KARIM ZAIMOVID OVJEK SA ILJINIM LICEM

Ovo je pria o Jakobu Esalovidu. ovjeku sa iljinim licem. Jo uvijek u sarajevskim arhivama paljivi istraiva moe nadi iscrpnu dokumentaciju: zastraujude precizno faktografsko svjedoenje o Jakobovu ivotu. Ponegdje, onima to utonu u razmotavanje niti ije krake kaimo od jednog do drugog podatka, ta de dokumentacija biti zaprepadujuda moda to i jeste svojevrsna opomena da se takvo neto nikada vie ne desi. Bar ne u ovom gradu. Jakob Esalovid bijae ovjek od krvi i mesa, stvorenje to je iz majine utrobe izalo da na ovome svijetu spozna samo patnju, surovost i nerazumijevanje. Jakob bijae obiljeen. Obiljeen na najstraviniji zamisliv nain iljinim licem. Zahvaljujudi viemjesenom istraivanju i uz svesrdnu pomod upravnika Instituta za historiografsku analizu, dr Jaarija, u stanju smo da vam u ovom broju ponudimo nevjerovatnu slagalicu ivotnog puta Jakoba Esalovida, ovjeka koji se rodio i umro u ovom gradu. U Sarajevu. Roenje i djetinjstvo Mada spominjemo da je dokumentacija vezana za pokojnog Esalovida vrlo iscrpna, izvori oko tanog datuma njegovog roenja poneto su kontroverzni. Dok izvodi iz Matinog ureda, pohranjeni u arhivi Gradskog suda, kao datum Esalovidevog roenja navode 18.3.1893., u spisima Vie policijske uprave nailazimo na 23.5.1893. Kako god, i pored ove neodreenosti, oba izvora su bila saglasna u ostalim opdim podacima. jakob bijae roen kao prvo dijete Egona Esalovida i Akamice Rizalovid. Ved samo Jakobovo roenje bijae izazvalo pogolemu pozornost sarajevske arije, pogotovo rijetkih doktora ili ljudi sklonih nauci. Naime, mali Jakob faktiki je bio roen bez lica tek sa sidunim prorezima namjesto usta i nosa. No, i kao takvo, novoroene je uspjeno prebrodilo roenje i, prema izvjetaju Hamdije Sranovida, tada naelnika Pedijatrijskog odjela u Zemaljskoj bolnici u Sarajevu, nije pokazivalo nikakve znake zdravstvenih problema. Njegovi roditelji su prihvatili takvog kakav jeste, odgajajudi malog Jakoba uz najvedu roditeljsku brigu i panju. Ipak, problemi su poeli u dobi kada je Jakob mogao imati oko pet godina. Postepeno, a zatim sve bre i nepredvidljivije, djeakovo lice poelo se formirati. Ali, kako! Dovoljno je pogledati iz tog perioda sauvanu jedinu fotografiju malog Jakoba, koja, i pored poutjele emulzije nagriene vremenom donekle pribliava njegov lik iz faze kada je formiranje djeakovog zakanjelo pojavljenog lica bilo ved okonano. Kada smo prvi put vidjeli tu fotografiju, bilo nam je teko povjerovati kako u pitanju nije neija neukusna ala ili fotomontaa. Meutim, analize fotografskih strunjaka potvrdile su autentinost snimka. Na toj fotografiji vidimo Jakobovo lice strahovito izoblieno, no ipak ne bez nekog skrivenog reda, koji je mogao da izazove samo muninu u stomaku. Umjesto nosa izalo mu je jedno dugako ispupenje, zavravajudi se nosnicom veliine kestena, bljetede crne boje. Oi mi bijahu oble, jajasto nasaene iznad nosa to, avaj, bio je tek predvorjem djeakovih udnovatih usta. Lice mu je ved tad bilo izdueno, bez kose, ali sa tamnim prelivima iznad ela i pored uiju koje predstavljaju moda najbizarniji dio Jakobovog lica. Ui su mu ovdje izduene, poput nekoritenih rukava padajudi ispod lica, sve do ramena. Prema iskazima doktora Jovida, koji nam je ostavio prvo potpunije vjetaenje novoizraslog Jakobovog lica, to je bio fenomen kojem se nije moglo nadi pandana u poznatoj historiji medicine i kojeg on, i pored doktorske disertacije branjene u Beu, nije bio kadar objasniti. U svakom sluaju, formiranje Jakobovog lica bilo je zavreno do njegove desete godine. I tada, time kao da poinje njegovo ivotno prokletstvo. Ubrzo potom, nesretnim sluajem gine njegova majka kada je sa

jedne graevinske skele pravo na njenu glavu kliznuo blok maltera. Tada je Jakob po prvi, po njegovu alost ne i zadnji put, osjetio bol gubitka...

Krstaki rat pred Jakobom Nakon tog preranog odlaska njegove majke, Jakob se povlai u sebe i biva izbaen iz sarajevske puke kole, u emu je, vjerujemo, mnogo vie presudilo praznovjerje njegovih uitelja i razrednih drugova, nego to je bilo stvarnih razloga za donoenje tako drastine odluke. U isto vrijeme arijom se poinju raznositi ogovaranja i prie. Da li kao posljedica svega toga, Jakobov otac ubrzo gubi namjetenje raunovoe u trgovakoj tvrtki Kohn i sinovi, a prema svjedoenju njihovih komija s Alifakovca, gdje se Jakob sa ocem preselio nakon majine smrti, oko i u njihovoj tronoj kudi se poinju deavati svakojake neobine stvari. Nodu su se mogli uti neobini zvukovi, kroz prozore je dopirala neprirodna svjetlost. Tek poslije, saznalo se da je to bila posljedica djelovanja stanovitog Angelica Domianija, udnovatog doljaka za kojeg se ubrzo saznalo da je bio prijatelj Jakobovog oca iz mladosti. Otac Angelico Domiani tada na studijskom putovanju kroz Bosnu bio je u svom vremenu na glasu kao najperspektivniji vatikanski egzorcist. Naalost, punija dokumentacija o ocu Domianiju, ak i uz nae veze u Vatikanu, ostala nam je nedostupna i neprovjerena, pa tako jedini izvor podataka za ovu epizodu nalazimo u hronikama tadanjih novina. ini se da se Jakobov otac pozvao na prijateljstvo s Domianijem, te zamolio oca Angelica da nad malim Jakobom izvri obred istjerivanja avola za kojeg je tada ved potpuno rastrojeni Esalovid stariji vjerovao da dri njegovog sina u vlasti. Naravno, bile su to besmislice. No, ipak, neto se tu krilo. U malom Jakobu krila se izvjesna mod koju ne treba pripisivati neistim silama. Ta mod impresionirala je oca Domianija koji, uasnut, nakon tri dana naputa kudu na Alifakovcu i vrada se u Vatikan gdje se odmah povukao u meditaciju. Nikada otac Angelico nije htio razgovarati o tome ta je vidio i otkrio u ta tri dana. Jedino je, mnogo decenija docnije, u svojim poznatim memoarima Moj krstaki rat o svemu tome napisao samo jednu reenicu: Samo jednom u ivotu osjetio sam pravi strah i uas. Samo jednom! Dugo vremena su razni tumai krajnje kontroverznog djela i ivota oca Domianija pokuavali da objasne ovu reenicu. Nikad u tome niko nije uspio. Rani jadi U daljnjim godinama Jakobovog odrastanja, njegov otac, nakon neuspjeha s egzorcizmom, u potunosti zaputa sina, kao i svoj ivot. Strastveno se odaje kockanju i pijanenju, i iz tog perioda nemamo pouzdanih dokumenata koji bi posvjedoili o posljedicama koje je na Jakobovu pubertetsku psihu ostavio ovakav slijed dogaaja. Ali, naili smo na jedno pismo datirano iz 1903. godine kojeg je Erdal Utrubid, jedan od tadanjih istaknutih sarajevskih slikarapejzaista, inae praki student i Vankin dobar kolega, poslao u Pariz Jean Giraffeu Stoulloneu, svome prijatelju i docentu na Sorboni. U pismu je Jakobovo ime pomenuto na krajnje intrigirajudi nain. Naime, sudedi po ovom pismu, mladi Jakob, osamljen u svojoj izolaciji i preutnom izgnanstvu u koje ga baci sarajevska arija, oduak je pronaao u slikarstvu. Sasvim sluajno, Utrubid je nabasao na neke Jakobove radove i u njima prepoznao izvorni, ali neukrotivi talent. Meutim, neki pasusi iz Utrubideva pisma Stoulloneu mjestimino imaju veoma uznemirujudi kontekst. Stoga, citirajmo upravo jedan od takvih fragmenata: ...Talent udesne imaginacije, ali i zastraujude vizije podjednako izbijaju sa slika mladog Jakoba Esalovida. Kao to ti rekoh, Jeane, mladid je najvedi talent kojeg sam ikad sreo, takavi toliki da se ja sada pitam jesam li vie od neukog djeteta pred onim to donose Jakobove slike. Uz malo kontrole i dodatnog rada, momak

bi mogao postati senzacionalan. Ali, krasi ga udan i nepredvidiv karakter. Motivi i vizije to ih oblikuje su neopisivi, dragi Jeane. Zastraujudi, nagovjetavajudi, opominjudi, ak morbidni, rekao bih, te kao takvi neupotrebljivi za prezentaciju irim krugovima. Mladi Jakob ima vrlo udne psihike svjetonazore i uporno tvrdi da na svojim slikama zapravo prikazuje dogaaje koji de se desiti u bududnosti, da su to njegove vizije iz sna. Ne znam ta da ti kaem o svemu ovome. Ja lino pokuat du da uinim sve ne bi li se Jakobov talent izbrusio i izveo na pravi put, ali, bojim se, anse za takvo to, male su. Eto, tako je Utrubid komentirao neke rane Jakobove radove. Naalost, iz ovog pisma ne saznajemo nita vie o samim motivima sa Jakobovih radova. Pa ipak, udesna igra historije htjede da nam ostavi jednu bizarnu zabiljeku bar o jednom radu iz tog perioda. Ezra Siledar, trgovac slikarskim materijalima, kod kojeg se Jakob snabdijevao bojama, kistovima i platnima, toliko je bio impresioniran jednom Jakobovom slikom da je napravio kratku biljeku na unutarnjoj strani korica svoje raunovodstvene knjige. Prenosimo je u cjelosti: Grandiozna slika... veliki format, dramatina kompozicija. Prikazuje mnotvo svijeta u panici. Nikada ne vidjeh takvu realnost u prikazivanju emocija U sredini guve je veliki automobil. Na cesti, pored vozila, opruena su dva tijela: mukarac u uniformi i ena u skupocjenoj, sveanoj haljini. Oboje kao da na tijelu imaju rane od metaka. Dok posmatrah ovu uasnu slikariju, obuze me strahotni uas. Svakog asa sam oekivao da se platno rascijepi te i ja uletim unutra, ili da prizor sa slike jednostavno iscuri toliko je sve to bilo zastraujude, realno, mada ne dokuih ta ova slika zapravo predstavlja.

Ovako je pisao trgovac Ezra Siledar i pitao se ta slika predstavlja. Nije trebalo ekati mnogo pa da to i spozna. Nekoliko godina kasnije, 1914., na ulicama Sarajeva ubijen je prijestolonasljednik AustroUgarske monarhije. Ved i povrni pregled fotodokumentacije sa mjesta zloina nepobitno upuduje na srodnost sa opisanom Jakobovom slikom. Sluajnost? Dani ludila Pitanje je ta bi dalje bilo s Jakobom i njegovim slikarskim radom da se ne desi nesreda koja de zauvijek i nepovratno izmijeniti njegov ivot. Na dan estog maja te 1912., njegov otac se, kao i obino, te veeri kasno vratio kudi, totalno pijan. Dok je palio kandilo, ispala mu je ibica i vatra odmah uhvati tronu i neodravanu kudicu na Alifakovcu. Kompletna kuda nestla je u vatrenoj havariji, a s njom se okona i bijedni ivot Jakobova oca. Ali ono to je Jakoba definitivno oinulo kao surova igra sudbine bijae injenica da je vatra unitila sve njegove slike na kojima je briljivo radio godinama i koje su predstavljale sve to je imao od svog ivota. Takav udarac nije mogao prebroditi. Zapao je u neizrecivo stanje oka i najprije biva priveden u Okurni zatvor u cilju zatite graana od iznenaujude agresivnosti koju je poinjao iskazivati. Potom je prebaen u psihijatrijski sanatorij na Koevu. Iz ovog perioda nalazimo veoma malo podataka o Jakobovoj daljnjoj sudbini, no, znajudi kakvi su uslovi vladali u sarajevskom zdravstvu, teko je pretpostaviti kako je ovaj boravak u ludnici Jakobu mogao donijeti iega dobroga. Ved iz 1918. posjedujemo dokumentaciju koja nam jasno pojanjava daljnja deavanja u Jakobovu ivotu. Nakon kapitulacije austrijskog carstva, u Sarajevu je dolo do kradeg rasula prije nego to su snage novooformljene Kraljevine Jugoslavije zauzele na grad. Svi pacijenti Psihijatrijske klinike, iskoristivi opdu pometnju u gradu, razbjeae se iz ludnice i razmilie po Sarajevu. Jakob, kao jedan od takvih, sa svojim zastraujudim licem, preko kojega je stalno morao nositi masku, ipak nije mogao prodi nazapaeno. Dani anarhije, straha i bezvlada vladali su gradom i pitanje je ta bi se tada desilo, da li bi Jakob postao rtvom raspomamljene sarajevske rulje, da ga u zatitu nije uzeo Douglas Simpkins, dopisnik lista Paris Sorem, koji je itav Prvi svjetski rat proveo izvjetavajudi s balkanskih ratita. No, Simpkinsova dobra volja uskoro se pokazala

dvolinom. Uspio je Jakoba prokrijumariti prvo iz Sarajeva, a potom iz Bosne, i prebacio ga u Sjedinjene Drave. Da bi shvatiti Esalovidevu situaciju, dovoljno je spomenuti kako ga je za vrijeme transporta Simpkins drao u kavezu. Konano, iz tog perioda ponovo nalazimo konkretniju faktografiju. Kapetan prekookeanskog broda Abraham, koji je do obala Nove Engleske prevezao Simpkinsa i Jakoba, Eristis Rostopulovid, u svom brodskom dnevniku to se danas uva britanskom Kraljevskom pomorskom institutu (zato ba tu, znaju oni koji se sjedaju prie o samom Rostopulovidu) dao je detaljan opis svog nesvakidanjeg putnika zatoenog u kavezu. Kao da je elio tim iskrenim i dirljivim svjedoenjem umiriti vlastitu savjest glede toga to je za dobru novanu nadoknadu postao suuesnikom u ovom duboko nemoralnom inu. Opis kapetana Rostopulovida ne samo da nam jo jednom priziva udovini Jakobov izgled, ved nairoko pripominje kako je Esalovid tada bio jedno neuraunljivo, gotovo divlje stvorenje, ije je sve rjee trenutke lucidnosti Simpkins osujedivao drogama i sedativima, ubacujudi ih u hranu nesretnog stvorenja. Poto su se iskrcali u SAD, Douglasu Simpkinsu nije trebalo mnogo da bi ostvario plan roen jo u Sarajevu, u prvom mahu kad je upoznao Jakoba. Kao ovjek eljan brze zarade i slave, koju mu njegovo prilino amatersko pisanje nije nikada moglo pribaviti, Simpkins je ubrzo preduzeo turneju irom Amerike, prikazujudi Jakoba u cirkuskoj atri, dredi ga u lancima i u kavezu. U reklami za ovu bizarnu predstavu bijae reeno da je Jakob zvijer izopaene prirode, Boja kazna za udrugu sa Sotonom. Dakako, to jesu bile besmislice, no primitivna publika je hrlila pod atru i ved za koju godinu nalazimo Simpkinsa kao vrlo bogatog i slavnog ovjeka. Treba li posebno naglasiti kako Jakob od svega toga nije imao ni najmanje koristi? Usamljeniji i ponieniji nego ikada ranije, tavorio je u kavezu, nadajudi se, sa jo moda onim preostalim djelidem zdravog razuma, smrti kao jedinom spasenju. Godine srede? Godine su tako prolazile. Pod imenom udesna taka doktora Simpkinsa sa udovitem ulovljenim u pustinjama afrikih prostranstava, Simpkins je i dalje naokolo vodao Jakoba, prikazujudi ga poput obine ivotinje. No, tokom jedne od predstava u Los Angelesu, Jakoba je vidio jedan mladi crta i animator imenom Walt Disney. Poznat kao veliki humanista, a zgaen ovakvim postupanjem s jednim, ipak, ljudskim stvorenjem, podigao je na noge lokalnu javnost sa zahtjevom da se Jakoba oslobodi i Simpkinsu bude onemogudeno daljnje bogadenje na tuoj muci. Na sredu po Jakoba, akcija mladog Diseneya bila je uspjena. Godine 1921. Senatski sud Californije oduzeo je Jakoba Simpkinsu, zaplijenio mu svo bogatstvo i podigao optunicu protiv ovog opakog manipulatora tuom mukom. I pored novosteene slobode, zatiemo Esalovida ponovo u neizvjesnoj situaciji, jer mu je prijetio novi odlazak u sanatorij ili ludnicu. Ali Walter, koji u to vrijeme postie prve vede animatorske uspjehe sa serijom crtanih filmova o zecu Oswaldu, odluuje da zakonski preuzme Jakoba pod svoju skrb. O toj epizodi, mada turo, moe se proitati u Disneyevim posthumno objavljenim memoarima. Ono to Disney tu ne spominje jeste Jakobov brzi duhovni i fiziki oporavak, koji je uslijedio u naredne dvije godine, i injenica da je ponajvie bio uslovljen panjom to ju je Esalovidu ukazivala Disneyeva sinovica Emilia. Tu moemo samo nagaati. Da li je Jakob po prvi put osjetio ljubav koja mu je toliko nedostajala itavog ivota? Da li je to bila ona sklopka u njegovoj tajanstvenoj psihi koju je trebalo okrenuti da bi Jakob, nakon svega to je proao, ponovo imao pravo izbora da bude normalan, obian ovjek? Kako god, ved 1923. Jakoba nalazimo kao jednog od animatora u Disneyevim kalifornijskim studijima, gdje posao luadki cvjeta nakon to je Disney promovirao svog novog lika Mickey Mousea. Jakob je tokom oporavka pokazao svoje udesne

crtake sposobnosti i nakon zaposlenja u studiju ubrzo je sa mjesta pomodnog animatora uznapredovao do jednog od Disneyevih najbliih asistenata. inilo se da stvari u njegovu ivotu konano funkcioniraju kako treba; imao je posao u kojem je naao potpunu zadovoljtinu, zaboravivi na one strane vizije koje su nekada, u Sarajevu, zaokupljale njegovu imginaciju. Krio je svoju, kako pretpostavljamo, ljubav prema Disneyevoj sinovici Emiliji, jer takav nakazan kakav ved jeste bio, plaio se da bi javno iskazivanje takve naklonosti izazvalo podsmijeh i prezir okoline. No, zaokupljen radom na animaciji, Jakob nije primjedivao zavist koja je bujala meu njegovim kolegama koji nisu mogli podnijeti niti njegov pogled, niti fascinantan talenat i sposobnosti. Ono to se zbilo poetkom jeseni 1925. teko je sa sigurnodu razjasniti, ak i sa ovolike vremenske distance, bez obzira na sve izvore i dokumentaciju koju konsultiramo. Ono to jedino znamo jeste da je jadni Jakob opet nastradao. Neko je bio silovao Emiliju, potom je i zadavio. Dodue, neki potencijalni tragovi su vodili do Jakoba, ali je prije za vjerovati da je itava afera bila plod smiljene urote, nego da je ovjek sa iljinim licem bio u stanju da poini jedan ovako opak zloin. U svakom sluaju, za njim je raspisana policijska tjeralica, ali ni nakon to se u potragu ukljuio FBI, nije mu se uspjelo udi u trag. Skrhani Disney, muen sumnjom u Jakobovu nevinost, dugo vremena nije mogao preboljeti ovaj dogaaj. Ipak, mnogo godina kasnije, prema sjedanjima na Jakobov lik, stvara ilju, crtanog junaka. Time se definira konana i moda najveda bizarnost: lice jednog sudbinom muenog ovjkea postalo je prototip za linost jednog crtanog, tupavog smotanka. Jakob Disneyu nije ostao duan za ovo. Mnogo godina nakon filmske premijere ilje, svom nekadanjem mentoru potom je poslao jedan od svojih vizionarskih crtea. Na crteu, Disney je prikazan u santi leda. Devet godina nakon toga, muen tekom boledu, Walter Disney je po vlastitoj elji bio zaleen nakon smrti. Tajanstveni gost ta je s Jakobom bilo dalje, nakon njegovoh izmicanja policijskim i pravosudnim organima, niko ne zna. O tom dijelu njegova ivota postoje tek spekulacije. Najvjerovatnija je solucija da se vratio nazad u Evropu, a potpom u rodnu Bosnu. Nakon onog to mu se desilo u Americi, Sarajevo je bilo jo jedino mjesto na svijetu koje je poznavao dovoljno dobro da bi se u njemu mogao sakriti. A tada je jo samo to preostalo Jakobu Esalovidu, ovjeku sa licem ilje, bivem slikaru, nakaznom putujudem cirkusu i uspjenom holivudskom animatoru da se krije, da razoaran u sve sem u vlastiti odraz u ogledalu, potrai neko mjesto gdje bi mogao biti siguran, I zbilja, sudedi po novinskim napisima iz poznih dvadesetih godina, primjedujemo izuzetno interesiranje sarajevske arije za izvjesnog misterioznog neznanca koji se pojavio u naem gradu. Taj stranac, vrlo bogat i tajnovitog ponaanja, zakupio je cijeli jedan sprat u hotelu Evropa, a da ponekad po itavih deset dana nije izlazio iz svog apartmana. Po nama, prilino je vjerovatno ustvrditi kako se ovdje radi o Jakobu. Sudedi po zakljucima Jonathanove komisije koja je u Californiji jo uvijek istraivala sluaj ubistva Emilije, odbjegli Jakob Uspio je sa sobom odnijeti i svu svoju uteevinu koja tada i nije bila ba mala, pogotovu za sarajevske uslove.

Konanu potvrdu ovakvih pretpostavki, ime se one ponovo pomaljaju kao dovoljno vrsta istraivaka struktura, dobili smo izvatkom jednog starog hotelskog rauna koji se sve do ovog rata mogao pronadi u arhivama hotela Evropa, a kojeg se, uslijed njegove neobinosti, i danas vrlo dobro sjeda gospodin Marko Akamija, penzionirani recepcioner, danas pripadnik logistike opdinskog CZa. Ovaj raun kazuje da se misteriozni posjetitelj upisao pod imenom Jason E. I da je nabavljao velike koliine slikarskog materijala, dovlaedi ga u svoj apartman. ta je Jakob jer vie nema sunje da je to zaista on slikao tih dana, to ne znamo. Moda je i bolje to ne znamo. Jer, iz tog vremena se sauvala, mada

neprovjerena, indikativna pria o hotelskom namjeteniku Ivanu R. Jednog je jutra Ivan R. sluajno naiao na nezakljuana vrata tajanstvenog gosta. Znatielja je potjerala ovog poznatog palanakog pjevaa starogradskih pjesama da ue unutra i baci tek jedan pogled. Ali i taj pogled na ono to je Jakob slikao bijae dovoljan da sirotog pjevaa i hotelskog namjetenika baci u daljnje doivotno lutanje po psihijatrijskim ustanovama, a da nikad nije uspio suvislo prepriati ta je vidio u sobi. Za tadanje lijenike nije mnogo znaila nepovezana pria poludjelog hotelijera o stravinim slikama, koje su, kada je uao u sobu, sa svih strana nasrnule na njega, obasule ga svojim jezivim predskazanjima. Ako je Ivan R., meutim, doista poludio pod uticajem Jakobovih novih slika, onda one mora da su zaista bile zastraujude i neopisive. U tom trenutku svoga ivota Jakob bijae ovjek koji nije imao vie ta da oekuje. Zdravlje mu se rapidno pogoravalo i moda su ga u ivotu odravale jo jedino proroanske vizije koje je snagom talenta uobliavao na slikama kojih je tada moralo biti na desetine. Apokalipsa Kako bi se na kraju okonala ova povijest Jakoba Esalovida? ta bi bilo sa njegovim slikama koje su predskazivale budude prijelomne dogaaje koje je Jakob, ovjek sa iljinim licem, mogao snagom svojih pomenutih ula obuhvatiti i prenijeti na platno takvom snagom da su ovjeka mogle otjerati u bestijalno ludilo? Da su slike bile prezentirane javnosti, da li bi bile shvadene kao stvarna opomena ili ismijane kao djelo luaka sa deformiranim licem? ta bi bilo sa Jakobom Esalovidem, ovjekom po kojem je Disney oblikovao ilju, lik sve popularniji u Kraljevini Jugoslaviji? Da li bi, dakle, bio slavljen kao mesija ili zatvoren kao luak? To ne znamo! Isti plamen, koji je poput jahaa apokalipse prije toliko godina unitio Jakobovu kudu i njegove rane slike, ponovno je ispruio ognjenu ruku sveproimajudeg unitenja. U kobnoj nodi izmeu 25. 26. novembra 1927. veliki poar zahvatio je zdanje hotela Evropa. Izvori iz tog vremena nagovjetavaju da se radi o poaru ogromnih razmjera, da se "plaviasti dim dizao desetinama metara visoko u sarajevsko nebo proarano snijegom i pokojom zvijezdom, a da se iza plamenog zida, iz gorudeg zdanja hotela mogla uti uasna vika i zapomaganje, kao da su unutra zatoene desetine ljudi dok umiru najgorom i najuasnijom smrdu" (Narodna rije, 28. novembar, 1927.). Meutim, nakon brze i uspjene intervencije vatrogasne brigade, a kada je osvanulo jutro, pokazalo se da je poar mnogo manje zahvatio hotel nego se to inilo prethodne veeri. Tanije, stradalo je ba ono krilo u kojem je odsjeo tajanstveni gost, nama poznatiji kao Jakob Esalovid. U zgaritu apartmana nije naeno njegovo tijelo niti bilo ta drugo to bi moglo uputiti na uzroke poara. Vrlo brzo, taj sprat bio je opravljen i rekonstruiran, te ponovno puten u upotrebu. Jo neko vrijeme sarajevska je mahala prevakavala taj dogaaj. U nekoliko navrata javljao bi se poneki smioniji pojedinac, u dugim ljetnim nodima, dok se sjedilo u batama pod vrbama bendbakih kahvana, i iznosio tezu da je tajanstveni gost hotela Evropa taj koji je, kako se sumnjalo, izazvao poar, bio niko drugi do njihov davno zaboravljeni sugraanin Jakob Esalovid. No, ostali bi se tek nasmijali i prebacivali priu na neke mnogo bitnije dogaaje koji su tih godina nagovjetavali predstojedu kataklizmu rata. Da je Jakobova pria pretoena u neku sevdalinku, da je ostao neki zapis, palanaka legenda. Ne, ba nita nije ostalo da posvjedoi o njemu, njegovu ivotu i udesnom biljegu sudbine. Epilog Danas je hotel Evropa ponovno zgarite. Nema vie niega. Zaboravljene su ak i one prie to pripovijedaju o hotelskom duhu, ije se tiho brundanje esto ulo, a ponekad i blijeda, tihom, gotovo sjetnom svjetlodu optoena silueta, s vremena na vrijeme tako kau neki mogla vidjeti dok luta hotelskim hodnicima.

Navodno, tokom Olimpijade 1984., nakon jednog takvog prikazanja, Juan Antonio Samaranch traio je smjetaj u drugom hotelu. Izgubljena je i vedina dokumentacije koja bi bacila vie svjetlosti na neke dijelove Jakobovog ivota, no i ovako ova pripovijest izgleda dovoljno zastraujude i opominjude. Dopustite, na kraju, da malo odemo u imaginaciju i pokuamo izgraditi vjerovatnu verziju o tome kako je dolo do poara. Moda je Jakob, noen jednom od svojih vizija, naslikao sebe kako nestaje u vatrenoj stihiji. Moda je to bio finalni udarac njegovoj psihi, trenutak pomudenja u kojem je, recimo, prevrnuo svijedu ili napravio neki kratak spoj sa strujom. Moda... A moda Jakob i nije stradao u poaru. Moda je ostao iv, nastavio da slika i opominje. Zato, dobro pogledajte na tavanima, prevrnite podrume. Moda, ali samo moda, naete neko od izgubljenih Jakobovih djela. Za nekog, to bi bila ulaznica za raj, mogudnost spoznavanja bududnosti. Ali, mnogo prije, to moe da bude ponor do pakla ludila, istog u kojem se izgubio Sarajlija Jakob Esalovid. ovjek sa iljinim licem.