Pojava autizma je bila dugo nepoznata, a zatim su dvojica istraivaa, ne znajui jedan za drugog, jedan u Baltimoru, drugi u Beu, gotovo u isto vreme (Leo Kaner 1943. godine i Hans Asperger 1944. godine) objavila studije sluajeva dece koja su imala zapanjujue sline karakteristike. ... Pukom sluajnou, za opis pojave obojica istraivaa izabrala su isto ime - autizam. Celokupna slava za izdvajanje ranog infantilnog autizma kao posebnog klinikog entiteta pripala je Leo Kaneru, a rad Hansa Aspergera je ignorisan itavih trideset godina i u Evropi i u Americi.
Kaner i Asperger su roeni u Austriji, kolovali se u Beu, ali se nikada nisu upoznali. Kaner, roen 1896. godine, emigrirao je u SAD 1924. godine gde je radio u bolnici Don Hopkins u Baltimoru. ...
Asperger, deset godina mlai od Kanera kao specijalista pedijatrije, bio je privuen pedagokim radom sa problematinom decom. U svojoj drugoj doktorskoj disertaciji, napisanoj 1943. godine, a objavljenoj 1944. godine opisao je sluajeve 4 deaka upadljivih u oblasti socijalnog, jezikog i kognitivnog razvoja.
Smatrajui da je u pitanju poremeaj linosti pojavu je nazvao autistina psihopatija . Asperger je umro 1980. godine, nekoliko godina pre nego to je sindrom koji nosi njegovo ime stekao meunarodno priznanje.
... Rad Aspergera je ostao relativno nepoznat do 70-tih godina, kada su se pojavili prevodi sa nemakog na engleski jezik , a sam termin Aspergerov sindrom je uvela Wingova u cilju dijagnostikog razlikovanja sposobnijih osoba sa autizmom koje se nisu najbolje uklapale u Kanerov opis deteta sa autizmom kao udaljenog, distanciranog, sa nedovoljno razvijenim govorom i bez kontakta oima .
Betelhajm je u ivotu stekao iskustva koja su ostavila traga na njegovu celokupnu egzistenciju, 1938 g. Nacisti su ga deportovali u Dahau, zatim u Buhenvald, koncentracione logore. Iskustvo steeno u njima i njihovo delovanje na dehumanizaciju ljudske egzistencije naveo je Betelhajma da poredi ova iskustva sa stanjem dehumanizacije nastalo usled infantilnih iskustava. Njegovi radovi su odgovorni za optubu roditelja dece s ASP da su odgovorni za stanje svoje dece.
Poslednjih 100 godina postojali su opisi dece sa tekim mentalnim oteenjima (dementia preccocisima, dementia infantilis, deja SCH), ali je priznanje ovih stanja skoranji fenomen. Smatralo se da je kod dece u pitanju rani poetak psihoze karakteristine za odraslo doba. Kaner je 1943. god. dao dijagnostike kriterijume u terminima specifinog ponaanja kod dece, a ne modifikacije kriterijuma za odrasle.
iroki spektar abnormalnosti razlikuje autizam od specifinih razvojnih poremeaja (npr. poremeaj govora). ... DSM-III,(APA) Pervazivni razvojni poremeaji ICD-10 (WHO) F 84 Pervazivni razvojni poremeaji Na V Kongresu (1995g.) za autizam je predloen novi termin spektar autistinih poremeaja da bi se istakla razliita manifestacija istog poremeaja Trijada oteenja Etiologija Autizam nije jedna bolest kao npr. fenilketonurija ve je sveobuhvatna dijagnoza kao npr. CP, IO, epilepsija. Uzrok nepoznat, autizam je multifaktorski uzrokovan Simptomi autizma su odraz strukturalnih i funkcionalnih poremeaja u CNS govorimo o biolokoj zasnovanosti autizma. Razliiti aspekti biolokih poremeaja autizam kao genetski poremeaj, neuro-razvojni, metaboliki, imunoloki. Epidemiologija Kambervelska studija (Wing, Gould, 1979) je koristila iru definiciju autistinog spektra tj. obuhvatila je svu decu sa trijadom oteenja. Utvrdili su prevalencu od 22 na 10 000 dece, ukljuujui decu sa Kanerovim autizmom. Gillberg u vedskoj - koliki je broj dece sa Aspergerovim sindromom. Utvrdili su prevalencu od 36 na 10 000 dece. Ukupan zbir sve dece iz autistinog spektra bi bio najmanje 58 na 10 000 dece ... U poslednjih nekoliko godina nekoliko nezavisnih istraivanja je ukazalo na sline brojane pokazatelje (1:100; kod deaka 1:70), sa malim varijacijama te se stoga spektar autistinih poremeaja ne bi trebalo vie smatrati veoma retkim poremeajem.
Broj deaka i devojica Deaci su ee zahvaeni poremeajem od devojica. Kaner je utvrdio etiri puta veu zastupljenost autizma kod deaka u odnosu na devojice. Hans Asperger je smatrao da devojice nisu oteene ovim sindromom, ali je kasnije promenio miljenje. vedska studija o Aspergerovom sindromu sprovedena u redovnim kolama je utvrdila 4:1 odnos deaka i devojica.
... Postoje dokazi da su devojice, iako ree zahvaene sindromom vie hendikepirane. Povean broj deaka je najuoljiviji u grupi visokofunkcionalnih osoba sa autizmom. Postoje ene sa Aspergerovim sindromom, ali su one mnogo ree zastupljene od mukaraca. Razlog za ovakvu zastupljenost polova najverovatnije moramo potraiti u genetskim studijama. Hans Asperger je hrabro predloio da je ovaj sindrom ekstreman izraz normalne muke linosti.
Da li se broj poveava? Nije mogue dati taan odgovor. Utisak ljudi koje se bave dijagnostikom autizma nastaje verovatno zbog ire definicije autizma. Ljudi koji rade sa decom su postali svesniji autistinog poremeaja poslednjih godina, naroito je koncept Aspergerovog sindroma zainteresovao strunjake. Uestalost autizma sa udruenom teom IO i autizma sa prosenom ili visokom inteligencijom se poveao, verovatno zbog bolje detekcije sluajeva.
... Visoka prevalenca autizma kod dece roene u porodicama imigranata takoe moe doprineti visokoj optoj prevalenciji autizma. Meutim, moda je zaista u pitanju pravo poveanje incidence. Razlozi za to bi bili nepoznati. Objanjenja kao to su efekti zagaenja, aditiva u hrani, nepovoljnih uslova urbanog naina ivota mogu biti mogua ali ne postoje dokazi za njih.
Kalifornijska longitudinalna studija od1987-94 porast broja sluajeva autizma, ali uporedo sa snienjem IO Roditelji dece s autizmom Skoro sva deca koju je video Kaner su imala oeve koji su bili izuzetno inteligentni, sa visokim nivoom obrazovanja i sa prestinim zanimanjima. On je verovao da je i to jedna karakteristika autistinog poremeaja. Svaki kliniki uzorak je najverovatnije izmenjen faktorom selekcije. Mogue je da roditelji koji imaju visok nivo obrazovanja pre primete neobino ponaanje kod svoje dece. Danas se vie ne smatra da se autizam deava ee kod dece iji su roditelji obrazovaniji.
Kvalitativno oteenje socijalnih interakcija Socijalni deficit se definie kvalitativnim oteenjem recipronih socijalih interakcija. Nije definisan kvantitetom socijalnih kontakata - koliina i elja za socijalnim kontaktima variraju - od potpunog odsustva kod najtee oteenih osoba do normalnog stepena kod osoba na viem nivou funkcionisanja. Recipronost socijalnih interakcija odnosi se na sposobnost prilagoavanja interakcije jedne osobe na reakciju druge osobe i na kontekst situacije.
Priroda socijalnog deficita:
kanjenje u razvoju ponaanja vezivanja tekoe razlikovanja izmeu roditelja i drugih osoba abnormalnost u reagovanju na fiziki kontakt na kasnijem uzrastu ostaju sledeci problemi: nedostatak reciprone socijalne interakcije nedostatak kooperativne igre velika koliina vremena provedena bez angaovanja velika koliina vremena provedena u ritualistikom ponaanju tekoe stvaranja prijateljstva nedostatak empatije. Socijalne tekoe zahvataju sve aspekte uenja i ponaanja jer se uenje uvek deava u socijalnom okviru.
Imitacija Gestovi Igre pretvaranja Imitacija - mahanje Protodeklarativno pokazivanje Anticipatorna reakcija Oteenje komunikacije nedostatak razvoja govora bez pokuaja kompenzacije alternativnim modelima komunikacije kao to su gestovi i mimika kod osoba koje imaju razvijen govor on esto nije u funkciji komunikacije stereotipna upotreba govora, idiosinkratiki jezik
Oteenje govora
zakasneo i devijantan obrazac jezikog razvoja abnormalnost u razumevanju oteenje pragmatske funkcije govora
Kanjenje govora
moe da kasni od samog poetka kod 1/3 rani razvoj govora sledi regresija oko 12-24 mes. progres - ponavljanje govora, imitira se govornikova prozodija, ne razume se izgovoreno; javlja se spontani govor koji ima slabu artikulaciju i izmenjenu prozodiju Devijantnost govora - eholalija, metalalija, inverzija zamenica
Pragmatski deficit
Korienje govora u socijalnom kontekstu usko korienje nekih rei (npr. da samo za jednu akciju) preterana generalizacija (npr. idemo kui za svaku promenu prostora) Neologizmi voda u kockama
nedostaje etiketa konverzacije (dete govori kad hoe, o jednoj temi najee, ne daje informacije i komentare, retko pita zato?, postavlja socijalno neprimerena pitanja ili komentare. Jeziko razumevanje- esto ostaje neprepoznato, mora se formalno procenjivati.
neadekvatna neverbalna komunikacija - fiksiranje pogledom, deljenje panje, facijalna ekspresija kao reakcija na iskustvo bez komunikativne upotrebe, koriste se samo instrumenatalni gestovi.
Deficit u imaginativnim aktivnostima
deca sa autizmom ne pokazuju veliko interesovanje za igrake. na starijem uzrastu razvijaju funkcionalnu igru, ali igra se fokusira na detalje i nedostaje joj bogatstvo. prisutne su tekoe razvoja simbolike igre. TOK i ISHODPrve dve godine ivota Osobe sa autizmom pokazuju promene u simptomatologiji tokom vremena. Deca sa autizmom se razvijaju u razliitim pravcima. Rani video snimci dece ukazuju da se prvo primete nespecifini simptomi kao to su hiperaktivnost, problemi sa ishranom, spavanjem. Drugi simptomi mogu biti specifino povezani sa autizmom kao to su abnormalni odgovori na senzorne stimuluse, usamljenost, abnormalnost ponaanja i igre.
Predkolski period
Od 2-6-te godine autistino ponaanje je najvie izraeno. Temper tantrumi, insistiranje na istovetnosti, hiperaktivnost, destruktivnost, repetitivne aktivnosti, fascinacije pojedinim objektima. Motorne stereotipije su vrlo este. U kasnijem predkolskom uzrastu neka deca pokazuju aktivno izbegavanje vrnjaka. Neka deca kao da prihvataju blizinu drugih ljudi i ak pokazuju na neki udan nain da ele interakciju sa njima, samo ne znaju kako da je ostvare.
Pubertet i adolescencija Epilepsija- 30-40% dece sa autizmom razvija epilepsiju pre 30-e godine. Polovina njih dobije prve napade u pubertetu. Rizik je vei kod dece sa IO i kod devojica. Deterioracija Gillberg (1987) je opisao sluajeve kada je bila prisutna deterioracija u pubertetu. Kod 10-30% dece se moe oekivati kognitivna i bihejvioralna deterioracija u pubertetu zajedno sa javljanjem simptoma tipinih za predkolski uzrast. .... Agravacija simptoma koja nije praena deterioracijom - autoagresivnost, agresivnost, nemir i hiperaktivnost. Takoe postoji tendencija i za periodinim ispoljavanjem simptoma, naroito ako u porodici postoje afektivni poremeaji. Problemi povezani sa seksualnim sazrevanjem - razvoj seksualnog nagona nije praen i razvojem saznanja kako treba regulisati seksualni nagon to obino dovodi do neadekvatnog ponaanja osobe sa autizmom. .... Inercija - preteranu aktivnost esto sledi stanje smanjene aktivnosti u adolescenciji. Moe postojati jai stepen psihomotorne retardacije i potpuni nedostatak inicijative. Depresivna stanja se javljaju ee kod osoba na viem nivou funkcionisanja, usled pojaane svesnosti da se razlikuju od drugih ljudi.
... U odraslom dobu mali broj autistinih osoba se mogu razviti u neobine, ali originalne i ne psihijatrijski bolesne odrasle ljude. Takvi se sluajevi obino nazivaju izleenim, a ree se o njima govori kao o primerima razliitog razvojnog toka kod autizma.
Periodinost i autizam Klinike opservacije i sistematske studije ukazuju na periodina pogoranja i intenziviranje klinike slike autizma. Ova periodinost je naroito izraena u pubertetu, ali intervjui sa roditeljima ukazuju da je periodinost prisutna od najranijeg detinjstva. Neki autori smatraju da su afektivni poremeaji esti u porodicama dece sa autizmom, drugi autori su naglaavali genetske faktore.
Ishod Sve publikovane studije ukazuju na slab ishod u smislu socijalne prilagoenosti (61-73% sluajeva u studijama praenja do ranog odraslog doba). Dobar ishod (sa skoro ili sa normalnim socijalnim ivotom i funkcionisanjem u koli ili na poslu, svega 5-17%). U studiji praenja (Gillberg, Steffenburg, 1987) 39- 54% subjekata je bilo smeteno u institucije.
Studije praenja uopteno ukazuju na lou prognozu, ak i za osobe sa relativno visokim intelektualnim sposobnostima. Edukativna postignua su slaba, zapoljavanje je retko, zavisnost od staratelja i rezidencijalni smetaj su visoki. Uprkos tvrdnjama o uspehu ranih interventnih programa postoji malo dokaza koji potvruju da oni doprinose boljem ishodu poremeaja u odraslom dobu.
..... Odreeni faktori, kao to su razvijenost govora do 5-e godine ivota i IQ pokazuju povezanost sa prognozom kod odraslih osoba sa autizmom Vreme provedeno na tretmanu i uenje specifinih vetina pomau socijalnom prilagoavanju odraslih osoba .
..... Ove studije ukazuju na injenicu sa kojom se moraju pre ili kasnije suoiti roditelji dece sa autizmom da veina ove dece ostaje zavisna tokom itavog svog ivota. Ako se stvar sagleda sa vedrije strane, postoji neobjanjiva tendencija malog broja dece sa autizmom da se razviju na sasvim zadovoljavajui nain, sa ili bez tretmana.
OPIS PONAANJA DU AUTISTINOG KONTINUMA
Socijalni odnosi Blage tekoe moe da inicira interakciju ima tekoe uklapanja u grupu tekoe razumevanja ta drugi ljudi misle i oseaju Umerene tekoe tolerie interakciju, ali nema inicijativu Vee tekoe nezainteresovan za socijalne kontakte Komunikacija
Blage tekoe pria o sadrajima koji su povezani sa njegovim interesovanjima ne obraa panju na sluaoca i nastavlja da pria iako drugi ljudi ne pokazju zainteresovanost za temu Umerene tekoe komunicira o osnovnim potrebama Vee tekoe ne pokazuje potrebu za komunikacijom sa drugim osobama
Imaginacija i igra Blage tekoe moe da naui pravila odreenih igara nedostaje mu spontanost Umerene tekoe moe paralelno da se igra sa drugom decom i da imitira njihove aktivnosti igra moe biti repetitivna Vee tekoe nedostatak imaginacije nije u stanju da anticipira budue dogaaje