Sven Hassel Carstvo Pakla

kamsigovski@yahoo.
com
Copyright Sven Hassel, 1973. CARSTVO PAKLA Ova knjiga je posveena neznanom vojniku i svim rtvama Drugog svjetskog rata, u nadi da nas politiari vie nikada nee baciti u neodgovorno ludilo masovnog ubijanja.
kamsigovski@yahoo.com
Zato se Visla talasa i uzdie,poput grudi junaka Koji izdie svoj posljednji dah na obali divljega mora? Zato alopojka valova, iz tame dubokog ponora. Zvui poput uzdaha umirueg ovjeka? Iz dubina, s hladnog rijenog dna, poput tunog sna o smrti Rumori pjesma. S kiom natopljenih polja jecaju srebrne vrbe u zboru tuge ... Mlade poljske djevojke zaboravile su na smijeh.
"Bez ikakve sumnje, Nijemci su velianstveni vojnici..." Ove je rijei u svoju biljenicu 21. svibnja 1940. zapisao budui feldmaral lord Alanbrooke
SADRAJ
LOGOR U SENNELAGERU......................................................................................................4 DEZERTERI..............................................................................................................................20 BOJNIK IZ INENJERIJE........................................................................................................31 NIZ PLANINU..........................................................................................................................47 POLJAK.....................................................................................................................................55 PRELAZAK RIJEKE................................................................................................................66 KOD SRDANE KOZE............................................................................................................75 BORDEL....................................................................................................................................80 GROBLJE U WOLI...................................................................................................................84 KRAJ UTRKE...........................................................................................................................95
I. "Ono to mi elimo jest mo. I imamo je, i zadrat emo je. Nitko nam je nee oduzeti Hitlerov govor u Munchenu, 30. studenoga 1932. Nitko od ljudi iz 5. satnije nije htio postati uvarem u Sennelageru. Ali kome je bitno eli li vojnik neto ili ne eli? Vojnik je stroj. Vojnik postoji samo kako bi izvravao naredbe. Ako poini samo jednu pogreku, vrlo skoro e se nai premjeten u zloglasnu kanjeniku bojnu, broj 999, glavnu kantu za otpatke za sve prekritelje pravila. Primjera je bezbroj. Uzmimo, eto, zapovjednika tenka koji je odbio posluati naredbu da spali selo i sve njegove stanovnike: vojni sud, degradacija u obinog vojnika, Germersheim, 999. ... Sve je bilo brzo i neizbjeno. Ili uzmimo SS-ovog Obersturmfhrera, koji se usprotivio svom premjetaju u odjel za sigurnost: vojni sud, degradacija, Torgau, 999. ... Svi ti primjeri su isti. Uzorak, jednom uspostavljen, vie se ne moe promijeniti, iako su nakon nekog vremena poeli nadopunjavati kanjenike bojne prebacujui u njih kriminalce zajedno s vojnim prekriteljima. U paragrafu I, lanku 1. njemakih vojnih propisa moe se proitati sljedee: "Vojna sluba je asna sluba "... A u lanku 13: "Bilo tko kome se odredi zatvorska kazna u trajanju duljem od pet mjeseci nee se vie smatrati sposobnim za vojnu slubu, te e mu biti zabranjeno sluiti u bilo kakvim vojnim snagama kopnenim, zranim ili pomorskim " ... No, u lanku 36: "U iznimnim okolnostima, lanak 13 smije se zanemariti, i vojnici koji slue zatvorske kazne u trajanju duljem od pet mjeseci mogu sluiti u vojsci, uz pretpostavku da budu dodijeljeni posebnim disciplinskim satnijama. Najgori prekritelji biti e unovaeni u jedinice iji je jedini posao raiavanje mina ili dunosti vezane uz pokapanje; takvim jedinicama nee biti dostavljeno vatreno oruje. Nakon est mjeseci zadovoljavajue slube, takvi vojnici mogu biti premjeteni u 999. bojnu u Sennelageru, zajedno s vojnicima koji su bili optueni za prekraje na bojnom polju. U ratno doba, doasnici moraju provesti najmanje dvanaest mjeseci u aktivnoj slubi na prvoj liniji; u mirnodopskim vremenima, deset godina. Svi asnici i doasnici e biti strogo kanjeni ako ih se ustanovi krivima za nedolinu blagost prema svojim podreenima. Svaki regrut koji podnese strogu disciplinu bez aljenja i pokae se sposobnim za vojnu slubu moe biti premjeten u obinu pukovniju i tako e postati podloan propisima za promaknue na uobiajeni nain. Meutim, prije no to takav premjetaj bude odobren, mora biti predloen za Kri barem etiri puta zbog djelovanja na bojnom polju." Broj 999 (tri devetke, kako smo ga zvali) bio je ala. U svakom sluaju, trebao je to biti. Mora se priznati da je Vrhovno zapovjednitvo u poetku u potpunosti propustilo vidjeti smijenu stranu toga, jer je devet stotina uvijek bio broj koji je oznaavao posebne prvorazredne pukovnije. A potom im je netko ljubazno objasnio da je trostruka devetka telefonski broj Scotland Yarda u Londonu. A to bi moglo biti suptilnije ili zabavnije nacistikom umu no dati isti taj broj bojni sloenoj od samih kriminalaca? Vrhovno zapovjednitvo si je dozvolilo ukoeni birokratski osmijeh i kimnulo glavom turo odobravajui. Neka 9-9-9 bude taj broj; a samo zbog jo malo zabave, zato ne staviti ispred njega veliko slovo V prekrieno crvenom bojom? Da oznaava: poniteno. Otkazano. Izbrisano ... to bi se naravno moglo odnositi ili na Scotland Yard ili na samu bojnu. Ali u tome i jest bila ala. To je bilo ono to je bilo tako strano smijeno. U svakom sluaju, bilo je dovoljno da prepuknete na dva dijela od smijeha. Jer, pogledajmo istini u oi; svinje koje su sluile u 999. bojni ne bi se ba mogle nazvati prvorazrednima. Lopovi i ubojice i sitni kriminalci; izdajice, kukavice i vjerski fanatici; najnii trule zemlje podoban samo za smrt. Oni meu nama koji su se znojili na prvoj crti bojita, nisu na to ba tako gledali. Nismo si to mogli priutiti. Vojvode ili istai, sveci ili varalice, jedino to je nama bilo vano bilo je hoe li netko podijeliti svoju posljednju cigaretu s tobom kada dou teka vremena. Dovraga s onime to je netko inio prije: bilo je vano to je radio ovdje i sada, to nam je jedino bilo vano. Ne moe opstati sam kada si u vojsci. Svaki ovjek ivi za drugoga, a zakon dobrog prijateljstva vaniji je od svih drugih zakona.
LOGOR U SENNELAGERU
Prastara lokomotiva stenjala je polako uz prugu, vukui za sobom niz kripavih teretnih vagona.
Na peronu, putnici su ekali i znatieljno pogledavali prema vlaku koji se zaustavljao. U jednom od vagona nalazilo se nekoliko naoruanih straara, koji su sa sobom imali dovoljno oruja da izbriu itavu pukovniju. Sjedili smo na jednom od polaznih perona i igrali ajnc s nekoliko francuskih i britanskih ratnih zarobljenika. Porta i neki kotski narednik su nam gotovo sve poistili, a Maleni i Gregor Martin su proteklih sat vremena kartali na prilino sumnjiv kredit. Narednik je ve imao etiri njihove obveznice. Bili smo usred partije kada je porunik Lwe, na zapovjednik satnije, iznenada prekinuo igru na samo njemu svojstven nain. "Idemo, momci! Hajde, ivnite malo! Vrijeme je da se krene!" Porta je bijesno odbacio karte. "Prokleto divno", rekao je ogoreno. "Prokleto divno, zar ne? im se udubimo u pristojnu kartaku igru, odmah nekakav glupan mora ponovno razbuktati rat. Dovoljno da se svi ispovratimo." Lwe je ispruio ruku i prstom upro u Portu. "Upozoravam te", rekao je. "Jo samo rije iz tvojih prokletih usta, i ja u -" "Gospodine!" Porta je elegantno skoio na noge i salutirao. Njegova je uvijek morala biti posljednja. On bi i samoga Fhrera uspio uutkati. "Gospodine", rekao je iskrenim glasom. "Htio bih vam dati na znanje da u ubudue, ako vas zvuk moga glasa na bilo koji nain smeta, biti presretan da ne govorim nita osim ako mi se netko obrati." Lwe je jezikom proizveo iritantan pucketavi zvuk i pametno otiao dalje bez ikakvog komentara..Stari Un se s mukom osovio na noge i utnuo prevrnuto vjedro na kojem je sjedio. Namjestio je kapu na glavu i zadigao remen s tekim pitoljem u koricama. "Druga desetina, pripremi se za pokret!" Oklijevajui, ustali smo i s negodovanjem pogledali lokomotivu koja je ekala i deprimirajui niz teretnih vagona. Zato neprijatelj nije unitio tu nesretnu stvar svojim bombama? Ratni zarobljenici, jo uvijek se lijeno valjajui po tlu, podrugljivo su nam se nasmijali. "Tvoja te zemlja treba, vojnie!" Narednik kot izvadio je napola popuenu cigaretu iz usta i stisnuo njezin vrh izmeu palca i kaiprsta. "Neu te zaboraviti", obeao joj je. Mahnuo je obveznicom koju mu je izdao Maleni oprotajnom gestom. "ekat u te kada se vrati." "Zna to?" rekao je Maleni, bez imalo mrnje. "Trebali smo vas srediti jednom i zauvijek kod Dunkirka." Narednik je ljubazno slegnuo ramenima. "Ne brini, prijatelju. Bit e mnotvo drugih prilika ... rezervirat u ti mjesto kad stignem u raj. Nastavit emo igru tamo gdje smo stali." "Mislim da u raju neemo", rekao je Maleni. "Nije ba vjerojatno!" Pokazao je palcem prema tlu. "Ja u onamo dolje, brbljive! Ti moe kamo hoe, ali nee me natjerati onamo gore da se susretnem sa svetim Petrom i njegovom bandom prokletih anela!" Narednik se samo nasmijao i gurnuo obveznicu u svoj dep. Izvukao je eljezni kri kojega je osvojio od Malenoga i zamiljeno ga glancao o svoju jaknu. "ovjee, ekaj samo da jenkiji stignu ovamo! Nai e pravu poslasticu ..." Drao je Kri ispred sebe, divei mu se i veselo se nadajui dobroj cijeni koju bi mogao postii. Amerikanci su bili ludi za ratnim suvenirima. Ve se odvijala obilna trgovina krvavim zavojima i znojnim krpama uniformi. Porta je imao veliku kutiju krcatu odvratnim uspomenama, koja je ekala vremena najpovoljnijih cijena na tritu. Jezovit posao, ali barem je na neki nain naznaivao poetak kraja kad je rat bio u pitanju. Lokomotiva je polako i uz kripu konica zaustavila sebe i niz otvorenih vagona, a mi smo natmureni i puni prezira oteturali peronom na kiu. Kiilo je bez prestanka ve etiri dana, i do sada smo se ve u potpunosti pomirili s tim. Zadigli smo ovratnike na svojim kaputima, zabili ruke u depove i pogrbljenih ramena stajali u tiini. Nedavno smo dobili nove uniforme, i smrad naftalina bio je nevjerojatan. Pri lijepom vremenu mogao se nanjuiti na kilometar udaljenosti, a u zatvorenom prostoru bio je dovoljno jak da se ovjek ugui. Na sreu, niti ui nisu u njemu uivale vie od nas, i one su nas masovno napustile u korist ratnih zarobljenika kojima nita nije bilo jasno. Tako da smo sada barem bili osloboeni muke neprestanog izvlaenja ruku iz depova i eanja najnepristupanijih dijelova tijela. Na bonim stranama prvih vagona bila su naslikana ve napola zaboravljena imena Bergen i Trondheim. Vagoni su bili koriteni za prijevoz vrstih malenih planinskih ponija. Zastali smo na trenutak kako bismo ih promotrili. Svi su izgledali apsurdno slino, s tamnom prugom povrh lea i mekim cmim njukama. Jednom od njih svidio se Maleni, pa je poeo poput psa lizati njegovo lice, na to je Maleni, uvijek spreman usvojiti prvu ivotinju ili dijete koje bi mu pokazalo imalo privrenosti, u trenutku odluio kako je taj poni od sada njegovo osobno vlasnitvo i kako e posvuda putovati s njim. Pokuavao gaje odvojiti od ostatka stada i izvesti iz vagona, kada je stiglo nekoliko naoruanih straara, maui revolverima i viui najglasnije to su mogli. Nekoliko trenutaka kasnije, pomijeana buka straara, jogunastih ponija i raspsovanog Malenog dozvala je ljutitog porunika Lwea na poprite.
"to se, dovraga, ovdje dogaa?" Gurnuo je straare u stranu, probivi se usred guve s Danzom, glavnim straarom u Sennelageru i najokrutnijim gadom na zemlji, koji je samodopadno koraao pokraj njega. Lwe je zapanjeno stao kada je ugledao Malenog i njegovog ponija. "to, dovraga, radi s tim konjem?" "Uzimam ga sebi", rekao je Maleni. "On eli biti sa mnom. On je moja maskota." Poni ga je uzbueno polizao, a Maleni ga je zagrlio oko vrata gestom vlasnika. "Zove se Jakob", rekao je. "Nee nam nimalo smetati. Moe putovati sa mnom od mjesta do mjesta. Mislim kako e se brzo naviknuti na vojniki ivot." "Misli, ha?" Lowe je teko disao kroz rairene nosnice. "Vrati tog prokletog konja onamo gdje mu je i mjesto! Trebamo voditi rat, a ne cirkus!" Ponovno je odjurio, Danz za njim, a Maleni je stajao i mrko gledao za njima. "Pusti ih sve k vragu!" rekao je Porta veselo. Izvukao je ruku iz depa i napravio gestu u smjeru u kojem je otiao Lwe. "Ne brini, prijatelju, smijat e se ve oni drugom stranom svojih runih asnikih njuki kada ova predstava zavri ... itava ta prokleta banda." Okrenuo se i podigao obrvu prema Juliusu Heideu, koji je bez imalo sumnje bio najfanatiniji doasnik u cijeloj njemakoj vojsci. "Zar ti ne misli tako?" upitao je. Heide mu se hladno namrtio. Nije volio nikakve razgovore takve prirode. Od toga su mu prolazili trnci njegovom ukoenom nacistikom kraljenicom. "Vjerojatnije e to biti desetnici", rekao je, pogleda uprtog u Portine oznake. "Vjerojatnije e desetnici biti ti ije e se glave kotrljati." "Doista?" izazivao ga je Porta. "A tko e ih sve okupiti? Mogu ti rei da to nee uiniti smrdljivi asnici. to misli, koliko nas desetnika ima u ovoj smrdljivoj vojsci? Prokleto previe da bi dozvolili da ih se tlai, to ti mogu odmah rei." Upro je prstom posred Heideovih grudi. "Bolje bi ti bilo da neke stvari naui", rekao je. "Da otvori oi i pogleda oko sebe koji put. Lonci za kuhanje su ve pristavljeni, drukane - a mi emo biti ti koji e kuhati, a ne ti i tvoja banda takorolikih asnika." Heide je ukoio svoja uska ramena. "Nastavi", hladno je rekao. "Hajde, sam se objesi. Ja sve ovo biljeim." Vrlo leerno, iza njegovih leda, Maleni je utnuo zalutalu kantu za naftu i poslao je zrakom prema vojnom policajcu koji je upravo prolazio. Kanta ga je pogodila u rame, i on se u trenutku okrenuo. Bez rijei, Maleni je pokazao glavom prema Heideu. Policajac je pojurio prema njemu poput bika. Prije nekoliko godina vjerojatno je usmjeravao promet osam sati dnevno, jurio za prekriteljima prometnih pravila i nemarnim pjeacima. Rat mu je pruio priliku, i sada je doao njegov trenutak slave. Prije no to je stigao shvatiti to se dogaa, Heide je bio napadnut, dok je Porta hihotao poput kretena, a Maleni monotono ponavljao u pozadini poput dosadne papige: "Vidio sam to vlastitim oima. Vidio sam ga kako je to uinio. Vidio sam." Porunik Lwe prekinuo je itavu tu stvar s nekoliko kratkih i otrih rijei i nervoznim pokretom ruke. "Kako to mislite, taj ovjek vas je napao? Ne vjerujem niti rije. U itavom svom ivotu nisam uo takvu izmiljotinu! Narednik Heide je izvrstan vojnik. Da vas je on napao uvjeravam vas, vi sada ne biste bili ivi da nam to ispriate . Gubite mi se s oiju dok ne izgubim ivce. Idite i pronaite neto pametnije za raditi i prestanite troiti moje vrijeme." Zguvao je pismenu prijavu, prezirno je bacio na prugu i okrenuo se kako bi pogledao Starog Una. "Iskreno, dosta mi je tvoje desetine za danas, narednie Beier. Mi bismo, podsjeam te, trebali biti tenkovska pukovnija: a ne opor svadljivih maloumnika. Ako ne moe bolje drati svoje ljude pod nadzorom, morat e te premjestiti drugamo. Jesam li bio jasan?" asnik zaduen za konvoj koji je upravo stigao sada je priao poruniku i nonalantno mu salutirao s dva prsta podignuta do kape. Pruio mu je sveanj papira. Bio je to vrlo zaposlen ovjek. Morao je obaviti dostavu - pet stotina i trideset zarobljenika odreenih za 999. bojnu u Sennelageru - i udio je da isprazni vagone to je prije mogue i krene dalje svojim putem. Ve je kasnio u odnosu na raspored, a sljedea postaja mu je bio Dachau, gdje je trebao preuzeti novi teret. Lwe je uzeo papire i letimino ih pregledao. "Je li bilo rtava en route?" ovjek je slegnuo ramenima. "To nikako ne moemo znati sve dok ih ne izvedemo van i pregledamo ... putujemo gotovo etrnaest dana, tako da nas nita ne bi trebalo iznenaditi." Lwe je podigao obrvu. "Odakle su oni?" "Iz raznih mjesta. Fuhlsbttel, Struthof, Torgau, Germersheim... Posljednju skupinu smo pokupili u Buchenwaldu i Borge Mooru. Ako samo potpiete ovaj papir i date mi ga, mogu nastaviti dalje." "ao mije", rekao je Lwe. "To ne dolazi u obzir." Tmurno se nasmijao. "Naviknuo sam da nikada ne potpiem primitak sve dok sam ne provjerim robu ... Istovarite zarobljenike i postrojite ih na peron. Ja u ih prebrojati. Dajte mi ih toan broj i moete dobiti svoju potvrdu. Ali obratite pozornost na sljedee: Neu potpisati za mrtvace." asnik je sloio uzrujani izraz lica.
"ivi ili mrtvi, u emu je razlika? Ne moete biti previe izbirljivi nakon pet godina rata. Trebali biste vidjeti kako vrimo dostave SS-u. Kratko i slatko. Bez ikakvih problema. Metak u potiljak i Bob ti je ujak! Gotovo za danas." "Vrlo vjerojatno", rekao je Lwe, a gornja usna mu se svinula od gnuanja. "Ali mi nismo SS. Mi smo tenkovska pukovnija i moramo primiti dostavu pet stotina i trideset dragovoljaca za bojite. Mrtvaci nam stoga ne mogu biti od nikakve koristi. Dobit ete potvrdu za stvaran broj ivih zatvorenika koji budu predani mojim narednicima, a ako imate kakvih primjedbi, slobodni ste javiti se zapovjedniku logora, grofu von Gernsteinu. Odluka je na vama." asnik je razvukao usne u tanku crtu i nije nita rekao. Gernstein nije bio ovjek kojemu bi se itko tko je pri zdravoj pameti obratio da neto rasprave. Kolale su glasine da je komunicirao sa Sotonom svake noi od ponoi do etiri ujutro, i imao je ugled tate, okrutne i zle osobe koji je izazivao strah u srcima ak i nakon pet godina krvoprolia i klanja. Vagoni su bili otvoreni, pa su izbacili iz sebe teret izmuenih ljudskih bia. Pokraj njih stajali su straari s psima i pukama, spremni da na mrtvo ime pretuku prvog ovjeka koji bi posrnuo ili pao. Jedan jadnik, ukoen i drhtav, uhvaen u sveopu paniku, ali nedovoljno snaan da bi izdrao pod pritiscima gomile, nestao je pod bujicom tijela i na kraju stampeda pojavio se u obliku krvave mase, vrata rastrganoga otrim onjacima reuih pasa. Stajali smo i promatrali kako su se drhtavi likovi postrojili u tri reda. Vidjeli smo kako mrtva tijela bacaju natrag u vagone. Nadleni asnik gizdavo je proetao pokraj redova i odrjeito salutirao Lweu. "Svi prisutni i na broju, porunie. Mislim da nema potrebe gubiti vrijeme na prozivku." Lwe nije nita odgovorio. U tiini je hodao du redova ljudi, koji su bili pokupljeni iz najgorih rupa na svijetu i zatoeni u zajednikoj patnji tijekom prolih etrnaest dana. ekao je da prebrojavanje bude dovreno. Tri stotine ezdeset i pet ljudi od petsto trideset koji su krenuli na putovanje jo je uvijek bilo ivo. Lwe je na trenutak stajao pognute glave. Na posljetku se okrenuo prema asniku koji je ekao. "Potpisat u za tri stotine ezdeset i pet ljudi", rekao je. Nastao je tajac. Mogli smo osjetiti kako napetost raste. "Kako molim", pitao je asnik kroz stisnute zube. "Vjerujem da sam vam dostavio pun broj. Stanje robe nije vano. Kvantiteta je ono to nam je vano." Lwe je podigao obrvu. "Zar mi trgujemo ljudskim mesom?" rekao je. "Koju vi robu prevozite? Ljude ili meso?" Ponovno je zavladao tajac. U pravom trenutku tiinu je prekinuo dolazak Gernsteinovog pomonika u voenju logora, natporunika von Pehla. Njegov automobil zaustavio se nekoliko metara dalje, i natporunik je iskoio iz njega, svima se dobroudno osmjehujui. Namjestio je monokl i priao dvojici zavaenih asnika, dok su mu mamuze zveckale, a zlatne trake bljeskale. Lupio je petama i udario jahakim biem po svojim ulatenim izmama. "Kakve su novosti na Rialtu, gospodo moja? Kraj rata? Ili samo jo jedna bomba u Hitlerovu sklonitu?" Ozbiljan, Lwe je objasnio kako stoje stvari. Natporunik je pribliio svoj bi licu i zamiljeno se njime poeao po uredno obrijanoj bradi. "Pitanje je brojeva", promrmljao je. "ovjek oekuje bojnu, a dobije jedva tri satnije. Mogu shvatiti kakav je to problem." Okrenuo se nasmijeen prema asniku koji je doao vlakom. "Kako ste, ako pitanje nije previe osobno, uspjeli zametnuti toliko ljudi?" Odetao je do vagona u kojem su se nalazili leevi. Pregledao je na trenutak gornji sloj, a potom pokazao svojim jahakim biem prema jednom tijelu. Nekoliko straara istupilo je naprijed i bacilo ga na peron, gdje je ostalo leati u hrpi praine, mrtvac bez glave. Von Pehl je ponovno namjestio monokl. Polako, s maramicom preko nosa, sagnuo se nad tijelo kako bi ga pregledao. Uspravio se i pokretom pozvao asnika. "Moda biste bili toliko ljubazni da mi pokaete mjesto na kojem je uao metak, dragi gospodine?" Razljueni asnik polako je poprimio purpurnu boju. Sva ta apsurdna strka oko jednog mrtvog zarobljenika s metkom u potiljku! Zar oni ive u potpunom neznanju ovdje u Sennelageru? "Ulaznu ranu", njeno je ustrajao von Pehl. "Samo zbog moje znatielje, uvjeravam vas." Iza von Pehla stajao je njegov skladini asnik, porunik Althaus, sa strojnicom ispod ruke. Iza Althausa stajao je porunik vojne policije, nepomian i vrst poput stijene. Naravno, bili su ludi. Svi su bili ludi. Nitko pri zdravoj pameti ne bi podigao toliku prainu oko jednog mrtvog zatvorenika. Jedan mrtvi zatvorenik, stotinu mrtvih zatvorenika, od kakve je to bilo vanosti? Bilo ih je jo mnogo ondje odakle su ovi doli. "Dolo je do pobune." asnik je isturio bradu, u smrknutom prkosu. "Dolo je do pobune. Straari su morali pucati." Von Pehl je ispruio svoju mlitavu ruku. "Izvjee?" "Nisam - nisam jo imao vremena napisati ga." Von Pehl pokucao je po zubima drkom svog bia. "Dakle recite mi, dragi gospodine - gdje se tono ta - hm - pobuna dogodila?"
"Odmah nakon Eisenacha." Eisenach. Bilo je to dovoljno daleko, svakom razumnom. Moda e sada taj ovjek prestati zabadati svoj znatieljni pruski nos u tua posla i pustiti ga da ode svojim putem za Dachau po sljedeu poiljku ljudskog jada. "Znate, dragi moj gospodine", promrmljao je von Pehl, "da propisi posve jasno govore da se svaki incident poput onoga kojeg ste spomenuli mora odmah prijaviti? Bez iznimke? Bez obzira na sve?" Okrenuo se prema Althausu, koji je stajao pokraj njega. "Porunie, biste li bili tako dobri da odmah telefonirate efu postaje u Eisenachu?" Strpljivo smo stajali i ekali na kii, dok se von Pehl zabavljao etajui peronom gore-dolje izgledajui poput manekena s rukama na bokovima, zveckajui mamuzama i lupkajui se biem. asnik konvoja povukao je prstom s unutarnje strane svog ovratnika. Diskretno, njegovi su se ljudi poeli odmicati od njega. Jedan od straara, koji se naao pokraj mene, pljunuo je na pod i obratio mi se tihim glasom. "Uvijek sam govorio da srlja u propast. Rekao sam to tisuu puta. Nain na koji se on ponaa prema zarobljenicima je sramotan. Apsolutno prokleto sramotan. Ve sam to rekao." Porunik Althaus se vratio u drutvu efa postaje, malenog pognutog ovjeka koji je nosio ljem u sluaju da stvari postanu gadne. Pruio je svoju debelu mlohavu ruku, koju je von Pehl vjeto uspio ne primijetiti a da nikoga ne uvrijedi. asnik iz konvoja proistio je grlo hrapavim zvukom. "Vjerujem da se pukovnik von Gernstein dobro dri?" rekao je. Njegov pokuaj pristojnoga razgovora pao je u ponor kamene tiine. ef postaje spustio je ruku uz bok. Porunik Althaus poigravao se sa svojom strojnicom. Von Pehl je pregledavao svoje uredne nokte. asnik iz konvoja zakoraio je jedan korak unatrag. Trebao je ostati ondje gdje mu je i bilo mjesto, u Budimpeti, u maarskoj vojsci. Igrao je opasnu igru, kockajui se odlaskom u nacistiku Njemaku. Von Pehl se leerno okrenuo prema svom poboniku. "Dakle, porunie? Kakve su vijesti iz Eisenacha?" Eisenach, inilo se, ne samo da nije znao za navodnu pobunu: oni ak nisu niti uli za taj konvoj. Vidio sam kako se iskrica mraza pojavljuje u von Pehlovim hladnim pruskim oima. Pokazao je neto rukom Danzu, koji je skoio poput napetog nosoroga. Maar je na licu mjesta bio uhien zbog ubojstva, podnoenja lanog izvjea i sabotiranja konvoja. Brzo je ubaen u pripremljeni kamion i odvezen u Sennelager. Porunik Lwe propisno je potpisao potvrdu da mu je dovezeno tri stotine ezdeset i pet dragovoljaca, a straari, nervozni zbog uhienja svoga asnika, povukli su se pomalo dezorganizirani. Von Pehl je skinuo monokl, ljubazno kimnuo okupljenim dragovoljcima, jo se jednom udario biem po izmama i milostivo nestao. Olakanje je bilo momentalno. Napetosti je nestalo, cigarete su bile pripaljene, ljudi su lake disali. Nekoliko vojnih policajaca ak je otilo tako daleko da su dijelili uokolo boce alkohola koje su nedavno donijeli iz Francuske sa sobom, i pod ugodnim utjecajem alkohola svi smo postali braa po krvi i otili ruku pod ruku do kuhinje na postaji kako bismo popili jedni drugima u zdravlje. Zatvorenici su dobili doputenje da sjednu, i podijeljeno je neto hrane. Bio je to samo suhi kruh. Ali ak je i suhi kruh mogao predstavljati luksuz ovjeku koji je vidio unutranjost Torgaua ili Glatza - bilo kome tko je danima ivio samo na vodi u mranom paklu Germersheima, gdje vie ljudi ue no to ih je ikada izilo. Germersheim ... to je ime koje priziva strah. To je mjesto kojega nema na karti, ali put do tamo je vrlo lako pronai. Samo treba sii s ceste blizu Bruchsala, izmeu Manheima i Karlsruhea, i voziti ravno prema Rajni. Svatko e vam znati pokazati put. Nije ga teko slijediti. Proete kroz zgodno maleno selo puno veselih koliba s ruama oko vrata. Na prvom skretanju skrenete lijevo, pa iziete iz sela s njegovim veselim kolibama i uete u hladnu i mranu tamu ume. A tamo, na velikoj ploi, nalazi se va prvi susret s Germersheimom: ULAZ ZABRANJEN, pie velikim slovima visokima trideset centimetara. ULAZ ZABRANJEN: VOJNA ZONA. Moete nastaviti voziti dalje jo nekih osam stotina metara prije no to se cesta suzi u samo jednu traku. A to je mjesto na kojemu zastajete i moete zahvaliti Bogu i sretnim zvijezdama to samo razgledate. S toga mjesta imate dobar pogled na zatvor. irok sivi kameni blok koji se epuri poput kolosa izmeu stabala. Vojni popravni centar, tako ga zovu. A ako poete dalje tom uskom cestom, i ako uspijete pobjei naoruanim straarima i psima, i ako sigurno proete kroz minsko polje iza njih, tada e vas bez sumnje doekati otvorenih ruku, i Germersheim e postati vae posljednje poivalite. Jerjednom kada se naete unutra, veliki su izgledi da ete ondje i ostati. Izmeu 1933. i 1945. Germersheim je progutao stotinu i trideset tri tisue ljudi koji vie nikada nisu vieni ... Dok su zatvorenici-dragovoljci sjedili i oblizivali usne nad poput kamena tvrdim kruhom, i dok smo mi ostali ljenarili uokolo pijui i puei, porunik Lwe se sa efom postaje astio zejom peenkom. Ali ak ga niti ta poslastica nije odobrovoljila. Naredio nam je da iziemo iz postaje na vjebe, i ak niti Porta, koji je bio udaljen od ugodne aice, nije bio u stanju uiniti vie od opscene geste i promrmljati neto jedva ujno. Uhienje asnika iz pratnje konvoja vrlo vjerojatno e imati zamarajue posljedice po Lwea. Bilo bi mnogo jednostavnije daje prihvatio potvrdu primitka samo tri stotine ezdeset i pet zatvorenika i ostavio sve to po strani. A ovako, kotai vojne mainerije stavljeni su u pogon i vie ih se nije moglo zaustaviti. Pukovnik
von Gernstein je trenutano bio odsutan iz logora, bio je u lovu u planinama. Bilo je opepoznato daje nakon povratka iz lova bio u jo sotonskijem stanju duha no obino. Teko onom asniku koji bi imao drskosti gnjaviti ga problemima poput ovoga. A Lwe e biti onaj kojemu e biti preputeno da mu izloi stanje. Svi ostali e porei odgovornost, ali u konanici, to je i bio Lweov problem i niiji drugi. Nije mogao oekivati pomo nikoga iz logora. Gernsteinov pomonik, koji je izgubio ruku tijekom poetnih godina rata i namjeravao to dobro unoviti, uvijek bi iskoristio priliku da u takvim prigodama uzme bolovanje; a sljedei u zapovjednom lancu neizbjeno bi u pravom trenutku dobio viednevni dopust. Sve u svemu, bilo bi mnogo jednostavnije da je porunik slijedio uobiajenu proceduru Sennelagera i ubio jadnog Maara na licu mjesta. Marirali smo prkosno, zaraeni loim raspoloenjem porunika i obasuti pogrdama doasnika sa svih strana. Doasnici u pruskoj vojsci provedu itav svoj ivot, od kolijevke pa do groba, viui iz sve snage, vodei se naelom da e njihovi ljudi biti to posluniji, to oni vie budu vikali. Zapravo, ljudi su toliko navikli na to, da vie nisu niti primjeivali, ali doasnici su i dalje nastavili urlati. Sada im je to vjerojatno ve postala refleksna reakcija. ak niti zatvorenici, koji su se vukli i posrtali izmeu nas, nisu primjeivali prijetnje i psovke koje su nas pratile. Oko deset kilometara od logora, neki od njih su poeli prilino zaostajati. Lwe je vikao na njih da ostanu u formaciji, ali oni se nisu obazirali na to, padali su poput muha i leali na hrpama pokraj ceste. ak niti mahniti udarci straara nisu ih mogli osoviti na noge. Lwe je bio prisiljen zaustaviti mar i dati im vremena da dou do daha. Stajao je ispred njih na kii i izgovarao jedan od svojih motivacijskih govora, kojega sam sluao sve vie i vie zapanjen. "Svi ste vi dragovoljci, vojnici. Nitko vas nije prisilio da doete ovamo - ali sada kada ste ovdje, tako mi Boga, tretirat emo vas kao vojnike!" Dragovoljci, prebijeni, izgladnjeli i sustavno maltretirani, drhturili su u svojoj zatvorenikoj odjei, nisko pognutih glava i pogurenih ramena. Pitao sam se moe li porunik doista biti tako naivan da vjeruje u ono to govori. Ili se zbog svoje savjesti morao prisiliti da povjeruje u to. Pitao sam se koja je bila njegova definicija dragovoljca. Kada mu se sjedne strane prijeti pogubljenjem, a s druge 999. bojnom, moe li itko doista imati slobodu izbora? Ponovno smo oblikovali kolonu. Krenuli smo uredno postrojeni du asfaltne ceste, s Lweom na elu i porunikom Kommom pokraj njega. Komm je izgubio ruku na bojitu i sada je marirao s palcem svoje umjetne ruke zataknutim o pojas. Preli smo jedva osamsto metara, kada su zatvorenici ponovno poeli zaostajati. uvari zatvora bievali su ih s lea, a Danz ih je sokolio maninom dernjavom. Mogao bih se zakleti da bi on mogao postii da le ustane i zaplee kada bi mu se takvo to prohtjelo. U sredinjem dijelu kolone, Maleni je tekim korakom hodao gore-dolje du svoje desetine poput psa ovara sa stadom glupih ovaca, tjerajui ih da ostanu u formaciji i da ne padnu mrtvi prije no to stignu do Sennelagera. Primijetio sam kako je odjednom zastao, veselo povikao i jednoga od zatvorenika srdano udario u prsa. Prvo sam pomislio daje susreo nekoga od svojih starih prijatelja iz minulih dana, ali inilo se da ga zatvorenik, runi div od ovjeka, visok gotovo kao i sam Maleni, ne poznaje. Pogledao ga je zaueno svojim malenim svinjskim oima. "Desetnie?" "Sjea me se!" zagrmio je Maleni, jo ga jednom srdano gurnuvi posred prsa. ovjek je malo zateturao. "Lutz!" povikao je Maleni. "To je moj stari prijatelj Lutz!" "Mislim", rekao je ovjek, "da ste u zabludi. Moda ste me pomijeali s nekim drugim -" "Pariz!" povikao je Maleni, rairivi ruke. "Pariz, ondje je to bilo! Veseli Pariz i sve ostalo, i mi se provodimo kao nikada u ivotu, udvarajui se razliitim ptiicama svake veeri u tjednu ... Morala je svaki put biti neka druga, zar ne, Lutz? Sjea li se toga? Uvijek je morala biti neka druga zbog toga to ih drugi dan ondje vie nije bilo ... brza eva sa zgodnom idovkom prije no to je ubace u penicu na prenje ... Tako je to bilo, zar ne, Lutz? Sjea se toga, zar ne, Lutz? To su bili dani, ha? To su bili dani, zar ne, Lutz? Kada si bio u Gestapu, a svi mi ostali morali smo se pognuti i eati i lizati tvoje prokleto dupe -" "Desetnie, jako ste pogrijeili!", rekao je ovjek, a znoj mu je kapao u sivim kapljama s ela. "Nikada nisam bio u Parizu - nikad u ivotu - nikada, kunem se!" "Sad e mi jo rei da nikada nisi bio sa enom!" izrugivao mu se Maleni. Iznenada je izvukao no iz izme i postavio ga na nekoliko centimetara od ovjekova grla, napola ga uguivi rukom koju je drao vrsto oko njegovog vrata dok su marirali. "Napravit u ja vojnika od tebe, Lutz. Od sada nadalje uzet u te pod svoje. Pobrinut u se da postane najbolji prokleti vojnik u cijeloj prokletoj vojsci. Neu imati niti trenutka mira, sve dok te ne otpremim na bojite, da se luaki bori s pola otkinute glave ... Razumije li me, Lutz? Razumije me, zar ne?" Prestraeni ovjek kimnuo je glavom i tako gotovo prerezao vrat na sjajeu otricu noa. Maleni se polako opustio. Gurnuo je no natrag u izmu. "U redu, dakle, reci mi, Lutz", rekao je, ponovno zazvuavi posve prijazno. "Reci mi koliko si teak?" Lutz je progutao s takvom mukom da sam pomislio kako e mu Adamova jabuica iskoiti na vrh glave. "Stotinu dvadeset i pet kilograma, desetnie."
"Stotinu dvadeset i pet kilograma", rekao je Maleni prestravljeno. "Kriste sveti, sretan si to si jo iv. Dobro su te hranili, zar ne?" Uhvatio je ovjeka prijateljski za ruku. "Ne brini, prijatelju, uskoro emo te rijeiti toga tereta. Dobra stroga dijeta na vodi i kruhu i mnogo zdravih vjebi po cijelome dvoritu ... Bit e ti dobro, kolega, spustit emo te na trideset za tren. Mravac iz Sennelagera, pod tim e imenom biti svima poznat kada ja zavrim s tobom .. Na udaljenosti oko osamsto metara od logora, Lwe je naredio jo jedan kratki odmor. Zatvorenici su se sruili na vodom natopljeno tlo. Mi ostali uali smo ili pokuavali pronai nekakav zaklon u jarcima pokraj ceste. Od sada nadalje, neprestano emo biti pod nadzorom iz logora, a bilo je nuno da mar zavrimo u vrhunskom stilu. Postrojili smo se i krenuli dalje. "Pjesma!" naredio je Lwe, pa smo posluno zapjevali. Uli smo u logor poput vrhunske pruske pukovnije, a ne poput otrcane bande lutalica kakva smo bili. Uvijek je postojala neugodna mogunost da e se pukovnik von Gernstein neoekivano prikrasti natrag dvadeset i etiri sata prije no to bi trebao i poeti propitkivati i gurati svoj nos onamo gdje je najmanje bio poeljan. tovie, mogao nas je pijunirati i u tom trenutku svojim dalekozorom. Ve je i ranije to znao initi, i kroz neugodno smo iskustvo nauili daje imao otro oko kada je trebalo zamijetiti ak i najmanji nedostatak discipline. Stali smo ispred bloka prve satnije i novi regruti su bili ostavljeni da se smrzavaju na otvorenome, na ledenoj kii, sljedea dva sata. U tom trenutku stoerni narednik Hofmann odluio je izii van i pogledati ih. Hofmann je nosio crnu uniformu tenkovskih jedinica, iako, prema naim saznanjima, nikada u ivotu nije nogom kroio u tenk. Njegova biblija bio je Prirunik za stoerne narednike, kojega je posvuda nosio sa sobom. Toliko je bio vezan uz njega da bi oduzeti mu taj prirunik bilo jednako metku u srce. Sada je polako koraao du razvuene vrste dragovoljaca, ne tedei na vremenu, svakome je ovjeku podario dug i prodoran pogled. Kada je doao do posljednjega u vrsti, tuno je odmahnuo glavom s izgledom onoga koji nosi sve brige svijeta na svojim ramenima. "Majmuni!" rekao je razoarano. "Poslali su mi gomilu brbljavih majmuna i oekuju da napravim ljude od njih!" Tekim korakom uspeo se uz stepenice i stao na vrhu stubita, razdvojenih nogu, a sa svake strane naao mu se podloni sluga. Pogledao je dolje poput kralja svoju jadnu druinu rtava. "U redu", rekao je. "U redu, natovarili su mi vas na vrat, i to je moja loa srea. To je dovoljno da natjera i maku da povrati, ali ja se ne alim - a neete se niti vi, ako znate to je dobro za vas. Ako previe otvorite usta, moglo bi ovdje postati vrlo nezdravo. Vrlo nezdravo." Lagano se nagnuo prema naprijed i pokuao odrati ravnoteu na prednjem dijelu stopala. Vidio je pukovnika kako to esto ini, ali ispostavilo se da to nije ba tako jednostavno kao to je izgledalo. Zanjihao se prema natrag, teko stupio na pete, i okrenuo kraljenicu. "Od sada nadalje," povikao je, "imat ete ovdje samo jednog anela uvara, a to sam ja ... Vai ivoti su u mojim rukama, i to nemojte nikada zaboraviti. Ako ja odluim da vi niste vrijedni zraka koji udiete, tada je to tako. Takva vam je srea. Jasno?" Stavio je ruke na bokove. "Pratite li me?" Njegovo je stado zablejalo u zboru, kimajui umornim glavama i priznavi njegovu apsolutnu mo. A to su drugo te jadne ovce mogle uiniti? Mnogi od njih su i prije bili vojnici - neki meu njima su ak bili i generali - i ak niti u svojim najstranijim snovima nisu mogli zamiljati prijem poput ovoga. 999. bojna je bila ozloglaena, ali nikada prije nije se stvarnost pokazala toliko odvratnijom od oekivanoga. Zasigurno im se u tom trenutku inilo daje to bilo stvarno znaenje fraze sudbina stranija od smrti. Hoffman je nastavio svoj govor dobrodolice. "Od danas, 15. satnija e biti pridruena Sedmoj tenkovskoj pukovniji - i sve to mogu rei jest - tako nam Bog pomogao. Pomisao da e njemaka vojska biti oneiena takvom gamadi kao to ste vi, izaziva u meni muninu i bol u elucu." Pomaknuo se i prezirno pogledao dolje prema njima. "Ja se ne alim", rekao je. "Samo vam govorim kako se osjeam. Ne bih volio da u budunosti doe do bilo kakvih nesporazuma." Ponizno su izrazili svoju zahvalnost za ovakav in velikodunosti. "Ovdje u Sennelageru", nastavio je Hofrnann "nije vano to ste radili u prolosti, nije vano tko ste bili ili to ste bili, prokleti general, ili prokleti ista cesta. Od sada nadalje, svi ste jednaki. Svi ste vi smee. Svi vi puete zajedno u istoj blatnoj kaljui, i moete se smatrati sretnima to je Fhrer mnogo meka srca od mene, jer da se mene pita, svi biste vi bili na putu za klaonicu, kamo i pripadate." Pogledao je komad papira koji je drao u ruci. "Vidim da imamo ovdje dvojicu generala - dvojicu generala, jednog pukovnika i nekoliko konjikih natporunika. To je lijepo. To je doista lijepo. Volim kvalitetu. Ona uzdie itavu zajednicu. Dobro se osjeam kada vidim generala na koljenima kako isti zahod. Tada se osjeam vrlo uzvieno. Tada -" Hofmann je iznenada uutio usred reenice. Krajikom oka ugledao je kako se narednik Wolf naslanja na stup rasvjete, a njegovi psi sluaju njegov govor. Wolf je imao ironian izraz na licu. inilo se da se i psi cere. Hofmannovi obrazi poeli su dobivati crvene mrlje. Wolf je bio jedan od njegovih najveih bauka. Nikako se nije mogao odluiti kojega je vie mrzio, Portu ili Wolfa. Uglavnom je to bio Porta, ali u ovom trenutku bio je to narednik Wolf. Ljutito se okrenuo prema njemu. "Zbog ega ti tu ljenari? Zar ne moe nikako bolje iskoristiti svoje vrijeme?"
10
Wolfov osmijeh razvukao se. Jedan od pasa poeo je polako mahati repom. "Jednostavno uivam", rekao je Wolf. "Uvijek volim pogledati dobru komiarsku predstavu." Odvojio se od stupa za rasvjetu. "Tko vam pie tekstove?" upitao je. "U civilnom kazalitu dobro bi vas platili za njih. Nasmijavali bi ljude sve dok im suze ne bi potekle niz noge." Hofmannovo lice nateklo je poput prezrele rajice. Poniziti pruskoga narednika pred skupinom pomilovanih kriminalaca! Na to se, dovraga, ovaj rat sveo? "Narednie Wolf,rekao je s onoliko dostojanstva koliko je jo uspio skupiti. "Potrudit u se da prijavim vae primjedbe. Stvarno ste zastranili ovim namjernim vrijeanjem asti jednog doasnika." "asti?" rekao je Wolf. "Koje asti?" Odmahnuo je glavom. "Zaboravi, prijatelju, nema osnove za to. Sjea li se to je Ludendorff rekao? ast ne postoji ispod ina porunika ... tako da svoje pritube moe gurnuti u dupe i provakati ih!" Polagano se udaljio, a dva psa slijedila su ga u stopu. Hofmann se Ijutito okrenuo prema svome stadu. Promatrao ih je sputenih vjea, traei na njihovim licima i najmanji znak poruge ili smijuljenja, ali oni su zurili u njega s ispraznom, bezizraajnom odanou. Njihov aneo uvar. Njihovi ivoti su bili u njegovim rukama. Nisu si mogli priutiti da pokau zadovoljstvo. "Dobro", rekao je Hofmann. "U redu. To me dovodi do sljedee toke izlaganja. Na ploi u mom uredu nalazi se kredom ispisan popis pravila i propisa. to se smije i to se ne smije. Uglavnom to se ne smije. Nauite ih naizust. Va ivot ovisi o njima. Imam oi na potiljku i na stranjici. Ovdje se nita ne dogaa, a da ja za to ne znam. Ako itko pokua uiniti neto nedoputeno, mrtav je. Jesam li bio jasan?" Zbor je pourio odgovoriti mu da jest, i Hofmann se inio zadovoljnim to ih je uspjeno pokorio svojoj volji. S prezirom im je dao otpust i oni su doteturali unutra, s kie, i sruili se poput promoenih hrpa mesa bez kostiju na svoje madrace. Ondje su i ostali, bez hrane, bez pranja, u svojoj mokroj odjei, sve do jutra. ivot u Sennelageru, ako se uope mogao nazivati ivotom, poinjao je u etiri sata izjutra zvukom izama koji je odjekivao hodnicima. Prodorni zviduci i buni povici dovrili bi buenje onih koji su uspjeli prespavati zvuk beskrajnog niza vrata koja se otvaraju utanjem nogom. Njemaki doasnik nikada nema normalan pristup vratima. Nikada ne okree kvaku i ne ulazi u sobu poput bilo koje druge normalne i razumne osobe. Njemu vrata predstavljaju neodoljivi izazov. Njih se uta, udara, napada ih se s mrnjom. Zbog toga ta vrata i jesu tamo. Najvea ambicija svakoga doasnika jest utnuti vrata tako da ona otpadnu sa arki jednim udarcem. Kako je Porta uvijek obiavao govoriti: "U oima Boga i pruske vojske, nita nije nemogue ..." Dakle, u etiri sata izjutra, i sami temelji Sennelagera zadru i potresu se pred naletom. ak niti Porta se nije uspio izvjebati da prospava takav napad. Posvuda su vojnici izbaeni iz kreveta, i nepunih pet minuta kasnije svaki je krevet model savrenstva. Takva je disciplina na ovom mjestu. U prostorijama za asnike, pukovnika se svako jutro moe vidjeti kako izvodi vjebe uz zvuke vojne glazbe. Imao je odreeni slijed rigoroznih pokreta, koje je s pruskom preciznou izvodio svakoga dana. Uvijek bi zavrio jahanjem na mehanikom konju uz zvuke Mara 18. husarske. Za nas, obinu fukaru koja se borila za opstanak u prenapuenim barakama, to je bio poneto drugaiji prizor. iroka stopala privrena za noge nalik kosturima krivudala su kamenim podom u potrazi za etvornim centimetrima prostora slobodnog za stajanje pokraj umivaonika. Bosi prsti bivali su nagaeni. Ljudi su se gurali i psovali, a doasnici su se etali izmeu njih jo vie poveavajui zbrku. Sve je uvijek bilo konfuzno. Previe ljudi pokuavalo je biti na istim mjestima u isto vrijeme, a sve je moralo biti obavljeno u urbi. Mislim kako gotovo nikada nisam vidio nekoga da hoda bilo kamo u Sennelageru. Kamo god ili, uvijek bi to bilo gotovo treim korakom. Nakon nekog vremena, to bi postalo instinktivno. Bila je to trka za opstanak, a najsporiji bi zavrili pred zidom. "Pokreni se tamo! Malo bre se krei! to misli daje ovo, prokleta nedjelja za izleavanje?" To se nastavljalo itavo vrijeme. To se znalo toliko uvui u ovjeka da bi on nakon nekog vremena primijetio da disciplinira samoga sebe na isti nain dok bi iao svojim poslom: "Pokreni se tamo! Malo bre se krei! to misli daje ovo, prokleta nedjelja za izleavanje?" Jedan od najgorih doasnika u Sennelageru je bio Helmuth, kuhar iz 5. satnije. On je bio jedan od prirodnih nasilnika i uvlakaa. Takvo smee je Gestapo regrutirao za svoje divlje pse. Helmuth je bio taj koji je bezrazlono bacio lonac kipue kave na Fischera, jednog od najblaih, najuljudnijih i najdobronamjernijih ljudi koji su ikada doli u 999. bojnu. Najvjerojatnije je upravo ta blagost izazvala napad. Ve sam ranije primijetio kako ljudi Helmuthova soja ne mogu podnijeti ponizne i skromne. Jadni Fischer. Bio je sveenik prije no to je doao u pakao Sennelagera. Naivno je zamiljao kako e mu to to je Boji sluga priskrbiti nekakvu boansku zatitu, pa je ustao na propovjedaonici i odrekao se nacistikog reima i Adolfa Hitlera pred stadom koje je diskretno nestalo prije kraja propovijedi. Te iste noi, straila u konim kaputima dola su i odvela ga. upnik Fischer tada je doivio niz iskustava za koja ga nikakvo njegovo ranije itanje Biblije nije moglo pripremiti. Poelo je u Bielefeldtu, a nastavilo se u Dachau, u posebnom krilu za muenje
11
rezerviranome za Boje ljude. Najgore od svega bilo je kada su uhitili njegovu suprugu i troje djece i drali ih kao taoce. Dachau nije bio nita u usporedbi s time. Sada su ga poslali u Sennelager i ljudi poput Helmutha prolijevali su mu kipuu kavu po prstima iz istog zadovoljstva koje im je prualo njegovo vritanje. Fischer je, prirodno, trgnuo svoje oprene ruke unatrag, ispustivi pri tome svoju alicu. Mlaz tekuine izlio se na bljetavo ulatene izme narednika Helmutha. Jadni Fischer. Da je imao malo vie iskustva, ne bi uzmaknuo i dopustio bi da bude opren do kosti, ako je trebalo. Bilo bi to vrijedno onih dana blagoslovljenog mira i tiine koje bi proveo u bolnici. Ali Fischer je jo bio zelen. Jo nije bio nauio kako kontrolirati svoje reflekse. Ponio se tono onako kako je Helmuth predvidio. U zapanjenoj tiini koja je uslijedila, Helmuth je uzeo jedan od svojih velikih eljeznih lonaca za kavu i s treskom ga spustio na Fischerovu glavu. Mi smo stajali i gledali, i nitko od nas nije rekao niti rijei. To je bilo ponaanje karakteristino za Sennelager. Dri jezik za zubima u svakoj prilici. Nita se nije moglo dobiti ako se nekome usprotivite. Mogli smo mrziti Helmutha koliko smo htjeli, ali tko je uope bio upnik Fischer? Samo jedan od tri stotine novih pridolica. Nitko nije htio riskirati svoj ivot zbog nepoznatog propovjednika. Helmuth je s treskom spustio lonac za kavu. Doao je od iza svoga stola i pokazao svoju umrljanu obuu. "Hajde, upnie! Na koljena i moli! Polii moje izme svojim svetim jezikom, pa da vidimo malo prave poniznosti za promjenu .." Fischer se polako spustio na tlo, i meni je bilo teko zamisliti kako e on uope uspjeti ponovno ustati. Bio je star ovjek, preko ezdeset godina, slomljen i pogrbljen torturom koju je proao u Bielefeldtu i Dachauu, a njegova volje za ivotom je zasigurno bila vrlo jaka kada gaje uspjela odvesti i ovoliko daleko. Pognuo je svoj mravi vrat prema naprijed. Izgledao je poput komada vrtnog crijeva. Polako i bolno, njegov se jezik pribliio prstima Helmuthove desne izme. Bio je to prizor kojemu smo bili svjedocima toliko puta do sada da nam je prestao biti poniavajui. Svi smo mi to proli u svojim vojnikim karijerama. Ubrzo se naui kako svladati gaenje. Mora, ako eli preivjeti. Ali prvi puta bi uvijek bilo teko. Ni meni samome to nije bilo lako, jo kada sam bio svjei regrut u 7. ulanskoj, kojemu je bilo nareeno da polie konjska kopita svakog jutra u trajanju tjedan dana. Nije bilo iznenaujue to je Fischeru to bilo toliko teko. Nije mu nimalo pomogao udarac u zube kojega mu je dodijelio Helmuth. Pao je na lea, ispljunuvi krv i komadie zuba, i kada je to uinio, Helmuth mu je ponovno na glavu s treskom spustio teki lonac za kavu. To je bio kraj zabave za to jutro. Helmuth je pretjerao kao i obino i jo je jedna njegova rtva bila odnesena u nesvijesti u ambulantu da poivi ili umre, kako se ve bude svidjelo lijenicima. Najvjerojatnije da umre. Star ovjek poput ovoga nikome nije mogao biti od prevelike koristi. "Pao niz stube zbog neuhranjenosti u prethodnom mjestu boravka." ... Do trenutka kada ovo izvjee stigne do prethodnog mjesta boravaka i do trenutka kada oni kreposno odbiju optubu i dok markiraju i kopiraju papire u duplikate i triplikate i na posljetku ih zametnu u dubini nekog dalekog ureda, rtva e ve biti mrtva i odbaena toliko davno da se vie nitko nee moi niti sjetiti kako je izgledala. Nakon skea s Helmuthom i Fischerom, izili smo van na neto to se eufemistiki nazivalo "jutarnja sportska vjeba". Nije proao niti jedan dan a da neki nesretnik koji nije mogao drati tempo nije bio iutan ili izudaran do smrti i odnesen na nosilima. Sportska vjeba u Sennelageru bio je test izdrljivosti koji bi porazio veinu olimpijskih sportaa u najboljoj formi. Ali, kada je mrt jedina alternativa, zapanjujue je kakve sve podvige napola izgladnjelo tijelo moe izvesti. Po isteku sat vremena, uz crne tokice koje u svim smjerovima skau pred oima, krv koja poput bubnja udara u uima, daua plua i rebra koja su napeta do toke loma, preivjeli su bili poslani da urnim trkom uzmu svoje uniforme i oruje. izme, jakne, hlae i kape letjele su nasumce uokolo, i svaki je vojnik sam morao zgrabiti to god moe. Zamisao je bila uzeti po jedno od svakoga u to kraem vremenu, a veliina uope nije bila vana. izme su bile najvanije. Moglo se preivjeti u jakni koja se jedva mogla zakopati, hlae su se mogle navui do ispod pazuha, ali ako bi se naao u nekoliko brojeva premalenim izmama, bio je doista u nevolji. Jedan jadnik kojega sam poznavao jednom je zavrio s dvije desne izme. Nakon samo polasata mariranja, onesvijestio se, dok je neki aavi glupan hodao uokolo posve sretan s velikom lijevom izmom na malenom desnom stopalu i nije nita niti primijetio. Istog jutra kada je upnik Fischer postao Helmuthovom rtvom, imali smo jo jedno uzbuenje s Jehovinim svjedokom. Bio mu je to prvi dan u logoru, i izazvao je prilino zabavnu zbrku kada je jasno i glasno odbio odjenuti uniformu. Njegov prijatelj - bivi provalnik, kako sam kasnije otkrio - pokuao je sve to je mogao kako bi ovoga namamio u uniformu, ali momak je bio odluan i nisu ga mogli pomaknuti s mjesta. inilo se kako se na osnovi religije protivi openito uniformama, a posebice uniformi njemake vojske. Netko ga je upitao zato je uope doao u Sennelager ako nije namjeravao postati vojnikom. Ispostavilo se da, poput mnogih drugih, nije imao izbora. Mogao se otii dragovoljno boriti za domovinu ili stajati i gledati kako mu vjeaju obogaljenog brata. Naravno, dragovoljno se prijavio u vojsku. Ali sada, kada se naao ovdje, niti divlji psi, niti pruski doasnici nisu ga mogli natjerati da odjene tu uniformu. Bacili su na njega hrpu odjee, ali on je pustio da padne na tlo, uzevi samo zeleni radni kombinezon. Ostalo, sivi kaput, ljem, kapu, pojas za municiju, puku, plinsku masku i svu preostalu hrpetinu stvari koje
12
smo morali nositi sa sobom, ostavio je tamo gdje je i palo. Samo je smotao kombinezon, stavio ga ispod ruke i krenuo prema stubitu. Narednik intendant gurnuo je svoju veliku crvenu glavu kroz otvor i zurio svojim pseim oima u odbaenu hrpu oruja i komada uniforme. Na jedan radostan trenutak sam pomislio da e mu prsnuti vratna arterija. Uhvatio je moj pogled i tuno se kvrcnuo prstom po glavi. "Sada sam stvamo sve vidio", rekao je. "Boe pomozi, nikada nisam pomislio da e doi dan kada e poeti otvarati proklete ludnice i regrutirati luake." Priao je vratima i povikao preko prostorije nogama Jeho vinog svjedoka dok su nestajale uz stube. "Hej, ti! Ti sa prokletom aureolom! Kamo si se, dovraga, uputio?" ovjek je zastao na vrhu stubita. Polako se okrenuo unatrag kako bi pogledao razbjenjenog narednika. Prije no to mu je stigao ita odgovoriti, stoerni narednik Matho je doao sa svojom uobiajenom pseom odanou. Oduevljavala bi ga svaka dunost koja je mogla ukljuivati nekoliko karate poteza ili udaraca u trbuh. "to se dogodilo, narednie? Kakva je ovo buka? Tko stvara probleme?" Narednik je upro svoj optuujui prst. "Imamo prokletog luaka u rukama. Misli da ve lepee krilima po nebesima i igra se s anelima. Kae da ne eli odjenuti uniformu." Jehovin svjedok lupnuo je petama. "Samo radni kombinezon", rekao je. "Nemam nita protiv noenja kombinezona." "Nita protiv noenja KOMBInezona?" bijesno je ponovio stoerni narednik Matho. Do tog trenutka itava je prostorija utihnula. Tijekom cijelog vremena koje sam proveo u njemakoj vojsci, nikada se nisam susreo sa slinom situacijom. Poeo sam osjeati potovanje prema Jehovinim svjedocima. Moda su se i mogli ubrojiti u luake, ali inilo se da se mogu suprotstaviti pruskom doasniku. "Nita protiv KOMBInezona, rekao si?" Matho je odjednom podigao odbaeni kaput i protresao ga kao to bi protresao takora. "to je s ostatkom uniforme? Zar ti se ne svia boja nekog komada? Ili moda kroj? Sto mu gromova!" Bacio je kaput natrag na pod i utnuo ga tako daje preletio cijelom prostorijom. "to misli, to je ovo, parika modna revija? Ovdje si da bi se borio u ratu, a ne etao uokolo i alio se na odjeu koja ti ne odgovara! Sjedi po itave dane na svojoj debeloj guzici, prodire Fhrerov kruh i kobasice, i tada jo ima drskosti da pone izigravati i kukati jer ti se ne svia kako izgleda prokleta uniforma!" "Narednie, ne smeta mi njezin izgled. Smeta mi samo ratovanje." Jehovin svjedok iskrenog se izraza lica okrenuo prema Mathou. "Ja sam kranin. Ne ubij ... vjera mi zabranjuje da se prihvatim oruja ili nosim uniformu. Posve jednostavno." ovjek se okrenuo kako bi otiao. Matho se brzo popeo uz stube za njim. Uhvatio ga je za rame, okrenuo ga i utnuo nogom u stranjicu, to ga je poslalo naglavce prema dolje. Brzo i u tiini, prostorija je ispranjena. Dobro smo znali to e uslijediti. Nismo imali elju stajati ondje i promatrati to. Poput stoke nahrupili smo van na hodnik. Iza tih zatvorenih vrata, u prostoriji koja je zaudarala na mous, prainu i ljudski znoj, tuni prizor odigrao se do svog neizbjenog svretka. uli smo kako se Mathov glas die do histerinog vriska, proklinjui Bibliju, Jehovine svjedoke i crkvu openito. uli smo i odgovore njegove rtve, tiho, ali jasno: "Ne mogu si pomoi. Ja sam kranin. Neu uzeti oruje u ruke, radije u umrijeti." I znali smo da e tako i biti, i on je znao da nikada nee izii iv iz te prostorije. uli smo kako Matho otkopava svoj teki koni pojas i bez sumnje gura njegovu kopu tom ovjeku pod nos, dok je izgovarao poznate rijei bez ikakvog znaenja: "Gott mit uns." I Bog je bio s nama. Sveta njemaka vojska i blagoslovljeni Fhrer hranili su njegovu nezahvalnu djecu kruhom i kobasicama, a ipak ovaj je manijak ustrajao i odbijao se boriti. Zauli smo prvi glasni pucanj koe kada je pojas prostrujao zrakom i zadao kopom udarac rtvi posred lica. Nije tu bio samo Matho, bilo je ondje jo est drugih narednika koji su mu pomogli u izvrenju njegova zadatka. Izmjenjivali su se, meusobno se natjeui tko e nanijeti najveu tetu, ili tko e prouzroiti najdui i najglasniji krik u agoniji. Prolo je gotovo trideset minuta prije no to je blagoslovljena tiina konano prekrila prostoriju, a tada smo znali da su patnje gotove. Preostala je samo beivotna hrpa koju su utali prostorijom. Sada ga vie nisu mogli muiti. Otvorili su vrata i pozvali nas da se rijeimo tijela. Jedno oko visjelo mu je iz one jabuice do pola obraza. Na mjestu gdje mu je nekada bio nos, sada se nalazila samo grimizna kaa. Usne su mu bile raskomadane, a eljusti irom otvorene. Pokupili smo ostatke ljudskog bia i bacili ih kroz prozor. Nakon to smo oprali pod, nastavili smo sa svakodnevnim poslom. Sve je to bilo normalno i u redu. Samo jo jedno mrtvo tijelo koje je trebalo pokupiti i pokopati u bezimenom grobu. Vjerojatno je umro pod utjecajem alkohola. Ispao je kroz prozor u alkoholnom bunilu. Broj zatoenika Sennelagera koji su pali kroz prozore u alkoholiziranom stanju bio je zapanjujui. To se dogaalo svakog dana u tjednu i nije bilo nita posebno. Njegova supruga, ako je imao suprugu, potroiti e potplate na cipelama hodajui od jednog ureda do drugog. No, nitko joj nee moi pruiti zadovoljavajui odgovor. Vjerojatno nitko nee ni pokuati. Ljudi su u njemakoj vojsci nestajali cijelo vrijeme. Tko bi se uope brinuo za jednog ubijenog Jehovinog svjedoka?
13
Izbacili smo to iz svojih misli i otili posluati natporunikov tradicionalni govor dobrodolice novajlijama ili onome to bi ostalo od njih. Fischer je bio u bolnici, a Jehovin svjedok je bio mrtav, i sam Bog zna koliko ih je jo preminulo te noi ili e nestati tijekom dana. "Ovdje ste", rekao je natporunik s ugodnim osmijehom na licu, "milou Boga i Fhrera. Ovo je vaa prilika da se pokajete i da vam bude oproteno. Da izbriete grijehe prolosti i ponete isti iz poetka. Na je posao ovdje u Sennelageru, da vas izvjebamo da postanete dobri i korisni vojnici: va je posao da suraujete s nama i pokaete svoju voljnost da sluite Fhreru kao odani graani nae Domovine. To moete uiniti na nekoliko naina. Samo da vam dam jedan primjer, moete se javiti kao dragovoljci za posebne zadatke kada jednom budete na bojitu ... naravno", zakljuio je, uz usrdan pokret elegantne ruke, "od vas emo oekivati razmjerno vie no od vaih suboraca. To je posve prirodno. To je jedino ispravno i valjano. Vi imate prolost za koju se morate iskupiti, i vi -" "Gospodine!" Krupan, zdepast momak, koji je, kako su glasine govorile, bio uspjean svodnik u Berlinu prije rata, podigao je ruku u vis i prekinuo natporunika usred njegovog elokventnog govora. "Gospodine!" Natporunik si je dopustio samo blago mrtenje alabasterne obrve kojim je izrazio svoje nezadovoljstvo. "Da, ovjee? to je ?" Veseli svodnik skoio je na noge. Zasigurno je znao, kao i svi ostali, da su izgledi za preivljavanje u 999. bojni prilino slabi. Nije imao to izgubiti ponaajui se kao gnjave i ozlovoljavajui natporunika. "Gospodine, mogu li vas neto upitati?" rekao je. "Naravno da moete", rekao je natporunik, izravnavi obrvu. "Pitajte to god elite. Samo nemojte da nam proe cijeli dan." Njegovo pitanje je bilo doista jednostavno. Htio je znati to bi se dogodilo kada bi kriminalac poput njega izgubio glavu dok se borio za Fhrera i time se pokazao kao dobar i odan graanin Domovine. Bi li to iskupilo njegova prijanja nedjela? Bi li on tada postao vrijednim ponovnog ulaska u vojsku kao vojnik sa svim pravima? Postavio je svoje pitanje najiskrenijim tonom. Iskren ovjek u potrazi za znanjem. eljan i voljan izgubiti svoju glavu zbog Fhrera i Domovine, samo ako bude siguran da bi mu to vratilo ugled u oima vojske. Nitko se nije usudio smijati, ak niti nasmijeiti. Hoftnannove sijevajue oi gledale su posvuda oko sebe, ali susrele su samo najsveaniju tiinu. inilo se kako svi vise u zraku i ekaju natporunikov odgovor na najgorue od svih goruih pitanja. Natporunik je nestrpljivo udario jahakim biem po svojim izmama. "Dragi moj ovjee, ako netko umre smru junaka, tada se prema njemu ponaa kao prema junaku ... Za takvu okolnost dobiva se puna naknada. lanak 226 Kaznenog zakonika posve jasno govori da bilo tko tko padne na bojitu biva automatski pomilovan. U vezi toga ne mora nita strahovati. Vjerujem da sam odgovorio na tvoje pitanje i umirio te?" "Ah, doista jeste, gospodine. Doista jeste. Samo sam se htio uvjeriti da znam to radim prije no to krenem i to i uinim." ovjek se veselo nasmijao. "Nisam si htio skuhati kau, gospodine, bez da znam hou li poslije biti iv da je i pojedem ... Shvaate li to hou rei, gospodine?" U svom uglu, Hofmann je izvadio svoju biljenicu i olovku i neto je brzo zapisivao. Maleni je jedva otvorio usta i izgovorio rijei sa strane, poput nekog drugorazrednog trbuhozborca. "Ne bih volio biti na tvom mjestu, prijatelju ... ne samo da si si skuhao prokletu kau, nego si je pregorio do same ae!" Dani koji su uslijedili bili su ispunjeni grubostima i okrutnou, to je bilo normalno za Sennelager, i jo su petorica naih dragovoljaca nastradala. Jedan je kolabirao i umro tijekom mara; jedan se nije uspio dovoljno brzo udaljiti kada je runa bomba pogrekom eksplodirala, a trojica ostalih su se uspaniila pri svom prvom susretu s tenkom tijekom vjebe i bila su promptno pregaena i pretvorena u mljeveno meso kako bi posluili kao primjer ostalima. Ubrzo nakon toga, bilo je nekoliko pokuaja dezertiranja. Svatko tko je pokuao pobjei bio je ponovno uhvaen u roku est sati i doveden natrag u Sennelager kako bi bio predan pukovniku Schrammu, logorskom krvniku. Schramm je bio mesar tek spletom okolnosti. Niti temperamentom niti talentom nije odgovarao tom zadatku. Izgubio je nogu ispod tenka u Lembergu, to je uspjeno okonalo njegovu karijeru aktivnog vojnika. Umjesto da bude unaprijeen u pravoga pukovnika i dobije lagodan posao iza nekog nepoznatog uredskog stola, vlasti su ga uz svoju zlobnu mudrost nagradile za njegove usluge time to su ga premjestili u Sennelager. Prvo smaknue obavljeno pod njegovim zapovjednitvom izazvalo je kod njega ok od kojega se nikada nije posve oporavio. Pri treem i etvrtom osjetio je kako gubi razum. No, imao je suprugu i troje male djece, i znao je kakva e biti njihova sudbina ako on bude odbio izvravati naredbe. Stoga se odao alkoholu i revno pio jo od.tada. Pio bi prije pogubljenja kako bi smirio ivce i pomirio se sa svojom savjeu; pio bi tijekom pogubljenja kako bi smogao hrabrosti da ih izvri; a pio bi i nakon pogubljenja kako bi
14
zaboravio to je upravo uinio. Budui daje pogubljenja bilo mnogo, moe se pretpostaviti da se pukovnika rijetko moglo vidjeti trijeznog. epao bi uokolo logorom, koristei svoju sablju umjesto tapa za hodanje, ne progovorivi niti rijei s bilo kim. Na dane pogubljenja esto se znalo dogoditi daje bio previe pijan da bi se mogao kretati bez neije pomoi, pa gaje odred za pogubljenja morao pratiti posvuda. Nikome nije niti padalo na pamet prijaviti ga zapovjedniku logora. Schramma su svi alili i prezirali, no ipak je bio miljenik mnogih vojnika. Kada ste ga vidjeli u zamagljenoj sivoj svjetlosti ranog jutra, kako epa dvoritem s pljoskom u ruci, mogli ste biti sigurni daje za taj dan zakazano smaknue. Uvijek bi odvojio dodatnih pet minuta vremena za pijenje na pola puta izmeu skladita s municijom i asnike menze, gdje je bio na sigurnome izvan domaaja von Gernsteinova znatieljnog dalekozora. Sjeo bi na niski zidi, naslonio glavu na drak sablje, i zurio u nebo pomiljajui tko zna kakve crne misli prije no to bi gurnuo svoju pljosku natrag u dep i nastavio svojim putem dok mu je drvena noga kripala pri svakom koraku. Kada bi stigao do logorskog zatvora, neizbjeno bi mu bila ponuena velika aa piva; koju bi on isto tako neizbjeno prihvatio. Nakon nekog vremena pojavio bi se sa streljakim vodom i krenuo prema dvoritu u kojem su se obavljala pogubljenja. Jednom kada bi pogubljenje bilo dovreno, izbrisao bi sve tragove rtava iz svog pamenja. Logorom je kruila jedna pria u koju smo svi vjerovali, kako ga je jedne veeri pobonik u asnikoj menzi upitao: "Kakvu je predstavu priredio general?" "General?" pitao je Schramm, zapanjenog izgleda. "Koji general?" "Onaj kojega si jutros ubio, mome", rekao je pobonik. "General-bojnik von Steinklotz." "Von Steinklotz?" rekao je Schramm. "Ja sam ubio general bojnika von Steinklotza?" Zasigurno je pomislio kako pati od privienja izazvanih alkoholom. Okruen gromoglasnim smijehom, ispio je svoje pie, isteturao iz menze i pao na lice. Nekoliko suutnih desetnika odvelo ga je kui supruzi, koja gaje razodjenula i stavila u krevet, a da on to nije niti primijetio. U najmanje dvije prigode pokuao je samoubojstvo. Prvi puta se objesio s greda na tavanu svoje kue, ali ena gaje pronala i presjekla ue. Drugi puta je popio preveliku koliinu lijekova, ali mu je ispran eludac i bio je poslan natrag na dunost. Ponekad, u lucidnijim trenucima, sjeo bi u asnikoj menzi i svirao na klaviru. Bio je izvrstan pijanist, no rijetko je bio dovoljno trijezan da bi odrao koncentraciju dulje od nekoliko trenutaka. Pukovnik von Gernstein takoer je izgubio nogu tijekom aktivne slube. Izgubio je dvije, tonije, no to je bilo teko primijetiti. Moglo bi se lako pomisliti da ima samo malo nezgrapniji hod. Takoer je imao i ukoen vrat, i nije mogao okrenuti glavu, bez okretanja ostatka tijela. Kraljenicu mu je podupirala elina jakna. Usta su mu bila tanka crta, gotovo bez usana, i smeurana. Ostavio je polovicu lica u Smolensku, u bici izmeu njemakih Tigrova i ruskih T-34. Von Gernstein je bio jedini preivjeli koji je ispuzao iz otvora gorueg tenka. No za tu je povlasticu skupo platio. Desno oko mu je zauvijek bilo fiksirano u staklasti pogled koji nije nita vidio, a jedna od ruku mu je bila usahnuti aporak. No ipak je bilo nemogue osjetiti suut prema tom ovjeku. Njegov je karakter bio odbojan, a nakon pet godina rata vidjeli smo previe okrutnosti na ljudskom tijelu kako bismo tako olako bili dirnuti do alosti. Prema njegovom posilnom, von Gernstein je obiavao sjediti do etiri sata izjutra i igrati poker sa samom Smru i Vragom. Zakleo se da ih je jedne noi i vidio, Smrt je bila odjevena u cmo od glave do pete, a oko vrata imala je kri Hohenzollemovih; dok je Vrag bio u uniformi SS-ovog Obergmppenfhrera. udna pria, ali neki lakovjerniji meu nama su povjerovali kako je to doista istina. Kolale su brojne glasine da je von Gernstein komunicirao s Vragom, kako je von Gernstein odravao crne mise, kako je von Gernstein uskrsavao mrtve ... Meutim, bilo je izvjesno daje bilo neto tajnovitoga oko toga ovjeka. Svjetlo je gorjelo u njegovim odajama itave noi, a na njegovim privatnim vratima uvijek su bila parkirana dva velika crna Mercedesa, koja bi stigla svake noi, tono u pono, i otila u zoru. Porta i ja smo jednog lijepog hrabrog dana, pijani do bezumlja, riskirali svoje ivote i pogledali u pukovnikove odaje. ak je i Porta jednom ostao bez rijei. Bilo je to kao da smo naili na Aladinovu pilju usred Sahare. Po itavom podu nalazile su se hrpe tepiha i perzijskih sagova; slike starih majstora nonalantno su bile objeene na zidovima; bogate barunaste zavjese na prozorima i sjajni luster koji nam je namigivao sa stropa ... inilo se jedva moguim da takva rasko moe postojati usred neistoe Sennelagera. Jedne noi, sjeam se, bio sam na straarskoj dunosti s Gregorom Martinom i Malenim. Stajali smo blizu garaa i promatrali tisue bljetavih svjetala s lustera u pukovnikovu stanu. Iznenada, Gregor je zacvilio poput uplaenog psa i ispustio svoju puku na pod. Skoio sam unatrag uz priguen ustraeni krik, a Maleni se okrenuo i odgalopirao u no uz vrisak. Jer ondje, u profilu na prozoru, pred naim izbuljenim oima, nalazio se straan lik samog Sotone ... Stajali smo preneraeni, Gregor i ja. ak i kada je njegov lik nestao s vidika nismo mogli skinuti pogled s prozora. Gregor se spustio na koljena i pipao po tlu u potrazi za svojom pukom, zabaene glave i ukoena pogleda. Maleni je u straamici oigledno iznio novosti vrlo uvjerljivo, jer se za svega nekoliko sekundi narednik Linge pojavio na licu mjesta i zahtijevao da sazna zbog ega je nastala sva ta panika. Gregor je
15
ispravio svoja svijena koljena i ispruio drhtavu ruku prema prozoru. Otvorio je usta i proizveo kreketav zvuk poput abe kojoj je u grlu zapela riblja kost. "To je bio Vrag -" "Vrag "U uniformi -" "Uniformi -" " Uniformi? " Linge je pogledao jednoga pa drugoga. "Kakvoj prokletoj uniformi?" "SS-ovoj", prostenjao je Gregor. "Obergruppenfhrera", dodao sam ja, osjetivi daje dolo vrijeme da s neim originalnim pridonesem tijeku dogaaja. Linge je izgledao ozlojeeno. "Za boga miloga", rekao je. "Svi SS-ovi Obergruppenfhreri izgledaju poput vraga. Recite mi neto to ne znam!" "Ovaj je imao rogove", rekao je Gregor, u trenutku iznenadne i oajnike inspiracije. "Prokleto velike rogove ... dva, virili su mu iz ela ... i tovie," dodao je uz trunku prkosa, "pio je dim." "Pio je dim" ponovio je Linge. "Sumpor", rekao sam ja. "Sumpor i paklena vatra, eto to je to bilo." Do tada je podruje oko garaa ve bilo krcato vojnicima koji su nam doli pomoi. Linge je nestrpljivo jezikom prelazio preko zuba. "Besmislice", rekao je otro. "Gluposti i proklete besmislice. Nikada jo nisam uo toliku gomilu prokletih besmislica u cijelom svom prokletom -" "Pogledajte!" rekao je Gregor. "Eno ga opet!" Lik je proao ispred prozora i nestao. Gregor se okrenuo i pobjegao, a iako se ne mogu zakleti u to, ini mi se da gaje Linge slijedio. U svakom sluaju, kada sam doao k sebi, shvatio sam da sam sam. itavo je podruje bilo tiho. Mimo poput groba, i dva puta vie mrano. Samo su tokice svjetlosti jo uvijek treperile i nmigivale u von Gernsteinovom stanu, a negdje s druge strane prozora vrebao je sam Sotona okrenut svojim vrakim profilom ... Dva puta tijekom mog paninog bijega preko otvorenoga dvorita pao mi je ljem s glave i otkotrljao se uz klepet do pjeanika, i dva sam puta morao drui puzati na rukama i koljenima u potrazi za njim prije no to sam konano stigao do sigurnosti straarnice i bacio se, uz nerazumljivo blebetanje, kroz vrata. Linge je bio ondje, a lice mu je izgledalo poput zdjele fileka. Mrmljao je neto sam sebi u svojevrsnom maninom ludilu, i zgrabio me kada sam protrao pokraj njega. "Tiina o ovome!" rekao je. "Nikome ni rijei! Nisi niti bio u blizini tog mjesta itave noi! Upamti: nisi niti bio ondje!" "Da, naravno", rekao sam ljutito. "Sad ete mi jo rei da ondje nije bilo nikakvog vraga -" "Jebe Vraga! Nisi niti bio ondje!" U iznenadnom ludilu, Linge je utnuo ljem koji je bio odbaen na podu. Poletio je u vis i graciozno izletio kroz prozor, koji je u tom trenutku ba bio zatvoren. Zauo se zvuk lomljenja stakla, tupi udarac i uzvik ljutnje i bola. "Netko je dobio svoje", rekao sam. Maleni je preao na drugu stranu prostorije i provirio kroz razbijeni prozor, na kojemu je jedan komad stakla jo uvijek strao poput slomljenog zuba. S morbidnim zadovoljstvom okrenuo se prema Lingeu. "Porunik Dom", jednostavno je rekao. "Dobio gaje u prsa." Porunik je uletio u straarnicu kao da mu je za petama bilo desetak T-34. Bijesno se osvrtao oko sebe. "Tko je bacio taj ljem? Odgovorite mi na pitanje! Tko je bacio taj ljem?" Narednik Linge postrance se povlaio u dubinu straarnice i nervozno i pokajniki smjekao. "Kog se vraga ti cereka?" zareao je porunik. "Jesi li poludio? Jesi li ti manijak ubojica? Shvaa li da bi se mogao nai pred streljakim vodom zbog napada na asnika?" "Gospodine, nisam ga bacio na vas, gospodine", rekao je Linge, uz krajnju i ganutljivu iskrenost. "Iskliznuo mije iz ruke, gospodine. U tom trenutku stajao sam pokraj prozora, i iskliznuo mi je kroz prste. Ispao mi je prije no to sam ga uspio zaustaviti. Ispruio sam ruku kako bih ga uhvatio, ali pao je dolje prije no to sam uspio to uiniti." "Ah, za ime Boje, narednice, prestani blebetali kao prokleti kreten!" Porunik je nestrpljivo zakoraio naprijed, i ini se daje tada iznenada shvatio daje straarnica udno popunjena za to doba noi. "to se ovdje dogaa? to svi ovi ljudi rade ovdje?" Sumnjiavo je pogledao krug nervoznih lica, i istog se trenutka namjerio na najslabiju kariku tog lanca: vojnika Nessa, koji je bio opepoznati glupan. Dom mu je priao, puckajui prstima ispred njega kao da je pas. "Hajde, ovjee! Istinu na vidjelo! Nemoj samo stajati i sliniti!" Vojnik Ness pogledao ga je oajnikim, ispraznim pogledom. Na suprotnoj strani prostorije, iza porunikovih lea, narednik Linge je dao sve od sebe kako bi mu mimikom objasnio da e mu vrat biti
16
prerezan ako se usudi progovoriti ijednu rije. Nessova donja usna polako se poela odvajati od svoga sidrita. "Dakle?" obrecnuo se porunik. "Namjerava li odgovoriti na moje pitanje ili eli pred streljaki vod zajedno s narednikom Lingeom?" Ness je drui stao u stav pozor. Oi su mu bijedno lutale od porunika do narednika. Njegovi debeli vreasti obrazi tresli su se od straha. "Vidjeli su Vraga", rekao je. "Vidjeli su Vraga, gospodine." Naravno, to je bilo dovoljno. im je Ness otvorio velika brbljava usta, ostatak druine je jedva doekao da pone dodavati detalje. Dati Lingeu to ga ide. On je bio dovoljno razuman da shvati da je tu stvar najbolje zadrati meu nama. On i ja i Maleni stajali smo utke, zgraajui se dok su kreteni davali pomijeane i promijenjene verzije prie. Gregor je mudro nestao, Bog zna kamo. Ness je sada brbljao glasnije od ostalih, a porunik je mahao rukama pokuavajui smiriti mete. "Za ime Boga, uutite! Uutite, rekao sam! elim pravo vojno izvjee, a ne prokletu priu strave!" Dobio je svoje pravo vojno izvjee: u tono 01:05 sati Vrag je primijeen kako hoda pukovnikovim odajama. Svaki prisutni vojnik to je posvjedoio, a nekoliko njih bilo se spremno zakleti u postojanje rogova, sumpornih para, nazubljenog repa i drugih detalja. Jedan je ovjek u svojoj revnosti ak uljepao priu kopitima, ali to je bilo Ijutito odbijeno na temelju toga to ih se nikako nije moglo vidjeti osim ako je hodao na rukama i imao noge u zraku. Porunik Dom se veselo podboio o rub stola i tako je stajao utke nekoliko trenutaka. Shvaao sam problem pred kojim se naao. I on sam je zasigurno ve ranije uo glasine koje su kruile logorom; ak i da nije vjerovao u prie strave, bilo je prilino oito da se odvijalo neto nepovoljno. Nema dima bez vatre i tako dalje, a tko je bio taj tko je dolazio u posjetu svake noi kada bi sat otkucavao pono u dvije velike crne Mercedesove limuzine? S druge strane, svi smo mi mogli zamisliti pukovnikovu srdbu kada dobije izvjee kako su noni straari pronaeni zajedno u straarnici kako brbljaju o Vragu. A svi smo isto tako znali tko e zapovijedati sljedeom satnijom koja e biti odaslana na bojite: asnik koji je bio odgovoran za podnoenje tog izvjea. Porunik Dom ... Suutno sam ga pogledao, a on je podigao svoje izmueno, sivo lice prema meni. Bez sumnje, njegova je dunost bila prijaviti taj incident. Bilo mi je jedino drago to sam bio u svojim vlastitim pohabanim izmama koje mi nisu dobro stajale, a ne u njegovima. "U redu", napokon je rekao. S mukom se ustao na noge. "Hajdemo raistiti neke stvari. Tko je bio onaj koji je prvi ustvrdio daje vidio to mitsko bie u pukovnikovim prostorijama?" "Desetnik Creutzfeldt, gospodine, i vojnik Hassel", rekao je narednik Linge, to je bre mogao. Skupo e platiti za taj incident sa ljemom, a usuujem se primijetiti kako je on bio eljan povui jo nekoga za sobom u blato. Porunik je priao Malenom i zamiljeno stajao i promatrao ga nekoliko trenutaka. "Desetnie Creutzfeldt", rekao je. "Jesi li ti kojim sluajem neto popio prije no to si otiao na strau veeras?" "Naravno, gospodine." Maleni je poprimio izraz imbecilne mudrosti i poeo raunati uz pomo prstiju. "etiri tamna piva i nekoliko aa rakije." "Nekoliko, desetnie Creutzfeldt?" "Pa - dvije ili tri. etiri ili pet... recimo oko est", rekao je Maleni posluno. "Drugim rijeima, desetnie, bio si pijan?" "Ne vie no obino", rekao je Maleni odvano. "Trebam li ja to iz ove tvoje primjedbe shvatiti da si ti i inae pijan kada si na dunosti, desetnie Creutzfeldt?" Maleni je ozbiljno zastao kako bi razmotrio svoj odgovor. "Pa, da", na posljetku je rekao. "Ali ne tako da biste vi to mogli primijetiti." "Ba kao to sam i mislio", rekao je porunik. "Delirium tremens. Imao si privienja, desetnie. Ako ve nisu ruiasti slonovi, onda su vragovi s kopitima ... najobinija izmiljotina pregrijane mate. Vidio si pukovnika kako je proao ispred prozora - vidio si kako ispija alicu kipue kave - vidio si ga kako nosi svoj ulanski ljem - i to si naravno zamijenio za par sotoninih rogova. Nije li tako, desetnie Creutzfeldt?" "Da, mislim da bi to moglo biti u pitanju", rekao je Maleni veselo. "Mislim kako ste najvjerojatnije u pravu, gospodine. Mislim da se to sve tako dogodilo." Porunik se, zadovoljan, okrenuo prema meni. "A ti, Hassel", rekao je ljubazno. "Gotovo ne moram ni pitati jesi li i ti uivao alkoholna pia tijekom veeri?" "Ne, gospodine", rekao sam. "Mislim da me to ne morate niti pitati." Porunik se nasmijeio stisnutim osmijehom. "Tko je zapovjednik vae satnije? Porunik Lwe, zar ne?" Revni zbor dao mu je potvrdan odgovor. "Dakle", rekao je porunik. "Mislim kako emo ga ovom prigodom ostaviti da u miru spava. No, ako saznam
17
za jo koje ovakvo pijano ludovanje, ja u, shvaate li me, biti prisiljen razmotriti ga mnogo ozbiljnije. Shvaate li kakav bi ishod bio da sam odabrao podnijeti izvjee veeranjih dogaaja? Svi bismo se mi, prijatelji moji, nali u vrlo nepovoljnoj situaciji ... Savjetujem vam da ubudue drite svoje poglede uperene u smjeru od pukovnikovih prozora. to pukovnik radi u bilo koje doba dana ili noi, nije vaa briga. On ima slobodu zabavljati koga god eli u privatnosti svojih vlastitih odaja, a zasigurno vam nee zahvaliti to ste ga pijunirali." Otiao je do vrata, a tada se jo neega sjetio. "A to se tebe tie", rekao je naredniku Lingeu, "sljedei put kad bude stajao pokraj zatvorenog prozora s limenim eirom u rukama, samo provjeri da u dvoritu ispod ne prolazi nikakav asnik. Obeavam ti da se sljedei puta nee tako olako izvui." To je po svim pravilima trebao biti kraj te prie, ali ljudima se ne moe zabraniti da govore, i do kraja sljedeeg dana vijest se proirila itavim logorom. Creutzfeldt i Hassel su vidjeli pukovnika von Gernsteina s Vragom. Creutzfeldt i Hassel i narednik Linge su stajali i promatrali kako su pukovnik von Gernstein i Vrag kartali. Vojnik Ness bio se spreman zakleti kako se svake noi, nakon to otkuca dvanaest sati, pukovnik von Gernstein pretvara u vampira ... Dvadeset i etiri sata kasnije, otisci vrajih kopita bili su pronaeni ispod pukovnikovog prozora. Uslijedilo je neprestano hodoaenje ljudi iz svih dijelova logora, a neki od znanstveno potkovanijih mjerili su otiske, pokuavi ak napraviti i gipsani odljev. Neka budala je predloila da bi to mogli biti tragovi divlje svinje iz ume, ali to je, naravno, bilo oigledno smijeno: niti jedna njemaka divlja svinja s imalo smisla za samoouvanje nikada ne bi riskirala svoj ivot i ula u dvorite Sennelagera. Za veinu ljudi, ovo je bio neoboriv dokaz da pukovnikovi noni posjetitelji nisu bili nimalo bolji no to se sumnjalo; a pojavila se i jedna do tada neispriana pria. Prialo se kako je potekla od intendanta druge satnije, ali uskoro se prepriavala u svim dijelovima logora nekoliko puta dnevno. inilo se daje prethodni pobonik, koji se jednom u etiri izjutra vraao u logor iz oblinjeg bordela, bez sumnje dobro pripit i ne ba u stanju podnijeti bilo kakav ok nervnog sustava, susreo pukovnika i njegovu odvratnu druinu kada je prolazio kroz glavna vrata. Pobonik je pronaen sljedeeg jutra, leao je na tlu s etiri slomljena rebra i tragovima ugriza po cijelom tijelu. Bio je bijesan i nikada vie nije mogao uspostaviti potpunu kontrolu nad sobom. Na kraju je bio prebaen u vojnu psihijatrijsku bolnicu u Giessenu, i pria se daje ondje lutao odjelima s metlom na ramenu i govorio svakome koga bi susreo kako je on Smrt s kosom. Jednoga se dana objesio u asnikoj kupaonici. U meuvremenu su se Sennelagerom glasine proirile poput horde skakavaca koja je prodirala sve pred sobom. Jedna od najboljih pria koja se pojavila bila je ona koja je potekla od desetnika Glenta, koji je jednog jutra uao u pukovnikov stan po nekom poslu. Vjerujui daje pukovnik negdje iziao, odjednom ga je spazio kako sjedi za stolom i karta poker s dvoje svojih strahovitih prijatelja. Posjetitelji su se, prema Glentovoj prii, odmah ogrnuli svojim platevima i navukli eire preko oiju, no prije toga je uspio vidjeti njihova lica. Rekao je da su bila odvratna. Poput neega iz pakla. Poput lubanja prekrivenih pergamentom, s crnim rupama na mjestu na kojem su trebali biti nos i usta, plamteim crvenim oima i bez uiju. A itava je soba zaudarala na sumpor i paklenu vatru ... Sljedeeg dana, Glent je zatraio premjetaj. Njegova zamolba je bila otro odbijena, ali nije vie bio dijelom pukovnikova osoblja, nego je poslan da radi u Naoruanju, jer su po mom miljenju pretpostavljali kako e ondje imati manje izgleda za susret s Vragom i Smru. Vie no ikada prije, ljudi su se bojali susreta s pukovnikom. kripanje i pucketanje njegovih umjetnih udova u daljini bilo je dovoljno da se raisti podruje u krugu jednog kilometra. Jednoga dana, neoekivano je susreo narednika Hofmanna. Nitko nije dovoljno dugo zastao kako bi mogao posvjedoiti o tom prizoru. Razbjeali smo se poput takora s tonueg broda, tako da nitko sa sigurnou nije mogao tvrditi to se dogodilo, ali Hoftnann je vie od tjedan dana proveo u bolnici, s tako visokom temperaturom da mu se u ustima moglo skuhati jaje. Vratio se kao daje netko tko se vratio iz groba, i mogu se zakleti da s nikim nije progovorio niti rijei u prvih dvadeset i etiri sata. No, ako je pukovnik doista komunicirao s Vragom, to ba i nije bilo previe udno za mjesto poput Sennelagera. Na takvim mjestima bilo je svakakvih vrsta ljudi. Od svodnika i prostitutki do generala. Jedan od generala koji su bili ondje zvao se von Hanneken, a on je u svojim slavnim danima bio zapovjednik njemakih snaga u Danskoj. Njegov pad bio je posljedica najobinije pohlepe. Pretjerao je s poslovanjem na crnom tritu, pa ga je netko otkucao. Niti generali nisu bili imuni na to. Od uivanja u blagodatima okupirane Danske, pao je na samo dno hrpa otpada u Sennelageru. Porta je bio posebice zainteresiran za njega. Bio je posve uvjeren da je ovaj negdje skrio pravo malo bogatstvo dobara s crnog trita, i bio je odluan izvui tu tajnu iz njega prije no to ga poalju u akciju i netko mu prosipa mozak. "Dakle?" upitao bi Maleni svakog jutra bez iznimke. "Je l' propjevao?" "Jo nije", rekao bi Porta. "Radim na njemu." Radim na njemu! Pazio ga je poput majke. Donosio mu je cigarete i duple porcije, pazio je da ne upadne u neprilike, pratio ga je u stopu. Sve dok ga jednoga dana, kada je uo glasine kako se na boravak u Sennelageru pribliava kraju, nije uhvatila panika, pa je promijenio taktiku. Osigurao je pomo Wolfa, Hofmannova starog neprijatelja, a jednoga od Portinih posebnih prijatelja, i zajedno su odveli generala na neto to su oni nazvali "posebno razdoblje vjebi". Nikada nismo saznali to se dogodilo, ali sljedei dan su
18
se Porta i Wolf napili do besvijesti u menzi i otili ruku pod ruku do oblinjeg bordela. Od tada nadalje, general Portu vie nije zanimao, pa gaje ostavio da propliva ili potone, ve kako mu se bude svidjelo. to se tie nas ostalih, mi smo se zadovoljili naslaivanjem zbog pada biveg Gestapovca, Lutza. Lutz je bio osobna meta Malenoga. U prolosti je prouzroio Malenome gubitak desetnikih oznaka i tri mjeseca tekog rada u kaznionici u Besansonu, a Maleni se sada veselio kako e mu uzvratiti istom mjerom. to se nas ticalo, mogao je utati Gestapovca itavim logorom, to jae, to bolje. Svakoga smo dana ekali izvjee. Omiljeni sport Malenoga bio je izvesti Lutza na vjebe. Maleni bi sjeo na krov nadstrenice za vozni park i pjevuckao svoje zapovijedi, dok bi krupni i debeli Lutz, otean svim moguim komadima opreme, stenjao naprijed, natrag i u krugovima, te na kraju neizbjeno pao u jarak pun gustog crnog blata, koje se nalo ondje. Kada bi se naao na rubu kolapsa, bilo bi mu nareeno da se brzim korakom vrati do spavaonica, a za njime bi ponosnim korakom iao Maleni, bockajui ga vrkom bajuneta i ponosno ga pokazujui svima koji su stajali i promatrali. Kao konano ponienje, Lutz je bio prisiljen otpjevati pjesmicu koja je poinjala rijeima: "Vojniki ivot je divan ivot..." Nitko se nije mijeao. Lutz je bio u odjelu za koji je bio zaduen Maleni, i bio je njegova odgovornost. Maleni je od njega trebao napraviti dobroga vojnika. Dva se puta pokuao ubiti, a drugi put je bio kanjen s etiri dana samice. Kad bolje razmislim, ona mu se zasigurno uinila trakom raja nakon grube torture Malenoga. Kada je razdoblje vjebi bilo gotovo, svi oni koji su preivjeli bili su proglaeni vrijednima odlaska na bojite, kako bi ih ubilo neprijateljsko oruje ili raskomadale neprijateljske granate. Sennelager je bio samo pokus za jo krvaviju pravu stvar. Neki od tih jadnika zasigurno su se upitali zato su se uope dragovoljno prijavili.
19
II. "Nacija u kojoj prosjena obitelj ima etvero djece moe si priutiti ratovanje jednom u svakih dvadeset godina: tada moe poginuti dvoje djece, a drugo dvoje e preostati kako bi nastavili rasu." Himmler. Govor asnicima u Politikoj koli u Braunschweigu, 9. sijenja 1937. Obergruppenfhrer Berger zgrabio je telefon istog trenutka kada je poeo zvoniti. Privukao je slualicu uhu, i povikao: "Dirlewanger? Jesi li to ti?" Na drugom kraju ice, Dirlewanger je napravio grimasu svom odrazu u prozoru. "Reeno mije ", rekao je, "da eli porazgovarati sa mnom. " Govorio je oprezno; paljivo neutralno, odluno neodreeno, poput ovjeka koji nonim palcem ispituje temperaturu vode. Da je to uistinu bio palac, bio bi istog trenutka povuen: temperatura je bila daleko ispod nitice. "elio porazgovarati s tobom! " zagrmio je Berger "I elim porazgovarati! Kog vraga izvodi? to se to kod tebe dogaa? " "A Sto ti, dovraga, misli da se dogaa? " Dirlewanger je istog trenutka preao u agresivnu obranu. "to oekuje da e se ovdje dogaati? Ne mogu napraviti omlet bez jaja, nisam ja prokleti arobnjak! Zaboga, Bergeru, ovo ovdje nije izlet! Trebam jo ljudi, i to hitno!" "A tko ne treba? " rekao je Berger "Misli da drimo snage uskladitene u hladnjai samo zato da bismo uli tebe kako mekee? Saberi se, ovjee! Oistili smo svaki zatvor i sve kanjenike domove u cijeloj Njemakoj. to jo moemo uiniti? eli da otvorimo koncentracijske logore i poaljemo ti te ljude?" "Svejedno mi je koga ete mi poslati", obrecnuo se Dirlewanger. "Moete otvoriti ludnice i poslati ovamo luake to se mene tie. Ne zanima me to su i tko su, samo ako mi ne natovarite gomilu vriteih homia. To je jedna skupina gdje podvlaim crtu. idovi i tetke idu mi na ivce. Ali to se tie ostalih, poalji mi koga god eli - samo mi nekoga poalji!" Nastala je kratka tiina. "Vrlo dobro ", rekao je Berger ukoeno. "Dobit e svoje ljude. Moda ba i nisu lijepi, ali e ih dobiti. " Sljedeeg jutra, logori, zatvori, utoita bili su proeljani u potrazi za iskoristivim materijalom. Sve je prolazilo, ako nije u pitanju bio idov ili poznati homoseksualac. ak bi se i manijakalni ubojica mogao iskoristiti u dobre svrhe, samo ako ga se moglo uvjebati. A ako ga je itko mogao uvjebati, bio je to Dirlewanger. Dirlewanger je svoju praksu odradio kod glavnog mesara u SS-u, Standartenfhrera Theodora Eickea iz brigade Mrtvake lubanje (Totenkopf). Ponosio se - i to ne bez razloga - to nije bilo ovjeka kojeg on ne bi mogao slomiti ...
DEZERTERI
Iz Sennelagera, poslali su nas u podruje smrdljivih movara, prepuno vlage i komaraca, nekoliko kilometara izvan Matoryte. Bojna je bila brojano popunjena, ali samo je Prva satnija imala tenkove. Ostalih jedanaest bilo je svedeno na ulogu pjeatva, i morali smo neasno gacati pjeice bljutavim vodama movara. Maleni je svog odanog Lutza drao stalno uz sebe, a morao mu je nositi i svu opremu, dok se on gospodski etkao nekoliko koraka ispred njega, a mi ostali promatrali s ljubomornom mrnjom. Dobili smo novog divizijskog zapovjednika, koji se pojavio s monoklom i uglancanim crnim izmama kako bi nas pregledao. Na njegovo veliko gaenje, Wolf je morao organizirati dva kamiona da prevezu svu generalovu opremu. Samo nebo zna to je taj ovjek mislio da e raditi s dva kamiona stvari u tom od Boga zaboravljenom dijelu svijeta. "Kopile je sa sobom ponijelo prokleti glasovir!" rekao je Wolf. Generalova kontrola odigrala se tono u podne. Dovezli su ga iz sela u Kubelu, a doekao ga je pukovnik Hinka, zapovjednik pukovnije. Svi smo stajali u stavu pozor usred movare, a potom koraali kako bismo mu i to pokazali, marirali poput luaka kroz movaru, i zavrili izgledajui poput niza blatom prekrivenih statua. Dok smo ondje stajali, blato se osuilo na nama i poelo se raspadati na rubovima. Ali von Weltheim to nije primjeivao, ili je moda smatrao kako je to normalan izgled proleterskih masa. Proetao se gore-dolje nekoliko puta, zurei u nas kroz svoj monokl. Potom nas je ljubazno izvijestio kako mi sluimo na ast njemakoj vojsci, kako je ponosan, da, ponosan, to Domovina jo uvijek uspijeva stvarati tako dobre i otmjene vojnike, i da e kada doe do konane slavne pobjede, naa zemlja imati razloga da nas potuje. Bio sam toliko zapanjen da su mi se usta irom otvorila, i komad otvrdnulog blata pao mi je s brade. "Fukaj tu njegovu priu", promrmljao je Porta pokraj mene. "Ja se neu praviti junakom, prijatelju." Bio je to siguran znak da gubimo rat. Da mi budemo hvaljeni kao spasitelji nae nacije umjesto da nas grde to smo gomila lijenih, kretenoidnih, zlih kriminalaca, to smo mi bez sumnje i bili - ili bi postali samo kada bi nam se pruila prilika. Bilo je to dovoljno da puknemo napola, ali barem ovaj put uspjeli smo odrati samokontrolu i posluati ovjeka pristojno i sveano. Na posljetku, on je ipak bio divizijski zapovjednik.
20
"Jo samo jedan napor", rekao je iskrenim glasom. "Samo jo jedan napor, to je sve to traimo od vas, finih momaka ... Jo jedan izboj slave i Rusi e biti preusmjereni u bijeg! Uljuljkali smo neprijatelja u samozadovoljstvo. Da, samozadovoljstvo! Misle kako su ostvarili prevagu, zato to smo se mi odluili upotrijebiti - hm - strateku - hm - taktiku. Taktiku, da. Strateku taktiku, to smo upotrijebili, i tim smo ih sredstvom zavarali! Ali, prije Boia, prije Boia, obeavam vam, na e trenutak svanuti!" Slabano klicanje zaulo se iz redova, nakon ega se general, oigledno vrlo uzbuen takvim iskazivanjem odanosti, okrenuo Hinki i naredio da te veeri dobijemo duple porcije. To se slabano klicanje istoga trenutka pojaalo, sve dok nije preraslo u masovni urlik odobravanja. Hinka se boleljivo nasmijeio i pognuo glavu. Pomislio sam na trenutak kako e nas sve osramotiti povraanjem. "Kako god kaete, gospodine", promrmljao je. Von Weltheim je skinuo svoj monokl i pogledao ga svojim izboenim kratkovidnom okom. "To je dobro, pukovnie Hinka. To je vrlo dobro. Ponosim se vaom pukovnijom. Kada samo ovjek pomisli da su ovi ljudi, koji su se, iz iste ljubavi prema svojoj Domovini i odanosti prema svom Fhreru, spustili iz svojih tenkova i dragovoljno se prijavili za pjeatvo, odmah se ponosi time to je Nijemac. Ponosi, kaem! Ponosi!" Namjestio je svoj monokl, oito vrlo dirnut. "Bog ih blagoslovio, pukovnie Hinka! S tako vrstim momcima kakvi su ovi, pobjeda mora biti naa." Tada je i najmanje inteligentnom meu nama - kao to je, primjerice, bio Maleni - postalo oito daje u svoj svojoj dugoj i uglednoj vojnoj karijeri, general imao vrlo malo iskustva sa ivotom na bojitu. Tek nekoliko sekundi nakon njegova odlaska, ljudi su se poeli kladiti o tome koliko dugo e uspjeti izdrati. Najrairenije miljenje je bilo da e prvi napad izazvati nestanak generala i njegovog glasovira dvostrukom brzinom svjetlosti. Iste te veeri bili smo poslueni duplim porcijama, kao to nam je i bilo obeano. Osim toga dobili smo i dobru koliinu piva za isprati toliko hrane. Na nekoliko blaenih sati kune movare su bile zaboravljene, a ratno raspoloenje bilo je potisnuto dok smo besramno ludovali i opijali se na mrtvo ime. Dvije djevojke nabasale su na nas, pogreno skrenuvi na putu iz Brest-Litovska dok su bjeale pred nadiruim Rusima. Bile su telefonistice pridruene Luftwaffe, i po propisima su im trebale biti odmah poslane, ali narednik Hofmann je preuzeo zapovjednitvo i odluio da e one biti dobar izvor zabave za doasnike. Moram priznati kako djevojkama ta ideja nije bila nimalo odbojna. Posljednji put kada sam ih vidio, Hofrnann ih je obje polegao na lea na stol ispred sebe i morale su zadii suknje. Jedna od njih, prema prii zapanjenog vojnika Nessa, nije imala gaice. Iz onoga to sam primijetio, to je za njega bilo pomalo traumatino iskustvo. U svakom sluaju, to je bila glavna tema razgovora sljedeih nekoliko tjedana. Kasnije te noi, nakon to su djevojke iz Luftwaffe, sa ili bez gaica, utonule u pijani san kao i veina doasnika, odabrano drutvo narednika ostalo je na okupu kako bi uivalo u nekoliko posljednjih boca piva. Svi su oni, nepotrebno je naglaavati, bili nesigurni na nogama i zamagljenih mozgova, pa su, kako to ve ide s narednicima, uskoro postali svadljivi i ratoborni. Razgovor - kakav je ve bio - se na posljetku posvetio komunizmu. S namjerom smirivanja natjecanja u galamljenju, koje je zaprijetilo eskalacijom do fizikog nasilja, Oberwachtmeister Danz je smislio genijalnu ideju da pozovu malenog Lenzinga kako bi ih malo poduio toj temi. Lenzing nam je doao s posljednjom skupinom dragovoljaca. Izgledao je poput preniskog esnaestogodinjaka, iako mu se zapravo bliio trideset i prvi roendan. Neko davno je bio student, u prolosti koja mu se sada zasigurno inila izgubljenom u izmaglici prapovijesti. Bio je uhien zbog svoje simpatije prema komunistima, koju nije nimalo tajio. Spavao je kada su po njega dola dva pijana Danzova izaslanika. Izvukli su ga iz njegovih pokrivaa i odvukli u ispovraanu jazbinu prepunu dima u kojoj su se zabavljali narednici. Drhtavog su ga smjestili na stol i okupili se oko njega poput gomile na dan smaknua. Danz gaje zamolio da im odri predavanje o idealima komunizma - dovoljno jednostavno da ga moe razumjeti i skupina tupoglavih nacista kakvi su oni i tako se jadan momak naao u nezavidnom poloaju, a smrt mu je prijetila s bilo koje strane. Ako odri predavanje o komunizmu, potpisuje si smrtnu presudu; s druge strane, ako odbije posluati, Danz e ga gotovo sigurno srediti prije ili kasnije. Zapravo nije imao nikakvog izbora. Slegnuo je svojim uskim ramenima i poeo sipati prvi niz upljih fraza koji mu je pao na pamet. "Komunizam je borba proletarijata protiv meunarodnoga kapitalizma. To je borba protiv imperijalizma. To je ustajanje radnike klase protiv njihovih tlaitelja -" Deset minuta sluali su ga u pijanoj tiini punoj potovanja, a potom je Danz ispustio glasan veseli uzvik i razbio posljednju pivsku bocu o zid. Svukao je Lenzinga sa stola i potapao ga po ramenu. "Nije to loe, maleni moj crveni drue! Nije to uope loe!" Ponosno je paradirao prostorijom sa svojim tienikom, pokazujui ga kao sajamski izloak. Vidite, ovo je ovjek koji se usudio suprotstaviti i propovijedati komunistiku promidbu Fhrerovim vojnicima ... Naravno, bilo je neizbjeno da u kratkom vremenu neki svadljivi majmun poput Hofinaima ili stoernoga narednika Kleinera - prema svim izvjeima bio je to Kleiner - preuzme na sebe zadatak da bude tvrdoglav i uniti zabavu. Za poetak, poeo se svaati s Lenzingom; a budui daje bio previe pijan kako bi jasno
21
govorio, uskoro je izvukao krai kraj. Samo jedan korak dijelio ga je od prijavljivanja Lenzinga kao izdajice i komunistikog psa, i prijatelja idova; a otamo je jo krai korak bio do sveope utrke za krvlju. Danz je do toga trenutka ve uzeo Lenzinga pod svoje okrilje, jer kada je netko povikao s druge strane prostorije kako su svi komunistiki simpatizeri zapravo kukavice, Danz je istog trenutka stao u obranu svog novog prijatelja. Nakon toga je netko predloio da se ispita njegova hrabrost tako to e ga postaviti uz zid i igrati se Wilhelma Telia s njim, iskuavajui sreu u gaanju pivske boce postavljene nesigurno na njegovu glavu. inilo se daje ova ideja zadovoljila Danza, jer je u tom trenutku on nestao iz prie - po svoj prilici leao je bez svijesti na podu. Kleiner se sam imenovao majstorom u gaanju. "Samo pokuaj ostati mimo, komunistiki psiu, osim ako ne eli da ti prosipamo mozak ... Ne promaujem esto metu, ali ak i ako promaim, nema razloga za uzbunu. Bit e mrtav i prije no to uope shvati da si pogoen." Izvukao je svoj revolver i naciljao dlakavom svinjskom rukom koja je vidljivo drhtala. Tada je Hofmann, ba on od svih prisutnih, poeo gubiti ivce. Mi smo sada bili na prvoj liniji, zasigurno je razmiljao, a ne u Sennelageru, i netko bi mogao postaviti nezgodna pitanja ako sljedeeg jutra bude pronaen mrtav ovjek s metkom u elu. "Misli?" rugao mu se Kleiner, vrlo veseo pri pomisli da bi mogao nekoga ubiti. "Volio bih vidjeti taj vojni sud koji e kazniti nekoga to je ubio uljivog komunista. Prije da e mu dati medalju za to." Ispruio je revolver ispred sebe i povukao okida. Metak se odbio od zida i odzujao kroz prozor. Pola okupljenog drutva hitro se bacilo ispod stolova i stolica, dok je druga polovica, ili pijanija, ili ispunjenija patriotskim arom, nagovarala Kleinera da "se jo jednom okua u pucanju u gada". Kleineru ohrabrenje nije niti bilo potrebno. inio se zbunjenim to je prvi puta promaio metu, iako je bilo posve svejedno je li meta i dalje pivska boca ili ovjekova glava. "Za ime Boje!" prostenjao je Hofmann, drei ispred sebe stolicu kao zatitu od zalutalih metaka. "Za ime Boje, svi e doi ovamo!" Kleiner ga je ignorirao. Oteturao je natrag do zida i ponovno naciljao. Netko se s njim okladio u tri boce votke da e promaiti. Netko drugi je ponudio mjesenu plau da nee. Revolver u Kleinerovoj oznojenoj ruci polako se njihao lijevo-desno. Hofmann je, i dalje skriven stolicom, poeo brbljati o reperkusijama koje e ih snai ako se to dogodi Lenzingu. "Idi i nosi se", rekao je Kleiner, prilino ljubazno. "Kada mi bude trebao tvoj savjet, zatrait u ga. U meuvremenu, tornjaj se otuda i ostavi nas na miru. Tri su boce votke ovdje u igri." Nije, naravno, spomenuo ovjekov ivot. Kleiner je zatvorio jedno oko i po drugi puta povukao okida. Metak se zabio u zid svega nekoliko centimetara od Lenzingove glave. "Pomaknuo se!" povikao je Kleiner. "Glupi kukaviki gad se pomaknuo!" Sada je Lenzing ve drhtao itavim tijelom, a i sam Kleiner je izgledao kao da su mu se kosti pretvorile u ele. Koljena su mu popustila i on se neprestano njihao s jedne na drugu stranu. Zapucao je i trei puta, a ruka mu se klatila uokolo poput zmije na jakom vjetru. Pivska boca pala je s Lenzingove glave i razbila se na podu, ali veseli uzvici su bili utiani otrim glasom koji je dopirao s praga. "Hoe li netko biti ljubazan i rei mi to se, dovraga, ovdje dogaa?" Polagano, Kleiner je okrenuo glavu. Iz svih kutova prostorije, ljudi su ispuzavali iz svojih sklonita i uspravljali se na noge. Porunik Lwe stajao je sa ljemom nabijenim preko oiju, palevima zataknutima za pojas i hladno ih sve promatrao. Pokazao je glavom prema Lenzingu. "Vrati se na spavanje. S tobom u se pozabaviti kasnije." ekao je da prestravljeni momak izie iz prostorije, a potom nogom utnuo vrata iza sebe. "Stoerni narednie Kleiner", rekao je. "Oigledno si htio dobrim primjerom pokazati kako se treba ponaati. Nisam znao da si tako strastveni strijelac. Morat emo bolje iskoristiti tvoj talent... Od ovoga trenutka si premjeten u protutenkovsku. Puno oekujem od tebe." S gaenjem je podigao usnu. Pogledom je polako preao ostatkom okupljenog drutva. "Shvaate li", rekao je, "da postoji jedan jedini razlog zbog kojega neu otjerati sve vas pred vojni sud i poslati vas ravno u Torgau? Sada smo u petoj godini rata, i nalazimo se na rubu katastrofe, i tako mi Boga, radije u vas zadrati ovdje da vam rusko topnitvo odrubi glave, nego vas poslati u luksuz vojnog zatvora. Takoer vam mogu rei sada i ovdje da me nije briga ako svaki od vas zavri s utrobom koja mu visi izmeu nogu i bez obje ruke. Nee vam nita pomoi da se meni doete aliti zbog toga. to se mene tie, ostat ete ovdje i boriti se dok ne padnete. A kada padnete, umrijet ete, vjerujte mi, jer nee biti nikog tko e se zadrati ovdje dovoljno dugo da bi zastao i podigao vas." Naglo se okrenuo i iziao iz prostorije, zalupivi za sobom vrata. Nastala je zaprepatena tiina. Odjednom vie nitko nije bio pijan. Moda su u tom trenutku po prvi puta shvatili to znai izgubiti rat. Moda su tada shvatili da Lwe nije uzalud govorio, i da su svi bili osueni na smrt. Kleiner se s mukom sruio u stolicu i ostao tamo leati, znojei se; noge su mu bile ispruene ispred njega, ruke su mu visjele do poda. Revolver mu je ispao i ostao na tom mjestu. Smrknut, Hofmann ga je podigao i gurnuo ga prema njemu. "Najbolje se dri ovoga", rekao je. "Moda ti poslui jednoga dana da se ubije ..."
22
Sljedeeg jutra zauzeli smo poloaj pokraj 587. pjeake pukovnije, zamijenivi 500., koja je bila kanjenika pukovnija, no nije bila sastavljena od zloinaca, nego gotovo samo od osramoenih asnika. Svi WU1, bez obzira kojoj pukovniji pripadali, morali su na leima nositi crvenu oznaku. Tako ih se lako moglo razlikovati. Crta bojita je u trenutku kada smo doli bila gotovo nezamislivo tiha. Prvi ruski rovovi nalazili su se na suprotnoj strani movare, a niija zemlja izmeu njih i nas bila je tiha i naputena. Stigli smo u etvrtak. Prema izjavama onih koji su proveli neko vrijeme u ovom podruju, to je bio dan kada su se ruskim jedinicama dijelila sljedovanja votke; jedna i pol litra po ovjeku, u veini sluajeva popili bi ih za manje od sata. Bili smo obavijeteni da moemo oekivati no prepunu dogaanja. Ovdje, u samom srcu movare, komarci su se rojili i zujali poput onih koji su opustoili Egipat. Bili su mnogo gori od posvuda prisutnih uiju koje smo nosili sa sobom. Dobili smo mree protiv komaraca, ali te bi betije uvijek pronale svoj ulaz u njih i bacile se na gutanje krvi do mile volje. Porta je tvrdio daje pronaao lijek, ali po naem miljenju bio je jednako lo kao i samo prisustvo komaraca. Pokrio se mau odvratnoga vonja koju je pokupio s kamiona koji je bio pogoen i ostavljen da sam utone u movaru, i od toga trenutka nadalje izbjegavali su ga ne samo ti dosadni kukci, nego i svi ostali. Sa zanimanjem smo ekali da vidimo hoe li svojim vonjem odbiti i Ruse. Posvuda oko nas u rovovima nalazile su se crvene tokaste oznake WU. Jednostavno topovsko meso. Bila su im obeana pomilovanja ako bi se istakli u borbi, ali mi smo znali i oni su znali daje to bila samo pria za lakovjerne. To su bili izgubljeni ljudi. Bili su ondje kako bi se napuhnuli brojevi. Bili su ondje kako bi umrli. Okupili bi se u skupinama, prepuni prezira i jada, ekajui samo da budu istjerani usred minskog polja, ili izbaeni iz rovova kako bi presreli prvi nalet ruskih tenkova. Nitko ih nije primjeivao osim kako bi ih opsovao ili udario. Poput prezrenih ratnih zarobljenika, bili su izbjegavani, i prema njima su se svi odnosili s prezirom. Kada bi poela borba, oni ne bi bili od koristi niti sebi, niti ikome drugome. Nisu imali nita za to bi ivjeli i mogli su jednostavno umrijeti. Ubrzo nakon 20:00 sati veselje je zapoelo. Neko vrijeme smo ih sluali kako viu i smiju se preko na drugoj strani movare, pripremajui se za napad. No, minobacake granate ne podnose se nimalo lake samo zato to ste ih oekivali. Bile su naciljane tonou koja je kod nas izazivala nelagodu, i nekoliko WU su bili razneseni na komadie prije no to je Maleni (koji je uvijek bio jedan od prvih kada je trebalo ui u akciju), dobio priliku da odgovori svojom strojnicom. Nakon toga, fosforne bombe izazvale su sveopu paniku kada su poele eksplodirati tono ispred nesretnih WU, koji su vritali i trali uokolo u svim smjerovima poput ovaca izmeu kojih se naao vuk. Pucnjava se na mahove nastavila tijekom cijele noi. Tijekom jutra imali smo kratko mirno razdoblje, a poslije podne su se s nama poeli poigravati snajperisti. Bili su to Sibirci, koji su poput velikih crnih vrana sjedili na granama. Mogao bih se zakleti da su bili pomno odabrani za taj posao, jer nisu uzalud ispalili niti hitac. Ako biste izdigli glavu iznad ruba rova i na samo jednu stotinku, dobili biste metak tono izmeu oiju. Ti Sibirci bili su pravi vragovi. Plaili su ih se i sami Rusi. Ubijali su iz istog ivotinjskog uitka, brojei svoj plijen dan za danom, sakupljajui leeve kako bi dobili medalju, ba kao to drugi ljudi tede kako bi kupili roendanski poklon svojoj baki. Ipak, mislim kako se ne bismo smjeli aliti. Imali smo i mi neto poput njih Tirolce, koji su pokazivali jednak ar i tonost pri prosipanju ljudskih mozgova uokolo. Sitni Legionar prvi je postigao izravan pogodak kao odgovor. Vidio sam kako oslanja puku o rame, paljivo cilja, puca, nakon ega se s jedne od najviih grana hrasta na tlo skljokalo tijelo. Nismo jo niti dovrili estitanje, kada je Porta slijedio njegov primjer i drugi je Sibirac doletio niotkuda i sletio u movaru. Sunce je nakratko provirilo kroz oblake, i odbljesak nekog metalnog predmeta zasjao je u grmlju. Barcelona je zgrabio Portu za ruku i pokazao u tom smjeru. "Eno ga... ondje u au, na glavu sije nalijepio travke, glupavi mulac -" Porta je uzbueno oteo dalekozor Barceloni i odgurnuo ga u stranu kako bi bolje pogledao. Eksplozivno zrno arilo se u zemlju na mjestu gdje se nalazio. Porta nije gubio niti trenutka. Zaboravio je na dalekozor. Uspravio se i ispalio tri hica jedan za drugim, i tijelo se izdiglo iz aa. Gornja polovina glave bila mu je raznesena. Ispruio je ruke u vis, zakoraio korak naprijed u blato i sruio se. Za nekoliko trenutaka tijelo je nestalo iz vidokruga, movara gaje usisala u svoje dubine. Ostalo je samo nekoliko smeih mjehuria u blatu kako bi obiljeili njegovo potonue. Podruje se pretvorilo u veliko groblje. Moda e jednoga dana, kad borbe budu gotove, movara osloboditi svoje brojne rtve i izbaciti sve te prazne lubanje na povrinu kako bi mogle u tiini ploviti tim morem blata. To bi bio prizor kojega bi vrijedilo vidjeti. To bi bio pravi spomenik godini dana klanja. Dok se Porta jo uvijek naslaivao svojim uspjehom, tono usmjerena granata izbrisala je itavu 1. desetinu Sedme satnije. Sve to je ostalo bio je jedan prazni rukav koji je vijorio na vjetru. Kada se praina slegla, otkrili smo nekoliko komadia kosti i komade svijenog metala. Pripadnici WU su bili baeni u takvu paniku da nam je bilo nareeno da pucamo u njih ako bude potrebno.
1
Wchrmacht unwrdig - oni koji nisu bili vrijedni sluenja u njemakoj vojsci
23
upnik Fischer uao je u zemunici s bivim potarom iz Leipziga. Potara su uhvatili kako krade preporuene pakete (to je bio prekraj kanjiv smru), ali je zasigurno imao prijatelje na visokim poloajima, jer se izvukao sa samo deset godina zatvora. Poput budale namamili su ga u 999. bojnu obeanjima da e ga vratiti na stari posao u Leipzigu ako se bude uzorno ponaao. Postoje ljudi koji e povjerovati svata, ak i u nacistiku promidbu. Trebalo mu je samo kratko vrijeme u Sennelageru kako bi mu se razbile sve iluzije, ali naravno, tada je bilo prekasno za odustajanje. "Hej, upnie!" rekao je, bocnuvi drhtavog Fischera u rebra koja su bila sama kost i koa. "A da mi jednostavno potrimo?" Pokazao je glavom u smjeru niije zemlje. Fischer je oklijevao. Zurio je preko movarne pustopoljine prema ruskoj crti bojita. "Kako se meni ini", rekao je potar, "na onoj strani ograde ne moe biti loije no to je na ovoj." Fischer ga je pogledao svojim mutnim plavim oima. inilo se kako na neki nain razmatra tu izjavu. Potar ga je zgrabio za ruku. "Razmotri to s ovog stajalita", rekao je. "Ako ostanemo na ovoj strani, svakako e nas ubiti -" Dok je govorio, pucnjava je iznenada prestala. Debeo zastor tiine spustio se na movare. A tada polako, jedan po jedan, k nama je krenulo mnotvo novih zvukova. uli smo pucketanje i tutnjavu vatre kada je oblinje selo progutao plamen. uli smo udaljeno mukanje prestravljene stoke. uli smo stenjanje ranjenih, i dozive umiruih upuene njihovim suprugama i majkama. Odjednom se zauo posve nov zvuk. Zvuk mukih glasova koji pjevaju. Bio je to stari njemaki napjev Alte Kameraden - a dopirao je iz pozadine ruskih linija ... "Vidi li to hou rei?" uzbueno je proaputao potar. "Vidi li to hou rei?" Pjevanje je polako utihnulo. Zauli smo cvranje skrivenih mikrofona, a potom je itava mrea zvunika zabrujala. "Crvena armija pozdravlja 999. bojnu - a posebice sve politike zatvorenike koji su protiv svoje volje prisiljeni boriti se za iskvareni reim. Apeliramo na vas da upotrijebite sve svoje snage kako biste zaustavili Hitlerovu paklenu ratnu maineriju! Mi smo vai drugovi, i imate nau punu podrku ... Posluajte nas, njemaki vojnici! ujte to vam imamo rei! Jutros nam je reeno da su vam obroci prepolovljeni zato to su saboteri raznijeli eljezniku prugu. To je la! To je nacistika la! Vai putovi dostave jo su uvijek prohodni. To znamo, jer smo mi ondje i ekamo da vas odsijeemo kad god nam se to svidi. Ali trenutano ne poduzimamo nita. Vidjeli smo kako dolaze vlakovi. Vidjeli smo kako se iskrcava hrana - ima je dovoljno za sve i jo malo vie. Pa kamo je nestala, pitate se? Pogledajte zmiju u svojim grudima, njemaki vojnici! Upitajte svoga stoernog narednika Bodea iz 8. satnije to je uinio s vaom hranom ... Upitajte ga kamo je skrio dvije stotine teki cigareta i dvadeset i tri boce votke! A ako odbije progovoriti, pogledajte i sami iza kamiona s oznakom WH6 651.557. Pogledajte ispod rezervoara za gorivo, pa ete vidjeti to ete ondje pronai. A ako budete imali ikakvih potekoa, neka vas Poljakinja, kurva Wanda Stutnitz, odvede onamo i pokae vam ... Sutra uveer, va general Freiherr von Weltheim prireuje zabavu u Matoryti. U Laskowskoj ulici u Matoryti. Upamtite tu adresu, njemaki vojnici! Sva pia i cigarete doprema intendant narednik Lumbe. On ih je ukrao iz 4. tenkovske pukovnije..." Glas je utihnuo, a zvunici su jo jednom odjeknuli prijeteim taktovima vojne glazbe. Nitko nije rekao niti rijei. Nitko se nije niti pomaknuo. Samo smo mimo stajali i zurili, staklenih oiju i praznoga pogleda, poput stada goveda koje eka mesarevu sjekiru. Glazba se pretopila u tiinu, i grubi, duboki glas Rusa koji je govorio njemaki vratio se s jo promidbenih poruka. "Drugovi! Njemaki drugovi! Posluajte to vam imam za rei! Odbacite svoje oruje i oslobodite se! Odbacite jaram imperijalizma i pridruite se svojoj brai radnicima! Slobodna armija socijalistikih naroda eka vas s dobrodolicom. Maral Rokossovski vam nudi asno mjesto u svojim jedinicama. Ovdje e se prema vama ponaati kao prema naim ruskim vojnicima. Vai nacistiki asnici nazivaju nas niom vrstom - primitivnim, nerazumnim biima iz movara i tresetita. Mi im se smijemo u lice! Tko je, pitam ja vas, tko je ostvario jednu pobjedu za drugom jo od debakla kod Staljingrada? Vi iz 999. bojne/ koji ste prisiljeni protiv svoje volje uzeti oruje i braniti svoje gospodare - vama se obraam. Odbacite svoje okove i pridruite nam se u borbi za slobodu! Jesu li vam obeali pomilovanje? I jeste li im povjerovali? Jeste li im ukazali svoje povjerenje? Jeste li povjerovali njihovim lanim obeanjima? Drugovi, ne dozvolite da vas zavaravaju! Nikada vie neete vidjeti Njemaku. Niti jedan od vas. Nalozi za vae pogubljenje ve su potpisani. Poslali su vas ovamo kako biste umrli za njih. Poslani ste ovamo kako bismo vas mi ubili... Ali mi vas ne elimo ubiti! Doite k nama sada, dok jo ima vremena, kako bismo mogli izbjei prolijevanje krvi svoje brae! Moemo vam ponuditi nadu u novi ivot. Moemo vam ponuditi rat za osvetu protiv nacistikih zloinaca koji su vas osudili da umrete za njih ... Borit emo se i pobijediti! Neemo stati sve dok ne stignemo do Berlina! Doite i pridruite nam se u naoj borbi. Neemo vas ostaviti da gladujete, niti umrete u neasnoj borbi jednog radnika protiv drugog ... Veeras emo vas ekati da doete k nama. Izmeu 19 i 21 sat. Uspostavit emo baranu vatru i zatititi vas dok budete prelazili. Budite hrabri i srani! Ustanite protiv svojih progonitelja i natjerajte ih u bijeg!"
24
Glas je utihnuo. U njihovoj zemunici, potar i upnik sjedili su zajedno i drhturili. Potar je prvi prekinuo tiinu. "uo si ga", proaputao je. "uo si to je rekao. Isto kao i prije. Zvui razumno, zar ne? Moemo uiniti samo jednu razumnu stvar, a to je pobjei to dalje od ovog mjesta dok jo imamo izgleda ... to misli o tome, oe? Ide sa mnom?" Polagano, Fischer je odmahnuo glavom. "Ne mogu", rekao je. "elim ti sreu, ali ne mogu napustiti svoje ljude. Oni me trebaju, i ja moram ostati s njima." Potar je zurio u njega. "Jesi li ti siao sa svog svetakog uma? Zasigurno si posve lud! Kakve koristi od toga da ostane ovdje i pomae toj gomili govana? eli posta:ti muenikom, zar ne? To eli? eli biti prokleti muenik, poput onog Jehovinog prokletog svjedoka?" "Krist je umro na kriu", promrmljao je Fischer, pomalo tajanstveno. "Ja u se prepustiti svojoj sudbini koju mi je Gospod namijenio. Neu okrenuti lea onome to smatram svojom dunou." "Dunost!" rekao je prezrivo. "Pa, moda ti smatra dunou da ostane ovdje poput glinenog goluba i pusti da ti raznesu tvoju svetaku glavu, ali ja to sigurno ne smatram svojom dunou! Idem preko dok ponuda jo vrijedi." Fischer je okrenuo pogled svojih blagih plavih oiju prema njemu. "Da sam na tvom mjestu," blago je rekao, "ne bih se previe oslanjao na to da e Rusi odrati svoju rije. I oni imaju koncentracijske logore i politike zatvorenike. Smatram da te nee upotrijebiti puno bolje no nacisti." Potar je slegnuo ramenima. "To je rizik kojega moram preuzeti, stari. Moda mi izgledi i nisu ba sjajni, to sigurno, ali barem su bolji od niega ... Nadam se da mi nee pucati u lea dok budem odlazio?" "Ne bih nikada ubio ovjeka", rekao je Fischer ozbiljno. "Bog s tobom." U svim ostalim rupama i zemunicama, WU-ovci su mrmljali i gunali meusobno dok su razmatrali znaenje ruske ponude. "Jesi li uo to su rekli? Jesi li uo to su upravo rekli?" Paul Weiss, bivi bankar, bivi varalica, bivi profesionalac, razdraeno se okrenuo svom suborcu. "Zato ne bismo pokuali? Ha? Zato ne bismo pokuali? Jednako rado bih umirao borei se za Crvene, kao i za naciste. Neka vrag nosi i Partiju i ugavu prokletu domovinu! to su oni ikada uinili za ovakve poput mene i tebe? U Njemakoj nikada niti nije bilo slobode. Barem ne za moga ivota. Svaki korak kojeg napravi, Gestapo ti je za petama poput opora gladnih pasa. Zato ne bismo pokuali i za promjenu vidjeli kako svijet izgleda s druge strane ograde?" Nedugo prije 19 sati poelo je kiiti; kolebljiva siva kiica brzo je prekrila itavo podruje vodenom izmaglicom. Gotovo istog trenutka zapoela je ruska barana vatra. Topnika vatra, koja je do tada bila neravnomjerna, postupno je postala ujednaene jakosti. Granate su poele dizati uvis zemlju ispred rovova, a tu napalm bombi zapalio je teren iza nas. To je bez sumnje bilo suptilno rusko ohrabrivanje moguih dezertera, pokazavi im to ih eka ako odlue ostati i boriti se za Hitlera. Tono u 19 sati, pucnjava je prestala! Samo je jedna velika granata iznenada prekinula tiinu kada je eksplodirala. Buka je dola od iza nas, negdje iz blizine sela u kojem se Hofmann jo uvijek zabavljao s dvama telefonisticama iz Luftwaffe. "Nadajmo se da je kopile dobilo svoje", promrmljao je Maleni, uz svoju uobiajenu dobronamjernost prema nadreenima. Sa svojih isturenih poloaja, Paul Weiss i njegov kolega virili su kroz izmaglicu prema neprijateljskim linijama, koje su izgledale naputeno. Znali smo da nas promatraju iz svih smjerova, ali nigdje nije bilo znaka nikakve aktivnosti. "Dobro, to je to", prosiktao je Weiss. "Idemo prije no to stigne gomila. Samo treba jo nekoliko ljudi doi na istu zamisao, pa da se ovo mjesto napuni poput zabavnog parka u nedjeljno poslijepodne ... Hajde, idemo!" Njegov je kolega oklijevao. Prije no to su uspjeli krenuti, nekoliko WU-ovaca iz susjedne zemunice dopuzalo je do njih kako bi im se pridruili. Weiss je nestrpljivo pucnuo jezikom. "Dakle? Ide li ili ne ide?" Pred neodlunim pogledima svojih suboraca, iskoio je naprijed na niiju zemlju. Spustio se u krater, bacio se potrbuke i nestao. Nekoliko trenutaka kasnije, stigao je narednik Repke. Pogledao je preostalu trojicu i namrtio se. "to se ovdje dogaa?" Pribliio je dalekozor oima i sumnjiavo pogledao u izmaglicu. "Prije nekoliko trenutaka bilo vas je etvorica. Kamo je nestao etvrti?" Trojica ljudi uplaeno su se pogledala. "Nije nikamo otiao, narednie "Zajedno smo cijelo vrijeme -" "Samo nas trojica -"
25
"Zajedno -" Repke ih je hladno ignorirao. Ne otkrivi nita u sve guoj izmaglici, zabacio je puku na rame i otiao, ne osvrnuvi se, kako bi pregledao gnijezdo strojnica. Njih trojica nisu gubili vie niti sekunde. Repke e se zasigurno vratiti, a oni se nisu namjeravali vie zadravati kako ih se ne bi dalje ispitivalo o Weissu i njegovom nestanku. Odbacivi oruje, potrali su naglavce u kiu prema sjeveru.Topnitvo obaju strana sada je ponovno zapucalo. Zemlja se zatresla pod udarima tekih topova, a granate su eksplodirale na sve strane. ekali smo, nepomini. "Neka se samo zabave", rekao je Stari Un ogoreno. "Nee proi mnogo vremena prije no to se izmore." Rominjanje kiice preraslo je u snaan pljusak. Vjetar je zapuhao, i u trenutku smo bili mokri do koe. Udaljena brda koja su drali Rusi postupno su blijedjela u tamnoplavoj izmaglici kada je poela padati no. Bila je to velika no za dezertere. Vodnik Wolte stajao je s Buglerom i Treiberom, WU-ovcima. Pogled mu je bio prikovan za ruske linije. Bugler je pogledao Treibera, a potom su obojica pogledala WoItea i kimnula jedan drugome. "Vodnie," rekao je Bugler prikladno poniznim tonom glasa, "oprostite to vas ovako ometam, ali znate li moda hoemo li danas dobiti ita za jesti? Naravno, ne pitam to zbog sebe. Samo mi eludac kri tako glasno da mislim da ga mogu uti i na kilometar udaljenosti." Vodnik Wolte polako se okrenuo kako bi promotrio ovu dvojicu. Gurnuo je ljem prema zatiljku. "Pa sada", rekao je, "zato to pitate mene? Zato ne skoite preko i pitate Ruse? ini se da oni znaju vie o tome no mi. uli ste to su rekli, zar ne? Kod njih moete dobiti hrane koliko god elite. Zato ne odete preko i ne uzmete je?" Treiber je nervozno ustuknuo jedan korak, a usta su mu bila pomalo ovjeena. inilo se kao da ih je Wolte otvoreno pozvao da odu i pridrue se neprijatelju, iako je to bilo nemogue. Wolte je bio dobar nacist. Vjerovao je u Partiju i Fhrera. Wolte nikada ne bi pomislio na dezertiranje. Bugler je nekoliko puta progutao prije no to mu je odgovorio. "Ubili biste nas", rekao je priguenim glasom. "Ubili biste nas istog trena kad bismo se pomakli." "Misli?" Wolte je ponovno pogledao prema ruskim linijama. "Tko zna to bih ja mogao uiniti? Moda bih vam se ak ipridruio. to nas se vie preda, to je vjerojatnije da e nas pristojno doekati..." Iznenada je ispruio ruku i pokazao. "Pogledajte", rekao je. "Pogledajte preko. Jo etvorica vaih kolega ekaju ... Uzmimo da udruimo snage s njima? Ako se stvari okrenu protiv nas i postane jasno da neemo uspjeti, moemo uhititi njih etvoricu i vratiti ih natrag ovamo s nama. Tko bi se mogao suprotstaviti injenici da smo krenuli za njima kako bismo ih ulovili?" Bugler je izgledao kao da mu je nelagodno. "Da, sve je to u redu", rekao je. "Sve je to u redu, ali nekako mislim da nas Crveni ne bi ba lijepo doekali ako se pojavimo s nacistom. Ni oni nisu budale, zar ne? Nisu proklete budale. ak i da skinete sve te gluposti s grudi, sve te znake i ostalo, i dalje bi znali da niste jedan od nas." "Misli da nisam ve razmislio o tome? Misli da se nisam unaprijed osigurao?" Wolte se nasmijao, vrsto stisnutih usana estitavi sam sebi. "Vrlo sam se dobro pobrinuo da se opskrbim s dva razliita kompleta isprava: jednim za svakodnevnu uporabu, i drugim za hitne situacije ..." Nastala je stanka. "Dobro. U redu." Bugler je popustio. "Dakle, ima lane isprave, i oni nee saznati da si nacist. Dakle, moda bi se isplatilo pokuati. No opet, moda i ne bi. Mislim, kako mi moemo znati da su oni govorili istinu? Kako moemo znati da e odrati svoju rije?" "Ne moemo", rekao je Wolte. "To je jednostavno tako. S Rusima se nikad ne zna. Jednoga te trenutka tapaju po leima i nazdravljaju ti votkom, a ve sljedeeg ti je u ustima cijev Nagana. To je rizik kojeg mora preuzeti." "Pa, u tom sluaju", rekao je Bugler, "nisam siguran da je to ono to elim." "Ne bih se previe zamarao time." Wolte je prstom preao malenom platnenom torbicom koja mu je bila objeena preko ramena. "Imam ovdje jednu ili dvije vrijedne stvari za koje mislim da ih se Rusi arko ele doepati. S time u vlasnitvu, oni mogu izbrisati itavu njemaku prvu crtu bojita jednim udarcem. Mislim kako e to biti dovoljno da zaradim njihovu zahvalnost." "Da, ali -" "Ali to?" Wolte se kratko nasmijao. "Ako sam ja ono ega se plaite, imajte na umu da sam ve rekao dovoljno da budem objeen. To je zasigurno dovoljan dokaz iskrenosti." Zastao je. "Usput", rekao je, "samo jedna rije upozorenja prije no to krenemo. Bez udnih pria o Sennelageru. To doista ne bi bilo vrijedno vaeg truda. Jer ako me uvalite u neprilike, upamtite da i ja mogu uvijek uvaliti vas. Rusima nije stalo do zloinaca kao niti nacistima. Ako ikada saznaju za vae stare dosjee, poslat e vas ravno u minsko polje. Dakle, bez lovakih pria. U redu?" Bugler je oklijevao. "Pretpostavljam", rekao je s prezirom.
26
Wolte se okrenuo svom prijatelju. "A ti?" "Ja sam u igri", rekao je Treiber. "Dobro. U tom sluaju -" Wolte im je pruio ruku. "Dajte mi svoje isprave." Nastupio je trenutak sumnje, a potom su ih, uz oite dvojbe, predali njemu u ruke. Wolte je izdvojio nekoliko praznih listova i na njih navrljao slova "PN"2. Iz svoje platnene torbice izvukao je ig na kojem je bio pukovnikov potpis. Paljivo gaje otisnuo ispod rukom ispisanog teksta; a tada je zbog dobre mjere dodao rije "Buchenwald". Vratio im je isprave, i irok osmijeh olakanja pojavio se na Buglerovom hcu dok je ispitivao djelo vodnikovih ruku. "U redu", rekao je. "To je u redu. Buchenwald, ha? To me ini mnogo sigurnijim." Wolte je spremio svoj ig. "Na posao", rekao je. "Sada ili nikada." Putovanje preko niije zemlje bilo je iznenaujue brzo i jednostavno. Nai ljudi pognuli su glave i potrali poput jelena.Gotovo prije no to su to shvatili, doli su do prvih ruskih rovova. Uskoili su u njih visoko uzdignutih ruku, a uskoro je uslijedila i gomila ostalih. Izgledalo je kao daje cijeli iroki komad zemlje izmeu dvaju vojski bio iznenada ispunjen estokom aktivnou. Ruska promidba dobro je obavila svoj posao. Maleni je itavu tu predstavu promatrao kroz dalekozor. Paralelno je komentirao za sve nas. "Nikada nisam vidio nita poput ovoga. Oni gmiu posvuda ... i jebi me!" dodao je uzbueno. "Evo jo jednoga! I jo jednoga! Pola proklete vojske je ondje! Izgleda kako ne mogu dovoljno brzo odlaziti -" U jednom trenutku Porta je napravio pokret kao da e zapucati, ali Stari Un gaje zadrao. "Pusti ih neka idu", rekao je. "Pusti jadnike neka idu. Neka pobjegnu, ako je to ono to ele. Uskoro e shvatiti svoju pogreku." Iz apa Berlina i pravo u ralje Moskve. Pitao sam se koliko njih je imalo i najmanjeg pojma kamo zapravo srljaju. Neki je bojnik iznenada dotrao prema nama, lica sjajnog od estoka bijesa. "to vi, dovraga, radite?" povikao je Lweu. "Zato ne pucate u njih? Sveti i svemoni Boe, ti takori dezertiraju!" Prije no to je Lwe uspio otvoriti usta kako bi odgovorio, bojnik se bacio iza strojnice i povikao: "Pali! Pali!" to je glasnije mogao. Od nekuda iz niije zemlje zauo se zbor glasova u agoniji, a zvuci nae paljbe dozvali su pukovnika Hinku na scenu. Gotovo se spotaknuo na maninog bojnika iza tekue strojnice. "Tko je to?" uzrujano je rekao. "to on radi ondje dolje?" nestrpljivo se okrenuo svom topnikom asniku. "Tko je taj ovjek? Zato mi nitko nije rekao za njega?" asnik je oprezno pogledao bojnika. "Doista ne znam, gospodine", rekao je. "Doista vam ne mogu rei tko je to." "Tada mu pogledaj isprave i saznaj!" obrecnuo se pukovnik. Bojnik je mrzovoljno napustio svoje mjesto za strojnicom, i jo mrzovoljnije predao svoje isprave. Prizor Lweovog hladnog smijeka i zvuk Portinog besmislenog smijuljenja nesumnjivo nisu ublaili situaciju. Topniki asnik je kratko pogledao isprave. Usporedioje jednu fotografiju s drugom, pregledao nekoliko potpisa i markicu sumnjiva izgleda. Namrtio se i okrenuo pukovniku. "Neto mi je sumnjivo u vezi svega ovoga, gospodine. Ne mogu tono odrediti to, ali volio bih pomnije pregledati ove isprave." "Kako molim?" rekao je bojnik, razbjenjen. "Usuujete li se sugerirati da su ove isprave lane?" "A to ako jesu?" rekao je pukovnik odrjeito. "On samo obavlja svoju dunost. to bi ovjek trebao pomisliti kada otkrije daje potpuni stranac iznenada doetao tko zna odakle i smireno preuzeo zapovjednitvo neije satnije bez i najobinijeg 's vaim doputenjem'? To mi se ini pomalo bizarnim, blago reeno. Mogao bih vas dati ubiti na licu mjesta kad bih to smatrao potrebnim." Bojnikovo ustro raspoloenje pomalo je splasnulo. Nervozno je obrisao usta nadlanicom. Porta, koji nikada nije mogao drati jezik za zubima, sada se pourio ponuditi pukovniku svoj neprocjenjivi savjet. "Najbolje je ne riskirati, gospodine! Tako su nam rekli u Ulmu, gospodine. Prvo pucaj, a tek potom postavljaj pitanja, to su nam uvijek govorili. To je bila kontrapijunaa, ba tako. Iao sam na taj teaj." "Pa to bi to, dovraga, trebalo znaiti? Zbog toga si ti nekakav strunjak?" zareao je bojnik. "Uskoro e me pokuati uvjeriti da sam ruski pijun u njemakoj uniformi!" Porta se potpuno uspravio i iscerio. "Sam Reichsfhrer je rekao kako je daleko bolje ubiti pet nedunih ljudi no ostaviti jednog krivog na slobodi." "Ah, zaboga!" obrecnuo se bojnik. "Zar nitko ne moe uutkati ovog kretena i njegovo beskrajno blebetanje?" Pukovnik, koji je prouavao njegove isprave, sada mu ih je vratio.
2
politiki nepoeljan (nap. prev.)
27
"Uzmi ih i vrati se u svoju bojnu", hladno je rekao. "Ovom stvari u se vie pozabaviti u nekom zgodnijem trenutku. Premaili ste svoje ovlasti i oekujem detaljno objanjenje vaeg ponaanja. Sada idite." Bojnik je nestao jo bre no to se pojavio. Pukovnik je uzeo svoj dalekozor i pomno prouavao mahnite, tree sjenke koje su jo uvijek prolazile niijom zemljom. "Vrlo dobro", rekao je. "Nastavite paljbu." Maleni je slegnuo ramenima. "Lud poput Ludog Klobuara", promrmljao je. "Troiti dobru municiju na tu gomilu bezveznjaka. Ja bih ih prepustio Crvenima. Oni e ih ve uskoro srediti." Mehaniki, bez imalo ara za taj zadatak, otvorili smo vatru. Maleni je punio i ponovno punio poput automata, apuui svoje uobiajene njene rijei svakoj granati dok ju je stavljao na mjesto. Maleni bi se uvijek obratio svakoj svakcatoj od njih, kao da su mu stare dobre prijateljice. Bio je daleko najbolji od svih posluitelja koje smo imali. Bio je brz, toan i oigledno neumoran. Mogao je to raditi satima bez prestanka. Moda nije bio siguran daju li dva i dva etiri, ali je sigurno znao rukovati minobacaem. "Tristo pedeset metara", rekao je Stari Un. "Kreni, puni, pali", recitirao je Maleni kao daje izgovarao litaniju. "Na put, draga moja ..." Ljudski ostaci letjeli su uvis, ali sada su Rusi otvorili zatitnu vatru za svoje budue drugove koji su urili kako bi im se pridruili. Granate su poele eksplodirati oko nas, neugodno blizu, a Porta je poeo psovati i nabio svoj cilindar jae na glavu. "Prokleti Rusi", rekao je. "Proklete ruske svinje. Znate li da koriste ene da ispaljuju te stvari? Zasigurno imaju bicepse kao prokleti ragbijai, to je sve to imam za rei." Sat vremena kasnije, barana vatra s obaju strana polako je jenjala. Samo je nekoliko dezertera uspjeno iskoilo iz nacistike tave ravno u komunistiku vatru. Nekoliko ih je bilo uhvaeno i uhieno. Mnogo vie ostalo ih je leati umirui u izgorenom blatu niije zemlje. U meuvremenu, otpoela je histerina aktivnost du itave linije, telefoni su neprestano zvonili, a kuriri su trali amo-tamo uz svoju uobiajenu samodopadnu revnost. Sigurnost i tajna policija bili su obavijeteni o ovom debaklu, i mi smo se turobno povukli kako bismo ekali njihov dolazak. Pukovnik iz Gefepa3' sjedio je u uglu i drao se rukama za glavu. Uniforma mu je jo uvijek bila nova i ista, ali lice mu je izgledalo izborano i ostarjelo prije vremena. Ne samo to je dezertiralo dvanaest njegovih doasnika s itavim kontingentom WU-a, nego su mu sada javili daje takoer pobjegao i jedan od njegovih natporunika. Pukovnik je molio Hinku da u izvjeu napie daje natporunik poginuo u akciji, ali Hinka je bio strog i odluan. "Moe sam porazgovarati s ljudima iz Sigurnosti", rekao je, to je naravno, bila posljednja stvar koju bi ovjek pri zdravoj pameti elio uiniti. Neto prije ponoi. Rusi su otvorili vatru na divizijski stoer. Udaljenost i smjer njihovih granata bili su nevjerojatno toni. Skladita municije odlazila su jedno za drugim. Skriveni tenkovi bili su pronalaeni nepojmljivom preciznou. inilo se oiglednim da je netko iz stoera uspio dezertirati i dati drugoj strani mnogo vrijednih podataka. Uz polagano pristizanje zore, probudili smo se tono na vrijeme za lov na vjetice izmeu onih WU-ovaca koji su zbog izbora ili nude i dalje ostali s nama. Djelomice je to bilo zbog odmazde; djelomice zbog elje da se pronae rtveno janje, da bi se pokazala odanost Fhreru i mrnja prema njegovim neprijateljima ubivi nekoliko bespomonih ljudi. Vidio sam kako je razbjenjeni narednik Linge napao upnika Fischera usred molitve i udario ga posred lica svojim ljemom. Vidio sam kako je Oberwachtmeister Danz dotrao kako bi se pridruio zabavi. Vidio sam kako je drkom svog pitolja udario upnika u eljust i nogom mu gurnuo lice u blato. Potom sam vidio njih dvojicu kako sa smijekom kreu u potragu za novim rtvama. upnik Fischer s mukom se osovio na noge, a krv mu se slijevala iz razbijenih usta i niz bradu. Moglo je biti i gore. Barem je jo uvijek bio iv. Pukovnik kojemu je dezertirao natporunik pronaen je neto ranije raznesenoga mozga. Kasnije toga jutra smijenila nas je neka pjeaka pukovnija. Dronjavi ostaci 999. bojne okupili su se i odmarirali do oblinjeg sela, gdje su ih zapanjeno i zabrinuto promatrali vojnici koji su bili ondje smjeteni. "Zarobljenici", rekao je jedan ovjek znalaki svom susjedu. "To su sigurno oni. Zarobljenici." "pijuni", rekao je drugi. Nikada im nije palo na pamet da bi ti napola goli kosturi moda mogli biti njihovi zemljaci; daje ta jadna zbirka kostiju i koe bila poslana iz Njemake kako bi ovdje umrla. Fhrer u svojoj posvemanjoj mudrosti i plemenitoj dobroti nikada ne bi dozvolio takvo to. Bojna je bila u pokretu kroz selo, i drana je podalje od pogleda zureih vojnika. Nastavili su tako jo deset kilometara. Na posljetku im je bilo nareeno da stanu, i doivjeli su ljubazan prijem straara varavske Sigurnosti, koji su na svojim ljemovima imali odvratne oznake u obliku mrtvakih glava. Bili su postrojeni i vrijeani na uobiajeni prijateljski nain ljudi iz Sigurnosti. Svatko tko se naao imalo izvan vrste dobio bi ili udarac u glavu ili metak u potiljak iz P38. Oni koji bi pali na tlo bili bi leerno izudarani nogama dok se ne bi Gefepo (GFP); Geheime Feldpolizei - vojna policija u civilnoj odjei osnovana 1939.; bavila se i kontrapijunaom (nap. prev.)
3
28
onesvijestili, a potom bi bili preputeni na milost i nemilost psima. Bilo je mnogo vike, vritanja i zbrke, psi su lajali, koraci u izmama odjekivali, ljudi izvikivali naredbe. Sve je to bio posve normalan postupak. Nakon nekog vremena, kada je bojna bila prikladno okljatrena i oigledno smatrana spremnom za prikazivanje, bila je predana bojniku i dvama Dirlewangerovim posebnim satnijama. Bojnik bi istog trenutka zapovjedio druem talogu iz 999. da skine svoje krpe i postroji se licima okrenutima prema zidu s rukama iza glava. Svatko tko se usudi pomaknuti, rekao im je, bit e ubijen. Iz smanjenja broja koje je uslijedilo, bilo je oito da su se mnogi usudili to uiniti. Bojnik je nastavio smireno govoriti dok su Dirlewangerove ubojice nastavile sa svojim zadatkom selektivnog probiranja i plijevljenja. Govorio je gotovo sat vremena. U detalje je opisivao najrazliitije kazne kojima se mogu veseliti ako bi se itko od njih udaljio od pravila i propisa makar i neznatno. Suosjeajno ih je upozoravao da ne pokuavaju slijediti svoje ranije suborce na putu preko linija prema ruskim rovovima: obitelji svakog ovjeka, ene, djeca, majke i oevi bili su okupljeni i drani kao taoci. Na posljetku, objavio je da oni koji su jo ivi sada mogu odjenuti svoju odjeu, te da e biti prebaeni u 27. tenkovsku pukovniju. Ondje e im se pruiti niz mogunosti da poginu junakom smru. U tom trenutku im se vjerojatno ve i pomisao na stajanje u blatu dubokom do koljena dok ruske granate fijuu zrakom poela initi prilino ugodnim nainom provoenja vremena. Preivjeli bi se zahvalno uvukli u bilo kakve komadie odjee koje su mogli pronai, i bili su prikladno impresionirani kada su otkrili kako ih kamioni ve ekaju kako bi ih prevezli do njihovog novog odredita. Meutim, na njihovu nesreu, 27. tenkovska pukovnija je bila daleko, daleko naprijed; a nekima od njih nije bilo sueno da stignu do nje. Odrano je tajno vijeanje, na kojem je pomalo proizvoljno odlueno da jedan od tri ovjeka treba biti osuen na smrt bez suenja. Onamo su ih sada odvozili. Kamioni su stali na dogovorenom mjestu i istovarili svoj bijedni teret. Bajunetima i kundacima protjerali su ljude kroz palir vojnika naoruanih eljeznim motkama prema klaonici. Neki od njih nikada nisu niti stigli do klaonice. Prilino je zapanjujue kakvi smrtonosni udarci mogu biti zadani tankom eljeznom motkom u rukama strunjaka. Naravno, kada je ovjek u vojsci, ubija bilo kojim metodom koja se od njega zahtijeva. Vrlo brzo ovjek postane strunjakom u veini tipova ubojstava. Oni koji su uspjeno protrali kroz taj palir bili su okupljeni u vlanoj tami podruma ruevne zgrade. Tlo ispod njih ubrzo se pretvorilo u elatinozno blato. Sa stropa je kapala voda. takori, ohrabreni glau, rastrali su se uokolo, grizui ljude za noge. Bilo je jedva dovoljno prostora kako bi se u njega smjestila sva ta tijela. Straari su morali upotrijebiti bieve prije no to su se vrata mogla zatvoriti i zakraunati. Cijeli dan i cijelu no ljudi su bili ostavljeni da gladuju i gue se. Svaki ovjek bio je za sebe, nije bilo mjesta za osjeaje. Najslabiji su bili zgaeni. Ubrzo nakon ponoi vrata su bila otvorena i prozvano je nekoliko imena. Odabrani su se probili do izlaza. To im je zasigurno predstavljalo olakanje. Vrata su za njima ponovno bila na silu zatvorena, a oni unutra zauli su iznenadnu pucnjavu iz strojnica. A potom je nastala tiina, i znali su to znai kada nekoga prozovu ... Ta iscrpljena skupina vojnika bila je udnovata zbirka zloinaca. Neki su bili uhvaeni kako sluaju strane radio postaje; neki su se usudili na glas posumnjati u konanu pobjedu; neki su rekli ono to misle na javnome mjestu. Drugi su pljakali, varali i ubijali. Ostali su bili nezgodno privreni idealu nenasilja. A sada su svi zajedno ekali smrt u podrumu ispunjenom takorima. Prolo je deset minuta. Jo jednom vrata su se irom otvorila, i jo su estorica ljudi bili prozvani da se suoe s vatrom strojnica. Do zore, bilo je ve znatno udobnije dolje u blatu podruma. Bilo je dovoljno prostora za kretanje i obilje zraka. Ljudi su se ak poeli osjeati ljudima, ponovno su poeli razgovarati i nagaati iji e red biti kada se vrata sljedei puta otvore. Jedna je osoba iznijela teoriju da odvode samo one zloince koji imaju plave ili crvene oznake. U istom trenutku svi oni koji su imali zelene oznake odahnuli su s olakanjem. "Da, postaje mi jasno", rekao je ubojica iz Leipziga. "Shvaam to rade. Ubijaju samo politike i izdajice. I smatram da bi tako trebalo i biti. Zato bi Adolf trebao nastaviti hraniti i odijevati one koji ga ele izdati. Njih se treba rijeiti, kaem ja, i neka mi ostali dobijemo potene porcije." Oni sa zelenim oznakama postajali su sve smireniji kako je vrijeme prolazilo a nitko od njih jo nije bio pozvan van. Vratio im se zatvoreniki mentalitet. Poeli su krasti sve ega su se mogli doepati od mrtvih i slabih. Jedan se okomio na upnika Fischera, koji se i dalje slabano drao na ivotu, i udario ga preko krvavog lica prepunog oiljaka. "Zato se ne moli, ti uljivi sveenice? Zato ne pozove onoga od gore da sie i pomogne nam?" Iz jednog kuta smrdljivoga podruma zauo se kiseli smijeh. "Onoga od gore! Ba bi Bog mogao neto protiv SS-a ..." Kasnije poslijepodne, vrata su se otvorila posljednji puta i SS-ov natporunik obratio im se s praga. "U redu, sluajte me, vi gomilo svinja! Prema svim pravilima, sada biste ve trebali biti mrtvi. Daje bilo po mom, izveo bih vas van i rijeio vas se svih. Sam Reichsfhrer je odluio dati vam jo jednu priliku da se dokaete vrijednima da vam se dozvoli nastaviti ivjeti. Nadam se da se osjeate spremnima i jakima, jer ete poi na dugi mar do mjesta na kojem neete
29
pasti u iskuenje da pobjegnete i pridruite se neprijatelju. Znat ete kamo idete kada stignete onamo, a ne prije. Marirat ete bez izama. Bugarski vojnici mariraju bez izama, pa zato ne biste i vi? Oni od vas koji sretno stignu dobit e sve to im bude potrebno. Ako itko zaostane tijekom puta, bit e ubijen. A ako postoji itko tko osjea kako nije dovoljno spreman da marira bez izama, neka se javi i kae to odmah." Nastala je strahom ispunjena tiina, a tada je iz tame podruma polako istupio neki ovjek. Natporunik gaje gledao kako se pribliava. "Dakle? to nije u redu s tobom?" ovjekje doepao naprijed. Njegovo desno stopalo bilo je krvavo i slomljeno. Samo je govorilo svoju priu. "Oh, oh, ovo ne izgleda previe zdravo", rekao je natporunik. "Trebao si to dati na pregled ve odavno." Pozvao je bolniara i usmjerio ga prema tom ovjeku. Dirlewangerova brigada nije imala lijenike. Sve operacije izvodile su nevjete i drhtave ruke bolniara, bez blagodati anestetika. Smatrali su da ovjek od takvog iskustva ovrsne. "I to misli?" promrmljao je natporunik. "Hoe li moi marirati?" Bolniar je za probu gurnuo prst u meso ozlijeenog stopala. ovjek je zavritao od boli, a bolniar je ustao cerei se. "Bojim se da nee, gospodine. Posve je nespreman." Natporunik je namjestio suutan izraz lica. "Prava je teta", rekao je, "to imamo rtve i prije no to smo krenuli. No, ako ovjek ne moe marirati, onda ne moe marirati, pa moemo svriti s tim." Straar je uao u podrum. Nesretnog invalida su gurnuli na koljena i zabacili mu glavu prema naprijed. Odjeknuo je hitac. Problem je bio rijeen. "Tako", rekao je natporunik. "Osjea li se jo netko nesposobnim za mariranje?" Nastala tiina bila je znak da su svi bili izvrsnoga zdravlja. Ali kada je kolona napokon krenula na svoje putovanje, za sobom je ostavljala dugi krvavi trag. Preivjeli su bili predani 27. tenkovskoj pukovniji neto nakon ponoi. Bili su odvedeni u nekakvu potleuicu na spavanje, a sljedeega jutra dobili su uniforme i oruje. Sada su bili posve spremni kako bi umrli za svoju domovinu. Te iste veeri ponovno smo krenuli na bojite. III. "Onaj tko se zakune na svastiku mora se otada odrei svih drugih zakletvi." Himmler, govor dragovoljcima u Zagrebu, 3. kolovoza 1941. Dvije tisue Poljaka bilo je okupljeno u vojarni nekoliko kilometara iza uma koje su okruivale Varavu sa sjevera. Iz okolnih sela bili su dovedeni mukarci i ene; ostala su samo mala djeca. "Ima li meu vama onih koji razumiju njemaki? " upitao je Hauptsturmfhrer Sohr prestravljenu gomilu. Gurnuo je svoju sivu kapu sa zlokobnom mrtvakom glavom dublje na elo kako bi zatitio oi od sjaja poslijepodnevnog sunca. Neki stari Poljak polako je istupio prema njemu. "Ja znam nekoliko rijei, gospodine. Moda bih vam mogao pomoi." "Dobro. Reci svojim ljudima da se posloe u tri reda. Reci im da se uhvate za ruke, i kada im ja naredim da ponu marirati, neka krenu prema umi, ostavivi najmanje deset metara razmaka izmeu redova." "A to im moram rei da rade kada stignu u umu, gospodine?" "Reci im da beru jagode. Voe je izvrsno u ovo doba godine." S povjerenjem, bez pitanja, starac je preveo ovu udnu naredbu. Zabrinuta lica ljudi postupno su se opustila. Posluno su se posloili u tri reda, uhvatili se za ruke, smijui se dok su to radili. udni ljudi, ti nacisti! Okupiti dvije tisue mukaraca i ena samo kako bi ili brati jagode u umu! Nitko od njih nije znao, jer im nitko nije smatrao vanim rei, da su lanovi poljskog pokreta otpora zasijali umu minama. Prva je kolona krenula, drei se za ruke i jo uvijek se smijui s olakanjem. Nekolicina je oklijevala, nekoliko njih koji su instinktivno osjeali nepovjerenje, SS-ovci s pukama su natjerali naprijed. SS-ovci su hodali usporedo s kolonom. Niti oni sami nisu jo znali za mine. Samo su znali da su prije nekoliko dana bili osueni na smrt, i da su im sada, iznenada i bez objanjenja ponudili pomilovanja. Nije bio njihov posao da razmiljaju zato je dolo do toga. Starac je bio u srednjem dijelu prve kolone. Stezao je ruke dvojice svojih sinova, svakoga s jedne strane. Koraao je paljivo, svakog trenutka oekujui da se tlo otvori pod njegovim nogama. Poznavao je Nijemce. Znao je da ide u smrt. Ukoio se kada su doli do ruba ume, i iznenada, kao voena nekakvim instinktom, itava je kolona zastala. SS-ovi straari trali su gore - dolje iza njih, pucajui uvis i utajui ljude naprijed. Oklijevajui, gomila je nastavila dalje.
30
Jedva da su zakoraili dva koraka u umu, kada je itavo podruje eksplodiralo njima u lica. Starevi sinovi bili su otrgnuti iz njegovog stiska. Raskidana tijela bila su odbaena visoko u zrak. Ljudi su vritali i jecali, i panino trali tim paklom. Zaule su se nove eksplozije i novi vrisci. Urnebes. Druga kolona rtava otjerana je u smrt. Mlada ena s dugom krhotinom drveta u boku bila je odbaena. Odvukla se naprijed, po pranjavom krvlju poprskanom tlu, stenjui od boli i molei za milost. Ali milosti nije bilo. Bila je odgurnuta natrag u uas koji je bjesnio izmeu stabala. Trea kolona nala se uhvaena izmeu minskog polja s jedne i reda SS-ovaca s druge strane. Neki su potrali prema pukama i bili izreetani mecima. Drugi su pobjegli u umu i bili razneseni kada su posrnuli preko tijela svojih kolega. Hauptsturmfhrer Sohr gurnuo je kapu na potiljak dok je stajao i promatrao pokolj. Nasmijao se kada je vidio tijela kako gore. "Dvije tisue ljudskih detonatora ", promrmljao je. "Najuinkovitiji odred za pronalaenje mina kojim sam ikada imao ast zapovijedati..."
BOJNIK IZ INENJERIJE
Pukovnija se ponovno nala usred movare. Ovog puta bila je to movara Tomarka. Zapravo, jedno tresetite posve je nalik drugome. Ista ljepljiva vlanost, isti beskrajni rojevi komaraca. Do sada smo se ve naviknuli na to, i tijekom razdoblja zatija ak smo uspijevali pronai pozitivne strane svog boravka ondje. Jednom kada bismo se smjestili, i kada bi lokalne divlje vrste preivjele ok invazije, shvatili bismo daje to mjesto zapravo fascinantni rezervat prirode. Bilo je obilje aba i lastavica. Jednoga dana nekoliko roda sletjelo je kako bi prouile teku strojnicu, i otada su stvorile naviku hvatanja riba tono ispod nje. Njihovo je gnijezdo bilo visoko na stablu u blizini naih prvih linija. Nakon prvih nekoliko dana inilo se kako su se privikle na neprestano tektanje strojnica i eksplozije granata. Bilo je nevjerojatno kojom bi se brzinom ivotinje pomirile s ometanjem ljudi i strojeva. One su to jednostavno prihvatile kao novosti u svakodnevnom ivotu. Jedna zeja obitelj svakog bi jutra dolazila po ostatke hrane. Bacali smo im komade kupusa, koje bi pojeli bez obzira na ono to bi se dogaalo oko njih. Tada bi otskakutali prema ruskim linijama, gdje su nesumnjivo dobili i drugi obrok. Pri kraju naeg boravka ondje, sakupili smo poprilinu menaeriju. Osim roda i zeeva, svake veeri u vrijeme zalaska sunca posjeivala nas je i jedna lisija obitelj . Jednoga od mladunaca nazvali smo Toscha. Bilo je to prekrasno stvorenje, bijelo od glave do pete. Maleni je jednoga dana poinio pogreku i pokuao ga uhvatiti. Zaradio je gadan ugriz u nogu od razbjenjene ivotinje, i otada nadalje morao se zadovoljiti promatranjem iz daljine. Iza poloaja za komunikacije nalazilo se gnijezdo jazavca. Obiavali smo otvoriti limenke mlijeka u prahu i ostaviti ih na ulazu kako bismo ih izmamili na otvoreno. To su bile sitne radosti u movarama. to se tie Rusa, viali smo ih rjee no ivotinje, ali dobro smo znali gdje se nalaze. Svake veeri, bez iznimke, izmeu 19 i 21 sat, otvarali smo vatru iz minobacaa. I svake veeri, im bismo prestali pucati, oni bi nam poslali svoj odgovor. Bila je to prava dentlmenska i predvidljiva procedura. Nije bilo potrebe da itko pogine ako bi se drao mjera opreza. Samo bi idioti iz 999. upali u neprilike. Ustrajali su na noenju elinih ljemova, samo zato to su ih dobili. Budui da su oni bljetali i presijavali se u vlanom okruju movara, neprijatelju su predstavljali mete koje je bilo preteko promaiti. Porta i ja smo jedne noi bili zajedno na strai pokraj isturenog strojnikog poloaja. Deprimirala nas je gluha tiina, i nismo bili zahvalni nepoznatoj ptici koja nam je povremeno pjevala iz movare onoliko koliko smo trebali biti. Imala je neobino buan glas, grub i hrapav. Neprestano je isputala dva tona koja bi popratila neskladnim urlikom, koji nam je nakon nekog vremena poeo kidati ivce. "Prokleta ptica", rekao sam, "zvui poput prokletog magarca koji pati od tucavice." Na posljetku su se pojavili Maleni i Gregor kako bi nas zamijenili, ali smo ostali s njima kako bismo im pravili drutvo. Morali smo se vratiti natrag na strau za nekoliko sati, i nije imalo nikakva smisla odlaziti i ponovno se vraati. Porta je izvukao iz depa svoje kockice i komad zelene ohe, pa smo se smjestili da bacimo koju. Kockice su bile prekrasne. Od bjelokosti sa zlatnim tokicama. Porta ih je pokupio u kockarnici u Nici. Rairili smo tkaninu preko kutije s municijom, i izmeu svakog bacanja ili Maleni ili Gregor bi proetali do grudobrana i leerno bacili pogled da vide to rade Rusi. Kao i obino, nisu nita radili. Vrlo vjerojatno su kartali. Ona ptica iz movare je nastavila kretati, a osim toga no je bila tiha. Vrijeme je sporo prolazilo. Svi smo bili na oprezu i trzali smo se i na najtie zvukove. ak niti prekrasne kockice od bjelokosti nisu uspjele u potpunosti zaokupiti nau pozornost. Gregor je neprestano grizao nokte i pljuckao komadie. Svaki put kada bi ona movarna ptica otvorila svoj kljun i zakretala, uzrujano bi se trznuo i rekao, "Za ime Isusa!" Nakon nekog vremena, ak je i Porta izgubio zanimanje za igru. Poeo se uljati u tami, hodajui gore-dolje pokraj strojnice. Traio je neprilike, ali neprilike nisu nastale. Konano je, u
31
oaju, poeo plesati izmeu sjena i svirati svoju flautu, pa je movara odjednom oivila i poela odjekivati pjesmom ptica. Sluali smo ih u transu. Moda su ih i Rusi sluali, no nisu niti pokuavali pucati. A tada je, posve iznenada, Maleni stavio prst preko usana i upozoravajui mahnuo Porti. Ja nisam uo nita osim zbunjenog cvrkuta ptica, ali Maleni je posjedovao ivotinjski instinkt kada je trebalo naslutiti pribliavanje opasnosti, pa smo sva trojica s potovanjem uutili dok je on sjeo i oslukivao. Na posljetku smo i mi zauli brujanje zrakoplova u daljini. Porta je prinio flautu ustima. "tuke", rekao je s prijezirom. Maleni se namrtio. "Misli?" Prije no to je Porta stigao odgovoriti, nono nebo je proparao zasljepljujui bljesak. Postalo je svijetlo poput dnevnog svjetla, a mi smo stajali izloeni usred tog osvijetljenog prostora. "tuke malo sutra!" povikao je Gregor, i bacio se u zaklon ispod grudobrana na rovu, a mi ostali bacili smo se navrat-nanos preko njega. Negdje iza nas zapucale su protuzrakoplovne baterije. Brujanje zrakoplova pretvorilo se u pulsirajuu tutnjavu motora. Vidjeli smo ih iznad naih glava, dolazili su val za valom. Toliko o Porti i njegovim tukama: ovo su bili ruski bombarderi. Nestalo je none tiine. Nestalo je magarolikog revanja one ptice movarice koje nas je toliko ivciralo. Movare su oivile odjecima bombi, bile su pretvoreni u pe, u gorue more plamena. "Izlazite odavde!" povikao je Porta; i pobjegli smo. Zrak je bio prepun leteih krhotina. Cijela trea desetina, koja je brojila trideset i dva ovjeka, bila je ubijena jednim izravnim pogotkom. Posvuda oko nas ljudi su trali i vikali. Bunkeri i rovovi, zapovjedna mjesta, depoi municije i goriva bili su razarani neprijateljskim bombama. im bi jedan val zrakoplova preletio iznad naih glava, drugi bi se pojavio svega nekoliko sekundi kasnije. Nije bilo predaha. Moglo se samo trati od jednog do drugog zaklona u uzaludnim pokuajima da se nekamo stigne. Gdje tono, samo je Bog znao. Cijela crta bojinice bila je raskidana u komadie. Zbrka je bila posvemanja. Kasnije smo saznali da su protiv nas bile usmjerene snage cijelog etvrtog krila sovjetskih zranih snaga. Sedam stotina bombardera napalo nas je te noi. Bilo kamo usmjerili pogled, niste mogli vidjeti nita drugo osim unitenja. Mrtvi ljudi leali su na hrpama; poludjeli su skakutali uokolo poput zeeva; ranjenici su vritali; preplaeni ljudi su se skrivali u zaklone; asnici su izdavali nareenja koja nikada nisu bila izvrena jer nije bilo gotovo nikoga tko bi ih mogao uti. Nakon sedam stotina bombardera, napalo nas je i teko topnitvo kako bi dovrilo unitenje. Mogli smo se samo skutriti u onih nekoliko preostalih rovova i nadati se da emo preivjeti oluju. Oteenja nastala bombama potpuno su unitila rovove, pa je voda iz movara poela pronalaziti svoj put unutra. Smrad sumpora bio je nepodnoljiv. Sagnuli smo se u blatu i mulju i kaljali sve dok nam se utroba nije poela penjati u grlo. Kada je barana vatra na posljetku prestala, ispuzali smo van poput duhova iz nekog drugog svijeta i natmurenih lica pregledali ono malo to nam je ostalo. Stabla su bila groteskno slomljena i oprena. U blizini je bio jedan tenk tipa Pantera, gotovo prepolovljen na dva dijela. Svih pet lanova njegove posade bilo je mrtvo. Jedan je bio prepolovljen na pola zajedno s tenkom. Jedan narednik vodio je odred prestravljenih WU-ovaca u potragu za poginulim asnicima koje je, na posljetku, trebalo poteno pokopati. Dozvolili su nam samo kratak predah prije no to su nas ponovno napali. Gusta uta izmaglica poela se kotrljati movarom prema nama, i samo Bog je bio na pomoi onim budalama koje su odbacile svoje plinske maske. Ta uta izmaglica sadravala je kemijsku tvar koja je prodirala izravno u plua, i nitko nije mogao preivjeti bez nekog oblika zatite. Narednik Linge je to pokuao, i njegove je patnje bilo tako stravino promatrati da smo mu na kraju morali skratiti muke. Od toga dana nadalje, ljudi nisu isputali svoje plinske maske iz vida. Iz pozadine otrovnih oblaka uli smo nepogreive zvukove neprijateljske aktivnosti, koju nikako nismo mogli identificirati. Ja bih rekao da su to bili pokreti jedinica, ali odavno smo raznijeli jedini most koji je spajao dvije strane movare, a nije bilo nikakvog drugog prijelaza. Na posljetku je s isturenog promatrakog poloaja stigao podatak da su buku koju smo uli uzrokovali tenkovi koji su se okupljali. "Tenkovi?" rekao je Lowe u nevjerici. "to oni do vraga misle uiniti s tenkovima? Nikada ih nee uspjeti prevesti preko." Pola sata kasnije, magla se rasprila, i doista smo ugledali tenkove, kako se uz buku probijaju naprijed s neprijateljskih poloaja s druge strane movare. Veliki topovi bili su spremni za paljbu, i prva salva granata ve je stizala na nau stranu. Polako, dok smo mi promatrali u nevjerici, tenkovi su se kretali prema nama; a u njihovom okrilju vrsto zbijeni redovi pjeaka. Na naoj strani, preostali WU-ovci, koji su do tog trenutka bili posve demoralizirani, drhtali su neskrivenim uasom. Za veinu njih bio je to prvi susret s tenkovima u borbi, a velika zelena stvorenja izgledala su poput pretpovijesnih udovita spremnih da zagnjure u blato.
32
Desetina s bacaima plamena bila je pomaknuta kako bi nas pokrivala, a protutenkovska baterija urno je postavljena na udaljenost od dvije stotine metara. Meutim, unitio ju je jedan T-34 prije no to je uspjela otvoriti vatru. "Ludi su!" vikao je Lwe, a to je bio povik istoga oaja. "Oni su vraki i prokleto ludi, nikada nee uspjeti!" Prvo udovite pognulo je svoj nos i naglavce zaronilo u meku movaru. Velike grude blata poletjele su na obje strane, i na nau zaprepatenost, tenk se izravnao i odluno poao prema nama. Izgledao je poput pretovarenog amca koji se ljulja na valovitom moru. Ljuljao se i koprcao, voda je ljapkala oko njegovih gusjenica, ali i dalje je napredovao. "Kako mu dovraga-?" Barcelona se zapanjeno okrenuo prema nama. "Razorili smo most! Nema puta preko!" Legionar je slegnuo svojim mravim ramenima. "Oigledno", rekao je, "su otili i izgradili novi most." Zasigurno su ga imali spremnog: pontonski most kojega su prebacili preko movare tijekom sveopeg nereda pri zranom napadu. Pogledavi kroz dalekozor, uspjeli smo razabrati presijavajue niti ice kojom su ga osigurali oko stabala. To ih je zasigurno kotalo mnogo ivota njihovih ljudi, ali Rusi, kao ni nacisti, nisu na opoj ljestvici vrijednosti visoko cijenili ljudski ivot. Ljudstvo je, na posljetku, ipak bilo daleko najjeftinija sirovina. Kako je napad napredovao, jo je velik broj ivota bio izgubljen. Nekoliko je tenkova skliznule sa plutajueg prolaza. Na trenutak bi odravali ravnoteu na samom rubu katastrofe, a potom bi zaronili u svoju propast u pjenuavu smeu vodu. Po cijeloj movari skakale su zelene abe, protestirajui kreketom protiv ove invazije na njihovu privatnost. Osjetio se smrad goriva, kojega je vjetar nosio prema nama ispred ute otrovne izmaglice. Lwe je vidio dovoljno. Mahnuo je protutenkovskoj desetini da se pomakne naprijed, i oni su se pomakli brzim korakom, a slijedili su ih izgubljeni i zadihani WU-ovci nosei kutije s granatama. Isturene poloaje na klasian su nam nain unitili T-34 iz prvih redova, nakon to su ovi ispucali svega nekoliko bijednih hitaca: teki tenk jednostavno je raskidao ljude u komadie, pretvorivi ih u crvenu masu i tada mirno nastavio svojim putem dok su mu komadi ljudskog mesa i kostiju jo uvijek visjeli s gusjenica. Meutim, bio je uniten i prije no to je mogao uiniti jo kakvu tetu, i zauo se radostan uzvik. Ubrzo za njim, unitena su jo dva tenka, ali sve to vrijeme, udovita su napredovala movarom, izranjajui iz smrdljivog smeeg blata poput vodenih konja. Osjetio sam kako drhturim protiv svoje volje, a Porta mi je snano zabio lakat u rebra. "Zbog ega se trese? Jesi li dobio galopirajui oblik kapi ili tako neto?" Do toga trenutka ve su bili stigli i inenjerci sa zalihom T- -mina, koje su odloili pokraj nas. Tenkovi su bili udaljeni jedva dvadeset metara. Mogli smo na sebi osjetiti njihov uzavreo dah, a meko se tlo svijalo pod naim nogama. Le je vikao da se pripremimo za akciju. Svaki je ovjek dobio svoju metu, ali bili su tu jo i nadolazei valovi pjeatva s kojima smo se morali obraunati. Zgrabio je bombu i unuo, spreman na skok. Morali smo se diviti tom ovjeku. Kakvo god bilo nae miljenje o asnicima openito, porunik Lwe je bio uvijek ondje, uvijek s nama u najteim borbama. Bio je hladnokrvno hrabar, to je zahtijevalo potovanje. to se mene tie, priljubio sam se drui uz tlo i nisam pokuavao izigravati junaka. Prije ili kasnije bit u istjeran iz iluzorne sigurnosti svoga skrovita i izguran na otvoreno kako bih se borio protiv pedeset tona neprijateljskog eljeza i elika. Prije no to doe taj trenutak, radije u biti to je mogue sitniji. Nisam imao lanih ideja o vlastitoj hrabrosti. Kolosi su se okomili na nas. Granate iz njihovih topova prolazile su iznad naih glava, padajui na brda i stvarajui nered u priuvnim jedinicama. Sa suprotne strane movare, neprijateljsko topnitvo je pronalo svoje mete i granate su eksplodirale svuda oko nas dok smo mi leali u svojim plitkim rupama u zemlji. Poznati otpaci ljudskih ostataka uskoro su poeli padati na tlo. Sadraj movara letio je uvis. Biljne i ivotinjske vrste bile su razbacane posvuda. Sa strane, Barcelona je uspio pridobiti moju pozornost i drhtavom rukom pokazati prema ruskoj crti bojita. Oprezno sam podigao glavu. Cijele kolone pjeaka odjevenih u zeleno izlazile su iz rovova i hodale po vodi! Bio sam toliko zapanjen, da sam zaboravio opasnost da u biti raznesen na komadie, pa sam se sjedei uspravio kako bih to bolje vidio. Nakon to sam poblie promotrio situaciju, vidio sam da oni vie kliu no to hodaju, a na stopala su im bile privrene krplje za lake hodanje. Iza njih ile su motorizirane saonice opremljene strojnicama. U itavoj svojoj vojnoj slubi, nisam vidio nita ravno ovome. "Koja nam se ono budala rekla kako se Rusi ne znaju boriti?" htio sam znati, ponovno se bacivi u svoj plitki zemljani zaklon. "Adolf, rekao je Barcelona ogoreno. "On nam je to rekao. Maleni ujak Adolf, koji nema prokletog pojma jer nikada nije bio ovdje na ovom mesarenju." Porunik Lwe neto je brzo govorio u poljski telefon.
33
"Napadaju svom snagom - ima ih najmanje itava divizija. Neu moi drati poloaj jo dugo vremena. Zahtijevam pojaanja. Ja -" Telefon je poeo pucketati. Vidio sam kako Lweovi prsti vre steu slualicu. "Kaem vam, ne mogu nikako odrati ovaj poloaj ako mi ne poaljete pojaanja. Trebam pomo, za ime Boje! Bacaju na nas sve to imaju - nisam prokleti udotvorac! to do vraga oekujete da emo mi napraviti? Da ekamo da nas sve poubijaju? To nee zaustaviti njihovo napredovanje. Nee ga vjerojatno niti odgoditi. Trebam ljude! Trebam jo ljudi, i trebam ih odmah!" Telefon je ponovno zapucketao, glasnije i agresivnije no prije. uo sam zvuk glasnih suglasnika. Lwe je namrtio obrve i napuio usne. "Vrlo dobro", rekao je ukoenim glasom. "Ako su to moja nareenja." Bacio je telefon na tlo, a Porta se okrenuo i namignuo u mom smjeru. "Zamisli se s redom medalja na grudima. Izgleda kao da e nam ovo napokon biti prilika ... smrti ili slavo, dolazimo!" Lwe je zastao na trenutak, plave su mu se oi suzile dok je zurio u tenkove koji su napredovali. Bili su prisiljeni na privremeni zastoj, kako bi omoguili pjeatvu da ih sustigne. Nije zabavno biti u tenku kada ste u pratnji pjeaka. Lwe se nasmijao kratkim grubim osmjehom. .."Druga desetina, pozor! Pripremi se za akciju!" Samo dvije godine ranije, pjeaki napad protiv tenkova bio je smatran junatvom koje je graniilo s ludilom. inom izvanredne vrijednosti koji je zasluivao odlikovanje. Otada je to postalo normalno. Suicidalno, ali svakodnevno. Lwe i Stari Un bili su prvi koji su krenuli u akciju. Svaki od njih nosio je T-minu. Stari Un bacio je svoju ispod jednog tenka, a Lwe je svoju ostavio na kupoli drugog. Zaule su se dvije istovremene eksplozije. Obojica su se bacila na stranu. Lwe je upao u rupu od granate, u kojoj se nalazio Kleiner, zguren, s rukama ovijenima oko nogu i koljenima privuenima do brade. Lice mu je bilo sivo od straha, i bilo je jasno da on nema nikakvu namjeru sudjelovati u bilo kakvoj akciji. Lwe je zurio uokolo sve dok nije ugledao naputenu bazuku, iji su vlasnici leali mrtvi u blizini. Gurnuo je Kleinera u rebra kako bi privukao njegovu pozornost. "Prijei preko", rekao je "i donesi tu bazuku ovamo." Kleiner se nije osvrtao. Pomalo nestrpljivo, Lwe je ponovio naredbu, ali ovaj je samo poeo cmizdriti. Lwe ga je pogledao s mjeavinom zaprepatenosti i gaenja. U tom se trenutku Maleni otklizao prema njima, skoivi u rupu popraen kapljicama crnog blata. Jednim pogledom je procijenio situaciju, a njegove metode njezina rjeavanja bile su okrutnije i vjerojatno uinkovitije od bilo kojih koje bi Lwe sam sebi dozvolio. "Ustani i uzmi tu prokletu bazuku!" povikao je. Uhvatio je drueg Kleinera za ovratnik i nogom ga utnuo na otvoreno. Potom je iskoio iz rupe za njim i akom ga udario posred lica. Bio je to udarac koji bi onesvijestio veinu ljudi, ali iznenaujue, posluio je Kleineru da se pribere. Otpuzao je do bazuke, zgrabio je i brzo se s njom povukao do porunika. Jedan T-34 je stvarao nered svega dvadesetak metara dalje. Vrlo smireno, Lwe je podigao bazuku na rame. Projektil je pojurio prema svojoj meti. Tenk nas je ugledao i njegove strojnice su se u trenutku okrenule prema poruniku, koji je imao jedva dovoljno vremena da se baci natrag u svoju rupu prije no to su meci poeli letjeti. ekali smo. Zaula se glasna eksplozija, i crveni jezici vatre izdigli su se prema nebu iz kupole tenka. Maleni, koji se nalazio pokraj mene, bocnuo me vrkom izme. "Kreni, deko!" Nekako, da niti sam nisam bio toga svjestan, uzeo sam dvije bombe i zgrabio svaku jednom rukom. Stari Un ohrabrujui mi je kimnuo i potapao me po ramenu. inilo se kako nemam drugog izbora osim izii van i pokuati odglumiti junaka. Uspeo sam se preko ruba i divlje gledao uokolo. Desno ispred mene uzdigao se jedan T-34. Sam Bog zna odakle se stvorio. Iznad moje glave bio je njegov dugi top, usmjeren u daljinu poput koatog prsta. Ne ostavivi si vremena za razmiljanje, gurnuo sam jednu od bombi tono ispod njegove kupole, bacio se na stranu i otkotrljao naglavce u blato. Udar eksplozije odbacio me u zrak i bacio na tlo oko trideset metara dalje. Jo se jedan tenk naao gotovo na meni. Prestravljen, bacio sam svoju drugu bombu na njega, pobjegao mu s puta i pokrio glavu rukama. Nita se nije dogodilo: zaboravio sam je aktivirati. Tenk je nastavio dalje, i ja sam morao ondje sjediti i bespomono gledati kako je izbrisao na posljednji protutenkovski top. Imao sam samo svoju automatsku puku i nekoliko runih bombi, a time se ne napada jedan T-34. Na trenutak sam se sklonio u jednoj rupi punoj blatne vode. Naftne mrlje plutale su njezinom povrinom, a iznakaeno tijelo lealo je u blizini u lokvi tamnocrvene krvi. Zrak je svuda oko mene bio ispunjen crnim dimom i parama kordita, od kojih biste kaljali sve dok ne biste povratili. Odjednom se, niotkuda, izmeu tenkova pojavio Maleni. Bacio se prema najbliemu od njih, skoio na njegovu kupolu i poeo kao lud lupati po njezinom otvoru. Pojavila se glava u konoj kacigi. Maleni ju je istoga trenutka gurnuo dolje, bacio za njom bombu, zalupio vratima i bacio se na tlo. Zaula se priguena eksplozija i veliki se tenk drui zaustavio. Vidio sam kako Maleni ustaje i nastavlja dalje s nekoliko T-bombi u rukama. Lice mu je bilo
34
zamrljano naftom i krvlju, a usne je iskesio s nekakvim ivotinjskim zadovoljstvom, pokazujui niz otrih bijelih zubi, dok je bacao prvu od svojih bombi pod gusjenice nadolazeeg tenka. Udar ga je odbacio unatrag, i druga mu je bomba ispala iz ruke i otkotrljala se od njega. Maleni se bacio u zaklon. Jedan od tenkova gaje oigledno ugledao, jer je istog trenutka promijenio smjer i poeo ii ravno na njega. Dok sam promatrao iz svoje blatne rupe, tenk je zahvatio zalutalu bombu svojim gusjenicama, i u eksploziji koja je uslijedila, bio je zdrobljen i razmrvljen poput ljuske jajeta. Strane su mu se ulegle prema unutra, a otvor se s treskom otvorio. Samo je jedan ovjek bio izbaen van. Pao je u jarak u kojem je bio Maleni, i njih su dvojica na trenutak zastala, promatrajui jedan drugoga. Maleni je prvi doao k sebi. Zabio mu je svoj M.PI u rebra i gurnuo ga na koljena. Usuujem se tvrditi daje Rus pomislio kako je stigao njegov posljednji trenutak. Oni iz Crvene armije nisu uzimali ratne zarobljenike, i nije bilo razloga zato bi se Nijemci trebali ponaati drugaije. Nervozno je podigao ruke iznad glave, i iz svoje sam rupe mogao uti njegovo napeto brbljanje isprika kako nije komunist, kako nije staljinist, kako se bori samo zato to su ga natjerali da se bori, kako nikada nije bio u zavadi s Nijemcima, kako voli Nijemce, kako su Nijemci njegovi prijatelji, kako Nijemci "U redu, u redu, prestani s tim", zareao je Maleni. "Svima nam je isto, prijatelju. Ti nisi komunist, ja nisam nacist, ja volim Ruse, ti voli vabe - pa zato se jednostavno ne pomirimo i postanemo prijatelji?" Vjeto je rukom posegnuo u njegov dep i oduzeo mu revolver. Pokazao je njime prema dnu rova. "Dolje! Bacimo pogled kako bismo se uvjerili daje sve sigurno." ovjek se posluno spustio na koljena, i Maleni gaje prepipao rukama strunjaka od glave do pete. S gaenjem je odbacio vojniki no. Nagan je zadrao kao nagradu koju je vrijedilo imati. Maleni je prijateljski potapao ovjeka po ramenu. "U redu. To je dovoljno. Ustani." Stajali su jedan pokraj drugoga nekoliko trenutaka u rovu, oslukujui zvukove bitke koja je bjenjela iznad njih. inilo se daje Rus bio pomalo zateen stavom Malenog. Jedan T-34 proao je pokraj njih, tako blizu da ih je gotovo dotaknuo, i obojica su se instinktivno bacila u zaklon. Kada su se ponovno pojavili, nekoliko minuta kasnije, izgledali su poput najboljih prijatelja. Rus se cerekao i neto gestikulirao, a Maleni je napustio svoj prijetei stav. Rus je iznenada otvorio svoj ruksak i izvukao komad kruha, nekakvo meso i pljosku, pa su tako zajedno stajali u jarku, smijui se i jedui, i razmjenjujui komplimente. Poela mi je ii slina na usta dok sam uao u svojoj smrdljivoj blatnoj rupi i promatrao ih. Na trenutak sam razmatrao mogunost da otpuem preko kako bih im se pridruio, ali bilo je previe aktivnosti na tom komadiu teritorija koji nas je dijelio, pa sam ostao gdje sam bio i ukrotio glad odgrizavi nekoliko noktiju. Maleni i njegov novi prijatelj dokrajili su i posljednje ostatke hrane i pia, pa su poeli jedan drugome pokazivati fotografije. Rus je vjerojatno pokazivao fotografije svoje djevojke ili majke. Maleni je bez sumnje pokazivao opscene fotografije. Nakon to mi je dozlogrdilo uanje u blatu, poeo sam se oprezno izvlaiti na otvoreno. Granate su letjele u svim smjerovima, a nae je topnitvo uspjelo odrediti njihovu udaljenost, pa su uspostavili koncentriranu baranu vatru. Vidio sam kako posada tenka iskae poput ljudskih baklji iz svoga plamteeg vozila i vritei se baca na tlo. U blizini je leao ruski pukovnik kojemu su bile raznesene obje noge. Neprestano je i uzalud dozivao traei nosila, i dole sam ga ja promatrao, jedan od njegovih tenkova preao je tono preko njega i samljeo ga u mjeavinu rastrganoga mesa i slomljenih kostiju. Taj isti tenk krenuo je tono prema jarku u kojem su se sklonili Maleni i Rus. Povikao sam im da iziu van, pa je Maleni uzeo svoj M.PI i u jednom se brzom skoku naao na rubu jarka, tono na putu tenka. Rus je ostao gdje je i bio, blijeda lica i oito prestravljen. Maleni je vikao na njega da se pomakne, ali on je samo odmahivao glavom i uao skrivajui se na dnu jarka. Pretpostavljam da mu je to bio prvi put da se susreo s tenkovima s pjeake razine, da se tako izrazim. Poinio je poetniku pogreku i pomislio kako je sigurniji u jarku nego na otvorenome. Maleni, oigledno ga ne htijui napustiti, pruio mu je ruku da je uhvati, no bilo je prekasno. Tenk koji se pribliavao naao se ve gotovo na njemu, i on se bacio na stranu dok gaje ovaj promaio za svega nekoliko centimetara. Rus je iznenada shvatio u kakvoj se opasnosti naao: tenk je prelazio tono preko jarka, i nai e se zarobljen ispod njega. Prekasno, bacio se na grudobran i pokuao se uspeti van. Izgubio je svoju konu kacigu, i svijetla mu je kosa lelujala na vjetru, oi su mu bile razrogaene od straha, a ruke ispruene prema udovitu koje je dolazilo. Njegovi ga drugovi najvjerojatnije nisu niti vidjeli. ak i da jesu, sumnjam da bi ga mogli izbjei. Preli su tono preko ruba, zdrobivi ga ispod gusjenica, i nastavili dalje posve neupueni to su uinili. Njihov je cilj bio njemaki protutenkovski top negdje iza neprijateljskih linija. Reeno im je da ga unite pod svaku cijenu, i nisu si mogli priutiti da gube vrijeme pomutio birajui svoj put kroz mrtve i dezorijentirane koji su im se nali na putu. Maleni je ustao i stajao usred leteih otpadaka prijetei akom i psujui prema tenku koji je odlazio. Povikao sam prema njemu s udaljenosti od pedesetak metara koja nas je dijelila. Okrenuo se i krenuo prema meni. Vidio sam da je u opasnom raspoloenju, da ne brine za vlastitu sigurnost i spremanje da se iskali na bilo emu to se kretalo. Dok je koraao, prkosan, a granate padale ispred i iza njega, spustio je izmu na ispruenu ruku njemakog satnika koji je leao na tlu s rupom veliine grejpfruta u trbuhu. On je
35
slabano uhvatio Malenoga za noge, a Maleni se, zamijenivi ga za Rusa, bijesno okrenuo i ispraznio svoj magazin ravno ovjeku u glavu. Prekasno je shvatio to je uinio. Zastao je na trenutak, donja mu se eljust objesila, a potom je nemono slegnuo ramenima i nastavio koraati prema meni. ovjek bi vjerojatno svejedno umro, a da su ga se doepali Rusi, samo bi mu Bog mogao pomoi. Svejedno, ovo je bio rat. Nije moglo biti mjesta aljenju. Maleni se spustio pokraj mene u rupu od granate i posipao me smrdljivim crnim blatom. "to ti se dogodilo s izmom?" upitao je. Pogledao sam prema svojim stopalima, i po prvi puta vidio da mi je desna izma raskidana na komadie. Zasigurno mi ju je unitila ona prva eksplozija. Nisam to ranije primijetio, ali sada kad mije pozornost svrnuta na to, osjetio sam kako me preplavio velik val samosaaljenja. Iznenada sam shvatio koliko sam patio. Promrzao, mokar, gladan, s ozlijeenim desnim stopalom i bez izme da ga pokrijem "Krvari", rekao sam, a glas mije bio ukoen od straha. "Pogledaj, krvari! Moje stopalo krvari Strgnuo sam ostatke izme i njeno izvukao komadie arape koji su mi bili zabijeni u meso. "Ne mogu hodati uokolo ovakav", rekao sam. "Kako mogu oekivati da hodam uokolo bos po ovakvom tlu? Kako mogu oekivati od mene da -" Maleni je pribliio svoje lice odvratno blizu mome. "Prestani s tom prokletom kuknjavom!" povikao je. "Samo dovraga zauti ili u te opaliti!" Sjeo sam alei se sam sebi u blato, ljuljajui svoje ozlijeeno stopalo u rukama. Maleni me pogledao s pomijeanom mrnjom i gaenjem. Iznenada je iskoio iz rupe i odgalopirao dalje, i ja sam pomislio da me naputa, ali za nekoliko sekundi se vratio. "Evo ti", rekao je. "Probaj jesu li ti ove dosta velike." Pruio mi je par izama. izama kakve nikada ranije nisam vidio. Od blijedoute koe, meke i podatne, i gotovo posve nove. Gledao sam ih zapanjeno i sa strahopotovanjem. "Skinuo sam ih s mrtvog ruskog asnika", rekao je Maleni bezbrino. "Mislim da e ti odgovarati." Odbacio sam svoju preostalu izmu, izudaranu i unitenu, i gurnuo stopala u nove izme. Osmijeh djetinjeg uivanja razvukao se mojim licem. Ispruio sam none prste u ekstazi. Bilo je to kao da na sebi imam par arapa od labueg paperja. Bilo je zapanjujue pomisliti da smo se svega nekoliko godina ranije, u danima poetka svega ovoga, borili protiv vojske u krpama i dronjcima; a sada smo mi bili u dronjcima, nae su uniforme bile krpe, a da bi si priutio pristojan par izama, njemaki vojnik mora se utei pljaki od mrtvih ruskih asnika. Kraj rata zasigurno je na vidiku. Iznenada su se ponovno pojavili neprijateljski tenkovi i pjeatvo. Maleni i ja sagnuli smo se dublje u svojoj rupi i bili smo prisiljeni po nekoliko minuta leati zadravajui dah s glavom uronjenom u prljavu vodu. Kada smo se mogli poeti vraati prema naim linijama ve je bilo kasno uveer. Ruski napad nije uspio, ali skupo je kotao obje strane. Tlo je bilo posuto mrtvim i umiruim tijelima, i ve su se pohlepne zelene movarne muhe poele skupljati na ljudskom mesu i krvi. Muhe i takori bili su jedini koji su se mnoili i lagodno ivjeli u ratnim vremenima. Sjedili smo i promatrali ih, posve ravnoduni pred prizorom kojega smo i ranije esto viali. Porta je dodavao u krug veliki kameni vr pun poprilino odbojne tekuine. Barcelona je bio prvi koji ju je kuao, i istoga se trenutka sruio nauznak, daui i prstima se oajniki grebui po vratu. Promatrali smo ga sa zanimanjem, pitajui se hoe li se oporaviti. Sam Porta je ve dobrano gucnuo toga napitka, ali svima je bilo poznato da je Porta imao eljezni eludac i probavni sustav koji je mogao napasti i unititi ak i cijanid kao daje to samo krika kruha s maslacem. "Prestanite se smijali!" zastenjao je Barcelona, dok su mu suze tekle niz obraze. "Koji je to vrag? Neija smrdljiva piaka?" Porta se zlobno nasmijao. "Krumpiri", rekao je. "Truli krumpiri. To je sve." Prinio je vr svojim ustima i otpio dugi gutljaj. Barcelona je otkopao ovratnik i poeo si masirati vrat. "Sliniji su trulim leevima", kiselo je rekao. "To je", sloio se Porta, zadovoljno si rukom otirui usta, "vie nego vjerojatno ... Hoe li jo netko gutljaj?" Tijekom noi stigla su pojaanja. Bila je to SS-ova strojnika brigada, a zastava na njihovim ovratnicima bila je britanska. Prouavali smo ih s neskrivenom znatieljom, a kada smo uli kako meusobno razgovaraju na engleskom, jedva smo povjerovali vlastitim uima. Britanski vojnici u SS-u? Jesu li se Hitler i Churchill konano dogovorili? Jesmo li stvorili novi savez? Kako bismo uspostavili zajedniku frontu protiv Rusa? "Zasigurno se alite!" Britanski Oberscharfhrer s gustom crvenom kosom okrenuo se i pljunuo s prijezirom. "One glupe "budale u Londonu jo uvijek misle da mogu s komunistima raditi u rukavicama i izvui se. Jo uvijek misle kako je sve u vrtu u ruiastom i crvenom cvatu." Ponovno je pljunuo. "Shvatit e sve, kada bude prekasno." U tiini smo sluali njegov naglasak. Pravi pravcati Englez u SS-ovoj uniformi ...
36
"Imate li to protiv?" hladno je rekao. "Naprotiv, nita", uvjeravao ga je Legionar. "Nama je svejedno jesi li brat engleskoga kralja ili utoguzi klipan s periferije Mongolije. Samo nas je zanimalo", rekao je, "to vas je dovelo ovamo." ovjek se namrgodio. "Mi smo dragovoljci. Svi mi smo dragovoljci." Oito nije htio razgovarati o tome, ali sitni Unterscharfhrer pokraj njega spremno je progovorio. "Ili su po logorima i novaili ljude. Ja sam bio u Stalagu VIII. Uhvatili su me nakon Dunkirka." "I dragovoljno si se javio za ovo?" rekao sam s nevjericom. "Pa ovjek je slegnuo ramenima. "Vidio sam kako se stvari razvijaju, pa sam pomislio, dovraga. To mi se inilo boljim no sjedenje i vrenje palevima do kraja rata." Pogledao nas je prkosno, a Legionar je odmahnuo glavom, vie iz saaljenja no neodobravanja. "A to e nakon?" rekao je. ovjek je oklijevao. "Nakon?" "Tono tako", rekao je Legionar. "Nakon ... kada rat zavri. Kada ova pucnjava zavri i pone drugaija pucnjava... kada ponu kanjavati ratne zloince i izdajice, kolaboracioniste i krijumare ... to e biti tada?" ovjek je oblizao usne. Ostali njegovi kolege pogledali su nervozno u drugom smjeru. inilo se kako jedino crvenokosi Oberscharfhrer ima odgovor. "Nee se nita dogoditi", rekao je odsjeeno. "Jo e im uvijek trebati svi za borbu sposobni ljudi koje budu mogli pronai. Samo to se oni nee boriti protiv nacista nego protiv komunista ... Godina ili dvije u zatvoru je najgore to nam se moe dogoditi. Mislim kako emo nakon toga navaliti svim silama na Crvene i da e pouriti da nas oslobode." Stari Un podigao je obrvu. "Zvui kao pravi optimist", promrmljao je. "A to ako vas se Rusi prvi doepaju?" "Pa? to ako se to i dogodi? I to ako im kaemo da su nas vabe prisilili da se borimo na njihovoj strani? Tko e znati to je istina?" Stari Un nasmijao se poprilino tuno. Bilo je gotovo nevjerojatno da nakon pet godina rata itko jo moe biti toliko naivan. "Vidjet ete", rekao je. "Vidjet ete ..." S pribliavanjem zore, pokupili smo svoje oruje i ostavili britanske dragovoljce, ponovno se vrativi na svoje poloaje u rovovima. Stari Un napeto je oslukivao prema ruskoj crti bojita i spustio uglove usta. "Bit e neprilika", rekao je. "Ovi preko ne smjeraju nita dobro." Stajali smo i oslukivali zvukove aktivnosti u ruskim rovovima, i znali smo da je Stari Un u pravu. Uvijek je mogao osjetiti kada se kuhala oluja. Bilo je to neto to je osjeao u kostima, i mi bismo prihvatili njegove rijei bez pitanja. "Nee jo neko vrijeme", rekao je. "Izvadite karte da bacimo jo koju partiju." Porta je izvadio pil, pa smo se smjestili za partiju neizbjenog ajnca. Lenzing, komunist, bio je s nama. Uspio je preivjeti najrazliitije paklene muke kroz koje je proao od Sennelagera, i tijekom tog procesa je bitno ojaao. Jo uvijek nije bio vojnik, ali je barem bio ovjek. Vie ga se nije moglo zamijeniti za esnaestogodinjeg djeaka. Sada je bio posluitelj na Portinoj strojnici. "Dakle," rekao je Stari Un dok nas je nudio paketiem cigareta, "ti si bio student medicine, zar ne?" Lenzing je pognuo glavu u preutnom potvrivanju. Porta se sagnuo prema njemu, kao i uvijek znatieljan da sazna tone detalje. "Jesi li ikada bio u prilici razrezati ovjeka i rovati po njemu iznutra?" upitao je. Lenzing se nasmijeio. "Ne, nisam nikada doao tako daleko. Uhitili su me prije no to sam dovrio studij." "Ba si budala", rekao je Gregor kratko. "To je problem s vama studentskim tipovima. Uvijek ste puni pria o ovome ili onome. Kakav je smisao toga? Ha? Kakav je smisao toga? Zato jednostavno ne zautite i bacite se na posao kao mi ostali?" Lenzing je bio posve ravnoduan. "Vjerojatno si u pravu", rekao je. "Nikada ne govori ako ti se netko ne obrati", rekao je Porta, koji je bio pravi brbljavac. "To ti je moj savjet, zaepi." "Da, ali ima tu jo neega", rekao je Maleni iskreno. "Ima tu jo mnogo toga. Ako eli sauvati glavu na ramenima, mora nauiti pravila igre. Nije to samo govorenje 'da, gospodine' i 'ne, gospodine' cijelo vrijeme. Vano je ne pokazati da ima neto ovdje gore. Znate to mislim?" Pokucao se prstom po glavi. "to god radili", rekao je, "ne dozvolite im da posumnjaju da u njoj imate ita vie od hrpe piljevine. Uzmite mene za primjer." Uzeo je svoje dvije karte i polako zbrajao njihovu vrijednost uz pomo prstiju. "Uzmite mene", rekao je. "to mislite kako sam preivio sve ovo vrijeme?" "Stvarno nemam pojma", rekao je Lenzing.
37
"Ne?" rekao je Maleni. "Pazi, rei u ti. Pravim se blesav, vidi? Pretvaram se da sam idiot... kao da ne znam to se dogaa. Shvaa?". "Shvaam", rekao je Lenzing vrlo ozbiljno. Maleni je zatraio jo jednu kartu i jo jednom zbrojio dva broja na prste. Prijateljski se nasmijao Lenzingu. "Zna to?" rekao je. "Psihijatar je jednom od mojih asnika rekao da sam samo jedan korak od imbecila. to znai", rekao je, "da sam potpuno glup. to znai da nemam mozak ... No, studentski tip poput tebe, koji studira da bude lijenik i to, veliki su izgledi da ne bi bio previe sretan da mu kau da je imbecil. Vjerojatno bi poludio. Pokuao bi ih uvjeriti u suprotno. Iao bi uokolo i lajao na sva usta. Uvalio bi se u neprilike ... A ja," rekao je Maleni blagim glasom, "ja sam im samo potvrivao. I jo uvijek im potvrujem. Pitaj bilo koga tko me poznaje. Svi su oni isti. A rezultat je takav", rekao je Maleni pobjedonosno, "da me nitko nikada ne gnjavi. Govorim to elim, i radim to elim, i nitko se ne obazire na mene, jer sam navodno glup." "Sve je to u redu", rekao je Porta. "Ali nije nam svima tako lako. Neki od nas nemaju tvoju veliku priroenu prednost." "A koja je to prednost?" rekao je Maleni, izgledajui zainteresirano. "Ta to ima prokleti prazni prostor na mjestu gdje bi ti trebao biti mozak", rekao je Porta. Sljedeeg je dana ponovno poelo kiiti. Kia je pljutala, i nije se moglo pobjei od nje. Oruje je poelo hrati, koni predmeti su se ukoili, izme su nas poele uljati i pritiskati. ak nam se i koa naborala i izgledala je natopljena vodom. Da bi stvari bile jo gore, stiglo je nareenje da moramo promijeniti poloaje. Psujui i proklinjui, pokupili smo svoju opremu i otljapkali kroz duboko blato, u koloni po jedan, za porunikom Lweom. Kono remenje tvrdo poput eljeza urezivalo nam se u ramena. Bosa stopala u probuenim izmama poela su nas boljeti, a dobili smo i uljeve. Na elu kolone, Lwe je na sebi imao jaknu postavljenu krznom, koju je skinuo s tijela mrtvog ruskog bojnika. Jo je uvijek imala neprijateljske insignije. inilo se kako vie nikoga nije briga za takve nevane detalje. Maleni je na ramenima nosio tronoac za strojnicu i opreznim je koracima marirao kroz ljepljivo blato. Iza njega, Helmuth se borio s etiri kutije municije. Dok je hodao, psovao je sve bez razlike. Kiu, blato, Ruse, Himmlera, Hitlera, Goringa, Goebbelsa, proklete Britance, proklete Amere, kiu, blato, Ruse, Himmlera, Hitlera "Koji je datum?" iznenada je upitao Heide. U Helmuthovom katalogu omraenih nastala je kratka stanka iznenaenja; a potom je ponovno poeo: "Prokleti Rusi. Glupa prokleta kopilad. Glupa prokleta smrdljiva kopilad. Glupa prokleta -" "Pitao sam koji je datum?" povikao je Heide. "Drugi rujna", rekao je Helmuth. "Prokleti gadovi Rusi. Prokleti gadovi Ameri. Prokleti gadovi -" "Zato?" rekao sam, presjekavi mu put. "Kakve vraje razlike ima ako je drugi rujna ili drugi bilo kojega drugog jebenog mjeseca?" "Razlika je velika", rekao je Heide hladno. "alosno je to ne pridajete vie pozornosti onome to Fhrer ima za rei." Helmuth je naglo zastao usred svojih psovki. "Zato? to to on ima tako vano za rei?" "Samo to da e za tri mjeseca", obavijestio nas je Heide, "rat biti gotov. Fhrer je obeao da e sve jedinice biti kod kue do Boia." Sa svih strana zauli su se glasni podrugljivi povici. "Ako se ispostavi daje to istina," veselio se Porta, "onda je moj pimpek suena haringa!" Turobna tiina postupno se spustila na nas kako se mar nastavljao, a kia nemilice padala. ak je i Helmuthu ponestalo epiteta. ak je i Porta ostao bez teksta. Moje nove ute izme bile su prljave od blata, a sva mi je odjea bila prilijepljena uz tijelo. Tlo bi se ispod nas povremeno zatreslo, kako bi neka granata eksplodirala u daljini. inilo se kako nitko nije znao kamo idemo niti zato onamo idemo. Ope miljenje bilo je kako mariramo zbog samoga mariranja, jer nisu mogli smisliti bolji nain da nas zabave. , Doli smo do movarnoga tla, pa smo gacali kroz blatnu vodu duboku do koljena. Jednom kada bi vam se stopala nala na dnu, bilo ih je teko ponovno izvui. Ljudi su dahtali, stenjali i visoko podizali noge, dok je movara usisavala, bljukala i stiskala svom svojom snagom. Usuujem se rei da smo izgledali poput jedinice cirkuskih slonova, a ne poput pukovnije vojnika na maru. S vremena na vrijeme, kada je sam Lwe bio milostivo previe iscrpljen da bi nastavio dalje, sjeli bismo na svoje ruksake na mokro tlo i tupo zurili u kiu s umovima jednako praznim kao to su nam bila i lica. Bilo je mogue dosei stanje u kojem je i samo razmiljanje bilo prevelik napor. Vei dio vremena marirao sam sa zatvorenim oima. Bilo je to po Legionarevom savjetu. Automatski biste koraali naprijed, korak za korakom, poput teretnog kljuseta, slijedei ovjeka ispred sebe. Ako bi on zastao, zastali biste i vi. Ako bi on uao u minsko polje, i vi biste uli u minsko polje. Bio je to rizik kojega ste morali preuzeti. Ako ne biste povremeno malo pridrijemali tijekom mara, moglo bi vam se dogoditi da ne spavate danima.
38
Porunik Stegel, negdje oko sredine kolone, teturao je poput pijanca, kliui se i posrui, i njiui se naprijed-natrag. Imao je visoku temperaturu prolih etiri dana, ali odbili su njegovo prijavljivanje bolesti. Nije bio na bojitu dovoljno dugo da bi mu se dozvolio luksuz bolnikog kreveta. U svakom sluaju, nisu vjerovali u njegovu groznicu. ak je i promatrau s najvie predrasuda moralo biti oigledno daje Stegel bio u loem stanju, ali mogao bi lei i umrijeti prije no to bi uspio uvjeriti nadlene. Odjednom sam zauo tresak, i otvorivi oi vidio sam daje bolesni porunik pao licem u blato, izgubivi pri tome ljem i puku. Jedan narednik potrao je kako bi ga podigao. Bio je uspravljen na noge, jo uvijek nepovezano buncajui, ali ak i uz po jednoga ovjeka sa svake strane i bez ruksaka na leima, inilo se upitnim da e moi nastaviti jo dugo vremena. Stari Un je hodao u tiini pokraj Legionara na elu druge desetine. Usprkos kii. Legionar je imao neizbjenu cigaretu izmeu usana. Iznenada smo iznad glava zauh zujanje motora. Izvili smo vratove i provirili prema nebu, ali kia je prekrila sve, pa se vidjela samo sivkasta izmaglica i neki nepoznati uas koji je vrebao iza nje. Zujanje motora preraslo je u brujanje, u zagluujuu tutnjavu, i sada smo iznad maglice mogli vidjeti crne fantomske oblike u pokretu. "Olujni oblaci?" promrmljao je Fischer, na svoj tihi upniki nain. "Olujni oblaci moje dupe!" povikao je Heide, i bacio se u najblii jarak. Maleni je gurnuo upnika Fischera tako daje pao. Barcelona i ja slijedili smo Heidea u jarak. Svega nekoliko sekundi kasnije, zemlja se poela razdvajati nakon pada prvih bombi. uo sam kako Lwe svima vie da se bace u zaklone. Vidio sam kako se tlo rastvorilo pred dugakim plamenim jezikom koji je rovao ispred sebe. Lice sam vrsto zagnjurio u vlano tlo, a rukama sam prekrio ui kako bih priguio zvuk eksplozija. Bombe su bile namijenjene selu udaljenom nekoliko stotina metara. Selo je bilo potpuno razoreno, a cesta kojom smo marirali sada je postala samo kvrgava hrpa otpada. Lwe se oprezno uspravio na noge i mahnuo rukom prema nama da ga slijedimo. Ponovno smo krenuli, u redu za njim, birajui svoj put izmeu komada asfalta i zaobilazei kratere. Mrtve i ranjene ostavljali smo na mjestima gdje bi pali. "Rat je", rekao je Legionar, slegnuvi ramenima. Pripalio je novu cigaretu i prilijepio je za usnu. "Tako je to u ratu", rekao jeRusi su imali sustav po kojem bi po svretku svake akcije poslali hrpu dopisnica s jednom jedinom rijei ispisanom na njima: "Nestao". Niti jedan vojnik ruske vojske nikada nije bio prijavljen kao mrtav ili zarobljen. Samo kao nestao. Na posljetku, bio je rat. Nije bilo dobro potkopavati moral. No nas je napokon prekrila i zatitila svojim crnim platem, pa smo se poeli osjeati neto sigurnijima. Kia je nastavila padati. Porunik Lwe zaustavio je teturavu kolonu, pa smo se onako ukoeni i bolnih nogu poeli ukopavati na rubu ume. Na sreu, tlo je bilo meko i tresetno, i nije nam stvaralo probleme. Dok smo kopali, Gregor je poeo ponovno drati Lenzingu predavanje o vrijednosti utnje u svim prilikama i ne vjerovanja niti rijei koju bi vam rekao netko od nadlenih. inilo se daje opsjednut tom temom. "Sve to sranje", rekao je, prezirno bacivi lopatu zemlje preko ramena. Svo to sranje koje vam serviraju o Rusiji kao idealnoj dravi. O komunizmu i ostalome. Radnici ujedinite se, i budimo svi zajedno veseli drugovi i tako dalje. Sve je to gomila gluposti. Sve je to prokleta mata." Prestao je kopati i rukom se uhvatio za kria. "Misli da e ti biti imalo bolje u Rusiji nego u Njemakoj? Zaboravi, prijatelju! Zaboravi sve to su ti ikada rekli. Nacisti, komunisti, faisti, neka svi idu dovraga! Svi su oni prokleto isti kad malo bolje razmisli." "Jesam li ispravno shvatio", rekao je Lenzing oprezno, "da, iako nisi komunist, ne voli sadanji reim u Njemakoj?" "Ne volim niti jedan prokleti reim", rekao je Gregor, energino zabivi pijuk u zemlju. "Sve to traim jest da me ostavite na miru da nastavim sa svojim poslom. im mi se da trenutano bijesni rat, pa mislim da svi moramo zasukati rukave i potruditi se da ga zavrimo to je prije mogue. Nije me briga koja e strana pobijediti, samo ako se ja mogu vratiti u civil i nastaviti gdje sam stao. To je sve to traim." "to si radio", rekao je Lenzing, "prije no to je poeo rat?" "Ja?" upitao je Gregor. "Vozio sam kamion, zar ne? Radio sam za tvrtku koja je pomagala pri selidbama. Nije mi loe ilo. Same napojnice koje bi nam dali neki od tih bogatih gadova, samo za premjetanje nekoliko komada namjetaja - to je bilo prokleto smijeno!" "Trebao bi se zabrinuti", rekao je Lenzing. "Trebao bih se zabrinuti", sloio se Gregor. Nastala je stanka. "Nije li ti nikada smetalo", rekao je Lenzing nakon nekog vremena, "to si morao raditi takav posao? Nosati namjetaj uokolo za ljude koji su si mogli priutiti da sjede i daju ti bezobrazno visoke napojnice za to?" "Zato bi mi trebalo smetati?" rekao je Gregor. "Ako se ele razbacivati svojim novcem, tko sam ja da im prigovorim?"
39
"Ali, zar ne misli daje to pogreno", ustrajao je Lenzing, "da neki ljudi imaju toliko novaca za troenje, a drugi su beskunici i gladuju?" Gregor je slegnuo ramenima. "Tako to biva, zar ne? Takav je svijet, prijatelju. Neki imaju, a neki nemaju." "I to ti se ne ini nepravednim? Zar ne bi radije ivio u sustavu u kojem je bogatstvo ravnomjernije rasporeeno?" "To si moe zabiti", rekao je Gregor. "Tko bi elio svijet u kojem bismo svi bili prokleto jednaki? Svatko je ovjek za sebe, to je ono to ja tvrdim." Lenzing je polako odmahnuo glavom. Gregor je bio jedan od onih kojima je bio ispran mozak jo prije roenja, i oigledno nije ba imalo mnogo smisla pokuavati ga preobratiti. Gregor je upravo otvorio usta kako bi iznio jo koju zajedljivu primjedbu na raun socijalizma i kiseloga groa, kada je dotrao Stari Un i prekinuo raspravu. "Trebaju te ondje iza." Gurnuo je Gregora. "Sredi se, izgleda da su u panici." "A kada nisu u panici?" Gregor je s gaenjem odbacio svoj pijuk i poao za Starim Unom. "to je ovaj put?" "Izvianje iza neprijateljskih linija - i nemoj se sada meni aliti na to, nije to bila moja zamisao!" Uskoili su u bunker, u kojem je Porta bio ispruen na sklopivom krevetu. Gregorove oi su se irom otvorile u protestu. "Odakle si to nabavio?" "Pronaao sam ga", rekao je Porta jednostavno. Doista, taj je ovjek u nekom pogledu bio pravi genij. Bio je onakav tip osobe koji bi se sluajno spotaknuo o gajbu ampanjca usred pustinje u Arizoni. Tip osobe koji bi pronaao zalutale sklopive krevete usred niega. Stari Un odgurnuo je njegova stopala s puta i poprilino umorno sjeo pokraj njega. "Dobro. Ovako. Porta, Maleni, Legionar, Gregor i Sven e ii sa mnom. im -" "Jebi mog prokletog ujaka!" Porta je munjevito sjeo u krevetu. "Svatko bi pomislio da smo mi jedini jebeni vojnici koji vode ovaj jebeni rat!" Bijesno je utnuo neiji ljem, i tada smo mu se mi ostali pridruili u nezadovoljnom zboru. "Da, zato mi? Uvijek mi moramo sve!" "Zato za promjenu ne mogu ii neki drugi smradovi?" "Zato ne pronau nekog drugog da im obavlja prljave poslove?" Stari Un ispruio je ruku i uutkao nas. "Kuknjava i prokleto stenjanje vam nee nimalo olakati stvar", rekao je. "Naredbe su naredbe i vi to znate jednako dobro kao i ja. Gdje je Maleni?" "Otiao je kui", progunao je Porta. "Rekao je da ga rat vie ne zabavlja. Otiao je prvim vlakom za Berlin i rekao mi je da vas pozdravim." Stari Un se namrtio. Ljutito je glavom pokazao prema meni. "Sven, idi i pronai ga - i nemoj da to potraje cijelu no!" Otrao sam do Malenog koji se kockao s trojicom vojnika iz etvrte satnije. U jednom trenutku tijekom igre oito su se sukobili: jedan od njih imao je plavicu na oku, a drugi se drao za gadno ogrebenu ruku. Maleni je vrlo nepovoljno reagirao na vijesti koje sam mu donio. Otapkao je sa mnom do bunkera, viui cijelim putem u krajnjem otporu prema redu i tiini. "Sluaj", zagrmio je, im se naao licem u lice sa Starim Unom, "ja ne mogu ii lunjati uokolo iza neprijateljskih linija u ovo doba noi! Nije mi dobro. Ja sam bolestan ovjek, ali ti to izgleda ne shvaa. Bole me lea. Noge mi drhte. Glava mi je poput bundeve. Bole me kosti. Mislim da imam gripu." "Nije me briga i ako ima galopirajui triper", obrecnuo se Stari Un. "Nije me briga to ti je. Dobio si svoje naredbe i ti e ih prokleto sigurno izvriti, ak i ako bude morao puzati na rukama i koljenima kako bi ih izvrio!" Okrenuo se prema nama ostalima. "Dakle, zaepite i obratite pozornost. Ovo su lozinke; drvene noge i par filcanih izama." "Drvene noge i par filcanih izama rekao sam. Stari Un me oinuo pogledom. "Tono to sam rekao, zar ne? to se dogaa s tobom? Jesi li ogluio ili to?" Uzeo je kutiju bombi i poeo ih dijeliti. Natmureni, gurali smo ih u depove i pripremali se za polazak u neeljenu misiju. "Ne elim vie uti niti rijei od vas!" prosiktao je Stari Un. Tiho, puni prezira, jedan po jedan i nadureni, kliznuli smo za njim u tamu. Bila je niska, postojana magla, koja nam se izvijala oko nogu i pruala nam zaklon. uali smo oslukujui u mokroj travi, napreui oi sve dok se ne bi postupno prilagodile tami. Od naprijed smo uli priguene zvukove, i znali smo da neprijateljske linije ne mogu biti daleko. Stari Un se okrenuo i proaputao. "Kreemo naprijed. Drite se to nie moete i ne pucajte ako vam ja to ne naredim."
40
Ponovno smo krenuli, kroz izmaglicu i tamu, a visoka se trava svijala oko nas. Negdje u blizini zauo se iznenadni upozoravajui kljocaj metala o metal. Jedva dovoljan da uplai pticu, ali vie no dovoljan da na mrtvo ime prestravi estoricu umornih vojnika koji puu kroz tamu. Stari Un se bacio na koljena u travu, a mi ostali smo ga slijedili. Dugo smo vremena ostali tako bez micanja ili rijei, a tada je Stari Un proaputao neto Legionaru, a poruka je prenesena svima redom: neprijateljsko strojniko gnijezdo nalazilo se ukopano pokraj nekakvog stupa, svega nekoliko metara nama zdesna. Iza njega je, bez sumnje, bio prvi ruski rov. Nakon nekoliko trenutaka tiine, Stari Un se oprezno ustao i pokazao nam da ga slijedimo. "to to on dovraga pokuava?" prosiktao je Gregor bijesno. "Saznali smo gdje su prokleti Rusi. to jo eli?" "Tko bi ga znao", rekao sam. Neutjeni, nastavili smo dalje za Starim Unom. ak je i Legionar, koji je uvijek bio ravnoduan prema osobnoj opasnosti ili nelagodnosti, poeo propitkivati mudrost odluke da idemo dalje. "Budi razuman", ustrajao je. "uo sam koja su nam nareenja jednako dobro kao i ti. Uinili smo ono to su nas poslali da uinimo. Nema smisla izazivati sreu." "To", rekao je Stari Un tmurno, "je na meni da odluim. Sve dok ja ovdje zapovijedam, radit emo kako ja kaem. U redu?" Legionar je slegnuo ramenima. "Dobro, dobro, nema potrebe da budemo zlovoljni. Samo sam mislio "Pa, nemoj", savjetovao gaje Stari Un. "Zadri to za sebe dok se ne vratimo. Tada e imati dovoljno vremena da uloi albu." Stup i njegovo strojniko gnijezdo sada su se nalazili iza nas. Izvukli smo se iz visoke trave i uli u umu, u kojoj su granice pucketale i lomile se ispod naih nogu poput pahuljica za vrijeme doruka, a niske grane stabala prevlaile su svoje koate prste preko naih lica. Jo jednom, nae su se natopljene uniforme prilijepile uz naa tijela. Jo jednom, naa bosa stopala su se nauljala u izmama punima vode. Tresui se i drhturei, probijali smo se kroz raslinje. Koliko smo mi znali, cijela je uma mogla biti preplavljena Rusima, ali jednom kada je Stari Un utuvio neku ideju sebi u glavu, nije bilo promjene, pa smo mogli samo gacati iza njega i moliti se da se zadovolji prije no to odemo jo dalje u umu. Poprilino iznenada, zaustavio se. Mi ostali nagomilali smo se iza njega. U tiini, pokretima nas je usmjerio prema sjenama stabala, i na jedan velianstveni trenutak sam pomislio kako e nas vratiti natrag, ali nismo bili te sree. Nabasali smo na rusku prvu liniju, i sljedei je korak morao biti taj da je prijeemo i saznamo to je iza nje. "Stari momak je polupao svoje proklete lonie", prosiktao je Gregor meni u uho. Iza grudobrana mogli smo uti tihi ubor glasova, zveckanje oruja, korake ljudi. Jedna je granica zapucketala ispod Portinih nogu. To je odjeknulo poput pucnja u tami noi, i istoga smo se trenutka pripremili za neprilike. Neija se glava kratko pojavila iznad grudobrana. Zauli smo glasove koji su neto brzo govorili na ruskom. Stari Un dao nam je znak glavom. "Idemo." Spustio se na dlanove i koljena, i na nae veliko uenje poeo puzati ravno prema ruskim rovovima. inilo se da je ak i Legionar pomalo zapanjen. Oklijevao je na trenutak, a tada smo shvatili da Stari Un ide prema prekidu u ruskoj liniji, prema mjestu na kojem je bilo jedva mogue, uz nevjerojatnu dozu sree, proi neopaeno. Legionar je ispruio ruke u rezigniranoj gesti. Krenuo je za Starim Unom, i mi nismo imali drugog izbora no slijediti ga. Srea nas je, zaudo, posluila. ak i kada je kuni izjurio iz raslinja, potrao tono prema Gregorovim nogama, i uz tresak ga oborio na tlo, nitko nije doao izvidjeti to se dogaa. Sigurno smo preli prvu liniju, i ba sam poeo neto lake disati, kada je Maleni, koji je hodao pokraj mene, ispustio jedan od najglasnijih, najhrabrijih i najdrskijih prdaca svih vremena. Stari Un se okrenuo prema njemu s hladnim bijesom. "Uini to ponovno i ja u te -" Ne priekavi da dovri svoju prijetnju. Maleni je to uinio ponovno. Odjeknulo je kroz no poput topa. Instinktivno, bacili smo se na tlo i otkotrljali u raslinje. inilo se kako je i Maleni pomalo zapanjen. Na posljetku smo se ustali i oprezno krenuli naprijed, ali prije no to smo preli nekoliko metara, Stari Un nas je ponovno zaustavio. Negdje ispred nas uli su se glasovi. Tiho smo kliznuli naprijed kako bismo istraili. Naili smo na jednu usamljenu strojnicu, koju su uvala dvojica pijanih ruskih vojnika koji su dijelili bocu votke, i mi smo na trenutak zastali i sluali ih kako govore. Jedan je bio mnogo pijaniji od drugoga. Grlio je strojnicu objema rukama, i izmeu dvaju gutljaja votke na sav glas pjevao neku pjesmu o Volgi. Njegov se kolega inio razumljivo napetim. Nekoliko je puta pogledao preko ramena u stabla koja su se nadvila nad njima i gusto raslinje, a svakih nekoliko trenutaka bi rekao, "uti, uti!" i gurnuo bocu votke onom drugom u usta kako bi ga uutkao. Na posljetku, kada je boca bila prazna, uspaniio se i zaprijetio ovome da e mu otkinuti glavu ako ne zauti. S pijanim dostojanstvom, ovaj je zabacio puku na rame i ustao teturajui. "Sada u ja u izvidnicu", rekao je.
41
Uspeo se preko grudobrana i krenuo pjevajui i teturajui u naem smjeru. Ljutit, njegov je kolega bacio praznu bocu votke za njim. Ona je jedva promaila Gregora i prizemljila uz tupi udarac ispred Portinih nogu. Stari Un je potapao Malenog po ramenu i kimnuo mu. Maleni mu je odgovorio kimanjem glave. Kliznuo je u tamu kako bi se obraunao s pijanim tumaralom. Legionar je izvukao svoj no iz izme i nestao u smjeru strojnice. Nekoliko minuta kasnije, skrivali smo par tijela ispod hrpe vlana lia. Jedan je bio zadavljen tankom ianom uzicom, a drugi je imao no u rebrima. Uzeli smo im oruje i skrili ga. Proi e neko vrijeme prije no to njihovi kolege otkriju da su nestali, a njihova e prva pomisao, prema svoj vjerojatnosti, biti da su dezertirali. Naa prva pomisao, bez imalo sumnje, bila je da se vratimo na svoje linije i to urno. Gregor se ak okrenuo prema natrag ne ekajui da Stari Un izda nareenje, pa je bio izgren. "Vratit emo se kada ja to kaem," rekao je Stari Un hladno, "a ne prije toga." "Neemo se nikada vratiti, ovim tvojim tempom", promrmljao je Porta pobunjenikim tonom. Stari Un nije obraao pozornost na njega. Uvijek je bilo najpametnije ignorirati Portu. On je bio sam svoj zakon, ali bez obzira na to izvrstan vojnik, i Stari Un nije bio prvi koji je otkrio da se isplatilo trpjeti njegovo neprestano vrijeanje i manjak poslunosti samo da bi ga se imalo pokraj sebe u tekim vremenima. Nastavili smo dalje, jo dublje u umu. Stari Un se izgleda zakleo da e otkriti to se nalazi s druge strane, ali sada smo cijelu tu ekspediciju poeli promatrati pomalo cininim okom. Imao sam vizije kako nas tjera da mariramo sve do Moskve samo kako bi vidio Kremlj. Na posljetku su se stabla poela prorjeivati, pa smo znali da se pribliavamo otvorenom podruju. Doli smo do ruba ume, a ondje, rairena ispred nas poput runog rada, bila je, kako se inilo, cijela ruska vojska. Neprestane rijeke vozila i ljudi dolazile su i odlazile. Nije to bilo neto to bih ja osobno nazvao veselim spektaklom, ali inilo se da se Stari Un veseli. "Dobro, dobro", mrmljao je, zamiljeno rukom trljajui bradu. "To je u redu ... sada se moemo vratiti." Svi mi osim Legionara i samog Starog Una smo se istoga trenutka okrenuli i potrali. Maleni i Porta su odgalopirali u umu, a Gregor i ja samo nekoliko metara iza njih. Neoekivano smo ih sustigli kada su pali u iskuenje da prekinu svoj vratolomni bijeg kako bi pregledali tri mrtvaca u nekakvoj rupi. Trojica mrtvih asnika, dva Rusa i jedan Nijemac. Maleni i Porta su se pogledavali. "Ne moe biti loe", rekao je Porta. Zajedno su uskoili u rupu i poeli pohlepno pretraivati tijela u potrazi za novcem i uspomenama. Porta je pregledavao depove, a Maleni im je otvarao usta kako bi potraio zlatne navlake. Skinuli su ih gotovo do gola, kada su se pojavili Stari Un i Legionar. Legionar ih je hladno pogledao, ali Stari Un je, kao i obino, gotovo siao s pameti. "Gubite se odavde istoga trenutka! Ostavite ta tijela na miru! Ve sam vam ranije rekao kako neu podnositi ovakve stvari, to je odvratno, ponaate se poput divljih ivotinja! Prokletstvo, jo ste gori od divljih ivotinja!" "U redu, u redu", rekao je Porta prijateljskim glasom. "Saberi se. Sav e se raspasti ako tako nastavi." "U emu je problem?" htio je znati Maleni, kao da Stari Un nije bio ondje. "Sigurno kao to su jaja jaja, ako im mi ne uzmemo te stvari, onda e netko drugi." Uz bijesni urlik, Stari Un je skoio u rupu pokraj njih. Kada je to uinio, nebo iznad nas je iznenada bilo osvijetljeno svjetleom raketom, pa smo se instinktivno bacili u zaklon. "Otkrili su nas", rekao je Legionar tmurno. "Sada emo se dobro provesti." Negdje je zapucala strojnica. Niz raketa poletio je u nebo i pretvorio no u dan. "Raspri se!" Nije nam se trebalo dva puta rei. Dali smo petama vjetra i potrali koliko su nas noge nosile kroz umu, probijajui se kroz raslinje, ljapkajui po movarnom tlu, razdirui se na komadie na trnje i izdanke. Na posljetku smo se sastali na naputenom strojnikom poloaju. Nedostajao je samo Gregor. "Gdje lije on dovraga?" Ijutitoje upitao Stari Un. "Kojeg li je vraga sada naumio? Je li ga itko vidio?" Nitko ga nije vidio. "Idem ga ja potraiti", rekao je Porta. Stari Un je munjevito ispruio ruku. "Zabranjujem ti da se pomakne otamo! To je nareenje!" "Nosi se!" zareao je Porta, otresavi ga. Nestao je izmeu stabala, istim putem odakle smo i doli. uli smo kako vie dok je trao. "Gregor? Gdje si dovraga, ti prokleta budalo?" Istoga trenutka, tutnjava ruskih topova ponovno je zapoela. Svjetlei meci i granate letjeli su iznad naih glava. Stari Un na trenutak je oklijevao, a potom je tiho opsovao i skoio na otvoreno u potragu za Portom. Mi ostali smo ga istog trenutka slijedili. Previe smo toga proli zajedno tijekom dugog ratovanja, kako bismo ostavili Gregora samoga na milost i nemilost Rusima. Prijetei obrisi pojavili su se u tami. Porta je izbacio nekoliko bombi i nastavio trati. Mi ostali pojurili smo za njim. Otkrili smo Gregora posve samoga kao se uurio u zaklonu, pa smo ga bijesno izvukli van.
42
"to ti dovraga izvodi?" htio je znati Stari Un. "Sjedi ovdje dolje i vrti paleve kao bubreg u loju, dok mi trimo uokolo u krugovima i traimo te s devet milijuna prokletih Rusa na vratu "Nije to bila moja krivnja", rekao je Gregor zlovoljno. "itav mi je opor njih bio za petama. Ne moe se oekivati od mene da se sam borim protiv cijele Crvene Armije, zar ne?" "To bi ti se i dogodilo", prasnuo je Stari Un, "da smo te ostavili tamo da istrune!" Ostatak naeg putovanja proao je bez incidenata. Na putu natrag, Maleni nas je obavijestio, prema onome to mu je rekao Heide, koji je uvijek znao sve to se moglo znati i jo mnogo osim toga, da emo uskoro biti poslani u Varavu. "Ondje ima stotinu tisua britanskih padobranaca, tako je Heide rekao ... stotinu tisua britanskih padobranaca, a itav je grad preplavljen poljskim vojnicima ... bit emo ondje do Nove Godine, tako je Heide rekao." "Da, ba!" rugao se Porta. "Ja sam mislio da emo svi biti u Njemakoj za Boi?" Trebalo nam je dobar dio sata da bismo doli do relativne sigurnosti vlastitih rovova. Stari Un otiao je podnijeti izvjee, a mi ostali sruili smo se na leajeve kako bismo uhvatili neto sna. Zapravo, to nam nije uope uspjelo. Tek to smo zatvorili oi, Stari Un se ponovno pojavio i probudio nas. "ao mi je, momci. Nisu jo zavrili s nama." Ispruio je ruke u gesti isprike. "Inenjerija e pokuati probiti neprijateljske linije, a mi idemo s njima da ih pokrivamo." Portin sklopivi krevet gotovo se raspao od udarca. Na trenutak svi smo bili previe zapanjeni da bismo ita rekli. Stari Un se umorno nasmijeio. "Posve sam svjestan da to se tie popularnosti sada ba i ne kotiram previsoko, ali bojim se da tome nema pomoi." Slegnuo je ramenima. "Na posljetku, ipak smo u ratu -" "Ma, ali se!" rekao je Porta uz krajnji sarkazam. "Tko ti je to rekao?" Gregor je sjeo i zurio uokolo nateenim oima. "Zato alju ba nas?" alio se. "Zato uope ikoga alju? Zato jednostavno ne mogu raistiti to prokleto mjesto napalmom?" "Zato to smo kratki s municijom", rekao je Stari Un kratko. "ao mi je, ali jednostavno je tako. Ja ne mogu uiniti nita u vezi toga. Nema nikakve koristi da me tako gledate, nisam ja zapoeo prokleti rat..." Mrzovoljno smo krenuli jedan po jedan iz rova i postrojili se iza porunika Lwea. Sa sobom smo imali samo osnovni pribor za napad. Kada se radilo s inenjerijom, radilo se brzo: nismo se mogli optereivati nikakvom nepotrebnom opremom. inilo se da nam ovom prilikom ak nee dati niti osnovnu tenkovsku pratnju. Rat je doista postajao teak. Pronali smo inenjeriju, bilo ih je pet satnija koje su tvorile jednu bojnu; svi su bili spremni za pokret i okieni runim bombama, sitnim orujem i s nekoliko napalm bombi ruskoga porijekla. Jedna je satnija bila oboruana bacaima plamena. Bili su na loem glasu, ti inenjerci. Smatrali smo ih udnom, tihom, nekomunikativnom grupom, i bili smo i previe skloni povjerovati u sve one prie o njihovoj niim izazvanoj okrutnosti i prema neprijatelju i meusobnoj. Potpuno su nas ignorirali od trenutka kada smo stigli, a kada je Porta pitao ima li tko cigaretu vika, jedan mu je asnik dao jednu, pruivi mu paketi bez rijei, ak niti ne pogledavi u njegovom smjeru. "to je s njima?" uzrujano je upitao Gregor. Okrenuo se prema desetniku ozbiljna izgleda koji je akao zube noktom. "to je s vama? Jeste li izgubili svoje proklete jezike, ili to?" Poteno pitanje, svatko bi pomislio, ali iz nekog razloga, desetniku se nije svidjelo. Za sekundu su se nali jedan drugome za vratom, a od tada nadalje bilo je samo pitanje vremena kada e i svi ostali ukljuiti. Maleni je upravo guio nekog prestravljenog vojnika, kada nas je ljutit glas pozvao na red, pa smo se neodluno okrenuli kako bismo vidjeli tko nam to kvari zabavu. To je bio na stari prijatelj bojnik, koji je ranije imao problema s pukovnikom Hinkom. Stajao je rairenih nogu, s rukama na bokovima, gledajui nas hladnim pogledom, kao da smo gomila pokusnih kunia iz laboratorija. Iza njega, bezizraajnoga lica, stajao je porunik Lwe. "Da sam ja na vaem mjestu", rekao je strogo bojnik, "radije bih sauvao svu svoju snagu za ubijanje neprijatelja, nego to bih se ubijao meusobno. Uvjeravam vas da ovo nee biti nedjeljni kolski izlet." Pogled mu je lutao gomilom, i iznenada se zaustavio na Porti. "Moj prijatelj razgovorljivi desetnik!" promrmljao je. "Korakni naprijed da te pogledam. Moramo se bolje upoznati ti i ja ..." Porta se drsko progurao naprijed. Bojnik je na trenutak zurio u uti cilindar kojega je Porta nosio kamo god poao. Imao ga je jo od poetka rata, a mudri asnici nauili su ivjeti s time. "Skini tu sramotu s glave!" povikao je bojnik. "to ti dovraga misli daje ovo? Nekakav maskenbal?" "Bojim se da ne bih znao, gospodine." Porta je skinuo cilindar i s potovanjem ga postavio ispred sebe poput pogrebnika. "Nikada nisam bio na maskenbalu, gospodine." "Ne budi drzak, desetnie! Koliko si ve dugo u vojsci?" "Predugo, gospodine. Prokleto predugo." Bojnikove su se obrve skupile.
43
"Budi precizniji, desetnie!" "Da, gospodine." Porta je ukoio noge i lupio petama. "Dozvoljavate li mi da konzultiram svoje vojne dokumente, gospodine?" Bojnik je proizveo nestrpljivi zvuk u dubini grla. Vidio sam kako porunik Lwe urno pretvara iroki osmijeh u prigueno zijevanje. "Jesi li ti prokleti kreten, desetnie?" "Da, gospodine." Porta je s isprikom pognuo glavu. "Jednom me pregledao vojni glavo-lijenik u Potsdamu, gospodine. Izrazio je svoje cijenjeno miljenje da sam od roenja slabijega uma. Rekao je daje to prema njegovom miljenju neizljeivo. Rekao je da ja ne bih trebao biti na slobodi s drugim ljudima. Rekao je da ja -" "Ah, zaboga, desetnie, zaepi!" Bojnik je odustao od neravnopravne borbe. Okrenuo se na peti i otiao dalje, a slijedio gaje porunik Lwe, koji se ponovno borio sa zijevanjem. Porta se zamiljeno nasmijao. Vratio je cilindar na glavu i namignuo Lenzingu, koji gaje promatrao s odreenim neodlunim divljenjem. "Tako se to radi", rekao je. "Oni jednostavno naisto vraki polude ako nastavi s time dovoljno dugo ..." Stiglo je i nareenje za akciju, pa su inenjerci pritegnuli pojaseve i pripremili se za pokret. Bojnik, koji je bio zaposlen slanjem ljudi u gotovo sigurnu smrt, sjedio je u sigurnosti zemunice i vakao debelu cigaru. Rusko topnitvo zvualo je jako i zdravo u usporedbi sa slabanim i grevitim izbojima vatre iz naih iscrpljenih topova. Promatrali smo kako je prva od pet satnija bila poslana u smrt. Njima je zapovijedao porunik koji je imao sive, utonule oi devedesetogodinjaka postavljene na glatko lice mladia. Gledali smo kako su izili iz rovova i otrali tono pred neprijateljske topove. "Prokleto samoubojstvo", rekao je Barcelona, stojei pokraj mene. "Prokleto ubojstvo", rekao sam ja, mislei pri tome na bojnika u njegovoj zemunici kako pui svoju debelu cigaru. Bili su razneseni na komadie prije no to su preli nekoliko stotina metara. Samo je jedna malena skupina, koju je predvodio narednik, uspjela u postizanju cilja. Hladno i smireno, uz oiglednu ravnodunost prema tutnjavi topova posvuda oko njih, bacili su svoje bombe na neprijateljske poloaje i pobjegli u zaklon. Kada se praina slegla, vie nije bilo nikakvog znaka od narednika i njegovih ljudi. Samo iroki komad razorenog zemljita, i mjestimino poneko obezglavljeno tijelo, ljudski trup bez ruku i nogu, hrpica izoblienog metala, hrpica sprenoga mesa. To bojniku nije bilo dovoljno. Pozvao je drugu satniju, kojom je zapovijedao porunik Kelz, i poslao je za prvom. Poli su istim putem, trei kroz isti dim i iste metke, trei kroz pakao kako bi ih ubili Rusi, gazei preko razbacanih udova svojih mrtvih suboraca. Samo je aica preivjela. Samo aica. Nekoliko razbacanih ljudi probili su maleni prolaz u neprijateljskim linijama i poginuli borei se. Bojnik je savakao svoju veliku debelu cigaru na komadie i bijesno pozvao sljedeu satniju. Njihov zapovjednik bio je mlad, nov i eljan borbe. Doao je ravno iz kole u Gross-Bomu i bio je voljan i eljan umrijeti za izgubljeni cilj. Podigao je ruku iznad glave i istrao na poprite bitke, viui svojim ljudima da ga slijede. Poput dobro uvjebanih cirkuskih ivotinja, to su i uinili. Prva je salva pogodila mladog asnika u trbuh. Druga mu je odsjekla obje noge u visini glenjeva. Nastavio je trati na dva krvava batrljka jo nekoliko metara, i dalje maui rukama i izvikujui ohrabrujue parole. Bez sumnje je u posljednjim trenucima imao vizije Svetog eljeznog kria ... Napad je bio odbijen. Bacai plamena ukljueni su u akciju, no prije no to su stigli do pola puta, more fosfora pojurilo im je ususret s ruskih linija. Trali su u krugovima, s odjeom u plamenu, leali su na tlu izvijajui se poput zmija, a meso im je otpadalo s kostiju i ostavljalo ih istima i bijelima. Samo su se estorica vratila iz tog pakla. Jedan od njih bio je porunik koji ih je predvodio. "ao mi je, gospodine." Stajao je klonulo ispred bojnika, lica pocrnjelog od dima, nagorjele uniforme, i sprenih obrva. "ao mi je, gospodine, ali jednostavno nije mogue prijei -" "Nije mogue? Nije mogue? Kako to dovraga misli nije mogue?" Bojnik je izvukao ostatke cigare iz usta i zgazio ih nogom. "Tako mi Boga, ubit u vas zbog ovoga! Kukaviluk pred neprijateljem! Vi ste sramota njemake vojske!" "ao mi je, gospodine. Postupili smo kako smo najbolje znali -" "Najbolje? To naziva najboljim? To je prokleta sramota!" "U tom sluaju, gospodine, dopustite mi -" Odjeknuo je pucanj, i porunik se sruio ispod bojnikovih nogu. Revolver mu je ispao iz ruke i otkotrljao se po tlu. Bojnik je ogoreno uzdahnuo. Pogledao je nekoliko preostalih asnika, a pogled mu se zaustavio na najmlaemu od njih. "Dietel! PorunieDietel!" "Gospodine?"
44
"Izii van i pokai onim prokletim Rusima daje njemaka vojska jo uvijek snaga na koju treba raunati! Pokai mi, zaboga, da mi je ostao makar jo jedan asnik u kojega se mogu pouzdati da e izvriti nareenje!" Dietel nije bio nainjen od one tvari od koje prave bezbrine budale. Nije htio izgubiti ivot u beznadnoj misiji. Ali nareenje je bilo nareenje ak i kada je ono predstavljalo nalog za smrt, i on nije imao drugog izbora osim pokoriti se. Stisnutih je usana otiao do vrata. Bojnik je gestom dobronamjerna oca spustio ruku na njegovo rame. "Pokai im od ega smo napravljeni, mome moj! Ne treba se plaiti tog oloa!" Porunik Dietel i njegovi ljudi krenuli su na svoje posljednje putovanje, zatieni paljbom iz naih strojnica. Prije no to su preli etvrtinu puta, bili su u nevolji. Bojnik je istoga trenutka prokleo Dietela kao budalu i kukavicu, koja e biti ubijena na licu mjesta ako se usudi vratiti iva. Divljaki se okrenuo prema nekom drugom asniku. "U redu, Plein, na tebi je red! Izlazi van i raisti taj nered koji su napravile ove mrkave svinje!" Porunik Plein oklijevao je samo jedan trenutak, a potom se poprilino iznenada bacio u kaos, grmei prema svojim ljudima da se dre njega. Kroz dim i plamenove vidjeli smo kako koraa naprijed. Bombe su mu eksplodirale pod nogama, meci su zujali pokraj njegove glave, no on je i dalje bio ondje, usred tog nereda i borio se poput demona, vritei hrpi leeva da ustanu i prohodaju, zapucavi prema naredniku koji je pokuao pobjei, napredujui sve blie prema ruskoj prvoj crti. Neprijateljski bacai plamena bili su uniteni. Vidjeli smo kako je porunik Dietel bio raznesen na komadie. Vidjeli smo kako su porunik Plein i aica ljudi stigli do prvog rova i upustili se u mahnitu borbu prsa o prsa. Sibirci su bili poput robota, izvjebani da ubiju ili budu ubijeni. Borili su se hladnom odlunou, bez emocija i ravnoduni, indiferentni prema ivotu ili smrti. Plein i njegovi ljudi proivljavali su svoje posljednje trzaje. Doimali su se opijenima estokom radou pokolja. Tijela su se poela gomilati, jedno na drugo, Nijemci i Rusi bez razlike. Ljudi s prerezanim vratovima, ljudi s rasparanim utrobama, ljudi ije su glave o niti visjele s ramena. Nakon to je ubijanje bilo dovreno, a malena skupina obezglavljena, Sibirci su mirno obrisali noeve od krvi i ponovno zauzeli svoje poloaje. Samo je jedan ovjek preivio i uspio se vratiti do njemakih crta, no on je pao mrtav ispred bojnika im je otvorio usta kako bi podnio izvjee. "Budale!" povikao je bojnik. "Budale i kukavice! Same nesposobne budale i kukavice!" Odjurio je do poljskog telefona, i zauli smo kako vie i psuje nekome s druge strane linije, alei se kako je njegova bojna bila sastavljena od budala i kukavica, te da e trebati daleko bolju podrku topnitva od one koju je dobio, ako eli imati ikakvog izgleda u pokuaju proboja. Cjenkao se poput starice na istonjakoj trnici oko broja minobacaa koji e biti potrebni da bi on pristao na pokretanje novog napada. "Deset? Jeste li rekli deset? Ne budite tako prokleto smijeni, ovjee! To vi nazivate podrkom? To ne bi ozlijedilo niti buhu ... Dajte mi dvadeset, pa u moda razmisliti ... Rekao sam dajte mi dvadeset, pa u moda razmisliti... Dobro, u redu, moe i petnaest. Ako je to najvie to mi moete dati. Neka bude petnaest, i Bog vam pomogao ako nas iznevjerite!" Odbacio je slualicu i okupio ostatke svoje bojne za posljednji napad. Prve granate poele su nas prelijetati, i poznate hrpe ljudi i materijala poele su prtati uvis na suprotnoj strani bojnog polja. Bojnik je stajao i brojao, s jednom rukom podignutom. Kada je nabrojio petnaest, naglo je spustio ruku i skoio naprijed u borbu. Poskliznuo se i pao, podigao se na noge, mahnuo rukom iznad glave i otrao naprijed s ostatkom njegovih inenjeraca iza njega. Ovoga je puta napad uspio. Rusi su se povukli pred njima. Rune bombe izbaene su u komunikacijske rovove i bunkere. Eksplozivni naboji ugurani su u zijevajua usta topova. Strojnice su tektale, ljudi su jedni drugima odrubljivali glave krampovima i lopatama i probadali jedni druge bajunetima. Bojnika su pronali s novom cigarom u ustima kako na leima lei pokraj ruskog asnika. Obojica su bili mrtvi. Bila su to samo dvojica od tisuu koliko ih je poginulo toga dana. Prije no to smo uspjeli konsolidirati teko osvojene poloaje, Sibirci su krenuli u novi napad. Horde njih spustile su se na nas od nikuda, maleni kosooki ljudi, nabijeni i irokih ramena, s kratkim nogama i dugim rukama:, izvikujui hrapavim glasovima pohvale Staljinu. Borili smo se protiv njih u rovovima, izvan rovova, kliui se i ljapkajui u krvi i utrobama mrtvih, i Sibirci su bili tromi i spori, ali su nas uspjeli odgurnuti natrag istim putem kojim smo i doli. Posvuda oko mene ljudi su posrtali, padali, jecali u trku. Nekakva se bomba dokotrljala do mene i jedva sam izbjegao da je ne nagazim. Skoio sam u stranu poput preplaenoga konja, zgrabio je i bacio u sredinu opora nadolazeih Sibiraca. Udar me odbacio u stranu, pa sam pao u krater, tono povrh svjee ubijenog tijela, koje je lealo skvreno u lokvi vlastite krvi s mlitavo ovjeenom glavom i rasparanim trbuhom iji se sadraj razlio preko mojih stopala. Glasno sam zavritao od straha i izvukao se van. Potrao sam u bezumnoj panici, ali izgledalo je kao da su nas Sibirci potpuno okruili, pucali su iz svih smjerova odjednom i nisam vidio nikakvog izlaza. A tada sam iznenada ugledao Portu, koji se kretao natrake i pucao u trku, pa sam potrao prema njemu, preko rupa, kliui se i posrui u lokvama krvi i nafte u svojoj urbi da se naem
45
pokraj njega. Istoga trenutka kada sam ga sustigao osjetio sam se smirenijim. Porta je bio jedan od nedodirljivih. Porta je bio neunitiv. Bilo je nemogue zamisliti neprijateljski metak u tom njegovom vrstom, koatom tijelu. Dok sam zatien njime, bit e sve u redu. Nastavili smo svoj bijeg, povlaei se Bog zna kamo. U jednom trenutku naili smo na upnika Fischera, koji je lutao divljinom sa zijevajuom rupom u grudima kroz koju mu se moglo vidjeti pluno krilo. Jedan od njegovih kolega iz WU dopuzao je do njega. "Ne brini, stari, vratit emo te sigurno natrag. Pobrinut emo se da s tobom bude sve u redu. Neemo dopustiti da umre ..." inilo se kako je tom ovjeku bilo oajniki vano da upnik Fischer ne umre. Moda je on na neki nain postao amajlija. Simbol nade. Ako on preivi, tada e zasigurno i ostali. Sve dok je Fischer iv, znailo je da ih Bog nije posve napustio. Dotrao je bolniar s nosilima, ali im je vidio daje Fischer WU, okrenuo se i otiao potraiti nekoga tko je vie zavrijedio njegovu pomo. Morfija je bilo malo i nije ga se smjelo tratiti na takve poput upnika Fischera. "Pusti me da umrem", rekao je taj stari ovjek. "Ostavi me ovdje i pusti me da umrem. Ja nisam vaan." Njegov kolega stavio je upnikovu ruku oko svoga ramena i poeo ga uz bolove povlaiti u iluzornu sigurnost iskopanog zaklona. "Nee umrijeti. Neu to dopustiti. Odnijet u te natrag, odnijet u te u bolnicu, pobrinut u se da te lijee po propisima, pa makar to bilo posljednje to u uiniti... Nemoj tako stenjati, stare! Zaboga, nemoj stenjati! Radim sve to mogu, to jo da uinim?" Pali su zajedno u rupu od granate. upnik Fischer leao je s glavom u krilu svog kolege, a njegova krv umrljala je tlo. Negdje u blizini eksplodirala je granata. Iza njih u umi zapucala je strojnica. "Kako je, stari ovjee? Reci mi neto. Reci mi neto! Reci bilo to, samo progovori, zaboga! Ne ostavljaj me ovdje samoga!" upnikovo lice bilo je sivo i upalo. Usne su mu postajale plave. Eksplodirala je jo jedna granata, malo blie no prethodna. "Nee jo dugo, stari. Boli li te manje?" Moda da. Moda ga je boljelo manje. upnik Fischer sada je bio tih. Oi su mu bile zatvorene, a usta otvorena. inilo se kako mu krv ne istjee tako brzo kao prije. "Zato se ne moli, stari? Zato se ne moli za nas, ha? Ne moe nam koditi ..." Nije nam moglo koditi. Moda nam je moglo donijeti i neto dobroga. Ali vrijeme za molitvu je dolo i prolo. upnik Fischer je napokon bio mrtav. IV. "Najbolje politiko oruje jest strah. Okrutnost zahtijeva potovanje. Ljudi nas mogu mrziti ako to ele. Ne trebamo njihovu ljubav; samo njihov strah ..." Himmler. Obraanje asnicima SS-a u Harkovu, 19. travnja 1943. Nicolas Kaminski je bio bivi uitelj iz Brjanska u Ukrajini. Majka mu je bila Poljakinja, otac Nijemac, te je bio gorljivo odan nacistikoj ideologiji. Tijekom zime 1941./42. krenuo je sa aicom fanatika istomiljenika kako bi vodio rat protiv partizana. Imao je trideset i pet godina, i njegova je okrutnost postala poslovina. Bio je samouk u umjetnosti polaganog ubijanja i, prema priama, izumio je vie naina muenja od samih Kineza. Himmler je za njega uo preko Obergruppenfhrera Bergera, i istog je trenutka pokazao zanimanje za njega. Dao ga je dovesti u Berlin, gdje je razvio potovanje prema njegovoj sposobnosti nanoenja bola drugim ljudima. Od toga trenutka nadalje, Ukrajinci su dobili gotovo isti status u oima Reichsfuhrera kao i Nijemci. Kaminskijev uspon bio je strelovit. Usprkos poetnom hendikepu to nije pripadao jednoj od superiornih germanskih rasa, postao je SS-ovim Brigadenfuhrerom i generalom u Wafen SS-u za manje od tri mjeseca. Njegova mo je bila takva da se ak niti asnici na najviim poloajima u vojsci nisu usuivali javno govoriti protiv njega. Krajem 1942., general Kaminski zamislio je kako e stvoriti njemaku republiku od pokrajine Lokot, koja je tada bila preplavljena partizanima i gerilom. Njegova se brigada sastojala od est tisua ljudi, veinom dezertera iz ruske vojske. Sastojala se od osam pjeakih bojni, jedne tenkovske bojne, dvije desetine topnitva, jedne desetine Kozaka i satnije inenjerije. Za manje od dvije godine, Kaminski i njegovih est tisua zaepili su usta svojim kritiarima oistivi pokrajinu Lokot od svih koji su stvarali probleme i anektiravi je Njemakoj.
46
U proljee 1943., Himmler je premjestio tu brigadu u pokrajinu Lemberg u Poljskoj, a ondje je Kaminski nadiao sam sebe, sijui smrt i unitenje gdje god bi krenuo. Ime mu je postalo sinonimom za mrnju i strah; ali "mi ne trebamo njihovu ljubav, samo njihov strah ..."
NIZ PLANINU
"Narednie Beier! Narednie Beier!" Igrali smo mirnu partiju ajnca, kada smo zauli povik. Porta je upitno pogledao Starog Una, a ovaj je mimo nastavio puiti svoju smrdljivu lulu i prouavati nadlanicu. "Daj mi jo jednu", rekao je. Maleni mu je pruio kartu. Polagani osmijeh zadovoljstva proirio se licem Starog Una. "Nije mi dosta", rekao je i poloio karte na kutiju s municijom koja nam je posluila kao stol. Maleni se namrtio i bacio i petu kartu prema njemu. "Narednie Beier!" poziv se ponovno zauo. "Je li itko ovdje vidio narednika Beiera?" Sklopio sam svoje karte i napravio pokret kao da u ih odbaciti. "Mislim da te netko doziva", rekao sam. Blijedo sam se nadao da emo uspjeti dovriti partiju. Dobio sam asa, i to mije udarilo u glavu. Uloio sam cijelu plau za sljedeu godinu na desetku i zavrio sa akom smea. "Neki momak iz protutenkovske desetine", rekao sam, okreui glavu kako bih ga bolje promotrio. Primijetio je da ga promatram i odmah nam je priao. "Narednie Beier?" rekao je. Pogled mu je na trenutak zastao na svakome od nas i na posljetku se zaustavio na Starom Unu. "Jeste li vi narednik Beier?" upitao je. "Traim vas proteklih trideset minuta! Gdje ste se dovraga skrili?" "Ovdje sam cijelo vrijeme", promrmljao je Stari Un. "emu panika?" "Trebate okupiti svoju desetinu i poi sa mnom. Pukovnik Schmeltz je ve na putu s jurinom skupinom, i vi im se trebate pridruiti. Oni su s druge strane rijeke. Pokazat u vam put." "Idi i nosi se", rekao je Porta, ne skinuvi pogled s karata. "Imamo pametnijeg posla ... daj mi jo jednu, i neka bude mala vrijednost -" Maleni mu je posluno podijelio esticu. Stari Un je eznutljivo promatrao svoju hrpicu od pet karata, razderan izmeu zova dunosti i privlanosti velike svote novca. I ja sam bio u istom poloaju, ali u mom sluaju bilo je neto lake donijeti odluku. Odbacio sam svoje karte, zgrabio puku i urno skoio na noge, sluajno pritom prevrnuvi kutiju s municijom. Maleni me kiselo promatrao. "Neki od nas su prilino eljni biti ubijeni", rekao je. "Uope nisam", odgovorio sam. Gurnuo sam kapu na zatiljak i pritegnuo pojas. "Samo mi se ne svia pomisao da nas jedan pukovnik mora ekati." "On ti je prijatelj?" obrecnuo se Maleni, koji je savreno dobro znao da sjedim ondje s hrpom smea i molim se za bijeg. Portin stari prijatelj Wolf pojavio se kako bi nas promatrao na odlasku. "Prenesite moje pozdrave svetom Nikoli", rekao je. "Izgleda kao da ete se sresti s njim prije nego ja ..." Imao sam nelagodan osjeaj da e tako vjerojatno i biti. Osim moje izraene elje da ne primoravamo pukovnika Schmeltza da nas eka, bilo je neto u vezi ove misije to mi se od poetka nije svidjelo. Na nas je vodi pourio preko mosta dok su granate pljutale oko nas. Na drugoj strani rijeke tlo se uzdizalo prilino strmo, i prije no to smo dospjeli daleko, nali smo se u koloni koja se uspinjala uz usku strminu koja se inila gotovo okomitom. "Mi o prokletom vragu", gunao je Maleni, dok smo puhali i stenjali i klizali se posvuda. "Vjerojatnije je da emo sresti prokletog svetog Petra ovim putem kojim smo krenuli." Na je vodi okrenuo glavu kako bi ga pogledao. "Moda si u pravu", rekao je. "Moda si doista u pravu." Stari Un zastao je na trenutak kako bi doao do daha. "to je tono ovo ?" upitao je. "to je to?" Vodi je takoer zastao. Naslonio je ruke o bokove i podrugljivo se nasmijao. "Dobro da ste pitali! To je prokleta samoubilaka misija, upravo tako. Ako posluate moj savjet, pobjei ete to bre moete, prije no to dou Crveni i odsijeku vas." Pokazao je palcem prema mostu. "to mislite, koliko e jo dugo most biti na svom mjestu?" Stari Un stajao je namrgoen. "A to e biti s vama?" rekao je. "Sa mnom?" ovjek se nasmijao. "Zbrisat u istog trenutka im vas sretno dovedem do tamo, ne brinite! Neu ostati gledati pokolj!" Napokon smo stigli do vrha i javili se pukovniku, koji je izgledao poput ostatka Potopa. Ruke proarane venama su mu drhtale, a oi su mu bile tune i otekle. Bez sumnje, rat nije bio onakav kakav je bio u vrijeme njegove mladosti.
47
Natporunik iju smo pukovniju doli smijeniti zahvalno je prepustio poloaje pukovniku. "Ovaj puteljak ovdje", rekao je, pokazujui prema uskom puteljku kojim smo se upravo uspentrali, "jest jedini put koji Rusi mogu upotrijebiti kako bi pokrenuli napad. Nema drugog puta gore ili dolje. Kao to vidite, s lakoom ga moe obraniti nekoliko strojnica. Obino nema nikakvih problema nou, pomalo je rizino, no tijekom dana -" Zastao je i slegnuo ramenima. "No, sve u svemu, trebali biste uspjeti odrati te poloaje jo nekoliko sati. To je sve to nam je potrebno. Samo nekoliko sati, tako je rekao general ... Samo se drite dok ne ugledate signal da se povuete, a tada trite kao da vas vrazi gone. Ispalit emo tri svjetlee rakete. Tri zelene svjetlee rakete. U trenutku kada ih ugledate, izdajte nareenje za povlaenje i vratite se brzim korakom prema mostu prije no to bude raznesen. Nema drugog puta preko rijeke, pa se nemojte izloiti riziku da budete odsjeeni." Zauzeli smo poloaje kako nam je pokazao na vodi. Visoko u brdima, gdje smo se sada nalazili, postoji mnotvo prirodnih grudobrana i pukamica. Natporunik i njegovi ljudi su se povukli. Posvuda oko nas nalazile su se kutije s municijom, koare s granatama, hrpe mina i runih bombi. Maleni je skakutao usred njih poput uzbuenog djeteta, slobodno se posluivi im god je htio. "Dakle, ovdje su ih skrivali!" Zgrabio je aku granata i poeo onglirati njima. "Nisam vidio nita poput ovoga jo od 1937.!" "Samo Bog zna to sve ovo radi ovdje", rekao je Barcelona, koji je bio tih i mrzovoljan jo otkada smo stigli. "Daleko od toga da emo morati upotrijebiti ita od ovoga." Mahnuo je rukom prema podnoju. "Mi smo samo glineni golubovi, postavljeni ovdje na ovu hrpu prokletog kamena. Slijepac s puhaljkom za izbacivanje zrna graka bi nas jedva promaio." "Zato ne da priliku svojoj stranjici i zaepi na trenutak ta prokleta usta?" rekao je Porta. "Barem vie nismo u onim uasnim rovovima." "Radije bih sjedio u rovu nego bio postavljen ovdje za vjebu gaanja", odgovorio je Barcelona. Porta nije obraao pozornost na njega. Udobno se smjestio u udubinu okruenu kamenjem, izvadio komad zelene ohe i rairio je po tlu. "Je li netko za igru?" rekao je. Legionar i Stari Un su mu se pridruili. Ja sam podigao kravlje zvono koje je lealo na tlu i protresao ga za probu, Buka koju je proizvelo uzrokovala je da se svi bace u zaklone, rukama vrsto pritiui ui. Moram priznati, bio sam i sam pomalo zbunjen. "Uini to jo jednom", protisnuo je Barcelona, dok je posljednja jeka odzvanjala u planinama, "i dobit e mojom izmom ravno u prokletu guzicu!" Paljivo sam odloio zvono na travu. "Kako sam mogao znati da e proizvesti takvu uasnu prokletu buku?" rekao sam. "Nisam prokleta krava, zar ne?" Sjeo sam i prepustio se mranim mislima dok su ostali nastavili onu prekinutu partiju ajnca. S vremena na vrijeme, pukovnik bi doteturao kako bi nas pogledao. Usprkos svim godinama iza njega, inilo se kako je ovo prvi puta da je bio poslan na prvu crtu, i bilo je oito daje bio nasmrt uplaen. Maleni je jo uvijek vukao za sobom svog roba, biveg Gestapovca, Adama Lutza. Tada je taj ovjek ve bio samo blijeda sjenka svog biveg debelog lika, ali nekim je udom preivio bez ijedne ogrebotine. "Mislim kako e ovo biti tvoja velika prilika". Maleni ga je ljubazno obavijestio. "Kada oznae povlaenje i mi se ostali ponemo povlaiti, ostavit u te ovdje da pokriva prolaz i ubije koliko god Rusa bude mogao. U redu? Samo ostani skriven i pucaj kao lud sve dok ti ne ponestane municije. Za takvo to se dobije medalja." Lutz je nervozno oblizao usne. Porta mu se zlobno nasmijeio. "Ne brini, drukane. Ui e u anale povijesti, budi siguran. Proslavit e ovu pukovniju. Doi e vrijeme kada e svi itati o tebi u svojim slikovnicama ... 'Bivi Gestapovac Adam Lutz, koji se bez straha bacio ispred nadolazee horde. Iako mu je ruska granata otkinula lijevu nogu u preponi, on ju je podigao i zamahnuo njome kao palicom ... Uspio je ubiti est stotina sibirskih vojnika prije no to je pretrpio smrtonosan udarac, ali ponijevi glavu pod rukom, nastavio se hrabro boriti sve dok mu je srce kucalo ...' Isuse Boe," rekao je Porta, otirui suze iz oiju, "nije li to dirljivo? Sama pomisao da domovina jo uvijek moe iznjedriti takve junake!" "Kad smo ve kod junaka", rekao je Gregor, "pitam se to se dogodilo sa starim Weltheimom?" "Weltheimom?" Upitno smo ga pogledali. Tko je bio Weltheim? "To mi ime nekako jedva poznato zvui", priznao je Legionar. Tek kada nam je Gregor osvjeio pamenje shvatili smo o komu je priao: Walteru barunu von Weltheimu, zapovjedniku nae divizije, koji nas je nakratko posjetio u blatu i movarama Matoryte, i tada nastavio svojim putem s glasovirom i dva kamiona osobnih stvari i kojega vie nikada nismo vidjeli niti uli za njega. Legionar je slegnuo ramenima.
48
"On je na sigurnome u nekom pozlaenom bunkeru, bez sumnje. Pijucka din i razmatra kako e narediti jo jedno strateko povlaenje i svejedno uspjeti prikazati ga kao pobjedu." "Vjerojatno ga je ve naredio", rekao je Barcelona tmurno. "Cijela prokleta vojska je vjerojatno ve pobjegla. Mi smo jadne glupe budale koje su ostavili za sobom kao oprotajni poklon. Zaglavljene ovdje na hrpi prokletog kamenja kilometrima daleko od niega, u ekanju da budemo ubijeni." "Svatko oajan poput tebe", rekao je Maleni, "zasluuje da bude ubijen. Zato ne ostane iza nas s Lutzom i zaradi si medalju?" Pukovnik je jo uvijek nemirno koraao naprijed-natrag, ekajui na znak triju zelenih svjetleih raketa koje se nikada nisu pojavile, ali ubrzo nakon ponoi, cijeli je obzor iznenada bio preplavljen plamenom, a kamenito se tlo odronjavalo i treslo ispod naih stopala kada su Rusi otvorili paljbu iz tekih topova. "to se to dovraga dogaa?" povikao je Schmeltz, zgrabivi svoj dalekozor. "Tko to dovraga na koga puca?" "To su Rusi, gospodine." Stari Un, smiren i siguran u sebe kao i uvijek, zauzeo je poloaj pokraj pukovnika. "Krenuli su kako bi napali dok se jedinice povlae. Bili bi ludi da to ne pokuaju. To im je ivotna prilika." Bez emocija je gledao dimom ispunjen obzor. Pukovnik je ispustio svoj dalekozor. "to bismo trebali uiniti?" rekao je. "Trebali su nam dati znak. Trebali su ispaliti rakete kako bismo ih mi vidjeli. Trebali smo ostati ovdje dok ne ugledamo svjetlee -" Rukom je preao preko obrve. "to vi predlaete da uinimo, narednie? Vi vjerojatno imate vie - hm - iskustva na ovakvom - hm - terenu noja. Due ste u ovom podruju. Recite mi to mislite da bismo trebali uiniti." "Zajebati rakete i pobjei dovraga odavde", promrmljao je Porta. Stari Un podigao je obrvu upozorivi ga. Okrenuo se prema pukovniku koji je drhturio. "Mislim da bismo se vjerojatno trebali spustiti i vidjeti to se dogaa, gospodine. Vidjeti je li most jo uvijek ondje. Ne vidim kakvo dobro inimo time to ostajemo ovdje i ja doista ne Zvuk eksplozije iznenada je proparao no, prekinuvi ostatak reenice Starog Una. Svi su pojurili do grudobrana kako bi pogledali preko njega. Gejziri plamena izdizali su se uvis du cijelog obzora. "Kopilad!" povikao je Barcelona. "Prokleta kopilad! Raznijeli su prokleti most!" Pogledao sam pukovnikove lice. Bilo je sivo i bijedno, a donja mu se usna trzala. "Mislim da je to upravo to", rekao je Stari Un. "Mislim kako smo zakasnili, gospodine." "Gluposti!" Pukovnik se uspravio. "Gluposti, narednie! Oni nikada ne bi raznijeli most a da nam prvo ne daju znak." Nervozno je gestikulirao tankom rukom. "Uzmi ovu trojicu sa sobom i poi dolje da vidi to se dogodilo. Ja u slijediti s ostatkom satnije." "Vrlo dobro, gospodine." Stari Un se okrenuo prema nama. "Sven, Maleni, Porta -" Zabacio je puku na rame i glavom pokazao u smjeru rijeke. "Idemo." "Opet mi?" rekao sam. "To si moe zabiti u dupe", promrmljao je Porta. Stari Un se okrenuo prema njemu, bijesan. "Hoe li lijepo zaepiti svoja prokleta usta i raditi samo ono to ti se kae?" Porta je protestirajui nabio svoj uti cilindar na glavu i krenuo za Starim Unom, koristei svoju puku umjesto tapa za hodanje. Maleni se okliznuo i pao niz strmu padinu brda, a njegova strojnica se stropotala ispred njega, to je odjeknulo poput grmljavine. Psovke Malenoga odzvanjale su za njom. "Za ime Boje!" rekao je Stari Un Ijutito. Barcelona se sagnuo preko grudobrana i pozvao nas. "Zato jednostavno ne uzmete zvunike i objavite im da dolazite?" Ostatak satnije dostigao nas je prije no to samo daleko odmakli. inilo se kako su na svoju ruku odluili da su dovoljno dugo ekali, pa su stavili puke na ramena i krenuli, ostavivi pukovnika da ih slijedi ili ne, kako god bude htio. Bilo je oito da taj ovjek nije bio podoban za zapovijedanje. "Stari jarac upljega mozga", promrmljao je Porta. "Trebalo gaje ukiseliti s krastavcima prije dosta godina." No je bila topla i vlana, pa smo se znojili dok smo se sputali istom uskom stazicom kojom smo se popeli samo nekoliko sati ranije. Komaraca je bilo napretek, uzdizali su se iz movara koje su leale ispod. Mogli smo namirisati onaj poznati, slatkasti truli smrad movara, i znali smo da negdje dolje vreba neprijatelj. Daleko ispred nas. Maleni je iznenada ispalio dva hica upozorenja, pa smo pretpostavili daje nanjuio Ruse. Pukovnik je izviknuo kratku, histerinu naredbu, ali ljudi su ve poeli slijediti instinkt i poskakali sa strane puteljka, zauzimajui poloaje i namjetajui strojnice i minobacae. Vidio sam kako Lutz ui iza velikog kamena. Tresao se tako divljaki da sam mogao uti kako mu cvokou zubi. "Pogledaj ga", izrugivao se Barcelona, kojemu se povratilo njegovo uobiajeno dobro raspoloenje sada kad je dolo vrijeme za akciju. "Poput prokletog pudinga od rie!"
49
Gregor je dopuzao do njega i prijetei mu prislonio pitolj na rebra. "Samo upamti", rekao je. "Jedan pogrean pokret i visoko e odskoiti, drukane ... mi ovdje ba i ne volimo Gestapo." itav niz pucnjeva zauo se s donjeg dijela puteljka, a potom se Stari Un iznenada pojavio. Potraio je pukovnika i pronaao ga u jarku, te mu mimo priao kako bi podnio izvjee. "Rusi su posvuda, gospodine. Nema nikakve anse da se probijemo. Uspjeli smo izbrisati jednu desetinu, ali itav ih je kraj pun ... Mislim da bi nam bilo najpametnije pritajiti se i priekati njihov prvi potez." Prije no to mu je pukovnik uspio odgovoriti, nebo iznad nas je iznenada bilo osvijetljeno jarkom svjetlou. Pun radosti, pukovnik je skoio na noge. "Znak-" "Nije, gospodine." Stari Un gaje zadrao rukom. Povukao ga je dolje tono na vrijeme kako bi izbjegao jo jednu svjetleu raketu koja je zabljesnula iznad naih glava. "To je neprijatelj, gospodine, pokuavaju nas locirati." Nitko se nije pomaknuo. Ostali smo na svojim mjestima, skriveni izmeu stijena, dok su svjetlee rakete bljetale iznad nas gotovo itavu vjenost. Gregor je svoj revolver drao vrsto naslonjenim na Lutzova rebra. Stari Un je s potovanjem drao pukovnika u sigurnosti jarka. I najmanji je pokret mogao odati nau nazonost. Posljednja raketa odletjela je prema nonom nebu. Izdigla se iznad nas u obliku luka, obasjavi nas svjetlou, i polako, vrlo polako, pala preko rijeke i dogorjela. "U redu je, gospodine." Stari Un je pomogao pukovniku da izie iz jarka i poeo gurati duhan u svoju lulu. "Mislim da bismo se trebali pripremiti za akciju, gospodine -" Veina nas ve je imala pune ruke posla. Heide i Legionar postavljali su mine du uskog puteljka. Porta je bio zaposlen pravljenjem Molotovljevih koktela. Gregor i Barcelona su skrivali minobaca granama stabala. Bio je dosta udaljen od puteljka, i bio je okrenut u smjeru iz kojega smo oekivali dolazak Rusa. Maleni je sjedio na kamenu i veselo privrivao rune bombe za tapie eksploziva. Kao oruje bili su na rubu samoubojstva, ali stvarali bi dobar glasan prasak koji je Malenom bio omiljen. On se doimao veselim i nezainteresiranim za mogunost da bi mogao izgubiti glavu ili ruke. Nitko drugi nije mu se htio niti pribliiti. Pukovnik je zaposleno etao od skupine do skupine i izdavao nizove kontradiktornih naredbi, koje je sve diskretno otkazao ili ispravljao Stari Un koji je hodao za njim. Doao je do Malenoga koji je sjedio na svom kamenu i poigravao se kutijom runih bombi. U strahu se okrenuo prema Starom Unu. "Narednie, zna li ovaj va desetnik to radi? Je li on slabouman? Je li svjestan da e raznijeti sam sebe?" "Sve je u redu, gospodine." Stari Un nervozno je udaljio pukovnika od Malenog i njegovih smrtonosnih igraaka. "To je samo njegov nain zabave." "Zabave?" rekao je pukovnik. "Je li taj momak kreten?" Stari Un bio je poteen odgovaranja na to pitanje. Ispod nas zaula se strojnica, i zauli smo kako odlomljeni komadii stijene padaju nizbrdo. "To je to", rekao je Stari Un mirno. "Krenuli su." Heide je odjednom s tekom mukom uspuzao uz brdo. Stavio je prst preko usana i tiho pokazao niz puteljak prema grmlju. Svi smo zakiljili prema tom mjestu u polutami. Stari Un podigao je obrvu. "Dakle? U to mi to gledamo? Samo malo najobinijega grmlja "Malo najobinijega grmlja kojega prije pola sata nije ondje bilo", rekao je Heide. Stari Un pogledao je jo jednom. "Jesi li siguran?" "Prokleto sam siguran. Tamo nije bilo nita osim kamena." Pukovnik je nestrpljivo pucnuo jezikom. "Sve same gluposti!" rekao je. "to se dogaa s vaim ljudima, narednie? Jesu li oni svi nenormalni?" Stari Un se namrtio. "Narednik Heide je jedan od najboljih vojnika u cijeloj pukovniji, gospodine." Bilo je to posve tono. On je moda bio gad i kopile i nacist, ali nije se moglo porei njegove vojnike vjetine. (Usprkos njegovom fanatinom vjerovanju u Partiju, zavrio je, dvadeset godina nakon svretka rata, kao pukovnik u ruskoj vojsci. Nije loe za dijete iz berlinske sirotinjske etvrti!) Pukovnik je arogantno zurio u Heidea. "Pokuava li nam rei daje itava plantaa stabala izrasla iz niega posve iznenada?" "Grmlja, gospodine", rekao je Heide. "To je grmlje." "Grmlje ili stabla, narednie! Kakva je razlika? Jesi li ikada uo za grm koji raste metar i pol na sat?" "Ne, gospodine, nisam", rekao je Heide. "Bio bih mnogo sretniji da jesam." Stari Un iznenada je zaustavio dah. Sve su se oi istoga trenutka okrenule prema tajnovitom raslinju ispod nas. Dok smo promatrali, nekoliko se grmova uspravilo i poelo hodati. Preli su nekoliko metara naprijed, i potom se ponovno spustili. Jo ih je jedan par slijedio, pa jo jedan i jo jedan. Lutz je preplaeno
50
jauknuo, pa mu je Gregor prekrio rukom usta. Maleni je podigao jedno od svojih oruja iz kune radinosti. Pukovnik je stajao irom razjapljenih usta. "Na moj znak -" rekao je Stari Un. Podigao je ruku. Svi smo ga promatrali poput sokolova. Ruka mu se spustila, a stotinu i trideset est bombi poletjelo je zrakom. Hodajui grmovi zavritali su u agoniji. Tamni su se oblici kotrljali nizbrdo izmeu stijenja. Buka i eksplozije su zamrle, a praina se spustila na kaos rastrganoga mesa i otkinutih udova. Legionar je otiao naprijed kako bi pregledao ostatke. "Mongoli", rekao je kada se vratio. "Runa kopilad. Ipak, ini se da smo ih dobro prepali." "Ne brini, ve e se oni vratiti", rekao je Stari Un turobno. Ponovno smo zauzeli svoja mjesta, nervozno iekujui sljedei pokuaj napada. Pukovnik nikako nije mogao ostati na miru i neprestano je hodao gore-dolje, grizui nokte. Porta se pokuavao kockati u mraku, desnom rukom protiv lijeve, a Barcelona je ponovno utonuo u svoje prijanje tmurno raspoloenje. "Jedna marka dnevno", ponavljao je. "Jedna marka po prokletom danu. Prijavi se u vojsku, raznesu ti mozak, i to je sve to dobije za to... a mene eka jo dvadeset godina! Isuse Boe, mora da sam bio lud. Bio sam totalno skrenuo. Zasigurno sam -" Naglo je uutio kada je Maleni iznenada pojurio prema strojnici i poeo bijesno pucati u tamu. Stari Un ispalio je svjetleu raketu. Pri njezinom svjetlu, mogli smo vidjeti to je to otar sluh Malenoga uo. Hrpice trave koje su se polako penjale uzbrdo ... Bili su udaljeni jedva tridesetak metara, i kada je Maleni zapucao iz strojnice, prestali su s pokuajima preruavanja i potrali prema nama uz padinu. Bili su to Mongoli. Vidio sam njihove iskoene oi i iroke i plosnate jagodice. Bili su to udni vojnici ruske armije koji su jedva znali pokoju rije na ruskome. "Pali!" povikao je Stari Un. Pukovnik je izvikivao svoj uobiajen niz besmislica, ali one su na sreu bile priguene pucnjavom. Narednik Koblin i desetnik Lutz, koji su radili bez elinih rukavica, gurali su granate jednu za drugom u minobaca i inilo se da nisu primjeivali svoje izgorene ruke prekrivene mjehurima. Heide je dograbio baca plamena i pucao je kratkim, preciznim izbojima tono posred nadolazeih Mongola. Trava je bila sprena, a puteljkom je tekla krv, no im bi jedan ovjek pao, drugi bi dotrao kako bi preuzeo njegovo mjesto. Kolona ruskog pjeatva sada se pojavila iza Mongola, a mi smo ih skidali kao muhe. Nema smrtonosnijeg pothvata od napada na otvorenu padinu. Nisu imali nikakva zaklona, nikakve zatite, no ipak su nastavili dolaziti, val za valom u sigurnu smrt. Pitao sam se zato se neprijatelj toliko trudi eliminirati nas jednu usamljenu satniju, naputenu i zaboravljenu u sveopem bijegu njemake vojske. "Gaajte nisko!" povikao je Stari Un. "Vidim ih oko tri stotine." Bio je to pravi masakr. U takvim uvjetima, teko da je i moglo zavriti drugaije. ak niti njihova brojana nadmonost nije mogla kompenzirati na superiorni poloaj, na vrhu uskog puteljka. Kada su doprli do rizine toke, jednostavno smo aktivirali mine koje su onako paljivo postavili Heide i Legionar. Udar do kojega je dolo zapanjio nas je. Na putu su se pojavile velike rupe, a lavina kamenja i krhotina krenula je niz padinu, nosei sa sobom pola neprijateljskih snaga. Druga je polovica ili pobjegla, ili ostavljena da umre. Pojurili smo za njima niz padinu, s Malenim na elu, pucajui u sve to se micalo i vikalo i urlajui poput manijaka. Neprijateljski asnik sa sjajnom crvenom zvijezdom na krznenoj kapi iznenada je iskoraio pred nas iza neke hrpe kamenja i podigao obje ruke iznad glave. U svakoj je ruci drao po jednu S-minu, no prije no to ih je uspio baciti, odjeknuo je pucanj i njegovo se lice raspalo na komadie poput razbijena stakla. Porta se podrugljivo nasmijao i spustio puku. Bez oiju i bez lica,- ovjek se i dalje pokuavao dovui po tlu do nas. Maleni je kriknuo i zario vrh svog bajuneta u njega, prikovavi ga za tlo. inilo se daje cijeli svijet poludio. Ubijali smo mahnito, ubijali smo radi ubijanja samog, valjali se poput ivotinja u lokvama krvi. Polagano, breuljak je utihnuo. Neprijatelj je otiao, i vie nije bilo niega za ubijati. Samo mrtvi i ozlijeeni kojih se trebalo rijeiti. uli smo stenjanje umiruih dok smo se vraali do svog kamenog platoa, a Heide je uzeo kantu benzina, odepio je i bacio nizbrdo prema njima. "to radi?" povikao je pukovnik, koji do toga trenutka nije sudjelovao u nonim aktivnostima. "to to dovraga radi? Pali lomau?" Heide je pognuo glavu. "To se inilo najjednostavnijim, gospodine." "Najjednostavnijim? Kako to misli, najjednostavnijim?" "Tako bi nam bilo najjednostavnije raistiti, gospodine." "Raistiti?" Pukovnik je bio gotovo izvan sebe od bijesa. "Ondje ima i ozlijeenih, narednie!" Gotovo neprimjetno, Heide je slegnuo ramenima. "ujem ih", rekao je. "Zabranjujem ti da ubije bilo koga od tih ljudi!" obrecnuo se pukovnik. "Za ime Boje, ako ve moramo voditi rat, pokuajmo barem ostati poteni!"
51
"Kako god elite, gospodine", rekao je Heide arogantnom ravnodunou. Bilo je dobro to pukovnik nije vidio Malenog i Portu kada su zajedno nestali u tami, s klijetama u jednoj, a konim vreicama u drugoj, kako bi krenuli u pljaku zlatnih zuba i plombi. Stari Un je mnogo puta u prolosti pokuavao stati na kraj njihovim prljavim poslije borbenim pohodima. Sada je samo slegnuo ramenima i pustio ih da idu. "Doi e vrijeme", rekao je, "kada e ih njihova pohlepa skupo kotati." Meutim, nije to bilo ovoga puta. Vratili su se s prilino malo zlatnog plijena, gorko se alei da su neprijatelji uvijek ti koji imaju najprofitnija usta, a nikada Nijemci. "S jednom markom na dan", rekao je Barcelona kiselo, "to ba i nije iznenaujue, zar ne?" Pukovnik je jo jednom Ijutito dojurio. Pokuavao je organizirati ljude za ukop. Tupo smo zurili u njega. Postojala je mogunost da budemo napadnuti u svakom trenutku. Zar je doista oekivao da se spustimo niz obronak i ponemo kopati rupe u stijeni? "Narednie, to se dogaa s vaim ljudima?" Pukovnik se Ijutito okrenuo prema Starim Unu. "Jesu li oni svi doli iz ludnice? Zar nemate nikakvu kontrolu nad njima? Zar nemate -" Maleni je iznenada ispruio ruku i nestrpljivom gestom zatraio tiinu. Pukovnik je zurio u njega razrogaenih oiju. Zar je doista mogue da se ovaj kreten od desetnika usuuje prekinuti jednog pukovnika usred reenice? "Narednie," rekao je prijeteim tonom, "ako se ovakve drskosti nastave, bit u prisiljen -" "Zaepi, moe?" rekao je Maleni. "ujem tenkove." "Tenkove?" povikao je pukovnik. Potrao je do grudobrana i sagnuo se preko njega. "Jesi li rekao tenkove?" Stajali smo i oslukivali. Kao i obino, ispostavilo se daje Maleni u pravu. Nakon kratkog vremena, i mi ostali smo zauli kotrljanje tenkovskih gusjenica, i osjetili kako breuljak podrhtava pod njihovom teinom. Pukovnik je pritisnuo usta nadlanicom. "Propali smo", rekao je. "Ako alju na nas tenkove, propali smo." "Vjerojatni bismo propali u svakom sluaju", rekao je Stari Un zamiljeno. "S tenkovima ili bez njih, nismo niti imali previe izgleda." Gurnuo je svoju praznu lulu u usta i poeo je sisati. "Nek' sam proklet", rekao je, "ako mi je jasno zato se toliko trude oko nas. to im moe znaiti ovaj bijedni komad stijene?" "Je li ti palo na pamet", rekao je Legionar hladno, "da su moda toliko eljni nae krvi jer misle da smo mi iz SS-a? U sluaju ega" - preao je prstom preko grla - "nam samo Bog moe pomoi." Nastala je tiina. "Zato?" pitao je Lenzing. Svi smo se okrenuli kako bismo ga pogledali. "Zato?" ponovio je Gregor, kao da jedva moe vjerovati vlastitim uima. "Zato nam samo Bog moe pomoi?" pitao je Lenzing. Legionar gaje oinski obgrlio oko ramena. "Zato to, drago moje dijete, ako padnemo u njihove ake, izmesarit e nas vrlo polako i bolno, eto zato ... Sigurno nee uzimati ratne zarobljenike. ak nee biti niti toliko milostivi da ti ispale metak u potiljak. Svezat e te i muiti sve dok se ne nae na samom rubu smrti, i tako e te drati onoliko dugo koliko im se to bude svialo ..." Pukovnik se odmaknuo od grudobrana. "to emo dovraga sada uiniti?" upitao je, pomalo zastraeno. Stari Un zamiljeno je vakao lulu. "Ne moemo im se suprotstaviti", rekao je. "aica ljudi se ne moe boriti protiv itave vojske tenkova, to je sigurno. A ja nikako ne bih savjetovao predaju, osim ako ne volite biti vezani i ostavljeni da istrunete -" Pukovnik je progutao s nelagodom, a Stari Un je izvadio lulu iz usta i stajao mrtei se prema njoj. "Pokuajte i uvjerite se sami, ako mi ne vjerujete, gospodine. Ti maleni kosooki gadovi, oni nisu poput obinih ljudskih bia. Oni vas nee samo ubiti, oni e vas rastrgati na komadie malo-pomalo i pri tome se smijati. Vidio sam rezultate rada njihovih ruku. Nije to bio ba lijep prizor." "Dakle, to savjetujete?" rekao je pukovnik. "Masovno samoubojstvo?" "Savjetujem da se povuemo", rekao je Stari Un. "Da ostanemo i borimo se dok imamo municije, a potom se povuemo." "A kojim putem predlaete da idemo?" upitao je pukovnik, uz veliku dozu sarkazma. "Ravno nizbrdo Rusima u ruke?" "Mislio sam", promrmljao je Stari Un, "kako bismo trebali pronai neki drugi put..." "Ne postoji drugi put! Vi to znate jednako dobro kao i ja. Da postoji drugi put, krenuli bismo njime ve odavna. Pokuajte biti razumni, narednie! Mi se oigledno ne moemo vratiti istim putem kojim smo doli gore, a budui da je to jedini put koji postoji, ini mi se da je poprilino nerazumno govoriti o povlaenju." "Oprostite, gospodine, ali postoji jo jedan put."
52
Stari Un pokazao je vrkom svoje lule prema daljoj strani grudobrana, tono nasuprot puteljku kojim smo doli, i kojim su sada napredovali ruski tenkovi. Pukovniku se objesila donja usna. "Ali to je glupost! To je ludilo! To je gotovo ista budalatina! Isto tako bismo mogli pokuati odletjeti na mjesec!" "Da, naravno, ako vi tako mislite, gospodine -" "Ah, Stari Un!" Maleni se odjednom ponovno pojavio posrui i teturajui po kamenju. U naruju je stezao bocu, i nije bio siguran na nogama. Sruio se jednom rukom obgrlivi Starog Una oko ramena, i tako je ostao, ljuljajui se, tucajui i pokuavajui gurnuti bocu Starom Unu u usta. Pukovnik gaje promatrao sa strahom i prezirom. "Narednie Beier, je li ovaj ovjek pijan?" "Vjerujem da jest, gospodine." . Pukovnik se nagnuo prema naprijed kako bi to poblie istraio. Pretrpio je glavni udar alkoholne povraotine, i ustuknuo natrag. "Ovo je odvratno, narednie Beier! Ovo je sramota! Vai ljudi su kao svinje! Oni su jo gori od svinja! Oni su primitivniji od ivotinja! Oni nisu sposobni da budu dijelom njemake vojske!" "Jedna marka na dan", rekao je Maleni, iznenada se sjetivi Barcelone i njegovih albi. "Jedna bijedna piljiva marka na dan." Podigao je bocu do usana i otpio dug gutljaj. "To jednostavno nije vrijedno toga", rekao je. "Nitko si ne moe priutiti zlatne zube uz jednu marku na dan." Pukovnik je proizveo zvuk potisnutog nezadovoljstva negdje u dnu grla. "Prijavit u ovog ovjeka", rekao je. "Ako se ikada uspijemo ivi izvui iz ovog nereda, potrudit u se da to uinim." Otro se okrenuo na petama i otiao prema daljem dijelu grudobrana kako bi prouio strminu koja bi trebala biti naom rutom za bijeg. Kuls, jedan od naih bolniara, nervozno se pribliio Starom Unu. "Ti si lud", rekao je grubim glasom. "Ti si potpuni blesan. Nikada se neemo spustiti niz to brdo u jednom komadu. Daje po mome, istog bismo trenutka izvjesili bijelu zastavu prije no to dou do nas -" "Na sreu," otresao se Stari Un, "malo je vjerojatno da e biti po tvome!" "Zaalit e zbog ovoga", rekao je Kuls. "Ti e zaaliti", odvratio je Stari Un, "ako pokua pregovarati s tom hordom ubojica tamo dolje. Ne budi takva budala, ovjee! Razderali bi te na komadie u rekordnom roku." Otiao je do pukovnika i utke stao pokraj njega. "Dakle, gospodine? Smijem li vas pitati to ste odluili?" Pukovnik je slegnuo ramenima. Znao je, i svi smo mi ostali znali, daje odluka ve bila donesena umjesto njega. Ako je Stari Un rekao da idemo preko grudobrana, tada idemo preko grudobrana. Bilo je jednostavno. "Drat emo poloaj koliko god budemo mogli." Pukovnik se okrenuo od grudobrana i stajao Ijutito trljajui bradu. "Koliko god budemo mogli, narednie. Upamtite to. Koliko god budemo mogli. Naem povlaenju ne smije se pripisati nita sramotno." "Naravno da ne smije, gospodine." Stari Un s potovanjem je pognuo glavu. U zrak je bila ispaljena svjetlea raketa, i u njezinoj smo svjetlosti vidjeli dugu kolonu T-34 koji su se penjali uzbrdo prema nama. Odrasla stabla borova bila su slomljena poput granica i nemamo odbaena u stranu. iroko kamenje i komadi stijene bili su pomaknuti sa svojih mjesta i uz tresak su se sjurili u dolinu. Svaki je tenk bio preplavljen pripadnicima pjeatva, koji su se drali rukama i nogama za stranje otvore poput ljudskih grozdova. Pogled na neprijatelja je ubrzo otrijeznio Malenoga. Vie se nije ljuljao niti tucao. Vidio sam ga kako, posve siguran na nogama, ide stazom prema nadolazeim tenkovima, s bombama i granatama ovjeenima preko ramena. Lenzing je slijedio Starog Una poput teneta i inilo se kako ga ne puta iz vida. "Misli da emo se uspjeti ivi izvui?" rekao je uz primjesu lane hrabrosti koja nije nikoga zavarala. "Moglo bi se tako dogoditi", rekao je Stari Un, mirno povlaei iz svoje prazne lule. "Moglo bi se dogoditi... Samo ostani hladne glave i pokuaj ne paniariti. Kada se rijeimo prvih nekoliko tenkova, upamti, jo e biti pjeaka protiv kojih emo se morati boriti. Pokuaj ih drati na odstojanju to due moe. I bez ideologije, ha? Te ubojice nisu nimalo vie tvoja braa po krvi no to je Himmler moj brat. Dakle, kada bude pucao, ubijaj, i upamti: ili ti ili oni, i to je sve to se ima rei ... Dodaj mi tu kutiju s granatama, budi dobar deko." "Bojim se", rekao je Lenzing. Stari Un se nasmijao. "A tko se ne boji?" rekao je. "Ne treba se sramiti straha. Samo ne dozvoli da ovlada tobom, to je sve." Prvi tenkovi ve su poeli dolaziti u domet, a duge cijevi njihovih topova bile su usmjerene prema nama. Prvi tenk se nekoliko puta pokliznuo na uskom puteljku i inilo se da e se survati u ponor ispod njega, ali gusjenice su izdrale, pa bi se uspio ispraviti svaki puta kada bi se naao na rubu katastrofe.
53
Stajali smo u svom uporitu i ekali ih. Stari Un je stavio lulu u dep i zamiljeno vakao smotak duhana. Maleni Lenzing mu je jo uvijek bio za petama, steui ake i strahovito se mrtei od truda da odri svoje ivce pod kontrolom. I sam pogled na njega ispunio bi me strahom. U pukotini u stijenama, Porta je bio uposlen otvaranjem limenke mesa s natpisom "Proizvedeno u SAD" na naljepnici. Porta bi se uvijek prejeo prije bitke. Tvrdio je daje to nervozna reakcija. Prema svim medicinskim savjetima, ovjek nikada ne bi smio ii u bitku punoga trbuha. ini se da to nije previe zdravo ako ti se rastvori trbuh, moe doi do upale potrbunice. Ali Porta je izjavio da bi se on radije suoio s brzom smru s dobrim obrokom u trbuhu, no sa sporom smru napola izgladnio. Sada sam ga promatrao kako vadi komade svijetlo uiastoga mesa vrkom bajuneta i kako ih tjera niz grlo bocom sakea, kojeg je oduzeo nekom poginulom Mongolu. Dovrio je prvu limenku i istoga trenutka otvorio drugu. Nisam mogao razabrati to je bilo u njoj, ali iz naina na koji je lopatao hranu van, inilo se daje uivao. Bljuvalo mi se pri samom pogledu na njega. Prvi tenk polako je puzao naprijed. Iznenada, kao niotkuda, pojavio se Maleni. Pojurio je naprijed, zalijepio magnetiziranu minu pod trbuh tenka i naglavce se bacio u svoje skrovite. Eksplozija se zaula gotovo istog trenutka, i dok se jo nisu slegli praina i ostaci, drugi T-34 je prokrio svoj put naprijed - ljudi i metal zajedno su bili zdrobljeni pod njegovim gusjenicama. Kia bombi sruila se na njega, a pogoene su samo skupine pjeaka koje su se drale za njega. One su klizile i padale sa strana tenka tono na vrijeme kako bi ih dostiglo tree udovite koje ih je samljelo prije no to su se imali priliku ispetljati iz kostiju i krvi onih koji su poginuli prije njih. uo sam kako Lenzing duboko udie, pa sam pogledao prema njemu. Osjeaji mu nisu nita znaili. Neka zadri sve saaljenje samo za sebe: vjerojatno e mu uskoro zatrebati. Legionar je potrao niz puteljak prema tenku koji je bio na elu. Hitnuo je zapaljivu bombu na kupolu i bacio se u stranu, otkotrljavi se iza hrpe ruskih tijela kako bi se zatitio od detonacije. Dug plavi plamen izdigao se prema nebu iz obogaljenog vozila. Otvor se s treskom otvorio i na njemu se pojavio ovjek, no prije no to je uspio iskoiti na sigurno, bio je raznesen u komadie zajedno sa svojim suborcima koji su bili zarobljeni unutra. Granata iz treeg tenka iznenada je eksplodirala negdje iza nas. Okrenuo sam se kako bih mogao vidjeti kakva je teta poinjena, i ugledao zijevajuu rupu u tlu na mjestu na kojem su samo sekundu prije bili narednik Litwa i njegovi ljudi. itava je grupa bila izbrisana. U krateru se nalazila samo izmijeana masa ljudskih ostataka, komada koje je bilo nemogue prepoznati i od kojih bi vam se cijela utroba popela u grlo istoga trenutka kada biste ih pogledali urno sam se okrenuo svom mjestu. Vidio sam kako se Maleni ponovno pojavljuje, steui dvije bombe u desnoj ruci. Skoio je na tenk i pokucao po otvoru drkom svog revolvera. Otvor se otvorio uz oprez i jedno je lice provirilo van. Maleni ga je u istom trenutku gurnuo dolje. Bacio je bombe za njim, s treskom zatvorio poklopac i bacio se preko stranjeg dijela vozila, sve jednim brzim, uvjebanim pokretom. Stari Un mahnuo je rukom iznad glave i povikao nam da ga slijedimo. Pojurili smo za njim nizbrdo, s bajunetima i bacaima plamena. Ruski pjeaci su bili zbunjeni, ali imali su podrku odozdo u obliku paljbe iz tekih minobacaa. Vidio sam kako narednik Blaske tri prema naprijed, bacivi se preko tijela ranjenog Mongola. Spotaknuo se i pao, i prije no to se uspio uspraviti na noge, Mongol je izvukao osigura iz bombe i obojicu ih bacio u zrak. Dolje u dolini tlo se treslo od tutnjave topovske paljbe. Zasigurno su se vodile teke bitke du rijeke. Pitao sam se je li most bio uniten ili je jo stajao, ali to je bilo samo hipotetsko pitanje, jer nismo nikako mogli doi do njega. Minobacai su sada poeli preciznije gaati, pa smo se bili prisiljeni povui na uzvisinu. Porta je protrao pokraj mene, a Maleni gaje slijedio u stopu. Mahnuo je rukom i povikao mi. "to eka ovdje? Bje'mo odavde!" "A to s ranjenima?" protisnuo je Kuls, koji se okitio oznakom Crvenoga kria oko ruke u nadi da e se zbog toga neprijatelj prema njemu ponaati s potovanjem. "Zajebi ranjene!" povikao je Porta, preko ramena. Pukovnik nije nita rekao. Nije mogao preuti Portine rijei, ali zasigurno je znao, kao i svi ostali, daje bilo prilino nemogue prenijeti ozlijeene preko grudobrana sa sobom. Nismo imali niti vremena niti potrebnu opremu kako bismo ih spustili pomou konopa i nosila. U glatkoj povrini stijene nije bilo dovoljno uporita za stopala, i nee biti lako baciti se preko vrha i povjeriti svoje stizanje do podnoja bez previe slomljenih kostiju srei. Heide je jo uvijek vodio svoju pozadinsku bitku na drugoj strani grudobrana, podivljavi s bacaem plamena. Pukovnik je stvarao nered izmeu nas ostalih, ispucavi niz svjetleih raketa, kojima je iznenada postao opsjednut. Oigledno je bio uvjeren da nam osvjetljava put niz strmu padinu. Ali uz neprestano prelaenje iz osvijetljenih podruja u tamu, bili smo potpuno zbunjeni, pa smo se motali po vrhu poput stada mentalno oteenih ovaca. Sama no nije bila tako tamna da ne bismo mogli razabrati obrise predmeta, ali rakete su bile tako bljetave, pa su nas vie zasljepljivale no to su nam osvjetljavale put. Pukovnik je priao Starom Unu u stanju bijesa pravednika.
54
"Koji je vrag vaim ljudima, narednie? ele li oni da ih odnesem dolje na svojim leima? Ako se uskoro ne pokrenu, neu imati vie svjetleih raketa..." Heide je dotrao do nas. "Vrijeme je da se krene!" rekao je, i bez oklijevanja se bacio preko ruba i nestao. U kii praine i kamenja, slijedili smo i mi ostali. Instinktivno sam se skupio u kuglu, rukama zatitivi glavu, udarajui i odskakujui od jedne izboine na stijeni do druge, ne znajui kada bih mogao odletjeti u prazno. Neki su klizili dolje na leima i raskidali ih na komadie. Drugi su pokuali rukama hvatati stabla i grmlja dok su jurili pokraj njih, pa su im se ruke gotovo iaile iz zglobova. uo sam kako Porta mahnito vie dok je jurio prema dolje poput ljudskoga boba. uo sam vriske od kojih mi se sledila krv kada je netko drugi pao u ponor, nestavi Bog zna kamo. Shvatio sam da dobivam na brzini, jedva svjestan jesam li jo uvijek u dodiru sa stijenom ili padam u ponor ispod. A tada je moj pad niz padinu bio naglo i bolno zaustavljen stablom bora. Zabio sam se u njega brzinom od oko osamdeset kilometara na sat. ljem mije odletio i otkotrljao se niz padinu sam, odskakujui od jednog kamena do drugog, dok sam ja zadihan visio ovjeen o stablo bora i pitao se koliko sam kostiju slomio. Krv mi je tekla iz nosa i usta. Bilo mije zlo i imao sam vrtoglavicu. Bio sam gotovo skamenjen od straha. Ispod mene odjeknuo je povik. "Proboj?" obrecnuo se Porta. "Mislio sam daje ovo strateko povlaenje!" Zajedniki napori Gregora i Legionara osovili su me na noge. Maleni mije silom otvorio usta i izlio mi niz grlo pola boce neke nevjerojatno odvratne tekuine. Bila je tako jaka da sam je svu ispovratio na licu mjesta i odmah se poeo osjeati mnogo bolje. Sam Bog zna to je to bilo. Nikada nisam imao hrabrosti pitati. Nakon jo osamstotinjak metara nali smo se na rubu ume. Zahvalno smo se zavukli u zaklon velikih stabala i probijali put kroz raslinje prema relativnoj sigurnosti gutare. Ondje smo na posljetku, dok je svanjivalo, pronali svoj mir. U poljskim su se umama mogle skrivati cijele vojske, a mi smo bili samo jedna desetkovana satnija. Rusi nas ovdje nikada nee pronai, osim nekom nesretnom sluajnou. Ispruili smo se po tlu, zemlja je bila meka i podatna poput kreveta od perja, a sami luksuz mogunosti odmora bio je gotovo dovoljan da uvjeri ovjeka da je ivot na posljetku ipak vrijedan ivljenja. V. "Neemo se ustezati od prolijevanja krvi, bila ona strana ili njemaka, ako nacija bude to zahtijevala od nas." Himmler. lanak u Volkischer Beobachter,17. sijenja 1940. Felagia Saharov, natporunica NKVD i asnica za vezu poljskih partizana iz Lublina, izdrala je sedamnaest sati SS-ovog muenja. Tek kada su postavili njezino golo tijelo iznad otvorene pei, uspjeli su slomiti njezin otpor - a ak i tada se onesvijestila prije no to im je ita rekla. Pozvali su je svijesti ispravi je ledenom vodom. Opekline na njenim leima bile su duboke i teke, pa je precizan dodir prsta bio dovoljan da ona zavriti u agoniji. Bila je lijepa ena prije to to su je dograbili njezini muitelji. Sam Dirlewanger je nekoliko puta spavao s njom. Sada vie nita nije ostalo od njezine nekadanje ljepote; nita osim rune ljudske olupine, poniene iza podnoljivih granica. Samo tijelo oderano do krvi i ispeeno do kosti, i stvorenje koje je stenjalo i zazivalo smrt. Kada im je napokon rekla sve to je znala, rijeili su je njezinih muka metkom u potiljak.
POLJAK
Bili smo u umi trideset i est sati, i ponovno je kiilo. Poelo je ubrzo nakon to smo stigli, i nije izgledalo kao da e uskoro prestati. Kia je kapala sa stabala i potocima tekla niz utabane umske staze. Tlo je bilo meko i spuvasto, ljapkalo je dok smo hodali, a ljudi u stranjem dijelu kolone morali su gacati po blatnoj vodi dubokoj do glenjeva. Zastali smo kako bismo se odmorili u tmurnom smeem movarnom podruju, a Porta je izuo izme i istresao vodu iz njih. Heide je, na zaprepatenost onih koji ga nisu poznavali, izvadio pribor za ienje iz svog ruksaka i poeo se dostojanstveno istiti i latiti. Skinuo je izme i oistio ih od blata. Pregledao je potplate i otkrio da su mu nedostajala tri od trideset i tri propisana avla. No, naravno, budui da je to bio Heide, on je nosio limenku s rezervnim avlima kamo god bi poao. Nakon to je popravio svoju obuu, obratio je pozornost na uniformu. Oistio je sasuenu krv s rukava komadom tkanine umoenim u lokvu kinice. Oetkao je blato s nogavica. Prebrojao je svu dugmad koju je mogao pronai, a tada sveano izvukao krpu i poeo ih latiti. ak je i pukovnik sjeo i promatrao ga s neskrivenim oduevljenjem. "Za koji trenutak", rekao je Porta, "poet e s pregledom pubinih dlaka kako bi ustanovio jesu li sve na mjestu i u redu."
55
Heide je odloio svoje etke i odjeu. Zakopao je gornji dio uniforme, zagladio kosu i okrenuo se, vrlo polako, kako bi promotrio Portu. Pogledom je polako preao njegovo ugavo tijelo, od bosih crnih stopala s ronatim noktima, do neobrijanog lica i masne kose koja je bila puna blata. Nije nita rekao. Samo se hladno, superiorno nasmijao i poeo skupljati svoj pribor za ienje. Pukovnik se uzbueno nagnuo prema Starom Unu. "Reci mi, narednie," proaputao je, "jel' neto nije u redu s tim vojnikom?" "Nije u redu?" rekao je Stari Un. "Ovdje", rekao je pukovnik i znakovito se kucnuo po elu svojim koatim prstom. "Neto se klima na najviem katu, ha?" Stari Un dopustio si je slabaan smijeak. "Zapravo i ne, gospodine. On je neto to bi se moglo nazvati ivim naelom, da se tako izrazim." "ivim naelom, narednie?" "Kao u samostanima, gospodine. "Ah! Aha! Da, doista, ba tako." Pukovnik je polako sjeo natrag, ne skidajui pogled s Heidea. "Zastraujue", rekao je. "Posve zastraujue." Vojnik Abt, koji je bio uitelj prije no to se prijavio u vojsku kako bi dao svoj ne ba znaajan obol Domovini, bio je pogoen metkom u bedro. Metak je proao kroz nogu i ostavio mu dvije iste i uredne rupe, ali prema nainu na koji se ponaao, reklo bi se da mu je bila amputirana cijela noga. Leao je stenjui na tlu, viui da mu treba morfija, dok su ljudi u daleko teem stanju no on sjedili tiho i trpili bol, jer su znali da se nita za njih ne moe uiniti. Nismo imali morfija, i tako je bilo ve neko vrijeme. Vojnik Abt bio je vrlo dobro svjestan situacije, ali svejedno je nastavljao stenjati, kukati i izluivati sve ostale. Pitao sam se koliko je njegovih uenika bilo ponizno pretueno u divnim vremenima prije rata, kada je svako dijete koje bi ustuknulo pred boli bilo optueno za kukaviluk, kada su djeaci bili poduavani da e upravo patnje napraviti od njih mukarce, kada su suze bile kanjavane s deset udaraca tapom. Pitao sam se koliko Abtovih nekadanjih uenika sada postaje mu-karcima na bojitima Europe, dok Abt lei na mokrom tlu i cvili i kuka s rupom od metka u nozi. Bilo je lako podizati i slati topovsko meso za Fhrera, ali nije bilo lako kada je i sam bio hrana za usta ruskih topova. Maleni, koji je sjedio pokraj Abta, iznenada je priao pukovniku i stao u stav pozor ispred njega. Pukovnik je podigao pogled, lagano iznenaen. "Da, desetnie? to je?" Prolo je neko vrijeme prije no to je itko primijetio pukovnika. Doimao se iznenaenim i poaenim. "Govori, ovjee! Neu te ugristi!" "Pa, gospodine", rekao je Maleni, "Znate, ne pitam ovo zbog sebe, nego zbog onoga ondje Pokazao je prema vojniku Abtu, koji je jo uvijek teatralno stezao nogu i previjao se na tlu. "Da, da?" rekao je pukovnik znatieljno. "to nije u redu s njim?" "Pa, on razmilja dok umire, gospodine, i neprestano me huka da odem do vas i pitam vas ne mislite li da bi bila dobra zamisao da se mi - hm Maleni je pogledao prema Abtu, koji je revno kimnuo glavom i gestikulirajui nesumnjivo neto odobravao. Maleni je prezirno slegnuo ramenima. "Dobro onda, u redu", rekao je okrenuvi se natrag pukovniku. "On misli kako bismo se trebali predati, gospodine. Jednostavno odustati. Staviti toku na i, i otii na drugu stranu ... zbog toga to misli da umire, gospodine. On kae daje prouavao Crvene i da nisu ni upola tako loi kao to se o njima pria. On kae kako su oni civilizirani ljudi isto kao i mi i kako oni "Ah, to kae, zar ne?" Stari Un je skoio na noge i Ijutito otiao do vojnika Abta. "Bijedni cmizdravi takoru! Zar nisi dovoljno dugo u vojsci kako bi upamtio da svoje moebitne prijedloge iznosi meni, a ne ometa vie asnike!" Uhvatio ga je za ovratnik i protresao, dok je pukovnik promatrao irom otvorenih oiju, ne rekavi nita. Nikada prije nisam vidio da Stari Un tako izgubi ivce. Mislim kako se nije previe pouzdavao u pukovnikovu snagu razuma. Samo je trebalo da mu neki kukaviki mulac poput vojnika Abta utuvi neke ideje u glavu, pa da se svi naemo predani njenim milostima civiliziranih Rusa. Pukovnik nije mislio nita loe, ali bio je star i preplaen, i trebao je biti umirovljen jo prije Prvog svjetskog rata. Stari Un odgurnuo je Abta od sebe, gurnuvi ga prema Malenome, koji gaje doekao irom rairenih ruku. "U redu, desetnie Kreuzfeldt, va je. Od sada nadalje, on e biti pod vaim zapovjednitvom. Radit e sve to mu naredite, a ako ga uhvatite u pokuaju bijega, slobodno pucajte tom gadu u lea." "Moete se kladiti da hou!" rekao je Maleni, pun entuzijazma. Ponovno smo krenuli, u koloni po jedan, iza pukovnika i Starog Una, idui rubom movare. Zahvaljujui svom neprestanom cviljenju, vojnik Abt je sada bio u mnogo loijoj situaciji no prije: Maleni mu je natovario pola svoje opreme, te tome dodao jo tronoac strojnice, pa je ovaj hodao pogrbljen pod svojim teretom. Lutz, koji je shvatio kako je privremeno zaboravljen, ostao je na zaelju kolone, to je dalje mogao od Malenoga, i bio je vrlo tih.
56
U srednjem dijelu kolone. Porta i Heide su razmjenjivali opscenosti i prijetili kako e jedan drugome razbiti glave. Heide je optuio Portu da ga je namjerno gurnuo u movaru kako bi uprljao svjee ulatene izme. Vie no vjerojatno je to bila istina. U svakom sluaju. Porta se nije trudio to opovrgnuti. Samo se cerekao, izrugivao i tjerao Heidea u jedno od njegovih raspoloenja maninog bijesa, pa su bili na rubu meusobnog hvatanja za vrat kada je Stari Un podigao ruku i iznenada zaustavio kolonu. "to je bilo, to je bilo?" zapitkivao je pukovnik. "Zato smo stali? to si uo? Odakle dolazi? to emo -" "Za ime Boga, zaveite!" rekao je Stari Un, kratko i bez protokola. Ako nita drugo, to je pukovnika prisililo da na trenutak zauti. Stari Un pozvao je Malenoga na elo kolone, pa su njih dvojica stali oslukujui. "Zvui poput pasa", rekao je Maleni nakon nekog vremena. "Mislim da nas trae." "Sa psima?" rekao je pukovnik. "Kakvo sranje! Gluposti i besmislice!" Kao i obino, ignorirali smo ga. Stari Un poeo je izdavati naredbe. "Ostali neka se sklone. Ja u povesti svoju desetinu naprijed i saznati to se dogaa." "Opet nas?" rekao je Gregor. Tiho smo puzili kroz umu. Sada sam i sam mogao uti povremeno cviljenje pasa, a kako su stabla postajala sve rjea, vidjeli smo da se pribliavamo nekakvom malenom selu. Stari Un ponovno nam je mahnuo da stanemo, pa smo unuli u raslinju dok je on promatrao selo dalekozorom. Razabrao sam etiri velika kamiona s amerikim oznakama, i skupinu ljudi koja je na sebi imala zelene uniforme NKVD, stranog ekvivalenta njemakog SS-a. Na elu skupine, vukui svoje lance i oigledno htijui pojuriti za neim, ilo je est pasa, prijeteega izgleda slinog njemakim ovarima, no veih i teih. Vjerojatno je to bila nekakva sibirska pasmina, sudei prema debljini krzna. "Pa, oigledno nisu na popodnevnoj nedjeljnoj etnji", primijetio je Stari Un cinino. "Mislim kako su u potrazi za nama." "Ako nam ponude pristojan obrok i krevet", promrmljao je Gregor, "predat emo im se bez pitanja, bez sve te glupe strke i komplikacija." Vojnik Abt veselo je doepao. "Zato ne bismo pokuali, kada smo ve ovdje?" rekao je. "Ako se dragovoljno predamo, kao in dobre volje -" Bio je oboren na tlo snanim udarcem Malenoga. "Jo jedan spomen toga i sam u te baciti psima! Uzimaj to postolje za strojnicu i to brzo." "Dobro." Stari Un okrenuo se prema nama i pokazao nam da zauzmemo poloaje. "Porta, tvoja grupa ostaje ovdje sa mnom. Gregor, ti uzmi svoje ljude i rairite se na lijevu stranu. Vi ostali, budite spremni istoga trenutka kad dam znak." unuli smo izmeu stabala, ekajui Ruse da nam dou u domet. Psi su cviljeli i natezali lance, oigledno nas nanjuivi. Porta je opet jeo. Otvorio je svoju posljednju konzervu i pohlepno oblizivao usta. "Konzervirana govedina", rekao je kada je vidio da ga promatram. "Hoe li malo?" "Neu sada", rekao sam. "Trenutno mi ne pae njezin miris. Porta je zabio nos u limenku i snano udahnuo. Meni je smrdjela poput milijun gradskih kanti za smee. Nije ni udo to su psi tako arko eljeli da ih puste s lanca. Pola ivotinja u Poljskoj je sada vjerojatno irilo nosnice i okretalo glave prema vjetru. Vojnik Abt sjedio je na vlanoj travi i ponovno se alio na nogu. Rupe od metaka sada su postale plave na rubovima, a bedro mu je nateklo poput kobasice, ali sada smo bili u situaciji kada nas nije bilo briga jel mu cijela noga jo na mjestu ili je otpala. To bi, u svakom sluaju, bilo olakanje. Bar ne bi imao nita zbog ega bi se mogao aliti. "Zna to ti treba za to, zar ne?" rekao je Barcelona sveznajuim tonom. "Ne, to?" Abt gaje pogledao s trakom nade u njegovim svinjskim uiteljskim oima. "to mi treba?" "Ovje pialo", rekao je Barcelona. "Stari seoski lijek. ini uda. Pronai kastriranog ovna i daj date cijeloga popia... proi e za tren." Nonalantno je otiao dalje, a veseo mu se osmijeh poigravao na usnama. Abt je Ijutito ustao. "Gade!" povikao je. "Prokleti gadovi, svi vi!" "Zavei, zavei", zareao je Maleni, ponovno ga gurnuvi na tlo. "Sauvaj to za Ruse. Nemoj troiti na nas." S moje lijeve strane, Gregor je bio usred prianja duge i zapetljane prie Lenzingu kako je jednom nosio glasovir s petog kata jedne zgrade niz spiralno stubite, a da ga nije niti ogrebao. Nekako su u priu dospjeli u kupleraj i gola veanka s grudima poput bundeva, ali niti pod cijenu ivota nisam mogao shvatiti kako, a sudei prema izrazu njegova lica, nije to mogao niti Lenzing. Zapravo, nisam bio niti siguran da ga je Lenzing uope sluao. Zurio je kroz stabla u smjeru iz kojega je trebao doi neprijatelj, i moda se pitao koliko e svoje proleterske brae uspjeti ubiti prije no to oni ubiju njega.
57
Heide, odluan i tih, izvadio je jednu od svojih krpica za ienje i opsesivno je latio svoju strojnicu. Ve je sijala poput svjetionika, i vjerojatno je odavala nau prisutnost svakom ruskom vojniku u Poljskoj, ali Heide nikada nije bio posve zadovoljan kada je istoa bila u pitanju. Legionar je promatrao kako se pribliavaju ljudi i psi, i govorio je njihovu udaljenost ljudima za strojnicama. Oni su napredovali s namjetenim bajunetima, psi su jo uvijek vukli lance, pognutih glava, nosovima gotovo dodirujui tlo. Na elu je hodao asnik, sa svojom nagajkom u ruci. "Petsto metara", rekao je Legionar. Stari Un upro je svoju puku o rame i repetirao. "Pucamo kad priu na dvjesto metara." Barcelona se okrenuo prema meni. "Jesi spreman?" Kimnuo sam i pokazao prema hrpi granata koje su leale ispred mene. "Da. Nakon druge salve." "Tristo metara", rekao je Legionar. Vojnik Abt tiho je zastenjao, na to gaje Maleni udario po glavi. Porta je neodluno odbacio praznu limenku govedine, a potom uzeo puku. U tom trenutku psi su poludjeli, pa su se njihovi vodii sagnuli kako bi ih pustili. "Dvjesto pedeset", monotono je rekao Legionar. "Dvjesto dvadeset i pet... dvjesto -" "Pali!" etiri strojnice zatektale su jednoglasno. asnik s nagajkom bio je izreetan mecima od glave do pete. Maleni se oduevljeno smijao. "Volio bih igrati pikado!" rekao je. "S ljudskom metom", promrmljao je Lenzing. Rusi su oklijevali. Neki od njih pokuali su poi natrag, ali su se nali izmeu dvije vatre, i nisu imali izbora osim nastaviti. Ispred njih nalazilo se njemako oruje, a iza rusko. Jedan od njihovih vlastitih asnika zapucao je iz automatske puke hice upozorenja iznad njihovih glava. Psima takvo ohrabrenje nije bilo potrebno. Pojurili su prema nama, reei i pokazujui sve zube, a vojnik Abt prestravljeno je zavritao i dao se u bijeg. Na svoju sreu, potepao se na nekakav panj, a Legionar gaje utnuo natrag na poloaj dok je Maleni bio zauzet svojom strojnicom, inae bi bilo metak u lea i zbogom vojnie Abt. Ispaljena je i druga salva, i pogoeni su svi psi osim jednoga. Preivio je ogroman crni divljak, koji se mahnito bacio na Starog Una, iskeenih zuba i usta iz kojih je kapala slina. Stari Un smireno je naciljao i ubio ga dok je nasrtao na njega. Nikada se ne bi uspaniio. Mislim da nikada nisam vidio da je on izgubio glavu u nekoj opasnoj situaciji. Pas je skoio u stranu, zavijajui u agoniji, a Legionar je hladno izvadio revolver i prosuo mu mozak. Gotovo da i nije bilo potrebe za mojim granatama. Bitka je bila svrena gotovo i prije no to je poela, pa nam je Stari Un dao znak da se povuemo. "Daje rat uvijek ovako zabavan", izjavio je Maleni, zadovoljan sobom, "ne bi bilo loe." "udan nain zabave", promrmljao je Lenzing turobno. "to e biti kada sve bude gotovo, to bih ja htio znati?" "Kada to bude gotovo?" "Rat - zabava - borbe -" "Pa, kada sve bude gotovo, sve e biti gotovo, zar ne?" "Samo tako?" rekao je Lenzing. "Mislim da nee biti tako", promrmljao je Legionar. "Deset naprama jedan, da e, kada se rijee Adolfa, ponovno poeti ratovati izmeu sebe." "A kada e to biti?" htio je znati Lenzing. Legionar se nasmijeio. "Pa, mi znamo gdje e ti biti, zar ne? Tamo na barikadama, mahat e svojom malenom crvenom zastavom i izvikivati parole protiv jenkijevskih kapitalista!" "Ne znam", rekao je Lenzing. Uzdahnuo je. "Ne znam ... ponekada mislim kako sam vidio dovoljno toga za cijeli ivot." Ubrzo nakon zalaska sunca, pronali smo pukovnika i ostatak satnije. Pukovniku je bilo toliko drago to nas vidi daje gotovo zaplakao od radosti. Pitao sam se to bi se dogodilo da se nismo vratili. Pitao sam se tko bi preuzeo zapovjednitvo, i bi li se predali neprijatelju. "Narednie, neto sam razmiljao", rekao je pukovnik. Spustio je ruku na rame Starog Una. "Razmiljao sam", rekao je, "i neka sam proklet ako znam kako emo sii do te rijeke." Nastala je tiina. Stari Un s potovanjem je ekao da uje koji je bio rezultat svog toga razmiljanja, ali ipak se inilo da ga nee biti. "Razumijem", rekao je Stari Un.
58
"Eto, tako vam je to", rekao je pukovnik. "Tako vam je to, ukratko reeno. To je moje miljenje." "Pa - to bismo po vaem miljenju trebali uiniti, gospodine?" "Ah, da, sada - to se toga tie pukovnik je pogurao ljem prema potiljku i obrisao svoje izbrazdano elo otrcanim rupiem. "To je, naravno, pitanje koje trebamo razmotriti, zar ne?" "Uistinu jest, gospodine", ozbiljna se izraza lica sloio Stari Un. Ponovno je zavladala tiina. Pukovnik je izgledao blijedo i prastaro. Izgledao je poput napola zakopanog lea. Gotovo mi gaje bilo ao. "Znate to?" odjednom je rekao Barcelona. "Upravo mi je sinula jedna zamisao." Puni nade okrenuli smo se prema njemu. Barcelona ba i nije bio pun zamisli, ali kada bi mu sinule, obino bi ih vrijedilo posluati. "Dakle, gledajte", rekao je. "Mi smo tu - a ovdje je rijeka - a ovdje su Rusi. Tono?" "Tono", rekao je pukovnik, ispravno shvativi situaciju. "Okrueni smo." "I to bismo trebali uiniti?" rekao je Barcelona. "Napadnemo rusku desetinu - obezglavimo ih - uzmemo njihove uniforme. Spustimo se do rijeke. Vidimo je li most jo uvijek ondje. Ako jest, prijeemo ga. Nitko nas ne zaustavlja. Misle da smo Rusi. Ako to nije -" Preao je palcem preko ramena. "Porta zna njihov jezik. On se moe raspitati, saznati postoji li jo koji put prijeko, saznati to se dogaa. A ako sve ostalo propadne, moemo sagraditi vlastiti most. Naredba s vrha. Jednostavno. Tko e se posvaati s nama?" "Hej!" povikao je Maleni. "To nije tako loa ideja!" Uzbueno se okrenuo prema nama ostalima. "Zamislite to", rekao je. "Obuemo se u ruske uniforme i moemo u njima sve do Berlina!" "Jedino, ako u ja biti taj koji e obavljati razgovore", rekao je Porta, koji je uvijek bio onaj koji je obavljao razgovore, "tada inzistiram da budem pukovnik." "Budi to god eli", rekao je Barcelona, "samo nas prevedi preko rijeke." Do toga trenutka pukovnik je izgledao ve poprilino zabrinuto. I imao je pravo: Porta i Barcelona bili su posve sposobni pokuati realizirati taj plan. Pukovnik je proistio grlo. "Bolje da krenemo dalje", rekao je nervozno. Bez sumnje je imao vizije kako biva uhvaen u ruskoj uniformi i ubijen kao pijun, iako to nije moglo biti mnogo gore od toga da bude uhvaen u njemakoj uniformi i ubijen kao neprijateljski vojnik. "Zna, narednie", rekao je tihim povjerljivim glasom Starom Unu, "neki od ovih tvojih momaka su dovoljno ludi da se ovjeku sledi krv u ilama..." Uronili smo natrag u umu, dublje izmeu visokih stabala i isprepletenog raslinja. Kia je prestala, i vodena para se izdizala iz movarnog tla. Komaraca je bilo posvuda, slijedili su nas u velikom zujeem oblaku i sami po sebi su bili dovoljni da izlude ovjeka. Maleni je iznenada zastao dok ih je rukom otirao s lica i upozoravajui podigao ruku. "Rusi", rekao je. Sledili smo se. Nitko od nas nije uo nita drugo osim uobiajenih zvukova ume, ali Malenome bi se u takvim pitanjima suprotstavila samo posvemanja budala. "Idemo ih uhvatiti", prosiktao je Kuls, koji je sada imao dvije trake s crvenim kriem, po jednu na svakoj ruci, kako bi osigurao da nitko ne previdi njegovo zanimanje. "Ne budi prokleta budala!" Stari Un gaje zadrao. Stajali smo i oslukivali, a Maleni je bez rijei pokazao prstom. Okrenuli smo glave u smjeru prema kojem je on pokazivao, i polako sam razabrao niz zvukova koji nisu imali nikakve veze sa ukanjem lia. Bili su to zvukovi puaka, ljudskih glasova, zvui koraka tekih izama po natopljenom tlu... "Onamo!" Stari Un pojurio je prema jednoj strani puteljka, gdje su leale velike hrpe lia. Otrgnuo je gornji sloj rukama, a potom upotrijebio bajunet kako bi prokopao svoj put kroz meku i vlanu zemlju ispod. Uskoro se naao zatrpan do vrata, a mi ostali ukopavali smo se za njim poput ogromnih krtica. "Jeste li sigurni daje ovo ba pametno?" protisnuo je pukovnik. Bilo to pametno ili ne, sada je ve bilo prekasno. Zgurili smo se u svojim tresetnim gnijezdima, s debelim slojem lia iznad nas i zemljom koja nas je odasvud zasipala. Rusi su bili vrlo blizu. uo sam kako je kliknuo sigurnosni otponac na puci. Osjetio sam teke korake dok su prolazili pokraj nas. uo sam njihove glasove dok su razgovarali. "Njet germanski! Job rvojamadj Piotr." Ispod zemlje, osjeao sam kako se guim. Ostavio sam si maleni otvor za zrak, ali sada sam postao opsjednut idejom da se ta rupica zatvorila, te da se polako trujem vlastitim produktima disanja. Znoj mi se poeo slijevati niz lea i prsa. Bio sam zgren poput fetusa u maternici, koljenima dodirujui bradu i rukama obgrlivi noge. Preplavila me panika, osjeao sam da e mi se plua rasprsnuti, nisam to vie mogao podnijeti, morao sam izii... Zubima sam snano zagrizao drak revolvera i pritisnuo ga na usta. Jarka svjetla jurila su mi pred oima poput arenih ribica. Mogao sam osjetiti kako mi neto plazi preko lica i uz nos, i kako u vrlo skoro morati kihnuti... Iznad naih glava, Rusi su se probijali kroz raslinje i dovikivali i smijali se jedan drugome. "Job tvojemadj!"
59
Koraali su stazom, zavirujui i probadajui naa sklonita u liu. Imao sam strane greve u objema rukama, ali nije bilo dovoljno mjesta niti za pomaknuti prst. Negdje vani, zauo se pucanj. Na trenutak sam pomislio da smo otkriveni, i um mi je bio preplavljen valovima straha dok sam zamiljao muenja koja emo doivjeti ako nas uhvate ovako ukopane ispod zemlje i nemone da se obranimo. Stravina smrt. Ne bi li bilo pametnije izvui se van i pokuati pobjei, sada, dok je jo bilo izgleda? Bilo je bolje umrijeti na slatkom, svjeem zraku, no polako se uguiti u podzemnom lijesu. "Ruski veks Stoi!" Koliko li ih je jo bilo? Kada e odustati od potrage i ostaviti nas na miru? Mjehur mi je bio prepun i slao je jake, probadajue bolove kroz moje tijelo. Polako i s osjeajem krivnje ispustio sam vreo urin niz nogu, a olakanje koje je nastupilo bilo je tako intenzivno daje istoga trenutka zasjenilo sve moje druge probleme. Gore iznad nas, ali ipak se odmiui, uli su se povici i pucnjevi. Zasigurno su pucali na sve to se micalo; vrane, mieve, ak i komarce. Duboko sam udahnuo ustajali zrak i osjetio svoje bilo kako otkucava u oajnikom protestu. Sada sam znao kako se jabuka osjea kada je stave u kutiju sa sijenom. Sjeao sam se kako smo u koli stavljali jabuke u kutije sa sijenom. Ako biste ih ostavili u njima dovoljno dugo, poele bi vreti, a to je bilo ono to mi se upravo dogaalo. Sigurno netko izvana moe vidjeti kako se iznad mene die para... "Hej, to je smijeno", rekao je Porta. "Gdje je Sven?" "Ovdje sam", rekao sam. "Ovdje sam dolje!" Oajniki sam se borio kako bih pomaknuo glavu i raistio si prolaz kroz lie, ali inilo se da sam paraliziran od struka nadolje. Pokuao sam dozvati pomo, ali glas mi je bio priguen, pa ga nitko nije mogao uti. "Mora biti negdje u blizini", rekao je Maleni i spustio jednu od svojih tekih izama na vrh moje glave. Izvukli su me van i protresli me, udarili me u prsa i pljusnuli. Kuls je trao uokolo sa svojim trakama s oznakom crvenog kria i govorio drugima to da rade nekoliko sekundi nakon to bi oni to ve uinili. Uskoro sam se poeo osjeati gotovo normalno, pa sam ak i postao svjestan topline i vlage u svojim hlaama. "Mislio sam da si gotov", prijateljski me obavijestio Maleni. Nastavili smo dalje, kroz beskrajnu umu. Odavno smo ostali bez svih zaliha koje smo imali sa sobom, pa su nam trbusi glasno krulili od gladi. Porta je posebno teko podnosio nestaicu hrane. Poeo je u glavi smiljati jelovnike i recitirati ih na glas nama ostalima. Na posljetku Stari Un to vie nije mogao podnijeti, pa mu je otro rekao da zaepi, na to se Porta povukao duboko uvrijeen i nije s nikime progovorio gotovo deset minuta. Stali smo kada je pala no. Smjestili smo se ispod stabala i zbog ogromnoga umora istoga trena zaspali. Vojnik Abt dobio je prvu smjenu straarenja. Gotovo se razbolio od straha. Svaka sjenka, svaka vlat trave tjerala gaje u paniku. Bedro mu je pulsiralo, i bio je uvjeren da mu je rana gangrenozna. Oprezno je iz jednoga od svojih depova izvukao maleni komadi papira kojega je uvao dugo vremena. Bio je to dio bezone neprijateljske propagande, koji je bio baen iz aviona kako bi ga pokupila neka naivna budala poput vojnika Abta. Okrenuo je lea usnulim suborcima i pod svjetlom zvijezda ponovno proitao papir. "SIGURNO OPHOENJE", pisalo je na njemu. "Ova dozvola jami siguran prolaz bilo kojem pripadniku njemakih snaga koji eli svoju odanost pokloniti sovjetskoj vojsci, (potpisano) M. S. Malinin, general divizije, K. K. Rokossovski, vrhovni zapovjednik sovjetskih snaga u Poljskoj." Abt je presloio papir i paljivo ga vratio u dep. Otvorio je svoju torbu s municijom i izvadio komadi suhoga kruha, kojega je zamiljeno vakao nekoliko minuta. Na posljetku je odluio. Skrenuo je izmeu stabala, a ondje je dao petama vjetra i poeo trati kao da ga svi vrazi gone. Njegova gangrenozna noga bila je zaboravljena. Odbacio je revolver i est runih bombi u grmlje. Strgnuo je svoj pojas i torbe s municijom, te odbacio ljem i puku. Pognute glave, trao je kroz umu prema selu koje su okupirale ruske snage. "Ne pucajte! Ne pucajte! Doao sam da vam se pridruim! Imam propusnicu od vaih generala!" Dvojica Sibiraca stajala su i promatrala kako je epao prema njima kroz visoku i gustu travu movare. Mahao je prljavim sivim rupiem iznad glave u znak dobre namjere, i svi su mogli vidjeti da nije naoruan. Bilo je oigledno, ak i bez svog njegovog vritanja i vikanja, daje njemaki dezerter. Sibirci su podigli svoje strojnice i pripremili se da zapucaju. "Ne pucajte!" vritao je vojnik Abt. "Ja nisam nacist!" Stajao je ispred njih, maui svojom zastavicom pomirbe u jednoj ruci, a propusnicom u drugoj. Hladno i odluno, Sibirci su ga izbrisali s ovog svijeta. I dok je padao, molio je milost. Vjetar je zahvatio rupi i odnio ga visoko na stabla. Propusnica se kotrljala po tlu i zavrila u oblinjem raslinju. Barcelona je bio taj koji je otkrio kako je nestao na dezerter. "Zato dovraga nismo ubili kopile dok smo jo imali priliku?" progunao je Porta.
60
Slaba nam je utjeha bila to to je sada, ako je uspjeno stigao do neprijatelja, gotovo sigurno ve mrtav. Uzbuna je bila podignuta. Rusi e krenuti u potragu za nama, i nismo si smjeli priutiti nikakav nepotreban rizik. Preli smo to smo vie teritorija mogli tijekom ostatka noi i sljedeeg jutra, probijajui se kroz gusto raslinje, raskidavi se na otro trnje i granice, kliui se niz blatnjave padine, gacajui kroz smrdljive movare u vodi dubokoj do struka. Blizu podneva, doli smo do istine koju je presijecala iroka, krivudava staza. Staza je bila prepuna vojnika na maru. Bili su to ruski vojnici koji su se kretali prema zapadu. U tiini, povukli smo se u zaklon stabala. Ako ne prijeemo tu stazu, to e znaiti obilazak od nekoliko kilometara i vrlo veliku mogunost da emo se izgubiti u ovim umskim prostranstvima. Nije se moglo nita uiniti no ostati skriven u grmlju, ekati tamu i nadati se da e do tada prestati ovi pokreti jedinica. Stigao je sumrak, ali jo uvijek nije bilo mogunosti prelaska. Promet je bio gust kao i ranije. ekali smo jo jedan sat. Sada se ve posve smrailo, a inilo se daje cijela ruska vojska u pokretu, te da e tako i ostati tijekom noi. "Jebe ovakvo ekanje", promrmljao je Porta. "Kako je poelo, bit emo ovdje do prokletog sudnjega dana. Moj trbuh ne moe podnositi takvu napetost jo dugo vremena." "Pa to ti tono", rekao je Stari Un hladno, "namjerava uiniti u vezi toga?" Porta je zamiljeno zurio u cestu. Pogledao je nono nebo, koje je bilo bez zvijezda i prekriveno oblacima. Ponovno je pogledao cestu, i prije no to gaje itko uspio zaustaviti, ustao je i krenuo, projurivi od jedne strane prema drugoj gotovo ispod kotaa kamiona. ekali smo da zaponu panika i pucnjava, ali konvoj je mimo nastavio svojim putem. "Vidi ti to", rekao je Legionar. "Mislite da se isplati pokuati?" Stari Un slegnuo je ramenima. "Gdje moe proi jedan, mislim da mogu i ostali..." U pola sata, svi smo sretno preli prijeko. Ja sam, u svojoj panici i urbi, iskrenuo nogu i uspio pasti tono ispred nadolazeeg T-34. Uspio sam maknuti mu se s puta svega nekoliko sekundi prije no to me mogla snai katastrofa, pa sam leao i drhtao u jarku dok je vozilo protutnjalo pokraj mene i cijeloga me pokrilo blatom. Nastavili smo urno dalje, duboko u tamnu umu, zahvalni to smo opet bili u pokretu nakon to smo nekoliko prethodnih sati proveli uei u grmlju. Marirali smo kroz no, a prije zore zauli smo zvukove rijeke koja je zapljuskivala svoje obale negdje ispod nas. Pribliavali smo se rubu ume, kreui se u koloni po jedan uskim puteljkom. Maleni i Porta su bili na elu. Smijali su se i nabacivali uobiajenim primjedbama kao da se eu u nedjeljno poslijepodne tisuama kilometara udaljeni od opasnosti. Nikada nisam bio posve siguran jesu li njih dvojica imali eline ivce ili im je jednostavno nedostajalo mate. No, pored njihovog prividnog nehaja, inilo se da su na oprezu. Iznenada smo vidjeli kako se Maleni sputa na koljena i pokazuje Porti koji je bio iza njega da uini to isto. Stari Un podignuo je ruku na znak upozorenja. Kolona je stala. Polako i tiho, kretali smo se naprijed na trbusima, centimetar za bolnim centimetrom preko kamenitog tla. Ispred nas pruala su se plodna zelena polja, blago se sputajui do obala rijeke. Most je bio sruen, a njegovi izoblieni ostaci bili su usmjereni uvis poput upozoravajuih prstiju iz duboke vode. U blizini su se nalazile ruevine nekakve graevine, koja je bila spaljena i jo uvijek se pomalo dimila. To je vjerojatno bila straarnica mosta. Tono ispod nje nalazila se farma. Stari Un prouavao ju je nekoliko trenutaka kroz svoj dalekozor. "Ruska konjica", rekao je. "Kozaci, sudei prema izgledu." Gotovo prije no to je dovrio reenicu, neki je ovjek iziao na istinu izmeu stabala nekoliko metara od nas i poeo se stazom udaljavati od nas. Nije niti pogledao u naem smjeru, i oigledno nije bio svjestan naeg prisustva. Maleni je skoio za njim; brz, siguran i tih. Zgrabio je rukom ovjeka oko vrata i pritisnuo mu revolver u rebra. "Samo pisni i mrtav si!" ovjek je bio previe preplaen da bi proizveo bilo kakav zvuk. Usta su mu se irom otvorila, a pogled mu se smrznuo u staklenom strahu. Na trenutak sam pomislio da ima nekakav napadaj. Bio je nenaoruan i oito nije bio vojnik. "U redu, pusti ga." Stari Un pokazao je Malenome, koji je neodluno popustio svoj stisak oko rtvina vrata. "Tko si ti? to radi ovdje?" "Ja komrad", rekao je momak vrlo iskreno. "Ja sam prijatelj. Ne komunist. Prijatelj ... Panjemajo"?" "Ma, naravno, mi panjemajo!" obrecnuo se Porta. "Ti ne komunist. Ti prijatelj ... naravno, znamo mi sve o tome, drukane!" Okrenuo se i prezirno pljunuo na puteljak. "Vrlo vjerojatna pria!" "Ali, molim vas, gospodine, istina je - istina je to kaem "Ma da?" rekao je Porta. "Zna to? Doista me zadivljuje broj Rusa koje se danas moe sresti, a koji e se zakleti svojim vidom da nisu komunisti. To me stvarno zapanjuje ... Jednoga trenutka oni na sva usta hvale prokletog Staljina, a ve sljedeeg vam govore, ja ne komunist, ja prijatelj ..."
61
ovjek se pomaknuo prema naprijed, maui rukama u zraku poput uzbuena zeca. "Ja ne Rus, ja ne Rus. Poljak! Poljak! Ja Poljak! Wladyslaw Mnako." "Kako molim?" rekao je Maleni. "Wladyslaw Mnako." ovjek je pokazao prstom prema svojim prsima i pogledao nas. Pokazao je preko ramena prema farmi. "To moja kua. Dolje tamo. Moja kua." "Tvoja kua?" Stari Un upitno je podigao obrvu. "Puna ruskih vojnika?" "Oni uzimaju od mene, pane narednice. Moja ena i dijete, oni jo uvijek dolje tamo. Moja sestra isto. Moj otac" - pokazao je ponovno prema dolje, ovoga puta preko doline prema zapaljenim ruevinama straamice - "moj otac, oni ubili. On uvao most. Oni ga ubili, spalili kuu." Nastupila je tiina. Pogledavali smo od ovjeka prema farmi, prema unitenom mostu. Njegova se pria inila dovoljno vjerodostojnom, kada smo je poblie razmotrili. " Panjemajo - Razumije? "A ti?" rekao je Stari Un. "toje s tobom?" "Ja sam kod kue, bjeim od rata. Vidim Ruse. Bjeim. Ne znam to raditi." "Ubij gada!" povikao je Kuls, iznenada se probivi naprijed. "Ubij ga, pa da smo gotovi s time! Nikada ne vjeruj prokletom Poljaku, zna to jednako dobro kao i ja. Sve su to same prljave lai! To je samo trik kako bi nas namamio onamo dolje! Prerei mu vrat i poalji ga dolje njima!" "To bi bilo dovoljno ovakve vrste razgovora", rekao je pukovnik hladno. "Budite ljubazni i sjetite se da sam ja ovdje glavni." Kuls ga je pobunjeniki pogledao. Porta je pruio svoju pljosku druem Poljaku, koji ju je prihvatio uz nervozno micanje usnama, to je trebalo predstavljati zahvalu. "Reci mi", rekao je Stari Un, "sada kad vie nema mosta, postoji li kakav drugi nain prelaska rijeke? Moe li nas nekako prebaciti preko?" ovjek je kimnuo glavom. "Tak jest pane narednie. Samo -" Pokazao je glavom prema farmi i ispruio ruke u gesti bespomonosti. "Rusi, pane narednie "Ne brini ti nita za Ruse", rekao je Stari Un kratko. "Oni su na posao. Mi emo se pobrinuti za Ruse umjesto tebe. Ti se samo usredotoi na razmiljanje kako e nas prebaciti preko te rijeke." Dok smo se uz oprez pribliavali okupiranoj farmi, vidjeli smo kako se Rusi zabavljaju u dvoritu. Zapalili su ogromnu vatru i prili su leinu krave, te pili i vikali dok su plesali oko plamena. Jedan je ovjek izgubio ravnoteu i naglavce pao u zapaljeni vanjski dio vatre. Bilo je teko rei jesu li njegovi suborci bili previe pijani kako bi to primijetili ili jednostavno previe beutni, no nisu napravili niti jedan potez kako bi ga izvukli na sigurno. "Samo ne smiju dopustiti da zagori!" promrmljao je Porta. Tak jest - da To se odnosilo na govedinu, a ne na ovjeka. Paljivo je promatrao pripremu jela kroz dalekozor dok smo se sputali stazom, i postajao je sve nestrpljiviji jer je mislio da e meso biti prepeeno dok mi stignemo. "Jebe meso", rekao je Maleni. "Mene vie zanima cuga." Nestrpljivo se okrenuo Starom Unu. "Idemo dalje, moemo li? Ovdje imaju pravu rusku votku." "U redu, prestani paniariti", rekao je Stari Un prijateljskim tonom. "Ve smo na putu." Viknuo nam je da stanemo. "Barcelona, ti i Gregor ostanite ovdje i pokrivajte nas. Maleni, ti i" - oklijevao je - "ti i Kuls idite naprijed s Wladyslawom. Mi ostali emo vas slijediti. I zapamtite - bez bombi. Negdje ondje dolje nalazi se troje civila. elim ih izvui ive." Kimnuo je prema nestrpljivom Poljaku. "U redu, krei." Maleni je krenuo prema farmi. Wladyslaw ga je slijedio. Stari Un s iekivanjem je pogledao Kulsa. "Dakle? uje li ti to sam rekao?" Kuls je okrenuo glavu. "uo sam! A ako mislite da u staviti omu oko vrata samo kako bih spasio nekoliko uljivih, smrdljivih poljskih kurvi i jedno cendravo derite, loe vam se pie!" Stari Un se namrtio. "Odbijate li vi to izvriti naredbu?" Kuls je maknuo svoj prkosni pogled. Nonim prstom arao je po praini. "Nije nam potreban taj napola razuman Poljak kako bi nam pokazao kako se prelazi prokleta rijeka... Zato ga jednostavno ne napucamo u elo i ostavimo ovdje da istrune?" "Zato to ovdje zapovijeda pukovnik, a pukovnik je odluio drugaije!" Svi smo se okrenuli kako bismo pogledali pukovnika, koji je proistio grlo ozbiljnim, vojnim nainom i ispravio ramena. "Tono tako", rekao je. "Smatrajte se uhienim." Pokazao je prema Gregoru. "Dobro ga pazite." "Da, gospodine", rekao je Gregor, s pomalo zlobnim oduevljenjem. Kuls je srdito gledao.
62
"Niste uli ovo posljednje", rekao je i Starom Unu i pukovniku jednako nepristrano. "S neim takvim se ne moete izvui. Ja imam brata u RSHA 4''. Oni znaju kako treba postupati s ljudima poput vas. Riskirati ivote njemakih vojnika zbog jednog laljivog, prevarantskog Poljaka. Poalit ete!" Gregor ga je snano udario u bubrege kundakom svoje puke. "Samo jo jedno meketanje s tvoje strane, Kuls," rekao je, "i tvoj brat u RSHA e te vidjeti posljednji put..." U vanjskim dijelovima farme nalazilo se nekoliko straara. Bili su oigledno pijani. Jedan je povraao u ivicu, drugi je pokuavao plesati, uei na petama i bacajui noge ispred sebe u nizovima neusklaenih pokreta. Maleni i Legionar tiho su otili prema njima. Njihove su smrti bile brze i tihe, a pijani kakvi' su bili, vjerojatno nisu niti znali da su umrli. Maleni je pograbio bocu votke i eljno je podigao do usana: bila je prazna. S gaenjem ju je odbacio i Ijutito utnuo blii le. "Pohlepno kopile!" Utjeio se potragom za zlatom, i uspio je izvui tri zlatna zuba prije no to je dogalopirao Porta i bacio se na posao na drugom mrtvom straaru. Maleni je izvrnuo sadraj svoje vreice u dlan i nekoliko se trenutaka naslaivao svojom zbirkom trofeja. Stari Un je odmahnuo glavom. "Jednog od ovih dana", rekao je, "to e te pljakanje kotati ivota. A ja neu proliti niti suzu." "to njega mui?" upitao je Porta, marljivo radei svojim klijetama. Maleni je slegnuo ramenima. "Nemam pojma. Mislim da su mu se opet stegle gae." Porta je filozofski odmahnuo glavom i nastavio sa svojim tmurnim poslom. Do sada je bio ve dobro navikao na ispade savjesti Starog Una. Kada bi imao jedan od svojih napadaja pravednosti, bilo gaje najpametnije ignorirati. Kako su on i Maleni to promatrali, oni nee dobiti neto drugo iz rata. Samo jednu marku dnevno i velike izglede da e zaraditi metak u trbuh, pa zato se onda ne bi barem opskrbili s nekoliko zlatnih zuba kada im se prui prilika? "ovjek mora imati neto za crne dane", rekao je Porta mudro. "Rat nee trajati zauvijek. U ivotu se mora gledati unaprijed." Primaknuli smo se blie farmi. Dvorite je jo uvijek bilo puno razularenih Kozaka. Napravili su ogroman krug i plesali oko vatre rukama obujmivi jedni druge oko ramena. Dok su plesali, vikali su i pjevali, a svakih nekoliko trenutaka nekolicina njih bi se odvojila i poela preskakivati plamenove uz gromoglasan pljesak. Iz staja zaulo se njitanje i topot konja. Ljudi su sjedili u parovima ili sami, pijui i puei, ali koliko smo mi mogli vidjeti, nisu postavili dodatne straare. Postavili smo strojnicu tono nasuprot kui, a Porta je sa aljenjem odmahnuo glavom. Ovi grubi, veseli Kozaci bili su ljudi po njegovoj volji, i u svim drugim okolnostima osim ovog prokletoga rata, otrao bi im se pridruiti. A ovako se morao pripremiti za pokolj kako bi zadovoljio svoje gospodare i spasio vlastitu kou. "Ba je teta", rekao je, "rasturiti zabavu poput ove ..." "Ba te briga za zabavu!" obrecnuo se Heide, fanatik. "Idemo nastaviti s tim i obaviti posao zbog kojega smo bili poslani ovamo! Samo se sjeti da su ti ljudi komunisti i sluge meunarodnog idovstva!" "Sluge moje dupe", rekao je Porta. "Tko te napunio tim govnima?" Stajali smo u tiini i promatrali trikove Kozaka koji su preskakali vatru. Negdje u umi iza nas oglasila se lisica i huk sove. Tama se pribliavala, ali plamen vatre osvjetljavao je no u krugu pola kilometra. Polako ali sigurno. Rusi su se napili do iznemoglosti. Jedan po jedan poeli su teturavim koracima ulaziti ukuu. Nekoliko ih je ostalo vani, hrui na tlu gdje su pali. Na posljetku je cijelo dvorite utihnulo. Stari Un okrenuo se prema nama. "Spremni?" proaputao je. Puzali smo naprijed, zgrbivi se u visokoj travi. Farma je bila obavijena tamom, a niti jedan prozor nije bio osvijetljen. Konji u stajama su nas nanjuili, pa su se propinjali i njitali, udarali kopitima o pod i utali vrata pokuavajui se osloboditi. Bile su to dobre vojne ivotinje, pa su instinktivno osjetile da mi predstavljamo opasnost. Ali njihovi su gospodari leali u pijanoj omamljenosti i nisu se odazivali na njihove pozive na uzbunu. Topao, slatkast vonj sijena i konja pomijeao se s otrim smradom ustajale povraotine i prolivene votke. Dim s odumirue vatre dolazio je prema nama, sa sobom nosei mirisne uitke peenoga mesa, pa je Porta bajunetom otkinuo komad dok smo prolazili. Meso se lako odvajalo od kostiju. Porta je stavio komadi u usta, a sok peenke potekao mu je niz bradu na ovratnik. Oi su mu se zamaglile od istog zadovoljstva, i kao u transu posegnuo je rukom kako bi uzeo jo. "A ne, nee!" rekao je Legionar. Gurnuo gaje prema kui cijevi bacaa plamena kojega je nosio. "Moe se vratiti po ostatak kada oistimo ovo mjesto." Na dnu stepenita koje je vodilo u unutranjost kue nalazila su se estorica Kozaka, leei jedan preko drugoga na neraspoznatljivoj hrpi ruku i nogu. "Pijani kao deve", rekao je Gregor.
4
RSHA - sigurnosna sluba Reicha.
63
Barcelona je eksperimentalno u prolazu lagano nogom gurnuo jednoga od njih. ovjek se nasmijeio u snu. Posegnuo je rukom i zaljubljeno stegnuo Barceloninu nogu. "Nevaesta", promrmljao je. "Oaran je, siguran sam", rekao je Barcelona, otresavi se stiska. "Ubij tog gada", poticao gaje Kuls. S vrha stepenica. Stari Un je mahnuo rukom da se utiaju. "Zautite i slijedite me!" Oprezno je otvorio teka drvena vrata. arke je trebalo podmazati, pa su zakripale tako glasno da bi probudile i mrtvaca. No Rusi su nastavili hrkati. Stari Un na vrcima je prstiju uao u hodnik, a Wladyslaw je poput raka gmizao za njim. Tijela su leala posvuda, ispruena u naslonjaima, istegnuta na podu, visei preko ograde stepenica. Bilo je mnogo praznih boca, te lokvica urina i povraotine. Wladyslaw je stisnuo usta u tanku crtu. Vie nije izgledao poput zeca. Izgledao je poput ovjeka koji je bio pripremljen na najgore i spreman osvetiti se. Uhvatio je Starog Una za ruku i pokazao gore prema spavaonicama na sljedeem katu. Stari Un kimnuo je glavom. Prekoraili smo tijela i krenuli dalje hodnikom. Na prvoj stepenici za gornji kat bila su dva krupna kozaka narednika. Sjedili su jedan pokraj drugoga na istoj stepenici, oslonjeni jedan drugome na rame, spavajui s glavama pognutima na prsa. U krilima su imali strojnice. Nismo htjeli riskirati. Maleni ih je obojicu zadavio golim rukama. Nastavili smo dalje svojim putem. Negdje u dubini hodnika, ulo se kako je Kuls promrmljao neto o svom bratu u RSHA, ali zaunica upozorenja koju mu je dao Gregor ubrzo ga je uutkala. Kada sam paljivo zaobiao dvojicu mrtvih narednika, zaula se iznenadna buka i boca votke pojurila je prema meni, a za njom Maleni u punoj brzini, koji ju je nagazio u polutami i promaio stepenicu. Oboje su pali na kameni pod. Jedan od pospanih Rusa otvorio je oi i sjeo u panici, ali Heide mu je prerezao vrat prije no to je imao vremena shvatiti to se dogaa. Maleni se uz galamu uspravio na noge. Vidio je samoga sebe u jednom velikom zrcalu, i u tami to zamijenio za neprijatelja. Uz bijesni uzvik podigao je puku i ispalio nekoliko hitaca. Tada je zadovoljno zagunao kada se njegov vlastiti lik raspao sa slomljenim staklom. "Za ime boje!" prosiktao je Stari Un s vrha stepenica. "to se dovraga dogaa ondje dolje?" "To se samo Maleni bori sa vjetrenjaama", rekao sam. Maleni se progurao pokraj mene i ponovno odgalopirao gore, lica oblivenoga krvlju i punoga krhotina razbijenoga zrcala. "Ubio sam gada", rekao je. Lenzing je uhvatio moj pogled. Nervozno se nasmijao i rukom poklopio usta. "Kojega gada?" upitao gaje Porta. "Gada koji me zaskoio", rekao je Maleni. Nastala je tiina. "Raznio sam mu lice", rekao je. Lenzing se tako smijao daje gotovo pao preko ograde stepenita. Bio sam sretan to je i on barem jednom bio veseo. Stigli smo do vrha stepenita, a Wladyslaw se progurao pokraj Starog Una i pojurio prema jednim vratima. Stari Un ga je zadrao. Stajali smo vani i oslukivali. Zvualo je kao daje unutra bio roj pela. "Dobro. Otvori ih -" Stari Un je kimnuo, a Legionar je polako pritisnuo kvaku. Drhtava hrpa mesa leala je gola na krevetu. Hrkala je ritmino, dugim, dubokim udisajima, iji je zvuk odjekivao sobom. Iz odbaene odjee razabrali smo daje rije o bojniku. Bio je potpuno elav i pomalo je sliio Tarasu Buljbi. U podnoju kreveta, zgurena i bez svijesti, leala je djevojka. Wladyslaw ju je gledao, blijeda lica i drhturei. "Tvoja ena?" tiho je upitao Stari Un. Odmahnuo je glavom. "Tvoja sestra?" Polako, Wladyslaw je kimnuo i okrenuo se zidu. Legionar je izvukao svoj P38 i prislonio ga na bojnikovu sljepoonicu, ali Maleni je iznenada iskoraio i odgurnuo ga. "Daj meni", rekao je. "Ja volim ubijati Ruse." Najvie ih je volio ubijati golim rukama. To je bilo brzo i isto, i nije bilo previe buno. Samo malo krkljanja, i bojnika vie nije bilo. "Evo jo jednoga", rekao je Gregor bez osjeaja. Pokazao je prema ispruenoj ruci koja je virila ispod kreveta. Maleni ju je istoga trenutka zgrabio. Pojavio se natporunik, gol osim arapa i koulje. U jednoj je ruci drao bocu votke, a u snu se smijao i neto pjevuio. Jo se uvijek smijao kada ga je Maleni stisnuo za vrat. Djevojka se, u meuvremenu, polako vratila svijesti. Otvorila je oi i prestravljeno zurila po sobi punoj vojnika. Mislim da nismo bili ba lijep prizor: neoprani, neobrijani, prekriveni blatom, zaudarali smo na znoj, a
64
uniforme su nam bile u krpama. Nisam uope iznenaen to je zavritala kada joj je Maleni pribliio s pristojnim smijekom na svom velikom runom licu i velikim zvjerskim rukama ispruenima ispred sebe. Ne mogu rei daje krivim to je zaronila zube u Portinu ruku kada je sjeo na krevet pokraj nje i sugestivno joj se nasmijeio. Mislim da bih i ja uinio isto da su mi se Porta ili Maleni pribliili dok sam leao u krevetu napola gol. "Ostavi je na miru!" rekao je Stari Un otro. Maleni i Porta okrenuli su se prema njemu. "to ti je, djedice?" "Rekao sam daje ostavite na miru", obrecnuo se Stari Un. Uzeo je bojnikovu odbaenu koulju i dodao je djevojci. U tiini, omotala ju je oko sebe. "U redu, idemo." Stari Un odveo ju je do Wladyslawa, koji je sve ovo vrijeme stajao pokraj zida s rukama preko lica, kao da se niti nakon svih tih dugih i bolnih ratnih godina nije mogao pomiriti s ljudskom okrutnou. "Moramo potraiti tvoju enu", rekao je Stari Un obazrivo. "Provedi nas ostatkom kue." Pronali smo ih dolje u podrumima, njegovu enu i malog sina. Okruene gomilom pijanih Kozaka koji su spavali nakon provoda, u krvi svojih rtava. ena je bila silovana i rasparana noem. Dijete je bilo nabijeno na bajunet. Nije bilo potrebno dva puta provjeravati kako bi se vidjelo da su mrtvi. Stajali smo u tiini. Lenzing se okrenuo na drugu stranu s rukom preko usta. Stari Un pruio je ruku prema Wladyslawu. Legionar je odveo djevojku van. ak je i Porta ostao bez rijei. A tada je, posve iznenada, Wladyslaw, njeni, uplaeni zec Wladyslaw, zaurlao u agoniji i bacio se prema najbliemu Kozaku. Uguio ih je trojicu prije no to je Maleni doao k sebi i skoio naprijed kako bi mu se pridruio u pokolju. Za nekoliko minuta, sve je bilo gotovo. Nije bilo vie nikoga koga bi se moglo ubiti. Popeli smo se stepenicama iz podruma i izili na dvorite. Vie nije bilo razloga za razgledanje kue. Porta i Maleni, koji nikada nisu patili od prevelike osjetljivosti, istoga su trenutka krenuli kako bi dovrili ostatke hrane i pia dok su jo imali prilike. Kuls je ponovno promrmljao neto o svom bratu. Iza staja zauo se zvuk vode kao daje netko izlijeva iz vra. Legionar i ja otpuzali smo kako bismo istraili i pronali smo napola svjesnog Kozaka kako prazni svoj mjehur u bavu kinice. Legionar se okrenuo prema meni i namignuo mi. Tiho je izvukao no iz izme. Prepustio sam ga zabavi. Netko je bio na farmi i rezao vratove. Leina krave bila je ogoljena do kosti. Vatra se jo uvijek pomalo dimila, a eravica se grimizno presijavala u tami. Maleni i Porta su nekamo nestali, a pronali smo ih u jednoj od gospodarskih zgrada. Ondje su sjedili pokraj bave domaeg vina i pjevali domoljubne pjesme glasnim, raskalaenim glasovima. U razdoblju od deset minuta uspjeli su se dobrano napiti. Barcelona je dotrao s vijeu daje ispod stabala otkrio tri ruska kamiona natovarena bavama benzina. Tada se pojavio i pukovnik, sam Bog zna odakle, zaudarajui na votku i pomalo nesiguran na nogama. Imao je isti podatak kao i Barcelona. "Narednie, to ekamo?" rekao je glasom koji je odavao alkoholizirano stanje. "Tamo ispod stabala su savreno dobri kamioni. Zato ih ne iskoristimo?" Pojurili smo natrag na otvoreno i slijedili Barcelonu i pukovnika preko dvorita. Prije no to smo otili, obilno smo poprskali cijelu farmu benzinom - kuu, gospodarske zgrade i staje. Otvorili smo vrata konjima, i nakon nekoliko trenutaka iznenaenosti, podigli su glave i odjurili u sigurnost ume. "Ba im je dobro", rekao je Gregor ljubomorno. "to se njih tie, rat je zavren." "Tako i treba biti", rekao je pukovnik. "ivotinjama nije mjesto u prokletim ljudskim poslovima." Iznenada je obgrlio Gregora oko ramena i povjerljivo se sagnuo prema njemu. "Zna to?" rekao je. "Prije no to je ovo sve poelo, imao sam staju punu najboljih konja. Prekrasna stvorenja. Najljepe ivotinje koje si ikada vidio ... Zna to se dogodilo?" "Ne. to?" rekao je Gregor. "Odveli su ih", rekao je pukovnik. "Odveli su ih kako bi ih pretvorili u konjsko meso. Stravina stvar. Stravina." "Prokleto uasno", rekao je Gregor suutno. Stari Un se svim silama trudio kako bi sve okupio i izvrio pripreme za odlazak. Pola satnije je bilo izvan sebe od alkohola, a druga polovina je jo uvijek harala farmom u potrazi za dimljenim unkama i sirevima za put. Nije bilo ovjeka meu nama koji nije imao nekoliko boca vina ili votke u depovima. Nitko nije bio oduevljen to smo morali otii, i tek kada je Wladyslaw poludio i bacio upaljenu igicu u dvorite, Stari Un je uspio nametnuti barem nekakav red. Ljudi su dotrali iz svih smjerova dok se benzin pretvarao u tisue tutnjavih plamenih jezika. Na nesreu, jo nismo bili pomaknuli kamione, pa su oni meu prvima nestali u sveopem paleu. Povukli smo se izmeu stabala i stajali promatrajui kako vatra zahvaa kuu. Mislio sam na sve one komatozne Kozake u njoj, i pitao sam se kako izgleda prelazak iz ivota u smrt a da toga niste niti svjesni. "Nije to tako lo nain za odlazak", rekao je Barcelona koji je stajao pokraj mene. "Pijana pogrebna lomaa... Nije to uope lo nain za odlazak!"
65
VI. "elim da mlade Njemake bude hrabra; da bude neustraiva; da bude divlja i nesmiljena..." Himmler. Pismo SS-ovom Hauptsturmfhreru profesoru doktoru Bruni Schultzu, 19. kolovoza 1938. Sat vremena nakon poetka varavskog ustanka, Reichsfhrer Heinrich Himmler bio je obavijeten to se dogodilo. U poetku nije mogao povjerovati u to. Bilo je nemogue, na posljetku, da se ti takori, ti Poljaci, ti bijedni idovi, podignu protiv moi njemake vojske i vjeruju da e im uspjeti. ak niti Poljak-niti idov - nije mogao biti tako skandalozno lud. To je bilo najobinije samoubojstvo. Jesu li poludjeli? Oigledno jesu. Kada mu je vijest napokon doprla do mozga, Reichsfiihrer je pao u stanje snane i uznemirujue uzbuenosti razuma. Hodao je po svojoj sobi, gore-dolje, od ugla do ugla, stavljajui i skidajui naoale i neprestano rukom otirui znoj sa ela. "Vrlo dobro ", rekao je. "Vrlo dobro onda ... Pokazat emo im kako se mi obraunavamo sa ivotinjama koje imaju drskosti pokazati zube svojim gospodarima!" Okrenuo se prema svojim podinjenima, koji su ponizno stajali u sreditu velike prostorije i ekali upute. "Zbog ovoga emo izbrisati Varavu sa zemljovida. Svaki mukarac, svaka ena i dijete bit e uniteni... svaki ivi stvor Sve e graevine biti sravnjene s tlom, a svaki plonik razbijen!" Otiao je do prozora, i ondje je stajao, ljuljajui se na petama, teko diui, a ruke su mu se grevito trzale iza lea. "Osim toga ", rekao je okrenuvi se natrag prema sreditu prostorije, "svaki Poljak u svakom logoru bit e likvidiran. Jesam li bio jasan?" "Da, Reichsfhreru. " Obergruppenfhrer Berger pognuo je glavu. "Bili ste savreno jasni." "Svi oni koji su roeni u Varavi, ili koji imaju roake ondje bit e ubijeni jo noas. Ja u osobno provjeriti da se to obavi kako valja. Oekujem potpuni popis mrtvih za dvadeset i etiri sata." "Vrlo dobro, Reichsfhreru." Himmler je skupio nosnice i duboko udahnuo. Ponovno je pogledao prema prozoru, zurei u kiu koja je padala na hladan, sivi grad. "to se tie Gauleitera Fischera ", rekao je, "on e biti objeen jer nije sprijeio ustanak..." General Erich von dem Bach-Zalewski iz Wafen SS-a dobio je zadatak uguiti varavski ustanak. Niti on niti Reichsfhrer nisu nikada mislili da e im relativno malena skupina poljskih partizana zadati toliko problema. U okrugu je bilo stacionirano dvanaest tisua njemakih vojnika, plus deset tisua SS-ovaca iz brigade Kaminskoga. Pod tim okolnostima bilo je teko zamisliti kako je Gauleiter Fischer dopustio da mu situacija izmakne kontroli. Bilo je dvojbeno jesu li Himmler ili Bach-Zalewski u toj fazi shvatili u potpunosti snagu pobune. Meutim, nisu dugo ostali u neznanju. Poljaci, pod vodstvom generala Bor-Komorovskog, biveg asnika austrijske vojske, spremno su okupirali okrug Wola i cijeli sredinji dio grada, izbrisavi i stoer Gestapa i zapovjednitvo njemakog garnizona. Nakon toga su preuzeli kontrolu nad elektranom i sredinjom telefonskom centralom. Treeg dana Nijemci su se povlaili, a osokoljeni Poljaci zauzeli su nekoliko skladita oruja i municije u gradu. Himmler je bio prisiljen povui tri divizije SS-a i est divizija Wehrmachta s ruskog bojita - milostivo mirnoga u tom razdoblju - i poslati ih kako bi popravili tetu. Poetkom rujna, njemakim snagama u Varavi dano je najnovije oruje, a tri eskadrile tuka poslane su da bombardiraju grad. Himmler je potroio svoje adute, no jo je bilo malenih skupina partizana koje su se odbijale predati. Sada mu je ostao samo jo posljednji doker. Odigrao ga je, i od tada do konane predaje svakoga dana bilo je ubijano ukupno pet tisua poljskih zarobljenika ...
PRELAZAK RIJEKE
Tijekom ostatka noi i cijelog sljedeeg dana, slijedili smo Wladyslawa i njegovu sestru kroz umu prema mjestu na kojem je bilo mogue prijei rijeku. Putovali smo polako, esto zastajkujui kako bismo propustili da prou neprijateljske patrole. Kuls se neprestano alio da nas vode u zamku i da emo poaliti, ali tada e ve biti prekasno. I menije palo na pamet da smo ili pomalo zaobilaznim putem, ali nismo imali razloga nemati povjerenja u svoga vodia, a inilo se da ga Stari Un rado slijedi. Blizu ponoi sljedeega dana stigli smo do visokih litica koje su dopirale preko rijeke. Duboko ispod nas u klancu voda je tutnjala i Ijutito odbacivala bijelu pjenu visoko u zrak. Vidio sam stijene koje su virile iz vode poput redova otrih zuba, pa sam se urno odmaknuo od nazubljenog ruba litice i pridruio se ostalima. "I to emo sada?" rekao je Kuls kiselo. "Istegnuti krila i poletjeti?"
66
Stari Un pokazao je uzvodno. "Prema Poljakovim rijeima, oko osamsto metara dalje nalazi se most, ali je previe rizino pokuati ga prijei nou. Pritajiti emo se na nekoliko sati i pokuati ujutro." "Most!" rekao je Kuls. "Ba vjerojatno!" I ja sam se slagao s njegovim miljenjem. Nisam vidio nikakvih naznaka da bi ondje mogao biti most, a i ako ga je bilo, zasigurno je bio dobro uvan. S druge strane, na je vodi zacijelo dobro poznavao kraj. Poveo nas je do otvora u stijeni, pukotine koja se irila u poveliku pilju, i ondje smo se smjestili da provedemo no. Postavili smo strojnicu na otvor pukotine, sakrivi je granama i povijuama. Osjeali smo se razmjerno sigurnima. Ta stjenovita pilja bila nam je poput luksuznog apartmana nakon blata i movara. Bilo je suho i toplo, i po prvi puta nakon dosta vremena imali smo dovoljno hrane i pia. ak je bilo mogue i spavati onima koji su imali blaenu sposobnost da mogu zatvoriti ui za sve vanjske zvukove. Legionar se smotao u loptu i nije se pomaknuo cijele noi. Ja nisam mogao zanemariti neprestano pijano prepiranje Heidea i Porte, isprekidano nesuvislim grohotnim smijehom Malenoga i sveopim urlanjem i podrigivanjem. Sate do zore proveo sam u zamarajuem bunilu izmeu sna i jave, i bio sam zahvalan kada se prva svjetlost poj avila na nebu i Stari Un nas pozvao da se ustanemo. Raspremili smo strojnicu i krenuli za Poljakom i njegovom sestrom du vrhova litice. Nebo je bilo sivo, na obzoru obrubljeno zlatom izlazeeg sunca, a velika crna vrana polako je letjela preko rijeke noena vjetrom. Imao sam nelagodan osjeaj da na prelazak nee biti tako slobodan i lak. "Eno ga", rekao je Wladyslaw; i stao pokazujui uzvodno prema mjestu gdje se sruio ogroman bor i leao ispruen preko ponora, s iskinutim korijenjem na jednoj, a kronjom na drugoj strani. "Ondje moramo prijei." ak je i licem Starog Una prela sjenka sumnje. "Je li sigurno?" upitao je. "Sigurno?" upitao je Wladyslaw. Nemarno je slegnuo ramenima. "Tko moe rei je li sigurno ili ne? Moda e pasti - moda emo i mi pasti. Moda e se slomiti. Moda e zapuhati vjetar. Moda e doi Rusi." Rairio je ruke. "Koga briga?" rekao je. Wladyslawa i njegovu sestru oito nije bilo briga. Krenuli su zajedno, rukom u ruci, prema sruenome boru. Nakon svega to su proli, vjerojatno nisu vie imali za to ivjeti. Pa neka onda poine samoubojstvo ako ele; nama ostalima to ba i nije bio cilj. "to sam vam rekao?" rekao je Kuls bijesno. "to sam vam dovraga rekao?" Stajali smo i promatrali kako su prvo Wladyslaw, a potom i njegova sestra, skinuli izme i bosi kroili na improvizirani most. "Jeste li ga ikada preli na ovaj nain?" upitao je Barcelona leerno. "Nikada", rekao je Wladyslaw. "Zato bismo trebali?" dodala je njegova sestra. "Prije smo uvijek prelazili preko obinoga mosta." Polako i paljivo, stavljajui nogu ispred noge, stupili su na isprueno deblo. Wladyslaw je drao ruke na bokovima kako bi bolje uhvatio ravnoteu. Djevojka je ispruila ruke u visini ramena. Oboje su visoko uzdigli glave i gledali ravno ispred sebe prema suprotnoj obali. Hodali su poput mjeseara, usporeno. Kada su proli polovinu, stablo je poelo podrhtavati. Djevojka je duboko udahnula i na trenutak ostala stajati na jednoj nozi. Wladyslaw se vrsto osovio, rairenih nogu, i ispruio ruku prema njoj. Djevojka se malo odmaknula unatrag. Wladyslaw se u struku nagnuo naprijed. inilo se nemoguim da e uspjeti odrati ravnoteu, ali uspravili su se centimetar po centimetar, a djevojka je uspjela vrsto stati, pa su mimo nastavili svojim putem preko njiueg debla. Oko dva metra prije suprotne strane ono se naglo suavalo. Bilo je jedva iroko kao ljudsko stopalo. Vidjeli smo kako se ovjesilo pod teinom dvaju ljudi. Wladyslaw se zasigurno naao u iskuenju da skoi na obalu, ali daje to uinio, djevojka bi gotovo sigurno bila odbaena u zrak odskonom reakcijom tankog debla. Nastavio je smireno do kraja, i kada je konano stigao do suprotne strane, okrenuo se i ispruio ruku. Djevojka ju je zgrabila, i zajedno su se uspentrali na sigurno. "Gdje moe jedan", rekao je Stari Un, nasmijeivi se Legionaru, "mogu i ostali... tko e sljedei?" Nastala je tiina. ak niti Porta nije otvarao usta. Wladyslaw i njegova sestra stajali su na suprotnoj obali, mahali nam i dovikivali, ali sve to sam ja mogao vidjeti bilo je njiue deblo, a sve to sam mogao uti bio je ljutiti huk vode duboko ispod. Stari Un s nestrpljenjem je proistio grlo. "Hajde, krenite!" rekao je. "Ne moemo ovdje ekati cijeli dan. Samo jednim putem moemo, a to je preko rijeke ... A samo na jedan nain moemo prijei rijeku, a to emo i napraviti." "Malo sutra!" obrecnuo se Kuls. Razvukao je usne, pokazavi zube poput Ijutitoga psa. "Ja ostajem ovdje, i nitko me nee razuvjeriti!" Stari Un zakoraio je jedan korak prema njemu. Kuls je zakoraio prema natrag. Uperio je puku u Starog Una. "Priblii mi se jo jedan korak i ubit u te! Ubit u te, tako mi Bog pomogao." Stari Un napravio je jo jedan korak. Jednom je rukom oamario Kulsa po licu. Drugom mu je oteo puku. Hladno i prezirno, bacio ju je preko ruba litice.
67
"A to je tono gdje e i ti zavriti ako budem imao jo problema s tobom", natmureno je rekao. Okrenuo se prema nama ostalima. "Dakle, tko je sljedei za hod po ici?" "Ja nisam", rekao sam. Zavrtilo bi mi se u glavi i od samog pogleda na tu stvar. Jednom u ivotu, u potpunosti sam suosjeao s Kulsom. Nee me preko tog debla prevui niti konjska zaprega. "Zar vam se svima moram zaprijetiti pitoljem?" upitao je Stari Un. Nastao je sveopi amor, nelagodno premjetanje nogu, a potom je Maleni iznenada Ijutito zaurlikao i krenuo naprijed. Svukao je izme i prebacio ih oko vrata. Izvukao je jedinu preostalu bocu malinovog vina i izlio je niz grlo. Boca je poletjela preko ruba litice u stilu Kulsove puke, i na trenutak sam pomislio da e je Maleni slijediti. Pojurio je prema naprijed, pognute glave, poput tenka izvan kontrole, i bio je na pola puta do suprotne obale kada je izgubio ravnoteu i poskliznuo se. Netko je zavritao. Deblo se svijalo gore-dolje poput gumene vrpce, a Maleni je visio u zraku, drei se objema rukama, i mlatei nogama. Krv mi se sledila u ilama, a donju usnu sam vakao kao daje komad posebno ilavog odreska. Koliko god htio okrenuti pogled u drugom smjeru, bio sam primoram gledati. "Nee uspjeti", rekao je Barcelona. Prsti su mu se ovili oko moje ruke i zabili duboko u meso. "Nee uspjeti -" Maleni se zaljuljao i prebacio noge preko debla. Polako i paljivo, visei prema dolje poput koale, pomicao se naprijed centimetar po centimetar. Rukom preko ruke, nogom preko noge. Doao je do posljednja dva metra. Zaula se glasno pucketanje. Wladyslaw i djevojka zgrabili su grane, kao da e njihova teina posluiti kao uteg pozamanom tijelu Malenoga. "Kriste sveti", rekao je Gregor, lica poput ustajale blijede gljive. "Dragi sveti Isuse ..." Maleni je stigao do kraja debla. Ispruio je ruku i uhvatio se za krljavo stablo koje je raslo iz stijene. Jednom je nogom traio nekakvu izboinu ili pukotinu, i konano je pronaao jednu i uspio se pomalo nezgrapno izvui na sigurno. Iz depa je izvukao prljavu, krvlju umrljanu krpu koja je nekada bila rupi i obrisao njome elo. "Doite preko!" povikao je. "Nije strano!" "Sljedei", rekao je Stari Un kratko. Nain na koji je to rekao zvuao je kao da ekamo rad kod zubara. Nervozno je pogledao preko ramena u smjeru iz kojega smo doli. Negdje duboko u umi zauli su se pucnji. To je moglo znaiti samo jedno: NKVD nam je bio na tragu. "Za ime Boga, pourite!" Stari Un zgrabio je osobu koja mu je bila najblia i gurnuo ga prema rubu litice. Da sam to bio ja, dao bih petama vjetra i odgalopirao potraiti pomo i utjehu od Rusa koji su dolazili, radije no slijedio Malenoga i njegove akrobacije preko zijevajueg ponora. No, budui daje to bio Barcelona, on je samo uasno opsovao i sjeo kako bi skinuo izme. Na pola puta preko debla, iznenada je zastao. Do toga trenutka kretao se prema naprijed uz svu sigurnost cirkuskoga hodaa po uetu, koristei puku kao motku za hvatanje ravnotee. Niti jednom se nije poskliznuo niti potepao. Nisam mogao shvatiti to gaje uznemirilo. Moda je pogrijeio i pogledao dolje prema rijenoj bujici. Ilije moda to bila spoznaja daje stigao do istoga mjesta gdje je Maleni zapao u potekoe. No, to god to bilo, Barcelona se ukoio, i niti prijetnje Staroga Una, niti povici ohrabrenja koji su dolazili od Malenoga, nisu ga mogli uvjeriti da nastavi dalje. "I to emo sada?" rekao je Gregor, i ja sam pomislio da sam otkrio blagu notu olakanja u njegovome glasu. Kao daje htio rei, dobro, to je bilo to, moemo se pozdraviti i idemo kui. Nije se moglo oekivati da e itko drugi prijei na drugu stranu dok je Barcelona zakrivao sredinu debla ... "to sada?" rekao je. Legionar je stisnuo usne. "Netko mora tamo i pomaknuti tu glupu guzicu", rekao je bijesno. Zabacio je izme oko vrata i krenuo u akciju spaavanja. Malen i okretan, poput make sigurnoga koraka, nije uope izgledao kao da se nalazi u opasnosti. No, morao se nositi s prestravljenim Barcelonom, koji je sada ve poeo gubiti kontrolu. Puka mu je ispala iz ruku i pala u ponor. Barcelona se njihao i zasigurno bi pao da ga Legionar nije na vrijeme dohvatio i vrsto zgrabio rukom za rame. Na trenutak su uali ondje, nepokretni poput statua, opasno nagnuti nad nitavilo. A tada polako, vrlo polako, Barcelona je poeo puzati prema naprijed. Zajednika teina njih dvojice bila je krajnja teina koju je deblo moglo izdrati. Kada je Maleni iznenada siao sa prijeke strane s namjerom da im prui ruku, zaulo se protestirajue stenjanje i cijelo je deblo poelo tonuti. "Vraaj se!" povikao je Stari Un. "Natrag, za ime Boga!" Maleni je na sreu primijetio opasnost tono na vrijeme kako bi sprijeio trostruku katastrofu. Vratio se do vrha litice i zadovoljio time toje povukao Barcelonu na sigurno u istom trenutku kada gaje mogao dosei. Legionar je dovrio putovanje bez potekoa i mimo je stajao puei cigaretu dok je ekao nas ostale.
68
Stari Un okrenuo se prema Porti i dao mu znak glavom. "Kreni." "to, ja?" rekao je Porta. "Da, ti", rekao je Stari Un. Nastala je stanka. "Jel ba moram?" rekao je Porta. "Mislim daje to preporuljivo. Ne bih te volio pretvoriti u primjer ostalima," "Ne", rekao je Porta. "Ne, to shvaam. Shvaam da ne bi volio napraviti primjer od mene ..." Kiselo se osmjehnuo i zabacio puku na rame. "U redu onda. Idem ja." "A to je s izmama?" prigovorio mu je Stari Un. "Nee nikada prijei sa izmama na nogama." "Jebe izme", rekao je Porta veselo. Okrenuo se i otpuhnuo nam poljubac. "Bog vas blagoslovio, djeco moja!" Porta naravno, kao niti Maleni, nije mogao prijei deblo na normalan nain. Porta je odabrao da ga zajai i jae na njemu do suprotne strane. Na pola puta osjetio je potrebu da se malo osvjei, pa je izvukao pljosku iz depa i malo otpio. To je zasigurno bilo neto jae od malinova vina, jer je od tada nadalje nastavio pjevajui na sav glas, prestajui samo povremeno kako bi pucnuo imaginarnim biem po svojoj stranjici i uzviknuo, "iha konjo!" prije no to bi nastavio dalje brzinom koja me zaprepastila. "Narednie, to nije u redu s onim ovjekom?" rekao je pukovnik. "Je li on priprost?" Gregor je bio sljedei na redu. Obilno se znojio i oito je bio nasmrt preplaen, ali Gregor nije bio glumaki tip. Zajahao je deblo kao Porta i prevukao se preko njega vrlo sporo i paljivo, sjedne strane na drugu, gdje gaje na sigurno izvuklo nekoliko parova ruku spremnih na pomo. Onesvijestio se istoga trenutka kada je stigao onamo, ali to je svejedno bila dobra izvedba. "Vidi?" rekao je Stari Un. "Sve je to savreno jednostavno." Heide je ve bio na pola puta. izme je uredno svezao oko vrata i koraao je visoko uzdignute glave i uspravljenih ramena, kao da je na paradi. Prelazak je izgledao apsurdno jednostavnim. Drugi nisu imali toliko sree. Lutz je bio natjeran prijeko s puanom cijevi uperenom u njega, i nije uspio stii do druge strane. Jo su ga dvojica slijedila u ponor. uli smo kako su njihovi krici odjekivali dok su padali. Sada nas je ostalo samo jo etvorica. Pukovnik, Stari Un, Kuls i ja. Stigao je i red na mene, nisam to vie mogao odgaati, a Stari Un me gurkao prema rubu ponora. "Ne", rekao sam. "Ne! Ne idem prijeko, radije u ostati ovdje i priekati Ruse, radije u ostati ovdje i umrijeti!" "Ne budi smijean", rekao je Stari Un smireno. Sagnuo se i razvezao mi izme. "Skidaj ih, i to brzo!" "Ja ne idem!" rekao sam. "Ti idi! Ti i pukovnik! Ja u ostati ovdje s Kulsom i pokrivati vas!" Pukovnik, koji je do tada utke stajao u pozadini, odjednom je postao pretjerano uznemiren i poeo trati naprijed-natrag maui svojim revolverom u zraku i prijetei da e me ubiti ako odbijem posluati naredbu. "Ja vas neu zaustaviti", rekao sam. Pukovnik je bijesno zaurlao. "Za Boga, narednie! Ako ne prebacite tog ovjeka preko dok nabrojim do deset, ubit u vas obojicu!" Stari Un oinski je poloio ruku na moje rame. "U redu, sada me posluaj, Sven. Uinit e tono ono to ti kaem. Skinut e izme, stat e na onaj most, i prijei e preko njega ba kao to su to uinili i ostali. Ja u biti odmah iza tebe, zato ne treba paniariti. Ako se pone loe osjeati, samo mi reci, pa emo stati i odmoriti se. Apsolutno se niega ne treba plaiti. Da to deblo lei na tlu, pretrao bi du njega bez razmiljanja. Sve to treba upamtiti jest da ne smije gledati dolje. Oi usmjeri ravno ispred sebe i ne moe pogrijeiti." Pod njegovim smirujuim utjecajem, sakupio sam dovoljno hrabrosti da sveem izme oko vrata, zabacim puku na rame, i uinim nekoliko prvih oklijevajuih koraka u prazninu. Pokuavao sam se pretvarati da sam ponovno dijete koje hvata ravnoteu na sruenom deblu ili hoda po vrhu zida. Nije bilo niega zbog ega bi se trebalo brinuti. Stari Un je bio u pravu. Daje tlo samo nekoliko metara ispod mene, ne bih uope imao potekoa s odravanjem ravnotee. Mogao bih prijei na drugu stranu, a da o tome uope ne razmiljam ... Pogled mi je bio prikovan za suborce koji su me ekali na drugoj strani. Ako su oni uspjeli, onda u i ja. Nije bilo niega ega bi se trebalo bojati. Zapuh vjetra iznenada je prostrujao ponorom. Pri dnu vjerojatno nije bilo jai od obinoga povjetarca; ali ovdje gore, usred niega, bio je jak poput uragana. Pokolebao sam se. Pogledao sam dolje prema svojim stopalima na deblu, i vidio sam rijeku i stijene ispod sebe. Vidio sam kako padam njima u susret. elio sam zavritati, zgrabiti neto kako bih se spasio od pada, ali nije bilo niega za zgrabiti. Nije bilo niega osim praznog prostora izmeu mene i smrti, i ostao sam gdje sam bio, divlje drui cijelim tijelom. "Nastavi dalje", rekao je Stari Un. Ispruio je ruku i vrsto uhvatio moj pojas. "Nastavi dalje", rekao je. "Ne gledaj dolje. to god radio, ne gledaj dolje."
69
Doli smo do nekoliko posljednjih metara gdje se deblo suavalo i najmanji bi ga pokret zaljuljao. Stari Un maknuo je ruku s moga pojasa i njeno me gurnuo prema naprijed. Znao sam da mi pokuava pokazati da bih trebao sam zavriti prelazak, dok on prieka svoj red. Znao sam da su posljednja dva metra najtea. Znao sam da ne mogu podnijeti teinu nas obojice zajedno, i znao sam da nas obojicu dovodim u opasnost. Ali i uz sve to, nisam mogao nastaviti bez podrke njegove ruke. Na mene su vikali s obale, a pukovnik je bijesno vikao sa suprotne strane, Stari Un me gurao odostraga, no ja se svejedno nisam mogao pomaknuti. unuo sam, uhvativi se objema rukama za deblo, svih udova ukoenih od straha. Stari Un unuo je iza mene. "Hajde, Sven, saberi se. Sada vie ne moe odustati. Imamo samo jo nekoliko metara za prijei. ega se boji? Vidio si kako svi ostali prelaze." Da, vidio sam kako su svi ostali prelazili, vidio sam kako je Maleni visio nad ponorom i vidio sam kako su trojica pala u smrt, i znao sam da u im se najvjerojatnije uskoro pridruiti, jer nisam se mogao vie drati... "Sven, za ime Boje!" Stari Un je postajao sve napetiji, to nije bilo udno. Tko ne bi, tako zaglavljen u zraku sa sedamdeset metara ponora ispod sebe i prestravljenim idiotom samo metar dalje, koji je svakoga trenutka mogao poluditi i povui te za sobom u ponor ... "Ne mogu se pomaknuti", rekao sam. "Nema nikakve koristi, ne mogu se pomaknuti." Niz deblo su trale stotine mrava. Bili su poput cijele jedne nacije. Jurili su putovima i puteljcima razliitih pukotina, neki od njih koristei preice preko mojih ruku. Promatrao sam ih kako se penju uz moje prste i ponovno silaze na drugoj strani. Zurio sam u njih dok su se probijali kroz dunglu mojih dlaka, i znao sam da u, ako ih prestanem gledati i na jedan trenutak, pasti dolje na one stijene ... "U redu onda, ostani tamo! Ostani do vraga tamo i istruni!" Stari Un je konano izgubio strpljenje. Prepuzao je preko mene i preao nekoliko posljednjih metara do sigurnosti. uo sam Portu kako me doziva s obale, ali izgubio sam mo kretanja. Nisam vie mogao podignuti glavu kako bih ih pogledao. A tada su se grane ponovno poele svijati pod teinom tijela teega od Starog Una. Par miiavih ruku posegnuo je prema meni, zgrabile su me s mog mjesta i drale me nekoliko trenutaka podignutoga u zraku. "U redu", rekao je Maleni. "Uhvatio sam gada. Povucite ga." Ruke su se ispruile sa svih strana i povukle nas na sigurno. Istog trenutka kada sam sigurno prizemljio, otpoela je oluja. Vie nije bilo prijateljskih osmijeha i povika ohrabrenja. Sada su bile samo kletve i ljutiti udarci sa svih strana. Samo mi se Barcelona, koji je i sam morao biti spaen, suutno i pomalo posramljeno nasmijao. Iznenada, s druge strane ponora zauo se pucanj. Ja i moje nepodoptine bili smo istoga trenutka zaboravljeni, dok smo promatrali turobnu dramu koja se odvijala na drugoj obali. Pukovnik je naredio Kulsu da prijee most, a Kuls je, u stranoj panici koju sam mogao dobro razumjeti, izvukao svoj revolver i nasumce zapucao prema svom muitelju. Pukovnik je odgovorio na pucnjavu, ali je promaio, na to su se obojica istovremeno zaklonila iza stijena i zapoela pucnjavu u stilu Divljeg zapada, s mecima koji su letjeli u svom smjerovima. Maleni je stavio dva prsta u usta i kanjonom je odjeknuo glasan i prodoran zviduk. Porta je poeo toptati nogama i navijati. Metak je pogodio Kulsa u rame i odbacio ga na tlo. Osovio se na noge i pokuao potrati, ali poskliznuo se na sipinu i kliznuo niz padinu, ravno preko ruba stijene i prema unitenju u zapjenjenim vodama u dubini. Morbidno sam stajao i gledao dok je padao. Kada mu je tijelo udarilo otar rub kamena, raspuklo se po avovima poput lutke od pilje vine, i njegov se sadraj prolio van. Pukovnik je stajao i otirao elo rupiem. Vratio je revolver u futrolu i polako sjeo kako bi izuo izme. Privezao ih je zajedno i objesio oko vrata. Potom je ponovno izvadio revolver i paljivo provjerio koliko je metaka ostalo unutra. Za nekoga tko je u poetku bio toliko ustar, doimao se udno neodlunim da krene preko debla koje se njihalo. Maleni i Porta poeli su mijaukati, a Stari Un je nervozno povikao: "Bolje bi bilo da krenete, gospodine!" Pukovnik je proistio grlo. "Vrlo dobro, narednie", povikao je. "Dolazim." Oprezno je stao na deblo. Jedva je preao desetak druih koraka prema naprijed, kada je odjeknuo niz pucnjeva. Pukovnik je istoga trenutka napustio svoj uspravan poloaj i skliznuo da zajai deblo, povlaei se nizom nervoznih pokreta i trzaja. Iz ume je navrla horda Rusa. Legionar je opsovao i bacio se iza strojnice. Rojevi metaka i bombi uskoro su poletjeli preko klaca, a nesretni se pukovnik naao usred svega toga. Na nau zaprepatenost i nevjericu, nekoliko Rusa, kao i obino ohrabreno povicima svojih asnika, takoer je poelo pokuavati prijei klanac. "Jadne budale", rekao je Gregor. "Jadne proklete budale." Bili su zapanjujue sigurni na nogama, i inilo se da ih ne smeta poskakivanje i njihanje debla, iako su zasigurno znali da idu u gotovo sigurnu smrt. Mi neemo pucati dok pukovnik ne prijee, ali u trenutku kad on bude ha sigurnome, neemo oklijevati da ih skinemo jednog po jednog, dok budu stizali na nau stranu ponora.
70
Pukovnik nije uspio doi na sigurno. Ruski metak pogodio ga je u glavu, i vjerojatno je bio mrtav prije no to je stigao do vode sedamdeset metara nie. "Dobro", rekao je Stari Un, ivahnim glasom, koji je naznaio daje barem jedan problem rijeen. "Unitite taj most i idemo odavde." Dok smo se mi ostali borili s neprijateljem, a Barcelona ih pokrivao, Porta i Maleni su povezali zajedno nekoliko T-mina i privezali ih za kraj debla. Nekoliko sekundi kasnije, zaula se glasna eksplozija, koja ne samo daje raznijela deblo bora i nekoliko pretjerano odvanih Rusa na njemu, nego je takoer otkinula velik komad litice, pokrenuvi lavinu kamenja. To je bio kraj neprijateljskih pokuaja da prijeu ponor i pridrue nam se. Nastavili smo dalje. Jo jedan zamoran, spori mar, koji je trajao satima, uz sve uobiajene opasnosti i nelagodnosti kiom natopljenog terena. Koni pojasevi i naramenice urezivali su nam se kroz ostatke jakni i koulja i rezali nae golo meso. Stopala bez arapa bolno su se trljala o natrule izme. Nismo vie imali hrane i pia, i nismo imali pojma kada ili kako, ili ak hoemo li susresti nau vojsku koja se povlaila. Dva smo puta bili prisiljeni baciti se u zaklone, potrbuke u smrdljive jarke uz cestu, dok su eskadrile ruskih Jaboa5 ponirale iz oblaka prema nama. Kako se bliio sumrak, poeo me preplavljivati oaj. Smetao mi je poput bolnoga zuba, kuckao je i odzvanjao u mojoj glavi. Kamo mi to mariramo i zato idemo onamo? to emo kada konano stignemo? Doista, to emo raditi? Odgovor je bio jednostavan: neemo raditi nita. Nije se vie nita moglo napraviti. Nismo imali kamo ii. Zapravo nismo nikamo marirali. Bjeali smo od Rusa, ali nismo to mogli zauvijek initi. Rat je bio gotov, to smo svi znali. Njemaka je bila poraena, Adolf Hitler se nauivao ivota, a razbijeni ostaci velianstvene njemake vojske bili su natjeravani preko pola Europe i stjerani u kut. Sve to nije imalo nikakvog smisla. Zato provesti svoj ivot besciljno marirajui od jednog mjesta do drugog, kada jednostavno moe ostati miran i biti relativno udobno ubijen na licu mjesta? "U vraju mater!" rekao sam. Odbacio sam svoju strojnicu i bacio se pokraj ceste, gdje sam se udobno opruio i promatrao stopala koja su prolazila pokraj mene. Jadne budale. Hodali su svoj beskrajni mar, vjenom cestom prema nitavilu. Jadne glupe budale. Neija me ruka iznenada zgrabila za kosu i bolno me povukla da se podignem. Druga mi je ruka vratila moju strojnicu. Neija mije izma udijelila snaan udarac u stranjicu. Ozlojeeno sam se okrenuo i vidio Portu kako mi se zlobno ceri. "to se ti prenemae?" upitao je. "Krist je imao svoj kri kojega je morao nositi, a ti ima svoju strojnicu. To mi se ini potenim." Prije no to sam se mogao sjetiti nekakvog prikladnog odgovora, zauli smo pucanj ispred sebe na cesti. "Halt! Wer da?"6 Tko god to bio, nije ekao odgovor. Odjeknuo je pucanj, a Barcelona, koji se zadesio na elu kolone, bio je odbaen na tlo, a polovina lijeve ruke i ramena bili su mu razneseni. Oito smo dostigli svoju vojsku u povlaenju. "Koja je to budala napravila?" zagrmio je Stari Un. Dijete staro moda esnaest godina, odjeveno u SS-ovu uniformu, provirilo je nervozno iza stabla. U ruci mu se njihala strojnica, kao daje djeja igraka. "Jesi li poludio?" povikao je Stari Un. Djeak je spustio glavu. "Mislio sam da ste Rusi", promrmljao je. "Rusi!" rekao je Gregor bijesno. "Zar ti mi izgledamo kao prokleti Rusi?" Kleknuo je pokraj Barcelone i raskidao njegovu uniformu. Ruka mu je bila zdrobljena i krvava, ali metak nije pogodio kost. Doista, mogao se smatrati sretnim: kada ponovno bude sposoban za aktivnu vojnu slubu, rat e posve sigurno biti gotov. Ja ne bih imao nita protiv takve ozljede. Pojavio se neki Oberscharfiihrer, kojega je slijedila skupina mladih SS-ovih pjeaka. Vie su nalikovali na kolarce nego na vojnike. "to se dogaa?" upitao je Oberscharfiihrer. "Tko ste vi? Odakle dolazite?" "Preko brda i dolina!" otresao se Stari Un. "Bili smo na ajanki s Rusima, pa smo pobjegli s najboljom srebminom naguranom u guzice ... Kojeg je vraga bitno odakle smo doli?" rekao je razdraljivo. "Imate li vi naviku ubijati svoje vlastite ljude?" Oberscharfiihrer je ispriavajui se slegnuo ramenima. "A to se moe", rekao je, i pokazao prema svom stadu golobradih kerubina. "Stigli su ovamo tek juer. Vade ih ravno iz kolijevke, a od nas oekuju da ih vodimo u rat. To je beznadno. Ne raspoznaju jedan kraj puke od drugoga."
5 6
jagdbomber - jurini bombarder Stoj! Tko je tamo?
71
"Pa, ako se ovdje zadrite jo neko vrijeme", rekao je Stari Un turobno, "i uskoro e dobiti priliku da ih naue raspoznavati. Crveni su na putu, i kladim se da e nas svakoga trenutka dostii." "Rusi? Na putu ovamo?" "To sam rekao", odgovorio je Stari Un. Oberscharfiihrer je nekakvom tkaninom polako obrisao lice. Na jednom obrazu uope nije imao mesa, a lijevo oko bilo mu je nateklo poput bundeve. "Imaju li tenkove?" upitao je. "Pa, sigurno se ne probijaju kroz umu u takama, to ti mogu odmah rei!" Sada nam se pridruio jo jedan Hauptsturmfhrer, doetavi se leerno kao da obilazi svoje imanje. uo je izvjee Starog Una i svadljivo se namrtio. "Zato se tvoja satnija nije povukla s ostatkom divizije?" "Nismo dobili naredbu da se povuemo", rekao je Stari Un kratko. "Reeno nam je da ekamo znak; a znak nikada nije bio dan." Hauptsturmfhrer je istog trenutka zapisao sve pojedinosti, ukljuujui i ime zapovjednika divizije, generala von Weltheima, i njegov glasovir, koji je bio odgovoran za ovaj debakl. Maleni i Porta nisu pokuavali skriti svoje veselje. Pomisao da e jedan pravi general napokon odgovarati za svoj nemar bila je doista slatka. Barcelona je otpremljen bolnikim kolima koja su polazila prema Varavi, no nije izgledalo da e njegovo putovanje biti ugodno. Kola su bila dupkom puna, a on je morao podijeliti nosila s ovjekom koji je posve sigurno bio na samrti. Sat vremena kasnije, mi ostali smo se povukli i nakon toga se nali na zaelju duge kolone kamiona i bolnikih kola na putu za Varavu. Tu je povorku pratila gomila poljskih izbjeglica, koji su vrsto drali svoju imovinu umotanu u jastunice ili je gurali na rasklimanim takama. Nismo hodali dugo kada je neizbjena eskadrila Jaboa dogrmjela iz oblaka i zaronila prema nama. Kamion u kojem smo se nalazili se propeo i sjurio s ceste, prevrnuvi se u jarak. Izvukli smo se iz njega prije no to se zapalio i pobjegli na livadu koja se prostirala pokraj ceste, bacivi se u zaklon iza ivice. Zauo se zvuk eksplozija kada su Jaboi izravno pogodili neka od vozila u koloni. Iza brda provirio je KW2, kojemu se pridruilo nekoliko T-34. Dok smo promatrali, tenkovi su preorali tono kroz sredinu skupine pjeaka i mirno nastavili svojim putem. Pritrala nam je desetina inenjeraca. Prilino zapanjujuom brzinom postavili su bazuke posvuda, i brzo odjurili preko ceste. Stari Un pomaknuo se postrance poput raka na svojim kratkim, krivim nogama i potapao Gregora i mene po ramenu. "OK, Sven. Ti preuzmi prvi T-34. Gregor, ti uzmi drugoga. Ostavit u Porti da se pobrine za KW, a Maleni se moe pozabaviti neim od ostaloga. Nitko neka ne puca dok -" Rijei su mu bile prekinute iznenadnim i preranim pucnjem iz bazuke neto dalje od nas. Granata je pojurila prema vodeem tenku, bezazleno se odbila od njegove kupole i odletjela uvis poput vatrometa. Stari Un se okrenuo, lica crvenoga od bijesa. "Tko je dovraga ovo uinio?" Tko god to bio, uspjeno je unitio element iznenaenja. Tenkovi su sada bili svjesni naega prisustva. Oklijevali su samo djeli sekunde, kao da bi doli do daha, a potom se okrenuli u formaciji i krenuli prema nama, pucajui iz topova. Malena kolona bolnikih kola i nosila koja se ljudi nosili pjeice bila je izbrisana na licu mjesta. Bolnika kola pretvorena su u gorue olupine. Ranjenici su leali ratrkani u blatu. Neki su bili uhvaeni u gusjenice tenkova i pretvoreni u mljeveno meso. Vidio sam jednog nosaa nosila kako sjedi na vlastitim nosilima i s tupim nerazumijevanjem gleda vlastite noge, koje su bile odsjeene u bedrima i leale na tlu ispred njega. Bojnik iz pjeake pukovnije trkarao je uokolo poput obezglavljene kokoi dok su se veliki gejziri krvi uzdizali iz njegova vrata. Jedan se narednik zaustavio kako bi pokupio svoju ruku, ali bio je raznesen na komadie ruskom granatom prije no to ju je uspio dohvatiti. Prvi T-34 nam se pribliavao, i ja sam vrsto uhvatio svoju bazuku. KW2, svih njegovih osamdeset tona, pomalo bi se podigao na stranji dio svaki puta kada bi zapucao iz topa. Nos mu je bio obojan tako da izgleda poput otvorenih usta morskoga psa, sa svim zubima paljivo iscrtanima svjetleom zlatnom bojom. Nekoliko granata koje je neka budala prerano ispalila bezazleno su se odbile od njegovog trbuha. Bilo je beskorisno pokuavati pucati na udaljenosti veoj od pedeset metara; granate su bile preslabe da bi probile teku elinu oplatu. Prislonio sam nian na oi. Jo je bio udaljen dobrih tridesetak metara. Predaleko. Prisilio sam se da ostanem miran i strpljiv. Uvijek je postojalo iskuenje, kada bi ostali gubili strpljenje, da im se pridruite i poludite zajedno s njima. Stari Un podigao je ruku kako bi bio spreman dati znak za paljbu. Prvi T-34 zahvatio je nekoliko ljudi i bez udova ih odbacio u zrak. Na trenutak sam ugledao nekog asnika kako je leerno pogledao kroz otvor kupole, no nestao je prije no to sam stigao uzeti puku. Tih se dana prialo da su Rusi koristili enske radio operatere u tenkovskim posadama. Mirno sam pogledao T-34 koji mi se pribliavao, onaj koji mije bio dodijeljen kao meta, i upitao se hou li ubiti neku jadnu enu. Zapravo mi nije bilo stalo. Nema mjesta osjeajima kada se prema tebi valja tenk od ezdeset tona. No, ako u njemu i jest neka ena, nadam se da to nije Tanja. Tanja je jednom spasila moj ivot, i nisam je htio ubiti.
72
Tanja je spasila ivote mnogih. Bila je mlada kirurginja, natporunica u Crvenoj armiji, koja je radila kao ratna zarobljenica u naoj divizijskoj bolnici u Harkovu. Nedostajalo nam je lijenika, a Tanja je obavljala veinu hitnih operacija. Tanja je s velikom panjom izvadila sve krhotine iz mene kada mi je granata eksplodirala ispod nogu i gotovo me ubila. Nestala je jedne noi tijekom ruskog napada na grad. Prola je kroz sve odjele, rukujui se sa svakim pacijentom i poeljevi im sreu, a tada je nestala u tami i vjerojatno se pridruila svojima. esto sam se pitao to je bilo s njom. Rusi joj nee olako zaboraviti to se brinula za njemake ranjenike. Mogla se u tom trenutku nalaziti u ovom T-34, liena svoga ina i poslana na bojite kako bi poginula -" "Pali!" Polje ispred nas nestalo je ispod mora plamena. Pogodio sam prvi tenk u gornju polovinu kupole, to je bilo tono gdje sam i ciljao - u sluaju da se unutra nalazi djevojka poput Tanje. To bi joj dalo malo vie izgleda da se izvue van iva. asnika kojega sam ranije vidio eksplozija je izbacila van. Bio je podignut visoko u zrak, sjedei na velikom plavom plamenom jeziku. Plamenovi su se u visini otvarali u veliki crni kiobran koji je prekrio cijelo nebo. Tri su tenka bila izbaena iz stroja, ali etvrti je jo uvijek bio netaknut. Maleni je bijesno zurio u njega. inilo se da ne moe povjerovati da je ba on, od svih prisutnih ljudi uspio promaiti metu. Divljaki je utnuo bazuku, kao daje samo nju trebalo okriviti, zgrabio magnetsku bombu i potrao prema tenku. Nita se nije dogodilo: bomba je bila orak. Narednik iz inenjerije pograbio je odbaenu bazuku i podigao je na rame. Zapucao je, a oruje mu je eksplodiralo u lice. Jezik plamena dug dvadesetak metara pojurio je unatrag i omotao se oko njega, a on se, vritei, bacio u jarak. Nitko mu nije mogao pomoi. Za svega nekoliko sekundi vie je sliio peenci nego ljudskom biu. Sirovo meso otpadalo je s njegovih kostiju uz nevjerojatan smrad spaljenog mesa. A, najnevjerojatnije od svega, taje spodoba jo uvijek bila iva. Ustao se u svom jarku i pruio svoje izobliene ruke prema nama. Iz oiju koje vie nisu mogle vidjeti, u licu koje vie nije bilo ondje, inilo se kao da dopire molba da mu se saalimo. Odmaknuo sam se prestravljen i sudario se s Gregorom, koji je stajao tono iza mene. On me ponovno gurnuo prema naprijed svojim laktom. "Uini neto", rekao je. "Uini neto." Izvadio sam revolver i izvukao otponac, a tada se neodluno pomaknuo naprijed prema onoj stvari u jarku. Prije no to sam uspio naciljati, zgrabilo je oruje svojim prstima koji su bili same kosti i okrenulo ga prema crnoj rupi gdje su se nekada nalazila usta. Odjeknuo je pucanj, i ja sam stajao u nijemoj stravi dok su posljednji spreni komadi mesa otpadali s kostura, i ono to je od toga stvora ostalo spustilo se u jarak i umrlo. T-34 se primicao sve blie. Napustili smo svoje poloaje i pobjegli, ali im smo napustili skrovite u ivici, eskadrila lovaca bombardera obruila se na nas. Oni su letjeli nisko iznad polja, pucajui u sve to su vidjeli, a gotovo odmah za njima ili su Jaboi koji su isputali napalm bombe. inilo se da cijeli svijet gori. Polja su gorjela, ceste su gorjele, ak su i najvie grane najviih stabala bile u vatri. Mukarci, ene i djeca, vojnici i civili, jurcali su panino sreditem pakla. Oni na rubovima imali su vie izgleda, uz pretpostavku da su bili dovoljno mladi i sposobni da tre bre od plamena koji je nadolazio. Vrlo mladi i vrlo stari, bolesni i ozlijeeni, bili su ostavljeni da nau smrt u plamenu. Vidio sam neku seljanku kako se vue po tlu rasporenoga trbuha, a svi se unutranji organi vuku za njom. Vidio sam majku zgurenu iznad maloga djeteta kojemu su bile otkinute obje ruke. Vidio sam mukarca koji je poskakivao u agoniji, a sva mu je odjea bila zapaljena. Jaboi su nam po drugi puta protutnjali iznad glava, a desetnik koji mi je bio potpuno nepoznat iznenada mi je uzeo bazuku i okrenuo je prema nebu. "Ne budi lud!" povikao sam. "Nee time nita postii!" "Hoe se kladiti?" upitao je. Vjerojatno bih to i uinio, daje samo bilo dovoljno vremena. Nikada nisam vidio daje itko sruio avion bazukom. Ali Jaboi su postali previe sigurni u sebe. Jurili su i obruavali se poput lastavica u potrazi za muhama, a jedan je pogrijeio i previe se pribliio mom prijatelju s bazukom. Zajedno smo povikali u zlobnom veselju kada se survao izmeu stabala i razbio na komadie. "Vrlo pametno", rekao je Stari Un. "Sada e moda biti zadovoljan." Pogledali smo ga zaueno. "Upravo smo skinuli Jabo", rekao sam. "To moda i jest tako!" obrecnuo se. "U meuvremenu, moda je vaoj panji promaklo daje poelo sveope povlaenje dok ste se vi igrali lovice s neprijateljskim zrakoplovima!" Gurnuo nas je obojicu naprijed, i odjednom, kao zaraeni sveopom pomutnjom, dali smo petama vjetra i pridruili se posvemanjem bijegu. Tri sata smo ili cestom, koja je bila puna razbacanih ljudskih ostataka i izgorenih vozila. Mrtvi i umirui bili su preputeni Rusima da ih poiste. Nije bilo vremena za ljude kojima se oito nije moglo pomoi. Ranjenici, ako su imali dovoljno sree da privuku pozornost na sebe, bili su pokupljeni i natrpani u kamione i bolnika kola. Nije bilo vie zavoja, masti, morfija. Trebali su se smatrati sretnima to nisu bili ostavljeni na sred ceste.
73
Iznenada se niotkuda pojavila satnija T-34, s hordama Sibiraca pjeaka koji su ih se drali kao muhe muholovke. Kolona se iznenada rasprila i bacila u zaklone, ali neki nisu bili dovoljno brzi. Tenkovi su projurili tono izmeu nas i izbrisali gotovo itavu satniju jednim udarcem. Mene je neki zalutali metak pogodio u vrat, pa sam istoga trena potrao kako bih si pronaao slobodno mjesto u nekim bolnikim kolima. Krv mije ikljala i savreno sam dobro znao da mije metak naslonjen na kraljeak i da u svakog trenutka biti potpuno paraliziran. Bolniar koji me primio bio je grub, okrutan momak koji oigledno nije imao nimalo medicinskoga znanja. "Metak?" rekao je. "Ne vidim nikakav prokleti metak. Sve to ti ima, drukane, jest malena ogrebotina." "Malena ogrebotina?" rekao sam. "Jesi li poludio? Imam metak koji mije zapeo u vratu, i ako me ne odvede do bolnice u kratkom vremenu, imat e le u rukama!" Slegnuo je ramenima. Oigledno mu nije bilo nimalo stalo. "U bolnicu!" rekao je. "Ta ti je dobra!" "Sluaj", ustrajao sam, "hoe li uiniti neto u vezi ove rane ili nee?" "Neu", rekao je i namignuo mi. "Sljedei put, sinko, pokuaj da ti otkinu cijelu glavu. Tako e imati vie izgleda." Okrenuo se prema sljedeoj muteriji, ovjeku koji je sjedio na tlu sa svjee odsjeenim batrljcima umjesto stopala. "Za ovoga nema sumnje", rekao je bolniar veselo. Odabrao je formular crvene boje sa hrpe pokraj sebe i iscerio mi se. "Tako se to radi", rekao je"Ali ne mogu staviti ljem na glavu!" rekao sam. "Ne mogu pomaknuti glavu!" "Njemaki vojnik niti ne treba poeljeti da pomie glavu." Uzeo je peat i udario njime po obrascu. "Kamo bi ti gledao osim ravno pred sebe?" Oigledno se s ovim momkom nije moglo raspravljati. Pogledao sam hrpu formulara. Jedan crveni formular i peat, to je sve to je bilo potrebno ... Polako sam posegnuo rukom. "A ne, nee!" Bolniar se okrenuo, brz poput munje, i uhvatio me na djelu. "Idi i budi pristojno raznesen na komadie, a tada u moda razmisliti o tome. Do tada, nosi se odavde i prestani me gnjaviti. Ovdje ima bolesnih ljudi koji ekaju da se za njih netko pobrine!" Dvojica narednika pokupila su me i izbacila van. Bacili su me na tlo i pokazali prema vojnom policajcu koji se nalazio u blizini. "Hej, ti! Pripazi na ovo kopile. Pobrini se da ne pokua jo kakav trik." Bijesan, podigao sam se na noge i naao licem u lice s cijevi automatske puke. "Trikovi, ha? Pokuavao si izvoditi trikove, ha?" "Pokuavao trikove!" rekao sam prezirno. "Metak mi pritie hrptenu modinu, a ta me svinja odbija poslati u bolnicu!" "To je loa srea", rekao je. "To je doista loa srea... pretpostavljam da si pokuao maznuti jedan od onih crvenih papiria za besplatne praznike?" Podigao sam pogled s cijevi i vidio daje taj ovjek desetnik. Malo sam se opustio. S desetnikom sam imao dobre izglede. Ponekad bi se s njima ak moglo razgovarati kao s ljudskim biima. "Smatram da sam imao pravo na to", rekao sam. "Nakon pet godina rata." Nastupila je tiina. Mislio sam kako bi me zbog toga mogao i ubiti. Sve je ovisilo o tome je li on Prus ili Porta. Polako je spustio puku. "Pretpostavljam da si u pravu", rekao je. "Problem je u tome, prijatelju, to svi isto misle. Ti si etrnaesti koji je to pokuao u posljednjih sat vremena... I ja bih sam to pokuao kada bih mislio da bih se uspio izvui. Ali nema anse. Nema nikakve anse." "Kopilad", rekao sam. Oprezno sam opipao rupu u svom vratu. Radosno sam primijetio da jo uvijek krvari. "Pretpostavljam da bi najpametnije bilo da se pokuam pridruiti svojoj satniji", rekao sam. "Iako sumnjam da u uspjeti. Vjerojatno u dobiti gangrenu prije no to stignem onamo." Desetnik je zabacio puku na rame, pa smo zajedno krenuli. "Bit e sretan", rekao je. "Bit e sretan ako poivi dovoljno dugo da dobije gangrenu. Cijelo podruje izmeu ovog mjesta i Varave je krcato vojnom policijom. Zna zato? Da ubijaju dezertere." "Ja nisam dezerter", rekao sam. "Svatko je dezerter ovih dana. Uhvate li te kako eta sam, ubit e te im te vide. Tako to ide. Pucajte im ih vidite, tako su nam rekli. ini se kako pola nae proklete vojske tri u krivome smjeru. Ipak -" Zatvorio je jedno oko i sloio lukav izraz na licu. "Ne brini, prijatelju. Sa mnom e ti biti dobro. Otpratit u te." Hodali smo zajedno po cesti, veselo se njiui. Nije bilo neprijateljskih zrakoplova koji bi nas ometali. Gotovo pola sata bili smo sami, slijedei vojsku koja se povlaila, traei put stazom unitenja i naputenosti. Zaboravio sam na metak koji mije pritiskao kraljenicu, i na trenutak smo se igrali utanja kamena izmeu leeva i unitenih vozila, smijui se poput djece na putu iz kole. U jednom trenutku nas je prekinula kolona kamiona. Nestrpljivi narednik u velikom Kruppovom kamionu koji je zaudarao na benzin, nagnuo se iz vozake kabine i povikao nam da se sklonimo s ceste. No, im je ugledao vojnog policajca, odmah se povukao i proao pokraj nas u oblaku praine.
74
"Dezerteri", rekao je moj kolega; i nemamo slegnuo ramenima. "Nikada nee uspjeti, jadne budale. Negdje ispred je cestovna blokada. Nemaju nikakve anse." Sjeli smo ispod nekakve ivice kako bismo odmorili noge, a desetnik je iz depa izvadio tri kutije Camela i ustrajao na tome da mi ih pokloni. "Uzmi ih", rekao je. "Mogu ih jo mnogo nabaviti..." Nije bilo razloga silom uriti bilo kamo. Sjedili smo i puili, i razgovarali gotovo sat vremena, sve dok se nije pojavila kolona SS-ovih tenkova i prekrila nas mlazom blata i goriva s izgorene ceste. "Kopilad", rekao je desetnik. "Dobit e oni to su zasluili kad dou do cestovne blokade ..." Nakon trideset minuta i mi smo stigli do nje. Cesta je bila puna vojne policije, a neki natporunik tankih usana krenuo je prema nama. Zahvaljujui intervenciji desetnika, bilo mije doputeno da proem kroz ovo predvorje smrti i nastavim mimo svojim putem. Vidio sam da mnogi drugi nisu bili te sree. Doao sam do druge strane i okrenuo se kako bih mahnuo svom kolegi. On je zauzeo svoj poloaj iza barikade, i to iznenada vie nije bio ovjek s kojim sam puio i razgovarao i igrao nogomet, bio je ratni stroj spreman da ubije. Podigao sam ruku kao oprotajnu gestu. Oi su mu zasjale slabanim sjajem kada me prepoznao, ali nije mi uzvratio pozdrav. Nastavio sam svoje putovanje sam, ispod neba koje je bilo sivo i prijetee. "Mi svi ivimo svoje ivote u neposrednoj blizini smrti. Tu bismo injenicu trebali pretvoriti u svoju prednost. Trebali bismo nauiti kako je u potpunosti iskoristiti... Ako elimo osigurati budunost njemake rase, tada joj moramo osigurati prostor za ekspanziju: Europa mora biti oiena od inferiornih nacija..." Himmler. Govor generalima SS-a u Weimaru, 12. prosinca 1943. "Ako ijedan Poljak u Varavi ostane iv, to e biti mrlja na asti njemake vojske!" Himmler se u hladnom bijesu okrenuo prema Obergruppenfiihreru Bergeru. "Zato nisi izvrio moje naredbe? Nisam li ti rekao da ih uniti do posljednjeg mukarca, ene i djeteta? Dakle! Zato to nije bilo uinjeno? " Berger je obrisao znoj sa svog ela drhtavom rukom. "Reichsfhreru, uinili smo sve to smo mogli. Gubici su bili ogromni. Ustanak u Varavi nas je ve kotao ivota dvije tisue njemakih vojnika -" "Nemoj mi govoriti o gubicima! Nisam zainteresiran za tvoje tugaljive prie. Jedino to je vano jesu rezultati. Misli da bi domovina trebala plakati za svakim vojnikom koji pogine u borbi? Naprotiv! Trebala hi biti ponosna to ima sinove koji su spremni poloiti svoje ivote za domovinu!" "Da, istina je, Reichsfiihreru, ali -" "Neu nikakve ali!" Himmler je stisnuo pesnicu i s treskom je spustio na stol. "Dao sam ti naredbu, i oekujem da ta naredba bude izvrena. Sravni Varavu sa zemljom! Izbrii je sa karte svijeta! Za nju nema mjesta u njemakome Reichu! Odrekla se svih prava na tu ast! Jesam li bio jasan ? Jer ako ti nije jasno, " rekao je Himmler s ledenim osmijehom, "uvijek se moe srediti da bude prebaen na rusko bojite. U SS-u nema mjesta za one koji se plae proliti malo krvi. Krv, dragi moj Bergeru, je valuta rata. A samo iz rijeka krvi raaju se snane nacije... Upamti to, i djeluj u skladu s time. " Reichsfhrer je izjurio iz prostorije. Berger je odloio svoj rupi i brzo otiao do telefona. "Dirlewanger? Ovdje Berger. Zato dovraga nisi izvrio moje naredbe? Mislio sam da sam ti rekao da Varavu treba sravniti sa zemljom? Zato onda dovraga ona jo stoji?" Nastala je tiina. "Dakle?" obrecnuo se Berger "Dragi moj prijatelju, " rekao je Dirlewanger, "uvjeravam te da smo uinili to smo mogli. Moda nisi svjestan da smo imali devedeset posto gubitaka pokuavajui istrijebiti ovo mjesto?" "Ne zanimaju me tvoji gubici! Ako misli da taj zadatak nadmauje tvoje mogunosti, samo reci, a ja lako mogu srediti da bude premjeten na rusko bojite. U protivnom, dajem ti etrdeset i osam sati da dovri posao. Po isteku toga vremena oekujem da ime Varava nestane jednom zauvijek s karte ..."
KOD SRDANE KOZE

Varava. Gregor i Porta leali su na olupini izgorenog ruskog tenka. Dodavali su jedan drugome bocu votke. Porta je nonalantno naslonio noge na sprene ostatke ruskog bojnika, a Gregor je koristio izvrnutu ruku mrtvaca kao naslon za lakat. "To je poznata injenica", rekao je Porta. "Churchill ima popis svakog nacista u zemlji. Zakleo se da e oni svi biti objeeni." "Moe ih ive oderati i izvaditi im utrobu to se mene tie", rekao je Gregor osvetoljubivo. "Tako im i treba." Uhvatio je bocu votke i zamiljeno zakiljio prema njoj. "Ono to nikako ne mogu shvatiti", rekao je, "jest zato je Adolf ba morao izazivati Englesku."
75
"Nije mogao podnijeti Churchilla", objasnio je Porta. "To je opepoznata injenica." Gregor je otpio jo gutljaj votke. "Bog e kazniti Engleze", rekao je glasom pravednika. "To je rekao Kaiser." "Adolf misli daje on Bog", rekao je Porta. Naslonio se natrag s rukama iza glave. Prekriio je noge jednu preko druge, a jedno bojnikovo stopalo je otpalo. Gregor gaje bez zanimanja promatrao kako se otkotrljalo u jarak. "Zna to?" poeo je. "to?" pitao je Porta zatvorenih oiju. "Mislim da e mi biti vraki drago kada sve to zavri", rekao je Gregor. Porta je slegnuo ramenima. "A kome nee? Konano malo mira i tiine." Gregor je podigao praznu ahuru i bacio je prema pocrnjelim ostacima stopala u jarku. "Moda sada kad smo dobili po leima u cijeloj Europi nee vie biti tako eljni izazivati svae." "Hoe se kladiti?" upitao je Porta cinino. "Oni na vrhu su ti koji izazivaju sve svae. Lako je tako, zar ne? Oni izazovu svau, a mi obavimo sav prljavi posao za njih. Oni su jedva svjesni daje rat." Gregor je uzeo jo jednu ahuru. "Sve su to proklete muke", rekao je. "U pravu si", sloio se Porta. "Cijeli je ivot muka, zar ne?" U Pragi su se vodile borbe za Kommandanturu na Trgu Adolfa Hitlera, gdje su se utvrdili Armia Krajowa i njihovi partizani. Oni su pobili sve osoblje i sada su bili podvrgnuti snanoj baranoj vatri njemakih snaga, koje su ih bezuspjeno pokuavale izbaciti otamo ve nekoliko sati. Poljaci su uzvraali vatru iz zaplijenjenih njemakih topova, i dok smo mi oslukivali, intenzitet bitke se pojaao. Granate su poele padati neugodno blizu nas, pa je Porta sjeo i opsovao kada mu se jedna krhotina zabila u obraz. "Ovo mjesto postaje nezdravo", poalio se. Zgrabio je dragocjenu bocu votke iz Gregorovih ruku, skoio s olupine tenka i krenuo niz ulicu. "Idemo", rekao je. Jedva smo preli nekoliko koraka preko trga, kada nas je strojnika paljba otjerala u zaklon u najbliem dovratku. Nagurali smo se unutra, gazei preko uobiajene hrpe leeva. Nekoliko mladih djevojaka protralo je pokraj nas, a suknje su im letjele visoko u zrak. Maleni je, riskirajui ivot, provirio iz dovratka i zazvidao za njima. Ovo je istoga trena izazvalo jo jednu salvu metaka sa suprotne strane trga. "Proklet bio, vraaj se!" viknuo je Stari Un. urno smo se povukli iza hrpe vrea s pijeskom. "Za ime Boje", rekao je Porta, kada se pola stropa sruilo na nas i prekrilo sve sivkastim prahom.. Tjeskobno je strgnuo svoju bocu votke. "Ne moemo ostati ovdje cijeli dan. Nema nita za jesti." Stari Un s nevjericom gaje pogledao. "Ostat emo ovdje dok ja ne kaem da moemo krenuti!" Ponovno se zaula paljba iz strojnica. Portina boca votke raznesena je na komadie. Bijesno je zaurlao, ali urlik je bio priguen vriskom desetnika iz inenjerije koji nam se pridruio ranije toga dana. Okrenuo sam se tono na vrijeme kako bih vidio mlaz guste purpurne krvi koji mu je iknuo iz usta, nakon ega se sruio naprijed na barikadu sainjenu od leeva. "Ovo vie nije ala", zaurlao je Porta, bacivi svoju razbijenu bocu na ulicu. "Dolazi iz one kue preko", rekao sam, pokazujui prstom. Porta se bijesno okrenuo prema meni. "Ako vidi odakle dolazi, zato ne uini neto u vezi toga umjesto to stoji ovdje poput prdea u transu?" "Samo sam htio biti od pomoi", rekao sam. "Od pomoi moje dupe! Vie si nego prokleto beskoristan!" "Pa to eli da radim?" pitao sam tupo. "Da odem preko i zamolim ih da prestanu?" Prije no to smo Porta i ja uspjeli jo dodatno pogorati situaciju hladnokrvno pokuavi ubiti jedan drugoga. Maleni je iznenada izvadio nekoliko runih bombi iz svoje torbe i preskoio preko barikade na ulicu. Skoio je u zaklon iza prevrnutog automobila, a dok je to radio, s jednog od prozora kue netko je bacio bombu koja je pala tono ispred njega. Maleni ju je na vrijeme pokupio i poslao natrag. Zaula se eksplozija, i itav se prednji dio kue raspao. Tri ovjeka neozlijeena su se izvukla iz ruevina i pokuala pobjei, ali Legionar ih je eliminirao svu trojicu jednim potezom prsta na okidau svoje, strojnice. "Bje'mo dovraga odavde", rekao je Gregor. Pobjegli smo iz kue i iza ugla u usku ulicu koja je bila ispunjena dimom i smradom zapaljenog mesa. Ljudi iz SD7" raznijeli su sredinji zatvor i sve zatvorenike. Varava mora biti izbrisana sa lica zemlje. Svaki mukarac, svaka ena i svako dijete moraju biti istrijebljeni ...
7
Sicherdienst - sluba sigurnosti
76
Porta se alio na svoj trbuh. Prola su gotovo dva sata otkad je posljednji put jeo, pa se ak i Stari Un sloio da se od njega jedva moe oekivati da nastavi dalje, a da prethodno ne stane negdje na obnavljanje zaliha. Bilo je samo jedno mjesto na kojem se moglo zastati u Varavi, a to je bilo Kod srdane koze. Bio je to bistro kojega je otkrio Porta u prvih sat vremena po naem dolasku u grad. Bio je malen, prljav, buan i prenapuen, i zaudarao je na znoj i neoprana stopala, ali Porta je postigao svojevrstan sporazum s Piotrom, krupnim crvenobradim Ukrajincem kojemu je bistro pripadao, pa se on brinuo da mi dobijemo samo najbolje to je imao. Sjeli smo za neoprani stol, koji je bio prekriven natrulim ostacima jueranjih obroka. Piotr je doao kako bi uzeo nau narudbu. "Mislim da emo danas kuati patku", rekao je Porta. Vojni policajac za susjednim stolom naglo je okrenuo glavu, oiju sjajnih od sumnje. Nije se trebao brinuti. Patka je bila samo vrana, kuhana sve dok ne bi poela imati okus poput stare kuhinjske krpe. Bila je posluena s pseim kotletom, a za tim je slijedila riblja konzerva posebno loeg mirisa. Svaku delikatesu potjerali bismo jakim crnim vinom. To je bio dio Portinog financijskog dogovora s Piotrom. Nikada nismo saznali kako su uspjeli postii takav dogovor. Uvijek je postojao nekakav veo oko te teme. Nikada nije bilo dobro previe se uplitati u Portine financijske poslove, posebice ako ste i sami imali nekakve koristi od njih. U svakom sluaju, kuhana vrana i psei kotlet bili su puno bolji od krike takora ili mijeg batka. U naoj blizini naao se na vojni sveenik. Prouavao nas je neko vrijeme, no inilo se da gaje vie zanimao asnik koji je bio izvaljen u kutu pokraj pei i pio pivo. Pogled mu se neprestano vraao na toga ovjeka, a na kraju je ustao i priao mu. "Oprostite, natporunie -" privukao si je stolicu. "Hoe li vam smetati ako vam se pridruim?" asnik je podigao pogled sa svoje ae piva. Njegova glava i jedno oko bili su umotani u slojeve krvlju natopljenih zavoja. Pola lica mu je bilo gadno opeeno, koa mu je bila crvena i prekrivena plikovima, i crte lica su mu bile izobliene. Uniforma mu je bila rasparana i razderana, prekrivena blatom, krvlju i naftom. Ruka kojom je drao au se tresla. Otac je sjeo s pristojnim i pobonim osmijehom na licu. "Pitam se", rekao je, "hoete li mi dopustiti da vam pomognem?" "Da mi pomognete?" Natporunik je popio posljednji gutljaj piva i pozvao Sofiju, koja je bila iza anka, da mu donese jo piva. "Kako mi vi dovraga moete pomoi?" upitao je. "Osim ako kojim sluajem imate pukovniju koju ete mi ponuditi." "Nisam mislio na takvu vrstu pomoi, sinko -" "Niste?" rekao je natporunik. Izvrnuo je usne u izraz koji bi se mogao nazvati parodijom smjeka. "Novo lice onda? to kaete na novo lice? Staro sam negdje zametnuo. Prilino nemarno od mene. Zbog toga mi ne ele dati drugo, shvaate. ovjek u ivotu dobije samo jedno lice. A na njemu je da se brine za njega. Ne slaete li se sa mnom?" Podigao je svoju au. "U vae zdravlje, oe. Neka vas vaa ljepota nikada ne napusti." Otac je turobno odmahnuo glavom. "Ljepota nije izvana", rekao je. "Gospod ne gleda ovjekov vanjski izgled. On ne sudi ovjeka prema kvaliteti njegova mesa, nego prema kvaliteti njegove due." "Potedi me tih izjava od kojih mi se smuilo, za ime Boga!" Natporunik je lupio svojom aom po stolu. Rukom je obrisao usta i pomalo nesigurno osovio se na noge. "Idi i blebei negdje drugdje! Vrijea me svojim pobonim triarijama. Idi i neka ti raznesu pola glave, pa se tada vrati i ispriaj mi kako se osjea. Moda u te tada radije posluati." Isteturao je iz krme, i vrata su se zatvorila za njim. Otac je ostao nijem na trenutak, a potom se i on ustao. Kratkim je znakom blagoslovio sve u prostoriji. "Bog s vama", promrmljao je i krenuo na ulicu za natporunikom. "Tupavi stari jarac", rekao je Porta. Posegnuo je prema drugoj strani stola za bocom votke, ali prije no to ju je uspio uhvatiti zaula se eksplozija i nestalo je svjetla. Vrata su bila otkinuta sa arki i odbaena preko prostorije od udara. Stolovi i stolice bili su prevrnuti, prozori razbijeni, a ljudi odbaeni na pod. Leali smo nekoliko trenutaka na mjestima na koja smo pali. Komadii gipsa sa stropa padali su po nama, a podne daske kripale su ispod nas. Posve polako, dim i praina su se poeli raiivati. Oprezno smo se uspravili i pogledali tetu oko sebe. Piotr se poput duha pojavio iza anka, a glava i ramena bili su mu prekriveni gipsom. Kroz jedan od razbijenih prozora vidjeli smo preko ceste zgradu radija. Poljski partizani postavili su minobaca na njezin krov, a estorica njemakih vojnika bila su na planinarskoj ekspediciji penjui se po vanjskoj strani zgrade. Penjali su se du ueta koje je bilo privezano za ogradu na jednom od balkona. Dok su Piotr i Stari Un pokuavali vratiti vrata na arke, mi ostali poeli smo uspravljati stolice i stolove, pokuavajui procijeniti tetu nastalu razbijanjem aa i boca. Maleni je iziao van kako bi bolje promotrio penjanje vojnika i vratio se unutra s obavijeu daje ue prerezano i da na ploniku lei est tijela. "A to je s ocem?" upitao je Stari Un. "Zasigurno je pogoen."
77
Piotr se dramatino pljesnuo rukom po elu. "Trebao sam ga upozoriti! Petnaest sati, svakoga dana, tono poput sata, uvijek u isto vrijeme, bum!" akom je udario po najbliem stolu, koji se istog trenutka sloio na pod. "Trebao sam ga upozoriti." "No, gdje je on?" rekao je Stari Un. Okrenuo se prema Malenom. "Jesi li ga vidio?" Maleni je slegnuo ramenima. "Nisam zastao kako bih pogledao. Toliko toga se vani dogaa to mije zanimljivije." "Toliko o tome", rekao je Piotr. "To je sve za danas. Nee ponovno poeti. Osim ako ne doe vojska i pone se petljati s njima." Sjurili smo se niz stepenice u potrazi za ocem i pronali ono to je ostalo od njegova tijela kako lei u lokvi krvi samo nekoliko metara dalje. Sjetio sam se natporunika, s njegovim unitenim licem i krvlju natopljenim zavojima. "U vae zdravlje, oe. Neka vas vaa ljepota nikada ne napusti ..." Ako Bog ne sudi ovjeka prema kvaliteti njegova mesa, nego prema kvaliteti njegove due "Ba dobro", promrmljao sam, dok sam promatrao razbacane ostatke. "to je ba dobro?" upitao je Stari Un, sagnuvi se iznad tijela u potrazi za identifikacijskim ploicama i osobnim papirima. "Ba je dobro", rekao sam, "to Bog nije previe opsjednut izgledom." Stari Un se namrtio. "To nije smijeno!" obrecnuo se. "Nije niti trebalo biti", rekao sam. Jedan Kubel se iznenada zaustavio pokraj nas uz glasnu kripu konica. Iz njega je iziao bojnik, kojega je slijedio desetnik takorastog izgleda lica. "to je to?" rekao je, tapom pokazujui prema ostacima oca razbacanima po cesti. Desetnik se oprezno pribliio. "To je tijelo, gospodine." Sagnuo se kako bi ga poblie promotrio. "Kapelan, gospodine, ini mi se." Bojnik je izgledao raaloeno. "Kapelan?" rekao je. "Dragi Boe, zar vie nita nije sveto?" Nonalantno je odetao preko ceste i bocnuo tijelo nekoliko puta vrkom tapa. Glava i trup tijela okrenuli su se prema njemu. Nastala je duga tiina. Bojnik je podigao pogled, ne gledajui oko sebe, u smjeru Visle. Vidio sam kako se pomie njegova Adamova jabuica. Proistio je grlo i gurnuo tap ispod ruke. "Desetnie", rekao je. "Ostanite ovdje i pobrinite se da ovaj ovjek bude pristojno pokopan. Ne moemo ostaviti upnika da ovako lei usred ceste. To nije dolino." Ponovno se popeo u Kubel i sjeo za volan. "Ostavljam sve u tvojim rukama, desetnie. Pobrini se da moje zapovijedi budu izvrene." "Da, gospodine." Desetnik je elegantno salutirao i Kubel je krenuo cestom. im je nestao iz vidika, spustio je ruku i mahnuo za njim pokazavi nepristojnu gestu prstima. "Pristojan pokop moje prokleto dupe! Dobit e isto to i svi drugi, niti vie, niti manje!" Okrenuo se i pljunuo u kanal. "Dvolini stari klipan! to je prokleti upnik?" Maleni je koraknuo naprijed i mahnuo mu da ode. "Idi, drukane", rekao je. "Ja u ga pristojno pokopati. Moe se kloniti toga." Sakupio je isprepletene ostatke nesretnoga oca i odvukao ga do rijeke. Zauo se glasan pljusak, a potom je nastupila tiina. Nekoliko sekundi kasnije, Maleni se vratio s parom izama u jednoj i raspelom u drugoj ruci. "Odakle ti to?" rekao je Stari Un sumnjiavo. "To?" rekao je Maleni. "Pronaao sam ih, zar ne? Pronaao sam ih pokraj rijeke ..." Poeli smo se vraati natrag kako bismo se pridruili svojoj satniji, ali sada su Poljaci ve snano napadali iz smjera mosta Momoro, pa se nismo mogli probiti. Bili smo prisiljeni ekati neko vrijeme u prizemlju neke naputene kue, dok su granate eksplodirale posvuda oko nas. Toranj oblinje crkve bio je izravno pogoen i uz tutnjavu se sruio. Stari Un je s najveom mukom jedva uspio zadrati Malenoga da ne otri tamo kako bi ga bolje pogledao, kako bi vidio je li kri doista nainjen od zlata. Nekoliko granata unitilo je susjednu zgradu i sruilo nam strop na glave. Gornji kat bio je u plamenu i postojala je opasnost da e se sruiti. Konano je dim bio taj koji nas je istjerao. Ulice oko nas bile su u plamenu. Teko topnitvo tuklo je po cijelom podruju, a zgrade su se uz tutnjavu ruile sa svih strana. Na posljetku smo dostigli ostatak satnije, koja je bila u stanju zbunjenosti. Bila je u procesu preformiranja pod vodstvom porunika Lwea, koji je imao zamotanu jednu ruku, i ije je lice s jedne strane bilo poliveno goruim benzinom. Tek u podne sljedeeg dana uspjeli smo se izvui iz podruja u kojem se vodila borba, i dozvoljeno nam je nekoliko sati odmora. Misli ljudi istoga su se trenutka okrenule prema hrani, a Maleni, Porta i ja bili smo nesretnici koji su bili odabrani da je idu potraiti za cijelu drugu desetinu. Poljske kuhinje su bile dosta
78
udaljene, i da bismo doli do njih, morali smo se vratiti istim putem kroz podruja koja su bila izloena neprestanom bombardiranju. Uspjeli smo pokupiti posude za hranu i pojuriti s njim kroz kaos granata i metaka. Plameni jezik iznenada se izdigao ispred nas, pa smo se morali povui, guei se. Nakon to smo skrenuli na neku sporednu cestu, uli smo kako je granata pala na krov oblinje zgrade, pa smo se bacili na tlo kako bismo izbjegli komade koji su padali s krova. Skrenuli smo iza ugla i istoga se trenutka susreli s mecima iz strojnice. Samo nekoliko metara dalje, snajper smjeten na krovu poeo nas je gaati. "Boe sveti!" zagrmio je Maleni, gotovo izvan sebe od bijesa. "Sredi ga, zar ne moe?" Na nae veliko uenje, pucnjava je istoga trenutka prestala. Pogledao sam Malenog s novim potovanjem. "Mora to jo koji put pokuati... pitam se bi li to uspjelo i sa T-34?" U Ulici Visle bile su smjetene tri poljske kuhinje. Tri poljske kuhinje i tri reda za hranu, svaki od njih dug gotovo kilometar. Stali smo na kraj jednoga i nezadovoljno se smjestili, ekajui svoj red. "to je na jelovniku danas?" povikao je Porta. "Kuhane arape i okruglice?" Kuhar je kiselo pogledao niz red prema njemu. On i Porta bili su stari neprijatelji. "Saznat e kada stigne na red", rekao je. Netko se okrenuo i podijelio s nama informaciju da je na jelovniku bouillabaise. Zaulo se podrugljivo klicanje. Bouillabaise je bio pristojan naziv koji se koristio kako bi se opisalo gomilu trulih ribljih kostiju koje su plutale u bazenu masne sive tekuine. Ipak bilo je to bolje od Portinih kuhanih arapa i okruglica, poznatih jo pod nazivom govei ragu. ak je i miris trule ribe mogao natjerati ovjeka da se oblizuje oko usta nakon gotovo dvadeset i etiri sata bez hrane. Pomicali smo se izluujue sporo prema elu reda. Porta nam je poeo priati o pravom bouillabaisseu kojega je jednom jeo u Francuskoj. Opisao gaje u detalje koji su tjerali slinu na usta, morbidno zastajkujui kod svakog zalogaja, sve dok ga ne bismo mogli okusiti i nanjuiti. Zatvorio sam oi i osjetio kako mi polako klizi niz grlo, prema mom zahvalnom trbuhu. ak i takve rijetke poslastice kao Piotrova prena vrana i psei kotlet nisu u potpunosti mogle zadovoljiti neprestanu udnju. Zvuk eksplozije vratio me zdravom razumu. Otvorio sam oi i vidio da je sve puno dima. Posvuda oko mene, ljudi su uspanieno trali s praznim porcijama. "Raznijeli su nam prokletu hranu!" povikao je Porta. Zalutala granata spustila se na sredite trga. Portin neprijatelj kuhar bio je raskomadan. Ali koga briga za njega - bouillabaisse je bio vaan. Zurili smo u tlo pod svojim nogama u nevjerici i strahu. Preko trga tekao je potok masne sive tekuine, nosei sa sobom svoj teret trulih ribljih kostiju ravno prema kanalu ... VIII. "Intelektualne metode uenja me ne zanimaju. Ono to je vano jest da bismo trebali poticati mlade do samog ruba njihove izdrljivosti, ak i dalje od toga, tako da od onih koji preive stvorimo rasu mukaraca i ena koji su se nauili izdignuti iznad bola i pobijediti strah od smrti..." Himmler. U pismu profesoru K. A. Eckhardtu, datiranom 14. svibnja 1938. Elitna Kedyvova pukovnija jo se uvijek borila u ruevinama geta. General Bor-Komorovski izdao je naredbu da geto mora biti zadran pod svaku cijenu, jer je to bilo jedino podruje u sreditu grada u koje su se general Sosabowski8 i njegovi padobranci mogli spustiti. Pukovnija se hrabro borila, ali bila je to bitka koja je ve bila izgubljena. General Sosabowski i njegovi ljudi nee biti ti koji e osloboditi grad, nego e to biti poljski komunisti iz Moskve. Bor-Komorovski i njegova vojska ve su bili osueni na smrt; nije ih osudio samo Himmler u Berlinu, ve i Staljin u Kremlju. Nijemac je svojim potpunim pokoljem samo poploio put Rusu, pa si je Staljin mogao priutiti da sjedi i smije se. Nije se urio. Neka samo Reichsfhrer dovri svoj zadatak i uniti sve. Tada e biti vrijeme da se krene. U oaju, nakon to padobranci nisu stigli, Bor-Komorovski je poslao jednog od svojih pukovnika u Moskvu kako bi razgovarao s ruskim maralom Rokossovskim. Sat i pol vremena taj se pukovnik zalagao za stvar poljskih partizana. Opisivao je njihove podvige u srcedrapateljne detalje, dok su Rusi sluali u hladnoj tiini. "Sve to traimo jest da nam dopustite podrku naih vlastitih dviju divizija. Pustite ih da dou k nama! Pa ne traimo da poaljete svoje vlastite snage ...za ime Boga, zar nitko nee pomaknuti prstom kako bi nam pomogao? " Nitko nije htio pomoi. Ni Britanci, niti Rusi. Poslanstvo je bilo neuspjeno. Pukovnik je nestao na svom povratku u Varavu. Nitko nije saznao to se s njim dogodilo. BorKomorovski je uzalud ekao dvije divizije koje je zatraio; no poput Sosabowskog i njegovih britanskih padobranaca, oni nikada nisu doli.
8
koji se borio u britanskoj vojsci (nap. autora)
79
BORDEL
Maleni i Porta predvodili su stampedo uz stepenite Kaiserove none aice. Buka njihovih izama na nepokrivenom stepenitu odjekivala je kroz tamu poput krda divljih bikova u bijegu. Na vrhu stepenita ekala nas je Madame Zosia Klusinski, vlasnica jednoga od najelegantnijih bordela izmeu Volge i Rajne. Stajala je s rukama prekrienima preko velikih, bujnih grudi, a izraz njezina lica bio je odbojan. Maleni je preskoio nekoliko posljednjih stepenica i zabio se u zid. Vaza s cvijeem koja je stajala na ormariu bila je odbaena preko ograde i razbila se u prizemlju. Zvualo je kao da je eksplodirala bomba. Gregor se istoga trenutka bacio na pod i prekrio glavu rukama. Svi smo bili pijani, ali Gregor je bio pijaniji od sviju nas. Madame nas je pogledala pogledom koji je bio usmjeren da nas obeshrabri. "Bila bih vam zahvalna", rekla je, "ako vi gospodo ne biste pravili toliko buke." Heide je stavio prst na usta. Gregor se pokuao ustati drei se za ogradu, ali ona se slomila pod njegovom teinom i veliki komad drveta krenuo je za vazom u prizemlje. "Pst!" rekao je Heide, pocrvenjevi od bijesa. "upe!" povikao je Gregor. Popeo se na stepenice po sve etiri i uspravio se uz pomo ormaria. Ormari se prevrnuo i pao, a Gregor se uhvatio za prvu stvar koja mu se nala pri ruci. Na nesreu, bila je to jedna od voluminoznih dojki Madame. "Gdje su kurve?" rekao je Gregor pijano. Madame ga je spretno udarila laktom u rebra. Gregor je oteturao natrag do Malenoga. "Gdje su kurve?" htio je znati. "Doao sam ovamo zbog kurvi. Tko je ta runa stara kuja? Ona nije jedna od njih, zar ne?" Uspravio se i Porti izvukao kartu iz ruke. "Vidi", rekao je, gurnuvi je Madame pod nos, "platio sam tisuu i dvjesto smrdljivih zlota kako bih uao u ovu rupetinu, a sada pokuava skriti svoja dobra ... zahtijevam svoja prava! Zahtijevam da vidim kurve!" Madame je smireno ugurala rusku cigaretu u dugi cigarpic. "Sve u svoje vrijeme, gospodo. Sve u svoje vrijeme." Krenula je prema velikoj prostoriji punoj skupih drangulija. "Ovo je prvoklasna ustanova, shvaate. Pruamo svoje usluge samo ljudima koji imaju ukusa i takta." "Dovedi kurve!" povikao je Gregor. Madame je uzdahnula. Otila je do pisaeg stola i iz njega izvadila dva velika albuma, koje je poloila na stol ispred nas. "Moda biste htjeli pregledati na album i odabrati?" predloila je. "Iako, naravno shvaate da ne mogu jamiti da su sve dame trenutno slobodne." "Gluposti!" rekao je Porta i odgurnuo oba albuma na pod. Madame gaje oinula hladnim pogledom. "Molim lijepo?" rekla je. "Rekao sam gluposti!" povikao je Porta. "Gregor je u pravu! Dovedi kurve i neka jebanje otpone!" Uhvatio je Madame oko struka i pljesnuo je po stranjici. "Ako ti je guzica jednako velika kao i sise," rekao joj je, "mogao bih se nai u iskuenju da povalim i tebe ..." Heide, pijan gotovo kao Gregor, pronaao je grimiznocrvenu papigu u kavezu i bocnuo ju je kroz reetke. Ptica je odskoila, zlobno ga ogrebavi kandom. "Prokleta bila!" povikao je Heide. "I ti proklet bio!" odgovorila mu je papiga. "Proklete tvoje oi, idi u pakao i izgori iv!" Heide je zgrabio kavez i protresao ga. "Prokleta papiga! Prokleta idovko! Pogledajte njezin kljun, toje prokleta idovka!" Bacio je kavez preko prostorije. Naao mi se u rukama, pa sam stajao i drao ga, pokuavajui odluiti igramo li se nekakve igre ili je to bomba koja e mi eksplodirati u lice. "Odjebi!" rekla je papiga. Ostavio sam kavez na pod. Gregor je pokuavao upaliti neke svijee koje su stajale na stolu u srebrnom svijenjaku. Bio mu je to trei pokuaj, nakon to je u prethodna dva zapalio samo svoju kosu, te gaje morao spasiti Maleni zapricavi ga sodom. "Ovo je sramotno", rekla je Madame. Gurnula je Portu u stranu i poput bojnog broda pojurila prema prozoru. "Pozvat u policiju", rekla je. "Pozvat u policiju i dati vas uhititi!" Na trenutak se borila s kvakom na prozoru, a kada ona nije popustila. Maleni joj je galantno odluio pomoi. Bacio je sifon sode preko prostorije. On je proletio kroz prozor razbivi ga na stotine komada. "Eto", rekao je Maleni. "Sada moe gurnuti glavu van."
80
Heide, koji je u tom trenutku bio na podu zbog svoje posvemanje nemogunosti da odri ravnoteu, dopuzao je do papige. inilo se daje fasciniran njome. Prouavao ju je nekoliko trenutaka, a potom sveano u zraku prstima nainio obris njezina kljuna. Opipao je svoj nos i usporedio ta dva oblika. "idovka je", rekao je. "Imamo smrdljivog idova na slobodi ovdje. Ubit u ga." Otvorio je vrata kaveza i pokuao obuhvatiti papigin vrat objema rukama kako bi je zadavio. Papiga je ispruila kandu i napravila jarkocrvenu crtu preko Heideovog lica. "Deset naprama jedan na papigu!" vikao je Gregor, sve se vie uzbuujui. Posegnuo sam prema praznom kavezu, i u pokuaju da budem od pomoi, pokuao ugurati Heidea u njega. Prije no to sam se uspio snai, on me povukao na pod i pokuao mi raskidati vrat zubima. "Deset naprama jedan na papigu!" vikao je Gregor, naganjajui pticu prostorijom. Vrata su se iznenada otvorila. Papiga je izletjela van izvikujui prostote na sav glas. U tom trenutku u strop se zabio metak. Uule Heikkinen i estorica njegovih finskih gerilaca su stigli"U redu, bakice! Gdje ih skriva?" Drugi metak proletio je prostorijom i zabio se u suprotni zid. Svi smo se instinktivno bacili u zaklon. "elimo tvoju robu, ti stara kuko prodavaice kurvi! Borimo se protiv Rusa dok ti ovdje sjedi na svojoj debeloj mlohavoj guzici i kupa se u ekelima ... Mislim da smo zasluili malo zabave sada kad smo se ponovno nali u civilizaciji, zar ne?" Madame se ustala iz svoga skrovita. Drhtala je cijelim tijelom poput velikog ruiastog elea, ali mislim daje to vie bilo uzrokovano bijesom no strahom. "Gubite se odavde!" zavritala je, a glas joj vie nije bio onako ugodan, bio je grub i otar, i mogao je isto tako pripadati bilo kojoj staroj drolji iz oblinjeg jarka. "Gubite se odavde, vi bando prljavih govana! Ne bih pustila niti jednog od vas u blizinu svojih djevojaka! Niste dorasli niti da jebete svinju!" Uule je zabacio glavu i od srca se nasmijao. Porta je podigao jednu nogu visoko u zrak i prdnuo. "Kako ti nije neugodno?" rekao je Maleni. "Ovo je ugledna ustanova." "Koju vodi jedna vrlo ugledna dama", dodao je Gregor, i stavio ruku preko usta, te proizveo zvuk koji je nadmaio ak i Portinu vulgarnost. Ta vrlo ugledna dama zadala mu je snaan udarac u prepone. Gregor ju je uhvatio oko vrata i vrsto privio uz sebe. Imao je no u ruci i pritisnuo je njegovu otricu uz njezin debeli trbuh. "Dakle? Tko e obaviti posao? Ti ili djevojke?" Iscerio joj se u lice. "Ti si runa stara koza, ali pretpostavljam da bismo ti mogli staviti nekakvu vreu preko glave." Okrenuo je njezino lice prema nama ostalima. "to mislite?" rekao je. "Tko e prvi umoiti?" Heide, jo uvijek leei na podu, izbacio je pristojnu gomilu povraotine u papigin kavez. "Dvojica emo odjednom", rekao je. Sjeo je i obrisao usta rukavom. "Jedan s lea, a drugi sprijeda. Moemo izvlaiti slamke tko e s koje strane." "Pogledajmo prvo to nam se nudi", rekao je Maleni; nakon ega je iskoraio naprijed i gurnuo ruku izmeu krupnih nogu Madame. "Poput konjskog jarma", objavio je. "Nemam nita protiv." Madame se oslobodila Gregorova stiska. Zgrabila je SS-ovski no koji je bio na polici. "Preko mene mrtve!" rekla je. Uule je eljno skoio prema njoj, a revolver mu se trzao uruci. "To se lako da srediti!" Odjeknuo je pucanj. Madame je vrisnula i sruila se nauznak. Leala je na podu poput velike hrpe drhturavog mesa, a Heide je dopuzao do nje kako bi je pregledao. Sjeo je na pete i upitno pogledao nas ostale. "Znate to?" rekao je. "Nikada prije nisam evio le." "Niti ja", rekao sam. Gregor je utnuo drhtavu gomilu. "Pa zar nisi ti prvi sretnik?" zadirkivao gaje. "Samo je tvoja, drukane! I dobrodoao!" Heide je ispitujui gurnuo raku pod suknju Madame. Zauo se bijesni krik, i le se uspravio i akom udario Heidea posred lica. "Dri svoje ruke podalje od mene, ti prljavi nacistu!" Heide je pao nauznak razbijenoga nosa. Madame se u trenutku nala na nogama. Pokazala je iznenaujuu okretnost za nekoga tko je bio tako obavijan tekim naslagama sala. Zgrabila je kaktus u tegli i potrala prema Uuleu. Prije no to se uspio obraniti, spustila mu gaje na vrh glave. Uule se polako sruio na pod, a Madame se divljaki osvrtala oko sebe u potrazi za novim orujem. "A ne, nee, ti stara babo!" Jedan od Finaca, krupni momak vei ak i od Malenoga, zakoraio je naprijed i zgrabio je za slojeve mesa oko vrata. Obuhvatio joj je vrat objema rukama i poeo stezati. Madame je polako od plavkastoruiaste boju promijenila u ljubiastu. Poela je kolutati oima. Tijelo joj je postalo mlohavo. "U redu", rekao je Porta. "To e biti dovoljno. Pusti je. Mislim da e sada biti vie otvorena za suradnju."
81
Bio je posve u pravu. Madame je pogledala smrti u lice dva puta u kratkom vremenu, i sada joj je bilo jasno da mi mislimo ozbiljno. Uspravili smo je na noge i malo je naamarali i nalili joj pola boce konjaka niz grlo. Na posljetku je posve krotko oteturala kako bi nam dovela djevojke. Vrijedilo ih je ekati. To nisu bile obine, svakodnevne kurve. Bile su neto posebno, krema svih krema, kurve par exellance. Madame je bila puna ponosa kada nam ih je predstavila. Sada je bila u ulozi generala, epurei se dok su se njezine trupe postrojavale za inspekciju. Pomicala ih je u redu, jednu po jednu, a papiga je letjela izmeu njih, izvikujui svoje uobiajene psovke. Madame ju je gurnula u njezin kavez i prekrila ga stolnjakom, na taj je nain uutkavi. "Dakle, gospodo", rekla je. Pogledala nas je poprilino mrko. Pogled joj je na trenutak poivao na Heideu, koji je imao krvav nos, pa se pomaknuo prema Uuleu, koji je jo uvijek bio ispruen na podu s polovinom kaktusa na glavi, pa prema Malenom, Porti i Gregoru. Olou meu oloem. Slabaan trzaj prostrujao joj je tijelom. Prostorija je izgledala poput bojnog polja. Bilo je to kao daje zabavljala svinje koje su dole izravno iz svinjca ... "Dakle gospodo", ponovno je rekla. "Nadam se kako vie neemo imati problema?" Ta joj je primjedba prola iskljuivo zato to su svi usmjerili svoju pozornost na djevojke. Heide i Uule uspjeli su se osoviti na noge. Nastao je trenutak zapanjene tiine, a potom je Maleni glasno zavritao i potrao naprijed. Uhvatio je najbliu djevojku oko struka i gurnuo ruku ispod njezine suknje. Djevojka je kriknula od bijesa i uitka. Madame je poletjela prema Malenome poput bijesne tigrice. Poela gaje udarati objema akama, utati ga nogama i izvikivati prostote koje ak niti papiga ne bi mogla smisliti. Maleni se povukao poput psa koji otresa vodu s krzna. Madame je pojurila prema prozoru. Gurnula je glavu kroz rupu u staklu i poela na sav glas dozivati policiju. Uule se grohotom nasmijao. Otiao je do prozora i uvukao Madame unutra. "Volim ene koje imaju duha", rekao je i nasmijao se dok mu se ona opirala. to je vie grebla, grizla i psovala, to je Uule vie uivao. "Mitri, Mitri!" rekao je. "Daj sve od sebe, ti otrovna stara kuko! Neu te pustiti dok ne zavrim s tobom!" Djevojke su stajale kvocajui poput niza kvoki. Jedna od njih pogledala me i zahihotala se. Papiga je ispod svog stolnjaka poela vritati. "Tu ima nekoga!" rekao je Gregor, skoivi naprijed. Maleni je bacio svoju odabranicu na glasovir i poeo je eviti poput ovjeka koji je bio sputan luakom kouljom est mjeseci. Djevojka nije pokazivala dajoj se takva tretman ne svia. Madame je zaronila zube u Uuleov vrat i drala ga vrsto poput buldoga. Heide je istio nos stolnjakom, pripremajui se da krene u akciju. Djevojka koja je hihotala ponovno je pogledala Madame i prasnula u smijeh. Upravo sam se spremao otii do nje i proglasiti je svojim osobnim vlasnitvom, kada su teki koraci odjeknuli hodnikom. Nekoliko vojnih policajaca pojavilo se u dovratku. "to se ovdje dogaa? Tko nas je dozivao kroz prozor?" Prizor orgija se umrtvio. Madame je izvukla zube iz Uuleova vrata. Heide je stajao zurei, sa stolnjakom omotanim oko sebe poput toge. Papiga, koja je bila otkrivena, doimala se previe iznenaenom da bi progovorila. Djevojka koja je hihotala rukom je prekrila usta. Samo je Maleni, neometen, nastavio sa svojim aktivnostima. Jedan od vojnih policajaca uao je u prostoriju. "Netko je zvao policiju", rekao je nepopustljivo. "elim znati tko je to bio." "Nije nitko", rekla je Madame. Kliznula je poput pretile prikaze preko poda. "Bojim se da ste pogrijeili. Ovo je privatna prostorija u privatnoj kui. Ja i moji prijatelji imamo malenu zabavu. Ne svia mi se ovakav upad bez naloga." ovjek je zakiljio. Rukom se maio futrole, no prije no to je stigao izvui revolver, Uule gaje napao. "uo si to je gospoa rekla. Ovo je privatna zabava i njoj smeta ovakvo upadanje ... A sada izlazite!" Na trenutak sam pomislio da e nastati problemi, ali na kraju su ipak promijenili miljenje. Pogledali su Uulea, njegova iroka prsa prekrivena medaljama i odlijima. Pogledali su njegovih est finskih partizana koji su se prijetei postavili iza njega, pa su se mudro zadovoljili s nekoliko prijeteih gesti i upozorenjem da ubudue trebamo dva puta promisliti prije no to se ponemo petljati s policijom. Potom su se spustili niz stepenice i zauli smo kako su se ulazna vrata zalupila za njima. Madame se okrenula prema nama i irom rairila ruke. "Raskomotite se, gospodo. Ova je ustanova na vaem raspolaganju." Uhvatila je Uulea za ruku, koketno se smijeei. "Doi", rekla je. "Pokazat u ti put." Spavaonice na gornjem katu bile su poput palaa. Trali smo od jedne do druge, viui i smijui se, i povlaei djevojke za sobom na razgledanje. Prostorija Potsdam imala je mramorni pod i krevet koji je plutao na vodi. Gregor ga je iskuao, ali poalio se na morsku bolest i uskoro se prebacio u susjednu,Tursku sobu, koja je bila okiena tekim crvenim draperijama i imala sladak miris. Porta je zavrio u Sobi sedam vrtova, u kojoj je svaki zid imao nizove akvarija s raznobojnim ribama koje su jurcale iz jednoga u drugi. Na kraju hodnika, na mjestu koje je bilo ureeno poput prostranog atora, pronali smo nekoliko asnika SD-a i
82
njihove kurve. Pojurili smo ih niz stepenice i otjerali gole na ulicu, pristavi im vratiti uniforme kroz prozor. To je, naravno, bilo nakon to smo ih predeparili, i izmeu sebe podijelili njihov novac i druge vrijedne stvari. Jedna od njihovih naputenih kurvi, nakon to nas je sve promotrila, prila mi je i zanosno mi se ovila oko vrata. "Zato ste se tako ponijeli prema onim ljudima?" rekla je prijekorno. Nemarno sam slegnuo ramenima. "Jer su to bili asnici - jer su bili iz SD-a - jer nam se nije svidjelo kako izgledaju - jer smo bili pijani -" Povukao sam je kroz hodnik do soba. "Biraj", rekao sam. Zavodljivo mi se nasmijeila. "Svakako", promrmljala je. Govorila je njemaki s jakim ruskim naglaskom. Doimala se inteligentnijom od ostalih, i bio sam gotovo posve siguran da je pijunka. Bez sumnje me odabrala zato to sam bio najmlai i najzeleniji, te je bilo najvjerojatnije da u prepjevati, ali u tim trenutcima me to uope nije bilo briga. A prvih pola sata, u svakom sluaju, niti jedno od nas nije imalo previe vremena za priu. Bilo je puno vanijih stvari kojima se trebalo pozabaviti... Tek kasnije, kada smo privremeno iscrpljeni leali jedno pokraj drugoga usred velikog okruglog kreveta, puei cigarete i pijui votku, sjetila se svoje misije. Uzdigla se na lakat i nasmijeila mi se, dok joj je duga kosa padala preko ramena i kakljala me po vratu. "udno je to", rekla je, "ali ini mi se da smo se ve negdje sreli... Zar ti nema takav osjeaj?" "Nemam", rekao sam. "Ne mogu rei da imam. Moda nisam dobro proitao svoj dio scenarija?" "Scenarija?" Slegnuo sam ramenima. "ini mi se da ne znam ba dobro svoj tekst." "Ah ..." Ponovno se nasmijeila i povukla ruku preko mog bedra. "Tako sam sigurna da smo se ve upoznali. Gdje si bio u posljednje vrijeme? Gdje si bio prije no to si doao u Poljsku?" "A gdje nisam?" rekao sam. "Praktiki posvuda osim Junoga pola." "U Rusiji?" "Da", rekao sam. "Bio sam u Rusiji." "Je li ti se svialo tamo?" "Prekrasno", rekao sam. "Rovovi su bili jedni od najljepih koje sam ikada vidio. Srdano ti ih preporuujem." Iscerila se nakon ovog odgovora i otpila malo votke kako bi se pribrala. "Gdje ivi?" ? "ivim? Ne ivim nigdje. ivim s vojskom. To se teko moe nazvati ivotom." "Ali gdje si roen?" Popuio sam cigaretu do kraja, pa sam potraio drugu. "Nisam bio roen", rekao sam. "Bio sam izumljen. Sastavljen komadi po komadi poput Frankensteinovog udovita. Ja nisam ovjek, ja sam stroj." "Pravi stroj!" rekla je. Pripalila je dvije cigarete i stavila mi jednu u usta. "Jesi li u tenkovskoj pukovniji?" "Tenkovskoj pukovniji?" rekao sam prestravljeno. "Mi u Vojsci spasa nemamo tenkovske pukovnije." Ostali smo zajedno cijele noi na irokom okruglom krevetu ispod snjenobijelog baldahina. Ujutro smo se probudili i okupali u mirisnoj kupci. Ratni prizori inili su mi se vrlo davnima i dalekima. Vrisci ljudi u agoniji vie mi nisu buili bubnjie, a krv umiruih nije bila vie tako crvena kao nekada. "Volio bih ostati u ovoj sobi zauvijek", rekao sam. Djevojka je izila iz kade, puna kapljica vode. Opruila se preko mene na krevetu, ovivi ruke oko moga vrata i obujmivi me nogama. "Ali zar ne mora napasti Varavu?" rekla je. "Otkud bih ja to mogao znati?" promrmljao sam. "Ja sam samo stroj, sjea se? Ja ne donosim nikakve odluke. Moram ekati da me isprogramiraju." Jezikom je prela preko zuba i pritisnula svoje tijelo o moje. "Ja u te programirati", rekla je. Pet minuta kasnije, eksplozija je protresla zgradu. Baldahin se sruio na nas. Krevet je bio odbaen preko sobe. uli smo ruenje zidova i sve glasnije pucketanje plamenova. Uspjeli smo se izvui ispod baldahina. Djevojka je potrala prema vratima, koja su iskrivljeno visjela na arkama. Zgrabio sam svoju odjeu s kade i potrao za njom. Kada smo stigli u hodnik, sruio se strop. Otpali su veliki komadi gipsa, za kojima je uslijedila i drvena greda, koja je gorjela s obje strane. Posteljina se zapalila gotovo istoga trenutka, ali nismo se zadravali kako bismo je ugasili. Prolaz je bio pun golih djevojaka i napola odjevenih mukaraca. Vidio sam Portu kako tri odjeven samo u arape. Sama Madame, u punom sjaju u crvenoj satenskoj spavaici, koja je uspjeno razotkrivala sve, predvodila je stampedo niz stepenice. Sljedei kat nije bio previe uniten, jer ga vatra jo nije dohvatila.
83
Spasili smo to smo mogli iz olupine, izbacujui hrpe odjee kroz prozore, i pograbivi perzijske sagove s podova. Svatko je nosio koliko je najvie mogao niz stepenice na sigurno. Maleni i Uule zajedno su nosili glasovir. Porta je pljakao kuhinju. Ja sam spasio papigu. Madame je stajala vani na ploniku i pregledavala sve to je stizalo, promatrajui otrim okom hoe li netko pokuati pobjei sa srebrninom. "Pokvarena stara kozo", rekao je Porta. "Evo ti -" Gurnuo je ruku u dep i izvukao smotuljak posve novih rublji. "Maleni oprotajni poklon. Moda e ti trebati kada stignu Rusi." Namignuo joj je. "Samo jo jedna stvar", rekao je. "Nemoj ih zaboraviti protrljati prije upotrebe. Tako bolje izgledaju. Nisu tako oite ... Zna to mislim?" Madame je brzim pokretom zgrabila svoj sveanj ilegalnog blaga. Tada je privila Portu na svoje bujne grudi i zaplakala nad njim poput majke. "Kako tuno to morate tako brzo otii! Kad biste mogli ostati samo jo jednu no - kako bismo se dobro proveli!" "Nije bilo tako loe niti ovaj put", rekao sam i namignuo papigi u njezinom kavezu. IX. "Ja zastupam najokrutnije oblike kanjavanja. Nuno je da se u svim naim kolama odri stroga disciplina. Pogreke moraju biti ispravljene, slabosti eliminirane, i pod mojim reimom, njemaka e mladost ustati i osvojiti svijet..." Hitler. U govoru u koli za poduku SS-ovih asnika. Tolz, 18. veljae 1937. General Zygmunt Berling bio je zapovjednik dvaju poljskih divizija koje su se borile uz rusku vojsku na istonoj granici ove nesretne zemlje. Nakon neuspjeha pukovnikova poslanstva Rokossovskome, general Zygmunt se obratio maralu sa zamolbom da njemu i njegovim ljudima bude doputeno da prijeu Vislu i vrate se u Poljsku kako bi pomogli poraziti Nijemce koji su napredovali. I on je dobio nijean odgovor. "Njet", rekao je Rokossovski, beskompromisnim tonom. Otresao je pepeo s cigare i vratio se svojim razmiljanjima promatrajui kartu Europe koja je visjela na zidu. General Berling oklijevao je nekoliko trenutaka, a potom stao pokraj njega. "Konstantine, za ime Boga!", rekao je. "Nas dvojica poznajemo se ve dugo vremena. Zasigurno mi moe uiniti tu uslugu. Kako bi se ti osjeao da je tvoja zemlja u pitanju? Daj mi odrijeene ruke ", molio ga je. "Ako stvari pou po zlu, preuzet u punu odgovornost." Rokossovski je uzeo pribadau i zabio je u kartu. "Njet", rekao je, ne osvrnuvi se. General se naglo okrenuo i iziao iz prostorije. Vratio se svojim dvama divizijama i nervoznim upitima pukovnika Lisewke, svog stoernog asnika. "Odgovor je njet", rekao je Berling. Pukovnik Lisewka se namrtio. "A koji je razlog?" rekao je. "Nema razloga", rekao je Berling. "Samo njet..." U jedan sat izjutra, dvije poljske divizije prele su Vislu i umarirale natrag u Poljsku. Pridruila im se ruska pukovnija sastavljena od Ukrajinaca iz Harkova, kojima je zapovijedao pukovnik Rilski. Sva tri ovjeka, Berling, Lisewka i Rilski, znali su da potpisuju svoje smrtne naloge ako pokuaj ne uspije. No ipak su vjerovali da je ispravno ono to ine, pa su krenuli i preuzeli rizik. Srea ih nije pratila. Nakon dva sata estokih ulinih borbi, Theodor Eicke i njegova divizija SS-a desetkovali su poljske vojnike i Rilskijeve Ukrajince. Eickeovi ljudi bili su strunjaci u bliskim ulinim borbama. Poljaci su bili naviknuti na nepregledne ravnice koje su se protezale do obzora i jo dalje. Nisu imali izgleda. Umirali su na tisue na zapadnoj obali Visle. Leali su u jarcima, utapajui se u rijekama vlastite krvi. Poljska se vie nije mogla nadati da e biti osloboena.
GROBLJE U WOLI
Borili smo se tri dana bez prekida, pijucima, bajunetima, ak i golim akama, na ulicama koje su okruivale groblje u Woli. Bezbroj je ljudi poginulo zbog toga groblja. Upravo smo ga preoteli po moda dvadeseti put od partizana vojske Krajowe, i sada je bio njihov red da pokrenu napad i ponovno ga osvoje. Mijenjalo je vlasnike takvom pravilnou koja je ve postala monotona, a sa svakim napadom i protunapadom, tijela su se gomilala na ulicama. Trebalo je iskopati jo jedan red grobova. No, groblje je bilo
84
na strateki vanom poloaju, dominiralo je Pragom, i nije bilo vano hoe li svaki partizan i svaki Nijemac poginuti zbog njega, bitka je morala biti privedena svom gorkom, uzaludnom kraju. Izgorena kapelica krcata tijelima poginulih posluila nam je kao zaklon. Gregor je bio pogoen metkom u glavu i sada je bio umotan poput mumije u prljave krvlju natopljene zavoje. Svi smo bili ozlijeeni do neke mjere, ali Gregor je bio blizu smrti. Samo centimetar nie, i sada ne bi bio izvaljen na podu i alio se na glavobolju. Bojnik iz glavnog stoera pojavio se na ulazu u kapelicu i poeo izvikivati niz posve nerazumnih naredbi. Zurili smo u njega pomuenih pogleda. Taj je ovjek oigledno bio manijak, ali je takoer bio i bojnik. Natmureno i s prezirom, ustali smo i slijedili ga iz kapelice u pakao ulica. Na nau sreu, prije no to smo dospjeli previe daleko, ugledao je skupinu SS-ovih snajperista iz divizije Reich, i odluio da e mu oni posluiti bolje od skupine smuenih i apatinih vojnika iz tenkovske pukovnije. Odmarirao je s njima prema rijeci, a mi smo pojurili natrag poput zeeva prema svom sklonitu u unitenoj kapelici i grudobranu od leeva. Neko su nas vrijeme ostavili na miru, pa smo iskoristili priliku da malo odspavamo. To nam je bio prvi predah u posljednjih sedamdeset i dva sata. Nismo nita jeli prolih dva dana, a prolo je vie od tjedna otkada smo posljednji put skinuli izme. ak je i Heide poeo smrditi. U pono su nas odvukli do Ulice Wola, uz upute da postavimo strojnicu u podrumu izbombardirane kue i pokrivamo cestu. Ubrzo nakon to je svanulo poetak duge kolone civila skrenuo je u ulicu. Bilo ih je obaju spolova, svih godina, staraca i djece, invalida i trudnica, bogalja koje su gurali u kolicima. Mnogi su oigledno bili izvueni iz svojih kreveta, jer su drhtali u pidamama. Neki su imali dovoljno vremena da spakiraju kovege ili krinje, koje su nosili na leima ili vukli iza sebe. Drugi su imali iane torbe i pakete umotane u smei papir, u kojima su nosili ono malo dragocjenosti koje su uspjeli zgrabiti dok su izlazili iz svojih domova. "Kamo oni idu?" upitao sam. "Ova ulica vodi jedino prema groblju." "Onda je oito kamo idu", rekao je Stari Un sumorno. Nastupila je tiina. Ponovno sam pogledao tu tunu kolonu ljudi. Vidio sam kako jednog ovjeka nose na improviziranim nosilima. inilo mi se da umire. "Zato idu prema groblju?" upitao sam. Stari Un slegnuo je ramenima. "Zato ljudi inae idu na groblje?" Skupinu su ikanirali Dirlewangerovi SS-ovci. Policijski automobil skrenuo je iz susjedne ulice i zauzeo svoje mjesto na elu kolone. Nagnuo sam se kroz prozor kako bih posluao dok su zvunici zapoinjali pucketati. "Pozor! Pozor svi! Iz vojnih razloga, ovo se podruje mora raistiti. Imate pet minuta da napustite svoje kue. Ponavljam, pet minuta. alimo to je dolo do ovoga, ali komunistiki poljski izdajice nisu nam pruili nikakvu drugu mogunost. Ovo je podruje sada vojna zona i ivoti e vam se nai u opasnosti ako ostanete. SS-ov Obergruppenfuhrer von dem Bach Zalewski daje vam svoju osobnu rije da emo se za vas dobro pobrinuti do vremena kada ete se moi vratiti svojim kuama. Bit ete pod potpunom zatitom njemake vojske. Doputeno vam je ponijeti sa sobom vae osobne stvari, koliko ih god moete ponijeti, ali nuno je da evakuacija bude dovrena za pet minuta ... Pozor! Pozor! Iz vojnih razloga, ovo se podruje mora ..." Automobil je skrenuo u sljedeu ulicu i buka koja je dopirala iz zvunika je polako nestala u daljini. Posvuda u Ulici Wola otvarali su se prozori i vrata, i uznemireni graani su izlazili na ulicu kako bi se pridruili koloni koja je prolazila. Dirlevvangerovi ljudi izvikivali su naredbe i nudili sigurnost i utjehu. Vidio sam kako je jedan od njih zastao kako bi podigao igraku koju je ispustilo neko dijete. Vidio sam drugoga koji je pruio ruku nekoj starici. Vidio sam kako se trei smijei, i u tom sam trenutku zadrhtao i okrenuo se na drugu stranu. Bilo je neto vrlo uznemirujue, neto posebno zloslutno u tom prizoru ljudi iz SS-a koji su se ponaali poput normalnih ljudskih bia. Tada sam shvatio da neto nije u redu. Noge su nastavile prolaziti pokraj mene. Stotine za stotinama njih, neke u cipelama, neke u papuama, neke u dronjcima. Mnogo djece bilo je boso. A sada, du njihova puta, pojavili su se prijetei sivi obrisi Kaminskijevih SS-ovaca. Oni su stajali poput kipova, bez osmijeha, bez pokreta. Samo su stajali i promatrali ljude koji su prolazili. Policijski automobil se vratio jo uvijek s ukljuenim zvunikom. "Pozor! Pozor! Ovo e podruje biti bombardirano. Ponavljam, ovo e podruje biti bombardirano. Imate pola minute da odete. Svatko tko to ne uini, smatrat e se neprijateljem njemakog naroda i bit e ustrijeljen. Ovo je posljednje upozorenje ..." Automobil je nastavio dalje. Nekoliko oklijevajuih vlasnika kua izilo je van i krenulo naprijed s kolonom. Kaminskijevi ljudi poeli su pretraivati kue. Bolesni ljudi bili Su ubijeni u svojim krevetima. Starac koji je otkriven kako se skriva na tavanu bio je izbaen kroz prozor i razbio se na komadie na ploniku. Pao je na neko dijete, koje je takoer poginulo. Maske su pale. SS se poeo ponaati kako mu je i dolikovalo.
85
Gomila je poela postajati sve nemirnija. Morali su biti gurani naprijed udarcima i utanjem, a nekima je ak bilo potrebno dodatno ohrabrenje u obliku cijevi pitolja pritisnute na lea. Kolona je koraala polako. Stotine stopala pretvorile su se u tisue. Bili su tjerani irokom padinom Ulice Wola prema groblju, koje je promijenilo vlasnika dva puta otkad smo se mi bili izvukli i sada je ponovno bilo pod njemakim zapovjednitvom. Trenutno ga je drala Dirlewangerova brigada, koja je postavila svoj stoer u kapelici sv. Nikole. Oltar je bio upotrijebljen kao stol za kartanje, a Dirlewanger je, kao i obino, bio pijan. Predvodnici kolone sada su ve stigli do Visle i nisu imali kamo dalje. Ondje su bili zaustavljeni, i reeno im je da ostanu gdje jesu, razmiljajui o grobovima. Stigao je Kaminski u Volkswagenovoj amfibiji i prezirno ih pogledao. "Zato su jo uvijek ivi?" upitao je. "Sada su ve trebali biti mrtvi." "Bit e", obeao je Dirlewanger. Njih su dvojica stajala jedan nasuprot drugome na tlu groblja pokraj rijeke. Bili su suparnici u okrutnosti, a svaki je dobro pazio na svoj ugled. "Sve ovo", rekao je Kaminski prezirno odmahujui rukom, "sve ovo jest nita u usporedbi s Minskom." "Minskom?" rekao je Dirlewanger, kao da nikada nije uo za taj grad. "Potpuna likvidacija", rekao je Kaminski. "Oistio sam itavo podruje." "Samo od partizana", rekao je Dirlewanger. "Samo od partizana ... kad ja zavrim s Varavom, nee biti niti jedne cijele kue. Bit e kao da nije nikada niti postojala. Reichsfuhrer je naredio da svaki mukarac, svaka ena i svako dijete moraju biti istrijebljeni." Sada pokraj rijeke gotovo vie nije bilo mjesta. Ljudi su bili nagurani jedan do drugoga, a jo ih je stizalo svakoga trenutka. Kolona kamiona, opremljenih strojnicama ve je bila na mjestu i ekala naredbu da zapuca. "teta", rekao je Kaminski, "to neto detaljnije nije moglo biti dogovoreno." Dirlewanger je slegnuo ramenima. "I to e biti dovoljno", rekao je nezainteresirano. "Nemamo vremena za detalje..." Posljednji ovjek iz kolone ugurao se na groblje, a vrata su za njim bila zatvorena. Dirlewanger je uzeo zvunik, i tiina iekivanja je zavladala meu okupljenim ljudima. Sada e im moda rei to e biti s njima. Sada e im moda dati zatitu koja im je bila obeana. "Pozor svi! Pozor!" rekao je Dirlewanger; i spustio ruku kao znak za paljbu. Strojnice su zapucala s jedne strane; Kaminskijevi ljudi s druge. Nije se moglo pobjei. Oni koje nisu ubili meci bili su zgaeni u stampedu. Invalidska i djeja kolica otkotrljala su se niz obalu do rijeke, u kojoj su se oni u njima utopili. Malena skupina ljudi uspjela je zauzeti jedan kamion, ali raznijele su ih bombe prije no to su preli vie od nekoliko metara. Dirlewanger je prijateljski spustio ruku na Kaminskijevo rame dok su zajedno etali do kapelice sv. Nikole. "Suradnja, prijatelju moj. Tako se treba rjeavati stvari. Kao to si upravo vidio... Oni surauju s nama, mi suraujemo jedni s drugima, i do Boia, obeavam ti, cijela e Poljska biti oiena." Kada su strojnice dovrile svoj posao, polje pobjede bilo je popricano benzinom i zapaljena je velika pogrebna lomaa. Mnogo ljudi je jo bilo ivo i pri svijesti kada su ih plamenovi poeli prodirati. Povremeno bi se gorui spektar uzdigao s hrpe tijela i mahnito puzao u krugovima dok se konano ne bi sruio. Uasan zadah spaljenoga mesa visio je nad gradom jo danima. Sljedeeg jutra, dvije brigade pod zapovjednitvom generala Michala Karaszewicza-Tokarzewskog ponovno su osvojile podruje groblja i poklale cijelu njemaku bojnu. Za osvetu, Kaminski je okupio sve Poljake koje je uspio pronai, objesio ih za noge i prepustio ih sporoj smrti. Vojska je uloila slubeni protest Fiihreru, estoko protestirajui protiv takvog barbarskog ponaanja prema civilima, ali Hitler ih je ignorirao i dao je Kaminskom jo jedno odlije da objesi oko vrata. Jo jedno odlije za Kaminskoga, i jo jedno ponienje generala Wehrmachta. SS je bio izvan sebe od zadovoljstva, a sadizam je dosegao nove stravine razine. Ljudi iz SS-a nou su izlazili kako bi silovali i ubijali ba kao to drugi izlaze neto popiti ili pojesti. Oni koji su vie uivali u ulozi promatraa uvijek su imali dovoljno muenja za gledati - gotovo uvijek se neto dogaalo. Najnovija moda postala je smrt sporim utapanjem. Mogla se oduljiti i na cijelu no u rukama doista vjetog izvritelja. Maleni je jednog jutra iziao na neto to je on vano nazvao "posebnom misijom". Vratio se pola sata kasnije, vukui za sobom jednoga od Dirlewangerovih Unterscharffhrera. "Mogao sam ga ubiti na licu mjesta," rekao je, "samo sam pomislio da biste svi uivali u tome." "Gdje si ga nabavio?" rekao je Porta. Maleni se kucnuo po nosu. "to te briga", rekao je. "Gdje sam ga pronaao je moj problem." "Pa zato si ga doveo ovamo?" rekao je Stari Un. "Zna savreno dobro da ga ne moemo ubiti bez razloga." "Bez razloga?" ponovio je Maleni razdraljivo. "Nije li dovoljno to je iz SS-a?"
86
"Naravno da nije. Ne budi smijean. Ili ga pusti ili mi daj jedan dobar razlog zato zasluuje da bude ubijen." Maleni je s neodobravanjem isturio donju usnu. "Pljakao je, zar ne?" "Pljakao?" "Da. Posluivao se u zlatari." Stari Un je uzdahnuo. Ispruio je ruku. "Pokai mi", rekao je. Gunajui, Maleni je ispraznio depove. U njima je imao oko deset kilograma prstenja i satova. Okupljeni su poeli veselo klicati. "Pa, to su dokazi, zar ne?" rekao je Maleni. ak niti Starom Unu nije trebalo mnogo vie dokaza kada je u pitanju bio lan Dirlewangerovog odreda smrti. Maleni je urno izvadio no. "Dakle, to emo?" rekao je. "Oi ili muda?" "Kastriraj gada", navijao je Gregor. "Kasnije", rekao je Maleni. "Oi su zabavnije. Prvo u njih." "Nee dok ti ja zapovijedam!" Odjeknula su dva hica i Unterscharfhrer je pao na trbuh. Stari Un vratio je svoj revolver natrag u futrolu. Kimnuo je Malenome. "Ti si u vojsci, upamti to. A ne u SS-u." Vani u patroli, kada smo kontrolirali niz naputenih kua, otkrili smo ostatke neije veere u jednoj od njih na stolu. Suhi kruh i porciju punu graha. Kruh je bio zelen, a grah smeuran i tvrd, ali sjeli smo i s uitkom ih pojeli. To nam je bila prva hrana koju smo pojeli u posljednjih dvadeset i etiri sata. Porta je alosno oblizivao posljednje ostatke, kada je mladi natporunik banuo kroz vrata obavijestivi nas da e prijei cestu i ponovno osvojiti sredinju trafostanicu. Pao sam u iskuenje da ga upitam kakve bi to veze moglo imati s nama, ali naalost, odgovor mi je bio savreno jasan. Kada je rekao da ide preko ceste, zapravo je mislio da mi idemo preko ceste ... Uz pomo skupine inenjeraca, uspjeli smo se probiti u prizemlje zgrade, no prije no to smo uspjeli probiti se dalje, bili smo estoko napadnuti od poljske pukovnije Jena i morali smo se povui u urbi. Trafostanica je ostala u rukama gerile. Nekoliko dana trajao je svojevrstan mir u gradu, a tada se njemaki obru poeo polako stezati. Snage marala Rokossovskog bile su neobjanjivo nepokretne u Magnuszewu, to je Nijemcima dalo priliku da povuku neophodne jedinice s ruskog bojita kako bi upotpunili okruenje Varave. Bili smo ojaani dolaskom sedam tenkovskih divizija, devet pjeakih divizija i mnotvom specijaliziranih jedinca, poput inenjeraca. Postavljena su dva teka topa, i oni su ispaljivali svoje bombe u intervalima od deset minuta i danju i nou kako bi unitili sredite grada. Polako ali neizbjeno grad je iao prema potpunom unitenju. Nasuprot ogromnim snagama njemake mainerije, poljski zapovjednik general Tadeusz Bor-Komorovski imao je alosno malo toga za ponuditi osim fanatine odlunosti. Njegova vjerna skupina partizana borit e se do kraja, ali taj je kraj sada zasigurno blizu. to se tie oruja, morali su se oslanjati samo na ono to bi zarobili od Nijemaca ili sami proizveli. Njihovo najuinkovitije oruje bile su benzinske bombe, bacai plamena nainjeni od cijevi i rune bombe napravljene od starih limenki. Za eksplozivni materijal upotrebljavali su mnoge njemake neeksplodirane granate koje su leale razbacane po ulicama. Sve je to bilo genijalno, sve je bilo vrlo smrtonosno, ali prije ili kasnije, njihove su zalihe morale presuiti. Meutim, poljski partizani su jo uvijek bili u stanju zadavati nam mnogo posla. Ponovno su osvojili glavnu telefonsku centralu u Ulici Zielna, a kako ne bi troili dragocjenu municiju, rijeili su se njemakih vojnika bacivi ih kroz prozore gornjih katova. Vladali su zgradom jedva dvadesetak minuta, kada su se pojavili inenjerci i poeli bacati eksploziv iz oklopnih vozila. Poljaci se nisu imali ime oduprijeti tome napadu, ali su izdrali dok centrala nije bila pretvorena u gomilu cigala. Niti jedan od njih nije to preivio. Uz podrku topnitva, napali smo sredinju zgradu policije, ali partizani koji su je drali borili su se poput demona iz pakla, i ak su otili tako daleko da su trali za nama dok smo se mi urno i nedostojanstveno povlaili susjednim ulicama. Jedna poljska jedinica bila je dovoljna kako bi likvidirala pet stotina starih njemakih andara koji su jo uvijek drali jedno krilo Ministarstva unutranjih poslova. Nijemci su bili izvueni iz svojih ahura, u kojima su bili zakopani jo od 1918., a sada su se nali usred udnog rata koji za njih nije imao nikakva smisla. Poljaci su preplavili zgradu, borbe su se vodile na hodnicima, na stepenicama, preko uredskih stolova, a nekoliko preivjelih andara panino je pobjeglo sa poprita, dok su dvije satnije SD-a pod zapovjednitvom ruskog pukovnika iz Kaminskijeve brigade odmarirale onamo kako bi pokazale tim skorojeviima Poljacima gdje im je mjesto. Partizani, opijeni njemakom krvlju, uhvatili su ih u zamku. Pustili su ih u zgradu bez gotovo ikakva otpora, a potom izili iz svojih skrovita i opkolili ih. A ovog puta, kao dodatno poboljanje, zapalili su
87
ih prije no to su ih pobacali kroz prozore. Tada su istrali na ulice kako bi pomeli i posljednje preivjele od pet stotina andara runim bombama koje su im padobranima spustili Britanci. Ostaci tih pet stotina skrili su se u Crkvi sv. Duha, ne zato to su vjerovali da e Poljaci potovati svoje svetite, nego jednostavno zato to je crkva bila jedna od nekoliko graevina u blizini koje su jo bile itave. Tri njemake pjeake pukovnije koje su im pohitale u pomo sukobile su se s pukovnikom Karolom Ziemskim Wachnowskim i njegovim partizanima, i bile unitene. Skupina Poljaka samoubojica tada je upala u crkvu s eksplozivom privrenim za lea, a nekoliko andara koji su preivjeli taj holokaust bilo je poslano u plamenovima na ulicu. SS-ov Obergruppenfiihrer von dem Bach Zalevvski zapovjedio je novi napad. Iza kolona koje su napadale ili su Dirlewangerovi neljudi, no prije no to su stigli do velike fontane na Trgu kraljeva, kolone su zaustavljene u panici benzinskim i runim bombama. Poljaci su se ponaali poput luaka, a konfuzija je bila potpuna. Dirlewangerovi banditi bili su meu prvima koji su se okrenuli i pobjegli. Pukovnik Ziemski Wachnowski je odmah poslao svoje ljude za njima, a poludjeli Poljaci trali su vritei uskim ulicama progonei vojsku u bijegu, gazei preko onih koji su pali ozlijeeni. U meuvremenu, Dirlewanger i Kaminski su zajedno uspjeli povratiti barem neki stupanj kontrole nad svojim jedinicama. Himmler je ve ispisao naloge za njihovu smrt, ekajui s potpisom da vidi hoe li Varava biti sravnjena sa zemljom u dvadeset i etiri sata. Uz takvu prijetnju nad glavama, okrenuli su svoje ljude i poslali ih natrag. Ovoga puta s njima su poslali i vojsku kao pojaanje. Nae su naredbe bile da pucamo u bilo koga tko nije u njemakoj uniformi. Mukarca, enu ili dijete. Mlade ili stare. Himmler je osudio na smrt cijelu poljsku naciju, i mi smo trebali biti njihovi krvnici. Pojavili smo se na Napoleonovom trgu, i iznenada smo povrh pucnjave i zvuka granata zauli glazbu. Glazba na ovakvom mjestu u vremenima kao to su ova? Dopirala je iz kue na sjevernoj strani trga. Poljski natporunik svirao je klavir, oigledno ne primjeujui borbe koje su se odvijale oko njega. Izgledalo je da taj zvuk izluuje Kaminskoga. Poslao je cijelu bojnu treim korakom preko trga kako bi dokrajila tu svirku, i povikao za njima da e unaprijediti ovjeka koji mu donese natporunikovu glavu na vrku bajuneta. Bojna je prela svega nekoliko metara kada je pukovnik Wachnovski poslao svoju brigadu Janislaw u napad. Ona je uglavnom bila sastavljena od ena, djevojaka i djeaka, ali oni su bili neustraivi. Borili su se poput partizana, poput luaka opijenih okusom krvi... Iza nas, pomone jedinice poele su bacati dimne bombe, koje su izbacivale velike oblake bolesno zelene izmaglice. Veina Poljaka nije imala plinske maske, pa su se razbjeali. To zapravo nije bio nikakav plin. Bio je to dim koji se koristio u svrhu prikrivanja, pa je bio prihvaen kao potpuno legitimno ratno sredstvo. Svatko tko bi bio dovoljno nesretan da se u njemu zadri dvadesetak minuta bi sigurno umro u agoniji, ali to se, oigledno, smatralo potenom igrom. Nastalo je trenutno zatije dok su se obje strane povlaile. Tada su Poljaci, oigledno odluivi da im je svejedno na koji e nain umrijeti, pojurili naprijed prema izmaglici i potrali zavijajui i vritei prema nama, s eksplozivom privezanim oko prsa. Kaminskijev i Dirlewangerov SS bili su gotovo posve uniteni u prvom valu. Onih nekoliko preivjelih okrenulo se i poelo bjeati. Tijela su leala u jarcima, a na svakom uglu vijorila se poljska zastava s ponosnim bijelim orlom. Daleko u Berlinu, Himmler je legao u krevet s groznicom. ak ga niti sam Hitler nije htio optereivati dravnim poslovima, jer je doktor Kirstein objavio da je ivot Reichsfiihrera u smrtnoj opasnosti. Doivio je veliki ok kada je uo vijesti iz Varave. Poljaci su unitili osam stotina Tigrova i izbrisali tri divizije. Cijelo sredite grada sada se nalazilo u njihovim rukama. U svome krevetu, Himmler je imao jedva dovoljno snage da potpie smrtnu kaznu za Gauleitera Fischera, izdajicu koji je prvi prepustio Varavu neprijatelju. Gauleiter je bio provuen ulicama jednim Tigrom iz Eickeove Tree tenkovske divizije, a njegova glava poslana je Himmleru u kutiji. General Rainer Stahel, zapovjednik Varave, takoer je bio osuen na smrt, ali mu je bilo obeano pomilovanje pod uvjetom da ponovno osvoji stare gradske etvrti. Na njegovu nesreu, pao je u ruke partizanima prije no to je stigao izvriti zadatak. U zoru su nas napale konjike jedinice, koje su pojurile ulicama s isukanim sabljama poput horde zavijajuih Kozaka. Kopita su tutnjala kaldrmom, stvarajui rojeve iskri kada bi eljezo dotaklo kremen. Konji su bili zapjenjeni, a sablje crvene od krvi koja je kapala. Mnogo je bilo onih koji su bili uhvaeni u stampedu i zgaeni do smrti. Mnogo ih je bilo kojima su glave bile odsjeene s ramena jer su se prekasno bacili prema zaklonima. Ja sam trao koliko su me noge nosile, a uz mene je trao Porta. Trali smo, sablje su sijevale pokraj naih uiju, a udisali smo topao i sladak miris konja. Stigli smo do Trga Pilsudskoga, koji je bio pretrpan tijelima. Porta se spotaknuo i pao, a ja se nisam mogao zaustaviti. Pao sam preko njega, znajui da e nam obojici to biti kraj. A tada, iznenada, s druge strane trga zapucale su strojnice. Poljake koji su bili u napadu doekala je SSova pukovnija "Der Fiihrer". Ljudi i konji bili su izrezani u vrpce. Oni koji su mogli, okrenuli su se i pobjegli, ali mnogo ih je ostalo na groblju Trga Pilsudskoga. Jedan konj i njegov jaha bili su oboreni tono ispred mjesta
88
gdje smo Porta i ja uali izmeu mrtvih. Promaili su nas svega za nekoliko centimetara, pa smo se mogli iza njih zakloniti od metaka. Sljedeeg dana nebo iznad Varave bilo je crno od bombardera. Bili su to Wellingtoni, koji su bili prekasno poslani kako bi pomogli Poljacima. No od sveg oruja i zaliha hrane koje su ispustili iznad grada, samo su jednu desetinu pokupili napaeni partizani Bor-Komorovskog. Ostalo su ravnopravno podijelili Nijemci i Rusi. Udruivi snage sa 104. grenadirskom, pokrenuli smo napad na Ulicu Piwna u pokuaju da oslobodimo sjeverne dijelove grada, koji su sada bili u neprijateljskim rukama preko mjesec dana. To je bilo od strateke vanosti za njemaku vojsku, pa su nam poslali tenkove, P64, kako bi bili sigurni da emo dobro obaviti taj posao. "Tenkovi naprijed!" naredio je pukovnik Hinka preko radija. Vozila su polako krenula nizbrdicom u Ulici Piwna. "Pucajte na etiri stotine metara", rekao je Stari Un. "Puni i pripremi se za paljbu." Vratili smo se staroj rutini. Prolo je mnogo vremena otkad smo vidjeli unutranjost tenka, ovih nekoliko proteklih mjeseci vie smo bili s druge strane. Sada smo, na posljetku, bili ondje gdje i pripadamo, unutra, gledajui van. Osjeali smo se kao da nikada niti nismo bili negdje drugdje. Maleni je tovario sa svojom uobiajenom tonou. Povremeno bi ak uspio gucnuti malo votke ili gricnuti komadi kobasice ne prekinuvi ritam. Malenom je bilo posve svejedno kamo ciljamo. Metu je moglo predstavljati sve od skupine nedunih promatraa do gnijezda neprijateljskih strojnica. Znao je samo da mainerija mora biti u neprestanom pokretu, i da je njegov zadatak hraniti je novim granatama. Niz malenih kua na uzvisini naao nam se na putu. Sloile su se ispod nas kao da su od kartona, ali iznenada se zaula eksplozija i cijeli tenk je zadrhtao, prevrnuo se i zavrio leei na boku i divlje se tresui. "Magnetizirana mina", rekao je Heide. "Desna gusjenica je unitena." Uslijedila je kratka tiina, a potom je Porta opsovao i ustao. Pokazao je glavom u smjeru Malenoga. "Odred za popravke van. Idemo." Maleni se udobno smjestio na podu i natrpao puna usta kobasicama. "Zasigurno se ali", rekao je. "Hoe sjediti ovdje i ekati da nas raznesu na komadie?" upitao je Porta bijesno. Maleni je slegnuo ramenima. "Bolje i to nego da iziemo van i poginemo", rekao je. Prije no to mu je Porta stigao odgovoriti, bili smo pogoeni jo jednom. Granata je udarila u vanjsku oplatu i eksplodirala u plamenu kuglu. Nije nainila nikakvu ozbiljnu tetu, osim naim ivcima. Ostali nai tenkovi su sada ve nestali. Zapucali su odostraga na nas, pa smo morali runo okretati kupolu, jer su nam elektrini sklopovi bili uniteni onom prvom minom. Zaula se i trea eksplozija, a ovoga puta otkinuta je cijela stranja osovina. Sada vie nije bilo mogunosti da se van poalje odred za popravke. ak i kada bi preivjeli onaj pakao na cesti, ne bi mogli zamijeniti stranju osovinu. Stari Un neodluno je naredio da napustimo vozilo. Tenk bez pogona je laka meta. Moe eksplodirati u svakom trenutku, i ekati u njemu bilo bi ravno samoubojstvu. Otvoreni su svi otvori, pa sam vidio spletove ruku i nogu dok su moji prijatelji nestajali. Moj posao bio je da ostanem unutra nakon njih i unitim to je ostalo od vozila. "Vidimo se na nebu", rekao je Porta dok mi je otpuhivao poljubac. Promatrao sam ga dok se izvlaio van. ekao sam sve dok nisam ugledao potplate njegovih izama, a tada sam pokrenuo mehanizam za samounitenje i pojurio za njim kroz najblii otvor. Nije se mogao otvoriti. Poklopio se i zaglavio. Odmah me obuzela panika. Tenk e eksplodirati, a ja u jo uvijek biti u njemu. Ostalo mi je samo jo nekoliko sekundi. Neu uspjeti. Lupao sam u uzaludnom bijesu po zatvorenom poklopcu. Udar bombe pritisnuo gaje, i bio je vrsto zaglavljen. Bilo je potrebno vie snage od mojih slabanih udaraca kako bi ga se otvorilo, i vie razuma od mog strahom preplavljenog mozga da me odvede do drugog izlaza. Iznenada sam ugledao dnevnu svjetlost. Dvije ruke, krupne poput stupova, posegnule su prema meni. Izvukle su me kroz kupolu, i Maleni i ja pali smo preko strane osakaenog tenka. "Prokleta budalo!" zaurlao je Maleni. Opalio mije glasnu zaunicu. "Mogli smo obojica poginuti zbog tvog otezanja!" Prekinuo gaje tek zvuk eksplozije. Bili smo odbaeni preko ceste i ubaeni kroz prozor u oblinju kuu. ak je i Maleni bio previe umoran da uini neto vie od leanja na podu i hvatanja zraka, sve dok jedan od zidova nije poeo polako tonuti ispod nas, pa smo se obojica ponovno nali na ploniku. Vukli smo se za kolonom pjeatva i napali staru palau Buhi, nekada dom velikaa, a sada prebivalite partizana. Nisu je se odrekli bez borbe. Borili smo se od sobe do sobe, na stubitima i odmoritima, u galerijama i u vrtovima, sve dok na posljetku to mjesto nije poelo sliiti vojarni - ljepota mu je bila unitena, a ponos ponien. Partizani su se povukli, pa smo mi sada bili jedini njezini vlasnici. Tiina nam je bila muna nakon zvukova borbe. Kraljevska palaa sada je bila samo naputena ruevina, i nije mi bilo ugodno ispruiti
89
svoje neoprano, bolno tijelo na krevet s baldahinom u sobi koja je nekada pripadala prinevima. Maleni je obrisao izme o damastni prekriva, a Porta je otkinuo barunaste zavjese i zaspao umotan u njih poput psa u kuici. Na nekoliko sati bili smo gazde i gospodari ratom razorene palae. No, dolaskom zore, bili smo ponovno izbaeni u jarke kamo smo i pripadali, te natjerani u bijeg od strane jedinice krvoednih Wachnowskijevih gerilaca. Nai trenuci uivanja bili su vrlo kratki. inilo se kao daje cijeli grad iznenada pun partizana. Bili smo prisiljeni zakloniti se u kanalizaciji. Ostali smo ondje, tri metra ispod zemlje, do struka uronjeni u smrdljivu prljavtinu, gotovo etiri dana. im smo se pojavili na otvorenome, oblijepljeni sluzi i napola oslijepljeni dnevnim svjetlom, uhvatila nas je satnija SS-ove Reich divizije i strpala u Tigra. Nije im bilo vano to smo bili iscrpljeni od gladi nakon etiri dana tumaranja kanalizacijom Varave, SS-u je trebao netko tko zna upravljati tenkom, a mi smo bili ti nesretnici koji su se zadesili u blizini. Trebali su bolje razmisliti kada su odluili uvesti Tigrove u uline borbe u Varavi. Teki je tenk bio prevelik i prenezgrapan. Bilo je nemogue provesti ga kroz uske, zavojite prolaze, i nakon kratkog vremena bio je neupotrebljiv, s objema gusjenicama unitenima od granata. Stari Un izdao je naredbu da napustimo vozilo i unitimo ga, i opet sam ja bio taj koji je trebao ostati i obaviti taj posao. Nestrpljivo sam ekao da svi nestanu, a potom pokrenuo mehanizam i bez daha pojurio prema poklopcu. Ovoga se puta nije zalijepio. Podigao sam ga i potrao cestom kako bih se pridruio svojim suborcima. Zgurili smo se ispod olupine izgorenog kamiona i iekivali eksploziju. Do eksplozije nije dolo. SS-ov Unterscharfiihrer zaprijetio mi je da e me ubiti na licu mjesta ako se istoga trenutka ne vratim i ispravim svoju pogreku. estoko smo se svaali nekoliko trenutaka o tome koga je trebalo kriviti, mene ili mehanizam za samounitenje, ali bez obzira na krivca, znao sam da mi ne preostaje nita drugo no vratiti se natrag i dovriti posao. Tigrovi su jo uvijek bili klasificirani kao tajno oruje. Pod nikakvim okolnostima nije smjelo biti doputeno da padnu u ruke neprijatelju. ak i daje Unterscarfhrer potedio moj ivot, nikada ne bih preivio vojni sud. Preao sam preko ceste nervoznim trzajima. Heide me pokrivao, ali krovovi su bili puni snajperista, koji su svi bili vrlo dobro svjesni koja je moja misija, i bili su spremni sprijeiti je ako to ikako bude mogue. Otkotrljao sam se ispod tenka dok su meci buili rupe u cesti svuda oko mene. Pokuao sam silom otvoriti donji otvor, ali nije se pomicao. Morat u ui kroz kupolu. Duboko sam udahnuo, izvukao osigura iz dimne bombe i zakotrljao je cestom. Potom sam se uzverao na kupolu pod zatitom njezinog utog oblaka. U tenku, eksploziv je bio na svom mjestu. Stakleni detonator je puknuo i najmanji ga je pokret mogao aktivirati. S vojnim sudom ili bez njega, neu mu se pribliiti. Pojurio sam ponovno kroz kupolu i potrao preko ceste poput prestravljenog pileta. Snajperisti su me proganjali, ali kakva su opasnost letei meci u usporedbi s uasom sedamdeset tonskog tenka koji e svakog trenutka eksplodirati? Otkotrljao sam se na sigurno u ruevine izbombardirane kue i bacio nekoliko runih bombi prema Tigru. Prva se bezopasno odbila od vanjske oplate, druga je nestala u otvoru kupole. Zatitio sam glavu rukama i ekao. Sekunde su polako prolazile. Svaka se minuta inila poput sata. Oprezno, podigao sam ruku. Izvadio sam jo jednu bombu iz torbe i izvukao osigura. Podigao sam ruku da je bacim, i kada sam to uinio, tenk je eksplodirao. Bomba mije bila zbog udara izbaena iz ruke. elina oplata bila je odbaena preko ceste. Tigar je nestao u moru plamena, a dugi top je bio ispaljen prema naprijed poput strijele iz luka. Pojurio je prema otvorenom prozoru kue u kojoj, je desetina njemake vojske upravo zauzela poloaj. Nisam priekao kako bih sasluao njihove primjedbe. Dao sam petama vjetra i pobjegao glavom bez obzira za Starim Unom i ostalima. Bitka za Varavu nastavila se nesmanjenom okrutnou. Jedna od Dirlewangerovih bojni stigla je dok smo se borili za Aleju Jerozolimskie. Bili su poznati pod eufemistinim nazivom odred za ienje. Himmler je svim takvim SS-ovim skupinama dao posve odrijeene ruke. Njihov je zadatak bio oistiti grad na bilo koji nain koji se pokae najuinkovitijim. A u skladu s time, oni su pljakali, silovali, palili i ubijali od jednog do drugog kraja Varave. Najnoviju zabavu predstavljalo je utanje beba ulicama kao da su lopte, sve dok je bilo neega za utati. Majkama koje su imale hrabrosti poaliti se bila je zapaljena odjea i morale su trati u krugovima. Sve je to bilo popraeno salvama smijeha razdraganih asnika, veina kojih su bili bivi zapovjednici koncentracijskih logora. Pukovnik pod ijim smo zapovjednitvom trenutno bili, nije poznavao naine na koje je SS rjeavao stvari. Bio je star ovjek, i do toga trenutka je vjerojatno uspijevao zadrati naonjake na oima. Ali oi su mu se sada otvorile, i on je u uasu i nevjerici zurio u prizor bacanja djeteta visoko u zrak i hvatanja vrkom bajuneta pri padu. Potraio je Hauptsturmfiihrera koji je bio odgovoran za to to se dogaalo, i naredio mu da smjesta povue svoju hordu barbara. Hauptsturmfhrer ga je premjerio od glave do pete s hladnim prezirom.
90
"Gospodine, oito niste svjesni daje ovo Trea bojna Dirlewangerove brigade, i da smo mi pod izravnim naredbama Reichsfhrera. Ne bih vam savjetovao da se pokuate mijeati u na posao." Odgurnuo je pukovnika s puta drkom revolvera i poveo bandu divljaka nie ulicom u potrazi za novim izazovima. Pukovnik se tresao. Lice mu je bilo bezbojno i izoblieno, a koa blijeda. Oi su mu utonule duboko u glavu za svega nekoliko minuta. "Dragi Boe", rekao je. "Dragi Boe, kakav je ovo nain voenja rata..." Stara pruska vojska je doista nestala. Nestali su poteni generali, provoditelji otre discipline. Sada je bio red na malim ljudima. Malim ljudima poput Heinricha Himmlera, Reichsfhrea SS-a, vrhovnog zapovjednika vojske, ministra unutranjih poslova, ministra pravde, efa ureda policijske sigurnosti... malim ljudima u crnim uniformama sa zlatno obrubljenim naoalama. Ljudima kojih se ak i Hitler imao razloga bojati. Du svih ulica kue su bile u plamenu. Ljudi zatoeni na gornjim katovima otvarali su prozore i dozivali u pomo, ali nitko se nije htio zamarati njima. Ni Poljaci koji su se povlaili, niti Nijemci koji su napredovali. Bili su ostavljeni da izgore. Cijela je Varava bila u plamenu. Chlodna ulica bila je zapaljena od jednog do drugog kraja, a Nijemci i Poljaci su zajedno bili uhvaeni u paklu plamena. Nitko nije mogao pobjei kroz vrsti vatreni zid. Katran na cesti cvrao je ispod naih stopala, a voda u fontanama je bila tako vrua daje kljuala. Varava je bivala spaljena do temelja. Bacili smo se u prohladni podrum kako bismo predahnuli nekoliko trenutaka, ali bili smo ondje jedva deset sekundi kada se krupni stoerni narednik crvenoga lica pojavio na ulazu i istjerao nas ponovno van. "to vam dovraga pada na pamet, sjedite ovdje na svojim debelim guzicama? Krenite prije no to vas sve poubijam!" Istjerao nas je ponovno na ulicu, a potom se naao na putanji granate koja mu je odsjekla glavu. "Tako mu i treba", rekao je Maleni, automatski zastavi usred pucnjave kako bi pregledao depove poginuloga.Pukovnik je sjedio u jednoj od fontana i pjevao crkvene pjesme. Bio je okruen plamenom, i bilo je nemogue dosei ga. "Totalno je skrenuo", rekao je Gregor zadivljeno. "Posve je lud..." Stajali smo ondje nekoliko trenutaka, promatrajui spektakl, sve dok na posljetku neka zalutala granata nije izravno pogodila fontanu, a pukovnik bio zakopan ispod njezinih ruevina. Po tko zna koji put, dola je naredba da moramo pokuati ponovno osvojiti most Poniatowski. Bilo mi je dosta pokuaja osvajanja tog mosta. Molio sam se Bogu da ga netko raznese. A tada, budui da ne bi bilo vie niega za osvajati, konano bismo bili ostavljeni na miru. Bacili smo se u napad bez imalo entuzijazma i jo jednom su nas Ziemski Wachnowski i njegovi partizani grubo odbili. Poljaci vie nisu htjeli prepustiti niti jednu etvrt. Bilo koji Nijemac koji bi im pao u ake bio bi iv spaljen ili nasmrt pretuen. Vidio sam bojnika, koji je za sobom vukao ozlijeenu nogu, kako puzi prema ruevinama fontane. No, vidjeli su ga i Poljaci. Okrenuli su cijev i popricali ga benzinom. Tada su, smijui se, bacili za njim upaljenu igicu. Kada su plamenovi zamrli, spaljeni bojnikov kostur jo uvijek je bio postavljen na sve etiri, u poloaju u kojem je puzio prema sklonitu u ruevinama fontane. Tijekom noi, doli smo do Trga Krazinskoga i susreli se sa svojom satnijom - tonije, onime to je ostalo od nje. Nekim su udom uspjeli postaviti poljsku kuhinju. Nije posluivala nita osim korica kruha i prljavo sive juhe koja je izgledala kao daje bila skuhana od mokrih krpa za brisanje poda. Tada smo ve bili toliko gladni da smo mogli pojesti pirjanu kravlju balegu i povjerovati daje rije o goveoj peenki. Gregor i ja bili smo odreeni za straarsku dunost na kraju Ulice Krazinskoga, dok je ostatak satnije otiao na poinak u podrum jedne od nekoliko preostalih itavih zgrada. Ubrzo nakon jedanaest sati poelo je kiiti. Hladna, melankolina kia jesenske veeri, vjetrom noena preko trga i oko ugla prema naim licima. Stajali smo pogrbljenih ramena, turobno zurei ispred sebe, ne razgovarajui, dok su nam kapi curile niz vratove i prodirale kroz potrgane potplate naih izama. Nakon nekog vremena, Gregor je promijenio svoj poloaj, i uo sam kako ljapka po vodi. Opsovao je. Izuo je obje izme i sveano izlio vodu iz njih, a potom ih ponovno nagurao na stopala. "To e ti puno pomoi", rekao sam. Gregor je uzdahnuo. "Mojoj jadnoj majci slomilo bi se srce", rekao je "kada bi me mogla vidjeti ovakvoga." "Smatraj se sretnim to ima majku", rekao sam kiselo. "Koliko mi je samo problema stvarala", rekao je Gregor, nastavivi kao da ja nisam nita rekao. "Pravila je ispade nevienih razmjera ..." Nasmijao se glupavim sentimentalnim smijekom. "Jednom sam pao u rijeku", rekao je. "Doao sam kui sav mokar. Stara je gotovo dobila napadaj. Strpala me ravno u krevet s toplim mlijekom i aspirinima. Mislila je da u se prehladiti." Ponovno se nasmijao. "Prehladiti se!" rekao je. "Ta joj je dobra." "Vrlo zabavno", rekao sam. No je bila tiha osim neprestanog udaranja kapljica kie o krovove. Ta se tiina doimala neprirodnom, gotovo nezamislivom, nakon dana i tjedana neprestanog bombardiranja. Na trenutak je nastupilo zatije, ali sutra e sve ponovno poeti. Sutra e poginuti jo nekoliko tisua, jo e nekoliko mostova biti razoreno, jo e nekoliko zgrada promijeniti vlasnika. Svi pijuni u igri bit e premjeteni i poslani na druga polja, pripremiti sve za velike umove kako bi mogli povui sljedei potez.
91
Bilo je vrijeme za smjenu strae, ali nitko nije doao. Nita nismo mogli uiniti u vezi toga. Mogli smo ostati i psovati na svojim mjestima, sve dok se netko negdje ne bi sjetio i nas. Kia je prestala, i ptica koja je zacvrkutala u blizini na smrt nas je preplaila. "Proklete ptice", rekao je Gregor. Umjesto kie pojavila se smrdljiva uta izmaglica, koja je polako puzala prema nama. Odmotavala se poput debelog saga Lazienkowskom ulicom i jo pogoravala muke bezbrojnih ranjenih koji su leali zgureni na ruevinama stepenica crkve Sv. Aleksandra. S mjesta gdje smo mi stajali, mogli smo vidjeti tri mrtva tijela, dva Poljaka i jednog Nijemca. Nijemac je leao u jarku bez obje noge. Jedan od Poljaka bio je rairen na bodljikavoj ici, visei mlohavo i bezoblino poput lutke iz koje je ispala sva piljevina. Drugi je bio zgren u fetalnom poloaju u rupi od granate punoj krvi. Do sljedee veeri ta e tijela biti zelena i uta i oteena gotovo tako da bi se mogla raspuknuti. Ostat e na mjestima gdje su pala dan ili dva, a tada e biti zgaena tijekom sljedeeg napada, eksplodirat e poput prezrelog voa. Kad bi ih samo njihove majke mogle vidjeti. Tu velianstvenu smrt kojom su umrli za svoje domovine ... "Moglo bi se pomisliti", rekao je Gregor, slijedei moju struju misli, "moglo bi se pomisliti da nakon ovoga vie nee ostati mnogo ljudi na svijetu, zar ne? Moglo bi se pomisliti da vie nee biti nikoga za ubiti." "Uvijek e biti ljudi za ubijanje", rekao sam. "ak i ako ih budu morali posebno uzgajati." "Oni to ve rade", rekao je Gregor. Na posljetku nam je stigla smjena, gotovo sat vremena kasnije od dogovorenog. Trojica motociklista iz 104. bili su u jo loijem raspoloenju no Gregor i ja. Bilo im je dosta rata. Partije, Fhrera, dosta prokletih Britanaca, prokletih jenkija, prokletih idova, prokletih crvenih"A to je s Poljacima?" upitao sam. Prokleti Poljaci, prokleti digii, prokleti abari, prokleti "Znate to?" rekao je Gregor. "Ja bih si prosvirao mozak da sam na vaem mjestu." Zahvalno smo se vratili do zgrade u kojoj je ostatak nae satnije hrkao poput krda svinja. Gregor se spotaknuo preko nekoga i probudio ga, a bujica psovki koja je uslijedila probudila je i sve ostale. Tada su svi sjeli i poeli nam psovati glasovima punima bijesa i prezira. Znao sam kako su se osjeali. San je vojnikova najvea udobnost, a tako ga malo dobije. ak i kada mu je dozvoljen luksuz od pet ili est sati neprekinutoga odmora, to je obino na tvrdome podu s kutijom za plinsku masku umjesto jastuka i kaputom umjesto pokrivaa. Smjestio sam se izmeu Malenoga i Porte. Izmeu njih bilo je malo prostora, pa sam se migoljio sve dok se nisam dobro namjestio. Ovdje mi nije bilo samo toplo, nego sam bio i na sigurnom, i mogao sam prespavati ono malo to je jo ostalo od noi u relativnom miru i udobnosti. U zoru su nas probudili zvukovi poljske kuhinje. Postao sam iznenada i vrlo intenzivno svjestan da su uinci jueranje juhe od krpe za pod odavno prestali i da se stijenke moga eluca trljaju jedna o drugu u Ijutitom protestu. Mehaniki sam pokupio desetak uiju sa sebe i zdrobio ih izmeu palca i kaiprsta. Maleni i Porta su ve bili ustali, vrsto drei svoje limene posude i vreice za plijen. im progutaju svoj doruak, otii e u potragu za jo dragocjenosti; i bez sumnje, nee se vratiti praznih ruku. "Idemo na posao", rekao je Porta, gurnuvi Malenoga niz podrumske stepenice. "Moramo stii do trnice prije no to svi navale." Porta je bio jedan od prirodnih leinara. Mogli biste ga ostaviti golog golcatog na splavi usred Atlantskog oceana, i on bi u luku uplovio mrtav-hladan tri sata kasnije, odjeven u moderno odijelo, guei se u svjeim jastozima i boci najboljeg bijelog vina. Budui da se nalazio u Varavi usred bitke, nije mogao nabaviti jastoge i bijelo vino, ali se u najgorem sluaju mogao pojaviti s konjskim butom i bocom votke. Njih su dvojica otili i nije ih bilo gotovo dva sata, a kada su se vratili, nosili su polovinu svinje izmeu sebe. Bila je umotana u plahtu, i za sobom ostavljala krvavi trag. "Gdje ste to dovraga nali?" nervozno je upitao Stari Un. Ali ovoga puta nisu bili ba voljni hvaliti se svojim podvizima. Imali su jednu mnogo uzbudljiviju vijest. "Jebe mjesto gdje smo ovo nali", rekao je Porta. "Ono to smo vidjeli dok smo bili u potrazi e ti podii svu kosu na glavi." "Jer? A to je to?" Stari Un je izgledao zabrinuto, kao to je i trebao sudei prema izrazu zlobnog zadovoljstva kojega je Maleni imao na licu. "to ste vidjeli?" upitao je. "Dorna", rekao je Maleni, hvalisavim tonom, kao da ak niti sada ne vjeruje svojoj srei. "Vidjeli smo Dorna, eto to smo vidjeli." "Dorna iz Torgaua?" pitao je Gregor. "Ba tog", rekao je Porta. "Tog mesara glavom i bradom." "Sreenog poput djevojke", dodao je Maleni. "Kone izme, cilindar, P38, sve novo novcato i blistavo."
92
Nastala je zaprepatena tiina. Dorn iz Torgaua, ovdje u Varavi? Carl Dorn, muitelj iz Torgaua, bori se na bojitu? To se nije ba inilo moguim. Rat se zacijelo blii kraju bre no to smo mi mislili, kada ak i ljude poput Dorna alju u bitku. "To se dogodilo ba dok smo rezali svinju", rekao je Maleni. "Vidjeli smo ga kako dolazi iza ugla." Okrenuo se i poeo oponaati Dornovo napuhano koraanje. Nije ga se moglo zamijeniti s nekim drugim. To je mogao biti samo Dorn. Polagani pobjedniki osmjesi poeli su nam titrati na licima. Carl Dorn bio je poslan na bojite, a u njemakoj vojsci nije bilo niti jednog vojnika koji ne bi glasno povikao od sree na tu vijest. "Je li vas on moda vidio?" upitao je Stari Un, jo uvijek s nelagodom. "Moe se kladiti da je!" rekao je Maleni. "Ne sree se starog prijatelja na ulici, a da mu se ne javi", dodao je Porta. "Naravno, okrenuli smo se i mahnuli mu, zar ne?" Mogao sam ih zamisliti kako mu mau. Mogao sam zamisliti dva ispruena prsta i povike poruge koji su ih pratili. To je, oito, mogao zamisliti i Stari Un. Rukom je obrisao elo. "Shvaate naravno", rekao je, "da e on prvo poi u potragu za vama?" "Pa to onda?" rekao je Maleni ravnoduno. "Pa kreete se u susret nevoljama!" povikao je Stari Un. "Za ime Isusa, upotrijebite malo zdravi razum! to ete kada se ovdje pojavi i pone ispitivati niz neugodnih pitanja o pola svinje koju je netko ukrao?" "Gurnut emo mu bombu u guzicu", predloio je Porta. "Utopiti ga u kanti povraotine", rekao je Maleni. "Uhvatiti ga za gae Stari Un stoiki je posluao do kraja njihove planove. "Jeste li sigurni da ste dovrili?" na posljetku je rekao. "Ne posve", rekao je Porta. "Ali mislim kako je to dovoljno za poetak." "Ako preivi sve to," rekao je Maleni, "uvijek moemo smisliti neto drugo." "Zar vi doista nemate nita u tim siunim ptijim mozgovima?" upitao je Stari Un nestrpljivo. "Zar stvarno mislite da e Dorn biti takva budala i pojaviti se ovdje bez itave klape svojih prijatelja? Doista mislite da e on dragovoljno doi na manje od deset kilometara od ovakvog drutva nasilnika kao to ste vi osim ako nije sto posto siguran za sebe?" S upozorenjem je odmahnuo glavom. "Samo ne pokuavajte nikakve gluposti s Dornom", rekao je. "Nikada se neete izvui." Nastala je stanka, a potom su pogledali jedan drugoga i slegnuli ramenima. Maleni i Porta bili su zakon za sebe, ali Stari Un nije bio budala i morali su shvatiti da ima smisla ono to on govori. Dorn je moda i bio izvuen iz svoje udobnosti u Torgauu i poslan na bojite kako bi se i on malo borio, ali ipak je bio stoerni narednik koji je radio u glavnom stoeru, te se kao takav mogao smatrati privilegiranom osobom. "Ako samo i jednim prstom taknete Dorna", rekao je Stari Un, "uskoro ete se nai kako se smijete s druge strane lica." "Dakle, hoe da pustimo da taj seronja proe nekanjeno?" povikao je Maleni bijesno. "ak da ga niti ne utnemo u guzicu kako bi lake krenuo?" "Nekom drugom prilikom", rekao je Stari Un. "Nekom drugom prilikom." "Ma jebe to!" rekao je Maleni. Zgrabio je krvavi komad mesa i bacio ga preko ramena. "Ako tako misli, uvijek moemo pronai nekog drugog tko je za akciju", rekao je. Nestao je uz stepenice, a slijedio gaje pravednik Porta. Bilo je to posljednji put da smo ih vidjeli za sljedeih nekoliko dana, a i posljednji put da smo vidjeli svinju, osim nekoliko zbunjujuih kapi krvi na podu koje su nas podsjeale na obrok kojega smo gotovo imali prilike pojesti. Svega nekoliko trenutaka nakon to su Maleni i Porta izili, zauli smo korake na ploniku vani, i porunik Lwe pojavio se na vratima, a s njim su bili Dorn, stoerni narednik Hofmann i trojica vojnih policajaca. Sva estorica sila su u podrum. Lwe je izgledao cinino ak i prije no to je progovorio. Hofmann nas je gledao preko Dornova ramena. Sam Dorn bio je pun svoje uobiajene vanosti. Bio je odjeven u novu novcatu uniformu, jo uvijek bez mrlja i neguvanu, a njegove malene, zlobne, duboko usaene oi netremice su se pomicale u potrazi za svojim nestalim plijenom. "Narednie Beier", rekao je Lwe. "Stoerni narednik Dorn mi je prijavio daje neto ranije jutros vidio dvojicu vaih ljudi kako kolju i odnose svinju koja nije bila njihova." "Svinju?" upitao je Stari Un. Lwe se okrenuo prema Dornu, traei potvrdu. "Mislim da ste rekli svinju?" "Pola svinje", rekao je Dorn. Lwe se s isprikom na licu okrenuo prema Starom Unu. "Pola svinje", rekao je. Nastupila je tiina. "Ovo je vrlo ozbiljno", rekao je Stari Un. "Doista vrlo ozbiljno."
93
"Da, posve je ozbiljno", sloio se Lwe. "Pljakanje je kanjivo smru." Ponovno se okrenuo prema Dornu. "Dakle, stoerni narednie? Jeste li identificirali tu dvojicu?" Dorn je zakoraio naprijed. Oi su mu se suzile s optuujuim pogledom. "Nisu ovdje", rekao je. "A svinja?" "Pola svinje, gospodine." "Pola svinje, oprostite. Vidite li je igdje?" "Naravno da ne vidim", zaurlao je Dorn, iznenada izgubivi strpljenje. "Oigledno su je nekamo skrili!" Lwe je upitno pogledao Starog Una. "Narednie Beier, moram vam postaviti ovo pitanje: skrivate li vi pola svinje?" "Ne, gospodine", odgovorio je Stari Un. "Niti neki drugi komad svinje? Svinjin obraz? Papke? nicle?" "Ne, gospodine." "Dobro, u tom sluaju, narednie, ao mi je to sam vam oduzimao vrijeme. elim vam dobro jutro. Hoemo li krenuti, gospodo?" Dorn je Ijutito iskoraio naprijed. "Neete mu valjda povjerovati na rije?" "Zato ne? Imam krajnje povjerenje u ast narednika Beiera." "Ali to je la! To je oigledna la! Vidio sam kako je uzimaju, vidio sam kako je donose ovamo!" Lwe je duboko uzdahnuo i pogledao na sat. "Stoemi narednie Hofmann", rekao je. "Vi poznajete narednika Beiera ve dulje vrijeme. Jeste li ikada imali razloga sumnjati u istinitost bilo ega to vam je on rekao?" Hofmann je stajao gledajui naprijed, a ne prema Dornu. "Nikada, gospodine", rekao je. "Stoga poimo", rekao je Lwe. Popeo se uz stepenice, i okrenuo na vrhu stepenita. "Naravno, obavijestit ete me istoga trenutka ako pola svinje ili bilo koji komad svinje dou u va posjed", rekao je. Porunik, a s njime i svi osim Dorna, otiao je iz podruma. Dorn je zastao na trenutak, zurei u pod. Stajao je u lokvi svjee krvi. Podigao je pogled prema Starom Unu i pobjedniki nakubio usne preko svojih otrih utih onjaka. "Imali ste gadnu nesreu ovdje", rekao je. "Mislim da je najbolje da je spomenem poruniku. Moda bi ga mogla zanimati. Jako zanimati." Potrao je uz stepenice viui. Pitao sam se jesu li Maleni i Porta ostavili za sobom krvavi trag preko cijele Varave. "Peena svinjetina", zastenjao je Gregor, ljuljajui se naprijed-natrag na petama s rukama omotanima oko trbuha. "Mogli smo jesti peenu svinjetinu da oni nisu poslali tog glupog gada na bojite. Zato ga nisu mogli ostaviti u Torgauu kamo i pripada? Zato su ga poslali ovamo da nas gnjavi? Zato -" Zbunjeno je zautio kada se neka sjena pojavila na vratima. Vratio se porunik. Nastala je tiina dok se polako sputao stepenicama. Na trenutak je stajao, zamiljeno promatrajui lokvu krvi. Potom je podigao pogled i ugledao Heidea, jedinoga od nas ije je lice vidjelo britvu tijekom proteklog tjedna. "Gadno si se porezao, narednie", rekao je. "Doista e ubudue morati biti paljiviji. Nije dobro biti tako nemaran, zna. Doista to..." X. "Nije vano gdje se borimo; nije vano protiv koga se borimo. Ubijat emo kada to budemo morali u interesu svoje zemlje, a uzimanje ljudskih ivota nee nam znaiti vie od klanja stoke... Samo uz takvu filozofiju iza sebe moi emo puni pouzdanja krenuti putem pobjede." Himmler. U govoru SS-ovom vanjskopolitikm odjelu. Koliko god je ljudima iz Dirlewangerove i Kaminskijeve brigade nedostajalo stroge vojnike discipline, to su nadoknaivali arom s kojim su vodili svoju bitku strave i muenja. Palei, pljakajui, silujui i ubijajui napredovali su prema sreditu Varave, za sobom ostavljajui dugi trag smrti i razaranja. Ubijali su bez razlike. Poljake, Nijemce, mlade, stare, mukarce. ene i djecu - bilo koga tko bi im se naao na putu. Prestravljen zloinima koji su se dogaali svakodnevno, general Hans Guderian, zapovjednik njemakih snaga u Poljskoj, rekao je Hitleru kako moe oekivati njegovu ostavku ako se obje brigade ne povuku iz Varave, a njihovi zapovjednici ne izvedu pred vojni sud. U isto vrijeme kada je general Guderian objavio svoj ultimatum, zapovjednik SS-ove brigade Fegerlein, roak Eve Braun, Hitlerove ljubavnice, izvijestio je Hitlera da ljudi koje su regrutirali Dirlewanger i Kaminski nisu nita vie od najobinijih kriminalaca i psihopata, te da e vladavina terora u Varavi ostati kao vjena mrlja na asti Domovine.
94
Neodluno, ali puno prekasno. Hitlerje bio prisiljen djelovati. Naredio je Himmleru da povue te dvije brigade i da ih zamijeni jednom od regularnih divizija Wafen SS-a. Tada, i tek tada se general BorKomorovski sloio s predajom. Dana 23. prosinca 1944., Kaminski je bio ubijen - gotovo sigurno prema nareenju Reichsfhrera, iako to nikada nije bilo dokazano. Sto se tie Dirlewangera, on je bio uhvaen krajem veljae 1945. i naao je prikladan kraj u rukama poljskih gerilaca.
KRAJ UTRKE
Bili smo okupljeni izvan kazalita Krasiriski, izgubljeni u razmiljanju nad fotografijom dvaju golih djevojaka, kada je Maleni uzbueno dotrao cestom prema nama. "Hej! Pogledajte to imam!" povikao je. Nevoljko smo skinuli poglede s fotografije. Maleni je, uhvaene za ije, nosio dvije make koje su frktale i slinile. "Hrana!" rekao je Porta, a lice mu se ozarilo. "Zaboravi na hranu", odvratio mu je Maleni. "Ove make nisu hrana. To su trkae make." "Malo sutra", rekao je Gregor, zgrabivi jednu od njih. "Zato ih ne oderemo i ne prodamo SS-ovcima kao zeeve? Zaradili bismo pravo bogatstvo." "Odjebi od njih!" zaurlao je Maleni. Maka je ispruila kandu i divljaki ogrebla Gregora po licu. Svi smo se urno odmaknuli nekoliko koraka natrag. "Pa zato si ih onda donio?" agresivno je upitao Porta. "Zato si ih onda donio ako ih neemo pojesti i ako ih neemo prodati?" "Rekao sam vam", rekao je Maleni, stavivi po jednu maku ispod svake ruke. "To su trkae make, zar ne? Posebno su uvjebane za to." "Tko ti je prodao tu gomilu lai?" izrugivao se Porta. "Make se ne utrkuju, one nisu toliko glupe, ti glupi kretenu! Povjerovao bi u svako sranje. Povjerovao bi daje Adolf nainjen od zelenog sira, povjerovao bi... Trkae make, moje dupe! Gomila prokletih gluposti!" S prezirom se okrenuo prema dvama golim djevojkama, a mi ostali okrenuli smo se s njim. Nastala je stanka, a potom je Maleni opet zapoeo. "Vidio sam ih", rekao je iskreno. "Vidio sam ih kako to rade." "Rade to?" "Tre", rekao je Maleni. "Uguraju im dinamit u guzicu i tre poput konja. I skau i sve, ba kao konji." Polako, ponovno smo se okrenuli. Sa zanimanjem smo promotrili make. "Ova ovdje" rekao je Maleni, pokazujui glavom prema sivoj ofucanoj spodobi s deformiranim uhom, "ova ovdje je potukla sve rekorde iz proteklih etiri stotine godina." "Da? A ova druga?" rekao je Heide, gledajui s nesklonou crvenkastog krznatog stvora koji je razderao Gregorovo lice. "Ah, ova", rekao je Maleni, "ova je vie sprinterske prirode. Vie joj lei utrka na sto metara. Ali svejedno e pruiti dobru utrku za njihov novac. Ipak e pruiti dobru -" "Priekaj trenutak", rekao je Porta. "Priekaj trenutak... O ijem ti to novcu pria?" "O novcu onih koji se oklade s nama", rekao je Maleni jednostavno. Nastala je tiina dok je Porta, financijski genije, eao svoj jedini preostali zub prljavim noktom i razmatrao mogunosti. "Da, u redu", rekao je na posljetku. "U redu, pokuat emo. Moda i ispadne neto od toga." Otili smo do parka, gdje je nastalo privremeno zatije u neprijateljstvima, i poeli raiivati podruje oko Napoleonovog kipa. Uredili smo lijepo trkalite, s nizom skokova i drugih zapreka, te pripremili ivotinje za pokusnu utrku. Dvojica su ih drala, dok su druga dvojica privezala limene posude za jelo za njihove repove, i na znak startnog pitolja pripalila fitilje. Nesretna stvorenja trala su po terenu dok su limene posude lupale i tropotale iza njih. "Vidite?" rekao je Maleni. "Brze su kao metak." Dok smo mi to sve postavili i obavili nekoliko pokusnih utrka, poprilina gomila buduih kladitelja se okupila kako bi promatrala. Porta se epurio uokolo, vano ih pozivajui da uloe svoje uloge za prvu utrku. Uskoro je postalo oigledno da e nam biti potrebno vie od dva trkaa ako kanimo zadrati zdravo zanimanje za taj sport. Maleni i Gregor su bili poslani u potragu, dok se u meuvremenu pojavilo nekoliko ljudi s vlastitim ivotinjama, koji su htjeli svoje kandidate suprotstaviti ugavom Sivom i Marmeladnom Tomu. Netko je donio ogromno crno udovite koje je izgledalo kao daje kriano s kanalizacijskim takorom. Ulozi su postavljeni na njega, ali se pokazalo da taj stvor ba i nije dobar starter. im je fitilj bio pripaljen,
95
okrenuo se u tipinom majem bijesu i poeo napadati limenu posudu zubima i kandama. Napokon se uspjevi osloboditi, krenuo je oko trkalita u krivom smjeru i uzrokovao nered meu ostalim trkaima. Bio je odmah diskvalificiran, a njegov vlasnik novano kanjen. Maleni i Gregor vratili su se sa arenim makom i nekim malenim bijelim upavim stvorenjem koje je pokazalo zavidnu brzinu. Jedan narednik iz inenjeraca, koji je uo to se dogaa od nekog svog prijatelja, proao je pola grada kako bi se njegova vitka maka boje kornjaevine utrkivala s naim ugavim Sivim. Ta je maka bila iz Italije, i bila je s narednikom jo od Monte Cassina: Narednikova odanost bila je doista dirljiva. Nosio je sa sobom aku smrdljivih sardina kojima ju je hranio, i na pola prve utrke, kada je bila gotovo dvije duljine ispred ostalih kandidata, on je iznenada poeo vikati o okrutnosti prema ivotinjama, i morao je biti silom zadran da se ne baci na sred trkalita i spasi je. Bio je vrst, surov, nemilosrdni grubijan, koji bi bez sumnje prerezao vrat svoje majke za novi, ali on i njegova maka bili su jedno drugome sve na svijetu, pa se nakon prve utrke, usprkos prijetnjama i protestima, povukao iz igre, uzevi svoju maku pod ruku i rekavi da e ubiti onoga tko mu je pokua oduzeti. udno je to kako se ak i najotvrdnutiji vojnici mogu tako snano vezati za najudnije stvorove. Poznavao sam desetnika koji je nosio abu krastau u jednoj od svojih torbi za municiju umjesto municije. Raskomotio bi je svakoga dana na hrpi vlanoga lia, a ponekada bi ona dok smo se odmarali dola i unula na njegovo rame poput nekakve statue. Bila je to runa spodoba prekrivena bradavicama boje gnoja, ali desetnik je plakao poput djeteta onoga dana kad mu je pobjegla pa ju je pregazio kamion. Jednom drugom prilikom, sjeam se, uhvatili smo ruskog motociklista i njegovog ljubimca takora. Velikog, crnog vodenog takora, koji se ponaao poput psa i slijedio tog Rusa kamo god bi ovaj poao. Jeli su svoje obroke zajedno iz jedne zdjelice i spavali u istoj vrei za spavanje. Na kraju smo ih oboje pustili da pobjegnu. Bio je to jedini nain da spasimo takora da ne padne u neke tue ruke i zavri u veernjem gulau. To bi slomilo srce Rusu. Nakon to je maka boje kornjaevine bila povuena iz utrke, poeli smo imati problema s muterijama. Veliki areni maak pobijedio je favorita ugavog Sivog tri puta za redom, pa se proulo da je Sivi bio drogiran. Netko je tvrdio da je vidio Malenog kako mu daje dim grife 9 iza Napoleonove statue. Vjerojatno su bili u pravu, i imali smo sree to je utrkivanje u tom trenutku bilo prekinuto iznenadnom neprijateljskom vatrom, koja je otkinula glavu Napoleonu i izbacila ugavog Sivog iz ruku Malenoga, te se on dao u bijeg za goli ivot. To nas je bez sumnje potedilo da budemo linovani. Zabavni je prekid ratovanja doao kraju. Zatije je bilo gotovo, i ponovno smo se vratili ratnoj stvarnosti. Te smo veeri bili zadueni za ienje, pa smo skupljali ranjene i pokapali mrtve. Ranjene smo nosili u poljsku bolnicu smjetenu u etvrti Sadyba. Mrtvi su bili uredno slagani u redove u masovne grobnice. Na nekim tijelima bilo je teko raspoznati da su nekada pripadala ljudima. Neka su izgrizli takori. Neka nisu imala glavu i udove. Podigli smo rampu, niz koju smo kotrljali tijela u jarak, gdje smo se svi izmjenjivali u ulozi primatelja. Najgori sluajevi nisu bili oni koji su jo uvijek bili topli, ili mokri od svjee krvi, nego oni koji su leali neotkriveni po nekoliko dana u podrumima, pa su sada bili zeleni i napuhnuti. Tko je bio pametan, baratao bi njima uz najveu pozornost. Samo jedan neoprezan pokret, jedan nestrpljivi pokret ili grubo hvatanje, i oteknuta koa bi prsnula poput prezrele ljive, a njezin sadraj bi iscurio van. A svatko tko bi se naao na putu takvom izboju gnjilei, nosio bi smrad sa sobom danima, pa ak i tjednima - ostao bi mu u kosi, pod noktima, zario bi mu se duboko u pore njegove koe. Ubrzo nakon zore dola nam je zamjena, ali ak niti tada nismo mogli na spavanje. Sjedili smo na razruenom mostu na slabom jesenjem suncu, sluali uobiajene jutarnje zvukove pucnjave topova i minobacaa, promatrali vodu kako tee ispod nas sa svojim teretom leeva. Nekoliko metara dalje, postariji pukovnik iz medicinskih snaga naginjao se preko grudobrana, gledajui uzvodno svojim praznim plavim oima. "Glupi stari jarac", rekao je Porta. "Ako ne bude paljiv, raznijet e mu tu prokletu glavu." Dok je Porta to govorio, odjeknuo je hitac, i metak se zabio u most. Pukovnik je polako promijenio svoj poloaj kao nevoljki ustupak neprijateljskim snajperistima. "Hej, ti!" povikao je Porta iz sigumosti svog sklonita ispod hravog eljeznog grudobrana. "Ako eli poiniti samoubojstvo, bi li ti bilo teko otii nekamo drugamo i to uiniti? Vidio sam dovoljno mrtvaca za jednu no." Polako, pukovnik je okrenuo glavu. Zurio je u Portu s neskrivenim uenjem. "Obraa li se ti to kojim sluajem meni, dobri moj ovjee?" "To je tono", rekao je Porta. Pukovnik se uspravio na najbolji pruski vojni nain, ramena povuenih natrag i napuhanih prsa. "Obraa li se i inae asnicima na takav nain?" rekao je hladno. Porta je promotrio njegovu sijedu kosu i ruiasto obrubljene oi, i inilo se da se iznenada saalio nad njim.
9
cigareta opijuma
96
"Sluaj, djede", rekao je. "To je za tvoje vlastito dobro. Samo se odmakni od ruba prije no to ti raznesu mozak. Dobro? To bi nam svima puno znailo. Zakopavali smo mrtvace cijelu no i stvarno to vie ne moemo podnijeti. Zato budi dobar i uini ono to traim." "Ovo je neuveno!" povikao je pukovnik. "Nikada nisam uo ovakve uvrede tijekom svog ivota! Je li sav svijet poludio?" Napravio je korak prema Porti, i kada je to uinio odjeknuo je drugi pucanj. Pukovnik je zastenjao i zateturao natrag prema grudobranu. Prije no to smo ga mogli uhvatiti, pao je preko ruba i pljusnuo dolje u nemirne vode Visle. Samo jo jedno tijelo u gomili napuhnutih leeva. Porta je odmahnuo glavom. "Glupi stari mulac", rekao je. Pukovnikovo tijelo polako je nestajalo nizvodno. Snajperist se zadovoljno povukao. Mi smo sjeli iza grudobrana. Nismo bili dugo ostavljeni na miru. Bitka za Varavu za nas jo nije bila dovrena. Peta satnija bila je ponovno poslana u vatru u Woli, gdje su leevi leali u jarcima u hrpama, a sa svakog stabla i svakog stupa rasvjete visjeli su komadi ljudskog mesa. Rano sljedeeg jutra, Nijemci su pokrenuli sveobuhvatni napad protiv preostalih poljskih uporita, koja su se pruala od Kazimierzowske ulice do Wilsonova trga. Vatrena kia pljutala je po starom dijelu grada. Dvadeset i osam topovskih baterija bilo je u neprestanoj akciji ve dulje od pet sati. Tri pukovnije tenkova bile su poslane kroz Mickiewiczevu ulicu prema Wilsonovu trgu. Posljednji Poljaci koji su pruali otpor bili su ugueni u oceanu krvi, a te iste veeri general Bor-Komorovski znao je da je dolo vrijeme kada se mora pokoriti neizbjenome. Njemake snage bile su daleko brojnije od njegovih. Imao je malo ljudi i jo manje oruja. Varavu su napustili i Britanci i Rusi. Nikakva pomo nije bila na putu i morao je kapitulirati. Odvezao se do dvorca Ozarow u Mercedesu na kojem je bila izvjeena bijela zastava, i ondje pregovarao o uvjetima predaje. Ondje su se Nijemci sloili da e se prema svim ratnim zarobljenicima ponaati u skladu s pravilima enevske konvencije. Ujutro 3. listopada, tono u osam i trideset, bitka za Varavu je zavrila. Iznenadna zavjesa tiine spustila se na grad koji je gorio. Moglo se uti samo pucketanje plamena, i povremeni zvuk ruenja neke graevine. Wilsonov trg, donedavno ispunjen tenkovima i vojnicima sada je bio naputen. Nije bilo ni ovjeka, niti psa, niti ive due. Ulice su bile prazne. Komad papira poletio je visoko u zrak iznad gorue kue. Stajao je u zraku nekoliko trenutaka, a potom odleprao natrag u dimnjak, gdje gaje zahvatio plameni jezik. Skvreni ostaci pali su njeno na izgorenu olupinu tenka, gdje je grozna gomila koe i kostiju, koja je nekada bila njemaki vojnik, leala u svojoj smrtnoj agoniji jo uvijek napola u kupoli. Dolje u svom podrumu, gdje smo proveli no, bili smo zgreni u strahu dok je plat tiine prekrivao grad. Mogli smo razumjeti zvukove ratovanja, ali tiina nas je ispunjavala uasnim strahom od nepoznatoga. "To ne moe biti kraj", proaputao sam. "To ne moe biti kraj..." Nitko mi nije proturjeio. Kraj je morao doi, ali to nikako nije moglo biti to. Ova tiina, ova praznina, ovaj potpuni osjeaj niega... je li to bilo ono na to su ljudi mislili kada su govorili o kraju! "Sve e poeti ispoetka za nekoliko trenutaka", rekao je Stari Un pouzdano. "Nabolje da ostanemo ovdje i priekamo nareenja." Sve e poeti ispoetka za nekoliko trenutaka. Ta me je misao tjeila. Sve e poeti ispoetka i stvari e opet biti normalne. U meuvremenu, ostat emo ovdje i ekati nareenja. To je uvijek bilo najbolje. Mora postojati netko, negdje, tko zna to se dogaa. "To ne moe biti kraj", rekao sam. "To zasigurno ne moe biti kraj ..." "To je zamka", rekao je Maleni. "Pokuavaju nas prevariti da pomislimo kako je sve gotovo." Prolo je jo pola sata. Pa jo sat. Ulica je bila tiha poput groba. Tiina je, posve polako, postajala ispunjena napola zaboravljenim zvukovima iz davno zaboravljene prolosti. kripanjem drveta, pjevom ptica, kuckanjem sata - svim tim nevanim zvukovima, koji su tako dugo bili zagueni kaosom rata. Iznenadno ruenje krova na suprotnoj strani ulice prestrailo nas je tako da smo gotovo ostali bez zraka. Maleni je zapucao rafal iz strojnice, a Gregor je povratio po podu. Obrisao je usta drhtavom rukom. "Isuse, ne mogu vie ovo podnositi", rekao je. "Idem van na zrak. Neu ostati ovdje uhvaen poput takora u zamku." "To je zamka", rekao je Maleni. "To je tono ono to ele da napravi." Gregor je krenuo prema stepenicama. "To je tono ono to u napraviti." Stari Un nije uinio nita kako bi ga sprijeio. Ostali smo na svojim mjestima, miia napetih za trenutno djelovanje. "Dat emo mu pet minuta", rekao je Stari Un. Jezikom je ovlaio usne. Nikada ga nisam vidio tako nervoznoga. "Pet minuta, a tada kreemo za njim." Prije no to smo mi uspjeli izii, Gregor se vratio. uli smo ga kako dolazi ulicom, smijui se i viui poput luaka. Uskoio je u podrum preskaui po nekoliko stepenica, a slijedili su ga Uule i njegovi Finci. inilo mi se da su svi pijani.
97
"Dakle?" rekao je Stari Un. "to se dogaa?" "Mir!" povikao je Gregor, i pao naglavce niz posljednjih est stepenica. "Mir!" povikao je Uule, podiui bocu votke prema ustima. Zurili smo u njih nita ne govorei. Uule je siao u podrum i pruio bocu Starom Unu. "Istina je", rekao je. "Potpisali su predaju u pola devet jutros. Sve je gotovo." "Sve je gotovo?" rekao sam. Na trenutak sam gotovo osjetio gubitak. Iznenada su mi oduzeli razlog za ivot, i postao sam ovjekom bez cilja. "Sve je gotovo?" rekao sam. "Ali to ne moe biti! Ne moe biti! Ne nakon sveg ovog vremena ... ne moe biti!" Ali oigledno je bilo tako. Mir je na posljetku stigao, i ja to nisam mogao shvatiti. Nisam mogao shvatiti zato se Maleni i Porta iznenada grle i viu na sav glas. Nisam mogao shvatiti zato su svi odjednom pohrlili odbaciti oruje, otrgnuti oznake, odutati ljemove. "Gotovo je!" povikao je Stari Un. Okrenuo se i gurnuo me u rebra. "Sve je gotovo!" rekao je, a Finci su se pridruili zborno izvikujui "Miri, miri!" Iz donjeg dijela ulice uli smo glasove koji su vikali na poljskom i njemakom: "Sve je gotovo! Sve je gotovo!" "Spokoj! Spokoj!" U tome sam trenutku i ja bio zahvaen sveopim veseljem, pa sam pojurio uz stepenice za Uuleom i njegovim Fincima, van na dnevno svjetlo. Heide je jo uvijek tvrdoglavo stezao svoju puku, a Uule je imao no u izmi. Osim toga, bili smo nenaoruani. Nismo se imali ime braniti. Osjeao sam se kao da hodam gradom potpuno gol. "Miri, miri!" povikao je Uule, ali na ulicama je bio nered, pa sam se ponovno upitao je li rat doista gotov. inilo se da smo mi jedini koji su se usudili izii van. Jo uvijek nije bilo nikakvih zvukova, osim ravnomjernog pucketanja plamenova iz goruih zgrada. Kada bi Poljaci sada izili iz svojih skrovita, peta bi satnija bila na njihovoj milosti. Kakav nain za dovriti rat. "Ah, Stanislawe!" povikao je Porta. Stavio je ruke oko usta i povikao, a glas mu je odjeknuo praznim ulicama. "Eh, Poljaci! Iziite i pokaite se! Rat je gotov!" Iz nekakvih ruevina dvadesetak metara dalje, trojica Poljaka u francuskim ljemovima oprezno su se ustala i stala ekajui nas. Dvojica od njih imali su automatske puke. Porta je neto gestikulirao rukama. Na trenutak su oklijevali, a potom su spustili puke na tlo i potrali prema nama smijui se. Iznenada je grad postao prepun ljudi. Istrali su iz svakog podruma, vojnici i civili, mukarci, ene i djeca, smijui se, plaui, pleui na ulicama. I Poljaci i Nijemci odloili su oruje, i vidio sam kako su nacistiki orlovi odbaeni s mnogih uniformi. Iz pete satnije, jedino Heide nije vidio nikakvog razloga za veselje. udljivo se naslonio na izgoreni tenk sa sprenom mumijom koja je leala jo napola u kupoli. I dalje je vrsto stezao puku, i promatrao u tjeskobnoj tiini kako si stari neprijatelji pruaju ruke i zajedno smiju na ulicama Varave. Iznenada, usred toga svega, zauo se zvuk eksplozije. Zasula nas je gomila granata. Tenk je bio razoren na komadie, a Heide odbaen preko ceste. ene i djeca vritei su potrali u zaklone. Ljudi koji su se svega nekoliko sekundi ranije grlili poput brae sada su se razdvojili, proklinjui sami sebe zbog naivnosti. Maleni je dotrao ulicom prema meni i zajedno smo se stepenicama spustili u najblii podrum. "Rekao sam ti!" prostenjao je. "Rekao sam ti daje to zamka." Prvo smo pomislili da to puca njemako topnitvo. Prolo je neko vrijeme dok smo shvatili da su to Rusi. Nastavili su bombardirati grad preko sat vremena, u pokuaju da dokraje i Nijemce i Poljake. Toga su dana uspjeli ubiti mnogo tisua ljudi. Peta satnija se pregrupirala, pa je izvuena iz toga podruja. Uule i njegovi Finci su nestali, i nikada ih vie nismo vidjeli. Sljedeeg dana su nas poslali u Ulicu Krasinskoga kako bismo nadgledali poljsku predaju i osigurali da sve vatreno i drugo oruje bude predano prema propisima. Nismo se veselili dok je duga kolona vojnika prolazila pokraj nas u tiini na svom putu prema zarobljenitvu. Dobro su se borili, i nismo imali nita protiv njih. I tako, na posljetku, je li zbilja doao kraj svemu? Ne ba. Ne jo. Psihopati iz Dirlewangerove i Kaminskijeve brigade jo su imali jednu posljednju ritualistiku orgiju putanja krvi za izvesti. Te su iste veeri zapoela pogubljenja. Prijatelj bi se okrenuo protiv prijatelja, susjed protiv susjeda, u mahnitim pokuajima da spase vlastite glave. Ovaj ovjek je bio komunist, onaj je bio idov; ova je ena spavala s ruskim asnikom, ona ena je simpatizirala Ruse. Jedna rije bila je dovoljna da bi se nekoga osudilo. Krvnike nisu zanimali dokazi. Uvjeti predaje odnosili su se samo na vojnike redovne poljske vojske. Tisue drugih koji su podigli oruje protiv njemake invazije bile su tretirane prema Himmlerovim uputama - bili su izvan zakona i nisu imali pravo albe. Stoga su bili pogubljeni bez suenja. Ono malo to je ostalo od civilne populacije nakon masakra te noi bilo je okupljeno i otjerano poput stoke u ogroman koncentracijski logor smjeten sjeverozapadno od Varave. Ondje su ih drali bez hrane i
98
vode, u uasnim sanitarnim uvjetima, bez odgovarajue skrbi za starije ili bolesne, sve dok nisu dogovorili prijevoz koji e ih odvesti u Njemaku. Znatan broj njih umro je na putu. U meuvremenu, satnije ininjeraca bile su poslane kako bi zapoele s izvravanjem zadatka potpunog unitenja kojega je naredio Himmler. Tek krajem sijenja ruevine Varave bile su preputene da umru u miru. Nije vie bilo niega to bi se moglo spaliti, niega to bi se moglo razoriti. Svi su ljudi bili ubijeni, a sve zgrade sruene. Himmlerova zapovijed je bila izvrena s tipinom pruskom temeljitou. Svaki mukarac, svaka ena i dijete; svaki pas i svaka maka; svaka ulica i svaka zgrada... Cilj je konano bio postignut Varava je bila izbrisana sa zemljovida.
99

Sven Hassel Carstvo Pakla

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Sven Hassel Carstvo Pakla

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

kamsigovski@yahoo.

politiki nepoeljan (nap. prev.)

RSHA - sigurnosna sluba Reicha.

jagdbomber - jurini bombarder Stoj! Tko je tamo?

KOD SRDANE KOZE

Sicherdienst - sluba sigurnosti

koji se borio u britanskoj vojsci (nap. autora)

You might also like