Sveuilite u Rijeci

Tehniki fakultet

Dijagnostike metode u medicini II

Magnetska rezonancija

Andro ipovac Vedran Petrovi Nikola Pearina

Uvod

MR ureaji snimaju signale koji potiu iz jezgri vodika (protona) koje se nalaze u molekulama ljudskog tijela koje je postavljeno u snano, homogeno magnetsko polje. Magnetsko polje se oznaava jedinicom tesla (T). Dobiveni signal se snima u matricu nazvanu k-prostor (eng. kspace), analizira raunalom i preraunava u snimku koja odgovara malenom volumenu tkiva (engl. voxel). Kako se prilikom snimanja koriste jako magnetsko polje i radiovalovi, snimanje je nekodljivo za razliku od radiolokih metoda pri emu se koriste rentgenske zrake (x-zrake) jer kod MR ne dolazi do ionizacije tkiva. Ipak dio energije se prenese u tkivo to se naziva SAR (od engl. specific absorption rate) i obiljeava energiju koja se preda kao u zagrijavanje tkiva. Jedinica je mW/kg. Posebna briga je potrebna kod trudnica jer iako nije dokazano tetno djelovanje samog MR snimanja, kontrast koji sadri metal gadolinij prolazi kroz placentu u plod i postoji sumnja da ga moe otetiti. Stoga ene kod kojih postoji mogudnost trudnode trebaju to napomenuti prije snimanja.

Povijest Magnetne rezonance

Magnetska rezonancija (MR) ili nuklearna magnetska rezonancija (NMR) kako je prirodoslovni znanstvenici jo zovu, pojava je koja je prvi put spomenuta u znanstvenoj literaturi sredinom ovog stoljeda. Dva su znanstvenika u Sjedinjenim Amerikim Dravama Felix Bloch sa suradnicima sa Sveuilita Stanford i Edward M. Purcell sa suradnicima sa Sveuilita Harvard 1946. godine, neovisno jedan o drugome, opisala fizikalno-kemijsku pojavu koja je bila zasnovana na magnetizaciji pojedinih jezgara u periodnikom sustavu elemenata. Oni su otkrili da kada se te jezgre nau u magnetskom polju, mogu primiti energiju vanjskog radiofrekventnog izvora mjenjajudi pri tome svoj poloaj u magnetskom polju, odnosno mogu tu energiju ponovno predati vradajudi se u svoj prvobitni poloaj. Obzirom da se, da bi uopde dolo do izmjene energije, snano magnatsko polje i

radiofrekventni izvor trebaju slagati u frekvenciji, odnosno trebaju rezonirati, pojava je nazvana nuklearna magnetska rezonancija. Nuklearna, jer su jedino jezgre - nukleusi atoma reagirali, magnetska jer se pojava dogodila u magnetskom polju, a rezonanca jer je pojava u direktnoj ovisnosti s jakodu i magnetskog polja i frekvencijom. Za svoje su otkride Bloch i Purcell dobili Nobelovu nagradu za fiziku 1952. godine. Godine 1991. Nobelovu nagradu za kemiju dobio je i Richard R. Ernst za svoj doprinos na podruju NMR spektroskopije. NMR signal pokazatelj je fizikalnih i kemijskih osobina jezgre atoma. Zahvaljujudi kemijskom pomaku koji je popratna pojava magnetske rezonance, izvorno se do sredine 70ih NMR koristila kao analitika metoda u prouavanju kemijskih spojeva. Poetkom i sredinom 70-ih dolazi do razvoja ove metode i njene primjene za dobivanje slike najprije cjevica vode, zatim ivih ivotinja odnosno na kraju i ljudi (Jackson 1967, Lauterbur 1972. i 1974). Danas se, meutim, viestruko koristi u podruju kemije, fizike, biologije i medicine.

Procedura snimanja magnetskom rezonancijom

Obzirom da pri MR pregledu ulazite u magnetsko polje koje bi moglo privudi metalne predmete sa vas te vae odjede i obue, prije pregleda trebate sa sebe, iz vaih depova i odjede maknuti sve metalne predmete ili skinuti vlastitu odjedu i obudu, te odjenuti ogrta i papue kojeg dete dobiti od radiolokog osoblja. Takoer, trebate napomenuti radiolokom osoblju ako imate bilo kakve metalne predmete u tijelu (elektrostimulator srca pacemaker, kohlearni-sluni ugradak, postoperativne klipse, umjetne zglobove, osteosintetski materijal nakon operativnog lijeenja prijeloma, stentove u krvnim ilama, umjetne srane zalistke, metalne krhotine i dr.), obzirom da iste mogu uzrokovati smetnje na snimci pri pregledu, a neke su i kontraindikacija za pregled. Za vrijeme snimanja pacijent se postavlja na pomini stol MR ureaja. Za uvrdivanje dijelova tijela koriste se razliiti jastuci i trake. Oni takoer osiguravaju i mirnodu dijela tijela pri snimanju. Radi zatite od buke pri snimanju pacijent dobije slualice ili epide za ui.

Kod snimanja koriste se dodatne zavojnice koje se stavljaju oko pregledavanog dijela tijela, a slue za primanje i odailjanje signala.

Pri pregledu se pomini stol na kojem lei pacijent uvlai u tunel MR ureaja tako da snimani dio tijela bude u sreditu tunela. Radioloko osoblje naputa prostoriju sa bolesnikom poto se radna stanica sa raunalom s kojeg se upravlja pregledom nalazi u drugoj prostoriji te za vrijeme itavog pregleda promatra kroz prozor i putem kamere i komunicira s njim putem interfona.

MR snimanje sastoji se od vie kradih ponavljanja (sekvenci) pri kojima ureaj za MR proizvodi buku. MR pregled je bezbolan,a pri pregledu pacijent treba biti potpuno miran, jer pomicanje smanjuje kvalitetu slike i zahtijeva ponavljanje dijelova pregleda. Ponekad je potrebno primijeniti kontrastno sredstvo intravenski ili u zglob. MR pregled traje oko 30 minuta.

Podjela ureaja

Prema jakosti magnetskog polja ureaje za MR snimanje djelimo na:

Niske jakosti polja - do 0.5 T Srednje jakosti polja - 0.5 T do 1 T Visoke jakosti polja - 1 T i vie (1.5 T, 2 T, 3 T, 7 T, ...)

Za usporedbu, zemljino magnetsko polje je 50 T (0.000 05 T). Prema vrsti magneta ureaje dijelimo na:

Rezistivne (otpornike) magnete - polje se dobiva proticanjem jakih struja kroz posebne zavojnice. Ovi ureaji se zbog niza problema u konstrukciji i korienju vie ne koriste i ne proizvode.

Permanentne magnete - magnet je graen od posebnog oblika eljezne praine feromagneta. Kod ovih je ureaja vrlo teko (zbog karakteristika samog materijala) postidi dovoljno homogena polja jaa od 0.4 T. Ipak vrlo su dugotrajni, jeftini za koritenje, pouzdani i danas sa dobrim svojstvima. Vrlo su tihi i udobni za pacijente (nazivaju se i "otvoreni"). Posebno su poznati kao pogodni za intervencijske zahvate. Magnetsko polje kod njih nije mogude iskljuiti.

Supravodljivi magneti - podobni za postizanje vrlo jakih i homogenih polja (i do 9 T) pa su uprkos visokoj cijeni (nabave i odravanja) vrlo popularni i esti. Polje se postie protjecanjem struje kroz zavojnicu supravodljivog materijala na vrlo niskim temperaturama, npr. uronjenu u tekudi helij. Zbog jakog polja proizvode dosta buke prilikom snimanja, a uvijeti snimanja i rada su im neto stroi nego kod permanentnih.

Dijelovi MRI ureaja

Ureaj za snimanje magnetskom rezonancijom sklopovski se moe podijeliti na 4 dijela: glavni magnet,gradijentne zavojnice,RF sustav i raunalni sustav. Glavni magnet Magnet je najveda i najskuplja komponenta ureaja,i ostatak se gradi oko njega.Jaina magnetskog polja se mjeri u teslama(T). Zadada glavnog magneta je da osigura dovoljno velik iznos magnetske indukcije B0 (izmeu 0.1 i 3T) radi boljeg odnosa signal/um.Za ljudsku upotrebu koriste se magneti maksimalne jakosti 9,4 T , a za ivotinje do 21 T. Tako velike iznose indukcije mogude je postidi samo uz velike dimenzije magneta (2m x 2m x 1.5m) i relativno male zrane raspore za pacijenta. Jai magneti mogu se ostvariti upotrebom supravodljivih namota. Jednako vano kao i snaga magneta je i preciznost magneta.Ravnina magnetnih linija sa sreditem magneta mora biti skoro savrena,to nazivamo homogenost.Vrste magneta su rezistivni,permanentni i supravodljivi. Supravodljivi magneti- oko magneta su gusto namotani cilindrini supravodljivi navoji kroz koje protjee vrlo jaka elektrina struja koja stvara homogeno magnetsko polje unutar tunela.Zatim se zavojnice hlade tvarima poznatim kao kriogeni (tekudi helij) da bi se smanjio otpor. To je tzv. kriogena kupka koja okruuje navoje ice. Kada se koristi u MR-dijagnostici,

supravodljivi magnet proizvodi snano magnetsko polje, pri emu ne zahtijeva velike koliine elektrine energije, upravo zbog izostanka otpora.

Gradijentne zavojnice Tri sustava zavojnica grade gradijente magnetskog polja B0 u smjeru X,Y i Z osi. Gradijentne zavojnice i pojaala potrebne su za izbor sloja snimanja, odreivanje debljine sloja te njegove prostorne lokalizacije.

Te zavojnice su obino rezistivni elektromagneti koji su napajani sa sofisticiranim pojaalima. Tipini gradijenti sustavi su sposobni proizvoditi gradijente od 20 mT / m do 100 mT / m.

Y zavojnica stvara promjenjivo magnetsko polje od vrha do dna tunela u kojem se nalazi pacijent. X zavojnica stvara promjenjivo magnetsko polje od lijevo na desno tunela u kojem se nalazi pacijent. Z zavojnica stvara promjenjivo magnetsko polje od glave do pete pacijenta u tunelu u kojem se nalazi.

Radiofrekventni sustav

Njega ine odailja i prijemnik visokofrekventnog signala s antenom, te dodatni sklopovi za obradu signala kao to su modulatori, demodulatori, pojaala snage i sl. Radio frekvencijske zavojnice su dva glavna dijela radiofrekvencijskog (RF) sustava u MRI ureaju. MR signal u MRI, je proizveden od strane procesa rezonancije, koja je rezultat RF zavojnica. One se sastoje od dvije elektromagnetske zavojnice, tj. od odailjake i prijemnike zavojnice koje proizvode i primaju radiofrekventne valove. One predaju odnosno primaju energiju na tono, po odreenoj Larmorovoj frekvenciji, izabranom sloju tkiva i tako pobuuju prijelaz protona vodika iz jednog u drugo spinsko stanje, a to omoguduje nastanak MR signala. Raunalni sustav Raunalni sustav obino se sastoji od jednog snanog raunala (posebni numeriki brzi procesor) i jedne ili vie radnih stanica za obradu i pohranjivanje slike. Operativni sustav raunala ima ulogu kontrole svih pojedinih komponenti sustava i stvaranje parametara koji odreuju vrstu dobivene slike, a koje jednim imenom nazivamo pulsni slijed (engl. pulse sequence).

Osnovni principi MRI-a

MR snimanje koristi se injenicom da je jezgra vodika (proton) mali magnetski dipol sa sjevernim i junim polom. Proton sadri tzv. magnetski moment (). Kad se bolesnik u tunelu izloi jakom magnetskom polju, svi njegovi protoni posloe se u smjeru magnetskog polja (slino kao to se igla kompasa usmjeri prema Zemljinom magnetskom polju). U vanjskom magnetskom polju dva su moguda stanja magnetskog momenta: u ili suprotno smjeru vanjskog polja govorimo o dva moguda stanja energije.

Pritom protoni ne miruju nego rotiraju oko smjera magnetskog polja u kojem se nalaze, to se zove precesija. Frekvencija tog rotiranja (Larmorova frekvencija) je proporcionalna jaini vanjskoga magnetskog polja. Dakle pod utjecajem magnetskog polja elektroni mijenjaju gibanje tako da zakretni moment svakog pojedinanog elektrona poinje rotirati oko magnetskog polja,to je analogno precesiji zvrka u gravitacijskom polju, spomenutom Larmorovom frekvencijom. Neto efekt precesija svih elektrona je da je ukupni zakretni moment razliit od nule. Larmorova frekvencija precesije elektrona je : giromagnetski omjer: formulu: , gdje je

,tako da kad to dvoje uvrstimo,dobijemo sljededu

Tijelo bolesnika postaje magnetizirano, a jaina magnetizacije ovisi o broju protona unutar volumena tkiva, odnosno o gustodi protona. S obzirom na veliku koliinu protona, tako jaka magnetizacija inducira elektrinu struju u zavojnicama smjetenim oko dijela tijela koji se pregledava. Nakon to se bolesnik poloi u jako magnetsko polje, dodatno se prema njemu usmjere radiofrekventni elektromagnetski valovi. Ti naknadno proizvedeni valovi uzrokuju da se protoni, ved otprije posloeni u smjeru ravnine jakoga magnetskog polja, odmaknu od glavne ravnine i ponu oko nje rotirati u smjeru kazaljke na satu. Da bi se to dogodilo, frekvencija primijenjenih elektromagnetskih radiovalova mora biti jednaka frekvenciji precesirajudih protona. Upravo taj fenomen zove se magnetska rezonancija, po emu je pretraga i dobila ime . Dakle,radiofrekventno RF magnetsko polje okomito na homogeno magnetsko polje pobuuje uzorak, zakrede vektor magnetizacije, odnosno pobuuje uzorak u stanje vie energije. Kad se magnetsko RF polje iskljui, vektor magnetizacije se ponovo vrada u izvorno stanje precesije oko vanjskog polja B, odnosno spinovi se vradaju u stanje nie energije i pri tome se emitira elektromagnetsko zraenje Larmorove frekevencije.Izmjerena Larmorova frekvencija ovisi o magnetskom polju u kojem se nalazi proton. U trenutku rotacije protona oko ravnine jakoga magnetskog polja inducira se elektrina struja (MR signal) koju registriraju zavojnice locirane oko dijelova tijela koji se snima. Slikovito reeno, ako je zavojnica spojena s elektrinom aruljom, arulja de zasvijetliti. Kolika je jaina tog svjetla, ovisi o jaini magnetskog polja i zbog toga je vana jaina glavnoga magnetskog polja - to je ono jae, to je slika svjetlija i bolja za kasniju analizu. Na isti nain tkiva koja imaju jai magnetizam (uvjetno govoredi, sadre vie protona) dat de jai signal i slika de biti svjetlija i obratno, tkiva s manjom magnetizacijom dat de tamniju sliku. Tako nastaje kontrastna rezolucija dobivene slike, odnosno mogudnost da se pojedina tkiva razlikuju ovisno o jaini magnetizacije koju posjeduju i stvaranju elektrinog signala na zavojnicama smjetenim oko dijelova tijela koji se snimaju. Gustoda protona jedan je od initelja koji utjee na svjetlinu i kontrastnost slike. Ali postoji jo nekoliko parametara koji utjeu na odnos signala koje pojedini dijelovi tkiva emitiraju. Najvaniji od njih su vremena kad se registrira elektrini impuls u zavojnicama koje primaju

magnetizaciju. U vremenu izmeu dvije indukcije radiofrekventnim valovima, protoni tkiva prolaze kroz dva razliita vremena - vremena relaksacije (T1 i T2). Malo detaljnije pojanjeno ,relaksacija je otputanje energije u obliku radiovala i povratak protona vodika u prvotni poloaj . Kad prestane djelovanje B1. transverzalna magnetizacija trne te se uspostavlja ravnoteno stanje, sistem je apsorbirao energiju na odgovarajudoj rezonantnoj frekvenciji a kad smo uklonili izvor energije tj. ugasili RF puls sistem se vrada u ravnoteno stanje. Da se opet uspostavi ravnotea nakon to se iskljui RF puls, sistem mora predati energiju okolinu a koliko de brzo predavati energiju okolini ovisi: spin-reetka interakcija opisuje interakciju izmeu protona i okoline i odgovorna je za ponovno uspostavljanje tremodinamike ravnotee nakon prestanka RF pulsa. Nakon prestanka RF pulsa poremedena longitudinalna magnetizacija M se vrada u ravnotemo stanje - longitudinalna relaksacija. To se odvija po eksponencijalnom zakon s vremenskom konstantom T1. Spin-spin relaksacija istovremeno trne transverzalna komponenta magnetizacije koja se takoer odvija po eksponencijalnom zakonu s znatno manjom vremenskom konstantom T2. Ova relakascija nastaje kao rezultat interakcije izmeu preokrenutih spinova koju su se sikronizirano rotirali (u fazi) dok je djelovao RF puls (B 1) a sada ponovo postaju nasumuno orijnetirani jer je u termodinamikoj ravnotei magnetizacija u transverzalnoj ravnini jednaka nuli.

Relaksacijskim procesima predaje se energija okolini->smanjuje energija sistema, i izmjenjuje energija meu promatranim jezgrama (reverzibilna interakcija). U biolokim sistemima tkiva se razlikuju u relaksacijskim parametrima.

T1 je vrijeme u kojem glavno magnetsko polje vrada vedinu svog maksimuma odnosno vrijeme T1 vezano je za vradanje jezgara iz pobuenih, viih u nia energijska stanja. Energija apsorbirana u spinskom sistemu se predaje lokalnim magnetskim poljima koja potjeu od rotacije okolnih molekula. T1 je vrijeme kada je 33.33% protona relaksirano. Time se povedava longitudinalna komponenta makroskopske magnetizacije.Porcije energije koje se oslobaaju jednake su razlici energijskih stanja jezgri, to odgovara energiji radiofrekventnog fotona. Ti procesi mogu biti spontani, ali ih znaajno stimulira prisustvo lokalnog elektromagnetnog polja u radiofrekventnom spektru. Za odreenu jezgru to znai blizinu molekula koje imaju dipolni moment i rotiraju radiofrekventnom frekvencijom. Za pobuene protone u istoj vodi T1 je relativno dugo, oko 3 s, jer su frekvencije rotacija molekula iste vode prevelike. U biolokom tkivu T1 je u irokom rasponu izmeu 2 s i nekoliko stotinjki ms. To je zato to se protoni u vodi vezanoj za velike molekule (proteine) relaksiraju brzo, zbog puno sporije rotacije makromolekula. T2 je vrijeme u kojem se vedina protona (66 posto) vratila nakon prestanka indukcije radiosignala natrag u glavno magnetsko polje. Vrijeme T2 vezano je za gubitak rezonancije jezgri, ime se gubi transverzalna magnetizacija. U tim se procesima energija ne izmjenjuje (zato kratko T2 ne mora znaiti kratko T1). Za razliku od vremena T1 (koje je odreeno meudjelovanjem jezgre s molekulom vode kao cjelinom) gubitak rezonancije nastaje meudjelovanjem dvije susjedne jezgre (protona). U vodi su T1 i T2 priblino jednaki (oko 3 sekunde). T1 se skraduje s mobilnodu relaksacijskih sredita, jer je za odreenu jezgru povoljno da su joj dostupna polja to vie susjednih molekula. Zato se u krutinama T1 znatno produava. Nasuprot tome gubitak je rezonancije tim bri to su susjedne jezgre fiksiranije u prostoru. Zato se u krutinama T2 znatno skraduje. Dakle, opdenito vrijedi: T1(vrsto) > T1(tekude) T2(tekude) >> T2(vrsto) .

Prema tome, razliita tkiva imaju razliito trajanje T1 i T2 vremena, na temelju ega se takoer stvara kontrastna rezolucija. Kombinacijom dobivanja slika u T1 i T2 vremenu dijagnostiar dobiva potpuniju povratnu informaciju i tako stvara sliku kombinacije intenziteta raznih tkiva. Zatim ocjenjuje stvaraju li ispitivani organi signal, kako se i oekuje od zdravih tkiva, ili neka tkiva odailju promijenjene signale (signale vedeg ili manjeg intenziteta od uobiajenih, normalnih vrijednosti), to upuduje na mogudnost da su takva tkiva zahvadena patolokim procesom. Svi dobiveni podaci raunalno se obrauju i proizvode se serijske snimke slojeva tkiva u sve tri glavne ravnine i kombinacije tih ravnina (gradient-echo), to omoguduje dobivanje (osim prethodno opisane kontrastne rezolucije) i savrene prostorne rezolucije. To je, primjerice, vrlo vano kirurzima prije planiranja operativnog ili nekoga drugog invazivnog zahvata.

Kontrastna sredstva
Gadolinij je element, koji je ukljuen u kontrastna sredstva za one koji primaju MRI zraenje. To pomae lijenicima dobiti tona oitanja i dijagnoze stanja kao rezultat tih skeniranja jer gadolinij sadri contrast agent pomodu kojeg se dobije jai kontrast meu razliitim tkivima. Kontrastno sredstvo se u organizam unosi intravenozno, odnosno pomodu injekcije. Tona primjena mu je u tome gdje kelati s ovim elementom ubrzavajudi relaksaciju protona mjenjaju prikaz u dijelovima tijela. Zbog veliine kelat ne moe prodi odranu barijeru izmeu krvotoka i mozga i sline prepreke pa je MR signal je pojaan u dijelovima tijela koji su bolje prokrvljeni ili gdje su takve membrane otedene, tu dolaze do izraaja paramagnetna svojstva gadolinija. Ved godinama gadolinij se koristi u poboljanju MR slike na tisudama osoba bez velikog broja ozbiljnih tetnih dogaaja. FDA je odobrila gadolinij za koritenje u MRI procedurama 1988. godine i od tada su odobreni pet specifinih gadolinijskih proizvoda, kontrastna sredstva za koritenje u postupku slike. Nuspojave povezane s injekcijom gadolinija su blage do umjerene. Najede nuspojave su blage glavobolje, munina, lagano peckanje na mjestu injekcije i niski krvni tlak. Meutim, FDA je nedavno upozorila protiv uporabe gadolinija od strane onih s bubrenim problemima jer pacijenti nisu bili u stanju izbaciti tvar iz organizma pa dugotrajna prisutnost u tijelu moe dovesti do ozbiljnih ozljeda,

pa ak i zatajenje organa. Stanje se zove Nephrogenic sistemski Fibroza (NSF), takoer poznat kao Nephrogenic Fibrosing Dermopathy (NFD). Iako je ovo stanje rijetko samo 300 potvrenih sluajeva u svijetu, to bi moglo, u nekim sluajevima dokazati da je kobno.

Oslikavanje
Za tocnu lokalizaciju signala koji dolazi iz tijela bolesnika rabe se gradijenti cija je uloga vec opisana. Gradijentne zavojnice su smjetene unutar magnetske jezgre. Nagib gradijenta odreduje stupanj promjenjivosti magnetskog polja uzdu njegove osi, tako da strmi gradijent alterira magnetsko polje jace od plitkog. Kao to je reeno, zahvaljujuci gradijentima je moguce ekscitirati selektivno sloj iju debljinu i poloaj odreduje raspon odaslanih frekvencija i nagib gradijenta. Naime, nakon selekcije sloja, rezoniraju samo jezgre unutar odabranog sloja. Z gradijent slui odabiru aksijalnih slojeva, X gradijentom odabiru se sagitalni slojevi, a Y gradijentom koronalni. Kose slojeve se moe odabrati kombinacijom dva ili sva tri gradijenta. Kod uzimanja uzoraka (sampling) vano je potovati Nyquistov teorem. Podaci se prikupljaju u tzv. K-prostoru koji ima frekvencijsku i faznu os i to sa svakim novim RF impulsom se popunjava po jedna linija (128, 192, 256 ili 512).

Neto vie o K prostoru

1983 Ljunggren i Tweig neovisno jedan od drugoga predstavljaju takozvani k-prostor, tehniku kojom ujedinjuju tehnike prikaza MR. Pokazali su da demodulacijom MR signala kojeg stvaraju spinovi jezgara koji imaju slobodnu precesiju u linearnom magnetskom polju daju vrijednost Fourierove transformacije efektivne gustode samog spina tj.

gdje:

Drugim rijeima, kako vrijeme proalzi, signal ocrtava putanju u K-prostoru s vektorom brzine putanje koja je proprocionalna vektoru narinutog magnetskog gradijenta. Efektivna gustoa spina predstavlja pravu gustodu spina pripreme, uz ispravak uinaka

opadanja signala, gubitka homogenosti (faze) zbog nehomogenosti polja,

protoka, difuzije i slino kao i ostalih uinaka na koliinu transverzalne magnetizacije koja moe inducirati signal u prijemniku VF signala. Iz osnovne formule k-prostora slijedi kako sliku moemo rekonstruirati matricu primjeni inverzna Fourierova transformacija. ako se na

Koristedi prikaz pomodu k-prostora, sloena ideja je jako pojednostavljena. Na primjer, uinak faznog kodiranja (spn-wrap tehnika) prostora postaje znatno jasniji. U standardnim SE ili GE tehnikama gdje je gradijent za oitavanja stalan (npr. ), pobuivanjem prostora

pomodu VF signala, samo jedna linija k-prostora se oitava (snima). Kada je gradijent faznog oitanja nula, linije se snimaju po osi. Ukoliko je fazni gradijent razliit od nule, u vremenu

izmeu VF impulsa za pobudu i gradijenta za oitanje, linija koja se oitava bivapomaknuta gore ili dolje u K-prostoru; npr. snimamo liniju =konstanto.

k-prostor takoer olakava usporedbu raznih tehnika snimanja. U EPI tehnici s jednim impulsom, sve linije k-prostora se oitavaju odjednom, nakon ega slijedi sinusna ili zupasta putanja. Kako su naizmjenine linije k-prostora oitane u suprotnim smjerovima, to se mora uzeti u obzir kod rekonstrukcije slike. FES ili EPI tehnike s vie impulsima snimaju samo dio kprostora nakon svakog impulsa. Svaki impuls snima drugi dio prostora (red, liniju) i to se ponavlja dok se ne ispuni itav K-prostor (matrica). Kako podaci u sredini matrice predstavljaju nie prostorne frekvencije od prostora na rubovima k-prostora, sve to je blie centru matrice vie utjede na kontrast snimke.

Vanost sredita k-prostora u vidu utjecaja na kontrast snimke dolazi do izraaja u ostalim, naprednijim tehnikama snimanja. Jedna od takvih je spiralno snimanje - magnetski gradijent koji se narine u ritorajudoj putanji daje spiralno oitanje k-prostora (punjenje matrice) od centra prema rubu. Kako je i opadanje (vrijeme) signala najjae pri poetku snimanja,

tako snimanje sredinjeg dijela daje jai odnos signala i uma (S/, SNR) u usporedbi s uobiajenim zupastim-isprepletenim nainom prolaska kroz k-prostor, pogotovo ako je prisutno kretaje. Kako su i konjugirane (imajudi Fourierovu transformaciju u vidu) Nyquistov teorem,

moemo pokazati kako korak u k-prostoru odreuje veliinu snimanog prostora (najvedi frekvenciju koja je pravilno snimljena) dok maksimalna vrijednost k uzorka oreuje rezoluciju.

(Ovo se primjenjuje na svaku os [X, Y i Z] novisno jedna o drugoj).

Nakon popunjavanja citavog K-prostora,slijedi pretvorba u sliku matematickim postupkom koji se naziva Fourierova transformacija.

Matrica slike odreduje broj redova i stupaca, a zajedno sa FOV odreduje velicinu piksela. Da bi se formirala slika svakom pikselu se doznaci odreeni intenzitet signala koji ovisi o amplitudi, dok je anatomski poloaj odreden vrijednostima frekvencijskog i faznog pomaka. Broj oitavanja po jednoj kosini gradijenta faznog kodiranja se naziva NEX (number of excitations).

Tehnike oslikavanja
Tehnike koritenjem samog spina

SE - ved spomenut spin-echo je najjednsotavniji nain snimanja. Karakteristine snimke se nazivaju T1 (vrijeme kada je 33.33% protona relaksirano) i T2 (vrijeme kada je 66.66% protona relaksirano). T1 snimke daju visok signal masti, dok T2 snimke daju vrlo visok signal vode. Prema ovim snimkama se usporeuju sve ostale tehnike te se kae da je snimka T1-mjerena ili T2-mjerena.

FSE - fast spin-echo ili turbo spin-echo ili slino je tehnika snimanja (obino T2 snimaka) kada se radi ubrzavanja snimanja dio k-prostora svakog sloja snima "prije" vremena. Na taj nain se dobiva manje ili vie artefakt "T1 snimke u T2 snimci", odnosno dio signala masti je takoer snimljen iako bi na snimci svijetli dijelovi biti samo od signala vode. Danas su sve T2 snimke snimane na taj nain jer bi obino snimanje SE T2 simke vrlo dugo i do 12 minuta na ureajima od 1 T!

IR - inversion recovery - T1 tehnika snimanja gdje se tkivo daodatnim signalom"pripremi" prije samog snimanja sloja. Na taj nain se moe dobiti vedi kontrast i razlikovanje tkiva prema raznim svojstvima, uglavnom koliini vode.

FLAIR - fluid attenuated inversion recovery je varijanta T1 IR snimanja kod koje se postie potiskivanje signala vode ali na drugaiji nain od "istih" T1 snimaka. Vrlo korisno za otkrivanje promjena u tkivu mozga (oiljci, demijelinizacija, otok tkiva, svjea krv, ...).

STIR - short tau inversion recovery je posebna tehnika T1 snimaka kod kojih se signal masti potiskuje. Paradoksalno jer T1 snimke sadre uglavnom signal masti, zbog ega su slike vrlo tamne. Ba zbog toga su snimke vrlo korisne za prikazivanje otoka, metastaza, oiljka i slinih sukulentnih tkiva.

Tehnike nastale koritenjem gradijenata

GE - opdeniti naziv za tehnike kod kojih se pomodu gradijenata primjenjenih na osnovno magnetsko polje mijenja dinamika relaksacije protona i time postie drugaija snimka i/ili se smanjuje vrijeme snimanja.

T2* - Vrsta T2 snimanja kod koje se snimanje vri kada je vie od 66% protona relaksirano. esto je rije o gradijentnoj tehnici snimanja. Koristi se danas uglanovm kod snimanja kostiju, zglobova i slino.

CISS - steady-state gradijentne tehnike, vrlo brze tehnike snimaja pomodu kojih je mogude snimati i vrlo brze kretnje, kao recimo kod srca.

Ostale, posebne tehnike

DWI - diffusion weighted imaging - tehnika snimanja kod koje se ponitava sav signal iz tkiva, tako da jedino signal onih molekula koje se kredu zbog difuzije biva prikazan. Tehnika je vrlo zahtjevna za ureaj i samo ureaji sa dobrim, jakim i brzin gradijentima mogu dovoljno ponititi signal da se ne vidi "prosvjetljavanje T2 snimke" koje se i kod jakih ureaja moe naslutiti. Ove snimke se svakodnevno koriste za pronalaenje modanog tkiva koje je doivjelo ishemiju, odnosno inzult. Eksperimentalni modeli su pokazali da je ovim snimanjem mogude otkriti odumiranje stanica svega nekoliko (78) minuta nakon poetka ishemije, odnosno nekoliko minuta nakon teoretskog odumiranja stanica.

DTI - diffusion tenzor imaging - tehnika snimanja difuzije du vlakana neurona, ime se dobivaju korisni podatci o toku snopova neurona u mozgu to je korisno kod nekih operativnih zahvata ali i kod analiza nekih bolesti i stanja. Ne primjenjuje se rutniski.

MRS MR spektroskopija - iz odabranih dijelova tkiva mozga i patoloki promjenjena tkiva se dobijaju spektri/signali pomodu kojih se moe, kao i kod obine sporektroskopije zakljuiti o molekulama koje se nalaze u tkivu.

fMRI - funkcionalna magnetska rezonancija, mogude je ponavljanim snimanjem tkiva dobiti razliku u signalu koja je posljedica promjene u tkivu koja nastaje njegovim koritenjem. Kako je obino rije o snimanju mozga, ovim snimanjem je mogude pokazati aktivnost dijelova mozga pri izvravanju nekih zadataka. Nije rutinska metoda.

MRA - MR angiografija- iako postoji nekoliko tehnika (phase contrast, time of flight, ...) ove metode na dananjim ureajim uspjeno mogu zamjeniti prikaz krvnih ila mozga i vrata klasinom i DSA angiografijom, kod ureaja sa jaim poljem i odlinim gradijentima mogu se snimati krvne ile svih dijelova tijela.

Prednosti i nedostaci

S usavravanjem osnovnog aparata, tijekom osamdesetih godina prologa stoljeda MR je sve vie postajao prihvatljiva metoda, a u mnogim podrujima dijagnostike i metoda izbora u algoritmu dijagnostikih metoda. PREDNOSTI

MR je radioloka metoda oslikavanja koja za nastanak slike ne koristi ionizirajude zraenje.

Dobar prikaz mekotkivnih struktura tijela (mozak,miidi, ligamenti, tetive, ivci). Bolje razlikovanje normalnog od patoloki promijenjenog tkiva na MR snimkama nego snimkama drugim metodama radiolokog oslikavanja (rtg., CT, UZV).

Kontrastno sredstvo koje se koristi pri MR pretragama ne izaziva alergijske reakcijeza razliku od drugih radiolokih kontrastnih sredstava (koja se koriste kod rtg. ili CT pretraga).

RIZICI

MR pregled uglavnom nema rizika za vedinu pacijenata ako se primjenjuju uobiajene mjere opreza.

Ako je pacijent bio sediran pri pregledu, nuno je kontrolirati njegovo stanje za vrijeme pregleda i kratko nakon pregleda.

Snano magnetsko polje moe djelovati na metalne predmete u tijelu. Izrazito je maleni rizik od alergijske reakcije na kontrastna sredstva koja se koriste pri MR pregledu. Ako se i pojave one su obino blage.

Nefrogena sistemska fibroza moe se javiti pri primjeni visokih doza nekih kontrastnih sredstava za MR u bolesnika sa znatno otedenom bubrenom funkcijom.

Pridravajudi se uobiajenih mjera opreza pri MR pregledu i uz injenicu da do sada nema znanstvenih dokaza o tetnosti MR po pacijenta, oslikavanje MR-om smatra se sigurnom radiolokom dijagnostikom metodom. MR je prva metoda izbora za dijagnostiku organa sredinjega ivanog sustava - glave i lene modine, organa male zdjelice i zglobova. U analizi ostalih dijelova sustava za kretanje, posebice kosti, tradicionalno se koristi klasina rtg dijagnostika, koja je, premda koristi ionizirajude zraenja, puno jednostavnija i jeftinija. U ostalim podrujima MR takoer ima veliku primjenu, ali neke druge metode, primjerice ultrazvuni pregled, imaju prednost zbog jednostavnosti primjene i nie cijene.

Zakljuak

Magnetska rezonancija je pretraga koja omogudava dobivanje kvalitetnih tomografskih presjeka ljudskoga tijela s velikom rezolucijom. Ideja se sastoji u tome da se pojedina meka tkiva u organizmu razlikuju prema koliini vode, odnosno vodikovih atoma, to je jako povoljno za dobivanje velikih kontrasta slike, bududi da vode u tijelu ima u izobilju. To je mogude jer vodikovi atomi imaju spin, to rezultira njihovim specifinim ponaanjem kada se nalaze u jakom magnetskom polju. Danas se za snimanje magnetskom rezonancijom koristi termin MRI (Magnetic Resonance Imaging), umjesto starog termina NMR. Osnovni je dio svakog MRI-sustava glavni magnet. Postoji nekoliko tipova magneta (permanentni, elektromagneti), a mi istiemo supravodljive magnete (vedina modernih aparata), kod kojih se smanjivanjem otpora vodia smanjuje i koliina energije potrebna za odravanje magnetskoga polja. Otpor ovisi i o materijalu zavojnice te o njenoj duini i presjeku. Nadalje, otpor ovisi i o temperaturi zavojnice koju je mogude kontrolirati. Struja se propusti kroz zavojnicu da bi se podiglo magnetsko polje, a zatim se zavojnice hlade tvarima poznatim kao kriogeni (tekudi helij) da bi se smanjio otpor. To je tzv. kriogena kupka koja okruuje navoje ice. Kada se koristi u MR-dijagnostici, supravodljivi magnet proizvodi snano magnetsko polje, pri emu ne zahtijeva velike koliine elektrine energije, upravo zbog izostanka otpora. Sustav temeljen na takvom magnetu izuzetno je skup, no omoguduje stvaranje izuzetno jakih magnetskih polja (0,5-4T) za klinike potrebe te do 14T za spektroskopska i visokorezolutna ispitivanja.Spin-odjek tehnika danas se najvie koristi, prvenstveno zbog najkradeg vremena snimanja i brze rekonstrukcije slike. Provode se mjerenja vremena T1 i T2 pomodu odjeka dobivenih pobuivanjem odgovarajudim impulsima, a na kvalitetu slike utjee se variranjem dvaju parametara (TR i TE). Najede se koristi samo 2 5 odjeka, zbog bre obrade, odnosno rekonstrukcije slike.Jedan su od glavnih problema vezanih uz MRI zalutala magnetska polja, odnosno polja koja se ire izvan granica prostorije snimanja. Zbog toga su razvijene dvije vrste zatite: pasivna i aktivna. Pasivna se postie ugradnjom tzv. Faradeyeva kaveza u zidove sobe za snimanje i ne iziskuje velike trokove, ali ipak uinkovito zadrava magnetsko polje unutar granica. Skuplji je nain aktivna zatita kod koje se koriste dodatni solenoidni magneti izvan kriogene kupke, a koji ograniavaju magnetsko polje unutar prihvatljive povrine.