EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

prof.dr.sc. Vinko Kandija mr.sc. Alen Host mr.sc. Igor Cvei

MEUNARODNA EKONOMIJA
SKRIPTA (III. dio)

Rijeka, svibanj 2007.

7. MEUNARODNE ORGANIZACIJE STUPOVI SVJETSKOG GOSPODARSKOG SUSTAVA

Svjetski gospodarski poredak diktiraju tri osnovne organizacije: Meunarodni monetarni fond, Svjetska banka i Svjetska trgovinska organizacija. Svaka se od njih se bavi postavljanjem okvira u svom specifinom polju djelovanja, a zbog toga ih se smatra i nositeljima globalizacije.

7.1. MEUNARODNI MONETARNI FOND

Krovna financijska institucija i najznaajniji element svjetskog monetarnog sustava je Meunarodni monetarni fond (engl. International Monetary Fund IMF), osnovan 1944. godine u Bretton Woodsu (zajedno sa Svjetskom bankom tzv. Brettonwoodski blizanci). Temeljna zadaa IMF-a je kontroliranje stabilnosti deviznih teajeva valuta drava lanica te osiguranje sredstava dravama za financiranje platnobilannog deficita. U svibnju 2007. godine imao je 185 drava lanica (grafikon 7.1.). Grafikon 7.1. Broj drava lanica IMF-a od osnutka do 2007. godine

Izvor: http://www.imf.org/external/about.htm

Osnovni ciljevi IMF-a: Razvijanje meunarodne monetarne suradnje kroz savjetovanje i suradnju kod meunarodnih monetarnih problema Omoguiti ekspanziju i uravnoteen razvoj meunarodne trgovine i time omoguiti razvijanje i ouvanje visoke stope zaposlenosti i realnog dohotka 2

Osigurati stabilnost devalvacijama valuta

deviznih

teajeva

izbjegavati

kompetitivnim

Osigurati pomo u uvoenju multilateralnog sustava plaanja tekuih transakcija izmeu drava lanica i anulirati devizne restrikcije koje onemoguuju razvoj svjetske trgovine Jaati povjerenje u drave lanice na nain da imaju pravo na privremenu uporabu sredstava IMF-a u cilju otklanjanja platnobilannih poremeaja Skratiti trajanje i smanjiti obujam neravnotee u platnim bilancama drava lanica.

Aktivnosti IMF-a Rad IMF-a grupiran je u tri temeljne skupine aktivnosti: Nadgledanje praenje ekonomskog i financijskog razvoja, te pruanje konzultantskih usluga s naglaskom na prevenciju kriza Zajmovi IMF posuuje novac dravama s platnobilannim problemima, osigurava privremeno financiranje i potporu politikama voenim u svrhu otklanjanja problema. IMF daje i kredite dravama s niskom razinom dohotka s ciljem otklanjanja siromatva Tehnika pomo IMF osigurava dravama poduavanje na svojim ekspertnim podrujima.

Zajmovi: Drava moe zahtijevati financijsku pomo IMF-a ukoliko ima problema u financiranju platnobilannog deficita. Priroda zajmova se mijenja tijekom vremena. Naftni okovi 70-ih godina 20. st. i dunika kriza 80-ih godina uzrokovali su veliki porast kredita IMF-a. Tijekom 90-ih godina tranzicijski proces u srednjoj i istonoj Europi te krize na tritima u nastajanju doveli su do znaajne potranje za resursima IMF-a. Vrste zajmova IMF-a Zajmovi za smanjenje siromatva i porast mogunost (PRGF) i Zajmovi za anuliranje egzogenih okova (ESF) Koncesijski kreditni aranmani najsiromanijim dravama su popraeni sveobuhvatnim strategijama smanjenja siromatva. Danas je najvei broj aranmana IMF-a realiziran kroz PRGF. Kamatna stopa na PRGF i ESF kredite je samo 0,5%, a krediti trebaju biti vraeni u roku 5 i 10 godina. 3

Stand-by aranmani (SBA) SBA su dizajnirani za pomo dravama s kratkoronim kratkoronim problemima u bilanci plaanja. Stand-by aranmani angairaju najvei obujam resursa IMF-a. Duina trajanja SBA je tipino 12 do 24 mjeseci, a plaanje se moe produiti na 30 mjeseci do 4 godine Extended Fund Facility (EFF) ustanovljen 1974. godine za dugoronu pomo dravama koji zahtijevaju fundamentalne gospodarske reforme. Aranmani EFF imaju dui rok trajanja najee 3 godine, dok se povratak sredstava moe produiti na 4 i pol do 7 godina. Supplemental Reserve Facility (SRF) uveden 1997. godine za kratkorono financiranje velikog obujma. Motivacija za uspostavljanje SRF je bio iznenadan gubitak povjerenja trita koji su doivjele drave s tritima u nastajanju tijekom 1990-ih godina koji je doveo do masovnog bijega kapitala i zahtijevao je znatno vei obujam kapitala nego je to IMF ranije predvidio. Drave trebaju vratiti zajam u roku od 2 do 2 i pol godine, a mogu i produiti rok otplate za 6 mjeseci. SRF krediti su optereeni dodatnim teretom od 3 do 5 postotnih bodova. Compensatory Financing Facility (CFF) ustanovljen 1963. godine za pomo dravama s velikim padom izvoznih prihoda ili porasta trokova uvoza itarica ija cijena esto i znaajno fluktuira. Financijski uvjeti su slini kao kod SBA. Pomo u nevolji IMF osigurava i aranmane za pomo u nevolji dravama koje je pogodila elementarna nepogoda ili rat. Krediti iz ove sfere se dodjeljuju po bazinoj kamatnoj stopi I moraju se vratiti u roku od 3 do 5 godina.

Specijalna prava vuenja (SDR) Specijalna prava vuenja (SDR) su kreirana 1969. godine kao potpora BrettonWoodskom sustavu fiksnih deviznih teajeva. Drave koje sudjeluju u ovom sustavu trebaju slubene rezerve drava ili sredinja banka ima rezerve zlata i

opeprihvaenih stranih valuta koje mogu biti koritene za kupovinu domae valute na svjetskom deviznom tritu u cilju odravanja deviznog teaja. Meutim, meunarodna ponuda dvaju glavnih rezervi sredstava zlata i USD pokazala se neadekvatnom za podrku ekspanzije svjetske trgovine i financiranja razvoja. Samo nekoliko godina kasnije, Bretton-Woodski sustav teajeva je propao, a glavne valute poele su fluktuirati u reimu fleksibilnih deviznih teajeva. Nadalje, porast meunarodnog trita kapitala uzrokovao je olakano zaduivanje drava. Navedene su injenice dovele do smanjenja potrebe za SDR-om. Danas se SDR koristi ogranieno, samo kao rezerva sredstava, a njegova je glavna funkcija raunovodstvena za IMF i neke druge meunarodne institucije. SDR nije valuta, ni potraivanje od IMF-a. To je potencijalno potraivanje slobodno koritenih valuta drava lanica IMF-a. Vlasnici SDR-a mogu dobiti te valute u zamjenu za SDR na dva naina: kroz aranmane dobrovoljne zamjene izmeu drava ili kada IMF organizira prodaju SDR izmeu drava s jakom i slabom eksternom pozicijom Od 1. sijenja 2006. godine IMF je odredio etiri valute koje zadovoljavaju kriterije za ukljuivanje u koaricu valuta, a ija je teina odreena na temelju njihove uloge u meunarodnoj trgovini i financijama: ameriki dolar (USD) 44%, euro (EUR) 34%, japanski yen (JPY) 11% i britanska funta (GBP) 11%. Bazina kamatna stopa kojom se koristi IMF je direktno povezana s kamatnom stopom na SDR, s fiksnom marginom koja se postavlja svake godine. Bazina rata dakle fluktuira s trinom kamatom na SDR koja se rauna na tjednoj osnovi.

Kvote U tijeku ulanjivanja u IMF kljuan je izraun kvote. Kvota se rauna po posebnoj formuli koja ukljuuje kljune ekonomske i financijske pokazatelje u dravi, kao to su visina BDP-a, visina deviznih rezervi i podaci o tekuem raunu platne bilance. Kvota se izraunava temeljem dva kriterija: Naelo jednakosti drava (bazini glasovi) 250 Naelo gospodarske snage za svakih 100.000 SDR-a kvote pojedine drave jedan dodatni glas

U tablici 7.1. prikazano je stanje kvota za pet najveih dioniara IMF-a i Hrvatske na dan 27. 04. 2007. godine Tablica 7.1.: Ponderi izabranih drava u IMF-u
KVOTA GLASOVI % od ukupnog Milijuna SDR-a % od ukupne Broj glasova kvote broja SAD 37,149.3 17.14 371,743 16.83 Japan 13,312.8 6.14 133,378 6.04 Njemaka 13,008.2 6.00 130,332 5.90 Velika Britanija 10,738.5 4.95 107,635 4.87 Francuska 10,738.5 4.95 107,635 4.87 Hrvatska 365.1 0.17 3,901 0.18 Ukupno 216,747.8 100.0 2,208,981 100.00 Izvor: http://www.imf.org/external/np/sec/memdir/members.htm#s

Veliina kvote je bitna zbog dva razloga: O visini kvote ovisi snaga drave pri glasovanju u IMF-u O visini kvote ovisi potencijalni volumen sredstva koje drava posuuje od IMF-a.

Organizacija Organizacijsku strukturu IMF-a ine: Vijee guvernera najvii organ Fonda, svaka drava imenuje svoga lana, obino guvernera centralne banke. Sastaje se jednom godinje, donosi najznaajnije odluke za djelovanje IMF-a

Odbor izvrnih direktora ine ga 24 izvrna direktora, sastaje se 2-3 puta tjedno, najvie se vremena bavi problematikom pojedinih drava lanica, multilateralnim problemima (projekcije gosp. razvoja, dunika situacija, dogaaji na tritima kapitala) Meunarodni monetarni i financijski komitet ine ga guverneri one 24 drave koje sastavljaju Odbor izvrnih direktora. Obino se sastaje dvaput godinje, raspravlja o svim problemima iz djelokruga IMF-a, a premda nema formalne moi donoenja odluka njegova se stajalita realiziraju kroz Odbor izvrnih direktora ili Vijee guvernera Direktor Fonda imenuje ga Odbor izvrnih direktora, vodi sjednice Odbora izvrnih direktora, po nepisanom je pravilu uvijek Europljanin, dok je njegov zamjenik uvijek iz SAD-a. Poetkom svibnja 2007. godine direktor IMF-a je Rodrigo de Rato iz panjolske

7.2. MEUNARODNE BANKE ZA FINANCIRANJE RAZVOJA

Pored IMF-a, koji predstavlja sredinju meunarodnu financijsku instituciju za osiguravanje platnobilanne potpore dravama lanicama, u svijetu postoji i druga skupina meunarodnih financijskih institucija kojima je cilj osiguranje sredstava za financiranje gospodarskog razvoja drava lanica. Najvea izmeu njih i jedina s globalnim lanstvom (185 drava lanica u svibnju 2007. godine) je Svjetska banka (World Bank WB). Ona je vitalni izvor financijske i tehnike pomoi za drave u razvoju cijelog svijeta. WB nije banka u klasinom smislu rijei budui da je skupina WB-a sastavljena od pet samostalnih institucija: Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) Meunarodno udruenje za razvoj (IDA) Meunarodna financijska korporacija (IFC) Meunarodna agencija za osiguranje investicija (MIGA) Meunarodni centar za rjeavanje investicijskih sporova (ICSID).

Svaka od navedenih institucija ima zasebnu ulogu u misiji smanjenja siromatva i poboljanja ivotnog standarda. Drugu veu skupinu meunarodnih banki za financiranje razvoja ine tzv regionalne razvojne banke. Njihov je temeljni cilj financiranje projekata u dravama u razvoju regije kojoj pripadaju. Drave lanice banke su drave u

razvoju iz te regije, ali i industrijski razvijene drave iz i izvan regije. Regionalne razvojene banke su: Meuamerika razvojna banka (IADB) Afrika razvojna banka (AfDB) Azijska razvojna banka (AsDB) Europska banka za obnovu i razvoj (EBRD).

Treu i etvrtu skupinu ine tzv. subregionalne banke i fondovi. Svrstane su dvije skupine prvenstveno zbog bitne razlike u financijskoj snazi. Treu skupinu ine financijski mone institucije koje djeluju povezane s integracijskim procesima u EU. Najznaajnije su: Europska investicijska banka (EIB) Europski investicijski fond (EIF) Europski fond za razvoj (EDF) Razvojna banka Vijea Europe (CEDB)

etvrta skupina meunarodnih banaka za financiranje razvoja okuplja vei broj subregionalnih banaka i fondova, posebno u Africi, Latinskoj Americi i arapskom dijelu svijeta. Skupna je znaajka ogranienost lanstva na drave u razvoju te regije iz ega proizlazi i njihov relativno slab financijski potencijal. Predstavnici ove skupne su npr.: Srednjoamerika banka za gospodarsku integraciju Andska korporacija za razvoj Istonoafrika razvojna banka Zapadnoafrika razvojna banka Arapski fond za ekonomski i socijalni razvoj Islamska razvojna banka itd.

U nastavku e biti detaljnije pojanjena uloga skupine WB, kao i funkcioniranje onih banaka/institucija od znaenja za Hrvatsku.

7.2.1. Svjetska banka Najutjecajnija banka za financiranje razvoja, predstavlja model djelovanja svim slinim institucijama. 7.2.1.1. Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD) Nastanak Osnovana 1944. godine zajedno s IMF-om Ciljevi dugorono financiranje poslijeratne obnove i gospodarskog razvoja slabije razvijenih drava lanica. Nepisano je pravilo da se granica od 10.000 USD za BDP p/c uzima kao granica prava na uzimanje kredita WB. lanstvo globalno, praktino sve drave svijeta su i lanice WB. Organizacija slina strukuri IMF-a. ine je: Savjet guvernera svaka drava lanica imenuje svoga predstavnika, obino ministra financija. Sastaje se jednom godinje i odluuje o najvanijim pitanjima za djelovanje banke Odbor izvrnih direktora ine ga 24 izvrna direktora, od kojih se 8 imenuje neposredno (SAD, Japan, Njemaka, Velika Britanija, Francuska, Saudijska Arabija, Kina i Rusija), a ostalih 16 se izabire. Razvojni odbor raspravlja o kljunim problemima, ali nema prava odluivanja. Predsjednik vodi sjednice izvrnih direktora, po nepisanom pravilu je iz SAD-a, u svibnju 2007. godine predsjednik je Paul Wolfowitz. Izvori financiranja premda je vrijednost kapitala banke preko 200 milijardi USD, daleko najznaajniji izvor financiranja je zaduivanje banke na meunarodnom tritu kapitala. Zbog odlinog boniteta (AAA) koji je posljedica iznimno konzervativne politike kreditiranja zaduuje se uz LIBOR ili ak i niu kamatnu stopu. Kreditiranje pet osnovnih tipova kredita: Projektni krediti najznaajniji oblik kreditne aktivnosti do 70-ih godina prolog stoljea. Tada su obuhvaali 80% vrijednosti svih kredita, danas je njihov znaaj prepolovljen. Sektorski krediti iskustvo je pokazalo da je uspjh pojedinog kredita ovisan i o uvjetim pojdinog sektora. Zato su se 70-ih godina XX. st. poeli odobravati

krediti za razvoj sektora (npr. transport, energetika). Danas ovi krediti ine do 30% ukupne vrijednosti odobrenih kredita. Krediti za strukturnu prilagodbu uvedini krajem 70-ih i poetkom 80-ih godina XX. st. kao odgovor banke na injenicu da platnoilanne probleme jedne drave nije mogue rijeiti kratkoronim mjerama iz aranmana s IMFom. Danas ine oko 25% ukupne vrijednosti odobrenih kredita. Krediti za tehniku pomo po svojoj vrijednosti marginalni (do nekoliko postotka svih kredita), namijenjeni izgradnji i poboljanju djelovanja instutucija u dravama dunicima. Krediti za obnovu u sluaju elementarnih nepogoda, te krediti za obnovu ratom opustoenih drava (npr. BiH) 7.2.1.2. Meunarodno udruenje za razvoj (IDA) Dok IBRD odobrava kredite po komercijalnim uvjetima, osnovni je cilj IDA-e osiguranje financijske pomoi pod koncesijskim uvjetima. Razlika je i u tome to IBRD funkcionira po naelu banke, dok IDA funkcionira kao fond. Nastanak osnovana 1960. godine kao agencija WB. Ciljevi i lanstvo osnovni je cilj koncesijsko financiranja najmanje razvijenih drava svijeta. Sredstava IDA dostupna su samo onim dravama iji godinji BDP p/c ne prelazi odreenu granicu. U svibnju 2007. godine granica je na 965 USD p/c godinje. Drave lanice su podijeljene u dvije skupine: korisnici sredstava i donatori. Organizacija jednaka kao i kod IBRD-a Financijski izvori donacije drava lanica iz najrazvijenijih drava svijeta, kao i dio dohotka kojeg u redovitom poslovanju ostvaruje IBRD, te otplate kredita odobrenih u prolosti. Financijski plasmani sredstva se odobravaju putem kredita, hoe li biti odobrena iz IBRD-a ili iz IDA-e ovisi o procjeni ekonomskog potencijala i kreditne sposobnosti drave. Krediti se odobravaju s dugim rokom otplate (35 do 40 godina, uz poek od 10 godina, bez kamata)

10

7.2.1.3. Meunarodna financijska korporacija (IFC) IBRD i IDA su dvije tijesno povezane institucije s dva reima kreditiranja. Nasuprot tome, IFC je osnovana s potpuno drugim ciljem. ZA razliku od IBRD-a i IDA-e, IFC je usmjeren iskljuivo prema financiranju privatnog sektora, a danas je najznaajnija meunarodna financijska institucija za duniko i vlasniko financiranje privatnog sektora u gopodarstvima manje razvijenih drava. Nastanak godine 1960. kao agencija WB Ciljevi i lanstvo poticanje gospodarskog razvoja drava u razvoju kroz financiranje projekata privatnog sektora. Pristup sredstvima IFC-a imaju sve drave u razvoju i drave u tranziciji koje su lanice institucije. Organizacija slino kao i IBRD ili IDA Financijski izvori uplaeni kapital drava lanica i zaduivanje na financijskom tritu, zadrana dobot od redovitog poslovanja, otplate kredita, dohoci od investicija Financijski plasmani za razliku od IBRD-a ili IDA-e, njegovi su plasmani riziniji. Odobravaju se krediti pod komercijalnim uvjetima za razvoj privatnog sektora, ali i vlasnika ulaganja 7.2.1.4. Meunarodna agencija za osiguranje investicija (MIGA) MIGA je osnovana s ciljem poveanja direktnih inozemnih investicija u dravama u razvoju. Osnovna joj je djelatnost osiguravanje investicija od nekomercijalnih rizika. Nastanak osnovana 1988. godine kao agencija WB Ciljevi - osiguravanje investicija od nekomercijalnih rizika, tehnika pomo kod izvoenja direktnih inozemnih investicija, informiranje o uvjetima investiranja u pojedinim dravama. Organizacija slino kao IBRD ili IDA Financijski izvori razlikuje dvije skupine drava drave izvoznice kapitala (udio od 60% kapitala) i drave uvoznice kapitala (40% kapitala). Financijski plasmani nisu klasini kao kod IBRD-a, IDA-a ili IFC-a, ve su to police osiguranja investicija u drave u razvoju i tranziciji, ime je imala znaajan doprinos poveanju direktnih inozemnih investicija u svijetu. 11

7.2.2. EUROPSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ To je regionalna banka za finaniranje razoja u dravama Srednje i Istone Europe (CEEC) i jedina regionalna banka koja financira projekte i u Hrvatskoj. Nastanak osnovana 1990. godine kao posljedica tranzicijskih kretanja u Europi. Ciljevi usmjeravanje pozornosti na specifine probleme regije, poticanje realizacije regionalnih projekata/programa, odigrati ulogu katalizatora za privlaenje drugih izvora sredstava u regiju, ali i podupiranje procesa tranzicije. Organizacija slino kao IBRD, IDA, AfDB, AsDB ili IADB Financijski izvori zaduivanje na meunarodnom financijskom tritu, dobit banke Financijski plasmani Krediti s dravnom garancijom EBRD ih odobrava samo za projekte u javnom sektoru, najee infrastruktura Krediti bez garancije drave financiranje projekata u privatnom sektoru, u svim sektorima gospodarstva Vlasnika ulaganja u praksi se najee dogaa kombinacija vlasnikog ulaganja i kredita.

7.2.3. EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA Europska investicijska banka (EIB) - osnovana Rimskim ugovorom, financijska je institucija Europske unije. Cilj je Banke osiguranje uravnoteenog razvoja unutarnjeg trita, pomoi u financiranju projekata povezanih s uvoenjem zajednikog trita, odnosno financiranja u budunosti. Banka nije komercijalnog karaktera. EIB plasira kredite na trite kapitala zbog europske integracije openito i promoviranja investicijskih projekata (posebno EIB odobrava dugorone zajmove u petnaestak valuta, prioritetno u eurima).

12

U krugu meunarodnih financijskih institucija EIB je visoko rangirana po volumenu odobrenih zajmova kojima se koriste sve drave EU, ali i partnerske drave pristupnice Hrvatska i Turska, drave zapadnog Balkana, drave EFTA-e, Rusija i drave novog istonog susjedstva, drave Afrike, Kariba i Pacifika (ACP drave), te Azije i Latinske Amerike. . Zajmovi su namijenjeni za projekte koji slijede jedan ili vie ciljeva: ekonomski razvoj manje razvijenih podruja i regija poboljanje transeuropske mree sektora transporta roba i ljudi, telekomunikacija i energije jaanje meunarodne konkurentnosti industrije Unije te poticanje malih i srednjih poduzea zatita okolia i ivotne razine unapreenjem urbanog razvoja, zatita kulturne i arhitektonske batine EU ostvarivanje zajednikih energetskih ciljeva koritenjem internih resursa, tednjom energije i diverzifikacijom uvoza.

Svaki zahtjev EIB-a detaljno se procjenjuje. Vee ga se, ne samo uz kompatibilnost s komunitarnom politikom, nego i uz ekonomsku opravdanost i zatitu okolia. Oko 70% kredita EIB-a namijenjeno je smanjenju regionalnog dispariteta zemalja lanica. Postoje dvije vrste zajmova EIB-a: izravni individualni zajmovi koji se odnose na velike projekte - mogu biti fiksirani i revidirani ili varijabilni, traju od 4 do 8 godina; izravni zajmovi koji se odnose na male i srednje investicije - EIB odobrava globalne zajmove bankama ili financijskim posrednicima koji pozajmljuju novac nositeljima projekata (11.500 poduzea u 1999.). Banka uglavnom nabavlja sredstva na tritu kapitala (29 milijardi u 2000.), kao prvoklasni poslovni partner (AAA) i domaih plasmana koje financira uz najpovoljnije uvjete. Bankom upravlja Vijee guvernera, Administrativno vijee (Vijee direktora) i Izvrni odbor (Uprava). Sjedite banke je u Luksemburgu.

13

7.2.4. UJEDINJENI NARODI Ujedinjeni narodi su sredite globalnih nastojanja rjeavanja problema ovjeanstva. U tom cilju djeluje vie od 30 pridruenih organizacija. Te organizacije promoviraju potivanje ljudskih prava, zatitu okolia, borbu protiv bolesti i siromatva. Agencije UN-a definiraju standarde za siguran i efikasan promet zrakoplova, pomau u poboljanju telekomunikacija i zatiti potroaa. UN vodi i meunarodnu kampanju protiv krijumarenja droga i terorizma. Na cijelom svijetu UN ima agencije za pomo izbjeglicama, te programe za ienje mina. Pored toga, pomae u poveanju proizvodnje hrane i vodi bitku protiv AIDS-a. Najvanije organizacije s ekonomskog aspekta su Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO), Konferencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD), Organizacija za hranu i poljoprivredu UNa (FAO).

7.2.4.1. Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO) Cilj UNIDO-a je pomoi dravama u razvoju i tranziciji u borbi protiv marginalizacije u dananjem globaliziranom svijetu. UNIDO mobilizira znanje, vjetine, informacije i tehnologiju u cilju zapoljavanja i kompetitivnog gospodarstva UNIDO je osnovan 1966. godine, a specijalizirana agencija UN-a postaje 1985. godine. Kao dio zajednikog sustava UN-a, UNIDO je odgovoran za promoviranje industrijalizacije u suradnji sa svoje 172 drave lanice

UNIDO-vih osam servisnih modula su: Industrijsko upravljanje i statistika Investicije i promocija tehnologije Industrijska konkurentnost i trgovina Razvoj privatnog sektora Agro-industrija Odriva energija i klimatske promjene Protokol iz Montreala Menadment zatite okolia 14

7.2.4.2. Konferencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD) UNCTAD je osnovan 1964. godine s ciljem promocije razvoja i integracije drava u razvoju u svjetsko gospodarstvo. UNCTAD se progresivno irio i postao autoritativnu instituciju iji je cilj pomoi u otroj debati i promiljanju o razvoju, te posebno pomoi u osiguranju sukladnosti domaih politika i meunarodnih akcija s odrivim razvojem. U svibnju 2007. godine UNCTAD ima 192 drave lanice. UNCTAD ima tri osnovne funkcije: Forum za meuvladinu deliberaciju podrka raspravi sa strunjacima i razmjeni iskustva, uz naglasak na izgradnji konsenzusa Poduzima istraivanja, analizu politika i prikupljanje podataka za vladine predstavnike i strunjake Osigurava tehniku pomo uz poseban naglasak na potrebe najmanje razvijenih drava i drava u tranziciji. UNCTAD surauje s drugim organizacijama i dravama donatorima u predaji tehnike pomoi

Najvanije su aktivnosti UNCTAD-a u sferi: trgovina i robe: diverzifikacija roba i razvoj, konkurentnost i politika zatite potroaa, trgovinski pregovori i trgovinska diplomacija, trgovinske analize i informacijski sustav, trgovina i okoli investicije, tehnologija i razvoj poduzetnitva: meunarodne investicije i tehnoloki sporazumi, revizija investicijske politike, vodii za investitore, tehnologija, makroekonomske politike, dug i financiranje razvoja: analiza politika i istraivanja, tehnika i savjetodavna potpora transport, carine i informacijska tehnologija: ASYCUDA program, ACIS program, inicijativa e-turizam, globalna mrea informativnih toki Afrika, nerazvijene drave, izolirane drave, mali nerazvijeni otoci -drave

15

7.2.4.3. Organizacija za hranu i poljoprivredu UN-a (FAO) FAO predvodi meunarodnu borbu za suzbijanje gladi. FAO je neutralni forum u kojem se sve drave lanice (190 drava lanica u svibnju 2007. godine) susreu i pregovaraju o sporazumima i politikama. Pored toga, FAO je izvor informacija i znanja. FAO pomae nerazvijenim dravama i dravama u tranziciji u modernizaciji i poboljanju poljoprivrede, umarstva i ribarstva u cilju osiguranja hrane za sve. Od osnivanja 1945. godine, posebno je fokusiran na razvoj ruralnih podruja kao doma 70% gladnih na svijetu.

Aktivnosti FAO-a odvijaju se na etiri glavna podruja: Pruanje informacija o postignuima Razmjena iskustava Osiguranje mjesta susreta Implementacija znanja na terenu

7.3. SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA

Svjetska trgovinska organizacija (World Trade Organization - WTO) je krovna trgovinska organizacija koja "proizvodi" trgovinske principe na meunarodnoj razini. Njezin temeljni cilj je liberalizacija trgovine, a to je ujedno i forum drava za pregovore o smanjenju carina i ukidanju svih ostalih prepreka radi slobodne trgovine robama, uslugama i intelektualnim vlasnitvom. WTO je mjesto gdje drave lanice pokuavaju rijeiti trgovinske probleme pregovorima s drugim dravama lanicama. U WTO-u su prvi korak uvijek pregovori, budui da je i nastao kao rezultat multilateralnih pregovora.

16

Tablica 7.1.: Runde pregovora u okviru GATT-a i njihovi temeljni rezultati 1947. Geneva o 23 drave-potpisnice, osnivai o dogovoreno 45.000 carinskih ustupaka, za 10 mlrd USD trgovine o preuzete obveze za budue runde pregovora o ugovorne strane razmjenjuju oko 5.000 carinskih postupaka o odobreno lanstvo za 10 novih drava o dogovoreno daljnjih 8.700 carinskih ustupaka, ime je postignuta ukupna redukcija carina od 25% u odnosu na razinu prije 1947./48. o odobreno lanstvo za 4 nove drave o dogovoreni carinski ustupci u vrijednosti od 2,5 milijarde USD o dogovoren jedinstven raspored ustupaka novonastaloj Europskoj ekonomskoj zajednici, temeljen na Zajednikoj vanjskoj carini EEZ-a o dogovorena 4.400 carinska ustupka koji pokrivaju cca. 4,9 mlrd. USD trgovine o lanstvo u GATT-u raste na 50 drava potpisnica, koje ine 75% svjetske trgovine o pregovori su proireni s proizvod-po-proizvod sustava na dogovaranje carinskih ustupaka po itavim granama i sektorima o dostignuti carinski ustupci i do 50% u mnogim podrujima ustupci pokrivaju ukupnu vrijednost trgovine od cca. 40 mlrd. USD o zakljueni posebni ugovori o itaricama i kemijskim proizvodima o prihvaen Antidampinki kodeks o o o o sudjeluje 99 drava carinski ustupci i srodne obveze pokrivaju preko 300 mlrd. USD trgovine prosjena carinska stopa na industrijske proizvode smanjena sa 7% na 4,7% postignuti sporazumi o: tehnikim preprekama trgovini, subvencijama i protumjerama, postupcima licenciranja uvoza, dravnim (javnim nabavkama), odreivanju carinske vrijednosti, trgovini goveim mesom, trgovini mlijenim proizvodima, civilnim zrakoplovima, te o izmjenama Kodeksa o antidampingu

1949.

Annecy

1951. 1956. 1960.1961. 1964.1967.

Torquay Geneva Geneva (Dillon Round) Geneva (Kennedy Round)

1973.1979.

Geneva (Tokyo Round)

1986.1993.

Geneva (Uruguay Round)

sudjeluje 125 drava izmjenjena i ojaana GATT-ova pravila, GATT 1994 znaajne redukcije carina u trgovini robama investicijske mjere povezane s trgovinom, trgovinom uslugama i pravo intelektualnog vlasnitva po prvi puta postaje predmet pregovaranja i postignutih specifinih sporazuma o uspostavljen je WTO (s pojaanim Mehanizmom za rjeavanje sporova o o o o

17

Nakon ovih multilateralnih rundi pregovora odrali su se i sastanci drava lanica (tzv. ministarske konferencije) sukladno tablici 7.2. Godine 2001. u Dohi je trebala zapoeti nova runda pregovora, meutim zbog nesuglasica drava lanica WTO ovu ministarsku konferenciju ne smatra zapoetom novom rundom pregovora, premda je neki nazivaju "razvojnom" rundom. Tablica 7.2. Ministarske konferencije WTO-a

1996.

Singapore

o analiza implementacije sporazuma o WTO-u o uspostavljanje radne grupe za analizu podruja kao to su trgovina i investicije, trgovina i konkurencija, te transparentnost dravnih procedura o analiza implementacije sporazuma Urugvajske runde o usvojen budui program rada o trebala se baviti pitanjima visokih subvencija za poljoprivredu EU, ali i zahtjevom SAD-a za opom liberalizacijom trgovine robama i uslugama, o pristupu tritu o obiljeili je veliki prosvjedi o nova runda pregovora mora obuhvati pitanje liberalizacije trgovine poljoprivrednim proizvodima, uslugama, pristup tritu za nepoljoprivredne proizvode, javne nabavke i intelektualno vlasnitvo o skupina G21 drava u razvoju predvoena Indijom, Brazilom i Junoafrikom Republikom o prijetila je blokiranjem Doha kruga pregovora sve dok SAD i EU ne odlue ukinuti svoje prevelike potpore za poljoprivredu. o slubeno su pregovori propali zbog Singapurskih pitanja, podruja konkurencije, investicija, javnih nabavki i pitanja u vezi s nainima olakanja trgovine. o siromane su drave zahtijevale povezivanje interesa bogatih drava za liberalizacijom trgovine industrijskim proizvodima s liberalizacijom trgovine poljoprivrednim proizvodima o EU se obvezala ukinuti izvozne subvencije do 2013. godine, meutim, ova vrsta subvencija ini samo 3,5% subvencija EU poljoprivredi o privremeni kraj duopola SAD EU i jaanje utjecaja manje razvijenih drava

1998 1999.

Geneva Seattle

2001.

Doha

2003.

Cancn

2005.

Hong Kong

18

7.3.1. PRINCIPI FUNKCIONIRANJA WTO-A Klauzula najpovlatenije nacije (Most-favoured nation MFN) Sve prednosti i povlastice dogovorene izmeu jedne ili vie drava moraju se automatski priznati i svim drugim lanicama WTO-a. Dakle, drave lanice WTO-a ne mogu diskriminirati svoje trgovinske partnere. Meutim postoje i izuzeci drave koje potpiu sporazum o slobodnoj trgovini i primjenjuju ga samo na robu podrijetlom iz te skupine drava i diskriminiraju svu ostalu robu. Drugi je sluaj kada razvijene drave daju preferencijalni pristup robi iz nerazvijenih drava na svoje trite. Stav je WTO-a da svako sniavanje barijera vodi do slobodnije trgovine na svjetskoj razini. Nacionalni tretman (National treatment) Domai i uvozni proizvodi moraju biti tretirani jednako. Nacionalni tretman se primjenjuje samo na proizvod, uslugu ili predmet intelektualnog vlasnitva pri ulasku na trite. Naplata carinskih pristojbi na uvoz ne naruava nacionalni tretman ak i ako domai proizvodi nisu predmet ekvivalentnog oporezivanja Postupna implementacija slobodne trgovine kroz pregovore sniavanje trgovinskih barijera je jedna od najznaajnijih mjera za poticanje trgovine. Od stvaranja GATT-a bilo je osam rundi pregovora (tablica 7.1.). Deveta runda (Doha Development Agenda) je u tijeku. Prve su runde pregovora uglavnom bile bazirane na sniavanju carina, dok se od 1980. godine sve vea panja pridaje uslugama i intelektualnom vlasnitvu. Slobodna trgovina se postie postupno kroz tzv. "progresivnu liberalizaciju". Drave u razvoju imaju vie vremena za ispunjenje obveza. Predvidljivost i transparentnost ponekad je obeanje o nepromjenjivosti trgovinskih barijera jednako vano kao i njihovo smanjivanje, budui da obeanje prua jasnu sliku o uvjetima i prilikama poslovanja. Stabilnost i predvidljivost potie investicije, zapoljavanje i omoguuje potroaima punu korist od poveanja konkurencije najiri izbor robe i najnie cijene. Multilateralni trgovinski sustav je pokuaj stvaranja stabilnog i predvidljivog poslovnog okruenja.

19

Promoviranje fer konkurencije Pravila nediskriminacije MFN i nacionalni tretman kreirani su u svrhu osiguranja fer uvjeta trgovanja. Odreivanje to je fer, a to ne-fer, te kako drave mogu reagirati na takvu praksu dio je sporazuma WTO-a Poticanje razvoja i gospodarske reforme Sustav WTO-a doprinosi razvoju, meutim drave u razvoju trebaju fleksibilnost u vrijeme implementacije sporazuma. Vie od drava lanica WTO-a su drave u razvoju i tranziciji, a one imaju sve veu utjecaj na trgovinske pregovore. Tom su injenicom osigurale diferencirani pristup, posebno za najsiromanije drave

7.3.2. USTROJ WTO-A Ministarska konferencija o Najvie tijelo unutar okvira WTO-a o o o Sastaje se svake dvije godine Sastoji se od predstavnika svake lanice U potpunosti je ovlatena za odluivanje o svakom pitanju iz

podruja Meunarodnih trgovinskih sporazuma Glavna skuptina o Zaduena je za nadgledanje rada WTO-a o o Sastoji se od predstavnika svih drava lanica Ovlasti: sva podruja povezana s multilateralnim i plurilateralnim

trgovinskim sporazumima, osim onih koji bi rezultirali znaajnim izmjenama politika ili odluka o promjeni statuta WTO-a o Temeljne zadae: Djelovanje u svojstvu Tijela za rjeavanje sporova po odredbama Sporazuma o pravilima i postupcima za rjeavanje sporova Upravljanje Mehanizmom za procjenu trgovinskih politika Nadgledanje i osiguravanje nesmetanog djelovanje Vijea za trgovinu robama, uslugama i trgovinskih aspekata prava intelektualnog vlasnitva, kao i trgovinskih odbora Sastaje se po potrebi, u praksi svakih 6-8 tjedana

20

Drave predstavljaju veleposlanici, prvi tajnici ili voditelji misija pri

WTO-u o Za potrebe dnevnog upravljanja radom WTO-a, Glavna skuptina delegira nadlenost na tri tijela: Vijee za trgovinu robama (GATT) Vijee za trgovinu uslugama (GATS) Vijee za trgovinski aspekt prava intelektualnog vlasnitva (TRIPS)

7.3.3. TRGOVINSKA VIJEA Vijee za trgovinu robama o Zadueno je za dnevni nadzor nad pravilnim funkcioniranjem svih multilateralnih sporazuma koji se odnose na trgovinu robama, ukljuujui i tumaenje raznih odredbi GATT-a koja se nalaze u poetnom dijelu Zavrnog akta Urugvajske runde o Nadgleda djelovanje Odbora za pristup tritu, za poljoprivredu, za sanitarne i fitosanitarne mjere, za investicijske mjere vezane uz trgovinu, za pravila o podrijetlu, za subvencije i kompenzacijske mjere za odreivanje carinske vrijednosti, za tehnike prepreke trgovini, za antidampinku praksu, za licenciranje uvoza, za zatitne mehanizme, za carinske ustupke i Tijela za nadgledanje trgovine tekstilom (Textile Monitoring Body) Vijee za trgovinu uslugama o Zadueno za nadgledanje provedbe GATS-a, odnosno provedbu opih pravila za trgovinu uslugama zajedno s dodacima koji se odnose na pojedine sektore usluga (usluge u zranom prijevozu, financijske usluge i telekomunikacije) o Zadueno za nadgledanje preuzete nacionalne obveze glede otvaranja pristupa tritima o Osnovalo je Skupinu za telekomunikacije, Pregovaraku skupinu za usluge pomorskog prijevoza, Radnu grupu za profesionalne usluge, Radne grupu za pravila GATS-a i Odbor za preuzete specifine obveze

Vijee za trgovinski aspekt prava na intelektualno vlasnitvo 21

TRIPS (Trade Related Aspects of Intellectual Property Rights)

upravlja primjenom Sporazuma o TRIPS-u o Pokriva razliite vrste prava intelektualnog vlasnitva autorsko pravo, robni igovi, zemljopisno podrijetlo i patenti

7.3.4. TRGOVINSKI ODBORI Tvore trei i posljednji dio ustroja WTO-a etiri su naina na koji ovi odbori mogu biti uspostavljeni: o Prema odredbama pojedinog multilateralnog sporazuma (tako je npr. temeljem Sporazuma o poljoprivredi osnovan odbor za poljoprivredu) o Od strane jednog od trgovinskih vijea, s ciljem nadzora podruja trgovine koje nije obuhvaeno odnosnim sporazumom (npr. Odbor za pristup tritu) o Od strane Ministarske konferencije o Temeljem odredbi pojedinog plurilateralnog trgovinskog sporazuma

Temeljne zadae trgovinskih odbora: o Nadgledanje primjene odnosnih specifinih multilateralnih (ili plurilateralnih) sporazuma o Forumi za raspravljanje naina za poboljanje trgovine o Glavna skuptina i relevantna trgovinska vijea mogu zahtijevati od trgovinskih odbora provoenje rasprave i/ili podnoenje izvjea o nekom konkretnom pitanju

7.3.5. ODBORI Odbor za poljoprivredu o Zaduen za nadzor nad uspjenom primjenom Sporazuma o poljoprivredi o Rezultati ovoga nadzora omoguuju dravama lanicama raspravljanje o preuzetim obvezama u prolosti, ali i o obvezama koje ih tek oekuju, a odnose se na reformu poljoprivrednog sektora

22

Najmanje jednom godinje rasprava o globalnom rastu svjetske

trgovine poljoprivrednim proizvodima (unutar preuzetih obveza za ogranienje izvoznih subvencija o Svaka drava lanica mora izvijestiti Odbor o novim domaim poticajnim mjerama

Odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere o Zaduen za nadzor nad primjenom Sporazuma o sanitarnim i

fitosanitarnim mjerama o Potie drave lanice na preuzimanje svih meunarodnih standarda o Naruuje izradu tehnikih izvjea s ciljem poboljanja koordinacije izmeu nacionalnih i meunarodnih sustava za odobrenje primjene aditiva u hrani, ili za postizanje dogovora o odreivanju tolerirane kontaminacije hrane, napitaka ili ivotinjske hrane o Surauje s meunarodnim sanitarnim i fitosanitarnim organizacijama Tijelo za tekstil (Textiles Monitoring Body - TMB) o Nadzire provedbu Sporazuma o tekstilu i odjei o Za razliku od ostalih odbora, TMB ne ukljuuje predstavnike svake lanice o Sastoji se od predsjedavajueg i deset lanova koje imenuju drave lanice izabrane od strane Vijea za trgovinu robama. Svaki imenovani lan djeluje u vlastito ime, to predstavlja iznimku od WTO naela jedna lanica jedan predstavnik o Slui i kao forum za raspravu o svim pitanjima u svezi s djelovanjem Sporazuma o tekstilu i odjei o Rjeava sporove putem internog postupka mirenja za sluajeve bilateralnih sporova po ovom Sporazumu Odbor za tehnike prepreke trgovini (TBT)

23

o o

Nadgleda provedbu Sporazuma o tehnikim preprekama trgovini Svake tree godine Odbor provodi cjelokupan pregled svih

aspekata Sporazuma u cilju odravanja pravine i ekonomski opravdane ravnotee izmeu razvijenih i drava u razvoju o Odbor moe odobriti manje razvijenim dravama, ukoliko postoji konsenzus, vremenski ogranieno izuzee od obveza, kako bi se i manje razvijene drave mogle suoiti sa strukturnim i razvojnim problemima Odbor za investicijske mjere vezane uz trgovinu o Zaduen je za nadgledanje i provedbu Sporazuma o investicijskim mjerama vezanim uz trgovinu (TRIMS) o Odbor nema znaajnije ovlasti o Trebao bi djelovati kao forum za raspravljanje svih pitanja vezanih uz TRIMS Odbor za antidampinku praksu o Nadzire primjenu Sporazuma o antidampingu o Postoje dva razliita postupka za rjeavanje sporova temeljen na domaoj regulativi temeljen na izravnom obraanju WTO-u s ciljem pokretanja postupka multilateralnog rjeavanja sporova o Odbor prikuplja potrebne informacije iz bilo kojeg meunarodnog izvora, no mora unaprijed o tome obavijestiti lanice te dobiti odobrenje lanice u kojoj se taj izvor nalazi o lanice moraju odmah i bez odgode obavijestiti Odbor o svim preliminarnim ili konanim antidampinkim mjerama. Temeljem ovih informacija Odbor izrauje listu koja je dostupna javnosti putem Tajnitva WTO-a o Svaka lanica mora obavijestiti Odbor o domaoj regulativi kojom se ureuje istraivanje antidampinkih mjera te o nadlenim tijelima koja takve mjere provode o Jednom godinje izvjeuje Vijee za trgovinu robama o rezultatima djelovanja Odbor za procjenu carinske vrijednosti o Nadzire primjenu Sporazuma o procjeni carinske vrijednosti 24 -

Meutim, odreene ovlasti dane su i Tehnikom odboru za

odreivanje carinske vrijednosti (pojednostavljeno Tehniki odbor poduzima mjere za osiguranje primjene Sporazuma, a matini Odbor nadzire, raspravlja i podnosi izvjee o poduzetim mjerama). Tehniki je odbor izvan jurisdikcije odbora, ali Tajnitvo WTO-a moe biti nazono njegovim sastancima o Tehniki odbor obavlja slijedee: savjetuje lanice o praktinim rjeenjima glede specifinih, tehnikih problema koji proizlaze iz dnevne primjene njihovih sustava za procjenu carinske vrijednosti provodi istraivanja o zakonskoj regulativi, praksi i postupcima u svezi s carinskom procjenom i prua lanicama savjete i miljenja o pitanjima koja se odnose na odreivanje vrijednosti uvezene robe za potrebe carinjenja podnosi godinje izvjee o statusu tehnikih elemenata Sporazuma pomae u rjeavanju sporova koji proizlaze iz postupka odreivanja carinske vrijednosti, putem Panela za rjeavanje sporova te izradom izvjea o tehnikim aspektima pojedinog spora

Odbor za pravila o podrijetlu o odgovoran je za postizanje ciljeva odreenih Sporazumom o pravilima o podrijetlu o temeljni zadatak izrada, nadzor i provedba programa rada sa svrhom postizanja veeg sklada u primjeni pravila o podrijetlu roba Odbor za licenciranje uvoza o Zaduen je za nadgledanje primjene Sporazuma o postupcima licenciranja uvoza, te kao forum za raspravu u svezi s pitanjima iz njegovog djelokruga o lanice su dune Odbor izvijestiti o svim promjenama postupka za licenciranje uvoza i prezentirati sve publikacije na ovu temu Odbor za subvencije i kompenzacijske mjere o Odgovoran je za nadgledanje implementacije Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama

25

lanovi moraju upoznati Odbor sa svakom subvencijom ili

kompenzacijskom mjerom koju namjeravaju izvesti i sa svakom izmjenom postojeih u formi izvjea izvjea su dostupna na uvid u Tajnitvu WTO-a o lanice dva puta godinje podnose izvjee Odboru o svim subvencijama i kompenzacijskim mjerama poduzetim u prethodnih est mjeseci o Odbor prati drave u razvoju i moe odobriti produljenje roka za postupno ukidanje subvencioniranja izvoza o Arbitraa Odbora odluuje o postojanju ozbiljne tetne posljedice, te o potrebi modifikacije politike drave lanice Odbor za zatitne mjere o Zaduen je za nadgledanje primjene Sporazuma o zatitnim mjerama o Odbor bi posebno morao: ocijeniti jesu li u vezi s uvoenjem odreene zatitne mjere potovani dogovoreni postupci nadgledati postupno naputanje zatitnih mjera, mjera ureenja trita i dobrovoljnih ogranienja izvoza nadzirati je li predloeno ukidanje koncesija ili drugih preuzetih mjera u biti ekvivalentno navodnim tetama pretrpljenim uvozom iz druge lanice podnositi izvjea Odboru za trgovinu robama o nalazima po svim naprijed navedenim pitanjima

Odbor za pristup tritu o zadatak je osigurati potivanje carinskih ustupaka ugovorenih Urugvajskom rundom pregovora o posebna se pozornost pridaje Sporazumu o poljoprivredi, gdje se carinske mjere postupno smanjuju kroz odreeno vrijeme, a necarinske se zamjenjuju carinskim Odbor za trgovinu i zatitu okolia o prouava uzrone veze izmeu trgovine i stanja okolia te istrauje i izvjeuje o pitanjima kao to su: 26

odnos izmeu odredbi multilateralnih sporazuma o zatiti okolia i odredbi sporazuma WTO-a utjecaj mjera za zatitu okolia na dostupnost trita, posebno na izvoz iz drava u razvoju zahtjevi koji se odnose na pakiranje, etiketiranje i recikliranje transparentnost mjera zatite okolia koja su u vezi s trgovinom ili na nju utjeu

Odbor za trgovinu i razvoj o zaduen za koordinaciju djelatnosti WTO-a na podruju trgovine i razvoja o nadgleda sudjelovanje lanica - drava u razvoju u multilateralnom sustavu trgovine

Odbor za ogranienja ovisna o platnoj bilanci o bavi se pitanjima manje razvijenih drava kod kojih postoji potreba

za odobravanje iznimki od multilateralnih trgovinskih sporazuma zbog potrebe zadovoljenja kriterija IMF-a Odbor za proraun, financije i upravljanje o zaduen za unutarnje poslovanje WTO-a Odbori za usluge o Izvjeuju Vijee za trgovinu uslugama i zadueni su za pregovore o specifinim sektorima usluga koji nisu bili zavreni u vrijeme potpisivanja GATS-a 1993. godine Tijela za provedbu plurilateralnih pregovora o Postoje etiri tijela za provedbu plurilateralnih trgovinskih sporazuma: - Odbor za javne (dravne) nabavke - Odbor za civilne zrakoplove - Meunarodno vijee za meso 27

Meunarodno vijee za mlijene proizvode

Tajnitvo WTO-A o Prua usluge tijelima WTO-a u pitanjima pregovora i provoenja sporazuma o Administrativno prati rad WTO-a

7.3.6. ODLUIVANJE U WTO-u o Odluke Ministarske konferencije, Glavne skuptine, trgovinskih

odbora i vijea u pravili se donose konsenzusom. Konsenzus je postignut ako predsjedavajui sastanka zakljui kako nije podnesen slubeni prigovor protiv navedene odluke o Kada je rije o Tijelu za rjeavanje sporova, primjenjuje se obrnuti konsenzus konsenzus je potreban za obustavu postupka, odbijanje prijedloga ili neprihvaanje izvjea o Ukoliko se ne moe postii sporazum o pitanju, glasuje se po naelu jedna lanica jedan glas. Veine za donoenje pojedinih odluka odreene su za: - odluku o tumaenju odredbi trgovinskih sporazuma glasova lanica - odricanje vremenski ogranienih iznimki od inae vaeih obveza veina izmjene zahtijevaju 2/3 veinu ako se njima ne mijenjaju prava i dunosti lanica, u kojem se sluaju zahtjeva konsenzus sve se ostale odluke donose veinom glasova lanica

7.4. ORGANIZACIJA ZA EKONOMSKU SURADNJU I RAZVOJ (OECD)

Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (Organisation for Economic Cooperation and Development - OECD) je nastao iz Organizacije za europsku ekonomku suradnju Organisation for European Economic Co-operation (OEEC), koja je osnovana 1948. godine uz pomo SAD-a i Kanade za koordinaciju Mashallovog plana poslije II. svj. rata.

28

OECD je grupa od 30 drava koje dijele demokratske principe i trino gospodarstvo. Aktivna suradnja sa 70 drugih drava, nevladinih organizacija ini OECD organizacijom s globalnim znaenjem. Poznata je po svojim statistikama i publikacijama koje obrauju teme iz ekonomskih i drutvenih kretanja kao to su makroekonomija, trgovina , obrazovanje, razvoj te znanost i inovacije OECD ima bitnu ulogu u promicanju dobrog upravljanja javnim uslugama i korporacijskom aktivnou. On pomae dravama u osiguravanju odgovornosti na kljunim gospodarskim podrujima sa sektorskim monitoringom. Identificiranjem bitnih injenica i pronalaenjem politika koje e djelovati na ostvarenje zacrtanog cilja OECD pomae nositeljima vlasti utvrivanje strateke orijentacije.

Organizacija Komiteti predstavnici 30 drava lanica se susreu u specijaliziranim komitetima u cilju razmjene ideja i pregledu napretka na specifinim podrujima, kao to su gospodarstvo, trgovina, znanost, zapoljavanje, obrazovanje, ili financijska trita. Postoji preko 200 komiteta, radnih grupa i ekspertnih skupina. Vijee ima mo donoenja odluka. ini ga predstavnik svake drave lanice, plus predstavnik Komisije EU. Sekretarijat oko 2000 strunjaka (ekonomisti, odvjetnici, znanstvenici) OECDa radi na potpori aktivnosti Komiteta Proraun sredstva osiguravaju drave lanice, u ovisnosti o veliini pojedinog nacionalnog gospodarstva. Najvei je udio SAD-a (oko 25%), a ukupni proraun iznosi oko 336 milijuna EUR godinje. Uz pristanak Vijea, pojedine drave mogu dodatno uplaivati za realizaciju programa koji nisu predvieni u opem proraunu.

29

8. REGIONALNE INTEGRACIJE
Stvaranje odnosa suradnje izmeu razliitih drutvenih jedinica, kao nain ouvanja socijalnog i gospodarskog blagostanja, postaje sve vanije pitanje. Nove tehnologije i liberalniji trgovaki reimi doveli su do poveane razmjene, veih investicijskih tijekova i poveane neograniene proizvodnje. Praktiki sve zemlje svijeta sudjeluju u nekim regionalnim oblicima suradnje, a neke su lanice vie regionalnih sporazuma. Nijedna zemlja nije imuna na uinke regionalizma, jer on oblikuje svjetske gospodarstvo i politike odnose te utjee na razvoj multilateralnog trgovinskog sustava. Kod definiranja regije bitne su komponente: socijalna i kulturna homogenost, politiki stavovi i vanjski odnosi, politike institucije, gospodarska meuovisnost i geografska bliskost. Meunarodnu regiju ini ogranien broj zemalja povezanih geografskim vezama i odreenim stupnjem uzajamne meuovisnosti. Regionalizacija pretpostavlja regionalnu koncentraciju gospodarskih tijekova, a regionalizam je politiki proces suradnje i koordinacije gospodarskih politika meu zemljama. Regionalizam moe imati i pozitivno (promocija mira i ekonomske stabilnosti), i negativno djelovanje (nejednaka distribucija bogatstva). Od II. svjetskog rata do 1960-ih godina procesi regionalizacije i regionalizma veu se uz meunarodnu politiku i hladnoratovske podjele. Konkretni rezultati izostaju, ponajprije zbog unutarnje orijentacije ekonomskih politika, slabih institucionalnih nagodbi i ostavtine kolonijalizma. SAD promovira gospodarski multilateralizam i nediskriminaciju. Novi regionalizam pojavljuje se 1980-ih, emu su pogodovali izmijenjeni stavovi prema meunarodnoj suradnji i decentralizacija meunarodnih sustava nakon pada komunizma i kraja hladnog rata. Tijekom XX. stoljea pojavilo se vie teoretskih smjerova koji su objanjavali procese meunarodne suradnje i regionalnih integracija, a najznaajnija je teorija regionalne ekonomske integracije, koja objanjava proces linearnog rasta gospodarske meuovisnosti kroz faze podruja preferencijalne trgovine, slobodne trgovine, carinske unije, zajednikog trita, ekonomske unije i politike unije.

30

Novije teorije sustavno prouavaju uinke globalizacije i oblikovanja regionalnog poretka, suprotnosti i sukobe elemenata regionalizacije ili prihvaanje globalnih vrijednosti poput demokracije, ljudskih prava i socijalne pravde. Globalizacija i regionalizacija u stvari su komplementarni procesi, hrane se jedan drugime. Regionalni blokovi potiu multilateralnu ekonomsku meuovisnost. Poslijeratni rast svjetskog outputa i dohotka jasno se vee uz rast svjetske razmjene i trgovinsku liberalizaciju. Ovaj napredak posebno je vaan za mala i srednje velika gospodarstva koja ovise o trgovini i nediskriminatornim reimima. Osnovni motivi stvaranja regionalnih ekonomskih integracija su: poveanje trita, poveanje konkurencije, ekonomija obujma, stimulacija investicija, bolje koritenje resursa i efikasnija proizvodnja. Razlog integriranja je esto politiki, a ekonomske posljedice samo su popratni rezultati politike raunice. Glavna politika pitanja lanstva u regionalnom sporazumu: sigurnost, pregovaraka snaga, suradnja u projektima dijeljenja resursa, uinak na domau politiku i demokraciju te potreba ustrajnosti trgovinskih (WTO), demokratizacijskih (EU i nove lanice) i gospodarskih reforma (Meksiko i SAD). Formiranje je motivirano interesima zemalja lanica. Regionalni sporazumi proiruju se na nove lanice ako to odgovara postojeim lanicama. U principu, sve zemlje slobodne su zatraiti lanstvo, ali pristup nije mogu automatski i bezuvjetno. Svaka zemlja prolazi kroz sloeni proces pregovora i cijena pristupanja ovisi o pojedinoj zemlji. Regionalizam izaziva trokove iskljuenima (ne-lanicama) putem skretanja trgovine, dok se otvorenost regionalnih trgovakih sporazuma odnosi na ekskluzivnost lanica prema odreenim institucijama ili pogodnostima, ali i na poticanje procesa multilateralne ekonomske liberalizacije. Nadalje, smanjenjem carina meu lanicama kupci se preusmjeravaju na nove partnere i time se smanjuje domaa proizvodnja ili uvoz iz zemalja nelanica. Promjene trgovinskih tijekova uzrokuju i promjene u lokacijama proizvodnje, a to ovisi o usporednim prednostima pojedine zemlje, uincima aglomeracije i okupljanja ili o transferu tehnologije meu zemljama. Promjene trgovinskih tijekova mogu uzrokovati

31

pogoranje odnosa razmjene, tetiti zemljama s malim koliinama izvoza i uvoza ili kod poduzea koji djeluju na tritima s nesavrenom konkurencijom. Struktura regionalnih integracijskih sporazuma se uvelike razlikuje, ali imaju jedan zajedniki cilj: smanjenje zapreka trgovini meu lanicama. Razvoj regionalnih sporazuma u posljednjih 10-15 godina doveo je do: spoznaje da ukidanje carina i kvota nije dovoljno za stvarnu integraciju, naputanja modela bliskog regionalizma i prelaska na otvoreni model poticane meunarodne razmjene, nastanka blokova koji ukljuuju zemlje nejednakog stupnja razvijenosti i bogatstva (npr. NAFTA).

REGIONALIZAM I WTO Instrument meunarodne politike koji djeluje na regionalizam je Svjetska trgovinska organizacija - WTO. Regionalni sporazumi slubeno su (uvjetno) sankcionirana iznimka GATT-ovih pravila o nediskriminaciji. Za razliku od GATTa, koji je oformljen kao pomono tijelo koje ozakonjuje i dokumentira carinske redukcije, WTO ima veu pravnu teinu, ali djeluje po istim principima. Naelo Najpovlatenije nacije (MFN) odreuje kako rezultati pregovora unutar WTO-a vrijede za sve zemlje lanice (osim u sluaju stvaranja drave). Pravila GATT-a osiguravaju pristup tritu regionalnih sporazuma ostalim dravama, ne-ukidanje prethodnih obveza i ne-poveavanje trgovinskih barijera prema nelanicama regionalnih sporazuma. Regionalni integracijski sporazumi prijavljuju se WTO-u, a od 1996. godine Odboru regionalnih trgovinskih sporazuma (CRTA), koji vodi njihovu evidenciju. Velik broj sporazuma ne zadovoljava pravilima GATT/WTO-a (npr. Sporazum o EEZ). Mnoge su nejasnoe u tumaenjima pravila GATT/WTO-a, a mnoge iznimke rezultat su konsenzusa (premda nisu u skladu s pravilima). Godine 1979. uvedena je klauzula koja omoguava formiranje regionalnih sporazuma zemalja u razvoju. Zemlje u razvoju puno dobivaju multilateralnom liberalizacijom i Naelom MFN-a, koje jaa slabije zemlje ograniavajui jae lanice u meusobnom dogovaranju na tetu slabijih. Bogatije zemlje pomau

32

siromanije financijskom ili tehnikom pomoi i oprostom dugova, a to nije trajno rjeenje. Umjesto toga, mogu pomoi otvaranjem svojih trita, tj. smanjenjem (ili ukinuem) trgovinskih prepreka u razmjeni s tim zemljama. Tablica 8-1. GLAVNI RECIPRONI REGIONALNI SPORAZUMI
Zemljopisna zona

Sporazumi
Europska unija (EU)

Zemlje lanice
Austrija, Belgija, Danska, Finska, Francuska, Grka, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemaka, Portugal, panjolska, vedska, Velika Britanija i Sjeverna Irska, eka, Slovaka, Madarska, Poljska, Slovenija, Litva, Letonija, Estonija, Malta, Cipar, Rumunjska, Bugarska EU27 + Island, Lihtentajn i Norveka SSP: Hrvatska, Makedonija, Albanija, Crna Gora (pregovori s BiH i Srbijom u tijeku) Sporazumi o asocijaciji s provizijom o slobodnoj zoni (vidi EMP): Palestinska uprava, Tunis, Izrael, Meksiko, Maroko, Junoafrika Rep., Jordan, ile, Egipat, Alir, Libanon (pregovori sa Sirijom)

Europa

EEA Europski gospodarski prostor EU sporazum o asocijaciji

EU carinska unija EU sporazum o slobodnoj zoni Europsko udruenje slobodne trgovine EFTA EFTA sporazum o slobodnoj trgovini Zona slobodne trgovine Sredinje Europe (CEFTA 2007)

Turska, Andora, San Marino vicarska, Farski otoci (u tijeku su pregovori sa: Junom Korejom i zemljama GCC-a) Island, Lihtentajn, Norveka, vicarska (Farski otoci su zatraili lanstvo) Hrvatska, Izrael, Turska, Maroko, Palestinska uprava, Makedonija, Meksiko, Jordan, Singapur, ile, Libanon, Tunis, Koreja, Egipat, SACU

Hrvatska, Makedonija, Albanija, Moldova, BiH, Crna Gora, Srbija, Kosovo (UNMIK)
Kanada, Meksiko, SAD Gvatemala, Honduras, Kostarika, Nikaragva, Salvador Argentina, Brazil, Paragvaj, Urugvaj, Venezuala (od srpnja 2006.) Bolivija, Ekvador, Kolumbija, Peru (ile, pridrueni lan)

Amerika

Sjevernoameriki sporazum slobodne trgovine (NAFTA) Zajedniko trite Srednje Amerike (CACM) Zajedniko trite Juga (MERCOSUR) Andski pakt

MERCOSUR Andski pakt - sporazum o slobodnoj trgovini + ile Zajednica i Zajedniko trite Kariba (CARICOM)
Antigva i Barbuda, Bahami, Barbados, Belize, Dominika, Grenada, Gvajana, Haiti, Jamajka, Montserrat, Sveti Kitts i Nevis, Sveta Lucija, Sveti Vincent i Grenadini, Surinam, Trinidad i Tobago

33

LAIA Asocijacija Latinoamerike integracije

Argentina, Bolivija, Brazil, Kuba, ile, Kolumbija, Ekvador, Meksiko, Paragvaj, Peru, Urugvaj, Venezuela Benin, Burkina Faso, Cape Verde, Obaja Bjelokosti, Gambija, Gana, Gvineja, Gvineja-Bissau, Liberija, Niger, Nigerija, Mali, Senegal, Sierra Leone, Togo Benin, Burkina Faso, Obala Bjelokosti, Gvineja Bissau, Mali, Niger, Senegal, Togo

Afrika

Ekonomska zajednica zapadnoafrikih zemalja (ECOWAS) Ekonomsko-monetarna unija zapadne Afrike (UEMOA) Arapska unija Magreba Junoafrika carinska unija (SACU)

Alir, Libija, Maroko, Mauritanija, Tunis Junoafrika Republika, Bocvana, Lesoto, Svaziland, Namibija

U Africi djeluje jo nekoliko regionalnih sporazuma razliitog stupnja integracije i geografskog obuhvata, a najznaajnije su: SADC Razvojna zajednica June Afrike (14 zemalja) EAC Istonoafrika zajednica (Kenija, Uganda, Tanzanija + Burundi i Ruanda od srpnja 2007.) CEMAC Gospodarska i monetarna zajednica Sredinje Afrike (6 zemalja) COMESA Zajedniko trite Istone i June Afrike (19 zemalja)

Azija Pacifik

Australsko-novozelandski trgovinski sporazum o ekonomskom pribliavanju (ANZCERTA) Regionalni trgovinski sporazum Pacifikih otoka (PARTA) Sporazum nacija jugoistoka Azije (ASEAN) Junoazijska asocijacija regionalne suradnje (SAARC) Vijee za suradnju zemalja Zaljeva (GCC)
Kiribati, Palau, Solomonovi otoci, Cookovi otoci, Nauru, Papua NG, Tonga, Fed.drave Mikronezije, Marshallovi otoci, Tuvalu, Fidi, Niue, Samoa, Vanuatu (pridrueni: Australija, Novi Zeland, Nova Kaledonija i Francuska Polinezija) Brunej, Filipini, Kamboda, Indonezija, Laos, Malezija, Myanmar (Burma), Singapur, Tajland, Vijetnam

Afganistan, Banglade, Butan, Indija, Maldivi, Nepal, Pakistan, ri Lanka

Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati

Ostalo

Sporazum o slobodnoj trgovini izmeu Izraela i SAD-a Euroazijska gospodarska zajednica (EurAsEC) Euro-Mediteransko partnerstvo (EMP) Veliko-Arapska zona slobodne trgovine (GAFTA) Azijsko-Pacifika gospodarska suradnja (APEC)
Ruska Federacija, Bjelorus, Kazahstan, Kirgistan, Tadikistan, Uzbekistan (Ukrajina) EU27 + Alir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Palestinska uprava, Sirija, Tunis, Turska (promatra: Libija), vei dio lanica ini zonu slobodne trgovine Egipat, Jordan, Libanon, Maroko, Palestinska uprava, Sirija, Tunis, Libija, Sudan, Jemen, Irak, Bahrein, Katar, Kuvajt, Oman, Saudijska Arabija, Ujedinjeni Arapski Emirati

Australija, Brunej, Kanada, ile, NR Kina, Hong Kong, Indonezija, Japan, Koreja, Malezija, Meksiko, Novi Zeland, Papua Nova Gvineja, Peru, Filipini, Rusija, Singapur, Tajvan, Tajland, SAD, Vijetnam

34

TAFTA (Transatlantska zona slobodne trgovine): SAD + EU prijedlog!

8.1. EKONOMSKE INTEGRACIJE NA EUROPSKOM TLU

Europske su integracije pojam koji obuhvaa sve procese institucionalne, gospodarske i/ili politike suradnje i integracije drava na europskom kontinentu. Pod tim se pojmom podrazumijevaju organizacije poput EU, Vijea Europe, OECD-a, Europskog gospodarskog prostora (EEA), EFTA-e, CEFTA-e i dr. Europska je unija jedina istinska integracija (u Europi) s obzirom na stupanj i nain suradnje meu dravama lanicama te mehanizme i razine odluivanja u Uniji. Ostale spomenute organizacije meuvladina su karaktera te pruaju okvire za razliite oblike suradnje (trgovinu, zatitu i promociju ljudskih prava i dr.) izmeu europskih drava, kojima se stvaraju pretpostavke za mogue puno ukljuivanje u integracijski proces unutar same Europske unije. Ujedinjenje Europe oduvijek je bio politiki projekt, a esto u razdobljima europske povijesti i ratni (npr. Drugi svjetski rat). Ako pitanje podrazumijeva ujedinjenje drava u sklopu Europske unije koja nema oblik drave, ve posebno pravno ureenog udruenja drava lanica, valja napomenuti da je ono bilo i jo uvijek jest motivirano politikim i gospodarskim razlozima te drugim posebnim interesima drava lanica. U poecima europskih integracija pojavile su se dva osnovna pravca, koja su objanjavala smjer i stupanj integriranja: Federalizam Meuvladina suradnja Zagovornici ova dva pravca se u pricipu nisu slagali oko dubine integracije, jer je federalizam zagovarao supranacionalne (nadnacionalne) institucije (primjer: EEZ), a predstavnici meuvladine suradnje (intergovernmentalism) su zagovarali kako nacije/drave trebaju zadrati potpunu suverenost (primjer: EFTA). Oba pravca i danas djeluju u Europi.

35

Vijee Europe Vijee Europe regionalna je politika organizacija nezavisna od EU. Vrlo je vana za proces europskih integracija, a osnovana je 5. svibnja 1949. godine potpisivanjem Ugovora iz Londona. Tada ga je inilo 10 zemalja osnivaa: Belgija, Danska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Norveka, Nizozemska, Velika Britanija, vedska. Nakon ruenja Berlinskog zida, Vijee se proirilo i na zemlje Srednje i istone Europe u cilju povezivanja dviju Europa. Vijee danas broji 47 zemalja Europe, a Hrvatska je postala lanicom 1996. godine. Jedine europske drave koje nisu lanice ove organizacije su Bjelorus i Vatikan. Vijee Europe ima etiri glavna cilja: zatitu ljudskih prava, demokracije i vladavine prava promicati svijest, i poticati razvoj europskog kulturnog identiteta i razliitosti pronalaenje zajednikih rjeenja izazovima europskog drutva (diskriminacija manjina, ksenofobija, terorizam, korupcija i organizirani kriminal) realizaciju kompaktnije demokratske i stabilne Europe podupiranjem politikih, pravnih i ustavnih reformi. Vijee promovira tjenju suradnju izmeu europskih zemalja, a teoretski djelokrug njegova rada su sva podruja, osim obrane. Krucijalno mjesto ima zatita ljudskih prava, zatim kultura te zatita okolia.

Schumanov plan Zamisao o Sjedinjenim Dravama Europe je ve u vrijeme Victora Hugoa bila samo ideal o kojem su sanjali humanisti i pacifisti, a koji je brutalno osporen traginim sukobima koji su razdirali europski kontinent tijekom prve polovice 20. stoljea. Nakon II. svjetskog rata postavilo se osnovno pitanje: Kako Europa moe izbjei jo jedan rat? Kao glavni uzroci rata isticali su se kapitalistika ekspanzija, okrivljavanje poraenih i destruktivni nacionalizam, a mogua

36

rjeenja su tada bila stvaranje neutralne Njemake, prihvaanje komunizma ili tenja europskim integracijama. Prvi koraci u procesu integriranja su bili stvaranje OEEC-a (Organizacija europske ekonomske suradnje, iz koje je nastao OECD) i EPU-a (Europska platna unija), koje su bile bitne zbog programa restrukturiranja i obnove u Europi. Hladni rat je zapoeo podjelom Europe na zapadni blok, koji se oslanjao na suradnju sa SAD-om i ovisio je o njihovoj pomoi (Marshallov plan) te istoni blok, koji je bio pod utjecajem SSSR-a. Javlja se potreba za dubljom ekonomskom integracijom s obje strane eljezne zavjese. Hladni je rat sve vie prijetio eskalacijom te je potreba naoruanja bila neminovna (formiraju se NATO i Varavki pakt). Zapadna Njemaka se sve vie poela ukljuivati u europsku superstrukturu - bila je potrebna obnova, ali uz ogranienje njemake snage. Schumanov plan je strateki plan nazvan po Robertu Schumanu, tadanjemu francuskomu ministru vanjskih poslova, koji ga je predloio 9. svibnja 1950. godine radi ujedinjenja francuske i njemake proizvodnje i distribucije elika kao naina sprjeavanja izbijanja daljnjih sukoba na europskom kontinentu i kontrole nad gospodarskim oporavkom Njemake. U pregovorima su, osim Francuske i Njemake, sudjelovale i Italija te drave Beneluxa, a rezultirali su potpisivanjem Parikoga ugovora u svibnju 1951. godine. Altiero Spinelli i Jean Monnet dre se idejnim zaetnicima Schumanovog plana. Oni su bili na elu dviju najvanijih intelektualnih struja koje su definirale proces europske integracije na naelu federacije, koji se temeljio na dijalogu i naelu komplementarnosti meu lokalnim, regionalnim, nacionalnim i europskim vlastima te funkcionalistikom konceptu o postupnom prijenosu suverenih prava od nacionalnih do regionalnih upravnih tijela. Prema njima pored nacionalnih i regionalnih vlasti, moraju postojati neovisne, demokratske europske institucije koje su nadlene za donoenje odluka u onim podrujima gdje je zajedniko djelovanje uinkovitije od djelovanja svake pojedine zemlje lanice zasebno.

37

8.1.1. Europska unija (The European Union - EU)

Europska je unija proces suradnje i integracije koji je zapoeo 1951. godine izmeu 6 zemalja (Belgije, Francuske, Njemake, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Nakon preko 55 godina i est procesa proirenja, Europska unija danas broji 27 zemalja lanica te se priprema za daljnja proirenja pregovori o punopravnom lanstvu s Hrvatskom i Turskom. EU je regionalna organizacija europskih drava kroz koju lanice ostvaruju zajednike ciljeve kao to su uravnoteen gospodarski i drutveni razvoj, visoka razina zaposlenosti, te zatita prava i interesa graana. Proces europske integracije zapoeo je kao sektorsko udruivanje drava lanica u sklopu Europske zajednice za ugljen i elik (osnovane 1952. Parikim ugovorom), a nekoliko godina poslije proirio se i na druga podruja: nuklearnu energiju u okviru Europske zajednice za atomsku energiju (Euratom) i na druga, iroko definirana podruja gospodarske suradnje u sklopu Europske ekonomske zajednice (EEZ). Iako je isprva integracija bila gospodarska u temelju joj je na oduvijek bila politika ideja pribliavanja europskih drava. Gospodarska integracija doista je dovela do irenja suradnje i na druga podruja. Dananja je EU, osim za uspostavu i regulaciju unutarnjeg trita nadograenog monetarnom unijom sa zajednikom valutom eurom, nadlena i za brojne druge politike, ukljuujui i kulturu, obrazovanje ili zatitu zdravlja. Uz to, drave lanice u institucionalnom okviru EU danas surauju i u podrujima koja se smatraju vanim dijelom nacionalnog suvereniteta, kao to su vanjska politika, unutarnji poslovi i pitanja pravosua. Jedinstvenost Europske unije u odnosu na druge meunarodne organizacije: Ima vie institucija, postupaka donoenja odluka i sudionika u politikama, iri je raspon podruja politike odgovornosti, Supranacionalne (nad-nacionalne) strukture i unutarnji procesi.

38

Pojam Europska unija uveden je Ugovorom o Europskoj uniji iz Maastrichta (1993. godine). Danas obuhvaa 2 zajednice (Europska ekonomska zajednica i Europska zajednica za atomsku energiju, a do 2002. godine je obuhvaala i Europsku zajednicu za ugljen i elik - ECSC, koja je uklopljena u postojee zajednice), koje ine prvi stup EU-a, kao i zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku, te suradnju u pravosuu i unutarnjim poslovima. Slika 8-1. Europska unija 2007. godine i zemlje kandidatkinje

8.1.1.1. Institucionalna i zakonodavna struktura EU

Institucije Europske unije i nain donoenja odluka Za uspjeh europske integracije uvelike su zaslune institucije osnovane na europskoj razini. Politiku funkciju, od osmiljavanja politika do njihovog

39

pretakanja u pravno obvezujue norme, imaju tri institucije: Europska komisija, Vijee ministara i Europski parlament. Uz njih, sve vaniji politiki pokreta integracije postaje Europsko vijee, tijelo sastavljeno od predstavnika drava lanica na najvioj razini, tj. u sastavu elnika drava i vlada. Slika 8-2. Osnovne institucije EU SUD PRAVDE SUD PRAVDE Sjedite: Sjedite: Luxembourg Luxembourg Bdije nad Bdije nad primjenom primjenom Ugovora i i Ugovora komunitarnog komunitarnog zakonodavzakonodavstva stva

EUROPSKA EUROPSKA KOMISIJA KOMISIJA Sjedite: Sjedite: Bruxelles Bruxelles Predlae i i Predlae izvrava izvrava

EURO-PARLAMENT EURO-PARLAMENT Sjedite: Strasbourg Sjedite: Strasbourg Predstavlja narode Predstavlja narode Konzultira Konzultira Surauje Surauje Suodluuje Suodluuje

VIJEE VIJEE MINISTARA MINISTARA Sjedite: Sjedite: Bruxelles i i Bruxelles Luxembourg Luxembourg Odluuje Odluuje (zakonodavna (zakonodavna vlast) vlast)

Provedbu prava i ujednaenost njegove primjene nadzire Europski sud, institucija koja je uvelike zasluna i za pretvaranje Europske unije iz meunarodne organizacije klasinog tipa u nadnacionalnu zajednicu drava. Institucije EU obavljaju svoju regulatornu funkciju u sklopu ovlasti to su ih dodijelili Uniji Osnivakim ugovorom. Ovlasti, dakle, pripadaju dravama lanicama, a prenose se na zajedniku razinu temeljnim aktom kojim se Unija osniva. U podrujima prenesenih ovlasti drave lanice svoju suverenost vie ne ostvaruju samostalno, ve zajedniki s drugim sudionicama europske integracije. Upravo se iz tog razloga, u dananjem sve povezanijem svijetu model suradnje koji se razvio u sklopu Europske unije, pokazao idealnim sredstvom postizanja mira, stabilnosti i gospodarskog napretka. Inicijativu u procesu odluivanja Zajednice ima Europska komisija. Ona elaborira sve prijedloge, uredbe, direktive ili odluke Vijea EU. Funkcija Komisije je ne samo tehnika, nego i politika, jer ona bira i priprema teren na kojemu e se angairati komunitarna izgradnja. Komisija je uvar zajednikih interesa.

40

Tri su osnovne funkcije Europske komisije (Povjerenstva): osmiljava politike EU te pokree zakonodavni postupak uvar je Ugovora, tj. pravnoga poretka uspostavljenoga Ugovorom glavni izvrni organ EU-a i predstavlja EU prema ostatku svijeta (meunarodni trgovaki sporazumi). Vijee ministara (Vijee Europske unije) je tijelo koje izraava nacionalne interese. Vijee EU glavna je zakonodavna institucija EU, a u isto vrijeme ima supranacionalne i meuvladine nadlenosti. U odreenim pitanjima odluuje obinom ili kvalificiranom veinom, a o drugima jednoglasno. Sastavljeno je od ministara iz nacionalnih vlada drava lanica, a sastav Vijea mijenja se ovisno o podruju o kojem se odluuje. Vijee se sastaje samo povremeno, a stalnost rada Vijea osigurava pomono tijelo - Odbor stalnih predstavnika (COREPER). Kada Vijee odluuje kvalificiranom veinom, broj glasova koji pripada ministru pojedine drave lanice nije jednak. Glasovi su ponderirani ovisno o veliini drave. Da bi se odluka donijela, potrebno je, prema rjeenju usvojenom Ugovorom iz Nice, ostvariti dvije, odnosno eventualno i tri veine: veina drava prag kvalificirane veine (oko 74% ukupnih glasova) ukoliko bilo koja od drava lanica zatrai, provjerit e se i odraavaju li dani glasovi barem 62% ukupnog stanovnitva Unije. Broj glasova u Vijeu EU od 1.1.2007.:
29 27 14 13 12 10 7 4 3 Njemaka, Francuska, Italija, Velika Britanija panjolska, Poljska Rumunjska Nizozemska Belgija, eka, Grka, Maarska, Portugal Austrija, vedska, Bugarska Danska, Irska, Litva, Slovaka, Finska Cipar, Estonija, Latvija, Luksemburg, Slovenija Malta

Svakih est mjeseci Vijeem predsjedava druga drava i ona ima zadatak usmjeriti rad Vijea u razdoblju u kojem predsjedava, posredovati izmeu EU-a i drava lanica, te predstavljati (donekle) EU prema ostatku svijeta. 41

Europski parlament bira se izravnim opim izborima, predstavlja izraz politike demokratske volje naroda EU, najvea je multinacionalna skuptina svijeta. Iako se zastupnici biraju prema nacionalnim kvotama, oni na europskoj razini nisu politiki organizirani nacionalno, ve prema politikim opredjeljenjima. Danas broji 785 zastupnika. Njegovi ciljevi su slini onima ostalih parlamenata: prihvaanje zakona i kontrola izvrne vlasti. Nadopunama Osnivakih ugovora, Parlament je dobivao sve vee ovlasti, tako da danas sudjeluje u sve veem broju odluka, a neke se odluke mogu donijeti samo uz istodobnu suglasnost Vijea i Parlamenta. Taj zakonodavni postupak naziva se postupak suodluivanja. Parlament ima tri osnovne funkcije: zakonodavnu usvajanje zajednikog prorauna (budeta) nadzorna (Komisija). U nekim podrujima Parlament ima samo konzultativnu ulogu, a u nekima mora dati pristanak. Procedura kooperacije (suradnje) omoguava Parlamentu poboljanje zakonodavnog teksta predloenog u obliku amandmana. Europski sud pravde osigurava potovanje uniformnih pravila i naina tumaenja i primjene Ugovora i donesenih pravnih akata Vijea i Komisije. U zajednici drava, zajednika se pravila, ako se nadgledaju nacionalnom jurisdikcijom, mogu tumaiti i primijeniti razliito u pojedinim zemljama. Postoji dakle rizik da se komunitarno pravo ne primjenjuje jednako. Od 1989. sastoji od dva suda: Suda EZ-a i Prvostupanjskoga suda Europsko vijee (European Council) je tijelo koje se razvilo iz prakse i to 1974. godine na Konferenciji u Parizu. Ono definira opu politiku orijentaciju EU i postavlja prioritete. Sastoji se od efova drava ili vlada zemalja lanica EU. Predsjednik Komisije prisustvuje summitu na kojemu predsjednik Europskog parlamenta odrava prigodni govor. efovi drava ili vlada sastaju se 3-4 puta godinje. Odreuje prioritete, daje politiku orijentaciju, stimulira razvoj te regulira sporna pitanja koja nije moglo rijeiti Vijee ministara. Ostale vane institucije EU: Ekonomski i socijalni odbor (ESC) Odbor regija (COR) 42

 Europski revizijski sud (Court of Auditors) Europska sredinja banka (ECB) Europski puki pravobranitelj (Ombudsman), Europska investicijska banka (EIB). Nain donoenja odluka i sudjelovanje razliitih institucija u postupku odluivanja razlikuje se u pojedinim stupovima Unije. U pitanjima koja su u nadlenosti Europske zajednice, odluke donosi Vijee EU samostalno, ili pak zajedniki s Europskim parlamentom. Odluke se u pravilu donose kao uredbe, direktive ili odluke. Institucije mogu prihvaati i dvije vrste pravno neobvezujuih odluka preporuke i miljenja.

Stupovi Europske unije (Pillars of the European Union) Za Europsku uniju kae se da podsjea na prednji dio grkoga hrama koji lei na tri stupa. Ta se slika poela rabiti kako bi se opisala struktura Unije ustrojena u Maastrichtu 1992. godine. Prvi stup EU ine carinska unija, jedinstveno trite, zajednika poljoprivredna politika, strukturalne politike i monetarna unija. Drugi stup obuhvaa zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku, a trei suradnju u pravosuu i unutarnjim poslovima. Osnovna razlika izmeu prvog i druga dva stupa lei u tome to jedino prvi koristi pravno obvezujue instrumente i procedure temeljene na Rimskim ugovorima. Druga su dva stupa preteno u nadlenosti Europskoga vijea i Vijea EU te su vie meuvladina karaktera. Razlika meu stupovima je stupanj ograniavanja ovlasti samostalnog odluivanja drava. Prvi stup je nadnacionalni stup. To podrazumijeva: 1) u politikom procesu donoenja odluka drava moe ostati preglasana, a da odluka ipak bude donesena i da obvezuje i dravu koja se protivila njenom donoenju; 2) norme nastale na europskoj razini automatski postaju sastavnim dijelom pravnih poredaka zemalja lanica i u internom pravu zauzimaju hijerarhijski status vii od nacionalnog prava.

43

Slika 8-3. Stupovi Europske unije * WEU - Western European Union => Zapadnoeuropska obrambena zajednica, obuhvaa europske lanice NATO-a Suradnja drava u druga dva stupa je uspostavljena na klasinim metodama meudravne suradnje, a to podrazumijeva ponajprije nemogunost da se dravu obvee protiv njene volje. Iz tog se razloga, gotovo sve odluke donose Prvi stup: Drugi stup: Trei stup: Prvi stup: Drugi stup: Trei stup: jednoglasno, a njihovi uinci u internom pravu ovise o spremnosti drava Europske Vanjska politika ii Suradnja u pravosuu Europske Vanjska politika Suradnja u pravosuu lanica da ih provedu. Unija sastavljena sigurnost "Zajednice" zajednika sigurnost nestat e kada stupi na "Zajednice" zajednika od tri stupa ii unutarnjim poslovima unutarnjim poslovima snagu Ustavni ugovor EU, s tim da e se u nekim podrujima odluke ipak donositi jednoglasno. Ustavni ugovor trebao bi ukinuti subjektivitet Zajednicama i dodjeliti ga Uniji to bi trebalo ojaati njezin identitet na meunarodnoj sceni.
CE // EC: CE EC: carinska unija ii Razlika izmeu EU i EZ carinska unija Vanjska politika: Vanjska politika: unutarnje trite unutarnje trite suradnja, poloaj ii suradnja, poloaj Obuhvaa: Obuhvaa: poljoprivredna poljoprivredna zajednike akcije zajednikeEZ predstavlja autonomnu cjelinu sa akcije graansku ii Razlika je izmeu EU i EZ u tome to politika graansku politika odravanje mira odravanje strukturna politika i pravnim poretkom mira je neovisan od drava lanica kaznenu sudsku strukturna politika kaznenu sudsku svojim suverenitetom koji ljudska prava ljudska prava trgovaka politika. suradnju trgovaka politika. suradnju

EUROPSKA UNIJA

demokracija unutar EU. EZ, za razliku od EU, ima pravnu osobnost, tj. predstavlja interese demokracija policijsku suradnju policijsku suradnju pomo treim Nove odredbe ili Nove meunarodnoj sceni. pomo treim Unije naodredbe ili Europska je unija, za razliku od EZ, nastala tek borbu protiv borbu protiv zemljama. zemljama. modifikacije modifikacije rasizma ii postojati, rasizma 1993. godine Ugovorom o EU. Tim ugovorom Zajednica nije prestala obuhvaaju: obuhvaaju: ksenofobije ksenofobije graanstvo Unije vegraanstvo Unije je postala dijelom Unije,Sigurnosnakojeg se izravno primjenjuje pravo u sklopu Sigurnosna borbu protiv droge ii borbu protiv droge obrazovanje kulturu obrazovanje kulturu politika: Zajednice, to ii nije sluaj s politika: dva stupa EU, trgovine orujem na preostala koja se orujem trgovine temelje transeuropsku mreu transeuropsku mreu s osloncem na s osloncem na borbu protiv meuvladinoj suradnji. borbu protiv zatitu potroaa zatitu potroaa WEU*: sigurnosna WEU*: sigurnosna oruanog kriminala oruanog kriminala zdravstvo, zdravstvo, pitanja EU pitanja EU borbu protiv istraivanje ii okoli borbu protiv istraivanje okoli razoruanje razoruanje Europska je politiku unija udruenje drava koje rade na postizanju zajednikih ciljeva socijalnu politiku terorizma socijalnu terorizma ekonomski ii vojni ekonomski ciljevi: politiku u Ugovoru o Europskoj uniji. Ti suvojni definiranih azila borbu protiv politiku azila borbu protiv aspekti aspekti vanjske granice vanjske granice kriminala djece ii promicanje gospodarskog i drutvenog napretka kriminala djece te visokog stupnja dugorono: okviri dugorono: okviri imigracijsku politiku. imigracijsku politiku. ljudi. ljudi. europske zaposlenosti, postizanjeeuropske uravnoteenog i odrivog razvoja stvaranjem sigurnosti. EURATOM; (CECA) unutarnjih granica, snaenje gospodarske i drutvene sigurnosti. EURATOM; (CECA) podruja bez povezanosti te utemeljenje gospodarske i monetarne unije koja e u konanici imati jedinstvenu valutu sukladno odredbama Ugovora o EU; jaanje zatite prava i interesa dravljana drava lanica uvoenjem dravljanstva Unije;

44

afirmiranje vlastitog identiteta na meunarodnoj sceni, osobito provedbom zajednike vanjske i sigurnosne politike, uz postupnu izgradnju zajednike obrambene politike; ouvanje i razvijanje Unije kao podruja slobode, sigurnosti i pravde, u kojem se osigurava slobodno kretanje osoba zajedno s odgovarajuim mjerama u pogledu kontrole vanjskih granica, azila, useljavanja te spreavanja i suzbijanja kriminala; ouvanje cjelokupne pravne steevine Zajednice i njeno nadograivanje, s ciljem utvrdivanja mjera politike i oblika suradnje, osiguranja uinkovitosti mehanizama i institucija Zajednice.

Koristi i dunosti zemalja lanica EU Koristi: ravnopravno sudjelovanje u radu tijel Unije i oblikovanje zajednikih odluka i politika koritenje prednosti unutarnjeg trita i utjecaja EU u meunarodnim odnosima suradnja u razvojnim projektima (stjecanje znanja i tehnologije, koritenje sredstava EU iz fondova namijenjenih smanjivanju razlika i slino) zatita koju prua zajednika obrambena i sigurnosna politika Unije koritenje aranmana Unije u meunarodnoj trgovini, u sklopu sporazuma EU i WTO. Dunosti: primjena pravnih propisa EZ, poznatih pod nazivom pravna steevina Zajednice (franc. acquis communautaire) aktivni doprinos ispunjavanju ciljeva EU kroz aktivnosti na razini drava lanica i na razini Europske zajednice uplaivanje u proraun Europske unije odreenog dijela prihoda od PDV-a koji se u toj dravi primjenjuje te izravnih doprinosa drave lanice, koji je odreen u odnosu na visinu njezina BNP. Pravna steevina EU (Acquis communautaire)

45

To je skup prava i obveza koji sve zemlje lanice obvezuju i povezuju unutar EU. Ne predstavlja samo pravo u uem smislu, jer obuhvaa: sadraj, naela i politike ciljeve osnivakih ugovora, zakonodavstvo usvojeno primjenom osnivakih ugovora te presuda Suda Europske zajednice, deklaracije i rezolucije koje je Unija usvojila, mjere koje se odnose na zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku, mjere koje se odnose na pravosue i unutarnje poslove te meunarodne ugovore koje je Zajednica sklopila kao i ugovore izmeu zemalja lanica u podruju djelovanja Unije. Svaka drava koja eli postati lanicom EU mora prihvatiti odluke iz osnivakih ugovora i uskladiti svoje zakonodavstvo s acquis communautaireom. Poglavlja komunitarnih pravnih steevina (acquis communautaire) :
1. Sloboda kretanja roba 2. Sloboda kretanja radnika 3. Pravo poslovnog nastana i sloboda pruanja usluga 4. Sloboda kretanja kapitala 5. Javne nabave 6. Pravo trgovakih drutava 7. Pravo intelektualnog vlasnitva 8. Trino natjecanje 9. Financijske usluge 10. Informacijsko drutvo i mediji 11. Poljoprivreda i ruralni razvitak 12. Sigurnost hrane, veterinarstvo i fitosanitarni nadzor 13. Ribarstvo 14. Prometna politika 15. Energetika 16. Porezi

17.

20. 21. 22.

23. 24. 25. 26. 27. 28. 29. 30. 31. 32. 33. 34. 35.

Ekonomska i monetarna politika 18. Statistika 19. Socijalna politika i zapoljavanje Poduzetnitvo i industrijska politika Trans-europske mree Regionalna politika i koordinacija strukturnih instrumenata Pravosue i temeljna ljudska prava Pravda, sloboda i sigurnost Znanost i istraivanje Obrazovanje i kultura Okoli Zatita potroaa i zdravlja Carinska unija Vanjski odnosi Vanjska, sigurnosna i obrambena politika Financijski nadzor Financijske i proraunske odredbe Institucije Ostalo

46

Izvori prava EU dijele se na primarne i sekundarne. Primarni su izvori prava osnivaki ugovori i opa naela prava. Ustavni temelji Europske unije su: Pariki ugovor o osnutku Europske zajednice za ugljen i elik iz 1951. godine, Rimski ugovori o osnutku Europske ekonomske zajednice i Europske zajednice za atomsku energiju iz 1957. godine. Rimski ugovori su izmijenjeni: Jedinstvenim europskim aktom iz 1986. godine, Ugovorom iz Maastrichta (Ugovor o Europskoj uniji) - potpisan 1992. i ratificiran 1993. Amsterdamskim ugovorom iz 1997. godine i Ugovorom iz Nice 2002. godine. Ovi ugovori vezuju zemlje lanice vre nego meunarodnopravni ugovori sklopljeni meu suverenim dravama. EU stvara zakone koji se mogu izravno primjeniti na njene graane i tako osigurati njihova prava. Slika 8-4. Pravni ustroj EU
Prevaga u odnosu na sve ostale izvore komunitarnog prava.

UGOSekundarni izvori prava EU su akti koje donose institucije Europske unije u VORI okviru tri stupa na kojima se EU temelji. Ukljuuju pravne akte koje Vijee EU-a donosi na temelju primarnoga zakonodavstva (odluke, uredbe, direktive, miljenja, preporuke) te sudsku praksu Suda EZ. Obvezatno se
8.1.1.2. Od Europske zajednice za ugljen i elik do Europske unije
primjenjuju u svim zemljama lanicama.

UREDBE
Obvezatne. Naine provoenja odreuju slobodno drave

DIREKTIVE

Europska zajednica za ugljen i elik (The European Coal and Steel Community Obvezujue za - ECSC) ECSC predstavlja poetak supranacionalog integriranja zapadnoeuropskih zemalja, a nastala je Parikim ugovorom 1951. godine. Nastojala je ograniiti lanice u upotrebi diskriminirajuih dravnih subvencija i predvidjelaNemaju snagu zajedniku
one na koje se upuuju.

ODLUKE

PREPORUKE I MILJENJA

prinude.

Ima snagu objanjenja.

KOMUNIKACIJE

47

trgovinsku politiku u sektorima ugljena i elika. Ovim ugovorom su ukinute kvote i carine u petogodinjem periodu te je omoguena racionalnija ekspanzija i modernizacija industrije. ECSC je predvidjela mehanizme upravljanja u sluajevima ozbiljnih manjkova ili vikova u tada kljunim industrijskim sektorima. Europska ekonomska zajednica (The European Economic Community EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (The European Atomic Energy Community - EURATOM) Rimskim ugovorima, potpisanima 1957. godine u Rimu, osnovane su Europska ekonomska zajednica (EEC/EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (Euratom). Stupaju na snagu 1958. godine. Njima je ustanovljena carinska unija izmeu zemalja ECSC-a (Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemaka) i postavljeni su ciljevi stvaranja zajednikog trita koje bi osiguralo slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala. Cilj EEZ-a je bilo stvaranje zajednikog trita, uz kompletiranje carinske unije, odnosno predstavljala je pomak ka ekonomskoj uniji s integriranim politikama u vanim podrujima (prvenstveno poljoprivredi) te koordinacijom makroekonomskih politika. Euratom je postavio ciljeve razvoja u podruju koritenja nuklearne energije u 6 drava lanica. Euratom je proizvod francuskog pritiska, jer su njime planirali omoguiti razvoj i irenje trita za francusku tehnologiju. Meutim, postojala je prevelika razlika meu lanicama i Ugovor nije imao mo nad proizvodnom regulativom, ali je brinuo za sigurnost u nuklearnoj proizvodnji i zajednika istraivanja. Ciljevi Rimskih ugovora trebali su biti postignuti ostvarenjem slobode kretanja osoba, robe, usluga i kapitala kao i pridravanjem politike otvorene konkurencije usmjerene na ouvanje zdravog natjecateljskog duha meu europskim poduzeima kao i zatite interesa potroaa. Zajednica se zasniva na ostvarenju vie ciljeva: uspostavi zajednikog trita zasnovanog na carinskoj uniji - zemlje lanice uvode Zajedniku vanjsku tarifu prema treim zemljama (CET) uvoenju zajednikih politika (poljoprivredna, transportna, trgovinska) osnivanju Europskog socijalnog fonda i Europske investicijske banke uvoenju novih institucija u cilju ostvarenja viih integracijskih stupnjeva. 48

 Europske zajednice (The European Community - EC) Institucije nastale Rimskim ugovorima te ugovorom o Europskoj zajednici za ugljen i elik (1952.) ujedinjene su u Ugovoru o spajanju iz 1965. (Merger Treaty). Od tada se koristi i pojam Europska zajednica (EC). Europska unija Jedinstveni europski akt (SEA) potpisan je 1987. godine. Jacques Delors, predsjednik Europske komisije, pokrenuo je dovretak unutarnjeg trita, tj. stvaranje podruja bez unutarnjih granica gdje su osigurane slobode kretanja dobara, ljudi, usluga i kapitala. Temeljni elementi tog plana bili su liberalizacija trgovine dobara i imbenika razmjene, te institucionalne promjene (u sustavu glasovanja). Jedinstveno trite stupilo na snagu 1. sijenja 1993. godine, to je takoer potaklo stvaranje Europskog gospodarskog podruja (EEA). Jedinstveni europski akt znatno je izmjenio institucionalni sustav Zajednice, prihvatio je veinu odluka Vijea, omoguio je bolji poloaj Zajednice u sferi odluivanja, breg i demokratskijeg djelovanja. Parlament dobiva znatno vee ovlasti u procesu odluivanja. Temeljni elementi programa Jedinstvenog trita: Liberalizacija trgovine dobara Pojednostavljenje ili ukidanje graninih formalnosti Harmonizacija stopa PDV-a unutar irokih raspona Liberalizacija javnih nabavki Harmonizacija i uzajamno priznavanje tehnikih normi u proizvodnji, pakiranju i oglaavanju Liberalizacija imbenika razmjene Ukidanje svih kapitalnih kontrola i dublja integracija trita kapitala Liberalizacija politika prekograninih ulazaka na trite. Ugovor o Europskoj uniji koji je stupio na snagu 1. studenog 1993. godine, postavlja pred zemlje lanice ambiciozan program: monetarno jedinstvo do 1999. godine, nove zajednike politike, europsko graanstvo, zajedniku vanjsku i

49

sigurnosnu politiku, kao i unutarnju sigurnost. Primjenjujui klauzulu o mogunosti izmjene u ugovoru iz Maastrichta, zemlje lanice su u Amsterdamu 2. listopada 1997. godine potpisale novi ugovor kojim prihvaaju i uvruju politike i nadlenosti EU, posebice u suradnji na pravosudnom polju, slobodnom kretanju osoba, vanjske politike i zdravstva. Europski parlament, izravan demokratski glas Unije, dobio je nove ovlasti koje su potvrdile njegovu ulogu kolegislatora. Ugovori iz Amsterdama i Nice, dopunjuju Ugovor o EU. Ustavni ugovor "Ugovor kojim se uspostavlja europski ustav, novi je temeljni pravni akt EU-a ije je usvajanje u tijeku, a koji bi trebao zamijeniti ugovore koji su trenutano na snazi (osim Ugovora o Euratomu) i donijeti odreene promjene u nainu funkcioniranja EU. Nacrt Ustavnog ugovora pripremila je Konvencija o budunosti Europe, a konani tekst Ugovora usuglaen je na meuvladinoj konferenciji. Dana 29. listopada 2004. u Rimu je potpisan Ustavni ugovor koji bi trebao stupiti na snagu kada bude ratificiran u svim dravama lanicama EU-a. Proces ratifikacije u dravama lanicama zapoeo ve u studenom 2004., a Europski ga je parlament potvrdio u sijenju 2005. godine. Ustavom se eljela poveati uinkovitost rada europskih institucija i pojednostavniti proces donoenja odluka u Uniji koja okuplja 27 drava lanica. Promjene predviene u tekstu Ustava donijele bi novu metodu ponderiranja glasova drava lanica u Vijeu ministara, a ustanovljuje se i institucija ministra vanjskih poslova EU. Ustav osim toga daje vee ovlasti nacionalnim parlamentima u nadzoru europskih institucija te jae naglaava naelo supsidijarnosti, prema kojemu sve ono to nije izriito navedeno kao podruje o kojem se odluuje na razini EUa, automatski spada u nacionalnu ili lokalnu nadlenost, to jest, blie graanima. Projekt politikog ujedinjenja Unije doao je u pitanje nakon negativnih ishoda referenduma u Francuskoj i Nizozemskoj sredinom 2005. godine. Naime, Ugovor kojim se uspostavlja ustav za Europu trebao bi stupiti na snagu tek nakon to ga ratificiraju sve drave lanice. Ratifikacije je mogue provesti parlamentarnom procedurom ili putem referenduma, a to je uinjeno u 18 lanica. Ostale lanice odluile su zamrznuti proces ratifikacije ili odgoditi referedume dok se problem ne

50

rijei. Odbijanjem Ustava u dvije drave osnivateljice Unija se nala u situaciji da treba razmisliti o daljnjem postupku donoenja Ustava, ali i o njegovu sadraju. S obzirom da Ustav (za sada) nije proao, EU ostaje gdje je bila. EU je zajednica suverenih drava i za promjenu Osnivakih ugovora potrebna je jednoglasna odluka. Kako bi se proces donoenja ustava nastavio biti e potrebno da se lanice dogovore oko novih pregovora ili revizije postojeih Ugovora s ubacivanjem pojedinih elemenata predloenog Ustava. To bi trebalo omoguiti bolje i efikasnije funkcioniranje Unije, a za Hrvatsku je vano kako bi mogla postati 28. lanica EU-a.

8.1.1.3. Kraj XX. stoljea u Europi i proces proirenja EU

Osim irenja ovlasti, s vremenom se irilo i lanstvo Europske unije. Integraciju je zapoelo est europskih drava: Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska i Njemaka koje su najprije osnovale Europsku zajednicu za ugljen i elik, a zatim Euratom i EEZ. Godine 1973. pridruile su im se Danska, Irska i Velika Britanija. Nakon toga se Zajednica, u osamdesetima i devedesetima iri najprije na jug, pa na sjever i istok. Puzajui neuspjeh komunizma i njegov spektakularni pad obiljeili su kraj osamdesetih godina XX. stoljea u Europi, kao rezultat neuspjeha planskih ekonomija i superiornosti zapadnih sustava u 1980-ima. Do 1980-tih sovjeti su onemoguavali reforme gospodarskim i vojnim pritiscima, ali uslijedile su promjene u SSSR-u zbog neadekvatnog gospodarskog sustava. Uskoro se dogodila i Barunasta revolucija u zemljama CEEC-a (zemlje Srednje i istone Europe), "Solidarnost" u Poljskoj i demokratski izbori. Hladni rat zavrava bez ispaljenog metka i prestaje vojna podjela u Europi. EU brzo reagira pomoima i zajmovima novim demokracijama, te se potpisuju sporazumi sa zemljama CEEC o slobodnoj trgovini s obeanjima o dubljoj integraciji i pomoi (Europski sporazumi). Osnovni cilj sporazuma jest priprema pridruenih zemalja za prikljuivanje EU. Temelji se na naelima potivanja ljudskih prava, demokracije, pravne drave i trinoga gospodarstva.

51

U lipnju 1993. godine EU odluuje da zemlje CEEC mogu postati njenim lanicama te su utvreni Kopenhaki kriteriji za lanstvo. EZ su potpisale ugovore o asocijaciji i s Turskom (1963.), Maltom (1970.) i Ciprom (1972.), a Carinska unija s Turskom stupila je na snagu 1995. godine. U srpnju 1997. Europska komisija predstavila je dokument pod nazivom Agenda 2000 u kojem su izloene ope perspektive razvoja proirene EU, ali i kljuni izazovi koji se pred Unijom nalaze, poput primjerice onih financijskih. Dravama kandidatkinjama ponueni su brojni i razliiti programi financijske pomoi, poput programa Phare, ISPA ili SAPARD. Najvee, i uistinu povijesno, proirenje ostvareno je 2004. godine. U Uniju je ulo ak deset novih drava, meu njima osam bivih komunistikih drava. irenje lanstva EU time nije zavreno: Rumunjska i Bugarska postale su punopravne lanice od 1. sijenja 2007. Pregovore o lanstvu vode Turska i Hrvatska od listopada 2005. godine, a slubeni je kandidat, za sada, i Makedonija. Budui da je EU otvorena za lanstvo svim europskim dravama koje potuju europske vrijednosti - slobodu, demokraciju, potivanje ljudskih prava i temeljnih sloboda, te vladavinu prava - mogu se oekivati i nove prijave za lanstvo. Danas Unija broji 27 lanica, gotovo pola milijarde stanovnika i 4,324.782 km2. Njen BDP iznosi oko 10,2 trilijuna eura, tj. oko 22.300 EUR/per capita. EU je ujedno najvea trgovinska sila svijeta i, uz ameriko, najznaajnije gospodarstvo svijeta. lanstvo EU irilo se upravo zbog toga to je Unija uspjeno ostvarivala zadane ciljeve integracije, i pri tome, kako to jami Osnivaki ugovor, potovala zasebne identitete lanica. Punopravno lanstvo u EU suprotno je od slobodnog pristupa, a to znaju Britanci i Turci koji su nekoliko puta odbijeni. Pregovori znaju biti muni, a postoje i asimetrini sporazumi kada pojedine zemlje ne izbore jednaka prava. Tablica 8-2. Kronoloki pregled irenja EZ/EU

Godina proirenja
Osnivanje ECSC (1951.)

Broj lanica
6

Drave

Belgija, Francuska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Zapadnja Njemaka

52

1973. 1981. 1986. 1990. 1995. 2004. 2007.

9 10 12 12 15 25 27

Danska, Irska i Ujedinjeno Kraljevstvo (Velika Britanija i Sjeverna Irska) Grka Portugal i panjolska ujedinjenje Zapadne i Istone Njemake u SR Njemaku Austrija, Finska i vedska Cipar, eka Republika, Estonija, Letonija, Litva, Maarska, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija Bugarska i Rumunjska

Kopenhagenski kriteriji izbornosti Sve europske zemlje koje potuju naela slobode, demokracije, potovanja ljudskih prava i fundamentalnih sloboda kao i pravne drave mogu traiti i postati lanicom Unije. Uvjeti primanja i prihvaanja predmet su sporazuma izmeu zemalja lanica i zemalja traiteljica. Navedeni sporazum podvrgava se ratifikaciji svih zemalja ugovornica, sukladno meusobnim konstitucionalnim pravilima. Europsko vijee u Kopenhagenu 21. i 22. lipnja 1993. godine preciziralo je, u skladu s Ugovorom, kriterije koje postavlja Europska unija za prikljuivanje: 1) POLITIKI - zemlje kandidati moraju imati stabilne institucije koje osiguravaju demokraciju, vladavinu prava, ljudska prava i zatitu manjina; 2) GOSPODARSKI - zemlje kandidati moraju imati djelotvornu trinu ekonomiju i moraju biti u stanju boriti se s pritiskom konkurencije i trinih utakmica unutar Unije; 3) PRAVNI - zemlje kandidati moraju preuzeti obveze koje proizlaze iz lanstva, ukljuujui slaganje s ciljevima politike, ekonomske i monetarne unije. To znai da zemlje kandidati moraju u potpunosti prihvatiti pravne steevine EU; 4) ADMINISTRATIVNI (Madrid, 1995) - prilagodba administrativnih struktura za uspjeno lanstvo. U lipnju 2003. godine Europsko vijee u Solunu potvrdilo je europsku perspektivu drava Procesa stabilizacije i pridruivanja (drave Zapadnog Balkana, meu

53

kojiima je i Hrvatska). Ujedno je postavila i kriterije za integraciju tih zemalja u EU. Uz prethodno definirane kriterije iz Kopenahgena, Unija trai od tih zemalja da: surauju s Meunarodnim kaznenim sudom u Haagu (ICTY) se brinu o povratku izbjeglica i zatiti manjina osiguravaju slobodu medija i reformu pravosua potaknu i provode regionalnu suradnju i razvoj te dobrosusjedske odnose. U posljednjih nekoliko godina Unija istie kao bitan faktor proirenja i sposobnost EU-a za prihvaanje novih drava lanica te tzv. suspenzivnu klauzulu, kojom se u sluaju ozbiljnog i stalnog krenja naela slobode i demokracije, potivanja ljudskih prava i temeljnih sloboda te vladavine prava na kojima je utemeljena Unija moe odreenoj kandidatkinji odgoditi/ograniiti punopravno lanstvo u Uniji. Integracijska sposobnost odnosi se na spremnost Unije (prvenstveno ekonomsku i financijsku) za integriranje novih lanica. Ovo se ponajprije odnosi na mogue lanstvo Turske ili Ukrajine, ija bi integracija bila vrlo zahtjevna za Uniju. Politika irenja lanstva EU Proirenje je ponudilo jedinstvenu priliku za prekid umjetne podjele Europe na dva dijela koja je trajala gotovo punih 60 godina. Ono ne donosi samo pojedincima slobodu kretanja, studiranja i rada izvan granica matinih drava, nego i napredak poslovanja potaknut uvoenjem trinoga gospodarstva. Europa kao cjelina imat e znatne gospodarske i politike koristi od uvoenja jedinstvenog trita za 500 milijuna ljudi. Proirenja iz 2004. i 2007. godine gotovo su udvostruila broj lanica Unije te uveala broj stanovnika za vie od sto milijuna, ali BDP Unije nije se drastino poveao zbog nieg stupnja gospodarskog razvoja novih zemalja lanica. Ipak, novih 12 lanica predstavljaju financijski, politiki i administrativni izazov za Uniju. EU prilagoava svoju politiku, financije i postupke za Uniju koja danas ima 27 lanica, a u budunosti e vjerojatno imati i vie. Unija je odredila proraunska ogranienja za sva podruja trokova EU-a u srednjem roku te irok raspon reformi planiranih regionalnih, drutvenih i poljoprivrednih rashoda. Vano je i da se unaprijedi postupak donoenja odluka.

54

Pretpristupni programi pomoi EU usmjereni su na pruanje financijske i tehnike pomoi zemljama kandidatkinjama u procesu priprema za punopravno lanstvo u EU. U prethodnom razdoblju EU se koristila s vie takvih programa: PHARE program - pomae ponajprije izgradnju institucija dravne uprave, sudjelovanje u programima Zajednice, jaanje ekonomske i socijalne kohezije te industrijsko restrukturiranje Program ISPA - prua potporu u prilagodbama u podruju prometa i zatite okolia financiranjem kljunih infrastrukturnih projekata, SAPARD je usmjeren na projekte ruralnog razvoja te na modernizaciju i restrukturiranje poljoprivrednog sektora. Sredstva iz sva tri programa namijenjena su pripremi buduih lanica za kohezijsku politiku EU odnosno za koritenje kohezijskog i strukturnih fondova ija je svrha osigurati uravnoteen gospodarski i drutveni razvoj itave EU. Europska komisija je u rujnu 2004. predloila uspostavu novog instrumenta za pretpristupnu pomo (Instrument for Pre-Accession Assistance - IPA). Rije je o jedinstvenom pretpristupnom fondu kojeg je Unija usvojila za proraunsko razdoblje od 2007. do 2013. godine, a koji e zamijeniti dosadanje pretpristupne programe (PHARE, ISPA, SAPARD, CARDS te instrument pretpristupne pomoi za Tursku). Osim drava kandidatkinja, predvieno je da e iz tog fonda pomo za programe dobivati i zemlje Procesa stabilizacije i pridruivanja. Tijekom razdoblja od 2007. do 2013. godine kroz IPA-u Europska e unija dodijeliti ovim zemljama 11,5 milijardi eura. Komponente IPA-e su: Tranzicijska pomo i institucionalna izgradnja Regionalna i prekogranina suradnja Regionalni razvoj Razvoj ljudskih resursa Ruralni razvoj (Programi poljoprivrednog i ruralnog razvoja). CARDS program namijenjen je zemljama jugoistone Europe (tz. i za Hrvatsku). Program CARDS jedan je od temeljnih doprinosa Procesu stabilizacije i pridruivanja usmjeren ka izgradnji institucionalnog, zakonodavnog,

55

gospodarskog i socijalnog sklopa u gore navedenim zemljama, po uzoru na isti u EU te promicanje trinog gospodarstva. Dok se EU interno priprema za daljnje institucionalne reforme, postupni i paljivo voeni pristupni proces se nastavlja sa zemljama jugoistone Europe, to jest s Hrvatskom, Turskom i ostalim zemljama zapadnog Balkana. Olli Rehn, europski povjerenik za proirenje, istie kako je EU oprezan u preuzimanju novih obveza, ali se dri obeanja datih ovim zemljama. Istakao je kako proirenje i produbljenje Unije mora ii paralelno. Slubeni odnosi Turske i Unije poeli su jo 1963. godine potpisivanjem Sporazuma o pridruivanju, tako da je Turska prva drava iz ove skupine koja je podnijela zahtjev za lanstvo. Zbog niza razliitih politikih i gospodarskih razloga te otvorenih pitanja u vezi s ljudskim pravima, taj je zahtjev dugo bio u stanju mirovanja, sve do sastanka na vrhu u Helsinkiju u prosincu 1999. Tada je vodstvo EU-a slubeno priznalo novi status Turskoj izjavom da je ona drava kandidat koja e se Uniji pridruiti na temelju istih kriterija koje moraju ispuniti i ostale drave kandidati. Sporazum o pridruivanju imao je cilj uspostavljanje carinske unije s Turskom, koja je tek 31. prosinca 1995. godine uspostavljena izmeu Turske i EU. Ovim sporazumom omogueno je reciprono i trenutano ukinue carinskih pristojbi za industrijske proizvode. Prije poetka slubenih pregovora o pristupanju Turska je morala dokazati da se na njezinu podruju potuju ljudska prava i da je uspjela restrukturirati mnoga podruja svojega gospodarstva. EU i Turska zapoele su slubene pregovore o lanstvu 4. listopada 2005. EU vrsto se obvezala unijeti mir i stabilnost na Balkan, a glavni joj je cilj ukljuiti zemlje regije u europske politike i gospodarske tokove. Proces stabilizacije i pridruivanja, u koji su ukljuene Albanija, Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Srbija (s Kosovom), Crna Gora te Makedonija, osnovni je instrument politike Unije. Proces je krojen prema potrebama svake zemlje sudionice i ukljuuje gospodarsku i financijsku pomo, suradnju, politiki dijalog, prostor slobodne trgovine kao cilj, usklaivanje sa zakonodavstvom i pravnom praksom EU-a te suradnju u podrujima pravosua i unutarnjih poslova. Ovaj proces zemljama regije precizno nudi dugoroan izgled za europsku integraciju, ime je i povijesna prekretnica u njihovu odnosu s Unijom. Ali one same prvo moraju ispuniti

56

zahtjevne politike i gospodarske uvjete te dokazati da mogu slijediti primjer EUa poveavajui trgovinsku razmjenu i meusobnu suradnju.

Europska politika susjedstva (European Neighbourhood Policy - ENP) EU je svjestan uinka koji proirenje ima na njegove susjede s kojima ne vodi pregovore o pristupanju, ali s kojima eli zadrati bliske i konstruktivne odnose. Zato aktivno razvija prikladna strateka partnerstava s Rusijom, Ukrajinom i zemljama Sredozemlja u okviru Europske politike susjedstva (ENP). Raspad SSSR-a i prijelaz novonastalih zemalja na trinu ekonomiju je za EU predstavljao priliku za uspostavljanje vrstih veza sa bivim dravama Sovjetskog Saveza i Mongolijom. Slino PHARE-u, TACIS program omoguio je tehniku i gospodarstvenu pomo tim zemljama. Cilj je programa bio prijelaz na trino gospodarstvo. Usporedo s tim programom, sklapali su se direktni sporazumi s nekim zemljama. Sporazum o partnerstvu sklopljen u lipnju 1994. izmeu EU, Rusije i Ukrajine ima za cilj uspostavljanje slobodne trgovinske zone i davanje poticaja za ova dva vana partnera Unije da razviju istinsku trinu ekonomiju i stabiliziraju svoje valute. Cilj ENP-a je podijeliti prednosti proirenja EU-a sa susjednim zemljama jaanjem stabilnosti, sigurnosti i blagostanja kao i sprjeavanje nastanka novih crta razdvajanja. ENP ukljuuje: Istone susjede Bjelorus, Ukrajina, Moldova Juni Kavkaz Gruzija, Armenija, Azerbejdan Juno i Istono Sredozemlje 10 sjevernoafrikih i zapadnoazijskih zemalja, ukljuujui Izrael i Palestinsku samoupravu. Bit politike nije pridruivanje, ali se ne iskljuuje takva mogunost (npr. Ukrajina).

8.1.1.4. Od carinske unije do jedinstvenog trita

57

Kroz Rimski ugovor iz 1957. godine i Jedinstveni akt iz 1986. godine zajedniko trite i jedinstveno trite, u trideset intervalnih godina, temelje se na potovanju etiriju istih sloboda: slobodnom kretanju roba, ljudi, usluga i kapitala. Trebalo je produbiti ciljeve zajednikog trita, jer su se nedovoljno ostvarivali. Realizacija carinske unije 1968. godine omoguila je ukidanje veine carina i kvantitativnih ogranienja. Meutim, liberalizacija se sukobljavala s mnogim preprekama, kontrolama i izuzecima (oslobaanjima) u meunarodnom kontekstu, gdje neoprotekcionizam znaajno raste. Zajedniko trite ostalo je trite odvojeno izmeu razliitih drava nacija zbog postojanja fizikih, tehnikih i fiskalnih barijera. To cijepanje trita prouzroilo je fragmentaciju komunitarne industrije, naroito u sektoru visoke tehnologije i proizvodnji javnih potreba. Uslijedile su mnoge kritike koje su bile nune radi postizavanja odgovarajueg stupnja randmana. Zajednica se udaljila od SAD-a i Japana u mnogim granama budunosti i jake potranje. Ideja velikog trita ubrzano se ostvarivala ekonomskom liberalizacijom u 80-tim i 90-tim godinama davanjem prednosti politici ponude, deregulacije i pristupa tritu ukidanjem necarinskih prepreka i omoguavanjem ponude svim poduzeima, radi suprotstavljanja moguim preprekama koje koe steene pozicije proizvodnje. Prvih deset godina EEZ-a bilo je uspjeno za carinsku uniju. Ukidanje carina i kvantitativnih ogranienja na uvoz i izvoz te uvoenje zajednike carinske tarife ostaju najvanija steevina Zajednice. Ukinute su sve nacionalne i prihvaene komunitarne preferencije. Dat je znaajan impuls unutarkomunitarnoj razmjeni i, kako predvia Rimski ugovor o CEE, carinska je unija posluila kao temelj zajednikom tritu i svim komunitarnim politikama. Ukidanjem svih formalnosti na unutarnjim granicama nunim postaje uvoenje i jaanje odreenog broja mjera na vanjskoj granici Unije: administrativna suradnja osigurava sprjeavanje prevara i problema potroaa; kontrola na vanjskim granicama Zajednice treba biti pojaana pri uvozu robe iz treih zemalja; problemi nacionalne sigurnosti trebaju biti jedinstveni u sferi kriminaliteta, droga, terorizma, trgovine orujem te u detaljnijoj razmjeni informacija izmeu policije i snaga sigurnosti razliitih zemalja lanica i, u odreenoj mjeri, susjednih zemalja; zajednike politike nune su u odnosu na graane treih zemalja, koji putuju zemljama lanicama.

58

Od samog poetka bitan cilj EZ, zasnovane na zajednikom tritu, bilo je stvaranje jedinstvenog europskog ekonomskog prostora. Pojmovi zajednikog trita, jedinstvenog trita i unutarnjeg trita jednoznano se koriste, premda svaki od tih integracijskih stupnjeva sadrava odreene znaajne nijanse. Zajedniko trite etapa je ekonomske integracije koja prema odluci Suda pravde cilja eliminiranju svih prepreka u komunitarnoj razmjeni radi spajanja nacionalnih trita u jedinstveno trite, stvarajui to je mogue bliskije uvjete za istinsko unutarnje trite". Zajednica je definirala zajedniku agrarnu politiku nunu za slobodno prometovanje poljoprivrednih proizvoda izmeu zemalja lanica. U kolovozu 1971. SAD odluuje sruiti svjetski monetarni sustav, Bretton Woods, koji je do tada garantirao monetarnu stabilnost nunu za funkcioniranje zajednikog europskog trita. Meunarodna nedosljednost izrodila je prvi pokuaj stvaranja ekonomske i monetarne unije u Europi. Najzad, naftna kriza 1973. i 1979. godine duboko je potresla gospodarstvo Europe. Europsko vijee, odrano u Milanu u lipnju 1985. godine, povoljno je ocijenilo razraeni program Bijele knjige i odluilo sazvati meuvladinu konferenciju radi uvoenja projekta u Ugovor, koji se odnosi na jaanje politike suradnje i na izmjenu Ugovora o EEZ-u, potrebnih za dovrenje unutarnjeg trita. Promjene ugovora o EEZ i politikoj suradnji prihvatilo je Europsko vijee, a Vijee ministara vanjskih poslova u sijenju 1986. godine pod nazivom Jedinstveni europski akt. Realizacija unutarnjeg trita vrlo je zahtjevna. Prvog sijenja 1993. godine 17 zemalja (12 iz EEZ-a i 5 zemalja EFTA-e) razbilo je granice koje su ih dijelile stoljeima. Tako je stvoren Europski ekonomski prostor od 375 milijuna stanovnika u kojemu robe cirkuliraju slobodno, bez ikakvih unutarnjih barijera. To je smanjilo trokove proizvodnje i prijevoza roba. Smanjenje administrativnih i financijskih trokova i ostvarenje ekonomije obujma dinamiziralo je kreativnost europskih ekonomskih operatora i dalo im je solidnu osnovu za sukobljavanje s meunarodnom konkurentnou.

59

S dovravanjem unutarnjeg trita, pritisak konkurencije poveava se na nerazvijene zemlje i regije Zajednice pa postupno treba naputati aktivnosti koje donose kratkorone prednosti sa stajalita trokova za plae, jer te zemlje imaju slabu razinu tehnologije i nemaju perspektivu. S obzirom na strukturne nepogodnosti, nerazvijene zemlje i regije ne mogu same uspjeno restrukturirati i transformirati ekonomsku aktivnost pa su potrebni vei napori ekonomske i socijalne kohezije i postupno poticanje integracijskih procesa. Liberalizacija kretanja kapitala pridonijela je poboljanju alokacije resursa u okviru Unije. Javna trita zemalja lanica otvorena su ponudi svih komunitarnih poduzea. Europski potroai dobili su veliki izbor roba i usluga dobre kvalitete po niskim cijenama. Liberalizacija, kretanje radnika, sloboda obavljanja usluga i sloboda nastanjivanja od fundamentalne su vrijednosti, to garantira graanima Unije mogunost obavljanja profesionalne aktivnosti i zatitu protiv svih povezivanja koja sputavaju slobodu djelovanja. Ostvarenje zajednikog trita omoguilo je bitan napredak u veini ostalih zajednikih politika. Izazvalo je fiskalno usklaivanje eliminiranjem fiskalnih granica te bolju ekonomsku i socijalnu povezanost, to je pozitivno utjecalo na regionalnu i socijalnu politiku Unije. Formiralo je osnovu zakonodavne politike zatite potroaa i zatite okolia, kao i politiku istraivanja i razvoja. Ostvaren je ogromni napredak u transportnoj politici. Radi konsolidacije jedinstvenog trita usvojen je sporazum na temelju ekonomske, monetarne te politike unije, zakljuen u Maastrichtu.

Stvaranje jedinstvenog prostora u razmjeni roba i usluga Slobodno kretanje ljudi, roba, usluga i kapitala stupovi su na kojima poiva unutarnje trite EU. Cilj unutarnjeg trita ostvarit e se tek potpunim ukidanjem zapreka etirima slobodama. Schengenskim je sporazumom, sklopljenim u lipnju 1985. Izmeu Belgije, Francuske, Luksemburga, Njemake i Nizozemske, dogovoreno postupno ukidanje unutarnjih graninih kontrola izmeu drava potpisnica te uvoenje slobode kretanja za sve fizike osobe dravljane drava potpisnica Sporazuma,

60

drava lanica EU-a ili treih zemalja unutar granica obuhvaenih Sporazumom. Schengensku konvenciju potpisalo je 1990. godine tih 5 drava. Konvencija je stupila na snagu 1995. godine, a njome se ureuju pitanja i ustanovljavaju jamstva za slobodu kretanja. Schengenski sporazum i konvencija, zajedno s deklaracijama i odlukama donesenim pri Schengenskom izvrnom odboru, uao je u tekst Amsterdamskoga ugovora jer se bavi jednim dijelom unutarnjega trita slobodnim kretanjem osoba. Uz izuzetak Ujedinjenog Kraljevstva i Irske, sve drave lanice EU-a su s vremenom postale lanicama schengenskoga prostora, a njima su se pridruili i Island te Norveka. Tijekom pristupnih pregovora 12 novih drava lanica prihvatilo je schengenski acquis, no on e se u potpunosti poeti primjenjivati tek nakon posebne odluke Vijea EU-a, tj. kada ga budu spremne primjenjivati. Dovravanje velikog trita zahtijeva ukidanje prepreka mobilnosti roba i postupaka obavljanja usluga i faktora proizvodnje. Mobilnost radnika ovisi o osjetljivosti rada, razliitim plaama i stopi nezaposlenosti u pojedinim zemljama. Vrlo je slaba u EU, premda postoje znaajne razlike meu lanicama u stupnju gospodarskog razvoja, a pogotovo nakon irenja EU-a na istok. Trite rada u EU se dinamiziralo primanjem novih (siromanijih) lanica u Uniju, ali postoje ogranienja u kretanju radnika iz novih zemalja lanica zbog prijelaznih perioda koje su uvedene u veini starih lanica. Kretanje kapitala u EU gotovo je savreno. Slobodno kretanje uvedeno je u veini starih lanica 1. srpnja 1990. godine, te postepeno i u novim lanicama. Slobodno kretanje kapitala uvjetuje uvoenje jedinstvene valute, a uglavnom se sukobljava sa specifinim poreznim reimima po pitanjima poreznih olakica i mirovinskih fondova. Slobodna mobilnost kapitala olakava stvaranje velikih grupa koje privlae direktne inozemne investicije (FDI). Unija je definirala zajednike norme koje vrijede za sve proizvode na zajednikom tritu jo 1983. godine, obvezujui tako lanice da unaprijed obavijeste Komisiju o svojim projektima koji se odnose na uvoenje normi i tehnikih pravila. U Europi djeluju tri normizacijska tijela: Europski odbor za normizaciju (CEN), Europski odbor za normizaciju u elektrotehnici (CENELEC),

61

Europski institut za telekomunikacijske norme (ETSI). CE marka kvalitete primjenjuje se na otprilike 70% proizvoda na tritu EU (i EFTA-e), a esto ju se naziva "trgovinskom europskom putovnicom" za ne-EU proizvode.

Ekonomski uinci integracije zajednikog trita EU Integracijom zajednikog, tj. jedinstvenog europskog trita ostvarili su se odreeni uinci: (1) Smanjenje trokova - ukidanje graninih formalnosti, ujednaenje tehnikih normi i poveanje konkurencije uzrokuje smanjenje cijena financijskih usluga i racionalizaciju proizvodnog procesa. Takoer, jedinstveno trite omoguuje efikasniju organizaciju trita, a uinci oekivane konkurencije su: usklaivanje padom prodajnih cijena i disperzija cijena nestanak neefikasnih faktora u internoj organizaciji poduzea racionalizacija proizvodne strukture.

(2) Ekonomija obujma proirenje trita ima znaajan uinak na veliinu jedinine proizvodnje. Tehnika proizvodnje utjee na poveanje jedininih trokova sukladno duini serije proizvodnje. Bolji su uinci u sektorima poput kemikalija, automobila i slino. Poduzee moe imati optimalan opseg s aspekta npr. proizvodnje, ali ne i marketinga, a jedinstveno trite omoguuje amortizaciju trokova publiciteta, istraivanja i razvoja. (3) Makroekonomska povezanost smanjuju se trokovi proizvodnje i poveava vanjska konkurentnost. Manje su oscilacije BDP-a, stope inflacije, vanjskog salda, stope nezaposlenosti i sl. Jedinstveno trite pretpostavlja restruktuiranje produktivnog aparata to prema teoriji donosi pad zaposlenosti u prvo vrijeme, ali nakon toga slijedi nagli rast zaposlenosti, poboljanje proraunskog salda i rast BDP-a. Europske zemlje potiu unakrsnu razmjenu slinih proizvoda, tj. razmjenu roba koje odgovaraju istoj upotrebi, ali koje su razliite. Postoji vertikalna (kvaliteta) i horizontalna diferencijacija (raznovrsnost). Zajedniko i jedinstveno trite ne potiu specijalizaciju nacionalnih ekonomija. Proizvodna struktura relativno je

62

srodna, to pogoduje intrakomunitarnoj trgovini (razmjeni meu lanicama Unije). Osnovna naela unutarnjeg trita i 4 slobode Naelo nediskriminacije zabranjuje "bilo kakvu diskriminaciju na osnovi nacionalne pripadnosti", odnosno razliit tretman u jednakim okolnostima na osnovi nacionalnosti. Naelo uzajamnog priznavanja usko je vezano za naelo nediskriminacije. Njime se trai da zakonodavstvo druge drave lanice ima ekvivalentne uinke onima domaeg zakonodavstva. Naelo je postavljeno presudom Suda EZ-a iz 1979. godine u sluaju Cassis de Dijon kojom je odlueno da proizvod koji je u skladu sa zakonom proizveden i stavljen na trite u jednoj dravi lanici mora biti prihvaen i u drugim dravama lanicama Unije. Ugovor o EZ-u predvia i usklaivanje zakonodavstava drava lanica u mjeri u kojoj to zahtijeva djelovanje unutarnjeg trita. EU se razvila iz unutarnjeg trita koje danas predstavlja najvee gospodarstvo na svijetu sa oko 500 milijuna potroaa i BDP-om od preko 10 tisua milijardi eura. U prvih deset godina postojanja (od 1. sijenja 1993.), unutarnje trite pridonijelo je otvaranju 2,5 milijuna novih radnih mjesta i poveanju vrijednosti BDP-a za 877 milijardi eura. Sloboda kretanja roba znai da drave lanice ne smiju postavljati zapreke trgovini robama koje su na zakonit nain proizvedene i stavljene na trite u drugoj dravi lanici. Ogranienja su mogua iz razloga poput javnog morala i reda, zatite zdravlja ljudi, ivotinja i biljaka i slino. Sloboda kretanja osoba znai da se dravljani EU mogu slobodno kretati, boraviti i raditi u bilo kojoj lanici Unije. U najirem smislu, sloboda kretanja osoba proizlazi iz odredaba kojima se ureuje europsko dravljanstvo, koje u naelu daje pravo na kretanje i slobodno prebivanje na podruju bilo koje drave lanice. Sloboda pruanja usluga omoguuje poslovnim subjektima koji u nekoj od drava lanica pruaju usluge da na privremenoj osnovi ponude svoje usluge u drugim dravama lanicama EU, a da se u njima poslovno ne nastanjuju.

63

Slobodan poslovni nastan omoguuje poslovnim subjektima (fizika ili pravna osoba tj. trgovaka drutva, obrtnici i slobodna zanimanja) da obavljaju gospodarske aktivnosti na stabilan i kontinuiran nain u jednoj ili vie drava lanica EU. To se takoer odnosi na slobodu otvaranja zastupnitava, predstavnitava ili podrunica na podruju drugih drava lanica. Odvjetnici, banke, osiguravajua drutva ili softverske kompanije, na primjer, mogu svoje usluge nuditi na podruju cijele EU. Na taj nain krajnji potroai koriste prednosti slobodnog kretanja usluga jer mogu odabrati najpovoljniju uslugu iz spektra koji se nudi na unutarnjem tritu Unije. Sloboda kretanja kapitala odnosi se na zabranu ogranienja u kretanju kapitala (investicije) i plaanjima (za robe i usluge). Osim ogranienja kretanju kapitala izmeu drava lanica, zabranjena su i ogranienja kretanju kapitala izmeu drava lanica i treih zemalja. Meutim, zadrana je mogunost uvoenja zatitnih mjera u sluajevima ozbiljnih potekoa za EMU. Zahvaljujui slobodnom kretanju kapitala europski graani i poslovni subjekti imaju slobodan pristup financijskim uslugama u cijeloj Uniji. U tom kontekstu treba posebno istaknuti poreznu evaziju i pranje novca, probleme kojima se posveuje sve vea pozornost. Unato neporecivom uspjehu projekta stvaranja unutarnjeg trita, sektor usluga otvarao se za poslovne subjekte iz drugih drava lanica znatno sporije nego trita roba. To se posebno odnosi na financijske usluge i promet. Takoer, valja jo mnogo uiniti u uklanjanju administrativnih, tehnikih i poreznih zapreka, te u podruju javnih nabava.

8.1.1.5. Zajednike politike EU

Zadatak koji su autori Rimskih ugovora postavili Europskoj zajednici glasi: putem stvaranja zajednikog trita i postupnim zbliavanjem ekonomskih politika drava lanica promicati skladan razvoj ekonomskog ivota unutar Zajednice, postojan i uravnoteen razvoj gospodarstva, veu stabilnost, ubrzano poveanje ivotnog standarda i blie odnose meu zemljama koje Zajednica okuplja.

64

Kroz povijest i razvoj integracije, Unija je razvijala razne zajednike politike. Od samih poetaka to se odnosi na zajedniku vanjskotrgovinsku i carinsku politiku, te zajedniku poljoprivrednu i donekle ribarstvenu politiku, a s vremenom vrlo vana postaje jedinstvena monetarna politika (pogotovo za zemlje koje danas koriste jedinstvenu valutu - euro). Za prijelaz na jedinstveno trite, uz slobodu kretanja roba, usluga, kapitala i osoba, nune su zajednike politike koje e zadovoljavati komunitarne interese, stvarati istovrsnu ekonomsku sredinu te omoguavati vee slobode potroaima i proizvoaima. Pratee politike jedinstvenog trita predmet su suprotstavljanja opih komunitarnih interesa i interesa zemalja lanica. Meutim, one pridonose organizaciji trita i restrukturiranju proizvodnog aparata, te potiu dublje integracije. Najvanije su: Industrijska politika i poduzetnika politika Porezna (fiskalna) politika Politika trinog natjecanja (konkurencije) Politika istraivanja i razvoja (R&D) Energetska i prometna politika Politika zatite okolia. Veliko europsko trite treba popratiti uinkovitim strukturnim politikama koje bi trebalo financirati na razini Unije (kroz Proraun EU), a jaanje gospodarske i socijalne povezanosti (kohezije) osnovni je preduvjet solidarnosti meu dravama lanicama Unije. Za dananje unutarnje europsko trite od kljune su vanosti politika regionalnog razvoja, socijalna politika i politika zapoljavanja te tzv. politike napretka, koje podupiru razvoj zajednikog trita.

Europska trgovinska politika Europska unija, kao glavni svjetski izvoznik, zasniva se na zajednikoj trgovinskoj politici, relativno usmjerenoj na liberalizaciju razmjene u industrijskom sektoru i izrazito protekcionistikoj u sektoru poljoprivrede. Trgovinska politika EU je oblast u kojoj su zemlje lanice prenijele iskljuivo pravo odluivanja na

65

organe Unije. Dakle, postoji samo nadnacionalna politika jedinstvena trgovinska politika EU na ijim je temeljima razvijen i razraen trgovinski sustav Unije s treim zemljama. Trgovinska politika je organizirana po hijerarhijskom sustavu preferencijalnih trgovinskih sporazuma s prirodnim partnerima EU-a u okviru Europsko-afrike zone. Ciljevi trgovinske politike definirani su lancima 131-134 Ugovora o EZ-u, a ukljuuju razvoj svjetske trgovine, postupno ukidanje ogranienja meunarodnoj trgovini i smanjivanje carinskih barijera. Zajednika trgovinska politika postala je jednom od najvanijih politika Zajednice koja odreuje bilateralne odnose Unije s treim zemljama i u multilateralnim organizacijama (WTO). Osnovni instrumenti njezine provedbe su: zajednika vanjska carina (common external tariff - CET) mehanizmi zatite trgovine (trade defence instruments - TDI): antidamping, politika protiv subvencija i zatitne mjere (npr. mjere protiv tetnih cijena u podruju brodogradnje) te Uredba o trgovinskim barijerama (trade barriers regulation - TBR). U podruju vanjske trgovinske politike Europska je zajednica ovlatena sklapati meunarodne ugovore s treim dravama ili meunarodnim organizacijama. Na inicijativu Komisije, Vijee EU e ovlastiti Komisiju da pregovara o konkretnom meunarodnom ugovoru, a ugovor u ime Zajednice sklapa na koncu Vijee u pravilu kvalificiranom veinom, osim za neke kategorije ugovora. EU je spremna je potpisivati sporazume o asocijaciji s mnogo susjednih zemalja i prividno sa zemljama ACP (Afrike-Kariba-Pacifika), ali samo po svojim uvjetima koji obuhvaaju pravila podrijetla, iskljuenih sektora, upotrebe antidampinkih carina itd. Uredbama Vijea EU, Unija odreuje ope uvjete preferencijalnog uvoza proizvoda iz zemalja s kojima Unija nije ugovorno regulirala taj uvoz. Sustav trgovinskih povlastica (Scheme of trade preferentials) jedan je od instrumenata vanjske politike EU, koji s obnavljanjem trgovinskih povlastica povezuje uvjete potivanja ljudskih prava, demokracije i slino. Pravna zasnovanost trgovinskog sustava EU zasniva se na izvornim pravima EU-a koja ne smiju biti u sukobu s ugovornim principima WTO-a.

66

Diskriminirajui, odnosno preferencijalni trgovinski sustav poeo se razvijati od samog osnivanja Europske zajednice za ugljen i elik i kasnije nastavljen u Europskoj ekonomskoj zajednici. Proizlazi da je EU izvor 40% svih preferencijalnih trgovinskih sporazuma prijavljenih WTO-u, dodajui zemlje EFTA i CEFTA, zajedniki doprinos stvaranju preferencijalnih aranmana raste na 2/3 svih takvih sporazuma u svijetu. Specifinost tih sporazuma je njihova diverzificiranost na bazi povlastica koje su poznate pod nazivom piramida trgovinskih prefernecijala (vidi sliku 8-5). Padom Berlinskog zida i primjenom reima EU prema srednjoeuropskim zemljama temeljito se promijenio dotadanji trgovinski sustav EU-a. Moe se sa sigurnou zakljuiti da via razina Punopravne lanice piramidalnog sustava odstupa od ugovornih principa WTO-a i da je iskljuivo (27 zemalja) vezan uz vie ciljeve EU-a, tj. politiko i integracijsko ukljuivanje pojedinih podsustava u sustav Unije.

EU

EEA EFTA Turska carinska unija

Slika 8-5. Sustav trgovinskih povlastica EU Euro-Mediteranski sporazumi Afrika, Karibi i Pacifik (77 zemalja)

Island, Norveka i Lihtentajn

(vicarska)

ACP GSP za ostale naj-nerazvijenije zemlje (LDC)

GSP = Opa shema preferencijala LDC = Least developed countries

Ugovori o asocijaciji (SSP - Hrvatska, Albanija, Makedonija, Crna Gora) Zemlje s posebnim sporazumima o slobodnoj trgovini (Izrael, Meksiko, Juna Afrika, ile) Mercosur
Zemlje biveg SSSR-a - Ugovori o partnerstvu i suradnji (PCA Partnership & Cooperation Agreements); Ostale zemlje u razvoju - posebne povlastice za zemlje u okviru programa EBA - "Sve osim oruja", za zemlje koje se bore protiv droge (Zemlje Andskog pakta i Srednje Amerike + Pakistan) te Prekoocenaske zemlje i teritorije EU.

Kina i MFN partneri - ostale zemlje koje spadaju pod klauzulu Najpovlatenije nacije MFN (SAD, Australija, Kanada, Japan, Novi Zeland, Tajvan...)

67

Nekadanji vrh piramidalnog trgovinskog sustava kojeg su sainjavale zemlje Afrike, Kariba i Pacifika bive kolonije zemalja EU predstavljaju neuspjeli model suradnje koji se je bazirao prije svega na trgovinskim preferencijama bez adekvatnih drugih instrumenata, poglavito financijskih. Taj sustav nije zasnovan na reciprocitetnom principu. Sustav se zasnivao na: Sustavu opih preferencijala (GSP) za veinu poljoprivrednih proizvoda, s posebnim sporazumima koji se odnose na osnovne proizvode tih zemalja, za industrijske proizvode i za odreene proizvode ruda originalnim mehanizmima garantiranja tim zemljama njihovih izvoznih prihoda od temeljnih poljoprivrednih proizvoda u sluaju nepredvienog smanjenja cijena za to je osnovan Fond za stabilizaciju izvoznih prihoda STABEX, kojim se omoguava zajam bez kamata, tj. pomo za najsiromanije zemlje stabilizaciji prihoda putem SYSMIN-a, koji omoguava odravanje funkcioniranja eksploatacije u sluaju pada cijena rudarskih proizvoda.

Nakon vie od 20 godina postojanja Konvencije Lom (sporazumi sa zemljama ACP), sustav se doslovno uruio zbog erozije carinskog sustava. Liberalizacija razmjene na meunarodnoj razini liila ih je zatienog europskog trita. Jaanje propisanih mehanizama u okviru WTO-a dovelo je u pitanje odravanje sustava razliitih preferencijala i reciprociteta odreenih proizvoda o kojima je gospodarstvo tih zemalja izrazito ovisno (npr. sukob banana). Dakle, sustavi EU koji se zasnivaju poglavito na trgovinskim preferencijama propadaju, a i Europa se istroila financijski s obzirom na potrebe zemalja Srednje Europe i Mediteranskog bazena. Stoga se naputa Konvencija Lom i prelazi se na novi sustav partnerstva i Sporazum Cotonou. Meutim, globalizacija poticana liberalizacijom svjetske trgovine anulirala je prednosti trgovinskih povlastica koje su uivale zemlje ACP-a. Tako se EU morala orijentirati prema zonama slobodne trgovine, koje pokazuju bolje rezultate. Osim putem preferencijalnih sporazuma i mjera zatite, EU putem sudjelovanja u pregovorima u sklopu WTO-a nastoji ojaati ekonomski utjecaj u multilateralnom trgovinskom sustavu, te podrava ukljuivanje novih lanica u WTO, kao to je bila Kina i vjerojatno uskoro Rusija. Najnovija inicijativa EU-a odnosi se na formiranje zone slobodne trgovine sa SAD-om.

68

Carinska politika Carinska politika jedan je od temelja EU. Ona je odigrala kljunu ulogu u stvaranju integriranog unutarnjeg trita i zajednike gospodarske politike. lankom 23 Ugovora o EZ-u utvreno je da e carinska unija obuhvaati ukupnu trgovinu robom, to prvenstveno ukljuuje zabranu carina i pristojbi s istovrsnim uinkom na uvoz i izvoz robe meu dravama lanicama Unije, kao i primjenu zajednike carinske tarife na njihove trgovinske odnose s treim dravama. Zajednikom carinskom tarifom (Common External Tariff - CET, Common Customs Tariff - CCT) propisane su carinske pristojbe koje se naplauju na uvoz robe u Uniju i predstavljaju prihod prorauna EU. Naime, od 1968. godine drave lanice nemaju pravo samostalno voditi carinsku politiku. O njoj se odluuje zajedniki na razini Unije, a imajui u vidu obveze preuzete meunarodnim sporazumima. Carine na uvoz industrijskih proizvoda u EU u prosjeku iznose 4%, ali se uvelike primjenjuju povlatene stope i esto slobodan uvoz za robu iz susjednih drava, iz gospodarstava u razvoju i u tranziciji, te iz drava kandidatkinja za lanstvo u EU. Osim toga, Ugovorom o Europskome gospodarskom prostoru (EEA) Norvekoj, Islandu i Lihtentajnu zajamen je neogranien pristup Europskoj carinskoj uniji i uivanje temeljnih sloboda unutarnjeg trita. Dakle, puna primjena Zajednike carinske tarife ograniena je na trgovinu s razvijenim dravama poput SAD-a, Kanade i Japana. Uinkovita carinska unija pretpostavlja da se tarifa mora primjenjivati prema istovjetnim pravilima u svim dravama lanicama. elei osigurati jasnou i jednolikost primjene carinskih propisa te otkloniti rizik razliitih interpretacija ili pravnih nedoumica, EU je donijela Jedinstvenu carinsku deklaraciju (Community Customs Code - CCC) u kojoj je prikupljeno i izloeno ukupno zakonodavstvo koje se odnosi na trgovinu Unije s treim dravama. Nomenklatura zajednike carinske tarife (CCTN), vrlo je vaan instrument, ne samo za prikupljanje carina, ve i za statistiko praenje vanjske trgovine, a posredno i za primjenu posebnih mjera u sklopu trgovinske, poljoprivredne, fiskalne i monetarne politike. Upravo zato to slui u carinske i statistike svrhe,

69

eto se upotrebljava izraz "kombinirana nomenklatura" (combined nomenclature). Ona se zasniva na meunarodnoj klasifikaciji Harmoniziranog sustava, koju sastavlja Svjetska carinska organizacija, a EU je dopunjuje svojim potpodjelama, tzv. CN podnaslovima (CN subheadings). Usporedno s uvoenjem kombinirane nomenklature uspostavljena je baza podataka TARIC (Integrated Community Tariff database), koja prua uvid u relevantne carinske odredbe ovisno o CN kodu pojedine robe i na taj nain daje potrebne informacije nadlenim nacionalnim carinskim slubama. Budui da carinska politika nije statina ona mora pratiti nove tehnoloke i politike izazove koji se postavljaju pred Uniju. Prvenstveno se misli na vanost kontrole vanjskih granica proirene EU s 27 lanica, s obzirom na to da ukidanje unutarnjih kontrola poveava rizik nezakonite trgovine, prijevara i utaja.

Zajednika poljoprivredna politika (Common agricultural policy - CAP) Poljoprivreda je od samog osnutka Europske zajednice bila jedna od glavnih tema kao i jedna od glavnih toaka Rimskih ugovora. Takav naglasak na poljoprivredu stavljen je zbog sjeanja na nestaice hrane i poljoprivrednih zaliha u Europi nakon II. svjetskog rata. Naela CAP-a uobliena su na Konferenciji u Stresi (Italija) 1958. godine. Dvije godine poslije, mehanizme CAP-a prihvatilo je 6 zemalja osnivaica EZ. CAP se poeo primjenjivati 1962. godine. Naela CAP-a : Jedinstveno trite - slobodni promet robe izmeu drava lanica i odreivanje zajednikih cijena i pomoi (primjena tog naela zahtijeva zajedniko reguliranje cijena, isplaivanja pomoi i pravila konkurencije, harmonizaciju propisa o zdravstvenom osiguranju i administrativnim postupcima kao i zajedniku vanjskotrgovinsku politiku) Prioritetnost Unije - davanje prioriteta poljoprivrednim proizvodima iz Unije pred uvoznim proizvodima i zatita unutarnjeg trita od poremeaja izazvanih nekontroliranim uvozom poljoprivrednih proizvoda s niskim cijenama Financijska solidarnost - trokovi CAP-a moraju biti podijeljeni meu svim zemljama lanicama, bez obzira na njihov nacionalni interes. 70

Zajednika poljoprivredna politika je najvei, najopseniji i proraunski najizdaniji program EU-a. U tom je smislu i usmjerila najvie svojih kapaciteta i zakonodavne regulative. Budui razvoj poljoprivrednog sektora EU najvie ovisi o brzoj i kvalitetnoj prilagodbi procesima na unutarnjem i meunarodnom planu. CAP je ve daleko odmakao u regulaciji poljoprivredne politike i ima velik potencijal postati izvorno europski model poljoprivrede za 21. stoljee. Takav poloaj poljoprivreda ne zauzima samo zato to na nju otpada najvei dio prorauna EU, broja ljudi i podruja koje obuhvaa, nego i zbog simboline vanosti i prijenosa suvereniteta u tom podruju, s nacionalnog na vii europski stupanj. Ciljevi CAP-a definirani su prema lanku 33 Ugovora o EZ-u: Podizanje poljoprivredne produktivnosti promicanjem tehnikog napretka, racionalnog razvoja poljoprivredne proizvodnje i optimalnog koritenja proizvodnih faktora, posebno radne snage Osiguravanje ivotnog standarda za poljoprivrednu populaciju, osobito podizanje primanja osoba koje se osobno bave poljoprivredom Stabilizacija trita Sigurnost opskrbe trita Osiguranje poljoprivrednih proizvoda za potroae po razumnim cijenama. Kako bi se ostvarivanje postavljenih ciljeva omoguilo, Ugovor o EZ-u predvia osnivanje Zajednikih organizacija trita (ZOT), koji ovisno o proizvodima, mogu biti u obliku: zajednikih pravila o konkurenciji obavezne koordinacije nacionalnih trinih organizacija i europske trine organizacije. ZOT danas obuhvaa gotovo sve poljoprivredne proizvode ili grupe proizvoda, osim krumpira, meda i nekih alkoholnih pia. Kao najvei svjetski uvoznik i drugi najvei izvoznik poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, EU pridaje posebnu vanost meunarodnim pravilima kojima se regulira promet tih proizvoda. Stoga je EU lanica WTO-a od osnutka (1994.), prihvativi u paketu GATT, Sporazum o poljoprivredi i Sporazum o sanitarnim mjerama.

71

CAP je uspio postii ciljeve koji su u poetku postavljeni, ali pojavile su se i negativne posljedice. Proizvodnja je uvelike premaila potrebe unutarnjeg trita stvarajui goleme robne vikove, pa su izdvajanja za potporu poljoprivredi eksponencijalno rasla. CAP je stoga u protekla etiri desetljea proivio nekoliko reformi: 1972.-1984., 1988., 1992., 1999. (Agenda 2000) i 2005. godine. Godine 1991. Europska komisija je iznijela dva prijedloga za raspravu o razvoju i reformi CAP-a. Prijedlozi su bili osnova za politiki dogovor o reformi koji je usvojen 21. svibnja 1992. Upravo je ta reforma oznaila prekretnicu u razvoju CAP-a, jer je predvieno sniavanje cijena poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda radi njihove konkurentnosti na unutarnjem i svjetskom tritu, a snieni prihodi seljacima su kompenzirani izravnim plaanjima (subvencioniranje poljoprivrednika iz zajednikog prorauna). Agenda 2000 bila je najradikalnija i najopsenija reforma u povijesti CAP-a, koja je predvidjela: Pojaavanje konkurentnosti poljoprivrednih proizvoda na unutarnjem (europskom) i svjetskom tritu Omoguavanje dostojnog ivotnog standarda osobama koje ive od poljoprivrede Stvaranje zamjenskih poslova i drugih izvora prihoda za poljoprivrednike Osmiljavanje nove politike razvoja sela, koja postaje drugi stup CAP-a Implementacija ekolokog naina promiljanja i strukturiranja CAP-a Poboljanje kvalitete i sigurnosti hrane Pojednostavljenje poljoprivrednog zakonodavstva i decentralizacija administracije, kako bi pravila i postupci postali jasniji, transparentniji i jednostavniji za primjenu. Nedavno proirenje EU-a je gotovo udvostruilo radnu snagu u poljoprivredi i obradivu povrinu, te unutarnjem tritu dodalo vie od 100 milijuna potroaa. S druge strane, proirenje je novim dravama lanicama omoguilo uinkovito koritenje poljoprivednih potencijala. CAP se financirao iz sredstava Europskoga fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (European Agricultural Guidance and Guarantee Fund - EAGGF). Osnovan je 1962. godine i sastoji se od jamstvenog odjela (financira trokove

72

ZOT-a, tj. mjere za reguliranje poljoprivrednog trita Unije, kao i povrate od izvoza u tree zemlje) te odjela za smjernice, koji omoguuje kontinuirano financiranje zajednikih i nacionalnih mjera za razvoj sela na temelju Zajednike inicijative za ruralni razvoj. Jamstveni je odjel vaniji i dio je obveznih izdataka prorauna EU. Novom uredbom pojednostavljuje se financiranje CAP-a i jaa proraunska disciplina. Stvaraju se 2 nova fonda u kojima se primjenjuju jednaka pravila: Europski poljoprivredni garancijski fond (European Agricultural Guarantee Fund - EAGF) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (European Agricultural Fund for Rural Development - EAFRD). Glavni je element nove politike subvencioniranje poljoprivrednika neovisno o njihovoj proizvodnji. Od 1. sijenja 2005. devet zemalja EU-a poelo je primjenjivati novi CAP zasnovan na jedinstvenom plaanju za poljoprivrednike SPS (Single Payment Scheme). Poljoprivrednici iz novih drava lanica dobivat e u prijelaznom razdoblju subvencije iji se iznos definira po hektaru (Single Area Payment Scheme SAPS), a plaa iz regionalnih financijskih sredstava no i te e drave najkasnije 2009. godine prijei na SPS. Iznos subvencije bit e izravno povezan s mjerama koje se provode: za zatitu okolia, sigurnost hrane, primjenu zdravstvenih standarda za biljke i ivotinje, mjerama za dobrobit ivotinja (tzv. cross-compliance). Uz subvencije, poljoprivrednici e moi koristiti i sredstva koja e se dodjeljivati kroz politiku ruralnog razvoja, a u sklopu tih mjera smanjit e se izravna plaanja velikim poljoprivrednicima (tzv. modulacija). Kao jo jedno vano zajedniko podruje djelovanja, EU vodi zajedniku ribarstvenu politiku. U poetku je ribarstvo bilo pridrueno poljoprivredi, ali se izdvojila kao samostalna politika Unije. Ova zajednika politika brine o izlovu ribe, odrivosti ribarske flote u EU i sporazumima o ribolovu s treim zemljama. Posebno vano pitanje je odrivost ribarstva na podruju Mediterana.

Uvoenje zajednike industrijske politike i poduzetnika politika u EU Premda je EU nastala na ideji razmjene industrijskih proizvoda, Rimski ugovor ne spominje zajedniku industrijsku politiku. Ugovor o EU naglaava cilj jaanja 73

meunarodne konkurentne sposobnosti europske industrije s naglaskom na razvoj inovacija, istraivanja i tehnologije. Razvoj industrije u EU usko se vee uz druge zajednike politike - trino natjecanje, istraivanje, regionalnu politiku i posebno trgovinu. Okosnicu europske privrede ine mala i srednja poduzea (SME - small & medium enterprises) koja ine 90% industrijskog tkiva EU i zapoljavaju 70% radnika iz privatnog sektora. Zajednika politika za malo i srednje poduzetnitvo potjee iz 1983. godine, kada je donesen prvi zajedniki program aktivnosti namijenjen poticanju poduzetnitva. Europska industrija suoava se s novom industrijskom revolucijom koja se bazira na razvoju informacijske tehnologije i komunikacija. Globalizacija potie konkurenciju, ekonomiju obujma, specijalizaciju u jasno segmentiranom tritu. Najvie utjecaja na industrijske sektore ima trgovaka politika Unije, koja carinskim, antidampinkim i drugim mjerama djeluje na komunitarnu industriju. Veina mjera je komunitarne (nadnacionalne) razine, ali npr. poticanje izvoza zahtijeva usklaivanje meu zemljama kako bi se izbjegla nelojalna konkurencija unutar industrije u EU. EU ne intervenira u sektoru industrije, nego stvara povoljnu okolinu za razvijanje poduzea na cijelom unutarnjem tritu (politika poduzea) ili za poticanje aktivnosti odreenih industrijskih grana koje imaju izvjesne probleme u stvaranju konkurentnosti na europskom tritu (sektorska politika), npr. brodogradnja, crna metalurgija, tekstilna industrija i mlade industrije. U 1990-tim godinama, ostvarenje unutarnjeg trita snano je djelovalo na restrukturiranje europske industrije. Ukidanje fizikih, tehnikih i fiskalnih prepreka u unutarkomunitarnoj razmjeni izazvalo je jaanje trgovinske razmjene i konkurencije unutar Unije. U prosincu 2002. postavljene su smjernice stvaranja konkurentnije industrije, uz uvaavanje socijalnih ciljeva i zatite okolia s posebnim naglaskom na rast konkurentnosti, optimizaciju sinergijskih uinaka raznih europskih politika te uvaavanje specifinih potreba industrijskih sektora, posebno preraivake industrije. U travnju 2004. godine produbljuju se smjernice identificiranjem konkretnih inicijativa, uvaavajui proces strukturnih promjena koji je u tijeku i koji bi trebao otkloniti rizik deindustrijalizacije. Posebna panja usmjerava se na slabe toke, tj. europsku produktivnost, istraivanje, osposobljavanje i inovativnost - te na pojavu novih konkurenata (Kina, Indija).

74

Politika poduzetnitva se odnosi na sve europske poduzetnike, bez obzira na veliinu, pravni oblik ili sektor, a ima cilj stvaranje povoljnog (dinaminog) okruenja za poduzea i poslovanje u Europi te rast proizvodnosti, zapoljavanja i bogatstva, to e omoguiti ostvarivanje ciljeva Lisabonske strategije. Nadalje, vani ciljevi jesu: poticanje razvojne i inovacijske sposobnosti poduzea poticanje osnivanja novih poduzea i osiguravanje pristupa na trita lanica EU i druga trita. Lisabonska strategija postavlja za cilj stvaranje svjetski najkonkurentnijeg gospodarstva, a jedno od kljunih podruja djelovanja upravo je poticanje poduzetnitva. Grupa Europske investicijske banke ima glavnu ulogu u poticanju konkurentnosti europskoga gospodarstva kroz diverzificiranu potporu koju prua aktivnostima malih i srednjih poduzea. Osnovni ciljevi poduzetnike politike ostvaruju se putem aktivnosti na sljedeim podrujima: stvaranje poduzetnikog duha poticanje inovativnog poslovnog okruenja maksimalno koritenje prednosti unutarnjeg trita (uklanjanje preostalih zapreka na unutarnjem tritu te liberaliziranje sektora poput transporta i telekomunikacija) nove metode koordinacije aktivnosti (benchmarking, monitoring i razmjena najboljih praksi) poticanje novih poslovnih modela u e-gospodarstvu (praenje novih informacijskih i komunikacijskih tehnologija - ICT).

Zajednika porezna politika Harmonizacija poreza u EU nije zaseban cilj, ve kao instrument ekonomske regulacije prati druge osnovne ciljeve. U tom kontekstu vano je razlikovati dvije vrste poreza:

75

 Direktni (neposredni) porezi - plaa ih i njihov teret snosi porezni obveznik, a ukljuuju porez na dohodak (fizikih osoba), porez na dobit (trgov.drutava) i porez na imovinu Indirektni (posredni) porezi - razrezuju se na proizvodnju i/ili potronju pa ih plaaju porezni obveznici (proizvoai i/ili trgovci), ali njihov teret (posredno tj. kroz poveanje cijene) snose krajnji potroai; ukljuuju porez na promet, porez na dodanu vrijednost i troarine (akcize). U EU je oporezivanje dohotka i dobiti jo uvijek uglavnom u nacionalnom djelokrugu, a zajednika porezna politika odnosi se ponajprije na indirektne poreze, koji neposredno utjeu na funkcioniranje zajednikog trita u podruju slobodnog kretanja roba i slobode pruanja usluga. Usklaivanje indirektnog oporezivanja, te oporezivanja dobiti i tednje bitno je radi sprjeavanja nelojalne konkurencije. Osnivaki ugovori ne spominju direktne poreze izrijekom te njihova harmonizacija nailazi na brojne zapreke. U podruju oporezivanja dobiti trgovakih drutava EU ima dva cilja: (1) sprijeiti tetnu poreznu konkurenciju drava lanica i (2) omoguiti slobodno kretanje kapitala. Prvi ciljevi u podruju porezne politike postignuti su razmjerno brzo. Kumulativni viefazni porezi na promet koji nisu osiguravali fiskalnu neutralnost zamijenjeni su u 1970-ima novim porezom na dodanu vrijednost (PDV), a postignut je i znatan napredak u usklaivanju troarina i posebnih poreza na potronju. Postoje i odreena pravila na razini EU-a kojima se eli osigurati jednak tretman trgovakim drutvima koja isplauju kamate i dividende sestrinskim ili majinskim drutvima u drugim dravama lanicama, a odreeno usklaivanje postignuto je i u oporezivanju tednje. Meutim, napredak u ekonomskim integracijama zahtijeva i zahtijevat e sve veu harmonizaciju oporezivanja dobiti i dohotka. Pitanje fiskalne harmonizacije bitno je za stvaranje efikasnog unutarnjeg europskog trita i makroekonomsku koordinaciju unutar zajednikog ekonomskog i monetarnog podruja.

Ostale pratee politike jedinstvenog trita Politika trinog natjecanja (konkurencije) sprjeava nastajanje monopola te istovremeno potie integraciju stimuliranjem razvoja velikih kompanija; 76

poboljava trinu efikasnost. to se tie ponaanja velikih poduzea, Komisija kanjava kartele, ali odobrava odreene strategijske saveze izmeu velikih poduzea ako garantiraju lojalnu konkurenciju u novom ekonomskom okruenju. Ova politika ograniava, kontrolira i zabranjuje ponaanje poduzea suprotno savrenoj konkurenciji, dakle, osigurava blagostanje stanovnitva. Osnovni cilj je suzbijanje nelojalne konkurencije. Cilj je politike trinog natjecanja razviti uinkovito trino natjecanje (konkurenciju) na zajednikom tritu. Politika trinog natjecanja usmjerena je na etiri osnovna podruja djelovanja: ukidanje sporazuma koji ograniavaju konkurenciju i uklanjanje zlouporabe dominantnog poloaja (npr. sporazumi o fiksiranju cijena antitrustovska regulativa) kontrola spajanja (npr. velikih drutava to dovodi do njihove dominacije na tritu) liberalizacija monopolnih sektora (podruje elektrine energije, plina, telekomunikacija, potanskih usluga i prometa) praenje dravne pomoi. Zajednika politika istraivanja i razvoja takoer je vrlo vana, a pogotovo u vrijeme ekonomije temeljene na znanju i informacijama. Djelovanje EU u podruju znanosti, istraivanja i tehnologije formulirano je u Ugovoru o EZ-u, u kojem stoji da je cilj Zajednice: jaanje znanstvenih i tehnolokih osnova industrije i njeno poticanje kako bi u svjetskim razmjerima postala konkurentnija. U tom smislu EU potie poduzea u svim dravama lanicama, ukljuujui mala i srednja poduzea, istraivake centre i sveuilita, u njihovim visokokvalitetnim istraivakim i tehnoloko-razvojnim djelatnostima, te podupire napore koje ulau u meusobnu suradnju, i to poglavito zato da im omogui potpuno iskoritavanje potencijala unutarnjeg trita. Europska istraivanja najvei su napredak ostvarila u pet podruja: energetici (osobito termonuklearna fuzija), informatikoj tehnologiji, tehnologiji novih materijala u preraivakoj industriji, biotehnologiji i zatiti okolia. Istraivanja u EU uglavnom su fundamentalna, a uz tradicionalne programe istraivanja treba se sve vie usmjeravati na ciljane tehnologije za inovatorske industrije. Na sastanku Europskoga vijea u Barceloni u oujku 2002. elnici drava i vlada 77

lanica EU postavili su zajedniki cilj: poveanje razine ulaganja u istraivanje sa tadanjih 1,9% na 3% BDP-a do 2010. godine. Oekuje se da bi vie od 60% tog poveanja trebalo pokriti iz privatnog sektora. Lisabonska strategija usvojena je na sastanku Europskog vijea u oujku 2000. godine. Cilj strategije je da EU do 2010. postane najdinaminije i najkonkurentnije gospodarstvo svijeta, sposobno za odriv razvoj, temeljeno na znanju, sposobno ponuditi brojnija i bolja radna mjesta te, u kojem vlada socijalna kohezija i okoli je ouvan. Lisabonska strategija predvia uspostavu informacijskog drutva, vee ulaganje u istraivanje te razvoj ljudskog kapitala putem obrazovanja. Cilj Strategije je uinkovito prenoenje propisa EU na nacionalnu razinu, uklanjanje prepreka slobodnom kretanju usluga, dovretak jedinstvenog trita u "mrenim" industrijama (liberalizacija trita elektrine energije, plina, potanskih usluga, eljeznikog i zranog prometa), te osiguranje jednoznane primjene pravila o dravnoj pomoi. Europska politika zatite okolia razvija instrumente ostvarivanja usporednog cilja rasta u suglasju sa zatitom okolia. Cilj joj je sprijeiti i ograniiti utjecaj ekolokih problema na tehnoloki razvoj. Meuovisnost okolia svih zemalja svijeta posebno je znaajna danas, to se vidi i po klimatskim promjenama koje utjeu na cijeli planet. Po tom pitanju, zemlje EU-a djeluju u okviru irokog spektra meunarodne suradnje i solidarnosti. Za ostvarivanje odrivog razvoja uz ouvanje okolia, Lisabonska strategija poziva na ratifikaciju i provedbu Protokola iz Kyota (o smanjenju tetne emisije staklenikih plinova) te usvajanje propisa o oporezivanju energije i odgovornosti za tetu u okoliu. Iako je uspostava zajednike europske prometne politike bila najavljena jo usvajanjem Rimskih ugovora, stanovit napredak postignut je nakon 1985. godine. Zahvaljujui ukidanju granica, te veoj liberalizaciji i usklaivanju propisa, stvaranje jedinstvenog trita oznailo je prekretnicu u razvoju zajednike prometne politike. U prosincu 1992. Komisija je objavila Obavijest o buduem razvoju zajednike prometne politike, koja je oznaila pomak s dotadanjeg sektorskog na integrirani pristup zajednikoj prometnoj politici, i koja je naglasila nova pitanja, poput sigurnosti prometa, zatite okolia, socijalne zatite, vanjskih odnosa te politike cijena. Istim dokumentom pokrenuta je inicijativa stvaranja transeuropskih prometnih mrea u sklopu ireg projekta Transeuropske mree

78

(Trans-European Networks - TENs), projekta uspostave zajednikih europskih mrea u energetici, prometu i telekomunikacijama. U rujnu 2001. Komisije ja usvojila najvaniji strateki dokument za dugoroni razvoj zajednike prometne politike - Bijelu knjigu o zajednikoj prometnoj politici. Dokument sadri plan djelovanja za poboljanje kvalitete i uinkovitosti europskoga prometa. Temelji se na 60 mjera koje bi trebale reorganizirati prometnu politiku kako bi postala odriva i kako bi se izbjegli veliki ekonomski gubici zbog zakrenosti, zagaivanja okolia i prometnih nezgoda. Konani je cilj postii ravnoteu izmeu razliitih oblika prometa i to aktivnom politikom koja bi trebala promicati eljezniki te pomorski i rijeni promet. Danas prometna industrija zauzima vano mjesto u gospodarstvu EU: 7% BDP-a Unije, 7% zaposlenih i 40% ulaganja drava lanica, te 30% energetske potronje u EU. Energetska politika obuhvaa koritenje ugljena, nafte, plina, elektrine energije, novih i obnovljivih izvora energije i nuklearne energije te upravljanje potranjom za razliitim oblicima energije. Smjernice razvoja energetske politike definirane su Zelenom knjigom o strategiji za sigurnost opskrbe energijom. Osnovni su ciljevi energetske politike EU: osiguranje opskrbe energijom, smanjivanje ovisnosti o uvozu energije i priprema za krizna stanja integracija i razvoj zajednikog energetskog trita osiguranje usklaenosti energetske politike s ciljevima odrivog razvoja racionalnim koritenjem energije i razvojem obnovljivih izvora, te promicanje istraivanja i tehnolokog razvoja u energetici. Poveane su aktivnosti EU-a usmjerene na jaanje dijaloga sa zemljama izvoznicima nafte i plina (npr. u okviru dijaloga EU-Rusija), razvoj zajednikih standarda nuklearne sigurnosti i usklaivanje poreza na energiju. Nova europska energetska politika (NEP) osniva se na tri stupa: sigurnost opskrbe, konkurentnost i ekoloka odrivost. Uz ta tri temeljna stupa, NEP bi morala osigurati transparentnost i nediskriminaciju na tritima, biti usklaena s pravilima trinog natjecanja i obvezom pruanja javnih usluga, potivati suverenitet drava lanica nad primarnim izvorima energije i izbor koritenih izvora energije. NEP ukljuuje i mjere usmjerene na lanice Energetske zajednice u jugoistonoj Europi (ija je lanica Hrvatska). 79

Uz navedene politike, EU se bavi i brojnim drugim podrujima uz koje je razvila svoje politike sustave: audiovizualna politika, informacijsko drutvo, kulturna politika, obrazovanje, sigurnost hrane, zdravstvo, zatita potroaa itd.

8.1.1.6. Financiranje zajednikih politika i socijalno-gospodarska kohezija u EU

Proraunska politika EU Proraun EU (komunitarni proraun) je financijski okvir djelovanja Unije u kojem se iskazuju sve vrste prihoda i rashoda Europske zajednice, ukljuujui Europski socijalni fond, kao i administrativne trokove zajednike vanjske i sigurnosne politike te suradnje u podruju pravosua i unutarnjih poslova. Komunitarni proraun djeluje po naelu supsidijarnosti, usporedno s nacionalnim proraunskim politikama. Suprotno federalnim proraunima, koji omoguavaju znaajne korekcije trita, komunitarni proraun odobrava samo ograniene redistribucije u mjeri kada treba biti zadovoljena prinudna ravnotea, financiranje i plafoniranje sa zemljama lanicama - kako bi se smanjile napetosti izmeu kontribucija (uplata) i njihovih proraunskih angamana (isplata). EU proraun donosi za viegodinje razdoblje, s tim da se unaprijed odreuju granice planiranih izdataka, dok se stvarni izdaci utvruju godinje. Od osnutka u 1950-tima, financijski sustav EU doivio je nekoliko kljunih promjena. Europske zajednice (3) imale su svojedobno vlastite proraune. U 1960-tima su njihove institucije i prorauni spojeni. Isprva su sva sredstva dolazila u proraun po osnovi izravnih uplata drava lanica. Vaan napredak u pogledu financijske samostalnosti ostvaren je 1970. godine uvoenjem vlastitih izvora sredstava i preraspodjelom ovlasti u odluivanju o proraunu u korist Parlamenta EU.

80

Grafikon 8-1. Razvoj komunitarnog prorauna

120 100 mlrd ECU/EUR 80 60 40 20

1965 - kriza luksemburki kompromis 1999 "A genda 2000"

2006 - 112 mlrd EUR

2004 - 101,8 mlrd EUR

1988 - 1992 Delorsov paket I; 1992 - 60,5 mlrd

1992 - 1999 Delorsov paket II; 1994 - 72,3 mlrd

1980 - kriza bud.dvanaest ina; 16,5 mlrd 1970 reforma 3,6 mlrd

1988 - reforma et vrt i izvor (% BNP-a); - 42,5 mlrd

0 1960

1970

1980

1990

2000

2010

godine

Nakon rastuih nesrazmjera proraunskih prihoda i zahtjeva za rashode, a na temelju obuhvatne reforme uvedeno je viegodinje budetiranje u obliku "financijske perspektive", maksimalni iznos vlastitih sredstava odreen je kao postotak BDP-a Unije (prije je to bio PDV) te je dodan nov oblik prihoda koji ovisi o BDP-u pojedine drave lanice. Osnovna je svrha Financijske perspektive (FP) postavljanje sedmogodinjih politikih prioriteta i obuzdavanje ukupnog porasta rashoda. To se postie odreivanjem dvostrukih plafona: (1) za ukupne rashode i (2) za svaku pojedinu kategoriju rashoda (heading) koji ne puta prelijevanje sredstava iz drugih namjena. U financijskom okviru za razdoblje 2007.-2013. (vidi tablicu 8-3) zacrtani su prioriteti Unije u navedenom razdoblju: uspjeh procesa proirenja EU poveanje konkurentnosti Unije poticanje europskog gospodarstva, kako bi se stvorila nova i bolja radna mjesta realizacija koncepta Europskog dravljanstva. 81

Tablica 8-3. Financijska perspektiva 2007.-2013. (u milijardama eura) Kategorije rashoda (2006.) 2007. 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
1a. Konkurentnost 1b. Kohezija 2a. Poljoprivreda 2b. ost. Odrivi razvoj 4. EU - globalni partner 5. Administracija 7,3 32,1 36,2 10,2 9,3 2,8 9,1 35,6 32,6 10,2 8,5 2,8 10,4 34,9 41,7 10,3 8,8 2,8 11,7 34,3 40,6 10,3 9,0 2,8 12,9 33,6 39,5 10,2 9,4 2,8 14,1 32,9 38,5 10,1 9,7 2,8 15,3 32,5 37,5 9,9 9,8 2,8

2013.
16,3 32,2 36,5 9,8 9,9 2,8

Agenda 2000 dokument je kojeg je donijela Europska komisija 1997. i potvrdilo Europsko vijee 1999., a sadri program aktivnosti vezanih uz razvoj EU-a i njezinih politika na prijelazu u novo tisuljee. Agenda 2000 znaajna je po tome to donosi reformu CAP-a i reformu strukturne politike, predpristupne instrumente, studiju uinaka proirenja na politike EU-a te financijski okvir za razdoblje 2000-2006. Proraun EU poiva na nekoliko temeljnih naela: Jedinstvo - svi prihodi i rashodi zajedniki se iskazuju u jedinstvenom dokumentu Univerzalnost - temelji se na pravilu nenamjenskih prihoda, koji nisu unaprijed odreeni za pojedine vrste izdataka, i pravilu bruto prorauna, sukladno kojem se evidentiraju puni iznosi svih prihoda i rashoda, bez njihovih meusobnih prebijanja Godinje razdoblje - proraunska godina traje od 1. sijenja do 31. prosinca Ravnotea - planirani rashodi trebaju biti jednaki prihodima koji se planiraju prikupiti te godine Specifikacija - za rashode se mora navoditi tono odreena svrha kako bi se izbjegle nedoumice pri njihovu odobravanju ili izvrenju Monetarna jedinica - od 1. sijenja 1999. iznosi se izraavaju u eurima. U postupku donoenja prorauna sudjeluju Komisija, Vijee EU i Parlament. Njihove ovlasti razlikuju se s obzirom na to odluuje li se o obveznim ili neobveznim rashodima. Obvezni su rashodi oni koji proizlaze neposredno iz Osnivakog ugovora, sekundarnog zakonodavstva ili predstavljaju obveze prema meunarodnom ili privatnom pravu (npr. CAP). Primjeri neobveznih rashoda su

82

trokovi strukturnih fondova i razvojnih politika, poput izdataka za istraivanje i inovacije. Ukupna sredstva kojima raspolae EU (prihodi) ograniena su na 1,24% BDP-a Unije i predstavljaju tek oko 2,5% zbroja nacionalnih prorauna drava lanica. Sredstva u proraun EU pritjeu iz tzv. tradicionalnih vlastitih izvora (uvozne poljoprivredne pristojbe, uvozne carine i kotizacije na uvoz eera i izoglukoze; oko 11% prihoda), 1,4%-ni udio u prihodima to ih drave lanice ostvaruju od PDV-a (oko 14%) i uplate drava lanica koje su razmjerne njihovu BDP-u (75%). Na rashodovnoj strani proraun pokriva administrativne trokove institucija Unije i trokove politika. Najvei iznos odnosi se na poljoprivrednu politiku, ali je njezin udio znatno smanjen u odnosu na poetke zajednikog prorauna. Istodobno, porasla su izdvajanja za socijalnu politiku, istraivanje i inovacije te za zatitu okolia. Veliinom druga rashodovna stavka su strukturne operacije (strukturni i kohezijski fondovi), koje ine sve vei dio rashoda. Njihov je cilj poticanje gospodarskog razvoja u najsiromanijim regijama i zadovoljavanje odreenih socijalnih potreba. Prema najnovijem prijedlogu Europske komisije, EU bi 2008. godine trebao po prvi puta dobiti zajedniki proraun u kojem poljoprivreda nee nositi najvei dio sredstava, nego bi primat trebala preuzeti stavka namijenjena gospodarskom rastu i zapoljavanju. Prijedlog prorauna trebao bi biti prihvaen do kraja 2007., a iznosi 129,2 milijarde eura. Socijalna politika i zapoljavanje Politika na europskoj razini od osnivanja EEZ-a 1958. godine bila je usmjerena prije svega na gospodarska pitanja, da bi se kasnije, osobito nakon osnivanja EU-a 1993. godine, pozornost posvetila izgradnji Europe na socijalnom planu. Razvoj socijalne politike vee se i uz tehnoloki napredak koji ima pozitivne i negativne uinke na socijalnu strukturu Unije. Konvergencija zemalja lanica izazvala je i pribliavanje socijalnih potreba i problema s kojima se susreu, meutim, jo uvijek postoje razlike po zemljama. Premda su za socijalnu politiku

83

jo uvijek odgovorne same lanice, Uniji se namee zadatak koordinacije nacionalnih socijalnih politika. Heterogenost europskog prostora oituje se na tri polja: nezaposlenosti, trokovima rada i socijalne zatite. Nezaposlenost u Uniji predstavlja znaajan problem, vei nego u SAD-u i Japanu, mada zadnjih godina pokazuje tendenciju smanjenja. Razina nezaposlenosti je vrlo razliita meu lanicama (2006.g.: Danska i Nizozemska oko 4%, Slovaka i Poljska iznad 13%). Trokovi rada najvie nadnice i stupanj socijalne zatite radnika u industriji Unije imaju zemlje koje ine tvrdu jezgru Unije: Njemaka, Francuska, Austrija, Beneluks. Konkurentnost tih zemalja objanjava se veom produktivnou te koritenjem uinaka koncentracije aktivnosti. Zemlje najniih nadnica nalaze se na rubovima Unije: Portugal, Grka i nove zemlje lanice. Razina socijalne zatite takoer nije ujednaena u Uniji, pogotovo izmeu skandinavskih zemalja i najsiromanijih novih zemalja lanica Unije. Zapoljavanje i socijalna pitanja postali su prioritetom europskih institucija poetkom 1990-ih godina. Prvi je pravi pomak ostvaren 1993. godine Bijelom knjigom o rastu, konkurentnosti i zapoljavanju. Godine 1997. formira se Europska strategija zapoljavanja. Ugovor iz Amsterdama je institucijama Unije povjerio nove zadae i efikasnija sredstva za podruje politike zapoljavanja i socijalnih pitanja. Ipak, nije promijenio temeljno naelo iskljuive nadlenosti drava lanica za politiku zapoljavanja. Mjere koje usvajaju Vijee EU i Parlament ne ureuju pitanje zapoljavanja, ve se njima daju samo upute dravama lanicama ili se podupiru njihova djelovanja na podruju zapoljavanja. Mogunost harmonizacije prava nije predviena. Vijee EU donosi odluke jednoglasno u podruju: socijalne sigurnosti i socijalne zatite radnika, zatite radnika u sluaju otkaza ugovora o radu, zastupanja i obrane interesa radnika i poslodavaca, uvjeta zapoljavanja dravljana treih zemalja te financijskih doprinosa za zapoljavanje i stvaranje radnih mjesta. Zajedniki su ciljevi usklaenih politika zapoljavanja: to vea zaposlenost uz istovremeno poboljanje uvjeta ivota i rada, jaanje trita rada i obrazovane radne snage, koja se moe prilagoditi ekonomskim promjenama i 84

 poboljanje kvalitete socijalne politike i socijalne zatite. Prioriteti nacionalnih vlasti u podruju zapoljavanja su razvoj ljudskih potencijala, promicanje produktivnih ulaganja, poboljanje uinkovitosti institucija na tritu rada, otvaranje novih radnih mjesta, te omoguavanje pristupa radu, posebice za mlade ili dugo nezaposlene osobe. Europski socijalni model odraava zajednike vrijednosti koje se zasnivaju na ouvanju mira, socijalne pravde, ravnopravnosti, solidarnosti, promicanja slobode i demokracije i potivanja ljudskih prava. Gospodarski i socijalni sustavi moraju se reformirati u onim podrujima gdje ne zadovoljavaju kriterije efikasnosti i socijalno odrivog razvoja te gdje se ne suoavaju sa izazovima demografskih promjena, globalizacije i informatiko-tehnoloke revolucije. U tom kontekstu su vani novi sustav, koji se naziva Flexicurity, a koji bi trebao istovremeno osiguravati prilagodljivost i sigurnost, te Lisabonska strategija. Na lisabonskom sastanku na vrhu 2000. godine odlueno je o usvajanju strategije kojom bi se olakalo postizanje pune zaposlenosti i jae kohezije do 2010. godine, strategije koja bi obuhvaala i postojee inicijative u ovome podruju. Temeljni je cilj europskih institucija razvoj Unije kao najkonkurentnijeg i najdinaminijeg svjetskog gospodarstva utemeljenog na znanju, koje ostvaruje odrivi ekonomski rast uz osiguranje veeg broja boljih radnih mjesta te vee socijalne kohezije. Naelna odluka samita konkretizirana je u brojnim dokumentima, a ponajprije Europskom socijalnom agendom. U podruju socijalnih pitanja, vrlo je vana uloga strukturnih fondova, prije svega Europskoga socijalnog fonda, koji se smatra najvanijim financijskim instrumentom potpore socijalnoj politici na razini Unije. Primjer je djelovanja inicijativa EQUAL, usmjerena borbi protiv diskriminacije i neravnopravnosti zaposlenika i osoba koje tek trae posao. Valja spomenuti i vrijednost socijalnog dijaloga, koji se smatra najboljim nainom osuvremenjivanja ugovornih odnosa, prilagodbe organizacije rada i razvijanja ravnotee izmeu fleksibilnosti i sigurnosti. Okuplja predstavnike poslodavaca i radnika na europskoj razini. Socijalna politika bliska je regionalnoj politici kojoj je cilj razvoj najsiromanijih regija u Uniji, dok su objekt socijalne politike najsiromaniji graani Unije. Regionalna i socijalna politika usmjerene su na smanjenje ekonomske i socijalne 85

neravnotee u Zajednici, a veina mjera im je komplementarna pa ih je potrebno koordinirati. Strukturni fondovi glavni su nositelj unaprjeenja socijalne kohezije u Uniji. Regionalna politika (politika regionalnog razvoja) Smanjenje regionalne nejednakosti bitan je uvjet za svaki ekonomski i politiki napredak EU. Cilj je regionalne politike postizanje harmoninog, ujednaenog i odrivog razvoja te jaanje gospodarske i socijalne kohezije Unije. Temeljno naelo regionalne politike je financijska solidarnost koja se oituje u usmjeravanju financijskih sredstava kroz strukturne i kohezijske fondove. Naela regionalne politike EU: naelo koncentracije - raspoloiva sredstva se koncentriraju na regije iji BNP po glavi stanovnika ne prelazi 75% prosjeka Unije naelo sufinanciranja - drave lanice sredstva Strukturnih fondova moraju nadopuniti nacionalnim sredstvima (privatnim i/ili javnim) te zajmovima Europske investicijske banke (EIB) naelo programiranja - Komisija nastoji usmjeriti dravne politike programskim uvjetovanjem prioriteta regionalnog razvoja naelo partnerstva - Sve faze provedbe politike trebale bi se odvijati u suradnji nacionalnih vlasti s regionalnim i lokalnim vlastima te s relevantnim gospodarskim i drutvenim partnerima naelo supsidijarnosti - upravljanje sustavom od strane drave korisnice je sloen proces kojeg komplicira brojnost potrebnih dokumenata i sudionika. Sredstva zemalja lanica koriste se radi rjeavanja regionalnih problema, kao to su poboljanje infrastrukture, socijalni i kulturni razvoj zaostalih regija, te se koriste razliita sredstva subvencioniranja i fiskalno poticanje osnivanja poduzea u odreenim regijama. Regije s problemima su: (1) regije zaostale u razvoju: nedovoljna ili neadekvatna infrastruktura slaba ili zaostala industrijska struktura poljoprivreda sa zastarjelom strukturom depopulacija sela s navalom na gradove

86

 velika nezaposlenost (mladi i radnici slabe ili niske kvalifikacije) (2) zone s pretenim industrijskim aktivnostima u opadanju (crna metalurgija, ugljenokopi, rudnici eljeza, brodogradnja, tekstil) (3) preteno poljoprivredne zone. Regionalna politika jedna je od najstarijih zajednikih politika. Ve 1958. godine osnovana su dva fonda: socijalni fond i fond za poljoprivredu. Uslijed prvog vala proirenja Europskih zajednica osnovan je fond za regionalni razvoj (1975.). Njegov glavni cilj bila je preraspodjela proraunskih sredstava u najsiromanije regije. Kohezijska politika zapoela je razvojem projekta uspostave jedinstvenoga europskog trita i utvrena je u Jedinstvenom europskom aktu iz 1986. Godine 1992., zajedno s ekonomskom i monetarnom unijom i jedinstvenim europskim tritem, postala je jednom od glavnih ciljeva EU utvrenih Ugovorom iz Maastrichta. Temeljem tog ugovora, osniva se Kohezijski fond za podrku u podruju politike zatite okolia i prometa u najmanje razvijenim regijama EU. Odlukom Europskoga vijea iz Edinburgha (1992.) osnovan je novi financijski instrument za upravljanje ribarstvom. Strukturnim fondovima financiraju se viegodinji programi koji ine razvojne strategije pripremljene u zajednikoj suradnji regija, drava lanica i Europske komisije. Cilj je partnerstva razviti regionalnu infrastrukturu (npr. prometnice), unaprijediti telekomunikacijske usluge, pruiti podrku poduzetnitvu i omoguiti usavravanje radnika te proiriti znanja informacijskog drutva. S ciljem rjeavanja specifinih problema Unija je uspostavila tzv. regionalne inicijative koje se financiraju iz strukturnih fondova, npr.: Interreg III (namijenjen prekograninoj, transnacionalnoj i meuregionalnoj suradnji), Urban II (namijenjen odrivom razvoju gradova i gradskih podruja), Leader + (namijenjen razvoju sela putem lokalnih inicijativa), Equal (ima za cilj borbu protiv nejednakosti i diskriminacije na tritu rada). Dosadanji uinak strukturnih sredstava je nepotpun. Dok drave Unije jedna drugu postepeno dostiu po pitanju nacionalnog ekonomskog rasta, unutar svake i dalje postoje podruja koja zaostaju po stopi rasta i zaposlenosti, a najoitiji razlog takvom trendu je aglomeracija kapitala u razvijenim, urbanim centrima te rijetka ulaganja u manje razvijena i ruralna podruja.

87

Gospodarska i drutvena konvergencija bolje je ostvarena u sluajevima gdje su strukturne intervencije programirane u skladu s makroekonomskom politikom drava lanica. U panjolskoj i Irskoj nacionalna je politika, orijentirana na rast, vlastitim ulaganjima popratila bitna sredstva iz zajednikog prorauna Unije te na taj nain pridonijela vanom porastu stope zaposlenosti i ekonomskog rasta kao i gustoi transportne mree u ovim zemljama. Uinkovitost strukturnih intervencija ovisi i o administrativnoj sposobnosti sredinje i podrune uprave kao korisnika. Najdjelotvorniji programi osmiljeni su u skladu s ljudskim kapitalom regije i mogunostima njezine trine prednosti. Stoga je za dugorono odriv regionalni razvoj potrebna dravna uprava sa stratekom sposobnou programiranja, uz tehniku i administrativnu sposobnost obrade potrebne dokumentacije. Fondovi EU Financijski fondovi financijski su instrumenti Unije za pomo financiranja posebnih djelovanja u okviru politika koje definiraju Europsko vijee i Vijee ministara. Najee imaju redistributivnu funkciju, npr. u obliku subvencija. Najznaajniji su strukturni i kohezijski fondovi. Strukturni fondovi EU: Europski regionalni razvojni fond (European Regional Development Fund ERDF) Europski socijalni fond (European Social Fund - ESF) Financijski instrument za pomo ribarstvu (Financial Instrument for Fisheries Guidance - FIFG) Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (European Agricultural Guidance and Guarantee Fund - EAGGF). Europski fond za regionalni razvoj (ERDF / FEDER) namijenjen je razvoju socijalne i gospodarske kohezije u EU kako bi se smanjile razlike u socioekonomskoj razvijenosti regija. Sredstva se uglavnom koriste za poboljanje infrastrukture, lokalnog razvoja i zatitu okolia. Fond podupire mala i srednja poduzea, proizvodne investicije, poboljanje infrastrukture i lokalni razvoj, ulaganja u obrazovanje i zatitu zdravlja u regijama.

88

Europski socijalni fond (ESF) potie usavravanje i pomo pri zapoljavanju. Najvaniji je financijski instrument za promicanje zaposlenosti i razvijanje ljudskih potencijala. Neka su od najvanijih podruja djelovanja borba protiv dugorone nezaposlenosti i iskljuenosti s trita rada, stvaranje novih radnih mjesta, obrazovanje i usavravanje, jednake mogunosti za ene i mukarce na tritu rada. Fond provodi aktivnosti za poboljanje kvalitete obrazovanja i omoguavanje obrazovanja, promociju kontinuiranog uenja i usavravanja praenjem trendova na tritu rada, poticanjem sudjelovanja u znanstvenoistraivakom radu i slino. Financijski instrument za pomo ribarstvu (FIFG) promie strukturne mjere u ribarstvu. Aktivnosti Fonda usmjerene su osuvremenjivanju sektora (obnova flote i modernizacija brodova za ribolov, prerada i komercijalizacija ribljih i ostalih proizvoda), zatiti mora i promociji proizvoda. Europski fond za smjernice i jamstva u poljoprivredi (EAGGF / FEOGA) potie ruralni razvoj i promjene poljoprivrednih struktura. Funkcioniranje Fonda povezano je s razvojem Zajednike poljoprivredne politike (CAP). Obuhvaa dva sektora aktivnosti: sektor jamstava (garancija) i sektor smjernica. Aktivnosti su usmjerene na razvoj ruralne infrastrukture, poboljanje kvalitete poljoprivredne proizvodnje, pomo mladim farmerima i zajednicama u slabije pristupanim krajevima, poticaj razvoju turizma u ruralnim podrujima, zatitu ruralnog naslijea i zatitu okolia.

Kohezijski fond (Cohesion Fund - CF) osnovan je 1993. godine s ciljem financiranja projekata koji se odnose na okoli i izgradnju prometnica u etiri manje prosperitetne zemlje Unije: panjolskoj, Portugalu, Grkoj i Irskoj. Cilj je smanjenje gospodarskih i socijalnih razlika meu lanicama EU-a. Danas njegova sredstva koriste veinom nove lanice EU-a, a Irska vie ne. Sredstva iz Fonda mogu koristiti zemlje lanice iji BDP iznosi manje od 90% prosjeka Unije, pod uvjetom da provode ekonomski program konvergencije. Europsko vijee je u prosincu 2006. godine odluilo o uspostavi Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji. Fond ima misiju osiguravati potporu radnicima koji su ostali bez posla zbog restrukturiranja te im pomagati u strunoj

89

izobrazbi i u pronalaenju novog posla. To je financijski instrument Unije, za kojeg je u okviru financijskog okvira za 2007.-2013. predvieno 11,3 milijardi eura. Uz Fond, drave lanice bi na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini morale provoditi mjere za uinkovitom reintegracijom radnika bez posla na novo trite rada. Po naelu supsidijarnosti, Fond bi trebao pokrivati samo sluajeve koji prema ljestvici i uinku imaju jasnu komunitarnu dimenziju te sluajeve koji ne mogu biti uspjeno rijeeni prema opoj polici okvira te postojeem programu potpore zajednici. Europski fond za razvoj (EDF) osnovan je Rimskim ugovorom radi financiranja razvoja pridruenih prekomorskih zemalja i teritorija. EDF je glavni instrument financijske suradnje EU-a sa 77 pridruenih zemalja ACP-a. Sredstva EDF-a se ne osiguravaju iz prorauna Unije kao ona za, nego izravnim nacionalnim financijskim doprinosima. Europski investicijski fond i Europska investicijska banka Europski investicijski fond EIF (European Investment Fund) novo je tijelo Unije, sa sjeditem u Luksemburgu, a osnovan je u lipnju 1994. godine s ciljem potpore ekonomskom rastu, odnosno razvoju malog i srednjeg poduzetnitva te smanjenju nezaposlenosti u EU. Fond ulae u obliku poduzetnikog kapitala (venture capital) ili odobrava garancije bankama i drugim financijskim institucijama, koje investiraju na srednji i dugi rok u infrastrukturne projekte i razvoj malih i srednjih poduzea (SME). Njegovi su dioniari Europska investicijska banka, Komisija EU i ostale europske financijske institucije. Europska investicijska banka EIB (European Investment Bank) financijska je institucija EU sa sjeditem u Luksemburgu. Njezina je uloga osigurati sredstva za kapitalne investicije vezane za razvoj i integraciju Unije. Banka odobrava kredite uz minimalne kamate u godinjem iznosu od oko 20 milijardi eura (do 50% cijene projekta). Usto, daje zajmove za razvoj nedovoljno razvijenih regija, razvoj infrastrukture (poboljanje transeuropskih prometnih, telekomunikacijskih i energetskih mrea, poboljanje konkurentnosti europske industrije i razvoj malih i srednjih poduzea, zatitu okolia i slino). Osigurava i zajmove za razvoj zemalja potpisnica Lom konvencije, drava istone i jugoistone Europe koje se pripremaju za lanstvo u EU te zemalja Sredozemlja.

90

Bankom upravljaju Vijee guvernera (ministri financija drava lanica), Odbor direktora (27 direktora-administratora) i Upravni odbor. EIB nabavlja sredstva s trita kapitala, gdje joj njezin dobar kreditni rejting (AAA) omoguuje traenje povoljnih kredita koje zatim sama dalje plasira. Europska investicijska banka jedna je od kljunih institucija koje pruaju podrku ostvarivanju ciljeva regionalne politike.

8.1.1.7. Razvitak zajednitva na monetarnom podruju

Potreba za usklaivanjem ekonomske i monetarne politike postala je oita poetkom sedamdesetih godina kada su Sjedinjene Amerike Drave suspendirale konvertibilnost dolara (dokidanjem zlatnog standarda, tj. pokria dolara zlatom). Diljem svijeta zapoelo je razdoblje velike monetarne nestabilnosti, koja su dodatno oteale naftne krize 1973. i 1979. godine. Pokretanje Europskog monetarnog sustava (EMS) u 1979. godini znatno je stabiliziralo valutne teajeve i potaknulo zemlje lanice da provode politiku tednje, istodobno odravajui veze meusobne ispomoi i discipline u otvorenom ekonomskom prostoru. Europska obraunska jedinica - ECU EUA (European Unit of Account) uvodi se 1975. godine radi utvrivanja novane pomoi zemljama ACP i njena je vrijednost bila definirana novanom koarom sastavljenom od valuta lanica EEZ-a (kasnije je dobila ime ECU). ECU (European Currency Unit) bila je zajednika mjerna novana jedinica EU-a do 1998. godine. To je obraunska jedinica ija je vrijednost predstavljala ponderiranu koliinu svih nacionalnih valuta zemalja Unije, ak i ako nisu bile ukljuene u mehanizam europskog teaja (novana koara), a zasnivala se na kriteriju procjene relativnog sudjelovanja u trgovinskoj razmjeni svake zemlje, djelomino korigirane meunarodnim znaenjem nacionalne valute. Svaka nacionalna sredinja banka utvrdila je osnovni teaj svoje vlastite valute prema ECU-u, koji

91

je nazvan stoerni teaj i bio je zatien odobrenim fluktuacijskim novanim rasponom, radi kontrole stabilnosti svih valuta EMS-a. U europskoj koari nalazile su se sve nacionalne valute zemalja lanica EEZ-a, a kvalitativni sastav revidirao se svaki put kada bi nova zemlja lanica ula u Zajednicu. Ugovor o iz Maastrichta zamrznuo je koaru do prestanka EMS-a 1998. godine. Kriteriji za kvantitativno ponderiranje sastava koare bili su (vidi tablicu 8-4): teina nacionalnih valuta u ECU-u, koliina nacionalnih valuta u novanoj koari, pripadajui stoerni teaj neke nacionalne valute.

Tablica 8-4. Posljednji stoerni teajevi valuta EMS-a

Valute: teina njemaka marka belgijski franak danska kruna panjolska pezeta francuski franak britanska funta grka drahma irska funta talijanska lira luksemburki franak nizozemski gulden portugalski eskudo 0,3218 0,08208 0,02657 0,04462 0,20372 0,11165 0,00544 0,01057 0,08465 0,00318 0,10006 0,00722 1,00000 / koliina 0,62420 3,30100 0,19760 6,88500 1,33200 0,08784 1,44000 0,00855 151,800 0,13000 0,21980 1,39300 od 14. svibnja 1993. do 3. svibnja 1998. = stoerni teaj u ECU-ima 0,512915 0,024868 0,134466 0,006482 0,152932 1,271053 0,003780 1,236662 0,000557 0,024868 0,455224 0,005185 u nac. valuti 1,949640 40,21230 7,436790 154,2500 6,538830 0,786749 364,5130 0,808628 1.793,190 40,21230 2,196720 192,8540

nac.valuta

Sporazum iz Bazela utvrdio je fluktuacijske granice od 2,25%, ali u odnosu na amerii dolar (USD). EEZ bila je vezana meusobnim paritetima europskih valuta, kao i odnosom prema USD-u, odakle ideja o uvoenju monetarne zmije 24. svibnja 1972. godine za sve zemlje Zajednice, Norveku i vedsku. Zmija je bila tunel koji je sadravao, dnevno, sve komunitarne valute, procijenjene u

92

odnosu na USD. Raspon zmije nije smio prijei 2,25%. Neuspjeh zmije posljedica je vie faktora : variranja dolara od toke uvrenja sustava, na to su europske zemlje malo djelovale s uvoenjem plivajueg teaja, SAD je inaugurirao svoju politiku kojom je zatita pariteta USD-a pripadala inozemnim centralnim bankama asimetrija sustava bila je teret za zatitu pariteta slabih valuta, dok su jake valute bile osloboene svakog doprinosa

razilaenje nacionalnih politika i makroekonomske performance zemalja lanica, uoi prvog naftnog oka. Mrea bilateralnih teajeva uvedena je 2. kolovoza 1993. godine. Granica odobrene monetarne fluktuacije proirena je do 15%. Nastanak Ekonomske i monetarne unije i EURO Stari Europski monetarni sustav je imao za cilj unutarnju stabilnost (cijene) i vanjsku stabilnost (devizni teaj) za svaku zemlju lanicu EU-a, i to oslanjajui se na prilagodljivost kreditnih mehanizama i intervenciju monetarnih vlasti. EMS se oslanjao na tri pravila: pravilo stabilnosti izmeu valuta pravilo konvertibilnosti neke valute u odnosu na drugu valutu pravilo solidarnosti zemlje lanice.

Europska monetarna koara i mehanizam europskog teaja (pravila koja preciziraju odnose izmeu valuta) definirale su poloaj jedne zemlje lanice EU-a u okviru EMS-a do 3. svibnja 1998. godine od kada djeluje Novi EMS, koji obuhvaa Ekonomsku i monetarnu uniju (EMU) s jedinstvenom valutom eurom i novi mehanizam deviznih teajeva (ERM II) za valute zemalja koje nisu uvele euro. EMU je napredniji stupanj ekonomske integracije koji obuhvaa zajedniku monetarnu politiku i usko koordinirane ekonomske politike zemalja lanica. Unutarnje trite moe se razvijati samo u okviru monetarnog sustava koji osigurava upravljanje deviznim teajem. EMU je usmjeren na dvojnost euro + jedinstveno trite. Euro je jedinstvena valuta koju je prihvatilo 13 zemalja Europske monetarne unije (EMU). Sve zemlje lanice EMU-a morale su

93

zadovoljiti kriterije konvergencije, tj. morale su dokazati da mogu ispuniti sve gospodarske uvjete potrebne za lanstvo u EMU. U knjinom obliku euro je uao u gospodarstvo i u banke zemalja lanica EMU-a ve 1. sijenja 1999. (osim u Grkoj, koja je pristupila EMU-u 1. sijenja 2001.) kada su fiksirani teajevi nacionalnih valuta prema euru. Od 1. sijenja 2002. euro ulazi u optjecaj i u gotovinskom obliku, kao jedinstveni novac 12 lanica EUa, a tada slubeno poinje i zamjena postojeih valuta tih drava. Od 1. oujka 2002. postao je jedino sredstvo plaanja u zemljama EMU-a. U Sloveniji se uvodi od 1.1.2007. Euroland, euro-zona ili euro-podruje zajedniki je naziv za 13 lanica EU-a koje su ule u EMU i uvele euro kao zajedniku valutu. Uvoenjem eura postupno dolaze do izraaja sve pogodnosti jedinstvenog trita Unije, pri emu se izbjegavaju gubitci koji nastaju pri promjeni valuta i njihovu transportu te se usporeuju cijene istih proizvoda ili usluga diljem EU. Novanice i kovanice dotadanjih nacionalnih valuta mogle su se zamijeniti za euro u poslovnim bankama krae vrijeme, a u sredinjim bankama (koje su taj novac izdale), po istom teaju i bez dodatnih naknada, e se mijenjati najmanje do 2012., ponegdje i neogranieno. Tablica 8-5. Razvoj EMU-a PRVA FAZA 01.06.1990.
potpuna liberalizacija tijeka kapitala poveana suradnja sredinjih banaka slobodna uporaba ECU-a pojaano usklaivanje gospodarske, monetarne i fiskalne politike u EU

DRUGA FAZA 01.01.1994.

TREA FAZA 01.06.1999.

nepovratno fiksiranje stopa konverzije valuta uvoenje eura primjena jedinstvene monetarne politike ESCB-a uvoenje ERM II unutar EU pokretanje Pakta o stabilnosti i rastu

osnivanje EMI-a (pretee ECB-a) zabrana financiranja proraunskog deficita iz monetarnih izvora poveana koordinacija monetarnih politika jaanje gospodarske konvergencije proces osamostaljivanja nacionalnih sredinjih banaka, zakljuno do osnivanja ESCB-a pripreme za III. fazu

94

to je monetarna unija? Valutno podruje unutar kojega su meusobni teajevi valuta zemalja lanica neopozivo fiksirani ini monetarnu uniju. lanice monetarne unije gube kontrolu (i nadzor) nad teajem, kamatnim stopama i ponudom novca, tj. gube monetarni suverenitet. Trokove i koristi zajednike valute razmatra teorija optimalnih valutnih podruja (OCA) i ona je imala veliku ulogu pri formiranju EMU-a. Osnovni kriteriji OCA su: Mobilnost proizvodnih faktora (prvenstveno rada) Fleksibilnost (promjenjivost) cijena i nadnica Slinost u stopama inflacije Otvorenost gospodarstva (prema razmjeni) Fiskalna solidarnost (zajedniki proraun) Financijska integracija Simetrinost ekonomskih okova (usklaenost poslovnih ciklusa).

Trgovinska povezanost utjee na prelijevanje ekonomske aktivnosti, ali je vanija slinost struktura proizvodnje i trgovine, odnosno unutar-granska razmjena (razmjena proizvoda unutar iste proizvodne grane, dakle vrlo slinih ili istovrsnih proizvoda). Trokovi monetarne unije: Gubljenje monetarne politike kao instrumenta ekonomske politike Teaj fiksiran, kamatne stope egzogene Gubljenje inflacijskog poreza i mogunosti devalvacije Tranzicijska nestabilnost Gaenje prihoda seigniorage-a (emisijske dobiti).

Koristi monetarne unije su vidljive prvotno na mikro razini: ukidanje izravnih transakcijskih trokova konverzije valuta, trokovi platnog prometa, neizravne koristi zbog vee usporedivosti cijena, smanjenje neizvjesnosti zbog kredibilnog fiksiranja teajeva - osiguranje (hedging)... Vea izvjesnost u pogledu buduih cijena uslijed trajnog fiksiranja teajeva doprinosi kvaliteti odluka o investicijama, proizvodnji, potronji itd. Nadalje: izraavanje cijena roba na svjetskim tritima u domaoj valuti (manje fluktuacije cijena), nepostojanje valutnog rizika za vanjski dug, meunarodne devizne priuve olakano financiranje deficita tekueg

95

rauna, zajednika valuta doprinosi integraciji financijskih sustava (obveznica, dionica, bankovni sektor) to ih produbljuje i poveava njihovu likvidnost, olakana diverzifikacija rizika. Kada se govori o EU, u budunosti e trokovi i koristi monetarne unije ovisiti o nastavku procesa politike i ekonomske integracije.

Europski sustav sredinjih banaka (ESCB) ESCB se sastoji od Europske sredinje banke - ECB (Frankfurt a/M.) i sredinjih banaka svih 27 zemalja lanica EU-a. Osim Upravnog vijea i Izvrnog odbora ECB-a, ESCB-om upravlja i Ope vijee (u njemu se nalaze guverneri nacionalnih banaka svih zemalja lanica ESCB-a). Eurosustav (Eurosystem) ine samo sredinje banke lanica euro-zone. ECB je monetarna vlast EMU-a, ona formulira politiku, ali je provode nacionalne CB. Njen osnutak bio je predvien Ugovorom o EU, kojim je pokrenut projekt stvaranja monetarne unije kao nadogradnje unutarnjeg trita EU. Sveano je osnovana 30. lipnja 1998. na temeljima EMI-a (Europskog monetarnog instituta), a odgovornost za provedbu europske monetarne politike preuzela je 1. sijenja 1999. Europska sredinja banka nadzire koliinu novca u opticaju, upravlja teajem eura, brine se za funkcioniranje platnog sustava te zajedno sa sredinjim bankama drava lanica dri i upravlja slubenim deviznim priuvama. Prema Ugovoru o EU glavni zadatak ECB-a je stabilnost cijena u euro-zoni. ECB stabilnost cijena definira kao godinju stopu rasta cijena niu od 2%, ali blizu 2%. Instrumenti monetarne politike u EMU-u su: stalne olakice (osiguravaju likvidnost povezanu s neravnoteom bankarskih trezora - marginalni zajmovi i depozitne olakice), operacije otvorenog trita i obvezne rezerve. Odluke o monetarnoj politici se donose veinom glasova u Upravnom vijeu banke, gdje sjede predstavnici zemalja lanica EMU-a, ali lanovi ne smiju zastupati nacionalna stajalita. ESCB je u svom radu potpuno neovisan sustav i to u institucionalnom, operativnom, personalnom i financijskom pogledu.

96

Odnosi teaja sa zemljama EU nelanicama euro-zone Glavni motivi pridruivanja novih lanica EU-a monetarnoj uniji su prvenstveno vezani za potencijalne koristi lanstva, kao to je vea stabilnost gospodarstva i potencijalni gospodarski rast. Novi mehanizam teaja (ERM-II) regulira odnos valuta zemalja lanica EU-a koje jo nisu uvele zajedniku valutu. U tom mehanizmu valute pojedinih zemalja povezane su s eurom, ali njihov teaj nije fiksiran. lanstvo u ERM II nuno je za procjenu zadovoljavanja kriterija stabilnosti teaja nacionalne valute prije uvoenja eura. U ERM-u danas sudjeluju Danska i est novih zemalja lanica (Cipar, Malta, Litva, Estonija, Letonija i Slovaka) koje se spremaju uvesti euro. Velika Britanija je prihvatila naelo fakultativnog sudjelovanja u mehanizmu (opting out), vedska odugovlai s uvoenjem eura zbog negativnog stava njenih graana, a ostale nove lanice EU-a nisu jo spremne niti za uvoenje jedinstvene valute, niti za teajni mehanizam. Instrumenti novog mehanizma - ERM II su: fluktuacijske granice za valute lanice mehanizma u odnosu na euro (15% ili 2,25%) nadgledanje razvoja konvergentnosti (ispunjavanje kriterija za lanstvo u euro-zoni) i upravljanja deviznim rezervama mehanizmi intervencije sredinjih banaka i ECB-a (u sluaju potrebe).

Tablica 8-6. lanice EMU-a Broj Godine lanica

Osnivanje EMU, 1999. 2001. 2007. 2008.-2009.* nakon 2010.* ?* 11 12 13 19 25 27

Drave

Austrija, Belgija, Finska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Njemaka, Portugal, panjolska Grka Slovenija Cipar, Malta (vjerojatno 1.1.2008.); Estonija, Letonija, Litva i Slovaka (planiraju 2009.) Bugarska, eka Republika, Maarska, Poljska, Rumunjska, vedska Danska i Velika Britanija

* Planovi i procjene pojedinih zemalja; Danska i Velika Britanija su upitne kao lanice EMU-a.

97

Postojanje valuta outs (koje koriste fleksibilan teaj - Velika Britanija, vedska, Poljska, eka i Rumunjska) odreeni je rizik za euro-zonu (npr. inflacijske razlike). Drave lanice koje nisu prihvatile euro, trebale bi to uiniti im to budu doputali njihovi gospodarski rezultati, ili nakon donoenja odgovarajue politike odluke. Nominalna i realna konvergencija Da bi lanica EU-a postala lanicom EMU-a, osim politike volje, mora udovoljavati kriterijima dogovorenim u Maastrichtu 1992. godine, a zapisanim u Ugovoru o EU - kriteriji iz Maastrichta. Ti kriteriji nazivaju se i kriteriji konvergencije: 1) inflacijski kriterij (stabilnost cijena): stopa inflacije u zemlji kandidatkinji ne smije biti za vie od 1,5% iznad prosjeka triju lanica EU-a s najniom inflacijom 2) kamatni kriterij: prosjena dugorona nominalna kamatna stopa ne smije za vie od 2% prelaziti prosjenu stopu triju lanica EU-a s najniom inflacijom 3) fiskalni kriteriji: deficit prorauna konsolidirane ope drave ne smije prelaziti razinu od 3% BDP-a, a ukupan javni dug ne smije biti vii od 60% BDP-a ili, ukoliko prelazi tu granicu, mora opadati i pribliavati se referentnoj vrijednosti zadovoljavajuim ritmom 4) teajni kriterij: lanica EU mora tijekom barem 2 godine bez ozbiljnih tenzija sudjelovati u ERM II, tz. da teaj njezine valute prema euru mora fluktuirati unutar doputenih granica, koje su posljednjih nekoliko godina postavljene na +/- 15% u odnosu na sredinji paritet. Procesi nominalne i realne konvergencije u zemljama lanicama, meusobno se isprepliu i odreuju ritam ukljuivanja novih zemalja, odnosno irenje euro-zone. Koncept realne konvergencije uobiajeno podrazumijeva proces sustizanja razine gospodarskog razvoja prosjeka EU (konvergencija dohodaka) ili zavretak procesa tranzicije i povezanih strukturalnih reformi, to bi uinilo tranzicijska gospodarstva slinija ostalim zemljama EU.

Grafikon 8-2. BDP po glavi stanovnika (PPS), u odnosu na prosjek EU, 2006.

98

120 100 BDP/pc (%) 80 60 40 20 0

105,9 83,2 82,2

76,1

68,6

64,4

63,1

57,1

54,5

51

50,3

49,9 36 33,2

pa r Sl ov en ija e k a Re p.

M al ta

ar sk a Sl ov a ka

Nove zemlje lanice ostvaruju razliite rezultate u procesu nominalne konvergencije (tj. ispunjavanje kriterija iz Maastrichta), to znai da nisu jednako spremne za jedinstvenu monetarnu zonu. Ovisno o specifinim makroekonomskim i mikroekonomskim uvjetima, zemlja primjenjuje odreeni sustav deviznog teaja, koji ima funkciju postizanja kljunih makroekonomskih ciljeva i pospjeuje proces realne konvergencije, tj. razvoj i transformaciju gospodarstva zemlje radi stimuliranja uspjenog procesa sustizanja (catchingup) njihovih gospodarstava u odnosu na razinu koja je prisutna u EU. Cipar i Malta usko su vezale svoje valute za euro i prve bi trebale uvesti jedinstvenu valutu nakon Slovenije, koja je uspjeno ispunila sve nominalne kriterije u vrlo kratkom razdoblju nakon pridruivanja Uniji. Navedene zemlje blizu su europskog prosjeka BDP-a. Pribaltike lanice (Estonija, Letonija i Litva), uz ubrzani gospodarski rast i fiksne valutne teajeve, ipak nisu uspjele odrati niske stope inflacije, ime ne ispunjavaju kriterij stabilnosti cijena. eka Republika, Poljska, Maarska i Rumunjska sporije postiu utvrene kriterije za lanstvo u euro-zoni, a koriste fleksibilnije teajne sustave.

Koordinacija makroekonomskih politika u EU

Po ljs ka Le to ni ja Hr va ts ka Ru m un js ka Bu ga rs ka

Ci

Es to

M a

Li tv a

EM

ni

ja

Zemlje

99

Temelj je gospodarske politike EU-a usklaivanje ekonomskih politika drava lanica EU. Kljuni dokument kojim se na godinjoj razini pruaju smjernice upravljanja s ciljem rasta i stabilnih makroekonomskih politika jesu Ope smjernice ekonomskih politika (Broad Economic Policy Guidelines). U sklopu te politike provode se i mjere strukturnih reformi na tritima dobara i kapitala te procesa kojem je cilj unaprijediti politike zapoljavanja u dravama lanicama. Glavne makroekonomske politike u EU su monetarna politika, koja je jedinstvena za zemlje lanice euro-zone, i fiskalna politika, koja je nacionalna, ali naelno uokvirena s razine EU-a. Europsko je vijee 17. lipnja 1997. u Amsterdamu usvojilo 2 vane rezolucije: (1) Pakt o rastu govori o zapoljavanju kao bitnom prioritetu Unije i (2) Pakt o stabilnost i rastu (Stability and Growth Pact - SGP). SGP je sporazum o proraunskoj stabilnosti i uravnoteenom ekonomskom rastu koji obvezuje drave lanice da se pridravaju proraunskih pravila, a disciplina je zajamena multilateralnim nadzorom i zabranom prekomjernih zaduenja. SGP-om se ureuje da srednjoroni ciljevi proraunskih politika drava lanica budu blizu ravnotee ili u viku, tj. da ostvaruju proraunski suficit ili vrlo niski deficit. od Kako bi se izbjegle potekoe potrebno je koordinirati nacionalne proraunske politike te ih usuglasiti s ciljem stabilnosti cijena koju provodi ECB za sve lanice euro-zone. Potekoe u koordinaciji nacionalnih politika mogu se javiti ukoliko u tranzicijskom razdoblju lanice vode razliite proraunske politike (ekspanzivnu ili restriktivnu).

8.1.2. EFTA

Kao odgovor na stvaranje Europskih zajednica u 1950-tima, skupina takoer zapadnoeuropskih zemalja je 1960. godine potpisala Stockholmsku konveciju, kojom je formirano Europsko udruenje slobodne trgovine (EFTA). Udruenje su u poetku inile: Austrija, vicarska, Danska, Norveka, Portugal, vedska i Velika Britanija, a kasnije su pridrueni Finska, Island i Lihtentajn. Cilj EFTA-e bio je stvaranje zone slobodne trgovine izmeu njenih lanica te uspostava

100

gospodarske unije. lanice ukidaju ili smanjuju carine i necarinske barijere na proizvode/usluge odreene sporazumom, ali su zadrale vlastite carinske politike. EFTA je meunarodna organizacija koja danas ujedinjuje trita Islanda, Lihtentajna, Norveke i vicarske u zonu slobodne trgovine te istovremeno predstavlja platformu za sudjelovanje njezine tri lanice (Islanda, Lihtentajna i Norveke) u Europskom gospodarskom prostoru (EEA) zajedno s 27 drava lanica EU-a. vicarski odnos s EU-om temelji se na bilateralnim sporazumima. Drave EFTA-e imaju razvijenu ekstenzivnu mreu sporazuma o slobodnoj trgovini s ne-EU dravama i regionalnim grupacijama iz Europe i svijeta, pa tako i s Hrvatskom. Slika 8-6. Evolucija 2 koncentrina kruga (I.) A) Trgovinski dogovori u Zapadnoj Europi (60-ete): EFTA-7 i EEZ-6 formiraju dva nepreklapajua kruga:
IS EFTA-7 NL D B F L EEC-6 IR L UK P N S I DK A CH FIN

GR

101

 Preferencijalna liberalizacija u EEZ-u i EFTA-i se produbljuje (carinska unija EEZ-a i zona slobodne trgovine EFTA-e dovrene su do 1968. godine) Pojava diskriminatornih uinaka uzrokuje politiki pritisak na zemlje EFTAe da se pridrue EEZ-u zbog uinka skretanja trgovine i irenja EEZ-a Velika Britanija prva se pokuava pridruiti EEZ-u (1961.), ali neuspjeno (zbog protivljenja Francuske) sve do 1973. godine, zajedno s Irskom i Danskom (Norveani odbili EEZ na referendumu) irenjem EEZ-a prinuda za ukljuivanjem jaa za preostale lanice EFTAe, koje potpisuju Sporazume o slobodnoj trgovini s EEZ-9, to uzrokuje domino-uinak sniavanja trgovinskih barijera. Tri nove lanice EEZ-a ve su imale slobodnu trgovinu s preostalim lanicama EFTA-e. Slika 8-7. Evolucija 2 koncentrina kruga (II.) B) Trgovinski dogovori u Zapadnoj Europi u 1970-etima: dva koncentrian kruga se sada poinju preklapati:

Dublja integracija u EZ-12 jaa prinudu za ukljuivanje preostalih lanica EFTAFIN e, a kraj Hladnog rata slabi otpor tih zemalja za ukljuivanje u EZ. U narednim N DK godinama, EFTA-u je napustilo jo nekoliko lanica, tako da se danas sastoji od S NL UK samo 4 zemlje. InicijativaBproirivanja jedinstvenog europskog trita na EFTA-u D IRL L EEC-9 rezultiralo je stvaranjem Europskog ekonomskog prostora - EEA.
F I A CH EFTA-7

IS

8.1.3. EEA P
E

Europski gospodarski prostor (European Economic Area - EEA), nastao je sporazumom potpisanim 1992. godine izmeu tadanjih 12 drava EZa te tadanjih 6 drava lanica EFTA-e (Austrije, Finske, Islanda, Norveke, vedske i vicarske), s ciljem stvaranja jedinstvenog trita na kojem bi se primjenjivale tzv. etiri slobode - sloboda kretanja ljudi, roba, usluga i kapitala.

GR

102

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru stupio je na snagu 1994. godine, a obuhvaao je 17 od ukupno 18 zemalja koje su ga potpisale. U vicarskoj taj sporazum nije ratificiran zbog negativnog rezultata referenduma. U meuvremenu, tri su lanice EFTA-e postale lanicama EU (Austrija, Finska i vedska), a 1995. godine sporazumu je pristupio i Lihtentajn. Nove lanice EUa (njih 10), nakon proirenja 2004. godine takoer postaju lanice EEA-a, kao i Rumunjska i Bugarska od 1.1.2007. godine. EEA je uspostavljen zbog elje Norveke, Islanda i Lihtentajna za sudjelovanjem na unutarnjem europskom tritu, ali bez prihvaanja pune odgovornosti koju donosi lanstvo u EU. Sporazum daje pravo konzultacija s Komisijom EU za vrijeme formuliranja zakonodavstva EU, ali bez prava glasa o odlukama. Snaan utjecaj sudjelovanja u donoenju odluka i visoka razina integriranosti pravne steevine EU-a u nacionalno zakonodavstvo ini ove drave vrlo bliskima EU. Politiki, lanstvo u EU nije tekui cilj za drave EFTA-e. Sporazum o EEA je temeljen na principu etiri temelja unutranjeg trita, tzv. etiri slobode. EEA ne obuhvaa sve odredbe jedinstvenog trita EZ-a (npr. sporazum iskljuuje poljoprivredne i riblje proizvode, neizravno oporezivanje te ne sadri zajedniku vanjsku gospodarsku politiku). Unato tome, oko 80% propisa EZ-a koji ureuju jedinstveno trite primjenjuje se na podruju EEA.

8.1.4. CEFTA
Osnovni su ciljevi Sporazuma o osnivanju Srednjoeuropske zone slobodne trgovine usklaivanje razvoja ekonomskih odnosa izmeu zemalja potpisnica putem razvoja trgovine, ubrzanje razvoja komercijalnih aktivnosti, podizanje ivotnog standarda te osiguranje boljih mogunosti zapoljavanja, poveanje produktivnosti i postizanje financijske stabilnosti. Sporazum su prve potpisale u prosincu 1992. tadanja ehoslovaka, Maarska i Poljska. U sijenju 1996. godine Sporazum je potpisala Slovenija, a u srpnju 1997. Rumunjska i Bugarska. Prije njegova potpisivanja, prve etiri zemlje ve su potpisale ugovore o pridruivanju s EU pa CEFTA djeluje kao jedna od 103

pripremnih aktivnosti na putu k punopravnom lanstvu u EU. Hrvatska 1. oujka 2003. godine postala je punopravnom lanicom CEFTA-e. Ulaskom u EU, lanicama CEFTA-e prestaje lanstvo, tako da se nakon 1. svibnja 2004. broj lanica smanjio na samo 3. Tijekom 2006. godine poeli su i zakljueni pregovori oko formiranja nove CEFTA-e. Pregovori o novoj CEFTA-i odvijali su se u okviru Pakta o stabilnosti u jugoistonoj Europi, uz snanu podrku Europske komisije. Inicijativa treba pomoi u pripremama drava jugoistone Europe za lanstvo u EU. Ona ne zamjenjuje europsku perspektivu, nego bi joj trebala biti komplementarna i pomoi u pripremama. Sporazum se modernizirao dodavanjem novih i usklaivanjem postojeih uredbi, unapreivanjem mehanizma rjeavanja sporova, obuhvaanjem pitanja trgovine uslugama i zatite intelektualnog vlasnitva (to u originalnoj CEFTA-i nije bilo regulirano). Novi sporazum zamjenjuje postojee mree bilateralnih sporazuma o slobodnoj trgovini i omoguuje da se CEFTA-i, uz Makedoniju, prikljue Albanija, BiH, Crna Gora, Srbija, Kosovo (UNMIK) te Moldavija. Ugovorom se usuglaavaju bilateralne povlastice utvrene izmeu drava koje su ve liberalizirale 90% trgovine, ukljuujui gotovo svu trgovinu industrijskim proizvodima. U Bukuretu je 19. prosinca 2006. godine potpisan sporazum o novoj proirenoj CEFTA-i, ali su ve 1.1.2007. Rumunjska i Bugarska prestale biti lanice jer su postale dio EU. Svim je dravama jugoistone Europe EU najznaajniji trgovinski partner. Tijekom 2005. ukupna trgovina izmeu EU i jugoistone Europe iznosila je 79 milijardi eura, to je poveanje od 53% u odnosu na 2001. godinu. EU je omoguila preferencijalni pristup svome tritu za proizvode sa zapadnog Balkana od 2001. godine. Izvoz u EU je tada rastao za 38%.

Proces stabilizacije i pridruivanja - PSP U kontekstu doprinosa procesu stabilizacije zemalja jugoistone Europe, Europska je komisija u svibnju 1999. predloila stvaranje Procesa stabilizacije i pridruivanja za Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Bivu Jugoslavensku

104

Republiku Makedoniju i Saveznu Republiku Jugoslaviju (danas: Srbija + Kosovo i Crna Gora), kojim se unapreuje do tada postojei Regionalni pristup EU prema zemljama regije. Proces, tj. strategija EU prema zemljama jugoistone Europe ukljuuje est elemenata: Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP), kao novu vrstu ugovornih odnosa (tzv. sporazum o pridruivanju tree generacije) razvoj postojeih gospodarskih i trgovakih odnosa s regijom i unutar regije razvoj, odnosno djelominu prenamjenu postojee gospodarske i financijske pomoi (CARDS) poveanu pomo za demokratizaciju, razvoj civilnog drutva, obrazovanje i izgradnju institucija koritenje mogunosti za suradnju u raznim podrujima, ukljuujui pravosue i unutarnje poslove razvoj politikog dijaloga, ukljuujui i politiki dijalog na regionalnoj osnovi. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju SSP (Stabilisation and Association Agreement). Ovo je nova generacija europskih sporazuma ponuena zemljama jugoistone Europe u sklopu Procesa stabilizacije i pridruivanja. Sporazumom se ureuju opa naela, politiki dijalog, regionalna suradnja, slobodno kretanje roba, kretanje radnika, osnivanje pravnih osoba, pruanje usluga i kapitala, usklaivanje zakona, provedba zakona i pravila trinog natjecanja, pravosue i unutarnji odnosi, politike suradnje i financijska suradnja. Ciljevi su tog sporazuma razvijanje politikog dijaloga izmeu Unije i zemlje potpisnice sporazuma, poetak postupnog usklaivanja nacionalnog zakonodavstva zemlje potpisnice s pravnom steevinom, promicanje gospodarskih odnosa dviju strana, postupno razvijanje zone slobodne trgovine izmeu dviju strana te poticanje regionalne suradnje u sklopu PSP-a. Sporazum daje zemlji potpisnici status potencijalnog kandidata za lanstvo u EU. Hrvatska je SSP potpisala 29. listopada 2001. godine, a na snagu je stupio 1. veljae 105

2005. godine zbog procesa ratifikacije. U meuvremenu je vrijedio Privremeni sporazum. Hrvatska, Makedonija, Albanija i Crna Gora primjenjuju Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju (SSP), a pregovori EU s ostalim zemljama regije su u tijeku. Strah da se namee stvaranje podruja slobodne trgovine jugoistone Europe posve je neutemeljen iz vrlo jednostavnog razloga to je to podruje ve uspostavljeno mreom bilateralnih sporazuma koje su meusobno potpisale sve zemlje regije, ukljuujui i Moldaviju. Za gotovo sve industrijske proizvode i dio poljoprivrednih proizvoda trgovina se obavlja bez plaanja carina, naravno uz uvjet da ti proizvodi zadovoljavaju pravila o domaem podrijetlu. Jedinstveni sporazum u odreenoj bi mjeri trebao pogodovati regionalnoj trgovini, no i postojei su bilateralni sporazumi sadrajno uvelike bili sukladni. Jedinstveni sporazum ne podrazumijeva ujednaivanje bilateralnih lista osjetljivih proizvoda za koje su carine zadrane. Ako bi se carine htjele ujednaiti na nain koji bi donio poveanje trgovine, svi bilateralni sporazumi morali bi se podii na razinu najliberalnijeg, a to je sporazum izmeu Hrvatske i BiH, kojim su ukinute sve carine. Meutim, ne oekuje se da e trgovina unutar regije bitno porasti nakon potpisivanja multilateralnog ugovora. Prvo, trgovina je ve liberalizirana, a ugovor sam po sebi nee potaknuti trgovinu, jer je potrebno razvijati i druge instrumente kroz zajednike projekte. Nadalje, da bi se multilateralni okvir stvarno uspostavio, potrebno je nekoliko godina. Drugo, svakoj od zemalja regije glavni je trgovinski partner EU. Iskustva CEFTA-e govore da ta zona slobodne trgovine nije bitno poveala meusobnu trgovinsku razmjenu jer su zemlje potpisnice bile prvenstveno usmjerene na jaanje suradnje s EU-om, to je i sastavni dio gospodarskog kriterija iz Kopenhagena. Treba, meutim, istaknuti da je CEFTA donijela najbolje uinke upravo u zajednikim pripremama zemalja potpisnica u procesu integriranja u EU, razmjeni iskustava u harmonizaciji zakonodavstva, a istodobno je bila dobra priprema za ukljuivanje u unutarnje trite EU.

106

8.2.

REGIONALNE PROSTORA

INTEGRACIJE

IZVAN

EUROPSKOG

Proces regionalne integracije u Europi smatra se iznimkom, ali i u drugim dijelovima svijeta jaa regionalizam, posebno u zadnjih 10-15 godina (npr. NAFTA, MERCOSUR, ASEAN i sl.). arite novih istraivanja postaje afriki kontinent, za koji se smatra da bi se uz pomo regionalnih integracija napokon mogao razviti (npr. ECOWAS, UEMOA, Magreb, SACU, COMESA...). To je vrlo vano za taj najsiromaniji kontinent, koji sve vie zaostaje za vodeim trgovinskim blokovima kao top su EU, NAFTA i ASEAN+3.

8.2.1. NAFTA
Sjevernoameriki sporazum o slobodnoj trgovini - NAFTA (North American Free Trade Agreement) potpisan je 1. sijenja 1994. godine od strane Kanade, Meksika i Sjedinjenih Amerikih Drava. Zagovornici NAFTA-e ukljuujui neke od najveih svjetskih korporacija obeavali su stvaranje stotine tisua visoko plaenih radnih mjesta u SAD-u, rast ivotnog standarda u SAD-u, Kanadi i Meksiku, poboljanje zatite okolia i transformiranje Meksika iz siromane drave u razvoju u visokorastue trite za izvoz amerikih proizvoda. Protivnici NAFTA-e ukljuujui radnike, zelene, potroae i religijske grupe naglaavali su da e NAFTA snano djelovati na sniavanje plaa, unititi stotine tisua radnih mjesta u SAD-u, onemoguiti demokratsku kontrolu domae gospodarske, ali i svake druge politike. Ovako razliita gledita povezana su s injenicom da je NAFTA radikalan eksperiment nikad se prije nisu ujedinjavale drave na tako razliitom stupnju razvoja. NAFTA nije samo trgovinski sporazum kojim se sniavaju carine i odobravaju carinske kvote. NAFTA trai od drava lanica mijenjanje nacionalnih zakonodavstava u razliitim podrujima, od prodaje mesa do patentnih pravila. Iako je NAFTA prvotno bila trgovinski sporazum, danas se sve vie smatra investicijskim sporazumom. Njegove najvanije odredbe daju stranim

107

investitorima nova prava i privilegije kojima se promovira realokacija faktora proizvodnje te deregulacija esencijalnih usluga, kao to su opskrba vodom, energijom ili zdravstvena njega. Tablica 8-7. Osnovni ponderi NAFTA-e
stanovnitvo 2004. GDP PPP milijardi USD 2004. bruto 958,7 941,2 10.990,5 12.890,4 25,04 GDP p/c 2004. USD 29,800 9,000 37,800 izvoz milijardi USD 2004. 279,3 164,8 714,5 1158,6 18,04 uvoz milijardi USD 2003. 240,4 168,9 1260,2 1669,5 25,56

Kanada Meksiko USA NAFTA NAFTA u % svijeta

32.507.874 104.959.594 293.027.571 430.495.039 6,75

8.2.2. ASEAN
Udruenje drava Jugoistone Azije (The Association of South East Asian Nations - ASEAN) osnovano je 8. kolovoza 1967. u Bangkoku, a drave osnivai su Indonezija, Malezija, Filipini, Singapur i Tajland. Bruneji pristupaju 1984. godine, Vijetnam 1995., Laos i Myanmar (Burma) 1997. i Kamboda 1999. godine. Temeljni ciljevi ASEAN-a su: Ubrzanje gospodarskog rasta, drutvenog napretka i kulturnog razvoja regije kroz duh jednakosti i partnerstva u cilju zajednitva naroda Jugoistone Azije Promocija regionalnog mira i stabilnosti. Kada je ASEAN utemeljen, trgovina izmeu drava-lanica nije bila znaajna. Procjena izmeu 1967. i 1970. godine pokazuje da je udio unutaraseanske trgovine u ukupnoj trgovini drava lanica iznosila 12-15%. Dakle, prvotni cilj bio je djelovati na poveanje ove trgovine. Stoga je 1977. potpisan Preferencijalni trgovinski sporazum (Preferential Trading Arrangement) kojim su drave-lanice meusobno dogovorile preferencijalni trgovinski reim. Deset godina kasnije, Proireni preferencijalni trgovinski sporazum prihvaen je na treem Summitu

108

drava ASEAN-a u Manili, koji je djelovao na daljnje poveanje unutaraseanske trgovine. Okvir Sporazuma o proirenoj gospodarskoj suradnji (Agreement on Enhancing Economic Cooperation) je prihvaen 1992. godine u Singapuru s ciljem stvaranja Zone slobodne trgovine drava ASEAN-a (ASEAN Free Trade Area) ili AFTA. Strateki cilj AFTA-e je porast regionalnih konkurentskih prednosti drava ASEAN-a kao jedinstvene proizvodne cjeline. Eliminacijom carinskih i necarinskih barijera izmeu drava lanica oekuje se vea gospodarska efikasnost, produktivnost i kompetitivnost. Peti Summit 1995. godine u Bangkoku usvojio je Agendu za jaanje gospodarske integracije (Agenda for Greater Economic Integration) kojom se planira ubrzati realizaciju AFTA-e s predvienih 15 u 10 godina. Godine 1997. lideri drava ASEAN-a prihvaaju Viziju ASEAN-a 2020 nazvanu Partnerstvo ASEAN-a u dinaminom razvoju (ASEAN Partnership in Dynamic Development) s ciljem bliskije ekonomske integracije regije. Vizija je stvoriti stabilnu, prosperitetnu i visoko konkurentnu Gospodarsku regiju ASEAN (ASEAN Economic Region) sa slobodnim kretanjem roba, usluga, investicija, kapitala na naelima odrivog razvoja i smanjenje socio-ekonomskih dispariteta. ASEAN je tijekom godina razvijao i brojne trgovinske sporazume sa zemljama regije i ire (EU, Indija, Australija, Papua Nova Gvineja, Istoni Timor), a neke od njih izrazile su elju za pristupanjem ASEAN-u. Posebno je znaajna suradnja s tri istono-azijske trgovinske i gospodarske sile, tj. Japanom, Kinom i Junom Korejom (ASEAN + 3), s kojima ove zemlje ine jedan od najznaajnijih trgovinskih svjetskih blokova. Tablica 8-8. Osnovni ponderi ASEAN-a
stanovnitvo 2004. Brunej Kamboda Indonezija 365.251 13.363.421 238.452.952 GDP PPP milijardi USD 2004. gross 6.5 25.02 758.8 GDP p/c 2003. USD 15.051 1.658 3.405 izvoz milijardi USD 2003. 4.410 1.394 63.450 uvoz milijardi USD 2003. 1.254 1.844 39.011

109

Laos Malezija Mijanmar Filipini Singapur Tajland Vijetnam ASEAN ASEAN u % svijeta

6.068.117 23.522.482 42.720.196 86.241.697 4.353.893 64.865.523 82.689.518 562.643.050 8,82

10.32 207.8 74.53 390.7 109.4 477.5 203.7 2264.27 4,40

1.799 9.579 1.364 4.387 22.962 7.253 2.477 4.042 49,30

359 105.000 592 34.985 157.851 78.416 19.500 465.957 7,26

482 79.289 373 36.100 128.528 74.214 21.600 382.696 5,86

8.2.3. MERCOSUR
MERCOSUR su osnovali Argentina, Brazil, Paragvaj i Urugvaj u oujku 1991. potpisivanjem Sporazuma iz Asunciona (Treaty of Asuncion). Izvorno, imao je ambiciozne ciljeve stvaranja zajednikog trita/carinske unije izmeu drava lanica na temelju razliitih formi gospodarske suradnje koja je bila zapoeta suradnjom Argentine i Brazila 1986. godine. Sporazum iz Ouro Preto (Treaty of Ouro Preto) iz 1994. godine je sporazumu dodao novu fazu u odnosima izmeu drava, kada se poelo implementirati / realizirati zajedniko trite. Tranzicijska faza je zapoela 1995. godine i treba zavriti 2006. godine formiranjem zajednikog trita. Od 2006. godine MERCOSUR-u se pridruila i Venezuela, kao peta punopravna lanica. Nekoliko bitnih dogaaja 2003. godine doprinosi jaanju MERCOSUR-a. Novoizabrani predsjednici Argentine i Brazila, predsjednik Kichner i Lula da Silva stavljaju MERCOSUR na vrh liste prioriteta. Nakon nekoliko inicijativa uspostavlja se Odbor stalnih predstavnika MERCOSUR-a (Committee of Permanent Representatives of the MERCOSUR). MERCOSUR je od svog osnivanja puno napredovao i poticao trgovinske i integracijske procese u Junoj Americi. Sporazum potpisan 1996. godine izmeu MERCOSUR-a i ilea, odnosno Bolivije na 4+1 formuli uspostavio je zonu

110

slobodne trgovine. Tijekom ovoga razdoblja MERCOSUR je stvorio zajednike mehanizme za politike konzultacije, to je formalizirano 1998. godine tzv. Politikim MERCOSUR-om (Political MERCOSUR) u kojem etiri drave plus Bolivija i ile participiraju kao punopravni lanovi. Takoer su intenzivirani odnosi sa EU-om, SAD-om i drugim latinoamerikim zemljama. Sa zemljama Andskog pakta je ugovorena posebna trgovinska suradnja na temelju koje bi se trebalo formirati zajedniko trite. Suradnja ova dva trgovinska bloka podloga je za stvaranje Latinoamerike asocijacije za integraciju. S druge strane, postoji inicijativa SAD-a za stvaranjem slobodne trgovinske zone obiju Amerika - FTAA (Free Trade Area of the Americas).

111

Slika 8-8. GLAVNE REGIONALNE EKONOMSKE INTEGRACIJE

112

9. POLOAJ HRVATSKE U PROCESU INTEGRIRANJA S EU

9.1. Pregled odnosa Europske unije i Hrvatske
15. sijenja 1992. Uspostavljeni diplomatski odnosi izmeu EU i RH prihvaanjem nezavisnosti Republike Hrvatske. Ugovorni odnosi uvjetovani nadzorom ispunjavanja "kodeksa demokratskog ponaanja". 1995. Prvi konkretan napredak u odnosu izmeu Hrvatske i EU ostvaren je godine kad su pregovori o Sporazumu o suradnji izmeu EU i RH bili u zavrnoj fazi, a Hrvatska privremeno bila korisnicom programa tehnike i financijske potpore Unije - Phare. Ipak, uoi akcije "Oluje" provedba programa Phare za Hrvatsku bila je jednostrano zamrznuta, a Sporazum o suradnji suspendiran. 1997. EU usvojila politiku regionalnog pristupa namijenjenu dravama jugoistone Europe. 10. lipnja 1999. Na konferenciji u Sarajevu usuglaen Pakt o stabilnosti za jugoistonu Europu. Cilj dokumenta bila je stabilizacija i obnova jugoistone Europe pribliavanjem drava regije meunarodnim organizacijama i euro-atlantskim integracijama te uvrivanjem regionalne suradnje. 28. listopada 2001. Potpisan Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju izmeu Hrvatske i EU (parafiran 14. svibnja 2001., a Sabor ga je ratificirao 5. prosinca 2001.) 1. sijeanj 2002. Poetak primjene Privremenog sporazuma izmeu Hrvatske i EU 18. prosinca 2002. Hrvatski sabor usvojio Rezoluciju o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji. 21. veljae 2003. Hrvatska podnijela zahtjev za lanstvo u EU 20. travnja 2004. Europska komisija donijela pozitivno miljenje o zahtjevu RH za punopravno lanstvo u EU i predloila otvaranje pristupnih pregovora. 18. lipanj 2004. Republika Hrvatska dobila status kandidata za lanstvo u EU,

113

16.-17. prosinac 2004. Europsko vijee u Bruxellesu potvrdilo datume poetka pregovora o lanstvu s Turskom i Hrvatskom. 19. sijenja 2005. Hrvatski sabor je konsenzusom svih parlamentarnih stranaka usvojio Izjavu o zajednikom djelovanju Vlade i Sabora u procesu pregovora za lanstvo u EU, Deklaraciju o temeljnim naelima pregovora, te Odluku o osnivanju Nacionalnog odbora za praenje pregovora. 1. veljae 2005. Ugovor o pridruivanju izmeu EU i Hrvatske stupa na snagu. 16. oujka 2005. Na sastanku u Bruxellesu ministri vanjskih poslova drava lanica EU-a odluili odgoditi poetak pregovora o pristupanju Hrvatske EU zbog nepotpune suradnje s Hakim sudom. Vijee je istog dana usvojilo pregovaraki okvir za Hrvatsku kojeg je Komisija predloila krajem sijenja, a u kojem se definiraju pravila prema kojima e se pregovori voditi s Hrvatskom kad se za to ostvare uvjeti. 3. listopad 2005. Zapoinju slubeni pregovori s Hrvatskom i Turskom. 20. listopada 2005. Hrvatska u Bruxellesu zapoela screening, analitiki pregled usklaenosti zakonodavstva, s poglavljem znanost i istraivanje, jednim od 35 poglavlja europske pravne steevine o kojima e pregovarati tijekom pristupnih pregovora. 8. studenoga 2006. EK usvojila je 2. redovito Izvjee o napretku RH kao kandidata za lanstvo u EU. Istoga je dana EK usvojila komunikaciju Strategija proirenja i glavni izazovi 2006-2007. s dva priloga Sposobnost EU za integraciju novih lanica i Zakljuci o Albaniji, BiH, RH, Makedoniji, Crnoj Gori, Srbiji i Turskoj.

O tijeku pregovora izmeu EU i RH vidi: http://www.eu-pregovori.hr

9.2. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju

Zakljuivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju (SSP) po prvi put su uspostavljeni ugovorni odnosi izmeu Republike Hrvatske i Europske unije. Sporazum predstavlja pravni temelj i sadrajni okvir odnosa RH i EU. Sporazum je stoga prvi korak ka institucionaliziranju odnosa s Europskom unijom i omoguava postupne pripreme RH za ostvarenje punopravnog lanstva u Uniji.

114

U lipnju 1999. godine Vijee EU usvojilo je Proces stabilizacije i pridruivanja za Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu, Albaniju, Makedoniju i SR Jugoslaviju, kao modifikaciju "regionalnog pristupa" EU iz travnja 1997. godine. Hrvatska je otpoela proces intenzivnijeg pribliavanja EU 2000. godine, te se ubrzo potvrdila kao sposoban partner. U Hrvatsku je upuena i misija s ciljem procjene stanja u resorima u svrhu prikupljanja podataka potrebnih za izradu Studije o izvedivosti pregovora o SSP-u. Izradom i usvajanjem Studije o izvedivosti u lipnju 2000. godine, Europska komisija dala je preporuku Vijeu ministara EU-a za otpoinjanje pregovora o Sporazumu o stabilizaciji. Pregovori su otvoreni na marginama Zagrebakog summita u studenom 2000. godine. Ukupno su odrana tri slubena kruga pregovora, dva kruga tehnikih pregovora, te niz dodatnih sastanaka na strunoj razini kako bi se usuglasila pitanja vezana uz dijelove Sporazuma koji se odnose na poljoprivredu i trgovinu. Sporazum je 14. svibnja 2001. godine parafiran u Bruxellesu, a potpisan je 29. listopada 2001. godine u Luxembourgu. Nakon potpisivanja Sporazuma zapoeo je proces ratifikacije u RH, Europskom parlamentu i svim dravama lanicama Unije. Sporazum je 1. veljae 2005. godine stupio na snagu. SSP predstavlja novu generaciju sporazuma o pridruenom lanstvu za drave obuhvaene Procesom stabilizacije i pridruivanja (Hrvatska, Makedonija, Bosna i Hercegovina, Albanija, Srbija, Crna Gora). Sklapanjem ovoga Sporazuma Hrvatskoj se u evolutivnoj klauzuli potvruje status potencijalnog kandidata za lanstvo u EU. To je samo po sebi vii stupanj odnosa nego to su ga u svojim sporazumima o pridruivanju uspostavile nove drave lanice i druge drave kandidatkinje za lanstvo u Uniji. Naime, Europski sporazumi nisu odreivali status zemalja u pogledu mogunosti i procedure ulaska u proces proirenja EU, ve se status kandidata za lanstvo stjecao naknadno tijekom uspjene provedbe obveza iz pridruenog lanstva. U svom dijelu SSP znatno vie nego Europski sporazumi naglaava potrebu regionalne suradnje radi stabiliziranja podruja jugoistone Europe. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju je preferencijalni sporazum, koji treba pridonijeti gospodarskoj i politikoj stabilizaciji Hrvatske, te uspostavi bliskih i dugoronih veza izmeu ugovornih stranaka. Sporazum je sklopljen na neodreeno vrijeme. Podruja suradnje predviena Sporazumom u nadlenosti

115

su EU i/ili drava lanica, pa se tako radi o sporazumu mjeovitog karaktera koji na odgovarajui nain ureuje odnose Hrvatske s EU u sva tri stupa Unije. Najvie napora tijekom pregovora uloeno je u usuglaavanje trgovinskog dijela Sporazuma u kojem je dogovoren prijelazni period u kojem e Hrvatska liberalizirati svoje trite za industrijske i poljoprivredne proizvode iz EU, budui da je Unija ve u studenome 2000. godine odluila, uz odreene manje iznimke, jednostrano liberalizirati svoje trite za proizvode podrijetlom iz Hrvatske. Postignuti sporazum jami postupno otvaranje hrvatskog trita kroz trogodinja i estogodinja prijelazna razdoblja, to se tie industrijskih proizvoda. Kod poljoprivrednih proizvoda zajamen je estogodinji prijelazni period, uz napomenu da se za razliku od industrijskih proizvoda, gdje e nakon prijelaznog razdoblja svi proizvodi biti liberalizirani, ovdje predvia zadravanje odreene carinske zatite i nakon isteka prijelaznog razdoblja. Vano je pri tome napomenuti da je predviena i mogunost primjene zatitnih mjera u sluaju znatnijeg poveanja uvoza koji moe ugroziti stabilnost domaeg trita. Od 1. sijenja 2002. godine do stupanja na snagu Sporazuma o stabilizaciji i pridruivanju, 1. veljae 2005. godine, na snazi je bio Privremeni sporazum o trgovinskim i s njima povezanim pitanjima, koji je sklopljen izmeu Europske zajednice i Republike Hrvatske. Privremenim sporazumom bili su regulirani trgovinski i prometni odnosi izmeu RH i EU. U politikoj preambuli, te u odgovarajuim dijelovima teksta Sporazuma, utvren je jasan individualni karakter pribliavanja Hrvatske Europskoj uniji, bez ekanja da i druge zemlje obuhvaene procesom stabilizacije i pridruivanja dostignu razinu hrvatskih prilagodbi. Reforme gospodarskog i politikog sustava RH i temeljita prilagodba pravnim, gospodarskim i politikim standardima EU-a trai pojedinani i grupni angaman svih pojedinaca i svih institucija u Hrvatskoj. Proces izvravanja obaveza prilagodbe uvjetima za pridrueno lanstvo odmah od poetka povezan je s procesom prilagodbe ukupnog sustava kriterijima za punopravno lanstvo.

116

9.3. Program CARDS

Europska komisija predloila je u svibnju 2000. godine pokretanje programa CARDS (Community Assistance For Reconstruction, Development and Stabilisation) - jedinstvenog instrumenta financijske i tehnike pomoi koji bi zamijenio sve dotadanje mehanizme pomoi EU dravama regije zapadnoga Balkana (npr. Phare ili Obnova). Poetkom prosinca iste godine Vijee ministara usvojilo je Uredbu kojom se u razdoblju 2000.-2006. godine dravama zapadnoga Balkana dodjeljuje vie od 5 milijardi eura za obnovu, razvoj infrastrukture, promidbu demokracije, gospodarskog i socijalnog razvoja i regionalne suradnje. CARDS je podijeljen na dvije komponente: nacionalnu i regionalnu. Nacionalna komponenta namijenjena je individualnim korisnicama programa, dok regionalna komponenta podrazumijeva sudjelovanje vie drava korisnica Programa. Sredstva CARDS-a dodjeljuju se iskljuivo za razraene i odobrene projekte, te sukladno proceduri u natjeajima Europske komisije.

117

7. MEUNARODNE ORGANIZACIJE STUPOVI SVJETSKOG GOSPODARSKOG SUSTAVA...........................2

7.1. MEUNARODNI MONETARNI FOND...................................................................2

Milijuna SDR-a..............................................................................6 Broj glasova....................................................................................6

7.2. MEUNARODNE BANKE ZA FINANCIRANJE RAZVOJA................................7 7.2.1. Svjetska banka........................................................................................................9 7.2.1.1. Meunarodna banka za obnovu i razvoj (IBRD)...............................................9 7.2.1.2. Meunarodno udruenje za razvoj (IDA)........................................................10 Organizacija jednaka kao i kod IBRD-a.................................................................10 7.2.1.3. Meunarodna financijska korporacija (IFC)....................................................11 7.2.1.4. Meunarodna agencija za osiguranje investicija (MIGA)...............................11 7.2.2. EUROPSKA BANKA ZA OBNOVU I RAZVOJ.............................................12 7.2.3. EUROPSKA INVESTICIJSKA BANKA...........................................................12 7.2.4. UJEDINJENI NARODI.......................................................................................14 7.2.4.1. Organizacija Ujedinjenih naroda za industrijski razvoj (UNIDO)..................14 7.2.4.2. Konferencija Ujedinjenih naroda za trgovinu i razvoj (UNCTAD)................15 7.3. SVJETSKA TRGOVINSKA ORGANIZACIJA.......................................................16 7.3.1. PRINCIPI FUNKCIONIRANJA WTO-A..........................................................19 7.3.2. USTROJ WTO-A.................................................................................................20 7.3.3. TRGOVINSKA VIJEA.....................................................................................21 7.3.4. TRGOVINSKI ODBORI.....................................................................................22 7.3.5. ODBORI..............................................................................................................22 7.3.6. ODLUIVANJE U WTO-u................................................................................28 7.4. ORGANIZACIJA ZA EKONOMSKU .....................................................................28 SURADNJU I RAZVOJ (OECD).....................................................................................28

8. REGIONALNE INTEGRACIJE ..........................................30

Arapska unija Magreba..................................................................................................34 8.1. EKONOMSKE INTEGRACIJE NA EUROPSKOM TLU ......................................35 8.1.1. Europska unija (The European Union - EU) ..........................................................38 8.1.1.1. Institucionalna i zakonodavna struktura EU.........................................................39 Njemaka, Francuska, Italija, Velika Britanija.........................................................41 8.1.1.2. Od Europske zajednice za ugljen i elik do Europske unije ...............................47 8.1.1.3. Kraj XX. stoljea u Europi i proces proirenja EU..............................................51 8.1.1.4. Od carinske unije do jedinstvenog trita ............................................................57 8.1.1.5. Zajednike politike EU.........................................................................................64 8.1.1.6. Financiranje zajednikih politika i socijalno-gospodarska kohezija u EU..........80 8.1.1.7. Razvitak zajednitva na monetarnom podruju ...................................................91 8.1.2. EFTA......................................................................................................................100 8.1.3. EEA........................................................................................................................102 8.1.4. CEFTA...................................................................................................................103 8.2. Regionalne integracije izvan europskog prostora ....................................................107 8.2.1. NAFTA...................................................................................................................107 8.2.2. ASEAN...................................................................................................................108 8.2.3. MERCOSUR..........................................................................................................110 118

9. Poloaj Hrvatske u procesu integriranja s EU....................113

9.1. Pregled odnosa Europske unije i Hrvatske...............................................................113 9.2. Sporazum o stabilizaciji i pridruivanju...................................................................114 9.3. Program CARDS.......................................................................................................117

119