UNIVERZITET U SARAJEVU FAKULTET POLITIKIH NAUKA SIGURNOSNE I MIROVNE STUDIJE

Tema seminarskog rada:Meujezika diferencijacija

Mentor:Prof.Dr.Hanka Vajzovi Ass:Jasmin Musi

Ime i prezimestudenta:Salkanovi Maumer Broj indeksa:4739

Sadraj:

1.Uvod 2.Ideologizacija turcizama u savremenom standardnom bosanskom,hrvatskom,sprskom jeziku 3.Jezike odrednice u dobrotvornom radu bonjaka 4.Literatur

1.Uvod

Kao izrazito bogat, ali i viestruko kontroverzan sloj posuenica, trucizmi nisu izmicali panji lingvista ( i orijentalista i slavista), p i ostalih korisnik jezika koji se tom leksikom bave.Izmeu ostalog, i ko omimljenom temom u jeziko-nacionalnom dokazivanju ili sporenju, u novije vrijeme osobito.Pitanja koja se u vezi sa ovim slojem leksike u nas nameu, u prvom su redu sociolingvistike, ali i izvanjezike naravi, to ne znai da takve rijei vie nisu zanimljive za ozbiljna i nepristrasna nauna istraivanja u oblasti lekisikologije i leksikografije, onomastike, kontaktne lingvistike, stilistike itd.

2.Ideologizacija turcizama u savremenom standardnom bosanskom,hrvatskom,sprskom jeziku

Jedno od viestruko vanih a neuslagaenih pitanja svakako jest broj turcizama u naem jeziku ili u naem jezicima.Dosad su se (u vrijeme biveg sh/hs jezika) nudile barem procjene, zasada se, u zasebnim savremenim standardnim jezicima, izgleda, ne zna niti priblian broj takvih rijei.Problem je, naravno, i kako ih predbrojati kad nisu na jednom mjestu zabiljeene, nisu objedinjene (ne postoje, primjerice, rijenici trucizama za svaki na jezik i slino) niti je dosad definirano ta sve turcizmom treba smatrati: Samo one primjere za koje je u formu replike mogue uspostaviti ekvivalntan model u jeziku izvorniku:baki, esma, ajluk, javaluk (ovakve primjere rjenici u pravilu oznaavaju kao turcizme), ili pak i Sve one rijei koje se na neki od moguih naina dovode u vezu sa orijentalnim jezicima, bez obzira na to to se replika ili izrazito udaljila od modela jezika izvornika (nije mogua pouzdana identifikacija) ili adekvatan model uope ne postoji-kad su orijentalni jezici indirektni davaoci (admiral, kiosk) ili samo posretnici (avlija, kaldrma) ili pak samo dijelimni davaoci-tzv.hibridna tvorba koja se u derivaciji javlja u svoje dva mogua vida:orijentalnog je porijekl ili leksiki ili tvorbeni morfem ( baksuzirati, kreenje, odnosno, bundija, lopovluk i slino), to znai da za takve replike i ne mogu postojati ekvivalentni modeli u jziku davaocu/posredniku/izvorniku. Ukoliko se, dakle, prema rijeima orijentalnog porijekla postavimmo etimoloki fleksibilnije, pa u turcizme ubrojimo sve rijei koje imaju ikakvu vezu sa nekim od orijentalnih jezika (barem jedan morfem i barem posredno posuivanje), njihovih bi broj zasigurno znaajno premaio ranije istican podatak da je u biviem, zajednikom sh/hs. Jeziku takvih rijei bilo od nekoliko hiljada (razliito kod razliitih autora) pa do, najvie, desetak hiljada (Vajzovi 1999,13).Podatak o nekoj gornjoj granici vjerovatno je temeljen na kaljievom rijeniku turcizama (kalji 1979.23), u kojem je obraeno 8.742 rijei ili izraz a da ih pritom znatan broj, evidentni, uope nije zabiljeen-i osnovnih leksema, a pogotovo izvedenih, akle onih to jesu rezultat nekog vida hibridne tvorbe. Da bi se, meutim, pravilno razumjelo mjesto, pa i sociolingvistiki status turcizama u naem jeziku ili naem jeziku ili naim jezicima, te da bi se prema takvim rijeima uspostavio korektan i objektivan odnos (komunikacijski relevantan, kien emocije ili ideologiziranja,

pristrasnosti koja nas unaprijed opredjeluje za ili protiv ovog sloja leksike u nas), vrlo je vano znati motive interferencije i razlog egzistencije takvih rijei u naem jeziku, te imati na umu injenicu da turcizmi nisu imali niti si mogli imati isti status i istu sudbinu ni u svim naim govorima, na svim prostorima, kod svih nacija/konfesija, niti u svim fazama jezikog i drutvenog razvitka.Njihovo mjesto u jeziku i govoru nije se, dakle, moglo mjeriti istim ili samo jednim parametrima i nije moglo ostajati konstanta-jednom za svagda data procjena. Sociolingvistiki statud turcizama u vremenu turske vlasti (dok su kontakti bili direktni, a interferncija intezivna) bio je korelativan sa motivima interferencije: upotrebljavani su prema istim kriterijima po kojima su i posuivani-zbog potrebe ili radi mode. Kako su se, meutim, dolazea vremena mijenjala, i turcizmi su ili ukorak i prilagoavali se novim prilikama tako to su: U ime jaanja jezikoga zajednitva sve vie izlazili iz mode i preivljavali uglavnom onoliko su u kojem trenutku bili potrebni (komunikativno, funkcionalnostilski, simboliki)-to je trajalo vie od jednog stoljea, a zatim U ime jezikoga diferenciranja ili definivno izlazila iz mode (srpski i hrvatski jezik) ili iznova, jo snanije bili uvedeni u modu (bosanski jezik).Mod e, meutim, u oba sluaja like funkcije, dok e komunikativna uloga turcizama ostajati i dalje uglavnomm neizmijenjena ili korelativna potrebama samoga jezika i njemu bliskih odreenja (upor.Vajzovi 1986 a i 1997 a)

U Bonjaka su turcizmi u to vrijeme bili izrazito prisutni i u jezikom znanju i u upotrebi, i u Bosni i izvan Bosne (posebno Sandak, Crna Gora).Budui da je to oekivano i ope poznato, za dokazima ne treba posebno tragati:narodni govori, narodne pjesme (osobito sevdalinka), pisci, periodika, alhamijado knjievnost.Naravno, s poetka 20.stoljea i kod muslimana/Bonjaka, osobito intelektualaca, frekvencija turcizama postepeno opada ili, tanije, upotreba ovih rijei sve vie biva podreena funkcionalnom stilu, anru, tematskom okviru, sociolingvistikim kriterijima za izbor izraajnih sredstava. U Srba toga vremena vrijedi spomenuti barem dva imena: Vuka Karadi i Petra Koia.Zanimljivo je to da su se obojica zalagali za istotu jezika, a uprkos puristikim tendencijama (opim ili osobnim), na turcizme gledali blagonaklono. Primjer prvi, Vuk u svojim rjenicima biljei oko 2500 (Rjenik iz 1818), odnosno, 3500 (Rjenik iz 1852) razliitih turcizama (v.Peco 1987:9).No, da takve rijei nisu samo jezike graa prikupljena na terenu ve i bogatstvo njegova idiolekta, dokazuju Vukovi tekstovi u kojima obilato koristi mnoge rijei orijentalnog porijekla-od terminoloke do onih koje danas malo ko zna ili se pak vie uope ne upotrebljavaju:bimbaa, zerambaa, ferman, ajakterija, kujundija, jekmekija, alma, erdan, ardaklija, binjekta, legen, pekir, zejtin, peksimet, mukajet, teferi, miraz, ujagnmiti, fiek, gajtan, alma itd. Zanimljivo je, meutim, da je i kod Vuka upotreba turcizama ovisila o funkcionalnostilskim ili o tematskim okvirima teksta. Primjer drug.Koi se, kao osvjedoeni borac za istotu, ljepotu i sudbinu narodnoga jezika, izruguje, primjerice, germanizima, ali mu turcizmi oito nisu smetali.Naprotiv, odlino ih je poznavao i vjeto upotrebljavao, suptilno se i znalaki odnosei prema njihovim semantikim nijansama i funkcionalnostilskim vrijednostima.U cjelokupnom vokabularu Koieve pisane ostavtine turcizmi zauzimaju oko 6% njegova rijenika, u jeziku likova ak 9,5%.Zanimljivo je, uzgred reeno, da meu 800 natuknica orijentalnog porijekla, kolko je zabiljeeno u Koievom djelu, ima i jedan broj onih koje uope nisu registrovane u rjenicima bivieg sh/hs jeziku ili su zabiljeene tek u ponekom od njih.

Da i u Hrvata u posmatranom periodu (do poetka 20,stoljea) turcizama odista jest bilo, moe za ovu prigodu svjedoiti, primjerice, zbirka hrvatskih usmenih Ilirskih pjesama, pod nazivom Tuj tunja, tu jabuka, gdje su zabiljeene 53 takve rijei (kao odrednice/natuknice) upotrebljene u 83 pjesme.Zanemarimo li, meutim, pitanje koliko to, statistiki gledano, jest mnogo ili malo, zanimljivim se ini zapaanje da su mnogi od tih turcizama danas potpuno potisnuti iz upotrebe i mahom zaboralvjeni (neki ak i u Bosni malo poznati, osobito mlaim generacijama).Meu primjerima su i turcizmi: Ne samo oni poznatiji, u neku ruku i oekivani avlija, badava, beika, bunar, obanica, duman, daba, i slino Ve i oni manje poznati, moda i neoekivani-boaliuk, orda, delvet, diba, jagulak, kardo,itd.

3.Jezike odrednice u dobrotvornom radu bonjaka

Dobrotvorni rad Bonjaka ima duboke korijene na naem tlu, a temelji se ne samo na islamskoj duhovnossti i islamskim zakonima ve i na mentalitetu ovog naroda (esto se moe uti da je nekoga mehramet glave doo), to opet ne znai ni da su svi Bonjaci milostivi niti da drugi narodi ili pojedinci nisu humani, saosjeajni ili plemeniti.Naprotiv, no uroeni osjeaj svakog naroda ili bilo kojeg pojedinca da pomognu onome kome je pomo potrebna i ko je zasluuje, treba njegovati kao neprocjenjivu vrijednost svakog ovjeka i drutva u cjelini. Humanitarno djelovanje Bonjaka ispoljava se (slino kao i u ostalih naroda) u dvije osnovne forme: Individualno- kao obaveza svakog muslimana vjernika (vitre i zekjat) ili kao uobiajena pomo pojedinca (sadaka) prema svome blinjem, takva pomo ne treba, ako je mogue, biti javna ve je bolje, humanije, ako se za nju ne zna. Instituconalno-kao organizirana pomo u okviru dobrotvonih drutava i organizacija pomo u okviru dobrotvornih i organizacija, to nije loe i da se zna ili je to ak poeljno.

4.Literatur

Hanka Vajzovi Jezik i nacionalni identiteti