Miroslav Krlea

POVRATAK FILIPA LATINOVICZA

Filip se nakon dvadeset i tri godine vraa u rodni kraj. Metaforika povratka upotpunjena je vremenskom odrednicom: svitalo je. Time je oznaen poetak neega, otvaranje spoznaje. Roman e zavriti nou i time e vremensko odreenje biti zaokrueno. Idui prema rodnoj kui naviru mu uspomene, saznajemo motiv njegova odlaska. Proveo je tri noi s prostitutkama od ukradene mamine stotinjarke. Sjea se i razloga svog izleta u blud - pouda za debelom Karolinom, koja mu je jednom sluajno u kuhinji sjela u krilo. Nakon njezine udaje doivio je prvo veliko razoaranje. Patio je zbog nje pune tri godine. Reminiscencija se dolaskom u grad otvara u koncentrinim krugovima (po tome je nalik Proustu): priroda, Kaptol, trafika mame Regine, djetinjstvo uz tu trafiku i majka. Stvarnost oko njega ispunjena je slikom enskog akta, teleom nogom koja se mrtvo vue, poskakivanje mesarevih kola - ovim opisima iskazuje Krlea snaan naturalizam koji je svojstven njegovim djelima, posebice u ratnim novelama. FILIPOVA MAJKA, pravim imenom Kazimera, Poljakinja,"najtajnovitija pojava njegova djetinjstva", potpuno je hladna spram Filipa. Govorilo se da mu je otac biskup i to mu je determiniralo djetinjstvo. Zbog te "istine" majka ga je eljela istaknuti odjeom i izdvojiti time od ostale djece. "Oi su joj bile mutne, umorne nateene od suza, krvave. Obrve izlizane, lice upalo. Tu je Filip prvi puta ustanovio da mu je mati naprahana branom kao klaun, a pod tom bijelom, branjavom obrazinom da ima drugo alosno, sivo, izmueno lice." FILIPOV OTAC - predpostavlja se da mu je otac pokojni sobar i osobni kamerdiner Sigismund, prekrten u Filipa. Umro je kad su Filipu bile dvije godine. "... jedna savreno bezlina pojava s hladnokrvnim pasivnim pogledom roenog sluge, stajao je kao sjena, pred kojom je Filip godinama strepio." Po slubenim dokumentima oni su bili vjenani i u desetom mjesecu zakonita braka rodilo im se dijete. Filip se oca sjea sa slike iz maminog albuma, bilo je mnotvo slika, no on nije znao tko je na njima. Kroz reminiscenciju otkriva nam da je slikar i kritiar. Izraena je simbolika razoaranja raspadanjem Filipove stvarnosti na detalje i boje poinju sivjeti, postajati bezline. "Dok su mu se prije boje javljale kao simboli stanja i rasvjeta, sada se sve to obojano doivljavanje pretvaralo u nemirno i neshvatljivo kretanje obojenih ploha po ulicama..." Elementi Filipova psihikog stanja po mnogo emu upuuju na egzistencijalizam Jean Paul Sartrea. Filip se takoer nalazi u stadiju munine, samo to naziva nervnom napetou i nemogunou slikanja. Iskljuuje boje od zvukova, promatra tako oko sebe raspadnute slike, osjea besmisao, time ukazuje na raspadanje vlastita ivota. ivot mu postaje fantom, koji nema razloga za postojanje. " Sjedi takav jedan neodreeni - netko - u jednom ogledalu, naziva samog sebe -sobom-, nosi to svoje sasvim mutno i nejasno ja u sebi godinama, pui, a gadi mu se puenje, osjea kako mu je muno, kako ga stee srce, boli glava, kolutaju mu oko pogleda udni zelenkasti krugovi i sve to tako

nejasno i mutno krui, i sve je to tako pogodbeno, tako neodreeno, tako udno trepetljivo: biti subjekt i osjeati identitet svog subjekta!" Filip se sjeanjem vraa u Europu, razmilja o stanovima, Europi, Panoniji koja je jednom bila sredite velike civilizacije, a sada je prljavo nita. Razmilja o potrebi za povratkom, smislu postojanja: identitet ovjeka ipak postoji, a odreen je iskustvom, sjeanjem, uspomenama. Izmeu siromanog mladia koji je naprasno otiao i otmjenog gospodina koji se sada vratio (onda je bio Sigismund, a sada je Fillipe) postoji veza, neraskidiva imenom, a to su sijeanja, uspomene. Saznajemo da je krenuo u Kostanjevac gdje majka ima kuu i vinograd i ve jedanaest godina ga zove svojim monotonim pismima. Putem promatra kip mramorne ene i to izaziva novi krug razmiljanja. "Suvinost svake prigodniarske umjetnosti, a naroito kiparstva, vidi se osobito dobro po provincijskim etalitima gdje stoje postolja raznih oborenih spomenika, podignutih u ast tome tako glasnom vremenu, a danas je skinuto s njih sve to je bilo oko njih prividno veliko, i tako su ostali samo mali i slabi kipovi, zapravo obina cehovska prevara i loa roba." I tko se jo sjea emu slue kipovi? Nitko se vie ne sjea, sve je pojela "teka, gusta, siva, slavonska magla." Filip putuje s Joom Podravcem u Kostanjevac, na njegovim zaprenim kolima. Kad Podravec, pogledavi na kuu uz cestu, kae:"frajle", Filip otvara novi krug sjeanja. Openito e se roman vrtjeti oko krugova njegove reminiscencije, koji e se uvijek otvarati nekom bezazlenom rijei i iriti tvorei dublji smisao, traei razloge postojanja. Frajle - su termin njegova djetinjstva, prvi odlazak frajlama vezan je za naturalistiku sliku ene koja lei na krevetu otkrivenog trbuha, velikog i bijelog "kao uzali kvasac". Spoznao je tada da mu je majka slina njima, preskupa u odnosu na njih. Izjurio je tada iz sobe, "tog je popodneva plakao kao da mu je netko umro". Promatrajui okolinu razmilja o slikarstvu: ovjek vidi samo onda kada je neto ugledao, slikarstvo je prema tome otvaranje prostora pred nama, "ljepljenje i priljepljivanje ve naslikanih slika, kvantitativno umnoavanje ve vienog." Filipa itavo vrijeme mui pitanje kako naslikati mirise i zvukove, kako sva osjetila prenijeti na platno - kako u slikarstvu ostvariti sinesteziju razliitih osjeta? Suprotstavlja sebe Joi Podravcu, kao dva posve oprena ovjeka: razlika izmeu njega koji je u sedamnaestoj godini poeo gledati ene na Tolouse-Lotracov nain (iako nita nije znao o njemu) i ove nepokvarene prirodnosti ovog koijaa. To kontrastiranje za Filipa je ideja neloginog i nerazumnog svijeta. Prolaze kroz Kravoder. "Sve je zapravo besmisleni kaos!" - ideja je koja pri tom opsjeda Filipa. Promatra ljude na selu, oko kua, u svojim vrtovima zauzeti svojim malim svakodnevnim poslovima. "Panonsko blato i civilizacija koja dolazi!" Dva su mjeseca prola od Filipovog dolaska u Kostanjevac. Glasine o njegovu dolasku i njegovoj pojavi kolaju selom, to je prikaz neukog i priprostog naroda, ali umirujua injenica za Filipa. Njegova se neurastenija smiruje. Dri bespredmetnim slikati tu u Kostanjevcu meu seljacima i njihovim malim problemima, no on se osjea bolje. ivi u kui s vinogradom. "Uredili su za Filipa dvije sobe pod krovom ili po frazi njegove majke, na prvom katu." Tu se Filip dobro i mirno osjeao. Jedne noi ga je probudio krik:"Ogenj!" i on se bez razmiljanja obukao i poao gasiti vatru k susjedu Hitrecu. Uletio je u goruu staju i spasio Hitreeva bika. Slava mu je pukla preko noi. U trenutku ina razmiljao je to e biti, ako ga bik u panici razdere, s

njegova dva Modiglianieva platna. U selu vie nije bio samo "gospodin", ve "onaj to je spasio Hitreeva bika". Prikaz majke novi je izvor nemira u Filipu. Bila je u svemu pretenciozna, alila se na reumu, zamatala nou u flanel, a po danu hodala u laganim kostimima. Imala je sve karakteristike kvazi bogate i kvazi fine gospoe koja je silno eljela odravati neki nivo u ivotu, a inila je to sirovo i prilino nespretno. Zapoeo je na njezin zahtjev slikati njezin portret i tu za njega poinje muenje. Ne mogavi kistom izraziti nita lijepo ili bar uljepano, prikazao ju je onako kako je izgledala. Majka se uvrijedila. Ljubav koju mu nije davala ostavila je traga na Filipu, on je slika onako kako ju doivljava, a ona se u portretu prepoznala. Filip opisuje ljude koji zalaze u njihov dom i ao mu je da se "ba taj truli krov mora zvati roditeljskim domom". Jedna od maminih goa je Eleonora Rekettye, banska savjetnica, udovica, bila je staromodna, konzervativna ena, opsjednuta milju da ima rak. Nosila je periku, a vrat podvezivala crnom, barunastom trakom (bila je elava). Izgledala je kao "strailo za ptice". upan Liepach Kostanjevaki sanjari nad nezaboravnim danima bekog dvora, uvajui pozivnicu za dvorski objed iz 1895. godine i sliku iz novina gdje je i on na tom ruku. Opisuje itav dogaaj oko tog ruka, kad je stajao u redu i ekao na pozdrav grofa Hedervarya, kad se njegova supruga uzbunila jer je u protokolu za pozdrav Khuenove ene, grofice Margarete, bila dvadeset i etvrta, a ne sedamnaesta i nije eljela, u znak protesta, pruiti grofici ruku. Nakon toga je Khuen vrlo brzo zavrio karijeru svog odabranog podanika. Za Boi se Leipach vratio u Kostanjevac i odatle se vie nije micao. Nije se vie snalazio meu dogaajima. Nakon objavljivanja lanka u Narodnim novinama da su Slavonija i Hrvatska nita drugo do Ugarske zemlje, bio je promaknut u upana. No, nakon Eleonorinog skandala sve se sruilo, skandal je bio vei od spaljivanja maarske zastave i time je zavrila karijera upana. Ubrzo umire Eleonora, a potom i njihov sin, demokrati na vlasti mu oduzimaju zemlju i on ivi u dugovima. Filipu je nalik na "sivu lutku iz starinskog albuma". Jednom je Filip vraajui se ranije kui ugledao majku kako sjedi u krilu tom starcu. Pozlilo mu je od toga i htio je iste veeri otii iz Kostanjevca, no i stari ljudi imaju svoje potrebe i on im to ne moe osporiti, znao je to. Filip je bio pozvan u Kostanjevaki dvor, Leipach ga je neprekidno pozivao, no itav posjet biva za Filipa glup i besmislen. Povrh toga Leipach ga je doivljavao kao protivnika. Filip sjedi u kavani "Kod krune", no je i ima potrebu za etnjom. Razmilja o jednoj takvoj noi kad je prolupao maminu stotinjarku. "Kako je udno to slijepo kretanje u nama, kako su ljudska tijela tajanstveni galvanski sklopovi i kako se svi miemo po nekim mranim i neshvatljivim zakonima u svom mesu! Krene se tako neto u onakvom sedamnaestogodinjem balavcu, otkine se kao sudbina i jedna onakva mala maka, posuta pjegama, onakva plitka, ograniena djevojica postaje sudbinom, koju ovjek vue za sobom itav ivot kao mlinski kamen." Filip ovdje otvara problem determiniranosti sudbine, predodreenosti ivota jednom jedinom situacijom koja moe iz korijena sve promijeniti. Filip eta kroz no, tog je dana slikao doivljaj gluhonijemog djeteta i osjea se zbog toga ivim i zadovoljnim. Njegovo postojanje moe opravdati samo umjetniko djelo - i ivot Rocqantena u Munini opravdan je jedino umjetnou: to je egzistencijalistika filozofija.

Po naravi sklon tjelesnim nastranostima Filip razmilja o enama. One ga dovode do oaja ili ekstaze. U danima biskupske gimnazije "jedina svjetla pojava u itavoj toj smrdljivoj kui bila je Rezika" = "jedina svjetla pojava u itavoj glembajevskoj kui bila je Beatrie". Krlea rabi identian izbor leksema za opis ovih ena. No svi njegovi tjelesni zanosi Rezikom ostali su neostvareni. Rezika je bila kuharica u biskupiji, debela i neugledna. Filip i majka pozvani su Leipachu na "juinu" u ast grofice Orcyval, stare dame roene de la Fontaine et Doga Resa, koja je posve siromana. Filip je doao upravo kad su ismijavali djevojku Jagu koja je vidjela starog grofa, grofiinog ujaka kako leti blizu ume u crvenom ogrtau. Filip je prekinuo tu nemilu situaciju gospodskog prepucavanja s neukom djevojkom jer mu je bilo ao Jage, a u itav taj cirkus je uletio zbog Ksenije (Boboka Radajeva) kasirice kavane "Kod krune". Ta je ena po prii bila olienje skandala, upropastila je nekoliko banaka, unitila supruga ministra i svog posljednjeg ljubavnika advokata Baloanskog odvela u zatvor. ena Baloanskog se potom bacila s drugog kata. (Samoubojstvo iz oaja koje Krlea ovdje koristi istovjetno je samoubojstvu Canjekove s glembajevske kue, takoer sporednog lika. Zanimljivo je da za takvo samoubojstvo Krlea istovjetno rabi isti izlaz - skok kroz prozor.) Naravno da je Filipa ta ena zanimala, privlaila, bila je prosjeda, promuklog alta, akvamarinskih oiju. Ubrzo mu dosadi zabava i on odlazi na proplanak u umu, nedugo nakon njega stie i Ksenija. Sjede bez rijei. ITAV NIZ POGLAVLJA KOJI SLIJEDE PREDSTAVLJAJU PRIU U PRII I SHODNO TOME ODABRATI EMO IM RADNE NASLOVE Prva epizoda o Kseniji Bila je supruga ministra Pavlovia iz interesa i rauna. Poderala je potom svoj brani ugovor bez konkretnog razloga. Advokat Baloanski zaljubio se u nju. Njoj je bio dosadan, ali zbog njegova bogatstva nije se od njega odvajala. Zbog nje je pao u teke novane neprilike, dospio u zatvor, a potom mu se ubila ena. Boboka ga je jednog dana nasljedila kao poiljku iz kaznionice. Povukli su se u Kostanjevac, kad je ponestalo novaca, ona se zaposlila kod Steinera, a on je sjedio i itao novine. Bio je psihiki rastrojen. Dok je leao tri godine u Lepoglavi, ona se furiozno udala za jednog ratnog bogataa i bacajui novac tog veleindustrijalca kao korijandole razvrgnula brak. U vrijeme kad ju upoznaje Baloanski, Boboka ima dvadeset i sedam godina, glavu ruskog hrta, njeno tijelo, filigranskog rasta, plavu kosu, sjajne oi, tanke, otre usne iz kojih su "romorile lai kao najistija lirika". "Pretvarati rune i bolesne stvari u arm ljubavnog doivljaja, gnjusne i mutne pojave obavijati arolijom plave krvi, obmanjivati tom plavokrvnom magijom nau puku gospodu bankire i parvenije, a istodobno ispranjivati njihove masivne i okovane blagajne, to je bila Bobokina tajna." Bila je plemkinja. Druga epizoda o Kseniji (ili uzronost njezinog karaktera) Uzrok ponaanja Boboke Krlea trai u njenom djetinjstvu. Prvi tjelesni kontakt doivljava s ujakom. Potom na putovanju brodom susree sina carskog bankira. Tom je prigodom raskrstila sa strahom, nemirom, stidom i predrasudama i poeljela je, vraajui se u kabinu, sve rei majci koja je igrala brid, ali ta joj je misao bila bizarna.

Vladimir Baloanski ovjek kojem je majka povlaila konce ivota. Nikad nije ni pomislio na neto neispravno, neplemenito ili krivo. Bio je isti konformist prema ivotu. Oenio se Vandom Agramerovom i imali su troje djece: Vladimira, Dagmar i Alis. Stanovali su u stanu s jedanaest soba, imali su troje sluinadi, ljetovali su u Lovranu i na Bohinju i sezonski putovali u Be. "U toj lakiranoj, pristojno ureenoj kutiji sve su igrake bile na svom mjestu." A onda mu je u ivot ula Boboka i njezina brakorazvodna parnica s gospodinom Pavloviem. Upoznao ju je pri tom tjelesno, mrano, strastveno i nakaradno. Vien je kako plee na stolu u kostimu panjolske plesaice. Baloanski ili uzronost postupaka On sam se nije osjeao loe zbog promjena u ivotu, opravdavao se pred sobom. Boboka je bila izlaz iz svega dosadnog, uobiajenog, svakodnevnog, probudila je u njemu intenzivnost osjeaja. Nije se vie osjeao kao "fjakerski konj", bio je osloboen, traei prostor za sebe samog. "On nije elio nita drugo nego jednu jedinu stanku u tom bezizglednom muenju." To ga je nauila Boboka. Analiza veze Boboke i Baloanskog ivot s Bobokom bio je teko razumljiv. On nije razumio ljude oko nje, sve te nakaradne likove, njihove geste i ponaanje. To ipak u sebi nije mogao promijeniti, ali bio je tjelesno ovisan o Boboki. "Sjedi gospodin doktor plemeniti Baloanski u baru i gleda Boboku kako plee." To je poetna i zavrna reenica poglavlja. Time ne dobiva samo zaokruenu konstrukciju prie u prii, ve metaforikom rijei otkriva njihov odnos. U njezinoj plesnoj lepravosti, u nehaju kojim je uzimala ivot, on se nije snalazio. Opijao ga je takav impulsivni ritam ivljenja, ali on sam ga nije mogao primjeniti, bio je previe statian. ivotni slijed obitelji Baloanski Vanda je pokuala sprijeiti propast svog mua i zamolila je svekrvu za pomo. Ona je dostojanstveno, pak, titila svog sina objanjavajui sve "fazom" koju je proao i njegov otac, nalaui Vandi da bude strpljiva. Vanda se bacila s drugog kata. Svoje posljednje dane Baloanski je proivio u pijanstvu s patuljcima i grbavim djevojicama koje je Boboka sakupljala oko sebe. Kad je uhien, sjedio je u ormaru, onom istom u kom se ustrijelila njegova baka. Sada nakon svega, igra ah, pie pjesme i razgovara s Filipom o slikarstvu i umjetnikom stvaranju. OVIM POGLAVLJEM ZAVRAVA UMETNUTA PRIA O BALOANSKOM I BOBOKI Filip sjedi u vrtu pod orahom u suton i razmilja. Krlea esto u ovakvim opisima eksterijera gdje smjeta Filipa koristi suton, sumtak ili mo. Tom atmosferom tame doarava se Filipovo unutarnje raspoloenje. Gluhonijemi kravar Miko pronaao je na pai malenu bronanu Europu na zadahtalom biku (figurica). Filip u tome prepoznaje ostatke nekad velike civilizacije razvijene na prostoru Panonije, a sada po tom prostoru pasu krave. "Plauta su igrali glumci, a sad mala Anica plae nad tim grobovima i roku svinje." Sad je Slavonija posve mrtva, nita se vie ne dogaa.

eznuo je Filip za velikim gradom, nemir se uvlaio u njega. Ljude je doivljavao pretvrdoglavima, sebinima i nije mogao ni sa kim razgovarati, nije se snalazio meu tim ljudima, priprostim i obinim. Razgovor znai za Filipa susret s nekim, enom, na primjer... otvara time novi krug reminiscencija... Sve su mu ene bile jednako nepristupane, besmislene, dok nije sreo Kseniju. Suosjeala je s njegovim razdraljivim stanjima, nosili su sline rane i oiljke i razumjeli su se u potpunosti kroz njih su gledali neki drugi ljudi, tako im se inilo, i oni su batinili nemire, osjeaje i pijanstvo svojih predaka. Filip je spram ena osjeao da stoji neki njegov ja koji nije on, on sam bio je indiferentan prema enama i ivotu openito. Filip nije imao razvijen osjeaj za stvarnost. U dodiru s Bobokom taj je osjeaj bio manje izraen. Na dan Svetog Roka uputili su se Filip i Boboka na proslavu u susjedno selo. Prolazei kroz sajam izmeu pripitih ljudi i mnotva ivotinja, Filip je doivio svoju viziju jednog platna: Krista koji zamahuje pesnicom nad prljavom ruljom, kao goli titan uz zviduk vjetra otrog kao britva. eli o je razbiti mit "laljivost svakog pseudoreligioznog igranja kiem". to treba naslikati i kako naslikati Krista? "Onu potpuno praznu bilancu tih dvijetisuegodinjih napora, da se od ovih barbara stvore ljudi, a kad tamo njegovi rimski popovi po farofima vie su vinogradari i kravari i blie stoje svojim smrdljivim babama pod ispruganim perinama, nego Njemu, kojeg su objesili kao tata, koji je ostao visei na vjealima!" O tome i svojoj slikarskoj viziji pria Boboki dok se kroz no vraaju u Kostanjevac, praeni olujom i grmljavinom. Nita od toga nije naslikao. Sergije Kirilovi Kyriales doao je u Kostanjevac niotkud i tu ostao. On i Boboka bili su prijatelji jo iz davnihu dana, njega se Filip bojao. Bojao se njegova lica i njegovih rijei, a Kyriales nije skrivao svoj uzvieni stav spram Filipa. Kyriales nije vjerovao ni u kakvu posebnu ljudsku sposobnost ili talenat. Filipa nije drao slikarskim talentom ve rastrojenom ivanom osobom koja bi mogla izvriti samoubojstvo, ali nee to uiniti jer je kukavica. Kyriales je Filipu prouzrokovao nemire. Bio je prirodnjak s racionalnom darvinistikom teorijom dri da slikarstvo mora imati svoje unutarnje lice. Filip osjea sudbonosno raspadanje u samom sebi. ovjek je za Kyrialesa najnia ivotinjska vrsta "bestidna, laljiva, glupa, zlobna i majmunska zvijer". Kyriales je razoaran ovjek, uzaludan tip posljednjeg ovjeka. Filip sjedi u krmi, uznemiren je, osjea treperenje ivaca, no osjea strast povrijeenosti spram Kyrialesa. Kyriales je pametniji, on jo nije iznerviran, oboje su pijani i razgovaraju. Raspravljaju o slikarstvu, oduhovljenju materije. Filip sam in stvaranja doivljava kao posebno stanje u kojem se raa slika i to nema veze s materijalnim. Kyriales pobija tu teoriju, dua je po njemu dio tjelesnog. Rembrandt dodue moe biti protuprirodna pojava no "hodati na stranjim nogama je isto tako protuprirodno kao i biti Rembrandt". Kyriales postavlja Filipu ovakvo pitanje:"Jeste li kada drali u ruci ovjeji mozak? Jeste li kad osjetili teinu one 1400 grama sive mrene u svojoj ruci? Da ste svojom rukom 27000 puta prerezali to ljudsko cerebralno tkivo kao ja, vi biste se bili zamislili i nad drugim funkcijama naeg mozga, a ne samo nad intuitivnom!" Filip osjea nemo spram Kyrialesa, premda je on propao ovjek. Kyriales o sebi misli:"Kad bi taj slikarski slaboumnik znao kako tu s njim razgovara jedan slabi, jedna ruevina od ovjeka, sagnjila stara krpa, kojom ne bi nitko vie mogao da otre niije obue." On je osjetio da Filip sumnja u sebe i svoje slikarsko umijee i to koristi u komunikaciji s njim. Filip pak osjea potrebu da se odupre tom

ovjeku, da zbaci sve sa stola, ali osjea i tihu rezignaciju:"to bi ovjek gluhima tumaio glazbu? Nema smisla barbarima tumaiti orfejske zanose!" Raspravu prekida vika s ulice. Ispred krme je ubijem ovjek, rasporena mu je utroba. "Dobro je to." komentira Baloanski. Filipa je to uznemirilo. Dva dana nakon te pijane noi Boboke nije bilo na poslu i Filip odlui posjetiti je. Nailazi na suludu scenu, opscesnu i nemoralnu: Baloanski ita za stolom, a Kyriales i Boboka vode ljubav u krevetu iza njegovih lea. U prvi mah je Filip pomislio da ode, ali znatielja je bila jaa od njega. Uavi Boboka ga je odmah optuila da ga nije briga za nju i da je mogao jo kasnije doi. Kyriales je ustao i krenuo spremati "ljermontovik" pun. Pili su svi, samo je Boboka ostala na krevetu leei. Tema razgovora je samoubojstvo. Kyriales pita znaju li to je posljednja misao ovjeka u inu samoubojstva?! "Kipi u njemu rasap slika, sjeanja i nagona bolne panike za svime lijepim i dragim." On ne bi mislio ni na to. Baloanski prolazi krizu ludila, ita molitvenik i trai nekakvu zadovoljtinu. Filip se osjea loe, nemirno i slabo. No, u tom nemiru on je u posljednjih dvadesetak dana naslikao brojne slike: - mnotvo zelenih sutona na pustim umskim poljanama - vinogradare u sumraku - bezbrojne krabulje u tmini s goruom vatrom - portrete: mamu, Leipacha, Karolinu, kravara Mika, Bobu, Baloanskog - grupne portrete za stolom uz ispijanje aja. Emotivno ga je uznemiravala Boboka. Znao je to je sve prola, to je imala i kako se slomila. Osjeao je spram te njene nemoi ogromnu simpatiju. Nosila je u sebi izvjesnu nastranost i to nije bilo jasno Filipu. Jednom je doavi nenadano ugledao Boboku kako ljubi u usta malog djeaka. Jednom je dola na sastanak mokra i prljava od zemlje. Ljubakala je s Korngoldom, starim i debelim bekim industrijalcem. On je otkupio od Filipa slike u vrijednosti 2000 ilinga. Filipu je sve to oko Boboke i Korngolda bilo odvratno. Nedugo nakon toga je otputovala u grad i vrativi se za tjedan dana poklonila Filipu nove, holandske boje. On ih je tresnuo o pod. Ona ih je mirno skupila i zakljuila:" S bizarno nedoslijednim ljudima je teko razgovarati." Imala je pravo, on je nije mogao optuivati kad nije znao to eli od nje. Kyriales je izvrio samoubojstvo, bacivi se pod vlak. Boboka ga je morala identificirati. Nakon toga ona dolazi Filipu da joj posudi novce. eli otputovati u Hamburg i doi e po novce naveer u sedam sati. Filip je bio zbunjen, no novac je nabavio. Baloanski je svratio elivi sprijeiti Bobokin odlazak uz pomo Filipa. Filip ga ne eli sluati, no u to dolazi Boboka. Prisiljena je otii s Baloanskim i da bi ga umirila ne uzima novac. Filip je bio tup, potiten i dotuen. Majka dolazi umiriti Filipa. No, on odbija svaki dijalog s njom. Majka upozorava na Bobokinu nemoralnost. Filipu je to bilo dovoljno da pokrene u njemu davno pritajeni bijes spram majke, da krene lavina pitanja i optubi: "Vi mislite da ste pozvani da mi itate moralne lekcije? I to pod ovim krovom, koji je sagraen na isto takvom, ako ne jo i gorem novcu! Eto, ja sam navrio etrdesetu a jo ne znam tko mi je otac!?" Regina otkriva Leipacha kao Filipova oca. Jo jedna istina, njezina istina poput svih onih iz sivih albuma, sa slika Filipova djetinjstva. Kucanje na vratima. Dolazi

Baloanski i otkazuje Bobokino putovanje, potpuno je rastrojen. Prua Filipu pismo koje mu je navodno Boboka poslala. Pri svjetlu Filip otkriva da je to raun iz parfumerije na Bobokino ime. Raun je bio krvav. Baloanski joj je prerezao grkljan.

IVOTOPIS: Miroslav Krlea roen je u Zagrebu 07.07.1893., a umro je, takoer u Zagrebu, 1981. Poslije rata, politiki opredijeljen za komunistiku opciju, ivi uglavnom kao slobodni knjievnik, putuje u SSSR te Prag i Varavu. 1950. je godine imenovan direktorom leksikografskog zavoda u Zagrebu, na ijem elu ostaje do smrti. Djela su mu: ''Pan'', ''Tri simfonije'', ''Balade Petrice Kerempuha'', ''Povratak Filipa Latinovicza'', ''Gospoda Glembajevi'', ''Zastave'', itd. KNJIEVNI VRSTA VRIJEME MJESTO ROD: epika roman-esej i 1930. g. okolica

DJELA: monoloko-asocijativni RADNJE: razdoblje izmeu RADNJE: Zagreb

roman; 1920. i

KARAKTERIZACIJA LIKOVA: FILIP LATINOVICZ: lik intelektualca i umjetnika, nesigurnog u vlastiti identitet; on je prezrelo, neuravnoteeno dijete, iskompleksirana osoba. Najvie je bio zaokupiran enom, dodirom enina tijela, matanjem o eni. U odnosu je na svoje vrnjake znao vie. Preosjetljiv, snano je emocionalno doivljavao i dogaaje i ljude oko sebe. Njegovo je djetinjstvo bilo intenzivno, krvavo, traumatino, duboko proivljeno. Nakon dvadeset tri se godine vraa u domovinu. BOBOKA (KSENIJA): tip fatalne ili pak vatrene ene. Ona je u ranoj mladosti ve dola u dodir s mukarcima. Uvijek se poigravala mukarcima, unitavala im brakove, ivjela je ludo, nastojei zgrabiti to vie od onog to joj ivot prua. KRATAK SADRAJ: Filip se nakon dvadeset tri godine vraa u rodni grad, Kaptol. Sjea se svog djetinjstva dok prolazi ulicama i gleda zgrade. Prisjea se svoje majke i razmilja o tome kako ga je uvijek proganjala elja da sazna tko mu je otac. Govorilo se da mu je otac biskup, kod kojeg je njegov slubeni otac bio sobar. Sjea se jutra kad ga je majka izbacila jer joj je ukrao stotinjarku i potroio u bordelu. Sada ga majka zove da ju posjeti i on se premilja. Majka se sastajala s bivim velikim upanom Liepachom koji je materijalno propadao. Filip ga nije podnosio, no druio se s njim zbog majke. Filip je bio slikar i majka je htjela da ju on naslika. Filip pristaje, ali prekida rad jer s emajka bunila.

Filipu se sviala Boboka za koju se svata prialo, pa i to da moe unititi brak Baloanskog koji se zaljubio u nju. Troio je sve novce na nju, iako je imao enu i djecu. Materijalno je propao pa mu se ena bacila kroz prozor, a on je zavrio u zatvoru. Filip i Boba se poinju sastajati, ali ona se viala i s drugim mukarcima. Dolazi Kyriales, Bobin stari prijatelj. Bio je inteligentan i uen, uvijek je dominirao u raspravama s Filipom. Govorio mu je da njegove slike nita ne vrijede te da nema smisla slikati. Filip ga je mrzio. Kyriales se ubio bacivi se pod vlak. Boba eli otii u Hamburg i trai od Filipa da joj posudi novac, no Baloanski dolazi k njemu i govori mu da joj ne posuuje. Dolazi i Boba te odlazi s Baloanskim, ali daje Filipu znak da e prije veere doi po novce. Filip ju eka i svaa se s majkom. Majka mu govori da mu je Liepach otac. Zatim dolazi Baloanski i govori da Boba nikamo ne ide, to je Filipu bilo sumnjivo i zato odlazi k njoj, gdje ju nalazi mrtvu. Baloanski joj je prerezao grkljan. O DJELU: Osnovni je motiv u romanu motiv povratka. Radnja se romana odnosi na razdoblje izmeu 1920. i 1930. Vremenski, sam roman obuhvaa nekoliko mjeseci proljee, ljeto, jesen. Sve se vrti oko povratka i radnja je njegova posljedica. Javljaju se pitanja koja su povezana uz glavni lik Filipa Latinovicza: pitanje identiteta, pitanje pripadnosti drutvu, pitanje umjetnosti i ljubav. Obraen je Filipov povratak. Nakon dvadeset tri se godine vraa u mjesto gdje je proveo djetinjstvo. Povratkom on oivljava stvari, lica i dogaaje vezane uz njegovo djetinjstvo. Za razvoj ovakve radnje kaemo da je simultana radnja. Kada se u isto vrijeme odvija radnja iz prolosti i sadanjosti, npr. zid sa reklamama je onda i sada, i onda je bio pekarski pomonik i sada je, straha kada je dolazio kui nakon bordela strah i sada to e zatei kod kue, vrt sada i vrt onda... ''Povratak Filipa Latinovicza'' teak je, gust i sloen tekst. U liku je Filipa pokrenuto nekoliko munih slojeva svijesti i podsvijesti mutno Filipovo porijeklo, njegov neprestani psiholoki kompleks u odnosu na oca, njegov sukob s majkom, izostanak iz kue i bijeg u inozemstvo. Roman i zapoinje retrospektivom: Filip se vraa u rodni grad, zajedno s njime vraaju se, kao ptice iz dalekih zemalja, davne uspomene za koje mu se inilo da su otile u nepovrat, odnosno da se mogu prevladati. itav je Filipov povratak (koji u mnogome nalikuje na povratak Leonea Glembaya u roditeljski dom), upravo za razliku od Leonova, jedan tihi monolog, solilokvij koji se odvija uz pomo neobine, upravo udesne orkestracije uspomena to naviru kroz ustreptala osjetila. Pretee, naravno, koloristika komponenta: sve to vidi i sve ega se sjea Filip instinktivno pretvara, prevodi u boju, u slikarski izraz uope; ali u isto vrijeme njegova je senzibilnost potpuno otvorena svim dojmovima; zvukovi, mirisi,

davno videne boje; ugledni prizori, okus jela i dodir predmeta njihova hladnoa i hrapavost, sve to vraa se silovito u dramatske noi, ovdje pratimo korak po korak, u nastajanju i u sve snanijem rastu. Krlein ''Povratak Filipa Latinovicza'' treba prije svega shvatiti kao roman jednog slikara i roman jednog povratka: slikarova povratka izgubljenom djetinjstvu. Bez te dvije osnovne komponente gotovo je nemogue dokuiti sav domaaj ovoga veoma paljivo komponiranog teksta. Stoga emo tekst najpotpunije razumjeti zamislimo li ga kao jednu golemu, neprestanu izlobu slika: to je intimni zakon ovoga teksta i glavni nain njegova postojanja. ''Povratak Filipa Latinovicza'' nije, naravno, samo to. On je i mnogo vie. On je, ponajprije, organski dio Krleine goleme freske o Glembajevima i o glembajevtini kao tipu ivota. U njemu se, pred raspadom, kree isti taj svijet koji je ocrtan u dramama Gospoda Glembajevi, Leda i U agoniji, zatim u nenadmanim proznim fragmentima o Glembajevima. To propadanje klase koja je ve posve trula i koja se pred nama posve razjeda, to je - u irem smislu - tema ove knjige. NARUENA SLIKARSKA VIZIJA SVIJETA: I upravo tu gdje misli da proiruje dijapozon doivljavanja i da pojaa ''govor'' svojih slika, tu Filip ujedno odaje tajnu svojih kriza: jer onog asa kad sumnja da je boja kadra izraziti sve to nije boja, im hoe boji da dade samo ono to je njeno, da je ''ponizi'' na njenu ulogu u stvarnosti, time je naruio slikarsku viziju svijeta: no u tome i jest njegova kriza, odnosno tematika ove knjige. SIMBOLIKA POVRATKA: Dramatina toka u kojoj roman poinje jest superiorno odabrana koincidencija meusobno suprotstavljenih junakovih nemira: povratak fiziki i povratak psihiki, potraga za izgubljenim vremenom i za svjeinom prvih emocija (koje preteno i nisu emocije nego psihike traume), neobian moment sumnje u vlastitu linost i u vlastite stvaralake sposobnosti, i u isto vrijeme duboka svijest o tome kako bi zapravo trebalo slikati; a to dalje, u krajnjoj liniji, za junaka ovog povratka znai: kako bi trebalo poivjeti da ivot bude cjelovit, smislom ispunjen, aktivan proces. Povratak je i zamiljen tako; bar ga je junak ostvario u toj namjeri: Filip je negdje u dalekoj mladosti ostao na ulici, te otada ivi na ulici ve mnogo godina, a nita se nije promijenilo uglavnom. Stoga je taj povratak zamiljen kao predah, kao ispunjenje odisejske potrebe da se lutalac vrati polazitu i da ostvari najveu radost ovjeka: da ugleda sivkastu zastavu dima nad vlastitim ognjitem i ponovo zauje davne zvuke djetinjstva. Toj romantinoj potrebi prinosi Filip rtvu u asu povratka: ''osjetiti se doma'', outjeti negdje vrsto tlo pod nogama, uroniti u simbole koji su i nai i opi (ili bar iri od naih linih), to je enja Filipova. USPOREDBA FILIPOVOG I FLAUBERTOVOG POSJETA BLUDNICI: Flaubertov doivljaj:

Konzumiran susret s bludnicom, poetski ostvaren u njegovu Novembru (jednom od najljepih tekstova Flaubertovih) zapravo je ista romantika. Njemu je javna ena izvor patetine ljubavne strasti, ak simbol ulne ljubavne iskrenosti, drutveni problem on u njoj ne vidi. ''Tek kad je legla pokraj mene, izloila je pred mojim oima s ponosom kurtizane, sav sjaj svog mesa. Vidio sam otkrite njene grudi, tvrde i uvijek napete kao od nekog uzburkanog romorenja njen trbuh od sedefa s udubljenim pupkom, njen gipki i greviti trbuh, tako mekan da u nj zagnjuri glavu kao u uzglavlje od tople svile. Imala je divne bokove, prave enske bokove kojih linije prelazei u okrugli but, podsjeaju uvijek u profilu na ne znam koji gipki i zavodljivi oblik zmije i zloduha; znoj od kojega je njena koa bila vlana, inio ju je svjeom i ljepljivom, u noi su njene oi sjale upravo strano, a narukvica je od jantara, koju je nosila na desnoj ruci, zazveketala kad bi se ona uhvatila za drvo od kreveta.'' Filipov doivljaj: Umjesto romantike prikazana je itava jedna ljudska tragika. Filipu je javna ena gruba drutvena istina i, u isto vrijeme, odvratna mora jednoga djetinjstva. ''U vlanom, kiselkastom slapu mirisa, poslije punog sunanog ljetnjeg sjaja kao oslijepljen, tapajui u potpunoj tmini, Filip je kod kurog osvjetljenja otvorenih vrata vidio samo lavore, naslone stolica s prebaenim enskim haljinama, pelargonije na prozorskoj dasci i razglednice na stijenama, a iz neprozirne tmine pozvao ga je neiji glas da pristupi blie k postelji. Tu obasjana snopom svjetlosti to je padala kroz maleni kolut na prozornoj ploi, leala je ena, a trbuh joj je bio raskriven, ogroman i sasvim bijel kao svjei hljeb kada lei na pekarskoj lopati. Samo to, da je taj trbuh ogroman, naduven, mekan i naginjio kao kvasac pod prstom, da ima pupak, kao prijesan hljeb na pekarskoj lopati, to je bila jedina slika to mu je ostala u pameti sasvim ivo i neizbrisivo.'' I slikarski je izraena razlika izmeu ova dva dogaaja. Kod Flauberta sve je to svijetlo i isto, nestvarno i sladunjavo kao tijelo Ingresovih odaliska, a kod Krlee je sve trulo, naduveno i prijesno. Tko je od tih tipova u toj paklenoj knjizi moj otac? Slikati zvukove i mirise je nemogue, a slike su nezamiljive u svojoj savrenoj realizaciji bez zvukova i bez mirisa! Eto, prolaze ulicama gradske gomile, nestaju u sumraku i slikarstvo im je potpuno suvino. emu bi ovim ljudima bile potrebne slike? Svitalo je kada je Filip stigao na kaptolski kolodvor. Dvadeset i tri godine nije ga zapravo bilo u svom zakutku, a znao je jo uvijek kako sve dolazi...