Temelji Mehanike Fluida

Temelji mehanike uida
Zeljko Andreic
c Sva prava zadrzana
Datum zadnje promjene:
sijecanj 10, 2012
Kazalo
Kazalo iv
Popis slika viii
Popis tabela ix
Popis simbola xi
Predgovor 1
1 Uvod 3
1.1 Osnovna svojstva uida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.1 Gustoca . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 4
1.1.2 Viskoznost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.1.3 Stlacivost uida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6
1.1.4 Tlak para tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.1.5 Povrsinska napetost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.1.6 Kapilarnost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.1.7 Anomalije vode . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
2 Fluid u gibanju 13
2.1 Model kontinuuma i cestice uida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.2 Sile koje djeluju na cesticu uida u gibanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14
2.3 Eulerova jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 15
2.3.1 Eulerova jednadzba u kvazi-jednodimenzionalnom slucaju . . . . . . . 17
2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadzba za uid u polju sile teze 18
3 Statika uida 21
3.1 Staticka Eulerova jednadzba za polje sile teze . . . . . . . . . . . . . . . . . 21
3.2 Pascalov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.3 Mjerenje tlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
3.4 Sile hidrostatskoga tlaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.4.1 Hidrostatska sila na dno posude . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.4.2 Hidrostatska sila na ravne stijenke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.4.3 Hidrostatska sila na zakrivljene stijenke . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.4.4 Hidrostatska sila na stijenku cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.5 Plutanje i ravnoteza plutajucih tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
3.5.1 Uzgon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 36
i
ii KAZALO
3.5.2 Plutanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.6 Translacija i rotacija tekucine kao cjeline . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.6.1 Horizontalno ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 40
3.6.2 Vertikalno ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3.6.3 Koso ubrzanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.6.4 Rotacija tekucine u otvorenoj posudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.6.5 Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45
3.6.6 Utjecaj promjene smjera stacionarnog toka na tlak u uidu . . . . . . 46
4 Kinematika uida 47
4.1 Lagrangeov (supstancijalni) pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.2 Eulerov (lokalni) pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.3 Prikazivanje (vizualizacija) tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.3.1 Strujna cijev i strujno vlakno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.4 Izvori i ponori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.5 Potencijalno strujanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
4.6 Strujanja u dvije dimenzije (2D) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.6.1 Osnovna potencijalna strujanja u 2D . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
5 Zakon neprekidnosti (kontinuiteta) 59
5.1 Posebni oblici jednadzbe neprekinutosti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.1.1 Stacionarno strujanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.1.2 Tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
5.1.3 Kvazi-jednodimenzionalni slucaj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 61
6 Dimenzionalna analiza 65
6.1 Mali broj zikalnih varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 65
6.1.1 Primjer: brzina zvuka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 66
6.2 Veliki broj zikalnih varijabli . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67
6.2.1 Primjer: otpor tijela kod gibanja kroz uid . . . . . . . . . . . . . . . 67
7 Stacionarno tecenje idealnoga uida 69
7.1 Ravnoteza u smjeru okomitom na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
7.2 Bernoullijeva jednadzba za idealne tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71
8 Stacionarno tecenje realnoga uida 75
8.1 Bernoullijeva jednadzba za realne tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 75
8.1.1 Odredivanje gubitaka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76
9 Tecenje kroz cijevi 79
9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
9.2 Gubici u cjevovodu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 83
9.3 Laminarno tecenje kroz cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86
9.3.1 Duljina formiranja laminarnoga toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
9.4 Vrtlozno (turbulentno) tecenje kroz cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
9.5 Prol brzine kod vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94
9.6 Hidraulicka glatkost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
9.7 Koecijent trenja hrapavih cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
KAZALO iii
9.8 Lokalni gubici . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
9.8.1 Ulazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
9.8.2 Dijafragme i sapnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
9.8.3 Suzenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
9.8.4 Prosirenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.8.5 Venturijeva cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
9.8.6 Ventili . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.8.7 Koljena i lukovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.8.8 Filteri i resetke . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.8.9 Racve i spojnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.8.10 Izlazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.8.11 Izlazna energija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.9 Zbrajanje otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
10 Proracun jednostavnoga cjevovoda 117
10.1 Poznato je v i d . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
10.2 Poznato je Q i d . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 118
10.3 Poznato je Q i v . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
10.4 Poznato je d i h
g
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 119
g
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
10.6 Poznato je Q i h
g
. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
10.7 Prikazivanje energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . . . 120
10.8 Pumpe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
11 Istjecanje 129
11.1 Istjecanje kroz mali otvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
11.2 Istjecanje kroz mali otvor ispod povrsine tekucine . . . . . . . . . . . . . . . 131
11.3 Istjecanje iz posude pod tlakom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
11.4 Istjecanje kroz veliki otvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.5 Istjecanje kroz otvor ispred kojega tekucina ne miruje . . . . . . . . . . . . . 134
11.6 Nestacionarno istjecanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
11.7 Mlazovi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
11.7.1 Horizontalni mlaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
11.7.2 Vertikalni mlaz prema dolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
11.7.3 Vertikalni mlaz prema gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
12 Tecenje u otvorenim koritima 141
12.1 Jednoliko tecenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 143
12.1.1 Veza koecijenata trenja za cijev i za otvoreni tok . . . . . . . . . . . 144
12.1.2 Protocna krivulja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 145
12.2 Nejednoliko tecenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 146
12.3 Specicna energija presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 147
12.4 Preljevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
12.4.1 Preljev sa sirokim pragom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.4.2 Preljev prakticnoga prola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
12.4.3 Slapiste i vodni skok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Literatura 155
iv KAZALO
Indeks 156
Popis slika
1.1 Denicija gustoce homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno). . . . . 4
1.2 Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile. . . . . . . . . . . . . . . . . . 5
1.3 Dokazivanje tlaka pare tekucine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7
1.4 Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.5 Povrsinska napetost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8
1.6 Vaga za mjerenje povrsinske napetosti tekucine. . . . . . . . . . . . . . . . . 9
1.7 Kapilarnost tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 10
1.8 Shematski prikaz molekule vode. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
1.9 Gustoca vode u ovisnosti o temperaturi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11
2.1 Denicija cestice uida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13
2.2 Denicija elementa puta (lijevo), povrsine (sredina) i volumena (desno). . . . 14
2.3 Elementarna cestica uida nosena tokom uida kroz prostor. . . . . . . . . . 15
2.4 izvod Eulerove jednadzbe . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16
2.5 Kvazi 1-D eulerova jednadzba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 18
2.6 Kvazi 1-D eulerova jednadzva uz silu tezu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19
3.1 Osnovni kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . . . 22
3.2 Nestandardni kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . 23
3.3 Standardni kartezijev koordinatni sustav u hidrostatici . . . . . . . . . . . . 23
3.4 Ilustracija Pascalovoga zakona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24
3.5 Princip rada barometra. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 25
3.6 Princip rada piezometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26
3.7 Princip rada manometra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27
3.8 manometar sa dvije tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 28
3.9 Sila na ravno dno otvorene posude koja sadrzi tekucinu. . . . . . . . . . . . . 29
3.10 Ilustracija hidrostatskog paradoksa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29
3.11 Hidrostatska sila na dno zatvorene posude. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 30
3.12 Hidrostatska sila na ravnu bocnu stijenku. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31
3.13 Komponente hidrostatske sile na ravnu bocnu stijenku. . . . . . . . . . . . . 32
3.14 Hidrostatska sila na zakrivljenu plohu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34
3.15 Hidrostatska sila na stijenku cijevi. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35
3.16 Sila na tijelo uronjeno u uid. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 37
3.17 Uzgon kod plutanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.18 Ravnoteza tijela koje pluta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38
3.19 Ravnoteza broda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.20 Prevrtanje broda . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39
3.21 Translacija tekucine kad je ubrzanje horizontalno. . . . . . . . . . . . . . . . 40
v
vi POPIS SLIKA
3.22 Mjerenje dubine kod horizontalnoga ubrzanja tekucine. . . . . . . . . . . . 41
3.23 Translacija tekucine kad je ubrzanje vertikalno. . . . . . . . . . . . . . . . . 41
3.24 Translacija tekucine kad je ubrzanje koso. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 42
3.25 Rotacija tekucine u otvorenoj posudi oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . . 43
3.26 Rastavljanje ubrzanja kod rotacije tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44
3.27 Oblik povrsine tekucine kod rotacije oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . . 45
3.28 Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi oko vertikalne osi. . . . . . . . . . . . 45
3.29 Porast tlaka kod promjene smjera tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46
4.1 Lagrangeov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 47
4.2 Eulerov pristup . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48
4.3 Relativnost stacionarnosti 1 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49
4.4 Relativnost stacionarnosti 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.5 Staza cestice uida . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50
4.6 Pojam strujnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.7 Geometrijska konstrukcija strujnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51
4.8 Strujna cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52
4.9 Strujno vlakno . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53
4.10 Gracko prikazivanje tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54
4.11 Jednoliko strujanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55
4.12 Prol brzine kod laminarnog tecenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.13 Elementarni izvor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 56
4.14 Elementarni ponor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
4.15 Slaganje osnovnih strujanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57
5.1 Zakon neprekinutosti (izvod) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 59
7.1 Ravnoteza toka okomito na strujnicu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70
7.2 Bernoullijeva jednadzba za idealne tekucine . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74
7.3 Prakticni oblik Beornoullijeve j. za idealne tekucine . . . . . . . . . . . . . . 74
8.1 Prakticni oblik Bernoullijeve jednadzbe za realne tekucine . . . . . . . . . . 76
9.1 Reynoldsov pokus . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 79
9.2 Reynoldsov pokus - male brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
9.3 Reynoldsov pokus - srednje brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80
9.4 Reynoldsov pokus - srednje brzine 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
9.5 Reynoldsov pokus - velike brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 81
9.6 Reynoldsov pokus - velike brzine 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
9.7 Hidraulicki radijus cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 82
9.8 Analiza viskoznih gubitaka u cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 84
9.9 Viskozni gubici kod laminarnoga tecenja kroz cijev . . . . . . . . . . . . . . 86
9.10 Promjena koordinatnog sustava . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87
9.11 Prol brzine kod laminarnoga tecenja kroz cilindricnu cijev. . . . . . . . . . 88
9.12 Opci koecijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 89
9.13 Formiranje laminarnoga prola brzine na ulazu u cijev. . . . . . . . . . . . . 90
9.14 Brzina vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 91
9.15 Prol brzine vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
POPIS SLIKA vii
9.16 Komponente brzine vrtloznog toka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92
9.17 Brzna vrtloznog toka uz stijenku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95
9.18 Karmanov 1/7-ki prol brzine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98
9.19 Hidraulicki glatka stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 99
9.20 Hidraulicki hrapava stijenka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100
9.21 Moodyev dijagram . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102
9.22 Lokalni gubitak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 103
9.23 Ulazni gubitak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 104
9.24 Ulazni gubitak 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
9.25 Ulazni gubitak 3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 105
9.26 Dijafragma . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
9.27 Sapnica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
9.28 Naglo suzenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 107
9.29 Naglo suzenje 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.30 Konfuzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.31 Naglo prosirenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.32 Difuzor . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
9.33 Venturijeva cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 110
9.34 Koljena . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.35 Izlazni otvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 112
9.36 Izlazni otvori 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 113
9.37 Izlazni gubitak horizontalne cijevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.38 Zbrajanje otpora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 114
9.39 Kirchofov zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
9.40 Zbrajanje otpora 2 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 115
10.1 Pocetak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . . 121
10.2 Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije . . . . . . . . . . . . . . . 122
10.3 Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije 2 . . . . . . . . . . . . . . 122
10.4 Crtanje EL i PL kad se cjevovod izdize iznad pocetne kote . . . . . . . . . . 123
10.5 Crtanje EL i PL za vertikalnu cijev . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 124
10.6 Idealna pumpa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
10.7 Realna pumpa. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 125
10.8 Pumpa u situaciji kad podize (usisava) vodu iz rezervoara. . . . . . . . . . . 126
11.1 Istjecanje kroz mali otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 129
11.2 Kontrakcija mlaza kod istjecanja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
11.3 Istjecanje kroz mali otvor ispod povrsine . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 131
11.4 Istjecanje iz posude pod tlakom. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 132
11.5 Istjecanje kroz veliki otvor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 133
11.6 Istjecanje kad tekucina ne miruje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 134
11.7 Nestacionarno istjecanje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 135
11.8 Geometrija mlaza tekucine. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 136
11.9 Horizontalni mlaz . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 138
11.10Vertikalni mlaz prema dolje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 139
11.11Vertikalni mlaz prema gore . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 140
12.1 Bernoullijeva jednadzba za otvoreni tok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 141
viii POPIS SLIKA
12.2 Odredivanje hidraulickog radijusa za otvoreni tok. . . . . . . . . . . . . . . . 142
12.3 Oblici slobodne povrsine kod nejednolikoga tecenja . . . . . . . . . . . . . . 146
12.4 Opci izgled grakona specicne energije presjeka. . . . . . . . . . . . . . . . 147
12.5 Racun specicne energije presjeka . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 148
12.6 Ostrobridni preljev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
12.7 Potopljeni ostrobridni preljev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 149
12.8 Spustanje razine tekucine na preljevu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 150
12.9 Preljev sa sirokim pragom . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 151
12.10Preljev prakticnoga prola . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
12.11Slapiste i vodni skok . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 152
Popis tabela
1 Simboli zikalnih velicina i konstanti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . xi
9.1 Opci koecijent laminarnog trenja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90
9.2 Hrapavost stijenke razlicitih vrsta cijevi (nove cijevi). . . . . . . . . . . . . . 100
9.3 Kriteriji za odredivanje vrste toka u cijevima. . . . . . . . . . . . . . . . . . 101
9.4 Koecijenti ulaznoga otpora za razlicite oblike ulaznih otvora. . . . . . . . . 105
9.5 Koecijenti ulaznog otpora za dijafragmu. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106
9.6 Koecijenti ulaznoga otpora za sapnicu izradenu po ISO standardu. . . . . . 106
9.7 Koecijenti gubitka za naglo suzenje. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 108
9.8 Koecijenti gubitaka za konfuzor. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 109
9.9 Koecijenti gubitka za Venturijevu cijev. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 111
9.10 Minimalni koecijenti otpora za razne konstrukcije ventila. . . . . . . . . . . 111
9.11 Tipicni koecijenti otpora za razne vrste ltera. . . . . . . . . . . . . . . . . 112
12.1 Tipicne vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koecijenta za kanale. 144
ix
x POPIS TABELA
Popis simbola
Tablica 1: Simboli zikalnih velicina i konstanti koristeni u ovoj knjizi. Treba obratiti paznju
na to da, ovisno o kontekstu, isti simboli mogu imati razlicito znacenje.
simbol dimenzija opis .
a, a ms
2
ubrzanje
A m
2
povrsina
b m sirina
C Newton-ov koecijent otpora
C m
1/2
s
1
Chezy-ev koecijent
C
p
Jmol
1
K
1
molarni toplinski kapacitet plina (p=konst.)
C
V
Jmol
1
K
1
molarni toplinski kapacitet plina (V=konst.)
C
xy
kgm
2
centrifugalni moment inercije
CM centar mase (oznaka)
d m promjer
e 1 prirodni broj, 2,718281828
e m apsolutna hrapavosti stijenke cijevi
E Pa volumni modul elasticnosti
E
k
J kineticka energija
F
R
Freude-ov broj
F, F N sila
g, g ms
2
9,80665 ms
2
, ubrzanje sile teze
G, G N tezina
h m dubina ( u tekucini)
H m tlacna skala visine (atmosferska zika)
H Hvatiste sile (oznaka)
H
S
Jkg
1
specicna energija
xi
i, I 1 nagib (pad) dna korita
I kgm
2
moment inercije
I
e
1 pad energetske linije (energetski gradijent)
I
1 pad vodnog lica

I
p
1 piezometarski gradijent
k s
1
m
1/3
Stricker-ov koecijent glatkosti
k
m
3
s
1
modul protoka
l, L m duljina, udaljenost
m 1 koecijent prelijevanja
m kg masa
M, M Nm moment sile
M
kg mol
1
molarna masa
n vektor normale plohe
n sm
1/3
Manning-ov koecijent hrapavosti
N mol kolicina tvari (u molovima)
O m opseg
p Nm
2
tlak
p
a
, p
at
Nm
2
atmosferski tlak, 101 325 Pa
Q m
3
s
1
volumni protok
Q
M
kgs
1
maseni protok
r, R m polumjer
r, r m radijus-vektor, polozaj
R Jmol
1
K
1
univerzalna plinska konstanta
R
e
1 Reynolds-ov broj
R
h
m hidraulicki radijus
T K,

C temperatura
t s vrijeme
T hvatiste tlacne sile (oznaka)
xii
v, v ms
1
brzina
v
o
ms
1
brzina zvuka
v
tg
ms
1
brzina tangencijalnog naprezanja
v
torr
ms
1
Torricelli-jeva brzina (istjecanja)
V m
3
volumen
W J rad W>0 sila vrsi rad, W<0 rad se vrsi na sili
x, y, z m kartezijeve koordinate
1 koecijent istjecanja (
1 koecijent brzine
1 C
p
/C
V
1 Corioliss-ov koecijent
, 1 bezdimenzionalni koecijent lokalnog gubitka
1 ekasnost
rad kut mocenja
1 bezdimenzionalni koecijent trenja cijevi
g
1 bezdimenzionalni koecijent trenja hidraulicki glatkih cijevi
h
1 bezdimenzionalni koecijent trenja hidraulicki hrapavih cijevi
lam
1 bezdimenzionalni koecijent trenja cijevi za laminarno tecenje
1 koecijent kontrakcije mlaza
Nm
2
s, Pas apsolutni (dinamicki) koef. viskoznosti
m
2
s
2
kinematicki koef. viskoznosti
1 pi, 3,141592654
kgm
3
gustoca tvari
Jm
2
, Nm
1
povrsinska napetost
Nm
2
naprezanje u materijalu
Nm
2
smicno naprezanje
1 koecijent oblika presjeka (laminarno tecenje)
1 koecijent smanjenja brzine (istjecanje)
rads
1
kutna brzina
xiii
Predgovor
Ova knjiga pokriva osnove mehanike uida u opsegu u kojem se one iznose u istoimenom
kolegiju na Rudarsko-geolosko-naftnom fakultetu Sveucilista u Zagrebu a pokrivaju i gradivo
kolegija Hidraulika koji se predaje na Geotehnickom fakultetu istog sveucilista. Knjiga je
strogo usmjerena na spomenute kolegije i potrebe tehnickih struka koje taj kolegij koriste
pa je teziste stavljeno na preglednost i razumijevanje teoretskih izvoda koji su potrebni za
razumijevanje osnovnih jednadzbi mehanike uida. Na isti je nacin pristupljeno empirijskim
jednadzbama kojima ova disciplina obiluje. Smatram da je tako dobiven tekst koji ce studen-
tima biti pregledniji i laksi za upotrebu. Nije mi bio cilj napisati sveobuhvatni pregled cijele
discipline pa sve one kojima je on potreban upucujem na dodatnu literaturu spomenutu na
kraju knjige, a posebno na novu knjigu prof. Jovica.
Veliku zahvalnost dugujem prof. Ranku

Zugaju, na njegovom strpljenju, predanosti
nastavi i dugim diskusijama koje smo vodili o mnogim dijelovima ove knjige.
1
2 POPIS TABELA
Glava 1
Uvod
Mehanika uida bavi se problemima zike plinova i tekucina. Naziv dolazi od engleske rijeci
uid koja u originalnom znacenju obuhvaca tekucine i plinove, a u zici se odnosi na sve
sto tece (u engl. literaturi za tekucinu se koristi rijec liquid a za plin gas). Fluid dakle
moze biti i tekucina i plin, ali i njihova smjesa, i zrnata tvar kad se pri tecenju ponasa na
isti nacin kao i ostali uidi i sl.
Krute tvari su sve tvari koje imaju vlastiti, prakticki nepromjenjivi oblik, bez obzira na
njihovu okolinu.

Cestice krute tvari omedene su pravilnim ili nepravilnim plohama. Pod
djelovanjem vanjskih sila oblik krutih tijela vrlo malo se mijenja (te se promjene vrlo cesto
moze potpuno zanemariti).
Pod pojmom tekucina podrazumijevaju se tvari koje zauzimaju denirani volumen i koje
mogu imati slobodne povrsine. Za razliku od krutih tijela tekucine reagiraju na svaku, pa i
najmanju vansku silu i vrlo lako mijenjaju svoj oblik. Glavna sila koja na tekucine djeluje
na Zemlji je sila teza, pod cijim djelovanjem tekucina uvijek zauzima najnizi dio posude (to
moze biti i morsko dno!) u kojoj se nalazi. Tekucine su prakticki nestlacive.
Nasuprot tome, plinovi su tvari koje se sire sve dok ne zauzmu sav raspolozivi volumen.
Plinovi su za razliku od tekucina lako stlacljivi i ne mogu imati slobodne povrsine.
Pojam zrnate tvari relativno je nov i obuhvaca mnostvo cestica krute tvari razlicitih
velicina (od sub-mikronskih dimenzija pa do dimenzija od par metara) u situacijama u
kojima se te cestice zajedno gibaju slicno tekucini. Pojam smjesa opisuje sve mjesavine
dviju ili vise gore opisanih tvari.
U vecini se slucajeva uid giba kroz prostor. To se gibanje naziva tecenje ili strujanje
(uida). Opcenito se dijeli na dvije osnovne grupe:
protjecanje je strujanje uida izmedu krutih stijenki okolne tvari (cijevi, kanali i sl.)
ili u slobodnom prostoru (vjetar, vodeni mlaz i sl.). Kod protjecanja uid se zicki
pomice kroz prostor.
optjecanje je situacija u kojoj uid miruje a kroz njega se giba neko tijelo koje je
potpuno ili djelomicno uronjeno u uid (plovidba broda, let aviona, stup mosta i sl.).
kombinacija protjecanja i optjecanja je najslozenija situacija u kojoj se giba i
uid i objekti u njemu (strujanje uida kroz pokretne dijelove strojeva, primjerice
vjetrenjaca ili turbina).
3
4 GLAVA 1: UVOD
1.1 Osnovna svojstva uida
1.1.1 Gustoca
Slika 1.1: Denicija gustoce homogene tvari (lijevo) i nehomogene tvari (desno).
Gustoca tvari denira se kao masa tvari koja zauzima jedinicni volumen. Ako se pret-
postavlja da je uid nestlaciv, gustocu se nalazi jednostavnim dijeljenjem ukupne mase uida
s ukupnim volumenom koju uid zauzima (slika 1.1, lijevo). U slucaju kada je uid neho-
mogen, gustoca je funkcija polozaja u prostoru (unutar volumena koji se razmatra) i dobiva
se kao granicna vrijednost omjera mase sadrzane u nekom malenom dijelu volumena V i
toga volumena, kada se matematicki pusti da se V beskonacno smanjuje (slika 1.1, desno).
Opcenito za tekucine mozemo uzeti da su nestlacive, pa im je gustoca konstantna u
cijelom prostoru (male promjene zbog promjena temperature se obicno takoder zanemaruju),
dok za plinove moramo uzeti u obzir mogucnost da im se gustoca u vremenu i prostoru
mijenja. U najjednostavnijem slucaju, gustocu plina moze se opisati pomocu jednadzbe
idealnog plina:
=
p
RT
M
o
(1.1)
gdje je p tlak, T apsolutna temperatura, R univerzalna plinska konstanta i M
o
molarna masa
plina.
Osnovna SI jedinica za gustocu je kg/m
3
, no u praksi se koristi i stara jedinica g/cm
3
,
a u zemljama engleskoga govornog podrucja jos uvijek se cesto koriste razlicite stare anglo-
saksonske jedinice. Kao simbol za gustocu u racunima i formulama se gotovo standardno
koristi grcko slovo .
U tehnickim znanostima se je do pojave SI sustava mjera umjesto gustoce koristilo
specicnu tezinu tvari, koja je denirana kao tezina jedinicnog volumena te tvari. U
posljednje vrijeme njena upotreba je napustena jer njen tocan iznos ovisi o lokalnom ubrzanju
sile teze. Odnos gustoce i specicne tezine dan je kao
=
G
V
=
mg
V
= g (1.2)
1.1: OSNOVNA SVOJSTVA FLUIDA 5
pri cemu je za specicnu tezinu koristen ustaljeni simbol .
1.1.2 Viskoznost
v=v
o
v=0
v(y)
d
y
Slika 1.2: Newton-ov pokus za odredivanje viskozne sile.
Kod gibanja se izmedu molekula uida javljaju sile otpora koje su po svojoj prirodi slicne
sili trenja. No, za razliku od sile trenja koja se javlja na dodirnoj plohi dvaju tijela koja
se medusobno gibaju, kod uida se sila otpora javlja i u njegovoj unutrasnjosti, pa se zato
neki puta naziva i unutarnje trenje. Ono je toliko vazno za gibanje uida da je dobilo i svoje
posebno ime: viskoznost. Osnovna svojstva viskoznosti mogu se ustanoviti jednostavnim
pokusom (slika 1.2) kod kojega se izmedu dvije ploce ulije tanki sloj tekucine. U pokusu se
mjeri sila potrebna da se gornja ploca pomice konstantnom brzinom (donja ploca miruje).
Za gibanje gornje ploce stalnom brzinom v
o
potrebna je sila F. Rezultati mnostva pokusa
napravljenih na ovaj nacin pokazuju da je sila F proporcionalna povrsini ploce A i gradijentu
brzine, dv/dy:
F = A
dv
dy
(1.3)
gdje je konstanta proporcionalnosti koju se naziva apsolutni ili dinamicki koeci-
jent viskoznosti. Dimenzija dinamickog koecijenta viskoznosti je
N
m
2
ms
1
m
=
Ns
m
2
= Pa s (1.4)
Nadalje, kao i u mehanici krutih tijela denirano je smicno naprezanje, , kao smicna
sila po jedinici povrsine ploce:
=
F
A
(1.5)
pa se dolazi do relacije
6 GLAVA 1: UVOD
=
dv
dy
(1.6)
Izmjeri li se sila potrebna za vucenje ploce konstantnom brzinom v
o
, moze se odrediti
dinamicki koecijent viskoznosti:
=

dv
dy
(1.7)
Problem ovdje predstavlja odredivanje gradijenta brzine. No, ako je sloj tekucine tanak,
a brzina gibanja nije prevelika, mozemo si pomoci pretpostavkom da je raspodjela brzine
unutar tekucine jednolika. Drugim rijecima, graf ovisnosti brzine v(y) o udaljenosti od donje
ploce y je pravac, pa gradijent brzine postaje:
dv
dy
=
v
o
d
(1.8)
a izraz za koecijent viskoznosti se pojednostavi na:
=
F
A
v
d
(1.9)
Sve velicine koje ulaze u ovu formulu su lako mjerljive pa je ovo jedan od nacina na koji
se pokusom moze odrediti koecijent viskoznosti neke tekucine.
U racunima se, po potrebi, koristi i kinematicki koecijent viskoznosti :
=

[m
2
s
1
] (1.10)
koji je ime dobio po tome sto u njegovu dimenziju ulaze samo osnovne kinematicke velicine
(udaljenost i vrijeme).
Viskoznost uida ovisi o temperaturi (kod plinova i o tlaku!) i redovito se s porastom
temperature smanjuje.
1.1.3 Stlacivost uida
Za opisivanje stlacivosti uida koristi se volumni modul stlacivosti, koji prestavlja omjer
promjene tlaka i time izazvane relativne promjene volumena uida (promjena volumena
izrazena po jedinici volumena):
B =
dp
_
dV
V
_
(1.11)
Negativni predznak uzima u obzir cinjenicu da se povecanjem tlaka volumen uida sman-
juje. Okrene li se ovu deniciju, promjena tlaka dp izaziva sljedecu promjenu volumena:
dV
V
=
dp
B
(1.12)
Ako su promjene tlaka malene, a volumni modul stlacivosti velik, moze se rezultirajuca
promjena volumena zanemariti. To je slucaj kod tekucina. Za plinove je volumni modul
stlacivosti znatno manji i uz to ovisi o termodnamickom procesu kojem je plin podvrgnut,
pa se opcenito ne moze zanemariti. Primjerice u izotermnom procesu je:
B = p (1.13)
a u adijabatskom ( je omjer toplinskih kapaciteta plina):
E = p =
C
p
C
V
(1.14)
volumni modul stlacivosti tekucina obicno se odreduje iz brzine sirenja zvuka u tekucini:
B =
v
2
o
(1.15)
1.1.4 Tlak para tekucine
pumpa
p
at
p
p
> 0
T
Slika 1.3: Dokazivanje tlaka pare tekucine.
Stavi li se tekucinu u nepropusnu posudu i iz nje pumpom odstrani sav zrak, ustanovit
ce se da tlak u posudi nije nula, vec da zauzima neku minimalnu vrijednost koja ovisi o
temperaturi i vrsti tekucine u posudi. Proucavanjem plina koji taj tlak stvara ustanovilo se
da se radi o parama tekucine koja se u posudi nalazi, pa se zato ovaj tlak naziva tlak para.
S porastom temperature tlak para naglo raste ( slika 1.4). Kada tlak para postane jednak
okolnom tlaku, tekucina pocinje vrijeti. Ovo objasnjava odavno poznatu cinjenicu da voda
na visokim planinama (atmosferski tlak je znatno nizi nego u nizinima) vrije na temperaturi
znatno nizoj od 100
o
C.
8 GLAVA 1: UVOD
0
200
400
600
800
1000
1200
1400
1600
-20 0 20 40 60 80 100
Temperatura (
o
C)
T
l
a
k

(
m
B
a
r
)
Slika 1.4: Tlak vodene pare u ovisnosti o temperaturi.
1.1.5 Povrsinska napetost tekucine
A
B
Slika 1.5: Objasnjenje povrsinske napetosti tekucine. Molekulu A koja se nalazi na povrsini
tekucine susjedne molekule tekucine vuku prema dolje. Sile na molekulu B, koja se nalazi
unutar tekucine, se medusobno ponistavaju.
Molekule se u tekucini medusobno privlace slabim silama, koje su dovoljne da molekule
tekucine drze na okupu, ali ne i dovoljne da bi dovele do prelaska u kruto stanje. Pogleda li
se neka nasunce izabrana molekula u tekucini (slika 1.5), moze se zakljuciti da je rezultantna
sila, kojom sve okolne molekule djeluju na nju, jednaka nuli. No, za molekulu koja se nalazi
na povrsini tekucine, situacija je drugacija. Kako iznad nje nema drugih molekula, koje
bi ju privlacile, ostaje samo djelovanje molekula oko i ispod nje, pa je rezultantna sila na
nju usmjerena u unutrasnjost tekucine. Posljedica ove pojave je da tekucina uvijek zauzima
oblik sa najmanjom mogucom povrsinom. Za tekucine u posudama, rezervoarima i sl. ta je
povrsina (koja se naziva i slobodna povrsina) ravna, a ako je tekucina slobodna u prostoru
(npr. kapljica kise u zraku), skuplja se u kuglu (uz zanemarivanje ostalih sila koje na nju
djeluju), jer kugla za dani volumen tekucine ima najmanju mogucu povrsinu.
Teznja tekucina da maksimalno smanje granicnu povrsinu prema okolini naziva se povrsinska
napetost. Za opisivanje povrsinske napetosti koristi se koecijent povrsinske napetosti deni-
ran kao omjer rada W potrebnoga da bi se povrsina tekucine povecala za A:
=
W
A
[J/m
2
] (1.16)
F
F=mg
L
Slika 1.6: Vaga za mjerenje povrsinske napetosti tekucine.
Povrsinska napetost najcesce se odreduje posebnom vagom (slika 1.6). Dizanjem zicanoga
okvira iz tekucine za malu velicinu x, povecava se povrsina tekucine unutar okvira za:
A = 2xL (1.17)
Faktor 2 u formuli 1.17 dolazi od toga sto sloj tekucine u okviru ima dvije strane.
Vagom se mjeri silu F potrebnu da okvir bude u ravnotezi. Rad koji bi ta sila ucinila da se
okvir pomakne za x je:
W = Fx (1.18)
pa se, iz poznate sile i dimenzija okvira, moze izracunati povrsinsku napetost tekucine:
=
W
A
=
Fx
2Lx
=
F
2L
[N/m] (1.19)
Iako na prvi pogled ovako dobivena dimenzija koecijenta povrsinske napetosti moze
zbuniti, sve je u najboljem redu jer je [N]=[J/m] sto nas vodi na ispravnu dimenziju koe-
cijenta povrsinske napetosti [J/m
2
]
1.1.6 Kapilarnost tekucine
Uroni li se u vodu tanku staklenu cjevcicu (promjera nekoliko milimetara ili manje), primijeti
ce se da u njoj voda uzdize iznad okolne povrsine tekucine. Ova pojava, koja se naziva
kapilarnost primjecuje se uvijek kad se tekucina nalazi u uskom prostoru, bez obzira na
njegov oblik. Radi se o ravnotezi sila adhezije i povrsinske napetosti (adhezija je naziv
10 GLAVA 1: UVOD
h
2r
h
moi ne moi
Slika 1.7: Ponasanje tekucine u uskim cjevcicama (kapilarama).
za medusobno privlacenje molekula tekucine i molekula stijenke tvari od koje je nacinjena
cjevcica u opisanom pokusu). Kapilarnost se moze i teoretski proracunati, pa je tako za
cjevcicu okrugloga presjeka visina dizanja tekucine u kapilari dana slijedecim izrazom:
h =
2 cos
gr
(1.20)
Kut naziva se kut mocenja. On je svojstvo para tvari koje cine kapilaru i tekucinu.
Tako je za par tvari staklo-voda = 0
o
, a za par staklo-ziva = 140
o
. Ako je kut mocenja
manji od 90
o
, tekucina u kapilari se dize. Kaze se da takva tekucina moci stijenku kapilare.
Tako voda moci vrlo mnogo tvari iz nase okolice. Ako je kut mocenja veci od 90
o
, razina
tekucine u kapilari se spusta pa tekucina ne moci stijenku kapilare.

Ziva je primjer tekucine
koja ne moci vecinu tvari.
Ako je presjek kapilare kruzan, oblik slobodne plohe tekucine u njoj dio je kugline plohe.
Kod drugih oblika presjeka kapilare mijenja se i oblik slobodne plohe i visina dizanja, ali
funkcionalna ovisnost opisana jednadzbom 1.20 ostaje sacuvana, tako dugo dok se presjek
kapilare po visini ne mijenja.
1.1.7 Anomalije vode
Molekula vode po mnogo cemu je izuzetna i pokazuje kemijska i zikalna svojstva koja su na
prvi pogled u suprotnosti sa jednostavnim kemijskim i zikalnim zakonitostima. Odstupanja
svojstava vode od uobicajenih pravila nazivaju se anomalije vode. Ovdje ce se navesti neke
najvaznije:
Atom kisika je izuzetno elektronegativan, pa se elektroni koji tvore kemijske veze
izmedu njega i vodikovih atoma zadrzavaju u njegovoj blizini. Time molekula postaje
polarna, tj. ima znacajan elektricki dipolni moment.
Molekule vode medusobno se povezuju natprosjecno jakim vodikovim vezama koje
bitno utjecu na svojstva vode.
O
H H
+ +
Slika 1.8: Shematski prikaz molekule vode.
Taliste i vreliste vode izuzetno je visoko, sto je posljedica jakih vodikovih veza izmedu
molekula vode. Jednostavni kemijski racun koji te veze zanemaruje predvida vreliste
na -80
o
C!
Voda je izuzetno dobro otapalo. U njoj se u vecoj ili manjoj mjeri otapaju najrazlicitije
tvari.
Toplinski kapacitet vode je izuzetno visok, cak 4175 J/kgK.
Prilikom smrzavanja volumen vode se povecava. Zato led pliva na vodi, rijeka i jezera
zamrzavaju se odozgo prema dolje pa voda u dubini ostaje tekuca. To omogucava
prezivljavanje vodenih organizama i kad je povrsina zamrznuta.
Gustoca vode najveca je na 4
o
C a daljnjim hladenjem voda se rasteze (slika 1.9).
4
900
920
940
960
980
1000
1020
-20 0 20 40 60 80 100
Temperatura (
o
C)
G
u
s
t
o
a

(
k
g
m
-
3
)
Slika 1.9: Gustoca vode u ovisnosti o temperaturi.
12 GLAVA 1: UVOD
Glava 2
Fluid u gibanju
2.1 Model kontinuuma i cestice uida
Prije nego sto se krene sa proucavanjem ponasanja uida u realnim uvjetima, podsjetit ce
se na najosnovnije idealizacije i pojednostavljenja koja se koriste da bi se lakse razumjelo
kako se uid ponasa. To je u prvom redu model kontinuuma na kojem se zasniva mehanika
kontinuuma. Pojam kontinuuma zasniva se na ideji da se tvar moze dijeliti na sve manje i
dijelove, a da pritom svojstva tvari ostaju nepromijenjena. Mi danas znamo da je to netocno
jer se svaka tvar sastoji od atoma i molekula koje pretstavljaju najmanju mogucu cesticu te
tvari. Pritom molekula (u rjedem slucaju atom) pokazuje ista kemijska svojstva kao i veca
kolicina te tvari. Nazalost, moderna zika je pokusima pokazala, a teorijom i u dobrom dijelu
objasnila, da to ne vrijedi za zikalna svojstva te iste tvari. Naime, kad velicina cestice
tvari postane manja od mikrometra pocinju se pokazivati efekti i pojave koje vece cestice ne
pokazuju. Ovo moderno podrucje naziva se razlicitim imenima (mezozika, nanozika i sl.)
a bavi se svojstvima cestica cije velicine se krecu od nekoliko molekula do otprilike jednoga
mikrometra.
m m m
Slika 2.1:

Cestica uida je vrlo mala a njezin oblik ne mora biti stalan, ali masa te cestice
mora biti sacuvana (nepromjenjiva).
Sto se tice mehanike uida, dimenzije cestica i pojava sa kojima se ona bavi su mno-
gostruko vece od gore spomenutih, pa se efekti atomske strukture tvari mogu zanemariti. To
omogucava da se uid promatra kao kontinuum, sto poprilicno pojednostavljuje matematicki
alat koji je potreban za opis njegova ponasanja. Pritom se ipak ne smije zaboraviti da velicine
13
14 GLAVA 2: FLUID U GIBANJU
objekata i duljine preko kojih dolazi do primjetne promjene zikalnih varijabli kojima se
opisuje odredeni problem moraju biti znatno vece od dimenzija molekula koje proucavani
uid tvore, odnosno vece od mikrometra u opcem slucaju.
U pojednostavljenju mehanike kontinuuma denira se cesticu uida kao vrlo malu cesticu,
ciji oblik ne mora biti stalan, ali se zahtijeva da masa takove cestice bude konstantna (ne-
promjenjiva).
dz
dy
dx
dV
dx
dy dA
ds
Slika 2.2: Denicija elementa puta (lijevo), povrsine (sredina) i volumena (desno).
Isto tako se koristi innitezimalno male duzine, povrsine ili volumene, koje nazivamo i
elementima duzine (povrsine ili volumena), a denira ih se kao innitezimalno malu duzinu,
povrsinu ili volumen. Kod duzine se koristi oznaku ds jer vrlo cesto probleme na dvodimen-
zionalnim ili trodimenzionalnim krivuljama promatramo kao jednodimenzionalni problem,
a u tom slucaju element duzine najcesce nije u smjeru x-osi. Za razliku od toga element
povrsine obicno se denira tako da mu stranice leze u smjeru koordinatnih osi, pa tu koris-
timo uobicajene oznake dx i dy, a na isti se nacin onda denira i element volumena. Osim
matematicke jednostavnosti, prednost deniranja elemenata povrsine odn. volumena tako
da su im stranice paralelne koordinatnim osima je da je onda povrsina (volumen) takvoga
elementa jednostavno:
dA = dx dy (2.1)
odnosno:
dV = dx dy dz = dA dz (2.2)
2.2 Sile koje djeluju na cesticu uida u gibanju
Na slici 2.3 je prikazana elementarna cestica uida koju tok uida nosi kroz prostor. Pritom
je brzina gibanja cestice opisana funkcijom v(x, y, z, t), a gibanje se odvija po putu s. U
analizi njenoga gibanja polazi se od drugoga Newtonovog aksioma:
F = ma = m
dv
dt
(2.3)
Aksiom 2.3 primijeni se na elementarnu cesticu, a analiza se radi tako da masu te cestice
drzimo konstantnom. Ako je masa elementarne cestice oznacena sa dm, moze se pisati:
2.3: EULEROVA JEDNAD
ZBA 15
x
y
z
dy
dx
dz
s
v
Slika 2.3: Elementarna cestica uida nosena tokom uida kroz prostor.
d
F = dm
dv
dt
(2.4)
gdje je dv/dt ukupno ubrzanje cestice. Ono se u mehanici uida naziva i materijalno
ili supstancijalno ubrzanje. Kako se kod ukupnoga ubrzanja radi o potpunom diferencijalu,
moze ga se razdvojiti na prostorni i vremenski dio:
dv
dt
=
v
t
+
v
r
r
t
(2.5)
Prvi clan desne strane jednadzbe 2.5 naziva se lokalno ubrzanje. On opisuje ubrzanje
koje cestica uida dobija relativno prema okolnim cesticama. Postoji li ovaj clan, radi se o
nestacionarnom tecenju.
Drugi se clan naziva konvektivno ubrzanje. On opisuje ubrzanje koje cestica dobija zbog
strujanja uida kao cjeline.
2.3 Eulerova jednadzba
Gibanje uida posljedica je raznih sila koje na uid djeluju. Te sile su najcesce:
tlak. Tlak u uidu nastaje usljed njegove vlastite tezine ili vanjskih sila, a karakter-
isticno za njega je da djeluje uvijek okomito na plohu na kojoj ga se promatra.
masene sile. Masene sile su one sile koje su proporcionalne masi na koju djeluju. U
masene sile se ubrajaju sila teza odn. gravitacija i inercijske sile (centrifugalna sila,
Coriolisova sila i sl.).
viskozne sile ili sile unutarnjega trenja u uidu.
elasticne sile koje dolaze od kompresibilnosti uida i uglavnom su vazne samo kod
kompresibilnih uida (plinovi).
Ove sile djeluju na cijeli uid, no da bismo mogli donijeti barem najosnovnije zakljucke o
rezultatima tog djelovanja moramo se za pocetak ograniciti na malenu cesticu uida. Neka
ona ima oblik kvadra stranica dx, dy i dz, koje cemo radi jednostavnosti smjestiti u smjerove
koordinatnih osi (slika 2.4).
Masa razmatrane cestice uida je:
dm = dxdydz (2.6)
i nju ce se u daljnjem razmatranju drzati konstantnom. Na nju djeluju tlacne sile (uvijek
okomito na odgovarajuce plohe kvadra) i sile mase, sa hvatistem u sredistu kvadra. Masene
sile opisuje se ubrzanjem koje one proizvode, pa je:
a
m
=
F
m
(2.7)
gdje je

F ukupna sila koja djeluje na kvadar. Kako je masena sila po deniciji propor-
cionalna masi, u gornjoj deniciji ostaje samo ubrzanje koja ona proizvodi, bez potrebe da
uopce bude poznata masa kvadra.
Naprimjer, za silu tezu je:
F = mg
k (2.8)
pa je za nju:
a
m
=
mg
k
m
= g
k (2.9)
x
y
z
dy
dx
dz
F
1
2
p
1
p
2
F
x
Slika 2.4: Sile koje u x-smjeru djeluju na elementarni volumen uida.
Pogledajmo sada ravnotezu sila za nasu cesticu uida. Sile koje na nju djeluju pritom
se rastavlja na komponente pa gleda ravnotezu za svaku komponentu posebno. Za x smjer
tako nalazimo (slika 2.4):
ZBA 17
ma
x
= p
2
dydz + F
x
p
1
dydz (2.10)
no, masa razmatrane cestice dana je jedn. 2.6, a masena sila u jedn. 2.7. Uz to, tlak
treba razviti u Taylorov red i zadrzati samo prvi clan:
p
2
= p
1
+
p
x
dx (2.11)
Uvrstavanjem u jedn. 2.10 i sredivanjem dobije se:
a
mx
dxdydz
p
x
dxdydz dxdydza
x
= 0 (2.12)
gdje je a
mx
ubrzanje koje izaziva masena sila, a a
x
ukupno ubrzanje cestice uida. Daljn-
jim kracenjem i preslagivanjem uz cinjenicu da je:
a
x
=
dv
x
dt
(2.13)
dobije se na kraju x-komponenta Eulerove jednadzbe:
1
p
x
= a
mx
dv
x
dt
(2.14)
a na isti nacin dobije se i ostale dvije komponente (y,z):
1
p
y
= a
my
dv
y
dt
(2.15)
1
p
z
= a
mz
dv
z
dt
(2.16)
Konacno, ove tri jednadzbe moze se objediniti u vektorskom zapisu kao:
1
grad(p) =a
m
v
dt
(2.17)
ili
1
(p) =a
m
v
dt
(2.18)
2.3.1 Eulerova jednadzba u kvazi-jednodimenzionalnom slucaju
Cestica uida na svom putu kroz prostor opisuje putanju koja se moze prikazati kontinuira-
nom krivuljom. Znade li se kako ta krivulja izgleda, moze se polozaj cestice uida na njoj
opisati samo s jednom varijablom, koja pretstavlja put prevaljen po toj krivulji kao fumkciju
vremena. Zato se ovakav slucaj naziva kvazi-jednodimenzionalnim.
U jednoj dimenziji Eulerova jednadzba postaje
1
dp
ds
= a
m
dv
dt
(2.19)
U kvazi-jednodimenzionalnom slucaju mora se biti oprezan jer ubrzanje ne mora biti u
smjeru putanje cestice. Prema tome, u ovom slucaju a
m
je komponenta ubrzanja masene
sile u smjeru putanje cestice uida.
x
z
s
a
a
s
ds
a
o
Slika 2.5:

Cestica uida zamrznuta u jednom vremenskom trenutku. Krivulja s pret-
stavlja put te cestice u prostoru. Radi jednostavnosti je prikazan dvodimenzionalan slucaj
gibanja cestice.
2.3.2 Kvazi-jednodimenzionalna Eulerova jednadzba za uid u polju
sile teze
U slucaju sile teze, ubrzanje je konstantno (g=9,81 ms
1
) i usmjereno vertikalno prema
dolje. Ako je kut koji tangenta na krivulju, po kojoj se cestica giba, zatvara s vertikalom,
komponenta ubrzanja u smjeru krivulje je g cos . Pritom treba paziti da li se cestica ubrzava
(komponenta je u smjeru gibanja cestice) ili se usporava (komponenta ubrzanja je suprotna
smjeru gibanja cestice). U situaciji sa slike 2.6, sila teza usporava cesticu uida, pa je:
a
m
= g cos (2.20)
i Eulerova jednadzba postaje:
1
dp
ds
= g cos
dv
dt
(2.21)
Diferencijal brzine moze se rastaviti na lokalni i konvektivni dio:
dv
dt
=
v
t
+
v
s
s
t
(2.22)
sto, uz uvazavanje cinjenice da je s/t = v, daje:
1
dp
ds
= g cos
_
v
t
+ v
v
s
_
(2.23)
Primijeti li se sada jos da je:
cos =
dz
ds
(2.24)
ZBA 19
x
z
s
g
ds
gcos
Slika 2.6: Gibanje cestice uida po krivulji s uz djelovanje ubrzanja sile teze, g. Po dogovoru
smjer sile teze deniran je kao smjer -z osi pa se zato na ovom dvodimenzionalnom prikazu
koriste osi z i x.
pa se, uz prebacivanje svih clanova na lijevu stranu i mnozenje sa ds dolazi do kvazi-
jednodimenzionalne Eulerove jednadzbe za uid u polju sile teze:
1
dp + gdz +
v
t
ds + vdv = 0 (2.25)
Integracijom se moze dobiti i integralni oblik jednadzbe 2.25:
v
2
2
+
_
dp
+ gz +
_
v
t
ds = konst. (2.26)
Glava 3
Statika uida
Statika je u zici disciplina koja se bavi proucavanjem tijela u stanju mirovanja. To znaci
da brzine i ubrzanja ne postoje, sto je matematicki formulirano kao:
v = 0 a = 0 (3.1)
Uvrsti li se ovaj uvjet u Eulerovu jednadzbu 2.18, dobije se Eulerovu jednadzbu za uid
u mirovanju:
(p) = a
m
(3.2)
Ili pisano po komponentama:
p
x
= a
mx
(3.3)
p
y
= a
my
(3.4)
p
z
= a
mz
(3.5)
3.1 Staticka Eulerova jednadzba za polje sile teze
U realnim situacijama najcesce je jedina masena sila koja djeluje na uid, sila teza. Dogov-
orno je u takovim problemima kartezijev koordinatni sustav postavljen tako da je xy ravnina
horizontalna a +z os pokazuje prema gore (vertikalno), suprotno smjeru djelovanja sile teze.
To znaci da je:
a
m
= g
k (3.6)
odnosno:
a
mx
= a
my
= 0 a
mz
= g (3.7)
pa je uvrstavanjem u skalarni oblik Eulerove jednadzbe za uid u mirovanju:
p
x
=
p
y
= 0 (3.8)
21
22 GLAVA 3: STATIKA FLUIDA
i:
p
z
= g (3.9)
To znaci da je tlak u uidu koji miruje konstantan na vodoravnoj (xy) ravnini. Isto tako,
kako se tlak mijenja samo u z smjeru (jednadzba 3.9!) parcijalna derivacija po z postaje
jednaka punoj derivaciji pa se jednadzbu 3.9 moze prepisati kao:
dp
dz
= g (3.10)
Nakon mnozenja sa dz i formalne integracije dobije se jednadzbu staticke ravnoteze za
uid:
p =
_
gdz (3.11)
Ova jednadzba je rjesiva ako je poznato kako gustoca ovisi o z. Za slucaj tekucine
(uz pretpostavku potpune nestlacivosti) je konstantan, pa se dobije poznatu jednadzbu
hidrostaticke ravnoteze za tekucinu:
p = gz (3.12)
Konstanta integracije je odabrana tako da z=0 odgovara slobodnoj povrsini tekucine
(slika 3.1).
x
+z
0
g
-z
Slika 3.1: Kartezijev koordinatni sustav sa polozajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja
sile teze je naznacen vektorom g.
Da se izbjegne negativan predznak (koji dolazi od toga da je ubrzanje sile teze usmjereno
u -z smjeru), u praksi se ponekad koristi dubina h, koja se mjeri od najvise tocke koja nas
u nekom problemu zanima (obicno povrsina tekucine) prema dolje (h = z) pa jednadzba
hidrostatske ravnoteze za tekucinu postaje
3.1: STATI
CKA EULEROVA JEDNAD
ZBA ZA POLJE SILE TE
ZE 23
x
+h
0 0
g
-h
Slika 3.2: Nestandardni kartezijev koordinatni sustav koji umjesto visine z koristi dubinu h,
s polozajem referentne ravnine. Smjer ubrzanja sile teze je naznacen vektorom g.
p = gh (3.13)
Horizontalna (xy) ravnina u kojoj lezi ishodiste tako postavljenoga koordinatnog sustava
naziva se referentna ravnina i na skicama se oznacava sa 00 (slika 3.2), i najcesce se podudara
sa slobodnom povrsinom tekucine.
x
z
0 0
g
Slika 3.3: Najcesce koristen kartezijev koordinatni sustav koji referentnu ravninu postavlja u
najnizu tocku problema. Smjer ubrzanja sile teze je naznacen vektoromg. Zbog prakticnosti
u racunanju ovaj se koordinatni sustav najcesce koristi.
U praksi se medutim uglavnom koristi bolji nacin izbjegavanja negativnoga predznaka, a
to je, da se referentna ravnina postavi u ili ispod najnize tocke analiziranoga sistema. Kod
manjih proracuna referetna ravnina stavlja se u najnizu tocku problema (slika 3.3), a kod
vecih, pogotovo ako su u cjelo razmatranje ukljucene i druge struke, kao z koordinata koristi
se nadmorska visina. U tom slucaju z koordinata poprima samo pozitivne vrijednosti
(iako se kod koristenja nadmorske visine mogu pojaviti negativne vrijednosti, primjerice ako
se radi o depresijama, busotinama ili objektima ispod razine morske povrsine.
3.2 Pascalov zakon
Zamislimo si da imamo neku tekucinu u stanju mirovanja (slika 3.4). U njoj se proizvoljno
odaberu dvije tocke, T
1
i T
2
. Ukupni hidrostatski tlakovi u njima su:
p
1
= p
v
+ gh
1
i p
2
= p
v
+ gh
2
(3.14)
Njihova razlika je:
p = p
2
p
1
= g(h
2
h
1
) (3.15)
x
h
0 0
g
T
1
T
2
p
v
h
1
h
2
Slika 3.4: Ilustracija Pascalovoga zakona. Dode li do bilo kakve promjene tlaka u proizvoljnoj
tocci T
1
, mora se i u svakoj drugoj proizvoljnoj tocci T
2
tlak promijeniti za isti iznos da bi
ravnoteza ostala sacuvana. U protivnom bi doslo do pomicanja (tecenja) tekucine, sto se
kosi sa pretpostavkom da je ona u stanju mirovanja.
Ako se sad, iz bilo kojega razloga, tlak u tocki T
1
promijeni za neki iznos p
T1
, a tlak
u tocki T
2
za p
T2
, a zelimo da tekucina ostane u stanju mirovanja, razlika tlakova p se
ne smije promijeniti (u protivnom Eulerova jednadzba hidrostatike vise nije zadovoljena)!.
Neka su novi tlakovi:
p
1
= p
v
+ gh
1
+ p
T1
i p
2
= p
v
+ gh
2
+ p
T2
(3.16)
Njihova je razlika sad:
p = p
2
p
1
= g(h
2
h
1
) + (p
T2
p
T1
) (3.17)
3.3: MJERENJE TLAKA 25
Ako se ta razlika ne smije promijeniti, mora biti:
(p
T2
p
T1
) = 0 odnosno p
T2
= p
T1
(3.18)
Drugim rijecima, svaka promjena tlaka u nekoj tocki tekucine se u istom iznosu prenosi
kroz cijeli volumen te tekucine. Ova cinjenica se naziva Pascal-ov zakon i ima vrlo veliku
primjenu u svim vrstama hidraulickih strojeva.
3.3 Mjerenje tlaka
h
p
a
p
a
Slika 3.5: Princip rada barometra.
Najjednostavniji uredaj za mjerenja atmosferskog tlaka je barometar . On se sastoji od
staklene cijevi koja je s gornje strane zatvorena. Cijev se potpuno napuni tekucinom i privre-
meno zatvori. Nakon toga se okrene, uroni u posudu koja je napunjena istom tekucinom i cep
se ukloni. Kod toga se tekucina u cijevi spusti, a iznad nje ostaje prazan prostor (vakuum).
Nakon uspostavljanja ravnoteze stupac tekucine u cijevi je u ravnotezi sa atmosferskim
tlakom p
a
. Kako je tlak u praznom prostoru u cijevi iznad tekucine 0 (uz zanemarivanje
tlaka para tekucine!), jednadzba ravnoteze glasi:
p
a
= gh (3.19)
Kako su ubrzanje sile teze i gustoca tekucine poznati, mjerenjem visine stupca tekucine
u cijevi moze se izravno odrediti atmosferski tlak p
a
. Kao tekucina se najcesce koristi ziva
jer je zbog njezine visoke gustoce stupac tekucine razumne visine od oko 760 mm. Uz to je
tlak para zive na temperaturama koje se pojavljuju u prirodi zanemariv. Postoje i primjeri
koristenja drugih tekucina, najcesce vode, no takovi barometri su nezgrapni zbog velike
visine (oko 10 m) i potrebe za korekcijama zbog tlaka para tekucine koje ovise o vanjskoj
temperaturi.
Ovaj je instrument davne 1643. godine predlozio talijanski znanstvenik Evangelista Tor-
ricelli, pa se on po njemu cesto puta naziva i Torricellijev barometar, a do nedavno je u
upotrebi bila i jedinica za tlak koja se nazivala 1 Torr. Ona je bila jednaka tlaku koji
roizvodi stupac zive visine 760 mm. Danas se umjesto ove jedinice koristi jedinica Bar, pri
cemu vrijede ove relacije:
1 Bar = 10
5
Pa 1 mBar = 100 Pa
U meteorologiji se koristi i tzv. standardna atmosfera srednji atmosferski tlak na
morskoj povrsini uz temperaturu od 0

C. Standardna atmosfera jednaka je tlaku od 101
325 Pa. Atmosferski tlak mijenja se iz trenutka u trenutak i ovisi o mnogim faktorima:
nadmorskoj visini, temperaturi, vlaznosti, meteoroloskim uvjetima i dr. Najizrazenije je
opadanje tlaka s nadmorskom visinom. U najjednostavnijem modelu (izotermna atmosfera)
atmosferski tlak eksponencijalno opada s nadmorskom visinom:
p(z) = p(0)e
z
H
(3.20)
Konstanta H naziva se tlacna skala visine i iznosi 7,4 km. Ako je nadmorska visina mala
(z H) jednadzba (3.20) se moze pojednostaviti:
p(z) = p(0)(1
z
H
) (3.21)
Odnosno, atmosferski tlak se smanjuje za 1 mBar svakih 7,4 metra visine. Na osnovi
ovoga zakona nekad su se odredivale visine planinskih vrhunaca, a i danas ga koriste am-
aterski visinomjeri koji rade na principu mjerenja tlaka.
h
p
h
p
a
p
a
Slika 3.6: Princip rada piezometra. Kod piezometra je nuzno da je cijev piezometra okomita
na cijev u kojoj se tlak mjeri, te da cijev piezometra NE ulazi u tu cijev. Piezometarski tlak
uvijek se mjeri od osi cijevi.
Za mjerenja malih tlakova koristi se piezometar. Radi se o cijevi promjera vecega od 1
cm (da se izbjegnu problemi s kapilarnim dizanjem razine tekucine!) okomito montiranoj
na cijev ili rezervoar u kojem se mjeri tlak. Okomitost piezometra posebno je bitna ako
se tekucina u cijevi giba jer kod koso postavljenoga piezometra dolazi do krivih ocitanja
3.3: MJERENJE TLAKA 27
zbog doprinosa dinamickoga tlaka. Tekucina iz cijevi ujedno sluzi i kao mjerna tekucina.
Piezometarska cijev je cesto puta prozirna radi laksega ocitanja visine stupca tekucine, koji
se uvijek mjeri prema osi (sredini) cijevi. Kako je gornji kraj piezometarske cijevi otvoren,
piezometar mjeri relativni tlak tekucine u cijevi prema atmosferskom tlaku. Znade li se
visina stupca tekucine z, piezometarski tlak je dan izrazom:
p = gh (3.22)
Ne zaboravimo da je piezometarski tlak relativan. Apsolutni tlak u cijevi je naravno
p
aps
= gh + p
a
(3.23)
h
p
a
p
Slika 3.7: Manometar je varijacija piezometra.

Cesto se koristi kad je potrebno mjeriti tlak
plina. I ovdje je nuzno da je cijev manometra bude okomita na cijev u kojoj se tlak mjeri.
Varijacija piezometra kod koje je mjerna cijev montirana bocno na cijev u kojoj se mjeri
tlak naziva se manometar. Manometar omogucava i mjerenje tlakova plinova i podtlaka (tlak
nizi od atmosferskoga naziva se podtlak) u cijevi.
h
2
p
a
h
1
p
Slika 3.8: Ako je u cijevi manometra gusca tekucina (npr. ziva ili sl. ), mogu se mjeriti i
veliki tlakovi.
Ukoliko se u cijev manometra ulije tekucina velike gustoce (ziva ili sl.), moguce je mjeriti
i velike tlakove (1-2 bara). Racun tlaka nesto je slozeniji jer imamo posla sa stupcima dvije
razlicite tekucine:
p =
2
gh
2
1
gh
1
(3.24)
gdje je
1
gustoca uida u cijevi, a
2
gustoca mjerne tekucine.
Za tlakove vece od 1-2 bar-a koriste se mehanicki ili elektronicki tlakomjeri.
3.4 Sile hidrostatskoga tlaka
Silama hidrostatskoga tlaka nazivaju se sile koje su posljedica djelovanja statickoga tlaka u-
ida na tijela u i oko uida. Kod plinova je zbog malene gustoce doprinos hidrostatskoga tlaka
zanemariv pa je tlak u otvorenoj posudi ispunjenoj plinom jednak tlaku okolne atmosfere, a
tlak u zatvorenoj posudi u svim njezinim tockama jednak.
3.4.1 Hidrostatska sila na dno posude
Zamislimo si posudu ravnoga dna u kojoj se nalazi tekucina dubine h. Kako je posuda s
gornje strane otvorena, na povrsini tekucine tlak je jednak atmosferskom tlaku p
a
, a relativni
hidrostatski tlak na dnu posude je:
p = gh (3.25)
gdje je gustoca tekucine a h njezina dubina. Nadalje, ako je ukupna povrsina dna
posude A, sila koja djeluje na dno je jednostavno umnozak tlaka i povrsine:
F = pA = ghA (3.26)
3.4: SILE HIDROSTATSKOGA TLAKA 29
A
h
F
p
a
p
a
Slika 3.9: Sila na ravno dno otvorene posude koja sadrzi tekucinu.
a sila je u smjeru normale na dno prema van iz tekucine. Ova sila uopce ne ovisi o kolicini
tekucine u posudi, vec samo o njenoj dubini. Imaju li posude razlicitih oblika istu povrsinu
dna, i ako su napunjene tekucinom do iste dubine, sila na dno ce u svakoj posudi biti ista.
Ovo je na prvi pogled zbunjujuce jer je ocito tezina tekucine u svakoj posudi drugacija, pa ce
medusobno vaganje bilo koje dvije razlicite posude ocito pokazati neravnotezu! Ovaj pokus
naziva se hidrostatski paradoks , a objasnjenje mu je skriveno u silama koje se kroz stijenke
posuda prenose u smjeru u kojem se stijenka proteze. Stijenke posuda su krute pa mogu
prenositi takve sile. Ukupni zbroj (tj. integral) komponente sile na stijenke posude prema
dolje uvijek je jednak tezini tekucine u posudi, a horizontalna komponenta je uvijek 0!
A
h
F
1
F
2
m
1
m
2
m
1
=m
2
!
Slika 3.10: Ilustracija hidrostatskog paradoksa.
A
h
F
p
u
p
a
Slika 3.11: Hidrostatska sila na dno zatvorene posude.
Ako je posuda zatvorena , rezultantnu silu na dno mora se racunati uz pomoc razlike
apsolutnih tlakova jer vanjski tlak (atmosferski) i unutarnji tlak (tlak plina iznad tekucine)
ne moraju biti jednaki. S unutarnje strane na dno posude djeluje tlak p
o
:
p
o
= gh + p
u
(3.27)
a s donje strane na dno posude izvana djeluje atmosferski tlak p
a
. Njihova razlika je (ovi
tlakovi djeluju u medusobno suprotnim smjerovima!):
p = gh + p
o
p
a
(3.28)
pa je rezultantna sila na dno zatvorene posude:
F = pA = (gh + p
o
p
a
)A (3.29)
3.4.2 Hidrostatska sila na ravne stijenke
da=dxdy
dF
y
x
h
F
M
p
a
p
a
Slika 3.12: Hidrostatska sila na ravnu bocnu stijenku.
I ovdje cemo se baviti relativnim tlakom, jer jednaki atmosferski tlak djeluje na slobodnu
povrsinu tekucine i na vanjsku plohu stijenke.
Prije pocetka samog racuna postavimo si koordinatni sustav. To se ucini tako da se
koordinatni sustav stavi u ravninu stijenke. x-os neka ide u horizontalnom smjeru, a y-os
neka ide prema dolje po plohi jer se tako izbjegava predznak - u racunu hidrostatskoga
tlaka. I na kraju, ishodiste se postavi tako da se nalazi na slobodnoj povrsini tekucine.
Pogledajmo sad neki proizvoljni element povrsine stijenke dA = dxdy, koji se nalazi na
dubini h. Sila koja djeluje na taj element povrsine je:
dF = pdA = ghdxdy (3.30)
Smjer djelovanja sile je u smjeru normale na stijenku prema van, a kako se radi o ravnoj
plohi taj je smjer za sve dijelove plohe isti, pa se ukupnu silu moze naci zbrajanjem sila koje
djeluju na sve elemente plohe:
F =
_
A
ghdxdy =
_
x2
x1
_
ymax
0
ghdxdy (3.31)
Da se ovaj dvostruki integral moze rijesiti, mora se povezati dubina u tekucini s koordi-
natom y na stijenci. Iz slike 3.12 vidi se da je:
h = y sin() (3.32)
pa nalazimo:
F =
_
A
ghdxdy =
_
x2
x1
_
ymax
0
gy sin()dxdy (3.33)
Pogledajmo prvo jednostavniji slucaj kad je bocna stijenka pravokutnoga oblika. U tom
slucaju integral po osi x daje jednostavno ukupnu sirinu plohe koju cemo oznaciti sa l pa
imamo:
F = gl sin()
_
ymax
0
ydy (3.34)
sto lako rijesimo do kraja:
F = gl sin()
y
2
max
2
(3.35)
Da ponovimo, l je ovdje sirina plohe u horizontalnom smjeru a y
max
je visina plohe pod
tekucinom (mjereno po plohi, dakle koso!). Kako je povrsina plohe jednaka umnosku ly
max
,
i kako je y koordinata geometrijskoga tezista plohe y
T
= y
max
/2 jednadzba (3.34) postaje:
F = g sin()Ay
T
(3.36)
y
T
sin() = h
T
je dubina na kojoj se ispod povrsine tekucine nalazi teziste plohe, pa se
na kraju dolazi do jednadzbe:
F = gh
T
A (3.37)
Sila na kosu plohu ne ovisi o kutu pod kojim ona stoji, uz uvjet da je njezino teziste
uvijek na istoj dubini.
y
x
M
F
F
v
F
h
Slika 3.13: Komponente hidrostatske sile na ravnu bocnu stijenku.

Preostaje jos odrediti hvatiste ove sile te njenu horizontalnu odn. vertikalnu komponentu.
Hvatiste se nalazi u tocci u kojoj su zadovoljeni uvjeti ravnoteze sila, sto znaci da u toj tocci
ukupni moment tlacne sile preko cijele plohe mora iscezavati.

Sto se tice horizontalnoga
smjera, situacija je jednostavna: kako tlacne sile ovise samo o y-koordinati (dubini), hvatiste
je na y-simetrali plohe:
H
x
=
l
2
(3.38)
Da bismo nasli y-koordinatu hvatista, polazimo od uvjeta ravnoteze momenta u y-smjeru.
Pri tome se treba sjetiti da je moment sile umnozak okomite komponente sile i njezine
udaljenosti od tocke za koju se moment racuna, u ovom slucaju dakle od hvatista sile:
dM = dF(y H
y
)dy (3.39)
Iz gornje diskusije jasno je da ukupni moment racunat preko cijele plohe mora iscezavati
pa je:
_
y
max
0
dF(y H
y
)dy = 0 (3.40)
uz dF = g sin dAy i kracenje konstanti ostaje:
_
y
max
0
y(y H
y
)dy = 0 (3.41)
s rjesenjem:
H
y
=
2
3
y
max
(3.42)
Hvatiste tlacne sile nije u tezistu plohe, vec se nalazi ispod njega!
Tlacna sila okomita je na plohu, pa njene komponente lako nadu (slika 3.13):
F
v
= F cos = gh
t
Acos (3.43)
gdje je h
t
dubina na kojoj se nalazi teziste plohe. Kako je h
t
Acos ukupni volumen
stupca tekucine koji se nalazi iznad plohe, vertikalna komponenta tlacne sile jednaka je
tezini tekucine iznad plohe.
F
h
= F sin = gh
t
Asin (3.44)
Kako je Asin povrsina projekcije plohe na vertikalnu ravninu, horizontalna komponenta
tlacne sile jednaka je umnosku tlacne sile i povrsine vertikalne projekcije plohe.
Ako je ravna ploha proizvoljnoga oblika pokazuje se da svi gornji zakljucci i dalje vri-
jede. Koordinate hvatista sile i u ovom slucaju nalazimo integracijom preko plohe (sad su ti
integrali naravno nesto slozeniji zbog proizvoljnoga oblika plohe):
H
x
=
C
xy
Ay
t
(3.45)
gdje je C
xy
centripetalni moment s obzirom na osi x i y:
C
xy
=
_
A
xydxdy (3.46)
i
H
y
=
I
x
Ay
t
+ y
t
(3.47)
gdje je I
x
moment tromosti plohe za x-os:
I
x
=
_
A
y
2
dxdy (3.48)
za najcesce oblike ploha obje ove velicine su sabrane u raznim prirucnicima (mehanika,
strojarstvo i sl.).
3.4.3 Hidrostatska sila na zakrivljene stijenke
dA
n
p
dA
Slika 3.14: Hidrostatska sila na zakrivljenu plohu.
Zakrivljene stijenke mora se podijeliti na elementarne povrsine, pa vektorski zbrojiti sile
koje na njih djeluju. Sila na jednu elementarnu povrsinu je:
dF = pdAn (3.49)
gdje je n jedinicni vektor okomit na jedinicnu plohu dA. U dijelu literature takva orijen-
tirana ploha se oznacava vektorskim simbolom

dA a pritom je

dA = dAn.
Ako jedinicni vektor n s koordinatnim osima zatvara kuteve (n,x), (n,y) i (n,z) jedinicnu
silu

dF moze se raspisati po komponentama kao:
dF
x
= ghdAcos (n, x)
dF
y
= ghdAcos (n, y)
dF
z
= ghdAcos (n, z)
(3.50)
Medutim, dAcos (n, x) = dA
x
je projekcija elementarne povrsine dA na yz ravninu, pa
je:
dF
x
= ghdA
x
dF
y
= ghdA
y
dF
z
= ghdA
z
(3.51)
odnosno:
F
x
= g
_
hdA
x
F
y
= g
_
hdA
y
F
z
= g
_
hdA
z
(3.52)
Rjesenja integrala za horizontalne komponente tlacne sile su
F
x
= gh
Tx
A
x
F
y
= gh
Ty
A
y
(3.53)
gdje su h
Tx
i h
Ty
koordinate tezista projekcije plohe A na yz odn. xz ravninu, a A
x
i A
y
su povrsine odgovarajuce projekcije. Ovo znaci da je horizontalna tlacna sila na zakrivljenu
povrsinu jednaka tlacnoj sili koja bi djelovala na projekciju te povrsine na vertikalnu ravninu
koja je okomita na smjer djelovanja tlacne sile. Isti ovaj zakljucak dobije se kod analize sila na
ravnu plohu, sto jos jednom potvrduje ispravnost ovoga racuna jer je ravna ploha specijalni
slucaj zakrivljene plohe.
Posvetimo sad malo paznje vertikalnoj komponenti tlacne sile:
F
z
= g
_
hdA
z
(3.54)
hdA
z
je volumen stupca tekucine iznad elementarne povrsine dA, pa integral ove velicine
predstavlja volumen tekucine koja se nalazi iznad plohe A. Prema tome, vertikalna kompo-
nenta tlacne sile jednaka je tezini tekucine koja se nalazi iznad te plohe:
F
z
= gV (3.55)
3.4.4 Hidrostatska sila na stijenku cijevi
p
D
dz
s s
T
T
dz
Slika 3.15: Hidrostatska sila na stijenku cijevi.
Tlak uida djeluje okomito na stijenku cijevi. Ako si zamislimo da smo cijev uzduzno
prerezali na dvije jednake polovice, tlacna sila ce te dvije polovice htjeti razmaknuti. Ako
promatramo prsten malene visine dz, onda je ukupna tlacna sila na jednu njegovu polovicu
jednaka umnosku tlaka i povrsine umocenog presjeka plohe kojom je cijev presjecena:
dF
x
= pdzD (3.56)
Tom razmicanju odupire se napetost u stijenci cijevi, koja je jednaka:
dT = sdz (3.57)
gdje je naprezanje materijala stijenke. Kako se poluprstenovi spajaju na dva mjesta,
mora biti:
dF
x
= 2dT (3.58)
Izjednacavanjem se dobije:
=
pD
2s
(3.59)
Ako je najvece dopusteno naprezanje materijala stijenke
dop
, onda za dani tlak p mini-
malna debljina stijenke cijevi s mora biti:
s =
pD
2
dop
(3.60)
Ovo je Mariott-ova formula za debljinu stijenke cijevi. Formula vrijedi za cijevi s tankom
stijenkom (ako je s < 0, 1D).
Za dugu cijev koja je zatvorena na krajevima, slicnim postupkom se nalazi da je uzduzno
naprezanje materijala stijenke:
u
= 0, 5 (3.61)
3.5 Plutanje i ravnoteza plutajucih tijela
3.5.1 Uzgon
Neka je unutar uida ocrtana zatvorena ploha proizvoljna oblika. Ta je ploha ispunjena
uidom pa se moze govoriti o nekom tijelu omedenom tom plohom. To se tijelo ocito
nalazi u ravnotezi. Stoga je ukupna tlacna sila koja djeluje na bilo koji vertikalni presjek
toga tijela jednaka nuli. Isto tako, zbog uvjeta ravnoteze vertikalne sile koje djeluju na to
tijelo moraju se ponistiti. No, u vertikanom smjeru na zamisljeno tijelo djeluju dvije sile:
tezina tijela koja ga vuce prema dolje i rezultantna vertikalna komponenta tlacne sile koja
djeluje prema gore. Te se dvije sile moraju ponistiti, pa je ocito:
_
A
p

dA = V g (3.62)
gdje je gustoca uida, a V volumen zamisljenoga tijela.
Ako se sad iz unutrasnjosti te plohe izvadi uid, pa se nastali volumen ispuni nekom
drugom tvari gustoce
T
, situacija u okolnom uidu nece se promijeniti. To znaci da ce na
tijelo i dalje djelovati vertikalna komponenta tlacne sile u istom iznosu kao i ranije, dakle:
F
u
= V g (3.63)
3.5: PLUTANJE I RAVNOTE
ZA PLUTAJU
CIH TIJELA 37
F
u
G
Slika 3.16: Sila na tijelo uronjeno u uid.
Ova sila naziva se uzgon, a pravilo da je uzgon jednak tezini istisnute tekucine se po
njegovom otkrivacu naziva Arhimed-ov zakon.
No, iako se uzgon nije promijenio, tezina tijela se promijenila jer je ona sad:
G
T
=
T
V g (3.64)
pa na tjelo u vertikalnom smjeru djeluje ukupna rezultantna sila:
R = F
u
G = gV (
T
) (3.65)
Ako je gustoca tijela veca od gustoce uida, ukupna sila je negativna (djeluje prema dolje)
i tijelo tone. Ako je pak gustoca tijela manja od gustoce uida, ukupna sila je pozitivna
(djeluje prema gore) i tijelo izranja. Tijelo je u ravnotezi sa okolnim uidom samo ako je
ukupna sila jednaka nuli, tj. ako je =
T
.
Recimo jos na kraju samo to da kod tijela koja plivaju na povrsini tekucine (tzv. djelomicno
uronjena tijela) uzgon i dalje proizvodi volumen istisnute tekucine, sto znaci da uzgon dolazi
samo od onoga dijela tijela koji je uronjen u tekucinu.
3.5.2 Plutanje
Kod tijela cija srednja gustoca je manja od gustoce uida u koji su uronjena, sila uzgona
veca je od njihove tezine pa se tijelo dize prema gore. Ako je tijelo u zraku (baloni i sl.)
dizat ce se sve dok se uzgon, koji s visinom opada zbog smanjenja gustoce zraka, ne izjednaci
s tezinom tijela. Ako je tijelo uronjeno u tekucinu (plovila, led, drvo i sl.), dici ce se sve do
njegove povrsine tako da dio tijela izviri iznad nje. Kako uzgon ovisi o volumenu istisnute
tekucine, njega proizvodi samo dio volumena tijela koji je ispod povrsine tekucine pa se na
taj nacin uspostavlja ravnoteza uzgona i tezine tijela. Kaze se da tijelo pluta na povrsini
tekucine. Jednadzba ravnoteze u tom slucaju glasi:
V
i
V
u
t
Slika 3.17: Uzgon kod plutanja. Sili uzgona doprinosi samo dio tijela koji je uronjen u
tekucinu (V
u
), dok tezina tijela ostaje nepromijenjena.
G = U G =
t
V g U = V
u
g (3.66)
G
U
U
G
G
U
Slika 3.18: Ravnoteza tijela koje pluta: lijevo labilna ravnoteza, sredina stabilna ravnoteza
i desno indiferentna ravnoteza.
Ravnoteza tijela koje pluta zaseban je problem. Ako se hvatiste tezine tijela nalazi
iznad hvatista sile uzgona, tijelo je u labilnoj ravnotezi. I najmanje naginjanje tijela iz
ravnoteznoga polozaja dovodi do prevrtanja tijela. Ako se pak, hvatiste tezine tijela nalazi is-
pod hvatista sile uzgona, tijelo je u stabilnoj ravnotezi. Kod naginjanja tijela iz ravnoteznoga
polozaja stvoreni moment sile (najbolje je gledati moment koji stvara sila uzgona oko tezista
tijela) vraca tijelo u ravnotezni polozaj.
3.5: PLUTANJE I RAVNOTE
ZA PLUTAJU
CIH TIJELA 39
Ako se hvatiste tlacne sile poklopi s tezistem tijela, dolazi do stanja tzv. labilne ravnoteze.
Bez obzira kako se tijelo postavi ono je uvijek u ravnotezi!
Problem ravnoteze plutajucih tijela dodatno je zakompliciran time, sto se kod zakretanja
tijela mijenja oblik uronjenoga volumena pa se time pomice hvatiste sile uzgona. Tako je
moguce da tijelo bude u stabilnoj ravnotezi cak i ako je teziste iznad hvatista sile uzgona.
Ova je situacija ilustrirana na slici 3.19 za slucaj tijela (npr. broda) pravokutnoga poprecnog
presjeka. Kod naginjanja broda na desnu stranu, pomice se teziste istisnute vode (tj. hvatiste
sile uzgona!) udesno i prema dolje. Istovremeno teziste se pomice lagano ulijevo, pa nastali
moment sila ispravlja brod. Ovo je pozeljna situacija i obicno je zadovoljena kada je brod
pravilno opterecen (natovaren).
G
U
Slika 3.19: Ravnoteza broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila vraca brod u ravnotezni
polozaj iako je teziste iznad hvatista sile uzgona. To je posljedica premjestanja hvatista
sile uzgona kod naginjanja u desnu stranu dok istovremeno teziste biva lagano pomaknuto
ulijevo.
G
U
Slika 3.20: Prevrtanje broda. Kod naginjanja stvoreni moment sila prevrce brod. Situacija
je tipicna za nenatovarene teretne brodove i tankere.
Kad je brod prazan, izdize se iz vode i teziste mu postaje previsoko (slika 3.20). Kod
naginjanja broda na desnu stranu, pomicanje hvatista sile uzgona udesno je znatno manje,
a istovremeno se teziste broda znatno pomice ulijevo. U ovom slucaju nastali moment sila
prevrce brod. Situacija je tipicna za nenatovarene teretne brodove i tankere. Da bi se
izbjegla nestabilnost praznoga broda, cesto puta se on opterecuje upumpavanjem vode u
prazne tankove (tzv. balastna voda) cime se spusta teziste broda. Slicna se situacija moze
dogoditi i kod natovarenog broda ako teret sklizne u stranu naginjanja broda. Pravilna
konstrukcija i upotreba brodova znanost je za sebe!
3.6 Translacija i rotacija tekucine kao cjeline
Translacija i rotacija tekucine kao cjeline takvo je gibanje tekucine kod kojega nema rela-
tivnoga pomaka izmedu cestica tekucine, tj. cijeli se volumen tekucine giba kao kruto tijelo.
Ovo je tipicna situacija za tekucine koje se prenose u rezervoarima, bocama i sl. U ovakvim
situacijama i dalje su primjenjivi zakoni statike.
Ukoliko se tekucina giba jednolikom brzinom (jednolika translacija), nema ubrzanja, pa
se tekucina ponasa isto kao da miruje.
Ako postoji vanjsko ubrzanje tekucina osjeca inercionu silu koja je reakcija na to ubrzanje.
Ubrzanje inercione sile (III Newton-ov aksiom) je iste velicine, ali suprotnoga smjera od
ubrzanja sile koja ju izaziva. Ubrzanje inercione sile se vektorski zbraja s g i tekucina kao
cjelina prelazi u novo stanje ravnoteze za koje i dalje vrijede zakoni statike.
3.6.1 Horizontalno ubrzanje
g
a
r
r

a
i
=-a
Slika 3.21: Translacija tekucine kad je ubrzanje horizontalno.
Ako se tekucina ubrzava horizontalno (slika 3.21), ubrzanje inercione sile takoder je
horizontalno, ali u suprotnom smjeru. Kada se ono zbroji s ubrzanjem sile teze, rezultatantno
ubrzanje tekucine usmjereno je koso prema dolje:
r = a
i
+g r =
_
a
2
i
+ g
2
(3.67)
Povrsina tekucine se postavlja okomito na smjer tog ubrzanja. Kut prema horizontali
pod kojim povrsina stoji lako nademo iz grakona sila:
3.6: TRANSLACIJA I ROTACIJA TEKU
CINE KAO CJELINE 41

tan =
a
i
g
(3.68)
Zakon hidrostatskoga tlaka vrijedi i ovdje, ali se u njemu umjesto ubrzanja sile teze javlja
rezultantno ubrzanje, r, a dubina d se mjeri u smjeru okomice na povrsinu (slika 3.22):
p = rd (3.69)
d
Slika 3.22: Mjerenje dubine kod horizontalnoga ubrzanja tekucine.

3.6.2 Vertikalno ubrzanje
r
g
a
h
a
i
Slika 3.23: Translacija tekucine kad je ubrzanje vertikalno.
Kada se tekucina ubrzava u vertikalnom smjeru (slika 3.23), ubrzanje inercijske sile
takoder je vertikalno i moze se skalarno zbrojiti sa ubrzanjem sile teze (paziti na smjer
inercijskoga ubrzanja i odgovarajuci predznak!). Rezultantno ubrzanje koje tekucina osjeca
ostaje u vertikalnom smjeru a povrsina tekucine i dalje je horizontalna. Za ovaj je slucaj:
r = g + a
i
(3.70)
p = rh (3.71)
3.6.3 Koso ubrzanje
g+a
p
a
o
r
r
a
o
a
p
a
i
Slika 3.24: Translacija tekucine kad je ubrzanje koso.
Kod ubrzanja u proizvoljnom (kosom) smjeru prvo se postavimo u vertikalnu ravninu u
kojoj je vektor ubrzanja. U njoj se inerciono ubrzanje rastavlja na vertikalnu i horizontalnu
komponentu (slika 3.24) i primjenjuje se malo prije izvedene zakljucke. Prvo vertikalnu
komponentu inercionoga ubrzanja zbrojimo sa g, a onda se preko grakona sila odredi smjer
ukupnog ubrzanja i nagib plohe uida:
r =
_
a
2
o
+ (g + a
p
)
2
tan =
a
o
g + a
p
(3.72)
3.6.4 Rotacija tekucine u otvorenoj posudi
Rotacija tekucine u posudi moze se obuhvatiti zakonima statike, ako je rotacija jednolika
(kutna brzina rotacije je konstantna). U tom se slucaju nakon nekoga vremena uspostavi
ravnotezno stanje u kojem cijeli volumen tekucine rotira zajedno s posudom. Kod toga
povrsina tekucine zauzima parabolicni oblik, koji je posljedica djelovanja centrifugalne sile
koju ima tekucina zbog rotacije (slika 3.25).
Radi jednostavnosti ovdje se proucava samo slucaj kada se rotacija odvija oko vertikalne
osi koja se podudara s osi cilindricne posuda u kojoj se uid nalazi. Ubrzanje centrifugalne
sile dano je poznatim izrazom:
a
cs
= r
2
(3.73)
Da bi se moglo racun napraviti u Kartezijevom koordinatnom sustavu, mora se to
ubrzanje rastaviti na komponente (slika 3.26) i dodati ga ubrzanju sile teze.
CINE KAO CJELINE 43

x
y
z
=konst.
0 0
Slika 3.25: Rotacija tekucine u otvorenoj posudi oko vertikalne osi.
Komponente ubrzanja tekucine su sada:
a
x
= x
2
a
y
= y
2
a
z
= g
(3.74)
Polazi se od staticke Eulerove jednadzbe (3.3-3.5) cije se tri komponente prvo zbroje:
dp = (a
x
dx + a
y
dy + a
z
dz) (3.75)
Sada se uvrsti komponente ubrzanja koje dolaze od rotacije i od sile teze:
dp = (
2
xdx +
2
ydy gdz) (3.76)
Ovu jednadzbu moze se formalno integrirati da se odredi tlak:
p =
2
x
2
2
+
2
y
2
2
gz + c (3.77)
Ovaj rezultat malo uredimo:
p =
2
2
(x
2
+ y
2
) gz + c (3.78)
Konstantu c nademo iz cinjenice da u ishodistu tlak mora biti jednak atmosferskom
(p = p
a
):
c = p
a
(3.79)
Nadalje, i na cijeloj slobodnoj plohi je tlak jednak atmosferskom, sto daje sljedecu
relaciju:
x
y
r
r
2
a
x
a
y
O
Slika 3.26: Rastavljanje ubrzanja kod rotacije tekucine oko vertikalne osi. Slika shematski
prikazuje pogled na rotirajucu tekucinu odozgo.
p
a
=
2
2
(x
2
+ y
2
) gz + p
a
(3.80)
odakle se sredivanjem dolazi do jednadzbe slobodne plohe:
z =

2
2g
(x
2
+ y
2
) =

2
2g
r
2
(3.81)
Ovo je jednadzba rotacijskoga paraboloida, s vertikalnom osi i tjemenom u ishodistu!
U presjeku (slika 3.27) vidi se parabola, i denira se visina spustanje nivoa tekucine na
osi rotacije (=sredina posude!), h
C
i visinu podizanja tekucine na rubu posude, h
R
. Njih
se nalazi iz uvjeta sacuvanja ukupnoga volumena tekucine (volumen dijela tekucine koji se
izdigao iznad nivoa tekucine u situaciji kad ona ne rotira, mora biti jednak volumenu prostora
koji tekucina u rotaciji oslobodi uz os posude):
R
2
h
= R
2
(h
h
C
) + R
2
(h
R
+ h
C
)
1
2
R
2
(h
R
+ h
C
) (3.82)
Tu se skoristi cinjenica da je volumen rotacijskoga paraboloida jednak polovici volumena
opisanoga valjka:
V
par
=
1
2
V
cil
=
1
2
hR
2
(3.83)
pa je na kraju:
h
R
= h
C
(3.84)
Kako je:
z
max
= h
R
+ h
C
(3.85)
CINE KAO CJELINE 45

R
h
R
h
0
(visina bez rotacije)
h
C
Slika 3.27: Oblik povrsine tekucine kod rotacije oko vertikalne osi.
moze se postaviti i sljedecu relaciju (z
max
smo mjerili od tjemena rotacionog paraboloida
a ne od razine tekucine u posudi bez rotacije!):
h
R
= h
C
=
1
2
z
max
(3.86)
3.6.5 Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi
=konst.
r
p
h
p
hr
Slika 3.28: Rotacija tekucine u zatvorenoj posudi oko vertikalne osi.
Ako je posuda zatvorena i u cijelosti ispunjena tekucinom, nema mjesta za promjenu
oblika dodirne plohe tekucine i okoline. No, i u ovom slucaju, zbog rotacije, dolazi do
porasta tlaka zbog djelovanja centrifugalne sile, a analognim izvodom se dobije da je (vidi
sliku 3.28) on opisan slijedecim jednadzbama:
p
hr
= p
h
+
2
r
2
2g
(3.87)
p =
2
r
2
2g
(3.88)
3.6.6 Utjecaj promjene smjera stacionarnog toka na tlak u uidu
U svim situacijama kod koje dolazi do promjene smjera toka uida, javljaju se porasti
tlakova u uidu slicni onima kod rotacije uida. Primjerice u cjevovodu se opaza porast
tlaka na vanjskoj stijenci lukova, koljena i drugih elemenata koji mijenjaju smjer toka uida.
Kako se svakoj takvoj promjeni smjera moze pridruziti lokalni polumjer zakrivljenosti staze
cestica uida, jasno je da se ovakvim problemima moze pristupiti na nacin koji se koristi
kod opisivanja efekata rotacije tekucine u posudi.
Slika 3.29: Porast tlaka kod promjene smjera tecenja moze se objasniti silama kod rotacije
tekucine.
Glava 4
Kinematika uida
Kinematika uida dio je kinematike koji se bavi gibanjima uida. Kinematika pri tom samo
proucava gibanje, a ne ulazi u njegove uzroke, i bavi se zakonitostima tog gibanja. Fluid se
smatra kontinuumom i koristi se pojam cestice uida, koja je denirana kao maleni volumen
uida konstantne mase.
Postoje dva pristupa opisivanju gibanja uida: Lagrangeov (ili supstancijalni) pristup
te Eulerov (ili lokalni) pristup. Kod Lagrangeovog pristupa gibanje se proucava vezuci se
za cesticu uida, a kod Eulerovoga pristupa gibanje je promatrano iz neke ksne tocke u
prostoru.
4.1 Lagrangeov (supstancijalni) pristup
x
y
z
R(t
1
)
v
v
v
R(t
2
)
R(t
3
)
Slika 4.1: Kod Lagrangeovoga pristupa problemima gibanja uida vezemo se za neku
proizvoljnu cesticu uida i s njom putujemo kroz prostor.
Kod Lagrangeovog pristupa problemima gibanja uida veze se na neku proizvoljnu cesticu
uida i prati se njeno gibanje kroz prostor. Sama cestica pri tome je odredena svojim
polozajem u nekom pocetnom vremenu t
o
:
R(t) =

f(
R(t
), t) (4.1)
47
48 GLAVA 4: KINEMATIKA FLUIDA
Kako vrijeme prolazi, prate se promjene zikalnih velicina na mjestu na kojem se u tom
trenutku cestica nalazi. Drugim rijecima, putuje se kroz prostor zajedno s tom cesticom
uida. Svaka zikalna velicina vezana uz tecenje onda je neka funkcija trenutnog polozaja
cestice i vremena. Primjerice brzinu se moze izraziti kao vektorsku funkciju oblika:
v = g(
R(
R(t
), t)) (4.2)
Ovaj kompleksni opceniti izraz za brzinu daje za naslutiti veliki nedostatak Lagrangeovoga
pristupa: veliku matematicku kompleksnost formulacije problema. Ne samo da je v funkcija
4 varijable (3 polozajne i vremena) nego je vremenski promjenjivi radijus-vektor cestice u
argumentu te funkcije. Kako se trenutni polozaj nekoga tijela nalazi integracijom brzine
po vremenu, bit ce sasvim jasno koliko kompleksno moze biti rjesavanje problema u ovoj
formulaciji. Iz ovog razloga ce se u ovom tekstu koristiti iskljucivo Eulerov pristup problemu
gibanja uida.
4.2 Eulerov (lokalni) pristup
x
y
z
R
M
M
v
Slika 4.2: Kod Eulerovoga pristupa problemima gibanja uida vezemo se za neku proizvoljnu
tocku prostora i promatramo kako se uid kroz nju giba.
Kod Eulerovoga pristupa problemima gibanja uida veze se na neku proizvoljnu, nepomicnu
tocku prostora i promatra se kako se uid kroz nju giba. Matematicki je problem sad znatno
jednostavniji jer je polozaj te tocke konstanta (doduse vektorska):
R
M
(t) =

R
M
(t
o
) =

R
M
(4.3)
Kako vrijeme prolazi, prate se promjene zikalnih velicina na mjestu tocke M. Drugim
rijecima, promatra se kako uid struji kroz tu nepomicnu tocku. Svaka zikalna velicina
vezana uz tecenje u ovom je slucaju je funkcija radijus-vektora te tocke i vremena. Primerice
brzinu se moze izraziti kao vektorsku funkciju oblika:
v =

f(

R
M
, t) (4.4)
4.2: EULEROV (LOKALNI) PRISTUP 49
Kako je R
M
konstantan u vremenu, ovo je u stvari eksplicitna funkcija vremena, s ko-
jom je matematicki mnogo lakse raditi nego sa implicitnim funkcijama karakteristicnim za
Lagrange-ov pristup. Ako dozvolimo da je polozaj tocke

R
M
u prostoru proizvoljan, i radi
preglednosti ga opisemo radijus-vektorom

R, zikalne varijable postaju funkcije 3 koordinate
i vremena, primerice:
v = v(x, y, z, t) (4.5)
v
x
= v
x
(x, y, z, t)
v
y
= v
y
(x, y, z, t)
v
z
= v
z
(x, y, z, t)
(4.6)
Trenutni iznos brzine i njezin smjer nalazimo upotrebom poznatih relacija vektorske
matematike:
v =
_
v
2
x
+ v
2
y
+ v
2
z
(4.7)
v
=
v
x
v
i +
v
y
v
j +
v
z
v
k (4.8)
R(t)
Slika 4.3: Za opazaca na obali optjecanje vode oko trupa broda je nestacionarno jer se slika
koju vidi s vremenom mijenja (brod mijenja svoj polozaj u prostoru).
Ukoliko se trenutni iznos brzine ili njezin smjer u danoj tocki prostora s vremenom
mijenjaju, kaze se da je takvo tecenje nestacionarno. U suprotnom slucaju tecenje je
stacionarno. Stacionarnost/nestacionarnost nekoga problema nije apsolutno, nego moze
ovisiti o izboru koordinatnoga sustava u kojem se dani problem proucava. Ako je moguce,
koordinatni sustav bira se tako da je u njemu problem stacionaran (v. slike 4.3 i 4.4).
Slika 4.4: Za opazaca na pramcu broda optjecanje vode oko trupa broda je stacionarno jer
se slika koju vidi s vremenom ne mijenja (slika strujanja oko pramca broda uvijek je ista).
4.3 Prikazivanje (vizualizacija) tecenja
t=t
1
t=t
2
t=t
3
t=t
4
t=t
5
itd...
Slika 4.5: Ako se zabiljezi putanja koju neka odredena cestica uida opise prilikom svoga
gibanja kroz prostor dobit ce se glatka krivulja koju nazivamo staza cestice uida.
Zamislimo si da smo na neki nacin obiljezili jednu odabranu cesticu uida. Ako biljezimo
njen polozaj kao funkciju vremena, dobit cemo prostornu krivulju koja se naziva staza
(putanja) cestice u prostoru (vidi sliku 4.5).
S druge strane, ako u neku tocku toka ubacujemo obiljezivac (marker), pa u nekom
vremenskom trenutku zabiljezimo trag koji taj obiljezivac ostavlja, opet ce se dobiti neka
glatka prostorna krivulja (vidi sliku 4.6). U praksi se u tok tekucine ubacuje boja ili sitne
cestice neke krute tvari, a u tok plina dim ili vodena para. Ovako dobivena krivulja naziva se
strujnica i ona prikazuje smjer gibanja mnostva cestica u jednom odredenom vremenskom
trenutku. Pritom je svaka sljedeca cestica na vektoru brzine one prethodne (vidi sliku 4.7).
4.3: PRIKAZIVANJE (VIZUALIZACIJA) TE
CENJA 51
Promjenom tocke u koju ubacujemo marker, mijenja se i strujnica i njezin oblik, u toku
dakle postoji mnostvo (matematicki gledano, beskonacno mnostvo) strujnica.
estica A B C D E itd...
Slika 4.6: Ako se u jednom trenutku obiljezi polozaje mnogo cestica uida, a pri tom je
svaka slijedeca cestica u smjeru vektora brzine one prethodne, dobit ce se glatka krivulja
koju nazivamo strujnica.
Slika 4.7: Zamisljeni postupak konstrukcije strujnice. Sljedeca cestica uida koja pripada
strujnici je na vektoru brzine prethodne cestice.
Iz same denicije strujnice, ali i iz prakticnih pokusa koji ocrtavaju njezin oblik jasno je
da je trenutna brzina neke cestice na strujnici u smjeru tangente na tu strujnicu u tocki u
kojoj se u taj tren cestica nalazi. Nadalje, pokusi pokazuju da kod nestacionarnoga tecenja
strujnice stalno mijenjaju svoj polozaj i oblik, dok su kod stacionarnoga toka uvijek iste i
nepomicne. Matematicki se moze pokazati da se u slucaju stacionarnoga toka strujnice i
staze cestica medusobno podudaraju. Kod nestacionarnoga tecenja one su uvijek razlicite.
Koncept strujnice izuzetno je vazan jer omogucava vizualizaciju jednoga od glavnih
parametara toka: smjera lokalne brzine. Ako je to potrebno, i iznos brzine moze se prikazati
na istoj slici tzv. ekvipotencijalnim plohama o kojima ce vise rijeci biti kod potencijalne
teorije tecenja.
4.3.1 Strujna cijev i strujno vlakno
A'
A
Slika 4.8: Kod stacionarnoga toka sve strujnice koje prolaze kroz neku plohu A, prolaze i
kroz plohu A
i u prostoru zauzimaju cjevasti volumen koji se naziva strujna cijev.

Kod laminarnoga toka se vidjelo, a kasnije i teoretski provjerilo za sve stacionarne tokove,
da sve strujnice koje prolaze kroz neku povrsinu ostaju udruzene, i da je njihov presjek u
bilo kojoj tocki niz tok takoder neprekinuta povrsina. To je dovelo do denicije strujne
cijevi: strujna cijev je cjevasti oblik koji tvore sve strujnice koje prolaze kroz neku plohu
A. Pokazuje se da sve te strujnice prolaze kroz plohu A
koja se moze nalaziti bilo gdje niz

tok od plohe A. Ta ploha moze imati razlicitu povrsinu i oblik od plohe A, ali i dalje kroz
nju prolaze sve (i samo te!) strujnice koje prolaze kroz plohu A. Strujnica koja prolazi kroz
sredinu (matematicko teziste) plohe A naziva se os strujne cijevi.
U teoretskim racunima se koristi i koncept strujnoga vlakna. Radi se o strujnoj cijevi
kod koje je povrsina A innitezimalno mala, pa ju se zbog razlikovanja od velike povrsine
A, obicno i oznacava s dA. Prednost je strujnoga vlakna da su vrijednosti zikalnih velicina
kojima se dani tok opisuje na innitezimalno maloj povrsini dA konstantne, sto omogucava
izvodenje teorijskih proracuna.
4.4 Izvori i ponori
Po jednadzbi kontinuiteta masa uida je sacuvana, tj. ne moze niti nastati, ni nestati. Iako
je to strogo gledano tocno, neki puta je jednostavnije u teorijsko razmatranje ukljuciti i
mogucnost da masa uida nastaje ili nestaje iz sustava koji se analizira. U tim slucajevima
ne radi se o stvarnom kreiranju ili unistavanju uida, vec o tome da uid na nekom mjestu
moze ulaziti u sustav koji se proucava, a na drugom iz njega izlaziti. Primjerice, ako se
proracunava neki cjevovod, nije vazno kako i odakle dolazi tekucina koja u cjevovod ulazi,
kao ni to kamo ona odlazi kada na drugom kraju cjevovoda iz njega izade. Mjesta na kojima
uid ulazi u sustav nazivaju se zajednickim imenom izvori a mjesta na kojima uid sustav
4.5: POTENCIJALNO STRUJANJE 53
dA' dA
Slika 4.9: Ako se presjek strujne cijevi smanji na innitezimalno malu povrsinu dA, dobit ce
se tzv. strujno vlakno.
napusta ponori. U teoriji se najcesce koriste elementarni (tockasti) izvori, tj. izvori u kojima
uid izlazi iz jedne tocke u prostoru. Iako je zikalno ovo nerealno, matematicki je puno
lakse raditi sa takvim elementarnim izvorima, a stvarne izvore se onda slaze od beskonacnoga
broja elementarnih izvora rasporedenih tako da oponasaju realni izvor.
Elementarni izvor je tzv. singularna tocka (zbog nepostojanja konacne povrsine takvoga
izvora, brzina istjecanja je u njemu beskonacna, zato naziv singularitet) i za njega jednadzba
kontinuiteta ne vrijedi, odn. mora ju se modicirati da bi ukljucila i tocke prostora u kojima
postoje izvori ili ponori.
Volumen uida koji u jedinici vremena izade iz izvora naziva se izdasnost izvora, Q:
Q =
dV
fluid
dt
(4.9)
slicno, masena izdasnost izvora je:
Q
M
= Qdt (4.10)
da bi se novostvorenu masu moglo uzeti u obzir u jednadzbi kontinuiteta, mora se
njenoj desnoj strani (koja je u slucaju striknog ocuvanja mase jednaka nuli) dodati gustocu
novostvorene mase (masu stvorenu po jedinici volumena i u jedinici vremena). Ona je jed-
naka:
dm
dV dt
=
Q
M
dV
=
Q
dV
(4.11)
pa modicirana jednadzba kontinuiteta sad ovako izgleda:
t
+

(v) =
Q
dV
(4.12)
4.5 Potencijalno strujanje
Strujanje uida za koje se brzina moze prikazati kao gradijent neke skalarne funkcije naziva se
potencijalno strujanje , a skalarna funkcija iz koje se brzina izvodi naziva se potencijalna
funkcija:
v(r) = [U(r)] (4.13)
Ovakva strujanja mnogo se lakse analiziraju jer se umjesto vektorske funkcije u rjesavanju
problema trazi skalarna funkcija, sto je mnogo jednostavnije. Kad se nade potencijalna
funkcija, brzina se iz nje lako nade preko gornje formule. Srecom se mnoga strujanja u
prirodi barem u nekim svojim dijelovima mogu opisati kao potencijalna strujanja.
4.6 Strujanja u dvije dimenzije (2D)
Vec je napomenuto da je rjesavanje problema u dvije dimenzije mnogo jednostavnije od
rjesavanja problema u tri dimenzije, pa se mnoga stvarna strujanja aproksimiraju slicnim
strujanjima u dvije dimenzije. Teorijska razmatranja pokazuju da je to moguce ako su
zadovoljeni sljedeci uvjeti:
uid je neviskozan
uid je nestlaciv
strujanje je stacionarno
strujanje je potencijalno.
2D strujanja imaju i tu prednost da se gracki lako mogu prikazati. U tu svrhu koriste
se strujnice i ekvipotencijalne plohe, a smjer strujanja nalazi se u ravnini papira (crteza).
Ekvipotencijalne plohe su (kao i kod elektriciteta ili gravitacije) plohe koje spajaju sve tocke
istog potencijala, i uvijek su okomite na strujnice (slika 4.10).
Slika 4.10: Gracko prikazivanje strujnica (pune linije) i ekvipotencijalnih ploha (crtkane
linije) za 2D tok. Strujanje se uvijek odvija u ravnini skice.
4.6: STRUJANJA U DVIJE DIMENZIJE (2D) 55
Slika 4.11: Iako jednoliko strujanje nema vece prakticno znacenje, koristi se kod analize
slozenih problema, npr. kod problema optjecanja.
4.6.1 Osnovna potencijalna strujanja u 2D
Najjednostavnije potencijalno strujanje je jednoliko strujanje. Kod njega je brzina kon-
stantna u svim tockama prostora:
v
r
= 0 (4.14)
No, to ujedno znaci da je tok beskonacno velik, pa samo za sebe jednoliko strujanje nema
veci znacaj. Koristi se medutim kod problema optjecanja, gdje se radi pojednostavljenja
uzima da objekt miruje, a uid struji oko njega. Jednoliko protjecanje onda prikazuje polje
brzina na vrlo velikim udaljenostima od objekta. Jednoliko strujanje prikazuje se paralelnim
strujnicama istog razmaka (slika 4.11.).
U stvarnosti zbog viskoznosti i s njome povezanoga otpora strujanju, u blizini rubova
toka uvijek postoji raspodjela brzina. Kod te raspodjele je brzina na granici uida i okolnog
(krutoga) sretstva uvijek 0, a prema sredini toka raste na jednostavniji ili slozeniji nacin
(npr. v. sliku 4.12.).
Elementarni izvor u 2D slucaju u stvari je linija okomita na ravninu toka (koja je po do-
govoru x-y ravnina). Izdasnost izvora daje se po jedinici duljine te linije, pa je 2D dimenzija
izdasnosti m
3
s
1
/m = m
2
s
1
o cemu treba voditi racuna kod koristenja 2D modela.
U blizini samog elementarnog izvora brzina je radijalna i u svim smjerovima jednaka
(simetrija!). Za brzinu toka na udaljenosti r od izvora uz pomoc jednadzbe kontinuiteta
daje se sljedeci izraz:
v(r) =
Q
L
2r
(4.15)
Brzina u blizini izvora opada linearno sa udaljenoscu od izvora (u 3D slucaju je ovisnost
kvadraticna!). Strujnice izvora izlaze iz izvora i radijalno se sire u svim smjerovima (slika
4.13.).
v
Slika 4.12: Brzine laminarnog toka u cijevi imaju parabolicni prol. U 2D slucaju cijev se
zamjenjenjuje paralelnim plocama koje stoje okomito na ravninu toka.
Slika 4.13: U blizini elementarnoga izvora brzina strujanja je u svim smjerovima jednaka i
usmjerena je radijalno od tocke izviranja.
U slucaju ponora uid se giba prema njemu, strujnice ulaze u njega a izdasnost je nega-
tivna i opisuje koliko uida u jedinici vremena ponor proguta. Brzina je:
v(r) =
|Q
L
|
2r
(4.16)
usmjerena prema ponoru. Strujnice ponora ulaze u njega iz svih smjerova (slika 4.14.).
Kako je brzina prikazana vektorskim poljem, razna se strujanja mogu vektorski zbrajati
ili oduzimati. Mnoge matematicki vrlo kompleksne probleme moguce je tako u 2D slucaju
rijesiti grackim metodama koje se oslanjaju na pravila vektorske algebre (v. sliku 4.15.).
4.6: STRUJANJA U DVIJE DIMENZIJE (2D) 57
Slika 4.14: Kod elementarnoga ponora brzina strujanja je u svim smjerovima jednaka, ali je
usmjerena radijalno prema tocki poniranja.
Slika 4.15: Vektorska se polja mogu zbrajati po pravilima vektorskoga racuna, pa se osnovna
strujanja koriste za prikazivanje mnogih slozenih strujanja u stvarnosti. Pritom se stvarno
strujanje prikazuje kao vektorski zbroj nekoliko osnovnih strujanja
Glava 5
Zakon neprekidnosti (kontinuiteta)
Promatra se neki uid u gibanju. Negdje unutar toga uida zamisli se innitezimalo maleni
volumen u obliku kvadra koji nepomicno stoji u toku uida (slika 5.1). Stranice toga
malenog volumena postavit ce se u smjeru koordinatnih osi i oznaciti ih sa dx, dy i dz.
x
y
z
v
1x
v
2x
dy
dx
dz
1
2
= (x,y,z)
v = v(x,y,z)
Slika 5.1: Maleni volumen u toku uida. Brzina strujanja opisana je vektorom v a gustoca
uida funkcijom .
Brzinu uida opisat ce se sa vektorskom funkcijom v(x, y, z), a lokalnu gustocu uida
funkcijom (x,y,z), pri cemu treba imati na umu da ta gustoca ne mora biti konstantna.
U prvom koraku brzina v ce se rastaviti na njezine komponente v
x
, v
y
i v
z
. Nakon toga
treba pogledati sto se dogada sa x-komponentom brzine, v
x
. Ona je okomita na prednju
(1) i straznju plohu (2) razmatronoga volumena. Velicinu x-komponente brzine na plohi 1
oznacit ce se s v
1x
a njenu velicinu na plohi 2 s v
2x
. Ako je razmak izmedu te dvije plohe
(= dx!) malen, moze se x komponenta brzine razviti u Taylorov red pa odbaciti vise clanove:
v
2x
= v
1x
+
v
x
x
dx (5.1)
pri cemu se koristi cinjenica da je:
59
60 GLAVA 5: ZAKON NEPREKIDNOSTI (KONTINUITETA)
v
x
= v
x
i (5.2)
Na isti se nacin nalazi i gustoca uida:
2
=
1
+

x
dx (5.3)
Brzina toka nosi uid kroz taj nepomicni volumen. U nekom innitezimalnom malenom
vremenu dt kroz prednju plohu (1) u elementarni volumen ude volumen uida koji je jednak
umnosku povrsine prednje plohe, x komponente brzine toka na njoj i proteklog vremena:
V
1
= dAv
1x
dt = dydzv
1x
dt (5.4)
y i z komponente brzine su paralelne sa spomenutom plohom pa ne doprinose toku uida
kroz plohu 1! Sada se uz pomoc gustoce odredi masa uida koja je kroz plohu 1 usla u
elementarni volumen:
m
1x
=
1
V
1
=
1
dydzv
1x
dt (5.5)
Istovremeno je kroz plohu 2 iz volumena izasla masa uida:
m
2x
=
2
V
2
=
2
dydzv
2x
dt (5.6)
Razlika ove dvije jednadzbe predstavlja masu uida koja je u x-smjeru izasla iz elemen-
tarnoga volumena:
dm
x
= m
2x
m
1x
=
2
dydzv
2x
dt
1
dydzv
1x
dt (5.7)
sredivanjem i uvrstavanjem jednadzbi 5.1 i 5.3 dobija se sljedeci izraz:
dm
x
=
_
v
x
x
+
v
x
x
_
dV dt (5.8)
Na isti nacin je gubitak mase u y i z smjerovima opisan izrazima:
dm
y
=
_
v
y
y
+
v
y
y
_
dV dt (5.9)
i
dm
z
=
_
v
z
z
+
v
z
z
_
dV dt (5.10)
Ukupni gubitak mase iz elementarnoga volumena dV zbroj je gubitaka po pojedinim
smjerovima:
dm = dm
x
+ dm
y
+ dm
z
(5.11)
Medutim, ako se u vremenu dt masa uida unutar elementarnog volumena promijeni
za dm, to se mora odraziti u smanjenju gustoce uida u elementarnom volumenu dV jer je
masa uida sacuvana:
dm =
t
dV dt (5.12)
5.1: POSEBNI OBLICI JEDNAD
ZBE NEPREKINUTOSTI 61
Izjednacavanjem jednadzbi 5.11 i 5.12 i sredivanjem izlazi:
v
x
x
+ v
y
y
+ v
z
z
+
_
v
x
x
+
v
y
y
+
v
z
z
_
=
t
(5.13)
Izraz na lijevoj strani gornje jednadzbe pretstavlja masu uida koja je izasla iz jedinicnog
volumena u jedinici vremena i naziva se divergencija toka mase. Jednadzbu 5.13 mozemo
mnogo jednostavnije zapisati u vwektorskom obliku kao
t
+ div(v) = 0 (5.14)
sto se neki puta pise i na ovaj nacin:
t
+

(v) = 0 (5.15)
Simbol

naziva se nabla i pretstavlja tzv. diferencijalni vektorski operator
=

x
i +

y
j +

z
k (5.16)
Jednadzba 5.13 (5.14 odn. 5.15) je opca jednadzba kontinuiteta (sacuvanja mase).
5.1 Posebni oblici jednadzbe neprekinutosti
5.1.1 Stacionarno strujanje
U stacionarnim situacijama vremenske promjene zikalnih parametara (u ovom slucaju
gustoce) iscezavaju pa se jednadzba neprekinutosti pojednostavi:
div(v) = 0 (5.17)
5.1.2 Tekucine
Gustoca tekucina je prakticki konstantna pa se njene malene promjene u realnim stuaci-
jama potpuno zanemaruju. Uz ovo pojednostavljenje (=konst. !), jednadzba neprekinutosti
postaje
div(v) = 0 (5.18)
i ona u ovom obliku vrijedi i za nestacionarna (jer je gustoca i u vremenu konstantna!) i
stacionarna strujanja.
5.1.3 Kvazi-jednodimenzionalni slucaj
U jednodimenzionalnom ogranicenju element volumena prelazi u element duzine, a element
povrsine iscezava. Jednadzba 5.14 postaje
v
x
+ v
x
= 0 (5.19)
U slucaju tekucine jednadzba (5.19) prelazi u:
v
x
= 0 (5.20)
s implikacijom da je v =konst. Ovo ne odgovara niti jednom realnom slucaju, pa kada
se govori o jednodimenzionalnom (1D) strujanju u stvari se misli na strujanje koje se odvija
samo u smjeru x-osi. To znaci da v
y
i v
z
komponente brzine iscezavaju u cijelom prostoru.
U tom slucaju elementarna povrsina dA = dydz je uvijek okomita na brzinu a u vremenu dt
kroz nju protekne masa uida:
dm = dAvdt (5.21)
podijeli li se jednadzbu (5.12) sa dt dobije se tzv. maseni protok uida:
Q
M
=
dm
dt
= dAv (5.22)
Kako je dA maleno, brzina i gustoca uida na cijeloj toj povrsini su prakticki konstantni,
pa se moze reci da je:
Q
M
= konst. (5.23)
Kod toga se cesto umnozak:
dAv = dA
dx
dt
=
dV
dt
= Q (5.24)
naziva volumnim protokom uida, Q.
Tako dugo dok je dA maleno, izvedeni zakljucci su ispravni i govori se o toku u strujnom
vlaknu. Medutim, ako se gleda tok konacnih poprecnih dimenzija, gustoca i brzina preko
poprecnoga presjeka toka A ne moraju biti konstantni. Situacija se rjesava tako da se brzinu
i gustocu stvarnog toka usrednjava preko povrsine A i tako dobivene srednje vrijednosti
uvrstava u jedn. 5.22. Ona u tom slucaju prelazi u:
Q
M
=
dm
dt
=
_
A
vdA = v A = konst. (5.25)
gdje su v i srednje vrijednosti brzine i gustoce preko povrsine A.
Jednadzba (5.25) pokazuje da je u 1D slucaju maseni protok konstantan po cijelom
toku. Kao sto je to prije napomenuto, ovdje se u stvari radi o kvazi-jednodimenzionalnom
toku, dakle o toku koji se odvija u smjeru neke krivulje pa je za njegov opis dovoljna jedna
koordinata (obicno put prevaljen po krivulji) pri cemu sama krivulja moze opisivati vrlo
zamrseni put u stvarnom prostoru. Primjer upotrebe ove aproksimacije je tecenje kroz
cjevovode koje tretiramo upravo na ovaj nacin. Kod toga se jednadzba (5.25) raspisuje za
dva mjesta u toku, koja se oznacavaju brojevima 1 i 2, a znak srednje vrijednosti iznad
simbola brzine i gustoce se ispusta:
Q
M
= A
1
v
1
1
= A
2
v
2
2
(5.26)
Treba zapamtiti da u gornjem slucaju v i pretstavljaju srednje vrijednosti
odgovarajucih zikalnih velicina!
5.1: POSEBNI OBLICI JEDNAD
ZBE NEPREKINUTOSTI 63
U slucaju tekucine jedn. (5.26) se dodatno pojednostavi na:
A
1
v
1
= A
2
v
2
= Q = konst. (5.27)
pa je dakle i volumni protok konstantan, a maseni i volumni protok medusobno su pro-
porcionalni:
Q
M
= Q (5.28)
Glava 6
Dimenzionalna analiza
Dimenzionalna analiza zikalna je metoda za pronalazenje funkcionalnoga oblika raznih
zikalnih zakona koristenjem analize dimenzije zikalne velicine koja se tim zakonom opisuje.
Ona se zasniva na principu homogenosti. Taj princip govori da svi clanovi jednadzbe koja
opisuje neku zikalnu pojavu moraju imati iste dimenzije.
Uz princip homogenosti dimenzionalna analiza oslanja se i na princip analiticnosti
prema kojem se svaka pojava moze opisati nekom analitickom funkcijom oblika:
f(x
1
, x
2
, ..., x
n
) = 0 (6.1)
x
1
, x
2
, ..., x
n
su zikalne velicine o kojima ta pojava ovisi. Prednost dimenzionalne anal-
ize je da se relativno jednostavnim postupkom nalazi rjesenje vrlo kompleksnih zikalnih
odnosa. Nedostatak joj je da ne moze dati iznos konstante proporcionalnosti u jednadzbi
koja opisuje analiziranu pojavu (mnozenje gornje jednadzbe bilo kojom konstantom ne mi-
jenja je!). Nadalje, dimenzionalna analiza zahtijeva dobro poznavanje pojave koja se analizira
i velicina o kojima ona ovisi. U protivnom je dobiveni izraz neupotrebiv.
Ovisno o broju zikalnih velicina x
i
o kojima ovisi analizirana pojava, postoje dva pris-
tupa rjesavanju problema dimenzionalnom analizom. Ako je broj tih velicina malen (najvise
3-4), jednadzbu (6.1) se rjesava izravno, a ako je broj varijabli veci koristimo se tzv. -
teoremom o kojemu ce biti vise rijeci kasnije.
6.1 Mali broj zikalnih varijabli
Jednadzbu (6.1) prvo se prepise u eksplicitni oblik, npr. za slucaj 4 zikalne varijable:
x
4
= f(x
1
, x
2
, x
3
) (6.2)
x
4
je ovdje zavisna zikana varijabla koja ovisi o tri nezavisne varijable x
1
, x
2
i x
3
!
Poznato je (princip homogenosti) da dimenzije lijeve i desne strane ove jednadzbe moraju
biti jednake, pa se u sljedecem koraku umjesto same velicine x
4
u lijevu stranu jednadzbe
uvrstava njena zikalna dimenzija, [x
4
], a u desnu stranu dimenzije varijabli x
1
, x
2
i x
3
, ali
potencirane na neke zasad nepoznate potencije a, b i c:
[x
4
] = [x
1
]
a
[x
2
]
b
[x
3
]
c
(6.3)
65
66 GLAVA 6: DIMENZIONALNA ANALIZA
6.1.1 Primjer: brzina zvuka
Zvuk je mehanicki poremecaj (titranje) koji se siri kroz tvar. Poznato je da su promjene
tlaka kod zvuka malene i da se zvuk kroz homogenu tvar siri konstantnom brzinom. Iz teorije
titranja takoder se moze vidjeti da je brzina reakcije tvari na neki poremecaj proporcionalna
modulu elasticnosti (Youngov modul, E). S druge strane, tromost pomaknutoga dijela
tvari proporcionalna je njezinoj gustoci, . Koristeci ove podatke, slaze se pretpostavljena
jednadzba za brzinu zvuka:
v
0
= BE
x
y
(6.4)
Tu je B bezdimenzionalna konstanta proporcionalnosti, koju dimenzionalna analiza ne
moze odrediti. x i y su racionalni brojevi. U iducem se koraku u ovu jednadzbu na mjesto
zikalnih velicina uvrstavaju njihove dimenzije:
[v
0
] = lt
1
[] = ml
3
[E] = ml
1
t
2
(6.5)
Ovdje m oznacava masu, l duzinu a t vrijeme. Nakon tog uvrstavanja dobije se dimen-
ziona jednadzba:
lt
1
= (ml
3
)
x
(ml
1
t
2
)
y
(6.6)
nju se prvo sredi tako da se grupiraju eksponenti pojedinih osnovnih velicina:
lt
1
= m
x+y
l
(x+3y)
t
2x
(6.7)
Sad se upotrijebi princip homogenosti: eksponenti osnovnih zikalnih velicina moraju na
obje strane jednadzbe biti jednaki. To sad daje odvojene jednadzbe za eksponente x i y:
x + y = 0 x 3y = 1 2x = 1 (6.8)
S rjesenjem:
x =
1
2
y =
1
2
(6.9)
Cinjenica da je rjesenje jednoznacno, ukazuje da je dimenzionalna jednadzba formalno

dobro postavljena (nije zaboravljena neka bitna zikalna velicina, a nije ni uvrstena neka
nebitna). U zadnjem koraku ovako dobivene koecijente vraca se u pocetnu jednadzbu (6.4)
cime se dobije opceniti izraz za brzinu zvuka:
v
0
= B
(6.10)
Tocnost ovako izvedena zakona i vrijednost konstante B mora se odrediti pokusima. Za
tekucine se tako nalazi da je B = 1 a za plinove B = (omjer toplinskih kapaciteta plina,
C
p
/C
V
).
Kod ovoga postupka postoji mogucnost da rjesenje eksponenata nije jednoznacno. U
slucaju da jednadzbe dadu manji broj rjesenja, moze se probati sloziti jednadzba u kojoj
clanovi imaju sve dozvoljene (iste dimenzije!) kombinacije eksponenata, npr. :
v
0
=
i
B
i
E
x
i
y
i
(6.11)
6.2: VELIKI BROJ FIZIKALNIH VARIJABLI 67
Neki od clanova mogu se ukloniti uz pomoc zikalnih argumenata, za sto je potrebno
mnogo iskustva i znanja. Ako se pak kao rjesenje dobije cijela familija raznih eksponenata,
to znaci da pocetna jednadzba nije dobro postavljena, tj. da u njoj nedostaje neka bitna
zikalna velicina.
6.2 Veliki broj zikalnih varijabli
U slucaju veceg broja zikalnih velicna potrebnih za opisivanje neke zikalne pojave koriste
se tzv. teorem (Vaschy-Buckinghamov teorem) kojeg ovdje necemo dokazivati:
teorem: Izraz f(x
i
) = 0 ne smije ovisiti o sustavu mjernih jedinica. Drugim
rijecima f je bezdimenzionalna funkcija!
Odatle slijedi da se f moze napisati kao:
(
1
,
2
, ...,
n
) = 0 (6.12)
gdje su
i
bezdimenzionalni monomi slozeni od varijabli x
i
. Uvodenje ovakvih monoma
smanjuje broj argumenata funkcije za broj osnovnih zikalnih velicina koje su potrebne
za opisivanje danog problema (obicno 2-3, neki puta i vise!). S druge strane, postupak je
osjetljiv i cesto puta nepregledan pa ga je bolje prepustiti strucnjacima koji se bave ovim
podrucjem, te prihvatiti zakljucke do kojih su oni dosli (npr. sljedeci primjer).
6.2.1 Primjer: otpor tijela kod gibanja kroz uid
Ovo je vrlo slozen zikalni problem koji teorijski ni izdaleka nije rijesen. Zbog toga se
i danas koecijenti otpora odreduju eksperimentalno, a opci oblik zakona otpora dobiven
dimenzionalnom analizom koristi se kao podloga za funkcionalni oblik eksperimentalno do-
bivenih podataka.
Mnostvo pokusa pokazuje slijedece opce cinjenice: otpor koji tijelo osjeca pri gibanju
kroz uid ovisi o gustoci uida, , brzini gibanja tijela, v i nekoj karakteristicnoj dimenziji
tijela, l. Nadalje je jasno da otpor ovisi i o viskoznosti uida, . Otpor cemo pretstaviti
silom F koju tijelo osjeca pri gibanju kroz uid. Funkcija f je dakle oblika:
f(F, , l, v, ) = 0 (6.13)
Vidi se da funkcija f ima 5 argumenata, od kojih su tri (, l i v) osnovne zikalne velicine,
a dvije (F i ) izvedene. Prema teoremu je u funkciji 5-3=2 monoma:
(
1
,
2
) = 0 (6.14)
Svaki od ta dva monoma slaze se od jedne izvedene velicine i kombinacije svih osnovnih
(u ovo slucaju 3) velicina:
1
= F
x
1
l
y
1
v
z
1
2
=
x
2
l
y
2
v
z
2
(6.15)
U slijedecem koraku radi se zasebna dimenzionalna analiza za svaki od ovih monoma:
m
0
l
0
t
0
= (mlt
2
)(ml
3
)
x
1
ly
1
(lt
1
)
z
1
(6.16)
68 GLAVA 6: DIMENZIONALNA ANALIZA
m
0
l
0
t
0
= (l
2
t
1
)(ml
3
)
x
2
ly
2
(lt
1
)
z
2
(6.17)
rjesenje prvoga monoma je x
1
= 1, y
1
= 2 i z
1
= 2, pa je:
1
=
F
l
2
v
2
=
F
Av
2
(6.18)
slicno, rjesenje drugoga monoma je x
2
= 0, y
2
= 1 i z
2
= 1, pa je:
2
=

lv
=
1
R
e
(6.19)
Funkcija je ovoga oblika:
(
F
Av
2
,
1
R
e
) = 0 (6.20)
Pa izraz za silu (trazeni izraz za otpor tijela!) ima oblik:
F = Av
2
f(R
e
) (6.21)
Ako se stavi da je C(R
e
) = 2f(R
e
), dobija se poznata Newtonova formula za otpor tijela:
F =
1
2
CAv
2
(6.22)
Koecijent C ovisi o R
e
i obliku tijela i odreduje se eksperimetalno.
Glava 7
Stacionarno tecenje idealnoga uida
Idealni uid je svaki uid koji ne pruza nikakav otpor tecenju. Viskoznost takvoga uida
ne postoji, a ova se idealizacija cesto puta koristi u jednostavnim racunima i u situacijama
kada gubici zbog unutarnjega trenja tekucine nisu veliki. Za idealni uid vrijedi Eulerova
jednadzba koju je mnogo lakse rijesiti od jednadzbi za realne tekucine (tzv. Navier-Stokesove
jednadzbe) Uz to u najvecem dijelu problema iz prakse, uid tece stacionarno u polju sile
teze. Zato se analizu pocinje sa Eulerovom jednadzbom za polje sile teze (kvazi-1D oblik):
v
2
2
+
_
dp
+ gz +
_
v
t
ds = konst. (7.1)
Kad je tecenje stacionarno, zadnji clan lijeve strane otpada (jednak je nuli), pa se dolazi
do kvazi1D Euler-ove jednadzbe za stacionarno tecenje:
v
2
2
+
_
dp
+ gz = konst. (7.2)
Nadalje, ako se zanemari stlacljivost uida (uglavnom tekucine, i plinovi ako su prom-
jene tlaka i temperature malene), gustoca je konstantna sto omogucava formalnu integraciju
gornje jednadzbe, s rezultatom:
v
2
2
+
p
+ gz = konst. (7.3)
Ova jednadzba naziva se Bernoullijeva jednadzba. Ona vrijedi za stacionarno strujanje
nestlacivoga uida i jedna je od najvise koristenih jednadzbi mehanike uida. Ona rjesava
slucajeve u mehanici uida kada se strujanje uida moze tretirati kao kvazi-jednodimenzionalno.
Pogledajmo stoga malo detaljnije znacenje pojedinih clanova ove jednadzbe. Prvi clan je:
v
2
2
(7.4)
a ako njegova dimenzija u stvari odgovara dimenziji gustoce energije i predstavlja energiju
jedinicne mase uida:
m
2
s
2
= m
2
s
2
kg
kg
=
Nm
kg
=
J
kg
(7.5)
Kako se ova gustoca izvodi iz brzine, radi se o dijelu energije koju uid ima zbog brzine
kojom se giba (kineticka energija). Drugi clan Bernoullijeve jednadzbe je:
69
70 GLAVA 7: STACIONARNO TE
CENJE IDEALNOGA FLUIDA

p
(7.6)
koji po principu homogenosti takoder mora imati dimenzije gustoce energije:
Pa
kgm
3
=
Nm
2
kgm
3
=
Nm
kg
=
J
kg
(7.7)
pri cemu je upotrebljena osnovna dimenzija Newtona kao jedinice za silu:
N = kgms
2
(7.8)
Ovaj dio energije dolazi od tlaka u uidu, pa pretstavlja tzv. unutarnju energiju uida.
I na kraju, treci clan je:
gz (7.9)
Dimenzija ovog clana je m
2
s
2
kao i dimenzija prvoga clana pa se i kod njega ocigledno
radi o gustoci energije. U ovom slucaju radi se o dijelu energije koju uid ima zbog svojega
polozaja u polju sile teze (tzv. potencijalna energija).
Pogledajmo sad cijelu Bernoullijevu jednazbu. Njezina lijeva strana zbroj je tri gustoce
razlicitih vrsta energije (kineticke, unutarnje i potencijalne) a desna strana je konstana. Ova
konstanta je ukupna gustoca energije uida, sto znaci da je gustoca ukupne enrgije uida
konstantna. Bernoullijeva jednadzba izrice zakon sacuvanja energije za nestlacivi uid!
7.1 Ravnoteza u smjeru okomitom na strujnicu
r
dA
v
p
Slika 7.1: Sile koje djeluju na cesticu uida u smjeru okomitom na strujnicu. Kod sta-
cionarnog tecenja ove sile se moraju medusobno uravnoteziti.
Kod stacionarnoga tecenja sile koje djeluju na cesticu uida okomito na strujnicu se
moraju medusobno uravnoteziti jer se strujnica u vremenu ne mijenja. Radi jednostavnosti
7.2: BERNOULLIJEVA JEDNAD
ZBA ZA IDEALNE TEKU
CINE 71
je na slici 7.1 pretpostavljeno strujno vlakno kvadraticnoga presjeka i strujna cestica u obliku
malena kvadra. Na bocne plohe strujne cestice djeluje tlak, centrifugalna sila i komponenta
sile teze u smjeru normale odgovarajuce plohe. Ako je tlak na donju plohu p, onda je tlak
na gornju plohu:
p +
p
n
dn (7.10)
Komponenta sile teze u smjeru normale plohe je dmg cos , pa je ravnoteza sila za gornju
i donju plohu opisana sljedecim izrazom:
pdA
_
p +
p
n
dn
_
dA + dm
v
2
r
+ dmg cos = 0 (7.11)
Kako je masa cestice uida dm = dAdn izraz prelazi u:
p
n
dndA + dAdn
v
2
r
dAdng
z
n
= 0 (7.12)
a nakon sredivanja ostaje:
dp
n
=
v
2
r
dn gdz (7.13)
Ukupna promjena tlaka okomito na smjer strujanja sastoji se od dva dijela (dva clana
desne strane jednadzbe), od kojih se prvi naziva dinamicki doprinos, a drugi staticki. Di-
namicki doprinos promjeni tlaka dolazi od zakrivljenosti strujnice i s time povezane inerci-
jske centrifugalne sile. Staticki doprinos je jednostavno promjena hidrostatickoga tlaka zbog
promjene dubine u uidu (dz). Kad strujanja nema, ili je strujnica ravna (r = ) dobije se
od prije poznata jednadzba hidrostaticke ravnoteze:
dp
n
= gdz (7.14)
S druge strane, ako se strujanje odvija u horizontalnoj ravnini, nema promjene hidrostatskoga
tlaka pa drugi clan iscezava:
dp
n
=
v
2
r
dn (7.15)
Ova jednadzba naziva se jednadzba radijalne ravnoteze toka i od velike ja vaznosti u 2D
proracunima tecenja. U slucajevima kad strujnice postanu koncentricne kruznice (vrtlozi)
ova jednadzba dodatno se pojednostavi:
dp
n
=
v
2
r
dr (7.16)
7.2 Bernoullijeva jednadzba za idealne tekucine
Bernoullijeva jednadzbu za nestlacivi uid pomnozi se s g:
v
2
2g
+
p
g
+ z = z
(m) (7.17)

Lako se provjeri da svi clanovi sad imaju dimenzije duljine. Shodno tome oni se nazivaju
visine:
v
2
/2g je brzinska visina
p/g je tlacna visina
z je geodetska visina
z
je visina energetskog horizonta (visina energetske linije)

Drugim rijecima, zbroj brzinske visine, tlace visine i geodetske visine jednak je (kon-
stantnoj) visini energetskog horizonta. Nadalje, zbroj tlacne i geodetske visine naziva se
piezometarska visina. To je visina do koje se podize tekucina u piezometru, pa ovaj
pojam ima veliko prakticno znacenje, jer se piezometarska visina moze izravno mjeriti.
I ovaj oblik Bernoullijeve jednadzbe opisuje sacuvanje ukupne energije tekucine, iako je
on skriven (svi clanovi imaju dimenziju duzine). No, spretnim raspisivanjem te dimenzije
nalazi se:
m = m
N
N
=
J
N
=
J
G
= kg 1 g (7.18)
Pojedini clanovi predstavljaju dakle odgovarajuce energije izrazene po tezini jedinicne
mase tekucine. Ovaj se oblik Bernoullijeve jednadzbe u praksi najcesce koristi jer se piezometarska
visina moze jednostavno i izravno mjeriti, a slicno je i sa ostalim visinama koje ulaze u ovaj
oblik Bernoullijeve jednadzbe. Kod koristenja Bernoullijeve jednadzbe za rjesavanje prob-
lema u praksi promatraju se dvije pogodno odabrane tocke na strujnici. Kako je i gustoca
tekucine i energetska vsina konstantna, raspisivanje Bernoullijeve jednadzbe za te dvije tocke
i izjednacavanje lijevih strana daje prakticni oblik Bernoullijeve jednadzbe:
v
2
1
2g
+
p
1
g
+ z
1
=
v
2
2
2g
+
p
2
g
+ z
2
(7.19)
1 i 2 su bilo koje dvije tocke na (istoj!) strujnici. U ovoj cinjenici je sakriven i na-
jveci problem Bernoullijeve jednadzbe: ona vrijedi samo za jednu tocno odredenu strujnicu,
a najcesce se ne zna tocan tok te strujnice kroz prostor! Ovaj se problem u praksi zane-
maruje (inace se ne bi mogla koristiti Bernoullijeva jednadzba) a racun se radi sa srednjim
vrijednostima velicina koje u Bernoullijevu jednadzbu ulaze. Mnostvo teoretskih i eksper-
imentalnih istrazivanja pogreske koja se takovim nacinom racunanja radi pokazalo je da
najvecu pogresku unosi upotreba srednje vrijednosti brzine. Zato treba doci do priblizne
ocjene velicine te pogreske. Pritom se krece od toka kineticke energije kroz strujno vlakno:
dE
k
dt
=
dm
dt
v
2
2
2
(7.20)
pri cemu je protok mase opisan sa:
dm
dt
=
dV
dt
=
dAv
dt
(7.21)
spajanjem ove dvije jednadzbe izlazi:
dE
k
dt
=

2
v
3
dA (7.22)
ZBA ZA IDEALNE TEKU
CINE 73
Za cijeli presjek toka ovaj izraz mora se integrirati preko povrsine presjeka toga toka:
d
dt
(E
k
) =

2
_
A
v
3
dA (7.23)
Provede li se li ovu integraciju sa srednjom vrijednosti brzine (koja je konstanta!) dobije
se:
d
dt
(

E
k
) =

2
v
3
A (7.24)
matematicki se moze pokazati da je integral sa pravom vrijednoscu brzine uvijek veci od
rezultata dobivenoga srednjom vrijednosti brzine:
_
A
v
3
dA > v
3
A (7.25)
a omjer koji opisuje razliku ova dva rezultata:
=
_
A
v
3
dA
v
3
A
> 1 (7.26)
naziva se Coriolissov koecijent.

Zeli li se izbjeci pogreske nastale upotrebom srednjih
vrijednosti u Bernoullijevoj jednadzbi mora se njezine brzinske clanove popraviti upotrebom
ovoga koecijenta:
v
2
2g
+
p
g
+ z = z
(7.27)
odnosno, u prakticnom obliku:
1
v
2
1
2g
+
p
1
g
+ z
1
=
2
v
2
2
2g
+
p
2
g
+ z
2
(7.28)
sto naravno pretpostavlja da je njegova vrijednost barem priblizno poznata. Ako nije,
ostaje da se pretpostavi = 1 i na neki drugi nacin pokusa ocijeniti ucinjenu pogresku.
U slucaju kad se strujanje zaustavi Bernoullijeva jednadzba prelazi u jednadzbu hidrostatske
ravnoteze:
p = g(z
z) (7.29)
Slika 7.2 zorno prikazuje znacenje pojedinih clanova Bernoullijeve jednadzbe za idealne
tekucine. I energetska i geodetska visina mjere se od tzv. referentne ravnine koja se obicno
postavlja kroz ili ispod najnize tocke. Time je osigurano da su te visine u svim tockama prob-
lema pozitivne. Standardna referentna ravnina je ploha geoida koja predstavlja zamisljen
srednju razinu morske povrsine, a visine mjerene prema njoj nazivaju se nadmorske visine.
Kako je za idealnu tekucinu ukupna energija sacuvana, energetska linija je horizontalna, na
visini z
o
, sa koje pocinje tok tekucine.
Kao sto je to vec napomenuto, za racun se uzima srednje vrijednosti velicina za os strujne
cijevi za koju se rjesava Bernoullijeva jednadzba. Kako se hidrostatski tlak pojavljuje na
obje strane prakticne Bernoullijeve jednadzbe, moze ga se izrazavati kao apsolutni ili kao
relativni tlak, jer se konstatna razlika medu njima krati, ali u tome se treba biti konzistentan.
Za rjesavanje prakticnih problema koristi se prakticni oblik Bernoullijeve jednadzbe za dvije
pogodno odabrane tocke na osi strujne cijevi (slika 7.3). Prva se tocka obicno bira tako da se

0 0
energetska linija
z
o
z
piezometarska linija
Slika 7.2: Gracki prikaz Bernoullijeve jednadzbe za idealne tekucine. Sve visine vezu se za
os strujne cijevi.
0 0
z
1
z
o
z
2
1
2
Slika 7.3: Gracki prikaz prakticnoga oblika Bernoullijeve jednadzbe za idealne tekucine.
Jednadzbu se postavlja za dvije tocke (1 i 2) na osi strujne cijevi, odn. za odgovarajuce
ravnine presjeka toka, ravninama kroz te dvije tocke.
za nju znaju vrijednosti svih relevantnih visina, pa se onda uz pomoc prakticne Bernoullijeve
jednadzbe nalaze vrijednosti tih velicina u drugoj tocki. Tu je cesto puta uz Bernoullijevu
jednadzbu potrebno koristiti i jednadzbu kontinuiteta, radi odredivanja srednje brzine toka
u drugoj tocki. Cijeli se postupak u toku rjesavanja postavljenoga problema cesto ponavlja
mnogo puta za razlicite tocke toka.
Glava 8
Stacionarno tecenje realnoga uida
U mnogim realnim situacijama nije moguce zanemariti viskoznost uida koji tece. Zbog
viskoznosti dolazi do trenja izmedu cestica uida i okolnih objekata, kao i izmedu poje-
dinih cestica uida, sto kao i kod trenja krutih objekata rezultira stvaranjem topline i
gubitkom dijela energije uida. Mnogobrojni pokusi, uglavnom bazirani na originalnom
Newton-ovom pokusu pokazali su da se viskozna sila moze prikazati kao umnozak tangenci-
jalnoga naprezanja i (tangencijalne) povrsine na koju to naprezanje djeluje:
F
vis
= A (8.1)
U slucaju da se radi o cestici uida, viskozna slika djeluje na njeno bocno oplosje dA =
dOds pa je viskozna sila opisana sa:
dF
vis
= dOds (8.2)
da bi gubitak energije zbog ove viskozne sile pretvorio u gubitak energetske visine, mora
se rad koji ta sila ucini na putu ds podijeliti s tezinom cestice gdV :
dh
vis
=
dF
vis
ds
gdAds
=
dF
vis
gdA
(8.3)
Prema tome, posljedica viskoznosti uida je gubitak energije uida. Ovaj gubitak odvija
se u smjeru tecenja pa se energija realne tekucine uvijek smanjuje u smjeru u kojem se tok
odvija.
8.1 Bernoullijeva jednadzba za realne tekucine
Viskozne gubitke energije kod tecenja realnih tekucina najcesce se opisuje ukupnim gubitkom
nastalim izmedu dva presjeka toka, koji se, izrazen kao gubitak energetske visine, dodaje
desnoj strani prakticnoga oblika Bernoullijeve jednadzbe:
v
2
1
2g
+
p
1
g
+ z
1
=
v
2
2
2g
+
p
2
g
+ z
2
+ H (8.4)
Ovaj gubitak uvijek je veci od nule (trenje uvijek pretvara dio raspolozive energije u
toplinu) pa je u presjeku 2 ukupna energetska visina tekucine smanjena za iznos gubitaka
H. kod realnih tekucina ukupna energija tekucine se u smjeru toka stalno
75
CENJE REALNOGA FLUIDA

0 0
z
1
z
o
z
2
1 2
E
H
z
Slika 8.1: Gracki prikaz prakticnoga oblika Bernoullijeve jednadzbe za realne tekucine.
Ukupni gubici energije nastali izmedu presjeka 1 i 2 opisuju se smanjenjem energetske visine
za visinu gubitaka H.
smanjuje!. Gore navedeni oblik Bernoullijeve jednadzbe naziva se Bernoullijeva jednadzba
za realne tekucine.
8.1.1 Odredivanje gubitaka
Bernoullijeva jednadzba za realne tekucine omogucava nam i prakticno odredivanje gubitaka.
Pritom se mora osigurati da je tecenje stacionarno (=konstantan protok kroz cjevovod). Na
mjestima 1 i 2 se prvo izmjeri piezometarske visine h
p
:
h
p
=
_
z +
p
g
_
(8.5)
Nakon toga se pomocu jednadzbe kontinuiteta odredi srednje brzine toka na tim mjestima
(uz pretpostavku da je poznat protok kroz cjevovod, a koji se lako moze izmjeriti):
v
1
A
1
= v
2
A
2
= Q (8.6)
a onda se, uz pomoc Bernoullijeve jednadzbe za realne tekucine, odredi gubitak energetske
visine:
H =
_
v
2
1
2g
+
p
1
g
+ z
1
_
_
v
2
2
2g
+
p
2
g
+ z
2
_
(8.7)
jednadzbu (8.7)moze se pojednostaviti uvrstavanjem izmjerenih piezometarskih visina:
H =
_
v
2
1
2g
+ h
p1
_
_
v
2
2
2g
+ h
p2
_
(8.8)
Kod stvarnih mjerenja ove vrste najcesce se koriste cijevi konstantnoga presjeka, jer je
u tom slucaju srednja brzina toka svugdje jednaka, a gubici se nalaze vrlo jednostavno kao
razlika izmjerenih piezometarskih visina:
ZBA ZA REALNE TEKU
CINE 77
H = h
p1
h
p2
(8.9)
Gubitak energetske visine izrazen po jedinici duljine toka naziva se energetski gradijent
ili energetski pad:
I
e
=
H
l
(8.10)
gdje je l duzina toka na kojoj nastaje gubitak h
1,2
. Slicno, gubitak piezometarske visine
izrazen po jedinici duljine toka naziva se piezometarski gradijent (pad) ili hidraulicki
gradijent:
I
p
=
h
p1
h
p2
l
= tan (8.11)
koji se cesto puta izrazava i kao tangens kuta nagiba piezometarske linije prema horizon-
tali ().
CENJE REALNOGA FLUIDA

Glava 9
Tecenje kroz cijevi
9.1 Reynoldsov pokus
v
Slika 9.1: Reynoldsov pokus. U tok tekucine u horizontalnoj cijevi ubacuje se tanka struja
obojene tekucine. Polozaj mjesta ubacivanja na presjeku cijevi moze se mijenjati pomicanjem
sustava za ubacivanje. Brzina tecenja regulira se otvaranjem ili zatvaranjem ventila na kraju
cijevi.
Teorijsko proracunavanje viskoznih gubitaka se pokazalo izuzetno kompleksnim, i mnogi
problemi ni do danas nisu rijeseni na zadovoljavajuci nacin. Zbog toga se ovaj dio mehanike
uida i danas oslanja na rezultate iscrpnih pokusa i empirijske jednadzbe izvedene na osnovi
njih. Prakticne probleme tecenja realnih tekucina i danas najbolje ilustrira Reynoldsov pokus
koji je prvi ukazao na promjenjivu prirodu tecenja, u ovisnosti o njegovoj brzini. Pokus je
u osnovi vrlo jednostavan (v. sliku 9.1). U tok tekucine u dugoj, horizontalnoj i, radi
mogucnosti opazanja, prozirnoj cijevi na njegovom se pocetku ubacuje tanki mlaz obojene
tekucine. Protok se regulira otvaranjem i zatvaranjem ventila na kraju cijevi, a konstantni
ulazni tlak osigurava se odrzavanjem konstantne razine tekucine u rezervoaru. Tanki mlaz
obojene tekucine slijedi strujnicu na koju je ubacen i omogucava pracenje njezinoga oblika
po duzini cijevi.
79
80 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

Kod malih brzina tecenja pokus je dao ocekivani rezultat: strujnica je ravna i paralelna
s osi cijevi. Njezin oblik ne ovisi o polozaju strujnice unutar presjeka cijevi (slika 9.2).
v
Slika 9.2: Kod malih brzina tecenja Reynoldsov pokus pokus pokazuje da je strujnica ravna
i paralelna s osi cijevi. Njen oblik ne ovisi o polozaju strujnice unutar presjeka cijevi.
Slika strujnica nadalje pokazuje da se cestice tekucine medusobno ne mijesaju vec teku
jedna pored druge. Preslikano na kruzni presjek cijevi, tekucina tece u slojevima (lamelama),
pa se ovakav tok naziva laminarni tok.
No, vec i sa malim povecanjem brzine toka strujnica u blizini osi cijevi postaje nestabilna
i pocinje titrati, tj. mijenjati svoj polozaj u vremenu (v. sliku 9.3). Pri tome slika strujanja
u blizini stijenke cijevi i dalje ostaje nepromijenjena, tj. laminarna (v. sliku 9.4). Vremenska
promjenjivost strujnice ukazuje na to da tok vise nije stacionaran, o cemu ce kasnije biti vise
rijeci. Ovaj nacin tecenja naziva se prijelazni rezin (prijelazni tok).
v
Slika 9.3: Kod nesto vecih brzina tecenja strujnica u blizini osi cijevi postaje nestabilna i
pocinje mijenjati svoj oblik i polozaj unutar toka.
9.1: REYNOLDSOV POKUS 81
v
Slika 9.4: Istovremeno, strujnice u blizini stijenke cijevi i dalje ostaju nepromijenjene.
Daljnje povecavanje brzine izaziva sve brze promjene oblika strujnice i to u cijelom pres-
jeku toka (v. slike 9.5 i 9.6). Vrlo brzo, u smjeru toka, strujnica se gubi i tekucina je jedno-
liko obojena sto nam govori da dolazi do medusobnog mijesanja cestica tekucine. Detaljniji
pokusi, uz upotrebu brzih kamera i posebnih tehnika pracenja cestica tekucine, pokazuju da
u toku postoje jaka vrtlozenja, pa se ovaj nacin tecenja naziva vrtlozni ili turbulentni
tok.
v
Slika 9.5: Kod jos vecih brzina strujanja dolazi do jakoga i brzog promjena oblika strujnice
i vrlo brzo i do potpunoga mijesanja tekucine.
Na osnovi mnogo pokusa sa cijevima razlicitih promjera i uz razlicite brzine tecenja,
Reynolds je empirijski ustanovio da je slika tecenja dva razlicita toka prakticki ista, ako je
omjer umnoska brzine i promjera cijevi sa koecijentom viskoznosti tekucine za oba toka isti.
Taj se omjer danas naziva Reynoldsov broj i deniran je kao:
82 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

v
Slika 9.6: Slika mijesanja je kod vecih brzina ista u cijelom presjeku cijevi, sve do njezine
stijenke.
R
e
=
vd
(9.1)
Rezultati pokusa su nadalje pokazali da je tok laminaran ako je R
e
< 2320, da je u
prijelaznom rezimu ako je R
e
2320, te da je vrtlozan ako je R
e
veci od 2320. Za cijevi ciji
presjek nije okrugao, koristi se tzv. hidraulicki radijus koji je deniran kao omjer presjeka
toka i opsega tog presjeka (v. sliku 9.7):
O
A
Slika 9.7: Hidraulicki radijus cijevi proizvoljnoga oblika presjeka omjer je povrsine presjeka
unutarnjeg otvora cijevi i njegovoga opsega.
R
h
=
A
O
(9.2)
9.2: GUBICI U CJEVOVODU 83
Za okruglu cijev je hidraulicki radijus jednak polovici zickoga polumjera cijevi, o cemu
itekako treba voditi racuna! Ova nespretna razlika posljedica je povijesnog razvoja struke
i danas ju je prakticki nemoguce ispraviti. Kod upotrebe strucne literature treba pripaziti
jer manji broj autora Reynoldsov broj nestandardno denira tako da hidraulicki radijus
okrugle cijevi bude jednak njenom zickom polumjeru. U ovom tekstu koristi se iskljucivo
standardna denicija Reynoldsovog broja i hidraulickog polumjera.
R
h
=
R
2
2R
=
R
2
(9.3)
9.2 Gubici u cjevovodu
Cjevovod je sklop cijevi, ventila, racvi i ostalih elemenata cijevne armature kroz koji tece
tekucina. I nadalje cemo se drzati zahtjeva da je tok kroz cjevovod stacionaran a tekucina
nestlaciva. Prvi korak u teoretskoj analizi gubitaka u cjevovodu bit ce analiza jednadzbe za
gubitke izvedene iz Bernoullijeve jednadzbe:
H =

1
v
2
1
2
v
2
2
2g
+
p
1
p
2
g
+ (z
1
z
2
) (9.4)
Ako Coriollisov koecijent ne ovisi o brzini, sto je ispunjeno u najvecem broju stvarnih
situacija, prvi je clan ove jednadzbe u potpunosti odreden geometrijom cjevovoda (preko
jednadzbe kontinuiteta!), pa on ne moze biti izvor gubitaka. Gubici se dakle moraju manife-
stirati u smanjenju sume zadnja dva clana, tj. u smanjenju piezometarske visine. To postaje
jos ocitije ako se ogranicimo na analizu cijevi konstantnoga promjera. Brzine su tada svugdje
iste, pa se jednadzba gubitaka pojednostavi na:
H =
p
1
p
2
g
+ (z
1
z
2
) = h
p1
h
p2
(9.5)
Kod mjerenja otpora u cijevima, one se najcesce postavljaju vodoravno, pa i zadnji clan
otpada:
H =
p
1
p
2
g
(9.6)
Gubici zbog viskoznosti strujanja u cjevovodu dovode do pada hidrostatskoga tlaka u sm-
jeru strujanja. Vidjet cemo kasnije da osiguravanje dovoljnoga tlaka na izlasku iz cjevovoda
(kod zadanoga maksimalnog protoka) jedan od najvaznijih zadataka konstruktora cjevovoda,
koji u najvecom mjeri odreduje dimenzije cijevnih elemenata.
Pogledajmo sad malo detaljnije tok u nekom malom dijelu horizontalne cijevi (v. sliku
9.8). Za cesticu tekucine odabran je volumen omeden dvjema bliskim poprecnim presjecima
cijevi, razmaknutima za dl. Na cesticu djeluju tlacne sile i sila viskoznoga trenja na stijenci
cijevi, pa je jednadzba ravnoteze sila:
pA = Odl + (p + dp)A (9.7)
sto nakon sredivanja prelazi u izraz za smanjenje tlaka u cijevi:
dp = dl
O
A
=

R
h
dl (9.8)
84 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

v
p p+dp
dl
Slika 9.8: Odabir cestice uida za analizu viskoznih gubitaka u cijevi i sile koje na tu cesticu
djeluju.
Kad bi se moglo odrediti iznos smicnoga naprezanja na stijenci cijevi , mogla bi se rijesiti
jednadzbu (9.8). Pokazalo se da to uopce nije trivijalno, pa cemo se posluziti dimenzionalnom
analizom. Pretpostavi li se da je:
= f(, , v, R
h
) (9.9)
na osnovi cega se dalje pretpostavi da je:
= k
x
v
y
R
z
h
(9.10)
Ovdje se dodatno pretpostavlja da je smicno naprezanje proporcionalno koecijentu
viskoznosti, inace bi se dobile tri dimenzione jednadzbe za cetiri nepoznanice, sto se ne
moze jednoznacno rijesiti. Raspisivanje dimenzionalne jednadzbe daje:
ML
1
T
2
= (L
2
T
1
)(ML
3
)
x
(LT
1
)
z
(9.11)
a nakon sredivanja:
ML
1
T
2
= M
x
L
23x+y+z
T
1y
(LT
1
)
z
(9.12)
Odatle se nalazi:
x = 1 y = 1 z = 1 (9.13)
i
= k
v
R
h
(9.14)
Uz upotrebu hidraulickog radijusa i Reynoldsovoga broja, odn. njihove veze
R
h
=
4v
R
e
(9.15)
9.2: GUBICI U CJEVOVODU 85
jedn. (9.14) postaje:
= k
4
R
e
v
2
=
8k
R
e
v
2
2
(9.16)
Ovo se uvrsti u jednadzbu za pad tlaka (9.8), kojoj se promijeni predznak:
dp =

R
h
dl =
8k
R
h
R
e
v
2
2
dl (9.17)
Integracijom ovoga izraza po duljini cijevi dolazi se do izraza za ukupni pad tlaka na toj
duljini:
p =
l
4R
h
v
2
2
(9.18)
Ovdje se uvede konstanta:
=
32k
R
e
(9.19)
koja se naziva bezdimenzionalni koecijent trenja (koecijent otpora strujanju) u ravnoj
cijevi. Ako se ogranicimo na okrugle cijevi, 4R
h
= d, gdje je d zicki promjer cijevi, pa
jednadzba 9.8 postaje:
p =
l
d
v
2
2
(9.20)
ili, izrazeno u energetskim visinama:
H =
l
d
v
2
2g
(9.21)
ovo je Darcy-Wiessbachova formula za gubitke u cijevima. Po analogiji sa njom, i
svi drugi gubici u dijelovima cjevovoda se prikazuju kao:
H =
v
2
2g
(9.22)
gdje je bezdimenzionalni koecijent otpora (koecijent gubitka energije) za odgovarajuci
dio cjevovoda.
86 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

9.3 Laminarno tecenje kroz cijevi
Laminarno tecenje u stvarnosti se javlja samo kod vrlo malih brzina strujanja (gravitacijski
pobudena strujanja, ako brzina nije prevelika), strujanja u kapilarama, kroz tkanine i ltere,
kod procjedivanja podzemnih voda i kod tecenja viskoznih tekucina (med, lava, katran i
smole). U svim drugim slucajevima realni uidi teku vrtlozno.
Problem laminarnoga tecenja jedini se dade matematicki u cijelosti tocno opisati, pa se
rjesenja problema za laminarno strujanje cesto koriste kao predlosci za rjesavanje problema
u turbulentnom rezimu. I ovdje ce se analizu zapoceti od strujanja u cilindricnoj cijevi, ali
ce se drugacije odabrati cesticu uida: uzet ce se da ona ima oblik cilindra, koaksijalnoga s
osi cijevi i duzine l jednake razmaku dviju ravnina presjeka toka izmedu kojih se racunaju
gubici (slika 9.9).
v
p
1
1
2
l
Slika 9.9: Odabir cestice uida za analizu viskoznih gubitaka kod laminarnoga tecenja kroz
cijev.
Tangencijalno naprezanje na bocnoj plohi cestice odredujemo uz pomoc Newtonovog
zakona za tangencijalno naprezanje:
=
dv
dy
(9.23)
Kako analizirani problem ima rotacionu simetriju s obzirom na os cijevi, naprezanje je isto
u svim tockama oboda cilindra koji predstavlja razmatranu cesticu, pa je ukupna viskozna
sila na cesticu:
F
t
= A = 2rl (9.24)
kao i prije, viskozna sila je u ravnotezi sa razlikom tlacnih sila na baze cestice:
F
t
= F
p
(9.25)
pri cemu je razlika tlacnih sila:
F
p
= (p
1
p
2
)A
B
= pr
2
(9.26)
9.3: LAMINARNO TE
CENJE KROZ CIJEVI 87

Izjednacavanje slika daje sljedeci izraz:
pr
2
= 2rl
dv
dy
(9.27)
koji nakon sredivanja postaje
pr = l
dv
dy
(9.28)
y
r
R
Slika 9.10: Promjena koordinatnog sustava koja olaksava koristenje rotacione simetrije.
Da bi se olaksao daljnji racun, promijeniti ce se koordinatni sustav, i to tako da se
ishodiste spusti na donju stijenku cijevi. Kod toga x-koordinata ostaje nepromjenjena, a
veza izmedu nove y-koordinate i udaljenosti od osi cijevi je:
y = R r dy = dr (9.29)
Ovom promjenom koordinata izraz (9.28) postaje:
pr = 2l
dv
dr
(9.30)
Njega ce se upotrijebiti da se nade brzinu strujanja u ovisnosti o koordinati y, a da se to
postigne, prvo ga treba presloziti tako da se dobije izraz za derivaciju brzine:
dv
dr
=
pr
2l
(9.31)
koji se onda integrira preko povrsine presjeka toka, pri cemu se ne smije zaboraviti da je
brzina ista u svim tockama jednako udaljenim od osi cijevi (simetrija!):
v =
p
2l
_
Rr
R
rdr =
p
4l
(R
2
r
2
) (9.32)
Ovo je Hagen-Poiseullov zakon raspodjele brzine za laminarno strujanje. Maksimalna
brzina je na osi cijevi (r = 0) i iznosi:
88 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

v
max
=
p
l
R
2
4
(9.33)
a odnos brzine na polumjeru r prema maksimalnoj brzini je kvadratican:
v
v
max
= 1
_
r
R
_
2
(9.34)
R
-R
r
v
v
max
Slika 9.11: Prol brzine kod laminarnoga tecenja kroz cilindricnu cijev.
Prol brzine je parabolicnoga oblika i prikazan je na slici 9.11. Kako je brzina u svim
tockama presjeka toka ovime poznata, moze se naci i ukupni protok tekucine kroz cijev:
Q =
_
R
0
2rvdr (9.35)
odnosno:
Q = R
2
_
R
2
p
8l
_
(9.36)
Ranije se protok vezao za srednju brzinu:
Q = R
2
v (9.37)
pa se izjednacavanjem nalazi:
v =
Q
R
2
=
p
l
R
2
8
(9.38)
ili, jednostavnije:
v =
v
max
2
(9.39)
9.3: LAMINARNO TE

Omjer srednje i maksimalne brzine naziva se koecijent brzine :
=
v
v
max
= 0, 5 (9.40)
i za laminarno tecenje = 0, 5. Iz brzine mozemo tocno odrediti i Coriollisov koecijent
:
=
_
A
v
3
dA
v
3
A
= 2 (9.41)
i ocigledno je da se on kod laminarnoga strujanja ne smije zanemariti. Na kraju se
okretanjem izraza za srednju brzinu nalazi i viskozni gubitak:
p =
l
R
2
8 v (9.42)
ili, izrazen kao gubitak energetske visine:
h =
l
R
2
8
v
g
(9.43)
Usporedivanjem ovog izraza s opcim izrazom za viskozne gubitke u cijevima (9.20) dolazi
se do izraza za bezdimenzionalni koecijet trenja za laminarno tecenje u cijevima:
lam
=
64
R
e
(9.44)
U slucaju proizvoljnog oblika presjeka cijevi dolazi se do slicnih relacija, a opci laminarni
koecijent trenja moze se izraziti kao:
lam
=
lam,cijev
(9.45)
gdje konstanta ovisi o geometrijskom obliku presjeka cijevi. Primjerice za cijevi pra-
vokutnoga presjeka koecijent prikazan je na slici 9.12, koecijenti za neke posebne
sludajeve tabelirani su u tablici 9.1.
0,8
0,9
1
1,1
1,2
1,3
1,4
1,5
1,6
0 0,2 0,4 0,6 0,8 1
b/a

Slika 9.12: Konstanta opcega laminarnog koecijenta trenja za razlicite oblike pra-
vokutnoga presjeka cijevi.
90 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

Tablica 9.1: Konstanta opcega laminarnog koecijenta trenja za razne oblike pravokutnoga
presjeka cijevi.
slucaj
kruzni presjek 1
paralelne ploce 1,5
kvadratni presjek 0,89
pravokutni presjek 1:0,44 1,00
9.3.1 Duljina formiranja laminarnoga toka
L
lam
Slika 9.13: Formiranje laminarnoga prola brzine na ulazu u cijev.
Laminarni (parabolicni) prol brzine ne uspostavlja se odmah na mjestu ulaska tekucine
u cijev, vec je za njegovo formiranje potrebna odredena duzina toka. Pokusima je odredeo
da je ta duzina priblizno:
L
lam
= 0, 065dR
e
(9.46)
9.4: VRTLO
ZNO (TURBULENTNO) TE

9.4 Vrtlozno (turbulentno) tecenje kroz cijevi
t
v
v
Slika 9.14: Kod turbulentnog toka brzina se u svakoj tocki toka nepravilno mijenja i po
iznosu i po smjeru. Turbulentni je tok u svojoj biti nestacionaran.
Tecenje u prirodi obicno se odvija s tako velikim brzinama da je tok uglavnom vrtlozan.
Primjerice za vodu koja tece kroz vodovodne cijevi, prijelaz iz laminarnoga u vrtlozni rezim
toka dogada se vec kod brzina od oko 0,1 cms
1
(cijev promjera 25 mm). Veliki problem
pri analizi vrtloznoga rezima tecenja predstavlja nepostojanje stalnih strujnica, sto zorno
pokazuje i ranije opisani Reynoldsov pokus. Strujnice kod vrtloznoga toka su nepravilne,
vremenski promjenjive, te medusobno izmijesane i zacvorene. To prakticki onemogucava
analiticko rjesavanje jednadzbi koje opisuju vrtlozni rezim toka. Da bi se ipak moglo doci
do kakvih-takvih zakljucaka o ponasanju uida u ovom rezimu, koristi se vremenskiousred-
njavanje zikalnih velicina koje taj tok opisuju. Tako se umjesto trenutne vrijednosti brzine
u nekoj tocki toka (slika 9.14) koristi vremenski usrednjena brzinu:
v =
1
T
_
T
0
vdt (9.47)
odnosno, po komponentama:
v
x
=
1
T
_
T
0
v
x
dt
v
y
=
1
T
_
T
0
v
y
dt
v
z
=
1
T
_
T
0
v
z
dt
(9.48)
Usrednjavanje po vremenu uklanja vremensku ovisnost usrednjene velicine, (srednja vri-
jednost ne ovisi o vremenu!) pa tako nestacionarni problem prelazi u stacionarni (slika 9.15).
Naravno, kod koristenja srednjih vrijednosti gubi se informacija o trenutnim vremenskim (ili
prostornim vrijednostima, ako se usrednjavanje vrsi preko prostornih dimenzija) vrijednos-
tima usrednjene velicine, sto uglavnom nije od presudne vaznosti. Kod proracuna nekoga
cjevoda uglavnom nas zanima protok koji taj cjevovod mora omoguciti, za sto su dovoljne
srednje vrijednosti brzine, a trenutne brzine toka u pojedinim tockama toka nisu bitne.
92 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

v
x
v
x
v
x
t=t
1
t=t
2
usrednjeno
Slika 9.15: Trenutni prol brzine po presjeku toka (radi jednostavnosti prikazana je samo
x-komponenta brzine) vremenski je promjenjiv. Usrednjavanjem se dolazi do srednje vri-
jednosti brzine, a kaze se da je vrtlozni tok stacionaran ako je prol te srednje vrijednosti
konstantan.
Problem vrtloznoga tecenja svodi se dakle na potrebu da se pronade raspodjela srednje
vrijednosti brzine na povrsini presjeka toka. Pogledajmo stoga jednu cesticu uida u blizini
stijenke cijevi (slika 9.16).
y
y
1
y
2
x
v
x
(y
1
)
v
x
(y
1
)
v
x
(y
2
)
Slika 9.16: U vrtloznom toku cestica uida ima i komponente brzine okomite na smjer toka.
Na slici je prikazana jedna cestica u trenutku kad ju vrtlozenje nosi od stijenke cijevi prema
njezinoj sredini.
Kao prvo, postavit ce se koordinanti sustav tako da mu x-os pokazuje u smjer toka,
paralelno sa stijenkom cijevi, te da y-os pokazuje prema osi cijevi. Ishodiste ce se staviti na
samu stijenku cijevi. Nakon toga odabere se neka proizvoljna cestica uida u blizini stijenke
cijevi, na udaljenosti y
1
od nje. Neka ta cestica ima x-komponentu brzine v
x
(y
1
). Vrtlog ce
nakon nekoga vremena tu cesticu odnijeti na udaljenost y
2
od stijenke cijevi. Brzina toka na
toj udaljenosti od stijenke cijevi veca je jer se cestica sad nalazi blize osi cijevi. Uz pomoc
razvoja u red brzinu na ovom mjestu povezujemo sa brzinom na mjestu sa kojeg je cestica
krenula:
v
x
(y
2
) = v
x
(y
1
) + y
d v
x
dy
(9.49)
9.4: VRTLO
ZNO (TURBULENTNO) TE

gdje je:
y = y
2
y
1
(9.50)
Zbog inercije cestica tezi zadrzavanju svoje pocetne brzine, pa je sporija od okolnoga
uida. Naravno da ce se razlika brzine ponistiti zbog djelovanja viskoznih sila, pa ce cestica
biti ubrzana na brzinu okolnog uida. Pri tome okolni uid to ubrzanje osjeca kao silu koja
se odupire njegovom toku. U iducem ce se koraku pokusati odrediti iznos te sile.
Neka je y-komponenta brzine koja promatranu cesticu nosi prema sredini toka v
y
. Ako
na mjestu gdje se cestica nalazi tok se presijece ravninom okomitom na y-os, cestica ce zbog
postojanja y-komponente brzine proci kroz tu ravninu. Ako na taj nacin u nekom kratkom
vremenu dt kroz tu ravninu prema osi cijevi prode masa uida dm
y
, maseni protok kroz tu
ravninu (dakle protok u y-smjeru) ce biti:
dQ
M
=
dm
y
dt
= dA v
y
(9.51)
Zbog ubrzavanja na brzinu v
x
(y
2
) dolazi do promjene kolicine gibanja:
d(mv)
dt
= dF =
dm
y
dt
[ v
x
(y
2
) v
x
(y
1
)] (9.52)
No, iz jednadzbe (9.49) se vidi da je razlika brzina na desnoj strani upravo jednaka:
v
x
(y
2
) v
x
(y
1
) = y
d v
x
dy
(9.53)
pa je nastala sila jednaka:
dF = dA v
y
y
d v
x
dy
(9.54)
Tangencijalno naprezanje koje zbog ove sile nastaje odreduje se dijeljenjem sile sa povrsinom
na kojoj ona djeluje:
turb
=
dF
dA
= v
y
y
d v
x
dy
(9.55)
Nadalje, zbog zakona kontinuiteta (sacuvanja mase), mora ukupni tok u y-smjeru isceznuti,
sto znaci da se na nekim mjestima u toku uid u y-smjeru giba i od osi cijevi prema stijenci.
Rezultati mnostva pokusa pokazuju da su kod vrtloznih gibanja putanje cestica uida pri-
blizno kruzne, pa tako istovremeno na jednom mjestu vrtloga neka masa uida ide prema
stijenci, a na drugoj strani vrtloga ista masa uida se udaljava od nje. Ako je gibanje
kruzno, srednje vrijednosti x i y komponenti brzine su jednake (radi se sa apsolutnim vri-
jednostima komponenti), pa se pretpostavi da to priblizno vrijedi i za opcenitiji slucaj. Ova
pretpostavka omogucava da se nade srednja vrijednost brzine v
y
. Da bi se vidjelo kruzenje
cestice u vrtlozenju, mora se gibati zajedno sa uidom, dakle brzinom v
x
(y
1
). To znaci da je
srednja vrijednost x-komponente brzine kruzenja jednaka v
x
(y
2
) v
x
(y
1
), a po prethodnim
zakljuccima je ona jednaka srednjoj vrijednosti y-komponente brzine:
v
y
= v
x
(y
2
) v
x
(y
1
) = y
d v
x
dy
(9.56)
94 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

S pomocu ovog izraza moze se eliminirati y-komponentu brzine iz razmatranja, pa izraz
za tangencijalno naprezanje postaje:
turb
= (y)
2
_
d v
x
dy
_
2
(9.57)
Kako ce se od sada pa do kraja ovog racuna upotrebljavati iskljucivo srednje vrijednosti
brzina, ispustit ce se oznaku za usrednjavanje da bi jednadzbe bile preglednije. Drugim
rijecima, simbol v ce od sada oznacavati srednju brzinu (vremenski usrednjenu, a ona se i
dalje moze mijenjati preko presjeka toka).
Razmatranje se nastavlja uzimajuci u obzir gornju napomenu. Kao prvo, umnozak:
y
_
dv
x
dy
_
= v
tg
(9.58)
ima dimenziju brzine i naziva se prividna brzina tangencijalnoga naprezanja. Priv-
idna zato, sto se ne radi o nekoj izravno mjerljivoj brzini, vec o matematickoj konstrukciji
koja ima dimenziju (a donekle i ulogu) brzine kod razmatranja tangencijalnoga naprezanja
u slucaju vrtloznoga toka. Izraz za tangencijalno naprezanje postaje:
turb
= v
2
tg
(9.59)
Iako izgleda da se rijesio problem tangencijalnoga naprezanja, to je samo na prvi pogled
tako. Jos uvijek se naime ne zna vrijednost y koja odreduje iznos prividne brzine tangen-
cijalnoga naprezanja. Teoretski se ovu velicinu nije uspjelo odrediti, pa se mora posegnuti
za rezultatima pokusa, koji se obicno izrazavaju u obliku tzv. iskustvenih (empirijskih)
formula. Iskustvene formule su funkcionalne ovisnosti zikalnih velicina dobivene trazenjem
funkcija i njihovih koecijenata koje najbolje odgovraju eksperimentalno dobivenim po-
dacima. One dobro opisuju opazeno, ali nemaju teorijske podloge pa se ne zna sve zikalne
zakonitosti i procese koji do njih dovode. No, za prakticnu upotrebu, posebno u tehnickim
znanostima, iskustvene formule su vrlo korisne i cesto puta nezaobilazne. Da se vratimo
nasem problemu, jedna od najcesce koristenih iskustvenih relacija za prividnu brzinu tan-
gencijalnoga naprezanja je Prandtlova relacija:
y = ky (9.60)
pri cemu je pokusima utvrdeno da se k uglavnom krece izmedu 0,36 i 0,42. U teorijskim
racunima stoga se uglavnom koristi vrijednost k = 0, 40 (1/k = 2, 5) pa ce se i ovdje koristiti
tu vrijednost.
9.5 Prol brzine kod vrtloznog toka
Kombiniranjem Prandtlove relacije (9.60) i izraza za prividnu brzinu tangencijalnoga naprezanja
(9.58) dobije se:
v
tg
= ky
dv
dy
(9.61)
sto preslagivanjem i upotrebom vrijednosti k = 0, 40 daje:
dv
dy
= 2, 5v
tg
(9.62)
9.5: PROFIL BRZINE KOD VRTLO
ZNOG TOKA 95
odnosno, nakon integracije:
v
v
tg
= 2, 5 ln y + C (9.63)
Nazalost, detaljnija analiza gornje jednadzbe pokazuje da ona ne moze biti tocna. Naime
za stijenku cijevi (y=0!) gdje brzina toka mora biti jednaka nuli, gornji izraz daje beskonacnu
brzinu i to u negativnom smjeru! Problem je u tome da se tijekom dosadasnjege razmatranja
radilo kao da turbulentni tok postoji sve do same stijenke. I pokusi i zikalni argumenti
govore nam da to ne moze biti tocno. Naime zbog viskoziteta se uid na stijenci lijepi za
nju, pa uz samu stijenku brzina toka mora biti jako mala, sto znaci da ce tecenje uz stijenku
biti laminarno (Reynoldsov broj je uz stijenku vrlo malen). Tek sa udaljavanjem od stijenke
moze se ocekivati da ce povecanje brzine dovesti do postupnog razvoja vrtloznoga toka, sto
se detaljnim pokusima zaista i potvrdilo. Stvarna je situacija ilustrirana na slici 9.17.
laminarni profil
vrtloni profil
v
y
zona mijeanja
A
B
C
y
o
granini laminarni sloj
vrtloni tok
Slika 9.17: Odredivanje brzine vrtloznoga toka u blizini stijenke cijevi.
Uz samu stijenku, prema tome, uvijek postoji sloj uida koji tece laminarno. Taj sloj
naziva se granicni laminarni sloj. Izvan tog sloja strujanje lagano prelazi u vrtlozno, unutar
sloja koji se naziva zona mijesanja, a tek izvan nje postoji potpuno formiran vrtlozni tok. U
laminarnom granicnom sloju prol brzine je parabolican, ali se moze aproksimirati pravcem,
jer je debljina granicnog sloja daleko manja od polumjera cijevi. S druge strane, u vrtloznom
dijelu toka prol brzine je logaritamski. Taj prol u blizini stijenke sijece y-os u tocki y
o
u kojoj vrtlozna brzina iscezava. Rjesenje problema sa negativnim vrijednostima koje uz
stijenku daje izraz (9.63) je da od stijenke do tocke B, u kojoj se ova dva prola brzine
sijeku, koristi laminarni prol brzine, a od tocke B pa sve do osi cijevi vrtlozni. U stvarnosti
je taj prijelaz postupan (nema loma u prolu brzine koji u ovom modelu imamo u tocki B)
i prikazan je crtkanom krivuljom koja ide od tocke A do tocke C. Za racun je pretpostavka
ipak dovoljno dobra, pe se nece ici u dodatnu komplikaciju konstrukcije glatke krivulje koja
povezuje tocke A i C. Iz cinjenice da izraz (9.63) iscezava u tocki y
o
odredi se konstanta
integracije:
C = 2, 5 ln y
(9.64)
96 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

pa je:
v
v
tg
= 2, 5 ln
y
y
(9.65)
Ni tocku y
o
nije moguce odrediti teorijski, pa se opet mora upotrijebiti iskustveni izraz
za nju. Tako je za cijevi s glatkim stijenkama (stijenke se smatra glatkima ako je njihova
hrapavost toliko mala da ne utjece na tok u cijevi, o cemu ce biti vise rijeci nesto kasnije)
y
o
dan pribliznim izrazom (autor: Nikuradze):
y

0, 108
v
tg
(9.66)
Tu je kinematicki koecijent viskozosti uida. Izraz za brzinu time postaje:
v
v
tg
= 2, 5 ln
yv
tg
+ 5, 56 (9.67)
a nepoznata je jos brzina tangencijalnoga naprezanja. Da se nekako dode do nje, oznaci
se prvo maksimalna brzina toka sa v
max
. Kako se zna da je brzina toka maksimalna u osi
cijevi (tj. za y = R, gdje je R polumjer cijevi) moze se iz izraza (9.67) napisati:
v
max
= v
tg
_
2, 5 ln
Rv
tg
+ 5, 56
_
(9.68)
v = v
tg
_
2, 5 ln
yv
tg
+ 5, 56
_
(9.69)
Oduzimanjem (9.69) od (9.68) dolazi se konacno do formalnog izraza za prol brzine (u
kojem je v
tg
jos nepoznat):
v = v
max
2, 5v
tg
ln
R
y
(9.70)
I ovaj izraz ima problem da uz stijenku cijevi brzina ide u minus beskonacno. No, kako
je tocka (y
o
) u kojoj brzina vrtloznoga strujanja postaje nula vrlo blizu stijenci cijevi, to ce
se u iducem koraku zanemariti. Uz pomoc ovog izraza za brzinu formalno ce se izracunati
protok kroz cijev, pri cemu se treba ograniciti na cijev kruznoga presjeka. U tom je slucaju
protok kroz cijev:
Q = 2
_
R
0
v(R y)dy (9.71)
Uvrstavanjem izraza za brzinu (9.70) i integracijom konacno je:
Q = R
2
_
v
m
ax
15v
t
g
4
_
(9.72)
Srednja brzina tecenja (u ovom slucaju brzina toka usrednjena preko povrsine presjeka
cijevi!) nalazi se iz denicije protoka:
v =
Q
A
= v
max
3, 75v
tg
(9.73)
Gubici i koecijent trenja cijevi vezani su izrazom (jedn. 9.18):
9.5: PROFIL BRZINE KOD VRTLO
ZNOG TOKA 97
p =
l
4R
h
v
2
2
(9.74)
No s druge strane, gubici i smicno naprezanje na stijenci takoder su u vezi preko (9.8):
dp = dl
O
A
=

R
h
dl (9.75)
pa uz ogranicenje za okrugli presjek cijevi (uz pomoc kojega se doslo i do izraza za srednju
brzinu!) je :
= 8

v
2
(9.76)
Ukupno naprezanje na stijenci cijevi, , zbroj je naprezanja u laminarnom sloju i napreza-
nja u vrtloznom dijelu toka. No, kako je laminarni sloj vrlo tanak, a brzine u njemu
male, moze se doprinos laminarnoga naprezanja zanemariti i ukupno naprezanje izjednaciti
s vrtloznim naprezanjem. Uz ovu pretpostavku i deniciju prividne brzine tangencijalnoga
naprezanja (9.58) dolazi se konacno i do izraza za prividnu brzinu tangencijalnoga naprezanja:
v
tg
= 0, 353 v
(9.77)
Pomocu ovoga izraza relacije konacno se moze naci veza izmedu srednje i maksimalne
brzine:
v =
v
max
1 + 1, 326
(9.78)
te koecijent brzine:
=
v
v
max
=
1
1 + 1, 326
(9.79)
Coriollisov koecijent:
= 1 + 2, 7 (9.80)
a na kraju i prol brzine kod vrtloznoga strujanja kroz cijev:
v = v
_
1 +
_
1, 326 + 2, 04 log
y
R
__
(9.81)
Provjera pokusima pokazuje da ovaj teorijski prol odgovara onom koji se opaza u
stvarnosti, a uz manje promjene koecijenata slaganje je jos bolje:
v = v
_
1 +
_
1, 435 + 2, 15 log
y
R
__
(9.82)
Napominje se da male korekcije koecijenata popravljaju pogreske koje su se u teoret-
skom racunu napravile zanemarivanjem malih doprinosa i aproksimacijama pojedinih izraza
iskustvenim formulama.
Preko raspodjele brzine, protoka i veze prosjecne i maksimalne brzine vrtloznoga toka
dolazi se i do izraza za koecijent trenja glatke cijevi (glatkoca stijenke je bila jedna od
pretpostavki pod kojima su se izvele sve dosadasnje formule!):
98 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

1
_
g
= 2 log
_
_
R
e
_
g
2, 51
_
_
(9.83)
Ovo je tzv. Prandtl-Karmanova formula. Njezin veliki nedostatak je da se mora rjesavati
iterativno, pa se u praksi cesto puta zamjenjuje jednostavnijom Blasiusovom formulom:
g
= 0, 3164R
1
4
e (9.84)
koja vrijedi ako je R
e
< 10
5
. Uvrstimo li Blasiusovu formulu u izraz za prol brzine
(9.81), dobija se vrlo jednostavan izraz za prol brzine:
v = v
max
_
y
R
_1
7
(9.85)
R
-R
r
v
v
max
Slika 9.18: Karmanov 1/7-ki prol brzine. Za usporedbu je crtkan naznacen i parabolicni
prol laminarnoga strujanja.
Ovaj izraz za prol brzine naziva se i Karmanov 1/7-ki zakon. On je prikazan na slici
(9.18). U usporedbi s laminarnim tokom, moze se odmah zakljuciti da je prol brzine
vrtloznoga toka znatno ravniji, tj. u najvecem dijelu presjeka brzina toka vrlo malo odstupa
od maksimalne, a naglo se smanjuje tek u blizini stijenke cijevi. Upotrebom Karmanova
zakona moze se dobiti i jednostavnije izraze za koecijent brzine i Coriolissov koecijent:
g
0, 84 0, 04
g
1 (9.86)
Prema tome kod vrtloznog toka Coriolissov koecijent u Bernoullijevoj jednadzbi slo-
bodno se moze zanemariti. Napominje se da je za formiranje vrtloznog toka, slicno kao i kod
laminarnog toka, potrebna odredena duzina toka. Za vrtlozni tok pokusima je ustanovljeno
da je ona obicno 25 do 40 promjera cijevi kroz koju se tok odvija:
L
turb
25d 40d (9.87)
9.6: HIDRAULI
CKA GLATKOST 99
9.6 Hidraulicka glatkost
e
l
lam
Slika 9.19: Kod hidraulicki glatke cijevi neravnine (hrapavost) stijenke (e) znatno su manje
od debljine granicnoga laminarnog sloja (l
lam
).
Stijenka cijevi nikada nije idealno glatka, vec posjeduje manju ili vecu hrapavost. Ova hra-
pavost posljedica je nacina izrade cijevi a najvise ovisi o materijalu stijenke. Kod cijevi koje
su dugo u upotrebi korozija i abrazija stijenke moze znatno promijeniti hrapavost stijenke.
Ako je debljina granicnoga laminarnog sloja dovoljno velika, turbulenta jezgra toka nece
osjetiti posljedice te hrapavosti. U takvom slucaju kaze se da je cijev hidraulicki glatka
(slika 9.19). Pokusi pokazuju da debljina granicnoga laminarnog sloja ovisi o Reynoldsovom
broju i redovito se smanjuje s njegovim povecanjem. Tako je pokusima na glatkim cijevima
nustanovljeno da je debljina granicnog laminarnog sloja otprilike dana sljedecim izrazom:
l
lam
= 6, 3
d
R
7
8
e
(9.88)
gdje je d promjer cijevi. Tipicna velicina hrapavosti stijenke razlicitih vrsta cijevi dana
je u tablici 9.4.
Pokusi s hrapavim cijevima znatno su tezi jer hrapavost stijenke moze imati razlicite
oblike. Zbog toga se cak i kod iste visine neravnina stijenke rezultati mogu znatno razlikovati,
ovisno o tome kako te neravnine izgledaju, te kako su rasporedene po stijenci cijevi. No
opci je zakljucak vidljiv i iz formule (9.88): s povecanjem Reynoldsovog broja (sto za danu
cijev znaci povecanje brzine toka), debljina granicnoga laminarnog sloja se smanjuje. To
znaci da ce se kod neke brzine debljina granicnoga laminarnog sloja toliko smanjiti da ce
najvece neravnine stijenke poceti izvirivati iz njega i tako utjecati na turbulentnu jezgru toka.
Opcenito se smatra da se cijev moze smatrati hidraulicki glatkom, ako je visina neravnina
manja od jedne cetvrtine debljine granicnoga laminarnog sloja:
l
lam
> 4e (9.89)
Ako je pak visina neravnina stijenke veca od dvije debljine granicnoga laminarnog sloja,
cijev se naziva hidraulicki hrapavom (slika 9.20):
100 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

Tablica 9.2: Hrapavost stijenke razlicitih vrsta cijevi (nove cijevi).
vrsta cijevi e (mm)
staklene <0,001
bakrene, plasticne 0,01
celicne valjane 0,1
celicne lijevane 0,5
betonske 2
l
lam
<
e
2
(9.90)
Slika 9.20: Kod hidraulicki hrapave stijenke debljina granicnoga laminarnog sloja znatno je
manja od visine neravnina stijenke.
Nalazi li se odnos debljine granicnoga laminarnog sloja i visine neravnina stijenke izmedu
ova dva granicna slucaja, govori se o tzv. prijelaznom podrucju (rezimu).
9.7 Koecijent trenja hrapavih cijevi
Za hidraulicki hrapave cijevi pokusi i teorija daju slicne rezultate. Kao prvo, pokazuje se
da koecijent trenja ovisi samo o omjeru e/d, tj. o tzv. relativnoj hrapavosti. Sam koecijet
trenja opisuje se Nikuradzeovom formulom:
1
h
= 2 log
_
3, 715
d
e
_
(9.91)
9.7: KOEFICIJENT TRENJA HRAPAVIH CIJEVI 101
Tablica 9.3: Kriteriji za odredivanje vrste toka u cijevima.
vrsta toka kriterij
laminarni R
e
< 2300
turbuletni, glatki 2300 < R
e
<
1
2
d
e
turbuletni, prijelazni
1
2
d
e
< R
e
< 500
d
e
turbuletni, hrapavi R
e
> 500
d
e
odnosno
h
=
1
4
_
log
_
3, 175
d
e
__
(9.92)
koja vrijedi ako je e > 6l.
Nikuradzeova formula pokazuje da je za danu cijev (e/d je konstantan) u hrapavom
rezimu koecijent trenja konstantan, a ukupni gubici proporcionalni su kvadratu srednje
brzine toka:
h
h
=
h
l
d
v
2
2g
(9.93)
U prijelaznom podrucju situacija je znatno slozenija jer koecijent trenja ovisi i o Reynoldsovom
broju i o relativnoj hrapavosti, pa se za izracun koecijenta trenja koriste iskustvene formule,
od kojih je najpoznatija Colebrook-Whiteova formula:
1
h
= 2 log
_
2, 51
R
e
+
e
3, 715d
_
(9.94)
Njezina velika prednost je ta da ona vrijedi za sve rezime turbulentnog toka, a odstupanja
od eksperimentalnih mjerenja su manja od nekoliko postotaka. Nazalost, ona je iterativna,
pa se umjesto nje vrlo cesto koriste razne pojednostavljene formule ili Moodyev dijagram
u kojem su gracki prikazani koefcijenti trenja izracunati na osnovi analize tada dostupnih
podataka koju je izveo Moody.
Da bi se jednim grakonom prikazalo cijelo podrucje Reynoldsovih brojeva koje se po-
javljuje u praksi, Moodyev dijagram je crtan u log-log skali. U grakon je ucrtana familija
krivulja ciji parametar je relativna hrapavost, e/d. Kod odredivanja koecijenta trenja uz
pomoc ovog grakona potrebno je prvo odrediti Reynolds-ov broj za dani slucaj. Nakon
toga se odabire krivulja koja odgovara relativnoj hrapavosti cijevi za koju se trazi koeci-
jent trenja, i s nje se, za odredenu vrijednost Reynoldsovoga broja sa osi ordinata ocitava
pripadajuca vrijednost koecijenta trenja.
Preostalo je jos samo da se postavi kriterije za odredivanje o kojoj vrsti tecenja se u danom
slucaju radi. Onaj za laminarno tecenje poznat je od ranije, a ostali su postavljeni na osnovi
usporedbe debljine granicnoga laminarnog sloja i relativne hrapavosti cijevi. Rezultati su
sazeti u tablici 9.3.
102 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

Slika 9.21: Moodyev dijagram (preuzeto od R.

Zugaj, Hidrologija). Na apscisi je nanesen
Reynoldsov broj, a na ordinati koecijent trenja. Parametar krivulja u grafu je relativna
hrapavost, e/d.
9.8: LOKALNI GUBICI 103
9.8 Lokalni gubici
Lokalni gubici su svi gubici koji nastaju na razmjerno maloj udaljenosti zbog promjena
presjeka ili smjera toka u cijevima. Njih izazivaju elementi cijevne armature, primjerice
koljena, ventili, suzenja i prosirenja, itd. S obzirom na malu udaljenost na kojoj se ti gubici
dogadaju, za potrebe proracunavanja ukupnih gubitaka tretira ih se kao da nastaju tocno
na mjestu gdje se dani element armature (tocnije, njegova sredina) nalazi. Drugim rijecima,
u takvom racunu zanemaruje se duljina lokalnoga elementa. Analogno formuli za gubitke
u cijevima, lokalne gubitke opisuje se produktom koecijenta lokalnoga otpora i kvadrata
brzine:
h
l
=
v
2
2g
(9.95)
v
1
v
2
A
1
A
2
Slika 9.22: Na mjestima lokalnih gubitaka najcesce dolazi do promjene brzine toka. Za
racunske potrebe uzima se da se brzina v
1
skokovito mijenja u brzinu v
2
u sredini elementa
koji izaziva lokalni gubitak (crtkana linija). To zikalno nije moguce, i u stvarnosti se
promjena brzine odvija glatko i postupno na duzini toka koja je nekoliko puta veca od
dimenzije samoga lokalnog elementa, ali ovu slozenost se kod racunanja zanemari s obzirom
na veliku duljinu cijevi u odnosu na duljinu samog lokaliteta.
Kako kod lokalnih gubitaka obicno dolazi do promjene srednje brzine toka, mora se znati
na koju brzinu se koecijent lokalnoga otpora veze: na brzinu toka ispred samoga elementa
koji taj gubitak izaziva, ili na brzinu iza njega (slika 9.22). Ako se koecijent lokalnoga
gubitka odnosi na brzinu ispred samoga elementa, oznacen je indeksom 1, a ako se odnosi
na brzinu iza, dobija indeks 2. U slucajevima kad je jedna od ovih brzina toliko mala da se
zanemaruje, odnosi se koecijent lokalnoga gubitka uvijek na onu brzinu koja ne iscezava, a
indeks se cesto ispusta. Tako primjerice kod utjecanja tekucine u cijev iz velikoga rezervoara
je brzina tekucine u samom rezervoaru zanemariva (to je brzina ispred ulaznog otvora u
cijev) pa se za taj slucaj uvijek navodi koecijent lokalnoga gubitka za brzinu u cijevi (iza
mjesta nastanka lokalnoga gubitka). U skladu s gore navedenim, lokalne gubitke racuna se
na sljedeci nacin:
h
l
=
1
v
2
1
2g
=
2
v
2
2
2g
(9.96)
104 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

Redovito se za racun uvijek koriste koecijenti lokalnog gubitka i brzine iza mjesta na
kojem taj gubitak nastaje. Koecijente lokalnih gubitaka teorijski je uglavnom vrlo tesko
odrediti, pa se koriste eksperimentalno izmjereni koecijenti koji su obicno tabelirani u
razlicitim tehnickim prirucnicima, a cesto puta ih navode i proizvodaci elemenata armature
za svoje elemente. Napominje se na kraju da koecijenti lokalnoga otpora vrijede za izolirani
element, tj. za element ispred i iza kojeg se nalazi ravna cijev duga barem 5-10 duljina
samoga razmatranoga elementa. Nalaze li se dva elementa blize jedan drugome, dolazi do
medudjelovanja medu njima i tu se koecijent otpora za oba elementa zajedno moze odrediti
samo pokusom. Slijedi pregled koecijenata otpora za najcesce koristene elemente cijevne
armature.
9.8.1 Ulazni otvori
v
2
Slika 9.23: Fluid u cjevovod obicno ulazi iz nekog rezervoara, koji je tako velik da se brzina
tecenja u njemu moze slobodno zanemariti. Rezervoar osimsto sluzi cuvanju potrebne zalihe
uida, ujedno osigurava i konstantan tlak na ulazu u cjevovod.
Fluid u cjevovod najcesce dolazi iz nekoga rezervoara. Funkcija takvoga rezervoara na
ulazu cjevovoda je dvojaka: da osigura dovoljnu kolicinu uida za neprekidan rad cjevovoda
(ulaz u rezervoar moze imati promjenjiv dotok) te da osigura razmjerno konstantan tlak na
ulazu u cjevovod. Koecijent gubitka za ulazni otvor jako ovisi o tome na koji je nacin cijev
spojena na rezervoar, tj. kako izgleda rub ulaznoga otvora. U najjednostavnijem slucaju,
kada je rub ostar, ulazni gubitak je razmjerno velik, a moze se znatno smanjiti zaobljavan-
jem rubova ulaznoga otvora (slika 9.24). Umetanje ulazne cijevi u unutrasnost rezervoara
(primjerice kada se na njen kraj jos dodatno ugradi zastitna mrezica) znatno povecava ulazne
gubitke (slika 9.25).
v
2
Slika 9.24: Zaobljavanje rubova ulaznoga otvora tako da slijede oblik strujnica uida koji
ulazi u cijev moze znatno smanjiti ulazne gubitke. Na ovaj nacin se koecijent ulaznoga
otpora moze smanjiti ispod 0,01. Potreban oblik zaobljenja moze se naci u tehnickim
prirucnicima.
v
2
Slika 9.25: Umetanje ulazne cijevi u unutrasnjost rezervoara povecava koecijent ulaznoga
otpora na 1,0. Stavlja li se na ulaz cijevi jos i zastitna mrezica ili resetka, koecijent ulaznoga
otpora moze biti i znanto veci od 1,0.
Tablica 9.4: Koecijenti ulaznoga otpora za razlicite oblike ulaznih otvora.
oblik otvora
2
ostar rub, na stijenci rezervoara 0,5
zaobljen rub (R=0,05D), na stijenci rezervoara 0,22
zaobljen rub (R=0,2D), na stijenci rezervoara 0,03
zaobljen rub, slijedi strujnicu, na stijenci rezervoara 0,01
ostar rub, ulazna cijev u rezervoaru 1
106 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

9.8.2 Dijafragme i sapnice
A
1
A
2
Slika 9.26: Dijafragma je ravna metalna ploca sa okruglom rupom u sredini koja se stavlja
u tok.
Dijafragme se stavljaju u tok na mjestu gdje je lokalno potrebno povecati brzinu toka.
Smanjivanje presjeka toka znatno povecava gubitke pa dolazi i do ogranicavanja protoka.
Dijafragma se opisuje omjerom povrsine slobodnoga otvora i ukupne povrsine presjeka toka
ispred dijafragme:
m =
A
2
A
1
(9.97)
Tablica 9.5: Koecijenti ulaznog otpora za dijafragmu.
m 0,1 0,15 0,2 0,25 0,3 0,4 0,5
1
81 16 5,4 2,3 1,0 0,44 0,2
Dijafragme zbog vrtlozenja uz ostre rubove otvora proizvode velike gubitke. Zato se
umjesto njih cesto puta koriste sapnice. Kod sapnica su rubovi otvora zaobljeni tako da
su gubici sto je moguce manji. Postoji nekoliko oblika zaobljenja, no najcesce se koristi
standardizirani oblik koji se po standardu unutar kojeg je opisan naziva sapnica po ISO
standardu (slika 9.27).
Tablica 9.6: Koecijenti ulaznoga otpora za sapnicu izradenu po ISO standardu.
m 0,1 0,2 0,3 0,4 0,5
1
81 16 5,4 2,3 1,0
A
1
A
2
Slika 9.27: Sapnica je dijafragma s posebno zaobljenim (no hidraulicki oblikovanim)
rubovima kako bi se gubici sveli na minimum.
9.8.3 Suzenja
A
1
,v
1
A
s
,v
s
Slika 9.28: Naglo suzenje izaziva jako vrtloznje na mjestu suzenja i tzv. kontrakciju (suzenje)
mlaza kod koje je presjek stvarnoga toka manji od zickoga presjeka cijevi.
U slucaju nagloga suzenja dolazi do jakoga vrtloznja na mjestu suzenja. Zbog ostrih
kuteva rubne strujnice ne mogu slijediti oblik suzenja i odvajaju se od stijenke, a u prostoru
izmedu stijenke i rubne strujnice dolazi do jakoga vrtlozenja ili cak i kavitacije (kavitacija je
pojava nagloga isparavanja tekucine na mjestima gdje je ukupni apsolutni tlak toliko mali
da je usporediv s tlakom para tekucine). To su obicno mjesta gdje je brzina toka velika
ili se naglo mijenja. Kavitacija izaziva velike sile i ubrzano ostecivanje stijenki cijevi pa se
mora izbeci ako je to ikako moguce. Naime, na mjestu gdje je apsolutni tlak toliko nizak da
je usporediv s tlakom para tekucine dolazi do isparavanja i stvaranja mjehurica pare. Kad
takav mjehuric nosen strujanjem dode na mjesto veceg tlaka, naglo se zgusnjava i ponovno
pretvara u tekucinu. To dovodi do vrlo velikih promjena tlaka na tom mjestu (tlacni udar
reda velicine 10
4
Bara) koji osteccuje i najcvrsce materijale.
Kod ostrih rubova prijelaza uvijek se javlja i tzv. kontrakcija mlaza, tj. presjek stvarnog
toka manji od zickog presjeka cijevi. Kontrakcija mlaza opisuje se koecijentom kontrakcije
:
108 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

Slika 9.29: Otupljavnaje ili zaobljavanje rubova naglog suzenja bitno smanjuje gubitke.
=
A
s
A
2
(9.98)
Koecijent kontrakcije mlaza obicno se ne moze tocno proracunati pa se koecijent gu-
bitaka odreduje eksperimentalno.
Kod proracuna brzine u kontrahiranom mlazu, faktor kontrakcije ulazi u racun preko
jednadzbe kontinuiteta, ali se ne vidi u koecijentu otpora jer je on vezan za brzinu, a ne
presjek. Medutim, u dijelu literature se faktor kontrakcije ukljucuje u koecijent otpora, pa
kod koristenja literature na to treba obratiti pozornost. U slucaju da je faktor kontrakcije
ukljucen u faktor otpora, racun brzine provodi se kao da kontrakcije nema (drugim rijecima,
racuna se brzina u cijevi dovoljno daleko nizvodno od mjesta promjene presjeka, kad tok
opet ispunjava cijelu cijev).
Otupljivanje ostrih rubova smanjuje gubitke i do 50%, a zaobljavanje i do 75% (slika
9.29).
Da bi se izbjegli gubici kod suzenja cijevi, izraduju se tzv. postupna suzenja (konfuzori).
Radi se o konusnom dijelu cijevi sa malim vrsnim kutem. Kod konfuzora gubici dolaze samo
od trenja pa su jako maleni. Kod malih kutova (ispod 30
o
) ih se u cjelosti zanemaruje. Ako
je kut veci od 60
o
prijelaz se vise ne moze smatrati postupnim.
9.8.4 Prosirenja
Kod nagloga prosirenja hidrauliki gubici su prilicno veliki. No, u ovom slucaju, njih je moguce
tocno teorijski proracunati pa se gubici kod nagloga prosrenja nazivaju Bourda-Carnotovi
Tablica 9.7: Koecijenti gubitka za naglo suzenje.
m 0,1 0,2 0,4 0,6 0,8
1
41 9,4 1,8 0,54 0,16
A
1
A
2
Slika 9.30: Konfuzor je konicni dio cijevi sa vrsnim kutem manjim od 60

o
.
A
1
,v
1
A
2
,v
2
Slika 9.31: Naglo prosrenje takoder izaziva jako vrtloznje na mjestu prosrenja.
gubici. Oni se mogu izracunati uz pomoc Bourda-Carnotove formule:
h
l
=
(v)
2
)
2g
(9.99)
gdje je v = v
1
v
2
promjena brzine do koje dolazi kroz prolaska kroz suzenje. Koeci-
jenti gubitaka takoder se mogu tocno izracunati:
1
=
_
A
1
A
2
1
_
2
2
=
_
A
2
A
1
1
_
2
(9.100)
Tablica 9.8: Koecijenti gubitaka za konfuzor.
30
o
45
o
60
o
2
0,02 0,04 0,07
110 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

A
1
A
2
L
Slika 9.32: Difuzor je konicni dio cijevi sa vrsnim kutem manjim od 30
o
, a opisuje se
svojom duzinom i vrsnim kutem.
Kao i kod suzenja, gubici se smanjuju izradom postepenih prosirenja, koji se nazivaju
difuzori. Tu je problem da kod kuteva vecih od oko 30
o
dolazi do odvajanja toka od stijenke
i nagloga povecanja gubitaka, pa su difuzori obicno prilicno dugi. Za proracun gubitaka
koriste se eksperimentalno dobivene priblizne formule:
L
A
2
A
1
4...8
1
(0, 4...0, 25)
_
1
_
A
1
A
2
_
2
_
L
A
2
A
1
> 8
1
(0, 2)
_
1
_
A
1
A
2
_
2
_
(9.101)
u kojima je L duzina difuzora.
9.8.5 Venturijeva cijev
A
1
,v
1
A
2
,v
2
Slika 9.33: Venturijeva cijev kombinacija je konfuzora i difuzora i sluzi za lokalno povecanje
brzine toka.
Ako je na nekom mjestu potrebno povecati brzinu toka, npr. radi mjerenja protoka,
ili snizenja tlaka, koristi se Venturi-jeva cijev. Koecijent gubitaka i ovdje se odreduje
pokusima, a neki primjeri navedeni su u tablici 9.9.
Tablica 9.9: Koecijenti gubitka za Venturijevu cijev.
m 0,1 0,15 0,2 0,25 0,3 0,4 0,5
1
17 7 3 2 1 0,5 0,3
9.8.6 Ventili
Ventilima se regulira protok ili potpuno zatvaraju/otvaraju pojedine grane cjevovoda. Kako
se radi o elementima slozene geometrije i kod njih se koecijenti otpora moraju odrediti
pokusima. Oni se za odredenu vrstu/tip ventila prikazuju gracki ili tabelarno u ovisnosti
o nekom parametru koji opisuje koliko je taj ventil otvoren (obicno omjer otvorene i cijele
povrsine presjeka toka na mjestu ventila). Za racun su obicno najvazniji minimalni gubici,
koji nastaju kad je ventil potpuno otvoren, a oni znatno ovise o konstrukciji ventila.
Tablica 9.10: Minimalni koecijenti otpora za razne konstrukcije ventila.
tip konstrukcije
1
standardni ventil za vodu (slavina) 0,6-3,9
zasun 0,05
kuglasti ventil 0,05-0,1
9.8.7 Koljena i lukovi

1
= 1,4

1
= 1,2
Slika 9.34: Ostra koljena (izrada od zavarenih cijevi) se izbjegavaju zbog vecih gubitaka,
pa se u izradi cjevovoda uglavnom koriste zaobljena koljena. Upotrebom lukova (koljena sa
velikim polumjerom zakrivljenosti) moze se koecijent gubitaka smanjiti do oko 0,2.
112 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

9.8.8 Filteri i resetke
Za uklanjanje krutih cestica iz toka uida sluze lteri i resetke u razlicitim izvedbama.
Oni uglavnom sluze za zastitu cjevovoda i uredaja prikljucenih na njega od tih cestica, ili
prociscavanju samog uida kad je to potrebno (npr. uklanjanje prasine iz zraka u sustavu
klimatizacije). Vecina tih elemenata izaziva vrlo velike gubitke kao sto je to vidljivo iz tablice
9.11.
Tablica 9.11: Tipicni koecijenti otpora za razne vrste ltera.
tip konstrukcije
1
zastitna resetka) 0,1-2,5
rijetko platno (gaza) 2-25
gusto tkanje (platno) ili lter papir 100-800
9.8.9 Racve i spojnice
Kod grananja ili spajanja tokova takoder dolazi do gubitaka. U oba slucaja gubici ovise
o kutu racvanja (spajanja) i presjecima toka ispred i iza grananja. Pokusi pokazuju da su
koecijenti gubitaka kod racvanja obicno izmedu 0,5 i 1,5,a kod spajanja iznedu 0,05 i 3.
9.8.10 Izlazni otvori
Kod izlaznih otvora se u vecoj ili manjoj mjeri primijecuje kontrakcija mlaza, a ukupni
gubici ovise o obliku samoga otvora. Neki od tipicnih slucajeva (svi pretpostavljaju otvore
kruznoga presjeka!) prikazani su na sljedecim slikama:

1
=0 (=1)
v
1
v
1
Slika 9.35: Ovisno o obliku i izvedbi izlaznoga otvora, gubici na njemu mogu biti razliciti.
U slucajevima s ove slike oni su zanemarivi.
v
1

1
=1,8 (0,6)
v
1

1
=0,5 (0,8)
6-10R
v
1

1
=0,1 (0,95)
Slika 9.36: Kod otvora na samoj stijenci rezervoara, ili kratkih izlaznih cijevi, lokalni gubici
mogu biti znatni, a kontrakcija mlaza je uvijek prisutna.
9.8.11 Izlazna energija
Na kraju cjevovoda uid najcesce slobodno istjece u okolni prostor. Preostala energija koju
on sa sobom nosi s gledista cjevovoda takoder predstavlja gubitak koji se naziva izlazna
energija. Kako uid kod napustanja cjevovoda sa sobom odnosi ukupnu preostalu energiju,
uz uvjet da se istjecanje odvija na atmosferskom tlaku, gubitak za cjevovod je jednak toj
energiji:
h
i
=
v
2
i
2g
(9.102)
Izlazni gubitak uvijek se veze na brzinu na mjestu istjecanja, pa je koecijent gubitaka
(za brzinu ispred, tj.
1
) jednak 1, a Bernoullijeva jednadzba za cijeli sustav (istjecanje u
okolnu atmosferu!) glasi
v
2
ul
2g
+
p
ul
g
+ z
ul
=
v
2
iz
2g
+ z
iz
+ h
u
(9.103)
To znaci da na ulazu u cjevovod mora postojati energetska visina jednaka ukupnim
gubicima u sustavu:
h
u
=
v
2
ul
2g

v
2
iz
2g
+
p
ul
g
+ z
ul
z
iz
(9.104)
Ova energija jednaka je tlacnoj visini na ulazu (ako tekucina ulazi u cjevovod iz rezer-
voara), nadtlaku u zatvorenom rezervoaru ili ulaznom tlaku koji proizvodi neki uredaj, npr.
pumpa i sl.
Primjerice, kod horizontalne cijevi konstantnoga presjeka izlazna brzina jednaka je ulaznoj,
pa je ulazna energetska visina jednaka tlacnoj visini na ulazu (slika 9.37):
h
u
=
p
ul
g
(9.105)
114 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

v
ul
v
iz
Slika 9.37: Kod horizontalne cijevi konstantnoga presjeka izracun izlaznih gubitaka vrlo je
jednostavan.
9.9 Zbrajanje otpora

1
,l
1
,r
1

2
,l
2
,r
2

3
,l
3
,r
3

1

2
A
1
,v
1
A
2
,v
2
A
3
,v
3
Slika 9.38: Otpori pojedinih dijelova cjevovoda su aditivni, tj. zbrajaju se kako idemo u
smjeru toka.
Ukupni otpor cjevovoda jednak je zbroju svih otpora njegovih dijelova, a suma se obicno
razdvaja na sumu svih gubitaka u cijevima i na sumu svih lokalnih gubitaka:
h
u
=
i
l
i
2r
i
v
2
i
2g
+
j
v
2
j
2g
(9.106)
Grananja i spajanja cjevovoda pretstavljaju dodatnu slozenost. U takvim situacijama
mora se racunati ukupni otpor svake pojedine grane, a onda se ukupni otpori zbrajaju u
skladu s Kirchofovim zakonom zbrajanja za paralelne otpore:
1
h
u
=
i
1
h
i
(9.107)
Kod proracuna otpora cjevovoda u kojem postoji grananje/spajanje, prvo se racuna
ukupni otpor do mjesta grananja, a zatim ukupni otpori pojedinih grana. Nakon toga se
primjenom Kichofova zakona izracuna zajednicki otpor svih grana koji se pribraja ukupnom
otporu cjevovoda ispred mjesta grananja. Tako se postupa u svakoj tocki grananja ili spa-
janja, a postupak moze biti vrlo slozena. Danas se slozeniji problemi ovog tipa rjesavaju
upotrebom racunalnih programa.
9.9: ZBRAJANJE OTPORA 115
h
1
h
2
Slika 9.39: Ukupni otpori pojedinih grana cjevovoda moraju se zbrajati po Kirchofovom
zakonu.
h
3
h
1
ukupni otpor grana=h
2
h
4
Slika 9.40: Ukupni otpor svih grana cjevovoda se nakon njegovoga izracuna po Kirchofovom
zakonu pribraja otporu dijela cjevovoda ispred mjesta grananja.
116 GLAVA 9: TE
CENJE KROZ CIJEVI

Glava 10
Proracun jednostavnoga cjevovoda
Pod jednostavnim cjevovodom podrazumijeva se cjevovod bez grananja ili spajanja cijevi
(cjevovod koji u cjelini ima samo jednu granu). Kod slozenih cjevovoda (cjevovodi s vise
grana) proracun je slozeniji i odvija se uz primjenu Kirchoovog zakona i, zbog slozenosti, sve
vise koristenjem odgovarajucih racunalnih programa. Pri tome se svaka grana zasebno mora
proracunati kao jednostavni cjevovod, uz dodatno odredivanje brzina, odn. protoka u svim
granama pomocu Kirchoovog zakona. I proracavanje jednostavnih cjevovoda znade biti
slozeno i sporo, a posebnu pozornost treba posvetiti tocnom racunanju jer se greska ucinjena
na jednom mjestu odrazava na cijeli racun i na kraju obicno dovodi do krivih rezultata. To
se posebno odnosi na slucajeve kad se proracun ili neki njegov dio mora raditi iterativno.
Svaki proracun jednostavnoga cjevovoda pocinje od njegove geometrije (nacrta) za koju
se smatra da je poznata. Drugim rijecima, polozaj i duzine cijevi u prostoru, mjesta gdje
se nalaze elementi cijevne armature i njihove karakteristike su poznate. Uz to se mora znati
uvjete na ulazu u cjevovod, sto se obicno svodi na poznavanje ulaznoga tlaka (ili visine
tekucine u rezervoaru na koji je cjevovod prikljucen). Isto tako mora se znati i uvjete na
izlazu iz cjevovoda (istjecanje u okolni prostor, istjecanje ispod povrsine tekucine ili neki
drugi nacin istjecanja). Tek kada su nam ovi podaci poznati, pristupa se samom proracunu,
za koji su potrebne sljedece zakonitosti:
jednadzba kontinuiteta:
Q = vA = v
d
2
4
= konst. (10.1)
Bernoullijeva jednadzba:
v
2
1
2g
+
p
1
g
+ z
1
=
v
2
2
2g
+
p
2
g
+ z
2
+ h
g
(10.2)
jednadzba gubitaka:
h
g
=
j
_
j
l
j
d
j
+
ji
_
v
2
j
2g
(10.3)
117
118 GLAVA 10: PRORA
CUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA

Colebrook-Whiteova formula (ili Moodyev dijagram):
1
h
= 2 log
_
2, 51
R
e
+
e
3, 715d
_
(10.4)
i tablice lokalnih gubitaka.
Vec iz ovoga nabrajanja jasno je da je potrebno pozvati mnostvo podataka o cjevovodu.
Pogleda li se nabrojene jednadzbe i dijagram malo detaljnije, moze se vidjeti da u racun
ulazi 10 razlicitih varijabli:
R
ei
, Q, v
i
, d
i
, l
i
, h
g
,
i
,
i
, e/d
i
i
Pritom su neke od ovih velicina meduovisne, sto svakako dodatno otezava racun. To
se posebno odnosi na koecijente otpora
i
, koji ovise o Reynoldsovom broju i relativnoj
hrapavosti cijevi e/d
i
, pa se za njihov proracun mora znati brzina toka. Ukupnu duzinu
cjevovoda smatra se poznatom, jer je odredena uvjetima projekta, no duzine i polozaji
pojednih dijelova cijevi ne moraju biti unaprijed zadane. Nadalje, od varijabli Q, v
i
, d
i
, i
h
g
mora se znati barem dvije da bi se moglo izracunati preostale. Ovisno o tome, koje su
od njih poznate, proracun se moze odvijati na sest razlicitih nacina, opisanih u poglavljima
11.1-11.6.
10.1 Poznato je v i d
Za ovaj slucaj dovoljno je znati brzinu u jednoj tocci cjevovoda te promjer cjevovoda na tom
mjestu. Protok je konstantan i odmah se moze odrediti:
Q = v
d
2
4
(10.5)
Nakon toga se preko jednadzbe kontinuiteta racunaju brzine u ostalim dijelovima cjevovoda,
a iz brzina i Reynoldsovi brojevi:
R
e
=
vd
(10.6)
Slijedi odredivanje relativne hrapavosti (obicno iz tablica, uz poznavanje vrste cijevi),
racun koecijenata linearnih gubitaka (ili njihovo ocitanje iz Moodyeva dijagrama) i na
kraju racunanje ukupne visine gubitaka h
g
. Kad su svi ovi podaci poznati, moze se jos na
nacrtu cjevovoda gracki prikazati tok energetske i pijezometarske linije i time je postupak
proracuna u potpunosti zavrsen.
10.2 Poznato je Q i d
I ovaj slucaj je relativno jednostavan. Prvo se iz protoka odredi brzina:
v =
4Q
d
2
(10.7)
a dalje se racun provodi na isti nacin kao i u prethodnom slucaju.
10.3: POZNATO JE Q I V 119
10.3 Poznato je Q i v
Brzina je u ovom slucaju obicno zadana kao minimalna, maksimalno dozvoljena ili najpo-
voljnija. U prvom koraku iz protoka odredi se promjer cijevi:
d =
4Q
v
(10.8)
Nakon toga se iz tehnickih tablica odabere prvi veci standardni promjer cijevi, izracuna
brzinu za taj promjer i dalje se racun provodi kao i u prvom slucaju.
g
Ovaj je problem znatno slozeniji od prethodnih i to zato sto gubici ovise o brzini. To se
najbolje vidi ako se brzina izrazi preko poznatih podataka:
v = 2 log
_
2, 51
d
l + l
e
2gdh
e
+
k
d
3, 71
_
2gdh
g
l + l
e
(10.9)
ovdje je l
e
tzv. ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka:
l
e
=
d
(10.10)
Ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka je zamisljena duzina cijevi u kojoj su linearni
gubici jednaki zbroju svih lokalnih gubitaka. Ovdje se dodatno pretpostavlja da su sve cijevi
cjevovoda istoga promjera. U suprotnom je izraz za brzinu slozeniji, jer u njega ulaze brzine
u pojedinim dijelovima cjevovoda, koje se preko jednadzbe kontinuiteta moraju medusobno
povezati (obicno se sve brzine izrazavaju preko ulazne ili izlazne brzine).
Nadalje, h
e
je ulazna energija za koju se uzima da je jednaka ukupnim gubicima h
g
u
koje se mora uracunati i izlazna energija.
Kako se brzina ne zna, ne moze se odrediti niti gubitke, pa se gornja jednadzba za brzinu
mora rjesavati iterativno. U prvom koraku iteracije zanemare se lokalni gubici, pa se brzina
odredi pomocu pribliznoga izraza:
v
1
=
_
5, 04 8, 86 log
e
d
_
dh
g
l
(10.11)
Uz pomoc brzine v
1
racuna se ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka, uvrstava je se u
tocan izraz za brzinu i racuna novu vrijednost brzine, v
2
. S njom se ponovno racuna ekviva-
lentna duzina lokalnih gubitaka te brzina v
3
, itd. Nakon nekoliko koraka dobivene vrijednosti
brzine ce biti sve blize jedna drugoj, a racun se prekida kada se postigne dovoljna tocnost,
obicno dvije tocne znamenke. Ovakav postupak racunanja naziva se iteriranje, a osimsto je
dugotrajan, u sebi skriva i opasnost divergencije, tj. sve vecega rasipavanja dobivenih vrijed-
nosti brzina. U tom slucaju mora se iteriranje zapoceti nekom drugom pocetnom vrijednosti
brzine v
1
. Danas se ovakvi postupci prepustaju racunalnim programima, ali korisnik mora
dobro poznavati i nacin na koji koristeni racunalni program radi, a i problematiku tecenja
kroz cjevovode, da bi mogao ocijeniti je li je dobiveni rezultat realan. U suprotnom se lako
moze dogoditi da se prihvati potpuno besmisleni rezultat koji je racunalo izbacilo, sa svim
posljedicama koje iz toga mogu proizaci.
120 GLAVA 10: PRORA

g
Ovdje se treba ograniciti na jednostavniji slucaj kada su sve cijevi cjevovoda istoga promjera.
Izraz za promjer cijevi je onda:
d =
_
+
d
l
i
_
l + l
e
h
g
v
2
2g
(10.12)
Kao i u prethodnom slucaju, ovaj se izraz mora iterirati. Iteraciju se zapocinje zane-
marivanjem lokalnih gubitaka i uz = 0, 02. Promjer izracunat na ovaj nacin upotrijebi se
za odredivanje Reynoldsovoga broja, relativne hrapavosti i svih gubitaka, s kojima se onda
ponavlja racunanje promjera i na taj nacin se iterira jednadzba 10.12. Kad se tako odredi
promjer cijevi, izracuna se protok:
Q = v
d
2
4
(10.13)
cime se zavrsava racun.
10.6 Poznato je Q i h
g
Opet se treba ograniciti na slucaj kad su sve cijevi istoga promjera. Izraz za promjer cijevi
je u ovom sluacaju:
d =
5
_
8l
_
+
d
l
i
_
Q
2
g
2
h
g
(10.14)
a iteriranje se zapocinje s pocetnom vrijednosti:
d
1
= 0, 278
5
_
lQ
2
h
g
(10.15)
Na kraju jos ostaje odrediti brzinu:
v =
4Q
d
2
(10.16)
i po potrebi pojedine gubitke.
10.7 Prikazivanje energetske i piezometarske linije
Cesto je potrebno u shemu ili nacrt cjevovoda ucrtati energetsku i piezometarsku liniju. Ako
je proracun cjevovoda napravljen, na raspolaganju su svi potrebni podaci, u protivnom ih se
mora izracunati. Crtanje zapocinje ucrtavanjem referentne ravnine. Kod istjecanja u okolnu
atmosferu referentna ravnina postavlja se kroz srediste izlaznoga otvora, a kod istjecanja
ispod povrsine tekucine na povrsinu tekucine u koju se istjecanje odvija. U nastavku se sve
crta s obzirom na os cjevovoda jer se u racunu tecenje tretira kao jednodimenzionalno, kako
je to vec ranije prodiskutirano.
10.7: PRIKAZIVANJE ENERGETSKE I PIEZOMETARSKE LINIJE 121
0 0
h
lok1
h
cjev1
v
2
/2g
EL
PL
h
e
v=0, p=0
p/g
Slika 10.1: Pocetak crtanja energetske i piezometarske linije kad tekucina ulazi u cjevovod iz
rezervoara. Na ulazu cjevovoda nalazi se zastitna kosara, u cije gubitke je uracunat i gubitak
ulaznoga otvora.
Apscisa grakona odgovara udaljenosti od pocetka cjevovoda, a ordinata geodetskoj
visini. Radi preglednosti mjerilo ordinate je cesto puta drugacije od mjerila apscise, o cemu
treba voditi racuna. Ukoliko se ne raspolaze skicom cjevovoda, prvo ce se izraditi takva
skica. Nakon toga se pocinje s ucrtavanjem energetske linije, pocevsi od ulaza u cjevovod i
iduci prema njegovu kraju. Visina energetske linije jednaka je visini tekucine u rezervoaru
iz kojeg tekucina ulazi u cjevovod (slika 10.1), a ako se radi o zatvorenoj posudi, mora se toj
visini dodati nadtlak koji u njoj vlada. Na ulazu u cjevovod energetska linija skokovito pada
za iznos ulaznih gubitaka, a nakon toga se pravocrtno spusta uz cijev do iduceg lokalnoga
gubitka. Na mjestu ispred toga gubitka energetska linija niza je za iznos lineranih gubitaka
u cijevi. Slijedi skokovito smanjenje energetske linije za iznos lokalnoga gubitka, itd. sve do
kraja cjevovoda. Na izlazu iz cjevovoda energetska linija je za iznos izlazne energije iznad
osi izlaznoga otvora i na mjestu izlaznoga otvora skokovito pada na nju (slika 10.2). Treba
zapaziti da energetska linija za realnu tekucinu uvijek pada od ulaza prema izlazu cjevovoda.
Kad je ucrtana energetska linija, nastavlja se s ucrtavanjem piezometarske linije. Ona je
za iznos brzinske visine ispod energetske linije, pa se uz pomoc podataka o brzinama u po-
jedinim dijelovima cjevovoda prvo (ako vec nije), odredi brzinske visine, a onda pristupa cr-
tanju piezometarske linije. Kao i kod energetske linije, pocinje se od ulaza. Brzina u ulaznom
rezervoaru toliko je mala da ju se moze zanemariti, pa je tu visina piezometarske linije jed-
naka visini energetske. Kod ulaznoga otvora dolazi do skokovita spustanja piezometarske
linije za brzinsku visinu (za koju se uzima brzinu u cijevi iza otvora, tj. zanemaruje se pos-
tupne promjene brzine oko samoga ulaznog otvora. Piezometarska visina za cijev je za iznos
brzinske visine ispod energetske linije, pa je piezmetarska linija paralelna s energetskom, a
nalazi se za iznos brzinske visine ispod nje.
Ako se dio cjevovoda izdize iznad povrsine tekucine u ulaznom rezervoaru, u tom dijelu
cjevovoda dolazi do podtlaka. Da bi se izbjegla pojava negativnih vrijednosti u racunu i
na skici, proracun ovakvih cjevovoda radi se s apsolutnim tlakovima. To znaci da se sve
visine povecavaju za visinu atmosferskoga tlaka, izrazenu u visini stupca tekucine koja struji
cjevovodom (slika 10.4):
122 GLAVA 10: PRORA

0
EL
PL
h
e
v
2
/2g
h
iz
0
Slika 10.2: Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije u slucaju istjecanja u okolnu
atmosferu.
0 0
EL
PL h
iz
v
2
/2g
v
h
e
Slika 10.3: Zavrsetak crtanja energetske i piezometarske linije u slucaju istjecanja ispod
povrsine tekucine.
h
at
=
p
at
tek
g
(10.17)
Za vodu i atmosferski tlak na povrsini mora je visina atmosferskog tlaka h
at
= 10, 32 m.
Dogodi li se da apsolutni tlak u nekom dijelu cjevovoda padne ispod tlaka para tekucine,
dolazi do spontanoga isparavanja tekucine i pojave mjehura pare (kavitacija). Kavitacija
dovodi do prekida normalnoga tecenja kroz cijevi a uz to moze izazvati i velika ostecenja
cjevovoda, pa se takav pad tlaka mora izbjeci pod svaku cijenu npr. povecavanjem presjeka
cijevi na kriticnom mjestu, ili spustanjem izdignutoga dijela cijevovoda na nizu razinu).
Tlak para vode na sobnoj temperaturi je oko 40 mBar (h
p
= 0, 4 m), no kod lako hlapljivih
tekucina treba biti znatno oprezniji kod proracunavanja cjevovoda. Pokusi pokazuju da u
stvarnosti do kavitacije dolazi i kada je apsolutni tlak veci od tlaka para, pa se za donju
dozvoljenu granicu za vodu uzima h
min
= 2 3 m.
Poseban problem predstavlja prikazivanje energetske i piezometarske linije za vertikalne
10.7: PRIKAZIVANJE ENERGETSKE I PIEZOMETARSKE LINIJE 123
p
a
/g
p
a
/g
z
k
v
2
/2g
z
p
min
z
0
v
Slika 10.4: Crtanje energetske i piezometarske linije kad se cjevovod izdize iznad povrsine
tekucine u rezervoaru. Minimalni tlak p
min
(uz isti presjek cijevi) javlja se na mjestu na-
jvecega izdignuca.
dijelove cjevovoda. Kod takvih cijevi energetska i piezometarska linija padaju zajedno po
osi cijevi pa se ne mogu prikazati. Zato se moze crtati graf s tzv. idealnom osi koja stoji
pod kutem od 45
o
i sluzi kao referetna linija prema kojoj se konstruiraju energetska i pije-
zometarska linija (slika 10.5). I ovdje se u crtanju koriste apsolutni tlakovi. Alternativno se
taj dio cjevovoda moze prikazati na posebnom grakonu na kojem apscisa predstavlja duljinu
cijevi po vertikalnoj osi, a ordinata visinu energetske odn. pijezometarske linije. Ako je ver-
tikani dio cjevovoda predug, zbog stalnoga povecanja brzine, isto tako dolazi do kavitacije
i odvajanja toka od stijenke cijevi, pa se na takve cjevovode ne mogu primijeniti metode
racunanja za cijevi ispunjene tekucinom.
124 GLAVA 10: PRORA

0 0
v,Q
h
e
h
1
d
p
a
/g
h
e
45
o
p
=
p
a
p
=
0
h
iz
h
ul
+h
cj
v
2
/2g
h
v,ul
p
min
1
2
Slika 10.5: U slucaju vertikalne cijevi (ispustni sahtovi, kanalizacijske cijevi u zgradama i
sl.) energetska i piezometarska linija padaju zajedno po osi cijevi pa se ne mogu prikazati.
Zato se moze crtati graf s tzv. idealnom osi koja stoji pod kutem od 45
o
i sluzi kao referetna
linija prema kojoj se crtaju EL i PL. I ovdje se u crtanju koriste apsolutni tlakovi.
10.8: PUMPE 125
10.8 Pumpe
v v
EL
EL
h
p
Slika 10.6: Idealna pumpa.
Kada je potrebno povecati energiju tekucine koriste se pumpe. Pumpa dodaje energiju
tekucini, ali ne mijenja njen protok (jednadzba kontinuiteta). Za potrebe proracuna koristi
se tzv. idealna pumpa. Za nju se uzima da na mjestu gdje se nalazi podize energetsku
visinu za vrijednost koja se naziva energetska visina pumpe (slika 10.6). U stvarnosti uz
energetsku visinu pumpe, mora se paziti i na nacin na koji je pumpa ugradena u cjevovod
(slika 10.7).
h
p
h
t
h
u
Slika 10.7: Realna pumpa.
Kod svake stvarne pumpe razlikuje se usisna strana i tlacna strana. Pumpa uvlaci
tekucinu s usisne strane, podize energiju tekucine za visinu h
u
, i istiskuje tekucinu istom
brzinom na tlacnoj strani dalje u cjevovod. Tekucina izlazi iz pumpe sa energetskom visinom
povecanom za energetsku visinu pumpe h
p
. Ukupno povecanje energetske visine je prema
tome h
u
+h
p
. Ovisno o konstrukciji pumpe, visina za koju pumpa moze podici tekucinu na
126 GLAVA 10: PRORA

usisnoj strani moze biti razlicita. Neke konstrukcije pumpi zahtijevaju nadtlak na usisnoj
strani (tada se visina usisavanja h
u
navodi kao negativna). U svakom slucaju, na usisnoj
strani ne smije se dogoditi da apsolutni tlak padne ispod tlaka para tekucine jer ce doci do
prekida toka i pumpa nece moci pumpati. Na to posebno treba paziti kada se na usisnoj
strani voda uzima iz rezervoara (slika 10.8).
h
s
h
v
h
e
h
m
v
ul
Slika 10.8: Pumpa u situaciji kad podize (usisava) vodu iz rezervoara.
Visina podizanja koju pumpa savladava na usisnoj strani (h
s
), jednaka je zbroju visine
pumpe (obicno njene osovine) iznad povrsine tekucine, visini gubitaka koji nastaju u usisnoj
cijevi i brzinske visine na usisnoj strani, odnosno:
h
s
= h
m
+ h
e
+ h
v
(10.18)
Ovisno o konstrukciji pumpe, postoji maksimalna moguca visina usisavanja, koja je dana
slijedecim izrazom:
h
smax
=
p
at
p
p
tek
g
h
ul
+
v
2
ul
2g
(10.19)
gdje je p
at
okolni tlak (obicno atmosferski), p
p
je tlak para tekucine (na njega treba
obratiti posebnu pozornost kod lakohlapivih tekucina), h
ul
je minimalni ulazni tlak potreban
da bi pumpa mogla raditi. On ovisi o konstrukciji pumpe a kod nekih vrsta pumpi moze biti
i veci od atmosferskog tlaka (potreban je nadtlak na ulazu pumpe). Brzinska visina dodaje
se u ovaj proracun zato jer ju proizvodaci uracunavaju u minimalni ulazni tlak pumpe. U
slucaju da pumpa povlaci vodu iz rezervoara, maksimalna visina pumpe iznad vode nalazi
se kombiniranjem jednadzbi (10.18) i (10.19) kao:
h
m,max
=
p
at
p
p
tek
g
h
ul
h
e
(10.20)
Na kraju, bez ulazenja u detalje, minimalna snaga motora koji pokrece pumpu dana je
sljedecim izrazom:
10.8: PUMPE 127
P
min
=

tek
gQh
p
p
(10.21)
gdje je h
p
ukupna energetska visina pumpe, Q je protok tekucine,
m
je ekasnost motora
a
p
ekasnost pumpe.
128 GLAVA 10: PRORA

Glava 11
Istjecanje
U mnogim prilikama tekucina iz nekoga rezervoara slobodno istjece u okolni prostor, bilo
da se radi o otvoru na samoj stijenci rezervoara ili o kratkoj izlaznoj cijevi. Sve takve
situacije obuhvacene su zajednickim nazivom: istjecanje. Najcesce se istjecanje odvija u
stacionarnim uvjetima (razina tekucine u rezervoaru odn. tlak iznad tekucine u zatvorenoj
posudi su konstantni). Ovisno o velicini otvora, govori se o istjecanju kroz male odn. istje-
canju kroz velike otvore. Pod malim otvorom smatra se svaki otvor koji je toliko malen da
se moze uzeti da je hidrostatski tlak na cijeloj njegovoj povrsini jednak.
11.1 Istjecanje kroz mali otvor
p
a
p
a
B
A
0 0
h
Slika 11.1: Istjecanje kroz mali otvor.
Kod istjecanja kroz male otvore smatra se da je otvor toliko mali da se moze zanemariti
promjena hidrostatskoga tlaka preko njegove povrsine. Drugim rijecima, ako je otvor na
dubini h, a najveca dimenzija u vertikalnom smjeru mu je a, mora biti h >> a. Zamisljenu
strujnicu konstruira se od povrsine tekucine, do sredista izlaznoga otvora. Referentnu ravn-
inu takoder se postavlja kroz sredinu izlaznoga otvora. Bernoullijeva jednadzba je za taj
slucaj:
p
a
g
+
v
2
A
2g
+ h =
p
a
g
+
v
2
B
2g
+ 0 (11.1)
129
130 GLAVA 11: ISTJECANJE
Nadalje, uzima se da je rezervoar toliko velik da se brzinu tecenja na povrsini tekucine
moze zanemariti (v
A
0). Uz ovu pretpostavku je izraz za brzinu istjecanja:
v
B
=
_
2gh (11.2)
Do ove formule je dosao vec Torricelli, pa se ona po njemu cesto naziva Torricellijeva
formula za brzinu istjecanja. Zanimljivo je da je Torricellijeva brzina jednaka brzini padanja
tijela sa visine h u polju sile teze. U gornjem racunu zanemareni su gubici na izlaznom
otvoru:
h
g
=
v
2
B
2g
(11.3)
Uzme li se i njih u obzir, Bernoullijeva jednadzba postaje
h =
v
2
B
2g
+ h
g
(11.4)
sto za brzinu istjecanja daje:
v
B
=
2gh
1 +
(11.5)
Kod realne tekucine brzina istjecanja je nesto manja od Torricellijeve brzine. Ovdje se
cesto umjesto koecijenta lokalnoga gubitka koristi koecijent smanjenja brzine:
=
1
1 +
(11.6)
zato sto uz njega izraz za brzinu postaje jednostavno:
v
B
= v
Torr
(11.7)
gdje je v
Torr
Torricellijeva brzina istjecanja. Koecijent smanjenja brzine odreduje se
eksperimentalno, a pravilnim zaobljenjem rubova izlaznoga otvora moze se postici = 0, 98.
Kod ovakvog istjecanja opaza se smanjenje presjeka mlaza nakon izlaska iz izlaznoga
otvora; tzv. kontrakcija mlaza (slika 11.2). Ova pojava opisuje se koecijentom kon-
trakcije :
=
A
s
A
(11.8)
Kao i koecijent smanjenja brzine, koecijent kontrakcije odreduje se pokusima. Kod
racunanja protoka, mora se uzeti u obzir i kontrakcija mlaza i smanjenje brzine zbog gubitaka,
pa izraz za protok postaje:
Q = vA = v
Torr
A (11.9)
Zbog prakticnosti se uvodi koecijent istjecanja koji je deniran kao umnozak koe-
cijenta kontrakcije i koecijenta smanjenja brzine:
= (11.10)
Uz upotrebu koecijenta istjecanja izraz za protok (11.9) postaje:
11.2: ISTJECANJE KROZ MALI OTVOR ISPOD POVR
SINE TEKU
CINE 131
Slika 11.2: Kontrakcija mlaza kod istjecanja: presjek mlaza tekucine manji je od presjeka
izlaznoga otvora.
Q = A
_
2gh (11.11)
a prednost ovakva izraza je da se koecijent istjecanja lako dade izravno mjeriti. Vri-
jednosti koecijenta istjecanja navode se u ovisnosti o obliku otvora u raznim tehnickim
prirucnicima. Primjerice za okrugli otvor ostrih rubova koecijent istjecanja je = 0, 61.
11.2 Istjecanje kroz mali otvor ispod povrsine tekucine
p
a
p
a
B
A
0 0
h
A
h
B
Slika 11.3: Istjecanje kroz mali otvor u slucaju kada se on nalazi ispod povrsine tekucine.
Ako je otvor kroz koji tekucina istjece ispod povrsine okolne tekucine, na desnoj strani
Bernoullijeve jednadzbe javlja se i hidrostatski tlak okolne tekucine na mjestu istjecanja.
Bernoullijeva jednadzba u tom slucaju izgleda ovako:
p
a
g
+
v
2
A
2g
+ h
A
=
p
B
g
+
v
2
B
2g
+ 0 (11.12)
No, tlak na mjestu otvora je:
p
B
= p
a
+ gh
B
(11.13)
pa za Torricellijevu brzinu vrijedi izraz:
v
Torr
=
_
2g(h
A
h
B
) (11.14)
Kod realne tekucine i u ovom slucaju mora se uzeti u obzir koecijent smanjenja brzine
i koecijent istjecanja a izrazi za brzinu (11.14) i protok (11.9) ostaju nepromijenjeni.
11.3 Istjecanje iz posude pod tlakom
p
atm
p
p
B
A
0 0
h
Slika 11.4: Istjecanje iz posude pod tlakom.
Ako se tekucina nalazi u zatvorenoj posudi pod tlakom, taj se tlak javlja na lijevoj strani
Bernoullijeve jednadzbe (i dalje se pretpostavlja mali otvor!):
p
atm
+ p
g
+
v
2
A
2g
+ h =
p
atm
g
+
v
2
B
2g
+ 0 (11.15)
pri cemu se apsolutni tlak u posudi izrazava kao zbroj atmosferskoga i relativnog tlaka
(p
atm
+ p). Za Bernoullijevu brzinu se dobije nesto slozeniji izraz:
v
B
=
_
2g
_
h +
p
g
_
(11.16)
11.4: ISTJECANJE KROZ VELIKI OTVOR 133
11.4 Istjecanje kroz veliki otvor
p
a
p
a
B
A
h
B
p
a
h
2
h
1
Slika 11.5: Istjecanje kroz veliki otvor.
Kod velikoga otvora mora se uzeti u obzir ovisnost hidrostatskoga tlaka o dubini. Tako
je za gornji rub otvora hidrostatski tlak manji, nego za donji. Opcenito, promatra li se neku
strujnicu koja prolazi kroz tocku B unutar velikoga otvora, bit ce brzina istjecanja u njoj
veca od brzine istjecanja za gornji rub otvora, a manja od brzine istjecanja za donji rub
otvora:
v
B

_
2gh
B
(11.17)
Izraz (11.17) je priblizan, jer se pretpostavlja da je vanjski tlak u tocki B jednak atmos-
ferskom. U stvarnosti se ovaj tlak razlikuje od atmosferskoga za doprinos radijalnoga tlaka,
koji dolazi od zakrivljenosti strujnice, ali je on uglavnom razmjerno malen pa se u jednos-
tavnim racunima ovoga tipa on zanemaruje. No, promjenu brzine istjecanja po visini otvora
ne moze se zanemariti, pa se protok mora odrediti integracijom preko povrsine otvora. U tu
svrhu se prvo odredi protok koji odgovara uskoj horizontalnoj povrsini unutar otvora koja
se nalazi na dubini h, a visoka je dh (sirina otvora na tom mjestu neka je b):
dQ = b
_
2ghdh (11.18)
Ukupni protok je integral preko cijele povrsine otvora, u ovom slucaju od dna do vrha
otvora:
Q =
_
h
2
h
1
dQ (11.19)
Pritom se mora uzeti o obzir ovisnost sirine otvora o dubini h. U najjednostavnijem
slucaju, kad je otvor pravokutan, ukupni protok kroz njega je:
Q =
2
3
b
_
2g
_
h
3
2
2
h
3
2
1
_
(11.20)
11.5 Istjecanje kroz otvor ispred kojega tekucina ne
miruje
p
a
B
A
0 0
h
p
a
v
A
v
B
Slika 11.6: Istjecanje u slucaju kad tekucina ispred otvora ne miruje.
Ako tekucina ispred otvora ne miruje, javlja se na desnoj strani Bernoullijeve jednadzbe
i brzinski clan:
p
a
g
+
v
2
A
2g
+ h =
p
a
g
+
v
2
B
2g
+ 0 (11.21)
a izraz za Toricellijevu brzinu postaje:
v
B
=
_
2gh + v
2
A
(11.22)
U slucaju velikoga otvora protok se opet odreduje integracijom preko provrsine otvora.
Tako se primjerice za pravokutni otvor dolazi do slijedeceg izraza:
Q =
2
3
b
_
2g
_
_
_
h
2
+
v
2
A
2g
_3
2
_
h
1
+
v
2
A
2g
_3
2
_
_
(11.23)
11.6: NESTACIONARNO ISTJECANJE 135
11.6 Nestacionarno istjecanje
h
Q
d
A
S
Q
van
Slika 11.7: Istjecanje iz rezervoara koji se istovremeno i puni.
Ako se neki od clanova koji ulaze u Bernoullijevu jednadzbu mijenja, istjecanje postaje
nestacionarno. Primjerice, zbog istjecanja moze doci do smanjenja razine tekucine u rezer-
voaru, pa se tlacna visina s vremenom smanjuje. Ukoliko su promjene spore, moze se i dalje
rjesenje traziti uz pomoc izraza za stacionarno istjecanje, ali se mora imati na umu da su sad
velicine koje u te izraze ulaze, vremenski promjenljive. Kao primjer se daje slucaj rezervoara
koji se prazni kroz otvor na dnu, a istovremeno u njega iz neke cijevi dotjece tekucina (slika
11.7).
Protok kroz rupu na dnu rezervoara dan je od prije poznatim izrazom:
Q
van
= A
_
2gh (11.24)
Treba primijetiti da u ovom slucaju on ovisi o trenutnoj dubini tekucine u rezervoaru.
Neka istovremeno u rezervoar dotjece tekucina sa protokom Q
d
, za koji ce se pretpostaviti
da je konstantan. Vremenom ce se razina tekucine u rezervoaru tako dugo mijenjati, dok se
ulazni i izlazni protoci ne izjednace. Ravnoteznu dubinu nalazi se izjednacavanjem ova dva
protoka:
Q
d
= Q
van
h
=
Q
2
d
2g(A)
2
(11.25)
Ako je pocetna dubina veca od ravnotezne, ona ce se vremenom smanjivati dok ne dosegne
ravnoteznu vrijednost, a ako je bila manja, razina ce rasti do ravnotezne vrijednosti. Vri-
jeme potrebno da se razina tekucine promijeni s h
1
na h
2
odredi se pomocu cinjenice da je
smanjenje volumena tekucine u rezervoaru u nekom vremenu dt jednaka razlici volumena
tekucine koja istekne iz rezervoara i volumena tekucine koja u istom tom vremenu dotece u
njega (jednadzba sacuvanja volumena tekucine).
Sdh = Q
d
dt A
_
2ghdt (11.26)
cijom se integracijom dobija trazeno vrijeme:
t
1,2
=
1
A
2g
_
h
2
h
1
S(h)dh
h
(11.27)
Da bi se rijesio ovaj integral, mora se znati kako povrsina presjeka rezervoara ovisi o
dubini h. Ako je posuda prizmaticnoga oblika (ukljucujuci i oble oblike), S je konstantan i
rjesenje se lako nade:
t
1,2
=
2S
A
2g
_
_
h
1
_
h
2
+
_
h
ln
h
1
h
2
_
(11.28)
Prekine li se u nekom trenutku dotok tekucine u rezervoar, dolazi do njegova praznjenja.
Vrijeme potrebno da se razina tekucine spusti s h
1
na h
2
odreduje se uvrstavanjem h
o
= 0 u
gornji izraz:
t
1,2
=
2S
A
2g
_
_
h
1
_
h
2
_
(11.29)
I na kraju, vrijeme potrebno da se rezervoar potpuno isprazni je:
t
o
=
2S
h
1
A
2g
(11.30)
Ovo vrijeme dva je puta duze od vremena potrebnoga da isti volumen tekucine istece iz
rezervoara ako se dubinu h
1
drzi konstantnom.
11.7 Mlazovi
h
max
l
max
v
o

Slika 11.8: Geometrija mlaza tekucine.
Mlaz je struja tekucine potpuno omedena slobodnom povrsinom. U mlazu se uid slo-
bodno giba prostorom i podvrgnut je samo sili tezi i silama trenja s okolinom, koje su cesto
zanemarive. To znaci da se cestice telucine u mlazu gibaju kao nezavisna kruta tijela, pa
za njih vrijede zakoni gibanja materijalne tocke (kosi hitac), koje ce se ovdje sazeto navesti.
Ako je pocetna brzina mlaza v
0
:
11.7: MLAZOVI 137
v
0
= v
x0
i + v
y0
j (11.31)
uz zanemarivanje otpora zraka njezine komponente su:
v
x
= v
x0
v
y
= v
y0
gt (11.32)
a koordinate cestice uida u mlazu, koji je trenu t = 0 izasao iz cijevi su:
x = v
x0
t y = v
y0
t
gt
2
2
(11.33)
Cestica ce u tjeme putanje doci nakon vremena:

t
m
=
v
y0
g
(11.34)
i dosegnuti ce visinu:
h
max
=
v
2
y0
2g
(11.35)
Ukupno vrijeme leta (uz pretpostavku horizontalne podloge): je
t
let
= 2t
m
(11.36)
a domet mlaza (mjesto gdje mlaz udara u podlogu) je:
l
max
=
2v
x0
v
y0
g
(11.37)
Izraze li se komponente brzine preko pocetnoga kuta koji mlaz zatvara s horizontalom:
v
x0
= v
0
cos v
y0
= v
0
sin (11.38)
izraz za domet postaje:
l
max
=
v
2
0
g
sin 2 (11.39)
odakle se vidi da se maksimalni domet mlaza postize kad je kut =45
o
. Omjer dometa i
maksimalne visine mlaza je:
l
max
h
max
= 4
v
x0
v
y0
= 4 cot (11.40)
Napominje se da u stvarnosti mlazevi dostizu do 3/4 teorijske visine, odn. dometa.
11.7.1 Horizontalni mlaz
h
t
h
m
Slika 11.9: Horizontalni mlaz - istjecanje iz rezervoara na postolju.
Kod horizontalnoga mlaza, primjerice istjecanja iz posude na postolju (slika 11.9) brzina
istjecanja je:
v
x0
=
_
2gh
t
(11.41)
domet mlaza:
l
max
= 2
_
h
t
h
m
(11.42)
i vrijeme leta:
t
max
=
_
2gh
m
(11.43)
11.7: MLAZOVI 139
11.7.2 Vertikalni mlaz prema dolje
h
h
t
Slika 11.10: Vertikalni mlaz - istjecanje kroz dno posude.
U slucaju vertikalnoga mlaza prema dolje, tekucina se padanjem pod djelovanjem sile
teze ubrzava, pa zbog sacuvanja protoka dolazi do smanjenja presjeka mlaza. Nakon neke
visine padanja dolazi do raspadanja mlaza na vece ili manje cestice tekucine, nakon cega
se na takav mlaz vise ne moze primijeniti izraze izvedene za homogenu tekucinu. Zato se
vertikalni mlazevi kada god je to moguce izbjegavaju.
11.7.3 Vertikalni mlaz prema gore
h
max
Slika 11.11: Vertikalni mlaz - vodoskok.
Ako je mlaz usmjeren vertikalno prema gore (vodoskok) dolazi do usporavanja cestica
tekucine i na kraju do njihovoga potpunoga zaustavljanja. Nakon toga cestice pocinju padati
prema dolje, mlaz se raspada i otpor zraka postaje znacajan faktor u njihovu usporavanju.
Ako je tlak kojim se tekucina na izlazu iz cijevi tlaci prema gore p
o
, teorijska visina dosega
mlaza je:
h
max
=
p
0
g
(11.44)
uz pocetnu brzinu:
v
0
=
2p
0
(11.45)
Glava 12
Tecenje u otvorenim koritima
h (h
1,2
)
z
p
0
0
z
1
z
o
z
2
1 2
z
E
z
0 0
z
1
z
o
z
2
z
E
z
p
z
h (h
1,2
)
Slika 12.1: Bernoullijeva jednadzba za cijev pod tlakom (gore) i otvoreni tok (dolje).
Kod tecenja u otvorenim koritima, bilo da se radi o prirodnim tokovima, ili umjetno
izradenim kanalima, tekucina s gornje strane granici s okolnom atmosferom. Ploha koja
predstavlja tu granicu vrlo priblizno je ravna i naziva se slobodna povrsina. Na slobodnoj
povrsini hidrostatski tlak je u ravnotezi s atmosferskim, pa je piezometarska linija jednaka
liniji slobodne povrsine uida (opcenito trodimenzionalne plohe). U ovoj cinjenici skriva se
i bitna razlika prema tecenju kroz cijevi: kod toka u otvorenim koritima razina tekucine
se slobodno mijenja, pa se mijenja i hidraulicki radijus. To znaci da koecijent otpora
(vidi turbulentni tok u hidraulicki hrapavom rezimu) ovisi o dubini toka. Kod cijevi je on
konstantan.
Nadalje, trenje izmedu atmosfere i slobodne plohe je vrlo malo i uglavnom se moze
zanemariti, tako da otporu tecenju doprinosi samo dio korita ispod povrsine tekucine (tzv.
moceni dio korita).
Treba se podsjetiti nacina na koji se rjesavalo Bernoullijevu jednadzbu za cijevi (slika
12.1). Tok kroz cijev pod tlakom je prikazan kao strujna cijev koja u cjelosti ispunjava
unutrasnjost cijevi. Geodetska linija podudara se s osi cijevi, a piezometarska i energetska
141
142 GLAVA 12: TE
CENJE U OTVORENIM KORITIMA

linija nalaze se iznad nje, uvijek iznad same cijevi. Gubici izmedu dva presjeka jednaki su
ukupnom padu energetske linije izmedu njih.
Kod otvorenoga toka geodetska linija prolazi dnom korita, a piezometarska linija se po-
dudara s povrsinom tekucine (jer je kod nje, kao i u piezometru, tlak na povrsini tekucine
jednak okolnom tlaku). Kao i prije, energetska linija je za brzinsku visinu iznad povrsine
tekucine, a gubici se deniraju na isti nacin kao i kod cjevovoda pod tlakom: kao pad
energetske linije.
O
A
L
Slika 12.2: Odredivanje hidraulickog radijusa za otvoreni tok.
Kao i kod toka pod tlakom u cjevovodima, hidraulicki radijus denira se kao omjer
povrsine presjeka toka i njegova opsega. No, kod otvorenih tokova u opseg se ne uracunava
slobodna ploha jer na njoj trenje prakticki ne postoji. Opseg toka je kod otvorenoga toka
dakle jednak omocenom dijelu korita.
Padovi dna korita, slobodne povrsine te piezometarske i energetske linije su kod otvorenih
tokova uglavnom mali (reda velicine promila) i polagano se mijenju, i za njih se koriste
standardizirane oznake:
pad dna korita:
I =
z
1
z
2
L
(12.1)
pad vodnoga lica (= slobodna povrsina, = piezometarska linija):
I
0
=
z
h1
z
h2
L
z
h1
= h
1
+ z
1
z
h2
= h
2
+ z
2
(12.2)
pad energetske linije:
I
E
=
H
1
H
2
L
=
h
L
(12.3)
L je udaljenost izmedu dva presjeka u kojima se promatra odgovarajuce velicine. Ovi
padovi vrlo cesto se izrazavaju u promilima, o cemu kod prakticnih racuna treba voditi brigu.
12.1: JEDNOLIKO TE
CENJE 143
12.1 Jednoliko tecenje
Kod jednolikoga tecenja hidraulicke karakteristike toka jednake su po cijeloj njegovoj duzini
(hidraulicke karakteristike su presjek toka, nagib dna i koecijent trenja). U tom slucaju
su i protok te srednja brzina konstantni, a energetska linija postaje paralelna sa slobodnom
povrsinom i dnom korita. To znaci da su i odgovarajuci padovi, srednje brzine i proticajni
presjeci medusobno jednaki:
I = I
0
= I
E
v
1
= v
2
= v
A
1
= A
2
= A
(12.4)
pa je prema tome:
Q = const. (12.5)
Dubina vodotoka kod koje je tecenje jednoliko naziva se normalna dubina, h
o
.
Pogledajmo sad situaciju kod jednolikog tecenja detaljnije. Sila trenja je (uz pretpostavku
da su stijenke korita svugdje jednako hrapave, sto se podrazumijeva pod zahtjevom da tecenje
bude jednoliko) jednako rasporedena po cijeloj omocenoj povrsini korita, pa se moze pisati:
F
t
= k
v
2
2
OL (12.6)
gdje je k konstanta proporcionalnosti (koecijent otpora). Ukupni gubitak energije je,
kao i kod cjevovoda:
h =
F
t
gA
(12.7)
odnosno:
h = k
v
2
2g
L
R
h
(12.8)
Ako se zna da je h = I
E
L (za jednoliki tok), preslagivanjem gornjeg izraza dobiva se
brzina toka:
v =
2g
k
_
R
h
I
E
= C
_
R
h
I
E
(12.9)
Ovo je Chezyeva formula (odredio ju je A. Chezy 1769. pokusima), i ocito je:
C =
2g
k
(12.10)
Dosta dugo smatralo se da je Chezyev koecijent C konstanta, no pokazalo se da C
zapravo ovisi o relativnoj hrapavosti korita i Reynoldsovom broju. Danas se C odreduje
pomocu nekoliko aproksimativnih formula, od kojih se najcesce koriste Mannigova formula,
koja daje vrlo dobru aproksimaciju Chezyeva koecijenta:
C =
1
n
R
1
6
h
(12.11)
144 GLAVA 12: TE

Tablica 12.1: Tipicne vrijednosti Manningovoga odn. Stricklerovoga koecijenta za kanale.
dno korita n [sm
1/3
] k [s
1
m
1/3
]
vrlo glatko 0,009 110
beton 0,014 70
zemlja 0,028 35
erodirani zemljani kanal >0,04 <25
n [sm
1/3
] je Manningov koecijent hrapavosti.
te Stricklerova formula:
C = kR
1
6
h
(12.12)
gdje je k [s
1
m
1/3
] Stricklerov koecijent glatkosti. Ocito je:
k =
1
n
(12.13)
Potrebno je poznavati obje formule zato jer neke tablice navode Manningove koecijente,
a neke Stricklerove. Tipicne vrijednosti ovih koecijenata dane su u tablici 12.1.
Uz pomoc Manningove (Stricklerove) formule dolazi se i do izraza za srednju brzinu toka
prema Manningu:
v =
1
n
R
2
3
h
_
I
E
(12.14)
odnosno, prema Strickleru:
v = KR
2
3
h
_
I
E
(12.15)
12.1.1 Veza koecijenata trenja za cijev i za otvoreni tok
Zanimljivo je usporediti pad energetske linije prema Chezyevoj formuli za koecijent trenja
otvorenoga toka:
I
E
=
v
2
C
2
R
h
(12.16)
i pad energetske linije prema Darcy-Wiesbachovoj formuli za koecijent trenja cijevi
(okrugla cijev; I
E
= h/L):
I
E
=

4R
h
v
2
2g
(12.17)
Izjednacavanjem se nalazi da izmedu Chezyevoga koecijenta i koecijenta trenja cijevi
postoji sljedeca veza:
C =
8g
(12.18)
12.1: JEDNOLIKO TE
CENJE 145
ili
=
8g
C
2
(12.19)
sada se jos C izrazi preko Manningove formule pa se za koecijent trenja cijevi nalazi:
=
8gn
2
R
1
3
h
(12.20)
No, kod cijevi je R
h
= d/4 pa je na kraju:
=
125n
2
3
d
(12.21)
Ovo je tzv. Manningova formula za koecijent trenja cijevi. Radi svoje jednostavnosti
vrlo cesto se koristi u praksi. Manningova formula vrijedi za hidraulicki hrapave cijevi, a
rezultati koje ona daje unutar su pogreske koju netocnosti u poznavanju hrapavosti cijevi
izazivaju kod Colebrook-Whiteove formule (da ne bude zabune, ni Manningov koecijent
hrapavosti n za danu situaciju nije sasvim tocno poznat).
12.1.2 Protocna krivulja
Protocna krivulja prikazuje ovisnost protoka o dubini toka (vodostaju). Uz pomoc Chezyjeve
formule za srednju brzinu lako se dolazi do izraza za protok:
Q = Av = AC
_
R
h
I
E
= k
o
_
I
E
(12.22)
a velicina k
o
:
k
0
= AC
_
R
h
(12.23)
radi toga jer ima dimenziju protoka, naziva se modul protoka. Protocna krivulja
odreduje se racunanjem protoka za razlicite dubine toka, i obicno se denira analiticki i
prikazuje gracki. Opcenit analiticki izraz za protocnu krivulju ne moze se odrediti zato
sto je protok odreden sa dvije velicine koje ovise o dubini toka na razlicite nacine: povrsini
presjeka toka i hidraulickom radijusu, a te ovisnosti su za svaki presjek korita drugacije.
Upotrebom Manningove formule, izraz za modul protoka pojednostavljuje se i glasi:
k
0
=
1
n
AR
2
3
h
(12.24)
Kod proracunavanja prtocne krivulje prvo se, za razlicite dubine vodotoka, izracunaju
hidraulicke karakteristike korita (A, O i R
h
), a nakon toga se racuna modul protoka i sam
protok.
Kod prirodnih tokova tecenje najcesce nije jednoliko pa se I
E
ne mjeri. Protocna krivulja
odreduje se preko mjerenja raspodjele brzine po presjeku toka, iz cega se racunaju srednje
brzine toka, te protok.
146 GLAVA 12: TE

12.2 Nejednoliko tecenje
Ako tok nije jednolik, hidraulicke karakteristike toka mijenjaju se po njegovoj duljini. Dubina
toka (vodno lice) se takoder stalno mijenja, a energetska linija zbog energetskih gubitaka
stalno opada. S druge strane, dubina toka na nekim mjestima se moze i povecavati. Kod
nejednolikoga toka opcenito postoje dva moguca oblika slobodne povrsine: uspor i depresija
(slika 12.3). Kod uspora dolazi do usporavanja toka (smanjenja brzine) i povecanja dubine
toka. Dubina toka veca je od normalne. Uzroci uspora mogu biti razliciti, a uglavnom se
radi o preprekama u toku, promjeni presjeka korita ili smanjenju pada dna korita.
h
0
I
h
0
I
1
I
2
Slika 12.3: Oblici slobodne povrsine kod nejednolikoga tecenja: uspor (gore) i depresija
(dolje).
U slucaju depresije dolazi do povecanja brzine toka a dubina se smanjuje ispod normalne.
Uzroci depresije su obicno povecanja pada dna korita.
Proracun nejednolikoga toka uglavnom je slozeniji od proracuna jednolikoga toka. Ako su
promjene hidraulickih parametara toka postupne, tok se naziva postupno (sporo) promjenjivi
tok, a proracun se odvija tako, da se cijelu duljinu toka dijeli na dijelove unutar kojih se
moze uzeti da je tok priblizno jednolik. Za svaki takav dio uzima se da je Chezyev koecijent
nepromjenjiv (iako svaki dio ima svoju vrijednost tog koecijenta) pa se tako na pojedine
odsjecke primjenjuje poznate relacije za jednoliki tok. Proracun se pocinje od dijela za koji
se zna vodostaj i protok, a sljedece (ili prethodne) odsjecke se onda proracunava uz pomoc
Bernoullijeve jednadzbe i jednadzbe kontinuiteta, pri cemu je cesto puta potrebno koristiti
iterativne ili gracke metode racunanja.
12.3: SPECIFI
CNA ENERGIJA PRESJEKA 147

12.3 Specicna energija presjeka
Energija koju jedinicna masa uida posjeduje, mjereno prema dnu toka, naziva se specicna
energija presjeka:
H
s
= h +
v
2
2g
(12.25)
Coriolissov koecijent se za otvorene tokove krece izmedu 1,0 i 1,1 pa ga cesto ne treba
uvoditi u racun. Specicna energija presjeka se racuna za razlicite dubine toka h, pri cemu se
protok drzi konstantnim. Iz dobivenih rezultata se crta krivulja specicne energije presjeka
(slika 12.4).
h
H
s
45
o
H
s
=f(h)
H
0
h
c
h
v
2
/2g
H
s
=h
Slika 12.4: Opci izgled grakona specicne energije presjeka.
Dubina toka h
c
za koju je specicna energija presjeka minimalna naziva se kriticna du-
bina. Tok kod kriticne dubine naziva se kriticni tok. Ako je dubina toka veca od kriticne,
brzina toka je malena, dominira potencijalna energija uida a takav tok se naziva mirni tok.
Ako je pak dubina manja od kriticne, brzina toka je velika i dominira kineticka energija
uida, a takav se tok naziva siloviti tok.
Razmatrimo detaljnije situaciju u nekom presjeku toka (slika 12.5). Ako se dubina toka
h poveca za diferencijalno malu vrijednost dh, povrsina presjeka toka povecat ce se za dA =
b(h)dh, gdje je b(h) sirina toka kod dubine h. Drugim rijecima, promjena povrsine presjeka
toka sa dubinom je:
dA
dh
= b(h) (12.26)
S druge strane, specicna energija presjeka je:
H
s
= h +
v
2
2g
= h +
Q
2
2gA
2
(12.27)
ako se brzina v izrazi preko omjera protoka i povrsine presjeka toka. Promjena specicne
energije s dubinom toka je:
148 GLAVA 12: TE

b(h)
h
dh
A
dA
Slika 12.5: Racun specicne energije presjeka u ovisnosti o dubini toka.
dH
s
dh
= 1
Q
2
g
dA
A
3
dh
(12.28)
sto uz upotrebu izraza (12.26) daje:
dH
s
dh
= 1
Q
2
gA
3
b = 1 (12.29)
Bezdimenzionalna velicina naziva se parametar kineticnosti toka:
=
Q
2
gA
3
b (12.30)
U slucaju da je tok kritican, specicna energija toka je minimalna pa njezina derivacija
mora iscezavati, iz cega slijedi da je u tom slucaju = 1. Uz zanemarivanje Coriolisovoga
koecijenta (stavi se = 1), slijedi da je za kriticni tok omjer:
v
2
c
gh
c
= 1 (12.31)
Bezdimenzionalni izraz:
F
r
=
v
2
gh
(12.32)
naziva se Froudeov broj. Ovdje je h (srednja) dubina toka. Froudeov broj se koristi za
odredivanje vrste toka. Lako se vidi da je za F
r
< 1 tok miran, za F
r
= 1 kritican, a za
F
r
> 1 silovit.
12.4: PRELJEVI 149
12.4 Preljevi
gornja voda
donja voda
kruna preljeva
Slika 12.6: Ostrobridni preljev.
Preljev je prepreka u koritu preko koje se tekucina preljeva. Nanjednostavniji preljev je
zid sagraden popreko na tok (slika 12.6). Ovakav preljev naziva se ostrobridni preljev.
Vrh zida naziva se kruna preljeva, koja je u ovom slucaju ostri (hidraulicki) gornji rub zida.
Preljev dijeli tok tekucine na gornju vodu (tok ispred preljeva) i donju vodu. Ako tok donje
vode ne utjece znacajno na tok gornje vode, kaze se da je preljev nepotopljen. U suprotnom
slucaju (slika 12.7) govori se o potopljenom preljevu. U tom slucaju razina donje vode je
bliska ili je cak i visa od krune preljeva. Za odredivanje je li preljev potopljen ili ne, moze
se koristiti sljedeci kriterij:
s < 0, 7h
p
(12.33)
Ako je ovaj uvjet zadovoljen, preljev je nepotopljen, a u suprotnom se radi o potopljenom
preljevu.
h
h
p
h
d
s
Slika 12.7: Potopljeni ostrobridni preljev.
Kod racunanja protoka preljeva koristi se izraz za protok kroz veliki otvor, u kojem je
visina gornjega ruba otvora jednaka razini tekucine (h
1
= 0) pa se tako dobije Polenijeva
formula za protok preko preljeva:
150 GLAVA 12: TE

Q =
2
3
b
_
2g(h
0
)
3
2
(12.34)
je koecijent kontrakcije mlaza (ovdje u vertikalnom smjeru), b je sirina krune preljeva,
a h dubina tekucine na preljevu. Zbog spustanja razine tekucine na mjestu preljeva, visina
vode iznad krune preljeva mora se mjeriti ispred preljeva, barem na udaljenosti od 4-5 dubina
od preljeva (slika 12.8). Snizenje razine tekucine na kruni preljeva moze biti do 0,15 visine
preljevnoga mlaza.
h
5h
b
0,15h
Slika 12.8: Spustanje razine tekucine na preljevu. Zbog toga se dubina tekucine na preljevu
mjeri na udaljenosti od 4-5 h iza krune preljeva.
Polenijeva formula zanemaruje bocnu kontrakciju preljevnoga mlaza, sto je uglavnom
opravdano, jer je sirina korita uglavnom mnogostruko veca od dubine toka, pa relativno
maleno bocno suzenje nema bitan utjecaj na protok. Suprotno tome, kontrakcija u ver-
tikalnom smjeru ne smije se zanemariti, i opisuje se koecijentom kontrakcije mlaza . U
dijelu literature koristi se umjesto koecijenta kontrakcije mlaza Bazinov koecijent kon-
trakcije koji vrijedi samo za ostrobridni preljev`e:
m =
2
3
(12.35)
sto pojednostavljuje izraz za protok:
Q = mb
_
2g(h
0
)
3
2
(12.36)
Bazin-ov koecijent kontrakcije racuna se po empirijskoj formuli:
m = m
0
_
_
1 + 0, 55
_
h
h + h
p
_
2
_
_
(12.37)
gdje je:
m
0
= 0, 405 +
0, 003
h
(12.38)
12.4: PRELJEVI 151
pri cemu h mora biti izrazen u metrima. Kod proracunavanja potopljenoga ostrobridnog
preljeva Bazinov koecijent kontrakcije se jos dodatno mnozi s Bazinovim koecijentom
potopljenosti:
= 1, 05
_
1 + 0, 2
h
h
p
_
3
h h
d
h
(12.39)
12.4.1 Preljev sa sirokim pragom
h
h
p
h
d
EL
h
v
h
c
h
0
Slika 12.9: Preljev sa sirokim pragom u stvari je siroka ploca na dnu korita.
Ako je kruna preljeva siroka, govori se o preljevu sa sirokim pragom. Kod ovakvoga prel-
jeva visina samoga preljeva znatno je manja od njegove sirine. Ovakav preljev je nepotopljen,
ako je dubina vode na njemu manja od kriticne dubine, dakle ako je zadovoljen uvjet (slika
12.9):
h
d
< h
c
(12.40)
Za proracun nepotopljenoga preljeva sa sirokim pragom koriste se iskustvene formule
Berezinskijeva:
Q = mb
_
2gh
3
2
0
(12.41)
gdje se koecijent preljeva racuna po slijedecim izrazima:
0, 6 <
h
p
h
< 2, 5 m = 1, 973 0, 222
h
p
h
(12.42)
2, 5 <
h
p
h
< 10 m = 1, 706
1 + 1, 30
h
p
h
1 + 1, 63
h
p
h
(12.43)
152 GLAVA 12: TE

12.4.2 Preljev prakticnoga prola
Slika 12.10: Preljev prakticnoga prola slijedi donju strujnicu u mlazu tekucine. Potreban
oblik presjeka proracunava se numericki, pa se kod gradnje koriste unaprijed denirani oblici.
Da se izbjegne nastajanje podtlaka ispod mlaza tekucine koji se prelijeva preko preljeva,
izraduju se preljevi prakticnoga prola kod kojih oblik preljeva na strani donje vode
slijedi donju strujnicu tekucine (slika(12.10). Potreban oblik preljeva je standardiziran i
moze se naci u raznim tehnickim prirucnicima. Proracun preljeva prakticnoga prola radi
se po Polenijevoj formuli, a odgovarajuci koecijenti prelijevanja deniraju se redovito na
osnovi dijagrama iz strucne literature.
12.4.3 Slapiste i vodni skok
h
2
v
1
v
2
h
1
h
o
0
0
1
1
2
2
Slika 12.11: Presjek kroz slapiste i vodni skok koji nastaje iza njega. Energetska linija
ucrtana je crtkano.
Slapiste je dio hidrotehnicke gradevine na kojem se disipira energija oslobodena prilikom
prelijevanja vode preko preljeva. Naime, preljevni mlaz ima dovoljnu brzinu da tece silovito,
sto na dnu toka izaziva velika naprezanja u materijalu podloge, pa se tezi tome da se siloviti
12.4: PRELJEVI 153
tok na samoj gradevini prevede u mirni. Mjesto gdje dolazi do usporavanja silovita toka i
prelaska u mirni tok naziva se vodni skok (hidraulicki skok). U ovom slucaju razlikuje se
dvije karakteristicne dubine: prva konjugirana dubina h
1
u silovitom toku ispred vodnoga
skoka te druga konjugirana dubina h
2
iza vodnoga skoka. Sam vodni skok moze biti poto-
pljen. Tada je dubina mirne vode h
m
veca od druge konjugirane dubine h
2
. U suprotnom
slucaju kaze se da je vodni skok odbacen: on se tada javlja na nekoj udaljenosti od gradevine.
Ako se vodni skok nalazi na granici izmedu ova dva slucaja, govori se o kriticnom (nestabil-
nom) stanju. U praksi se tezi potapanju vodnoga skoja jer je tada moguce ostvariti krace
slapiste.
Proracun vodnoga skoka zapocinje postavljanjem Bernoullijeve jednadzbe za presjeke 0-0
i 1-1 (slika 12.11) jer je energetska visina u presjeku 0-0 (h
o
) poznata:
h
0
= h
1
+
v
2
1
2g
+
v
2
1
2g
(12.44)
U daljnjem racunu pretpostvalja se pravokutni presjek korita, sirine b, pa je:
v
1
=
Q
bh
1
(12.45)
sto se uvrsti u Bernoulli-jevu jednadzbu:
h
0
= h
1
+ ( + 1)
Q
2
2gh
2
1
(12.46)
uz:
=
1
1 +
(12.47)
je:
h
1
=
Q
_
2g(h
0
h
1
)
(12.48)
se uglavnom krece izmedu 0,95 i 1,0 pa se cesto puta zanemaruje. Druga konjugirana
dubina, h
2
, se nalazi uz pomoc ravnoteze sila u presjecima 1-1 i 2-2. Pri tome je ukupna
tlacna sila dana kao:
P =
g
2
h
2
(12.49)
a ukupna sila nastala zbog gibanja tekucine (dinamicki tlak) kao:
F =
Qv
h
=
Q
2
b
2
h
(12.50)
Izjednacavanje ovih sila u presjecima 1-1 i 2-2 daje:
P
1
+ F
1
= P
2
+ F
2
(12.51)
odnosno:
1
2
_
h
2
2
h
2
1
_
=
Q
2
b
2
g
_
1
h
1
1
h
2
_
(12.52)
154 GLAVA 12: TE

Protok se izrazi preko brzine i dubine u presjeku 1-1:
Q = v
1
bh
1
(12.53)
pa se nakon sredivanja dolazi do izraza za drugu konjugiranu dubinu:
h
2
=
_
_
_
1 + 8
v
2
1
gh
1
1
_
_
(12.54)
razlomak ispod korjena je Froudeov broj, F
r
:
F
r1
=
v
2
1
gh
1
(12.55)
pa se vidi da druga konjugirana dubina ovisi o Froudeovom broju:
h
2
=
_
_
1 + 8F
r1
1
_
(12.56)
Duzina vodnoga skoka procjenjuje se iskustvenim izrazom (Smetana 1933):
L
s
= 6(h
2
h
1
) (12.57)
a za potrebnu duzinu slapista uzima se 10% veca duzina (Jovic 1977):
L
slp
= 1, 1L
s
(12.58)
Literatura
[1] Agroskin, I. I., Dmitrijev, G. T., Pikalov, F. I. Hidraulika, Tehnicka knjiga, Zagreb
1973.
[2] Bollrich, G. Technische Hydromechanik Band 1, Verlag Bauwesen, Berlin 2000.
[3] Shaughnessy, E. J. Jr., Katz, I. M., Scaer, J. P. Introduction to uid mechanics,
Oxford University Press, New York 2005.
[4] Jovic, V. Osnove hidromehanike, Element, Zagreb 2006.
[5] Tavoularis, S.Measurement in uid mechanics, Cambridge University Press, Cam-
bridge UK 2005.
[6] Chow, V.T.Open-Channel Hydraulics, McGraw-Hill, Singapure 1986.
[7]

Cavlek, E.Hidraulika, Geodetski fakultet Sveucilista u Zagrebu 1975.
[8] Fancev, M. Mehanika Fluida, Tehnicka Enciklopedija, Svezak 8, Jugoslavenski Lek-
sikografski zavod, Zagreb, str. 67-173, 1982.
[9] Pecornik, M. Tehnicka mehanika uida,

Skolska knjiga, Zagreb, 1985.
[10] Pecornik, M. Zbirka zadataka iz mehanike uida,

Skolska knjiga, Zagreb, 1995.
[11] Tanguy, J.-M., ed. Environmental Hydraulics, Vol. 1, Wiley, Hoboken, USA, 2010.
155
Indeks
teorem, 67
cestica uida, 14
anomalije vode, 10
apsolutni koecijent viskoznosti, 5
Arhimedov zakon, 37
atmosfera, standardna, 26
barometar, 25
Bazinov koecijent kontrakcije, 150
Bernoullijeva jednadzba, 69
za idealnu tekucinu, 71
za realnu tekucinu, 75
bezdimenzionalni monom, 67
Blasiusova formula, 98
Chezyeva formula, 143
cjevovod
denicija, 83
jednadzba gubitaka, 83
Colebrook-Whiteova formula, 101
Coriolissov koecijent, 73
depresija, 146
dimenzionalna analiza, 65
dinamicki koecijent viskoznosti, 5
duljina formiranja laminarnog toka, 90
ekvivalentna duzina lokalnih gubitaka, 119
Eulerov pristup, 48
Eulerova jednadzba, 15
kvazi 1-D, 17
Froudeov broj, 148
gubici
Darcy-Wiessbachova formula, 85
odredivanje, 76
gustoca, 4
Hagen-Poiseullov zakon, 87
hidraulicka glatkost, 99
hidraulicki radijus
otvoreni tok, 142
hidrostatska sila
dno posude, 28
ravne stijenke, 31
stijenka cijevi, 35
zakrivljena stijenka, 34
hidrostatski paradoks, 29
hidrostatski tlak
dno zatvorene posude, 30
sile, 28
hrapavost
stjenka cijevi, 99
idealni uid, 69
istjecanje, 129
koecijent istjecanja, 130
koecijent kontrakcije, 130
koecijent smanjena brzine, 130
mali otvor, 129
mali otvor ispod povrsine tekucine, 131
nestacionarno, 135
posuda pod tlakom, 132
Torricellijeva brzina, 130
veliki otvor, 133
veliki otvor ispred kojeg tekucina ne
miruje, 134
izlazna energija, 113
izvori, 52
jednoliko tecenje, 143
kapilarnost, 10
Karmanov 1/7-ki zakon, 98
kinematicki koecijent viskoznosti, 6
kinematika uida, 47
Kirchofov zakon, 114
koecijent brzine, 89
koecijent istjecanja, 130
koecijent kontrakcije, 130
koecijent smanjena brzine, 130
156
INDEKS 157
koecijent trenja
denicija, 85
Hagen-Poiseullov zakon, 87
hidraulicki hrapava cijev, 100
laminarno tecenje, 89
kut mocenja, 10
Lagrangeov pristup, 47
laminarno tecenje, 86
lokalni gubici, 103
difuzor, 110
dijafragma, 106
lter, 112
izlazna energija, 113
izlazni otvor, 112
konfuzor, 108
luk, 111
prosirenje, 108
racva, 112
resetka, 112
sapnica, 106
spojnica, 112
suzenje, 107
ulazni otvor, 104
ventil, 111
ventili, 111
Venturijeva cijev, 110
Manningov koecijent hrapavosti, 144
Manningova formula, 143
Manningova formula za koecijent trenja
cijevi, 145
manometar, 27
mlaz, 136
horizontalni, 138
vertikalni prema dolje, 139
vertikalni prema gore, 140
model kontinuuma, 13
Moodyev dijagram, 101
nejednoliko tecenje, 146
depresija, 146
uspor, 146
nestacionarno istjecanje, 135
Newton-ov pokus, 5
Nikuradzeova formula, 100
normalna dubina, 143
optjecanje, 3
pad
dno korita, 142
energetska linija, 142
vodno lice, 142
Pascal-ov zakon, 24
piezometar, 26
plutanje, 37
indiferentna ravnoteza, 38
labilna ravnoteza, 38
stabilna ravnoteza, 38
Polenijeva formula, 150
ponori, 52
potencijalno strujanje, 53
povrsinska napetost, 9
Prandtl-Karmanova formula, 98
Prandtlova relacija, 94
preljev, 149
Bazinov koecijent kontrakcije, 150
formule Berezinskijeva, 151
Polenijeva formula, 150
prakticnoga prola, 152
sa visokim pragom, 151
prikazivanje energetske linije, 120
prikazivanje piezometarske linije, 120
princip analiticnosti, 65
princip homogenosti, 65
proracun jednostavnoga cjevovoda, 117
protjecanje, 3
protocna krivulja, 145
pumpa, 125
Reynoldsov pokus, 79
rotacija tekucine
otvorena posuda, 42
zatvorena posuda, 45
slapiste, 152
Smetanaov izraz, 154
specicna energija presjeka, 147
specicna tezina, 4
staza cestice, 50
Stricklerov koecijent glatkosti, 144
Stricklerova formula, 144
strujna cijev, 52
strujnica, 50
strujno vlakno, 52
tecenje u otvorenim koritima, 141
158 INDEKS
tlacna skala visine, 26
tlak para, 7
Torricellijeva brzina, 130
translacija tekucine
horizontalno ubrzanje, 40
koso ubrzanje, 42
vertikalno ubrzanje, 41
turbulentno tecenje, 91
uspor, 146
uzgon, 36
Vaschy-Buckinghamov teorem, 67
viskoznost, 5
vodni skok, 152
volumni modul stlacivosti, 6
vrtlozno tecenje, 91
prol brzine, 94
vrtlozno tecnje
Coriollisov koecijent, 97
koecijent brzine, 97
zakon kontinuiteta, 59
zakon neprekinutosti, 59
zbrajanje otpora, 114

Temelji Mehanike Fluida

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Temelji Mehanike Fluida

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Temelji mehanike uida

1 pad vodnog lica

CKA EULEROVA JEDNAD

ZBA ZA POLJE SILE TE

Slika 3.13: Komponente hidrostatske sile na ravnu bocnu stijenku.

CINE KAO CJELINE 41

Slika 3.22: Mjerenje dubine kod horizontalnoga ubrzanja tekucine.

CINE KAO CJELINE 43

CINE KAO CJELINE 45

i u prostoru zauzimaju cjevasti volumen koji se naziva strujna cijev.

koja se moze nalaziti bilo gdje niz

Cinjenica da je rjesenje jednoznacno, ukazuje da je dimenzionalna jednadzba formalno

CENJE IDEALNOGA FLUIDA

ZBA ZA IDEALNE TEKU

CENJE IDEALNOGA FLUIDA

je visina energetskog horizonta (visina energetske linije)

ZBA ZA IDEALNE TEKU

CENJE IDEALNOGA FLUIDA

CENJE REALNOGA FLUIDA

ZBA ZA REALNE TEKU

CENJE REALNOGA FLUIDA

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI 87

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI 89

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI 91

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI 93

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

Slika 9.30: Konfuzor je konicni dio cijevi sa vrsnim kutem manjim od 60

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CENJE KROZ CIJEVI

CUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA

CUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA

CUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA

CUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA

CUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA

CUN JEDNOSTAVNOGA CJEVOVODA

Cestica ce u tjeme putanje doci nakon vremena:

CENJE U OTVORENIM KORITIMA

CENJE U OTVORENIM KORITIMA

CENJE U OTVORENIM KORITIMA

CNA ENERGIJA PRESJEKA 147

CENJE U OTVORENIM KORITIMA

CENJE U OTVORENIM KORITIMA

CENJE U OTVORENIM KORITIMA

CENJE U OTVORENIM KORITIMA

You might also like