da je mogao vidjeti tragove suza na nj enim obrazima. Odjednom se vi e nije mogao svladati. Naglo je zagrli. - Vera - mucao je prigu eno - volim ... volim te! Zar to doista nisi znala? Volim te ludo! 66 67 4. Iduæeg jutra, odmah poslije osam, zazvonio je Michael Bergmeister na kuænim vratima obitelji Pielsticker, u èijem je skromnom stanu Monika Ebers iznajmila sobu. Otvorila mu je mala djevojèica, zaèuðeno se u njega zagledala i, prije no to je Michael uspio ne to reæi, potrèala je natrag u stan zazivajuæi: - Mama, mama! Jedan èovjek!

Odmah zatim pojavila se iz kuhinje gospoða Pielsticker. Kad je ugledala sina profe sora Berg-meistera odmah joj se inaèe mrzovoljno lice razvedrilo. - Ah, gospodin doktor - reèe. - Ali, ne znam ... gospoðica Ebers jo spava. - Onda je, molim vas, probudite. Michael se ugurao u malo predsoblje u kojem se osjeæao miris vla nih pelena, luka i jeftine kave. - Ali, doista ne znam ... Gospoða Pielsticker nervozno je cupkala svoj areni kuæni haljetak i bilo je oèito da jo j je vrlo neugodno to se jo nije uredila. - Va no je, milostiva gospoðo, veoma je va no! Moram odmah govoriti s gospoðicom Ebers ... sad odmah! Prije no to je gospoða Pielsticker stigla i ta odgovoriti, otvore se jedna vrata i Mo nika Ebers pomoli svoje pospano li æe. 68 - Zar si to stvarno ti, Mike? - zaèudi se Monika i protrlja oèi. - Veæ sam bila pomis lila da sanjam ... prièekaj trenutak, odmah dolazim! Gospoða Pielsticker povede gosta u dnevnu sobu. - Zao mi je, gospodine doktore - isprièavala se - nisam jo stigla pospremiti... Ona namjesti stolice oko stola, podigne jedan par rukavica s poda ... - A jo nism o ni nalo ili sobu. Ali, sad æu ja odmah ... - Nemojte se truditi - stade je uvjeravati Michael - ja æu se ionako zadr ati svega nekoliko minuta! Tada se pojavi Monika. Na nogama je imala izga ene papuèe, pamuèna kuæna haljina nije dj elovala ba èisto, ovratnik pid ame joj je bio raskopèan, a njene crvene kovrèe ra èupane k da je samo prstima pro la kroz kosu. No, unatoè svemu bila je veoma dra esna sa svojim tamnopla-vim oèima, nje nom puti i svje im mladim li æem. Ali, Michael Bergmeister i ne z amijeti svu tu ljupkost. - Slu aj, Monika ... - zapoène. - Zar se ne to dogodilo? Nije gledao u nju dok joj je odgovarao: - Zapravo ni ta od onoga to misli . Samo sam jo jednom razmislio o svemu tom ... ta z na , o ponudi Grammole. I do ao do zakljuèka da to zapravo i nije ba tako ... tako lo e. Ona iskolaèi oèi. - Nije lo e? - Ne. Potpisao sam. Trebalo joj je nekoliko trenutaka da shvati tu neoèekivanu novost. - Mike, èovjeèe! - uzviknu tad odu evljeno. -Pa to je fantastièno! Tek sad se odva io da je pogleda. 69 - Dakle, sla e se? - Da li se sla em? Ta nemam rijeèi! Presretna sam! Sva je sreæa da jo nisam Winterstei nu javila da odbijam tu sjajnu ponudu. - Pa, onda je sve u redu. Eto, to je sve. to se mene tièe, ja jo danas odlazim. - P o ao je prema vratima. Ona potrèi za njim i uhvati ga za rukav. - Mike - reèe bez daha - kako to ... mislim, jo neki dan bio si tako odluèno protiv toga...? - Pa, predomislio sam se - odvrati tvrdoglavo. Monika ga ispitivaèki pogleda. - Da se nisi s nekim posvadio? - Glupost! - A zatim, kako nije skidala pogled s njega, doda izmijenjenim glaso m: - Ako ba hoæe toèno znati... da. Jesam. - S ocem? - S Verom, kad veæ insistira - odvrati gorko - s mojom maæehom. Monika namr ti èelo. - Ah! - Nadam se da neæe tra iti od mene da ti svu tu... neprijatnu prièu ispripovijedam ... Èinjenica jest da vi e ne mogu ostati kod kuæe. A ne mogu ni dopustiti da me otac dal je izdr ava.

- Shvaæam - reèe Monika, a da nije bila ni svjesna kako u biti ni ta od svega tog ne razumije. - Tu Veru sam oduvijek smatrala stokom bez imalo srca! On htjede planuti, no pogledav i joj u bezazlene plave oèi, zakljuèi da je bolje ostav iti je u tom uvjerenju. - Do kada mo e spremiti svoje prnje? - upita. - To je najmanji problem. Samo, moji roditelji nemaju jo ni o èemu pojma. Kako ti nisi htio pristati, naravno nisam ... 70 On joj upadne u rijeè: - Onda ih nazovi. I to odmah. - Jesi li ti veæ razgovarao sa svojim ocem? - Nije odmah odgovorio. - Pisat æu mu. - Otkopèa kaput i poène prekapati po d epu hlaèa. to tra i ? Cigarete? - upita Monika. -Imam ih ja! - Izvuèe paketiæ iz d epa svoje i no- ene kuæne haljine i pru i mu ga zajedno s malim enskim upaljaèem. - Mike - reèe, dok je on pripaljivao cigaretu - ipak bi trebalo da govori sa svoji m ocem. Napokon, on ti nije ni ta uèinio. Nije nu no da se rastanete kao ... neprijate lji. On povuèe dubok dim. - Vjerojatno si u pravu - odgovori - samo, do ðavola, sve mi je to tako prokleto neugodno! Sestra Karla zastane kraj vrata i znaèajno pogleda profesora Bergmeistera. Profeso r se bio pozdravio sa svojim pacijentom prije no to joj se obrati: - No, sestro, to je? - Michael... hoæu reæi, mladi gospodin doktor èeka vani! - Ako govorite o mom sinu, moram vas upozoriti da je on jo uvijek samo student, a nipo to doktor. - Da, naravno znam, ali... - sestra Karla je bespomoæno podigla ruke u snje nobijel im man- etama svoje svijetloplave uniforme. - Pa, obièaj je da se mlade medicinare o slovljava nekom titulom ... to svi èine! - I kad svi to èine, mislite, dakle, da to morate i vi? Vi, tako korektna djevojk a ... - Znam, to nije sasvim u redu - prizna sestra Karla - ali, to je, napokon samo pitanje vre71 mena dok mladi gospodin doktor... - ona se ispravi - dok mladi gospodin Bergmeis ter polo i sve ispite. Profesor Bergmeister pogleda na svoj ruèni sat. - Dakle, to hoæe moj sin? - On eli hitno s vama govoriti, gospodine profesore. - Pa, zar on ne zna da upravo, u ovo vrijeme primam pacijente? - Zna. Ja sam ga na to veæ upozorila. Meðutim, on veli da je zaista veoma va no. Profesor Bergmeister je trenutak oklijevao: - Pa, dobro. Neka uðe taj mrkavac. Dok je sestra Karla polazila prema vratima, profesor pripali cigaretu. Bilo je v eæ pro lo mnogo vremena otkako je jednom prilikom sa sinom povjerljivo razgovarao. S toga se sada veæ unaprijed radovao. Ali, èim je Michael u ao, profesor osjeti da ne to n ije u redu, a to mu je govorio neuobièajeno ozbiljan i napet izraz lica njegova si na. - to se dogodilo? - upita. - Ima li nekih problema? - Problema? Ne. Zapravo ne - reèe Michael nelagodno. - Treba ti novaca, zar ne? - Odakle ti to? Profesor Bergmeister ga je pogre no razumio. - Pa, to nije te ko pogoditi - reèe nasmije iv- i se s olak anjem. - Mladim ljudima novac uvijek dobro doðe. - Odlo iv i cigaretu na rub pepeljare, profesor izvadi èekovnu knji ic u iz lisnice. - Dakle, koliko ti treba? No, Michael, kojega je ne to bilo steglo u grlu, konaèno uspije izustiti: - Ne, oèe, vara se. Novac mi nije potreban. Radi se o neèem drugom. Profesor Bergmeister spremi èekovnu knji icu i ponovo uze cigaretu.

- Dakle? - Nije mi ba jednostavno objasniti ti to ... -Michael je nervozno stezao prste. - Ta valjda me se ne boji ? - Ne, ne, samo... - Michael zamukne. - Hajde, sjedni lijepo ovamo, mladiæu, pripali cigaretu... - profesor Bergmeister ustade, zaobiðe pisaæi stol i poðe prema Michaelu. - eli li jedan konjak? - Ne. Htio sam ... hvala. Radije bih se svega toga to prije rije io - Michael dubo ko udahnu. -Do ao sam da se oprostim od tebe oèe. Profesoru Bergmeisteru je bilo potrebno nekoliko sekundi da se pribere. eli otiæi? - izusti. - Da. U Munchen. - Sad? Usred semestra? - Oèe, ja... - Zar ti nije dobro kod kuæe? Da, da, razumijem, ti bi elio voditi neki svoj stude ntski ivot. Ali, Michael... - profesor mu polo i ruku na rame. - Zar ti dosada nisi imao svu s' obodu koju si samo mogao po eljeti? - Ne radi se o tome - s naporom izusti Michael. - Nije krivica na vama. - Je li kakva djevojka posrijedi? Ljubav? - Ne, ne! Molim te, ne pitaj me ni ta! Ne mogu ti to objasniti. Profesor Bergmeister se okrenu, ugasi cigaretu. - Pa, dobro. Neæu te dalje ispitivati. U Miin-chenu æe ti, naravno, biti potrebno z natno vi e novca. Koliko misli da æe ti trebati? 72 73 - Ne trebam ni ta, oèe ... ja... - Michael skupi svu hrabrost. - Ne mislim nastavit i studij, oèe. Profesor Bergmeister se morao pridr ati za naslon stolice da bi prikrio drhtanje r uku. - Ti neæe vi e ... Molim te, ponovi to! - Napustit æu studij, oèe. Molim te, ne uzimaj to suvi e tragièno. Vjeruj mi, dobro sam razmislio o svemu. Uostalom, danas ima toliko lijeènika da doista nije bitno hoæe l i biti jo jedan vi e ili manje. - Sada, kad je izgovorio ono najte e, Michael je pono vo postao razgovorljiv. - Ta, raèunaj malo, oèe - reèe. - Meni su sad dvadeset i dvije godine, a imam jo tri klinièka semestra do zavr nog ispita. Onda jo dolazi promocija, da bih tek tada postao doktor. A to sam time dobio? Jo uvijek ni ta! Jer do prava z a polaganje struènog ispita potrebne su mi jo dvije godine lijeènièkog sta a. No, onda jo uvijek nisam okulist. Oftalmolo ka specijalizacija na internoj klinici traje jo naj manje godinu dana, pa zatim jo tri godine ... pune tri godine, oèe, na oènoj klinici! Dakle, kad konaèno budem mogao sam zaraðivati, bit æe mi gotovo trideset godina! Profesor Bergmeister umorno klone u naslonjaè. - A èemu mi sve to pripovijeda ? - upita. -Zar misli da ja to ne znam? Pa i ti sam . .. ta zar to nisi oduvijek znao? - Da, oèe, znao sam, ali meni sve to do sada nije bilo posve jasno. Profesor Bergmeister ga pogleda. - Michael, skriva mi ne to ... - a kako nije dobio odgovor, doda umorno: - No, to s i, dakle, odluèio? Postoji li kakvo drugo zvanje koje bi radije odabrao? Pretposta vljam da veæ ima ne to u vidu. 74 - Postat æu pjevaè, oèe. A da ne misli da se radi o neèem nesigurnom ... ugovor mi je veæ u d epu. Profesor Bergmeister podi e obrve. - Opera? - Odakle ti ta ideja? Toliko nadaren ipak nisam. Radi se o zabavnoj glazbi... t o uopæe nije ne to nedostojno, oèe. Ti u tom pogledu ima vjerojatno zastarjela shvaæanja koja ... Profesor Bergmeister ga prekine. - Za mog jedinog sina izigravanje zabavljaèa irokih masa predstavlja ... zvanje?! - Oèe, ja... - Sad ja govorim! Uostalom, ja sam tebe mirno saslu ao, nije li tako? - profesor Bergmeister stane tik pred svog sina. - Nije mi poznato da li si razgovarao sa s

vojom majkom ... - on pogleda upitno Michaela. - Tad bi, naime, znao, da ... - o n zastade i zapoèe reèenicu iznova: - Moje oèi zakazuju, Michael. Mioptièna degeneracija . Ti zna to to znaèi. Mre nica je izlizana, pa i najneznatniji uzrok mo e dovesti do kid anja. Kad ta destrukcija zahvati makulu, gubi se sposobnost vida. Pri tom treba raèunati s krvarenjima na fundusu. Mo da æu, ako budem imao sreæe, moæi operirati jo kojih pet- est godina ... Ali, nema svrhe da se zavaravamo. Vrijeme koje je jo preda mnom ogranièeno je. Michael je nastojao svladati svoje uzbuðenje. - Zar je to posljedica onih pokusa? - upita uzdrhtalim glasom. Profesor Bergmeister stavi naoèale. - Ovaj je zakljuèak dodu e logièan - reèe -ali nipo to jo dokazan. Meðutim, èinjenica je m veoma kratkovidan jo od najranije mladosti, a posljedica produ enog bulbusa bila je trajna prenapetost mre nice. Naravno, ne mo e se pore75 æi, pokusi s fotokoagulacijom pridonijeli su da se stvar br e razvije, ali ni ta vi e. - A to æe sada? - A to bih? Zar mogu i ta uèiniti? Moram se s tim pomiriti - on se lako osmjehne. Nastavit æu s radom i, nadam se, izdr ati sve dok ga ti ne bude mogao nastaviti. - Pr imijetiv i kako se Mi-chaelovo lice smraèilo, doda rezignirano: - Tako sam to bar sv e do danas zami ljao. - Michael je utio. - Zar mi doista hoæe zadati taj udarac? -upit a profesor. - Svatko je odgovoran za svoj vlastiti ivot -odvrati Michael tvrdoglavo. - Misli li to ozbiljno? Zar sam sebi ne postavlja neke zahtjeve? Ne, ne, sine moj , ti to uzima isuvi e olako ... Ne snosimo mi odgovornost samo prema sebi samima veæ i prema svojim bli njima, svojim pacijentima, prema ljudima oko sebe, prema svojoj obitelji... - Nema svrhe, oèe. Ma to ti meni sad govorio, mada mo da ima i pravo u svemu to ka e . Ipak, sve je to besmisleno. Ja moram poæi svojim putem. Ne mogu drugaèije. - A ja sam vjerovao da te u du u poznajem ... - Zbogom, oèe - reèe Michael, okrenu se i brzim koracima, gotovo bje eæi, iziðe iz sobe. Profesor Bergmeister je gledao za njim, ali nije vidio ni ta. Trgnuo se tek kad je sestra Karla u la i ne to ga upitala. - Da ... to je? - Samo sam htjela pitati da li iduæi pacijent mo e uæi, gospodine profesore. - to? Ah, da, naravno. Dr Norman Hilpert i mladi dr Boninger, koji mu je trebao asistirati, prali su ru ke u dezinfekcij76 skoj otopini kad je Gabrijela Zerling u la u umivaonicu. - Oho? - zaèudi se dr Hilpert. - Èemu mo emo zahvaliti tu èast?! - Dopustio si mi da prisustvujem operaciji mi iæa. Zar si zaboravio? - Tako? Zar sam to doista rekao? Pa, to se mene tièe ... u redu. Ali, dr i se podalj e i da ni ta nisi dirala! - Pa to ti zapravo misli o meni? - odvrati Gabrijela hladno. Dr Boninger se nasmije. - Vidio sam veæ i konje kako povraæaju ... Gabrijela Zerling bila je veæ kao medicina rka navikla na grubosti, pa na »dosjetku« nije ni trep-nula. - Neobièno ste duhoviti, gospodine doktore - reèe mirno. - Ako doista eli prisustvovati operaciji, onda se po uri - obrati joj se dr Hilpert. - Mora si jo dezinficirati ruke i na lice staviti za titnu gazu. - Dr Hilpe rt obri e ruke sterilnim ruènikom koji mu je pru ila sestra Gerda i obuèe, uz njezinu po moæ, ogrtaè za operaciju. S vratiju operacijske dvorane javi se dr Hes-se: - Lokalna anestezija provedena, oèna jabuèica neosjetljiva. - Vrlo dobro. - Dr Hilpert se obrati doktoru Boningeru: - Jeste li spremni, kol ega? - Samo jo ne to, ne sviða mi se srce pacijenta - objasni dr Hesse. - Na elektrokardi ogramu nisam mogao ni ta utvrditi, ali kao da se radi o stanovitoj slabosti. Nekoj nepravilnosti.

- Poku at æu to br e zavr iti operaciju -obeæa dr Hilpert. 77 Jedan za drugim u li su u operacijsku dvoranu. Zidovi oblo eni svijetloplavim ploèicam a blistali su pod jarkim osvjetljenjem. Pacijent Oskar Binagel le ao je na operacijskom stolu. Glava mu je bila pokrivena sterilnom maramom, tako da se u okruglom isjeèku vidjelo samo desno oko. Bilo je g otovo nemoguæe zamisliti tog uspje nog èovjeka u takvoj situaciji... djelovao je tako bespomoæno ... Dr Hilpert tupom lopaticom provjeri osjetljivost oka, a tek onda postavi dr aè vjeða. Podigao je ruku i ispru eni ka iprst pomicao pred okom pacijenta. - Pogledajte ulijevo - naredi - sasvim ulijevo... prema korijenu nosa. Da, tako. - Tada dade znak Boningeru: - Tako, vrlo dobro! Ne treba se bojati. Sasvim sigu rno neæete ni ta osjetiti. S dva brza uboda dr Boninger je fiksirao polo aj oka, a krajeve niti je zadr ao u ru ci. Dr Hilpert uzme tanki skalpel to mu ga je pru ila sestra Ethel i zapoène s prepariran jem oènih mi iæa. Bio je to krvav i te ak posao. Neprestano je morao prekidati rad da bi povezao krvne ilice i time smanjio krvarenje ... Konaèno je mogao zapoèeti s pravim zahvatom. Bri ljivo je odvojio dijelove tkiva s gornjeg glatkog oènog mi iæa, prièvrstio i h sitnim ubodima na vanjski glatki mi iæ uslijed èije je klijenuti do lo do nepokretnost i oka. Najednom dr Hilpert osjeti da mu dr Hesse daje znak. Podigne pogled i opazi kako anesteti-èar polagano spu ta desnu ruku, koju je sve do tada dr ao u vodoravnom polo aj u. Dr Hilpert smjesta shvati to to znaèi: krvni pritisak Oskara Binagela opasno se spustio. Kako je pacijent za vrijeme operacije bio pri punoj svijesti, pa da ga ne bi upla io, dr Hesse nije htio rijeèima izraziti 78 svoju zabrinutost, ali izraz njegova lica pokazivao je to jasnije nego rijeèi. - Osjeæam se ... tako èudno - mrmljao je pacijent. Na znak doktora Hessea pripravila je sestra Ethel injekciju sa sredstvom za posp je ivanje op-toka krvi. Dr Hilpert munjevito razmisli: treba li prekinuti ili nastaviti operaciju? No, jo prije no to je sestra Ethel zabola injekcijsku iglu u venu na Binagelovoj r uci, dr Hilpert je èvrsto odluèio: mora poku ati zavr iti zahvat! Nije bio siguran u to da li bi se tako prekinuta operacija mogla jo jednom iznova zapoèeti. Morao se pouz dati u svoju sreæu i sretnu zvijezdu pacijenta. Ne di uæi pogled, nastavio je skidati djeliæe tkiva s donjeg ravnog oènog mi iæa i pri- ivati ih na ukoèeni mi iæ. Pacijent je stenjao. Dr Hilpert nije na to obraæao pa nju. Bilo je potpuno sigurno d a Binagel nije mogao osjeæati bolove ... bar ne to se oka tièe. Ipak, doktorovo èelo bi lo je oro eno znojem kad je zavr io s posljednjim ubodom i dao znak doktor Boningeru da izvuèe niti kojima je bi fiksirao oko. Dr Hilpert se uspravi i oèi mu se sretnu s pogledom Gabrijele Zerling - bio je to umirujuæi pogled pun razumijevanja. Dr Hilpert se okrenu i napu tajuæi operacijsku dvo ranu osjeti da ga Ga-brijela slijedi. - Hrabra si ti djevojèica - reèe, smije eæi se, dok mu je pomagala da svuèe ogrtaè. - Pa nije to bilo ni ta stra no - odvrati ona i pru i sestri Gerdi krvlju poprskani h aljetak - promatrati operaciju. Pa nije to ni ta... Ali, bio si izvanredan. 79 - To æe se tek vidjeti. Ako pre ivi, dobro sam radio ... ako umre, tad ... - on sle gnu ramenima. - To bi mi bilo doista veoma te ko. - Ali... - zapoèe Gabrijela. Nije dospjela izreæi svoje misli, Boninger je u ao u umi vaonicu. - Sve O.K. - reèe djeèaèki se smijuljeæi. - Op-tok krvi kao da se popravlja. Bio je to ludi podvig! Dr Hilpert odahnu. - To ja najbolje znam. Stra no mi je potreban jedan veliki konjak. Smijem li vas pozvati? - Oprostite, gospodine doktore - reèe sestra Gerda - zamalo bih bila zaboravila ... Gospodin profesor bi elio s vama razgovarati. Oèekuje vas. Kad je profesor Bergmeister te veèeri do ao kuæi, ena mu je veæ u predvorju dotrèala ususr

t. - Michael je oti ao! - reèe usplahireno. -Spremio je kovèege i... - Znam - odvrati profesor, preda djevojci e ir i aktovku te poèe skidati ogrtaè. - Ti to zna ? - upita Vera iznenaðeno. - Da. Bio je jutros kod mene, na klinici, da se oprosti. Vera zagrize svoju lijepu, punu donju usnu. Grèevito je razmi ljala to je to Michael mogao reæi svom ocu... Da li mu je ispripovijedio o svojoj neobuzdanosti? Umalo bi bila poèela prièati profesoru Berg-meisteru o ljubavnoj izjavi njegova sina , ali nije vi e stigla. - Jednostavno ne razumijem to se to dogaða s njim? - prekinu profesor tok Verina r azmi ljanja. - Ima li ti mo da pojma otkuda mu odjednom ideja da prekine studij? 80 Vera je bila zahvalna sudbini to nije brzopleto izdala Michaela. - Vjerojatno to i nije do lo ba tako iznenada - odgovori. - Sigurno se veæ du e bavio tom mi -Iju. - Misli ? A mi to nikad i ni po èemu nismo primjeæivali? - A kako smo i mogli? - reèe Vera pomalo gorko. - Ta veæ odavno nam se nije povjera vao. -Zatim doda oprezno: - Uostalom, nedavno mi je dao da slu am neku njegovu ploèu . Bio je to snimak nekog bezveznog lagera to ga on pjeva s jednom djevojkom ... - Zar on uopæe zna pjevati? - upita profesor, ali ne saèeka odgovor veæ odmah nastavi : - No, valjda u tome nije gori od veæine ostalih... - Zavidim mu - izazovno æe Vera. U la je ispred svog mu a u veliku dnevnu sobu, zaval ila se u duboki naslonjaè, ispru ila svoje duge noge, uzela cigaretu i èekala da joj j e mu pripali. Meðutim, profesor je u svojim mislima bio i suvi e daleko a da bi primi jetio elju svoje ene. - Govorio sam sa svojim asistentom - reèe. - S Normanom Hilpertom? - upita ona i nehotice zainteresirano. - Da. Moram ti reæi, pregledao mi je oèi. On je zaista vrlo sposoban lijeènik. - Pa onda ga mo e adoptirati... mislim, sad kad je Michael oti ao ... - ironièno dobac i Vera. No, vidjev i alosni pogled njegovih oèiju, iznenada se postidi. - Oprosti - p romrmlja - znam, bilo je to nelijepo od mene. Profesor sjede nasuprot njoj. - elio sam ti predlo iti ne to to æe te mo da obradovati, Vera. Htio sam te zamoliti da o-ðe sa mnom u Pariz. Ona nije mogla prikriti iznenaðenje. 6 - Oèima ljubavi 81 - Kada? - upita, a zatim æe s nekim nepovjerenjem: - Da se ti ne ali ? - Ne, Vera. Doista bih elio otputovati. I to to prije. Danas sam jo jedanput potan ko razgovarao s Hilpertom. On mi savjetuje pregled oèiju kod Lejeunea. Ako mi jo uo pæe itko mo e pomoæi, onda je to on. Nekoliko dana po odlasku profesora Berg-meistera i njegove ene u Pariz na oènu klin iku je do ao bankar von Scholler. Bio se veæ pred nekoliko tjedana povezao s profeso rom Bergmeiste-rom i najavio mu se radi pregleda svoje ene. Meðutim, klinika ga nij e pravovremeno obavijestila o odsutnosti profesora, pa je stoga bio veoma povrij eðen i uzrujan. Te kom mukom uspjelo je doktoru Hilpertu da ga umiri. - Mi imamo ovdje povijest bolesti va e supruge, gospodine von Scholler - reèe on. Iz toga je vidljivo da va a supruga boluje od iridociklitisa. - No, da bismo samo to èuli, nije imalo smisla poduzimati tako naporan put! - Potpuno ste u pravu. No, slu ajte me dalje. Naime, da bi se objasnio uzrok te b olesti, a vi znate da se radi o upali arenice, zrakastog tijela i mre nice, potrebn o je da pacijentica ostane ovdje, na klinici, da bi se prona lo ari te upale, prije n o to se zapoène s terapijom. Meðutim, dok pronaðemo ari te upale mo e proæi i nekoliko tj ... a gospodin profesor se vraæa najkasnije za deset dana. - Ostajem pri svom zahtjevu da profeso. Bergmeister osobno preuzme lijeèenje . - Na to imate pravo. No, traganje za ari tem bolesti ionako moraju provesti i drug i specijali82 sti... lijeènik za uho-grlo-nos, stomatolog, ginekolog...

- A moju enu ne mo ete po tedjeti svega toga? Bankar von Scholler je bio blijed, debeo èovjek, sitnih oèiju, utonulih u podbule ob raze. Doktoru Hilpertu taj èovjek od samog poèetka nije bio nimalo simpatièan. No, sad a mu je ne to u bankarevu glasu odalo koliko je taj èovjek zapravo vezan uz svoju enu ... i da sva ta njegova uz-rujanost potièe zapravo od silne zabrinutosti za njenu sudbinu. - Ta vi elite da va a supruga opet ozdravi, zar ne? - upita dr Hilpert suosjeæajno. - Ako ba elite znati... - bankar je nervozno trljao svoje mlohave ruke - ja zapra vo to i ne elim. Mene ne smeta to je ona slijepa. Naprotiv. Da to Ksenija tako upo rno ne zahtijeva... Ksenija! To ime probudi u doktoru Hilpertu neka davna, zapretana, èudesno nje na sjeæa nja... Nije vi e pratio rijeèi bankara von Scholle-ra, njegove su se misli vratile d aleko unatrag ... èarobnom biæu, oèiju jasnih poput bistroga gorskog jezera. - Kada su se ono pojavili prvi simptomi bolesti kod va e supruge? - Mislim da joj je onda bilo oko osamnaest godina. Kad sam je upoznao, bila je veæ potpuno slijepa. Poèelo je sa smetnjama vida i stalno upaljenim oèima. Dr Hilpert se uspravi. - Moramo pronaæi ari te bolesti. Ovisi samo o vama hoæe li va a supruga ostati na na oj k inici. - Pitat æu Kseniju - bankar von Scholler ustade. - Neka ona sama odluèi. - Kad vas, dakle, mogu ponovo oèekivati? 83 - Za dvije minute ili nikada vi e. Moja supruga èeka vani. Dr Hilpert je gledao bankara kako, gegajuæi se, izlazi. Osjeæao je napetost. Tako bi rado bio popu io cigaretu ... Bilo je tome veæ mnogo godina otkako je nastojao da p otisne iz svog sjeæanja poni avajuæu uspomenu na Kseniju, Kseniju, svoju prvu ljubav i sve do danas njegovu jedinu pravu ljubav... a ona ga je izdala. Ostavila ga je posve iznenada, bez ijedne rijeèi obja njenja. Njegova pisma i telefonski pozivi ost ajali su bez odgovora... a prilikom jednog sluèajnog susreta na ulici pro la je pokr aj njega kao da ga nema, kao da ne postoji. Jo i danas, nakon svih tih godina, sj eæanje na to izazivalo je u njemu istu staru bol. Uto bankar otvori vrata i u ordinaciju uðe njegova supruga. Nije vi e bila mlada. Ne stalo je one njene nekada nje blistave ljepote ... no, jo uvijek je bila privlaèna. D r Hilpert ju je odmah prepoznao - bila je to Ksenija. Njegova Ksenija, iako su j oj oèi bile skrivene tamnim naoèalima. Osjeæao je kako mu krv navire u glavu dok je s mukom poku avao reæi bilo to... No, ona ga preduhitri: - Pregledat æete me, gospodine doktore? -upita s nesigurnim osmjehom skidajuæi naoèal e s ro natim okvirom. Dr Hilpert ugleda njene oèi izmuèene bole æu, pocrvenjele od upale... i osjeti kako ga o bli-jeva ledeni znoj. »Ksenija«, gotovo izusti, no u taj èas mu dopre do svijesti da ona i ne sluti tko je o n. Bila je slijepa. 84 5. Srijedom popodne nisu se primali pacijenti. Veæ tjednima provodili bi dr Norman Hi lpert i hospitantica Gabrijela Zerling to poslijepodne zajedno. Spontano, bez po sebnog dogovora. Ali, te srijede, po dolasku pacijentice Ksenije von Scholler, Gabrijela je uzalu d èekala. Bez urbe, trudeæi se da ne svrati nièiju pozornost, obilazila je ona mjesta n a klinici gdje je pretpostavljala da bi ga mogla sresti. Nije ga na la. I iduæih dan a jedva da ga je i viðala... i brzo je shvatila da se vi e ne radi o sluèajnosti. Izbj egavao ju je svjesno. Njegovo ju je pona anje iritiralo. Bila bi se tako rado s nj im objasnila, ali ponos i razboritost nisu joj dozvoljavali da se nameæe i povede otvoren razgovor, koji on oèito nije elio. Uspjelo joj je èak prikriti iznenaðenje kad joj se jednog dana posve neoèekivano opet pribli io. Bila je upravo naruèila kavu poslije ruèka u klinièkoj kantini kad joj je dr Hilpert p ri ao. - Ali, Gaby, ta valjda neæe piti ovaj buækuri ? Ona podigne glavu.

- Ne - odvrati mirno - htjela sam samo oprati zube. On se nasmije da bi prikrio nesigurnost. - Hajdemo u moju radnu sobu. Sestra Karla æe nam skuhati dobru kavu. Umalo da je hladno odbila njegov poziv, ali tada u njoj pobijede znati elja i simp atija prema 85 njemu, koja je, unatoè njenoj srd bi i tuzi posljednjih dana, ostala nepromijenjena. Ustala je i po la s njim prema vratima. Dok su zajedno prolazili dugim hodnikom, on je veselo èavrljao, preveselo po njeno m mi ljenju. Bilo je vi e nego jasno da je zbunjen, nesiguran, da mu je neprijatno. Otvorio je vrata radne sobe profesora Bergmeistera koju je koristio za vrijeme n jegove odsutnosti i poveo Gabrijelu do udobnog kuta s naslonjaèima. - Konjak? - upita. - Cigaretu? - pru io joj je otvoreni paketiæ. Ona uze cigaretu i reèe: - Hvala. Konjak radije ne bih. Alkohol, iz principa, pijem tek nakon posla. Pripaliv i joj cigaretu, on æe: - Ali, ako dopu ta , ja bih ipak... - i on poðe prema pisaæem stolu, te otvoriv i jedna vrata ca, izvadi bocu. - Ne dopu tam - reèe Gabrijela mirno. On se okrenu i zaèuðeno je pogleda. - Dobro si me razumio - reèe ona promatrajuæi ga pomalo podrugljivo. - Ne elim da sada pije . Osim a ko ti je to ba neophodno da bi mi mogao reæi to to ima da mi ka e . - Ali... kako dolazi na to da imam ne to ... - dr Hilpert s treskom spusti bocu na stol. - Ima . Du an si mi obja njenje - prekine ga Gabrijela. On je pogleda i, oèito se obuzdavajuæi, reèe posve izmijenjena glasa: - Gaby, u pravu si. Imam ti ne to reæi... Srce joj je ludo udaralo, zarila je nokte u dlan kako bi pred njim prikrila svoje uzbuðenje i strepnju. - Da ... ? - upita s hinjenom ravnodu no æu. On joj priðe, uhvati je za ruku. 86 - Gaby... bi li se udala za mene? Olak anje to njegove rijeèi nisu donijele rastanak bilo je toliko da joj je obraze ob lilo jarko rumenilo. Zadrhtala je... a ipak, glas joj je bio vrlo hladan kad ga je upitala: - Za to? On se lako, malo neprirodno nasmije. - Kakvo pitanje! Za to se ljudi ene? Da bi bili zajedno. Da meðusobno dijele radost i tugu... - Pogre no si razumio moje pitanje - reèe ona. - Nisam te pitala »za to se ljudi ene«. On to me zanima jest za to se ti eli sa mnom o eniti? I za to bih ja, prema tvom mi ljenju orala biti s tim sporazumna? Sestra Karla uðe tiho pokucav i i nakon kratkog, radoznalog pogleda obori oèi, stavi p oslu av-nik s kavom na stol i urno iziðe s izrazom sauèes-nièkog razumijevanja. - Jesi li primijetila - reèe dr Hilpert - ta dobra du a se dr i kao da... Gabrijela mu upade u rijeè: - Nisi jo odgovorio na moje pitanje. - Pa dobro. Ti eli èuti da te volim. - On stavi mlijeko i eæer u svoju kavu i reèe joj, ne pogledav i je pri tom. - Volim te i ne mogu ivjeti bez tebe! Jesi li sad zadovol jna? - Presretna sam! - odvrati Gabrijela sarkastièno. - Samo ti, na alost, moram otvor eno reæi da ja tebe ne volim, i da mogu sasvim dobro ivjeti i bez tebe. - To, dakle, znaèi... ne? - Toèno. Namr tiv i se, on poèe mije ati kavu. - Normane - reèe ona izmijenjena glasa - za to mi ne ka e istinu? Za to sam te tako rije tko viðala u posljednje vrijeme? to se dogaða s to87 bom? - Kako je on utio, ona nastavi nestrpljivo: - Je li to u vezi s pacijenticom u sobi broj sedamnaest? On se trgne.

- Kako dolazi na to? - Samo izvodim logièan zakljuèak. Poku avam zbrojiti dva i dva: tvoja pretjerana zabr inutost za nju, uèestalost tvojih posjeta gospoði von Scholler, nisu samo meni upali u oèi. - Ta prokleta govorkanja! - uzviknu on razjareno. - Upravo je nemoguæe uèiniti i je dan korak a da to odmah ne izazove sveopæe olajavanje! Ona prijeðe preko njegove provale bijesa. - Da se nisi zaljubio u nju, Normane? - Ah, glupost! - A to je onda po srijedi? - Slu aj, Gaby, eli li doista saznati istinu? - Bilo bi mi veoma drago, ako ima toliko povjerenja u mene. On otpije gutljaj kave i polako pripali cigaretu. Gabrijela je shvatila da on sv e to èini kako bi dobio na vremenu, pa je zatomila svoje nestrpljenje. - Bio sam jednom zaljubljen u Kseniju - reèe on napokon. - Ima tome veæ mnogo godin a. Bilo mi je tad ne to vi e od dvadeset godina, a ona ... jedva da je napunila seda mnaestu. - Dakle ... fatalna prva ljubav. On nastavi, ne odgovoriv i joj: - Bila je prekrasna mlada djevojka, vrlo bogata i razma ena, centar èitavog mog svi jeta. Mo e li to razumjeti? - I kako je do lo do rastanka? - Napustila me. Iznenada. Bez obja njenja. - Jadni moj Normane - reèe Gabrijela nasmi-je iv i se - zar to jo uvijek boli? - Sad vi e ne. Ali, neizmjerno je alim... mo e li to shvatiti? Slijepa, unaka ena i uza sve to jo i udata za onog groznog, debelog tipa. - Sve to zvuèi stra no. Ali mo da i nije tako nesretna kao to se to èini? Prema svemu to si mi do sad o njoj isprièao èini se da ba nije osobito ugodna osoba. Ali unatoè tome , èovjeku doðe da se sa ali nad njom. - Gabrijela se nagnu prema njemu obgrliv i koljen a rukama. - Taj iznenadni, ponovni susret mora da ju je potresao, zar ne? On je tako dugo utio da Gabrijela shvati da ga je svojim posljednjim pitanjem pog odila u izuzetno osjetljivo mjesto. - Ona èak i ne zna tko sam ja - izusti on napokon prigu ena glasa. Gabrijela je bila zgranuta. - Ti joj to nisi rekao? - uzrujano je kr ila ruke. - Ne. Shvati, bilo bi to... suvi e muèno. - Pa, muènije nego to jest te ko da i mo e biti - razborito æe ona. - Hoæe li da joj to ka em? - To nikako! Ona i nehotice uzdahnu. - Ti je, dakle, jo uvijek voli . On nabra èelo. - Vjeruj mi, Gaby ... ne znam da li je volim. Doista ne znam. Ono to znam jest d a je beskrajno alim. - Tim gore. Ta je samilost nezdrava, Normane. Ti si lijeènik. I sam dobro zna da s i suosjeæanje i samilost smije dopustiti samo u vrlo ogranièenoj mjeri. U suprotnom, to je lo e, kako za tebe tako i za tvog pacijenta. - Kako si ti mudra! - odvrati on usiljenom ironijom. 89 - Ako si osobno toliko pogoðen - nastavi Gabrijela neumoljivo - ne smije je dalje lijeèiti. A ni u kom sluèaju ako ona pri tom ne zna tko si i to se s tobom dogaða. - Kao da je jedino to eli samo to da je vi e ne viðam! - To bi odista bilo najbolje za tebe! Kad ena dovede mu karca tako daleko da on po nudi brak drugoj eni samo da bi se za titio tad je ta prva ena opasna. - Ti si ljubomorna! - Da. Ne tajim to. A to mi se èini i prirodnim. Svakako je to zdravije, negoli tv oja luda ljubav prema eni koja te tako bestidno izigrala, a sad je veæ odavna vezan a uz drugog mu karca! - Stala je tik pred doktora Hilperta. - Obeæaj mi da æe joj to reæi , Normane! Ona to mora znati, zar ti to, Normane, ne shvaæa ? to onda ako ona to sluèaj no sama otkrije? Ne smije se upu tati u taj rizik. Na kraju krajeva, radi se o tvoj oj profesionalnoj èasti. U Parizu je ki ilo, bila je to sitna ledena ki a koja je ploènike i kolnike prekrila b

listavim sjajem. Nije bilo vrijeme za etnju, ali Veri Bergmeis-ter se nije ostajalo u neurednoj i pomalo pljesnivoj atmosferi malog hotela u blizini crkve St Ma-deleine. Mu joj ni je dopustio da ga prati na konzultaciju s profesorom Lejeuneom. Nemir i nestrplj ivost natjerali su je da iziðe u grad. Hodala je brzim koracima, s rukama u d epovima ogrtaèa, malo uzdignutih ramena, podi gnuta ovratnika. Bujnu kosu bila je podigla visoko na tjeme, tako da se jedva vi djela ispod irokog oboda e ira za ki u. 90 Gotovo je jurila strmim ulièicama Montmart-rea, mimo malih romantiènih duæanèiæa i noænih l kala, koji kao da su izgubili sav svoj primamljivi èar u sivilu ki nog dana. Dvije d ebele ene koje su se s velikim ko arama sklonile u jedan trijem da bi malo proèavrlja le, radoznalo su je promatrale. S desne strane uskog kolnika polako joj je dolazio ususret crni francuski automo bil. Vera se nije na to osvrtala. Nije ni primijetila da je vozaè automobila iza n je, na Place de la Concorde, okrenuo kola i ponovo se vratio. Tek kad se automob il zaustavio tik pred njom, a iz njega izi ao visok, mlad mu karac, obratila je pa nju . Mladi je èovjek bio bez e ira i dok joj se obraæao ki a mu se slijevala niz glatku crnu kosu. Pozvao ju je da je poveze svojim kolima. Vera stisnu usne i odreèno odmahnu glavom. - Non, monsieur, non! - jedva izusti. - C est impossible! - maknu se u stranu i brzim koracima poðe dalje. Tek kad je bila sigurna da joj stranac vi e ne mo e vidjeti lice, nasmije ila se. Srce joj je sna no udaralo. Najednom vi e nije osjeæala ni ki u niti hladnoæu ... Kao da ju je iznutra ogrijao neki topao plamen. Bo e, jedan mladiæ ju je oslovio! Bilo je to nep ristojno, prosto, primitivno, ali ipak, godilo joj je ... Kao i ona Michaelova l jubavna izjava ... Prvi put je sebi priznala da ju je Michaelovo udvaranje manje okiralo nego to je p oku ala samu sebe u to uvjeriti. Znala je da je lijepa i privlaèna, pa kako bi se on da mogla ljutiti to se Michael u nju zaljubio? Sjetila se da je svom mu u u bijesu rekla kako zaviða Michaelu. On nije na to obrati o pa nju, a ona se poslije gotovo zastidjela svojih o trih rijeèi. A ipak je to bila i stina. Zavidjela je Michae91 lu jer je bio slobodan, jer je mogao otiæi kad su mu prilike u kojima je ivio posta le nepodno ljive ... I oti ao je. Nekamo. U slobodu. Ona sama nikada ne bi smogla odva nosti za to. Doista, tokom godina to ih je provel a u tom malom sveuèili nom gradiæu postala je pravom malograðankom. Bilo je upravo nevje rojatno koliko se izmijenila. Sto je njoj znaèila konvencio-nalnost u vrijeme dok je jo bila slobodna, mlada djevojka? Ni ta. Ba ni ta! ivjela je svoje dane bez razmi lja ja. Samo je sanjarila ... sanjarila o ljubavi i uspjehu, o sreæi i slavi. A kad se dobro razmisli, ti su joj snovi bili prijeko potrebni. Jer, njen stvarn i ivot ba nije bio ru ièast. Zavr ila je glumaèku kolu upravo gladujuæi. Mala stipendija koju je dobivala nikada joj nije bila dovoljna ni da se do sita najede, a kamoli za jo ne to drugo. Ali, bila je puna radosti, mlada, razdragana, okru ena mladim i razdraganim ljudima. Tad su do li i prvi anga mani i prve avanture, zabavne i lijepe, ali i ru ne. I sve su one go rko zavr avale ... Vera je jo i sada osjeæala neku neprijatnost pri pomisli na te do iv ljaje. A onda je u njen ivot stupio Klaus Bergmeis-ter, interesantni profesor, ozbiljni udovac, otac jednog malog djeèaka ... prvi mu karac koji je bio u stanju pru iti joj v i e od darova, nekog kratkog putovanja, puke zabave. U profesoru Klausu Bergmeisteru na la je sigurnost. Ali to nije bio pravi razlog z bog kojeg je Vera prihvatila njegovu ponudu. Naèin njegova udvaranja, njegova tank oæutnost i mudrost bilo je ono to je se toliko doimalo. Onda je, Vera se gorko osmi jehnu kad se sad toga sjetila, vjerovala da æe je on povuæi sa sobom, u svoj svijet. Bila je duboko uvjerena da se nalazi na pragu zanimljivog 92 ivota, prepunog sreæe ... Ni ta se od toga nije obistinilo. Toliko se trudila da sudj eluje u onom to njega zanima, ali uskoro je primijetila da njemu do toga uopæe nije

stalo. O znanstvenim i lijeènièkim pitanjima razgovarao je s kolegama i suradnicima , a kad bi ga ne to upitala, uslijedio bi njegov stereotipni odgovor: »Ah, to bi doi sta bilo suvi e komplicirano da ti objasnim!«. Drugo razoèaranje za nju bilo je to to nisu imali djece. Vera je bila toliko eljna p ravog, sretnog obiteljskog ivota. Povrijedilo ju je to njen mu , po svemu sudeæi, uopæe ne mari to ona ne mo e imati dijete. »Ta imamo Michaela,« govorio bi... Kao da bi joj M ichael ikada mogao nadomjestiti njeno vlastito dijete! Ne, ni ta nije bilo onako kao to je to ona zami ljala. Jedino to je ostalo od tih sjaj nih ma tanja bile su lijepe haljine, stanovito mjesto u dru tvu i... osamljenost. Ta za to je zapravo nastavljala takav ivot? Èemu? Morat æe poku ati da se u miru raziðu. B la je jo dovoljno mlada da zapoène nov ivot ... a on bi bio isto tako sretan i bez n je. Ukoliko on ne izgubi vid. Da, to je bila ona toèka o kojoj je sada sve ovisilo. Ako oslijepi, ne mo e ga ostav iti samog ... No, mo da æe on imati sreæe. Zacijelo ne bi bio po ao na taj put u Pariz d a u njemu jo nije tinjala nada. Ona se okrenu i urno vrati istim putem kojim je i do la. Mo da je veæ sve pro lo, mo da mu je profesor Lejeune veæ rekao da ono najgore nije ba neumitno. I nehotice Vera steg nu svoje uske ruke u pesnice: ako bude tako, ako bi joj odmah rekao da je sve op et u redu, tad æe mu smjesta reæi da eli otiæi. Olak anje to æe ga osjetiti u vezi 93 s Lejeuneovim saopæenjem bit æe toliko da ga njena neoèekivana odluka neæe gotovo ni pog oditi. Stigav i do ulaza u hotel, Vera ugleda taksi koji se upravo zaustavio. U mu karcu ko ji je izi ao iz kola, prepoznala je svog mu a. Upravo je plaæao vozaèu i vidjela je samo njegova leða, malo pognuta kao uvijek. - Klaus! - uzviknu uzbuðeno. On se naglo okrenu i, dr eæi jo uvijek novèarku u ruci, poku a da joj se osmjehne. No, u istom tom trenutku nestade njenog uzbuðenja. Bilo je dovoljno da baci samo jedan p ogled na njegovo lice ... shvatila je sve. Profesor Lejeune nije mogao njenom mu u dati nikakvu nadu. Dr Norman Hilpert tiho otvori vrata bolesnièke sobe pacijentice Ksenije von Scholl er. Bila su dva sata, vrijeme podnevnog odmora, pa je nije htio smetati ukoliko upravo spava. Ali njenom uvje banom uhu slijepe ene nije izmakao laki um: - Tko je tu? - upita odmah. Pogledala je prema vratima, ali on je isuvi e dobro z nao da ona ni ta ne vidi. Ba ni ta. - Vrlo mi je ao ako sam vas upla io, milostiva gospoðo... Ksenija ponovo spusti glavu na jastuke, i s izrazom olak anja obrati se svom posje tiocu: - Ah, to ste vi, gospodine doktore! - ona mu pru i svoju nje nu, blijedu ruku. - Mo lim vas, sjednite do mene ... - Dakle, ne smetam? - Nikada! - odvrati ona impulsivno. - Doktor Schniep nije bio ba naroèito zadovoljan va im krajnicima. Mislim da vam je to veæ rekao? 94 - Da, rekao mi je. A morat æu rtvovati i nekoliko zubi. - Eto, milostiva gospoðo, pote koæa u va em sluèaju je upravo u tome to postoji jedno ar bolesti koje mi jo ne mo emo, a moramo pronaæi. Mo da se ono nalazi ba u jednom od zubi. - Mo da. Ali ne bezuvjetno, to i sami ka ete. Ne bih ba eljela da ubuduæe hodam po svij etu poput stare vje tice. - Ali ne, to ne biste nikad mogli biti - reèe on uvjereno. - Postoji ljepota koju ni ta ne mo e uni titi. Rumenilo koje joj je taj kompliment natjerao u obraze uèinilo ju je odjednom ponov o vrlo mladom. - Vrlo je lijepo to to ste mi rekli... Uostalom, vi ste uopæe veoma ljubazni. Sam o, ao mi je ... - ona za uti. - Sto? - to vas ne mogu vidjeti. Kod veæine ljudi me to i ne smeta naroèito ... pa, èovjek si

veæ i prema glasovima mo e toliko toga predstaviti. - A kad sam ja u pitanju... zar vam to nije moguæe? - O, da. Smijem li pogaðati? - Molim - odgovori dr Hilpert - veoma sam radoznao. - Visoki ste - reèe Ksenija - imate glatku, crnu kosu ... - ... koja na sljepooèicama veæ pomalo i sijedi - dopuni je on. - Ravan nos, odluèna usta... jamica na bradi... - ona se plaho nasmije i. - Da li j e dosad sve toèno? - Da - odvrati on iznenaðeno - zaista... - Plave oèi... 95 Odjednom dr Hilpert sve shvati. I zastidi se to mu je za to trebalo toliko vremen a. - Vi, dakle, znate? - reèe. - Ti zna ? A ja sam mislio... - Nisi me htio upla iti - odvrati ona mirno. Njena je ruka »tra ila put« k njegovoj... i on je zadr i u svojim rukama. Oboje su dugo utjeli. - Moralo ti je biti stra no - reèe ona napokon drhtava glasa. - Nisi li sada, pri p onovnom susretu pomislio ... kazna sudbine? - Ksenija! Ta kako mo e doæi na tako u asnu pomisao?! - Oprosti. Znam, uvijek si bio tako dobar ... isuvi e dobar za mene. Nikad nisam zaslu ivala tvoju ljubav. - Molim te... Znam da je to glupo pitanje poslije svih tih godina... Ali za to, reci mi za to si me onda onako napustila? Bez ijedne rijeèi? Bez opro taja? - Zar doista nisi nikad pomislio to bi moglo biti razlog? - Ona se zagrcnu, bilo je oèigledno da joj je veoma te ko otvoreno govoriti. - Drugi mu karac je u ao u moj ivo t... drugi, koji je imao vi e novaca, mnogo vi e no ti, i koji mi je mogao pru ati sve o èemu sam sanjala. - Von Scholler? - Otto? Ne, naravno ne. Netko drugi. - Ona uzdahnu. - Ali njegovo ime nije bitn o. Naravno, povukao se kad sam oboljela. - Osjetila je njegovo uzbuðenje i brzo do dala: - Ali, prièaj mi o sebi! On je prekine: - Jesi li sretna? - brzo se ispravi: - Mislim, je li tvoj brak u redu? Njeno lice se smrknu, izraz joj postade opor. - Zar sad oèekuje da ti se potu im? - Ali, Ksenija! 96 - Nemam prava na to. Vjerojatno bih morala biti zahvalna to me Otto uopæe o enio. Zn am dobro da nije lako biti o enjen slijepom enom. - Zar ti on to predbacije? - Oh, ne. Slabo ga poznaje . Odlièno se u ivio u ulogu zabrinutog supruga, punog ljub avi. - I ja sam imao taj dojam, meðutim ... On za uti. - to si htio reæi? - Pa - odvrati pokajav i se to je uopæe naèeo tu temu - zaèudilo me samo ... kao da tvom mu u nije mnogo stalo do toga da ti se ponovo vrati vid. - Ah, pa posve je prirodno da mu nije stalo do toga - potvrdi ona s mirnoæom koja ga je upla ila. - Za njega bi vjerojatno bilo vrlo nezgodno kad bih progledala. - Ali... ne razumijem ... - reèe on, sav zbunjen. - Normane, molim te, razmisli malo. Kad me Otto upoznao, bila sam veæ slijepa ... kao danas. to misli , za to me o enio? - Mo da ga tvoja bolest nije smetala... - Mo da. Ili je pak upravo tom bole æu dobio ne to to na neki naèin »izravnava« tu manu. Dok je on utio, ne shvaæajuæi, ona potiho dopuni: - Tebi je dobro poznato da su moji roditelji bogati. Bila sam beskrajno razma ena . Tata je uvijek èinio sve da me vidi sretnom, ispunjavao mi je svaku elju i eljicu. Moja sreæa predstavljala mu je sve na svijetu. - Ti, dakle, nisi voljela svog mu a? - Pa kako sam ga i mogla voljeti kad ga nikad nisam vidjela? Ali on se brinuo z a mene. Iz-

7 - Oèima ljubavi 97 vodio me u restorane, na koncerte, èitao mi, poklanjao gramofonske ploèe ... udvarao mi. I, naravno, to mi je mnogo znaèilo. Osjeæati se voljenom eni veoma mnogo znaèi. A za bolesnu enu, Normane, vjerojatno je taj osjeæaj jo znaèajniji negoli za zdravu. - Razumijem. - Bila sam potpuno sigurna da me Otto voli i stoga sam, naravno, rado pristala da se udam za njega. Tek mnogo kasnije sam uvidjela... ah, toliko je lako obmanu ti slijepu enu! - Ali Ksenija - reèe on - ta to uopæe ne mora tako biti, to si ti samo umi lja . - Ne, ja to znam. Potpuno sam sigurna u to. O enio me radi mog novca. Jedino radi toga. -Nervozno je gu vala pokrivaèe. - A za to bi mi inaèe branio da posjeæujem svoje ro ditelje? - Zar ti on to brani? - dr Hilpert æe zaèuðeno. - Da. A ni oni ne dolaze k nama. Ima tome veæ godinu dana. Svemu tome mo e biti sam o jedan razlog... on naprosto ne eli da nas ostavi zajedno, da ne bih doznala is tinu. On se, naime, posvadio s mojim ocem. Vjerojatno ga je tata prozreo. Mada p rekasno. - Ali tvoji ti roditelji mogu bar pisati! - Da, to dodu e mogu. Mamina pisma mi on èita... ta mogu li znati da li su to ona p rava pisma? A odakle da znam da li on moja pisma doista oda ilje? Normane, zapravo ti to nisam eljela reæi, to zvuèi tako nevjerojatno ... ali, on me dr i zarobljenom. Dr Hilpert je bio toliko potresen da nije mogao izustiti ni rijeèi. Ona to osjeti. - Nisam ti smjela sve to ispripovijedati - reèe - ali ti si prvi èovjek... jedini èov jek nakon to98 liko godina pred kojim sam se mogla odva iti da otvoreno razgovaram. On se opet pr ibrao. - Ksenija - reèe - sutra ili prekosutra vraæa se profesor Bergmeister. On æe te pregl edati... on æe... Ona odmahnu svojom lijepom glavom. - Ne, Normane. Meni nije potreban profesor Bergmeister. Ako i ta znam, onda je to ovo: ti si jedini, koji mi mo e pomoæi... i kao èovjek, i kao lijeènik. Molim te, molim te, pomozi mi! Mala Gerti Hellmer do la je, kao i uvijek, tog popodneva na oènu kliniku jer je dopo dne imala nastavu. Radosnim smije kom pozdravila je doktora Hilperta i pru ila mu sv oju malu ruku. - Sestra Karla mi je rekla da je gospodin profesor otputovao... - Da, a pogodi kamo? U Pariz! - 0, fino! I ja bih rado onamo! Gerti je poznavala sve lijeènike i sestre na klinici. Od roðenja je bolovala od buft almusa, zelene mrene, i sa svojih èetrnaest godina imala je za sobom veæ niz operaci ja. Kad je imala èetiri godine primijetili su roditelji da joj se jedno oko znatno poveæava i da tim okom mnogo slabije vidi. Okulist je utvrdio povi enje oènog tlaka i uputio je na kliniku. Operacija radi sni avanja tlaka uspje no je izvr ena, ali je to pobolj anje potrajalo sv ega dvije godine i tad je unutarnji oèni tlak poèeo ponovo rasti, te se ukazala potr eba za novom operacijom. Vid bolesnog oka stalno se pogor avao. Unatoè svim tim velikim tegobama Gerti je uvijek bila hrabra i dobro raspolo ena, lj ubimica svih lijeènika i sestara na klinici. 99 - Daj da opet malo pogledamo to zloèesto oko - reèe dr Hilpert. Gerti je veæ sve bilo poznato. Poslu no je po la za lijeènikom, i, ne tu eæi se ni na to, vila sve preglede. Dr Hilpert je bio zadovoljan. - No, zasad je sve u redu - obrati joj se. - Nagovori samo to tvoje oko da i da lje ostane tako dobro! - Hoæu, svakako - odvrati Gerti veselo - u to mo ete biti sigurni. Gotovo za danas? - Da. I mnogo ti hvala to si do la. Dolazi li tvoja majka po tebe? - Ta to vi mislite o meni? - Gerti se nasmija. - Pa nisam vi e bebica! Uostalom, d o la sam biciklom.

- Onda, sretan put do kuæe! Dr Hilpert se pozdravio s Gerti. Bio je zavr io s primanjem pacijenata, ali htio j e jo posjetiti direktora Binagela koji je s njim elio razgovarati. Glavna sestra H ilda prenijela mu je daje direktor Binagel vrlo lo e raspolo en te se dr Hilpert po ur io k njemu. Direktor Binagel nije bio samo lo e volje, bio je zapravo bijesan. Èim je dr Hilpert u ao u sobu, poèeo je vikati na njega tvrdeæi uporno da je, po njegovom mi ljenju, ta o peracija na desnom oku ili bila besmislena, ili pak lo e izvedena. Tog prijepodneva skinut mu je povoj s oka, pa je s razoèaranjem i u asom ustanovio d a se ki-ljenje uslijed klijenuti uopæe nije popravilo. Prijetio je da æe se obratiti lijeènièkoj komori, tu iti oènu kliniku, a posebice doktora Hilperta, i izazvati ogroman skandal. Dr Hilpert mirno prièeka dok si je Binagel »olak ao du u«, a onda reèe: 100 - Ako mi sad dozvolite, dragi direktore, da i ja doðem do rijeèi... - Da biste me opet tje ili i zavaravali... Ne, upravo to ne elim! - A za to ste me onda pozvali? - upita dr Hilpert posve mirno. Oskra Binagel je ostao bez daha. Konaèno se doktoru Hilpertu ukazala prilika da doðe do rijeèi. - Slu ajte me sad dobro, gospodine direktore. Vi dobro znate o èemu se radilo pri o peraciji. Buduæi da je uslijed udesa do lo do klijenuti desnog vanjskog oènog mi iæa, skin uo sam djeliæe tkiva s gornjeg i donjeg oènog mi iæa i pri io ih na ukoèeni mi iæ. To presa ivo treba postupno preuzeti funkciju ukoèenog mi iæa ... Meðutim, sada o vama ovisi, po t ovani direktore, da li æete opet nauèiti ispravno vidjeti ili pak ne. A to znaèi da sa d morate vje bati, vje bati i opet vje bati, i to na sinoptoforu. Jeste li me razumjel i? - Da, ali - odgovori Oskar Binagel odjednom prilièno pokunjeno - za to ... Nije uspio dovr iti reèenicu. U sobu je u la glavna sestra. - Jedan èas, molim, gospodine doktore! Iako je govorila sasvim mirno, èak niti glasnije no obièno, dr Hilpert odmah shvati da se moralo ne to dogoditi. Poznavao ju je veæ godinama, nikad je nije vidio tako b lijedu, tako oèajnog izraza u oèima... Smjesta je po ao za njom u hodnik. - to se dogodilo? - Gerti Hellmer... - bilo je oèito da se sestra Hilda te kom mukom svladava. - Ima la je udes. 101 - S biciklom? - Da. Tako je nesretno pala, da... okom je pala ravno na ogledalo. - Kojim okom? - upita dr Hilpert, uputiv i se veæ u pravcu traumatologije. - Zdravim! - reèe sestra Hilda. Tad se vi e nije mogla svladati. Zaplakala je, jeca la je od uzbuðenja ... - dr Boninger ka e da je oko potpuno razmrskano ... Bo e, to d ijete! To jadno dijete! 102 6. Profesor Bergmeister i njegova ena stigli su rano uveèe u Miinchen-Riem jednim od n ajnovijih mla njaka Lufthanse. Mogli su jo istog dana produ iti kuæi, meðutim, odluèili su prenoæiti u Miinchenu. Odsjeli su u hotelu Tri lava, gdje je profesor veæ godinama bio poznat gost. Uzeli su odvojene sobe. Vrijeme to su ga zajedno provodili na putovanju posljednjih im je dana postajalo sve muè-nije. Kad su kasnije si li u predvorje hotela, profesor Bergmeister je na recepciji kupi o novine. Vera je a to vrijeme u hodniku koji je vodio u restoran s dosadom i nez ainteresirano promatrala propagandne plakate. Odjednom ne to privuèe njenu pa nju ... - Idemo li? - pozva je profesor pri av i joj. Po to nije odmah reagirala, doda: - Ako veèeras eli nekamo izaæi... Nije ga slu ala. - Zar je to moguæe? - izusti najzad. - Veèeras nastupa Michael! U Deutsches Theater l to ka e na to? - obrazi su joj se zarumenjeli od uzbuðenja, oèi blistale. Profesor Bergmeister je hladno pogleda. - Kako uopæe mo e doæi na pomisao da bih se tome trebao radovati?!

- Ali, Klaus... ta Michael je ipak tvoj sin! 103 - To nimalo ne utjeèe na moj negativni stav prema onome to on sada radi i prema naèi nu ivota koji sada vodi. - Ti si katkad... - zapoèe ona razdra eno, ali se prekide i reèe: - Oprosti, molim t e. Vjerojatno ti to uopæe nisam trebala reæi. I nehotice profesor Bergmeister pristupi bli e, uperiv i svoj kratkovidni pogled u p lakat koji je pobudio pa nju njegove ene. - Èini mi se da ima priviðenja - reèe on na-smije iv i se s olak anjem - pa tu nigdje nem ichaelova imena! - Naravno da ga nema. Ta on pjeva pod imenom Mike Masters ... vidjela sam to n a jednoj ploèi to ju je ostavio kod kuæe. - Mike Masters! - profesor Bergmeister raz-vuèe lice u prezirnu grimasu. - No, bi o je bar toliko obazriv da po tedi vlastito po teno ime. Oti li su u blagovaonicu, jeli utke, bezvoljno i oboje udubljeni u vlastite misli. Tek pri desertu Vera ponovo zapodjenu razgovor o toj neugodnoj temi. - Ti, dakle, neæe poæi? - upita. Odmah je znao o èemu ona govori. - Mislim da sam ti to dovoljno jasno dao do znanja. A osim toga, to je sigurno priredba za huligane. - Mo da bi ipak bilo zanimljivo ... - poku a ona oprezno, ali uporno. - Ako si eli dopustiti taj u itak, budi bez brige, ja te u tome neæu ometati. Polo iv i svoju ruku na njegovu, s nekada njom, gotovo zaboravljenom nje no æu, Vera uèini edan poku aj: - Klaus ... zar mu doista ne mo e oprostiti? 104 - Ta uopæe se ne radi o tome. Michael je odrastao èovjek. Ne osporavam mu pravo da svoj ivot oblikuje onako kako sam eli... - Ali? - Za mene to nije zvanje, nego ... - tra io je odgovarajuæu rijeè - potcjenjivanje vl astite liènosti! - izusti napokon. - Kako mo e o tome suditi kad ga jo uopæe nisi èuo - ona pojaèa stisak svoje uske ruke d gih, crveno lakiranih noktiju. - Za to ne eli shvatiti? elim ti reæi... Michael ipak os taje tvoj sin, ma to on uèinio. Ta tebe mora zanimati to se de ava s tvojim sinom, ma t o to bilo. Èak i onda kad se s tim ne sla e . - Moja kuæa æe uvijek Michaelu biti otvorena ... uvijek i u svako doba, vratio se o n slavan ili izjalovljenih nada, ali sve dokle god se bavi tim poslom, sve dok g od ide tim putem koji ga odvodi sve dalje od mene... za mene je mrtav. - Klaus! - uzvikne Vera zaprepa teno. - Mo da sam izabrao krivu rijeè - dopusti on - mo da sam trebao reæi... Za sve to vrije me, za mene, on æe ivjeti u jednom drugom svijetu, na drugoj planeti. Za mene tu ne ma kompromisa! On pozva konobara da plati. Nabrana èela, Vera ga je promatrala kako, dr eæi novèanik po sve blizu oèiju, prekopava po njemu. Tada ustade i poðe s profesorom u predvorje. - A to æemo sada? - upita profesor. - Bi li voljela sa mnom popiti bocu vina u nek om zgodnom lokalu ... ? Ona je oklijevala. - Pa, ne znam, zapravo ... - Uopæe te vi e ne mogu prepoznati... - poku avao je da djeluje dobro raspolo en. - Ta inaèe si se uvijek tu ila da rijetko odlazimo u velegrad. Mo da bi ti bilo dra e da se o dvezemo u Schvvabing? 105 - Vrlo si drag - Vera mu uzvrati smije ak -ali, doista sam vrlo umorna ... - Ta neæe valjda veæ na spavanje? Pa tek je pro lo osam! - Ipak. Upravo èitam jedan krimiæ, pa nemam volje ni za to dok ne saznam tko je uboj ica. On je èudno pogleda. - Pa, dobro. Ne elim te prisiliti da izaðe sa mnom. - A to æe ti raditi? - Pa, i ja æu poæi u svoju sobu. Mo da æu jo malo sreðivati svoje bilje ke. Ili napisati vo pismo.

Uzev i kljuèeve, uspeli su se liftom na kat i usiljenim smije kom rastali pred vratima svojih soba. Ostav i sama, Vera odahnu. Podigne telefonsku slu alicu i zatra i vezu s portirom. - Gospodine Kirmavr - reèe uti av i i nehotice glas - molim vas... da li biste mi mog li nabaviti ulaznicu za Deutsches Theater? Da, za veèeras. Znam da je priredba veæ p oèela, ali... da, budite tako ljubazni! Ne, nemojte me nazvati. U svakom æu sluèaju od mah siæi. Spusti slu alicu, stane pred ogledalo pa ljivo promatrajuæi svoje blijedo lice sa iroko razmaknutim zelenim oèima. Na brzinu popravi svoj make-up, zatim raspusti svoju p lavu kosu i stade je pomno èetkati sve dok joj nije poèela padati na ramena u dugim svilenkastim uvojcima. Skupiv i uvojke na zatiljku, prièvrsti ih kopèom od kornjaèevine. Konaèno je bila zadovoljna svojim izgledom. Htjela je obuæi bijelu haljinu od brokat a, no odmah odbaci tu ideju. Vjerojatno je u kazali tu prete no mlada, jednostavno o djevena publika. Nije eljela biti upadljiva, njen svijetlosivi elegantni kostim bio je najprikladniji z a tu priliku. Bilo je veæ pro lo devet sati kad je Vera Berg-meister u la u lo u na prvom katu, odmah iznad pozornice. Lo a je bila prazna, no Veru to nije zaèudilo. Mjesto u ovoj lo i bil o je vrlo skupo, pa èak ni oni mladi ljudi koji su dobro zaraðivali obièno nisu bili v oljni previ e potro iti za takve priredbe. Po la je sve do ograde lo e, tiho je sjela, n o ubrzo je primijetila da je njena obazrivost bila posve suvi na. Buka koja je s p ozornice dopirala iz brojnih zvuènika vjerojatno bi nadjaèala èak i prasak pucnjave. Otvorila je program i, promatrajuæi kaubojski odjeven trio, nastojala razabrati ko ja se to toèka upravo izvodi. S olak anjem ustanovi da »Mike i Moni Masters« jo nisu nast upili. Vera osjeti kako joj krv u ilama odjednom br e struji, koljena su joj klecala ... t rebalo joj je vremena da shvati to se to s njom de ava: uhvatila ju je trema. Osjeæal a se upravo kao u ono nezaboravno vrijeme kad je jo sama nastupala. Opet se pojav ilo ono èudno uzbuðenje, ona slatka paralizirajuæa slabost... onaj predosjeæaj pun silne radosti, a istovremeno i strah, u asan strah. Imala je tremu zbog Michaela. Program se odvijao bez zastoja, a da ga Vera nije pravo ni pratila. Za velike pa uze nije se makla sa svog mjesta. Ledeni prsti grèevito su stezali program. Znala je da je prva toèke nakon pauze Michaelova... No, najprije je konferansje najavio Mikea i Moni kao braæu koja pjevaju tvist, a z atim iznio kratak pregled programa trudeæi se da bude du106 107 hovit. Meðutim, Vera na sve to nije obraæala pa nju. Tada su na pozornicu konaèno stupili Moni-ka i Michael, oboje u tijesnim hlaèama i ir okim puloverima s visokim ovratnikom. Publika je suzdr ano pljeskala. Vera osjeti da joj je èelo oblio ledeni znoj. Osupnuta, ona shvati koliko je Micha el ostao neizmijenjen, onaj isti pomalo svojeglavi djeèak kojeg je ona tako dobro poznavala. Pomalo nespretan, ali le eran stajao je na pozornici i svojim oporim, vrlo muzikal nim glasom pjevao jednu tvist-melodiju, koja se sastojala samo iz o trog ritma i n ekoliko smjelih sinkopa. Nimalo se nije trudio pridobiti publiku. Èinilo se, tovi e, kao da publiku odbija od sebe, a da se i on sam dosaðuje. Monika, s jarko crvenim, neuredno poèe ljanim kovrèama koje su blistale u svjetlu reflektora, gledala ga je za divljeno. Oboje su se njihali u bokovima, prateæi muziku pokretima ruku i nogu ... U istom ritmu, a ne dodirujuæi se, neusiljeno ... kao da se produciraju vlastite zabave radi ili, jo bolje, tek toliko da im proðe vrijeme. Vera postade bolno svjesna èinjenice da je ta mala Monika zapravo liènost, a ne bezn aèajna djevojèica kakvom ju je dotad smatrala ... i, postade svjesna da voli Michael a. Samu toèku smatrala je lo om, u asno lo om, upravo odbojno primitivnom. Nije joj bilo ja sno kako ono dvoje na pozornici i sami toga nisu svjesni... i kako pristaju da t ako, bez ikakva sustezanja, pokazuju svu svoju osrednjost. Ako je Michaelu ne to n edostajalo, bio je to svakako glumaèki talent. Tad muzika naglo prestade, tako naglo kao to je i zapoèela... i prolomi se buran a

plauz! 108 Vera se zaprepa teno trgnu. Uspravila se, sjela ravno poput svijeæe, zureæi dolje u pu bliku. Nije vjerovala svojim oèima i u ima ... Mladi ljudi u dvorani bili su izvan s ebe od odu evljenja. Monika se zahvaljivala blistajuæi od zadovoljstva, dok se Micha el svega nekoliko puta nezgrapno i nevoljko poklonio. Vera uopæe ni ta vi e nije shvaæala. Odjednom se osjetila u asno starom, iskljuèenom iz svi eta koji joj se dosad èinio tako bliskim. Na znak iza zastora Monika i Michael se odluèe na dodatak. Ovaj put su izveli jedn u bosa novu. Tu se jasno osjeæala njihova muzikalnost, njihova ljubav prema d ezu. N o, ipak, Vera jo i sada, nakon to je svemu tome prisustvovala, nije mogla vjerovat i da ne to takovo mo e izazvati toliko odu evljenja. Bilo je oèito da je upravo Mi-chael ovo odbojno dr anje, njegov »mrzovoljni arm«, bilo ono èime je osvajao srca djevojaka i o no to ga je uèinilo idolom mladiæa. Vera nije pljeskala. Ukoèeno je gledala dolje u Michaela, u njegovo ozbiljno, mrzo voljno lice, kratko o i anu tamnoplavu kosu ... i odjednom, kao da je osjetio njen p ogled, on podignu glavu. Pogledali su se, no trajalo je to samo djeliæ sekunde, onda Monika povuèe svog partn era iza zastora. Vera naglo ustade, pograbi torbicu i kao u bijegu napusti lo u, gotovo istrèav i iz ka zali ta. Onih stotinjak metara do hotela, trèala je. Njene tanke potpetice odzvanjal e su ploènikom. Bila je sva zadihana. Pred ulazom u hotel zastade, s mukom nastojeæi da se pribere prije no to æe uæi. Po la je do recepcije, uzela kljuè, mehanièki se zahvalila i uspela se liftom. U trenutku ka d je zakrenula za 109 ugao hodnika koji je vodio u njenu sobu, zastade kao ukoèena. Vrata sobe njena mu a su se otvorila. Profesor je izi ao u hodnik s pismom u ruci. G ledala je u njega ne mogav i izustiti ni rijeèi. U njegovim oèima nije bilo ni predbac ivanja niti èuðenja. - Veæ si se vratila? - samo je upitao. - Da - odvrati Vera promuklo. - Pa, kako je bilo? - U asno! - Vidi , rekao sam ti. Htio je proæi mimo nje, ali ona se odjednom vi e nije mogla svladati; zagrli ga nagl o prisloniv i lice uz njegove grudi. - Klaus - mucala je - o, Klaus! Za to je ivot tako okrutan? - Vara se, Mike ... posve sigurno se vara , - bez daha izusti Monika Ebers. - Tvoj a meæeha u Miinchenu! I upravo ovdje, u Deutsches Theater? Ma to je nemoguæe! Trèali su u svoje garderobe kroz pra njavi, lo e osvijetljeni hodnik ispunjen mirisom pudera, minke, raznih parfema... i zadahom znoja. S pozornice i iz gledali ta za nj ima se talasao um pljeska, pomalo se sti avao ... da bi na kraju sasvim utihnuo. - Nisam ni slijep, a niti budala! - odvrati Mi-chael razdra eno. - Naravno da nisi, Mike ... Ali, katkad èovjek ima tako neke ... neke halucinaci je ... On zastade i zagleda se u nju. - to si rekla? Ona slegnu ramenima u svom tamnozelenom puloveru. - Pa, tako ... kad stalno na nekoga misli , odjednom ti se mo e uèiniti da ga stvar no i vidi . - Nisam uopæe mislio na Veru otkako sam oti ao od kuæe. Ona hrabro proguta odgovor koji joj je veæ bio na jeziku i umjesto toga reèe: - Pa èak da je i bila ovdje ... to onda? Odmjerio ju je tako hladno kao da mu je potpuno strana, kao da je ovog trenutka prvi put vidi. Tada se okrenu i poðe, ne udostojiv i je ni rijeèi odgovora. Monika potrèi za njim, uhvati ga za ruku. - Mike, za to neæe ... On je grubo odgurnu od sebe. - Ostavi me! - odbrusi ledeno.

Trenutak je ostala ukoèena. Onda odjednom osjeti kako joj se srce ste e ... bila je to neobièno sna na bol... ludi, bolni vrtlog bijesa, povrijeðenosti i arke ljubavi! - Ti si u pravu - reèe boreæi se upravo herojski da prikrije podrhtavanje usana. - Èe mu se uopæe i brinem za tebe? Ta trebala sam veæ odavno primijetiti da sam ti dojadi la! - Zabacila je glavu, a njene plave oèi èinile su se gotovo crnima od patnje - Uo stalom, idi ti do ðavola! Mogu ja ivjeti i bez tebe ... bez tebe i tih tvojih prokl etih obiteljskih zavrzlama! Michael je lakim smije kom nastojao prikriti svoje zaprepa tenje. - No, slu aj... - zapoèe. - Ali ja neæu ni ta vi e da èujem! - Bijesno, naglom kretnjom otvori vrata svoje garder obe. -Dosta mi te je! Dosta mi je i tebe i tvog prenemaganja! Gubi se! On otvori usta kao da bi jo ne to htio reæi... ali se onda predomisli, okrenu se i o de 110 111 hodajuæi na onaj svoj karakteristièni naèin; nekako nespretno i pomalo grèevito istovrem eno. Ona za njim tresnu vratima i spusti se na sto-lièicu pred stolom za minkanje. »Samo n e plakati, ne zaplakati... « mislila je, dok je grèevito, raz-rogaèenih oèiju promatrala svoj lik u zrcalu, »samo nikako ne plakati sada«! Profesor Bergmeister je s kolodvora otpratio svoju enu taksijem kuæi, ali nije imao vremena da i sam uðe u kuæu i da se malo osvje i. Odmah se odvezao na kliniku. Ba kao i uvijek, kad god bi bio odsutan nekoliko dana, bio je sav nemiran iz svoga pret jeranog osjeæaja odgovornosti. Uzalud je sam sebi stalno ponavljao kako je dr Hilpert odlièan lijeènik i kako se mo e potpuno pouzdati u svakog pojedinog svog asistent a. Sestra Karla naglo ustane kad je stupio u garderobu i pomogne mu odlo iti e ir i ogrt aè. - No, je li sve u redu, sestro? - upita smije eæi se, protrljav i svoje duge, uske ru ke. Tek tada primijeti njen zabrinuti izraz lica. - to se dogodilo? - Njegova smi je ka nestade. - Ta nadam se da nitko nije uèinio kakvu glupost! - Ne, ni govora, gospodine profesore. - Pa èemu onda takvo lice? to je bilo? - Ne to vrlo... - sestra Karla tra ila je pogodnu rijeè - ne to vrlo alosno. Gerti Hellm er... - Ona mala s buftalmusom? - Da, pala je s bicikla. Njeno zdravo oko ... gospodin dr Hilpert ga je morao i zvaditi. - Sestra Karla je grcala. - Da ste vi bili ovdje, gospodine profesore.. . - Gluposti! - grubo æe profesor Bergmeister. - Nemojte tako govoriti. Mislim da s te veæ i suvi e dugo ovdje i da biste veæ mogli shvatiti kako ima 112 takvih udaraca sudbine protiv kojih je lijeènik, pa i onaj najbolji, bespomoæan. Uos talom, siguran sam da je dr Hilpert uèinio sve to se moglo uèiniti. - Oprostite, gospodine profesore, - mucala je sestra Karla zapanjeno - nisam ti me htjela aludirati na... - Je li dr Hilpert veæ rekao roditeljima? - Da. Bili su u asno potreseni. To je doista stra no. Jadno dijete... A osim toga, stra no si predbacuju to su uopæe dozvolili Gerti da vozi bicikl. Jo ranije su bili z bog toga zabrinuti, ali Gerti je tako arko eljela bicikl... Profesor Bergmeister èuo je samo agor rijeèi sestre Karle ... smisao rijeèi nije razumi jevao ... »Kako li je èovjek bijedan« - mislio je -»kako sam i ja sam bijedan! Imam èetrde set i devet godina i bogat ivot za sobom. Bilo mi je dano da sudjelujem u velikoj avanturi znanosti i u ogromnom zadatku da poma em ljudima. Imao sam sve to èovjek mo e po eljeti... A ipak sam se smatrao najjadnijim biæem pod suncem kad sam shvatio da æu izgubiti vid, oslijepiti. A pri tom, to je moja sudbina u usporedbi sa sudbinom ovog jadnog djeteta! Èetrnaest godina i slijepa... i ne mo e joj se vi e pomoæi... Slije pa zauvijek.« On se trgnu i upravi pogled u sestru Karlu, poku avajuæi da razumije to m u ona govori. - Nitko se ne usuðuje da joj ka e istinu - govorila je sestra. - Roditelji ka u da to

naprosto ne mogu, a dr Hilpert veli da bi to trebala uèiniti ena... Profesor Bergmeister bio se veæ sasvim sabrao. - Ja idem k njoj... gdje le i Gerti? Ja æu joj reæi ako budem smogao hrabrosti. 8 - Oèima ljubavi 113 Kad je profesor Bergmeister otvorio vrata, Gerti se uspravi u krevetu. - Dr Hilpert? - upita. - Ne, nije to on. Mo e li pogoditi tko sam? - Oh, pa to je sasvim lako ... Vi ste profesor Bergmeister! Nasmije ila se puna povjerenja, zureæi u tamu oko sebe. S naporom je usmjerila svoje bolesno oko s pro irenom zjenicom prema vratima. Debeli bijeli zavoj prekrivao je operirani dio lica. - Sto mu gromova! - reèe profesor Bergmeister i uhvati njenu usku, djetinju ruku. - Ta kako si to uspjela pogoditi? Gerti se smijala. - Po glasu. - Èudno, zar ne? Izgleda, kao da se i bez oèiju mo e vidjeti. - Ali ipak je ljep e gledati oèima, gospodine profesore - Gerti se odva i. - Hoæete li mi sad opet skinuti zavoj? - S tim æemo se jo malo strpiti, je li? - On sjedne na rub njena kreveta. - Kako dugo jo ? - O tome moram najprije razgovarati s doktorom Hilpertom. Nisam ga jo ni vidio o tkako sam se vratio. Najprije sam do ao k tebi. Htio bih ti, naime, ne to isprièati... - O Parizu? - Gerti se vragoljasto nasmije i. - I to si, dakle, pogodila! No, tako ne to ... Pred tobom uopæe ne mo e biti tajni. - Ako hoæete, neæu nikome o tome ni ta reæi - obeæa Gerti velikodu no. - Molim vas, prièaj mi. Jeste li bili na Pigalleu? Bilo mu je jasno da joj je to ime poznato iz jednog lagera. - Ne - reèe - Ja ... zna ... nisam bio u Parizu da bih se zabavljao ... 114 - Zar se niste zabavljali? - Njen je glas zvuèao razoèarano. - Ne, bio sam kod jednog poznatog lijeènika za bolesti oèiju. - Ali... pa vi ste i sami... - Da, ima pravo. Ali èovjek te ko mo e lijeèiti sama sebe. Naravno, veæ me je dr Hilpert rije toga pregledao, ali... ukratko, uobrazio sam si da æe mi profesor u Parizu m o da moæi vi e pomoæi. - I? - upita Gerti znati eljno i nestrpljivo kad je profesor napravio stanku. - Ne, ni on mi nije mogao pomoæi. Samo je potvrdio ono to sam veæ znao: da æe se moj v id sve vi e pogor avati i da æu za nekoliko godina sasvim oslijepiti. - Pa to je grozno! - Da, nije to ba nimalo lijepo. Eto, isprièao sam ti to jer sam se nadao da æe naæi koj u rijeè utjehe za mene. Ti si uvijek bila vrlo hrabra djevojèica. - Ne vidjeti vi e ... nikada vi e vidjeti... -reèe Gerti zami ljeno - pa to je doista g rozno. Sve oko tebe tamno... - Ona podigne glavu. - Ali ipak, ne to se vidi. Sasv im duboko u sebi uvijek vidim. I onda kad imam zavoj na zdravom oku. - A to to onda vidi ? - Sve moguæe! Ono to si zami ljam... A onda - nastavi trudeæi se da ga utje i - kad se ba ni ta ne vidi prema van, hoæu reæi... tad se ne vidi ni ono to je ru no, zar ne? A i a toliko ru nih stvari. - Ima pravo. Ja imam, na primjer, sada bu-buljicu na nosu. Kad bi je ti samo mog la vidjeti... Gerti se smijala. - Kad jednom vi e ne bih mogla vidjeti, zami ljala bih sigurno uvijek samo lijepe s tvari. 115 - No, pa to æu i ja poku ati. - Mo e se i èuti - nastavi Gerti - osjeæati, mirisati, dodirivati i... - njeno se lic e smrkne - Ali èitati se vi e ne mo e. - Pa postoji pismo za slijepe, Gerti. Zna li to? - Oh, pa morali biste onda samo to nauèiti. On je blago pomiluje po ruci.

- Ti zaista zna lijepo tje iti, Gerti... Kad sam prvi put shvatio to se sa mnom d ogaða, stra no me to potreslo. Ali ima stvari s kojima se jednostavno mora pomiriti. Jednostavno ih mora prihvatiti. - Da - reèe Gerti ozbiljno - ta Bog zna to radi. Pa on nas voli, je li? I stoga èini uvijek samo ono to je za nas dobro. - Gerti, - s mukom upita profesor Bergmeis-ter - jesi li sasvim sigurna da te B og voli? - Da - odvrati ona, ni ta ne sluteæi - naravno... - A kad bih ti ja sada, na primjer, morao reæi da se s tobom de ava isto to i sa mno m? Da neæe vi e vidjeti? Gerti je le ala posve tiho, gledajuæi ukoèeno svojim bolesnim okom, okom bez pogleda, u prazno, ne videæi ni ta. Èekao je tiho, strpljivo i tek kad mu se èinilo da ni on sam vi e ne mo e podnijeti te n ijeme trenutke, izusti: - Gerti, molim te ... - Je li to istina? - pro apta. - Da. - Onda ste mi, znaèi, lagali! Neæete vi oslijepiti, nego ja. - Ne, Gerti - odvrati on brzo, osjeæajuæi se tako olak ano to sada vi e ne mora lagati i ja 116 æu oslijepiti. Oboje æemo oslijepiti. Stoga i mogu razumjeti koliko trpi . - Prokleti bicikl! - zajeca Gerti uzdahnuv i duboko - da bar nikad nisam ... Opet je za utjela, ovaj put utjela je jo du e, a profesor Bergmeister osjeti kako se t o dijete bori da svlada u sebi u as koji je ta netom izreèena neminovna istina u njo j izazvala. - Moramo smoæi hrabrosti, zar ne? - pro apta ona napokon. - Da, upravo to je ono to sam ti htio objasniti. Ali, mislim da to uopæe nije bilo potrebno, jer ti si, Gerti, mnogo hrabrija od mene ... ti si divna djevojèica! Vrata su se otvorila i sestra Hilda uvede Ger-tinu majku. Oèi gospoðe Hellmer bile s u oteèene od plakanja. Sva prepla ena, upitno pogleda profesora Bergmeistera. - Ona zna sve - reèe on. - Molim vas, poku ajte ... Ali gospoða Hellmer ga prekine i uèini upravo ono to je on toliko elio sprijeèiti: s bol nim jecajem baci se na Gertin krevet. - Dijete moje ... jadno moje dijete ... Gerti èvrsto zagrli svoju majku. Bio je to neobièan prizor: mala, slijepa djevojèica t je ila je zdravu odraslu enu. - Ta nemoj se toliko alostiti, mamice - govorila joj je nje no - glavno je da jo ivi m ... a sad, kad vi e ne budem mogla vidjeti, dragi Bog æe me veæ èuvati. Ksenija von Scholler nije bila strpljiva pacijentica. - elim da opet mogu vidjeti - stalno je ponavljala doktoru Hilpertu. - Za to mi ne pomog-ne , Normane? 117 - Zar ne primjeæuje da èinimo sve to je u na oj moæi? - Primjeæujem jedino da me muèite. Stalno moram podnositi sve neke nove pretrage .. . krvna slika, sedimentacija... da, èak sam morala i na Wassermann-reakciju, iako sam odmah rekla da æe to biti bez ikakvog rezultata... - Ali, Ksenija, pa ti dobro zna da moramo biti potpuno sigurni... - Glupost! Vi samo izbjegavate operaciju. Ili mo da zato to le im u prvom razredu, p a elite sve odugovlaèiti da... - Ksenija! Ona shvati da se zaletjela i prisili se na smije ak. - Oprosti, Normane. Znam, nepravedna sam ... Ali tko to u mojoj situaciji ne bi bio? Najprije sam se sa svojim mu em mjesecima morala boriti da bi me doveo ovamo, a sada me veæ pomalo obuzima osjeæaj da sve to nije imalo svrhe. - Ali ti doista nema pravo, Ksenija. Pa nismo te jednostavno ostavili da tu le i , a da se nismo brinuli o tebi. Izvadili su ti tonsile, pro la si temeljit ginekolo ki pregled ... - Da, i pet zubi su mi izvadili! - dopuni ga gorko. - Meðutim, unatoè svemu tome, n a oèima nije do lo do nekog pobolj anja. Na to jo èeka da bi me konaèno operirao?

- Èekamo da se upalne pojave bar donekle sti aju. Ali i tad, Ksenija... ti oèito mis li da je pri ovakvoj operaciji uspjeh unaprijed zajamèen. Na alost, to nije tako. eli li me upla iti? - Ne. Volio bih samo postiæi da pravilno sagledava stvari. Radi se o operaciji mre ne, a to znaèi da se zamuæene leæe moraju ukloniti. Meðu118 tim, to nije tako jednostavno kao to se èini. A posebice u tvom sluèaju je to te ak zah vat. Ksenija se osmjehnu. - Ne dam se zapla iti, Normane. Hoæu da me se operira. I to to prije. Upravo zahtijev am to. Izgubiti ne mogu ni ta, a dobiti... sve! 119 7. Otkako se vratio iz Pariza, profesor Berg-meister jo nije imao prilike da nasamo porazgovara s doktorom Hilpertom. Mladi se lijeènik stoga iskreno obradovao kad ga je profesor jednog dana poslije vizite pozvao k sebi. Dr Hilpert jo uvijek nije znao, kakav je zapravo bio rezultat pregleda kod profesora Lejeunea ... Kad je asistent u ao u sobu profesora Berg-meistera, bilo mu je to pitanje u vezi s posjetom profesoru Lejeuneu veæ na jeziku, ali zamijetiv i neku nepristupaènu, gotov o odbojnu crtu na profesorovu licu, on pravovremeno za uti. Osjeæao je instinktivno da ga oèekuje ne to neprijatno. Profesor Bergmeister je sjedio za svojim stolom, nemirnih ruku sreðivao je neke pa pire i, ne podignuv i pogled, reèe: - Sjednite! Na ove rijeèi, koje su zvuèale gotovo kao zapovijed, dr Hilpert utke sjedne. Rado bi bio pripalio cigaretu, ali mu se to u ovoj situaciji èinilo neumjesnim. Trajalo je dugo, doktoru Hilpertu se èinilo da je pro la èitava vjeènost, dok se profeso r Bergmeister odluèio govoriti. - Vi znate za to sam vas pozvao ... Dr Hilpert se muèio, razbijajuæi glavu, pitajuæi se o èemu bi se moglo raditi. - Ne - reèe napokon oklijevajuæi. 120 - Ne znate, dakle? Onda vam moram malo pomoæi da se prisjetite - profesor Bergmei ster uèini malu stanku, uzme cigaretu i pripali je prije no to je to dr Hilpert sti gao uèiniti. - Juèer je kod mene bio bankar von Scholler. - Profesor Bergmeister je o tro promatrao mladog lijeènika kroz debela blistava stakla svojih naoèala, ali dr Hi lpert izdr i taj pogled a da nije ni trepnuo. -No, zar mi nemate ni ta reæi? - upita p rofesor. Dr Hilpert je grèevito tra io odgovor. Sine mu muèna pomisao: zar je moguæe da bankar ne t o zna o ranijim susretima izmeðu njega i njegove ene? Zar bi Ksenijin mu mogao pretp ostavljati da bi on koristio moguænost da tu ljubavnu prièu sad dalje raspreda? Optu e li ga za takvu sumnju mogao bi odgovarati pred lijeènièkom komorom! - Vidim da sad znate o èemu govorim - prekinu profesor Bergmeister tu napetu situ aciju. Dr Hilpert se te kom mukom odluèi da govori: - Poznavao sam Kseniju ... gospoðu von Scholler, prije no to se udala. - Ah! - pepeo s profesorove cigarete pade na pod, a da on to nije primijetio. Je li to bankaru poznato? - Ne. - Vi, dakle, niste smatrali potrebnim da mu to ka ete? - Razgovarao sam s pacijenticom o tome. Ona je smatrala da bi bilo bolje ... Profesor Bergmeister upadne svom asistentu u rijeè: - No, ostavimo to. Èudi me samo jedno ... a sada, po to sam doznao u kojim ste odno sima s pacijenticom, to me èudi jo i mnogo vi e ... Na121 ime, kako ste mogli i smjeli podr avati je u ideji da æete je vi operirati? - Gospodine profesore ... - dr Hilpert naglo ustane. - Ostanite sjedjeti, molim. I uzmite cigaretu, ako vas to umiruje ... elio bih s vama razgovarati razborito i bez emocija.

Dr Hilpert se ponovo spusti u naslonjaè. - Morate mi povjerovati, gospodine profesore, da ja nisam pacijenticu na to nag ovarao. Otkad' je saznala tko sam ... a saznala je to bez ikakve pomoæi s moje str ane, nisam je vi e mogao odvratiti od te zamisli. - Poznato vam je da je gospoða von Scholler do la na kliniku kao moja pacijentica? - Naravno, gospodine profesore, pa ja i nisam htio ... Ponovo mu profesor nije dao da zavr i reèenicu: - Bankar uporno zahtijeva da ja izvr im tu operaciju. U vezi s tom odlukom imao j e malu prepirku sa svojom enom. Nadam se da vam je jasno da pacijenticu moramo po t edjeti svakog uzrujavanja. - Oprostite, molim vas, gospodine profesore, ali ja... - Kako sad zami ljate rje enje ovog problema? - Ja æu se, naravno, povuæi. - Povuæi? Time nije ni ta uèinjeno! Vi morate pacijenticu uvjeriti da je upravo to je dino ispravno rje enje. Ne volim da se odluèujuæe stvari odvijaju iza mojih leða. To je bila neodgovorna ne-promi ljenost s va e strane. Ili... - profesor èvrsto pogleda dokt ora Hilperta - ... mo da mislite da ja vi e nisam dorastao takvoj operaciji? - Ali, gospodine profesore! 122 - Smijete biti potpuno po teni prema meni! Bila bi to èak i va a du nost. - Dakle, onda ... zaklinjem vam se da na takovo ne to nisam ni pomislio! Samo ... - dr Hilpert za uti. - Hajde, hajde! - reèe profesor nestrpljivo. -Nastavite! Nemojte mi ni ta zatajiti! - Bio sam potpuno siguran da biste bez daljega bili sporazumni da ja operiram p acijenticu. Profesor Bergmeister polako ustane. - Èak ni' onda - reèe koraèajuæi nervozno gore-dolje po sobi - kad vam pacijentica ne b i osobno bila tako bliska. Upravo to cijelu stvar potpuno onemoguæuje. Ali, bez ob zira na to ... -on se okrenu i zastade tik pred doktorom Hilper-tom koji je takoðe r ustao. - Ne mogu vi e biti velikodu an, razumijete li? Svaka operacija ima i svoju financijsku stranu. Meni je taj novac potreban. Dr Hilpert smjesta shvati. - Je li profesor Lejeune .. ? - upita, ali nije imao smjelosti da zavr i reèenicu. - Da. Potvrdio je dijagnozu. - Profesor se gorko nasmije i. - Mo ete se time ponosi ti. Kao kirurgu stoji mi samo jo vrlo ogranièeno vrijeme na raspolaganju. Ksenija von Scholler pokorila se eljama svog mu a po to kod doktora Hilperta nije nai l a ni na kakvu podr ku. Bila je sporazumna s tim da je operira profesor Bergmeister . Jedino va no bilo joj je da se operativni zahvat obavi to prije. No, ipak se mora la strpjeti jo nekoliko tjedana. Bilo je potrebno da se najprije, koliko god je t o moguæe, zaustave upalne pojave koje su se javljale kao æelije bjelanèevina, nabrekli reljef arenice te fino i grubo zrnato zamuæenje staklovine iza oène leæe. 123 Konaèno, gotovo tri mjeseca nakon to je pacijentica primljena na kliniku, sve je bi lo spremno. Odreðen je termin za operaciju. Bankar von Scholler, iako pravovremeno obavije ten, uputio je brzojav koji je stigao pola sata prije operacije. Isprièao s e to zbog neke poslovne transakcije ne mo e doæi. Obeæao je da æe u mislima biti uz svoju enu. Meðutim, brzojav nisu vi e stigli proèitati Kseniji von Scholler. Uveèer prije oper acije dobila je jako sredstvo za spavanje, tako da je ujutro jo uvijek bila malo o amuæena. Anestetièar, dr Hesse, smatrao je da bi bilo bolje po tedjeti je svakog uzbuðen ja. Prije no to su je odvezli u sobu za pripreme, injicirao joj je sredstvo za sm irenje. Zatim ju je preuzela sestra koja æe asistirati pri operaciji. Sestra Ethel odvezla je pacijenticu, uz pomoæ sestra Gerde, instrumentarke, u oper acijsku dvoranu. Polo ili su Kseniju na operacijski stol i poèeli je pripremati za o peraciju. Ksenija se utke, apatièno, prepustila svim pripremama. Tek kad je zaèula pribli avanje mu kih koraka, pobudio joj se interes. Poku ala je podignuti glavu i upita: - Norman? - Ne, to sam samo ja - reèe anestetièar - dr Hesse. Ne trebate se bojati. - Èega? - zapita Ksenija pribrano. - Nemam to izgubiti. - Gospodin doktor poèinje s lokalnom anestezijom - objasni sestra. - Osjetit æete

lagani ubod... Ona pru i doktoru Hesseu injekciju s novo-kainom i corbasilom. Dr Hesse zabode igl u desno kraj oka, prièeka da iscuri dio teènosti i zatim izvuèe iglu. Pacijentica se s amo sasvim malo trgla. 124 - Sad jo jedanput... - reèe sestra Ethel. Dr Hesse opet ubode iglom, ovaj put lije vo ispod oka. - Veæ je sve gotovo - reèe. Dr Hesse sjedne na pokretnu stolicu kraj operacijskog stola, namjesti tlakomjer oko Kseni-jine ruke i upumpa zrak. Zatim opusti èvrsti povez i opipa bilo. Pogleda na sat, bilo je pro lo vi e od pet minuta otkako je dao injekcije. Uvjeri se da je oko pacijentice veæ gotovo neosjetljivo. Sestra Ethel je u meðuvremenu pripremila no vu injekciju. Dr Hesse uzme iglu i zabode je dvaput izravno u oko, i to ispod sp ojnice. Profesor Bergmeister uðe s doktorom Hil-pertom u operacijsku salu. Obojica su veæ bi la obuèena za operaciju. Sestra Ethel namjesti profesoru èeono poveæalo prije no to se nagnuo nad pacijenticu kako bi provjerio djelovanje supkon-junktivalne injekcije . On pogleda dr Hessea koji na njegovo neizgovoreno pitanje, kimnuv i glavom, potv rdi: sve je u redu, operacija mo e zapoèeti. Dr Hilpert namjesti dr aè vjeða i karama pro iri raspor vjeða u vanjskom uglu. - Molim vas, spustite oko prema dolje - reèe profesor Bergmeister. Brzim, spretnim ubodom dr Hilpert prièvrsti nit za pridr avanje u gornjem dijelu spo jnice. Sestra Ethel pru i profesoru fini no za operaciju mrene. Profesor Bergmeister se na gnu sasvim blizu nad bolesno oko koje se nalazilo pred njim u jarkom svjetlu ope racijske svjetiljke. Bri ljivo izvedenim rezom on otvori oko i to tako da je gore, na ro nici, ostao jo jedan re anj spojnice. Zatim vrati no sestri Ethel, a ona mu pru i pljos-natu strugaljku. 125 Suspre uæi dah promatrao je dr Hilpert kako profesor oprezno, vrlo oprezno odvaja si nehije. Upala je bila izazvala izluèivanja koja su sadr avala bjelanèevinu te su se iz meðu zjenice i leæe stvorile okruglaste izrasline. Bilo je potrebno vrlo, vrlo preci zno raditi da bi se ove izrasline uklonile. Ipak je, a to su znali svi u operaci jskoj dvorani, postojala opasnost, èak i pri krajnjoj preciznosti, da leæa klizne u staklovinu. U ovim uzbudljivim trenucima zahvaljivao je dr Hilpert sudbini to ga je po tedjela moguænosti da ovu opasnu operaciju sam obavi na eni koju je nekada volio. S divljen jem je promatrao smiren i precizan rad vitkih prstiju profesora Bergmeis-tera. Sestra Ethel pru i profesoru britki no i on prereze opnu arenice. Tek sad se dr Hilpert odva i da opet normalno di e, mada je znao da nakon vaðenja areni ce najopasniji trenutak jo predstoji. Profesor Bergmeister vrati no i primi pince-tu za èahure. Zahvati èahuru leæe, pokrenu leæu lako i vrlo, vrlo pa ljivo amo-tamo kako bi je odvojio od njena ukotvljenja, a zatim izvuèe zamuæenu leæu. Nakon nekoliko sekundi veæ je opet zatvorio oènu jabuèicu kroz ako podignutu ro nicu. Sestra Ethel mu pru i sasvim tanku iglu s najfinijom svilenom niti. Profesor Bergmeister sad sa ije sa spojnicom re njeve spojnice to ih je pri pr vom rezu bio ostavio na ro nici. Znao je da æe ro nica, uslijed svoje vlastite napetos ti, sama od sebe pri leæi uz rubove ranica. Tada se profesor uspravi i skine èeono poveæalo. Pogled mu se sretne s pogledom njeg ova asistenta ... U tom trenutku, kad je sve bilo pro lo, oba su mu karca istovremen o osjetila vrlo sna an, neizreèen osjeæaj meðusobne pripadnosti, 126 osjeæaj izrastao iz njihova gotovo srodnog stava prema velikoj odgovornosti svog z vanja. - Mo ete nastaviti, Normane - reèe profesor Bergmeister lako se nasmije iv i i okrenu s e, pomalo iscrpljen. - Hvala! - bilo je sve to je dr Hilpert u tom trenutku mogao reæi. Ali u ovoj male noj rijeèi bila je sadr ana sva zahvalnost to ju je osjeæao za sve: zato to je profesor Bergmeister preuzeo operaciju i zato to mu je operacija uspjela. Sve ostalo bilo je sada lako, lako poput djeèje igre.

Pomoæu pipete to mu ju je pru ila sestra Ethel ukapljao je dr Hilpert atropin u oko. Izvukao je nit za pridr avanje, uklonio dr aè vjeða, a prethodno karama pro ireni vjeðni k zatvorio je sad pomoæu svilene niti to ju je prije operacije sam pripremio. Dr Hilp ert je htio sam staviti zavoj na oko pacijentice. Sestri Ethel prepustio je jedi no da stavi tanak povez preko oba oka, takozvani binokulus. - Sve je gotovo, Ksenija - reèe s olak anjem. - Pro lo je. - Hoæu li moæi vidjeti? - upita ona glasom koji kao da je dolazio iz velike udaljen osti. - Na to moramo jo prièekati. Ne preostaje nam ni ta drugo do strpljivog èekanja... Profesor Bergmeister i njegova ena bili su u subotu uveèe pozvani na primanje. Kad je Vera za vrijeme ruèka na to podsjetila mu a, on se zaprepasti. - Zar danas? - reèe - Stra no mi je ao. Potpuno sam zaboravio na to. - Ma ne smeta - odvrati ona usiljeno prijaznim tonom kojim mu se u posljednje v rijeme obraæala. - Zato sam ja na sve mislila. Smoking, ko127 ulja i dugmad za man ete ... sve je veæ pripremljeno. On namr ti èelo. - Da si me bar ranije podsjetila ... Tek sada je shvatila. - Zar veèeras ima ne to drugo u planu? - Na alost. Doista mi je ao, Vera. Rekao sam Hilpertu da veèeras doðe ovamo. Ona pozvoni djevojci. - Pa æe mu jednostavno otkazati - reèe nehajno. Profesor Bergmeister nervozno slo i salvetu. - Da, naravno, mogao bih, ali... - on pogleda svoju enu pogledom koji je preklin jao kroz debela stakla svojih naoèala. - Ovaj razgovor s Hilpertom mi je veoma va an , Vera. Radi se o mom znanstvenom istra ivanju. Zamolio sam ga da prekontrolira ne koliko proraèuna ... - A zar ne bi mogao s tim prièekati do nedjelje ili ponedjeljka? Djevojka uðe, raspremi stol i donese kompot. Tek kad je izi la, profesor Bergmeister reèe: - Da budem sasvim iskren, Vera ... nije mi stalo do tog primanja. Ba nimalo. Ti zna da se u takvim prilikama nikada dobro ne osjeæam. Bilo joj je te ko svladati se i zadr ati mirnoæu glasa. - Treba li da ja nazovem i otka em ili æe to ti uèiniti? - Ali èemu? - on odmaknu tanjur s kompotom. - Pa ti mo e poæi, Vera ... za to ne bi? Ja ti sigurno ne elim pokvariti veselje. - U tome si veæ potpuno uspio. Vera ustade i bez rijeèi napusti sobu. Osjeæala se tako bijedno da se èak nije ni razb jesnila. Koliko li je ulo ila truda nakon njihova povratka iz Pariza da doðe do isti nskog izmirenja izmeðu nje 128 i mu a... Neko se vrijeme doista èinilo kao da je stvarno uspjela opet uspostaviti n ekada nji sklad. Meðutim, tad joj je postalo jasno da je on u ivao u toj ponovo mirnoj situaciji samo stoga to mu je to omoguæavalo da se lak e koncentrira na rad. Iz dana u dan sve je vi e bila obuzeta osjeæajem da mu ona, bilo kao ena, bilo kao èovjek, uopæe gotovo ni ta ne znaèi. U trenutku kad je nazvala prijatelje i isprièala se to veèeras ne mogu doæi jo nije bila prebolje-la svoje razoèaranje. Dok su, kao uvijek, u dnevnoj sobi zajedno pili èaj, ostala je utljiva. Silno ju je ljutilo to on, kako joj se èinilo, uopæe ne primjeæuje n jeno neraspolo enje. Mirno je èitao izvanredno subotnje izdanje dnevnih novina. Ona je pripalila cigaretu i zurila pred sebe. Kad joj je pru io dio novina, pogledom je bez posebnog interesa preletjela samo kr upnije naslove. Okrenu stranicu i doðe do kulturne rubrike. Odjednom kao da ju je pogodila munja. Novine su joj zadrhtale u rukama. A zaprav o je to to je se tako sna no dojmilo bila prilièno neupadljiva bilje ka. Proèita je jo je anput: »Gostovanje Paula Blondeaua. Veèeras se u na em gradskom kazali tu odr ava veæ dugo nestrpljenjem oèekivano gostovanje trupe Paul Blondeaua. Predstava koja æe se ponov iti sutra i u utorak veæ je prije nekoliko dana rasprodana. Paul Blondeau, poznati karakterni glumac ...« Vera Bergmeister odlo i novine i zami ljeno se zagleda preda se ... Paul Blondeau! B

ili su zajedno u glumaèkoj koli, jo se dobro sjeæala: vitak, tamnokosi mladiæ s veselim, malo priglupim osmijehom ... On je uspio. A ona? to je od nje postalo? Odjednom stvori odluku: morala je s njim razgovarati! Paul Blondeau je uvijek bi o dobar 9 - Oèima ljubavi 129 drug. Mo da bi joj on znao pomoæi... Mora postojati neka moguænost da ispuni svoj ivot. Mo da bi je on mogao primiti u svoju trupu ... Ne, to ne bi bilo moguæe, bar ne tra jno. Ta nije mogla ostaviti svog mu a. Ali ne to se mora dogoditi, ne to mora poduzeti. Opet je obuze osjeæaj kao da se gu i... Ugasi cigaretu, slo i novine i ustade. Profesor Berg-meister podi e pogled. - Kamo æe ? - upita. - Moram telefonirati - odgovori ona sa smije kom. Uspjelo joj je da se opet pribe re. - Ah, tako - ne rekav i vi e ni ta profesor se opet zadubi u svoju lektiru. Dr Norman Hilpert do ao je odmah poslije devet. Vera ga pozdravi i odvede u radnu sobu svog mu a. Nekoliko su trenutaka nevezano razgovarali. Onda Vera reèe: - Nadam se da se neæete ljutiti ako vas sad ostavim same... kad se radi o znanost i tad mi, domaæice, moramo utjeti. Profesor Bergmeister se nasmije i, isprièavajuæi se. - Mi æemo se po uriti koliko god nam to bude moguæe, Vera. Zatim æemo doæi preko k tebi. Ona mu uzvrati smije ak. - to se mene tièe, ne mora se uriti. Imam bolji plan. - Da? - upita on bez posebnog interesa. - Idem u kino. U Evropi se daje noæna predstava filma Bengalu - Dobar film. Zar ga jo nisi vidjela? Vera prijeðe preko tog pitanja. - Opra tam se onda veæ sada. Mnogo uspjeha u radu! 130 Dr Hilpert je neko vrijeme gledao za njom dok je koraèala prema vratima, vitka i d ugih nogu. - Prekrasna ena! - reèe iskreno. Profesor Bergmeister tiho uzdahnu. - Da. A nije joj lako sa mnom. - Ali, gospodine profesore! - Da, da, Normane. Ja sam vrlo lo suprug. Katkad se èudim to jo uopæe mo e izdr ati sa m. Dr Hilpert se lako nasmije, uvjeren da je ta profesorova primjedba izreèena u ali. - U svakom sluèaju imam veliko iznenaðenje za nju - nastavi profesor Bergmeister. Za vrijeme semestralnih praznika elim biti slobodan, pa stoga i poku avam da rad na eksperimentima to prije zavr im. Spremam se s Verom na veliko putovanje ... dva, t ri mjeseca ... Mislite li da bi se ona radovala tome? - Sigurno! A kamo mislite poæi? - To bih prepustio Veri. Onda æe sigurno biti sve u redu. Ne to poslije deset sati Vera Bergmeister izi la je iz kuæe. Dotjerala se osobito bri lj ivo: imala je na sebi crni francuski kostim s prekrasnom svijetlom stolom od kun e. Svoju svijetlu, sjajnu kosu poèe ljala je visoko na tjeme. Dok je prolazila vrtom, obazre se. Nikoga nije bilo na prozoru, nitko nije primi jetio njen odlazak. Bila je zadovoljna, jer èak ni njen mu ne bi povjerovao da ovak o dotjerana odlazi u kino. S Paul Blondeauom dogovorila se u baru hotela Park, ali kad je u la u predvorje, p ri ao joj je ef recepcije. - Dobar veèe, milostiva gospoðo - pozdravi je on sa smije kom koji se Vere vrlo nesim patièno dojmio. 131 - Htjela bih u bar - reèe ona kratko i htjede proæi kraj njega. - Gospoða Vera Herbst? Herbst je bilo njeno djevojaèko prezime. Ona zastade i pogleda ga. - Vi imate sastanak s gospodinom Blon-deauom, zar ne? - smije ak nalickanog mladiæa odavao je i suvi e upuæenosti. Vera bi ga bila najradije o amarila. Ali, svlada se, i mirno odvrati: - Da, tako je.

- Gospodin Blondeau mi je upravo javio da se nakon dana nje predstave osjeæa vrlo i scrpljenim i zamolio vas da doðete u njegov apartman. Vera je èasak oklijevala. U njegov apartman? Nije bila raèunala s tim. Sigurno je go spodin Blondeau to predlo io bez ikakvih primisli. Bio je glumac i nije se obazira o na etiketu. Meðutim, ona je bila ena profesora Bergmeistera i ivjela u malom gradiæu gdje su se svi meðusobno poznavali. Zar si smije dopustiti da prihvati taj poziv? Èinilo se kao da mladiæ ne primjeæuje njeno oklijevanje. On se okrenu i pucketajuæi prst ima pozva jednog od zeleno livriranih djeèaka. - Odvedi, molim te, milostivu gospoðu gore u sobu dvjesto sedam. Dok se s liftbojem uspinjala dizalom, Vera je ozbiljno razmi ljala i veæ gotovo odluèi la da ga zamoli da je opet vrati dolje ... ali, tad pomisli na svog mu a koji njen povratak kuæi ne bi ni primijetio, kao to nije opazio niti njen odlazak. Zabaci gl avu i poðe za liftbojem dugim hodnikom prekrivenim crvenim sagom. Djeèak stane pred sobom broj 207 i pokuca. - Hvala. Mo ete iæi! - reèe Vera. U tom se trenutku otvore vrata i na pragu se pojavi Paul Blondeau, u svilenom kuænom haljetku elegantnog uzorka, ispod kojeg je oèito imao samo p id amu. - Vera, stara moja - reèe i ra iri obje ruke -kako se radujem to te opet vidim! - I prije no to je Vera mogla doæi k sebi od iznenaðenja, veæ ju je zagrlio i prijateljski poljubio u oba obraza, a zatim je, tako zagrljenu, povukao sa sobom u svoj apart man. - Sjedni, smjesti se udobno ... doista je divno to si do la. Hoæe li sa mnom popi ti èa u ampanjca? - Tek tada je pogleda u lice i zaprepa teno æe: - Oho! Po svemu, ti se ba ne raduje osobito na em susretu ... - Nisam raèunala s tim da æe me nastojati kompromitirati - odvrati Vera hladno. - Tebe ... da...? - on se odjednom nasmija onim svojim veselim, malo priglupim smijehom, kojeg se ona tako dobro sjeæala. - Vjeroèka, ta prestani s tim! Za to bih ja , molim te, elio da te... - Od silnog smijeha nije mogao zavr iti reèenicu. - A odakle da ja to znam? - upita ona srdito. - U svakom sluèaju vrlo mi je neobièn o da me doèekuje ovako odjeven. - Za to? - on spusti pogled na svoj kuæni kaput. - Ne to nije u redu? Èista svila, drag a moja! Takvo to ne bismo si mogli dopustiti nekada, u cvatu mladosti. Shvatila je da je besmisleno i ta mu predbacivati. On je jednostavno nije mogao ra zumjeti. Djelovao je zrelije otkako su se zadnji put vidjeli, bio je puniji, iri u ramenima, crte njegova lica bile su izrazitije, ali je njegova narav ostala ne promijenjena. Bio je to jo uvijek onaj bezbri ni mladiæ smeðih oèiju, èiju je ljepotu tako vje to znao istaæi. - Ti se zaista nisi promijenio! - reèe Vera pomirljivo. 132 133 - A zar je trebalo da se promijenim? - Pa, to ne bi bilo tako neobièno ... Kako se dugo nismo vidjeli? - Vi e od deset godina. Upravo sam to sada, kupajuæi se, izraèunao. Liana mi je bila rekla da si se udala. Otada si i èezla. - Pa to ba nije pravi izraz! - Odmah se ponovo ukoèila. - Otkako sam se udala ivim ovdje. On razrogaèi oèi. - U ovom gnijezdu? - Ovo »gnijezdo« je sveuèili ni grad. - No, ipak. U svakom sluèaju, ne bih elio da me tu sahrane. - Nalio je ampanjac u j ednu od èa a i odjednom zastao usred tog pokreta i upitao: - to je zapravo s tobom, s tara moja? Najprije me gnjavi da mora bezuvjetno sa mnom govoriti, a nakon to sam t i to omoguæio ... uostalom, uz izvjesne te koæe, jer, naravno, eljeli su da i ja prisus tvujem slavlju ... stalno me kljuca . Koji je vrag u ao u tebe? Vera odjednom osjeti kako je sve vi e obuzima duboka poti tenost koju je veæ neko vrij eme osjeæala. - Oprosti, Paul - promuca - znam i sama da sam sve uèinila naopako. - Ustade. - N isam uopæe trebala doæi. - Ona poðe prema vratima. On spusti bocu i èa u iz ruku i s dva brza koraka preprijeèi joj put. - Gluposti! - reèe. - to je to s tobom? Ta ne to vjerojatno nije u redu, je li?

- Paul, molim te ... pusti me da odem. Sve to nema smisla. Ne vodi to nièemu da t e optereæujem svojim brigama i problemima. - Ima , dakle, briga. - On je uhvati za ruku. - To sam odmah pomislio. Hajde, sje dni ovamo i lijepo sve isprièaj stricu Paulu. Samo bez ustruèavanja. 134 Ona nije odmah znala kako bi zapoèela i on joj dade vremena. Vrati se do stola, na lije ampanjac u èa e, pru i joj jednu. - U tvoje zdravlje, stara moja! Ona mu nazdravi, prisiliv i se da mu pogleda u oèi. - Htjela bih opet raditi! Nije se uopæe iznenadio. - Ideja nije lo a. - Zar misli da bih mogla jo jednom poku ati? Pauzirala sam deset godina! Dugo je to, znam. Ali, napokon, ta ja i ne elim vi e igrati mladenaèke naivke ... Misli li da bih jo imala kakvu ansu? - Ti se, dakle, eli rastati? Ili si veæ rastavljena? - Ne, Paul. Nisam rastavljena i ne elim to. Jednostavno, htjela bih ... dati nek i sadr aj svom ivotu. - Drago moje dijete... - on se nasmije. -Kad te èovjek tako slu a, pomislio bi da s i jedna od onih nezadovoljnih, malo luckastih supruga, koje ... A zapravo si jed nom bila sasvim razborita djevojka... a uz to jo i dobra mala glumica. Podigla je obrve. - Ti, dakle, moju ideju smatra luckastom? - Prilièno. Zao mi je ukoliko si od mene oèekivala ne to drugo. Ali doista ne bi imal o smisla da ti glavu napunim hrpom la i. - Mogla sam i pretpostaviti da neæe za mene imati razumijevanja. - Ali, Vera, ta ja ga imam! Koliko god hoæe ! Nesretna si, razoèarala si se u braku.. . Ali sve to ne mo e biti razlogom da se vrati kazali tu. - Nije mi do toga da time kompenziram neka razoèaranja, kao to to ti mo da misli ... - Nisam te elio uvrijediti! - reèe on brzo. 135 - Znam, i zahvalna sam ti na iskrenosti. Reci mi sad samo jo jedno... da sam ras tavljena, da sasvim sama odluèujem o svom ivotu ... da li bi mi u tom sluèaju dao kak vu ansu? Neko je vrijeme oklijevao ... - To bi ovisilo samo o tome to zapravo oèekuje . U svakom sluèaju, veæina ljudi nauèi pli ati tek kad ih netko gurne u vodu. Profesor Bergmeister i njegov asistent radili su vrlo koncentrirano sve do pola dvanaest. Tada dr Hilpert osjeti kako profesor postaje uznemiren. - Ako mi dopustite, gospodine profesore, da materijale ponesem kuæi - predlo i - ta d bih proraèune mogao jo jednom u miru pregledati... Profesor Bergmeister se odmah s tim slo io. - Dapaèe, bio bih vam vrlo zahvalan. Naravno, u predgovoru mog rada spomenut æu va u pomoæ. - Ali to doista nije potrebno ... - Ipak. To je samo fair. A osim toga ... - profesor se smje akao - za va u karijeru bilo bi to i od koristi. Jeste li veæ razmi ljali o habilitaciji? - Da budem iskren... ne znam jo . To ovisi o toliko vanjskih faktora. - Ako se o enite gospoðicom Gabrijelom Zerling, materijalna baza znanstvenog zvanja u svakom sluèaju vam je osigurana. Dr Hilpert nije mogao prikriti svoju zbunjenost. - No, no - reèe profesor - pa to nije nikakva sramota. Mo da bi bilo bolje da to ni sam spomenuo, ali ta tina je bila jaèa od mog osjeæaja takta. Htio sam vam, naime, tim e reæi da mi je poznato to se zbiva na mojoj klinici. 136 - Gabrijela Zerling je divna djevojka, ali meðu nama nema nikakve ozbiljn ije veze. - Dakle ... samo flert? - Mo da bi se to moglo i tako nazvati. Profesor Bergmeister skine naoèale i poène vrlo pomno èistiti njihova debela stakla. - Ne znam, Normane ... Ne elim se u to mije ati, ali mislim da je vrlo opasno poig

ravati se sa srcima. - On ustade. - No, sad mi dozvolite da vas »izbacim«. Htio bih, naime, poæi po svoju enu pred kino. Dr Hilpert je odmah ustao. - Onda idemo istim putem, gospodine profesore. - Na to nisam ni mislio, ali mi je vrlo drago. Vi e ne volim noæu polaziti sam u etn ju. Nakon to su se obukli, profesor Bergmeister ugasi sva svjetla te zajedno iziðo e iz k uæe. Kino Evropa bio je udaljen svega nekih dvadesetak minuta hoda od vile profesora Bergmeis-tera. Kad su stigli onamo, film jo nije bio zavr io! Nekoliko minuta kasni je otvorila su se vrata i gledaoci su u gomilama izlazili. Profesor Bergmeister i njegov asistent stali su pod svijetlo jedne laterne kako bi ih Vera sasvim sigurno mogla vidjeti. Pa ljivo su promatrali svakog pojedinog p osjetioca, ali pro lo je prilièno vremena dok je profesor Bergmeister shvatio da meðu njima nema njegove ene. 137 Iduæeg dana, bila je nedjelja, profesor Berg-meister je kao obièno ustao nekoliko sa ti prije svoje ene. Sam je doruèkovao, a zatim se povukao u svoju radnu sobu. Tako su se tog dana vidjeli tek za ruèkom. On je èavrljao o raznim stvarima kako bi joj pru io priliku da mu sama objasni gdje je bila prethodne veèeri. Meðutim, primijetiv i kako ona ne pokazuje ni najmanju namje ru objasniti mu bilo to, on kao uz put spomenu: - Uostalom, sinoæ sam htio doæi po tebe pred kino. teta to se nismo na li. - Nije je pr itom ni pogledao, dapaèe pretvarao se kao da je sav zaokupljen rezanjem peèenke. - Ah, ao mi je - bilo je sve to je Vera rekla. - No, ta etnja po svje em zraku bila je upravo ugodna. Hilpert i ja smo ionako, ka o to si veæ mo e zamisliti, bili isuvi e pu ili. Uostalom, on me je otpratio i do kina .. - Pa da, on stanuje u tom kraju. - Èudno, zar ne, da se nismo na li... - Pa - slegnu Vera ramenima - nisam ni pomi ljala da bi ti do ao po mene. Bilo je i dosta gu ve... A gdje si stajao? - Kod uliène svjetiljke. - Ah, tako. Onda mi je jasno. Kad èovjek stoji na svjetlu, jedva mo e razabrati to s e u mraku zbiva. I uz to jo i ti s tim svojim slabim oèima! 138 - Kako ti se sviðao Bengali? Zamijetio je njezino oklijevanje. Duboko se nadao da æe ona bar sada reæi istinu, da æe bar poku ati da naðe neko bezazleno obja njenje, kojem bi se lako moglo povjerovati. .. Meðutim, ona nije ni slutila to se u njemu zbiva. - Ah, pravo da ti ka em - odvrati ona s lakim, pomalo neprirodnim smije kom - bila sam malo razoèarana. Film ima, dodu e, neke fascinantne kadrove, ali sve u svemu ... Ona umuknu kad je on zgu vao svoju salvetu i bacio je na stol. Ustao je tako naglo da je pri tom sru io svoju èa u. Crveno vino razlilo se po bijelom damastu. - Klaus! - povièe Vera zapla eno. - to je? Osjeæa li se lo e? - Da, toèno - odgovori on ledenim glasom -muèno mi je, povraæa mi se od tih tvojih pr okletih la i! - Ali, Klaus, ne znam uopæe ... - Ali ja znam! Ti uopæe nisi bila u kinu, nisi mogla tamo biti... Ta pusti me sad da govorim, molim te! Uskoro æe me se rije iti...! Bengali se juèer uopæe nije prikaziva o! Vidio je kako se ugrizla za usnu, sva je probli-jedila... i on bez rijeèi iziðe iz s obe. Vera je ostala sama za neurednim stolom. Potrajalo je prilièno dugo dok se Vera oporavila od tog iznenadnog oka. No, tad poz voni djevojci i, diveæi se sama sebi kako uspijeva svladati uzbuðenje, reèe: - Mo ete raspremiti stol, molim vas ... - A crnu kavu... kao i uvijek, u salonu? - Ne. Odnesite, molim vas, gospodinu profesoru njegovu kavu u radnu sobu. Meni se kava danas ne pije. 139

Vera ustane i iziðe iz blagovaonice. Po la je gore u svoju sobu, zastala trenutak ka o izgubljena u elegantno i pomalo romantièno namje tenoj prostoriji... a onda se okr enu i baci na irok divan s jastucima nje nih boja. »To je, dakle, kraj«, pomisli. Kako li je èesto èeznula za tim svr etkom, tra eæi sva oèajna izlaz iz kaveza svog braka... Ali, niti je eljela, niti htjela da kraj bude takav. Znala je da je svog mu a duboko pov rijedila. Sigurno je uvjeren da ga je prevarila ... Zaèudo, ovaj ju je nesporazum bolio mnogo vi e no to bi si ikada to mogla zamisliti. Borila se u sebi s porivom da potrèi svom mu u i da mu sve isprièa... No, znala je i s uvi e dobro da bi time sve jo pogor ala. Ta to bi njen mu mogao pomisliti kad bi mu pri znala da je posjetila prijatelja iz davno pro lih dana, da je u njegovoj hotelskoj sobi posjetila jednog glumca?! Vera Bergmeister ugasi cigaretu, ustane, poðe prema prozoru i, ne razmi ljajuæi vi e ni o èemu, pogleda na ulicu. Uto zaèuje kako su za kri-pala vrtna vrata i ona, i nehotice , pogleda u tom smjeru. Bio je to profesor Bergmeister. Izi ao je iz kuæe hodajuæi jo pognutije nego inaèe ... op reznim koracima vrlo kratkovidna èovjeka. U tom èasu Vera osjeti koliko ga voli! Osjeti da ga voli vi e no ikada! Tako bi rado bila irom otvorila prozor i povikala za njim: »Vrati se!« ... Ali ostala je kao okam enjena, èvrsto pritisnuv i obje ruke na usta. Izgubila je profesora Bergmeistera iz vida, a da se on nijednom nije okrenuo. Odjednom ona stvori odluku. Potrèi k vratima i pojuri niz stepenice. Telefon se na lazio u radnoj sobi njena mu a. Sva zadihana podigne slu alicu ... birala je broj ho tela Park i zamolila da je 140 povezu s Paul Blondeauom. Morali su ga oèito tek potra iti, u svakom sluèaju potrajalo je prilièno dugo dok se on konaèno javio. - Da, molim? - reèe on dosaðujuæi se, glasom slavna èovjeka kojeg ljudi mnogo uznemirav aju. - Ovdje Vera ... Vera Bergmeister, hoæu reæi... Vera Herbst! Paul, uèinila sa m ono to si mi savjetovao: prekinula sam sa svime. Slobodna sam, potpuno slobodna , Paul... Mo e li mi sada pomoæi? - O, malo si me iznenadila - odvrati on suzdr ano i bez imalo radosti u glasu. - I za mene je sve to do lo tako iznenada, Paul, vjeruj mi. - Dakle, da budem sasvim iskren, Vera... U ovom trenutku mi to nimalo ne odgova ra. Oèekujem, naime, posjetu, zna . Da mo da doðe predveèer k meni... ili, jo bolje, posl predstave ...? - Ne elim uopæe ponovo doæi k tebi u hotel. Ni poslije podne, niti veèeras. Mislila sa m da se naðemo u Stuttgartu. Ta iduæe gostovanje ima u Stuttgartu, zar ne? - Da, da, svakako. Ali tamo æemo biti tek potkraj tjedna. - Ne smeta. Do onda æe naæi vremena da malo razmisli o meni. Gdje stanuje u Stuttgartu ? Privatno? Daj mi, molim te, svoj telefonski broj. Nekoliko minuta nakon tog razgovora Vera je veæ trèala po strmim stepenicama na tava n, donijela dva ko nata putna kovèega i poèela vrlo brzo pakirati svoje stvari. Nije z nala kad polazi vlak za Stuttgart, niti je jo imala bilo kakve predod be o tome to b i tamo radila. Imala je pred sobom samo jedan jedincati cilj: napustiti kuæu prije no to se njen mu vrati! 141 Profesor Bergmeister obavljao je jutarnju vizitu s doktorom Hilpertom i glavnom sestrom Hildom, s doktorom Hesseom, doktorom Bonin-gerom, te cijelom svitom hosp itanata i hospitant-kinja. Bio je, kako se èinilo, kao i uvijek, sav predan svom poslu, demonstrirajuæi bez ima lo preten-cioznosti svoje veliko znanje i nalazeæi za svakog pacijenta po koju lij epu rijeè ohrabrenja i razumijevanja. Pri svemu tom, on jo zapravo nije prebolio sv oj neprijatni kuæni nesporazum i bez prestanka je razmi ljao o Verinom èudnom pona anju. Meðutim nitko, èak ni doktor Hilpert, nije slutio to se u njemu zbiva. Uskoro, po to je profesor Bergmeister obi ao i posljednjeg privatnog pacijenta, cije la njegova ekipa se razi la. Samo je jo dr Hilpert ostao u blizini svog efa. 2elio g a je jo ne to upitati. - to mislite, gospodine profesore, kad bismo kod gospoðe von Scholler mogli prvi p

ut provjeriti da li vidi? Mislim, pomoæu stakla za mrenu. - Kad su izvaðene niti? - Pred dvanaest dana. - Pa, onda mislim da bismo mogli poku ati prekosutra. - Profesor Bergmeister ispi tivaèki pogleda svog asistenta. - Vama je, èini se, doista mnogo stalo do te pacijen tice. - No prije no to je dr Hilpert mogao i zapoèeti s nekim obja njavanjem, profeso r mu presijeèe rijeè: - Va i osjeæaji, kao uopæe va privatni ivot, nimalo me se ne tièu, no ... Jedino ne bih elio da se na klinici koje ta naklapa, da se ire glasine ... Vi sami i suvi e dobro znate kako se kod nas takve stvari brzo razvijaju. - Ali, gospodine profesore, ja zaista nisam ... 142 - Vjerujem vam, Normane, vjerujem vam bez ikakva provjeravanja. Ali bilo bi mo da ipak bolje da malo ogranièite va e specijalne vizite u sobi sedamnaest. Dr Hilpert otvori usta kao da bi ponovo elio proturjeèiti, meðutim tad se predomisli i samo reèe: - U redu, gospodine profesore! - Drago mi je da smo se razumjeli, kolega. Uostalom, da li je bankar Scholler o bavije ten? Nije? Mislim da bi to trebalo odmah urediti. Ta ova prva provjera vida bit æe ipak znaèajan trenutak. Mislim da bi bilo dobro kad bi gospodin von Scholler mogao biti prisutan. - Da, gospodine profesore - odvrati dr Hilpert ozbiljno. Profesor Bergmeister ga pogleda. - Nadam se da vas nisam povrijedio, zar ne? Bilo bi mi doista ao. Vi dobro znate koliko vas cijenim. - Hvala. Vi ste, naravno, potpuno u pravu, ja to dobro znam. - Ne u svemu - reèe profesor Bergmeister s lakim osmijehom - samo u nekim stvarim a. A i to samo zato to sam nekoliko godinica stariji od vas. Mladost, to je ne to p redivno, ali ne treba prezirati ni stanovito iskustvo. A to mi iskustvo govori d a nam je sad obojici potreban jedan konjak ... Dr Hilpert poðe za profesorom Bergmeiste-rom u njegovu svijetlu, vrlo odmjereno na mje tenu ordinaciju, koja mu je ujedno slu ila i kao radna soba. Sjeli su za niski s toliæ u uglu velike prostorije, popili su po èa icu konjaka i popu ili cigaretu, vodeæi pr i tom samo struèni razgovor. Kasnije, kad su veæ obojica ustala da bi se oprostili, upita dr Hilpert, vi e iz pri stojnosti negoli stvarnog interesa: 143 - Nadam se da je va a cijenjena supruga sinoæ dobro stigla kuæi. - Da - odvrati posve kratko profesor Berg-meister. - Doista teta to smo se mimoi li! Veæ sam razmi ljao kojim li je izlazom po la? - Uopæe nije bila u kinu. Odjednom dr Hilpert shvati da je i nehotice rekao ne to to je profesora dirnulo u n ajbolniju toèku. Tako su èudno zvuèale profesorove rijeèi... meðutim, ne toliko sadr ajem k liko po naèinu na koji ih je izrekao. - Ah, tako - odvrati dr Hilpert zbunjeno, izbjegavajuæi da pogleda svog efa. - Zar vas uopæe ne zanima gdje je moja ena zapravo bila? - nastavi profesor podrug ljivo, muèeæi time sama sebe. Dr Hilpert je nastojao naæi prikladne rijeèi, no tada zakljuèi da je bolje utjeti. - Ne bih vam tu tajnu mogao odati ni uz najbolju volju - objasni profesor Bergm eister gorko. - Pa zar niste svoju suprugu zapitali gdje je bila? - izmakne doktoru Hilpertu. - Ne - reèe profesor Bergmeister gotovo grubo - nije mi bilo stalo do toga da me sla e. - Ali, gospodine profesore ... to sve je sigurno bilo ne to posve bezazleno. Vjer ojatno je va a supruga, vraæajuæi se kuæi, susrela neke znance ... - I ja sam to takoðer najprije pretpostavljao. Sve do jutros. Sve dok mi nije op ir no opisala svoj juèera nji odlazak u kino. Sve dok nisam bio potpuno siguran da mi n e to taji. - Sve ene imaju neke svoje tajne - reèe dr Hilpert. - To je i meni poznato iako ni kad nisam bio o enjen. A to se tajanstvenije dr e, to manje se iza svega toga krije. Profesor Bergmeister pogleda svog asistenta.

144 - Zar je to va e posve iskreno mi ljenje? - Naravno, gospodine profesore. Profesor Bergmeister je èasak utio. Kad je progovorio, glas mu je zvuèao gotovo zaèuðeno: - Mo da stvarno imate pravo, kolega. Èudnovato ... ja sve to uopæe nisam gledao na ta j naèin. - Sve se èini iskrivljenim kad se promatra isuvi e izbliza - tvrdio je dr Hilpert. - Toèno. Upravo neobièno toèno. - Profesor Bergmeister se ponovo nasmije i, no ovaj put bio je to smije ak odjednom osloboðen sve gorèine, osmjeh olak anja, gotovo sretan. - D oista mi je drago to sam o tom s vama razgovarao. Oèito sam se ponio poput starog l jubomornog magarca Poslije, kad je dr Norman Hilpert veæ izi ao iz sobe, poðe profesor Bergmeister telefo nu i zamoli da ga povezu s njegovom vilom. Ali, na aparatu nije bila Vera, veæ dje vojka. Profesor Bergmeister saznade da je njegova ena spakirala putne kovèege i otputovala . Tri dana kasnije stigao je bankar von Schol-ler na oènu kliniku. Nakon kratkog raz govora s profesorom Bergmeisterom, posjetio je Kseniju u njenoj bolesnièkoj sobi. Donio joj je prekrasnu kitu crvenih ru a, pa iako ih njegova ena jo nije mogla vidje ti, osjetila je njihov èarobni miris. Vr cima prstiju prelazila je preko poput svile mekih latica. - Oprez - reèe on sav sretan to ju je razveselio - ti zna , ru e imaju trnje. Njeno lice se smrknu. - Nije potrebno da me na to podsjeæa . - Smijem li ove lijepe ru e staviti u vazu? -upita sestra koja je upravo u la. 10 - Oèima ljubavi 145 - Da, budite tako ljubazni - odgovori bankar. - I stavite ih, molim vas, na noæni ormariæ. - Samo ne suvi e blizu - zamoli Ksenija -znate dobro kako sam nespretna. - Ali du o! Pa ja sam ih donio upravo zato da ugleda ne to lijepo kad bude otvorila oèi . - Strah me je - jedva izusti Ksenija. - Èega te je strah, ljubavi? - Nje no uze njenu ruku i privuèe je k sebi, na obraz. O na mu prepusti ruku potpuno apatièno. - Ne vjerujem da æu doista opet vidjeti -reèe. - Ali to je posve sigurno! - On ispusti njenu ruku i prijeðe maramicom preko svog sivkastog, podbulog lica. - Upravo sam razgovarao s profesorom Bergmeisterom. O n je potpuno siguran da æe opet vidjeti. - A ako cijela ta operacija nije ni ta pomogla? Ako je sve bilo uzalud? - Tad æu te jo danas povesti kuæi. Bila ti slijepa ili progledala ... moja ljubav pr ema tebi ostaje uvijek ista, nepromijenjena. Zaèuje se tiho kucanje na vratima. Uðe profesor Bergmeister s glavnom sestrom Hildom . - No, kako se osjeæa na a lijepa pacijentica? - upita profesor profesionalnom vedrinom. - Grozno! - iskreno prizna Ksenija. - Od samog uzbuðenja jedva da i gutam. - Bilo bi zapravo neprirodno kad biste se drugaèije osjeæali - odvrati profesor. - Koliko je tome veæ godina otkad... da, pro lo je najmanje pet godina otkako vi e ni t a ne vidim ... Vi e i neznam kako svijet izgleda! - Du o - reèe bankar - moja je jedina nada u tome da neæe biti razoèarana ... Ja, naime ... nisam nikakav ljepotan, zna ! Ona se nervozno nasmije. 146 - Zar misli da si umi ljam da sam se udala za plejboja? - Znam da to ne misli , ali... - On zamuknu. Glavna sestra je skinula Kseniji pov ez s oèiju, sada joj je bri ljivo stavljala naoèale za mrenu. Staklo za bolesno oko bilo je tamn o obojeno. - No, kako je? - upita profesor.

Glavna sestra okrenula je Kseniji glavu tako da joj je prvi pogled pao na ru e. Topao val sreæe prijeðe Ksenijinim lijepim licem. - Ja vidim - reèe posve tiho, sva bez daha od uzbuðenja. - Kako je to divno! Vidim svaku pojedinu ru u, svaku laticu... da, èak i trnje! Sva blistajuæi od sreæe, ona sa smije kom okrenu glavu i pogleda svog mu a. Promjena koja se zbila na njenom licu bila je upravo potresna. Oèi joj se raskolaèi e od u asa, usta irom otvori e kao da æe kliknuti, ali iz njena je grla izbio samo prigu en , neartikuliran hropac. Onda prekri lice rukama i bolno zajeca. - Ksenija, molim te, ja... tako mi je stra no ao... - mucao je njen mu . - Ta smirite se, milostiva gospoðo - opomenu je glavna sestra odre ito, gotovo stro go - dobro znate da vam svako uzrujavanje kodi. Profesor Bergmeister polo i bankaru ruku na rame. - Doðite! Jadni èovjek, sav smeten, mehanièki ustane i poðe za profesorom prema vratima. Baci jo jedan pogled na svoju enu koja se sva zgurila na jastucima, s rukama na oèima, dok su joj ramena podrhtavala od jecaja, od plaèa koji ju je obuzeo. Profesor Bergmeister je bankara von Scholle-ra gotovo silom izgurao iz sobe. 147 Vani, na hodniku sreli su hospitantkinju Gab-rijelu Zerling. Profesor je veæ bio p ro ao mimo nje, kad se ponovo okrenu dosjetiv i se odjednom neèega. - Molim vas, gospoðice Zerling, pobrinite se malo za pacijenticu u sobi sedamnaes t. Bojim se da je pretrpjela mali ok! Kad je Gabrijela Zerling u la u sobu, bolesnica se jo uvijek tresla jecajuæi muèno, bez suza. Dok je glavna sestra izlazila iz sobe, Gabrijela si privuèe stolicu uz krev et, sjedne i prièeka da se pacijentica smiri. Tek kad je grè popustio u bujici suza, Gabrijela reèe: - Ne biste smjeli plakati, gospoðo von Schdl-ler. Znam da suze olak avaju bol... al i za va e oèi, na alost, suze su pravi otrov! Posve neoèekivano Ksenija podigne glavu, zagleda se u Gabrijelu i gotovo uzviknu: - Moje oèi! to mi znaèe moje oèi sada kad znam da sam si uni tila ivot! Gabrijela uzme èa u voænog soka s noænog ormariæa i pru i Kseniji dvije tablete. - Molim vas, uzmite to. - A kako je Ksenija nepovjerljivo zurila u tablete, Gab rijela doda dobrodu no: - To je samo lagano sredstvo za umirenje, ni ta drugo. Ksenija uzme tablete i proguta ih s gaðenjem, a Gabrijela odlo i èa u na noæni ormariæ te s ponovo obrati Kseniji: - Ipak, èovjeku vid mnogo znaèi... Slijep èovjek je stra no ovisan o drugima, o pomoæi ok oline. Pa vi ste to, na alost, veæ i sami osjetili, do ivjeli to na vlastitoj ko i. - Dok sam bila slijepa, bila sam sretna! - odvrati Ksenija o tro, gotovo grubo. - Zar doista? Bili ste sretni? 148 - Da, bila sam! - Ali, koliko je meni poznato, upravo ste vi sami tako uporno eljeli, zahtijeval i operaciju, nije li tako? - Da, ali tada jo nisam znala ... - Ksenija ne dovr i ono to je htjela reæi. - Gospoðo doktor... - Nisam jo diplomirala - ispravi je Gabrijela - samo hospitiram ovdje. Zovite me , jednostavno, Gabrijela. Bez ustruèavanja. - Gabrijela... jeste li vidjeli mog mu a? - Jesam. - Tad vam mora sve biti jasno. I morate me razumjeti. - Zao mi je. Ne razumijem vas. - Ali... ta on izgleda u asno! Kao èudovi te! Gabrijela se nasmije i. - Ja zaista nikad ne bih do la na tu pomisao ... Po mom mi ljenju va suprug izgleda poput veæine mu karaca koji suvi e rade, suvi e sjede u zatvorenim prostorijama... a, vj erojatno, nije ni sasvim zdrav. - Zar bi si vi mogli zamisliti ivot uz takva èovjeka? Biti udata za takva èovjeka? - A za to ne? Ako bih ga voljela... - Ah, ta nemojte mi govoriti la i, molim vas! Takva se èovjeka ne mo e voljeti! Takav mu karac mo e u eni izazvati samo gnu anje, mo e joj jedino biti odvratan! Ne bih èak mog

a ni disati u istoj sobi s njim. - Draga gospoðo von Scholler - reèe Gabrijela prebaciv i svoje vitke noge jednu preko druge - zar vam jo nitko nije rekao da veæina slijepih ljudi bude razoèarana tim na im svijetom kad ponovo progledaju. - Zar se samo razoèaraju? Meni se sav taj svijet èini odvratnim! 149 - Ako pritom mislite na svog mu a ... ne, on to nije. To se vama samo tako èini. Na ravno, on nije nikakav Adonis, ali vidjela sam na stotine ljudi koji su mnogo, m nogo ru niji od njega. - To govorite samo da biste me utje ili. - Ni govora. Tek kad se budete ponovo priviknuli gledati svijet svojim oèima, shv atit æete, primijetiti da sam bila u pravu. Nepobitna je èinjenica da si svatko tko ne mo e vidjeti i ljude i stvari oko sebe predstavlja mnogo ljep ima nego to to one j esu. - To vam ne vjerujem. - Ali, ostavimo to, gospoðo von Scholler, ta vi danas uopæe ne biste smjeli biti alo sni, a niti razoèarani. Ta zapravo je dana nji dan vrlo sretan za vas! - Ne, ne mogu vi e nastaviti ivjeti s njim! -ostade Ksenija tvrdokorno pri svom. - A tko vas prisiljava na to? Udali ste se za njega kad niste vidjeli. U èasu kad ste pristali da budete njegovom enom stvorili ste si krivu sliku o njemu. Bili s te ovisni o onome to vam se govorilo, to su drugi vidjeli... sami doista niste mog li birati. Zasad bi va jedini cilj morao biti da opet potpuno ozdravite. S Ksenijina lica nestalo je napetosti. - Zar to ozbiljno mislite? - upita puna nade, poput djeteta kojemu je obeæano izn enaðenje. - Da. Kad budete opet mogli vidjeti... vidjeti na oba oka, nitko vas vi e ne mo e s prijeèiti da sami odluèite o svom ivotu. Ksenija ponovo legne na jastuke i reèe zami ljeno: - Mislim da ste u pravu. - Jesam. Èak i sasvim sigurno. Neko su vrijeme obje utjele, a tada Ksenija reèe: 150 - Ne znam kako da vam zahvalim! - Nema potrebe za zahvaljivanjem. Drago mi je to se sada malo bolje osjeæate. - Ga brijela ustade. - A sada vam moram skinuti naoèale. Za danas je, mislim, bilo dost a ... Ksenija se uspravi. - Ne, molim vas, nemojte jo ! - Gabrijela, koja je veæ poèela skidati naoèale, zaèuðeno za ta-de. - Voljela bih ... molim, nemojte mi se smijati... znate li mo da gdje je dr Hilpert? - Dr Hilpert? - upita Gabrijela i odjednom se sama sebi èinila vrlo glupom. - Da. Biste li po li po njega? Molim vas... toliko bih ga eljela vidjeti! Gabrijela je veæ bila odluèila da joj odbije tu elju, ali se tada predomisli i reèe mir no, koliko god joj je to bilo moguæe: - Potra it æu ga. - Bila bih vam tako zahvalna... molim, po aljite ga k meni! Gabrijela se okrenu i pomalo ukoèenim koracima poðe vratima. - Da, molim vas - viknu Ksenija za njom -molim, ponesite ove ru e... ja vam ih da rujem! 151 9. Supruga profesora Bergmeistera odsjela je u Stuttgartu, u malom hotelu u centru grada. Prijavila se pod svojim djevojaèkim imenom: Vera Herbst, glumica. Prijaviti se na taj naèin, pod tim imenom, znaèilo je za nju mnogo vi e od obavljanja neke puke, slu bene formalnosti. Imala je osjeæaj da je uèinila jedan odluèan korak, kao onda kad se prvi put potpisala imenom svog mu a. Pri du i joj je bilo kao da se, po tpisav i se ovako, pretvorila u drugog èovjeka. Iduæih se dana ni ta nije dogaðalo. Vera se svjesno odrekla elje da se afirmira u kazal i tu ili na radiju. Bilo je jo vremena za to. Sve svoje nade usmjerila je na Paula Blondeaua.

Kupila si je gomilu d epnih, jeftinih izdanja klasiène literature i poku avala osvje iti pamæenje, repetirati uloge koje je nekada igrala i pripremati nove. Posjeæivala je muzeje, galerije slika, mnogo je èitala, tumarala ulicama ... Svuda po gradu plakati su najavljivali gostovanje trupe Paula Blondeaua. Priredb e su se trebale odr ati u subotu, nedjelju i u utorak. Vera je bila svjesna koliko je toga ovisilo o iduæem susretu s tim glumcem. Ipak, prisiljavala se da ni u èemu ne prenagli. Nazvala ga je tek u nedjelju, ne to prije podneva. Nije pogrije ila. Pa ul Blon152 deau se odmah javio i u glasu mu se osjetilo ugodno iznenaðenje kad je rekla svoje ime. - Vera ... zar ti? Veæ sam bio pomislio ... -nije dovr io reèenicu. - A to to? - Da si se vratila u svoje toplo gnjezda ce. - Ali, Paul! - reèe zadovoljna to je uspjela svom glasu dati stanovitu samouvjeren ost, sigurnost. - Zapravo bi me bar ti trebao bolje poznavati. Nikada nisam bila pristalica poloviènih rje enja. - A za to se nisi veæ prije javila? - Ah, zna , imala sam jo koje ta obaviti. - Dakle ... kada dolazi ? Oklijevala je trenutak, pa reèe: - Mislila sam da bismo mogli danas zajedno ruèati... - Na alost, iskljuèeno! Zaista mi je ao. Pozvan sam privatno kod jednog proizvoðaèa aru ja. Vjerojatno mi eli predstaviti svoju kæer koja zna tako lijepo deklamirati. U nastojanju da prikrije svoje razoèaranje, Verin je glas zvuèao oporo. teta... pa, onda mo da sutra? - Ali, molim te! Nemoj se tako prenagliti, mala moja! Kako bi bilo da se naðemo n akon mog ruèka? Sigurno æu do pola èetiri opet biti kod kuæe. Mogli bismo onda u mojem s tanu ... ta zna da stanujem kod jednog kolege... skuhati kavu i porazgovarati o s vemu. Sla e li se? - Dakle, onda... do viðenja do pola èetiri. Vera je dr ala slu alicu u ruci jo uvijek i onda kad ju je on veæ spustio. Nastojala je otresti se svog razoèaranja. Ta to je i m ogla oèekivati? Da æe Paul Blondeau ba u nedjeljno poslije podne biti iskljuèivo njoj n a raspolaganju? A, uz to, oèito i nije vi e ni raèunao s tim da æe ga ona uopæe nazvati. 153 Vrijeme do tri i pol èinilo se Veri neizmjerno dugim. Poku avala je ruèak to vi e produ it , ali je odugovlaèenju ipak morao doæi kraj. Ona plati, pa se polako od eta do jedne k avane gdje je naruèila komad torte, popila tri kave, prolistala èitavu gomilu novina i èasopisa, a da se nije uspjela ni donekle koncentrirati na ono to èita. U kupaonici se nalazilo veliko ogledalo, pred kojim se dugo i potanko promatrala . Izgledala je prekrasno, no ipak nije bila sama sobom posve zadovoljna. U crnom kostimu sa svijetlozelenom podstavom njen lijepi, skladni stas dolazio j e do punog izra aja. Izgledala je vrlo otmjeno, ali istovremeno, tako joj se bar èin ilo, i prestara. Crni e ir, iz fine slame, s ukrasom svijetlozelene boje kao to je b ila i podstava njenog kaputiæa, bio je bez sumnje prava nadopuna tog elegantnog ko stima. Ali upravo taj e ir, svojom elegancijom, èinilo se kao da joj na neki naèin oduz ima sve ono ljupko, djevojaèko na njoj. No, mo da je to, tje ila je samu sebe, bila sa mo umislila. Nasmije iv i se ohrabrujuæe svojoj slici u ogledalu, napusti prostoriju i iziðe iz kavane te se uputi k Paulu Blondeau. Kad je konaèno stigla na cilj, bila je to siva, pomalo zapu tena kuæerina, manjkalo je jo uvijek punih deset minuta do dogovorenog vremena. Kuæna vrata su se otvorila, a da i nije morala pozvoniti. Izi ao je mladi mu karac gurajuæi kolica s dra esnom, rumen om djevojèicom. Vera brzo uðe u trijem, popne se uza stepenice èitajuæi uz put sva imena na vratima kr aj kojih je prolazila. Konaèno, na petom katu, naðe ime koje je tra ila: H. Mosvvitsch . Nije osobno poznavala gospodina Moswitscha, no znala je da je kolega Paula Blo ndeaua. Pitala se da li je i on kod kuæe? Nije vi e imala strpljenja èekati, veæ pozvoni. Pro la su dva, tri tjeskobna trenutka i ona se veæ pobojala da se Paul Blondeau mo da jo nije vratio, i da joj nitko neæe otvor iti. Ali tada zaèuje iznutra brze korake, vrata se otvore i Paul Blondeau stajao j e pred njom, s djeèaèkim osmijehom, ra irenih ruku.

Njeno je olak anje bilo toliko da joj se èinilo posve razumljivim da mu se privine n a grudi. U toj je sekundi povjerovala da je izmakla svim svojim brigama. On je povuèe sa sobom u stan, zakljuèa vrata, jo jednom je zagrli, ali ovoga puta ne vi e za tit-nièki, poput prijatelja, dobrog druga... Njegove su ruke postajale sve smj elije, njegova su usta tra ila njene usne. Vera se nije usuðivala odgurnuti ga, ali se sva ukoèila od zaprepa tenja. On to odmah osjeti i pusti je. - Dakle, ipak! - reèe sa smije kom, koji u sebi nije vi e imao nièeg djeèaèkog, veæ je, na tiv, bio cinièan. - Paul! - izusti ona bespomoæno. - Ne treba se isprièavati - odvrati on hladno. - Znao sam to od samog poèetka... ti se vi e ne mo e izmijeniti. Njena bespomoænost prijeðe u pobunu: - Nisam ja ta koja se mora isprièati! - uzvikne estoko. - Zar tako? No, sad samo jo reci neka stanem u kut i neka se stidim. - Nikada ne bih pomislila da bi ti mogao biti toliko prost, da bi ti uopæe palo n a pamet da iskoristi moj polo aj. - Prost? Zar sam te mo da ja molio da doðe k meni? Ili si to bila ti koja si nastoja la da mi se pribli i ? Uspjelo joj je da se opet pribere. I 154 155 - Htjela sam tvoj savjet i tvoju pomoæ - reèe mirno, no ipak nije mogla sprijeèiti po drhtavanje glasa. - A za to si to upravo od mene oèekivala? - Jer sam te smatrala svojim prijateljem. - Eto, pa to je ono! Kako mogu biti tvoj prijatelj, kad se »cifra « poput kakve stare djevojke?! - On je uhvati za ruku, lako je protrese i reèe posve izmijenjenim ton om: - Vera, stara moja, to ti zapravo oèekuje ? Rekla si mi da si poru ila sve mostove za sobom. A ja sam, unatoè svom veæem iskustvu, bio spreman da ti povjerujem. Nisam ja tebe namamio u klopku, nego sam se u tebi prevario. - Ali, ta ja ti nikad nisam obeæala ... nisam èak ni natuknula ... - Pa, dobro. Neæemo se svaðati. - Po ao je ispred nje kroz mraèno predsoblje u ugodno i moderno namje tenu, no vrlo neurednu sobu. -Sjedni. Kako sad, po tvom mi ljenju, st var treba dalje teæi? - Napustila sam mu a - odgovori Vera - no, sve to sad nije vi e nikakva igrarija. T ra im posao, anga man, kakvu ulogu ... a znam da bi mi ti mogao pomoæi, samo ako hoæe . - A za to bih ja to trebao htjeti? Oklijevala je s odgovorom. - Vjerovala sam da smo jednom bili dobri prijatelji. - To je toèno. Ali tome je veæ davno. U meðuvremenu se koje ta izmijenilo. Pa to si mi, eto, upravo jasno dala do znanja. - Ali zar prijateljstvo ba mora biti... povezano s onim drugim? - Izmeðu mu karca i ene nema prijateljstva, kao to ti misli . Postoji samo ljubav, mr nj ili ravnodu nost. 156 - Ako mi pomogne , zauvijek æu ti nestati s oèiju. - Zar bi to trebao biti znak zahvalnosti prema meni? - Paul - odvrati Vera gu vajuæi svijetlozelene rukavice u svojim vrlo njegovanim ru kama - ao mi je, ali vi e od toga... uz najbolju volju ne mogu ti vi e dati. Ne sada. Mo da jednom kasnije ... - Onda... onda, na alost, vrlo alim. - On ustade iz naslonjaèa i poðe nekoliko koraka prema vratima. - Paul! - uzviknu Vera sva smetena. - To je moja posljednja rijeè. Ako eli napraviti karijeru, onda mora smoæi i toliko od va nosti da doista prekine s tom »graðanskom« epizodom svog ivota. A to je upravo ono to ne eli . - Paul, ta mora me shvatiti... - Shvaæam te ja i suvi e dobro! Ti pripada ljudima koji istovremeno ele dvije stvari koje se meðusobno iskljuèuju. Ti bi, draga moja, kolaè eljela istovremeno i jesti i zad r ati ga! Ali, to je nemoguæe. Ako smatra da nisam u pravu, navedi mi samo jedan jedi

ncati razboriti razlog zbog kojeg ne bi sa mnom spavala. Ta to mo e time izgubiti? D jevica vi e nisi... - Ne, ali to ne znaèi da moram ba sa svakim leæi u krevet! - Ah, nemoj, molim te, zavaravati samu sebe! Pa ja znam u èemu je stvar. Ti voli s vog mu a. Ti ga jo uvijek voli , iako ste se momentalno posvadili. A onaj tko uspjeh e li, smije jedino uspjeh i voljeti. Ona polako ustane, morala se pridr ati o naslon stolice jer je osjeæala kako joj kol jena klecaju. 157 - Mo da si u pravu, Paul - reèe tiho - ali ja æu se izmijeniti. Treba mi samo... Treb a mi vremena. Vremena i odstojanja, onda æu... - Neka ti toga bude - odvrati Paul s grimasom u kojoj je bilo i samilosti i por uge - koliko god hoæe . A kad bude mislila da si postigla ono to eli , tad mo e ponovo li, molim te, nikako prije! Ne mogu te nigdje preporuèiti takvu kao to si to sada. Bila bi to sramota. I za mene i za tebe samu. Iz dana u dan èekao je profesor Bergmeister na vijesti od svoje ene, ali od nje nij e bilo ni glasa. Predbacivao si je da je on svemu kriv. Ma to god ona i uèinila, on nije po teno postupio dopustiv i da se ona sve vi e zapliæe u svoju la . Za vrijeme svih tih godina njihova braka nikad je nije zatekao u kakvoj ozbiljnijoj la i. Pa kako je onda mogao da prema njoj bude tako nepovjerljiv, sumnjièav, pa èak i zloban! Sve dok je bila s njim, nije imao mnogo vremena za nju, niti je pokazivao suvi e i nteresa prema njoj. Ona je jednostavno bila tu, a njega je radovalo da je ona uz njega i u ivao je gledajuæi je uza se, u ivao u njenoj ljepoti... Sada mu je tako mnogo nedostajala ... Osjeæao se osamljenim, starim i èesto veoma um ornim. I ta neizvjesnost zadavala mu je mnogo briga. Bio bi je tako rado potra io i opet doveo kuæi... Ali nije imao pojma gdje bi mogla biti. Propitkivao se o njoj , ali sve traganje za njom ostalo je bezuspje no. Morao je biti oprezan da ne izaz ove skandal; profesor kojemu je ena pobjegla pred upravom sveuèili ta i javnim mnijen jem nije ba mogao biti po eljna osoba za uèitelja omladine ... Stoga se trudio da odr i privid: njegova 158 je ena otputovala u posjet svojoj udatoj sestri u Stockholm. Ta la koju je stalno morao ponavljati kad bi ga netko zapitao za enu bila je za njega i bolna i poni ava juæa. Ali on je èak i doktoru Hil-pertu zatajio istinu. Jednog dana banka mu je poslala izvod s tekuæeg raèuna njegove ene. Otkrio je da je n ovac podigla gotovo do zadnje pare. On se upla i. Bila mu je stra na i sama pomisao da bi njegova Vera, lijepa razma ena V era, mogla biti u oskudici. Odmah je doznaèio, bez odlaganja, tisuæu maraka na njen raèun. Nakon dva tjedna primio je pismo iz Miinche-na. Na omotnici nije bilo imena po ilj aoca, ali on je odmah prepoznao njen rukopis, velikih slova i pomalo izvje taèen. Ru ke su mu podrhtavale dok je otvarao omotnicu, izvadio pismo i èitao: Dragi Klaus, moram Ti zahvaliti... i opet Ti moram zahvaliti Svojom si me veliko du no æu duboko postidio. Toliko sam se nadala da æu se snaæi bez tvoje pomoæi, ali, na al ...! Neki dan sam pismeno zamolila banku da smijem prekoraèiti iznos to ga jo imam n a svom raèunu. Tada sam doznala to si za mene uèinio. Bila bih sretna da u taj novac nisam morala dirati Ali zapravo mije bio prijeko potreban. Eto, na alost, nije sv e tako jednostavno. Ali ja æu se veæ izvuæi Ne mogu Ti obeæati da æu taj novac vratiti Ali jednom æu se, nadajmo se uskoro, i sama moæi pobrinuti o sebi. Bilo je èasova kad sam mislila da sam se prenaglila napustiv i Te. Ali danas znam da je ovaj rastanak ip ak bio ono pravo, ono to je bilo potrebno uèiniti: dobro za mene, a mo da i za nas ob oje. Bila sam veoma nesretna i ivot mi je bio prazan. A bila sam, vjerojatno, uz to i vrlo nepravedna prema Tebi Osobito otkako je Michael odrastao, a pogotovo o tkako je oti ao od kuæe. Tebi sam uvijek tako malo po159 trebna. Tek sada, otkako sam oti la od Tebe, opet znam koliko Te volim. Molim Te, nemoj me tra iti! Kad budem stvorila vlastiti sigurni ivot, javit æu Ti se. Mo da æemo ta da moæi jo jednom zapoèeti? Ali, ukoliko se eli slu beno rastaviti, dobro znam da je sva krivica na meni. Voli Te Vera. PS. Znam, da je bilo nepravedno prema Tebi to sam Te slagala. Ali trebalo je ipak da ima bar malo vi e povjerenja u mene. Doista Te n

isam prevarila. Da sam to uèinila, imala bih zacijelo i odva nosti da Ti to ka em. Ovo pismo, iako je tako malo govorilo o Ve-rinom trenutnom ivotu, predstavljalo j e za profesora Bergmeistera ogromno olak anje. Èinilo mu se kao da mu je Vera odjedn om ponovo vrlo bliska. Ni trenutka nije sumnjao u to da æe mu se ona opet vratiti, pa i onda ako joj ne uspije stati na vlastite noge. U ovom èasu za njega je bilo najbit-nije da je putem banke u svako doba mo e za tititi od financijskih pote koæa. Novim poletom vratio se profesor Bergmeis-ter opet svom znanstvenom radu. U meðuvr emenu se u nakladi sveuèili ta pripremalo izdanje njegovih istra ivanja O fotokoagulac iji, njenim metodama i podruèjima primjene u oftalmologiji. Jo jedanput je s doktor om Hilpertom proradio sve, od poèetka do kraja; uklonio svaku nejasnoæu, neke odlomk e skratio, druge pro irio te pomno ispravio i posljednju tamparsku gre ku. Kad je konaèno dr ao u ruci svoje djelo, po vanjskom izgledu vrlo skromnu bro uru, osj eæao se tako sretnim kao to je to bio mo da samo jedanput u svom ivotu: kad se rodio n jegov sin Michael. No, ipak je znao da mu predstoji jo jedna borba, ali borba koja ga je ispunjala r ado æu. Poslao je rezultate svog istra ivanja prominentnim 160 prijateljima i kolegama u zemlji i inozemstvu, struènim èasopisima, stavljao ih na d iskusiju. Ali dva je primjerka svoje knjige stavio na stranu i u oba je napisao posvetu od srca, jednu svojoj eni Veri, drugu sinu Michaelu. Nije sumnjao u to da æe doæi dan k ad æe ih predati njemu najdra im biæima. Tri dana nakon prvog poku aja gledanja pomoæu kataraktnih naoèala izvr ena je i operacij a drugog, zasad jo slijepog oka Ksenije von Schol-ler. Zahvat je bio uspje an, i ko ncem lipnja do ao je trenutak kad joj je profesor Bergmeister mogao reæi: - Drago mi je, gospoðo ... veoma mi je drago. Sad je sve u redu. - To je za mene pravo pravcato èudo! - klik-tala je Ksenija sva blistajuæi od sreæe. - Ja vidim sve, sve, ba sve! - Vrtjela se oko sebe, puna poleta, kao mlada djevoj ka. - Osjeæam se kao da sam ponovo roðena! Profesor Bergmeister se smje kao gledajuæi je tako punu odu evljenja. - Stvarno smo vam ... naravno, pomoæu kataraktnih naoèala ... mogli vratiti dvije t reæine normalne sposobnosti vida. To je mnogo, veoma mnogo, pogotovo za nekoga tko je godinama bio potpuno slijep. Ali, molim vas, nemojte precijeniti svoje sposo bnosti! Upravljati kolima, na primjer, nikad vi e neæete moæi. I kao pje akinja morate u uliènom prometu biti krajnje oprezni! - Znam, znam - nestrpljivo æe Ksenija - ali to nije va no. Nikad nisam bila sportsk i tip. Profesor Bergmeister odvede Kseniju do kuta sa stoliæem i naslonjaèima. 11 - Oèima ljubavi 161 - Ne bih elio da pomislite kako vam elim oduzeti radost kojom vas ispunja va e ozdr avljenje ... ali ima jo ne to na to vas moram upozoriti: nitko vam ne mo e zajamèiti tra jni uspjeh tih operacija. U velikoj mjeri ovisi o vama osobno da li æete ostati zd ravi ili do ivjeti recidivu. Ksenijino lijepo lice se smrknu. - Treba li to znaèiti da eventualno sve mo e opet zapoèeti iz poèetka? - Na alost, èak ni to - odgovori profesor Bergmeister vrlo mirno. - Drugi put vam, naime, vi e ne bih mogao pomoæi. - Ali... ne razumijem? - Oko je vrlo osjetljiv organ. Dok je èovjek zdrav, ponajvi e nije uopæe svjestan tog a. Ali vi biste, milostiva gospoðo, veæ apsolutno morali biti potpuno svjesni te èinje nice. Va e je oko mnogo osjetljivije od oka prosjeènog èovjeka. - Treba li to da znaèi da ... da odsad sav svoj ivot moram paziti na oèi? - Ne radi se samo o tome. Vi sami morate èuvati svoj organizam uopæe, pa i... da, i svoju du u. Morate izbjegavati i tjelesne i du evne stresove. - A kako se to posti e, gospodine profesore? - upita Ksenija lako se osmjehnuv i, a li i pomalo podrugljivo. Profesora Bergmeistera to nije nimalo povrijedilo. - Pa, imate pravo, milostiva gospoðo - odvrati mirno. Eto, takvi smo mi lijeènici.. . Dajemo savjete koji se uglavnom samo vrlo te ko mogu provesti. Meðutim, mogu vam v

eæ dati jedan recept, pa i pod cijenu da me ismijete: samodisciplina! Ta svatko sa m primjeæuje kad se poèinje srditi ili uzrujavati. Tada se jednostavno upitajte: to m i je va nije, moje oèi ili scena koju bih tako 162 rado priredila? - Profesor Bergmeister namjerno uèini malu stanku, a kako je Kseni ja i dalje utjela, nastavi: - No, mislim, da vam odgovor ba ne bi smio biti te ak. - Poku at æu se ubuduæe svladavati - odgovori Ksenija, no njene rijeèi nisu zvuèale osobi to uvjerljivo. Preèuv i nesigurnost u njenom obeæanju, profesor Bergmeister reèe, hrabreæi je: - Tako i treba! E, pa onda, mislim da vam doista smijem dopustiti da iziðete u ta j neprijateljski svijet. Jo danas æu pisati va em suprugu da mo e doæi po vas. - Profesor Bergmeister ustane. - Molim - uzviknu Ksenija impulzivno - molim vas, nemojte to uèiniti! Profesor Bergmeister se ponovo polagano spusti u svoj naslonjaè. - Da to ne uèinim? - upita. - Jesam li vas dobro razumio? Vi biste jo eljeli ostati kod nas? - Ne elim da moj mu doðe po mene - reèe Ksenija, pogledav i ga izazovno u oèi. - Ali, draga gospoðo ... pa to je ipak prilièno neobièno! - Cijeli moj brak je neobièan, gospodine profesore. - Da, ali... - to mislite o braku koji je sklopljen izmeðu mu karca koji vidi i ene koja je slijep a? A da pritom ta slijepa ena svog mu a nikad nije vidjela? Zar je ona du na da odr i t aj brak iako kasnije shvati da je postala rtvom prave, istinske prevare? Profesor Bergmeister je nemirno lupkao po svom d epu. Tako bi rado bio zapu io, no n ije htio pacijenticu izlagati oblacima dima. - To su te ke rijeèi, milostiva gospoðo - reèe u nastojanju da izbjegne dalji razgovor o toj temi. 163 - Istina je rijetko kad ugodna. Poku avam samo da vam objasnim za to ne elim da moj mu doðe po mene. - Smijem li vas upitati kakvi su va i planovi za buduænost, za vrijeme nakon va eg iz laska iz bolnice? - Htjela bih poæi k svojim roditeljima. - To, naravno, i ne bi bilo lo e. - Profesor Bergmeister si protrlja bradu. - Na a lost, draga gospoðo, vi ni u kom sluèaju ne mo ete ivjeti sami i bez ièije pomoæi. Zar ne iste mogli zamoliti svoju gospoðu majku ili gospodina oca da doðu ovamo po vas? Ksenijino se lice smrkne. - To nije moguæe. Profesor Bergmeister je zaèuðeno upita: - A za to? - Jer... - Ksenija je oklijevala. Tada reèe svladav i se: Vi ne znate kako stvari stoje. Hoæu reæi, izmeðu mene i mog mu a. - Zar niste svojim roditeljima nikada pisali? - Jesam. - Ali? - Moja majka se u tom pogledu sa mnom ne sla e. Vjerojatno misli da pretj erujem. Osim toga ... pa ja tek odnedavno opet mogu sama pisati svoja pisma. P rije sam ih morala diktirati svom mu u. A tko zna kako je on sve iskrivio ... - Sve je to moguæe, samo... to naravno cijelu stvar prilièno ote ava. Draga gospoðo, po ku ajte se malo staviti u moj polo aj. Povjerili su mi vas... va suprug vas je povjer io meni, da se toèno izrazim. Ja sam preuzeo svu odgovornost za vas. Stoga ne mogu jednostavno ... - Ali, ta to ja od vas zahtijevam? Jedino posve neznatnu susretljivost s va e stra ne. Nemojte pisati mom mu u! Ili bar odgodite to pisanje... 164 To je sve. A kad malo razmislite, da o tome ovisi moje zdravlje ... cijela moja sudbina! - Predlo it æu va em suprugu da vas na neko vrijeme odvede va im roditeljima. Ksenija ustane. - To nema smisla. U to se on ne bi upustio.

- Ja æu unatoè tome poku ati. - Gospodine profesore... - Ksenija za uti. Jecaj joj stegne grlo. Vi e nije bila u stanju izustiti nijednu jedinu rijeè. Profesor Bergmeister opominjajuæi podigne ka iprst. - Oprez, oprez, milostiva gospoðo! to ste mi ono obeæali? Samo bez suza ... Potpuno sam uvjeren da æe se sve to dati urediti na najbolji naèin. Ali Kseniju to, na neki naèin neodreðeno obeæanje profesora Bergmeistera nije moglo um iriti. Nije se htjela vratiti mu u. Sama pomisao na njegovo bezbojno, ovje eno lice, na njegove bezobliène ruke ispunjavala ju je grozom. eljela se osloboditi tog brak a, a bila je uvjerena da bi bilo najprirodnije da joj u ostvarenju te elje pomogn e dr Norman Hilpert. Zamolila je mladu sestru Edith da doktoru Hilpertu preda pi smo u kojem ga je molila da doðe k njoj. Do ao je kasno popodne, odmah nakon druge vizite, dakle u doba kad se nije moglo oèe kivati da bi ih itko mogao smetati. Sjedeæi na stolici kraj prozora, Ksenija je gledala na ulicu. Kad je zaèula kucanje, ustala je i pd- la mu ususret. Vrlo je lijepo izgledala u svojoj elegantnoj svije tloplavoj, vunenoj haljini, koja je nenametljivo nagla avala vitke i lijepe linije njena tijela, to joj je davalo mladenaèki i svje izgled. Njene oèi iza debelih stakal a nisu vi e bile crvene, gledale su u doktora Hilperta bistro i s mnogo ljubavi. 165 - Normane! - reèe i podigne obje ruke kao da bi ga eljela zagrliti. Ali on izbjegnu njen pogled i reèe oporo: - Ta molio sam te da me ne poziva stalno k sebi. Spustila je ruke, a lice joj je oblilo rumenilo. - Stalno? - ponovi povrijeðeno. - Pa u posljednjih tjedan dana to je prvi put da te ja... - Da, jer sam dolazio k tebi a da me i nisi trebala pozivati. Dolazio sam potaj no, samo da me nitko ne bi primijetio. - Nikad nisam od tebe zahtijevala neke tajnovitosti - odvrati ona ne uspjev i pri tom sprijeèiti podrhtavanje glasa. Njegove oporosti zaèas nestade. - Oprosti mi, Ksenija, molim te, oprosti! -reèe brzo. - Pa ti zna za to to èinim... s amo tebe radi. Neæu da se kompromitira . Ksenija okrenu glavu od njega. - Ta nemoj mi prièati koje ta! - reèe prigu enim glasom. - Ti se boji za svoj dobar glas . Znao je da je u tome to mu je govorila bilo ne to istine, i to ga je èinilo jo nesigur nijim. - Pomisao da se o nama govorka na cijeloj klinici, upravo mi je nepodno ljiva. Ksenija nastavi usiljenom mirnoæom: - No, bilo kako mu drago, sve to sad vi e nije va no. I onako æe me se uskoro oslobodi ti. On joj se pribli i. - to to treba da znaèi? - Profesor Bergmeister mi je danas rekao da mogu poæi kuæi. - Ali Ksenija! - uzviknu i gotovo je zagrli. -Pa to je divno! - Mo da za tebe. Jer æe me se rije iti. - Besmislica! Kako mo e biti tako nepravedna. - Stajali su tog trenutka posve bliz u jedno 166 kraj drugoga i on vrlo sna no osjeti isku enje to ga je u njemu izazvala njena blizin a. I nehotice izmaknu u stranu, poðe do poluotvorenog prozora i pripali cigaretu. - Èudna si ti ena, Ksenija... Zar ti se doista toliko sviða kod nas? - Ne. Ali u svakom sluèaju ovdje se osjeæam sigurna od svog mu a. - Pa ti se njemu ne mora vratiti - reèe on bez razmi ljanja. - O Normane, Normane! - ona mu priðe. -Ta znala sam da æe me razumjeti... ti æe mi pomoæ , je li? Neæe me ostaviti da se sama borim! - Ali, ja nemam pojma o èemu to govori ! - Profesor Bergmeister namjerava pisati mom mu u da doðe po mene. Ali ja se n e elim vratiti k njemu. elim otiæi k mojim roditeljima!

- A to oèekuje od mene? - Da mi pomogne da iziðem odavde. Da poðem k mojim roditeljima. - Kako ti to zami lja ? - Vrlo jednostavno. Uveèe, prije no to dobijem slu benu otpusnicu s klinike, ti æe me o davde kri om izvesti. Ako me zatim jo odvede na kolodvor i smjesti u vlak za Berlin.. . On joj upadne u rijeè: - Ne, Ksenija. To je potpuno nemoguæe! - A za to? - Ja sam namje tenik klinike. Ja ne mogu i ne smijem postupati protiv izrièite elje svog efa. Ali i bez obzira na to, bila bi to ludost! Godinama si ivjela kao slijep a ena. Ti se tek mora ponovo snaæi u svijetu onih koji vide. Ti nisi u stanju sama p oæi na taj daleki put. - Oh, mogu ja uèiniti mnogo vi e no to ti misli . Ali uopæe se ne radi o tome. Pa sam si priznao ... ti se boji za svoj polo aj. - Ksenija! 167 - Ne ljutim se na tebe, Normane. Samo sam pomalo alosna ... Ni ta, prevarila sam s e. I opet sam se jednom u ivotu prevarila. - Pa ti vi e ne zna to govori ! - on ljutitom kretnjom ugasi cigaretu. - Ja te volim, Ksenija ... da, ja te volim! Ona potrèi k njemu, stegnu mu ruku. - Je li to istina, Normane? - to? - Da me voli ? Ta upravo si to rekao, ali ja moram znati da li je to istina... i li si to samo onako rekao. - Da, istina je. Doista puna istina - reèe on vrlo ozbiljno i veoma se nje no oslob odi grèevitog stiska njene ruke. - I upravo stoga ne smijemo sad uèiniti nikakvu gre k u. Ne mogu na sebe preuzeti odgovornost da ti u elji da izbjegne susret sa svojim mu em stavi na kocku svoje zdravlje... i to jo uz moju pomoæ. A osim toga, to je i nem oguæe, da mi... da ti i ja... ta mora me shvatiti, Ksenija, ti si moja pacijentica. A mene ve e lijeènièka zakletva. - Tvoje zvanje ti je va nije od moje ljubavi? - Uni tit æemo i jedno i drugo ako se ne uspijemo obuzdati i svladati svoje osjeæaje. Zapravo ti nisam ni smio reæi to se u meni zbiva. Tek onda kad vi e ne bude moja paci jentica ... - Tada æemo biti daleko jedno od drugoga! - Ali ne zauvijek! Ksenija, sada kad smo se ponovo na li, ni ta nas ne mo e rastaviti . Ni ta, ako mi to sami ne dopustimo! - Pa onda me odvedi k mojim roditeljima! - Ah, Ksenija - uzdahnu on umorno - za to mi sve to toliko ote ava ? Za to neæe da me raz mije ? Ako bih uèinio ono to od mene zahtijeva , ne bih izgubio samo svoje namje tenje. M o da bi me i iskljuèili iz lijeènièke komore. A to bi 168 bio kraj moje karijere. A ti... ti bi do la u nezgodan polo aj u odnosu na svog mu a. On bi mogao zatra iti rastavu ... - Pa to je upravo ono to i elim, Normane! Jedino to bih eljela postiæi! - Do lo bi do rastave tvojom krivicom, Ksenija. - Nakon svega to mi je uèinio? Ali, radije æu biti rastavljena svojom krivnjom nego da ivim s njim jo i jedan dan. - Gospode, Ksenija - reèe on sav potresen -ta nemoj mi sve uèiniti toliko te kim! Pa zar doista ne mo e shvatiti, da ja jednostavno nemam moguæenosti da ti pomognem ... Ona spusti ruke i pogleda ga s oèajnièkim preklinjanjem. - Ne, Normane, ima ti moguænosti, ti jesi u stanju da mi pomogne . Za to jednostavno n e zadr i profesorovo pismo? Ta ti si u dobrim odnosima sa sestrom Karlom, pa ti to ne bi bilo neiz-vodivo. - Da zatajim pismo? - Ne mora ga zatajiti. Samo odgoditi njegovo oda iljanje. Ta dovoljna su svega sam o dva dana. Ako moj mu ne stigne pravovremeno po mene... - Ksenija, pa to je nemoguæe!

- A za to bi bilo nemoguæe? Nitko to ne mora saznati. 169 10. - Ne smije to uèiniti - reèe Gabrijela Zerling o tro. Zadr ala je doktora Normana Hilperta poslije jutarnje vizite preprijeèiv i mu put u nj egovu radnu sobu. - Zar si poludjela? - uzviknu on ljutito. - Nemam pojma o èemu govori ! - Ali na nj emu se primjeæivalo da se osjeæa veoma nelagodno. Tog je prijepodneva izgledao umorn o i iscrpljeno, lice mu je odavalo zabrinutost. - Ah, Normane - reèe Gabrijela - pa ja sve znam. to zapravo eli postiæi tim zavaravanj em i sebe i mene? - Slu aj, Gaby - odvrati on baciv i pogled na svoj ruèni sat - daj, urazumi se. Ja sa d zaista nemam vremena za dramatièna raspravljanja ... Ali ona ostade uporna i ne maknu se ni koraka. - Jesi li se veæ odluèio? - Ne - odgovori, po aliv i u isti èas to svoje polovièno priznanje. Bio bi ga rado pore kao, no bilo je veæ prekasno. Ljupko lice Gabrijele Zerling zablista. - Hvala bogu! - odahnu. - Ti joj, dakle, nisi ni ta obeæao? Njegova nelagoda prijeðe u srd bu. - Odakle tebi pravo da me ispituje ? - reèe estoko. - to si ti to umi lja , tko si ti za ravo? 170 - Ja znam tko si ti - odvrati ona tako mirno da je to jo vi e pojaèalo njegovu ljuti nu. - Ti si primarius ove klinike. I upravo stoga se ne smije dogoditi da ti his terièna osoba uni ti karijeru. - Ksenija nije histerièna! - povièe doktor Hil-pert bijesno, no odmah uti a glas. - O na je divna ena i ja ti zabranjujem te tvoje ljubomorne ispade. Gabrijela je sva problijedila. - Ako ti na sve to tako gleda - izjavi hladno - bit æu, na alost, primorana da o sv emu obavijestim profesora Bergmeistera. - Ti doista ne preza ni pred èime - reèe on gnjevno, pun prezira. - Ne. Ne ustruèavam se nièega kad se radi o tome da tebe oèuvam od samoga sebe. - Ona se okrenu i poðe niz dugi, prazni hodnik. Dr Hilpert je trenutak stajao kao ukoèen. Tada shvati da njene rijeèi nisu bile tek isprazna prijetnja, veæ da æe se ona stvarno obratiti efu klinike. Brzo skoèi za njom i dostigav i je upravo u èasu kad je htjela zaokrenuti za ugao, uhvati je za ruku. -¦ Gaby, molim te ... - zamoli je blago. Ona poku a da ga se otrese i produ i put, ali je on, dr eæi je upravo kruto, povuèe prema sebi. Tek tada primijeti da je sva u suzama. Plakala je tiho, bez glasa. Nije ni poku avala da to pred njim prikrije. - Gaby - reèe on bespomoæno i odjednom se osjeti poput glupog djeèaèiæa - ta prestani s tim... molim te! Pa ne mogu te gledati ovakvu... ta ja te nisam htio ra alostit i! Doista to nisam htio! Nastojeæi da prigu i plaè, ona jedva izusti: - Hoæe li, molim te, biti tako ljubazan i pustiti me da sad odem? 171 On joj obujmi ramena ne obazirajuæi se na to to su upravo u tom trenutku dr Boninge r i sestra Hilda izi li u hodnik. - Doði - reèe i povuèe je sa sobom. Po la je za njim bez opiranja, samo je pogledala u stranu kad su prolazili kraj li jeènika i sestre. U radnoj sobi doktora Hilperta dopustila je da joj on natoèi èa icu ko njaka, da joj pripali cigaretu. Uzela je veliku bijelu maramicu koju joj je on p ru io i poslu no si je otrla suze. - Oprosti to sam se tako glupo ponijela -reèe sva smetena i nesretna. - Ja... ja.. . bila sam tako zabrinuta za tebe. - To je doista posve suvi no. Zaista nema razloga za zabrinutost. Ta ti me poznaj e . Valjda znam to mi je èiniti. - Zar to zaista zna ? - ona duboko uvuèe dim te zaka lja, jer joj je grlo jo bilo hrap avo od suza. - Ti, dakle, neæe uèiniti ono to gospoða von Scholler od tebe tra i?

Njene ga rijeèi ponovo razljute i on poku a da svoju srd bu zatomi gutljajem konjaka, no glas mu je ipak zvuèao nesigurno kad je rekao: - Ti si, Gaby, vrlo dobro informirana. Ona se naglo uspravi. - Ako time misli aludirati nato da sam prislu kivala ... - Pa - odvrati i nervozno povuèe dim - ipak æe morati priznati da si me pijunirala. Lice Gabrijele Zerling ukoèi se poput maske. Ona ustade neobièno krutim i odmjerenim pokretima. eljela bih sada iæi - reèe muklo. On se odmah pokaja to se nije uspio obuzdati. - Ostani, Gaby, molim te - reèe naglo. - Oprosti, doista to nisam tako mislio. 172 - To me vi e ne zanima - odvrati ona hladno, nagla avajuæi svaku rijeè i poðe prema vratim a. Dr Hilpert je htjede zaustaviti, ali tada na sebi osjeti neobièan pogled njenih ta mnih oèiju, pogled toliko leden da on u taj tren odjednom shvati koliko ju je svoj om nesmotreno æu, svojim sumnjièenjem povrijedio. Jednim je udarcem raskinuo ono druga rsko razumijevanje koje ih je dosad jo uvijek povezivalo. Spu tenih ruku gledao je kako ona izlazi iz sobe, kako se vrata za njom zatvaraju. Tad jednim jedinim gutljajem iskapi svoju èa u, posve mehanièki skloni èa e i pepeljare u stranu. Pro lo je dosta vremena dok je uspio shvatiti da je Gabrijela preuzela odluku na s ebe. Pa èak ako ona i ne bi po la profesoru Bergmeisteru, ipak su mu, veæ time to je on a znala za njegovu tajnu, ruke bile vezane. Ksenija nije mogla zahtijevati od nj ega da se on sam izlo i tako velikoj opasnosti, bez obzira na to to bi Gabrijela Ze rling, samo ako bi to htjela, bila u stanju onemoguæiti Ksenijin bijeg. On vi e nije morao uèiniti ni ta to bi povrijedilo etiku njegova poziva. Kad je profesor Bergmeister sutradan do ao na kliniku, sestra Karla dotrèi do njega sva usplahirena. Èekala ga je kod portira. - Dobro jutro, gospodine profesore - reèe jedva svladavajuæi uzbuðenje. - No, to je, to se to tako stra na dogodilo? - upita on zbunjeno. - Gospodine profesore, ja ... bankar von Scholler vas oèekuje! - No, pa to onda? Sve je to u najboljem redu. Pa mi smo ga obavijestili, pozvali . 173 - Ali, njegova ena ... nije ovdje! Profesor Bergmeister zastade i pogleda sestru Karlu kroz debela stakla naoèala s èud nim izrazom nepovjeranja i nerazumijevanja. - Sto ka ete? - Gospoða von Scholler je nestala! Profesor Bergmeister zatrese glavom, kao da bi elio time odagnati sve one neugodnosti to ih je ta nenadana vijest nagovijestil a. - Nemoguæe! Pa tako ne to se kod nas ne mo e dogoditi! - Na alost, ipak se dogodilo, gospodine profesore. Gospoða von Scholler oèito je veæ s inoæ napustila kliniku. Njena je postelja jutros bila netaknuta. - A za to me onda niste smjesta obavijestili? - Stalno smo se jo nadali... gospodin primarius se nadao da æe se ipak sve na neki naèin razjasniti. Profesor Bergmeister je utio. Po urio je hodnikom do svoje ordinacije. Sestra Karla ga je slijedila. Tek na samim vratima svoje sobe profesor Bergmeister se okrenu prema njoj. - Po aljite mi doktora Hilperta - reèe kruto i ne nastojeæi da prikrije svoje negodov anje. - Koja je sestra juèer imala noænu slu bu kod pacijentice? - Edith. - Po aljite mi i nju ovamo. - Gospodine profesore - odva i se sestra Karla da podsjeti profesora - ja vi e n e mogu du e zadr avati bankara. On eli vidjeti svoju suprugu ... ili s vama razgovara ti. - Morat æete ga jo neko vrijeme zadr ati. Kako, to je va a stvar! Rekav i to, profesor ostavi sestru i nestade u svojoj radnoj sobi. Tu muènu situacij u u koju je bio doveden nestankom Ksenije von Scholler os-

jecao je gotovo kao osobnu uvredu. Stoga nije ni nastojao da umiri vrlo mladu i vrlo dra esnu sestru Edith kad je poslije nekoliko minuta, sva prepla ena u la u njego vu radnu sobu. Naprotiv, otresao se na nju na takav naèin na koji ona uopæe nije bil a naviknuta od svog, inaèe tako stalo enog, smirenog efa. - Ali, ja ni ta ne znam - branila se sestra Edith bespomoæno. - Ja doista ni ta ne zn am ni o èemu ... - Vi la ete! - urlao je profesor Bergmeister grubo. No, odmah je po alio svu svoju naglost i estinu, jer je sestra Edith zaplakala ne mogav i vi e izustiti ni jedne raz borite rijeèi. Netko pokuca na vrata i profesor Bergmeister podigne glavu. - Da... slobodno! U ao je primarius dr Hilpert, no nije uspio pravo ni pozdraviti, veæ ga je profesor Bergmeister prekinuo: - to imate reæi u vezi s tim neugodnim dogaðajem? Dr Hilpert osjeti optu ivanje u profesorovu pitanju, pa odgovori osornije no to je namjeravao: - Ni ta. Kako vam je poznato, gospodine profesore, juèer popodne bio sam slobodan. Prvi put nakon toliko godina, profesor nije pozvao svog primariusa da sjedne. Sj edio je za svojim pisaæim stolom dok su i dr Hilpert i sestra Edith stajali pred n jim poput optu enika. - A kakve to veze ima s tim? - reèe razjareno. - Svi u ovoj kuæi znaju da va i odnosi prema pacijentici Kseniji von Scholler nisu samo slu beni. - Ako mi elite ne to predbaciti, gospodine profesore... 174 175 - Upravo to i elim! Ukoliko ne elimo pretpostaviti da je pacijentica napustila kl iniku u jednom trenutku pomraèenja uma, onda je oèito da joj je netko pomogao pri bi jegu ... - Ali to nisam bio ja! - uzviknu dr Hilpert posebno to istièuæi. - No, u najmanju ruku, znali ste za to! Dr Hilpert duboko uzdahnu. - Ali ja takoðer znam i to tko me je kod vas ocrnio, gospodine profesore. Hospita ntkinja Gab-rijela Zerling! No, ako vi e vjerujete jednoj ljubomornoj djevojci neg oli meni, onda je svakako bolje da iziðem. - On poðe prema vratima. - Ostanite ovdje! - zaurla profesor Bergmeis-ter. - Izvolite ostati ovdje! Jo va m imam mnogo toga reæi. Niste tu bitni ni vi niti va a prokleta ljubavna prièa! Radi s e o nestanku jedne pacijentice koju nam je njen suprug povjerio. Bankar von Scho ller sjedi tamo vani. to da mu, doðavola, ka em? A mo da ste vi spremni da preuzmete ov aj razgovor? Doktoru Hilpertu odjednom dopre do svijesti kako nema pravo govoriti na taj poma lo nadmeni naèin sa svojim efom. - Oprostite, molim, gospodine profesore -reèe smirenije. -1 ja sam sav zbunjen. V jerujte mi, nikad nisam smatrao moguæim da bi gospoða von Scholler stvarno, na svoju vlastitu ruku mogla napustiti kliniku. - Ali ipak vam je bilo poznato da ne to planira? - Ne. - Jeste li potpuno sigurni u to? Dr Hilpert je utio trenutak, a onda reèe: - Gospoða von Scholler me zamolila da je odvedem k njenim roditeljima... Ali, nar avno, ja sam to odbio. Morate mi to vjerovati, gospodine 176 profesore ... bez obzira na sve to god vam je, mo da, i isprièala Gabrijela Zerling. - Mislim ipak, da je, ako ni ta drugo, a ono bar va a du nost bila da me o tome obavi jestite. - Profesor Bergmeister se obrati sestri Edith: -Nadam se, da ste se u m eðuvremenu bar donekle smirili, sestro. Jadikovkama sad ba ni ta ne mo emo popraviti. R ecite mi radije sve to znate o tome. Sestra Edith je sakrila lice u maramicu; uporno je utjela. - Da ste, kako vam to nala e va a du nost, pri nastupu slu be obi li sve pacijente - obra ti joj se dr Hilpert - morali biste veæ sinoæ primijetiti da nema gospoðe von Scholler ! Sestra Edith sad spusti maramicu i pogleda doktora Hilperta.

- To mi vi predbacujete? - ona se ugrize za usnu. - Ta govorite veæ jednom! - profesor æe nestrpljivo. - Moramo rije iti tu stvar. Vi s te, dakle, nastupili slu bu u osam sati? - Da, gospodine profesore. - I... hajde, hajde, ta govorite veæ jednom ... Nemojte da vam svaku rijeè m oram kli-je tima izvlaèiti. Kakav je bio va dojam? - Gospoða von Scholler bila je... vrlo dobro raspolo ena. - Raspolo ena? - ponove gotovo istovremeno i profesor Bergmeister i dr Hilpert. - Da. Bila je ... kako da ka em ... posebno dobro raspolo ena. Kad sam u la, stajala je pred ogledalom i dotjerivala se. - U osam sati naveèer? - upita profesor. -Zar vam se to nije uèinilo neobiènim? Sestra Ethel zabaci glavu i odgovori prkosno: 12 - Oèima ljubavi 177 - Ne. Pa znala sam, da æe iduæeg dana biti otpu tena. Stoga to nisam smatrala èudnim. P a èak ni to, kad mi je rekla... - Sestra Ethel oklijevala je jo trenutak, a onda iz lanu: - Dr Hilpert ju je pozvao. Htjeli su zajedno izaæi. - To nije istina! - reèe dr Hilpert, posebno naglasiv i te svoje rijeèi. - Dosta sam dugo poku avala za tititi vas! -odvrati sestra Edith ljutito. - Zar sad mo da hoæete reæi, tvrditi, da ja la em? Pa to je zaista... -ona prigu i jecaj. - Slu ajte me sad dobro, sestro - reèe profesor Bergmeister. - Jedno pitanje ... gledajte u mene, a ne u gospodina primariusa ... Jeste li juèer naveèer vidjeli dokt ora Hilperta? U sobi pacijentice? Ili uopæe, ovdje na klinici? - Da - odgovori sestra Ethel odjednom vrlo tiho. Tada, osjetiv i kako je na te nj ene rijeèi nastao tajac, doda naglo: - Pa vi se sigurno sjeæate, gospodine doktore? Èa k ste me i pozdravili. Niste bili u lijeènièkom ogrtaèu, veæ u tamnom odijelu... - Ona s e okrenu profesoru Bergmeisteru. -To mi se nije uèinilo neobiènim. S obzirom na to d a je gospoða von Scholler trebala danas biti otpu tena sa klinike ... a ja sam znala i to da su doktor Hilpert i pacijentica bili... no, recimo ... u prijateljskim odnosima. - I vi se uopæe niste zabrinuli to pacijentice nema cijele noæi? - Ne - odvrati sestra Edith pomalo oklijevajuæi, a zatim doda ivlje: - Ta ona mi j e izrièito kazala da æe se mo da vrlo kasno vratiti. Htjela bi se jednom dobro provest i, rekla mi je ... - Sve do zore? U ovom na em solidnom gradu? - Pa, mislila sam ... - sestra Edith se i opet ugrize za usnu. - Razumijem. Mo ete iæi, sestro. - Samo trenutak, gospodine profesore - reèe dr Hilpert naglo. - elio bih objasniti ... stalo mi je do toga da i sestra dozna ono to imam da ka em. - Dakle, molim! - profesor Bergmeister umornom kretnjom pozove sestru E dith natrag. - Bio sam juèer naveèer na odjelu za privatne pacijente - reèe dr Hilpert. - U tamnom odijelu, kao to je to sestra Edith vrlo toèno primijetila. Ali nisam bio kod Kseni je von Scholler. Prije podne sam imao vrlo kompliciranu operaciju mre nice ... Onaj mladiæ s nezgodom pri treningu. Sigurno se toga sjeæate, gospodine profesore. Smatrao sam potrebnim da ga obiðem - nervoznom kretnjom proðe rukom kroz gustu kosu. -Da sam samo slutio to æe mi se danas predbacivati, zacijelo to ne bih bio uèinio. - Je li to sve to imate reæi? - Da. A jo i to da nikad nisam ni pomi ljao da ugovorim sastanak s pacijenticom. N aravno, jo i manje da joj pomognem pri njenom bijegu pred mu em. - Hvala. Mo ete sad iæi, sestro ... prilegnite. Pretpostavljam da nije potrebno da vas zamolim da o tom nemilom dogaðaju ne govorite ni ta pred svojim kolegicama. Sestra Edith iziðe. - Zaklinjem vam se, gospodine profesore -reèe dr Hilpert - gospoði von Scholler je taj na navodni sastanak poslu io samo kao izlika da... Profesor Bergmeister ga prekine. - Vjerujem vam - reèe iscrpljeno - ipak, ostaje èinjenica da se niste ponijeli kore ktno. - Prijeðe rukom preko visokog èela. - Vjerojatno se sjeæate da sam vas upozorio kojoj se opasnosti izla ete ... Privatni odnosi izmeðu lijeènika i paci178

179 jentica rijetko donose ne to dobra ... ali, ostavimo sad to. Za to mi bar niste rekl i da vas je gospoða von Scholler zamolila da joj pomognete napustiti kliniku? Tada bi bilo moguæe poduzeti neke mjere. Umjesto toga... - On rezignirano slegne ramen ima. - elite li time reæi da vas gospoðica Zerling nije ni o èemu obavijestila? - Naravno da me nije obavijestila. Ta ne mije ajte vi e tu djevojku u sve to! Zar d oista mislite da ja ne bih pravovremeno ne to poduzeo da sam bilo to znao o svemu t ome? Na te profesorove rijeèi dr Hilpert nije imao to reæi. Gledao je, stisnutih obrva, uk oèeno preda se. teta, doista. Upravo prokleto teta! - reèe profesor. - Namjeravao sam vas imenova ti svojim nasljednikom ... Ali ako sada izbije skandal... Ta vi znate, onda vam ni ja sam ne mogu pomoæi. Postupili ste neodgovorno. ao mi je - s mukom odvrati dr Hilpert. Profesor Bergmeister duboko uzdahnu. - Dobro, dobro, Normane. Svi mi èinimo gre ke. A sad se moramo pobrinuti kako d a to priopæimo suprugu. Raèunam na va u pomoæ. Podbuhlo bankarevo lice kao da je bilo jo bezbojnije nego inaèe, kad je hitrim, mal im koracima, ne obaziruæi se na sestru Karlu, upao u radnu sobu profesora Bergmeis tera. - to se dogodilo? - vikao je sav izvan sebe. - Za to mi se ne dopu ta da poðem k svojoj eni? Nemojte mi samo jo reæi da je bilo nekih komplikacija! Dosta mi je svega! elim sada svoju enu povesti kuæi. Bila ona zdrava ili ne! Hoæu da je imam uza se! 180 - Sjednite, molim, gospodine von Scholler -reèe profesor Bergmeister vrlo mirno, pokazujuæi na najudobniji naslonjaè uz stoliæ za pu enje. Profesor i sam sjedne, uzme ci garetu, a primarius dr Hilpert nagnu se da mu je pripali. - Htio bih znati to se tu dogaða? - upita bankar uzrujano, ali njegov glas nije vi e zvuèao tako sigurno kao malo prije. Nagla ena profesorova mirnoæa izbacila ga je iz k oncepta, sasvim ga je zbunila. - Ta to je upravo ono to vam elim objasniti. - Profesor povuèe dim. - Zar zaista ne biste sjeli i mirno me saslu ali? Bankar von Scholler pogledav i najprije profesora, a zatim doktora Hilperta koji j e stajao ukoèeno gledajuæi preda se, promrmlja, odjednom sav postiðen: - Oprostite, molim. Ponio sam se poput ða-èeta. - Njegovo te ko tijelo klone u naslon jaè. -Ali sva ta briga za moju enu... morate me raz-umijeti... I dr Hilpert je sjeo. - Va a je ena potpuno zdrava, gospodine von Scholler - objasni profesor Bergmeiste r umi-rujuæim glasom. - Juèer poslije podne obavio sam detaljni zavr ni pregled. Opera cije na oba oka bile su uspje ne. S kataraktnim naoèalima koje smo joj prepisali mo e vidjeti gotovo tako dobro kao èovjek s normalnim vidom. Gospodin von Scholler je utio. Velikom maramicom nervozno je brisao znoj sa èela. - Dodu e - doda profesor - ne mo e se predvidjeti da li æe taj uspjeh biti trajan. To u velikoj mjeri ovisi o samoj va oj supruzi, o ivotu koji æe ubuduæe voditi. Svako uzb uðenje mo e joj na koditi. Prema njoj treba uvijek biti veoma obazriv. 181 Smatrao sam svojom du no æu da vam to jo jedanput ka em. - Hvala, gospodine profesore. Mogu li sada poæi k svojoj eni? Profesor Bergmeister se morao prisiliti da pogledom ne potra i pomoæ doktora Hilpert a. - Na alost, ne - reèe. - Va a je supruga, na alost... - to? - bankar zaurla poput ranjene zvijeri. - Zar me ona, mo da, ne eli vidjeti? - Ona je oti la - odvrati profesor Bergmeister. - Juèer naveèar potajno je napustila kliniku. Sada, kad je to izgovorio, kad je ono najte e bilo izreèeno, osjeæao se upravo iznenaðuj uæe olak ano. Gospodin von Scholler buljio je ukoèeno u njega, gotovo staklastim pogledom, s pot punim nerazumijevanjem. Tada naglo skoèi i podignutih pesnica nasrne na doktora Hi lperta. - Vi! - urlao je. - Vi... vi ste mi je oteli, vi...!

Dr Hilpert se instinktivno baci u stranu, udarac razbje njelog èovjeka ga ne pogodi. Bankar posrne i bio bi gotovo pao da profesor Bergmeister nije naglo priskoèio i zgrabio ga za ramena. - Mislim da to ipak nije pravi naèin, da se uklone razila enja u mi ljenju - reèe, okre nu bankara k sebi i posjedne ga, zaèuðujuæom snagom, ponovo u naslonjaè. - Gospodine von Scholler, veæ sam ispitao cijeli taj sluèaj... a upravo stoga ste morali tako dugo èe kati. Toèno je utvrðeno da ni dr Hilpert niti bilo tko s klinike nije pomogao va oj eni pri bijegu. Va a je supruga uspjela sestru koja je imala noæno de urstvo obmanuti i t ako... Tek sada je bankaru uspjelo da ponovo ovlada svojim glasom. 182 - Ne - reèe promuklo - ne! To ne vjerujem. Ovaj èovjek... - baci pogled pun mr nje na doktora Hilperta - oteo mi je moju enu! Trljajuæi si uho koje je bio okrznuo bankarev udarac, doktor Hilpert se poku a oprav dati: - Uvjeravam vas ... No, gospodin von Scholler mu nije dozvolio da zavr i. - A ja vam ne vjerujem ni rijeèi! Vi ste moju enu oteli! Dovest æu vas pred lijeènièku k omoru! - Varate se! Ta vjerujte mi! Posve krivo vidite cijelu tu situaciju ... - poku a se obraniti dr Hilpert. - Ali, moja gospodo! - profesor Bergmeister podigne ruke. - Molim vas! Mislim d a bi zaista bilo dobro da poku amo cijeli taj sluèaj objasniti u miru. Gospodine von Scholler, kamo je va a supruga mogla krenuti? - To pitajte va eg primariusa! Dr Hilpert otvori usta u namjeri da ne to ka e, ali onda uvidi da je bolje da uti. - Sada se sjeæam - objasni profesor Bergmeister umjesto njega i sastavi vrhove sv ojih vitkih prstiju. - Pacijentica je, nekoliko dana prije no to je trebala biti otpu tena, bila kod mene. Tada mi je rekla... - on se naka lja -... da ne eli putovat i kuæi, veæ k svojim roditeljima. - Jo prije no to je bankar i ta mogao dodati, profesor brzo nastavi: - Naravno, ja sam joj tu elju odbio. Savjetovao sam joj da vas zam oli, gospodine von Scholler, da je vi odvedete njenim roditeljima. Mlohave bankareve usne su podrhtavale. - Ali... pa to je savim nemoguæe! - Ona mi je rekla da vi neæete biti suglasni s time. - Ta ne radi se o tome, nego ... pa ona uopæe ne zna gdje joj ive roditelji! 183 Profesor Bergmeister i njegov primarius izmijene brz pogled. ~- Ona to zaista ne zna - nastavi bankar. - Ja joj... imao sam svoje razloge da joj ne ka em gdje stanuju njeni roditelji. A sada... moja ena ... godinama vi e nije bila sama na ulici... Ta to æe uèiniti? to æe joj se dogoditi? Jadna moja Ksenija! - On sakri lice rukama, tijelo mu se grèevito treslo. Duboko potreseni, oba su lijeènika gledala u èovjeka koji je jecao. Ksenija von Scholler stigla je rano izjutra u svoj rodni grad. Cijele noæi nije ni oka stisnula. Otkako je veèe prije toga napustila kliniku nalazila se u stanju grèe vite napetosti, bila je silno uzbuðena. Vjerovala je da æe se pri tom svom prvom sam ostalnom koraku u ivot osjeæati kao osloboðena svega onoga to ju je dosad sputavalo .. . No, ni ta od svega toga nije osjeæala. Dapaèe, gotovo je umirala od straha. Nije se bojala noæi, jer joj je upravo noæ bila prisnija, bli a od svega drugog, bojala se lju di èija su joj se lica jo uvijek prièinjala ru nim i iskrivljenim, nije u tim licima bi lo nièega to bi se moglo usporediti s onim sjeæanjem to ga je bila saèuvala u svom srcu za sve vrijeme svoje sljepoæe. Osjeæala se neza tiæenom, prepu tena na milost i nemilost n ekom neprijateljskom svijetu oko sebe. Njen osjeæaj ljudne prema doktoru Hilpertu prerastao je gotovo u mr nju. Bila je uvj erana da je on njenu ljubav izdao, da ju je sramotno napustio i pripisivala mu s vu krivicu to se sad na la u toj situaciji. Nije ga eljela ponovo vidjeti. Ni njega niti svog mu a. Bila je uvjerena da su je s vi mu karci 184 prevarili i govorili joj samo la i. Vjerovala je da æe jedino u svojoj roditeljskoj

kuæi naæi sreæu i osjeæaj za tiæenosti. Na glavnom kolodvoru uzela je taksi do Aleje kestenova. Za sve vrijeme vo nje i ne hotice je dr ala oèi zatvorene da ne bi vidjela ni ta od svega to je izmijenilo ulice n jena djetinjstva. Povukla se u njoj tako prisnu tminu svojih snova. Kad se taksi zaustavi, prenu se. - Stigli smo, milostiva gospoðo - reèe vozaè - pet maraka i pedeset. Ona potra i novac ustanoviv i da joj je preostalo svega jo nekoliko maraka. No, to je nije upla ilo. Pa bila je na cilju. Uzme svoju torbicu, iziðe iz kola, pomalo nesigurno, i pogleda prema kuæi. Beskrajan osjeæaj sreæe ispuni joj izmuèeno srce. Roditeljska kuæa! Stajala je pred njom, toèno onakva kakvu je zadr ala u sjeæanju - lije pa, stara zgrada od kamena, veæ pomalo tro na, sa zeleno-bijelim prozorskim kapcima i irokim, niskim krovom s mansardnim prozorima. Od vrtnih vra-tiju od kovanog elje za vodio je krivudavi pute-ljak kroz bri ljivo ureðeni vrt sve do ulaza u zgradu. Ci jelo zdanje odavalo je bogatstvo i zraèilo nekom otmjenom mirnoæom. Ksenija von Scholler pritisne zvonce na mjedenoj ploèi. Èekala je bez imalo nestrplj enja. Bilo je tako divno konaèno opet doæi kuæi! Tad se zaèuje zujanje elektriènog ureðaja. Ona otvori ulazna vrata i uputi se prema kuæi , dok je ljunak kripao pod njenim nogama. Veæ je bila na prvim stepenicama koje su v odile prema kuænim vratima kad se otvore vrata ulaza za poslugu. Neka djevojka u p lavoj kuænoj haljini po-vikne: - Halo ... to elite? 185 Ksenija se polagano okrene, pogleda ponovo djevojku. - Ja sam Ksenija von Scholler! Djevojka zaèuðeno zatrese glavom. - Pa onda? Ako elite ne to prodavati... - Prodavati? Pa ja sam kæer vlasnika ove kuæe! - Ksenija von Scholler se osmjehnu. - Vi ste sigurno nastupili ovdje slu bu poslije moje udaje. Jasno da me ne poznaj ete. Molim, odvedite me u kuæu. - Ona nastavi penjati se stepenicama. - Ali na pre dnja vrata, molim - doda. - Da, svakako. Samo trenutak - mucala je djevojka sva zbunjena i nestala u mrak u suterena. Ksenija je mirno èekala. Nije ni slutila da je djevojka nahrupila u veliku kuhinju u prizemlju i povikala: - Luðakinja, zamislite gospoðo Nolte... luðakinja! Gospoða Nolte, kuharica, upravo je rezala goveðe peèenje. - Gluposti! - reèe odsjeèeno - bilo bi pametnije da poðete gore i raspremite stol od doruèka. - Ali ne, ne mogu! Pa ona jo uvijek stoji vani. Hoæe da uðe u kuæu. Gospoða Nolte odlo i no , obri e lijevu ruku 0 kecelju i uputi se, sad veæ i sama radoznala, prema vanjskim vratima. - Ako ste se mislili sa mnom na aliti... -Tad uzdigne pogled i odjednom uzviknu sva izvan sebe od iznenaðenja: Ksenija! Mlada milostiva gospoða! - Potrèi uza stepen ice, polo i majèinski 1 za titnièki ruku na Ksenijina ramena, odvede je dolje u kuhinju, posjedne na jednu od drvenih stolica, jo uvijek sva izvan sebe od èuðenja, iznenaðenja i radosti. - Sad najprije sjednite, milostiva gospoðo -reèe bez daha - skuhat æemo dobru kavu .. . 186 Ksenija von Scholler izusti pomalo nesigurno: - Vi ste doista veoma ljubazni, gospoðo Nolte, ali morate me razumijeti... Ipak b ih najprije voljela pozdraviti svoje roditelje. Gospoða Nolte zaèuðeno pogleda Kseniju. - Zar... ta zar zaista ne znate? Va i roditelji... - Odjednom zamuknu, a zatim na stavi izmijenjenim tonom: - No, pa onda æu vam sve pomalo isprièati. Sad æemo najprije ... Ksenija pristupi gospoði Nolte. - to je s mojim roditeljima? Jesu li bolesni? - Ne, posve su zdravi. Odakle vam ta pomisao? - Pa za to onda ne mogu poæi k njima?

- Ksenija - reèe gospoða Nolte - nikako ne shvaæam da vam gospodin bankar to nije rek ao! Va i su roditelji ovu kuæu prodali... veæ prije nekoliko godina. Odmah poslije va e udaje. Ksenija, iznenaðena tom nenadanom vije æu, bolno skupi obrve. - Prodali? Kuæu su prodali? Moju roditeljsku kuæu? - Da. - Gospoða Nolte priðe Kseniji. - Ne smijete to uzimati tako tragièno. Napokon.. . ta ova kuæa je prevelika za dvoje ljudi. A kad ste vi oti li... no, pa onda su go spoda mislila da bi si mogli udobnije urediti ivot - gospoða Nolte zatrese glavom. - Ali, da vi o svemu tom niste ni ta znali...! 187 11. Dok je njegova ena jo bila s njim, profesor Bergmeister je rijetko i samo nerado g ledao televiziju. Èinilo mu se to kao neko rasipanje vremena, a osim toga, pri gle danju televizije boljele su ga oèi. Meðutim, u posljednje vrijeme dogaðalo bi se èe æe da ukljuèi aparat. Ne stoga to bi ga pr am interesirao, nego jer su mu zamraèena soba, osvijetljen ekren, glas iz aparata. .. stvarali iluziju da nije sam. Nije mu bilo potrebno mnogo ma te da zamisli kako Vera sjedi tu, kraj njega, nemarno zavaljena u udobni naslonjaè, odjevena u jednu od svojih priljubljenih, blistavih kuænih haljina... s nogom preko noge, pu eæi, piju ckajuæi, grickajuæi èokoladne bombone. Profesor Bergmeister se stidio tih svojih potajnih elja kao nekog poroka. Nikada nije ni s kim o tome govorio. Ti mu snovi zapravo nisu donosili ni utjehe niti z adovoljstva. Kad bi kasnije ustao i iskljuèio aparat, osjeæao bi se isprazno, jadno. Zaklinjao se sam sebi da to vi e nikada neæe uèiniti, ali ipak nije bio u stanju odreæi se tih trenutaka. One veèeri nakon bijega Ksenije von Scholler s klinike, a zapravo bijega iz braka, po ao je odmah nakon to se vratio kuæi u dnevnu sobu i pritisnuo dugme televizora. N ije zamraèio sobu, poao je k ormaru, natoèio gutljaj konjaka, a onda se okrenuo i odsutnih misli zagleda o u ekran. Njegov se vid u posljednje vrijeme pogor ao. Morao je podesiti sliku na najjaèi kont rast. No, ta ga je èinjenica sada ostavljala veæ pomalo ravnodu nim. Veæ se bio gotovo s asvim pomirio s tim da æe doæi vrijeme kad vi e ni ta neæe vidjeti, da æe morati ivjeti ka lijepac, kako je to svih dugih godina rada kao oèni kirurg uvijek ponovo bio prisi ljen gledati da se de ava njegovim pacijentima. Ali jo je te om od vjeène noæi kojoj je i ao ususret bila za njega osamljenost. Veæ sada j bio sam. Svi su ga napustili. I sin i ena. Ostat æe mu samo njegovi studenti, tuði m ladi ljudi na poèetku svog ivota, dok se on sam pribli avao kraju. Ono to je ostalo bi o je njegov znanstveni rad, ono to mu je nekad ranije toliko znaèilo da se Vera zbo g toga osjeæala zanemarenom. Danas mu se sav taj rad prièinjao neva nim. Kako bi rado i bez oklijevanja sve svoje znanje zamijenio za malo ljudske topline. Profesor Bergmeister uzdahnu duboko i odsutno se zagleda u ekran. Najprije zaèuje njen glas, jo prije no to je prepoznao njeno lice. Verin glas. Verin o lice ... Zar je to moguæe? I nehotice zakorakne bli e aparatu, ali slika se rasplinu. On se opet odmakne ... sve dok ne naðe pravu udaljenost. Da, bila je to Vera. Stajala je na ekranu, tu pred njim, zrelija no to mu je osta la u sjeæanju, ozbiljnija, unatoè lakoæi koju je uloga zahtijevala od nje. Nije imala glavnu ulogu u televizijskoj drami koja se prikazivala izmeðu propagandnih emisija , igrala je posve malu ulogu. No, to nije bilo ono to je interesiralo profesora B ergmeistera, 188 189 nije obraæao pa nju ni na radnju niti na samu Ve-rinu ulogu..... Kasnije, zacijelo, ne bi bio ni uz najbolju volju znao reæi kakva je to uloga bila... Vidio -je samo nju, èekao je samo trenutak kad æe se ona ponovo pojaviti... osjeæao je odjednom, tako bolno, koliko je voli, silno voli... Vera! Nije uopæe vi e mogao shvatiti kako to da je nikad nije ni poku ao potra iti, poæi po nju. Nije razumio kako je mogao ostaviti da sve ide svojim tokom, umjesto da je sve

sam uzeo u svoje ruke. Tada drama zavr i, on iskljuèi aparat. Soba je odjednom ponovo bila tako prazna. On osjeti studen. Jo maloèas bio je spreman da smjesta ne to poduzme, da odmah poðe potra iti Veru ... Ali je jednako tako brzo klonuo i vratio se u svoje pre-ða nje stanje neodluènosti. Sam je sebi nabrajao tisuæe razloga zbog kojih bi ovakav put u nepoznato bio besmislen, ali nije se usuðivao da najdublji razlog svoje neodluènosti prizna sam sebi... da se boji, da ga je u asno strah da je sasvim ne izgubi. Samo jedan susret s Verom mog ao bi tako lako razotkriti istinu, onu istinu koju nije elio znati. Zasad jo ni ta nije bilo izreèeno. Ni on, a niti ona nisu uèinili ni koraka da bi se ra stavili. Jo se uvijek mogao nadati da bi se ona jednog dana mogla vratiti. Te mag lovite nade nije se htio odreæi. Ona mu je bila mnogo vrednija od istine koja bi m o da znaèila kraj. Ksenija von Scholler je veæ stajala u hodniku vagona kad je vlak rano uveèe, toèno po voznom redu, ulazio u Friedrichshafen. Grèevito je stezala 190 ruènu torbicu, koljena su joj klecala. Osjeæala se iscrpljenom i veoma poti tenom. Vlak se jo nije bio ni potpuno zaustavio kad neki mladiæ odostraga projuri kraj nje , gurne je u stranu, otvori vrata i iskoèi. Neoèekivani udarac izbaci je iz ravnote e. Netko ju je bolno gurnuo o tvrdi zid. Iza nje su nagrnuli putnici prema vratima i naglo silazili. Za svih tih godina njene sljepoæe ljudi su prema njoj uvijek bili uljudni i obazri vi. Smatrala je to neèim posve prirodnim, razumljivim. Dodu e, to je nije nimalo usr eæivalo, naprotiv, vjerovala je da iza svih tih blagih rijeèi le i pretvaranje, krije se la ljivost. Kako je dugo èeznula da opet mo e vidjeti! A sada, kad joj je vid bio v raæen, vidjela je oko sebe samo studen, zlobu, ru noæu. Konaèno je, posljednja, uspjela iziæi. Sva izgubljena i pomalo prepla ena stajala je n a malom trgu ispred kolodvora i u torbici potra ila adresu koju joj je gospoða Nolte bila napisala na jedan papiriæ. Proèitala je jo jednom, iako ju je za vrijeme te dug e vo nje veæ odavno bila nauèila napamet: Novo naselje, Ulica tulipana 12/b. U tom trenutku prvi put je obuzme zla slutnja da je mo da ipak pogrije ila u elji da svoje roditelje tako posve neoèekivano posjeti. Èega se zapravo bojala? Zar onih èudni h napomena gospoðe Nolte? Ne, gospoða Nolte nije zapravo rekla ni ta to bi je moglo upl a iti. Ali iza njenih rijeèi kao da je ostalo ne to neizreèeno ... a upravo to je bilo o no èega se Ksenija bojala ... Ono njeno stalno ponavljanje ... »Zar se ne biste ipak radije vratili kuæi? Vama je potrebno da se èuvate svega, sada kad upravo dolazite s klinike ... oporavite se najprije, a onda jo uvijek mo ete stupiti u kontakt s va i m roditeljima«. Bilo je oèito da je gospoða Nolte poku ava na sve naèina odvratiti od 191 tog ponovnog susreta s njenim roditeljima, susreta za kojim veæ tako dugo, tako od avno èezne. A jadna gospoða Nolte nije znala da æe Kseniju njen mu tra iti, nije ni sluti la da je ona u bijegu pred njim. No, ipak, bilo je oèito da se prilièno te ko odluèila d ati joj adresu u Friedrichshafenu. A za to zapravo? to se skriva iza svega toga? Za to joj je njen mu skrivao istinu, lag ao sve te godine? Sve je to bilo tako èudno! Vo nja taksijem do Novog naselja trajala je prilièno dugo, gotovo pola sata, ali za Kseniju, èija je bojazan rasla svakim kilometrom, ta je vo nja bila èak i prekratka. K ad je taksista konaèno stao pred jednostavnom, malenom kuæom u nizu potpuno jednakih , jednostavnih kuæica, bila bi ga gotovo zamolila da prièeka, ali je ipak zatomila t aj poriv, izi la iz kola i platila. Onda, oklijevajuæi, poðe kroz mali vrt do kuænih vratiju. Nije je zaèudilo to je kraj zvo nca bilo ispisano neko strano ime, iz trena u tren bila je sve uvjerenija da nje ni roditelji nipo to ne mogu stanovati ovdje. Ne, to je bilo iskljuèeno. Mora da se radi o stra noj zabuni. Ipak se odluèi da pozvoni. Vrata joj otvori mala, debelju kasta enica i pogleda je is pitivaèki, s izrazom neprikrivene radoznalosti. - to elite? - Dobar veèer - reèe Ksenija urno. - Oprostite, molim, na smetnji. Bojim se da sam p ogrije ila adresu... - A koga to tra ite? - upita ena.

- Svog oca - odgovori Ksenija nevoljko -hoæu reæi, gospodina Feliksa Ganzera, ali i zgleda... 2ena je prekine, nasmijav i joj se ljubazno: - Ipak, ovdje ste na posve toènoj adresi... uðite samo! Izvolite! - Ona irom otvori vrata, stu192 pi u stranu i Ksenija uðe za njom u vrlo èisto i uredno predsoblje u kojem je mirisa lo po sapunu i vosku za la tenje. ena joj poka e uske vijugave stepenice i reèe: - To j e tamo gore. Poðite samo! - Stavi ruku na usta i vrlo glasno vikne: - Gospoðo Ganzer ! Posjeta! Ksenija se popne uza stepenice, stavljajuæi mehanièki nogu pred nogu. Nalazila se u nekom stanju omamljenosti koja je prigu ivala sve njene osjeæaje i sposobnost mi ljenj a. »Ta to ne mo e biti istina«, neprestano joj je ta misao prolazila glavom, »sigurno se radi o zabuni. Odmah æu se probuditi, a sve je to bila samo mora.« Ali prije no to je stigla na posljednju, najvi u stepenicu, otvore se jedna vrata, iziðe ena nje nog vitkog stasa ... Njena majka. - Mama! - uzviknu Ksenija sva izvan sebe -Mama! Tad osjeti da je koljena izdaju ... Poku a jo uhvatiti se za ogradu, pridr ati se... Ali, bilo je prekasno. Smraèilo joj se pred oèima. Ne osjeti vi e kako je pala, kako j oj je tijelo bolno udarilo o stepenice. Kad se Ksenija probudila iz duboke nesvjestice, bila je noæ. Le ala je u nekom tuðem k revetu, u nekoj nepoznatoj sobi. Svu tu njoj stranu sredinu oko sebe vi e je osjeæal a nego vidjela. Razabirala je samo nejasne obrise osobe koja se nalazila pred iz vorom svjetla. - Mama! - stenjala je. - Mama! - Boli li te ne to, dijete moje? - Bio je to dragi, poznati, njoj tako prisni gla s njene majke. - Gdje sam? - Kod mene. Ti si kod kuæe, Ksenija. Ksenija zajeca. Bio je to suh, te ak jecaj. 13 - Oèima ljubavi 193 - Dakle ... istina je? Nisam sve to sanjala? - Sve je opet dobro, dijete moje, ne mora se vi e bojati. Mogu li te ostaviti dese t minuta samu? Htjela bih samo brzojaviti tvom mu u. Ksenija se naglo uspravi na jastucima. - Nemoj, mama... molim te, nemoj! - rukom uèini neku nesuvislu kretnju. Tada os jeti hladnu, èvrstu ruku svoje majke. - Ako to ne eli - odmah æe gospoða Ganzer - naravno da te neæu ostaviti samu. - Da, tako je dobro. - Ksenija opet legne zadr av i ruku svoje majke u svojoj. - Ta ko lo e vidim ... molim te, dodaj mi moje naoèale. - Razbile su se, dijete. - Razbile? - Da, kad si pala niz stepenice. Zar uopæe nisi osjetila da pada ? U asno si me prepl a ila! - Naoèale - reèe Ksenija - moje naoèale ... - Budi sretna da se ni ta gorega nije dogodilo. Lako æemo nabaviti druge naoèale. Mo da ima laki potres mozga. Do sad jo nisam bila po lijeènika jer se nisam usudila ostav iti te samu. - Ne, mama, molim te, ne ... nikakvog lijeènika! - Kako god eli - umiri je majka. - Bit æe sve po tvojoj elji, Ksenija. Jesi li gladn a... da ti pripremim ne to za jelo? - Ne, mama, ne sada. Ostani kraj mene, molim te... - Dobro. Onda poku aj spavati. - Ne, mama. Htjela bih najprije znati... - Sutra, Ksenija, sutra æu ti sve objasniti. - Ali, mama... to se dogodilo? Za to ivite ovdje? Gdje je otac? Zar je ... mrtav? - Ne, Ksenija. Tvoj otac je iv. - Gospoða Ganzer rekla je to bez gorèine, ali i bez radosti. Blago je milovala ruku svoje kæeri. - Ksenija, tvoj 194 mu je veoma zabrinut. Sto si to uradila? Brzoja-vio mi je, pitao za tebe ...

- Otto! - Ksenija irom otvori oèi, ali se slaba slika, lik njene majke, jo vi e raspl inu. - to me se tièe Otto! Lagao mi je svih tih godina! - Jer te voli, Ksenija! - odgovori joj gospoða Ganzer vrlo ozbiljno. - Ne smije ta ko govoriti. - Ti ga, dakle, jo uvijek uzima u za titu! - Mnogo je uèinio za nas. - Ne razumijem te ... - Znam, drago dijete. Poku avali smo sakriti pred tobom istinu. Ti si ionako dost a te koga pretrpjela. Zato ... no, mo da smo pogrije ili. - Nikad neæu Ottu oprostiti to me nije pustio k vama. - Otto? Bo e, kakvu to krivu sliku ima o svemu? Ta tvoj mu nas je neprestano molio da te posjetimo, ali ja nikako nisam bila kadra da poðem - glas njene majke je pod rhtavao. - Ja sam lo a glumica. Nikad nisam znala glumiti. - Ali za to? Èemu glumiti? to se dogodilo? Za to ste prodali kuæu? Za to stanujete ovdje? Tako primitivno, tako ... - glas joj zapne u grlu. - Vara se, Ksenija - odgovori joj majka, us-pjev i da svlada svoje uzbuðenje, glasom koji je opet bio èvrst - pa imamo vrlo lijep maleni stan. ivimo bolje no to smo to i zaslu ili... - Mama! Ta kako mo e tako govoriti! - Mislila sam da si eljela znati svu istinu -reèe gospoða Ganzer tiho. - Oprosti, mama, ali... smetena sam, zbunjena. Ne shvaæam uopæe ni ta... Molim te, isprièaj mi sve! Cijelu istinu! - Nema tu mnogo da se prièa - zapoène gospoða Ganzer umorno. - Mi smo financijski pro pali, eto, to je sve. Tvoj otac ... znam koliko ga voli , mora sad biti vrlo hrabra ... tvoj nas je otac 195 doveo do toga. Jo prije no to si se udala bili smo na rubu propasti, uni teni. Mogli smo jo saèuvati jedino privid blagostanja. Tvoj mu nam je pri tom pomogao. - To nije istina! - Da, istina je. Izgubili smo sve. Tvoj je otac sve izgubio. pekulacijama, kocko m. Te ko mi je bilo odvojiti se od tebe, Ksenija, ali bila sam sretna to si na la dob rog èovjeka, èovjeka, koji ti je mogao pru ati sve ono na to si bila naviknuta. Otac je morao, odmah nakon tvog vjenèanja, prodati kuæu. Ne samo kuæu ... Sve! Dobili smo upr avo toliko da smo tim novcem mogli namiriti dugove. Ali èak ni to u potpunosti. Ot to nam je jo i tu morao pomoæi. On nam je potra io i ovaj stan ovdje, platio sve tro ko ve selidbe ... - I na tome si mu zahvalna? - u Ksenijinom se glasu osjeæalo nepovjerenje. - Da, dijete moje. On nas uzdr ava. - Ali kako! Zar nije mogao ocu pomoæi da si stvori novu egzistenciju? Zar mu nije mogao naæi posao u njegovu poduzeæu, zar nije ... - Sve je to on poku ao, Ksenija. Ali bezuspje no! Tvoj otac je slomljen èovjek, izgub ljen ... - gospoða Ganzer uèini malu stanku, vidjelo se na njoj kako joj je te ko izreæi ove rijeèi: - On je kockar, dijete moje! - On je ... to? - Kockar. On æe prokockati sav novac to mu doðe u ruke. Ispoèetka tvoj nam je mu svakog mjeseca slao dovoljno novaca da mo emo dobro ivjeti. Ali i to, na alost, nije moglo potrajati... tvoj otac mi je novac oduzimao, isprosio, prisiljavao me da mu ga dajem. I sve bi prokockao! Do posljednje pare! Sad Otto plaæa stanarinu kuæegazdi, trgovac i mesar alju mu svakog mje196 seca raèune, a novac koji ja dobivam moram sakrivati pred tvojim ocem. - A on? Otac? Zar on ni ta ne dobiva? - Dobiva. Otto mu doznaèuje iznos koji mu je dovoljan da jedanput ili dvaput u mj esecu putuje u kockarnicu u Lindau. Svaki put odlazi pun novih nada, a uvijek se vraæa praznih d epova. -Ona duboko uzdahnu. - Budi sretna, Ksenija, to ima tako dobro g, razboritog mu a! - Mama - reèe Ksenija uhvativ i se grèevito za majèinu ruku - mama! Ne elim vi e natrag k njemu! Ja... ja to ne mogu! Gospoða Ganzer je utjela. - Radit æu, zaradit æu novac, ali... neæu se nikad vi e vratiti k njemu! Nikad vi e! - K

senija zajeca. - Ali za to, dijete. to ti je uèinio? - Tako se stidim! Ja... ja mu vi e ne bih mogla pogledati u oèi. Ah, mama, pa ti n e zna kako sam ga muèila...! - lice joj obliju suze, vruæe suze olak anja. - Ne smije plakati - upla eno æe njena majka - molim te, nemoj plakati, Ksenija! Mor a misliti na svoje oèi. Ta operacija ... zar je mo da sve bilo uzalud? Ksenija pokri lice objema rukama, jedva izusti jecajuæi: - Da sam bar zauvijek ostala slijepa! Vera Bergmeister, koja je sad ivjela pod svojim djevojaèkim imenom, Vera Herbst, bi la je vidjela svoj nastup u kratkoj televizijskoj drami u emisiji izmeðu sedam i o sam sati. Ali ona je sebe promatrala drugaèije nego li njen mu ; bez sentimentalnost i i ta tine, posve hladno i kritièki. Zakljuèila je da djeluje prosjeèno, dosadno, neza197 nimljivo i, to je bilo najgore, nimalo mladenaèki. Nije vi e bila dovoljno mlada da b i se mogla upustiti u borbu sa svim tim mladim talentima koji su se gurali napri jed, puni ambicija i te nji za afirmacijom. Bila je vrlo nezadovoljna svojom ulogo m ... Bila je zapravo nezadovoljna s cijelim svojim sada njim naèinom ivota. Kako je bilo te ko doæi do te male uloge ... koliko trèkaranja, koliko uvjeravanja, ko liko rijeèi... a sve to samo zato da bi njen lik tek nekoliko minuta protreperio e kranom. Da li se to isplatilo? Zaraðivala je. ilavo se borila za male, pa i najmanje uloge, no one nisu bile dovol jno znaèajne da bi joj pomogle da se afirmira, pa èak ni dovoljno plaæene da bi od nji h mogla ivjeti! I nadalje je ovisila o iznosu to joj ga je mjeseèno doznaèavao njen mu . Kojeg li je smisla imalo sve to? Bila je slobodna, da, to je toèno. Ostavila je za sobom skuèenost malog sveuèili nog gra diæa, ivjela je u drugom svijetu ... Ali, da li je taj njen sada nji svijet bio bolji ? Ljudi s kojima se sada dru ila, glumice, glumci, re iseri, scenaristi, govorili su o inscenacijama, odu evljavali se idejama koje su smatrali lo im ili dobrim, o tro kr itizirali uspjehe svojih kolega, borili se za priznanja... Vera se pri svemu tom dosaðivala. Kako je èesto uz svog mu a slu ala diskusije o dijagno zama, o postupcima lijeèenja, o novim metodama, a da to u njoj nije pobuðivalo ni na jmanji interes. Danas joj se èinilo da je sve ono bilo mnogo, mnogo va nije, zanimlj ivije od svih tih vi e ili manje umjetnièkih problema zbog kojih su si ljudi iz njen e sada nje sredine razbijali glavu. Da li je to èime su se bavili uopæe bila umjetnost? Zar u biti nije svaki od njih sa mo jurio za 198 uspjehom, za velikom plaæom, za odobravanjem mno tva? Vera je poku ala prilagoditi se svojoj sredini, poku avala je naæi prijatelje, sudjelovati u svemu... Ali ipak, izmeðu nje i onih drugih uvijek bi se isprijeèilo ne to poput zida, zida kojeg nije bila s vjesna ne samo ona, veæ ni oni drugi. Cesto i sve èe æe zapadala je u depresije. Napustila je bila mnogo toga; graðanski brak, dru tveni polo aj, sigurnost, a za sve to dobila je vrlo malo ili gotovo ni ta. Njena je put jo uvijek bila svijetla, a ko a lica napeta, njen stas elastièan i privl aèan, ali svakog je trenutka bila svjesna èinjenice da iz dana u dan postaje sve sta rija. Kako æe to zavr iti? to æe biti s njom? Nakon to je vidjela samu sebe na ekranu i opet jednom uvidjela svoju beznaèajnost, dugo je jo tiho sjedjela pred ekranom, ne mièuæi se s mjesta. Osjeæala se tako poti tenom da bi se najradije bila sakrila u kakav tamni kutak da ne mora nikoga ni èuti ni vidjeti. A zatim, tek oko pola sata kasnije, nije vi e mogla izdr ati. Osjeæaj da æe joj se zidovi njene sobice u malom hotelu u Schvvabingu sru iti na glavu postao je to liko sna an da to vi e nije mogla podnijeti. Obuèe se i iziðe u grad, samo da vi e ne bude sama! Te se veèeri vratila tek negdje oko ponoæi i prilièno nesigurnih nogu. Popila je vi e no to je mogla podnijeti, ali ni alkohol nije mogao da »ot-plavi« onaj neprijatni nutar nji osjeæaj nelagodnosti. Nije postala vedrijom, veæ se, naprotiv, osjeæala jo jadnije. Zakljuèala je vrata za sobom, skinula odjeæu; njena haljina, rublje, èarape, sve je mi risalo po hladnom dimu, odvratno i prodorno. Gadeæi se same sebe baci sve na pod, potrèi naga i bosonoga u svoju malu kupaonicu, stane pod tu . Tek 199

kad je osjetila kako joj se niz tijelo slijevaju mla-zevi vruæe, pa zatim ledene v ode, osjetila se bolje. Dugo i polako prala je zube, isprala usta o trom, mirisnom vodicom, davno uvje banom bri ljivo æu skinuma make-up, izmasirala obraze, èelo, bradu i vrat hranjivom kremom i tek tada se uvukla u krevet. Mislila je na svog mu a; tko zna kako mu je? Kako ivi onako sam, bez nje? Mo da je sr etniji bez nje, bez njenih vjeèitih zahtjeva, njena prigovaranja, njena nezadovolj stva? Odavno joj je postalo jasno da nije bila dobra supruga. Pogotovo posljednjih god ina. Lo a supruga, osrednja glumica... u svemu je zakazala. Za to je uopæe bila sposo bna? Iznenada, ti inu mraène sobe, tminu njenih sumornih misli prolomi reska zvonjava tel efona. Srce joj jaèe zakuca, odjednom se ponada ... bi li to mogao biti Klaus, njen mu ? Ta ko je intenzivno na njega mislila da se uopæe ne bi iznenadila da zaèuje njegov glas . Skine slu alicu, javi se. Do uha joj dopre vrlo poznat glas. Ali to nije bio glas profesora Berg-meistera, veæ mu ki, malo opori glas njena pastorka. - Halo, Vera - bilo je sve to je rekao. Zaèas se sasvim razbudi, osjeti neko èudno, slatko uzbuðenje. - Michael - jedva izusti - odakle naziva ? - Jesi li me odmah prepoznala? - tiho se nasmijao svojim djeèaèkim smijehom. - Naravno - odgovori. - Gdje si? - U Berlinu. - Tvoj glas zvuèi kao da govori odnekud iz blizine. - Upravo nevjerojatno, je li? Kao da te vidim pred sobom. 200 - Odakle ti moj broj telefona? - Bilo je sasvim jednostavno. Nazvao sam tvog producenta. - A tako! - Veèeras sam te, naime, vidio. Na televiziji. Bila si izvanredna! - Ma, ne govori tako ... - Ali, da. Doista. - Michael - reèe Vera, a zvuèalo je o trije no to je eljela - ipak nisam ba bez imalo s mokritike kako to ti misli . - Za mene si bila zaista izvanredna! - ponovi on uporno. Nastade duga pauza. - Halo, Vera - reèe on napokon - jesi li jo tu? - Naravno. - Kako je ... stari? - Ne znam. Pro lo je veæ nekoliko mjeseci otkako sam oti la. - Zar i ti? - Njegov glas odavao je toliko radosnog odu evljenja da se upla ila. - Da, Michael - odvrati brzo - ali katkad mislim da je to ipak bila velika gre ka . - Kako to? - Eto, tako. Te ko bih ti to mogla objasniti. Ponovo su naèas utili, a onda Michael upita: - Zar ne bi mogla doæi u Berlin? - Ni govora. Imam neka snimanja za radio. - Je li to zaista toliko va no? - Pa, za mene jest. - teta. Ni ja se ne mogu maknuti odavle. Imamo jedan show. Ali za dva tjedna doæi æu u Miinchen ... Mogu li te onda vidjeti? - Za to ne? - Vera - reèe, a njegov glas je zvuèao neobièno sugestivno - ne elim da ti se nameæem. T o ni201 kako. Ako misli da bi ti bilo dra e da me ne vidi ... - Ta nisam to spomenula ni jednom rijeèju. - Dobro. Onda se veoma radujem.

- Ja takoðer. - Laku noæ, Vera, i sanjaj ne to lijepa ... ako je moguæe ... o meni! - Laku noæ, Michael. - Htjela je jo ne to reæi, ali on je veæ bio spustio slu alicu. Vera Bergmeister sjedjela je jo dugo, sa slu alicom u ruci. Srce su joj raskidali p otpuno opreèni osjeæaji. Imala je neki nejasni osjeæaj da bi Michael mogao njene rijeèi shvatiti kao ohrabre-nje. No, ipak, nije po alila to to je rekla. Prvi put, nakon d ugo vremena, opet se osjetila mladom i poletnom. 202 12. Pet dana nakon bijega Ksenije von Scholler stigla je na kliniku prva vijest od n je. Bilo je to kratko pismo s velikim, malo nespretno pisanim slovima, pismo koj im se nije ni isprièavala niti bilo to obja njavala, veæ samo zamolila da se njene stva ri po alju na njenu adresu u Friedrichsha-fen. No, Ksenijine stvari veæ su bile odne sene, bio ih je ponio sa sobom njen mu , bankar von Scholler. Doktora Hilperta je o tom pismu obavijestila sestra Karla. Istog èasa odluèio je da otputuje u Friedrichshafen i potra i Kseniju. Zbog cijele te afere trpio je vi e neg o to je sam htio priznati. Nije, dodu e, vjerovao da bi bankar ostvario svoju prije tnju i podnio lijeènièkoj komori prijavu protiv njega, ali ipak je sav taj neprijatn i dogaðaj ostavio za sobom neku nelagodnost koja ga je neprestano pritiskala. Osjeæao je da je zatajio i kao èovjek i kao lijeènik. Njegova je samosvijest bila iz t emelja uzdrmana. Iako je znao da æe time ponovo podstaæi govorkanja na klinici, ipak je zamolio profe sora za dopust. Profesor ga nije upitao za razloge, samo mu je, iznenaðujuæe blago i oèinski, rekao: - Nadam se da znate to radite, Normane! - Svakako, gospodine profesore. 203 - Vjerojatno bih vam jo prije godinu dana poku avao dati neke savjete. Danas sasvi m odustajem od toga. Shvatio sam da svaki èovjek mora sam poèiniti neke gluposti u iv otu. Tu ne poma e ni savjet niti osuda. - Zahvaljujem vam, gospodine profesore. - Nema na èemu, kolega ... starim, to je sve! - Ne - odvrati doktor Hilpert, osmjehnuv i se mladenaèki - prije bih rekao ... post ajete ... mudri! Profesor Bergmeister mu polo i ruku na rame: - Dragi moj mladi kolega, èovjek vjerojatno postaje mudar tek na samrtnoj postelj i. Onda, kad je sa svim zavr io. Inaèe, i kod veoma, veoma stare, najstarije gospode mo ete naiæi na jo mnogo, mnogo vedrine i iluzija. Kad je dr Hilpert odlazio s klinike, sa e irom i u kaputu, s malim putnim kovèe iæem u ru ci, susretne Gabrijelu Zerling. Na njegov pozdrav odvratila je samo lako i hladn o kimnuv i glavom. Bila je veæ gotovo pro la kraj njega kad se on, povodeæi se za nekom iznenadnom pobudom, okrenu za njom. - Gabrijela! Ona zastade, pogleda ga nastojeæi da svom licu dade to ravnodu niji izraz, no bljesak njenih tamnih oèiju odavao je njeno uzbuðenje. - Da, gospodine doktore? - Gabrijela... htio bih ti se isprièati. - Ne razumijem - odvrati ona hladno. - Ah, Gabrijela, pa ti dobro zna o èemu govorim! Bio sam te osumnjièio da si me denu ncirala kod profesora Bergmeistera. Ja ... stra no mi je ao, Gabrijela. - Trebali biste radije po aliti to to nisam uèinila ... mislim da bih vas bila po tedj ela mnogih neprijatnosti, velikog uzrujavanja. 204 - Da, to je toèno - prizna on oklijevajuæi. - Dakle ... - Usprkos tome, zahvalan sam ti, Gabrijela. Znam, htjela si me za tititi. Odjednom joj usne zadrhte. Maska krutosti i ravnodu nosti, kojom je nastojala prik riti svoje povrijeðene osjeæaje, spade s njena lica. - Putuje li... k njoj? - upita tiho. - Da.

- Zauvijek? - Ne znam ... ne pitaj me, Gaby, zaista ne znam. Pogledali su jedno drugo, za trenutak on po eli da ga ona zadr i... da ga zamoli da ostane. Odjednom mu se cijelo to putovanje u Friedrich-shafen da bi po ao za jedno m udatom enom koja ga je tako oèito napustila, uèini potpuno besmislenim ... Da mu je Gabrijela Zerling rekla samo jednu jedincatu rijeè, bio bi ostao. Ali ona je reagirala drukèije no to se on ponadao: pomirljivo mu je pru ila ruku. - Sretan put, Normane! - rekla je i, prije no to se sjetio bilo èega èime bi je moga o zadr ati, veæ se okrenula i oti la. Rano poslije podne dr Hilpert je stigao pred kuæu broj 12/b u Ulici tulipana u Fri edrichshafe-nu. Osjeæao se tjeskobno. Dugo je stajao pred vratima, nije se mogao o dluèiti da pritisne zvonce. Tada ugleda Kseniju. Dolazila je niz mirnu ulicu naselja, oslanjajuæi se o ruku jedne nje ne stare dame, njene majke. Koraèala je nekom ljupkom nesigurno æu, ljep a no ikada, u plavoj svilenoj haljini. Njena plava kosa uokvirivala joj je usko, plemenito lice, poput aureole . 205 Dr Hilpert joj poðe nekoliko koraka u susret. Tad ustuknu. Ksenija von Scholler uèin i mu se nekako èudno izmijenjena ... Na njenom licu nije bilo ni traga smije ka... g ledala je kroz njega, kao da ga nema. - Ksenija! - reèe potreseno. - Ksenija! Ona ispru i ruku kao da bi ga htjela dodirnuti i upita: - Da? Tek sada shvati za to ga nije prepoznala. Nosila je tamne naoèale, kao onda kad ju j e vidio na klinici, prvi put nakon toliko godina. On je uhvati za ruku. - To sam ja - reèe - Norman Hilpert. Njen smije ak ga zaboli do dna srca. - Kako lijepo to si do ao! - Nisi smjela bje ati, Ksenija! Stra no sam bio zabrinut za tebe. Ona blago zatrese glavom. - A ipak je bilo dobro to sam to uèinila ... to me je nauèilo da mnogo toga sagledam ispravno, onako kako treba! - Ne razumijem ... Ksenija se okrenu k svojoj majci: - To je Norman Hilpert, mama ... mislim da ga se jo sjeæa ? - Ah, da - reèe gospoða Ganzer i pru i mu svoju meku, slaba nu ruku. - Ksenija mi je sv e isprièala. Uèinili ste joj mnogo dobra. - Trebao sam bolje na nju pripaziti. - Vi æete nas sada sigurno isprièati, gospodine doktore - reèe gospoða Ganzer. - Moramo u kuæu. - Nakon sasvim kratke stanke doda: - Ksenija oèekuje svog mu a. - Mu a? - Da - odvrati Ksenija mirno - on dolazi da me povede kuæi. 206 - Ta neæe valjda poæi s njim? Ksenija stisne ruku svoje majke, obrativ i joj se: - Molim te, mama, ostavi nas same. Voljela bih se s Normanom malo od etati dolje, do jezera, do one malene klupe ... pa ti zna na koju klupu mislim. Kad Otto doðe, reci mu gdje æe me naæi. Gospoða Ganzer je oklijevala. - Ako to doista smatra ispravnim ... - Da, mama. - Ksenija brzo poljubi svoju majku u oba obraza i odvoji se od nje. - Doði, Normane! On joj pru i svoju ruku da bi se oslonila i lakim naklonom pozdravi njenu majku. O sjeti za sobom pogled stare gospoðe kad se s Ksenijom uputio prema jezeru. - Jako se radujem to si do ao - reèe Ksenija jo jednom. - Bilo bi te ko rastati se od t ebe a da se nismo ni oprostili. On zastade. - Ksenija, ja sam do ao da ti ka em ... molim te, saslu aj me sad posve mirno! elim se

o eniti tobom. Èim dobije rastavu od mu a ... - Ali ja se uopæe vi e ne elim rastaviti, Normane. Poku aj me razumjeti! Sve je... sv e je drukèije no to sam mislila. Bila sam stra no nepravedna prema Ottu. On je jedini èovjek na svijetu koji me stvarno, istinski voli. - A ja? Zar misli da ja... - Ti si u meni uvijek vidio samo svoju mladenaèku ljubav... onu razma enu, egoistiènu , bezbri nu mladu djevojku. Ali, ja to vi e nisam, Normane, odavno to vi e nisam. Ja s am ena. On je uhvati za ramena. - Ksenija, zaklinjem te, nemoj sada uèiniti ne to nepromi ljeno! Mogli bismo biti tol iko sretni, nas dvoje ... Ksenija! 207 - Ne, Normane - reèe ona tiho - na a je sreæa veæ na samom poèetku bila zatrovana. Ja nis am ena za tebe. Ja sada znam svoj put, Normane :.. nemoj vi e poku avati da me skrene s tog puta. - Ali, pa ti svog mu a ne voli , Ksenija! - Vjerujem da æu nauèiti voljeti ga - odvrati Ksenija vrlo mirno - sada kad ga dois ta poznajem. Po li su bili du posve ravnog niza kuæa u naselju. - Vidi li klupu? - upita ona. - Ne. Gdje je? - Onda moramo iæi jo malo dalje. - Ksenija - reèe on - veæ sam se malo prije tome zaèudio... zar ti sama ni ta ne vidi ? - Ne - odvrati Ksenija - zar ti to moram reæi? - Ksenija! Ta valjda neæe tvrditi... - Pa ipak. Moje su oèi opet... popustile. Za utio je, nije mogao odmah naæi prikladnu rijeè. Onda reèe, i sam osjetiv i kako to isprazno zvuèi: - Zao mi je, Ksenija! Ona mu stisne ruku. - Neka ti ne bude ao, Normane. Ja sam sasvim zadovoljna to se tako desilo. Oèito im a ljudi... ljudi poput mene ... koji se slijepih oèiju bolje snalaze. uteæi su hodali dalje. Tek kad su najzad stigli do malene klupe s koje se vidio vel iki dio Bo-denskog jezera, jo uvijek sva zadubljena u svoje misli, Ksenija nastav i: - Da sam zdrava, mo da bih se ipak dala zavesti ... ne od tebe, veæ od svojih roman tiènih predod bi... Mo da bih odluèila da napustim svog mu a i da s tobom zapoènem nov ivo . A 208 eto, ovako bar neæu biti nepravedna prema ljudima koje volim... i neæu na sebe svali ti krivicu koju nikad ne bih mogla dovoljno okajati. Vidi , sretna sam to me razumi je . - Nadam se da nikad neæe po aliti tu svoju odluku. - Oh, sigurno æe biti trenutaka kad æe mi biti ao to sam se svega odrekla... trenutak a kad æu... èeznuti za tobom, Normane... i za svojim vidom. Ali, ta tko je na tom sv ijetu potpuno sretan? Ne smije se od ivota suvi e zahtijevati. - Mo da se to doista i ne smije - reèe on i osjeti kako ga obuzima duboko, oèajno bez naðe. Sjedjeli su blizu jedno kraj drugoga na maloj klupi, i oboje su znali da si vi e n emaju to reæi. Njihovi su se putovi veæ razdvojili. On je prvi predlo io da se vrate, a ona je to prihvatila s oèitim olak anjem. Stigli su upravo u trenutku kad se veliki automobil bankara von Schollera zausta vio pred kuæom. Sitnim, ustrim koracima bankar se uputi prema njima i premda ga Kse nija jo nije ni mogla vidjeti, ona ostavi ruku doktora Hilperta i sama uèini nekoli ko koraka prema svom mu u. Bezbojno bankarevo lice tako zablista od silne nje nosti da je najednom djelovalo upravo lijepo. On poljubi svoju enu u èelo i doktor Hil-pert se odjednom osjeti nek ako èudno postiðen. Gospodin von Scholler mu pru i ruku. - Pretpostavljam da ste se do li oprostiti od moje ene. To je vrlo èestito od vas. - Ja vam elim mnogo sreæe - s mukom izusti dr Hilpert. - Mnogo vam hvala. Sreæa æe nam dobro doæi. Hajde, Ksenija, uði odmah u kola. - Gospodi

n von Scholler veoma bri ljivo pomogne svojoj 14 - Oèima ljubavi 209 eni da uðe u kola, a onda se jo jednom obrati doktoru Hilpertu: - Bojim se, da sam bio prilièno nepravedan prerria vama. Ksenija mi je sve objasn ila. Sad znam da niste ni za to krivi. Molim vas zaboravite sve to sam vam u bije su izrekao. - Vi ste bili u pravu. - 0 ne, nipo to! Trebao sam bolje poznavati svoju enu. Samo njena èe nja za roditeljim a... no, neæemo vi e o tome govoriti. Sada je opet sve u redu. Dr Hilpert je gledao kako gospoða Ganzer donosi prtljag, promatrao je nje ni rastana k izmeðu majke i kæeri ... Za njega Ksenija nije vi e imala ni rijeèi. Mo da je mislila da je veæ oti ao. Tad velika kola krenu i nestanu u oblaku pra ine. Gospoða Ganzer zajeca, okrenu se i poðe prema kuæi. Dr Hilpert se osjeæao tako bijednim kao jo nikada dotad. Sav daleki put do kolodvor a pre ao je pje ke. Èinilo mu se kao da mu pri svakom koraku biva lak e pomiriti se s po razom koji je upravo do ivio. Nitko na klinici nije ni ta pitao doktora Hil-perta o njegovom putovanju, i on je time bio zadovoljan. Katkad mu se, dodu e, prièinjalo da se o njemu govorka iza njeg ovih leða, da ga sestre, pogotovo one mlade, promatraju oèima punim i radoznalosti i suosjeæanja. Ali, on na to gotovo i nije obraæao pa nju. Zaborav i ispunjenje tra io je u svom radu. ' Tri dana nakon njegova povratka, na pregled su mu doveli jednu malu djevojèicu, pe togodi nju Eriku Hofner. Do la je u pratnji svoje majke, sna ne, odluène i odrje ite ene. 210 - Daj ruèicu gospodinu doktoru, Erika - reèe - lijepu ruèicu! Da, tako! - ona lako uz dahnu. - Ne znam, za to se djeci iste stvari moraju stalno ponavljati! Dr Hilpert se osmjehnu djevojèici: - Ali ja ipak vjerujem da si ti vrlo dobra i poslu na mlada dama, je li? Erika porumeni i sva zbunjena stavi prst u usta. - No, o èemu se radi? - upita dr Hilpert majku. - Ne to nije u redu s Erikinim oèima. Uvijek sam mislila da se radi o konjunktiviti su i ispirala sam joj oèi bornom vodom. Meðutim, kako se stanje nije pobolj alo, oti la sam doktoru Leiseru Leiseru. A on me poslao ovamo. - U redu. Onda æemo malo pogledati te oèi-ce. - Dr Hilpert pomiluje Eriki glavicu i poðe ispred majke i djeteta prema zamraèenoj sobi s optièkim spravama. Otvori im vrat a i uvede ih u samo prigu eno osvijetljenu prostoriju bez prozora. - Malo je mraèno ovdje, Erika, ali ne treba se bojati. Pregled oèiju te sigurno neæe b oljeti, obeæajem ti. - On poðe do mikroskopa za ispitivanje ro nice, vrlo temeljito ob avi pregled ne na av i ni na jednom oku bilo to neobièna. Tad zapoène s pregledom oène poz dine. Na desnom oku primijeti upadljivo pro ireni par krvnih ilica, jedne vene i je dne arterije, koje su se na sjajnoj crvenoj pozadini jasno vidjele, i èiji su se v anjski izdanci gubili u loptastoj tvorevini. On stisne usne i pregleda lijevo ok o. Ugleda ono èega se bojao: i pregled drugog oka dao je gotovo jednaku sliku. Meðutim, njegov je glas zvuèao mirno kad je rekao: 211 - Vrlo zanimljivo ... mislim da bi to bilo dobro slikati. Erika, odmori se malo , to æe odmah biti gotovo! - to ste to vidjeli, gospodine doktore? - upita gospoða Homer. - Zar ne to lo e? - Ne mogu jo ni ta sa sigurno æu reæi... no, u svakom sluèaju, kod va e kæeri se ne radi -junktivitisu, to je sasvim sigurno. Sada æu najprije naèiniti dva snimka oène pozadin e... a kad ti snimci budu gotovi i razvijeni, zajedno æemo ih pogledati i odluèiti k ako bismo va oj kæerkici najbolje mogli pomoæi. Snimci koje je dr Hilpert uèinio kamerom za snimanje oène pozadine vraæeni su jo istog po-podneva iz laboratorija. Dr Hilpert je to bio i predvidio. Unatoè tome, gospoðu H ofner naruèio je tek za prekosutra. elio je, naime, prije toga o tom sluèaju porazgov arati s profesorom Berg-meisterom. Prilika za razgovor s profesorom pru ila mu se jo iste veèeri kad je, na povratku sa e tnje, primijetio svjetlo u profesorovoj radnoj sobi. On se popne uza stepenice,

poðe u svoju sobu po snimke i zakuca na vrata profesorove sobe. - Da... slobodno - reèe profesor Bergmei-ster. Upravo je diktirao u diktafon i j o je dr ao mikrofon u ruci. - Ah, to ste vi, kolega! to vas to muèi? Dr Hilpert zastade na otvorenim vratima. - Ne bih elio smetati... Profesor Bergmeister zaustavi aparat i ustane. - Uðite samo i zatvorite vrata. Pa valjda æete popiti jedan konjak sa mnom? - Vrlo rado, gospodine profesore! 212 Profesor Bergmeister uzme bocu konjaka i dvije èa e iz ormara iza stoliæa za pu enje i n atoèi. - Zar vas jo uvijek muèe ljubavni jadi? - Ne, ne, gospodine profesore - dr Hilperi se svlada i doda: - Gospoða von Scholl er se izmirila sa svojim mu em. - Ah - bilo je sve to je nato odvratio profesor Bergmeister, a onda reèe: - Dakle, ivjeli! - on podigne svoju èa u i otpije gutljaj. Dr Hilpert se povede za njim. Obojica su sjela. - Uostalom, gospoða von Scholler mi je rekla - nastavi dr Hilpert znatno olak ano da je njen vid opet oslabio. teta - profesor Bergmeister uzme cigaretu i primakne kutiju doktoru Hilpertu. - Mi smo, u svakom sluèaju, uèinili sve to je bilo u na oj moæi. - Svakako, gospodine profesore! - dr Hilpert pripali cigaretu svom efu, a zatim i sebi. - Zar ste o tome eljeli sa mnom razgovarati? - upita profesor. - Ne. Jutros sam u ordinaciji imao interesantan sluèaj. Mala djevojèica od pet godi na. Kamerom za oènu pozadinu snimio sam joj oèi... - on iz omotnice izvuèe slike i pre ko stola ih pru i profesoru. Profesor Bergmeister je pa ljivo promatrao snimke. - Angvomatosis retinae cvstica... - Podig-nuv i glavu upita: - Kakva je bila va a d ijagnoza? - Ista. - Jesu li se veæ pojavila neka izluèivanja? Krvarenja? - Ne. - No da, u svakom sluèaju i to je veæ ne to, neka indikacija. To je te ka stvar. to ste rekli, koliko je godina maloj? 213 - Pet. - Tragièan sluèaj. Jeste li veæ razgovarali s roditeljima? - Ne. Htio sam se najprije s vama dogovoriti, a onda... - dr Hilpert je oklijev ao. - Znam to elite reæi, kolega! Ovaj je sluèaj upravo kao stvoren za pokus s fotokoagul acijom, zar ne? - Da, gospodine profesore. Profesor Bergmeister ustane i zapoène hodati gore-dolje po velikoj prostoriji. - Vama je, dragi kolega, sigurno poznato da je moj znanstveni rad svuda izazvao veliko zanimanje i da je svagdje vrlo dobro primljen. Naravno, ima i zakletih p rotivnika ove nove metode, ali to se drugo i moglo oèekivati? U svakom sluèaju, na na jveæem broju sveuèili ta nastavlja se s radom u smjeru kojim sam ja krenuo ... - Tim vi e, gospodine profesore ... - Da, tim vi e je i meni samome stalo do toga da svoju metodu lijeèenja primijenim na jednom pacijentu. Pogotovo stoga to se poèetkom iduæeg ljetnog semestra povlaèim sa funkcije efa oène klinike. - Zar je to veæ ... definitivno odluèeno? - Da. Bio sam jo jednom na pregledu. Iako moj vid mo da jo nekoliko godina mo e biti dovoljan za svakodnevni ivot, kao oèni kirurg moram se povuæi prije no to svaka operac ija postane suvi e velik rizik. - Razumijem, gospodine profesore ... - Sad biste sigurno voljeli znati koga sam predlo io za svog nasljednika? - Profe sor Bergmeister naèini malu stanku, ali kako je bilo oèito da dr Hilpert ne zna to bi rekao, nastavi: - naravno vas, kolega. Iako sam, nakon tih posljednjih

214 dogaðaja, na alost, primoran da malo posu! njam... Sad se doktoru Hilpertu povratio dar govor - Ali bankar von Scholler nije podnio nikakvu prijavu protiv mene! Naprotiv, vr lo se pristojno isprièao zbog svojih predbacivanja. - Izvrsno. Meðutim, to ni ta ne mijenja na stvari, jer su izvjesna govorkanja jo uvi jek u toku. I, dozvolite da vam to ka em na temelju vlastitog iskustva: nema nièega t o bi bilo te e u utkati no to su to neosnovane glasine. - On se vrati k stolu, ispije svoju èa u. - Ali, ostavimo sad to. Nije mi bila namjera obeshrabriti vas. elio bih vas samo po tedjeti razoèaranja. - Znam, gospodine profesore ... zahvaljujem vam. Profesor Bergmeister opet sjedne. - Dakle, gospodine profesore, smijem li u terapiji male pacijentice primijeniti fotokoagulaci-ju? Ja bih vam, naravno, rezultate stavio na raspolaganje radi toèn e znanstvene obrade. - Ali, ta ne morate pitati mene za pristanak da biste primijenili fotokoagulaci ju, upitajte roditelje male pacijentice. - Gospodine profesore, ali kako da potpunim laicima objasnim ... - Drukèije se to ne mo e. Morate steæi povjerenje tih ljudi. Pa to vama, tako sposobn om lijeèniku, ne bi smjelo predstavljati pote koæu. - Svakako, gospodine profesore. - Dr Hilpert osjeti da je do ao trenutak da ode, stoga ustane i stavi opet slike u omotnicu. Profesor Bergmeister je promatrao nj egov odlazak s lakim smije kom. - Jo ne to, doktore Hilpert... da li biste mi dopustili da budem prisutan pri tera piji? 215 - Ali, gospodine profesore - odvrati njegov asistent zapanjeno - oprostite, pa nisam to, naravno, tako mislio! Ta ja bih bio sretan kad bih smio vama asistirat i! Profesorov smije ak postade otvoreniji. - A da to ovaj put bude obratno? Sla ete li se? Napokon, vi ste onaj pred kojim s toji buduænost i karijera, èovjek buduænosti, a ja æu uskoro u staro eljezo. Ne, nemojte mi sad proturijeèiti, ne volim laskanja, a nisu mi ni potrebna ... jo ne, Normane. A sad poðimo na spavanje. Veoma me zanima to æe roditelji male pacijentice reæi na ovaj va prijedlog. Gospodin Hofner bio je mr av, tih èovjek, po zanimanju knjigovoða, i dr Hilpert je pri mijetio da æe se on vrlo brzo suglasiti sa svime to god njegova ena bude odluèila. Sto ga je sva svoja nastojanja o potrebi ove terapije usmjerio na to da bi nju uvjer io. Ali gospoða Hofner je bila vrlo nestrpljiva. - Recite nam konaèno to je s malom, gospodine doktore! Ne volim ta okoli anja... to vrda-nje »oko vruæe ka e«. Radi li se o neèem ozbiljnom? Dr Hilpert se odluèi da bude iskren: - Da, ozbiljno je. - A to je to? - Oba su oka zahvaæena oboljenjem krvnih ilica mre nice. Radi se o cistiènim tumorima krvnih ilica... Gospoða Hofner, sva prepla ena irom otvori oèi u kojima se odra avao silan strah. Zaprepa eno upita: - Tumori? - Da. 216 - Ali, zaboga... pa to je u asno! - Da, na alost. Stanje je zaista vrlo ozbiljno. Sad se u razgovor, prvi put, umi je a gospodin Hofner: - Gospodine doktore, recite nam otvoreno... to se sad tu mo e poduzeti? - Mo e se izvr iti operacija. Pri ovom zahvatu tumori se, pomoæu dijatermijske igle, razaraju, uni tavaju. Meðutim, pote koæa pri ovoj operaciji je u tome to ari ta bolesti l fundusu, dakle, sasvim duboko u oènoj pozadini. Da li me razumijete? - A ako se sad ne bi ni ta poduzelo i ostavilo stanje kakvo jest?

- Tada neumitno dolazi do krvarenja u oèima, izluèivanja iscjedaka i, konaèno, do buj anja vezivnog tkiva. Osim toga, mo e doæi i do odvajanja mre nice ili sekundarnog glau koma, dakle, do zelene mrene koja se razvija iz tumora. Gospodin Hofner je problijedio. - A zar operacija predstavlja jedinu moguænost? - Ne. Postoji jo i druga moguænost - reèe dr Hilpert. - Dodu e, ta metoda jo nije dovol jno isku ana ... - Nikakve eksperimente! - prekine ga gospodin Hofner. - Nipo to ne elim svoju kæerku staviti na raspolaganje za bilo kakvo eksperimentiranje! Gospoða Hofner bila se veæ donekle pribrala i odluèno reagirala na razgovor dvojice mu k araca. Prijekorno se obrati svome mu u: - Daj, Karl, ta saslu aj najprije to gospodin doktor eli predlo iti. Prijedlog mo e jo ijek odbiti ako to bude htio. Ohrabren tim njenim rijeèima dr Hilpert poku a objasniti: 217 - Radi se o fotokoagulaciji... u redu, znam da vam ta rijeè ni ta ne kazuje. Ali po znato vam je, zar ne, da se svjetlost sastoji od mnogih zraka? Profesor Bergmeis ter je, dakle, u svojim istra ivanjima razradio jedan postupak kojim je moguæe snop svjetlosnih zraka koncentrirati na jednu jedincatu toèku u oku ... naime, na sam t umor. Gospoða Hofner ga je pa ljivo slu ala. - Ali upravo ste rekli da tumori le e posve duboko u oènoj pozadini? - Toèno. Ali ba u tome i jest sva velièina i ogromno znaèenje ove metode. Poku at æu to d vam to jednostavnije objasnim. Svjetlost prolazi kroz oko, a da ga pri tome, nar avno, ni najmanje ne o teæuje. Zrake svjetlosti sastaju se tek u onoj toèki, koja je z a nas bitna i tako one tamo onda mogu uni titi tumor. - Pomoæu svjetlosti? Zar iskljuèivo pomoæu svjetlosti? - Da. To zaista zvuèi pomalo nevjerojatno. No, sjetite se samo staklene leæe... Mo da ste, kao dijete, tako ne to imali u ruci... Dakle, pomoæu takvog stakla sunèane zrake se koncentriraju na jednu jedinu toèku i time njihova snaga postaje tako velika d a se mo e zapaliti komadiæ papira koji se nalazi ispod tog stakla, ispod te leæe. Gospoða Hofner pogleda svog mu a te ga upita malo se kolebajuæi: - Misli li da bismo to mogli poku ati? - Dakle ... ako mene pita ... - zapoène gospodin Hofner, ali ga njegova ena prekine : - Ako ne uspije, gospodine doktore, jo uvijek mo emo malu dati operirati, zar ne? - Naravno. Mi æemo vrlo pa ljivo pratiti razvoj angioma. Ako se ustanovi da terapij a ne daje oèekivane rezultate, tad je operacija, naravno, neizbje na. - Ako je tako kako nam to vi obja njavate ... onda zapravo ne mo emo ni ta izgubiti? Zapravo se i ne izla emo nikakvom riziku? - Posve toèno, gospoðo Hofner, nemate to gubiti, a mo ete dobiti sve. Hoæete li nam, dak le, povjeriti svoju kæerkicu? - Da, gospodine doktore, ako je moj mu s time suglasan. Ali, sa strane gospoðe Hofner bila je to, naravno, samo puka forma uljudnosti. Kao to je dr Hilpert bio i pretpostavio, gospodin Hofner se bez daljega slo io s odluk om svoje ene. Jo istog dana primljena je mala Erika na oènu kliniku, a veæ sutradan te rapija lijeèenja fotokoagulacijom bila je prvi put primijenjena. 218 219 1 13. - O, Bo e, kako sam sretna, Mike! - Monika Ebers protegne svoje vitke, bijele ruk e tako da joj je stola naglo kliznula s ramena. - Kraj predstave ... a sutra æemo veæ biti tko zna gdje! Zajedno su se odvezli liftom do svojih soba na desetom katu berlinskog Hilton-ho tela. - Za to me tako gleda , Mike? - upita ona. -Ta zar se ti uopæe ne raduje ? - Da, radujem se - odvrati on malo nelagodno - samo ... ne bismo li jo ne to zajed no popili, Moni? - O, za to ne? - reèe Monika radosno. - Danas bismo mogli poæi i nekamo da se zabavim

o ... konaèno! Nikad nisam ni pomislila da ivot pjevaèice zabavnih melodija mo e biti t ako naporan, neprestano paziti na svoj izgled, stalno biti u formi... raspolo en, nasmijan ... pomalo sam veæ i sita svega toga! - Lift je stigao do desetog kata i zaustavio se. - Dakle, to smo odluèili? - upita ona. - Idemo li gore ili dolje? - Odvezimo se gore na terasu hotela. - Pa dobro. - Monika pritisne dugme s natpisom »Restaurant«. - Ionako neæu moæi dugo iz dr ati, umorna sam kao pas! On se nasmije i dobroæudno se podrugujuæi: - A ja sam mislio da eli u ivati u noænom ivotu Berlina. Monika se bezbri no smijala. - Pravim se malo va na, kao obièno! Lift se zaustavi i oni iziðu. Bili su na zavr no veèe revije do li vrlo sveèano odjeveni i nisu se nakon posljednje pr edstave vi e presvukli. On uðe ispred nje u elegantni lokal na terasi najvi eg kata ho tela, naðe slobodan stol uz velike prozore s kojih se pru ao vidik na cijeli grad. K ad se okrenuo, Monika je bila jo nekoliko koraka iza njega. Opazio je kako je pra te pogledi mu karaca dok mu je prilazila sitnim koracima, sva tako krhka, u svojoj lepr avoj, bijeloj svilenoj haljini izvezenoj perlama... On pomisli kako se mnogo izmijenila tih posljednjih mjeseci; ona malena, pomalo neuredna studentica post ala je vrlo lijepa, vrlo njegovana i vrlo samosvjesna mlada dama. A ipak, svi ti uspjesi koje je postigla, sve one intrige koje je morala pretrpje ti... nimalo nisu izmijenili sr njena biæa; ona je i nadalje ostala dobar prijatelj i drug. Sama pomisao na razoèaranje koje joj je spremao ispunjala ga je odvratno æu n ad sobom samim. On joj primakne stolicu, prièeka dok je sjela, naruèi dva viskija ko d konobara koji im je vrlo brzo i ljubazno pri ao. Orkestar, pored staklenog, odoz do osvijetljenog podija za ples, zasvira lagani valcer. Monika se uzvrpolji... - Ti, Mike... da zaple emo? - upita sva ustreptala. - Monika - odgovori on - htio sam o neèemu s tobom porazgovarati... - Da ...? - zapita ona puna oèekivanja. - Radi se o na em putovanju. - Razbijao si je glavu, grèevito je razmi ljao kako bi j oj to mogao reæi a da je pri tom to manje povrijedi, ali nije se mogao ba nièega pamet nog prisjetiti. - Ne mogu s tobom na taj put - reèe napokon oporo, gotovo grubo. 220 221 S njena lica nestade ozarenosti. Ona spusti pogled. utjela je. Tek nakon duge sta nke, umjesto scene koju je oèekivao, ona odvrati tiho i posve sabrano: - teta. - I meni je ao, Moni, vjeruj mi - reèe, i sam pomalo nesretan zbog svoje neiskreno sti. Ona je vrtjela èa u uskim, bri ljivo njegovanim prstima. - Ne pitam te za to ti je to nemoguæe - reèe i ne pogledav i ga. - Mo e me to bez ustruèavanja pitati. Imam sastanak... - nervozno se naka lja - ... vr lo va an sastanak. - Za sve vrijeme na eg odmora? On plane, jer se zapravo vrlo nelagodno osjeæao. - Zar mi eli ne to predbacivati? - Ne - odgovori ona vrlo mirno - tek mislim, bilo bi po tenije da si mi odmah rek ao da ne eli poæi sa mnom. - Ah, ta ni sam nisam za to znao! Sve do tog trenutka Monika je s mukom uspijevala saèuvati prividnu mirnoæu, no sad s e vi e nije mogla svladati. - Jo mi samo reci da si to tek danas saznao! - uzviknu uzbuðeno. - Monika, molim te! - poku avao je uhvatiti je za ruku kako bi je smirio, ali ona istrgnu ruku. - Nisam vi e maleno dijete koje treba urazumiti, a niti sam kakva igraèka kojom se bavi samo kad si za to raspolo en ... a onda, kad ti dosadi, odbaci je u kut, u zapeæa k. Dosta mi je svega! Dojadilo mi je da se sa mnom poigrava kako god ti padne na pamet. Da ti je samo imalo stalo do mene ... 222 - Ta zna dobro da mi je stalo do tebe, Moni... Èak i veoma mi je stalo! Ali ona mu ne dozvoli da je omete:

- ... tada bi ostavio taj svoj prokleti sastanak i po ao sa mnom! - To nikako ne mogu! Ona uzme èa u, ispije je nadu ak i reèe: - Pa dobro. Kako god eli . Ali ipak æe mi dopustiti, da si potra im kakvog drugog prati oca. - Moni! Zar uvijek mora tjerati mak na konac? Ta sve su to gluposti! Zna li to bih ja uèinio da sam na tvom mjestu? Otputovao bih kuæi, posjetio svoje roditelje ... i onako ih veæ cijelu vjeènost nisi vidjela. - Da - reèe ona - i èekati hoæe li gospodin Michael Bergmeister mo da ipak doæi da me izv uèe iz zapeæka u koji me je opet gurnuo. Ne, zahvaljujem, Mike. Neæe to biti ba tako ka ko si to zamislio. Ili æe poæi sa mnom, ili... - Ne dopu tam da me itko prisiljava na bilo to, to zaista sam ne elim! - odgovori on hladno. Monika ustane. - Zbogom, Mike! - reèe gotovo blago. - U tom sluèaju, nemamo vi e to reæi jedno drugome. - Ona zagrnu svoju safirno plavu stolu, stegnu je èvr æe oko ramena i uputi se prema izlazu. Vidio je jo kako prolazi mimo stolova, lagano se nji uæi u bokovima, visoko u zdignute glave s bujnom blistavocrvenom kosom. Htio je skoèiti, poæi za njom ... ali tad osjeti da bi to bilo besmisleno. Ukoèenog pogleda zurio je kroz velike prozor e, u noæ. S iznenadnom tugom postade svjestan da je tu kraj jednog razdoblja njego va ivota. Tog se popodneva Vera Bergmeisteer vrlo rano vraæala kuæi. Bila je na ruèku s jednim p roducentom. 223 Osjeæala se iscrpljenom, no ipak je poku avala rekonstruirati svaku fazu tog razgovo ra kako bi utvrdila da li je rekla i uèinila ono pravo, da li joj je doista uspjel o da on o njoj stekne onaj dojam koji je eljela ostaviti. Ali, ma koliko god je p uta u mislima obnavljala taj razgovor u svim njegovim pojedinostima, nikako joj nije uspijevalo stvoriti jasnu sliku. Èula je mnogo uljudnih la i, pustih obeæanja, ko jima veæ odavno nije mogla povjerovati. Bila je toliko zaokupljena samom sobom i tim upravo provedenim satima da nije ni primijetila bijeli sportski automobil koji se zaustavio preko puta velike stamb ene zgrade u Schvvabingu u kojoj je stanovala. Ali Michael Bergmeister je vidio nju i... srce mu se zgrèilo. Èinila se starijom no to ju je bio zadr ao u sjeæanju ... mr avija, umornija. Nestalo je mnogo od sve one blistavosti kojom ju je u svojoj ma ti okru ivao. Zar se doista tol iko izmijenila? Ili ga je varala slika koja je ivjela u njegovu sjeæanju? Prvi put ju je vidio u drugom svjetlu; nije to vi e bila ona razma ena, pa njom i bri lj ivo æu okru ena ena, njegovana poput rijetkog cvijeta, u otmjenoj kuæi njegova oca. Sada je to bila tek jedna osamljena ena, ne ba sasvim mlada, koja se uhvatila uko tac sa i votom i sudbinom, sudbinom koja na kraju uvijek, ipak, odnosi pobjedu. I tako... u ovom se trenutku u Michaelu rasplinu onaj osjeæaj dubokog divljenja prema Veri, prekrasnoj Veri koja mu je sve dosad ispunjavala srce i misli. Ono to je sada os jetio za nju bila je tek tuga, bilo je samo ... beskrajno sa aljenje. - Halo, Vera! - uzviknu i opazi kako je podigla glavu, kako joj je pogled zablis tao. Elegant224 nim skokom prebaci se preko vratiju automobila, prijeðe kolnik i poðe-prema njoj. - Michael! - bilo je sve to je bila u stanju izustiti, i jo jednom: - Michael! On prinese njene ruke, jednu za drugom, do svojih usana i poljubi joj nje no zglav ak izmeðu rukavice i rukava. - Divno izgleda - lagao je. - Èini se da ti sloboda neobièno prija. Polaskana tim njegovim rijeèima, ona se os-mjehnu. - Rado bih te pozvala k sebi, gore u stan -reèe - ali jutros sam morala vrlo rano iziæi, pa nisam stigla ni pospremiti. - Ne smeta - odvrati on - prièekat æu dok se spremi za put. Ona nehotice istrgnu svoje ruke. - Da se spremim za put? 0 èemu to govori ? On se nasmije i onim svojim djeèaèkim, njoj tako poznatim smije kom. - Upravo imam nekoliko slobodnih dana. Volio bih te nekamo odvesti... bilo

kamo, nekamo gdje je lijepo! Mo da na kakvo jezero ... Ona je oklijevala, nije se odmah mogla snaæi... Kakav stav da zauzme prema tom neoèe kivanom pozivu? - Mislim da ima toliko toga o èemu moramo porazgovarati... - nastavi Michael u na stojanju da ona to br e donese odluku - potreban mi je svje i èist seoski zrak ... Sed amnaestog poèinjem sa snimanjem jednog filma u ateljeu, a do tada se svakako moram odmoriti. Ona duboko uzdahnu. - No, dobro. Poæi æu s tobom! Dok je ulazila u kuæu, Michael se vrati k svojim kolima, nasloni na vrata, pripali cigaretu. S prozora, Vera baci pogled na njega. Kolebanje ju 15 - Oèima ljubavi 225 je razdiralo ... nije li se prenaglila u svojoj odluci da »odjuri« s tim velikim, ne razboritim djeèakom? Osjeæaj ju je upozoravao na opasnost, ali... taj »alarm« razum je n astojao umiriti. Kako li je Michael bio slièan svom ocu! Kad joj je maloèas prilazio, gotovo se upla il a te silne sliènosti... Upravo isto tako izgledao je profesor Klaus Bergmeister on da kad ga je prvi put srela. Isti visoki, pomalo prignuti stas, iste pomalo nesp retne kretnje, isto ozbiljno, mu evno lice. Kad je pred godinu dana Michael napustio roditeljsku kuæu, bio je to jo djeèak i takv a ga je i zadr ala u sjeæanju. Ali, u meðuvremenu se veoma izmijenio. Sada je postao m u karac. A ona sama? Prvi put se osjetila tako starom da bi mu doista mogla biti majkom. Profesor Bergmeister i dr Hilpert promatrali su snimke oène pozadine male pacijent ice Erike Homer. Bili su to upravo jutros uèinjeni snimci, s prvim rezultatima nak on primijenjene terapije. - Pa to izgleda upravo - reèe profesor Bergmeister gotovo ne vjerujuæi svojim oèima kao da je oboljenje stvarno stagniralo! - Ne samo to! - dr Hilpert mu brzo i s odu evljenjem doda jo i snimke koje je bio uèinio svojevremeno, nakon prvog pregleda male pacijentice. - Usporedite, molim va s! Stvarno je do lo do oèiglednog smanjenja angioma ... pa i do vidljivog su enja onih pro irenih krvnih ilica. Profesor Bergmeister skrenu pogled sa snimaka na svog asistenta. - Ne usuðujem se uopæe povjerovati u to! - To je va veliki trijumf, gospodine profesore! 226 - Trijumf, Normane? Zar je trijumf da se ... mo da... jednom ljudskom biæu moglo po moæi? - Usprkos tome... to ostaje veliki uspjeh, va , gospodine profesore! Bili ste u p ravu! Foto-koagulacija nam otvara posve nove moguænosti za lijeèenje oboljenja oène po zadine bez operacije. - Znam, Normane, znam ... - profesor Bergmeister se osmjehnu. - Te ko je to razum jeti... godinama sam se sav predavao istra ivanju, stvaranju i razraðivanju te nove metode u lijeèenju ... A sada, kad izgleda da smo do li do cilja... da, pustite me d a to priznam, sad se pitam: da li se to odista isplatilo? - Gospodine profesore! - Ta neæemo se valjda zavaravati, propustio sam ono najva nije u ivotu. Kao znanstve nik, postigao sam svoj cilj... ali na putu »osvajanja« tog cilja izgubio sam ono naj vrednije u svom ivotu. Dr Hilpert je shvatio na to profesor misli. Naka lja se. - Va se sin Michael, koliko mi je poznato, veæ afirmirao na polju zabavne glazbe. - Tako ... zar je uspio? - profesor Bergmeister pripali cigaretu. - Ne znam da li treba da se tome radujem ili da se zbog toga ljutim, da se ponosim ili stidim . Na alost, mnogo smo se udaljili jedan od drugog. Kako je to èudno... postoji neko razdoblje u ivotu èovjeka kad mu neki mali deran predstavlja sve na svijetu... i s ada njost i sve ono to oèekuje od buduænosti! A kad taj djeèak odraste ... prisili nas sp oznati da smo, na alost, ipak tek zavaravali sami sebe. Sinovi idu svojim putem, Normane, to æete i vi jednog dana uvidjeti. Oni i odlaze. A mi ostajemo sami. 227

Kad je dr Hilpert izi ao, uðe sestra Karla s hrpom pisama u ruci. ..- Po ta, gospodine profesore! - Hvala, sestro! - Sestra Karla stavi pisma na pisaæi stol i poðe prema vratima. Ne, molim vas, ostanite ovdje, sestro - reèe profesor Bergmeis-ter. - elio bih odma h obaviti ono najva nije ... -Stojeæi, on uzme kup pisama u ruke, prolista ih, otvor i dva, tri, brzo ih preleti pogledom te pru i sestri Karli: - Prijave pacijenata.. . obavite to sami, kao i uvijek. - Onda umorno sjedne u svoj naslonjaè za pisaæim st olom: - Da vidimo malo to to pi e moj kolega iz Hamburga... Bilo je to kratko pismo, sestra Karla je primijetila da poleðina pisma nije bila i spisana, a ipak ga je profesor Bergmeister veoma dugo èitao, pri-nijev i to pismo vr lo blizu oèima. Zabrinuta, sestra Karla zamijeti da mu ruke podrhtavaju. Jedva se uspjela svladavati da ga ne upita to ga je tako uzbudilo, no uto profesor ispusti pismo iz ruku i pogleda je. - Ima u ivotu dana kad se toliko znaèajnih stvari istovremeno dogodi - reèe s neobièni m izrazom u svojim svijetlim oèima iza debelih stakala naoèala. - to se dogodilo, gospodine profesore? - Nije se jo dogodilo, sestro, jo ne ... ali me ne bi zaèudilo da èak nikada ni ta iz t oga i ne bude! No, ideja sama po sebi veæ je ne to, hm ... znaèajno. Sestra Karla je umirala od znati elje, ali radije bi si bila jezik pregrizla negol i da ne to zapita. Profesor Bergmeister osjeti to se u njoj dogaða, nasmije i se i reèe: - Predlo en sam za Nobelovu nagradu ... - Ma ne! - uzviknu sestra Karla iznenaðeno, no tad se brzo ispravi: - Oh, htjela sam reæi... pa to je predivno! Svi smo odavno to oèekivali! 228 - Zar doista? - upita profesor Bergmeister smje kajuæi se. - To znaèi da ste svi vi o dista mnogo domi ljatiji od mene! Sestra Karla je sva blistala od zadovoljstva: - Oh, gospodine profesore ... ali, ako je itko zavrijedio Nobelovu nagradu, ond a ste to zacijelo vi! - O ... samo polako! Ta jo je nisam dobio! - Ali sigurno æete je dobiti...! Profesor Bergmeister pomisli na svoju enu, na Veru ... kako bi bio sretan da je t aj uspjeh, tu radost mogao do ivjeti i podijeliti s njom ... - No, pustimo neka sve ide svojim tokom, sestro - reèe on umorno. Od onog dana kad je oti ao u Friedrichshafen da potra i Kseniju von Scholler dr Hilp ert jo nije stigao da, osim slu benih razgovora, izmijeni ijednu rijeè s Gabrijelom Z erling. U poèetku je to smatrao sluèajno æu, ali nije mu bilo potrebno mnogo vremena da bi shvat io kako ga Gabrijela svjesno izbjegava. To oèigledno ignoriranje s njene strane sv e ga je vi e smetalo. Konaèno je uspio da je presretne jednog kasnog poslijepodneva, upravo u èasu kad je odlazila s klinike. - Gabrijela! - pozva je, po av i brzim koracima za njom. Ona stane i okrenu se. - O, zdravo! Sustigav i je, on upita: - Mogu li s tobom do grada? - Za to ne? - odgovori ona mirno. - Dokle ide ? 229 Oèekivao je da æe ona odbiti njegovu molbu, naæi neki izgovor, pa je sad tek morao smi sliti to da ka e: <"-- Do kolodvora. - Dobro. - Ona sjedne za volan svojih lijepih malih kola i otvori mu vrata. - Uði ! On uðe u kola, ali trebalo mu je vremena dok je bar donekle udobno smjestio svoje duge noge. Za to vrijeme Gabrijela je veæ pro la kroz glavna vrata klinike i ukljuèila se u ne tako ivi promet predgraða. - Æini mi se, Gaby... da se jo uvijek ljuti na mene - zapoène on. - Nipo to - odvrati ona mirno. Dotakne joj ruku kojom je dr ala volan. - Gaby... zar ne bismo mogli poku ati da jo jednom poènemo sasvim ispoèetka? Ona se iznenada nasmije i. - I to ka e ti, kirurg? Pa ti bar zna da je nemoguæe »ispraviti« jednom zabrljani zahvat

a ista je stvar sa zabrljanom ljubavi. Njen smije ak zbunjivao ga je vi e od njenih rijeèi. - Gaby, ja znam da sam sam svemu kriv ... - Eto, upravo zbog toga - reèe ona ravnodu no i hladno. U taj èas stigli su do kolodv ora i ona lagano zakoèi: - Stigli smo! - reèe. No, on uopæe nije pokazivao namjeru da iziðe. - Molim te, ta saslu aj me... Gabrijela pogleda na svoj ruèni sat. - Vrlo rado, ali nekom drugom prilikom. Danas, na alost, imam vrlo malo vremena. - Gabrijela, slu aj... postoji moguænost da budem postavljen za efa oène klinike - reèe, nastojeæi da je pridobije. Ti zna da profesor Berg-meister namjerava dati ostav ku, povuæi se... 230 Predlo io me je za svog nasljednika... Gaby, ako se to obistini, mogli bismo se vj enèati. - Mi? - ona ga pogleda zaèuðeno, uzdignutih obrva. - Da, mi! to je tako neobièna u tome? - Ako se dobro sjeæam, mi nismo nikada ozbiljno razgovarali o enidbi... - Pa eto, neke su se stvari izmijenile - on za uti na èas. - Gabrijela Zerling, mol im vas, hoæete li se udati za mene? U njenim tamnim, ogromnim oèima ne to za-bljesnu. - Va a ponuda predstavlja za mene osobitu èast, moj gospodine - reèe prijateljski se podrugu-juæi - ali, na alost... - Gabrijela! Nemoj reæi ne to to bi kasnije mogla po aliti! Znam da si me jednom volje la... - Da - reèe ona, ponovo se uozbiljiv i - ali ljubav i brak su dvije razlièite stvari. Nikad se ne bih udala za èovjeka koji s prvom ljepu kastom pacijenticom ... On se naglo uspravi. - Ako govori o Kseniji von Scholler ... ona nipo to nije bila ena na koju èovjek tek tako naiðe ... Ksenija je divno stvorenje i ja ti ne dopu tam ... - Ti mi nema to ni dopustiti niti zabranjivati - odvrati Gabrijela sad veæ i sama o dista uzrujana - ali buduæi da si ba bezuvjetno elio sa mnom razgovarati, onda bih t e molila da sad najprije mene saslu a : ja znam da se nikome ne mo e predbaciti zaljub ljenost, a Ksenija je ipak bila tvoja velika mladenaèka ljubav. Ti si u njoj elio v idjeti samo djevojku kakva je ona nekoæ bila, mada ti je njen postupak veæ tada treb ao otvoriti oba oka! - Gabrijela! 231 - Sad ja govorim! Ona te je onda napustila ... Za to? Jer si bio siroma an mladiæ i n isi joj ni ta mogao pru iti. Sigurno te je smatrala vrlo zgodnim, mo da i vi e od toga . .. ali ipak ne dovoljno zgodnim da bi se tebe radi odrekla ugodnosti, blagostanj a koje joj ti, kao takav, ne bi mogao pru ati. - Nastavi samo - reèe on ljutito - reci sve to mi ima reæi. - No, a kako je bilo prilikom va eg posljednjeg susreta? Isto tako, posve isto! O na bi bila napustila svog mu a radi tebe, ako ... da, da se nije ispostavilo, kako ona i njena draga obitelj potpuno ovise upravo o njenom mu u. Ti, dragi moj, nisi mogao doæi u obzir u odnosu na novac bankara von Schollera. Ta nisi to uopæe ni tre bao poku avati! - ona naèini stanku, morala je duboko udahnuti. - Zahvaljujem ti - reèe on veoma ogorèeno -zahvaljujem ti od sveg srca to si mi otvo rila oèi. Onaj tko ima tako lo e mi ljenje o drugima, taj i sam mora biti lo ! - Nije mi ni najmanje stalo do tvog dobrog mi ljenja - odvrati ona bijesno. - Ta sam si dokazao da o enama ne zna ama ba ni ta! Ali veæ mi je dojadilo prepirati se s to bom ... to je potpuno besmisleno! Hajde, iziði sad! On naglo otvori vrata njenih kola. - S najveæim zadovoljstvom! - reèe sarkastièno, iziðe iz automobila i grubo tresnu vrat ima. Maleni je automobil zaèas odjurio. On je stajao i gledao za stra njim svjetlima kola koja su nestajala u sumraku. Osjeti se veoma bijednim i veoma poni enim. Michael Bergmeister i Vera nisu se odvezli tako daleko kako su to u poèetku namjer avali. Za-

ustavili su se u Steiningenu na Griinskom jezeru, 75 kilometara od Miinchena. Mali, romantièni gradiæ na obali umom okru enog jezera odmah im se svidio. Vera je èekala u kolima dok je Michael po ao u gostionicu K zlatnom volu da se pobrine za sobe. Veæ nakon pet minuta se vratio. - Sve je u najboljem redu - reèe raspolo eno. - Doði, Vera, dobili smo najljep e sobe! - Pomogao joj je da iziðe iz kola, a zatim otvori prtlja nik i preda prtljag gostion ièarevom momku. - eli li ne to pojesti? Popiti? Neka sve bude kako ti eli , Vera! - Najradije bih najprije raspremila stvari. - U redu. Ja æu ostati ovdje dolje i popiti jedno hladno pivo... jezik mi se veæ p rilijepio o nepce! Lifta u toj staroj, vrlo uredno odr avanoj kuæi, naravno, nije bilo. Vera poðe za posl u iteljem u zelenoj pregaèi, uza izga ene stepenice irokog, vijugavog stubi ta, kroz dugi hodnik koji se odvajao u dva kraka. Tad on konaèno stane i otvori vrata jedne sta rinski, ali vrlo udobno namje tene sobe. Vera ga zamoli da njen prtljag stavi na s toliæ za kovèega. - Ostalo odnesite, milim vas, u sobu mog ... sina - reèe. Ta joj je rijeè te ko pre la preko usana i imala je pritom neugodan osjeæaj da joj taj èov jek ne vjeruje. Vera objesi oba svoja kaputa u ormar, isprazni svoj putni kovèe iæ, uzme torbicu s toa letnim priborom i poðe u kupaonicu. Izmeðu kade i stalka za ruènike bila su jo jedna vr ata. Ona pritisne kvaku kako bi se uvjerila da li su vrata zakljuèana, meðutim, kvak a popusti. Ona gurne vrata i naðe 232 233 se licem u lice s Michaelom. On nije bio nimalo iznenaðen. - Veæ si gotova? - upita smije eæi se i objesi u ormar odijelo to ga je dr ao u ruci. - Zar ti... ovdje? - upita Vera sva smetena. - Tu postoji samo jedna jedincata kupaonica, morat æemo je zajednièki upotrebljavat i. Zar je to tako stra no? Nije mogla naæi rijeèi kojima bi izrazila svoje negodovanje, a da ga pritom ne povri jedi. On posve krivo protumaèi njenu zbunjenost. Zaèas joj priðe i zagrli je. - Ah, Vera - reèe - èini mi se katkad poput posve mlade djevojke! On je poljubi, a ona odjednom zaboravi razliku u godinama, zaboravi da joj je on pastorak, zaboravi sve to je bila odluèila i sve o èemu je toliko razmi ljala... Njego va nje na ljubav, ta ljubav bez ikakvih razmi ljanja i obzira, bila je za nju kao po vratak kuæi, povratak za kojim je tako dugo èeznula. Napokon vi e nije bila sama. Potrajalo je dugo, dugo, dok ju je pustio iz zagrljaja, a ona je eljela da ovaj p oljubac jo potraje ... da nikad ne zavr i. Da je on u tom trenutku samo poku ao da je zavede, ne bi zacijelo vi e smogla snage da mu se odupre. Ali Michael to nije poku ao. Pustio ju je, gledajuæi je u oèi, u isti mah i ozbiljno, ali i smje kajuæi se. - Ne boji se vi e, Vera, zar ne? Ona zatrese glavom. - Ne, ne bojim se. - Hoæe li se udati za mene? Upitao je to bez mnogo razmi ljanja, kao da je to samo po sebi razumljivo, ali ona je ipak sva zamrla zaèuv i te rijeèi. - Ali Michael... - izusti bespomoæno. 234 On htjede jednom gestom ukloniti sva njena skanjivanja, zagrli je i pro apta: . - O enit æemo se, èim dobije razvod. A ja sam siguran da æu te uèiniti sretnom. - Michael, ja... - Nisam ja tako glup, znam sve to mi eli reæi... Ali, vjeruj mi, duboko sam o svemu razmislio - uhvati je za ramena - Vera, ja te volim! Trebam te... Ne smije me ni kad vi e ostaviti! Obeæaje li mi? Bila je i suvi e smetena, zateèena, a da bi mu se ijednom rijeèi mogla usprotiviti. - Da - izusti posve tiho. On je jo jednom poljubi, ovaj put gotovo oprezno. - Doði sad - reèe zatim - iziæi æemo malo dok je jo dan ... Uz mostiæ iza gostionice ona ugleda motorni èamac. Poslu itelj ga je upravo odvezivao. Motor je veæ bio upaljen.

- Bi li se voljela provozati? - upita Michael. - Unajmio sam ga na jedan sat. - Da - odvrati jo uvijek uzbuðena - ja... On joj pomogne da uðe u èamac, dade poslu itelju napojnicu i dugim veslom odgurnu èamac od obale. Tad ubaci motor u brzinu i èamac poput strijele jurnu preko jezera. Dr eæi g a èvrsto za ruku, sjedjela je kraj njega. - Gospode, kako je ivot lijep! - urlao je kako bi nadjaèao buku motora. U tom se trenutku dogodilo ono stra no: plamen suknu iz motora i istog èasa razlegnu se za-glu ujuæi prasak! Vera osjeti kako je ne to baca daleko u zrak ... Kroz tamu poput mrkle noæi koja ju je obavila odjednom sijevnu blje tava svjetlost. A zatim ... ni za to vi e nije znal a. 235 14. Kad se Vera Bergmeister probudila, imala je neki èudan osjeæaj: kao da je netko blag o, posve blago nji e. Nije shvaæala ni gdje se nalazi, niti to se desilo. Poku a se pri diæi, ali pri toj nagloj kretnji odjednom u glavi osjeti takvo zujanje i lupanje d a je, zatomiv i krik, ponovo klonula na ravnu bijelu podlogu. Usko lice nekog mladog èovjeka, svijetle, kratko pod i ane kose, nagne se nad nju: - Ostanite sasvim mirno le ati - reèe odmah æemo stiæi. Vera shvati da se nalazi u nekom vozilu koje se kretalo i tako stvaralo ono laga no njihanje koje si iz poèetka nije mogla objasniti. - Kamo? - izusti s mukom i prijeðe vrhom jezika preko suhih usana. - Gdje sam? Ka mo me vodite? - Vozimo vas u bolnicu - reèe mu karac. - Ja sam dr Holter. - U bolnicu? - mucala je Vera. - Ali... - Do ivjeli ste nesreæu! - Nesreæu? - Ta rijeè pobudi u njoj neko maglovito prisjeæanje ... sjeæanje na ne to, ali na to to nije mogla utvrditi. - Da, nesreæa s motornim èamcem, sjetite se - zaèuje kako govori lijeènik i odjednom, p oput munje, u glavi joj bijesnu misao ... sjeæanje ... postade opet svega svjesn a: ona mahnita vo nja 236 jezerom, Michael kraj nje, njegov radosni uzvik ... a zatim ... ni ta vi e! Ni ta. Sam o mrak, samo crna noæ. Ponovo se poku a pridiæi, ali je o tra bol prisili da legne. - Gdje je Michael? - izusti bez daha. - On le i tu, pokraj vas - odgovori lijeènik -ali, molim vas, ne mièite se, ostanite posve mirni. Vi ste imali sreæe, ali... Vera vi e nije èula njegove posljednje rijeèi. Usprkos estokoj boli od koje joj je glav a pucala uspije se pridiæi. Pogledom je tra ila Michaela i onda... ugleda ne to... ne to grozno! U asno! Ne to potpuno omotano silnim bijelim zavojima, ne to to na sebi nije i malo vi e nièega ljudskog osim dviju nosnica i blijedih izoblièenih usana ... a tamo, tamo gdje bi morale biti oèi... bile su samo krvave mrlje koje su se, èinilo joj se, irile iz èasa u èas. Vera kriknu: - Michael! Odjednom osjeti neki prasak u glavi... uèini joj se da joj je srce prepuklo, misli joj zastado- e... i obavi je gluha ti ina, mraèna poput noæi. Kad je do la k svijesti, Vera Bergmeister je le ala u bolesnièkoj sobi s jo tri pacijen tice. Jedna mlada sestra, sva u urbana, dijelila je termometre, poravnavala plahte , popravljala jastuke. Zavjese na prozoru bile su razmaknute i sobu je preplavil a jarka jutarnja svjetlost. Sada se Vera vi e nije morala truditi da se prisjeti to se dogodilo. U asno banda irana Mi-chaelova glava ostala joj je u neizbrisivom sjeæanju. - Sestro! - pozove Vera poluglasno. 237 Mlada djevojka s prijaznim osmijehom na licu odmah po uri do njena kreveta: - Izvolite? - Gdje je moj sin ... ? Sestra je opet nje no polegne na jastuke, obraæajuæi joj se kao neposlu nom djetetu:

- O tom sad ne smijemo govoriti... tek za koji dan! Moramo se jo malo strpjeti. - Ali ja moram k njemu! Moram! - Imate te ak potres mozga - reèe sestra smije eæi se jo uvijek - pa zato sad morate ost ati le ati sasvim mirno i strpljivo. Ne smijete se ni najmanje uzrujavati... - Vi mi ne mo ete zabraniti...! Profesionalna strpljivost mlade djevojke pomalo j e nestajala. - Ta budite veæ jednom razboriti - reèe nestrpljivo - ako se budete i dalje tako ne razumno pona ali, morat æu pozvati glavnu sestru! - Pozovite je! Tko vas u tom spreèava? Sva zajapurena, mlada sestra odjuri iz sob e. Glavna sestra, mr ava ena vrlo energiènih, gotovo mu kih crta lica, pojavi se tako brzo kao da je samo èekala na taj poziv. - Vi ste ne to eljeli? - upita tonom iz kojeg je bilo oèito da je naviknuta veæ samim svojim nastupom odmah ugu iti svaki, pa i najmanji, poku aj kakvog ispada. Ali Vera je bila tako sva izvan sebe od straha da je nitko, èak ni silom ne bi mogao odvrat iti od njene namjere. - Moram vidjeti svog sina - zahtijevala je uporno - Michaela Bergmeistera! Zajedno sa mnom doveden je u bolnicu ... - Da, znam. I? - Morate me pustiti k njemu! - Vrlo mi je ao, gospoðo Bergmeister - odvrati glavna sestra vrlo mirno - to je po tpuno nemoguæe. Iskljuèeno! 238 - Ali za to? Za to? - odjednom u Verinu smetenu mozgu sinu jedna u asna pomisao ... Zar je ... mrtav? - Ne, gospoðo Bergmeister, to se toga tièe mo ete biti posve mirni. Va je sin iv i ne p stoji nikakva izravna, neposredna opasnost po njegov ivot. - Nikakva neposredna... ? to to treba da znaèi? - Doista nema razloga za uzbuðivanje. Va je sin u najboljim rukama. Jo tokom jutra bit æe operiran... - To ne smijete uèiniti! Ne smijete ga operirati a da me prethodno ne obavijestit e! Glavna sestra se samo osmjehnu. - Pa upravo je to sad i uèinjeno. - Ne! Moram znati o kakvoj se operaciji radi, moram... - To æe vam ef kasnije, za vrijeme vizite objasniti. - Ne kasnije! Ja to elim znati sada! Poðite po va eg efa! Smjesta! Ja sam ena profesor a Bergmeistera, Klausa Bergmeistera! - Bez imalo oklijevanja koristila se sad ti m imenom za koje je mislila da ga nikad vi e neæe upotrijebiti. - Moj mu æe ... ako se bilo to dogodi... - Vera vi e nije nalazila rijeèi. Prijetila je opasnost da je to uz rujavanje i taj napor sasvim svladaju. Glavna sestra nije ni okom trepnula. No, glas joj je zvuèao znatno drukèije kad je n ato rekla: - Molim vas, smirite se, milostiva gospoðo. Odmah æu obavijestiti efa. - Ona iziðe iz sobe, ali se veæ nakon nekoliko minuta vrati s nosilima. Dvije mlade sestre podign u Veru iz kreveta, odve-zu je iz sobe, niz dugi hodnik, otvore jedna vrata. Oèekujuæi da æe je odvesti efu, Vera je bila gorko razoèarana utvrdiv i da je sve to uèinj 239 samo zato da bi je smjestili u udobniju, jednokrevetnu sobu. Htjela je protestir ati, ali je glavna sestra predusretne. - Veæ sam obavijestila doktora Suttermanna. Odmah æe doæi. - Je li to ef? - Ne. Kirurg. Vera utone u èiste, svje e jastuke. Njeno je tijelo te ilo da popusti sve jaèoj malaksal osti koja ju je obuzimala, ali se ona svom snagom volje tome opirala. Morala je sada ostati budna, sasvim budna! Kad bi samo popustila ta u asna bol, koja je popu t èekiæa udarala u njenoj glavi...! Uto uðe doktor Suttermann, vitak mu karac u bijelom ogrtaèu, glatko izbrijan, s duboko m brazgotinom na obrazu. - Dobro jutro, milostiva gospoðo - pozdravi je s profesionalnom ljubazno æu, sjedne n a rub njena kreveta i mehanièki joj osluhne bilo. - No, vi ste pretrpjeli ba lijepi

ok - reèe. - Nije ni èudo to ste sad malo smu eni... - Ja? Smu ena? Ja sam potpuno pri svijesti! -reèe Vera jedva se svladavajuæi. -1 elim znati to to namjeravate uèiniti s mojim sinom? - No, zapravo smo vas htjeli po tedjeti uzru-javanja - zapoène lijeènik oprezno - dok ... - Kakve su njegove ozljede? - Vi ste, milostiva gospoðo, pri eksploziji motora izbaèeni iz èamca i to je bila va a sreæa ... - A to je s Michaelom? - Pa, on ima razne ozljede. Da budem precizniji ... dva centimetra dugu ranu n a desnoj vjeði, nekoliko iveraka u desnom obrazu, mnogo manjih ogrebotina po cijel oj desnoj polovini glave ... - A oèi? to je s oèima? - Vi ste ena lijeènika ... 240 - Da, da, da! Ta govorite veæ jednom! - Oèi su ... te ko povrijeðene. Mnoge perfo-rativne ozljede. Sinoæ smo mu odmah dali in jekciju tetanusa, no ipak jo uvijek prijeti opasnost sepse. Osim toga... budite u to uvjereni, milostiva gospoðo, nastojat æemo, naravno, da to sprijeèimo ... posto ji bojazan da bi pojedini iverci mogli doprijeti do mozga i... - Jeste li vi okulist? - Ne, ali sam kirurg s izvjesnim iskustvom, i svaki æe se iskusan lijeènik sa mnom slo iti da je u takvom sluèaju prijeko potrebno izvr iti zahvat, i to to prije, kako ne bi bio zahvaæen i mozak. Tek sad je Vera uspjela shvatiti svu ozbiljnost i te inu situacije. - Vi, dakle, namjeravate mom sinu ... izvaditi desno oko? - upita ona bez daha, u asnuta. - Na alost, ne samo desno oko, i lijevo je ... - Ne! - Vera je gotovo kriknula. - To ja neæu dozvoliti! Nikada! - Ako vam je stalo do ivota va eg sina... - Mnogo mi je do toga stalo! Kao do mog ivota. I upravo zato nikad ne bih mogla dati svoj pristanak. - Mladiæ je punoljetan. Veæ sam razgovarao s njim. - Treba li to da znaèi da je on... pristao? - Nakon to sam mu objasnio svu ozbiljnost njegova stanja ... - To je bilo okrutno! - Svatko tko eli lijeèiti, mora katkad biti i okrutan. Sva iscrpljena, Vera naèas zatvori oèi. Znala je to mora uèiniti, ali se sve u njoj bun ilo protiv ove du nosti, protiv onoga »morati« koje ju je muèilo, poni avalo ... A ipak, b ila je svjesna toga da æe to morati uèiniti. Ona otvori oèi. 16 - Oèima ljubavi 241 - Nazvat æu svog mu a - reèe. - Pa da, svakako - dr Suttermann prihvati ove Verine rijeèi s neoèekivanom spremno æu. -Ta trebao sam veæ i sam na to pomisliti. - On digne slu alicu telefona na noænom orma riæu: - Spojite me, molim, s profesorom Klausom Bergmeis-terom. - Obrati se Veri: - Znate li mo da telefonski broj napamet? Vera bezbojnim glasom izgovori broj. Znala je, nikada joj Klaus Bergmeister neæe m oæi oprostiti, nikada! A ipak, morala ga je nazvati ako ne eli da njena krivnja bud e jo veæa. Profesor Bergmeister je upravo razgovarao s jednim visokim vladinim slu benikom ko ji je bio oslijepio poslije te ke upale ro nice i do ao na kliniku u pratnji svoje taj nice. Bili su izi li iz ordinacije i sada su sjedili u naslonjaèima u profesorovoj radnoj sobi. - Na alost, gospodine predsjednièe, ma koliko god mi je to te ko, ja mogu jedino pot vrditi dijagnozu svog kolege - reèe profesor Bergmeister. - Poslije preboljenog ke ratitisa ostali su o iljci i siva zamuæenja, koja se ne mogu odstraniti nikakvim lij ekovima. - A operacija? - upita zainteresirano tajnica, elegantna mlada ena. - Ta danas s

e obavlja i presaðivanje ro nice... - Da, to se tièe samog presaðivanja, tu zapravo i nema nikakvih prepreka - objasni p rofesor Bergmeister. - Meðutim, ja vrlo nerado obavljam taj zahvat, i to stoga to r ezultat èesto veoma obeshrabruje. Posebice u sluèaju kad zamuæe-nje ro nice nije posljed ica kakvog vanjskog zahvata nego upale. U vi e od pedeset takvih sluèajeva, smatram svojom du no æu da vam to posve otvo242 reno ka em, uskoro poslije operacije dolazi do ponovne upale ro nice* Telefon zazvon i. - Zar ipak ne bi trebalo koristiti svaku moguænost? Telefon zazvoni ponovo. - Odluku o tome morate donijeti vi sami -profesor Bergmeister slegnu ramenima. - Ipak, svaki zahvat u èovjeèji organizam predstavlja stanoviti rizik, lijeèenje je du gotrajno, povezano s velikim tro kovima, a... to je jo gore ... predstavlja veliko du evno optereæenje. To kolebanje izmeðu nade i bojazni, taj osjeæaj da se s olak anjem m o e odahnuti kad operacija izgleda uspjelom, i najzad ono tako èesto i neizbje no siln o razoèaranje ... Na te profesorove rijeèi predsjednik se sad prvi put osmjehnu: - Moram priznati, gospodine profesore, da tim va im obja njenjima ne djelujete osob ito ohrabrujuæe na pacijenta koji razmi lja o operaciji. - Pa to i jest moja namjera, gospodine predsjednièe! - Profesor Bergmeister poðe do svog pisaæeg stola. - Ipak biste to morali poku ati - reèe tajnica. - Ja èvrsto vjerujem ... Predsjednik ustane pomalo nesigurno i reèe: - Ne. Mislim da se ipak neæu odluèiti za tu operaciju. Bolje je da se èovjek s izvjes nim stoiciz-mom pomiri s onim to se ne mo e promijeniti... Nije li to ono to ste mi eljeli reæi, gospodine profesore? Profesor Bergmeister mu pru i ruku opra tajuæi se: - Da, upravo tako! Shvatili ste me posve ispravno. 243 - Zahvaljujem vam! - Predsjednik mu sna no uzvrati stisak ruke. - Zahvaljujem vam na iskrenosti! Dok je predsjednik, u pratnji svoje sekretarice koja ga je polagano vodila izlaz io iz sobe, profesor Bergmeister digne slu alicu. - Meðugradski razgovor... - reèe sestra Karla - spojit æu vas! Tad zaèuje glas svoje ene ... Profesor Bergmeister sav protrne zbog tog posve neoèeki vanog poziva, i slu alica mu gotovo ispadne iz ruke. - Klaus! - reèe Vera sva zadihana. -Klaus... dogodilo se ne to u asno! Mora doæi... smjesta! Tek na putu prema bolnici u Steiningenu postade profesor Bergmeister svjestan èinj enice da u nesreæi koja je zadesila njegovu enu i njegova sina ima zapravo ne to neob ièna. Kola hitne pomoæi jurila su vrlo velikom brzinom, kako je to profesor Bergmeister bio naredio, uskom krivudavom seoskom cestom, ali stalno se, pri svakom pretican ju, gubilo na vremenu, a to je profesorovu strpljivost dovodilo do krajnjih gran ica. Znao je da je svaka minuta dragocjena, da svaki izgubljeni trenutak mo e biti presudan. Razmi ljajuæi o svojoj eni i svom sinu, profesor Bergmeister osjeti neku neobiènu i tih u bol pri pomisli da su se Vera i Michael sastali iza njegovih leða, no pri tom je odmah taj izraz »iza njegovih leða« u duhu revidirao: oboje su ivjeli u drugom svijetu , njemu stranom, nepoznatom, u svijetu u koji on nije imao pristupa ... pa zar o nda nije bilo prirodno to su se tamo i sreli? Ta misao nije bila ni rezultat nepo vjerenja niti ljubomore, bio je to tek jedan poni avajuæi osjeæaj iskljuèe-nosti iz neèega, osjeæaj izdaje... a nije bio ni svjestan od kojeg je znaèenja ta izdaja za njega. Bio bi, vjerojatno, jo uznemireniji da zabrinutost za Michaela, u asan strah za ivot i zdravlje njegova jedinca nije nadjaèao svaki drugi osjeæaj. Dr Suttermann nije mu mogao opisati ozljede na oèima precizno æu specijaliste, pa je t a neizvjesnost o ozbiljnosti katastrofe profesorov nemir jo vi e pojaèavala. Kad su nakon dva sata kola hitne pomoæi ulazila u dvori te okru ne bolnice, dr Sutterm

ann je profesoru po ao u susret veæ na vanjskim stepenicama. Oba su se lijeènika pozdr avila i profesor Bergmeister zamoli da ga se odmah odvede njegovom sinu. Michael je bio pri svijesti. Prepoznav i oca po glasu, pru i ruku prema njemu. Profe sor ga uhvati za ruku. - Michael - reèe nastojeæi, ovaj put jo vi e negoli inaèe da prikrije svu potresenost to bi je uvijek, kao lijeènik, osjeæao pri pogledu na èovjeka pogoðenog te kom sudbinom - dra gi moj djeèaèe ... Michael se gotovo grèevito uhvati za njega. - Oèe, moram ti ne to reæi! Vera ... - on zastane. Bilo mu je silno te ko rijeèima iskaza ti ono to je za njega predstavljalo ne to neizreciva. - Va a je majka imala sreæe - reèe dr Suttermann umjesto profesora. - Pri eksploziji izbaèena je iz èamca. Zadobila je samo potres mozga, ni ta drugo. - Vera i ja ... - poku a Michael jo jednom, ali mu ovaj put njegov otac presijeèe ri jeè: - Vera me nazvala, Michael - reèe. - Ta inaèe ne bih bio ovdje. Nemoj se uznemirava ti, sine. 244 245 U meðuvremenu je dr Suttermann spretnim pokretima odstranio zavoje s Michaelove gl ave. - Rane na ko i lica smo previli - reèe. - Sa ili smo i gornji oèni kapak ... Profesor Bergmeister ugleda jadne, krvave oèi svog sina. - Vrlo je... te ko, zar ne, oèe? - reèe Mi-chael s upravo nadljudskom voljom da se poka e hrabrim. - Dr Suttermann misli da bi ih trebalo... - on umuknu. Profesor Bergmeister nagnuo se sasvim nad svog sina, poveæalom je promatrao oène jab uèice. - Leæe su nepovrijeðene. - Ali... - dr Suttermann htjede ne to reæi, no predomisli se i za uti. Profesor Bergmeister se uspravi. - Dali ste injekciju tetanusa? - Da, jer sam pretpostavljao da se mo da ne radi samo o ivercima, veæ mo da i o krhot inama stakla i komadiæima metala. - Penicilin? - Jedna doza. - Odlièno. Molim vas, pripremite odmah mog sina za prijenos. Kako dugo æe t o trajati? - Pet minuta. - Oèe - s velikim naporom upita Michael - ti æe me povesti sa sobom? - Da. Poku at æemo uèiniti sve da ti spasimo vid. - Oèe! - Nemoj se uzbuðivati, Michael. Ako Bog da, bit æe opet sve dobro. Biste li me, gos podine kolega, mogli sad odvesti k mojoj eni? Dok su dvije sestre pripremale Michaela, profesor Bergmeister i dr Sutterman iziðu iz bolesnièke sobe. 246 - Bojim se da nema mnogo smisla da poðete k svojoj supruzi - reèe lijeènik - naime, o dmah nakon na eg telefonskog razgovora dao sam joj jaki sedativ. Pretpostavljam da sad spava. Profesor Bergmeister je oklijevao djeliæ sekunde. Tada reèe: - Ipak bih je elio vidjeti. Liftom su se odvezli na kat. Profesor poðe vrlo tiho za doktorom Suttermannom koji je veæ bio otvorio vrata bolesnièke sobe njegove ene. Predstojnik odjela imao je pra vo: Vera Bergmeister je spavala. Le ala je na leðima, lako otvorenih usana i s takvi m izrazom duboke iscrpljenosti da joj je lice izgledalo gotovo djetinje. Djelova la je tako neza tiæeno, tako na milost i nemilost svemu izlo ena, da se profesoru zgrèil o srce ugledav i je. - Najradije bih i nju odmah poveo sa sobom - reèe tiho. - To je nemoguæe, profesore - odvrati dr Suttermann impulzivno, a zatim doda ne to smirenije: - Mislim da bi bilo bolje ... - Vi ste, naravno, u pravu - odmah prizna profesor Bergmeister. - Bila j

e to samo... tako ... jedna elja. Kad mislite da bih mogao doæi po nju? - Za dva tjedna, ukoliko ne doðe do komplikacija. Svakako æe se i kod kuæe jo morati èuv ati. Oba lijeènika napuste bolesnièku sobu, tiho kao to su i u li. Za povratak im je trabalo oko tri sata. Kad su kola hitne pomoæi stigla u dvori te oèn e klinike, bilo je upravo podne, ali dr Hilpert i sestra Karla bili su spremni. Profesor Bergmeister vodio je svog oslijepljenog sina vrlo oprezno, korak po kor ak, u prosto247 riju za rendgen. Bilo je, naime, neophodno snimiti oèi kako bi se utvrdila pretpos tavka o prisutnosti stranih tijela. Snumci su potvrdili prethodne pretpostavke: strana tijela zasjenjivala su i desno i lijevo oko. Dr Hilpert reèe ono to je profesor bio ustanovio veæ nakon prvog, povr nog pregleda: - Hvala Bogu, leæe su nepovrijeðene! - Potrebni su nam specijalni snimci po Com-bergu - reèe profesor Bergmeister. - S estra Karla, molim novokain! Dok je profesor provodio lokalnu povr insku anesteziju obaju oka, dr Hilpert je pr ipremio Combergovu leæu. - to æete sad raditi? - upita Michael nervozno. - Ti kao da si stvarno zaboravio cijelo svoje tako te ko steèeno znanje - reèe profes or Bergmeister krajnjim naporom poku avajuæi da se na ali. - Objasnite mu to, Normane! - Operacija se mo e izvr iti tek onda - reèe dr Hilpert - kad toèno utvrdimo lokalizaci ju stranih tijela u unutra njosti oka. To radimo pomoæu Combergove leæe na kojoj se na laze èetiri pravilno poredane olovne kuglice. - Aha - reèe Michael - i po tim se toèkama vi ravnate, zar ne? - Da - potvrdi dr Hilpert - te zadane toèke omoguæuju nam da toèno utvrdimo gdje se n alaze strana tijela. Profesor Bergmeister je ispitao povr inu oèiju i utvrdio da je postala neosjetljivom . On dade mig sestri Karli i ona stavi Combergovu leæu na Michaelovo desno oko. - Molim, gledati udesno - reèe dr Hilpert - da, sasvim udesno... da, tako je do bro! - On naèini snimak. - A sad ulijevo ... hvala! Prema gore ... i prema dolje. - U redu? - upita sestra Karla. - Da. Ona sad stavi Combergovu leæu na lijevo oko. - A sada ista procedura jo jednom - reèe dr Hilpert. - Gledati udesno... - Nakon nekoliko minuta zavr io je sa snimanjem. - Poðite s tim snimcima odmah u laboratorij i nastojte da se slike razviju to prij e, sestro! - naredi profesor Bergmeister. - No, da ne bismo gubili vrijeme, odve st æemo pacijenta u prostoriju za pripreme. Nadam se da je dr Hesse veæ ruèao? - Sigurno. Javio sam mu èim ste sigli... i sestra Ethel je takoðer veæ u sve upuæena. - Vrlo dobro - reèe profesor Bergmeister, a zatim, kad je dr Hilpert veæ htio iziæi i z prostorije, doda jo : - Nadam se da nemate ni ta protiv toga da vam asistiram? - Ali, gospodine profesore, zar neæete vi sami... - Radije ne. Bojim se da i najbolji kirurg nije podoban za operaciju vlastitog djeteta! - Oèe - zamoli Michael - mogu li s tobom trenutak govoriti? Nasamo? Profesor Bergmeister izmijeni brz pogled s doktorom Hilpertom, a onda reèe: - Naravno. Toliko vremena jo imamo! Michael prièeka dok je po koracima koji su se udaljavali i po lupanju vratiju bio siguran da su sestra Karla i dr Hilpert i zi li iz prostorije. - Operacija mo e zavr iti smræu, je li? - upita Michael. - Sama operacija ne ... - Ali? - Postoji moguænost... a to je zabrinjavalo i doktora Suttermanna, za to da ne bude m iskren, 248 249 da je jedno od tih iljatih stranih tijela, uslijed tre nje pri vo nji, moglo prodrije ti veæ duboko u stra nji dio oka. Ali, ne smije se bespotrebno uz-nemiravati. Nipo to n

ema razloga da pretpostavimo ono najgore. - Hvala ti, oèe, to si mi to rekao... - Zar je to bilo ono to si htio znati? - Da, i to. Ali... - vidjelo se na Michaelu kako mu je stra no te ko govoriti - .. . moram te zamoliti da mi oprosti . - Zato to si svoj studij objesio o klin? S tim sam se odavno pomirio! - Ne, ne, nisam mislio na to! Oèe, mora mi povjerovati: Vera nije ni za to kriva .. . to? - upita profesor Bergmeister odjednom veoma uznemiren. - 0 èemu ti to zaprav o govori ? - Samo sam ja odgovoran za sve, samo ja! -reèe Michael uzbuðeno. - Ja sam je volio. .. zapravo, sada uopæe vi e i ne znam da li sam je stvarno volio, ali svega me je bi o obuzeo neki èudan osjeæaj prema njoj... nje nost, mo da ... mo e li me razumjeti, oèe? Profesoru Bergmeisteru se uèini da mu tlo izmièe pod nogama. Morao je sjesti. - Da li me je stoga ... napustila? - upita glasom koji je njemu samom zvuèao tuðe. - Ne, ne, nije joj uopæe bilo stalo do mene ... stoga sam ja tada oti ao, oèe. Jer sam mislio da ne bih vi e mogao izdr ati kod kuæe. Nisam imao pojma da je i ona ... ali kad sam onda saznao da ivi u Miinchenu, da je sama ... jednostavno sam je morao vidjeti! - A onda - reèe profesor Bergmeister pun gorèine - onda, vjerojatno, vi e nije bila t ako suz-dr ljiva! 250 - Bila je sama, oèe, u asno sama... Ti se mora brinuti za nju ako mi se ne to dogodi , èuje li me? Ti to mora ! Ali, ta zar ne zna da te ona jo uvijek voli? Profesor Bergmeister je utio trenutak. Zatim reèe: - Sve mi to govori , ta mora i sam priznati, u najnepogodnijem trenutku ... - Znao sam da mi neæe vjerovati - odgovori Michael, a glas mu je odjednom zvuèao isc rpljeno i beznadno. Najednom profesor Bergmeister vi e nije smogao snage da se i dalje svladava: - to se dogodilo izmeðu vas? - upita estoko. - Hoæu da to znam! Nemoj okoli ati, reci m i napokon ... zar ne shvaæa da imam prava na to? Moram to znati! - Ali, oèe - odvrati Michael - ta to ti to zami lja ?! Pa uopæe nije tako kao to to ti, i se, misli ! Sve je bilo sasvim drukèije. Htio sam ti samo reæi da sam se bijedno pon io ... da, bijedno! Znao sam da me ona ne voli, znao sam to u svakom trenutku, a li sam ipak poku ao da iskoristim njen polo aj, njenu usamljenost. Dogodilo se nije ni ta, ba ni ta ... ama stvarno ba ni ta! Samo ta nesreæa... bila je to moja kazna! A ja sam je i zaslu io! O Bo e moj, i te kako sam je zaslu io! 251 15. Kad su Michaela Bergmeistera odvezli u operacijsku dvoranu, bio je potpuno sprem an i pribran. Onim obja njenjem to ga je prije toga bio dao svom ocu skinuo si je s du e veliki teret, teret koji mu je za svih tih godina zatrovao ivot. Susret s Verom, nesreæa s èamcem, a sada taj otvoreni, iskreni razgovor s ocem, razg ovor koji kao da ga je oslobodio krivice. Sasvim je jasno osjeæao da je sve to pre dstavljalo prekretnicu u njegovu ivotu, u njegovoj sudbini. Bio je i suvi e mlad, i suvi e zdrav, a da bi vjerovao da bi mogao umrijeti. Ali u jedno je bio uvjeren: ma kakav bio ishod ove operacije, njegov se ivot mora iz temelja izmijeniti, da b i sve to to je sada pro ivio imalo smisla. Kasnije, kad je poèelo popu tati djelovanje povr inske anestezije, ponovo se pojavi bo l u oèima, ona estoka, u asna, razarajuæa bol protiv koje je bio potpuno nemoæan. Michael èvrsto stisne usne da ne bi glasno jauknuo. Znao je to se oko njega zbiva: sestra Ethel je bri ljivo dezinficirala dio lica oko oèiju, pokrila mu glavu bijelim sterilnim rupcem na kojem su bila dva okrugla otv ora koji su ostavljali slobodnim onaj dio lica na kojem æe se obaviti operacija. M eðutim, raspoznavati nije mogao ni ta. Odjednom, sasvim iznenada, okrzne ga strah. Poku a se pridiæi... ali sestra Ethel ga èvrsto 252 zgrabi za ruku, zavrne mu rukav pid ame ... no, bol u povrijeðenim oèima bila je tako jaka da je jedva osjetio ubod u venu.

- Mir, mladiæu moj - reèe mu ki glas. - Dao sam vam injekciju, odmah æe biti bolje. - Oprostite - mrmljao je Michael postiðeno -ja... - Znam, znam ... - Dr Hesse uzme pripremljenu injekciju koju mu je pru ila sestr a Ethel, ubode brzo i vje to èetiri puta za redom u dio lica oko oèiju i pusti da isteèe omamljujuæa tekuæina - novokain pomije an s corbasilom, za su avanje krvnih ilica. Opipa pacijentu bilo, raskopèa mu gornji dio pid ame, polo i mu stetoskop na grudi, osluhne otkucaje srca. - Va e fizièko stanje je odlièno - reèe. - Sjajno, doista sjajno! Kad bi smo bar svakog dana imali takav izvanredan materijal...! Iznenada je Michaelu upravo godilo da slu a taj tako poznati, pomalo neotesani med icinski argon, kojim su i on sam i njegove kolege na fakultetu tako rado govorili . - Vi e ni ta ne osjeæam - reèe. - Htio sam reæi, oèi me vi e ne bole. - Vrlo dobro! - Dr Hesse provjeri i osvjedoèi se da je osjetljivost oèiju stvarno v eæ smanjena. Sestra Ethel mu pru i ponovo pripremljenu injekciju. - Otvoriti oèi, moli m ... to jaèe mo ete! -On oprezno ra iri vjeðe, taj put ubode direktno najprije u lijevo oko, i to sa stra nje strane u samu spojnicu, a zatim i u desno oko. - Tako, to b i bilo sve! Profesor Bergmeister i dr Hilpert promatrali su, ispod svjetiljke, specijalne re ndgenske snimke po Combergu. 253 - Uopæe i nije tako lo e kao to sam se bio pobojao - reèe dr Hilpert. - U desnom oku p er-forativne ozljede bulbusa, temporalno, na rubu ro nice ... to je sve! I ova man ja perforacija na lijevom oku, u skleri nazalno, ne zadaje mi glavobolje ... - Da - odvrati profesor Bergmeister - ali ako se ne radi o komadiæu metala... Dr Hilpert slegnu ramenima. - U tom sluèaju nemam drugog izbora no da ih poku am preparirati, a èini mi se da bi to pri ovoj operaciji bilo moguæe bez povrede ro nice. -On stavi snimke, jednu za dr ugom, pod svjetiljku. Promatrao ih je veoma pomno kako bi upamtio toènu poziciju s tranih tijela. - Ta pogledajte malo ovo! - reèe odjednom profesor Bergmeister. - Da, prokletstvo! - Perforacija bulbusa u podruèju ro nice! - Hm ... da - zami ljeno æe dr Hilpert. - Hoæete li s time zapoèeti? - upita profesor Bergmeister. Dr Hilpert prijeðe rukom preko svoje glatko izbrijane brade. - Ne, radije bih to ostavio za kraj... - Dobro. Ne elim se mije ati u va rad -reèe profesor Bergmeister. - To je va a operacij a. Po li su u sobu za predoperacijske pripreme. Prali su ruke propisanih pet minuta u posudama s tekuæinom za dezinfekciju. Za sve to vrijeme nisu progovorili ni rijeèi. Profesor Bergmeister je znao da se dr Hilpert veæ potpuno koncentrirao na predsto jeæu operaciju i po tovao je njegovu utnju. Sestra Gerda im pru i sterilne rupce za brisanje, pomogne najprije profesoru, a za tim i doktoru Hilpertu da navuku ogrtaèe za operacije koje 254 im je onda straga zavezala. Oni stave kape i povezu maske pred usta. Jedan za drugim u li su u operacijsku salu. Dr Hesse, koji je jo jednom osluhnuo otkucaje srca pacijenta, uspravi se kad su u l i. - Mo emo - reèe kratko. Profesor Bergmeister stavi dr aè vjeða, koji mu je pru ila sestra Ethel, u desno oko. Ok o je sad bilo irom otvoreno. - Molim te, pogledaj prema unutra, Mi-chael... sasvim u smjeru nosa reèe. - Da, tako je dobro! - On iz ruke sestre Ethel uzme tanku sterilnu iglu s p erlonskom niti, ubode dva, tri puta u spojnicu i na taj naèin fiksira oko u tom, p rema unutra okrenutom polo aju. Kraj niti zadr ao je u ruci. Sestra Gerda je dogurala ogromni elektro-magnet. Dr Hilpert uzme metalni instrum ent oblika pisaljke koja je svojim gornjim krajem dopirala u polje elektriènih sil a. Prije no to je instrument pribli io oku pacijenta, nogom ukljuèi struju. U velikoj se prostoriji sad nije èulo ni ta do tihog zujanja magneta.

Dr Hilpert sad vrlo oprezno primakne oku pacijenta fini instrument i samim njego vim vr kom uðe u perforiranu ranu. Dok je magnetom prodirao, pokreæuæi ga veoma oprezno, sve dublje i dublje u ranu, ti ina u operacijskoj sali bila je gotovo neprirodna, olovno te ka. Zaustavljena daha, i lijeènici i sestre, u tih su nekoliko tjeskob-ni h sekundi ukoèena pogleda promatrali njegovo lice. Tada, tek laki trzaj njegovih obrva otkri presudni trenutak: konaèno je nai ao na la gani otpor. Oprezno, vrlo oprezno, on podigne instrument, 255 povuèe ga k sebi i... komadiæ metala bio je pred njim. Dr Hilpert se uspravi i s gotovo neprimjetnim smje kom u uglu usana poku a se na aliti : - No, taj si komadiæ metala Michael mo e saèuvati kao privjesak! - reèe. Ali napetost je bila i suvi e velika. Nitko se nije nasmijao. Dr Hilpert iskljuèi struju, pru i instrument sestri Gerdi, ona skine metal te odmah dezinficira instrument. Profesor Bergmeister oprezno izvuèe iz spojnice perlonsku nit, kojom je bio fiksirao oko sa strane, i skine dr aè vjeða. Sestra Ethel stavi prov izorni povoj s masti za spreèavanje upala. Sad profesor Bergmeister postavi dr aè vjeða u lijevo oko te ga fiksira pomoæu igle i pe rlonske niti u polo aj prema gore. Tad ogromni elektro-magnet ponovo stupi u akcij u. Dr Hilpert ukljuèi struju, unese fini instrument najprije u malu perforaciju nazal no u skleri. Ponovo su prolazile sekunde pune tjeskobe ... Dr Hilpert ne naiðe ni na kakav otpor. On poku a prodrijeti dublje ... hladan znoj mu orosi èelo. Gotovo i nije primijetio da mu je sestra Gerda pri la iza leða i obrisala mu sljepooèice steril nim rupcem. Konaèno podigne oèi i susretne se s pogledom profesora Bergmeistera. Uslijedilo je j edno od onih sporazumijevanja kakva su moguæa samo izmeðu ljudi koji su za svog dugo godi njega zajednièkog rada nauèili da jedan drugome »èitaju« i najskrovitije, najtananije isli. Obojica su znala: sigurno se radi o iverku ili o krhotini stakla. Pre-para cija je bila neophodna ... Dr Hilpert ponovo zapoène tra iti elektro-magnetom, ali ovaj put unese instrument u veæu perforaciju u predjelu ro nice. 256 Napetost u operacijskoj dvorani bila je sad tolika da se svima èinilo da cijeli ta j postupak traje beskrajno dugo ... A zapravo je dr Hilpert veæ nakon nekoliko sek undi, upravo neoèekivano brzo, nai ao na otpor kojemu se nadao i uspio izvuæi komadiæ la gano zakrivljena metala, dugog gotovo pola centimetra. On iskljuèi aparat i pru i in strument sestri Gerdi. Sestra Ethel je veæ pripravila skalpel, tanak poput vlasi. Trenutak su svi, zadr ava juæi dah, ukoèeno gledali na oko pacijenta koje je, u jarkom svjetlu svjetiljaka ope racijske dvorane, le alo pred njima kao ... ogoljelo. Tad dr Hilpert skalpelom zare e prvi fini rez kroz spojnicu. Iznenada nastupi jako krvarenje. Bio je povrijedio jednu malu ilicu. Dr Hilpert u zme, i ne okre-nuv i se, sitnu srebrnu tipaljku koju mu je sestra Ethel pru ila Stisn e najprije jedan, pa zatim drugi kraj prerezane ile, stegne pomoæu jedne niti oba k raja, ukloni tipaljku. Podruèje za operaciju le alo je sad pred njim otvoreno i bez k rvarenja. Ali strano tijelo se jo nije moglo otkriti. Dr Hilpert zare e dublje, pro iri rez... sasvim tiho, gotovo apatom, reèe: - Pincetu! Nagnuo se sad sasvim duboko - ne, nije se prevario: to je strano tijelo, kao to j e i pretpostavio, bio iverak tanak poput vlasi. Uspije mu da ga uhvati pincetom i izvuèe, a onda pru i pincetu s iverkom sestri Gerdi. Sestra Ethel je veæ pripremila iglu i svilenu nit za za ivanje rane. Sve je trajalo jo samo minutu. - Gotovo! - reèe dr Hilpert odahnuv i i is-praviv i se. 17 - Oèima ljubavi 257 Profesor Bergmeister ukloni dr aè vjeða i nit kojom je bio fiksirao oko. - Spa en si, Michael, gotovo je - reèe. - Sestro," vi znate to vam je sada èiniti... atropin kapi radi smirivanja i mast za spreèavanje upale. Jo sve do petka, svakog

dana penicilin intramu-skularno. - Da, gospodine profesore - potvrdi sestra Ethel, ali nièim nije odala da sve te upute smatra zapravo samim po sebi razumljivima, a time i suvi nim. Profesor Bergmeister se opet obrati Michae-lu: - Sve je bilo u redu. Sad æe ti sestra Ethel s obje strane staviti povoj, a onda æe te odvesti u tvoju sobu. Poku aj sad, prije svega, svakako malo odspavati. Jo prije no to je Michael i ta uspio reæi, profesor Bergmeister veæ je po ao za doktorom ilpertom i izi ao iz operacijske dvorane. Monika je u Rimu saznala za nesreæu koja se dogodila Michaelu u trenutku kad je na kolodvoru Termini kupila njemaèke novine. U Rim je bila do la s èvrstom namjerom da nikad vi e ne vidi Michaela Bergmeistera i d a u Italiji izgradi svoju novu, posve samostalnu karijeru. Ali u trenutku kad je proèitala: »Mike Mas-ters do ivio te ku nesreæu - da li se vid mlado g pjevaèa zabavnih melodija zauvijek ugasio?«, zaboravila je Monika na sve, sve to se prije toga meðu njima dogodilo! I sve ono neprijatno, sve prepirke i svaðe uèine joj se silno dalekim i potpuno neva nim. 258 Nazove odmah Grammolu, njihovu diskografsku firmu i sazna da je Michael na sveuèil i noj klinici, u svom rodnom gradiæu, podvrgnut operaciji oèiju. - I? - upita Monika jedva govoreæi od uzbuðenja. - Je li opet sve u redu? Hoæu da ka em ... hoæe li opet ozdraviti? - Nemam pojma! - odgovori VVinterstein grubo. - Pa sigurno ste pitali, informirali se ... ? Mike je ipak ... - Bio, dijete moje, bio! Jedna zvijezda na nebu zabavne glazbe, da, to je toèno.. . ali kao bogalj mi vi e nije potreban! - Ta uopæe jo nije reèeno ... - Ipak. Dok opet ozdravi, bit æe veæ zaboravljen. A ja nemam toliko novaca da bih i znova zapoèeo novu propagandnu kampanju. Uostalom, hladnu kavu ne treba nikad podg rijavati! To je oduvijek bio moj princip. - Ali njegovim nastupima zaradili ste stotine tisuæa maraka! - Pa, to onda! Za to se vi uopæe uzbuðujete, mala moja? Pa to uopæe nema veze s vama! Va ugovor sa mnom, naravno, uopæe se ne prekida, iako... - Fuækam ja na va ugovor, krvoloèe jedan lihvarski! - vikala je Monika sva izvan seb e. VVintersteina sve te rijeèi uopæe nisu uvrijedile. On se samo dobrohotno nasmija. - Kako god elite, draga moja. Meni je sve to ba potpuno svejedno! Bez Mike Master sa vi ionako vrijedite samo polovinu. A polovina za mene nije dovoljna. - Nastav io je sa svojom bujicom: -Dakle, elim vam mnogo uspjeha, mala moja... i poslu ajte to vam savjetuje star i iskusan èovjek: tra ite si kakvog bedaka koji æe vas o eniti! 259 To je najbolje to mo ete sada uèiniti. Djevojka poput vas nikad neæe napraviti karijeru ! - Spustio je slu alicu jo prije no to je Monika i ta uspjela reæi Ona rezervira kartu za avion i napusti Rim a da ga pravo i nije vidjela. Iduæeg dana u rano poslijepodne veæ je stigla na oènu kliniku. Zamolila je vratara za broj Mi-chaelove sobe i uputila se samosvjesno i sigurno onamo. Nije, dodu e, bilo vrijeme za posjete, no vratar je smatrao da nema razloga da zbog toga zadr ava ta ko lijepu djevojku, pogotovo ako jo i posjeæuje profesorova sina. Monika otvori dvostruka vanjska vrata, kratko zakuca i ude. Michael se naglo probudi iz nemirnog polu-sna. - Sestro ... ? - upita nesigurno. - Ja sam to... Monika! - Njen je glas bio tako pun mladenaèke ivotne radosti da je tihom bolesnièkom sobom odjeknuo poput zvuka fanfara. Michael se poku a pridiæi, ali se onda opet bespomoæno spusti na jastuke. - Mislio sam da si... u Italiji! - Ali sad sam ovdje! - Rimski ljepotani, vjerojatno, nisu zagrizli? -reèe Michael, èvrsto odluèiv i da æe je r adije povrijediti no izazvati njeno sa aljenje. - Smije i to pretpostaviti ako ti ba prièinja veselje - odvrati Monika mirno i pris tupi njegovu krevetu ispitivaèki promatrajuæi njegovo izgrebe-no lice. - No, èini se d

a ti se, osim povreda na oèima, nije ba bog zna to dogodilo - primijeti. U prvi mah ove Monikine rijeèi zabezeknute su Michaela, ali odmah zatim, shvativ i d a je ona 260 prihvatila igru i zabavljajuæi se tom njihovom uzajamnom komedijom, on se kratko n asmije: - Ti zaista ima dobre ivce! - Sto je? Zar sam te neèim razoèarala? - Sjela je tik do njega, na rub kreveta. - V jerojatno si oèekivao da æu se rastopiti od sa aljenja? Ali tu si na posve krivom putu ! Za to bih jadikovala nad tobom? Vidio ti ili bio slijep, tvoj se karakter, na alo st, neæe nimalo izmijeniti. Opet se morao nasmijati, ovaj put s olak anjem. - A taj moj karakter je vrlo lo , je li? - I te kako! Ti si najbezobzirnija, najokrutnija, najegocentriènija hulja koju sa m ikad srela! - Zahvaljujem ti na iskrenosti. Samo, zanima me, za to si onda uopæe do la k meni? - Na alost, potreban si mi za na nastup. VVinterstein mi je vrlo jasno dao do zna nja da mu ja sama nisam potrebna. Ta ja sam samo slabija polovina ili, bolje reèen o: slaba treæina. - Winterstein je i meni pisao - reèe Michael, ponovo posve ozbiljan. Monika osjeti da joj je nemoguæe prikriti smetenost i bila je prvi put sretna to je on ne mo e vidjeti. - Winterstein je svinja! - Pa upravo ... Nije mu dala da nastavi. - Ali, ta to jo ne znaèi da je na a karijera propala! Poèet æemo opet iznova, i bez Wint erstei-na! - Ne - reèe Michael odluèno. - Prestat æu s tim ou-biznisom. Opet æu nastaviti sa studijem ... Smatra li to vrlo ludom odlukom? - Nimalo. - Dobro da to shvaæa ... Zna , kad mi se to dogodilo, ta nesreæa, kad sam le ao bespomoæn , 261 s velikim bolovima... tek sam onda shvatio to predstavlja poziv lijeènika, to to zap ravo znaèi biti okulist... bolesnicima saèuvati vid, pomagati ljudima... Ono to smo m i radili bilo je samo ... ah, ne to bez veze! - Jesi li to veæ rekao svom ocu? - upita Mo-nika vrlo mirno. - Ne. Ti si prva osoba s kojom o tom razgovaram. - To je lijepo - odvrati. I dalje je sjedila ne mièuæi se. - Zao mi je, naravno, to te moram ostaviti samu... znam da bi bilo i suvi e zahti jevati od tebe da... da me èeka dok zavr im studij. Rumenilo joj oblije lice. Kako je bilo dobro to je sad nije mogao vidjeti! - to eli time reæi? - upita Monika silno se trudeæi da zatomi uzbuðeno podrhtavanje gla a. - Vidi , znam da sam odabrao najgluplju situaciju za braènu ponudu, ali tek otkako ovdje ovako bespomoæno le im, poèeo sam zapravo razmi ljati o sebi, o svom ivotu, o ljudi ma koji mi ne to znaèe ... Pa, pitati je dozvoljeno ... dakle, pitam te sasvim slu be no: hoæe li postati mojom enom? - Zar to govori ozbiljno? - ona gotovo poskoèi. - Ah, Mike! - Monika se nagnu nad njega i poljubi ga vrlo nje no kako ga ne bi ozlijedila. Svojim dugim sna nim prstima prelazio je preko njena lica. - Znaèi li to da pristaje ? - Zar si i sekundu mogao u to posumnjati? -upita ga, istovremeno se smijuæi i plaèuæi od sreæe. - I ja æu natrag na faks ... no, promijenit æu studij, prijeæi æu na studij za medicinsko-tehnièku asistenticu, ili bilo to slièno kako bih ti kasnije mogla biti ko risnom ... Ah, Mike, kako sam pro262 klinjala tu nesreæu, a kako sam sad gotovo sretna to je sve tako zavr ilo. Uvijek æemo se slagati, je li? On je uhvati za vr ke prstiju i poljubi ih.

- Volim te, Moni... trebalo mi je dugo dok sam to shvatio... ali volim te cijeli m svojim biæem! Tjedan dana poslije operacije Michaela Berg-meistera izvaðene su prve niti, a toko m iduæeg tjedna i ostale. Monika je svakog dana posjeæivala Michaela. Bila je prisutna i u trenutku prve pro vjere vida. Michaelovo stanje kretalo je nabolje. Postepeno su mu veæ skidali i po voje. Nakon mnogih te kih trenutaka strahovanja za Michaela, svima je pomalo laknulo. Al i pro lo je jo stanovito vrijeme, puno tjeskobe i za Michaela i za one koji su ga v oljeli, dok se konaèno ustanovilo da æe njegova sposobnost vida biti dovoljna za oba vljanje zvanja koje je odabrao. Na desnom oku nije ostalo nikakvih posljedica u odnosu na vid, ali na lijevom je oku, uslijed stvaranja o iljka, na inaèe posve bist roj ro nici, jaèina vida smanjena na dvije treæine normalnog vida. Ubuduæe æe Michael mora ti nositi naoèale. - To ni ta ne smeta, Mike - rekla je Monika sva sretna. - Kad naveèer budemo izlazi li, mo e staviti monokl... i bit æe samo interesantan! Michael se samo smijao. Bio je i suvi e radostan, a da bi to mogao rijeèima izraziti . - Vi ste to prekrasno izveli, gospodine profesore - govorila je Monika svom bud uæem svekru i gledala u njega sva blistajuæi od sreæe. - No, u prvom redu mogla bi me osloviti malo prisnije, familijarnije - reèe profe sor Berg263 meister smje kajuæi se - a u drugom redu, ja sam samo asistirao pri operaciji. Uosta lom, bit æe to, vjerojatno definitivno, posljednja operacija pri kojoj sðm sudjelova o. Koncem ovog semestra sasvim se povlaèim s klinike i bavit æu se samo jo znanstveni m radom. - Neæe li vam to biti ao, tata? - upita Monika. - Lagao bih, ako bih to poku ao poricati. Ali ipak mi je dra e donijeti jednu ma i bolnu odluku negoli imati osjeæaj da i ja pripadam svim onim starim lijeènicima koji ne znaju kad je trenutak da se povuku, iako svojim radom mogu jedino jo izazvati nesreæu. A sada kad znam da æe Michael krenuti mojim stopama, taj mi odlazak ne pad a vi e tako te ko... pri tom mislim da i ne treba naglasiti èinjenicu da u dr Hilpert u imam dostojnog nasljednika. Eto, uspio sam u svojim nastojanjima da on zauzme moje mjesto i postane ef klinike, mada zasad samo kao vr ilac du nosti. Ali èini mi se da je tako potpuno u redu - reèe profesor Bergmeister osmjehnuv i se svom primariusu . Michael i Monika srdaèno su èestitali doktoru Hilpertu. - Kako bi bilo da veèeras, u èast ovog dana, nas èetvero poðemo zajedno na veèeru? - pred lo i Monika. - Mo da u onaj na simpatièni, mali restoran? - Ideja nije lo a - nadove e Michael odmah. - Ta uopæe jo nismo zalili na e zaruke! - Da, poðite, ali ja plaæam! - reèe profesor Bergmeister. - Samo, na alost, sam ipak n eæu moæi prisustvovati. Moram, naime, otputovati jo podnevnim vlakom. Michael je shvatio da njegov otac putuje u Miinchen. 264 Istoga dana poslije podne u la je u radnu sobu doktora Hilperta Gabrijela Zerling. On skoèi i ponudi joj stolicu, ali Gabrijela odbije. - Ne, hvala, do la sam samo da se oprostim ... prelazim, naime, iduæeg semestra na fakultet u Gottingenu. - Za to? - elim malo promijeniti sredinu. - To ti ne vjerujem! - A za to mi ne bi vjerovao? Zar ti se to èini tako neobiènim? - Odlazi stoga to se jo uvijek ljuti na mene ... ne, dopusti da sad ja govorim! U m eðuvremenu sam shvatio da je sve ono to si rekla o Kseniji von Scholler potpuno toèno , prava istina. Zapravo sam sve to i ja sam uvijek znao ... ali, eto, ima nekih stvari u ivotu koje èovjek nerado priznaje sam sebi. - Pa -" Gabrijela se osmjehnu - mo da sam i ja malo pretjerala. - Dakle ... onda je sve u redu? Hoæemo li se opet pomiriti? - On joj pru i ruku. Ga brijela je prihvati.

- Da budem iskrena - reèe smje kajuæi se vragoljasto - doista bih vrlo nerado oti la a da se prije toga nisam s tobom pomirila. Dr Hilpert povuèe svoju ruku. - Ti, dakle ... ipak eli otiæi? - Bezuvjetno. - Ali... slu aj... - Vjeruj mi, tako je bolje. Samo bi jedan drugoga ometali. - Da li bi smatrala ometanjem i to kad bih te zamolio da se uda za mene? - Da, upravo to. Ta ja elim postati lijeènicom, a ne domaæicom. - Onda... ja ti nisam nikad ni ta znaèio? 265 - Gluposti! Postojalo je èak i jedno doba kad sam bila sva luda od ljubavnih brig a i ljubomore. Ali upravo to je bila dobra kola za mene. 2ena se nikada ne smije sva predati mu karcu jer onda je izgubljena! - Kakvih li ludih ideja! - Vidi , a meni se èine posve razboritima ... - Ne, sve su to nepro vakane blezgarije! Ona se nasmije i. - Idem sad u Gottingen i vratit æu se tek kad u d epu budem imala zavr ni ispit i dok torat. A onda... - Ali, da bi sve to postigla treba ti jo bar nekoliko godina! - Tim bolje. Ta oboje smo jo mladi, koristimo, dakle, tu moguænost da bi ispitali svoje osjeæaje ... Uostalom, jedna stvar neka ti odmah bude jasna: nikada se neæu odreæi svog zvanja, ni tebe radi! - Ta ti si bez imalo srca! - Hvala Bogu! Da ga imam, ti bi mi ga veæ odavno bio slomio! - nasmije se Gabrije la. On je zagrli i poljubi. Jo jednom su do ivjeli ne to poput odjeka svoje nekada nje sreæe. - Pisat æu ti! - reèe Gabrijela kad mu se izvila iz zagrljaja. - Da, pi i mi... odmah! Molim te! Jo jedanput su se poljubili, ali ovog puta bio je taj poljubac drugaèiji, gotovo pr ijateljski. Oboje su znali da je to kraj njihove ljubavi mada to nijedno od njih nije izgovorilo. Ispratio ju je do vrata i gledao je za njom kako odlazi: vitka, tamna prilika uz dignute glave. Veæ èetvrti tjedan le ala je Vera Bergmeister u okru noj bolnici u Steiningenu. Iako su je lijeè266 nici stalno uvjeravali da se njeno stanje pobolj ava, osjeæala se jo uvijek vrlo mala ksala. Bila bi najradije ostala u krevetu i ne bi uopæe vi e ustajala. Morali su je gotovo prisiljavati da svakog dana bar nekoliko sati bude na nogama. I sama je i suvi e dobro znala da sva ta bez-voljnost i klonulost nije posljedica pretrpljenog potresa mozga veæ posljedica bolnog saznanja da je u ivotu u svemu, am a ba u svemu pogrije ila. Nije poput ostalih pacijentica stalno zapitkivala: »Kada æu biti otpu tena, gospodine doktore?« Naprotiv, bila je gotovo sretna da mo e ostati to du e u zati ju svoje bolesnièk sobe, u kojoj se osjeæala na neki naèin za tiæena od svega èega se bojala, od svega to ju je muèilo. Grozila se pri samoj pomisli na bezliènost svoje sobe u Munchenu, u asavala se, goto vo ju je hvatala panika na pomisao da æe se ponovo morati upustiti u borbu ... u o dvratnu borbu za afirmaciju, za prevlast u zvanju ... Odakle smoæi snage za bezobz irna rivalstva, trku s mlado æu, pre-predenost, rafiniranost... ? Ta ona tome vi e nije bila dorasla! Osjeæala se tako umornom ... slabom ... prevarenom ... Pobjeðenom na svim front ovima! A uza sva ta njena strahovanja i probleme muèila ju je i briga za Michaela. U sobu je u la sestra i rekla sa smije kom punim obeæanja: - Mislim da bismo se mogli malo dotjerati, gospoðo profesor, imate posjetu! Ove rijeèi prekinule su nit Verinih tjeskobnih razmi ljanja i probudile je iz njene apatije... Prva joj je pomisao bila: »Michael!« Srce joj sna no zakuca pri pomisli da njegov dolazak ujedno znaèi i da je zdrav! Ali kad joj je sestra htjela i -èetkati kos

u i pru ila joj kovèe iæ s toaletnim pri267 borom, Vera se ustezala da bilo to uèini kako bi ljep e izgledala... - Nije potrebno, sestro, doista nije potrebno - reèe ona s umornim smije kom. Htjel a je da je Michael vidi nedotjeranu, prirodnu ... onakovu kakovom su je uèinile s ve njene godine. Mo da æe ga to izlijeèiti njegova djeèaèkog zanosa koji je gotovo kobno z avr io. No, u trenutku kad je njen mu stupio u sobu, Vera po ali to ipak nije poslu ala sestru ... Poku a ne to reæi, ali je ne to tako stegnu u grlu da nije bila u stanju izustiti n i rijeèi. I profesor Bergmeister je bio veoma zbunjen. - Nadam se - reèe naka ljav i se - da ne dolazim u nezgodan èas ... Upravo takvim njegovim rijeèima, gotovo nekom isprièavanju, zaista se nije nadala. - Klaus! - izusti ona iznenaðena, smetena, s te kom mukom prikrivenom rado æu i uzbuðenje m u glasu. On priðe, privuèe stolicu uz njen krevet, sjedne. - Do ao bih i prije, ali Michael... - Kako mu je? - Sve je u redu. Morat æe, dodu e, nositi naoèale, ali inaèe ... - O, Bo e moj, kako me to raduje! - To mo emo zahvaliti samo tebi, Vera. Da nije bilo tebe... - On se opet naka lja. - Zna , razgovarao sam s Michaelom ... Isprièao mi je sve. Bilo je to ... - Tra io je rijeèi kojima bi to izrazio. - Bilo je doista predivno od tebe to si me, usprkos svemu, odmah nazvala. Ne, nemoj mi reæi da je to bilo prirodno, samo po sebi razu mljivo ... to ja znam bolje od tebe. Ona je utjela. Samo je gledala u njega ... u njegov visoki, malo pognuti stas, u njegove lijepe, uske ruke, u njegove tople, mudre oèi... 268 Tek kad ju je ta utnja poèela pritiskati, upita: - A ti, Klaus? Kako je s tvojim zdravljem? - Koncem ovog semestra napustio sam kliniku. Ali ne treba da zbog toga bude zabr inuta, veæ æu ja uspjeti zaraditi toliko novaca koliko je potrebno. - ao mi je ... tako sam se bila nadala da æu se uspjeti osamostaliti. - Znam. - Meðutim, èinjenica jest - reèe Vera, a trebalo joj je mnogo svladavanja da bi to iz rekla: -Zakazala sam. Uvijek sam se smatrala glumicom, no izgleda ba kao da sam . .. eto, propustila pravi èas da to i postanem. - To mi je doista ao - poku a je utje iti profesor Bergmeister. - Ali veæ æu negdje naæi neko namje tenje kojim æu dovoljno zaraðivati za ivot. Bude li p ebno, mogu negdje raditi i kao ... domaæica ... Reakcija koju je oèekivala, izostala je. On samo vrlo mirno reèe: - to se toga tièe, znam za jedno mjesto koje bi ti mo da odgovaralo ... - Zaista? - upita ona oklijevajuæi, zaèuðeno uzdignutih obrva. - Da. Rijeè je o jednom profesoru ... nije jo ni tako star... Napunio je pedeset u. Slabog je vida. 2ena ga je napustila. Hitno mu je potrebna domaæica koja bi se za njega osobno brinula ... - Klaus! - uzviknu Vera. Nije znala bi li se smijala ili plakala. - Pa, to misli o tome? - Odjednom promijeni ton kojim je dosad s njom razgovarao. Postade vrlo ozbiljan. - Zar se neæe vratiti k meni, Vera? Tako si mi potrebna! - Ah, Klaus - bilo je sve to je uspjela izustiti - ah, Klaus ... 269 - Znaèi li to ... ? - 0, da, da, da ... vraæam se kuæi! Samo ako me ti jo hoæe ! - Ona ustade i baci mu se u zagrljaj. On je nje no poljubi. - Ne uzbuðuj se, Vera. Mora misliti na sebe, na svoje stanje, pretrpljeni potres m ozga. Kolega mi je upravo napomenuo da si jo uvijek veoma slaba i osjetljiva. - Sad vi e nisam, Klaus ... sada vi e ne! Zar mi doista mo e oprostiti... sve ono to sa m ti uèinila, svu onu bol to sam ti nanijela? Sve ono nerazumno, sve gluposti koje sam poèinila?! - Vera, kad se nekoga voli, opra ta se. Opra ta se jo i mnogo vi e ... a napokon, ni j

a ba nisam bez ikakve krivice. Svi mi katkad grije imo ... ali bitno je da se ipak jo uvijek uspije pronaæi onaj pravi put! - Mislim da smo u tome uspjeli! - Ona se nje no privije uz njega. Tad se odjednom odmaknu pogledav i ga. Iznenada upita: - A Michael? - Zaruèio se. S vrlo dra esnom djevojkom. Sad eli zavr iti studij, a onda æe se o eniti. a sam im svoj blagoslov veæ dao. - Neka ne èekaju predugo - reèe Vera zami ljeno. - Sreæa je tako dragocjena... i kad je èovjek naðe, mora je èvrsto dr ati, sasvim, sasvim èvrsto! 270 Marie Louise Fischer OÈIMA LJUBAVI Izdavaè »OTOKAR KER OVANI - RIJEKA« Za izdavaèa VLADIMIR BAKOTIÆ Lektor VALERIJA LESSNY Korektor RAJNA JOVANOVIÆ-MARSANIÆ Tisak »LIBURNIJA«, Rijeka, 1981 I Knji nica Zelina 540025597