RAD ETIČKOG KOMITETA

KLINIČKOG CENTRA UNIVERZITETA

SARAJEVO
OD 1997. - 2010. godine
Etički komitet Kliničkog Centra Univerziteta u Sarajevu je
formiran u studenom (novembru) 1997. godine kao
NEOVISNA INSTITUCIJA u okviru ove ustanove.

Inicijativa za formiranje je potekla od tadašnjeg Zavoda za

kliničku farmakologiju, današnjeg Instituta, koji se u to
vrijeme u svakodnevnom radu suočavao sa problemom sve
češćih prijedloga za provođenje kliničkih ispitivanja
lijekova.
Poznavajući pravila rada u ovoj oblasti koja su regulirana
internacionalno usaglašenim pravilnikom “Good Clinical
Practice” i Evropskim direktivama, bez postojanja Etičkog
komiteta bilo je nemoguće obavljati ovaj dio poslova.

Bazični dokument na kojem se zasniva GCP je

Helsinška deklaracija o biomedicinskim istraživanjima
Svjetskog medicinskog udruženja
koja je kao dokument prvi puta usvojena 1964. godine, a
zadnja modifikacija verzije iz oktobra 2000. izvršena
januara mjeseca 2004. godine.
Pored Helsinške deklaracije svakodnevne aktivnosti Etičkog
komiteta usuglašene su sa etičkim rezolucijama, izjavama i
pravnim normama počev od:
HIPOKRATOVE ZAKLETVE (5. stoljeće prije nove ere),
odnosno njene osuvremenjene verzije
ŽENEVSKE DEKLARACIJE Svjetskog medicinskog
udruženja (1948., 1968., 1983.),
INTERNACIONALNOG KODEKSA MEDICINSKE ETIKE
Svjetskog medicinskog udruženja (1949., 1968., 1983.),
LISABONSKE DEKLARACIJE O PRAVIMA PACIJENATA
(34. Skupština Svjetskog medicinskog udruženja, Lisabon 1981.),
U svakodnevnom radu također se pridržava i važećih
zakonskih propisa u našoj zemlji. Posebnu pažnju pridaju
Zakonu o zdravstvenoj zaštiti
Zakonu o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama
Zakonu o lijekovima
Etički komitet se sastoji od 11 članova različitih profesija, koji
potječu iz različitih institucija.
Po profesiji u sastavu Etičkog komiteta su:
Ljekari – kirurgija, interna medicina, psihijatrija, klinička
farmakologija - 7
Predstavnici religijskih zajednica - 2
Pravnik - 1
Socijalni radnik - 1
Od navedenih članova 6 je doktora nauka u zvanju profesora
i 1 magistar nauka.
Iz godine u godinu obim poslova se povečavao i usložnjavao
tako da u današnji svakodnevni obim poslova Etičkog komiteta
spadaju:
Naučnoistraživački projekti - ispitivanja novih lijekova,
ispitivanja u cilju registracije novih lijekova, ispitivanja starih
lijekova u novim indikacijskim područjima - do kraja 2005.
odobreno oko 30 različitih kliničkih ispitivanja;
Praćenje neželjenih efekata i komplikacija u toku kliničkih
ispitivanja i u toku rutinskog liječenja mnogobrojnih pacijenata
Kliničkog centra - svi kliničari su upoznati sa pravilom
prijavljivanja ozbiljnih i po život opasnih neželjenih efekata u roku
od 24 sata Etičkom komitetu i drugim relevantnim institucijama;
Naučnoistraživački rad - procjena naučnih, etičkih i
moralnih problema koji se javljaju pri izvođenju magistaskih i
doktorskih radova - do kraja 2005. dano je mišljenje za 123
magistarska rada i 69 doktorskih disertacija;
Praćenje eventualnih stručno-profesionalnih propusta u
dijagnostici i liječenju (organiziranje timova stručnjaka po
pojedinim pitanjima);
Razmatranje problema i propusta koji su vezani za korektan
odnos ljekar, odnosno zdravstveni radnik-bolesnik.
Pitanje eventualne korupcije i zloupotreba.
Etički komitet u rješavanju pojedinih problema u največoj
mjeri ima ulogu arbitra.
Svaki upućeni dopis prolazi kroz već ustanovljenu proceduru:
Zaprimanje dopisa
Razmatranje na Užem odboru Etičkog komiteta
Predlaganje neophodnih radnji
Obavljanje razgovora sa svim stranama
Donošenje odluke da se sadržaj dopisa iznese pred svim
članovima
Iznalaženje rješenja na koje pristaju sve strane
Donošenje definitivne odluke
Evidentan je negativan utjecaj medija koji, najvjerojatnije
zbog nepoznavanja materije, uporno pokušavaju da na osnovu
Zakona o dostupnosti informacija tu praksu prenesu i na
medicinsku etiku što je u direktnom sukobu sa osnovnim
načelima medicinske etike i Hipokratove zakletve u kojoj se
jasno kaže:

“Najvažnija će mi briga biti zdravlje mojega

pacijenta. Poštovat ću tajne onog tko mi se povjeri. …
Niti pod prijetnjom neću dopustiti da se iskoriste moja
medicinska znanja suprotno zakonima humanosti.
Ovo obećavam svečano, slobodno, pozivajući se na
svoju čast."
a Internacionalni kodeks medicinske etike pod
“Dužnosti ljekara prema bolesniku” jasno navodi:

“LJEKAR ĆE čuvati u potpunosti tajnu o onome

što zna o svom pacijentu čak i poslije smrti
pacijenta.”
Na osnovu dugogodišnjeg iskustva u radu Etičkog komiteta
koji je formiran u poslijeratnom vremenu, odnosno u
vremenu tranzicije naše zemlje definirali su određene ključne
točke:

Ratna zbivanja u periodu od 1992. do 1995. godine ostavila su

tešku, katastrofalnu destrukciju mnogih aspekata života
svakog pojedinca i cijele društvene zajednice u Bosni i
Hercegovini.

Posljedice rata su naročito ostavile teške reperkusije na

sofisticirane službe u zajednici kakva je prvenstveno
zdravstvena služba. Zdravstvene ustanove i specifična,
skupocjena oprema su ili potpuno uništene ili teško oštećene,
odnosno zastarjele, a samim tim postale nefunkcionalne i
nekorisne.
Veliki broj visokostručnih zdravstvenih profesionalaca
napustio je zemlju, a preostali stručnjaci zbog
preopterečenosti u svakodnevnom iscrpljujućem radu i
gubitka uobičajenih međunarodnih stručnih i naučnih
veza, značajno su zaostali u primjeni novih naučnih
saznanja i novih modernih medicinskih metoda i tehnika.

Zdravstveni fondovi i sistem financiranja zdravstvene

službe u potpunosti su kolabirali i do danas se nisu
"oporavili".
Poslijeratni period, pored toga što je predstavljao početak
dugogodišnje naporne obnove, donio je sa sobom nove teške
tranzicijske probleme i teškoće koje su jedinstvene među
svim tranzicijskim zemljama u Evropi. Ovi problemi su
posljedica pada morala i društvene etike, razorene ekonomije
i privrede, siromaštva i bijede svake vrste, visoke stope
nezaposlenosti, korupcije i neslučenog porasta kriminala,
pojave nasilja i opće nesigurnosti, porasta ubistava i
samoubistava, prave epidemije zloupotrebe i ovisnosti o
psihoaktivnim suspstancama, alkoholizma kao i izrazitog
povećanja somatskih i mentalnih poremećaja vezanih za
ratni i poslijeratni, tranzicijski stres.
Među nezaposlenim i marginaliziranim ljudima veliki je
broj ratnih i mirnodopskih fizički i mentalno invalidnih
osoba mlađih i srednjih godina, za čije radne i
profesionalne sposobnosti niko ne pokazuje interesa.

U naročito teškom položaju je visoko rizična grupa

penzioniranih starih ljudi koji imaju veliki broj
zdravstvenih, ekonomskih i socijalnih problema čijem se
rješavanju još uvijek nije pristupilo.
Naravno da su pokušaji uspostavljanja nove organizacije
zdravstvene službe sukladno novim društvenim okolnostima i
poslijeratnim tranzicijskim prilikama doveli do brojnih
nesporazuma i tenzija među ljekarima i drugim zdravstvenim
radnicima, menadžmentom zdravstvenih ustanova i lokalnih
odnosno federalnih zdravstvenih vlasti.
Sve to je imalo značajne reperkusije na kvalitetu i obim
zdravstvenih usluga, dostupnost efikasnog liječenja,
probleme sa plaćanjem zdravstvenih usluga i
financiranjem zdravstvenih organizacija, odnosno u
krajnjoj konsekvenci, sve ovo je imalo brojne reperkusije
na odnos ljekara i bolesnika koji su postali u mnogim
slučajevima puni napetosti i nepovjerenja, a nekada i
otvorenog neprijateljstva.
 A da se “povijest ponavlja”, ilustracije radi navodimo
jednu od definicija socijalne dezorganizacije koju su objavili
Leighton i suradnici (1953, 1963):
Socijalna dezorganizacija je vezana za slijede}e karakteristike:
1. Siromaštvo (niske i nesigurne materijalne prinadležnosti);
2. Kulturna zbrka (nestabilne socijalne vrijednosti kao i
njihov sukob);
3. Sekularizacija;
4. Broj nepotpunih obitelji (djeca bez jednog ili oba roditelja);
5. Slaba unutargrupna povezanost;
6. Mali broj vođa ili slabe vođe;

7. Nepostojanje obrazaca korištenja slobodnog vremena i

uopće rekreacije;

8. Učestalost agresivnih istupa;

9. Slab i nepovezan sistem komunikacije u zajednici.

 Hvala na pozornosti!