1.

Znaaj Meunarodnog privatnog prava Strategijski znaaj izuavanja ovog predmeta,kao i hvatanje koraka sa savremenim uporedopravnim rjeenjima u ovoj oblasti je bitan kako kao neophodan segment svakog pravnog poretka,tako i za sve privatnopravne odnose sa internacionalnim obiljejem koji ne mogu biti definisani i regulisani samo poznatim unutranjim granama prava.Pored kolizije zakona razliitih drava, mogu je sukob zakona teritorijalnih jedinica unutar iste drave.Tzv.unutranji sukobi zakona i nadlenosti,rjeavaju se pravilima koja su iste prirode kao i pravila MPP.Odgovarajua znanja iz MPP su znaajna za funkcionere diplomatskih i konzularnih predstavnitava,sudije i advokate kao i pravne zastupnike privrednih subjekata. 2.Pojam i svrha MPP Meunarodno privatno pravo ,se prije svega bavi privatnopravnim odnosima,dakle onima u koje meusobno stupaju fizike i pravne osobe kao subjekti privatnog prava,uz to su mu i izvori mahom unutranji,jer ih donosi domai zakonodavac,ukoliko se ne radi o sluaju na koji se moe primjeniti bilateralni ili multilateralni me.ugovor,dakle nije nadnacionalno(kao meunarodno pravo) ve predstavlja unutranju granu prava koja treba da regulie pravne situacije koje su posredstvom nekih injenica povezane sa inostranstvom-koje su samo injenino meunarodno obiljeene. Smisao i svrha te posebne pravne regulacije inostrano ili me. obiljeenih pravnih odnosa i ujedno finalni cilj me. priv. prava je postizanje internacionalne stabilnosti, privatnopravnih odnosa i pravne sigurnosti subjekata u takvim odnosima. 3. Predmet regulisanja MPP Ako elimo odrediti predmet meunarodnog privatnog prava kao pravne grane to moemo uiniti postavljajui tvrdnju po kojoj ono pravno regulira privatnopravne odnose koji su inostrano ili internacionalno obiljeeni. Neophodno je odrediti dva pojma koja sadri ova postavka a to su: o Pojam privatnopravnih odnosa MPP je sveobuhvatno pravo, jer su mu podvrgnuti razliiti tipovi privatnopravnih odnosa. Njegova differentia specifica je prisustvo stranog elementa, a ne poseban karakter odnosa kojima se bavi (kao to je to npr. u graanskom, porodinom, obligacionom i drugim pravima). Izraz privatnopravni odnosi u MPP predstavlja zbirnu oznaku za statusnopravne, porodinopravne, nasljednopravne, stvarnopravne, obligacionopravne i dijelom radnopravne i privrednopravne odnose o Inostrano ili internacionalno obiljeje Strani element je odreena injenica ili okolnost koja jedno injenino stanje ili ve oformljeni pravni odnos vezuje sa inostranim suverenitetom. Privatnopravni odnos moe biti povezan sa stranim suverenitetom po osnovu subjekata, objekata ili samog sadraja tog odnosa (prava i obaveza). Ako je jedan od subjekata pravnog odnosa stranac (fiziko ili pravno lice), strani element je prisutan u subjektu i vezuje se za personalni suverenitet drave. Ako se stvar koja je predmet (objekat) privatnopravnog odnosa nalazi u inostranstvu, strani element se vezuje za objekat. Ako je privatnopravni odnos nastao ili treba biti realiziran na stranoj teritoriji, strani element postoji u sadrini takvog pravnog odnosa. U oba posljednja sluaja radi se o vezanosti za teritorijalni suverenitet drave. Ukupnost pravila o meunarodnoj nadlenosti,o meunarodnoj pravnoj pomoi,o procesnom poloaju stranaca,te priznavanju i izvravanju stranih sudskih i arbitranih odluka ine procesno meunarodno privatno pravospecifino pravo postupka u privatnopravnim predmetima s meunarodnim obiljejima. 4. Naziv MPP -Izraz meunarodno privatno pravo, mada opeprihvaen u doktrini, ipak je nepodesan za oznaavanje ove pravne discipline. To pravo nije meunarodno, jer veinu njegovih pravila donose nacionalna

zakonodavstva. Ono takoe nije ni privatno, jer njegova pravila ne sadre direktna materijalna rjeenja. Meunarodno privatno pravo bavi se privatnopravnim odnosima sa elementom inostranosti. 5. Pojam i sutina privatnopravnih odnosa -MPP je sveobuhvatno pravo, jer su mu podvrgnuti razliiti tipovi privatnopravnih odnosa. Njegova differentia specifica je prisustvo stranog elementa, a ne poseban karakter odnosa kojima se bavi (kao to je to npr. u graanskom, porodinom, obligacionom i drugim pravima). Izraz privatnopravni odnosi u MPP predstavlja zbirnu oznaku za statusnopravne, porodinopravne, nasljednopravne, stvarnopravne, obligacionopravne i dijelom radnopravne i privrednopravne odnose. Privatnopravni odnosi sa meunarodnim obiljejima pravno se procesuuiraju u graanskom sudskom postupku ili rijee u upravnom postupku.U primjeni procesnog prava naime vrijedi teritorijalni princip ,pa domai organ uvijek primjenjuje domae procesno pravo kao lex fori processualis.Od tog principa se katkada odstupi.Takvo odstupanje je mogue iz tri razloga: ako domai organ postupa po zamolnici stranog organa,moe traenu procesnu radnju zvesti i prema procesnom pravu moliteljice zbog prisustva inostranih elemenata,neka domaa procesna pravila su nepodesna ili nedovoljna,pa se ukazuje potreba za posebnim pravilima. domai zakonodavac nekada sam nalae da se vodi rauna o stranim procesnim pravilima. Pritom strana procesna pravila nekad imaju samo indirektan uticaj na postupak pred domaim organom. 6. Inostrano (meunarodno) obiljeje- Strani element je odreena injenica ili okolnost koja jedno injenino stanje ili ve oformljeni pravni odnos vezuje sa inostranim suverenitetom. Privatnopravni odnos moe biti povezan sa stranim suverenitetom po osnovu subjekata, objekata ili samog sadraja tog odnosa (prava i obaveza). Ako je jedan od subjekata pravnog odnosa stranac (fiziko ili pravno lice), strani element je prisutan u subjektu i vezuje se za personalni suverenitet drave. Ako se stvar koja je predmet (objekat) privatnopravnog odnosa nalazi u inostranstvu, strani element se vezuje za objekat. Ako je privatnopravni odnos nastao ili treba biti realiziran na stranoj teritoriji, strani element postoji u sadrini takvog pravnog odnosa. U oba posljednja sluaja radi se o vezanosti za teritorijalni suverenitet drave. Ukupnost pravila o meunarodnoj nadlenosti,o meunarodnoj pravnoj pomoi,o procesnom poloaju stranaca,te priznavanju i izvravanju stranih sudskih i arbitranih odluka ine procesno meunarodno privatno pravospecifino pravo postupka u privatnopravnim predmetima s meunarodnim obiljejima. 7. Posljedice prisutnosti meunarodnog obiljeja- Ako jedan privatnopravni odnos sadri inostrane elemente, postavlja se pitanje koji e suverenitet (koja drava) imati jurisdikciju nad njim. Odgovor na to pitanje mora dati sama drava pred ijim organima se ono postavlja. Da bi taj odgovor bio prihvaen i od drugih drava za koje nije obavezujui, on mora postii internacionalnu prihvatljivost. 8. Pojam i vrste izvora MPP -MPP ima unutranje (interne) i vanjske (meunarodne) izvore. Unutranji izvori su domai ustav, zakoni i podzakonski akti. U pogledu unutranjih izvora u praksi postoje dva rjeenja: prema jednom, norme MPP obuhvaene su posebnim zakonom, ili se nalaze u uvodnom dijelu graanskog zakonika. U drugoj grupi zemalja norme MPP su fragmentarno rasporeene u zakonima kojima se ureuju pojedine oblasti privatnog prava. U SFRJ je 1982.godine donesen Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZMPP), koji je BiH preuzela u svoj pravni poredak. Ovaj zakon gotovo u potpunosti regulie oblast kolizije zakona, kolizije jurisdikcija, ali je van njegovog domaaja ostala materija privatnih prava stranaca. Pored ovoga, za MPP su znaajni i: Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima u BiH, Zakon o industrijskom vlasnitvu u BiH, Zakon o osnovama vlasnikih odnosa, Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju itd.-Vanjski izvori MPP su multilateralni i bilateralni ugovori. Meu bilateralnim ugovorima posebno su znaajni ugovori o pravnoj pomoi, o priznavanju i izvravanju sudskih ili arbitranih

odluka, ugovori o uzajamnom pravnom saobraaju, konzularni ugovori, trgovinski ugovori itd. Od multilateralnih konvencija posebno su znaajne one koje je donijela Haka konferencija za meunarodno privatno pravo. BiH je lanica mnogih konvencija od kojih su najznaajnije: Parika konvencija o zatiti industrijske svojine iz 1883, Bernska konvencija o zatiti knjievnih i umjetnikih djela iz 1886, Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952, Haka konvencija o graanskom sudskom postupku iz 1954, Haka konvencija o formi testamenta iz 1961, Haka konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961, Beka konvencija o ugovornom pravu iz 1969 itd.Osim hakih konvencija posebnu panju zavrjeuju i konvencije donijete u okrilju drugih meunarodnih institucija: Varavska konvencija o izjednaavanju izvjesnih propisa o me.prevozu vazd.putem enevski protokol o arbitranim klauzulama enevska konvencija o priznavanju i izvravanju stranih arbitranih odluka njujorka konvencija o ostvarivanju alimentacionih zatjeva u inostranstvu njujorka konvencija o priznavanju i izvravanju stranih arbitranih odluka evropska konvencija o me.trgovakoj arbitrai konvencija o me.prijevozu eljeznicom

Multilateralne konvencije mogu se podijeliti na dvije vrste: 1. Konvencije koje sadre materijalnopravne norme, tj. koje na direktan nain ureuju odnose iz svog djelokruga susreu se uglavnom u oblasti poslovnih i komercijalnih odnosa (meunarodni transport, trgovina, prava intelektualnog vlasnitva i sl); 2. Konvencije koje sadre kolizione norme, tj. odnose iz svog djelokruga reguliu na indirektan nain. Cilj takvih konvencija nije postizanje saglasnosti o tome kako e se regulisati neko pravno pitanje, ve po kom pravu e se to pitanje urediti. Ovakve konvencije susreu se u oblasti statusnih, porodinih i nasljednih odnosa. Na osnovu navedenog, u meunarodnom pravu se razlikuju direktni i indirektni metod regulisanja. Direktni se vri materijalnim, a indirektni kolizionim pravnim normama. Indirektna regulacija tipina je u oblasti sukoba zakona, dok se direktna regulacija primjenjuje u oblasti sukoba jurisdikcija i pravnog poloaja stranaca. U situaciji kad je isto pravno pitanje na razliite naine ureeno vanjskim i unutranjim pravnim izvorima, u MPP vai princip da meunarodni izvori imaju prednost u primjeni u odnosu na unutranje zakonodavstvo. Pritom bilateralne konvencije imaju prednost u odnosu na multilateralne. 9. Unutranji (nacionalni) izvori MPP Unutranji izvori su domai ustav, zakoni i podzakonski akti. U pogledu unutranjih izvora u praksi postoje dva rjeenja: prema jednom, norme MPP obuhvaene su posebnim zakonom, ili se nalaze u uvodnom dijelu graanskog zakonika. U drugoj grupi zemalja norme MPP su fragmentarno rasporeene u zakonima kojima se ureuju pojedine oblasti privatnog prava. U SFRJ je 1982.godine donesen Zakon o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima (ZMPP), koji je BiH preuzela u svoj pravni poredak. Ovaj zakon gotovo u potpunosti regulie oblast kolizije zakona, kolizije jurisdikcija, ali je van njegovog domaaja ostala materija privatnih prava stranaca. Pored ovoga, za MPP su znaajni i: Zakon o autorskom pravu i srodnim

pravima u BiH, Zakon o industrijskom vlasnitvu u BiH, Zakon o osnovama vlasnikih odnosa, Zakon o stranim ulaganjima, Zakon o vanjskotrgovinskom poslovanju itd 10. Izvori MPP u BiH

Kodifikacija me.priv.prava provedena je uspjeno i u bivoj Jugoslaviji.U pripremama su uestvovali najjistaknutiji profesori MPP i istaknuti predstavnici pravne prakse.To je rezultiralo donoenjem Zakona o rjeavanju sukoba zakona sa propisima drugih zemalja u odreenim odnosima,23,jula 1982.god Zakon je stupio na snagu 01.01.1983.god kao jedna od najmodernijih kodifikacija me.priv.prava u svijetu.Preuzevi u svoj pravni poredak i BIH se svrstala u red zemalja koje imaju poseban zakon o MPP. Ovaj zakon je glavni unutranji izvor naeg MPP,ali neka pravila ove grane prava se nalaze i u drugim unutranjim izvorima.Rije je o zakonima kojima se ureuju transportno pravo,trgovako,pravo ind,vlasnitva, reimk kretanja i boravka stranaca,procesno pravo,mjenino i ekovno pravo,reim stranih ulaganja... Na dravnom nivou najvaniji dodatni izvori MPP su: o zakon o oblig.i osnovnim mat.prav.odnosima u vazdu.plovidbi o zakon o pomor.i unutra.plovidbi o zakon o kretanju i boravku stranaca o zakon o autorskom i sr.pravima o zakon o ind.vlas. o zakon o uprav.postupku o zakon o koncesijama... 11. Meunarodni ugovori kao izvor MPP u BiH

Jedan broj ugovora je na snazi u BIH kao nasljeeni od Jugoslavije,sa susjednim zemljama ali i BIH je zakljuula niz bilateralnih sporazuma kao: o trgovinski sa Malezijom o ugovor o pravnoj pomoi u gra. i krivinim stvarima sa Hrvatskom o ugovor o nadlenosti i zakonu koji se primjenjuje u oblasti osobnog statusa i porod.prava sa Francuskom o konzularnu konvenciju sa Belgijom Na osnovu notifikacije o sukcesiji i postupku regulisanja lanstva BIH u meunar.organizacijama ,u BIh je na snazi i veliki broj multiratelarnih konvencija:

Parika konvencija o zatiti industrijske svojine iz 1883, Bernska konvencija o zatiti knjievnih i umjetnikih djela iz 1886, Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952, Haka konvencija o graanskom sudskom postupku iz 1954, Haka konvencija o formi testamenta iz 1961, Haka konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961, Beka konvencija o ugovornom pravu iz 1969 itd. 12. Vanjski (internac.) izvori MPP multinacionalne konvencije kao izvor i nain MPP

Vanjski izvori MPP su multilateralni i bilateralni ugovori. Meu bilateralnim ugovorima posebno su znaajni ugovori o pravnoj pomoi, o priznavanju i izvravanju sudskih ili arbitranih odluka, ugovori o uzajamnom pravnom saobraaju, konzularni ugovori, trgovinski ugovori itd. Od multilateralnih konvencija posebno su znaajne one koje je donijela Haka konferencija za meunarodno privatno pravo. BiH je lanica mnogih konvencija od kojih su najznaajnije: Parika konvencija o zatiti industrijske svojine iz 1883, Bernska konvencija o zatiti knjievnih i umjetnikih djela iz 1886, Univerzalna konvencija o autorskom pravu iz 1952, Haka konvencija o graanskom sudskom postupku iz 1954, Haka konvencija o formi testamenta iz 1961, Haka konvencija o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava iz 1961, Beka konvencija o ugovornom pravu iz 1969 itd. 13. Regionalne multinacionalne konvencije kao nain unifikacije MPP

Multilateralne konvencije mogu se podijeliti na dvije vrste: 3. Konvencije koje sadre materijalnopravne norme, tj. koje na direktan nain ureuju odnose iz svog djelokruga susreu se uglavnom u oblasti poslovnih i komercijalnih odnosa (meunarodni transport, trgovina, prava intelektualnog vlasnitva i sl); 4. Konvencije koje sadre kolizione norme, tj. odnose iz svog djelokruga reguliu na indirektan nain. Cilj takvih konvencija nije postizanje saglasnosti o tome kako e se regulisati neko pravno pitanje, ve po kom pravu e se to pitanje urediti. Ovakve konvencije susreu se u oblasti statusnih, porodinih i nasljednih odnosa. Na osnovu navedenog, u meunarodnom pravu se razlikuju direktni i indirektni metod regulisanja. Direktni se vri materijalnim, a indirektni kolizionim pravnim normama. Indirektna regulacija tipina je u oblasti sukoba zakona, dok se direktna regulacija primjenjuje u oblasti sukoba jurisdikcija i pravnog poloaja stranaca. 14. Hijerarhija pravnih izvora MPP

U situaciji kad je isto pravno pitanje na razliite naine ureeno vanjskim i unutranjim pravnim izvorima, u MPP vai princip da meunarodni izvori imaju prednost u primjeni u odnosu na unutranje zakonodavstvo. Pritom bilateralne konvencije imaju prednost u odnosu na multilateralne na osnovu analogne primjene maxime lex specialis derogat legi generali.Bilateralni sporazum nije nuno i specijalni propis u odnosu na bolateralni,jer oni mogu regulirati potpuno isti predme.Stoga treba primjeniti maximu lex posterior derogat legi priori,dakle

primjeniti sporazum koji je kasnije zakljuen,bio on multiratelarni ili bilateralni.Za domae organe primjene prava podrazumjeva se dunost pronalaenja relevantnog konvencijskog prava radi njegove primjene. U tom pogledu se treba ravnati prema podacima iz Slubenog glasnika BiH i Meunarodnih ugovora koji izlaze od 1996.god 15. Sukob razliitih izvora MPP

Kao i u drugim granama prava,mogue je i na terenu me.priv.prava naii na pravnu situaciju ili pravno pitanje koje nije pokrivenoni normama unutranjih niti vanjskih izvora. Takva je situacija zamisliva u i podruju sukoba zakona i sukoba jurisdikcija,najvie u podruju pravnog poloaja stranaca jer to podruje ZMPP ne regulira.U takvim sluajevima treba popunjavati pravne praznine prema nekim naelima. U nedostatku odreenog pravila u tom zakonu treba dosljedno da se primjenjuju: o Odredbe i naela ovog zakona o Naela pravnog poretka BiH o Naela me.priv.prava. Nema zadatog redoslijeda u koritenju tih izvora. 16. Popunjavanje pravnih praznina Kao i u drugim granama prava,mogue je i na terenu me.priv.prava naii na pravnu situaciju ili pravno pitanje koje nije pokrivenoni normama unutranjih niti vanjskih izvora. Takva je situacija zamisliva u i podruju sukoba zakona i sukoba jurisdikcija,najvie u podruju pravnog poloaja stranaca jer to podruje ZMPP ne regulira.U takvim sluajevima treba popunjavati pravne praznine prema nekim naelima. U nedostatku odreenog pravila u tom zakonu treba dosljedno da se primjenjuju: o Odredbe i naela ovog zakona o Naela pravnog poretka BiH o Naela me.priv.prava. Nema zadatog redoslijeda u koritenju tih izvora. Drugo je pitanje samih naela.Postojei Ustav BiH ne sadri dio u kojem su izraena naela na kojima poiva pravni poredak BiH.Neosporno je jedino da postoje naela MPP,a njih treba traiti u opeprihvaenim rjeenjima uporednog MPP. Kad je u pitanju meunarodna nadlenost,pravne praznine su rijetke,s obzirom na zaokruen sistem normi o me.nadlenosti naih organa,to ga sadri ZMPP.Ipak u sluaju pravne praznine,treba poi od naela analogne primjene unutranjih propisa o mjesnoj nadlenosti naih organa.To je naelo explicite postavljeno u Zakonu o parninom postupku FBiH. Naini rjeavanja problema regulisanja injeninog stanja s me. obiljejem

17.

Dravna zakonodavstva djeluju samo u vlastitim granicama, a privatnopravni odnosi koji imaju vezu sa vie drava treba da djeluju na meunarodnom planu. U takvoj situaciji, nunu mjeru saradnje izmeu razliitih zakonodavstava predstavljaju kolizione norme meunarodnog privatnog prava, koje ine dio unutranjeg pravnog poretka svake zemlje. One predstavljaju izraz volje domae drave da situacije sa inostranim elementima izuzme iz redovnog pravnog reima i dozvoli da se na njih pod odreenim okolnostima primijeni i neko strano zakonodavstvo. Prema tome, funkcija kolizionih normi jeste da uputi na pravo odreene drave kao mjerodavno za regulisanje jednog pravnog odnosa sa inostranim elementima. U meunarodnom privatnom pravu vae dva najoptija principa: 1. Odgovor na pitanje koje je pravo mjerodavno za regulisanje privatnopravnih odnosa sa stranim ili internacionalnim obiljejima daju uvijek i samo norme meunarodnog privatnog prava (kolizione norme) drave u kojoj se pitanje postavlja; 2. Mjerodavno moe biti samo jedno od zakonodavstava sa kojima je sluaj povezan, i to ono sa kojim je povezanost najznaajnija. Njega suvereno odreuje drava u kojoj se pitanje postavlja, i to upravo svojim kolizionim normama. Obzirom da su kolizione norme za pojedine vrste privatnopravnih odnosa naelno sline u razliitim zemljama, moe se postaviti jo nekoliko opih principa meunarodnog privatnog prava: o pitanja linog statusa, porodini i nasljedni odnosi sa inostranim obiljejima su po pravilu podvrgnuti pravu drave ije su osobe dravljani (lex nationalis) ili drave u kojoj je njihovo prebivalite (lex domicilii); o pitanja vlasnitva i druga stvarna prava po pravilu su podvrgnuti zakonima drave u kojoj se stvar nalazi (lex rei sitae); o obligacioni odnosi (ugovorne obaveze, obaveze na naknadu tete i sl) po pravilu su podvrgnuti zakonodavstvu drave u kojoj su preduzeti akti vezani za nastanak obaveze (lex loci actus), ili njeno izvrenje, npr. drave u kojoj je zakljuen ugovor (lex loci contractus), drave u kojoj treba nastupiti izvrenje ugovorne obaveze (lex loci solutionis), drave u kojoj je izvrena protivpravna radnja na kojoj se zasniva zahtjev za naknadu tete (lex loci delicti) ili drave u kojoj su nastupile tetne posljedice takve radnje (lex loci leasionis). o formalna (proceduralna) valjanost svakog pravnog posla po pravilu je podvrgnuta propisima zemlje u kojoj je pravni posao nastao (pravilo locus regit actum); Sukob (kolizija) zakona je pojava koja nastaje kad injenino stanje prua osnova za primjenu dvaju ili vie razliitih zakonodavstava na jedan isti sluaj, odnosno privatnopravni odnos. Naime, injenino stanje moe biti takvo da bi po osnovu teritorijalnog suvereniteta trebalo primijeniti jedno, a po osnovu personalnog suvereniteta drugo pravo (npr. pravni posao se zakljuuje na teritoriji dotine drave, a istovremeno jedan od subjekata je strani dravljanin). Stvara se dilema koje od prava primijeniti. 18. Vanost Hake konferencije za MPP

Konferencija za me.priv.pravo u Hagu je najznaajnija svjetska institucija koja se bavi MPP.To je stalna meuvladina organizacija koja djeluje u okviru Hake akademije za MPP. Statut konfenencije je na snazi od 15.jula 1955.,a redovne sesije se odravaju svake 4 godine poevi od 1956. Cilj ove meunarodne institucije je internacionalna pravna regulacija privatnopravnih odnosa s meunarodnim obiljejem ili drugaije reeno,harmonizacija materijalnog,procesnog i kolizionog prava zemalja

lanica,prvenstveno u sferi meunarodne sudske i administrativne pomoi,jednoobraznog rjeavanja kolizije zakona u oblasti ugovornih i vanugovornih obligacija,zatite djece,branih odnosa,nasljednopravnih odnosa,statusa pravnih osoba,te priznavanja i izvravanja sudskih odluka. Do danas je doneeno 36 konvencija,a u BIH su na snazi sljedee: o haka konv.o gra.sud.postupku o haka konv. o formi testamenta o haka konv.o ukidanju potrebe legalizacije stranih javnih isprava o hk o zakonu koji se primjenjuje na saobra.nezgode o hk o gra.-pravnim aspektima me.otmice djece o hk iji je cilj da osigura laki pristup pravosuu na me.planu lanstvo Bih tee 07.06.2001.,a centralni organ je Minist.vanjskih poslova BiH. 19. Metod vezivanja kao nain izbora mjerodavnog prava

Ako je jedan privatnopravni odnos istovremeno injenino povezan sa razliitim zemljama, pa treba odluiti koja je od tih veza najvanija, regulacija se oito mora osloniti na neki element vezivanja faktor lokalizacije, odluujuu injenicu, taku najtjenje veze. Koja e injenica biti uzeta kao odluujua zavisi od vrste privatnopravnog odnosa, te su na osnovu toga i postavljeni ranije navedeni opi principi MPP 1. Dakle, radi se o nastojanju da se fiksira tzv.najblia, najznaajnija, najtjenja veza koju dato injenino stanje (ili ve formirani pravni odnos) ima sa odreenom dravom, odnosno pravom. 20. Osnovni metodi utvrivanja najtjenje veze kao metoda vezivanja

U doktrini se govori o aprioristikom, deduktivnom ili sintetikom metodu, koji dominira u klasinom MPP, te o novijem posterioristikom, analitikom ili induktivnom metodu. Aprioristiki, deduktivni metod se sastoji u tome da zakonodavac unaprijed pomou apstraktnih kolizionih normi fiksira najtjenju povezanost za odreenu vrstu privatnopravnih odnosa. Na taj nain se uspostavlja visok stepen predvidivosti mjerodavnog prava to rezultira poveanjem pravne sigurnosti. Na ovom metodu se u najveoj mjeri zasniva zakonodavstvo evropskih zemalja. S druge strane, aprioristiki metod je hedikepiran injenicom da se zasniva na zakonodavevom predvianju buduih odnosa i njihovom uoptavanju. Zbog toga e uspostavljena koliziona pravila ispoljiti odreenu krutost u primjeni na konkretne sluajeve, posebno u sluajevima koji se u teoriji nazivaju apsolutno internacionalnim, ije su vezanosti sa razliitim pravnim porecima manje-vie ravnopravno rasporeene. Zbog toga novija amerika teorija i praksa kao osnovno pravilo za izbor mjerodavnog prava uvodi elastini kriterij most significant relationship najznaajniju ili najtjenju povezanost. Ove promjene u amerikoj teoriji i praksi izraz su tenje ka fleksibilnijem odreivanju taaka vezivanja.Ista tenja ispoljena je i u evropskom pravu, te se odluka o izboru mjerodavnog prava nastoji iz sfere aprioristikog odluivanja zakonodavca pomjeriti u sferu posterioristikog sudskog odluivanja in concreto. 21. Pojam i sutina kolizionih normi

Vezivanje, lokalizacija ili alokacija privatnopravnih odnosa u MPP vri se pomou faktora lokalizacije, taaka vezivanja ili odluujuih injenica (teinih kontakata), koje se ugrauju u kolizione norme. Odluujue injenice utvruje zakonodavac. Kod utvrivanja odluujuih injenica, odnosno najblie veze, u evropskom MPP dominira aprioristiki metod. Taj metod je zasnovan na specijalnim pravnim normama koje se nazivaju kolizione norme, a koje na posredan nain reguliu privatnopravne odnose sa stranim elementom. Objektivni cilj kolizione norme je da odredi pravo drave sa kojim je konkretan sluaj u najtjenjoj vezi. Ona dakle ne rjeava odnos meritorno, ve samo upuuje na pravo drave koje e biti primijenjeno za meritorno rjeavanje sluaja. Takva norma prvenstveno mora imenovati pitanje, tj.odnos na koji se treba primijeniti, te fiksirati teinu taku vezivanja. Tako e koliziona norma koja se npr. odnosi na formu braka glasiti ovako: Na formu zakljuenja braka primjenjuje se zakon drave u kojoj se brak zakljuuje. U navedenom primjeru pitanje na koje se norma odnosi je forma zakljuenja braka, a teina taka vezivanja je mjesto zakljuenja braka. Konani rezultat primjene ove kolizione norme sastoji se u tome to e brak zakljuen u skladu sa propisima zemlje zakljuenja, biti valjan i izvan zemlje zakljuenja. Teina vezanost fiksira se u zavisnosti od karaktera pravnog pitanja. Tako npr, ako se radi o materijalnim pretpostavkama za zakljuenje braka (sposobnost za stupanje u brak), koliziona norma e fiksirati drugu teinu taku vezivanja (koja se odnosi na osobe buduih suprunika) i glasie npr: Materijalne pretpostavke za zakljuenje braka sa stranim elementom ocjenjuju se po zakonu drave iji su dravljani budui suprunici. Pravna kategorija na koju se odnosi koliziona norma moe biti manje ili vie precizna. Tako se norma moe odnositi na ugovor u cjelini ili na pitanje sposobnosti stranaka, na graanskopravni delikt u cjelini ili samo na pitanje protivpravnosti radnje, itd. 22. Struktura kolizionih normi

Klasina podjela kolizionih normi je na jednostrane i dvostrane. Jednostrana uvijek upuuje na jedno (najee domae) pravo u vezi sa odreenim pravnim pitanjem. (Npr: forma braka propisana ovim zakonom, obavezna je za sve brakove koji se zakljuuju na domaoj teritoriji). S druge strane, dvostrana (ili viestrana) koliziona norma bira mjerodavno pravo izmeu 2 ili vie prava povezanih sa sluajem i od okolnosti konkretnog sluaja zavisi na koje pravo e ona uputiti (npr: za nasljeivanje je mjerodavno pravo drave iji je dravljanin bio ostavilac u vrijeme smrti). Obzirom na nain upuivanja na mjerodavno pravo, kao i na stepen uoptenosti, viestrane kolizione norme su principijelnije i poeljnije u MPP. Kolizione norme mogu se klasificirati i na alternativne i kumulativne. Alternativne utvruju 2 teina kontakta, pa time 2 ili vie potencijalno mjerodavna prava. Kumulativne norme upuuju na istovremenu primjenu prava 2 ili vie drava. Primjer alternativne kolizione norme postoji u oblasti graanskopravnih delikata, gdje se obino predvia alternativna primjena prava drave u kojoj je izvren delikt ili prava drave u kojoj je nastupila teta, pri emu je povoljnost za oteenog odluujui kriterij za izbor mjerodavnog prava. Kumulativne kolizione norme najee su kod regulisanja statusnih i porodinih odnosa, ime se nastoji u vie zemalja osigurati validnost pravnog odnosa. Npr, da bi se razveo brak sa stranim elementom, potrebno je da je brakorazvodni uzrok predvien istovremeno u zakonu zemlje iji organ razvodi brak, i u zakonima drava iji su dravljani brani drugovi. Dakle, moderne kolizione norme nastoje premostiti jaz izmeu slijepe kolizione pravinosti, tj. uoptavanja bez obzira na meritorni ishod spora i materijalne pravinosti u konkretnim sluajevima. Sa istim ciljem moderne evropske kodifikacije MPP pribjegavaju tzv.generalnim klauzulama odstupanja, koje ovlauju sud da izuzetno ne primijeni pravo mjerodavno po kolizionim normama, ako je sluaj samo povrno vezan sa dotinom zemljom, a pokazuje mnogo tjenju vezanost sa nekim drugim pravom2.

23.

Vrste kolizionih normi

Klasina podjela kolizionih normi je na jednostrane i dvostrane. Jednostrana uvijek upuuje na jedno (najee domae) pravo u vezi sa odreenim pravnim pitanjem. (Npr: forma braka propisana ovim zakonom, obavezna je za sve brakove koji se zakljuuju na domaoj teritoriji). S druge strane, dvostrana (ili viestrana) koliziona norma bira mjerodavno pravo izmeu 2 ili vie prava povezanih sa sluajem i od okolnosti konkretnog sluaja zavisi na koje pravo e ona uputiti (npr: za nasljeivanje je mjerodavno pravo drave iji je dravljanin bio ostavilac u vrijeme smrti). Obzirom na nain upuivanja na mjerodavno pravo, kao i na stepen uoptenosti, viestrane kolizione norme su principijelnije i poeljnije u MPP. Kolizione norme mogu se klasificirati i na alternativne i kumulativne. Alternativne utvruju 2 teina kontakta, pa time 2 ili vie potencijalno mjerodavna prava. Kumulativne norme upuuju na istovremenu primjenu prava 2 ili vie drava. Primjer alternativne kolizione norme postoji u oblasti graanskopravnih delikata, gdje se obino predvia alternativna primjena prava drave u kojoj je izvren delikt ili prava drave u kojoj je nastupila teta, pri emu je povoljnost za oteenog odluujui kriterij za izbor mjerodavnog prava. Kumulativne kolizione norme najee su kod regulisanja statusnih i porodinih odnosa, ime se nastoji u vie zemalja osigurati validnost pravnog odnosa. Npr, da bi se razveo brak sa stranim elementom, potrebno je da je brakorazvodni uzrok predvien istovremeno u zakonu zemlje iji organ razvodi brak, i u zakonima drava iji su dravljani brani drugovi. Dakle, moderne kolizione norme nastoje premostiti jaz izmeu slijepe kolizione pravinosti, tj. uoptavanja bez obzira na meritorni ishod spora i materijalne pravinosti u konkretnim sluajevima. Sa istim ciljem moderne evropske kodifikacije MPP pribjegavaju tzv.generalnim klauzulama odstupanja, koje ovlauju sud da izuzetno ne primijeni pravo mjerodavno po kolizionim normama, ako je sluaj samo povrno vezan sa dotinom zemljom, a pokazuje mnogo tjenju vezanost sa nekim drugim pravom3. 24. Pravna priroda kolizionih normi 25. Karakter tipinih teinih kontakata

Prosti teini kontakti (take vezivanja) su oni koji nedvosmisleno ukazuju na jednu dravu i njeno pravo kao mjerodavno. Primjeri su: mjesto nalaenja nekretnina, mjesto izvrenja delikta ili mjesto zakljuenja ugovora. Ovakvih taaka vezivanja je vrlo malo. S druge strane, kompleksne take vezivanja su one koje ukazuju na najmanje 2 prava. Ako je npr. koliziono pravilo zasnovano na dravljanstvu osobe kao teinom kontaktu, a osoba o kojoj se konkretno radi je bipatrid, tada je i koliziona norma usmjerena na 2 zakonodavstva. Zbog toga je u mnogim zakonodavstvima kao dopuna utvreno i pravilo po kome se u sluaju bipatrida ili polipatrida u obzir uzima samo tzv.aktivno ili efektivno dravljanstvo, tj. dravljanstvo one drave sa kojom je osoba stvarno najblie povezana (prebivalite, imovina, zaposlenje, sluenje vojnog roka i sl). Ako se radi o apatridu, nuno bi bilo upotrijebiti neku supsidijarnu taku vezivanja, a to je po pravilu prebivalite ili boravite apatrida. Take vezivanja mogu se klasificirati i po irini ovlatenja koja se preputaju sudu pri izboru mjerodavnog prava. Po tom kriteriju razlikuju se neposredno vezujue take vezivanja i tzv.okvirne take vezivanja ili bolje rei koncepti vezivanja. Neposredno vezujue take vezivanja predstavljaju vrste faktore lokalizacije (npr.dravljanstvo, domicil, mjesto zakljuenja ugovora itd). Njima zakonodavac fiksira taku vezivanja za sve budue istovrsne sluajeve. Okvirne take ili koncepti vezivanja preputaju sudu da u konkretnom sluaju odlui o mjerodavnom pravu. Zakonodavac se ovdje slui formulacijom primijenie se pravo sa kojim je odnos u najblioj vezi. Mnoge take vezivanja po svojoj prirodi su proste injenice (npr.okolnost da je radnja izvrena na odreenoj teritoriji, lokacija nekretnine i sl). S druge strane, neke od esto koritenih taaka vezivanja su same za sebe

10

pravni odnosi (npr.dravljanstvo, nacionalna pripadnost pravne osobe, prebivalite i boravite domicil i rezidencija itd). U meunarodnom privatnom pravu govori se i o tzv. psiholokom vezivanju, i to u 2 konteksta. U prvom redu, veina savremenih zakonodavstava dozvoljava strankama da same odrede pravo koje e biti mjerodavno za njihove ugovorne odnose, pa se govori o autonomiji volje kao taki vezivanja. Osim direktnog izbora prava, volja stranaka moe na izbor prava djelovati i posredno putem djelovanja na druge take vezivanja. Stranke npr.mogu mijenjati dravljanstvo, prebivalite, mjesto ugovaranja i sl. Najznaajnija klasifikacija taaka vezivanja ipak je na one koje ukazuju na vezu prava sa osobama tj.subjektima, zatim objektima i na kraju radnjama (inidbama). 26. Problem kvalifikacije, pojam i vrste Primjena kolizionih normi naizgled je jednostavan proces. Prva faza je kvalifikacija injeninog stanja, to podrazumijeva da se konkretan sluaj treba svrstati u odgovarajuu kategoriju privatnopravnih odnosa, zatim se odabire koliziona norma koja regulie takve odnose i na kraju se slijedei kolizionu normu dolazi do mjerodavnog prava. Svaki od ovih koraka katkada moe biti problematian. Pitanja koja se mogu pojaviti prije nego je odabrana koliziona norma,odnosno prije nego postane operativna,u me.priv.pravu ine problem kvalifikacije. Kvalifikacija injeninog stanja sa stranim elementom. Ponekad se jedno injenino stanje u razliitim zemljama podvodi pod razliite pravne institute, pa i pod razliite oblasti pravnih odnosa. Ako npr.domai organ ima pred sobom injenino stanje koje je povezano sa BiH, Francuskom i Austrijom, a nije na prvi pogled jasno pod koji pravni institut bi se ono moglo podvesti, problem je u odluci da li pravnu kvalifikaciju izvriti po shvatanjima domaeg, francuskog ili austrijskog prava. Meutim, ako je u takvom sluaju nadlean na organ, on uvijek primjenjuje nae kolizione norme. Tada je logino da se i pretpostavke za primjenu kolizionih normi odreuju po naim pravnim shvatanjima. Pritom ne treba bjeati ni od ekstenzivnijeg tumaenja, faktiki od prilagoavanja injeninog stanja domaim pravnim shvatanjima. To je neizbjeno u sluajevima kad je nemogue nai odgovarajuu kolizionu normu u domaem MPP, zbog toga to u domaem pravu nema odgovarajueg instituta pod koji bi se moglo podvesti konkretno injenino stanje. Ovakvo shvatanje prve kvalifikacije danas je dominantno u teoriji i praksi MPP. Kvalifikacija teinog kontakta. Ako smo odabrali kolizionu normu pod koju je mogue podvesti jedno injenino stanje, postoji mogunost da je izabrana koliziona norma neoperativna jer je teini kontakt na kome se ona bazira i sam po sebi pravni odnos koji je podloan razliitim tumaenjima domaeg i stranog prava. Ako se npr pod mjestom zakljuenja ugovora podrazumijeva mjesto iz kojeg je upuen prihvat ponude, to dovodi do odreenog zakljuka o mjerodavnom pravu. Meutim, ako se pod mjestom zakljuenja ugovora podrazumijeva mjesto u kome je primljen prihvat ponude, mjerodavno je neko drugo pravo. Obzirom da se i ovdje radi o tumaenju kolizione norme, vai isto pravilo: teini kontakt ili taka vezivanja se kvalificira prema pravnim shvatanjima zemlje o ijoj se kolizionoj normi radi. Dakle, kvalifikacija se vri lege fori (po domaem pravu). 27. Klasifikacija tipinih teinih kontakata

Prosti teini kontakti (take vezivanja) su oni koji nedvosmisleno ukazuju na jednu dravu i njeno pravo kao mjerodavno. Primjeri su: mjesto nalaenja nekretnina, mjesto izvrenja delikta ili mjesto zakljuenja ugovora. Ovakvih taaka vezivanja je vrlo malo. S druge strane, kompleksne take vezivanja su one koje ukazuju na najmanje 2 prava. Ako je npr. koliziono pravilo zasnovano na dravljanstvu osobe kao teinom kontaktu, a osoba o kojoj se konkretno radi je bipatrid, tada je i koliziona norma usmjerena na 2 zakonodavstva. Zbog toga je u mnogim zakonodavstvima kao dopuna utvreno i pravilo po kome se u sluaju bipatrida ili polipatrida u obzir uzima samo tzv.aktivno ili efektivno dravljanstvo, tj. dravljanstvo one drave sa kojom je osoba stvarno

11

najblie povezana (prebivalite, imovina, zaposlenje, sluenje vojnog roka i sl). Ako se radi o apatridu, nuno bi bilo upotrijebiti neku supsidijarnu taku vezivanja, a to je po pravilu prebivalite ili boravite apatrida. Take vezivanja mogu se klasificirati i po irini ovlatenja koja se preputaju sudu pri izboru mjerodavnog prava. Po tom kriteriju razlikuju se neposredno vezujue take vezivanja i tzv.okvirne take vezivanja ili bolje rei koncepti vezivanja. Neposredno vezujue take vezivanja predstavljaju vrste faktore lokalizacije (npr.dravljanstvo, domicil, mjesto zakljuenja ugovora itd). Njima zakonodavac fiksira taku vezivanja za sve budue istovrsne sluajeve. Okvirne take ili koncepti vezivanja preputaju sudu da u konkretnom sluaju odlui o mjerodavnom pravu. Zakonodavac se ovdje slui formulacijom primijenie se pravo sa kojim je odnos u najblioj vezi. Mnoge take vezivanja po svojoj prirodi su proste injenice (npr.okolnost da je radnja izvrena na odreenoj teritoriji, lokacija nekretnine i sl). S druge strane, neke od esto koritenih taaka vezivanja su same za sebe pravni odnosi (npr.dravljanstvo, nacionalna pripadnost pravne osobe, prebivalite i boravite domicil i rezidencija itd). U meunarodnom privatnom pravu govori se i o tzv. psiholokom vezivanju, i to u 2 konteksta. U prvom redu, veina savremenih zakonodavstava dozvoljava strankama da same odrede pravo koje e biti mjerodavno za njihove ugovorne odnose, pa se govori o autonomiji volje kao taki vezivanja. Osim direktnog izbora prava, volja stranaka moe na izbor prava djelovati i posredno putem djelovanja na druge take vezivanja. Stranke npr.mogu mijenjati dravljanstvo, prebivalite, mjesto ugovaranja i sl. Najznaajnija klasifikacija taaka vezivanja ipak je na one koje ukazuju na vezu prava sa osobama tj.subjektima, zatim objektima i na kraju radnjama (inidbama). 28. Kvalifikacija teinog kontakta Kvalifikacija teinog kontakta. Ako smo odabrali kolizionu normu pod koju je mogue podvesti jedno injenino stanje, postoji mogunost da je izabrana koliziona norma neoperativna jer je teini kontakt na kome se ona bazira i sam po sebi pravni odnos koji je podloan razliitim tumaenjima domaeg i stranog prava. Ako se npr pod mjestom zakljuenja ugovora podrazumijeva mjesto iz kojeg je upuen prihvat ponude, to dovodi do odreenog zakljuka o mjerodavnom pravu. Meutim, ako se pod mjestom zakljuenja ugovora podrazumijeva mjesto u kome je primljen prihvat ponude, mjerodavno je neko drugo pravo. Obzirom da se i ovdje radi o tumaenju kolizione norme, vai isto pravilo: teini kontakt ili taka vezivanja se kvalificira prema pravnim shvatanjima zemlje o ijoj se kolizionoj normi radi. Dakle, kvalifikacija se vri lege fori (po domaem pravu). 29. Kvalifikacija injeninog stanja sa stranim elementom

U pitanju pod koju kolizionu normu podvesti konkretno injenino stanje ili pravno pitanje s inostranim elementom-u praksi se se najee glatko pree ako je rije o takvim odnosima i pitanjima koja se u veini prava shvataju na isti nain. Ponekad je injenino stanje takvo da se ono u razliitim zemljama podvodi pod razliite pravne institute,pa i razliite oblasti pravnih odnosa. Ishod spora zavisi od odabranog mjerodavnog prava,a to koje e pravo biti mjerodavno,kao to se zna,zavisi od toga koja e koliziona norma biti upotrebljena. 30. Rjeenja problema kvalifikacije

12

Rjeenje je jednostavnoako se radi o odnosima koji se u veini prava shvataju na isti nain: npr. 2 osobe razliitog spola ele zasnovati pravom ureenu trajnu zajednicu ivota, u svakoj dravi e takvo injenino stanje biti podvedeno pod instituciju braka, pa je logino da se u tom sluaju treba primjeniti mjerodavno pravo strane drave koje se odnosi na brak. Meutim, ukoliko nastane spor vezan za meusobna darovanja branih drugova u nekim zemljama ovo pitanje spada u oblast branoimovinskih odnosa, a u nekim u oblast linih dejstava braka, a u nekim u oblast ugovornih odnosa. Ovdje treba poi od domaeg prava tj. Kolizionih normi, ali i ekstenzivnog tumaenja prilagoavanje injeninog stanja domaim pravnim shvatanjima. 31. Lex fori kao rjeenje problema kvalifikacije

Ovakvo rjeenje ignorisalo bi inostrane elemente ili meunarodna obiljeja sluaja i na njegovo rjeavanje primjenjivalo samo domae pravo. Rjeavanje osnovnog problema MPP na ovakav nain ustavri predstavlja negaciju samog MPP. Na taj nain bi itav sistem kolizionih normi postao nepotreban. Ovakvo rjeenje ima izvjesne opravdavajue argumente: 1. Neoboriva je tvrdnja da e domai organi na osnovu svog znanja i iskustva najkorektnije primijeniti domae pravo. S druge strane, teko je odrivo stanovite da je neko strano pravo u bilo kom pogledu bolje od domaeg; 2. Obzirom da se ne postavlja poblem saznanja ili dokazivanja stranog prava, postupak bi bio jednostavniji, ekspeditivniji i jeftiniji; 3. Primjena legis fori najpotpunije odgovara principu teritorijalnosti prava i doktrini o teritorijalnom suverenitetu. Iskljuiva primjena legis fori i danas uiva znaanu teorijsku podrku u amerikoj doktrini. Meutim, ona implicira stanovite koje je za dananje vrijeme neprihvatljivo, a koje domai pravni poredak priznaje kao jedino istinsko pravo. Iskljuiva primjena domaeg prava, kao nain izbjegavanja prostornog sukoba zakona, primitivna je i neprimjerena razvijenim pravnim sistemima. Potvreno je da civilizirano drutvo moe funkcionirati samo u internacionalnim okvirima. Iskljuiva primjena legis fori ne spada u taj internacionalni kontekst savremenog svijeta i prijeti ugroavanjem opih koncepcija pravde i pravinosti, kao i ugroavanjem pravne sigurnosti stranaka koja se danas moe shvatiti jedino kao internacionalna kategorija. 32. Kvalifikacija prema lex causae i stepenasta kval. kao rjeenje probl. kvalifikacije

Tumaenje stranog prava u praksi se svodi na 2 problema: (1) da li strano pravo tumaiti po principima i shvatanjima domaeg prava, ili dotine strane zemlje, te (2) kako primijeniti pravne ustanove stranog prava koje su eventualno nepoznate domaem pravu. U teoriji i praksi vladajue stanovite je da pojmove i ustanove stranog prava treba tumaiti prema pravnim shvatanjima i principima dotinog stranog pravnog sistema.Ova se pitanja u MPP tretiraju kao problem tzv.drugostepene kvalifikacije.Tu se zapravo i ne radi o kvalifikaciji u uem smislu tog pojma koji je ranije izloen, nego o problemu interpretacije. Ovakav stav prihvata i ZMPP. 33. Rjeenje problema kvalifikacije u BiH

I na ZMPP stoji na stanovitu da se strano pravo treba tumaiti lege cause pravo strane drave primjenjuje se prema svom smislu i pojmovima koje sadri.U ovakvom stanovitu sadrano je ispravno shvatanje o tome da,ako se ve pristaje na primjenu stranog prava,ne bi bilo prikladno tumaiti ga prema principima i pravnim shvatanjima domae drave.to bi bilo neproduktivno jer je strano pravo esto nekontabilno sa domaim,a ne bi bilo poeljno ni sa aspekta suverene jednakosti drava i ravnopravnosti njihovih pravnih poredaka. 34. Problem drava s sa sloenim pravnim poretkom u vezi primjene kolizione norme

13

Problem drava sa sloenim pravnim poretkom. Nejedinstveni pravni poredak koji je svojstven sloenim dravama je za MPP interesantan iz 2 razloga: U takvim dravama je zakonodavna nadlenost za privatnopravne odnose esto decentralizirana i prenesena na teritorijalne jedinice (kantone, provincije, republike i sl). S tim u vezi mogui su tzv.interlokalni ili unutranji sukobi zakona (tj.sukobi zakona pojedinih teritorijalnih jedinica). Takvi sukobi se rjeavaju primjenom normi meunarodnog privatnog prava (npr.u paniji), ili kroz posebne zakone o rjeavanju unutranjih kolizija zakona. Ako koliziona norma neke strane drave upuuje na pravo sloene drave, postavlja se pitanje pravo koje od federalnih jedinica e biti primijenjeno. O tome u teoriji postoje 2 osnovna stanovita: prema prvom, izbor prava treba prepustiti unutranjim kolizionim normama dotine strane drave (princip dvostepenosti). Po drugom stanovitu, neposredan izbor vri se istim kolizionim pravilom koje i upuuje na sloeni pravni poredak (princip jednostepenosti). Princip jednostepenosti preovladava i u teoriji i u praksi, izuzev u sluaju kad je pravo sloene drave indicirano kolizionom normom iji teini kontakt je dravljanstvo. Dravljanstvo kao taka vezivanja ne ukazuje na odreenu teritoriju, ve na dravu kao cjelinu. U takvom sluaju koristi se neki supsidijarni kriterij kao to su domicil ili redovno boravite. Obzirom na ustavna rjeenja u BiH, prema kojima su svi privatnopravni odnosi u zakonodavnoj nadlenosti entiteta, unutranja kolizija je izvjesna na nivou entiteta. Osim toga, u okviru FBiH gotovo sve oblasti privatnih prava su na kantonalnom nivou, te je osim meuentitetske mogue oekivati i meukantonalnu koliziju zakona. U situaciji kad strana koliziona norma upuuje na pravo BiH, zasad je mogue primijeniti samo princip jednostepenosti, jer unutranjih kolizionih normi nema. S druge strane, kad se radi o primjeni prava neke druge sloene drave pred domaim organima, ZMPP polazi od jednostepenosti i propisuje primjenu prava onog podruja u sloenoj dravi sa kojim postoji najblia veza. Jedino ako naa koliziona norma ne ukazuje na odreeno pravno podruje u toj dravi, rjeenje se preputa unutranjim kolizionim normama te drave. 35. Primjena mjerodavnog prava, pojam i sutina

Smisai kolizione norme je u tome da nas dovede do zakonodavstva konkretne drave koje e biti mjerodavno za meritorno ureenje jednog privatnopravnog odnosa s elementom inostranosti ili jednog pravnog pitanja unutar takvog odnosa. Ako nije bilo problema kvalifikacije samog odnosa ili take vezivanja,tada dolazimo do mjerodavnog prava koje treba in corecto primjeniti. Ako je koliziona norma uputila na neko strano pravo kao mjerodavno,problema moe biti.Moe se desiti da in corecto postoji neki od zakonom propisanih razloga koji obavezuju domai organ da odstupi od primjene stranog mjerodavnog prava,s druge strane,ako takvi razlozi ne postoje,strano pravo treba saznati i tumaiti,to za sebe vee dodatne komplikacije. 36. Problem saznanja stranog prava u vezi primjene mjerodavnog prava

Problem saznanja stranog prava. U sluajevima bez internacionalnog obiljeja vai maksima po kojoj sud poznaje pravo (iura novit curia). Meutim, kad se radi o primjeni stranog prava, postavlja se pitanje kako saznati sadraj stranog zakona. U uporednom pravu postoje 2 razliita pristupa rjeavanju ovog problema, u zavisnosti od toga da li se strano pravo tretira kao ravnopravno domaem, ili se tretira kao injenica. U prvom sluaju organ koji vodi postupak ima slubenu obavezu da sazna strano pravo, au drugom sluaju to bi bila obaveza stranaka koje dokazuju injenice u postupku. Tretiranje stranog prava kao injenice karateristino je za anglosaksonsko pravo. U Engleskoj vai oboriva pretpostavka da je dotino strano pravo jednako engleskom. Zainteresirana strana moe dokazivati suprotno, tj. moe dokazivati postojanje i sadraj stranog prava. Dokazivanje se izmeu ostalog vri i pomou svjedoka, koji

14

imaju isti procesni poloaj kao i svjedoci koji svjedoe o drugim procesnim injenicama. S druge strane, pravni sistemi zasnovani na tradiciji civilnog prava ne poznaju dokazivanje stranog prava pomou svjedoka, jer se stranom pravu daje tretman prava. Ako se uzima iskaz strunjaka, onda on ima tretman vjetaka. Primjena alternativnih kolizionih normi, koje ukazuju na vie potencijalno mjerodavnih prava, namee nunost usporedbe razliitih stranih prava i njihovih rjeenja kako bi se postiglo poeljno meritorno rjeenje. Dakle, sud je prinuen da po slubenoj dunosti ispita sadraj stranih zakonodavstava indiciranih alternativnim kolizionim normama. Prema naem ZMPP, sud ima obavezu da utvrdi sadraj stranog mjerodavnog prava po slubenoj dunosti, ali u tom cilju on moe upotrijebiti i javnu ispravu koju u postupku podnesu stranke. Ako na taj nain ne moe saznati sadraj stranog prava, sud se moe obratiti Ministarstvu pravde. Bitno je napomenuti da u praksi sudovi uvijek pokazuju tendenciju za primjenom domaeg prava, uvijek kad za to postoje manje ili vie opravdani razlozi. 37. Tumaenje stranog prava kao problem primjene mjerodavnog prava Tumaenje stranog prava u praksi se svodi na 2 problema: (1) da li strano pravo tumaiti po principima i shvatanjima domaeg prava, ili dotine strane zemlje, te (2) kako primijeniti pravne ustanove stranog prava koje su eventualno nepoznate domaem pravu. U teoriji i praksi vladajue stanovite je da pojmove i ustanove stranog prava treba tumaiti prema pravnim shvatanjima i principima stranog pravnog sistema. Ovakav stav prihvata i ZMPP. 38. Prethodno pitanje u MPP

to se tie naeg prava,ZMPP u lanu 6 stav 1 odluno razrjeava temeljnu dilemu o tome da li uzimati ili ne uzimati u obzir kolizione norme stranog prava.On utvruje obavezu domaeg organa da prethodno(dakle prije nego to primjeni strano mjerodavno pravo)ispita kolizione norme stranog prava na koje je usmjeren,i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi.Ovom odredbom zakonodavac jasno pokazuje da kolizione norme norme ZMPP ne smatra finalnim rjeenjima sukoba zakona,ve izraava nastojanje da se takvo rjeenje postigne koordinacijom sa kolizionim normama stranog prava na koje ove ukazuju. 39. Uzvraanje i upuivanje dalje (renvoi) kao razlog za odstupanje od primjene mjerodavnog prava, pojam i sutina Renvoi (ranvoa) (uzvraanje i upuivanje na dalje pravo). To je pojava da se umjesto mjerodavnog stranog prava ipak primijeni domae, ili neko drugo strano pravo umjesto onog koje je oznaeno kao mjerodavno. Zasniva se na stanovitu da domaa koliziona norma, kad upuuje na strano pravo, ne upuuje na konkretnu oblast stranog prava, ve na strano pravo u cjelini, a time i kolizione norme tog prava. Ako i domae i strano pravo sadre istu kolizionu normu za konkretno pitanje, problema nema. Npr. nae i austrijsko pravo sadre istu kolizionu normu kad je u pitanju ocjena poslovne sposobnosti fizikog lica: mjerodavno je pravo drave ija je osoba dravljanin. Prema tome, ako se kod nas ocjenjuje poslovna sposobnost Austrijanca sa prebivalitem u BiH, po naoj kolizionoj normi mjerodavna je starosna dob koju propisuje austrijsko pravo. Isto to predvia i austrijska norma, pa u takvom sluaju ne moe nastati renvoi. S druge strane, ako se u istom sluaju radi npr. o dravljaninu V.Britanije, naa koliziona norma uputila bi na englesko pravo. Meutim, engleska koliziona norma za ocjenu poslovne sposobnosti upuuje na pravo prebivalita osobe, tj. na nae pravo. Dakle, engleska koliziona norma je uzvratila na nae pravo, isto kao to bi uputila na neko dalje pravo npr.francusko, ako je prebivalite osobe u Francuskoj.

15

Stanovita u vezi sa renvoi su razliita u uporednom pravu i kreu se od eksplicitnog prihvatanja (npr. u Poljskoj), preko rjeenja u kojima se prihvata samo uzvraanje (Njemaka, Albanija, Rumunija itd) do potpunog odbacivanja (Grka, Italija, Egipat, Brazil). Na ZMPP konstituie obavezu domaeg organa da prethodno, tj. prije primjene stranog mjerodavnog prava, ispita kolizione norme stranog prava na koje je usmjeren i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi. Ovakvo rjeenje moe dovesti do nastanka beskonanog kruga. Naime, mogue je da nae pravo upuuje na pravo zemlje X, ona svojom kolizionom normom upuuje na zemlju Y, ova na zemlju Z, a zemlja Z ponovo na pravo zemlje X. Mada bi ovakav sluaj u praksi bio vrlo rijedak, takva mogunost se ipak ne moe iskljuiti u potpunosti. Rjeenje ovakvog sluaja nije eksplicitno dato u ZMPP, a prema miljenjima strunjaka, u takvom sluaju bi trebalo primijeniti pravo koje je prvobitno indicirano naom kolizionom normom. 40. Razlozi za i protiv renvoi-a

Stanovita u vezi sa renvoi su razliita u uporednom pravu i kreu se od eksplicitnog prihvatanja (npr. u Poljskoj), preko rjeenja u kojima se prihvata samo uzvraanje (Njemaka, Albanija, Rumunija itd) do potpunog odbacivanja (Grka, Italija, Egipat, Brazil). Na ZMPP konstituie obavezu domaeg organa da prethodno, tj. prije primjene stranog mjerodavnog prava, ispita kolizione norme stranog prava na koje je usmjeren i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi. Ovakvo rjeenje moe dovesti do nastanka beskonanog kruga. Naime, mogue je da nae pravo upuuje na pravo zemlje X, ona svojom kolizionom normom upuuje na zemlju Y, ova na zemlju Z, a zemlja Z ponovo na pravo zemlje X. Mada bi ovakav sluaj u praksi bio vrlo rijedak, takva mogunost se ipak ne moe iskljuiti u potpunosti. Rjeenje ovakvog sluaja nije eksplicitno dato u ZMPP, a prema miljenjima strunjaka, u takvom sluaju bi trebalo primijeniti pravo koje je prvobitno indicirano naom kolizionom normom. 41. 42. Nain primjene ustanove ranvoi-a Ranvoi u naem BiH pravu

Na ZMPP konstituie obavezu domaeg organa da prethodno, tj. prije primjene stranog mjerodavnog prava, ispita kolizione norme stranog prava na koje je usmjeren i da slijedi njihovu uputu bez obzira na to kuda ona vodi. Ovakvo rjeenje moe dovesti do nastanka beskonanog kruga. Naime, mogue je da nae pravo upuuje na pravo zemlje X, ona svojom kolizionom normom upuuje na zemlju Y, ova na zemlju Z, a zemlja Z ponovo na pravo zemlje X. Mada bi ovakav sluaj u praksi bio vrlo rijedak, takva mogunost se ipak ne moe iskljuiti u potpunosti. Rjeenje ovakvog sluaja nije eksplicitno dato u ZMPP, a prema miljenjima strunjaka, u takvom sluaju bi trebalo primijeniti pravo koje je prvobitno indicirano naom kolizionom normom. 43. Izigravanje zakona (fraus legis) kao razlog za odstupanje od primjene mjerodavnog prava, pojam i primjeri

Izigravanje zakona (fraus legis). Ako je taka vezivanja u kolizionoj normi varijabilna, stranke je najee mogu mijenjati svojom voljom. Npr. osoba moe promijeniti dravljanstvo, prebivalite ili boravite, to je redovna i normalna pojava. Meutim, ponekad se promjena take vezivanja vri u namjeri da se izbjegne primjena jednog i omogui primjena drugog prava koje je za stranku pogodnije. Npr: pravo drave X kao prepreku za zakljuenje braka predvia krvno srodstvo u 4.stepenu, a pravo drave Y takvu prepreku ne predvia. Prema kolizionim normama drave X, za uslove stupanja u brak mjerodavno je pravo drave iji su dravljani budui suprunici. U ovakvoj situaciji zainteresirani dravljani drave X koji su u krvnom srodstvu u 4.stepenu, bi sticanjem dravljanstva drave Y stekli mogunost stupanja u brak. Institut izigravanja zakona (fraus legis) sastoji se od objektivnog i subjektivnog elementa. Objektivni element je da je do promjene take vezivanja dolo legalnim putem, a subjektivni se sastoji u namjeri da se promjenom take vezivanja doe do mjerodavnosti nekog drugog prava.

16

Najei predmet izigravanja su kolizione norme u oblasti statusa fizikih i pravnih lica, porodinog i nasljednog prava, ali je izigravanje prisutno i u drugim podrujima privatnopravnih odnosa (npr. mjesto registracije brodova i aviona u oblasti stvarnopravnih odnosa, mjesto zakljuenja obligacionih ugovora i sl). Sankcija za fraudulozno (prevarno) ponaanje sastoji se u ponitavanju pravnog posla koji je nastao uz izigravanje zakona. Na ZMPP propisuje da se pravo koje bi bilo mjerodavno po domaim kolizionim normama ne primjenjuje ako bi njegovo primjenjivanje imalo za cilj izbjegavanje primjene domaeg prava. Osim toga, priznanje ve formiranog privatnopravnog odnosa e izostati ako domai organ utvrdi da je domae pravo fraudulozno zaobieno. 44. Elemeti izigravanja zakona

Institut izigravanja zakona (fraus legis) sastoji se od objektivnog i subjektivnog elementa. Objektivni element je da je do promjene take vezivanja dolo legalnim putem, a subjektivni se sastoji u namjeri da se promjenom take vezivanja doe do mjerodavnosti nekog drugog prava. 45. 46. Razliita stanovita o sankcionisanju izigravanja zakona u MPP Oblici izigravanja zakona u MPP

Institut izigravanja zakona (fraus legis) sastoji se od objektivnog i subjektivnog elementa. Objektivni element je da je do promjene take vezivanja dolo legalnim putem, a subjektivni se sastoji u namjeri da se promjenom take vezivanja doe do mjerodavnosti nekog drugog prava. Najei predmet izigravanja su kolizione norme u oblasti statusa fizikih i pravnih lica, porodinog i nasljednog prava, ali je izigravanje prisutno i u drugim podrujima privatnopravnih odnosa (npr. mjesto registracije brodova i aviona u oblasti stvarnopravnih odnosa, mjesto zakljuenja obligacionih ugovora i sl). 47. Izigravanje zakona u naem MPP

Sankcija za fraudulozno (prevarno) ponaanje sastoji se u ponitavanju pravnog posla koji je nastao uz izigravanje zakona. Na ZMPP propisuje da se pravo koje bi bilo mjerodavno po domaim kolizionim normama ne primjenjuje ako bi njegovo primjenjivanje imalo za cilj izbjegavanje primjene domaeg prava. Osim toga, priznanje ve formiranog privatnopravnog odnosa e izostati ako domai organ utvrdi da je domae pravo fraudulozno zaobieno. 48. Javni poredak (ordre public), pojam i njegovo blie odreivanje Javni poredak. Mogunost primjene stranog prava pred svojim organima drave ne prihvataju bezrezervno, ve uz tzv.rezervu javnog poretka. Naime, pozivom na ovu ustanovu, domai organ koji bi u konkretnom sluaju na osnovu kolizione norme trebao primijeniti strano pravo, moe odstupiti od primjene stranog i primijeniti domae pravo. Uslov za to je da bi primjena stranog prava, odnosno rezultat te primjene u konkretnom sluaju bio protivan temeljnim vrijednostima koje su u domaoj zemlji zatiene pravnim poretkom i javnim moralom. Bitno je naglasiti da se kod pozivanja na javni poredak radi o izuzetku. Primjenjuje se rijetko i mora biti dobro obrazloeno, jer bi se u sluaju preirokog tumaenja i nekritike primjene ova ustanova mogla pretvoriti u negaciju MPP. Prema naem ZMPP, strano pravo se ne primjenjuje ako bi njegovo dejstvo bilo suprotno ustavom utvrenim osnovama drutvenog ureenja. 49. Koristi i negativne strane javnog poretka 50. posljedice primjene ustanove javnog poretka

17

51. 52.

Ustanova javnog poretka u BiH Norme neposredne primjene, pojam i primjeri

Fenomen tzv.normi neposredne primjene. Unutar svakog pravnog sistema postoje propisi koji usljed svog naroitog znaaja zahtijevaju bezuslovnu primjenu i kao takvi moraju biti izvan dometa kolizionog sistema. Dakle, takvi domai propisi se pred organima domae drave primjenjuju uvijek, bez obzira na kolizione norme koje bi upuivale na primjenu nekog drugog prava. U naoj literaturi za takve norme koristi se termin norme neposredne primjene. Osnovni problem normi neposredne primjene je njihova identifikacija, jer zakonodavac vrlo rijetko eksplicitno propisuje bezuslovnu primjenu neke pravne norme. Zbog toga se norme neposredne primjene utvruju na osnovu njihovog sadraja i cilja. Ope pravilo je da se radi o normama koje izraavaju snaan interes drave. Uglavnom se radi o propisima javnopravne prirode, pa je njihova primjena za MPP znaajna samo u pogledu posljedica koje imaju na privatnopravne odnose. Takve norme su npr. one koje se odnose na regulisanje i kontrolu trita i nacionalne ekonomije, propisi vezani za zatitu domaeg poljoprivrednog zemljita ili nekretnina, vaniji radnopravni propisi, propisi o zatiti okoline itd. 53. Svojstvo i posljedice svojstva norme neposredne primjene

Neposredne take vezivnja su vrsti faktori lokalizacije koji vode ka odreenom pravu kao mjerodavnom u ovu kategoriju soadaju sve tipine take vezivanja ( dravljanstvo, domicil, , mjesto zakljuenja ugovora, mjerilo izvrenja delikata i sl.)

54. Kolizione norme opeg karaktera Zakon o MPP,unutar osnovnih odredbi,sadri i dva koliziona pravila opteg znaaja.Jedno od njih tie se mjerodavnog prava u pogledu valjanosti forme,a drugo se odnosi na mjerodavno pravo u pogledu zastarjelostri. Kad je u pitanju ocjena o formalnoj validnosti bilo kojeg pravnog posla ili radnje,ZMPP propisuje alternativnu mjerodavnost prava mjesta gdje je pravni posao zakljuen ili gdje je pravna radnja preuzeta.To praktino znai da e pravni posao ili radnja biti u pogledu forme,smatrani validnim ukoliko odgovaraju ili propisima drave u kojoj su nastali ili drave ije je pravo,prema kolizionim normama iz posebnog dijela ZMPP,mjerodavno za taj pravni posao ili radnju.Sasvim je jasno da je odredba bazirana na maximi in favorem negotii i da nastoji odrati pravni posao na snazi. Prema drugom optem kolizionom pravilu,nastupanje zastarjelosti ocjenjuje se prema pravu koje je mjerodavno za sadrinu pravnog posla odnosno pravne radnje,to znai da ovo koliziono pravo zapravo u pogledu ocjene da li je nastupila zastarjelost,referira na kolizione norme posebnog dijela ZMPP ,to mu daje karakternepravog ili uvjetnog kolizionog pravila jer samo ne sadri nikakav teini kontakt sve dok se u vidu ne bude imao konkretan pravni odnos s inostranim elementima u kojem je pitanje zastarjelosti sporno. 55. Znaaj primjene stranog prava

Ako je koliziona norma u konkretnom sluaju uputila na primjenu nekog stranog prava, to strano pravo je potrebno saznati i tumaiti, tosamo po sebi moe izazvati odreene komplikacije. Osim toga, mogue je da u konkretnom sluaju postoji neki od zakonom propisanih razloga koji obavezuju domai organ da odstupi od primjene stranog mjerodavnog prava.

18

56. 57.

Pravna priroda stranog prava Naelni i stvarni poloaj stranog prava

Problem saznanja stranog prava. U sluajevima bez internacionalnog obiljeja vai maksima po kojoj sud poznaje pravo (iura novit curia). Meutim, kad se radi o primjeni stranog prava, postavlja se pitanje kako saznati sadraj stranog zakona. U uporednom pravu postoje 2 razliita pristupa rjeavanju ovog problema, u zavisnosti od toga da li se strano pravo tretira kao ravnopravno domaem, ili se tretira kao injenica. U prvom sluaju organ koji vodi postupak ima slubenu obavezu da sazna strano pravo, au drugom sluaju to bi bila obaveza stranaka koje dokazuju injenice u postupku. Tretiranje stranog prava kao injenice karateristino je za anglosaksonsko pravo. U Engleskoj vai oboriva pretpostavka da je dotino strano pravo jednako engleskom. Zainteresirana strana moe dokazivati suprotno, tj. moe dokazivati postojanje i sadraj stranog prava. Dokazivanje se izmeu ostalog vri i pomou svjedoka, koji imaju isti procesni poloaj kao i svjedoci koji svjedoe o drugim procesnim injenicama. S druge strane, pravni sistemi zasnovani na tradiciji civilnog prava ne poznaju dokazivanje stranog prava pomou svjedoka, jer se stranom pravu daje tretman prava. Ako se uzima iskaz strunjaka, onda on ima tretman vjetaka. Primjena alternativnih kolizionih normi, koje ukazuju na vie potencijalno mjerodavnih prava, namee nunost usporedbe razliitih stranih prava i njihovih rjeenja kako bi se postiglo poeljno meritorno rjeenje. Dakle, sud je prinuen da po slubenoj dunosti ispita sadraj stranih zakonodavstava indiciranih alternativnim kolizionim normama. Prema naem ZMPP, sud ima obavezu da utvrdi sadraj stranog mjerodavnog prava po slubenoj dunosti, ali u tom cilju on moe upotrijebiti i javnu ispravu koju u postupku podnesu stranke. Ako na taj nain ne moe saznati sadraj stranog prava, sud se moe obratiti Ministarstvu pravde. Bitno je napomenuti da u praksi sudovi uvijek pokazuju tendenciju za primjenom domaeg prava, uvijek kad za to postoje manje ili vie opravdani razlozi. 58. 59. 60. Saznanje i naini saznanja stranog prava Primjena stranog prava prema BiH MPP Reciprocitet i retorzija u MPP, pojam i sluajevi

Pojam reciproteta ili uzajamnosti u najirem smislu podrazumjeva jednako ponaanje izmeu dviju suverenih drava. Moe biti rije o ponaanju u pogledu tretmana stranaca, priznavanju sudskih i drugih odluka, te o pruanju meunarodne pravne pomoi. Postojanje reciprotiteta izmeu domae i odreene strane drave, moe biti uvjet za uivanje nekih prava stranaca. Nepostojanje reciprotiteta, moe onemoguiti priznavanje strane sudske odluke, a moe uzrokovati i proirenje me. nadlenosti domaih organa ili iskljuiti dejstvo tzv. dvostruke meunarodne litis pendencije. U tijesnoj vezi sa pojmom reciprotiteta stoji i pojam retorzije, koji se koristi i ima odreeno znaenje i konsekvence i u me. javnom i u me. privatnom pravu. Retorzija je zapravo negativni reciprocitet, tj. nepoeljno uzajamno ponaanje dviju drava. 61. Podruja reciprociteta u MPP

19

Premda je reciprocitet (uzajamnost) pojam vezan s meudravnim odnosima, i kao takav predstavlja kategoriju meunarodnog javnog prava, on se dosta esto pojavljuje i kao determinanta unutar meunarodnog privatnog prava. To potvruje ranije iznesenu tezu o tome kako je metod reguliranja u MPP s jedne strane, i vie, naslonjen na metodoloke principe gra. prava, a s druge strane, i u manjoj mjerti, na metodoloke principe meunarodne principe javnog prava. 62. Dokazivanje reciprociteta

63. Vrste reciprociteta i njihova sutina Po nastanku, reciprotitet moe biti: diplomatski, zakonski i faktiki. Diplomatski-podrazumjeva postojanje bilateralnog ili multilateralnog me. ugovora koji drave ugovornice tada obavezuje po principu pacta sunt servanda. Tada se drave ugovornice ponaaju jednako jer ih na to obavezuje zakljueni me. ugovor ili klauzula nacionalnog tretmana. Zakonski-reciprocitet bazira se na istovrsnim zakonskim odredbama o nekom pravnom pitanju u dravama o kojima je rije. Faktiki-reciprocitet nastaje, via facti, dakle pod jednakim ponaanjem drava u pravnoj praksi. Postojanje takvog reciprociteta je esto kao i stanje stvari i kao uvjet u MPP. Takav reciprocitet se u sluaju sumnje mora dokazivati, to moe biti vezano za velike praktine potekoe. Po obimu i sadrini, reciprocitet moe biti formalni, materijalni i efektivni. Formalni-ako je neto u MPP uvjetovano formalnim reciprocitetom, smatra se da je taj uvjet ispunjen samim tim to zemlje o kojima je rije naelno izjednaavaju strance sa domaim dravljanima, najee na nivou ustavnopravnih normi. Materijalni-postoji samo onda ako je konkretno pravo priznato u obje zemlje. Efektivni-postoji izmeu dvije drave onda kada su njihovim dravljanima dostupna odreena prava, ali u istom obliku. 64. Vaenja pravnih normi u MPP 65. Mobilni sukob zakona u MPP

Sutina problema koji u MPP nazivamo Mobilni sukob zakonaje u tome to je varijabilni teini kontakt izmjenjen u vremenu izmeu momenta nastanka neke pravne konstrukcije ( ili nkog privatnog prava) i momenta raspravljanja o tome. Upravo je mjesto nalaenja pokretnih stvari u tom smislu problematian teini kontakt. Rije je dakle o situacijama u kojima na teini kontakt u kolizionoj normi 8 mjesto gdje se stvar nalazi) ukazuje na dva prava: ranijeg i pravo kasnijeg mjesta nalaenja. Koje je od njih definitivno mjerodavno za rjeenje pravnog pitanja? Postoje dvije situacije: 1. je ona kad je sticalac stekao neko stvarno pravo na pokretnoj stvari prema pravu ranijeg mjesta nalaenja, a stvar je potom premjetena u zemlju u kojoj za sticanje tog prava treba ispuniti sljedee uvjete. 2. je ona kad je stvar premjetena iz zemlje u kojoj pravo jo nije bilo steeno ( zbog nepovoljnih uvjeta), u zemlju prema ijem su pravu uvjeti za sticanje tog prava ispunjeni, pa se namee pitanje da li je ono automatski steeno samim premjetanjem stvari?

20

66.

Pojava unutardravnih sukoba zakona

67. Kolizione norme pred nejedinstvenim pravnim poretkom 68. 69. 70. Stara Grka i stari Rim i historijski razvoj MPP Raspad starog Rima i feudalni period ljudske historije i historija MPP kole statuta i historijski razvoj MPP

71. XIX stoljee u Evropi i historijski razvoj MPP 72. 73. 74. Anglo-amerike koncepcije i amer.revolucija u oblasti sukoba zakona i njeni odjeci Odreivanje mjerodavnog prava kod linog (osobnog) statusa Pojam fizike i pravne osobe u MPP

Fizike osobe. Danas se openito smatra da je svaka fizika osoba pravni subjekt, tj. da ima pravnu sposobnost. U tom pogledu svojstvo stranca nema uticaja. Ocjena poslovne sposobnosti stranca se po pravilu preputa njegovom personalnom pravu. Uporedno pravo poznaje izuzetke, kad se stranac u domaoj zemlji smatra poslovno sposobnim, mada to svojstvo ne bi mogao imati po svom domovinskom pravu. Takvi izuzeci uspostavljeni su u korist principa in favorem negotii i svojstveni su materiji ugovornih obligacija, prvenstveno na podruju mjeninog i ekovnog prava. I na ZMPP propisuje da je fizika osoba koja je poslovno nesposobna po svom nacionalnom pravu, ipak poslovno sposobna ako ima poslovnu sposobnost po pravu mjesta gdje je nastala obaveza. Ovaj izuzetak je iroko prihvaen i u uporednom pravu, a njegova svrha je sigurnost pravnog prometa i zatita savjesnih ugovaraa. Treba imati na umu da i ovdje u obzir dolazi primjena ustanove javnog poretka, ukoliko je razlog poslovne nesposobnosti stranca po njegovom nacionalnom pravu neprihvatljiv za poredak domae drave. Pravne osobe. U principu, statusna prava pravne osobe (osnivanje, organizacijski oblici, poslovanje, zastupanje i prestanak) u podvrgnuta zakonodavstvu drave iju pripadnost ima ta osoba. Meutim, kad pravna osoba treba djelovati na tlu domae drave, ovo naelo trpi znaajna odstupanja. To se prvenstveno odnosi na regulisanje tzv.prava na poslovanje strane osobe, koje se podvrgava zakonu domae drave. 75. Pravne sposobnosti fizikih i pravnih osoba u MPPopravni odnosi s elementom inostranosti pri odreivanju mjerodavnog prava, pojam, sutina i vrste Pravna sposobnost. Danas postoji opa saglasnost o tome da se pitanje nastanka pravnog subjektiviteta fizike osobe treba podvrgnuti personalnom zakonu osobe o kojoj se radi, tj. zakonu njenog dravljanstva (kako izmeu ostalih propisuje i nae pravo), zakonu domicila ili zakonu njenog redovnog boravita. U pogledu pretpostavki za nastanak pravnog subjektiviteta pojedina svjetska zakonodavstva se meusobno razlikuju. Dominantno je stanovite sticanja pravnog subjektiviteta u trenutku perfektuacije poroaja, ali ima i neto drugaijih rjeenja, npr. u panskom graanskom zakoniku je predvieno da pravna sposobnost nastaje po isteku 24 sata od trenutka fizikog odvajanja majke i djeteta. Pitanje prestanka pravne sposobnosti fizike osobe, a koje nije posljedica medicinski ustanovljene smrti, predstavlja povod za sukob razliitih zakonodavstava, posebno obzirom na razliite pravne fikcije u vezi sa komorijentima (osobe nastradale u istom dogaaju gdje nije mogue ustanoviti koja je od njih prije umrla). Kad se

21

radi o komorijentima, trenutak prestanka pravne sposobnosti jedne osobe ocjenjuje se u najveem broju zemalja prema njenom nacionalnom ili pak domicilnom pravu. Meutim, u uporednom pravu postoji i drugaije rjeenje, tj. rjeenje o mjerodavnosti legis causae (prema kauzi zbog koje se odreuje pravna sposobnost, tj. prema pravnom odnosu koji pretpostavlja postojanje pravne sposobnosti). Problem prestanka pravne sposobnosti nestalog lica koliziono se takoe regulira na 2 naina: dominira primjena personalnog prava nestale osobe (lex nationalis odnosno lex domicilii), dok se u nekim zemljama mjerodavnom uzima lex causae. 76. Dravljanstvo kao taka vezivanja

Dravljanstvo predstavlja pravno.politiki status osobe na osnovu kojeg ona duguje lojalnost jednoj odreenoj dravi . Dravljanstvo se bazira(ako se izuzme naturalizacija,kao nain sticanja dravljanstva na zahtjev osobe),na mjestu roenja ili porjeklu. Sa stanovita MPP relevantan je jedino zakljuak da primjena dravljanstva kao teinog kontakta osigurava predvidivost mjerodavnog prava,uz realan rizik da to pravo nee biti najblieosobi o kojoj se radi.Nasuprot tome,domicil osigurava najblie,ali esto nepredvidivo pravo. Kako je dravljanstvo u odsutnosti drugih realnih vezanosti osobe sa njenom domovinom u sutini formalnopravni koncept vezivanja,domicil je,koji se bazira na faktikim vezanostima,jedan praktian koncept koji polazi od realnih okolnosti u kojima osoba ivi,ini se da teina vezanost koja se danas sve vie shvata u smislu socijalnog ukorjenjenjaosobe,prije moe utvrditi osloncem na prebivalite,nego li na dravljanstvo. 77. Domicil i boravite kao take vezivanja

Domicil je vie vezan za graanski status osobe i regulisanje njenih privatnih prava i obaveza. Domicil se konstituira boravkom osobe u oreenoj dravi uz njenu namjeru da se tu trajno nastani.Jedna osoba moe biti dravljanin jedne zemlje,a istovremeno biti domicilna na teritoriji druge. Sa stanovita MPP relevantan je jedino zakljuak da primjena dravljanstva kao teinog kontakta osigurava predvidivost mjerodavnog prava,uz realan rizik da to pravo nee biti najblieosobi o kojoj se radi.Nasuprot tome,domicil osigurava najblie,ali esto nepredvidivo pravo. Kako je dravljanstvo u odsutnosti drugih realnih vezanosti osobe sa njenom domovinom u sutini formalnopravni koncept vezivanja,domicil je,koji se bazira na faktikim vezanostima,jedan praktian koncept koji polazi od realnih okolnosti u kojima osoba ivi,ini se da teina vezanost koja se danas sve vie shvata u smislu socijalnog ukorjenjenjaosobe,prije moe utvrditi osloncem na prebivalite,nego li na dravljanstvo. 78. Porodini odnosi u MPP, pojam i izvori

Uporedno-pravna analiza kolizionih normi koje se odnose na brak pokazuju 2 krupne distinkcije opeg znaaja. Prvo razlikuje se pitanje formalne od pitanja materijalne valjanosti braka. Drugo kod materijalne valjanosti razlikuju se 2 osnovna naina vezivanja: posredstvom mjesta sklapanja braka (primjena legis loci celebrationis) i vezivanje posredstvom osoba ( primjena leges personales buduih suprunika). Osim toga, susreu se posebne kolizione norme za dejstva braka, brano-imovinski reim, nitavost i razvod braka. 79. Mjerodavno pravo u pogledu forme braka

22

Problem mjerodavnog prava za formu braka s inostr. elementom poljavljuje se u dva vida: 1. koje pravo primjeniti u pogledu forme braka koji se zakljuuje pred domaim organima,a postoji strani element u subjektu 2. po kojem pravu treba procjeniti da li je brak zakljuen u inostranstvu formalno valjantj.moe li kao takav biti registrovan u domaim knjigama graanskih stanja(mati.knjiga vjen.) i proizvoditi pravno dejstvo na domaoj teritoriji. 80. Mjerodavno pravo za materijalne uvjete braka

U veini kontinentalno- evropskih zemalja primjena personalnog prava na ocjenu materijalnih uslova za sklapanje braka znai kumulativnu primjenu nacionalnih zakona oba budua suprunika. Na ZMPP stoji na istom stanovitu uslovi za zakljuivanje braka ocjenjuju se za svako lice prema zakonu drave iji je ono dravljanin u vrijeme stupanja u brak. 81. Dejstva braka s inostranim elementom

Dejstva braka. Kad su u pitanju dejstva braka sa meunarodnim obiljejem, na adekvatan izbor prava utie injenica da se po svojoj pravnoj prirodi jasno razlikuju lina od imovinskih dejstava braka. Iz toga proizilazi nuna upotreba razliitih teinih kontakata u ovim dvjema oblastima. Osim toga, na podruju linih (opih) dejstava nije mogua kumulativna primjena vie prava, a afirmacija principa ravnopravnosti polova onemoguava vezivanje za personalni zakon mua. Zbog toga nacionalna zakonodavstva nastoje fiksirati taku vezivanja koja je zajednika za oba suprunika. Tako izabrano mjerodavno pravo gubi obiljeje legis personalis i postaje lex familiae (porodini statut). U evropskim zemljama najee se polazi od zajednikog dravljanstva suprunika. Ako vezivanje na taj nain nije mogue, prelazi se na izbor mjerodavnog prava posredstvom zajednikog prebivalita ili redovnog boravita. Ako nije mogue doi do mjerodavnog prava pomou jedinstvene take vezivanja, rjeenja u uporednom pravu su razliita. Na ZMPP predvia slijedei redoslijed supsidijarnosti: zajednika lex nationalis, zajednika lex domicilii, posljednja zajednika lex domicilii, te na kraju lex fori. Za vanbranu zajednicu takoe su predviena pravila vezivanja i to prvenstveno lex nationalis, a zatim zajednika lex domicilii. Razmatrana koliziona pravila se u veini zemalja primjenjuju i na imovinske odnose suprunika, osim ako sami suprunici nisu svojom voljom izabrale neko drugo pravo. Po Hakoj konvenciji o zakonu koji se primjenjuje na branoimovinski reim iz 1978, branoimovinski reim regulie se zakonom koji su stranke oznaile prije stupanja u brak, a ako izbor nije izvren taka vezivanja je prvo zajedniko redovno boravite suprunika. Od toga se moe odstupiti u korist zajednike lex nationalis u tano odreenim sluajevima, a prvenstveno ako suprunici nisu zasnovali zajedniko redovno boravite. Ako stranke nemaju ni zajedniko redovno boravite niti zajedniko dravljanstvo, mjerodavno pravo se utvruje obzirom na sve okolnosti konkretnog sluaja. 82. Razvod braka s inostranim elementom

Razvod. Kolizione norme koje se odnose na razvod braka u evropskom MPP se naelno zasnivaju na zajednikom dravljanstvu branih drugova. Novije kodifikacije izriito utvruju da se na uzroke i uinke razvoda braka ima primijeniti pravo koje je mjerodavno i za lina dejstva braka. U angloamerikim zemljama razmatranje kolizionog regulisanja razvoda uglavnom je usmjerena na 2 pitanja: pitanje meunarodne nadlenosti za izricanje razvoda, te pitanje priznanja stranih odluka o razvodu. Razvod se tretira kao isto pitanje linog pravnog statusa, pa je samo sud u domicilu tuenog nadlean za donoenje odluke, i to primjenjujui domai zakon. Uticaj ovog rjeenja primjetan je u i evropskom pravu.

23

Prema naem ZMPP, primarna taka vezivanja je zajedniko dravljanstvo, a supsidijarna je kumulacija nacionalnih zakona suprunika. Ovakvo rjeenje garantira priznanje odluke o razvodu u zemljama iji su dravljani bivi suprunici. ZMPP takoe sadri i pravila in favorem divortii koja odreuju mjerodavnost domaeg prava (lex fori) ako je jedan od branih drugova na dravljanin, pa i onda kad to nije sluaj ako je u vrijeme podnoenja tube jedan od branih drugova imao prebivalite u naoj zemlji. U bilateralnom ugovoru sa Francuskom, primarna teina vezanost je zajedniko dravljanstvo suprunika, a supsidijarno zajedniki domicil, odnosno posljednji zajedniki domicil suprunika. Haka konvencija o sukobu zakona i nadlenosti u materiji razvoda i rastave bazirana je na principu kumulacije nacionalnih zakona suprunika i legis fori, a usluaju razliitog dravljanstva Konvencija je kao mjerodavno predviala posljednje zajedniko zakonodavstvo suprunika. 83. Nevanost braka s inostranim elementom Brak sa inostranim elementom moe prestati: 1. ponitenjem - materijalnog nedostatka u momentu njegovog zakljuivanja, tj. brane smetnje 2. proglaavanjem nepostojeim formalni propusti i nedostaci kod njegovog zakljuivanja Postavlja se pitanje prema kojem pravu treba ocijeniti ds li je takvih nedostataka doista bilo? U uporednom MPP postoje dva naina za odreivanje mjerodavnog prava: u pogledu uzroka nevanosti braka treba primjeniti isto ono koliziono pravilo koje vrijedi za njegovo zakljuivanje i - ono prema kojem treba primjeniti koliziono pravilo koje vai za razvod. U naem MPP prihvaena je prva koncepcija: to znai da je dovoljno da razlog za ponitavanje postoji u nacionalnom zakonu jednog od branih drugova ili da postoji jedna od apsolutnih branih smetnjipredvienih u naem porodinom pravu. 84. Imovinski odnosi u branoj zajednici

U veini zemalja primjenjuju i na imovinske odnose suprunika, osim ako sami suprunici nisu svojom voljom izabrale neko drugo pravo. Po Hakoj konvenciji o zakonu koji se primjenjuje na branoimovinski reim iz 1978, branoimovinski reim regulie se zakonom koji su stranke oznaile prije stupanja u brak, a ako izbor nije izvren taka vezivanja je prvo zajedniko redovno boravite suprunika. Od toga se moe odstupiti u korist zajednike lex nationalis u tano odreenim sluajevima, a prvenstveno ako suprunici nisu zasnovali zajedniko redovno boravite. Ako stranke nemaju ni zajedniko redovno boravite niti zajedniko dravljanstvo, mjerodavno pravo se utvruje obzirom na sve okolnosti konkretnog sluaja. 85. Status djece i odnosi izmeu roditelja i djece

U zemljama koje primjenjuju sistem diferencijalnog vezivanja, vae razliite kolizione norme za razliite vidove izdravanja. Tako se moe zasebno govoriti o izdravanju izmeu branih drugova, izmeu lica u vanbranoj zajednici, roditelja i djece, usvojitelja i usvojenika, te o izdravanju izmeu ostalih srodnika.

24

o izdravanje izmeu roditelja i djece osnovno pitanje kod ovog oblika izdravanja jeste opravdanost upotrebe iste take vezivanja bez obzira na to ko se javlja u ulozi traioca (tj. da li izdravanje trai roditelj ili dijete). Stanovite koje polazi od naela posebne drutvene zatite djeteta nalae da se dijete kao povjerilac izdravanja favorizira, odnosno da se taka vezivanja odabere tako da indicira pravo blisko djetetu i njegovim interesima. Indiciranje personalnog prava djeteta ne mora uvijek biti najbolje rjeenje, jer e ponekad strano pravo nuditi povoljniji poloaj za dijete. Zbog toga neka nacionalna koliziona pravila oznaavaju nekoliko zakonodavstava kao potencijalno mjerodavna, tako da povjerilac izdravanja moe odabrati najpovoljnije. Hake konvencije o pravu mjerodavnom za izdravanje iz 1956. i 1973.godine ne omoguavaju povjeriocu da za sebe bira najpovoljnije pravo, ali predviaju supsidijarne take vezivanja u sluaju da primarno mjerodavno pravo u konkretnom sluaju ne predvia obavezu izdravanja. Ako roditelj trai izdravanje od svog djeteta, neka zakonodavstva predviaju posebnu kolizionu normu zasnovanu na dravljanstvu roditelja kao teinoj vezanosti. 86. Usvojenje s inostranim elementom

Usvojenje Na podruju kolizionog regulisanja usvojenja dominira tzv.personalni statut, i to u obliku kumulativne primjene nacionalnih, odnosno domicilnih zakona stranaka ili u vidu mjerodavnosti personalnog zakona usvojitelja uz konsultaciju personalnog zakona usvojenika u pogledu potrebe i naina davanja njegove saglasnosti za zasnivanje usvojenja. Lex fori se ovdje javlja u korektivnoj ulozi, ukoliko nije osnovno rjeenje.U nekim zemljama ista pravila vezivanja vrijede za zasnivanje, prestanak i dejstva usvojenja, dok se u drugim zemljama na dejstva primjenjuju posebna koliziona pravila (npr.distributivna kumulacija personalnih zakona usvojitelja i usvojenika za zasnivanje i prestanak usvojenja, a legis personalis usvojitelja za dejstva usvojenja). U angloamerikom pravu u oblasti usvojenja je dominantan princip lex fori in foro proprio, pa se problem izbora mjerodavnog prava svodi na oblast jurisdikcije. Engleski Children Act iz 1975.g kao teini kontakt za utvrivanje nadlenosti utvruje domicil usvojitelja, uz fiziko prisustvo usvojenika na istoj teritoriji u trenutku zasnivanja usvojenja. Na ZMPP u pogledu pretpostavki za zasnivanje usvojenja utvruje kumulativnu primjenu nacionalnih zakona stranaka. Dejstva usvojenja podvrgnuta su pravu zajednikog dravljanstva stranaka, a ako su dravljanstva razliita, onda pravu njihovog zajednikog domicila. Ako stranke nemaju zajedniki domicil, a jedna od njih je domai dravljanin, mjerodavno je lex fori (nacionalni zakon domaeg dravljanina). Ako ni to nije sluaj, ZMPP daje prevagu nacionalnom zakonu usvojenika. Meunarodno reguliranje. U bilateralnom ugovoru sa Francuskom, primarna vezanost je zajedniko dravljanstvo stranaka, a supsidijarna zajedniki domicil, odnosno posljednji zajedniki domicil. Haka konvencija o nadlenosti, primjenjivom pravu i priznanju odluka koje se odnose na usvojenje iz 1965.godine zasnovana je na principu lex fori in foro proprio. Relevantne take vezivanja su redovno boravite usvojitelja odnosno branih drugova koji zajedniki usvajaju, kao i njihovo dravljanstvo. Nacionalni zakon usvojenika mjerodavan je u pogledu njegovog pristanka, kao i pristanka treih lica koja nisu u srodstvu sa usvojiteljima. 87. Zakonsko izdravanje izmeu srodnika s inostr. elem., pojam, sutina i sluajevi

Zakonsko izdravanje izmeu srodnika je opeprihvaeno u uporednom pravu. Meutim, prisutne su znaajne razlike u pogledu regulisanja ove obaveze, prvenstveno u pogledu kruga lica koja obaveza tereti, trajanja obaveze, te utvrivanja visine i naina njene realizacije. Najoptiji znaaj ima razlikovanje jedinstvenog kolizionog reguliranja, koje se bez obzira na vrstu izdravanja zasniva na istoj taki vezivanja, i diferenciranog kolizionog regulisanja, koje se zasniva na razliitim teinim kontaktima s obzirom na razne vidove obaveze izdravanja. U sistemu jedinstvenog vezivanja kao take vezivanja javljaju se mjesto odluivanja (locus fori) ili dravljanstvo. Primjena legis fori je karakteristika zemalja Common Law sistema, mada u SAD nema potpunu dominaciju.

25

Dravljanstvo kao taka vezivanja nije problematino ako su i povjerilac i dunik izdravanja dravljani iste drave. Ako nisu, otvara se dilema izmeu primjene nacionalnog zakona jedne ili druge strane. Vei broj zakonodavstava opredjeljuje se za legis nationalis debitoris kao mjerodavno pravo, elei favorizirati pravni poloaj dunika. U zemljama koje primjenjuju sistem diferencijalnog vezivanja, vae razliite kolizione norme za razliite vidove izdravanja. Tako se moe zasebno govoriti o izdravanju izmeu branih drugova, izmeu lica u vanbranoj zajednici, roditelja i djece, usvojitelja i usvojenika, te o izdravanju izmeu ostalih srodnika. o izdravanje izmeu roditelja i djece osnovno pitanje kod ovog oblika izdravanja jeste opravdanost upotrebe iste take vezivanja bez obzira na to ko se javlja u ulozi traioca (tj. da li izdravanje trai roditelj ili dijete). Stanovite koje polazi od naela posebne drutvene zatite djeteta nalae da se dijete kao povjerilac izdravanja favorizira, odnosno da se taka vezivanja odabere tako da indicira pravo blisko djetetu i njegovim interesima. Indiciranje personalnog prava djeteta ne mora uvijek biti najbolje rjeenje, jer e ponekad strano pravo nuditi povoljniji poloaj za dijete. Zbog toga neka nacionalna koliziona pravila oznaavaju nekoliko zakonodavstava kao potencijalno mjerodavna, tako da povjerilac izdravanja moe odabrati najpovoljnije. Hake konvencije o pravu mjerodavnom za izdravanje iz 1956. i 1973.godine ne omoguavaju povjeriocu da za sebe bira najpovoljnije pravo, ali predviaju supsidijarne take vezivanja u sluaju da primarno mjerodavno pravo u konkretnom sluaju ne predvia obavezu izdravanja. Ako roditelj trai izdravanje od svog djeteta, neka zakonodavstva predviaju posebnu kolizionu normu zasnovanu na dravljanstvu roditelja kao teinoj vezanosti. o izdravanje izmeu usvojitelja i usvojenika po pravilu nema posebnih kolizionih normi. Mjerodavnim se smatraju take vezivanja utvrene za dejstva usvojenja i odnose izmeu usvojitelja i usvojenika. o izdravanje izmeu ostalih srodnika za ovo izdravanje postoje posebne kolizione norme, bez preciziranja o kojim srodnicima se radi. Vezivanje se uglavnom utvruje ve pomenutim takama. Na ZMPP kad je u pitanju odreivanje mjerodavnog prava za obavezu izdravanja roditelja i djece, kao osnovno rjeenje predvia primjenu zajednikih legis nationalis roditelja i djece, a supsidijarne take su: zajedniki domicil, domae dravljanstvo djeteta ili jednog od roditelja, te na kraju dravljanstvo djeteta. Radi se o opoj kolizionoj normi za odnose roditelja i djece. Koliziono regulisanje izdravanja izmeu usvojitelja i usvojenika podvrgnuto je opoj kolizionoj normi za efekte usvojenja. Meunarodno reguliranje. Bilateralni ugovor sa Francuskom nema posebnih odredaba o pravu mjerodavnom za izdravanje, pa se na ta pitanja primjenjuju kolizione norme za dejstva braka, odnose izmeu roditelja i djece, odnosno na dejstva usvojenja. Za vanbranu djecu kao povjerioce izdravanja mjerodavna je njihova lex nationalis, odnosno lex domicilii ako je povoljnije za dijete. U okviru UN-a je 1956.godine donesena Njujorka konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu, koja je na snazi i kod nas. U okviru Hake konferencije za MPP donesene su jo 4 konvencije, od kojih se 2 odnose na priznanje odluka i izvrenje odluka o izdravanju, a 2 na mjerodavno pravo. Prva (takoe potpisana 1956.) sadri kolizione norme koje odreuju mjerodavno pravo za obavezu izdravanja prema djeci. Primarna taka vezivanja je redovno boravite djeteta. Da bi se odstupilo od tog osnovnog pravila i primijenila lex nationalis djeteta, moraju kumulativno biti ispunjeni slijedei uslovi: da je u toj zemlji locus fori, da su i dijete i dunik izdravanja njeni dravljani, te da dunik tu ima redovno boravite. Ako dijete ne bi moglo dobiti izdravanje po zakonu svog redovnog boravita, odnos se supsidijarno vezuje za pravo na koje ukazuju kolizione norme legis formi. Konvencija o zakonu koji se primjenjuje na obavezu izdravanja iz 1973.godine odnosi se na izdravanje uope. Njena rjeenja su u znatnoj mjeri usklaena sa rjeenjima prethodne konvencije i primarna vezanost je redovno boravite povjerioca izdravanja. Odnos se supsidijarno vezuje za zajedniku lex natinalis stranaka, a ako ni to pravo ne omoguuje uspostavljanje obaveze, odluujua je vezanost za pravo drave u kojoj se raspravlja o zahtjevu.

26

Godine 1990. Konvencija iz 1956. imala je 13, a Konvencija iz 1973.godine 10 ratifikacija. 88. Izdravanje izmeu roditelja i djece u odreivanju mjerodavnog prava

Na ZMPP kad je u pitanju odreivanje mjerodavnog prava za obavezu izdravanja roditelja i djece, kao osnovno rjeenje predvia primjenu zajednikih legis nationalis roditelja i djece, a suspidijarne take su: zajedniki domicil, domae dravljanstvo djeteta ili jednog od roditelja, te na kraju dravljanstvo djeteta. Radi se o opoj kolizionoj normi za efekte usvojenja. 89. Izdravanje izmeu usvojitelja i usvojenika u odreivanju mjerodavnog prava

Usvojenje Na podruju kolizionog regulisanja usvojenja dominira tzv.personalni statut, i to u obliku kumulativne primjene nacionalnih, odnosno domicilnih zakona stranaka ili u vidu mjerodavnosti personalnog zakona usvojitelja uz konsultaciju personalnog zakona usvojenika u pogledu potrebe i naina davanja njegove saglasnosti za zasnivanje usvojenja. Lex fori se ovdje javlja u korektivnoj ulozi, ukoliko nije osnovno rjeenje.U nekim zemljama ista pravila vezivanja vrijede za zasnivanje, prestanak i dejstva usvojenja, dok se u drugim zemljama na dejstva primjenjuju posebna koliziona pravila (npr.distributivna kumulacija personalnih zakona usvojitelja i usvojenika za zasnivanje i prestanak usvojenja, a legis personalis usvojitelja za dejstva usvojenja). U angloamerikom pravu u oblasti usvojenja je dominantan princip lex fori in foro proprio, pa se problem izbora mjerodavnog prava svodi na oblast jurisdikcije. Engleski Children Act iz 1975.g kao teini kontakt za utvrivanje nadlenosti utvruje domicil usvojitelja, uz fiziko prisustvo usvojenika na istoj teritoriji u trenutku zasnivanja usvojenja. Na ZMPP u pogledu pretpostavki za zasnivanje usvojenja utvruje kumulativnu primjenu nacionalnih zakona stranaka. Dejstva usvojenja podvrgnuta su pravu zajednikog dravljanstva stranaka, a ako su dravljanstva razliita, onda pravu njihovog zajednikog domicila. Ako stranke nemaju zajedniki domicil, a jedna od njih je domai dravljanin, mjerodavno je lex fori (nacionalni zakon domaeg dravljanina). Ako ni to nije sluaj, ZMPP daje prevagu nacionalnom zakonu usvojenika. Meunarodno reguliranje. U bilateralnom ugovoru sa Francuskom, primarna vezanost je zajedniko dravljanstvo stranaka, a supsidijarna zajedniki domicil, odnosno posljednji zajedniki domicil. Haka konvencija o nadlenosti, primjenjivom pravu i priznanju odluka koje se odnose na usvojenje iz 1965.godine zasnovana je na principu lex fori in foro proprio. Relevantne take vezivanja su redovno boravite usvojitelja odnosno branih drugova koji zajedniki usvajaju, kao i njihovo dravljanstvo. Nacionalni zakon usvojenika mjerodavan je u pogledu njegovog pristanka, kao i pristanka treih lica koja nisu u srodstvu sa usvojiteljima. 90. Izdravanje izmeu srodnika u odreivanju mjerodavnog prava

Zakonsko izdravanje izmeu srodnika je opeprihvaeno u uporednom pravu. Meutim, prisutne su znaajne razlike u pogledu regulisanja ove obaveze, prvenstveno u pogledu kruga lica koja obaveza tereti, trajanja obaveze, te utvrivanja visine i naina njene realizacije. Najoptiji znaaj ima razlikovanje jedinstvenog kolizionog reguliranja, koje se bez obzira na vrstu izdravanja zasniva na istoj taki vezivanja, i diferenciranog kolizionog regulisanja, koje se zasniva na razliitim teinim kontaktima s obzirom na razne vidove obaveze izdravanja. U sistemu jedinstvenog vezivanja kao take vezivanja javljaju se mjesto odluivanja (locus fori) ili dravljanstvo. Primjena legis fori je karakteristika zemalja Common Law sistema, mada u SAD nema potpunu dominaciju. Dravljanstvo kao taka vezivanja nije problematino ako su i povjerilac i dunik izdravanja dravljani iste drave. Ako nisu, otvara se dilema izmeu primjene nacionalnog zakona jedne ili druge strane. Vei broj

27

zakonodavstava opredjeljuje se za legis nationalis debitoris kao mjerodavno pravo, elei favorizirati pravni poloaj dunika. U zemljama koje primjenjuju sistem diferencijalnog vezivanja, vae razliite kolizione norme za razliite vidove izdravanja. Tako se moe zasebno govoriti o izdravanju izmeu branih drugova, izmeu lica u vanbranoj zajednici, roditelja i djece, usvojitelja i usvojenika, te o izdravanju izmeu ostalih srodnika. o izdravanje izmeu roditelja i djece osnovno pitanje kod ovog oblika izdravanja jeste opravdanost upotrebe iste take vezivanja bez obzira na to ko se javlja u ulozi traioca (tj. da li izdravanje trai roditelj ili dijete). Stanovite koje polazi od naela posebne drutvene zatite djeteta nalae da se dijete kao povjerilac izdravanja favorizira, odnosno da se taka vezivanja odabere tako da indicira pravo blisko djetetu i njegovim interesima. Indiciranje personalnog prava djeteta ne mora uvijek biti najbolje rjeenje, jer e ponekad strano pravo nuditi povoljniji poloaj za dijete. Zbog toga neka nacionalna koliziona pravila oznaavaju nekoliko zakonodavstava kao potencijalno mjerodavna, tako da povjerilac izdravanja moe odabrati najpovoljnije. Hake konvencije o pravu mjerodavnom za izdravanje iz 1956. i 1973.godine ne omoguavaju povjeriocu da za sebe bira najpovoljnije pravo, ali predviaju supsidijarne take vezivanja u sluaju da primarno mjerodavno pravo u konkretnom sluaju ne predvia obavezu izdravanja. Ako roditelj trai izdravanje od svog djeteta, neka zakonodavstva predviaju posebnu kolizionu normu zasnovanu na dravljanstvu roditelja kao teinoj vezanosti. o izdravanje izmeu usvojitelja i usvojenika po pravilu nema posebnih kolizionih normi. Mjerodavnim se smatraju take vezivanja utvrene za dejstva usvojenja i odnose izmeu usvojitelja i usvojenika. o izdravanje izmeu ostalih srodnika za ovo izdravanje postoje posebne kolizione norme, bez preciziranja o kojim srodnicima se radi. Vezivanje se uglavnom utvruje ve pomenutim takama. Na ZMPP kad je u pitanju odreivanje mjerodavnog prava za obavezu izdravanja roditelja i djece, kao osnovno rjeenje predvia primjenu zajednikih legis nationalis roditelja i djece, a supsidijarne take su: zajedniki domicil, domae dravljanstvo djeteta ili jednog od roditelja, te na kraju dravljanstvo djeteta. Radi se o opoj kolizionoj normi za odnose roditelja i djece. Koliziono regulisanje izdravanja izmeu usvojitelja i usvojenika podvrgnuto je opoj kolizionoj normi za efekte usvojenja. Meunarodno reguliranje. Bilateralni ugovor sa Francuskom nema posebnih odredaba o pravu mjerodavnom za izdravanje, pa se na ta pitanja primjenjuju kolizione norme za dejstva braka, odnose izmeu roditelja i djece, odnosno na dejstva usvojenja. Za vanbranu djecu kao povjerioce izdravanja mjerodavna je njihova lex nationalis, odnosno lex domicilii ako je povoljnije za dijete. U okviru UN-a je 1956.godine donesena Njujorka konvencija o ostvarivanju alimentacionih zahtjeva u inostranstvu, koja je na snazi i kod nas. U okviru Hake konferencije za MPP donesene su jo 4 konvencije, od kojih se 2 odnose na priznanje odluka i izvrenje odluka o izdravanju, a 2 na mjerodavno pravo. Prva (takoe potpisana 1956.) sadri kolizione norme koje odreuju mjerodavno pravo za obavezu izdravanja prema djeci. Primarna taka vezivanja je redovno boravite djeteta. Da bi se odstupilo od tog osnovnog pravila i primijenila lex nationalis djeteta, moraju kumulativno biti ispunjeni slijedei uslovi: da je u toj zemlji locus fori, da su i dijete i dunik izdravanja njeni dravljani, te da dunik tu ima redovno boravite. Ako dijete ne bi moglo dobiti izdravanje po zakonu svog redovnog boravita, odnos se supsidijarno vezuje za pravo na koje ukazuju kolizione norme legis formi. Konvencija o zakonu koji se primjenjuje na obavezu izdravanja iz 1973.godine odnosi se na izdravanje uope. Njena rjeenja su u znatnoj mjeri usklaena sa rjeenjima prethodne konvencije i primarna vezanost je redovno boravite povjerioca izdravanja. Odnos se supsidijarno vezuje za zajedniku lex natinalis stranaka, a ako ni to pravo ne omoguuje uspostavljanje obaveze, odluujua je vezanost za pravo drave u kojoj se raspravlja o zahtjevu. Godine 1990. Konvencija iz 1956. imala je 13, a Konvencija iz 1973.godine 10 ratifikacija.

28

91.

Odreivanje mjerodavnpog prava u nasljednopravnim odnosima

U savremenom MPP prisutna su 2 pristupa kolizionom reguliranju nasljeivanja: U zemljama koje prihvataju sistem jedinstvene zaostavtine (unity principle), vezivanje se vri posredstvom ostavioevog dravljanstva u vrijeme smrti, ili posredstvom njegovog zadnjeg domicila. U zemljama koje prihvataju sistem podijeljene zaostavtine (scission principle), za nekretnine je jedinstvena taka vezivanja njihovo mjesto nalaenja (situs), a u pogledu pokretne zaostavtine dominira dravljanski ili domicilni princip. Shvatanje o jedinstvu zaostavtine zagovara se u doktrini modernog MPP, to e u praksi osigurati pravednije rjeenje u ostavinskom postupku. Meutim, u novijim kodifikacijama MPP primjetno je izvjestan pomak ka principu podijeljene zaostavtine. Na ZMPP kao osnovni teini kontakt u ovoj materiji predvia dravljanstvo ostavioca u trenutku smrti. Za apatrida bi se u obzir uzeo prebivalite, odnosno boravite u vrijeme smrti. Ako se ni takva vezanost ne bi mogla ustanoviti, ZMPP predvia primjenu naeg nasljednog prava. Ako bi se kao ostavilac pojavio bipatrid, domae dravljanstvo iskljuuje strano. Ako domae dravljanstvo nije jedno od 2 dravljanstva bipatrida, u obzir se uzima dravljanstvo drave u kojoj je bilo prebivalite ostavioca, odnosno one sa kojom je ostavilac bio u najblioj vezi. Uzimajui u obzir odredbe ZMPP o meunarodnoj nadlenosti za raspravljanje zaostavtine, vidljivo je da pokretna i nepokretna imovina praktino podlijeu razliitom reimu. Nae pravosue je iskljuivo nadleno samo za raspravljanje nepokretne zaostavtine koja se nalazi na domaoj teritoriji, bez obzira na dravljanstvo ostavioca. Proizilazi da (ako ne nastupi renvoi) pokretni i nepokretni dio zaostavtine ipak nee biti raspravljan po istom pravu. Meunarodno reguliranje. U Hagu je 1928.godine donesen Nacrt konvencije koji je prihvatio naelo jedinstva zaostavtine i dravljanstvo ostavioca kao primarnu odluujuu injenicu. Ova konvencija nije prihvaena. Prednacrt Hake konvencije o zakonu koji se primjenjuje na nasljeivanje, donesen 1988, ne smatra dovoljno tijesnom vezanost posredstvom jedne take vezivanja, bilo da se radi o dravljanstvu ili o redovnom boravitu ostavioca. Meutim, ako obje ove take u vrijeme ostavioeve smrti ukazuju na istu dravu, toe se smatrati najtjenjom vezom, pa e pravo dotine drave biti mjerodavno za nasljeivanje. U nedostatku ovakve vezanosti, pravo redovnog boravita ostavioca u vrijeme smrti bie mjerodavno ako je ojaano duim kontinuiranim boravkom na teritoriji te iste drave. Supsidijarno se moe primijeniti i lex nationalis ostavioca u vrijeme smrti, ukoliko je njegova veza sa domovinom ojaana drugim vezama. Na taj nain je dravljanstvo zapravo ostalo kao rezidualno, posljednje rjeenje ukoliko se najtjenja veza nije mogla ustanoviti na drugi nain. Prednacrt donosi i mogunost ireg koritenja legis autonomiae voluntatis. Naime, osoba moe oznaiti pravo koje e biti mjerodavno za raspodjelu cjelokupne zaostavtine. 92. Odreivanje mjerodavnog prava u testamentalniom nasljeivanju

Testamentarno nasljeivanje. Postojanje testamenta donekle ukida potrebu traenja odgovarajuih teinih kontakata, jer posljednja volja ostavioca u materijalnom smislu ne pripada ni jednom pravnom poretku. Ipak, pravo mjerodavno za zakonsko nasljeivanje ima odreenog uticaja i kod testamentarnog nasljeivanja u oblasti nunog nasljedstva, nedostojnosti za nasljeivanje i sl. Osim toga, MPP se u oblasti testamentarnog nasljeivanja koncentrira na pitanje koje je pravo mjerodavno za ocjenu formalne valjanosti testamenta. U materiji forme testamenta centralno mjesto u MPP ima princip in favorem testamenti. Smisao propisa o formi testamenta u svim dravama jeste da osigura autentinost ostavioeve posljednje volje, a ne da se testatoru stvaraju problemi i prepreke u ostvarenju svog nauma. Otuda nema stvarnog razloga da se insistira na iskljuivoj mjerodavnosti samo jednog prava za formu testamenta, ukoliko je ostavilac zadovoljio pravila o formi nekog drugog prava sa kojim je sluaj tako povezan da se njegova primjena moe razumno prihvatiti.

29

Zbog toga se u uporednom kolizionom pravu pitanje forme testamenta alternativno vezuje za lex loci actus ili lex nationalis testatora u vrijeme smrti, a ponegdje se vee uz pravo koje je mjerodavno i za zakonsko nasljeivanje. I Haka konvencija o sukobu zakona u pogledu forme testamentarnih raspolaganja iz 1961.godine, koja je na snazi i u BiH, utvruje kao primarnu taku vezivanja mjesto sastavljanja testamenta. Dakle, primarno je mjerodavna lex loci actus, u skladu sa maksimom locus regit actum, koja ima najiru primjenu u uporednom pravu kad se radi o formi pravnih akata. Konvencija za sluaj da testament ne zadovoljava propise o formi zemlje u kojoj je sastavljen, predvia dalje kaskadno vezivanje, pri emu je redoslijed alternativno mjerodavnih prava slijedei: lex nationalis ostavioca, njegov lex domicilii, te zakon njihovog redovnog boravita. Obzirom da se radi o varijabilnim takama vezivanja, relevantan momenat za njihovu upotrebu moe biti vrijeme sastavljanja testamenta ili vrijeme smrti ostavioca, ovisno o tome ta je favorabilnije za testament. Na ZMPP preuzima alternative iz Konvencije, u koje ugrauje i rjeenje da se valjanost forme testamenta ureuje lege fori, tj. po zakonu drave u kojoj se vodi postupak. Zbog broja supsidijarnih rjeenja predvienih konvencijom, nije prihvaena ni mogunost voljnog izbora prava mjerodavnog za formu testamenta. 93. 94. 95. Nekretnine u odreivanju mjerodavnog prava Stvarna prava na nekretninama Pokretne stvari u odreivanju mjerodavnog prava

96. Pokretne stvari. U samom poetku razvoja MPP, pokretne stvari su bile podvrgnute personalnom zakonu vlasnika ili draoca. Meutim, takav nain vezivanja u dananjim uvjetima nije prihvatljiv. Ako bi pravni reim jedne stvari bio podvrgnut domicilnom pravu njenog vlasnika, to bi znailo nestalnost pravnog reima stvari koji bi se mijenjao sa promjenama domicila vlasnika. Osim toga, to ukljuuje i neprihvatljivu pretpostavku da kupac ili povjerilac znajui da je domicil vlasnika izvan teritorije na kojoj se stvar nalazi poznaje i dotino strano pravo. Na taj nain, domicilni princip bi predstavljao smetnju meunarodnom pravnom prometu. Domicil vlasnika mogao bi biti prihvatljiv kao taka vezivanja kad su u pitanju line stvari vlasnika, koje kao takve zaista prate vlasnika. Danas je vladajue rjeenje pravilo lex rei sitae (mjesto gdje se stvar nalazi), a problemi promjene mjesta gdje se pokretna stvar nalazi nastoji se izbjei tako to se mjerodavnost lex rei sitae vezuje za momenat perfektuacije injeninog stanja ili pravnog akta koji dovodi do sticanja, promjene ili gubitka stvarnog prava o kome se radi. Prihvatanje principa lex rei sitae automatski namee potrebu za dodatnim pravilima vezivanja, koja treba da rijee sukob zakona povodom stvari ije je mjesto nalaenja neizvjesno u trenutku prenoenja stvarnih prava (stvari u prevozu), kao i povodom prevoznih sredstava. 96. 97. 98. Stvarna prava na pokretnim stvarima Stvarna prava na vednonosnim papirima Ugovorni odnosi u odreivanju mjerodavnog prava

99. Voljni izbor mjerodavnog prava (autonomija volje) Psiholoko vezivanje (vezivanje voljom stranaka). Volja stranaka kao faktor vezivanja, odnosno kao akt psiholokog vezivanja najznaajnije je prisutna upravo na podruju kolizionog reguliranja ugovornih odnosa. Mada je u doktrini bilo i miljenja da pravo koje su stranke sporazumno izabrale za svoj ugovorni odnos ne moe

30

biti tretirano kao mjerodavni pravni poredak, ve samo kao sastavni dio sadraja ugovora, danas preovladava tzv.kolizionopravno shvatanje autonomije. Prema tom shvatanju, stranaki izbor ima potpuno koliziono dejstvo predstavlja taku vezivanja koaj odabrano pravo ini mjerodavnim, ukljuujui i njegove imperativne norme. U doktrini i praksi SAD, autonomija volje kao kolizioni princip nikad nije zadobila potpunu dominaciju. Na ugovore se naelno primjenjuje praov koje su stranke izabrale, ali to pravo nee biti primijenjeno ako je to pravo drave sa kojom stranke nemaju nikakav bitni odnos, i ako bi primjena tog prava bila protivna osnovnim principima pravnog poretka drave. Zakonodavstva drugih zemalja danas gotovo univerzalno prihvataju princip psiholokog vezivanja u sferi ugovornih odnosa. S druge strane, u doktrini su jo uvijek prisutni razliiti pogledi na neka pitanja vezana za autonomiju volje. Prvo, voljni izbor se bazira na sporazumu stranaka, koji i sam moe biti uzrok sukoba zakona. Postavlja se pitanje kojem pravu je podvrgnuta ocjena valjanosti tog sporazuma pravu foruma koji raspravlja (lex fori) ili pravu na koje se sam izbor odnosi. U doktrini se argumentira u korist i jednog i drugog, ali se ini da prednost ima prvo stanovite. Drugo pitanje je pitanje dometa autonomije volje, jer se u praksi tom principu stavljaju manja ili vea ogranienja (u vezi sa ugovorima koji se odnose na nekretnine, cesijom i preuzimanjem duga, ugovorima o prevozu, a u novije vrijeme i u vezi sa tzv.potroakim ugovorima). Kad se govori o autonomiji volje kao aktu vezivanja, uglavnom se ima u vidu izriit izbor mjerodavnog prava u formi ugovorne klauzule. Meutim, doktrina i praksa poznaju i tzv. preutnu autonomiju, gdje se namjera stranaka da svoj ugovorni odnos veu za odreeno pravo izvodi iz injeninih vezanosti kao to su: domicil i dravljanstvo stranaka, lokacija nekretnine, valuta u kojoj glase novana potraivanja, upotreba tipskih ugovora, jezik na kome je ugovor sainjen itd. Govori se i o tzv.hipotetikoj autonomiji stranake volje, tj. o pretpostavljenom izboru mjerodavnog prava. Radi se o pravu koje bi stranke trebalo da su htjele kao razumni privrednici ili trgovci. Prema tome, ovdje se vie ne moe govoriti o subjektivnoj, ve o objektivnoj vezanosti. 100.Objektivne take vezivanja u obligacionim odnosima Vezivanje in abstracto (objektivne take vezivanja). Objektivizirane take vezivanja u dananjem MPP ugovornih odnosa imaju drugorazredan znaaj. Danas preovladava miljenje da je ugovorne odnose obzirom na njihov intelektualni karakter, teko a priori lokalizirati i podvrgnuti pravnom poretku koji vai na jednoj teritoriji. Mogunost takve lokalizacije vezana je samo za 2 momenta u kojima je obligacija vidjiva: momenat nastanka i momenat izvrenja. Zbog toga se ugovorni odnos za odreni pravni poredak moe vezati posredstvom mjesta zakljuenja ili posredstvom mjesta izvrenja. U statutnoj teoriji bilo je vladajue miljenje o mjerodavnosti legis loci contractus. Takvo pravilo vezivanja odgovaralo je ranijem vremenu nerazvijenog transporta i komunikacija. Pogodnost ovog pravila vai i danas kad su u pitanju berzanski ugovori i javne prodaje. U svim drugim sluajevima ova taka vezivanja izgubila je svoje prednosti. U dananjem MPP daleko znaajniju ulogu ima mjesto izvrenja ugovora, ali primjena i ove take vezivanja proizvodi znaajne tekoe. Naime, spor iz ugovora moe nastati prije izvrenja, pa ako mjesto izvrenja u ugovoru nije odreeno, to e dati povod za probleme kvalifikacije i tumaenja. Meutim, mnogo ozbiljniji problem je u injenici da je veina ugovora usmjerena na izvrenje dviju meusobno vezanih obaveza, ije izvrenje ne moga prostorno koincidirati. Poto bi u takvoj situaciji taka vezivanja ukazivala na 2 zakonodavstva, to bi moglo dovesti do cijepanja jedinstva ugovornog odnosa, a time i poremeaja ravnotee prava i obaveza ugovornih strana. Navedeni problem je u MPP prevazien teorijom tzv.karakteristine inidbe kojom je locus solutionis kao taka vezivanja preobraen u mjesto izvrenja karakteristine obaveze. U doktrini je bilo dilema da li kao relevantnu

31

vezanost uzeti samo to mjesto, ili formirati jednu u sebi kombinovanu taku vezivanja: domcil dunika karakteristine obaveze. Veina zakonodavstava prihvata upravo takvu izvedenu taku vezivanja, istovremeno precizirajui karakteristinu obavezu za tipine ugovore. Ugovori koji se tiu nekretnina su u gotovo svim zakonodavstvima podvrgnuti legi rei sitae. 101.Vaganje veznih okolnosti u obligacionim odnosima Balansiranje veznih okolnosti u konkretnom sluaju (utvrivanje najtjenje povezanosti). Ope obiljeje savremenog kolizionog reguliranja ugovornih odnosa je svojevrsna rezerva prema vrstim faktorima vezivanja. To je jasno vidljivo iz vrlo iroke prihvaenosti ideje o lokalizaciji ugovornih odnosa a posteriori. Ova ideja zasnovana je na razmatranju svih relevantnih vezanosti jednog ugovornog odnosa nakon nastanka spora. Ova ideja je prisutna u ovoj ili onoj formi u gotovo svim nacionalnim kolizionim sistemima i u novijem konvencijskom pravu. Ona predstavlja opeprihvaen nain vezivanja u odsustvu sporazumnog izbora mjerodavnog prava. Bez obzira na to da li se govori o najtjenjoj povezanosti, hipotetikom izboru prava ili o klauzulama odstupanja, smisao je isti: izbjei fiksno vezivanje a priori i omoguiti da se svaki ugovor tretira individualno, tj. da se u razmatranje uzmu sve relevantne vezanosti i donese odluka a posteriori. ZMPP takoe utvruje primjenu prava najtjenje veze, u odsustvu sporazumnog izbora stranaka. Ovaj princip se realizira posredstvom karakteristine radnje, i to vezivanjem za prebivalite dunika karakteristine radnje u vrijeme prijema ponude. Zakon vrlo detaljno daje odgovarajue prezumpcije za pojedine tipove ugovora. Pravo predvieno na osnovu prezumpcija e se primijeniti ako okolnosti sluaja ne upuuju na drugo pravo. Dakle, ovo pravilo je otvoreno, a princip najtjenje veze se faktiki javlja u formi klazule odstupanja. 102.Forma ugovora u odreivanju mjerodavnog prava 103.Kolizione norme za ugovore u odsustvu autonomije volje 104.Mjerodavno pravo u pogledu zastarjelosti 105.Cijepanje ugovora 106.Odreivanje mjerodavnog prava za pojedine ugovore 107.Odreivanje mjerodavnog prava za mjenicu i ek 108.Uloga proceduralnih vezivanja u vanugovornim odnosima 109.Objektivno vezivanje u vanugovonim odnosima Objektivno vezivanje lex loci delicti (mjesto izvrenja delikta) kao teini kontakt, ima najznaajniju ulogu na podruju kolizionog reguliranja deliktne odgovornosti za naknadu tete. Princip lex loci delicti je suvereno vladao kod odreivanja deliktnog statusa kako u evropskom, tako i u amerikom pravu. U dananjem MPP je dopunjen ili potisnut na mjesto dopunskog rjeenja, a u nekim zakonodavstvima sveden je samo na jednu od indicija za pronalaenje najblieg prava, odnosno prava sa kojim je odnos najtjenje povezan. 110.Kritika principa Lex loci delicti kod vanugovornih odnosa Kriza pravila lex loci delicti nova rjeenja. Osnovni razlozi koji vezivanje deliktnih odnosa posredstvom mjesta izvrenja delikta ine nepodesnim su:

32

o uticaj tehnikih sredstava (posebno sredstava prevoza i komunikacija); o deliktna radnja je u dananje vrijeme esto prostorno razdvojena od osobe i njenih fizikih akata; o danas su vrlo esti tzv.dislocirani delikti, kod kojih radnja izvrenja prostorno ne koincidira sa mjestom nastanka tete. Postavlja se pitanje da li je u takvoj situaciji cjelishodnije primijeniti pravo drave u kojoj je izvrena protivpravna radnja, ili one u kojoj je nastupila teta. Ovo pravilo je u konkretnim sluajevima esto dovodilo do necjelishodnih rjeenja, a nezadovoljstvo takvim posljedicama se najprije javilo u SAD. U Drugom Restatement-u, locus delicti danas ima ulogu jedne od indicija koje treba uzeti u obzir da bi se dolo do prava koje u konkretnom sluaju ima najznaajniju vezu sa dogaajem i strankama. Za ocjenu takve vezanosti, pored mjesta izvrenja delikta treba uzeti u obzir mjesto gdje je nastupila teta, domicil, dravljanstvo i redovno boravite osoba, mjesto registracije i sjedite pravnih osoba, te mjesto u kome je sjedite nekog ranijeg pravnog odnosa meu stranakama, ukoliko je takav odnos postojao. Pored ovog opeg pravila, Restatement sadri i niz posebnih kolizionih normi za pojedine vrste delikata. I neki evropski autori ve od 50-tih godina zagovaraju izvjesne korekcije u primjeni legis loci delicti, ukazujui i na druge znaajne vezanosti, kao npr. lina vezanost kod tzv.familijarnih delikata gdje su stranke u srodstvu itd. 111.Meunarodna pravna regulacija vanugovornih odnosa Meunarodna regulacija. Odvajanje naela najtjenje povezanosti od pravila lex loci delicti, uoljivo je i u konvencijskom MPP. Na edinburkoj sjednici Instituta za meunarodno pravo 1969.godine, usvojeno je stanovite prema kojem u odsustvu stvarne povezanosti spornog sluaja i legis loci delicti, mjerodavno pravo treba da se odreuje uzimajui u obzir posebne odnose izmeu samih stranaka ili povezanost stranaka sa samim dogaajem. Oite promjene u nainu vezivanja ubrzo zatim donose hake konvencije koje se odnose na udese u drumskom saobraaju i na tetu od proizvoda, koje je ratificirala biva SFRJ, a koje su na snazi u BiH. Konvencija o mjerodavnom pravu za nezgode u drumskom saobraaju polazi od stanovita po kome naelno treba da je mjerodavna lex loci delicti, a da se utvrde tano odreeni sluajevi u kojima e se od tog pravila odstupiti u korist nekog drugog prava kao mjerodavnog. Koliziona rjeenja Konvencije o pravo mjerodavnom za tetu od proizvoda bazirana su na sticaju (kombinaciji) vezanih okolnosti koje treba da indiciraju najtjenju vezu. Konvencija EEZ o pravu mjerodavnom na ugovorne i vanugovorne obaveze iz 1980.godine je na stanovitu direktnog pozivanja na naelo najtjenje veze. Lex loci delicti e biti otklonjen ako nema znaajne povezanosti izmeu posljedice i zemlje u kojoj se delikt dogodio, a s druge strane situacija pokazuje tijesnu povezanost sa nekom drugom zemljom. U takvoj situaciji pravo mjerodavno je pravo te druge drave. 112.Odreivanje mjerodavnog prava za graanskopravne delikte 113.Pojam stranca Tendencija ka internacionalizaciji pravnog statusa stranca na teritoriji odreene drave vie se odnosi na slobode i prava ovjeka, nego na privatna prava stranca. Zbog toga u oblasti privatnih prava stranaca jo uvijek vie uticaja imaju interni propisi pojedinih drava nego meunarodna pravila. 114.Pravni poloaj stranca

33

Norme o dostupnosti pojedinih privatnih prava strancima donosi svaka drava na osnovu svog teritorijalnog suvereniteta. Za donoenje pravila ove vrste podloga nije dravljanstvo, ve veza osobe sa teritorijom drave. Zbog toga stranac kao eventualni nosilac privatnih prava nema isti poloaj kao domai dravljanin. Kad je u pitanju regulisanje ove materije meunarodnim ugovorima, najvei znaaj imaju klauzula najveeg povlaenja i klauzula nacionalnog tretmana. Klauzula najveeg povlaenja je ugovorna klauzula kojom se svaka drava ugovornica obavezuje da dravljanima druge ugovornice osigura najpovoljniji tretman koji je u pogledu uivanja konkretnog prava ve dala ili e ubudue dati dravljanima neke tree drave. Ova klauzula je usmjerena na izjednaavanje poloaja dravljana razliitih zemalja u domaoj dravi i time na proirenje osnova reciprociteta. Klauzula nacionalnog tretmana ima vei znaaj, ali i manju upotrebu. Ovom klauzulom se dravljani zemalja ugovornica u pogledu dostupnosti nekih prava izjednaavaju sa domaim dravljanima. U nekim meunarodnim ugovorima se ide i dalje, pa se dravljanima zemalja ugovornica daju tzv.minimalna prava, bez obzira na to da li ih unutranje zakonodavstvo ugovornica daje i svojim dravljanima. Norme o privatnim pravima stranaca legis fori jae su u primjeni od kolizionih normi, odnosno stranog materijalnog prava na koje te norme upuuju. Norme o pravima stranaca imaju prioritet u odnosu na domae kolizione norme i predstavljaju korekciju rjeenja postignutog kolizionim mehanizmom. 115.Prava stranaca da stupaju u porodinopravne odnose u BiH Pravo stranca na brak kod nas je ope pravo dostupno je strancima jednako kao i domaim dravljanima. U nekim zemljama se pravo stupanja u brak uslovljava prebivalitem na domaoj teritoriji ili reciprocitetom sa stranom dravom. Pravo stranca na usvojenje. Nain ostvarivanja zavisi od uloge u kojoj se stranac nalazi. Ako stranac usvaja stranca, mogue su 2 situacije: 1. ako su istog dravljanstva, pravo stranca na usvojenje je ope; 2. ako su razliitog dravljanstva, postavlja se pitanje kako je stvar rijeena personalnim pravom usvojenika. Problem se u praksi svodi na potrebu pribavljanja miljenja nadlenog organa starateljstva u zemlji dravljanstva, odnosno prebivalita usvojenika. Ako je jedna strana u odnosu dravljanin BiH, takoe su mogue 2 situacije: 1. ako se stranac javlja kao usvojenik, to pravo je za njega ope, tj. dostupno mu je bez ogranienja i uvjetovanja; 2. ako se stranac javlja kao usvojilac, Porodini zakon BiH dozvoljava mogunost da stranac usvoji domaeg dravljanina uz ispunjenje 2 uslova: (1) da za to postoje naroito opravdani razlozi i (2) da je prethodno pribavljeno odobrenje nadlenog organa socijalne politike. Dakle, u ovom sluaju pravo stranca je relativno. Pravo stranca na starateljstvo. Ovdje je takoe od znaaja u kojoj ulozi se stranac pojavljuje. Postoji opa saglasnost o tome da ne treba strancu uskratiti pravo da bude staratelj drugom strancu na domaoj teritoriji (ako su osobe istog dravljanstva, nai organi ne bi bili ni nadleni za postavljanje staratelja). Najvie rezervi drave imaju kad se radi o uspostavljanju starateljstva nad domaim dravljaninom. Poto starateljstvo daje staratelju iroka imovinskopravna ovlatenja koja mogu biti zloupotrijebljena, a poto starateljstvo ima i elemente funkcije javnog povjerenja, u doktrini se predlae da se ovo pravo uini dostupnim

34

samo strancima koji imaju domicil na dravnoj teritoriji. To u odreenoj mjeri garantira nadzor domae drave nad izvrenjem starateljske funkcije. Takoe se predlae da se kao staratelj domaem dravljaninu moe postaviti samo stranac koji je blii krvni srodnik tienika. Ova 2 uslova bi se mogla postaviti alternativno, pri emu je vrhunski kriterij ipak interes tienika. 116.Prava stranaca da nasljeuju u BiH Pod nasljednim pravima stranaca podrazumijeva se pravo raspolaganja vlastitom imovinom za sluaj smrti i pravo biti nasljednikom. U savremenim dravama se strancima ne ograniava pravo raspolaganja mortis causae i oni takvo raspolaganje mogu vriti isto kao i domai dravljani. Kad je rije o strancu kao nasljedniku, ovo pravo u velikom broju zemalja takoe ima karakter opeg prava. Ponekad su i u tim zemljama prisutna odreena posredna ogranienja. Najpoznatiji oblik takvog ogranienja je ustanova prelevmana, koja se primjenjuje u situaciji kad se dio zaostavtine nalazi na domaoj, a dio na stranoj teritoriji, a meu nasljednicima ima i stranaca i domaih dravljana. Pri takvim okolnostima, pravo prvenstvenog namirenja iz dijela zaostavtine koja se nalazi na domaoj teritoriji daje se domaim dravljanima, ukoliko bi oni bili potpuno ili djelimino iskljueni iz zaostavtine koja se nalazi u inostranstvu. Posredna ogranienja mogu se odnositi na kategorije stvari koje su predmet nasljeivanja (npr.poljoprivredno zemljite, zemljite u pograninim zonama i sl). U drugoj grupi zemalja stranevo pravo da bude nasljednik je relativno dostupno i najee je uvjetovano postojanjem reciprociteta ili pribavljanjem prethodnog odobrenja. U naem pravu stranac moe raspolagati svojom imovinom mortis causa putem testamenta, ali ne i ugovora o nasljeivanju i u tom pogledu je izjednaen sa domaim dravljanima. U pogledu mogunosti stranca da bude nasljednik, treba prihvatiti stanovite po kojem je to pravo za stranca relativno dostupno pod uslovom reciprociteta (faktikog), mada Zakon o osnovama vlasnikih odnosa o tome ne sadri izriite odredbe. 117.Prava stranaca da stupaju u stvarnopravne odnose Stvarna prava na pokretnim stvarima kod nas su strancima dostupna bez ogranienja, ali se ogranienja mogu uvesti u pojedinim oblastima posebnim zakonom (nabavka oruja i sl). to se tie nekretnina, i danas su rijetke zemlje u kojima je pravo vlasnitva na nekretninama za strance dostupno bez dodatnih uvjetovanja. S druge strane, ipak su rijetke i zemlje u kojima je to pravo strancima potpuno nedostupno. U najveem broju zemalja ovo pravo je danas relativno rezervirano, pri emu se najee postavlja uvjet uzajamnosti, administrativne dozvole ili ak sticanja domaeg dravljanstva u odreenom roku. Obzirom na odredbe naeg vaeeg ZOVO, principijelno stanovite naeg prava je da je stranim fizikim i pravnim licima pravo vlasnitva i na pokretnim i na nepokretnim stvarima jednako dostupno kao i domaim dravljanima. Tako se moe rei da je pravo sticanja vlasnitva na nekretninama u naoj zemlji postalo ope pravo. Ovakav avangardan korak naeg zakonodavca prije se moe pripisati zakonodavnoj omaci, nego svjesnoj i promiljenoj namjeri. 118.Prava stranih firmi da osnivaju predstavnitva u BiH 119.Pravo na intelektualnu svojinu

35

- je jedna heterogena cjelina, koja poiva na smo dvjema zajednikim osobinama svih njenih djelova nematerijalnom ( duhovnom, intelektualnom) karakteru predmeta zatite, i ekonomskoj funkciji koja obezbjeuje da subjekt zatite prisvaja materijalnu korist od privredne eksploatacije predmeta zatite.

36