Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V.

Afri)

. UNJI: KRITIKA SOCIOLOKE METODE

Logika znanstvenog istraivanja ista je u prirodnim i drutvenim znanostima. Obje polaze od pretpostavke da postoji zakonitost pojava te da se ona moe saznavati i iskoritavati; koriste pravila logiko-eksperimentalnog zakljuivanja, dokazivanja i provjeravanja iskaza; nastoje to preciznije odrediti svoj predmet i cilj istraivanja, definicije osnovnih pojmova, odgovarajue metode i tehnike; nastoje opisati, klasificirati, izmjeriti, objasniti, predvidjeti i kontrolirati pojave koje izuavaju. Razlike proizlaze iz predmeta istraivanja.

Pojam i predmet metodologije Znanost je objektivna, logina, precizna, provjerljiva i sistematina metoda prikupljanja, opisivanja, klasificiranja, definiranja, mjerenja, eksperimentiranja, uopavanja, objanjavanja, predvianja, kontroliranja i vrednovanja iskustvenih injenica. Prikupljanje injenica obavlja se planski, sistematski, objektivno i precizno, uvijek u odnosu na neki eljeni cilj. Klasifikacija se mora vriti u odnosu na neki kriterij, mora biti doslijedna (neuplitanje drugih kriterija) i potpuna (iscrpiti opseg pojma) te mora imati dovoljnu diskriminacijsku otrinu (razlikovanje grupa). Definicija mora jasnim i konkretnim jezikom izraziti bit onoga to se definira, a ne smije biti cirkularna i negativna (ako moe biti pozitivna kae .). Teorijska definicija mora omoguiti operacionalnu, tj. da se svi ili osnovni elementi pojma mogu iskustveno opaati i mjeriti. Ipak, operacionalna definicija u pravilu je sadrajno siromanija od teorijske. Objanjenje se smatra najvanijim ciljem znanosti. Uzronim objanjenjem pojavu objanjavamo navodei uzrok; kod strukturalnog objanjenja smjetamo je u strukturu, to znai da je njeno ponaanje odreeno rasporedom osnovnijih struktura; kod funkcionalnog objanjenja pokazuje se kakva je funkcija pojave u odnosu na odranje ireg sistema; teleoloki pojavu objanjavamo ako je dovedemo u odnos s nekim drutvenim ciljem i svrhom. Znanost vrednuje iskaze pomou znanstvenih kriterija istine da postoji slaganje znanstvenog suda s injenicama i sa sistemom openitijih i ve provjerenih stavova, zakona i teorija. Metodologija je dio logike i prouava znanstvenu metodu u svim njenim aspektima: logikim (pravila definiranja), tehnikim (tehnika

Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

sredstva), organizacijskim (optimalizacija rada i komunikacije) i strategijskim (dugoroni ciljevi). Metodologija je kritika znanosti i znanstvene metode.

Istina, interesi i vrijednosti Za razliku od prirodnog, drutveni istraiva ima slijedee potekoe: on je istovremeno promatra i uesnik; njegovo promatranje je posredovano osobnim interesima i vrijednosnim orijentacijama (apriorni elementi percepcije); na njega utjee i njegov poloaj u drutvenoj strukturi; on nailazi na otpor raznih drutvenih grupa, organizacija i institucija prema objektivnom i javnom ispitivanju. Da bi se maksimizirala objektivnost istraiva treba: jasno, razgovijetno i eksplicitno iznijeti vrijednosne pretpostavke istraivanja; jasno i precizno ograniiti probleme istraivanja, postaviti najvjerojatnije hipoteze, istaknuti principe za selekciju podataka i definirati kljune pojmove; prikupljati podatke tono i precizno; uvesti alternativne hipoteze; biti spreman slijediti ideju do njenog logikog zakljuka te napustiti tradicionalno vrednovanje ideje ukoliko nova evidencija to dozvoljava i biti sposoban vidjeti alternativne mogunosti interpretacije; stalno i briljivo dovoditi u vezu svoje zakljuke s pretpostavkama od kojih je krenuo. Na koncu provjeravanje rezultata i zakljuaka od strane drugih istraivaa, stalna i odgovorna kritika ideja i teorija te razmjena iskustava uveava mogunost objektivnog istraivanja. Predmet drutvenog istraivanja su interesi i vrijednosti, to obuhvaa: nastanak, djelovanje i iezavanje pojedinih vrijednosti i njihovih sistema; prouavanje strukture vrijednosnog sistema, kao i injeninih i teorijskih pretpostavki i argumenata koje su u njega ukljuene; prouavanje objektivnih antropolokih i drutvenih posljedica koje proizlaze iz prakse pojedincaca, grupa i zajednica koje se rukovode odreenim vrijednostima; istraivanje vjerojatnih posljedica promjena vrijednosti u drutvenom ivotu.

Predvianje u prirodnim i drutvenim znanostima Znanstvena predvianja temelje se na pretpostavci da u svijetu vlada red. I drutvene znanosti pretpostavljaju postojanje zakona, ili bolje, da se ljudska bia ponaaju racionalno, tj. da u slinim uvjetima ponavljaju svoje ponaanje. Na temelju toga stvaraju se modeli koji omoguavaju da s velikom vjerojatnosti otkrijemo karakteristine tipove ponaanja povezane s tipom socijalne situacije. Vjerojatnost se, dakle, moe tumaiti kao znanost o principima racionalnog
Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

ponaanja u uvjetima u kojima postoji vie mogunosti ponaanja. Predvianje na osnovu znanstvenog zakona temelji se na barem tri pretpostavke: broj zakona koji determiniraju drutveno-kulturni proces ili dogaaj je ogranien, poznavanje tih zakona je mogue, posjeduju se adekvatne metode i tehnike istraivanja. Predvianje je mogue u postvarenim sferama ivota, tamo gdje se javlja samoodreenje ili sloboda ne mogu se primjeniti metode pozitivne znanosti. Kod sociolokih predvianja javlja se niz tekoa: drutvene pojave se gotovo nikad ne ponavljaju u identinim uvjetima to oteava primjenu indukcije; mnoge drutvene pojave pojavile su se u ogranienom broju; zakon na osnovu koga se predvia izveden je iz ogranienog broja promatranih pojava (uzorak) i uvijek je mogue javljanje novih pojava koje mu proturjee; drutvene pojave sloene su i dinamine; teko je saznati sve relevantne uvjete pomou kojih se objanjava ponaanje, javlja se netonost mjerenja; mogunost interferencije razliitih uvjeta u samoj stvarnosti; ponaanje pojedinaca se mijenja s obzirom na veliinu grupe; nema adekvatnih metoda i instrumenata za ispitivanje sloenih drutvenih pojava; preciznost je ovisna i o vremenskoj dimenziji istraivanja.

Socioloki determinizam Prvi aksiom determinizma tvrdi da nijedna stvar ne nastaje ni iz ega niti se pretvara u nita, a drugi da se nita ne javlja bez odreenih uvjeta i uzroka, proizvoljno i nezakonito. M. Bunge razlikuje est oblika povezanosti: kauzalna determinacija ili kauzacija, interakcija (reciprona kauzacija ili funkcionalna meuovisnost), statistika, strukturalna (odreenost cjelinom), teleoloka i dijalektika determinacija. U drutvu se prepliu razni prirodni i drutveni determinizmi, a dominacija nekih je odreena konkretnom historijskom situacijom. Kauzalnost je samo jedan oblik (najvaniji?) oblik determinacije.

Socioloki zakon Dok zakoni posebnih drutvenih znanosti utvruju postojane, nune, ope i sutinske veze izmeu pojava iste vrste, socioloki zakoni utvruju takve veze meu pojavama razliite vrste. Prve izuavaju posebne vrste determinizma u drutvu, a sociologija se bavi vezom izmeu tih determinizama. Pod sociolokim zakonima podrazumijevamo iskaze o objektivno postojeim vezama izmeu raznih vrsta socijalnih pojava, kao i vezama izmeu socijalnih i nesocijalnih pojava, ako se
Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

te veze odlikuju relativnom postojanou, openitou, nunou i odreenim stupnjem biti koju izraavaju. Marx shvaa zakon kao tendenciju openitost nije univerzalnost, niti je nunost neminovnost.

Teorija i njene funkcije u istraivanju Teorija je niz empirijskih generalizacija (zakona) koje su meusobno povezane u jedan logiki neproturjean sistem. Najiri ili najopenitiji zakon iz kojeg se deduktivnim putem izvode svi ostali zakoni jedne znanosti naziva se teorijom. Teorija nudi jasne definicije osnovnih pojmova i omoguuje provjeru zakona; jedan iskustveni stav subsumiramo pod jedan opi stav da vidimo da li mu ovaj logiki proturjei ili ne. Ona objanjava zakone i povezuje ih, a dobra teorija omoguuje i predikciju novih zakona. Kao orijentacija teorija je apriorni element percepcije; na koji nain i koje osobine predmeta ili pojave e biti izuavane zavisi od teorijske usmjerenosti neke znanosti. Da bi ostvarila svoju inspirativnu funkciju teorija treba upuivati na niz pravaca u kojima istraivanje moe krenuti.

Hipoteza i njene funkcije u istraivanju Funkcija hipoteze je da formulira specifian odnos izmeu pojava na takav nain da ih se moe empirijski provjeravati. Hipoteza se po pravilu provjerava empirijski i teorijski. Izvori hipoteza mogu biti teorijski (u prvom redu se misli na sluajeve koji odstupaju od pravila) i empirijski, ali i ideje zdravog razuma. Hipoteza mora biti odreena, pojmovi moraju biti jasno i razgovijetno definirani, a ne smije sadravati vrijednosne elemente. Mogunost provjeravanja postojeim tehnikama nije obavezna. Moemo razlikovati ope, posebne, radne i nulte hipoteze. Radna hipoteza je otvorena, tj. moe se preciznije odrediti ili ak zamijeniti tijekom istraivanja. Nulta hipoteza tvrdi da izmeu pojava ili njihovih karakteristika ne postoji znaajan odnos ili razlika.

Drutvena uzronost Uzrok ne moe biti onaj uvjet koji se ne javlja u svim sluajevima kad i ispitivana pojava (Millova metoda slaganja). Uzrok je najneposredniji uvjet s kojim se pojava nalazi u prisnoj vezi i iz kojeg neposredno proizlazi. Kod nekih socijalnih posljedica za uzrok moemo smatrati itav kompleks uvjeta gdje ne moemo odrediti koji je odluujui. Ponekad se uzrokom naziva svaki dovoljan uvjet za nastanak pojave, a
Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

ponekad nuni uslovi (causa sine qua non). Uzrok moemo odrediti kao sutinsku komponentu jednog skupa nunih uvjeta koji su, uzeti zajedno, dovoljni da izazovu posljedicu (pojavu). Uvjet je svaki onaj predmet, dogaaj ili bilo koja druga pojava koja uestvuje u nastanku nekog drugog predmeta, dogaaja ili pojave na takav nain da od njega zavisi kako e se pojava desiti, a ne da li e se desiti. Isti uzroci pod razliitim uvjetima izazivaju razliite posljedice. Za uzronost je karakteristino: da jedne pojave proizvode druge, da uzrok vremenski prethodi posljedici, da je smjer proizvoenja uvijek isti (iako se naknadno uspostavlja odnos uzajamnog djelovanja), da su uzrok i posljedica neposredno povezani relativno konstantnom vezom i da su pojave nejednakih snaga, te da se u uzronom odnosu konstatira i objanjava zavisnost pojava.

Korelacija Pojave u korelaciji ne moraju biti uzrono povezane i njihova zavisnost se ne objanjava (deskriptivni karakter). Korelacija nita ne govori o vremenskom redoslijedu, pojave su obino koegzistentne. Promjena je obostrana, simetrian ili reverziblan karakter korelacije. Pojave su esto u posrednoj vezi, a ova moe biti relativno konstantna. Korelacija pokazuje smjer (unji ga tu izostavlja) i stupanj povezanosti izmeu pojava, ali nita ne govori o odnosu njihovih snaga. S obzirom na oblik povezanosti razlikujemo linearne i krivolinijske veze. Poto izraava stalne odnose korelacija moe posluiti za predvianje.

Istraivake metode (tehnike)

Promatranje Kod promatranja prikupljanje podataka je selektivno, tj. vri se u odnosu na hipotezu. Obavlja se sistematski, od strane izvjebanog i strunog promatraa. Poto je promatranje jedina metoda za neposredno prikupljanje podataka ima izuzetnu epistemoloku prednost. Promatrati se moe samo sadanjost i vanjske manifestacije ponaanja, koje ne moraju biti u skladu s unutarnjim motivima, vrijednostima i oekivanjima. Istraiva treba biti svjestan socijalnih i metodolokih granica, a rezultati promatranja su takvi da ih treba dodatni provjeravati (istom i drugim metodama). Promatranje se moe vriti bez ili sa sudjelovanjem, a drugo se dijeli na: potpunog uesnika (okolina ne zna identitet istraivaa), uesnika
Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

promatraa (okolina zna identitet istraivaa), promatraa uesnika (promatra mijenja uloge unutar grupe koja zna njegov identitet), istog promatraa (odnos s grupom je udaljen i povran, koristi se samo kod javnog ponaanja). Izmeu istraivaa i objekta je razapeta pojmovna mrea i teorijski modeli kroz koje se objekt opaa. Svaka percepcija je selektivna, organizirana, konstantna i cjelovita. Osim toga, emocionalni i racionalni obrasci samog istraivaa mogu utjecati na promatranje.

Intervju Intervju ili znanstveni razgovor je svako prikupljanje podataka putem verbalne komunikacije iji je cilj da se dobiveni podaci koriste u znanstvene svrhe. Osnovni cilj intervjua je prikupljanje informacija o subjektivnom odnosu pojedinca (mnijenja, vjerovanja, stavovi) prema nekom drutvenom obliku. Mogue je prikupljanje podataka u sve tri vremenske dimenzije. Svako pitanje mora imati direktnu ili indirektnu vezu s osnovnim ili posebnim hipotezama i biti jasno i precizno formulirano prema jeziku grupe koja se ispituje, a ne smije biti nedovoljno specifino, viesmisleno i sugestivno. Pitanjima treba vriti logiku progresiju, tako da se ispitanik: uvlai u intervju time to je probuen njegov interes; lako vodi od jednostavnih prema sloenijim pitanjima; ne stavlja brzo i iznenada pred zahtjev da daje osobne podatke; ne dovodi do pitanja koje bi ga moglo dovesti u osobnu nepriliku, a da mu se ne prui mogunost za objanjenje; to postepenije vodi iz jednog okvira u drugi. Odgovori mogu biti otvoreni (slobodni) ili zatvoreni (ponueni). Interakcija ispitivaa i ispitanika ovisi o radu i sposobnostima anketara, stava ispitanika prema istraivanju i njihovih sposobnosti da daju odgovore zadovoljavajueg karaktera te uslovima u kojima se vodi razgovor. Pri izboru anketara treba voditi rauna o njegovom potenju, zainteresiranosti, tonosti, sposobnosti prilagodbe, linosti i temperamentu, inteligenciji i obrazovanju, poznavanju jezika ciljane grupe, a poeljno je i poznavanje problema koji se ispituje. Intervju moemo klasificirati prema nekoliko kriterija: po funkciji (dijagnostiki, terapeutski i istraivaki), prema ulogama koje su prihvatili ispitanik i ispitiva s obzirom na socio-psiholoki proces interakcije (slobodni, usmjerni ili dubinski i ponovljeni intervju), te individualni i grupni, s kratkim ili duim kontaktom.

Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

Anketa Za razliku od intervjua, podaci se skupljaju bez posredstva ispitivaa, sami ispitanici daju pismene odgovore na pitanja u anketi. Anketom je puno lake osigurati anonimnost ispitanika i diskreciju podataka, smanjuju se trokovi i izbjegavaju neke drutvene potekoe koje moe izazvati izrazito nii drutveni poloaj anketara. Izrada upitnika zahtijeva temeljito poznavanje problema, literature i postojeih metodolokih pristupa. Anketa mora biti optimalne duine i interesantna samom ispitaniku. Pitanja ne smiju biti neodreena, previe opa, dvosmislena i sugestivna, a svako pitanje treba biti proeto duhom tolerancije. Obrada podataka obuhvaa redigiranje (provjeru), kodiranje (klasifikacija, strukturiranje) i tabeliranje (distribucije frenkvencija). Osnovni kriteriji za tabeliranje: jedinice koje ulaze u pretkolonu i izraavaju kvalitetu ili vrijednost moraju se uzajamno iskljuivati; mora postojati odreeni red i poredak; intervali izmeu grupa moraju biti jednake veliine. Analiza podrazumijeva logiki postupak dokazivanja zakonitih veza dvaju ili vie varijabli.

Historiografska metoda Historijski izvori su sva svjedoanstva o prolim dogaajima: fiziki ostatci, usmeno prenesena graa, elementarnije i trajnije vrste reprezentativnog materijala (obraeni predmeti), pisana graa (dokumenti), tampane knjige i novine, filmovi, ploe i slino te osobna opaanja. Svjedoanstva neposrednih uesnika ili oevidaca su primarni ili neposredni izvori, a svi ostali su sekundarni. Vanjska kritika odnosi se na autentinost dokumenata za to su razvijene tehnike i lingvistike metode te utvrivanje vremena nastanka. Unutarnja kritika odnosi se na znaenje i vjerodostojnost tvrdnji unutar samog dokumenta kao cjeline. Izvor sve historije je tradicija, a organ tradicije je jezik.

Analiza sadraja Analiza sadraja je istraivaka metoda pomou koje na sistematian (prema utvrenim pravilima), kvantitativan (rezultati se mogu izraziti brojano) i objektivan (provjerljivost) nain dolazimo do podataka o sadraju i efektu poruke, njenom odailjatelju i primatelju. Njen osnovni cilj je da otkrije osnovna pitanja, probleme, ideje, vrijednosti, miljenja i osjeanja koja su u sreditu interesa sredstava (masovne) komunikacije u toku odreenog vremena. Izuzetno je vana jer
Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

drutvenu stavrnost vie ne definiraju oni koji je najbolje poznaju, ve oni koji njome vladaju. Analizom sadraja mogu se lako i precizno otkriti razlike u jezinom izraavanju razliitih drutvenih grupa; moe se otkriti stupanj ideoloke i politike propagande u nekoj zajednici, kao i prisutnost ideoloko-propagndnih elemenata u udbenicima iz povijesti i sociologije. Koristi se i za ispitivanje stereotipa, utvrivanje utjecaja nekih pisaca ili doktrina u odreenom periodu, za analizu knjievnih i filozofskih djela i utvrivanje proporcionalnosti problematike u nekom mediju. Nije optereena prostornim i vremenskim razlikama te ima stanovitu prednost. Analitiar treba odrediti uzorak saopavanja koji e analizirati, jedinicu analize i, najvanije, odgovarajue analitike kategorije pomou kojih e opisati i klasificirati cjelokupan sadraj.

Eksperiment Eksperiment se dijeli na laboratorijski i terenski. N. Roth upozorava da pri obavljanju laboratorijskog eksperimenta treba voditi rauna o vie faktora: precizno postavljanje problema, tono odreivanje varijabli iji utjecaj se ispituje te da njihov efekt bude dovoljno intezivan da izazove posljedice, izbor uzorka, paljivo odrediti aktivnost koja e se ispitivati, trajanje eksperimenta. Terenski eksperiment ima veu znanstvenu vrijednost jer se odvija u prirodnim uvjetima. Poto se pojava ne javlja u istom obliku, mora se kontrolirati daleko vei broj varijabli. Rezultati e biti to bolji to su subjekti manje svjesni eksperimentalne situacije.

Usporedna i sociometrijska metoda Durkheimova i Morenova naklapanja. Potrai drugdje.

Skaliranje Pojavilo se kod mjerenja stavova. Bogardus je pokuao skalirati socijalnu distancu, ali ima mnoge nedostatke. Thurston polazi od pojmova valjanosti (da mjeri ono to se oekuje da mjeri) i pouzdanosti (dobivanje dosljedno istih rezultata na istom uzorku) pri izradi svoje skale. Skala se mora raditi s obzirom na samo jedan kriterij; ona predstavlja linearni kontinuum i da bi se mogla grafiki konstruirati treba unaprijed odrediti broj intervala. Metodolozi preporuuju da se o problemu koji se eli skalirati sakupi to vei broj miljenja (stavova) razliitih drutvenih grupa. Od svih moguih stavova se, uz pomo odreenog kriterija,
Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com

Sociologija 1. godina Metode istraivanja I (prof. V. Afri)

odabire lista od 80 do 100 stavova koji se tampaju na kartice po pravilu: jedan stav (iskaz) na svakoj kartici. Nakon toga se svi stavovi razvrstavaju u 11 grupa (hrpica) te se od odreenog broja (200-300) osoba zatrai da neovisno jedni od drugih srede dati niz stavova prema pdreenom kriteriju (od + prema -). Izraunata vrijednost nekog stava na skali je brojani pokazatelj njegova poloaja u odnosu na medijan. Na kraju se odabire 20 stavova za konaan oblik skale. Ovakav tip skale omoguuje: da se opie uobiajeni stav neke osobe prema nekoj drutvenoj pojavi, da se odredi spektar stavova koji je spreman prihvatiti ili tolerirati, da se ocjeni relativna popularnost svakog stava pomou distribucije frekvencija, da se utvrdi stupanj homogenosti ili heterogenosti stavova grupe, da se uoe promjene u stavovima.

Uzorci Osnovna zamisao pri odabiru i upotrebi uzorka poiva na induktivnom postupku: elimo neto saznati o masi pojava ili bia, istraujemo neke jedinice ili elemente ove mase i na osnovu utvrenih podataka zakljuujemo o itavoj masi ili skupu. itav postupak svodi se na to da raspodjela karakteristika u tom malom dijelu odgovara istoj u osnovnom skupu. Dobar uzorak mora omoguiti jednake izglede za svaki pojedinani sluaj da bude uzet u uzorak, da treba biti reprezentativan i jednostavan. Uzorak je reprezentativan ako je svaka grupa iz osnovnog skupa proporcionalno zastupljena u uzorku. Veliina uzorka ovisi o stupnju homogenosti osnovnog skupa, varijabilnosti mjerenog obiljeja i preciznosti koja nam je potrebna u istraivanju. Sluajni uzorak jest onaj koji je sastavljen tako da istraiva nema razloga da vjeruje da e rezultat biti nereprezentativan. Jedinice mase ili populacije trebaju biti ureene tako da proces odabiranja daje jednake mogunosti izbora svakoj jedinici. Sistematski uzorak sastoji se u tome da se iz jednog spiska odabere sluajnim izborom jedan i zatim svaki +x element, tj. jedinica. Pri izradi stratificiranog uzorka osnovni skup se podijeli na slojeve prema nekim karakteristikama pa se iz svakog sloja uzme sluajni uzorak. Pri tome valja voditi rauna o proporcionalnosti.

Socioloka skriptarnica soc.skripte@gmail.com